Aleksandar Sergejevič Puškin Una Sabljaković II1 „Gimnazija Muhsin Rizvić”
Aleksandar Sergejevič
Puškin
Una Sabljaković II1 „Gimnazija Muhsin Rizvić”
Jedan od najboljih ruskih pjesnika
Otac moderne ruske književnosti
Među prvima je počeo pisati na narodnom
jeziku
Distancirao se od romantičarske
književnosti
Rani život
Rođen 6.juna 1799. godine u Moskvi
Porijeklom iz osiromašene plemićke porodice
1811. godine je primljen u plemićko učilište u Carskom selu
PrognanstvoPjeva o slobodi i protivi se apsolutističkoj carskoj vlasti
Prognan na jug Rusije (od 1820. do 1824. godine)
Družio se s članovima kruga dekabrista
Prognan u sjevernu Rusiju (Mihajlovsko selo)
„Lukavost još nije dokaz pameti. Ima glupana pa čak i
luđaka koji su izvanredno lukavi.”
Od 1826. do 1831. godine Puškinov
društveni život se uozbiljio1829. godine upoznao je Nataliju
Gončarevu
Oženio se 1831.godineUbrzo je zapao u lošu financijsku situaciju
Kasniji život
Dvoboj 1837.godine poziva na dvoboj
Dantesa
Dantes je francuski emigrant koji je služio u ruskoj gardi i koji je otvoreno zavodio njegovu ženu Nataliju, a njega samog ismijavao
Smrtno je ranjen
Sahrana bez počasti
Stvaralaštvo Prvu pjesmu objavio sa 14 godina Prvo veliko djelo „Ruslan i Ljudmila” Preveo je „Hasanaginicu” U prognanstvu je pisao romantičke poeme („Braća razbojnici” ; „Gusar” ; „Bahči- sarajska fontana” i dr.) Pod uticajem Šekspira napisao tragediju „Boris Godunov” Male tragedije („Mocart i Salijeri”) Prozna djela: „Dubrovski” i „Kapetanova kći”, kao i novele
(„Pikova drama i dr.) Roman u stihu „Evgenij Onjegin”
Najznačajnija djela Ruslan i Ljudmila (1817.-1820.) Kavkaski zarobljenik (1820.-
1821.) Gavrilijada (1821.) Boris Godunov (1825.) Arapin Petra Velikog (1827.) U rudnicima sibirskim... (1827.) Tu ne pjevaj, ljepotice... (1828.) Belkinove pripovijesti (1829.) Rusalka (1829.- 1832.)
Dubrovski (1830.) Bajka o caru Saltanu
(1831.) Jevgenij Onjegin (1833.) Bajka o ribaru i ribici
(1833.) Bajka o mrtvoj kneginji i o
sedmorici delija (1833.) Pikova dama (1834.) Bajka o zlatnom pjetliću
(1834.) Ja posjetih opet... (1836.) Spomenik nerukotvorni
podigoh sebi... (1836.)
Šta ime moje za te znači
Šta ime moje za te znači? Umreće ono k´o šum vala Što tužno mije tuđa žala,
Ko žagor šumski kad se smrači. Na listu tvoga spomenara Ostaće poput traga sivog,
K´o grobni natpis,čudna šara Nečitljiva za ikog živog.
Šta znači ono?Već odavno Val novih nemira ga briše
I sećanje životodavno Ne budi u tvom duhu više. No reci ga u vreme čame,
Kaži u časovima sivim: Postoji uspomena na me, Postoji srce gde ja živim...
Elegija
Ludo veselje mojih mladih leta Kao mamurluk, sad mi samo smeta.
Al' kao vino-tuga davnog plača U mojoj duši biva sve to jača.
Moj put je tmuran.A dane sve gore Nosi mi burno budućnosti more.
Al' mreti mi se neće.Još se nadam. Ja živet' hoću, da mislim i stradam.
Med nedaćama, jadima i zlima, Ja znam da me i naslada ima.
Ponekad opet zanet ću se skladom, Nad svojom sanjom zaplakati kradom
I tko zna, neće l' poslednji mi dani Ljubavlju zadnjom biti obasjani.
KRAJ