29 25. travnja 2008. GRADNJA NAJNOVIJE DŽAMIJE U SARAJEVU PRODUBILA POLEMIKE IZ VJERSKOG ŽIVOTA POKRENUTE UVOÐENJEM VJERONAUKA U DJEÈJE VRTIÆE Pretvara li se Sarajevo osmišljenim i razraðenim ideološkim konceptom u muslimanski grad kao što je Beograd pravo- slavni a Zagreb katolièki? Paralela sa Zagrebom i Beog- radom možda i stoji, ali ako je tako, onda njezina upotreba do kraja razgoliæuje i ukida mit o multietniènosti i multikul- turalnosti kao povijesnoj i civilizacijskoj supstanci Sarajeva, mit koji se naglašeno artikulira kao ideološki, kao malne metafizièka i nadvremena osobina kojom se Sarajevo odliku- je nasuprot ostalim gradovima, upravo u vrijeme u kojemu se grad rapidno pretvara u jednonacionalan i monokulturan Otkud u Sarajevu potreba za tolikim džamijama? Ili je to samo etnonacionalno zapisivanje teritorija? ŠE AL Ivan Lovrenoviæ Sarajevu još nije okonèana javna polemika oko uvoðenja vjerona- uka u djeèje vrtiæe, a pojavila se nova kontroverzna tema iz vjer- skoga života: poèetak gradnje nove džamije na parkingu nekadašnjega (i sadašnjeg) elitnog sarajevskog naselja Cig- lane. I jedno i drugo ulazi u temu o “islami- zaciji” ili pretvaranju Sarajeva u musliman- ski grad, o kojoj se dugo govorilo s usteza- njem i nelagodom, a sada - kad je proces da- leko odmaknuo - veæ sasvim javno i glasno. Naime, i uvoðenje vjeronauka u vrtiæe, ia- ko se s ovim oblikom nadzora nad dušama najmlaðih zdušno slažu sve vjerske zajed- nice, praktièno se ipak odnosi na islamsku vjersku poduku jer su razredi sarajevskih škola veæ gotovo stopostotno jednonacional- ni, što danas znaèi i jednoreligijski, jer su se vjerski i nacionalni identitet odavno prestali razlikovati u sva tri “konstitutivna” primjera, a u bošnjaèkomuslimanskom naroèito. A za ono malo djece drugih vjera, ili iz bezvjer- skih obitelji (ako je takvo društveno i politiè- ki devijantno ponašanje uopæe zamislivo u novoj, religijski osviještenoj Bosni i Herce- govini), to bi znaèilo navikavanje na segrega- ciju i odbaèenost od najmanjih nogu. Nije da se nisu u vezi s objema temama ja- vili glasovi otpora, razložne protuargumenta- cije, i to s dviju razlièitih strana - s graðan- sko-laièke i s vjerske. Recimo, u vezi s vjero- naukom u vrtiæima, muslimanska intelektua- lka i književnica Melika Salihbeg Bosnawi i Mustafa Spahiæ, imam jedne važne saraje- vske džamije, javno su obrazlagali eminen- tno islamski stav da djeca do napunjenih se- dam godina ne trebaju biti izlagana vjerskoj poduci. A Nusret Isanoviæ, struènjak za isla- msku arhitekturu i umjetnost, na pitanje re- dakcije magazina Dani povodom izgradnje džamije na Ciglanama kaže: “Islamska arhitektura zahtijeva odreðenu formu, materijale, odreðenu narav, nažalost, za to danas nemamo nikakvog osjeæaja. Ne smijemo praviti nesklad, disharmoniju, i dava- ti prilog neredu. Nekada smo u Sarajevu ima- li osjeæaj za to, a danas više nemamo, pa ima- te situaciju da se grade velike džamije, velike munare ili crkveni tornjevi, koje odražavaju svojevrsno nasilje prema prirodnom ambijen- tu i koje su u nesrazmjeru s potrebama stanov- nika koji tu žive. U islamskoj arhitekturi tak- vo što je nedopustivo. Džamija je simbol onih koji su predani Bogu i zato se ne smije gradi- ti na osiljenoj svijesti, na prkosu, na inatu.” Molitva bez igre S graðansko-laièke strane reakcije se ug- lavnom fokusiraju na razotkrivanje (etno)po- litièke pozadine koja stoji iza paravana ostva- rivanja vjerskih prava. Zapravo, sve te reak- cije skoro su iskljuèivo rezultat angažmana novinara i urednika nekih printanih medija (Dani, Osloboðenje, Slobodna Bosna...). Od bezbroja nevladinih organizacija najrazlièiti- jih profila, te kulturnih i intelektualnih asoci- jacija, samo se Centar za kulturu dijaloga, koji vodi profesorica Sanja Vlaisavljeviæ, potrudio da organizira kompleksnu i uravno- teženu javnu raspravu o ovim problemima. Naslovivši temu broja tekstom “99. džamija za multietnièko Sarajevo”, Dani su objeloda- nili podatak da se u ovom trenutku planira iz- gradnja pet novih bogomolja, te postavili pita- nje: “Otkud u Sarajevu potreba za tolikim dža- mijama? Da li zaista odgovaraju broju vjer- nika, ili je to samo etnonacionalno zapisivanje teritorija?” A u editorijalu, pisanome jetko a pošteno, glavna urednica Vildana Selimbego- viæ iznosi evidenciju da je u Sarajevu olimpij- ske 1984. godine bila 81 džamija, “što je dale- ko nadmašivalo broj svih ostalih vjerskih ob- jekata”, a da ih danas ima 96. “Danas je - piše V. Selimbegoviæ - u mul- tietnièkom Sarajevu neoprostiv grijeh, an- tibošnjaštvo, èak islamofobija, uopæe spome- nuti kolièinu decibela koji isijavaju iz zvuè- nika u vrijeme ezana. Da, to je ono isto Sara- jevo koje s gnušanjem govori o Miloradu Dodiku kada ga nazove Teheranom, ono Sa- rajevo koje æe zdušno skoèiti u odbranu svog vjerskog poglavara kada ga taj isti Dodik op- tuži za miješanje u politiku, i ono Sara- jevo koje neæe pristati da se suoèi s veæ SANDRO LENDLER 29-30_lovrenovic_kol_cosic.qxd 23.4.2008 21:31 Page 29
2
Embed
AL - ckdbih.com Seher Allahu Ivan Lovrenovic Feral... · 29-30_lovrenovic_kol_cosic.qxd 23.4.2008 21:31 Page 29. 30 25. travnja 2008. odavno nespornom èinjenicom da svojoj djeci
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
2925. travnja 2008.
GRADNJA NAJNOVIJE
DŽAMIJE U SARAJEVU
PRODUBILA POLEMIKE
IZ VJERSKOG ŽIVOTA
POKRENUTE UVOÐENJEM
VJERONAUKA U
DJEÈJE VRTIÆE
Pretvara li se Sarajevo osmišljenim i razraðenim ideološkim
konceptom u muslimanski grad kao što je Beograd pravo-
slavni a Zagreb katolièki? Paralela sa Zagrebom i Beog-
radom možda i stoji, ali ako je tako, onda njezina upotreba
do kraja razgoliæuje i ukida mit o multietniènosti i multikul-
turalnosti kao povijesnoj i civilizacijskoj supstanci Sarajeva,
mit koji se naglašeno artikulira kao ideološki, kao malne
metafizièka i nadvremena osobina kojom se Sarajevo odliku-
je nasuprot ostalim gradovima, upravo u vrijeme u kojemu
se grad rapidno pretvara u jednonacionalan i monokulturan
Otkud u Sarajevu potrebaza tolikim džamijama? Ili je
to samo etnonacionalnozapisivanje teritorija?
ŠEAL
Ivan Lovrenoviæ
Sarajevu još nije okonèana javna
polemika oko uvoðenja vjerona-
uka u djeèje vrtiæe, a pojavila se
nova kontroverzna tema iz vjer-
skoga života: poèetak gradnje
nove džamije na parkingu nekadašnjega (i
sadašnjeg) elitnog sarajevskog naselja Cig-
lane. I jedno i drugo ulazi u temu o “islami-
zaciji” ili pretvaranju Sarajeva u musliman-
ski grad, o kojoj se dugo govorilo s usteza-
njem i nelagodom, a sada - kad je proces da-
leko odmaknuo - veæ sasvim javno i glasno.
Naime, i uvoðenje vjeronauka u vrtiæe, ia-
ko se s ovim oblikom nadzora nad dušama
najmlaðih zdušno slažu sve vjerske zajed-
nice, praktièno se ipak odnosi na islamsku
vjersku poduku jer su razredi sarajevskih
škola veæ gotovo stopostotno jednonacional-
ni, što danas znaèi i jednoreligijski, jer su se
vjerski i nacionalni identitet odavno prestali
razlikovati u sva tri “konstitutivna” primjera,
a u bošnjaèkomuslimanskom naroèito. A za
ono malo djece drugih vjera, ili iz bezvjer-
skih obitelji (ako je takvo društveno i politiè-
ki devijantno ponašanje uopæe zamislivo u
novoj, religijski osviještenoj Bosni i Herce-
govini), to bi znaèilo navikavanje na segrega-
ciju i odbaèenost od najmanjih nogu.
Nije da se nisu u vezi s objema temama ja-
vili glasovi otpora, razložne protuargumenta-
cije, i to s dviju razlièitih strana - s graðan-
sko-laièke i s vjerske. Recimo, u vezi s vjero-
naukom u vrtiæima, muslimanska intelektua-
lka i književnica Melika Salihbeg Bosnawi
i Mustafa Spahiæ, imam jedne važne saraje-
vske džamije, javno su obrazlagali eminen-
tno islamski stav da djeca do napunjenih se-
dam godina ne trebaju biti izlagana vjerskoj
poduci. A Nusret Isanoviæ, struènjak za isla-
msku arhitekturu i umjetnost, na pitanje re-
dakcije magazina Dani povodom izgradnje
džamije na Ciglanama kaže:
“Islamska arhitektura zahtijeva odreðenu
formu, materijale, odreðenu narav, nažalost,
za to danas nemamo nikakvog osjeæaja. Ne
smijemo praviti nesklad, disharmoniju, i dava-
ti prilog neredu. Nekada smo u Sarajevu ima-
li osjeæaj za to, a danas više nemamo, pa ima-
te situaciju da se grade velike džamije, velike
munare ili crkveni tornjevi, koje odražavaju
svojevrsno nasilje prema prirodnom ambijen-
tu i koje su u nesrazmjeru s potrebama stanov-
nika koji tu žive. U islamskoj arhitekturi tak-
vo što je nedopustivo. Džamija je simbol onih
koji su predani Bogu i zato se ne smije gradi-
ti na osiljenoj svijesti, na prkosu, na inatu.”
Molitva bez igreS graðansko-laièke strane reakcije se ug-