QUOTESAny energy that you deny becomes a demon for you. It
becomes your inner tormenter. And you don't get rid of your demons.
You embrace them. Not indulge them, but embrace them. And if you
embrace them in a way I am talking about, they no longer feel like
demons. They are just energies that are available to you. They are
just part of this whole spectrum of what it is to be conscious and
alive and present. And everything becomes joined together back
again.A mature emotional life is when all the different parts of
yourself emotionally are joined back together. Nothing is put
outside, nothing is denied, nothing is hidden. Nothing is
unacknowledged. All brought together so that it can all come
together.
I have found over the years of working with people, even people
who have had very deep and profound awakenings, that most people
have a fear of being truthful, of really being honestnot only with
others, but with themselves as well. Of course, the core of this
fear is that most people know intuitively that if they were
actually totally truthful and totally sincere and honest, they
would no longer be able to control anybody.We can not control
somebody with whom we have beentruthful. We can only control people
if we tell half-truths, if we shave down what is true. When we tell
the total truth, our inside is suddenly on the outside. Theres
nothing hidden anymore. For most human beings, being that exposed
brings up incredible fear. Most people walk around thinking, My
god, if anybody could look inside of me, if anybody could see what
is happening in there, what my fears are, what my doubts are, what
my truths are, what I really perceive, they would be horrified.Most
people are protecting themselves. They are holding a lot of things
in. They are not living honest, truthful, and sincere lives,
because if they were to do so, they would have no control. Of
course, they dont have control anyway, but they would have no
illusion of control, either.~ AdyashantiThe End of Your World
"Grace is constantly available; it is our openness to it that
comes and goes. Grace is the experience of being gifted with an
insight, understanding, or awakening. By using the word gifted I do
not mean to imply a divine entity that gives grace to some and not
to others. Rather, I mean the experience of sudden understanding
and insight that reveals itself when we access transcendental
wisdom. This is a wisdom that exists within everyone as a
potential, but only becomes manifest when we go beyond the
limitations of the conditioned mind.The phrase All is well is
certainly worthy of contemplation. It pertains to the direct
experience of Reality. It is not a philosophical statement; it is
an existential experience of the ground of being. It could also be
stated that, All is well even when it isnt. By contemplating it you
may elicit its reality within your own experience."~ AdyashantiThe
Way of Liberation Study Course - 2013
All that is necessary to awaken to yourself as the radiant
emptiness of spirit is to stop seeking something more or better or
different, and to turn your attention inward to the awake silence
that you are.
The teacher can light a fire, but the teacher is not going to
complete the process for you. Transmission is most powerful for
people who feel a sense of resonance with what is being offered. If
the resonance is there, a potential is ignited. Once the potential
is woken up, then you need to take responsibility for whats
happening. Dont just sit around waiting for the teacher or the
teachers transmission to do it for you, because then you come into
a dependent relationship. And as soon as you come into a dependent
relationship psychologically or emotionally, the effect of the
transmission is dampened down tremendously. It just kills it right
on the spot. Its like putting water on a fire. We need to become
responsible for our own transformation because no teacher can in
any way do everything for us. Weve got to do it for ourselves. Weve
got to look for ourselves. Being in the presence of somebody might
light a fire spontaneously, but you yourself have to tend that
fire.~ AdyashantiEmptiness Dancing
"It is my experience that most people do not know what is truly
trustworthy within themselves. Learning what to trust within
yourself is one of the first and most important tasks of any good
spiritual teaching. We all know (I hope) how incredibly easy it is
to delude ourselves; a good spiritual teaching will help us to see
this too. But learning what to trust within ourselves is also
extremely important. And here I mean a trust that far transcends
our personal preferences andopinions. In a sense it is a wisdom not
belonging to us, but to the quiet and silent spaces within
us.Wisdom arises out of a spacious mind, a mind not cluttered with
resistance to what is. So our trust arises from our alignment with
the what-is-ness of each moment. The what-is-ness of the moment is
itself the unfolding of Dharma (Truth). And there is no Dharma
(Truth) outside of what is.With Great Love,AdyashantiThe Way of
Liberating Insight
Here is the Promised Land. The eternal is here. Have you ever
noticed that you have never left here, except in your mind? When
you remember the past, you are not actually in the past. Your
remembering is happening here. When you think about the future,
that future projection is completely here. And when you get to the
future, its here. Its no longer the future.To be here, all you have
to do is to let go of who you think you are. Thats all! And then
you realize,Im here. Here is where thoughts arent believed. Every
time you come here, you are nothing. Radiantly nothing. Absolutely
and eternally zero. Emptiness that is awake. Emptiness that is
full. Emptiness that is everything.~ AdyashantiEmptiness
Dancing
Anger's other face is often a kind of extraordinary clarity.
People don't usually associate anger with clarity. They associate
that when they get angry, they get sort of disoriented and not very
clear at all. But that is when you either overly express your
anger, that means, if you projecting it or acting on it, or denying
it, trying to hide from it. But when you experience it purely, it
integrates into your system. And it is usually something behind it
that is important foryou to see. It is an understanding behind the
anger. This is clarity behind it. There is a kind of vivid
discrimination that is available for you.And it is not opposite of
anger, it is a flipside. Letting anger harmonize into your being
can bring a real clarity.~AdyashantiThe Way of Liberating Insight -
supplemental teaching
Q. Ive heard it said that the ego must die in order to be
enlightened. What does ego death mean?Adya It is said that the ego
must die in order for you to truly live. But nothing need die; you
simply need to grow up. A child does not die in order to grow into
an adult. The child simply grows up; it evolves and leaves behind
what is no longer appropriate. See that the ego is no longer useful
or appropriate and leave it behind. Only the ego makes its own
demise seem dramatic.~ AdyashantiThe Impact of Awakening
Have you ever felt that you really didnt like being here very
much and that you wanted some wonderful eternal experience? Thats
what is often thought, but not said, when the teacher says, Be here
right now, Inside you are feeling, I am here, and I dont like being
here. I want to be there, where enlightenment is. If you have a
really true teacher, you will be told that you are mistaken, that
you have never been here. Youve always been in time; therefore, you
have never actually shown up here. Your body has been going through
this thing called life, but your head has been going through this
thing called my fantasy about life or my big story about life.
Youve been caught in an interpretation about life, so you have
never really been here.
Standing at the Edge of NothingQ: I cannot find a way of saying
this without sounding crazy. Over the course of my search for
Truth, my roles in life have fallen away, my body brings pain
challenges, and I see that what I thought was a rational mind is
actually quite insane (often in amusing ways). Lately, false-self
patterns come around more and more frequently, like the bathwater
going down the drain spiraling faster as it nears the end. I watch
and feel empty as if I stand at the edge of Nothing. Most of me
wants to know what to do next because that Void thing looks awfully
. . . endless. Whats true, Adya?Adya: As you stand on the edge of
Nothing and everything falls away, what is left, what remains? Have
you noticed that you are always at the center of it all? Even if
you are emptiness, you are still there in each and every
experience, as each and every experience. Perhaps you are the
capacity, the endless potential, in which everything arises.
Perhaps even more. Your question what is true is indeed relevant;
it is the only question that is relevant in the end. In this world
of veilswhat is real, what is true? When all else spirals down the
drain into nothingness when all dreams naturally cease, what
remains that is true? I cannot tell you what is true; you must
discover it for yourself. But perhaps a little clue would be
helpful. And so I offer this:Piercing through the world of endless
dreams, emptiness reveals its infinite expanse. Piercing through
emptiness, however, reveals eternal delight.~ AdyashantiThe Way of
Liberation Study Course
Detachment Can Be TrickyQ: In your meditation instructions you
talk about not getting involved with the thoughts that arise. It
seems like over the past few years I have become less and less
involved in life as well. Part of that is aging, I am sure.
However, there is not always a peacefulness about it, even in
meditation. It feels more like an indifference that leads to
dullness, depression, and fear of life. I am aware at times of the
minds subtle strategies to avoid the aliveness in the moment and
yet feel helpless about it. Am I still caught in the dream state
when this flatness arises?Adya: Thank you for your question.
Detachment can be a very tricky territory. It can lead to a type of
life-denying indifference where one may feel somewhat more at peace
but separate as well.There is a further or deeper form of
detachment which allows one to let go of grasping at transcendent
detachment and embrace life once again. The deepest detachment is
full of vitality and aliveness, not dead or flat. But such
detachment is a leaping beyond all fear. It is an infinite yes to
birth, life, and death. As we age it is natural that our energies
turn more from outer things to God within. And as we do this, we
come to see God outside (everywhere) as well.~ AdyashantiThe Way of
Liberation Study Course
"Wisdom without love is like having lungs but no air to
breathe.Do not seek wisdom in order to acquire knowledge but in
order to live and love more fully."
Q. Is the search for it worth the trouble?Without it all is
trouble. If you want to live sanely, creatively, and happily and
have infinite riches to share, search for what you are.While the
mind is centered in the body and consciousness is centered in the
mind, awareness if free. The body has its urges and mind its pains
and pleasures. Awareness is unattached and unshaken. It is lucid,
silent, peaceful, alert and unafraid, without desire and fear.
Meditate on it as your true being and try to be it in your daily
life, and you shall realize it in its fullness.~ Nisargadatta
Maharaj
When were not so attached to thought, theres a knowing that
arises from not trying to figure everything out.Theres a different
order of intelligence that can come out of seeing a situation as a
whole and letting something germinate within you. This is about
connecting to a deeper state of knowing and wisdom.The more you
utilize the intelligence that comes from outside of the parameters
of your thought, the more you open up to that intelligence.
The biggest barrier to realization is your thoughts about it,
because thoughts will create images of the awakened state, and
those images just belong to accumulated knowledge. No matter what
image you have of your true Self, that image cannot be the Truth.
When you see this, it becomes easy to experientially recognize
whats right here. Just whats right here - eternal consciousness,
pure spirit.Everything that exists is consciousness appearing as,
or God appearing as, or Self appearing as, or spirit appearing as.
The Buddha called it no-self. When thats seen, you see Unity. There
is only God. Thats all there is: God appearing as a floor, as a
human being, as a wall, as a chair.~ Adyashanti
Everybody has had transcendent wisdom break through into the
mind. When youve wracked your brain with a problem for a long time
and then, for some reason, youve stopped struggling, and then all
of a sudden you got an Aha! Thats it, where does that come from?
Wisdom has broken through. It could be something really small, a
day-to-day kind of thing. It might register in the mind as an Aha!
but it isnt a product of thought. It came from somewhere else, from
being. So being has great wisdom. Its a shock because we are not
used to operating from that wisdom, which seems to break through
only every now and then. But actually your beingness is operating
that way all the time.
In order to seek, you must first have an idea, ideal, or an
image, what it is you are seeking. That idea may not even be very
conscious or clear but it must be there in order for you to seek.
Being an idea it cannot be real. Thats why Seng-tsan says only
cease to cherish opinions. By opinions he means ideas, ideals,
beliefs, and images, as well as personal opinions. This sounds easy
but it is rarely as easy as it seems. Seng-tsan is not saying you
should never have a thought in your head, he is saying not to
cherish the thoughts in your head. To cherish implies an emotional
attachment and holding on to. When you cherish something, you place
value on it because you think that it is real or because it defines
who you think you are. This cherishing of thoughts and opinions is
what the false self thrives on. It is what the false self is made
of. When you realize that none of your ideas about truth are real,
it is quite a shock to your system. It is an unexpected blow to the
seeker and the seeking.
Theres an old Zen story where a monks sitting in meditation and
his master walks up to him and says, What are you doing?He says, Im
polishing my mind so it becomes like a mirror and reflects reality
perfectly.Isnt that a nice spiritual idea? The only problem is that
its a bunch of bull.So the teacher leans over and picks up this
tile off the floor - two tiles - and starts rubbing two tiles
together as a response to what his student said.And the student
said, What are you rubbing two tiles together for?(Teacher) says,
Cause Im trying to make a perfect mirror.And the student,
embarrassingly, understood the point. No amount of tile polishing
will make the tiles into a perfect mirror. No amount of mind
polishing will make the mind unconditioned.Only the unconditioned
is unconditioned.Your own awareness itself is unconditioned.Have
you noticed?Not what you are aware of, thats conditioned to the
hilt. But the awareness itself - is completely unconditioned.Its as
unconditioned as the day before you were born. And by paying
attention to that, by just resting as that awareness -
spontaneously an unconditioned consciousness becomes conscious of
itself. Thats what spiritual awakening is - unconditioned
consciousness becomes conscious of itself.~ Adyashanti
Awareness is always there, but it doesnt do you much good until
you bring consciousness to it, even for brief moments. Dont be too
concerned with how long you can sustain it. Its more important how
often you check in. If you keep checking in, the sustaining of it
happens on its own.
To love means to care, to actually care for something beyond
ones limited idea of oneself. And caring often takes action; it
requires that we do something, which takes courage. It takes
courage to care and to love in a deep way. Jesus acted because he
cared, just as the Buddha taught for forty years because he cared.
Sometimes love is soft and comforting and sometimes love is sharp
and precise. The situation dictates what form love will take.At the
end of the day one must judge for oneself if words or actions are
expressions of love and wisdom, or confusion and deceit. The wisdom
born of silence has an intuitive way of knowing the difference.
Q. How do you suggest we approach obsessive thoughts that
consume us like fire twenty-four hours a day, like your initial
obsession with the thought that you need to attain enlightenment?
Does freedom from those thoughts come only when we reach a point of
such complete desperation and failure that the mind caves in and
one drops through into truth?Adya So lets start at the beginning.
Obsessive thinking arises from fear, anxiety, and struggle. These
are the drivers of excessive thinking. So in an addition to the
meditation practice, you may want to begin to contemplate what you
are afraid of, what you are running away from. What you dont want
to deal with within yourself or your life. By contemplate I mean to
identify exactly what fears are driving you. What assumptions are
they based on? What are you running from?Also, rampant thinking is
your mind looking for peace. As if, if you could just think enough
and understand enough, your mind could be at peace. But the mind
never thinks its way to a lasting peace. In fact, in the minds rush
to find peace and security it overlooks the peace that is already
present within the presence of awareness.So contemplate what your
mind is trying to run away from, and what it is looking for. And
begin to show your mind that peace is available in the present.
Literally bring your minds attention to the greater peace of
awareness. And give your mind something to do in the form of
following your breath. Just follow the breath whenever you can
during the day, because it will calm your nervous system and give
your mind something to do other than to obsessively think. Of
course thoughts may come, but anchor them in the breath. Be very,
very patient and kind to yourself. Very patient and very kind.With
Great Love,Adyashanti
"Awakening reveals that there is no personal self, and that
everything is myself. It appears to be a paradox. We find we are
nothing and absolutely everything simultaneously. When we see this,
we realize there is nothing more happening other than love meeting
itselfor we could say you are meeting yourself, or the Truth is
meeting itself, or God is meeting itself."
When you allow awakeness in, you will find that it plays games
with your life. It doesnt move according to the agenda of the
little me, the one who has all these ideas about this or that
happening when you awaken. The awakeness could care less about the
agendas you have. Its moving, and its not listening to what you
want, and you are grateful that its not listening. You discover
that it has its own movement, which I suppose is what real
surrender is - following thatmovement. This is the real meaning of
Thy will be done.~ AdyashantiEmptiness Dancing
Q. But sometimes I rest in not knowing and still I never seem to
come to know.Adya You must rest in not knowing with curiosity. Even
though you rest in not knowing, you still need to remain curious.
You still want to know, but you no longer struggle to know. Just
observe and stay sensitive to the movement of knowingness within.
Knowingness is experienced in your being as aliveness. It is not in
your mind.Listen from the neck down. Be in your being, and you will
come to feel what I am speaking of within yourself.~ Adyashanti
Q: From where does desire draw its energy?M: Its name and shape
it draws from memory. The energy flows from the source.Q: Some
desires are altogether wrong. How can wrong desires flow from a
sublime source?M: The source is neither right nor wrong. Nor is
desire by itself right or wrong. It is nothing but striving for
happiness. Having identified yourself with a speck of a body you
feel lost and search desperately for the sense of fullness and
completeness you call happiness.Q: But who creates the world?M: The
Universal Mind (chidakash) makes and unmakes everything. The
Supreme (paramakash) imparts reality to whatever comes into being.
To say that it is the universal love may be the nearest we can come
to it in words. Just like love it makes everything real, beautiful,
desirable.Q: Why desirable?M: Why not? Wherefrom come all the
powerful attractions that make all created things respond to each
other, that bring people together, if not from the Supreme? Shun
not desire; see only that it flows into the right channels. Without
desire you are dead. But with low desires you are a ghost.Q: What
is the experience which comes nearest to the Supreme?M: Immense
peace and boundless love. realise that whatever there is true,
noble and beautiful in the universe, it all comes from you, that
you yourself are at the source of it. The gods and goddesses that
supervise the world may be most wonderful and glorious beings; yet
they are like the gorgeously dressed servants who proclaim the
power and the riches of their master.Q: How does one reach the
Supreme State?M: By renouncing all lesser desires. As long as you
are pleased with the lesser, you cannot have the highest. Whatever
pleases you, keeps you back. Until you realise the
unsatisfactoriness of everything, its transiency and limitation,
and collect your energies in one great longing, even the first step
is not made. On the other hand, the integrity of the desire for the
Supreme is by itself a call from the Supreme. Nothing, physical or
mental, can give you freedom. You are free once you understand that
your bondage is of your own making and you cease forging the chains
that bind you.Q: To become an engineer I must learn engineering. To
become God, what must I learn?M: You must unlearn everything. God
is the end of all desire and knowledge.Q: You mean to say that I
become God merely by giving up the desire to become God?M: All
desires must be given up, because by desiring you take the shape of
your desires. When no desires remain, you revert to your natural
state.Q: How am I to practice desirelessness?M: No need of
practice. No need of any acts of renunciation. Just turn your mind
away, that is all. Desire is merely the fixation of the mind on an
idea. Get it out of its groove by denying it attention.Q: That is
all?M: Yes, that is all. Whatever may be the desire or fear, dont
dwell upon it. Try and see for yourself. Here and there you may
forget, it does not matter. Go back to your attempts till the
brushing away of every desire and fear, of every reaction becomes
automatic.Q: Why so much insistence on relinquishing all desires
and fears? Are they not natural?M: They are not. They are entirely
mind-made. You have to give up everything to know that you need
nothing, not even your body. Your needs are unreal and your efforts
are meaningless. You imagine that your possessions protect you. In
reality they make you vulnerable. realise yourself as away from all
that can be pointed at as this or that. You are unreachable by any
sensory experience or verbal construction. Turn away from them.
Refuse to impersonate.~from I Am That, Nisargadatta Maharaj
The aim of spiritual practice is to discover in your own present
experience that which the movement of thought never touches. This
does not mean to suppress the thinking mind, nor does it mean to
attempt to understand by using thought. What I am pointing toward
is the Unknown: the already ever-present, silent, still source that
not only precedes thought but surrounds it. You must become more
interested in the Unknown than in that which is known. Otherwise,
you will remain enslaved by the very narrow and distorted
perspective of conceptual thinking. You must go so deeply into the
Unknown that you are no longer referencing thought to tell you who
and what you are. Only then will thought be capable of reflecting
that which is true, rather than falsely masquerading as truth.What
I am talking about is a condition where the mind never fixates,
where it never closes, where it has no compulsive need to
understand in terms of ideas, concepts, and beliefs. This is a
condition where you are no longer referencing the mind, feeling, or
emotions for security in any way. What I am talking about is the
complete surrender of all separateness until liberation becomes a
permanent condition, and you are forever lost in the freedom of the
Absolute.
Mind~"As the fletcher whittles and makes straight his arrows, so
the wise direct their straying thoughts. Thoughts are unsteady,
they wander at their own will. It is good to diminish them, as a
calm mind brings happiness.But how subtle thoughts are, how
elusive! The task is to quiet them, and by calming them to find
happiness. Seated in the cave of the heart, peaceful awareness
discovers freedom.How can a troubled mind understand the way? An
untroubled mind, a mind beyond judgments, watches and
understands.Your worst enemy cannot harm you as much as your own
thoughts, unguarded. But once mastered, no one can help you as
much, not even your father or your mother."~Buddha~The
Dhammapada
Jesus and the Buddha didnt go to war with their dark side. They
simply didnt go with temptation or run away from fear. The basic
teaching was to sit tight and just stay here, stay calm, stay
present.
You cant try to do non-doing; its more like you start to notice
it. Everything is happening all by itself.
"At each moment we are expressing what we know ourselves to be.
If we know ourselves very little we will express and manifest that
unconsciousness of our true nature.If we know who and what we are
very thoroughly, we will express and manifest that in what we do.It
is all very simple."
Is it possible to observe without the thinker? I look at
everything with an image, with a symbol, with memory, with
knowledge. I look at my friend, at my wife, at my neighbor, at the
boss, with the image which thought has built. I look at my wife
with the image I have about her, and she looks at me with the image
she has about me: the relationship is between these two images.
This is a fact,it's not an invention on my part,it's a fact!
Thought has built these symbols, images, ideas. Can I look, at
first, at a tree, at a flower, at the sky, at the cloud, without an
image? The image of the tree is the word I have learned which gives
a certain name to the tree, tells its species and recalls its
beauty. Can I look at that tree, at that cloud, at that flower,
without thought, without the image? That's fairly easy to do, if
you have done it. But can I look without the image at a human being
with whom I am intimate, whom I consider as wife, husband, child?
If I can't, there is no real relationship: the only relationship is
between the images that we both have. So, can I look at life, the
clouds, the stars, the trees, the river, the bird on the wing, my
wife, my child, my neighbor, this whole earth -can I look at it all
without the image? Though you have insulted me, though you have
hurt me, though you have said nasty things about me or praised me,
can I look at you without the image or the memory of what you have
done and said to me?Do see the importance of this, because it's
only a mind that has retained the memories of hurt, of insult, that
is ready to forgive, if it is at all inclined that way. A mind that
is not storing up its insults, the flatteries that it receives, has
nothing to forgive or not forgive; therefore there is no conflict.
Thought has created these images, both inwardly and outwardly. Can
the images come to an end, and thought look at everything in life
afresh? If you can do this, you will find that without your
conscious, deliberate effort to change, change has taken place, a
radical change. Most people are ambitious; they want to be
somebody: authors, painters, businessmen, or politicians. Priests
want to become archbishops. Thought has created this society and
sees the advantage of becoming powerful, dominant, an important
person, which happens only through ambition. Thought has created
the image through observation of the man in power and wants the
pleasure of owning a big house, having a picture appear in the
papers, and all the rest of it. Can one live in this world without
ambition, without the image of pleasure which thought has created?
Can one function technologically, outwardly, without this poison of
ambition? It can be done, but it is possible only when we
understand the origin of thinking and understand actually,
factually, the unreality of the division between the observer and
the observed. Then we can proceed, because then virtue has a
totally different meaning. It is not the moral virtue of an ugly,
corrupt society, but virtue which is order. Virtue, like humility,
is not something to be cultivated by thought. Thought is not
virtuous; it is bourgeois, petty, and thought cannot possibly
understand either love or virtue or humility.
- Krishnamurti
First you must free yourself from the idea of your voice. From
the very sound of it. You must throw off the yoke of familiar
language. The habits of rhythms and structures that are familiar.
They are limitation. You have to expel even your greatest teachers.
They too have become an obstacle to your freedom. But most of all
you have to be honest. You have to be yourself. You have to be
fearlessno, more than that--you have to be mindless of whatever
might be the consequences of being so. Only by this way will you
arrive at true revelation.-Alexi Murdoch
When we have enough understanding is having choice. When we feel
confined in what we are experiencing we feel we have not choice, we
are swept by the emotion or behavior.We are endeavoring to bring
into form the deepest things we have realized.You have to have a
stability inside and emotional maturity.What am I aligning myself
to right now? What is really important? Is this moment important to
me to be truly open in a vulnerable way?We can use our spaciousness
to hide as an egoic hiding place. I am talking about a totally
different thing. We come out of hiding - that is why I am talking
about vulnerability. To be truly open and available. If we are not
available it is very hard for us to embody the deeper qualities of
our being. All the different forms of us embodying our insights
depend on our caring. Not just care but to actually love.
Embodiment comes down to how willing are we to be truly open
hearted, open minded and care.Focus on the little moments where you
care. And if you get into conflicts within yourself or personally
ask yourself what you really care about in the moment. Choices are
indeed being made. When you check into the depth of your love, are
you choosing to express your deep caring and love?A lot of
embodiment is to be willing to be vulnerable and connected to your
caring and love.Just notice what do you really care about. When you
are in conflict, what do you really care about? What is driving it
along is the quality of your human engagement. Unless we take a
look what is operating is our conditioning.~Adyashanti
The Courage to Align with SoulTo align with the soul takes
courage. Ramana defined enlightenment as absolute courage at all
times and in all situations.If you want to live an awakened life,
it takes courage and grit. It takes someone who loves reality
enough that they become a servant of it.Whats important is the
daily moment-to-moment, when nobody's looking and nobodys paying
attention. Youre the only person who will ever know what you acted
from in any situation. Those are the moments that are the most
important. Thats where youll find out where your orientation is.~
Adyashanti
At any time during the day, you can touch into this ground and
bring consciousness to it. You can make the choice to be aware of
it. An important thing is the willingness to make a choice. Whether
there is a chooser or not, there is certainly the experience of
choice.As soon as you start thinking in terms of time, youre
already not conscious of awareness. Onlyyour mind thinks in terms
of time.Every time you touch upon that foundational quality of
awareness, you have touched upon thefundamental nature of your
being. Youre noticing that awareness is only being aware.~
AdyashantiThe Way of Liberating Insight
The idea, as well as the direct experience, that all is well can
be used to hide from the many challenges of life, both individually
and collectively. If the insight into the all-is-wellness of life
is genuine, the wellness of life becomes the foundation from which
you fearlessly and lovingly engage in life.It is not something that
you hide behind. Its about fearless and joyous participation, not
rejection and denial. If you can feel directly into the all is
well-nessof life right now, you may notice that it is fearless and
loving. It is the foundation of wise and loving action, as well as
appreciation.The experience of All is well can be interpreted in
different ways by the mind. One way is All is ; therefore, nothing
really matters. While this has an element of truth to it, it is by
no means a complete understanding. At a deeper level All is well
gives rise to great love and great caring for all the details of
life. All is well also means that all is of immense value and
significance. It means thatthere is ultimately nothing to gain or
lose, and therefore there is no barrier to embracing all of life as
an act of love and as a means of expressing the beauty of All is
well-ness. The all-ness of God is the immanence of presence.
Posle vidjenja stvari, onako kako jesu , bar I na trenutak, sve
je dobro. Onda posle 2 dana, nedelju dana, mesec dana, um pocinje
da razmislja o tome. O boze, ja ne postojim . To je strasno. I
vidis , sa tom misli, iluzija o razdvojnistvu se javjla. I strah se
javlja. Ali nakon sto to vidis, Makar I na sekundu, on je smrtno
ranjen. Sto znaci da moze da pljuje krv u tvoju svest samo
odredjeno vreme. Mozda traje duze nego sto zelis. Ali tenedencija
da grabi, je ranjena, sto stvara strah u sistemu jos vise. Jer um
moze samo da interpretira da ako ja- ego ne postojim, projektuje
nepostojanje. To um radi svaki put kad naidje na nesto sto ne moze
da razume. Uplasi se. Uglavnom kada ljudi rade nesto, i ne znaju
kakav ce ishod biti, oni se plase. Ovo je ono kao jedan od velikih
strahova. Tvoj sistem se suocava sa misterijom o sebi, o tome ko
si. I ne moze da shvati. I onda um, iz navike, projektuje strah,
teror. Kada budes u potpunosti prihvatila strah. Ovo se vise nece
dogadjati. I prihvatati strah, ne znaci voleti ga, prigrliti ga,
jer je sve to kao upravljanje ega. Jednostavno prihvati strah.
Ptretnji straha, istrebljenju, unistenju, kakvu god iluziju strah
da stvara. I to u tebi, sto jednostavno kaze da . Ne prekidamo
strah tako sto pokusavamo da ga se resimo, vec ga prekidamo tako
sto nadjemo to da , jer to da shvata da nema cega da se plasi.
Strah ima snagu, u direktnoj proporciji koliko mu se opires. Tu
uzima moc. Nema spoljasnju moc. Sva moc dolazi iz otpora prema
njemu. I onda dobijes kljucno shvatanje. Sva njegova energija,
dolazi od onoga sto si ti. Dolazi od odbijanja. Bez odbijanja, bez
energije.
Ako se potpuno soucis sa strahom kad se stvori. On nema snagu.
Ako ga izbegnes makar I na sekund. On ima. Ko bi bio ako ne bi
hranio bilo koju pricu, u vezi sebe. I sta se desava kada verujes u
jednu pricu.? U jednu misao? Mozes da osetis, ogranicenost. I onda
kazemo kako da se otarasim ove misli. Vidis, ona nasledno nije
istinita. To je moc koju ti imas. Svi je imaju. Da uzmes jednu
misao, ili recenicu. I verovanjem u nju, ti kreiras ceo svet. Tvoj
ceo unutrasnji emicionalni svet. I onda pogledas u svet, I ceo svet
se cini da reflektuje tu jednu misao. To je moc koju mi imamo. To
je problem kad si taj . Imas svu moc. Imas kljuc za kosmicka kola.
I zapravo ih navodimo, stalno. Ako verujem u misao, ta misao,
postaje moja stvarnost. Ako nema misli, ovo je realnost. Ovo , pre
misli!
Meditacija ti daje unutrasnju stabilnost. Mnogi nacini
meditacije te teraju da se fokusiras na nesto. I taj focus ti daje
stabilnost, I osecas se dobro,I nista te ne dotice. Problem je sto
to ne mozes da nosis sa sobom. A i da mozes da nosis, blokirao si
99 % postojanja. I onda se pitas kako da ponesem ovaj lepi deo iz
meditacije, u svoj zivot. A ne mozes, jer ne mozes ici kroz zivot,
fokusirajuci se na jednu stvar. Jednostavnost sedenja u tisini je
dovoljna. Svaki put kad postanes situacije, nema problema, jer nisi
odovjen od toga. Ali cim postanes, sve sto se dogadja, nema
problema, jer nisi odvojen od toga, onda ne postoji ni jedan deo
tebe koji ne pokusava da bude anksiozan. Ako imas busy mind, i ni
jedan deo tebe ne zeli da prestane da ima busy mind, onda ti busy
mind ne smeta. Smeta ti samo kad odlucis da ne zelis Cim odlucis da
ne zelis ono sto se dogadja onda si uzbudjen, i izbacen iz
ravnoteze U duhnovnim ucenjima je uglavno suprotnost od ovoga sto
sam rekao. Vec je kao da se iskljucis iz situacije. I to je uredu.
To ja i nekad ohrabrujem. Ali je delimicno. Primer da postanes
situacija: prica o penjanju. Cesto mislimo ja sam nesrecan , zgob
nacina na koji stvari jesu. Ali zapravo je suprotno. Nisi u
harmoniji o tome kako stoje stvari. Stvari su takve kakve jesu, a
ti im se protivis. Sto stvara razdor izmedju tebe I zivota. Izmedju
tebe I sta god da se dogadja. I da li si primetio da si uvek ti taj
koji komentarise, da li je nesto dobro ili lose, ali sta god da se
dogadja u datom trenutku nije dobro ili lose, sta god da se dogadja
nije ono sto bi trerbalo ili nije trebalo da se dogadja. I to je
rodjenje naseg ega. Konstantno komentiranje o onome sto jeste. Ego
se u neku ruku prakticno igra boga. Ono zna kako sve treba da bude.
Postanemo toliko zavisni od pricanja price. Ono sto se dogadja nije
problem, vec pukotina izmedju. Zatvori pukotinu.
Priroda svesnosti ( Awarenes ), je prazna. Jer nema zadrzaja.
Ona nije nesto sto mozes da zgrabis. Ne mozes da pokazes gde se
nalazi. Nije lokalizovana na jednom mestu negde. Samo jeste. Nije u
glavi , iza glave, u srcu, ona je unverzalna. Nema formu. Priroda
joj je praznina. Tvoja praznina je takodje samosvesna. U budizmu
kazu da je svesnost samosvesna, tj, zna da jeste. Inteligentna je,
drugim recima. Nista drugo ne moze da bude svesno sebe. Samo
svesnost jeste svesna. Takodje ima veliku dozu ljubavi, saosecanja.
Osecaj dobrote . Duh ( spirit ) je druga rec za svesnost. Ima
osecaj da je sve dobro, i da sve savrseno, iako ima mnogo
katastrofa koje se desavaju . Nema samo blagosranja za sebe, vec se
preliva. To postaje tvoja priroda. To je saosecanje, to je ljubav.
Ona je jednostavna. Sto znaci da jestei nije lako. Ali zavisi
koliko si I ti jednostavan. Koliko si voljan da budes jednostavan.
Cak I kada se probudis imaces dublje I dublje prilike da pustas
egoistickog sebe . Budjenje ne znaci da je ego napustio stanovanje.
Krivicu, osudjivanja, misljenja, to je sve egoisticko ja . Kad
vidis tvoju istinsku prirodu, nista od tebe se ne ocekuje, osim da
prestanes da se trudis toliko. Prestani da t razis trenutak, pusti
ga da se desi. U trenutku otkrivanja svoje prirode, kad se
oslobodis ega, nema pitanja, nema sumnje. Barem znas, da kad pustis
egoistickog sebe, zauzvrat dobijes ceo univerzum.
Ispitivanje sta je istina , sta je bog je cudno. Jer nas moze
odvesti dublje u nase ludilo, u nasu ludost, u nase umove, u srz
samog problema. Kaso sto je to bilo za njega. Cim sam se zapitao
sta je istina, nikad vise nije bio zapao u iluziju, dok je tragao
za istinom. Nikad vise ludji, nego kad je trazio razum,a opet , to
je ples zar ne ? Da mi zapravo postajemo jos ludji, uprkos naporima
da ne budemo ludi., da bi shvatili istinu. Svako ko zeli da zna
ultimativnu stvarnost, nije nesto sto biras izmedju mnogo opcija,
kao kad odes da kupis sladoled pa imas 30 ukusa. Isto kao kad odes
na duhovno trziste, i mas 1000 opcija, da otole potrebe, teznje, i
zelje. A opet zelja za ultimatovnom stvarnoscu, zaista nema
prevelike veze, jer sve je namesteno za vise ludnosti, a ne za
istinom. Sve je namesteno za vise ludosti, kad bolje pogledas. Jer
potraga za istinom, nas tera protiv svojih impulsa koji su u nama.
Kao implus da treba neko da se slozi, implus za drustvom.Ono kao da
budes clan neke organizacije, isto kad kad sedis u ovoj grupi i
kazes o, ima puno ljudi kao ja ovde . Seeking agreement, je upravo
ono sto nas vodi u iluziju. Cak i u spiritualnosti, mi zapravo
trazimo, podsvesno, agreement. I onda stvorimo grupe, kao
budisticke grupe, hriscanske grupe. A istina je zapravo sloboda od
svih tih ludosti . Kada trazis sve to jako je tesko spoznati
istinu. Istina je zapravo iskorak u nasu samocu( Aloneness ) .
Zajednicki motiv u duhovnosti je samoca. ( Buda odlazi na bodhi
drvo, isus odlazi u pustinju na 40 dana, muhamed odlazi u planinu,
mojsije odlazi u planinu.) Motiv zapravo nije odlazeci od jedne
tacke do druge. Nije u pitanju napustati to gde smo, I odlazeci
negde drugde. ZApravo je suprotno. Odlazeci upravo tamo gde jesmo.
its about ne uzimati ono sto je spolja, kao istinu I ono spolja
znaci isto nasi umovi. Jer nasi umovi su stvoreni od spoljasnosti .
Primetili ste ? Sve sto vasi umovi imaju, vam je dato od napolje (
from outside ). Od drugog uma. Sam jezik koji pricamo, ove reci
koje govorim su pozajmljene spolja, da tako kazem. Tako da je sve
pozamljeno spolja.Tako da kad odemo u um, I dalje smo u
spoljasnosti. U takozvanoj (internalized), subjektivna spoljasnost.
Tako da kad hocemo oslobodjenje od naseg ludila, od naseg
zarobljenistva. nemamo luksuz da skupljamo razne ideje. Jer to je
ono sto vecina duhovnosti zapravo jeste. To je grupa ljudi, koja
imaju slicna misljenja. Sve religije su definisane njihovim
verovanjima. Ali u igri istine, verovanje se ne racunaju. I to je
ono sto znaci biti sam. Ne znaci biti izolovan, i nemati
prijatelje, i nestajati u pecinu negde, I druge gluposti. Jer ces
verovatno poneti svoja verovanja u pecinu, I meditirati o stvarima
na kojiima ti je receno da meditiras. Mislim na samocu, koja te
dublje I dublje odvlaci u tisinu. Jer kranja samoca, nije samo
samoca od spoljasnjih stvari, to nije toliko bitno, vec samoca od
nashi samih virtuelnih realnosti, uma. I ako ste se ikada pitali
koliko virtuelnih realnosti vas um izbaci u jednom trenutku, samo
uzmite jedan trenutak, 5 sekundi, da budete tihi. I sve sto nestane
u tih 5 sekundi, to nije stvarno. Zato kad ne razmisljas, sve sto
nestaje, je ono sto nije stvarno. Za neke ljude to je 99 posto
zivota. Ja sam neciji sin, cerka,majka, ja sam covek, zena, ja
razumem sta pricam, ne razumem, svidja mi se , ne svidja mi se, da
li cu stici tamo, , vec sam stigao,da li necu, relativno sam dobar
momak , dosojan, nedostojan . Sve vise I vise misli. I I sve ovo
nestane kada thinking mind prestane da razmislja. To se zove
virtuelna stvarnost, bolje poznata kao iluzija. Nema krajnje
istine. Ako shvatite sve ovo, sokirace vas, ako nikad niste videli.
O tome koliko neistine uzimamo za istinu. Jer to je zapravo biti
sam. Dublje je od pecine itd itd .. Dublja samoca, samoca I od
nashi koncepta, Sve ono sto zamisljas o osobi pored tebe ,
roditeljima, kad se utisas, I sve sto nestane, je iluzija. Naravno
ovo ne znaci da misli nisu korisne, I da nemaju neku uzajamnu
povezanost sa istinom, uobicajno nemaju. Zato samo ako uvidis ovaj
malecni deo slagalice, u vezi misli, I kako kreiraju samostvorenu
realnost , uvideo si nesto sto je veoma mali broj ljudi uvideo, u
istoriji covecanstva. Cak I oni koji su meditirali 30 godina,
dobro, oni su znali da je um iluzija, ali oni su to procitali. Oni
nisu to osetili, udareni u stomak time, ono kao o moj boze, moj ceo
zivot, kao kad ukljucim televizor, I pocnem da pricam price I
price, oces da kazes da to nije istina ? I ono sto kazem o sebi,
nije istina , ono sto kazem o drugima, nista nije istina, cak ni
malo, cak ni jedna rec? I sta te to ostavlja, ostavlja te potpuno
samog. nema drustva tamo, mada ako stvarno volis da budes sam, naci
ces puno drustva tamo, ali nema drustva , nema koncepta, nema
razmene verovanja, sam si, poslednje mesto na kojem si zeleo da
budes. Mozda nisi saznao istinu, ali sigurno znas sta jeste
iluzija. Ovo uznemiruje ego. Njima ne smeta da im se njihov svet
modifikuje, ali nikako ne vole kad se urusi. I nemojte da vas
zavara, duhovnost, prosvetljenje, zovite ga kako ocete, je totalno
destruktivan proces. I ako mislis da je kao coming together onda si
uhvacen u jos jednoj iluziji. To je totalno destruktivan process,
koji na kraju void jedinstvu. I religija i spiritualnost, je taj
kranji lepak , koji drzi nase iluzije zajedno. Oni drze ta nasa
verovanja, verovanja za koja smo spremni da umremo. Ako oces da
pokrenes raspravu sa nekim, zapocni pricu o 2 stvari. O religiji I
o politici. Ako oces da rasplamsas vatru, da okrenes brata protiv
sestre, oca protiv majke, spomeni religiju ili politiku. Tu su nasa
verovanja i koncepti zacementirani. Mesto gde je nasa iluzija
najdublje utemeljena. Uvek, unutar svih, postoji velika tisina.
Nije tisina koja je stvorena, ne tisina koja postoji
disciplinovanjem uma, blokiranjem misli, zaustavljanjem osecaja, to
je lazna tisina, ona je iluzioni brat. To je forsirana tisina,
zatvorenicka ( prsionment ) tisina. Sigurna tisina. Ego moze da
stavi tu tisinu na onu disciplinovanu tisinu, i da kaze o, ovo je
dobro, ovo mi se svidja . Ali prava tisina nema veze sa tom
stvorenom stvari, nametnutom stvari, nesto sto je forced upon the
mind. Prava tisina dolazi samo vidjenjem nestvarnosti misli. I onda
nema razloga uzimati misao kao referentnu tacku za krajnju istinu.
Ako oces da ispeces kolace, naparvis bolji most, odleteti na mesec,
za to je misao dobra, ali za kranju realnost , zaboravi. Svi su
culi za ovo, ali samo ima uticaj, kada zapravo vidis da ti um
stvara fabrikovani osecaj stvarnosti. Kada vidis, tada ti ne treba
disciplina, ne treba da teras um na nesto, nije bitno onda, jer
nemas drugu misao koja kaze ne treba da bude misli . Zato postoji
tisina, bilo da postoji misao, ili ne. Prejaka tisina.
Prosvetljenje nije nista posebno, vec samo videti stvari onakve
kakve jesu. I onda ce um videti ono sto ti jesi, umesto ono sto
nisi. Najbitnija stvar je videti sta nismo. I biti voljan da
pustitmo to koliko god zelimo da ga pustimo. Sta je svet, kad nemas
misli o njemu? Sta mislis o sebi, kad ne razmisljas o sebi ? Jesi
li dobar , los, dostojan, normalan ? Na ovo sam mislio za tisinu.
Urusava strukturu nasih iluzija. Tesko je otvoriti se tisini, kad u
pozadini svoga uma , mislis da postoji realnost negde drugde. Ali
tisina postoje laka da joj se otvoris kada shvatis da nema druge
opcije. Svuda drugde je vise misli. Mozda shvatis, lako... da bez
misli, ti jesi tisina, dok ne kazes da nisi. Nisi cak ni ono sto
osecas. To je drugo mesto preko koje ljudi zakljucuju istinu. Misli
i emocije su nesto sto se desava u tebi, znaci nisu ti. Zapravo si
i ti nesto sto se desava u tebi. To je fazon. Sve u vezi tebe je
sve vise sadrzaja, vise stvari. I jos jedna od iluzija, mozda
najveca, je da JA sam neko, ko seta ovim beskonacnim univerzumom..
JA hodam, u ovom telu, na ovom svetu. A kad izadjes iz virtuelne
stvarnosti, onda vidis da si ti sve to, i neko, i prostran
univerzum je sadrzan u tebi. Samo je suprotno. I gledalo te je u
lice ceo zivot. I sasvim suprotno da te odvode od ovog zivota, od
ljudskosti, zapravo te dovodi tvojoj ljudskosti, ovom zivotu,
shvatas da si do sad ziveo u virtuelnoj stvarnosti, misleci da je
sve stvarno, da si veoma ljudsko bice, da si veoma ovde. Ne znam da
li ste primetili da je svako u svom malom svetu. I svako od njih
misli da to sto oni misle da je sve to stvarno., i imamo bilion
malih stvarnosti, koje misle da su stvarnost. Da su oni pogodili. I
onda odu u rat izmedju njih. Jer nije nista opasnije kada se ljudi
izvrnutih realnosti pridruze grupama,kada se iluzije objedine, onda
smo veoma opasni. Ali naravno veoma je utesno za iluziju. Nasao sam
drustvo, mora da je istina. Kada se probudimo u potpunosti, sve to
nestaje. Zato sto je istina, za sve nas, jedna. Kada bi svi ljudi u
ovoj sobi spoznali istinu, biio bi isti izvestaj. Bili bismo isti.
Ne bi bilo razlike. Nikad nije ni bilo. I kroz ovo pricanje, ja
bojim istinu, ustvari, ono sto pricam nije zapravo istina, jer su
to koncepti. I to je ok, to je deo nase licnosti. To je veoma
unikatna stvar koju svako od nas ima. Na tom nivou, stvari ce uvek
biti drugacije od jednog do drugog, i hvala bogu. Mozete li da
zamislite ceo svet punim ljudi upravo isti kao ti. Jedinstvo se
obojilo, procvetalo na jedinstvene nacine, te naravno da postoji.
Unikatnost. Ali samo malo ispod te unikatnosti, to je jedinstvo . U
dubini te tisine, ti si potpuno isti kao i najveci svetac koji je
ikada ziveo. Potpuno si isti kao isus, to je ista krajnja realnost.
Sve dok smo diskonektovani od jedinstva, u nasoj virtualnoj
realnosti, uvek se osecamo, nekako izgubljeno. I cim izadjemo is
senke istine iz uma onda smo kuci. Ne krajnjoj kuci, vec kao da su
sve stvari onakve kakve jesu. Ako nista, onda otresemo mreze
nerealnosti, I onda tu je istina koja sija bas unutar tebe. Vec je
tamo. Kada udjes u samocu, ( aloneness ), tek tada nisi vise
sam.
Nemoj da cekas da ti prosvetljenje resi sve tvoje probleme. Ne
cekaj da ti nadje bolji posao, i da ti stavi hranu na sto. Zato
resi te stvari. Nikad nisam cuo da postoji stvar koju treba da
uradis da bi izbegao stanje patnje. Kada krenes odatle, to je
istina koja oslobadja. I mi volimo istinu koju osecamo dobro, i
teramo istinu koju ne osecamo dobro. Jer um uvek trazi neki tajni
kljuc, I s toga je malo vise u buducnosti, kao da postoji nada u
sledecem trenutku. I kada budemo imali malo stabilnosti mozemo da
shvatimo, da to nije istina. Moze se ciniti kao mali kljuc, mali
uvid u nesto, I biti dobro nedelju dana, I onda se vratiti gde si
bio. Barem tada nisi u konfilktu sa sobom.Imas duhovnu bolest. To
je kao grip. Nije zapravo tvoj izbor da je imas. Dobijes grip, i
zelis da ga nemas. Kada se zaljudis u istinu, onda je ona tu, sve
vreme.Bilo da je tih um, ili zauzet um, oba se dogadjaju unutar
onoga ko je budan. Um-telo, uvek pokusavaju da nadju svoj put
kuci,ali su vec tamo.Uvek je divna stvar kad si istina, kad mozes
da pitas sebe, dok primecujes svoje misli , i probleme, da li je
ovo budno ja, dotaknut problemima malog ja ? , Dok ovamo malo ja
kaze da , imam veliki problem . Pristup je tu. Uvek u tebi. I onda
ta ljudskost moze da bude sadrzana u tome, ne odbacivanje, ali
sadrzana u toj budnosti. Ne samo posmatrana, vec posmatrana i
zadrzena. ( watched and held ). I sve to postane problem, kad
shvatis da je nestalo u fantaziji, tj dok ne kazes sebi to. To je
moc tvoje percepcije sto ucini da nerealnost nestane, na moc onoga
sto radis.Misao nema inteligenciju. Ona crpi inteligenciju odnekud.
One su kao stvari na kartonu. Samo simboli. Simboli nemaju
inteligenciju. Intertni su, nema intelgenciju, osim inteligencije
koju im svest ( consciousness ) daje.
Kao kad citas knjigu. Reci su samo symbol na parcetu papira, ako
citas knjigu na spankom , neces znati nista.
Misli dolaze iz praznine takodje. Samos u ekspresija praznine.
Ako ne zaboravimo da mislis dolaze niotkuda, mozda ce misli
izraziti niotkudnost odakle su dosli. Cim zaboravimo da misli
dolaze niotkuda, I da nisu moji, I da nemaju stvarnost. onda
upadnemo u koncepte.
I kada um krene da pita da li je ovo korisno, da li ovo nije
korisno, uvek se vrati u to da iskusis, uvek ces pronaci sta je
korisno,a a sta nije.Ako cekas svoj um, cekases zauvek.Da budes
budan se svodi na to da li zelimo da funkcionisemo sa tolikim
stepenom praznine. Jer istina ce da funkcionise na taj nacin. Nije
da istine nema inteligenciju da vidi istinu od neistine, ali ne
nosi sa sobom teret verovanja.
Cudno je kako napustajuci telo, tek ga tad nastanjujemo.
THE END OF TIME
Gorivo psiholoskog ja ( malog ja , egoisticke fikcije ) trazi da
prezivi da bi nastavio. Ako ne verujete budite tihi, i videcete.
Moze da nastoji da postoji u negativnom smislu. Boze, zeleo bih da
imam smireniji um , dakle nastavjla da postoji, davanjem otpora.
Nikad nije dovoljno dobro za psiholosko ja , ...dolazi tamo, u
najboljem slucaju, stize, ali nikad nije dovoljno. Bira poziciju u
odnosu na ono sto jeste, to je psiholosko ja. Moze biti pozitivno i
negativno. Znate one ljude koji su uvek veseli u vezi svega. Kao
ono kad imate los dan, oni ljudi koje zelite da ubijete . Moze cak
i da stvori lazno pozitivnu referentnu tacku. Moze cak i da
iskoristi potragu za slobodom, kao nacin da se odrzi. i
prosvetljenje da se odrzi. Prosvetljenje jeste. Tacka. Kraj price.
Sve ostalo je priholosko ja , koje zeli da nastavi u prostoru i
vremenu. Kada ce se desiti meni. Hocu li ikad shvatiti? Da li sam
dovoljno dobar da shvatim? Jesam li patio dovoljno, mozda moram jos
malo da patim da shvatim. U dubini bica, tibetanci su to nazivali
pogled , buda pravi pogled . Um misli, Ok , pravi pogled, prava
pozicija da se vidi, umesto pogleda . To je svesnost ( awareness ),
nema fiksirani pogled. TOtalna bezuslovno prihvatanje. Nista u
tvojoj istinskoj prirodi pokusava da prezivi. Gotovo je I pre nego
sto je pocelo. Jer psihlosko ja uvek hoce da pocne. Pocecu od tacke
A, I doci do tacke B, a tacka B je prosvetjlenje , Bog, a kad
dodjem tamo bice mnogo bolje nego ovde. Ici cu od - gde mislim da
jesa - do gde zelim da budem. Na putu sam. To je kao da hodas
trotoarom jednog dana, potpuno zadovoljan i neko nacrta liniju
kredom. Ako predjes ovu liniju i dodjes ovde, bices prosvetljen. O,
u redu . Pre toga nije bilo problema, ali sad oces da odes sa jedne
strane imaginarne linije, i mislis da si uradio nesto znacajno.
uspeo sam . Stigao sam . Vrlo je bitno imati razumevanje kako
psiholosko ja pokusava da opstane. Razlog je ovaj. NESVESNO HRANI
IGRU. Tokom 60ih svi su imali Ulceres. Odlucli smo kao kultura da
je zato sto smo pod stresom da imamo ULCER. Podsvesnot je bila
Nemas ulcer jer si pod stresom, imas Ulcer je nesto nije u redu.
Jer je neka bolest. I cim su se svi slozili, dovoljno ljudi se
slozilo, da je Ulcer uzrokovan stresom, nije proslo mnogo, i ulcer
je pocinjao da nestaje. Zasto ? Razlog je jednostavan. Postali smo
previse svesni Odbacili smo nasledne brige, da nesto nije u redu,
vec da je samo stres. I ceo mehanizam vise nije bio nesvestan. Sada
nema toliko Ulcera, sad svi imaju probleme sa ledjima. Isto kao u
70im. 10 godina od sada, nece biti ni desetina problema sa ledjima,
koliko ima sada. Zasto sto smo usli u process , mozda sam samo pod
stresom . I kad odlucimo da je od stresa, onda mora da ode negde
drugde. Jer ce biti previse svesnoti u sistemu, tako da iluzija ne
moze vise opstajati da nesto zapravo nije u redu da je to zapravo
iluzija. Tako da ko zna gde ce otici sledeci put. Ovo kazem jer
pocinje da bude dublje razumevanje, ubedjenje o razlicitim nacinima
kako psiholosko ja nastavlja da postoji. Postajemo da budemo vise
svesni o tome sta se dogadja. Kada postanes previse svestan sta se
dogadja, on rusi to sto se dogadja. Ne moras mnogo da radis .
Postoje I mnogi skriveni nacini kako psiholosko ja zeli da opstane,
I to su mnogo vise, dublje ukorenjeni, suptilniji nacini. da budes
stvari u koje verujes, a da ne znas da u njih verujes. To ce biti
referentne tacke zbog kojih ces se mnogo naljutiti, ako ih neko
izaziva. Zato sto mislis, da su toliko istinite, da postoji toliko
dokaza koliko su istinite, da kako neko moze uopste da se usudi da
kaze kako nisu. Tako da postoje uvek skriveni nacini kako
psiholosko ja nastavlja da postoji. Razlog zbog koga sam nzavao ovo
okuljanje kraj vremena je zato sto sam hteo da ukazem na cinjenicu,
sta stvarno znaci priholosko ja prestane da se ponovo stvara. Jer u
suprotnom sve zvuci slatko, a to je stvar koju malo ja radi. Ovaj
kraj je u isto vreme i pocetak, sadasnjost. Zasto ga zovemo
direktan put. Jer je kraj na pocetku. N moras da odes u tisinu, vec
da shvatis da je tu. Ne moras da dodjes u stanje otvorenosti, vec
da shvatis da je tu. isto za slobodu. Ne moras da stignes u
samospoznanstvo, vec mora da prepoznas da nema nikog tu Ne mora da
dodjes u sveto, vec mora da shvatis da je to sve sto se dogadja.
Kljuc je da mora da se iskusi. Ako je u glavi, onda je to vise ..
glave. stvari ... plivaju. Pusti sebe da iskusis u trenutku, u
sadasnjosti. U gotovost svega. Tu je tisina, gotova je. Ta tisina
je slobodna. Tu je svesnot, gotova je , vec je tu. Nema self,
uradjeno je. Jedino self koje ima je stvoreno kroz misao, i
osecanja, ali uradjeno je. To je direktan put. Jednostavno
prepoznaj ove stvari. Psiholosko ja moze reci Ok, prepoznacu ih, ,
ali samo na trenutak, ovo moze da izgubi kontrolu. Nisam resio sve
svoje probleme onda Ako jednostavno prihvatim sta je istina, nista
se zapravo nije promenilo . Jedno je reci O,da , mirnoca je uvek
tu, sjajno! Ali da li si shvatio, da si ti ta mirnoca. I onda
psiholosko ja pocinje ponovo je kako mogu da se drzim ovoga? ,
nastoji da postoji. Cim ubedi sebe, da postoji nesto cega moze da
se drzi, i nekoga za koga da se drzi, nastavilo je. Kada gleda
ispod tog psiholoskog ja, sta gelda to ja ? To je kao kola. Kola ne
idu bez goriva. Psiholosko ja ne ide bez goriva. Nesto mu daje
gorivo, nesto ga gura napred. Uvek. Gura, gura , gura napred. Ne
mogu u potpunosti da stamen. Mogu imati privremeni odmor, , ali
onda moram da krenem ponovo. I uvek je ista stvar koja ga gura
ispod. Neverovatna nesigurnost I strah. Gura ga. sta ako se
prepustim, mozda necu dobiti ono sto zelim ?( uplaseni uzdah )
Mozda necu razumeti ispravno . I onda pocinje da koristi one
psiholoske stvari. Mozda postanem prosvetljena guzica, ne mogu to
da dozvolim. Moj prijatelj misli da je prosvetljen, ali ma
izludjuje . I stvara neverovatno dobre razloge da opstane. Ono sto
ga gura je nevoljnost da iskusimo nesigurnost I strah koji je
ispod. To je ono sto ga pokrece. I umesto da iskusimo to, tu je
samo ta nesigurnost, koja cvrci kroz telo. Kao prava fizicka
nesigurnost. Kretanje enirgije kroz telo. Strah, takodje energija u
telu. Za neke veoma snazna, za neke ne toliko strasno. Ali ova
energija koja se krece kroz telo, nevoljnost da se iskusi, je
problem. I onda se psiholosko ja puni. jeste li primetili da sve u
vezi psiholoskog ja, ali sve, je vodjeno strahom. nece me voleti ,
... svaki deo. Ako si u stanju da iskusis tu energiju kao energiju
koja prolazi kroz telo, kao sto i prolazi. onda nece stvarati ja .
Sledeci sloj je, da kad pocnete da primecujete, neko ce ovo raditi
na pauzama. Pocinjete postajati svestan svog psiholoskog ja. I
donece ti velike brige. Jer ces pokusati da mu stanes na kraj. I
onda ces postati previse svestan kad pricas, i onda ces reci o
boze, sta da radim? . Moram da se oslobodim sebe. Sada imam
Projekat direrektni put, sranje . Ali to je zapravo nesigurnost
koja nosi istu masku. A onda imas suprotnost A necu nista da radim,
sve je to ionako sve bog , to je nesigurnost isto. To je strah.
Kada dozvolis sebi da pustis, na momenat. Cin pustanje, nije
zapravo radnja, to je relaksacija, to je sve. Samo se opustis. To
je predaja, to je pustanje. NIje veilike stvar. Pusti dah iz pluca.
Menjas valute. Hoces da kupis srecu, svojom patnjom. Ja pricam o
psiholoskom ja na veoma osnovni nacin. Secenje u korenu. Um misli
da ce imati neko slozeno shvatanje koje ce da pomogne. Nece. Ako
mogu da dobijem 10 dolara, za svaki put, kada sam imao lep
kontekst, i kada sam mislio da je to vrlo znacajna stvar, i da ce
mi pomoci, bio bo bogat. Ovo ce mi pomoci da se nosim sa sobom ,
nece, Zasto se desava kao da mi pomaze to je trik vidis. Ako ne
izgleda kao da ti pomaze, ne bi ti prodao foru. Ovo je kraj svih
referentnih tacki. ( Tacka od koje se sve ostalo desava ). Jedini
nacin da znamo sebe, je da unknown ourselfs. Kompletno, totalno,
potpuno. Sve ostalo je samo jedna kutija, jedna nedigurnost. Nista
vise, nista manje. To mislim kad kazem kraj vremena . Kraj procesa,
razumevanja, . Koliko nesigurnosti dobijes kad prekines
razumevanje. Tako da je sve povratak, u prirodno stanje, nevestacko
stanje. Nije kraj procesa. Nego sam pocetak. Tacno tamo gde si,
vec. Kada pustis, to prirodno stanje, se probudi, shvati se. Velika
milost kad se samo-prepozna. Kada se ono sto je prirodno
samo-prepozna. Kada se prostorno probudi. Ali priholosko ja ce I
dalje nastojati da postoji, Sada ce preuzite rezidenciju u
prostronom. Ja sam to. Vracamo se u bivanje. Gde si niko, ne-stvar.
I ako nisi pazljiv , a I ako jesi, preuzece rezidenciju u
prostornom. ja sam , awareness, consciousness . To je ono sto ja
zovem disfunkcionalno prosvetljenje. Postoji jedna lepa pesma koju
koriste u zen-u. Sa uvelog drveta, lisce cveta, Sada zamisljas kako
lisce cveta, ali pre mesec dana, nema lisca, nema ploda, samo
grana, samo praznina, vraca se u ne-stvar. Sve se vraca. Sve
odstupa. Cvece odstupa, plod se povlaci. Sve se vraca u izvor. U
prazninu. I tako I mi. U nerodjeno. Iz rodjenog, u nerodjeno.
Postoji spontano vracanje. Ako se zadrzis tamo, nista ne cveta. ako
se zadrsis u nerodjenom, postajes onesposobljen. Ne znas sta da
radis, ne zna zasto nesto radis, koje su ti motivacije, nista nije
vazno. Prijatno je, veoma fino. Ali ako se zadrzis previse, kao I
svako mesto, zgrabices ga. postaces mu privrzen. Postace ti nova
referentna tacka. Referentna tacka, da nema referentnih tacaka,
postaje nova referentna tacka. Ne bi pretpostavio da tu postoji
psiholosko ja , jer je praznina. Postalo je potpuno providno, tako
da ne znas da je tu. Ne mozes da vidis psiholosko ja kad si na tom
mestu. Ne mozes da ga vidis, kao tokom toka svesnosti, kao
ocigledne misli, fiksacije, ocigedne sablone energije itd. Ali u
praznini ne vidis, postalo je providno. Znas da je tu samo zbog
njenog efekta. Zasto sto cvece ne cveta. Da ne cveta jedno vreme je
potpuno prirodno, da ne cveta ikada je potpuno neprirodno. I onda
se pustis toga da se pronalazis u praznini. Ptica napolju ce
najaviti bozansko, samu prazninu. Nece biti samo pticiji poziv,
bice ultimativna istina. Peva sebe , samom sebi. Bice bozansko
spontano cvetanje. Neces znati da li si nesto ili nista. Izgubices
sve referentne tacke. Samo tada ces ti, poceti da cvetas. Ceo svet
je cvetanje praznine. ( emptynes ). Samo tada je psiholosko ja
otislo. ne mislim da nemas osnovnu licnost, jer ces je imati. kao
ljudsko bice, ali ja, svoje, koje se uvek navodi , je nestalo. To
sto ostaje ne zna da li je prosvetljeno ili ne,ovo ili ono, nista
od ovih koncepta vise nemal smisla. Ne mozes puno toga da kazes,
mozda napises pesmu Sa uvelog drveta, lisce cveta. I znas da bi sva
istina mogla biti sadrzana u toj jednoj recenici. Jedino tad si
Slobodan od nesigurnosti, psiholoskoj ja. jer se ne pokusavas
drzati praznine, svesti, svesnosti Ne da je nesto pridobijeno, vec
je nesto izgubljeno. Kretanje Ja je izgubljeno. I razlog za radost,
za lepotu , sa blazenstvo toga , nije zato sto si to sve dobio, vec
zato sto je to priroda onoga sto jeste, pod jedan. I zbog toga sto
prisholosko ja nije vise fiksiran bilo gde. Od pocetka do kraja,
proces je u sustini isti. Nailazis na nesigurnost, iili strah kako
se javlja u raznim formama. I onda uzimas jedan korak iznad, sto
ustvari znaci iza, to je relaksacija,, I stajes iza njih, I iza
njih, I iza njih, I onda nalazis na manje nesigurnosti. I onda cak
I shvatis da si I to , ti, I onda nadjes nesigurnost I u tome,
mozda izgubis to, I onda nastavis dalje. Ovo se desava samo od
sebe, nema potrebe da forsiras process, sve je potpuno spontano,
ako se sklonis sa puta, sto naravno neces, ali to nece znaciti
mnogo . Ne mozes da uradis puno toga, vec da osecas energiju
nesigurnosti. Jer cim si voljan da iskusis energiju, otvori se, i
onda je manje tebe , i otvori se opet, i manje je tebe , i onda um
dodje sa novim pitanjem, to je nesigurnost. I sve je manje tebe . I
tako ode.
Jedini razlog zbog koga neko postane prosveceni buljas, je sto
stane. Dodje do jednog trenutka, i onda mu se ego obmota oko toga.
I ima itentited prosvetljene osobe . Ovo mozes da uzmes pozitivno
ili negativno. O, ja ne zleim da budem takav, tako da cu nastaviti
da spavam . ili ako ovo znaci biti probudjen, ja necu u tome da
ucestvujem . A drugi nacin je da vidis da je tako, i da te
inspirise na totalno drugaciji nacin. ocu da vidim celu istinu,
nista sem istine, nisam zainteresovan ici na pola puta. jer kad si
budan, budnost, ima svoj integritet Prosvetljenost ima etiku, ne
etiku koja se moze opistati recima, jer onda postaje jos jedan
oblik morala. sto je ono sto radimo kad ne znamo istinu, postajemo
moralni. To je etika koja se dogadja spontano, bez spoljasnjih
moralnih standarda. To je nesto sto se javlja, kada duboko sagledas
istinu, jedinstva svega. Ako voljno povredis drugo bice, to je kao
da zgrabis cekic, i uradis sebe po ruci. Jedino kome mozes to da
uradis si ti, zato je je sve ti .Govornik : Odavno sam usao rupu, i
sad vidim da nema povratka, da sam duboko u njoj, i imam
nesigurnost i tome kad ego pocinje da se urusava, kako ce to da
bude. Jer imam decu, posao da idem. To bolje da se desi preko
vikenda. Nema garancije, da. Ali veruvati da istina nije
inteligentna, da nece da vodi racuna o tebi i tvom zivotu, je da
drasticno potcenis istinu. Inteligenciju istine. Kako se odvije za
tebe, ce biti savrseno za tebe. Tvoje nesigurnosti ce se javiti,
naravno. I pogodice te tamo, gde si najslabiji. Tamo gde ti je
integritet. ljubav prema deci, familiji, zeni, sve te stvari. Tu ce
te nesigurnost pogoditi, jer su ovo veoma vazne stvari u tvom
zivotu. I svi imaju razlicite bitne stvari. I sto dublje idemo,
zapravo pogadja STVARNO NAJDUBLJE. To je zapravo prirodno. I rec
ice kao Ej, mozes sve da ih upropasits decace. Pazi se . To je samo
nesigurnost. To je sve. Samo energija. Prosto tece. Ako joj se
opires, uzima tvoju licnu pricu. Vidis energije nesigurnosti nije
licna. Samo prolazi kroz sistem. Ako joj se opires cak I mallko,
uzima tvoju licnu pricu. Zapravo je kao film. Impotentna je. Ali
kada se nadje ispred svetla, onda se projektuje. I sada preuzima
citvav zivot. I znaci, kad sigurnost ide, i samo joj se malko
opires, verovatno da I nisi svestan, I uzima tu ne personalnu
energiju, uzima formu tvoje veoma licne price, tvoje veoma licne
brige. Ali ispod toga kako se licno manifestuje, je samo energija.
I ne mozes znati sta ce se desiti. Mogu samo da kazem ovo : Drama
uzima naslov u novinama. Dakle, samo ih primeti. Samo primeti
nesigurnosti kako dolaze. Progviri iza price, shvati da je to tvoje
licna prica. To je kako ta energija zna kako da uzme tvoju licnu
paznju. Zgrabice te tacno tamo gde ces da obracas paznju. I za ovo
mislim da je uloga duhovnog ucitelja. Ako se zaglavis negde, to ce
biti primetno. Ja znam teritoriju, Piknikovao sam u sumama uma I
ega previse dugo. I to je jedna od uloga ucitelja, ako imas
poverenja. Zato smo zapravo ovde. Da ti pozelimo dobrodoslicu u ovu
crnu rupu, u koju si usisan. I da kazemo hej, nemoj da brines
previse o tome. I cesto su ti koji imaju integrated, koji imaju
nasledni integratet, to su oni koji ga skoro nikad ne izgube. Vec
oni koji ga nisu imali uopste, nije ih previse bilo briga za druge.
A oni koji sui mali, ne treba da brinu previse. Vec je tu. Jer
integrited jeste aspekt istine. Ili ga imas, ili nisi svestan da ga
imas. Ali to je veoma nepersonalna stvari. Istinitost, postenje,
briga. Ali ide kroz licnu pricu, I uzima takozvani licni ukus. To
je neka vrste inteligencije. Veruj toj inteligenciji integriteta,
ne veruj nesigurnostima, To je tvoja licna prica. Shvatas razliku?
Samo prolazi kroz tebe. Ili dolazi kao nasledna mudrost, ili kao
nasledni strah od ne biti mudar. Ali ako osetis obe te nitne, onaj
koji se boji da bude ne-mudar, los, ne-ljubav, i onaj koji to
jeste, prati ih do izvora, do tog mesta iznutra, gde energije nije
pomesana sa tvojim licnim ljudskim karakteristikama, to je samo
energija istine. Bistrine. Vidis sta mislim. Tu je. Bistrina, sa
inteligencijom.Covek : Nailazim ne veliku nesigurnost. Dok sam u
meditcaciji iskusim da sam nista (no-thing), i onda osetim kako se
misao formira. I ocu da iskocim iz koze. Ocu da pricam malo o mom
otporu.
Cekanje da se osecanje povuce, je isto forma otpora. Iskusicu
ovo, da bi se povuklo . Ne isti nacin mozes da preispitujes na
nacin, koji nije veoma koriston.. Ko sam ja, ko sam ja , cim imam
lose iskustvo Ko sam ja, ko sam ja ...Covek : Da, izgleda mi kao
tehnika koncentracijeDa.Cela energija tvog tela, bica, mora da se
reorjentise u praznini ( empiness ). Mora da pronadje svoju
harmoniju, jer to je energija. Nesigurnost , strah. I cim joj
pruzas optpor, ne moze da se reorjentise u prostoru. U Prostornosti
samo bivanja Tako da ovo je preispitivanje ( inquiary) koje je
bezrecno. Kao, sta se desava kada samo pustis tu energiju da tece.
Ne dodajes je , razbijes je, dramatiras je. Ako ne mozes da se
otvoris celoj energiji, otvori se koliko mozes, bez da bude
nesvestan. Ako pronadjes sebe da ides u neku unutrasnju reakciju,
ili gasenje (shutdown ) , onda mozda pustas sve odjednom. Samo se
otvori onome sto mozes. To je nesto sto moras da uradis u svom
bicu, u svom telu, nije nesto sto radis u glavi. Zvuci kao sjajna
ideja u glavi. Znas kako ti ruka nekada utrne kad je ladno napolju,
prosto gori, i boli. Isto tako i telo. Pocinjes da se otvaras,
pocinjes da pustas, vise, i vise, i vise, I ponekad moze biti veoma
prijatno, nekad nije, uglavnom varira izmedju. Ali kad postaje malo
neprijatno I pocnes da se oprires, to je kao da nabijes glavu u
pesak. Pustis koliko mozes, to je kao brana na reci. Moze da
otvoris sve, a mozes I deo po deo. I naravno ispod, nesigurnost
predpostavlja, podsvesno, da ce neko biti povredjen,
Just Sitting
Izvan tvog uma, sve je zadovoljno. Ne poznaje drugi nacin. Sve
misli zude da budu poverovane. I cak i to je svasvim ok.
INITIAL AWAKENING PART 1 da bi se probudio moras sve da podredis
tom zadatku. Mora da stavis da stranu sva razmatranja I da ti to
bude prioritet u zivotu. Um misli da mu je okupacija da sve bude u
vezi mnogo stvari. Tako radi I sa spiritualnoscu. Pretvara je u
mnogo mnogo stvari. I na kraju pricas o mnogim stvarima koje
zapravo nisu mnogo bitne.Fokusiracemo se na jednu stvar, I samo na
jednu stvar, ko si ti . To je moc namere. . Prepoznajemo da um
misli da sloboda dolazi kroz process razuevanja. I um misli, da
zivljenje dolazi kroz process razumevanja. I u ovoj kompulsivnoj
nameri uma, on vuce paznju daje od onoga sto je zapravo bitno. Jer
ono sto je zapravo bitno ne mozes da razumes umom. I kad se prica o
duhonosti, istini, onome sto si ti, slobodi, nem nista, bukvalno
nista da se razume. Mora da se vidi kroz kompulsivnost uma koji
zeli da razume.. To je kompulsivna stvar koju um radi. Sve
kompulsivnosti su iracionalne . Moram . Zasto moras? . Zato sto
moram ? . To je priroda kompulsivnosti. Rodjena is straha ,
nesigurnosti. Ovo je generalno I pridoda uma. Um tezi da bude veoma
kompulsivan instrument. Moram da mislim . Moram ovo da provalim.
Nikad nije uspevalo, ali moram da nastavim da pokusavam. Moram da
razmislim. Um je takve pridode. Moram da znam,moram da razumem,
moram da ga skontam ispravno, moram da razumem prosvetljenje, mora
da zna kako da zivi zivot, kako da donosi odluke, sta da radi, sta
da ne radi. Um koji misli da mora da zna,zna,zna,zna. To je samo
kompulsivnost uma. I zrtva koju pravimo time sto hocemo da znamo
sve, je bivanje. Sto je ostalih 95 posto onoga sto se dogadja.Sve
ovo poznavanje je veoma mala stvar zapravo, moze se ciniti veoma
bitnim u glavi, ali veoma mali deo mora da zna. Da bi se otvorili
onome sto jeste, sadasnjosti, onoga sto jesmo, moramo pustiti
kompulsivnu potrebu uma da zna. A ako niste pazljivi dovoljno, ta
mala kompulsivnost, ce ustvari dominirati, celosti vaseg
postojanja. Svaki dan ce biti pojedem zeljom da se zna. Da se
razume. Da se zna sta ce se dogoditi. Kako se nositi sa nekom
situacijom. I razlog zbog koga ljudi ne znaju sta kad da kazu, sta
da urade, kad da se pokrenu, kad da se ne pokrenu, je zato sto su
vodjeni kompulzijom da znaju. To je paradox. Sve sto vise moras da
znas, manje znas ono sto treba da znas, kad ti treba da ga znas. I
mozda, na par momenata, na par sati, dana, kada budes skontao
prirodu uma, mozda skrenes paznju dalje od te kompulsivne zelje da
se zna. Iako je dosta stvari koju bi um zeleo da zna. I kada
odmorimo, u ovom kontekstu, od kompulsivne zelje za znanjem. I onda
nam um nije fokusiran na ovaj uslovljen deo svesti. I onda sama
potreba za znanjem ja uslovljeni deo svesti sam po sebi. To je
uslovljeni deo svesti, koji pokusava da dodje do mesta slobdne
neuslovljenosti. I nikad ne stigne tamo. Samo dobija vise I vise
uslovljavanja. Vise uputstava. Bilo bi kao obrisacu svoj hard disk,
tako sto cu da dodajem fajlove I programa jos vise. Ali jedan od
ovih program ce imati toliko znanja da ce moj komp biti totalno
neuslovljen. To je ludost. nisam imao dovoljno duhovnog iskstva,
treba mi jos neko. Imacu jos jedno uslovljeno iskustvo, koje ce me
dovesti do neuslovljenog. Mozda zvucim kao da se ponavljam, I mozda
zato sto jesam, ali ne cujemo stvari dok nam nisu utabane u glavu
nekoliko stotina puta. Kada pricamo o budnjenju, ono o cemu pricamo
je budjenje u neuslovljeno. To je jedan nacin gledanja. Sve reci
imaju ogranicenja. Ali to je prepoznavanje neuslovljenog stanja
svesti. Nikakva kolicina dodavanja znanja=uslovljenosti,
uslovljenom delai svesti, ce te odvesti u neuslovljeno stanje
svesti. Mnogi ljudi nece pustiti svoju uslovljenu svest, sve dok ne
dozive ekstremnu patnju. Mnogi ljudi imaju svoj prvi ukus, prvi
nagovestaj, da ima nesto drugo do uslvljenog dela svesti., u veoma
teskoj situaciji. Smrt voljenog, bankrotiranje, itd. |Tada se
javlja procep. A mnogo ljudi pokusavaju da se rese tog procepa.
Problem sa ovom pricepima, kada um prestane da razmislja, je sto tu
nema nista da se zna. To je priroda procepa. Nema sta da se zna. U
svakom danu, neuslovljeno stanje svesti, trepce u svesnu svesnost.(
counsous awareness ). To je procep. Moze se desiti tako sto hodas
napolju, I ocaran si kisom, ili ilzazis iz kuce, I o prestala je
kisa . Samo zato sto je drugacije, ima nedostatak komentara. I to
otvaranje, u neuslovljeno stanje svesnosti , je pozivnica. Vecina
umova ne ostane tamo previse dugo, pocinje da komentarise O drago
mi je sto je kisa prestala, Kakav divan dan, Ovo je veoma divno,
kako sam srecan, tanananananana Oseti prazninu. Kao da ono sto um
razmislja je vise stvarno od onoga sto se desava napolju. Duhovnost
uvek kaze Gledaj iznutra , sto se mene tice, ljudi su toliko
upuceni iznutra, da su neuroticni haos. Vec su iznutra. Ali
nazalost kad udju iznutra, jedino mesto gde odo su misli.
Zaboravite sve sto sam rekao, procepi su bitni. U tim trenucima
kada ima procep, postoji neuslovljeno stanje svesti. To je buda um
.Savrseno bistro, savrseno prosvetljeno, totalno neuslovljeno.
Duhovno budjenje je cisto shvatanje,samo se otvoriti neuslovljenom
stanju svesti. Jer ako je neko Ti, to je istinsko ti. Ovo drugo je
ocigledno mentalna tvorevina. Neuslovljenoj stanju svesti, nije
potrebna misao da bi se postojala I dalje . Dakle ta svesnost, koja
je cista, neuslovljena, slobodna, prosvetljena po prirodi, je vec
tu. Vec je dostupna. To je to nosta koje je budno u ovom trenutku.
Um ce reci , kada okusi malo to je nista, cekam moju svest da se
prosiri, to je nista. Imao sam iskustvo 1974, gde sam video svetla,
I moj kundalini je explodirao na vrhu moje glaveto je ono sto ja
hocu .. cekam to Samos to cekam da to bude, sve vreme. Bez obzira
koliko zeleo da to bude to, nije . Nije sad, I nije bilo 2000
godina ranije. Raspravljaj se sa stvarnoscu I samo mozes da
izgubis. Ono sto je krajnja stvarnost, vrata, izvor svega sto
postoji, I svega sto jeste, ground of your own being, na prvi ukus,
veoma je lako da um kaze, nije to nista.. zato sto nema nista da se
zna, nema nista sto mogu da uradim, um kaze, nisam zabavljan, zelim
vise.ne zelim da budem Slobodan , vec zabavljan. To je um. To je
kao da si otisao u bioskop. Platis 5 dolara. I kada odes u biosko
ne zelis istinu. Ako zelis istinu ne idi u bioskop. Samo zamislite
ono sto se sada dogadja je krajnja stvarnost, svi duhovni ljudi
dodjite u salu 5. Umesto stoje 5, sada je 20 dolara, jer to je
prosvetljenje. \prihvacen od dalaj lame. Ramana maharne I puste
film, I tu pise rec prosvetljenje. I sve prodje, kraj. Kamerman
izadje, producent, producent MGM-a. evo dali smo vam krajnu istinu.
I odu sa bine. I ti ostanes sa svojim kokicama, preuvelicanim
picem, u stanju potpuog neverovanja. sta se dogodilo ? Zato nasi
umovi imaju takvu naviku, da poricu to cisto stanje neuslovljenosti
kad god se javi. Jer se cini na prvu loptu kao da nije dovoljno
zanimljivo. I onda citas, vau imau sam bozansko budjenje, I bilo je
totalno vau stvar.Da moze da bude totalno vau stvar, iz razloga sto
um nije porekao najocigledniju stvar. I onda taj mala pukotina
neuslovljene svesti, jednnosavno procveta. To nije zapravo malo
procep, to se zapravo desavalo sve vreme, iza cele moje buke. I
mozes shvatiti da si bio Slobodan sve vreme. I um moze da kaze sta
tomoze da uradi za mene ? e, pa , otvori se, I mozda I saznas. Ako
sedis I pitas se to pitanje zauvek, nista neces nikad znati. Kako
ce to resiti moje probleme sa prijateljima , ljubavi, posao, sta ce
uraditi zamene? E pa nikad neces znati, dok mu se ne otvoris. Uvek
ostajes napolje, jedini nacin je da udjes na vrata, u taj procep.
To Jedini nacin na koji ces da znas. Ali zelim garanciju. Nema ih..
I tako samo krenes da se otvaras, iskustvu da zapravo ima
neuslovljeno stanje svesti, unutar tebe. Za neke od vas, ne sve, um
moze jos uvek biti veoma identifikovan sa uslovljenim stanju
svesti. Budjenje je kada um vise nije identifikovan sa uslovljenim
stanjem svesti. Ne znaci da je to stanje uklonjeno. Znaci da stanje
sebstva,(self) nije izvlaceno iz uslovljenog stanja svesti. To je
probudjeno bice.Nije da treba da se ukloni uslovljenost. Uslovljeno
stanje je samo uslovljeno stanje. Nije lose zato sto je uslovljeno,
I nije bolje zato sto ne neuslovljeno. Ako je celo svoje ja lezi u
uslovljenom stanju svesti, a 99,999 ljudi na planeti ima, to je
patnja, to je neznanje, to vodi ka nasilju, beskrajne ljudske
dramaticne episode. Ali kad se otvoris neuslovjenom stanju svesti,
postaje moguce da prepoznas, da ono sto si uvek trazio, je vec tu.
I samo kroz spremnost, da se stavi na stranu potreba uma da zna, da
bude siguran, da ima isplaniranu buducnost, samo kroz spremnost da
se stave na stranu sve njegove uslovljene zelje,sva se paznja moze
vratiti u neuslovljeno. Kao sto pise u bibliji. Trazi kraljevstvo,
I raj, I sve ce ti biti dodato. Mnogo ljudi imaju mali ukus
neuslovljenog, mali prst im je tamo, I sad moj um zeli da dodje na
scenu, I pokusava sve da provali. Ne funskionise na taj nacin. Onda
ces I dalje biti podeljen.. sve stvari su savrseno upravljane
nerodjenim,( unborn ), Sto znaci ako pustis dovolno, da doyvolis
sebi da udjes u neuslovleno stanje svesti, je ono sto ces shvatiti,
da u nsuslovljenom stanju svesti, svari se pocinju da se upravljaju
sami od sebe. Znas upravo sta ti treba kad ti treba da ga znas. I
ako ne znas, onda nisi u neuslovljenom. Veoma je jednostavno. Zato
postavljamo pitanje ko smo, jer to nije nesto o cemu se razmislja,
veczato sto se stvara procep. I jednostaan odgovor ne znam. Tako da
pocnemo bas tu. To znaci staviti na stranu sve ostale stvari, na
trenutak, bice tu , ako zelite da im se vratite, verujte mi na rec.
Ali ako prodes kroz kapiju bez vrata kako kazu u zenu ( gateless
gate ) , bices zaprepascen koliko stvari koje si mislio da mora da
znas, zapravo nisi morao. Bices zadivljen kako ce se stvari same
resavati kad udjes u istinu svog bica. U taj prostor tihe
svesnosti. Pusti sebe tamo.
INITIAL AWAKENING PART 2
Q: Ako je buka toliko velika ( bol u telu ,,,) zasto je ne
ispitati \Recimo da dovedes neuslovljeno stanje svesti ka toj
odredjenoj tacki. Jel to ima smisla ? Q: ne naravno jer nema sta da
se razume. Toliko smo naviknuti da koristimo nase umove za sve,
pokusavajuci sve da skontamo. Zasto je ova kompulsivnost tu ? I ako
dodjem do srzi problema, otici ce. Ali ne mozes da provalis srz
nicega. ( get to bottom of anything ). Zato sto je svo
provaljivanje, misao. Dovedi to stanje neuslovljene svesti na bilo
sta, ako je kompulsivnost, dovedi je. Mozes reci fokusiraj se na
to. Pusti je da bude tamo. I vidi sta se otkriva. Nisam rekao nemoj
da preispitujes. ( dont question ). Pitanje sluzi da fokusira
(usmeri) svesnost. To je svrha pitanja, u duhovnom smislu. Sta je
ovo, zasto je ovo ? Kao lupa. Fokusira sunce na mesto gde hoces da
fokusiras sunce. Znam da budjenje moze da bude naprasno, ali to je
I process. Osecas se depresivno, nisi za dramu, ne mozed da pricas
o iluzijama stalno, itd. I sa procesom dolazi osecanje
usamljenosit. Veoma usamljeno, mozda veoma veoma daleko. Nije kraj,
ne zavrsava se tu, ali je veoma cesto. Postaje pogresno samo kada
se takoreci ukampujes tamo. Samo pusti da process ide. Vise je kao
krug. Veoma je korisno imati veliko povreenje u sve ovo. Ima kao
inteligenciju. Kao odrastanje. Ne zmamo kako smo odrasli. Mala beba
ne treba da zna kako da odraste, kako da joj rastu koske to je
prirodan process. Budjenje je isto prirodan process, nesto u nama
zna kako da uradi, samo ako mu se sklonimo sa puta. Buka I tisina
su jedno. Samo um ume da ih razdvoji. Oslobadja dosta energije kada
imamo to podvuceno znanje, da zapravo nije bitno, jer um ima
drugacije poruke, Sve je bitno, ovo je bitno, ne sjebavaj ovu
odluku, kazi pravu stvar , I kada imamo to stanje svesti, nemamo
pristup dubljoj mudrosti. Sve sto se cini da je toliko bitno,
zapravo nije toliko bitno. Ako ode u um, nije bitno , postaje
filozofija po kojom ce da zivi, I onda je i to gomila budalastina
isto kao I sve je bitno. Ali kad je to podvuceni centar bica koje
osecas u cistoci neuslovljene svesti, sve je u redu, najgora stvar,
je zapravo u redu, I onda imamo pristup dubokoj mudrosti, dubokoj
ljubavi. Divna stvar da se shvati. Oslobodi toliko nesigurnosti u
umu, kada zapravo nije bitno. Narocito ako shvatis ako umrem sutra,
nije bitno, sve je u redu.
INITIAL AWAKENING PART 2
Nije bitno toliko. I um ce kazati kako ce to da izgleda? , kako
ce moja veza da izgleda, kako ce moj zivot da izgleda, kako ce bilo
sta da izgleda, I odgovor je ne mozes znati . Ili zelis istinu ili
ne. A ako zelimo istinu, onda odbacimo pitanje da li ce biti dobro
za mene , da li ce biti ugodno za mene, pa sta god da bude .
Neverovatno sta se probudi u tvom srcu kad se ta zavesa sve je
bitno digne sa tebe. I to nije kad da zamenimo Nije bitno sa Sve je
bitno kao koncept, jer onda postanemo emotivno trvdi, odseceni, I
to postaje svoj trip. Nego pricam o tome sto se otvara u tebi, taj
aliveness, to shvatanje, da nista nije toliko bitno kao sto mislim
da jeste. Slobodu u tebi. I to nije nesto to znas, To je sve. Skoro
sve nove stvari su strasne. Ovo je samo malo veca. Nema kotrole.
Da, to je to, nema kontrole, to je ta velika I kad nesto nije
toliko bitno, onda I ne zelis kontrolu. osecam se dezorjentisano
koracaci ka buducnosti. Tera me da mi bude malo muka iznutra xD .
-I nekoliko puta sam dolazila do toga i onda se vratim, trazim
nesto drugo. Ne moj to da radis ovaj put. Radila si to. Ne uspeva.
Predivno. Sad znas. Nema cemu da se vratis. Cini se kao da se sve
menja. Zar to nisi zelela ? Kao da zivim iz drugih razloga. Da, da.
Totalno drugacijih razloga. Novo je. -Imam taj osecaj, da kad ne
brinem, sve je u redu. Nemoj da se uvlacis ovaj put. Pusti je. To
je samo realnost. Samo si odgojena u ne-istini, kao vecina nas. I
to postane udobno. I svi pricaju samo o tome, sve je vazno (
everythin matters ). Videces da se ljudi svadjaju u glavi pod broj
jedan, o potpuno izmisljenim stvarima, da misle da je veoma
znacajno, ali nije. I videces, o moj boze, to je bukvalno ono sto
void svet. Skoro svi to rade. I kada prodjes kroz fazu, soka, besa,
cega god, bices u fazonu, oh, to je sve sto se dogadja. Nije dobro,
nije lose, I ej, zasto bi ja nesto pricao o tome, I ja sam to radio
veci deo zivota. Ali da, navicices se. Cini se da kada treba da
donesem odluku, ili samo da se pokrenem, glasovi dolaze o ovoj
osobi, onoj osobi, blab la bla. Kada postanes slobodna unutar sebe.
Kada dotaknes to stanje sto je slobodno. I kad krenes da se
pokreces iz slobodnog stanja. Kada ti budes slobodan, moras da das
I drugima svoju slobodu takodje . I sve sto vise shvatas iznutra,
da to i nije toliko vazno, samo tad ima slobodnog kretanja iznutra.
Ne nije vazno pa cu da sedim na kaucu, nego si veoma otvoren , da
pustas da istina struji kroz tebe. -I sta ako opet.. Dodjes u
ljudski momenta ? Pa nista , potapses sebe po ledjima kao malo dete
koje pokuasva da hoda pa padne, ustanes I uradis ponovo. Sve je u
redu. Dal si ikada ocekivala perfekciju od sebe. I onda nisi
uhvacena vise . Ne ocekujes vise neko stanje za koje um smatra da
je idealno. Usporava tocak, jer ne kontradiktujes realnosti Tvoj um
moze da bude o moj boze, sta ako odem u stanje pogubljenosti, pa
nista , skoro isto ko i svaki put kad udjes u to stanje, shvatis da
si u tom stanju i kazes ne moram vise da radim ovo. I um ponovo
kako da imam garanciju da se nece ponoviti . Nemas. Predji preko
toga. Opusti se. - Samo je novo. Cini mi se kao da razbijam dosta
sablona. Ooo razbija cele zivotne sablone. I bice sokantno koliko
toga opada, i koliko sablona ima, i sta pravi zivot zapravo jeste.
I cela ta ideja kao da si ponovo rodjen, budjenje ima taj elemenat.
Mislim, da probudis se ka onome sto je uvek bilo tu, ali imas tu
malu ljudsku stvar koja se desava, tu malo ljudsku licnost, kako
god oces da je zoves, i ona je kao, vau, sad kad vidim stvari
manje- vise onakve kakve jesu, i vidim ih iz istinske i
odgovarajuce tacke gledista, sto otklanja ogroman pritisak sa
zivota, izgleda Kao da si ponovo rodjen u toj tacki gledista. Ako
si novorodjen u toj tacki gledista, ne znaci da si potpuno
funkcionalan u njoj. Nista vise nego kad izadjes iz macijne utrobe
i znas kako da racunas. To je kao da si ponovo rodjen u realnosti.
Ne funksionises odma kako treba, i to je ok, to je normalno. Ova
sadasnjost, ima neverovatan kapacitet, da pronadje put. Pusti je da
vozi. Kao bicikl je. Znas kako je bilo da vozis bicikl bez ruku.
Trik voznje bicikle bez ruku je da prestanes da njom upravljas kad
pustis volan. To je trik. Ako ne pustus u potpunosti, pasces na
dupe veoma brzo. Sama upravlja. To je ono sto, pronadjemo. Skloni
ruke . Ima jos jedan razlog zbog koje ne idemo dalje na mesta koja
su bliza nasem srcu, zato sto kretanje u starom pravcu, tu znamo ko
smo, imamo celi osecaj sebe u onome sto smo uradili, pogotovo za
uspesne stvari koje smo uradili, I onda cak I kad smo spremni da
krenemo dalje, ne mozemo, jer kad krenemo, vise necemo znati ko
smo. Ti si podigao decu zar ne. Nije neuobicajeno da kad deca odu
da roditelji udju u krizu identiteta, I budu u fazonu duso sta cemo
sada da radimo . ko smo sad . Jer je ceo identited bio ugradjen u
ulogu roditelja, karijera, pa cak I hobije.. I onda kad smo spremni
da krenemo dalje zapitate se zasto ne mogu. Jer onda neces znati ko
si vise, kad prestanes to da radis.. I za vecinu ljudkih bica je
naprijatno. Da stvarno ne znaju ko su. I to je uvek nova prilika da
krenes iznad identiteta, da se ne identifikujemo po onome sto
radimo, nasim ulogama u zivotu. Jer oni ne definisu sadasnjost. To
su samo uloge.-Bila sam blagoslovena sa mali vise pukotina
ptoteklih meseci. Ali u tisini sam shvatila da ih ne pustam da
traju mnogo. Pa ja kao primecujem to. Sta ako bi dozvolila da bude
pukotina veci period? Primetila sam da misli nastavljaju da dolaze,
I tako to, ali nesto drugo sam primetila, I ovo je ponavljajuca
stvar za mene, primetila sam je nekoliko razlicitih puta, a to je
da cekam. Kad se desi pukotina I sve je dobro, u fazonu sam kao sta
ce sledece da se dogodi , I pokusavam da dodje do daha. Postalo mi
je veoma jasno da mi cekanje da donosi nista dobro. Da, zato sto u
pukotini, postoje momenti kada potraga kao prestaje, i tu je ta
neuslovljena svesnot, koja je tu... to je ... to je cilj. To je
pocetak, to je sredina to je kraj. -U neku ruku je premestanje
paznje. (shifting of attention )To i jeste. To je kao , svesnost,
ili svest, koja se fokusira ne stvari ( objects ), u ovom slucaju
neka bude objekat misao ( object thought ). Postoji dosta drugih
objekata. Svesnost ( awarenes ) je uvek fokusirana na misao, sta
joj treba, gde ide, sve to I svesnost koja nije fokusirana na
objekte. I ne mozes da kazes na sta je fokusirana, jer ce onda
svako fokusiranje da je okarakterise kao fokusiranje ne neki
objekat. I onda postoji premestanje paznje, I to je upravo to. U
pocetku moze biti kao pitati alkoholicara da zuji po baru ceo dan,
sa kvalitetnim picem , sipanim u case, sve oko tebe, I da mu kazes,
nemoj to da pijes . Zna da bude tako. Jer to je to neuslovljeno
stanje svesti. I onda mozes da vidis da je to kao zavisnost na
misli. I ne misli samo zavisnost na teske misli, nego zavisnot na
vaznost uma. Osecas je. Moram da mislim. Ali tu je I takodje
mogucnost za pozivnicu da vidis kroz to. Vidis sablon. Vidis da je
to put kojim taj um ide. Ne kao vecina umova. I na kraju vidis da
nije zadovoljavajuce. Ne daje mi