A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi, 59, 2012, 27 (1) 83 O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju Andrea Đeldić, Pavel Rojko, Zagreb Da je glazbena nastava (predmet Glazbena kultura) u tzv. primarnom obrazova- nju, tj. u okviru razredne nastave, vrlo slabe kvalitete, stara je i poznata stvar, koje, čini se, nisu svjesni jedino njezini protagonisti: učiteljice 1 razredne nastave, i oni koji te učiteljice školuju. Glavni je razlog tom stanju nedovoljna glazbena kompetencija razrednih učiteljica. Kaţemo glavni, jer o malom broju sati glazbene nastave u osnovnoj školi – koji bi se takoĎer mogao okriviti za slab učinak glazbene nastave – nema smisla govoriti kad je ona ionako u rukama nekompetentnih učitelja. Ništa se ne bi promijenilo nabolje ni da joj dodamo još jedan sat ili dva. Budući učitelji razredne nastave, koji, kao što se zna, u svom učiteljskom školovanju moraju svladati velik broj predmeta i pripadnih metodika, imaju vrlo malo nastave glazbe – svega šest ili sedam semestara – što je, u postojećoj raspodjeli na glazbene predmete (Glazbena kultura (jedan sem.) Metodika nastave glazbene kulture, (dva sem.), Sviranje (dva do tri sem.), Teorija glazbe (jedan sem.), eventualno neki izborni predmet (jedan sem.), uz velik broj studenata u grupama i uz specifičnosti glazbenog učenja, apsolutno nedovoljno da se stekne čak i minimalna glazbena kompetencija. O tome smo podrobnije pisali u broju 55 Tonova (Rojko, 2010, 60-96) pa to ne treba ponavljati. Umjesto toga, prikazat ćemo istraţivanje koje je u okviru svoje diplomske radnje (Nastava glazbene kulture u prva četiri razreda osnovne škole) na Odsjeku za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije u Zagrebu obavila Andrea Đeldić. Ovdje donosimo samo (manji) dio radnje koji se odnosi na empirijsko istraţivanje, uz napomenu da je i taj dio nešto skraćen i urednički prilagoĎen objavljivanju u Tonovima. Istraţivanje Problem i cilj istraţivanja Na temelju prisustvovanja nastavi htjelo se ustanoviti koliko se kvalitetno ona izvodi, je li zadovoljen nastavni plan i program, kakva je kvaliteta pojedinih nastavnih područja (pjevanje, sviranje, slušanje glazbe, elementi glazbene kreativnosti), jesu li ostvareni ciljevi nastave i jesu li oni u skladu s HNOS-om. Htjeli smo, takoĎer, ustanoviti koji se udţbenici koriste te kako učenici doţivljavaju nastavu glazbene kulture. 1 U ovom ćemo se tekstu uglavnom sluţiti imenicom ţenskoga roda, podrazumijevajući, dakako, i učitelje koji su, kao što se zna, danas u takvoj manjini da u tom području više ne mogu biti rodni pojam. Ima škola na kojima se više ne moţe upotrijebiti ni „rodno osviješteni par“ učitelji i učiteljice jer učitelja jednostavno nema ili je samo jedan. U istraţivanju o kojemu se govori ovdje, bio je samo jedan učitelj.
24
Embed
83 O nekim elementima glazbene nastave u primarnom ...
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
83
O nekim elementima glazbene nastave
u primarnom obrazovanju
Andrea Đeldić, Pavel Rojko, Zagreb
Da je glazbena nastava (predmet Glazbena kultura) u tzv. primarnom obrazova-
nju, tj. u okviru razredne nastave, vrlo slabe kvalitete, stara je i poznata stvar, koje, čini
se, nisu svjesni jedino njezini protagonisti: učiteljice1 razredne nastave, i oni koji te
učiteljice školuju. Glavni je razlog tom stanju nedovoljna glazbena kompetencija
razrednih učiteljica. Kaţemo glavni, jer o malom broju sati glazbene nastave u osnovnoj
školi – koji bi se takoĎer mogao okriviti za slab učinak glazbene nastave – nema smisla
govoriti kad je ona ionako u rukama nekompetentnih učitelja. Ništa se ne bi promijenilo
nabolje ni da joj dodamo još jedan sat ili dva.
Budući učitelji razredne nastave, koji, kao što se zna, u svom učiteljskom
školovanju moraju svladati velik broj predmeta i pripadnih metodika, imaju vrlo malo
nastave glazbe – svega šest ili sedam semestara – što je, u postojećoj raspodjeli na
glazbene predmete (Glazbena kultura (jedan sem.) Metodika nastave glazbene kulture,
(dva sem.), Sviranje (dva do tri sem.), Teorija glazbe (jedan sem.), eventualno neki
izborni predmet (jedan sem.), uz velik broj studenata u grupama i uz specifičnosti
glazbenog učenja, apsolutno nedovoljno da se stekne čak i minimalna glazbena
kompetencija. O tome smo podrobnije pisali u broju 55 Tonova (Rojko, 2010, 60-96) pa
to ne treba ponavljati. Umjesto toga, prikazat ćemo istraţivanje koje je u okviru svoje
diplomske radnje (Nastava glazbene kulture u prva četiri razreda osnovne škole) na
Odsjeku za glazbenu pedagogiju Muzičke akademije u Zagrebu obavila Andrea Đeldić.
Ovdje donosimo samo (manji) dio radnje koji se odnosi na empirijsko istraţivanje, uz
napomenu da je i taj dio nešto skraćen i urednički prilagoĎen objavljivanju u Tonovima.
Istraţivanje
Problem i cilj istraţivanja
Na temelju prisustvovanja nastavi htjelo se ustanoviti koliko se kvalitetno ona
izvodi, je li zadovoljen nastavni plan i program, kakva je kvaliteta pojedinih nastavnih
područja (pjevanje, sviranje, slušanje glazbe, elementi glazbene kreativnosti), jesu li
ostvareni ciljevi nastave i jesu li oni u skladu s HNOS-om. Htjeli smo, takoĎer, ustanoviti
koji se udţbenici koriste te kako učenici doţivljavaju nastavu glazbene kulture.
1 U ovom ćemo se tekstu uglavnom sluţiti imenicom ţenskoga roda, podrazumijevajući, dakako, i učitelje
koji su, kao što se zna, danas u takvoj manjini da u tom području više ne mogu biti rodni pojam. Ima škola
na kojima se više ne moţe upotrijebiti ni „rodno osviješteni par“ učitelji i učiteljice jer učitelja jednostavno
nema ili je samo jedan. U istraţivanju o kojemu se govori ovdje, bio je samo jedan učitelj.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
84
Hipoteze
H1: nastava glazbene kulture u razrednoj nastavi ne moţe biti kvalitetna kao ona u
predmetnoj
H2: učitelji nisu dovoljno obrazovani za stručno izvoĎenje nastave glazbene kulture
Metodologija
Za potrebe diplomskog rada izabrano je istraţivanje sustavnim promatranjem bez
sudjelovanja. Za takvo istraţivanje Muţić kaţe da je „najizravniji i najprirodniji od svih
putova prikupljanja podataka u kojima se polazi od empirije odgoja i obrazovanja”
(Muţić, 1999, 76).
Istraţivanje je provedeno u četirima osnovnim školama na području grada
Zagreba, i to u prvim trima razredima, jer u četvrtom razredu već započinje predmetna
nastava glazbe, koju, u pravilu, vodi stručni nastavnik. Imena škola se neće spominjati
jer za problem nije vaţna ni odreĎena škola ni konkretan razred ni neka odreĎena
učiteljica ili neki odreĎeni učitelj. Pojava je opća (za Hrvatsku) te bismo manje ili više
jednake rezultate dobili na bilo kojoj školi, u većini razreda kod većine učiteljica. Stoga
smo razrede označili slovima A, B , C i D.
u OŠ A hospitiralo se u pet razreda
u OŠ B u osam razreda
u OŠ C u trima razredima
u OŠ D u četirima razredima.
U svakoj je školi dobiveno odobrenje ravnatelja i pedagoga za hospitiranje na
nastavi glazbene kulture u razrednoj nastavi. Razrede je izabrao pedagog škole, koji je za
to, opet, traţio dopuštenje učiteljica. Kod učiteljica koje su pristale slušao se sat glazbene
kulture po uobičajenom rasporedu tog razreda. Učiteljima je najavljeno kad će se
prisustvovati nastavi.
Nisu sve učiteljice pristale na suradnju, pa su se promatrali samo oni razredi u
kojima je dopuštenje dobiveno. Bilo je i problema oko otkazivanja nastave zbog različitih
izleta, izvanučionične nastave i slično.
Učiteljicama koje su pristale, rečeno je da drţe nastavu onako kako bi to inače
činile. To se moralo reći zbog toga što su neke od njih pitale što trebaju raditi taj sat,
odnosno što „očekujemo da se obradi.”
Uzorak
Istraţivanje je provedeno u školama na području grada Zagreba, a hospitiralo se
na dvadeset školskih sati. Škole su izabrane slučajno, a razredi prema odluci pedagoga i
pristanku učitelja. Promatrao se rad učiteljica i sudjelovanje učenika u nastavi glazbene
kulture u razrednoj nastavi.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
85
Prikaz promatranih satova u osnovnim školama
Prvi razred
1. Prvi B razred OŠ A, 2. sat (prijepodne) - 7. 2. 2011.
Na početku se, uz snimku na CD-u,2 pjevala pjesmica Djeca i maca. Djeca se
nisu mogla snaći jer je tempo bio prebrz. Pogrešno su ritmizirala pjesmu. Nije uspio ni
ponovljeni pokušaj u kojem je učiteljica pjevala uz playback. Nakon toga se, uz snimku
pjesme Padaj, padaj snjeţiću plesalo prema naučenoj koreografiji. U plesu nisu
sudjelovala sva djeca. Nakon toga, slušala se skladba Za Elizu poznata od ranije, ali je
djeca nisu prepoznala. Za vrijeme slušanja razgovaralo se o ugoĎaju, tempu i
izvoĎačima. Skladba se prekinula negdje na polovici, i učiteljica je prešla na slušanje
nove skladbe Divljeg jahača, bez ikakve pripreme.
Na tom nastavnom satu učenici su pjevali, plesali i slušali glazbu. Pjevanje pjesme
Djeca i maca uz playback bilo je vrlo slabo. Učenici nisu mogli „uhvatiti” snimku jer je
tempo bio prebrz, pjevali su ritamski netočno, a učiteljica ih nije vodila.
Skladba Za Elizu slušala se, doduše, uz neke zadatke za slušanje, ali se nije
slušala u cjelini. Skladba Divlji jahač nije imala prethodnu pripremu, reproducirala se
odmah nakon prethodne, što nije ostavilo djeci vremena da se odmore od slušanja.
2. Prvi C razred OŠ A, 2. sat (prijepodne) - 11. 2. 2011.
Učenici su s CD-a slušali glasanje različitih ţivotinja i trebali ih prepoznati i to
zapisati na papir. Nisu se snalazili u prepoznavanju ţivotinja pa su na učiteljičino
pitanje odgovarali da su čuli ptice, krave, mačke, pse. Zatim su pogledali sliku u
udţbeniku. Slika (preko cijele stranice) prikazuje razgranato stablo s nekoliko ptica (v.
sliku na sljedećoj stranici). Djeca nisu znala prepoznati sve ptice, pa im učiteljica govori
da je na najvišoj grani vrabac s glasanjem ţiv-ţiv, ispod njega je kukavica s glasanjem
ku-ku, ispod kukavice je golub s glasanjem gu-gu, ispod goluba je grlica s glasanjem
grrr, a na najniţoj grani je sova s glasanjem hu-hu. Kad su utvrdili nazive ptica, učenici
su se glasali kao vrapci, sove, guske, kukavice i kokoši.
Nakon toga slušali su Beethovenovu Ptičju tugu sa zadatkom da odrede tempo i
ugoĎaj. Snimka je bila nedopustivo loša, uz krčanje iz zvučnika. Učenici su bili vrlo
nemirni stoga je učiteljica rekla da će skladbu poslušati još jedanput. Reprodukcija
skladbe opet je bila loša jer je stalno nešto krčalo, a i zvučnici su bili nekvalitetni.
Slušalo se još jednom. Učiteljica je zatim pročitala tekst a onda se, nakon razgovora o
sadrţaju, skladba slušala i treći put. Zvučnici su tada još jače krčali.
Nakon toga, ponovno su slušali snimku s glasanjima ţivotinja i na onaj papir s
početka sata trebali zapisivati ptice koje čuju sa snimke. Djeca su se teško snalazila jer je
pjev ptica tekao relativno brzo. Nisu znala prepoznati ptice.
2 U daljnjem ćemo tekstu tu vrstu pjevanja, tj. pjevanja zajedno sa snimkom, radi kratkoće, nazivati
pjevanjem uz playback. Nije, dakle, bila riječ o pjevanju uz matricu, nego upravo pjevanje uz cjelovitu
snimku, onako kako to rade pjevači zabavne glazbe kad (na TV-u) samo otvaraju usta a ono što gledatelji
čuju dolazi izravno iz zvučnika.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
86
Učiteljica je nakon toga pokazala djeci metalofon i štapićem demonstrirala
njegov zvuk. Pitala je djecu kako im se sviĎa zvuk metalofona i rekla da se „na
metalofonu dolje
nalaze niski tonovi, gore visoki, a u sredini normalni tonovi”(?!).(Usput: na metalofonu
nema gore-dolje, nego samo lijevo-desno). Sljedeći put će djeca svirati na metalofonu.
Za kraj sata djeca su plesala na pjesme koje im je učiteljica reproducirala s You
tubea: Pačji ples, Abeceda, The Gummy Bear Song, Eins, zwei, drei, Alarma i Veo, veo.
Djeca su se veselila tim pjesmama. Skakala su, pjevala i veselila se.
Bio je to sasvim neorganiziran sat u kojemu su djeca malo prepoznavala glasanja
ţivotinja, malo slušala pjesmu, malo neorganizirano skakutala, malo gledala metalofon i
slušala njegov zvuk i tumačenje da postoje „niski, visoki i normalni tonovi.” Plesanje na
kraju sata nije bilo plesanje, već skakutanje učenika po cijelom razredu bez ikakvog
smisla. Učenici nisu usvojili pjesmu Ptičja tuga. Veći dio sata potrošen je na razgovor o
nazivima ptica i njihovu glasanju.
3. Prvi A razred OŠ B, 2. sat (prijepodne) - 28. 2. 2011.
Učenici su trebali otvoriti udţbenik na stranici 28 i promotriti ptice na granama.
Prepoznavali su ptice i svaku posebno imitirali.
Nakon toga su dvaput slušali glasanja ptica s CD-a i prepoznavali ih po zvuku.
Učiteljica je pitala djecu glasaju li se sve ptice jednako. Kako nisu znala odgovor,
učiteljica ih je upitala „imaju li dojam da se ptice glasaju visokim ili niskim glasom kao
da sjede na višim i niţim granama.”
Nakon toga učili su pjesmu Veseljak, i to tako da su najprije slušali snimljenu
pjesmu na CD-u, zatim razgovarali o sadrţaju, i, napokon, učili pjesmu igrom jeke:
učiteljica pjeva, a učenici ponavljaju, bez pratnje na instrumentu. Pjevanje je bilo nešto
bolje nego na prethodnom satu jer je učiteljica pjevala čisto, ali je pjevanje učiteljice i
učenika bez pratnje bilo vrlo siromašno i nezanimljivo. Kad su „naučili” pjesmu, premda
je ni jednom nisu lijepo otpjevali, podijelili su se u dvije grupe. Jedna je grupa dobila
zvečke a druga udaraljke3 pa su uz pjevanje svirali ritam. Učiteljica je najavila učenje
pjesmice uz pokret. Nakon toga su uz pjevanje i plesali. Na kraju su pjesmu pjevali tako
da su pojedine grupe pjevale odvojeno različite kitice. Ni sviranje ni pjevanje nisu bili
dobri.
Za kraj sata učiteljica je pripremila igru Tvornica čokolade. Učenici, rasporeĎeni
u dvije grupe, poredali su se tako da budu leĎima okrenuti jedni od drugih. Svaki je
učenik na svom instrumentu-udaraljci trebao osmisliti svoju ritamsku figuru. Kad ih
učiteljica dotakne počnu svirati, a kad ih dotakne drugi put, prestaju. To „sviranje” nije
nalikovalo ni na što. Bilo je to uglavnom nasumično lupkanje štapićima.
Iako vrlo sličan prethodnome, taj je sat ipak bio nešto bolji. Ali, i ovdje se
besmisleno gubilo vrijeme na slušanje i prepoznavanje ptica. Igra Tvornica čokolade
učenicima je bila zanimljiva, oni su joj se veselili ali je ona glazbeno sasvim nekorisna.
Učenje pjesme Veseljak bilo je samo utoliko dobro jer je učiteljica pjevala intonativno
čisto i u opsegu dječjih glasova.
3 Zvečke su u tom razredu napravljene od plastičnih bočica u kojima je riţa, grah, a udaraljke su drveni
štapići.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
87
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
88
4. Prvi D razred OŠ B, 3. sat (prijepodne) - 28. 2. 2011.
Po ţelji djece pjeva se pjesma Semafor. Nakon toga se i u ovdje ponovilo
besmisleno prepoznavanje ptica prema slici iz udţbenika.
Slijedilo je slušanje pjesme Ptičja tuga L. v. Beethovena. Učenici su se „trebali
nasloniti i mirno slušati.” Na pitanje učiteljice kako su se osjećali dok su slušali tu
pjesmu, djeca su odgovorila da su se osjećala opuštajuće i ugodno, da je tempo bio
umjeren i da je ugoĎaj bio tuţan. Tuţan je bio tekst, a ne glazba. Nakon ponovno
odslušane skladbe prokomentirali su tekst. Učiteljica čita tekst, a nakon toga dijeli
učenicima papiriće s tekstom. Na pitanje tko izvodi skladbu, djeca odgovaraju: zbor uz
pratnju klavira. Slijedi treće slušanje skladbe, ali sada djeca trebaju pjevati na playback.
Učiteljica im ne pomaţe u pjevanju, ubrzo se sve raspalo jer učenicima je prebrz tempo
izvedbe da bi mogli pjevati sa snimkom. Nakon tako „otpjevane” pjesme, učiteljica
učenicima zadaje za domaću zadaću naučiti pjesmu.
Opet se vraća na pjev ptica i dijeli papire s pticama, a učenici ih trebaju poredati
redom kojim se koja ptica glasa. Opet se sluša pjev ptica i učenici biljeţe redoslijed
javljanja.
Na pitanje učiteljice što su danas naučili, učenici su, uz sugestiju učiteljice, rekli
da su naučili visoke i niske tonove (?!). Iz učiteljičine pripreme, moglo se vidjeti da su
odgojno-socijalizirajući zadaci toga sata „razvijati ekološku svijest i ljubav prema
ţivotinjama,” „poticati zanimanje za skupno muziciranje” i u meĎupredmetnim vezama
(„priroda i društvo: Priroda se budi”).
Taj je nastavni sat bi gotovo isti kao i prethodna dva. Slušanje pjesme bilo je
koliko-toliko korektno, ali je pjevanje bilo vrlo slabo jer je trebalo pjevati uz playback.
To učenici nisu mogli izvesti a učiteljica im nije mogla ni znala pomoći pa im je pjesmu
zadala za domaću zadaću (!?). Veći dio sata potrošen je na sasvim besmisleno slušanje i
prepoznavanje ptičjega glasanja uz učiteljičino uvjerenje, koje je preuzela od
neodgovornih autora „udţbenika,” da se tako uče „visoki i niski” tonovi. To što je
zahtijevala od djece da pjevaju pjesmu Ptičja tuga koja je predviĎena samo za slušanje
jer je za pjevanje preteška djeci prvoga razreda, dokazuje ne samo nedostatak stručnoga
znanja, nego i nepoznavanje nastavnoga programa. Bilo bi zanimljivo znati kako si
učiteljica zamišlja da će djeca naučiti pjesmu koju im je zadala za domaću zadaću?!
5. Prvi C razred OŠ B, 2. sat (prijepodne) - 4. 3. 2011.
Troje učenika otpjevalo je pjesmicu Mlinar Miško. Razgovaralo se zatim o tome
što su radili na satu prirode i društva. Djeca spominju ptice selice i ptice stanarice.
Zatim ih je učiteljica pitala tko bi mogao oponašati vrapčića. To je bio uvod u istu onu
besmislenu „igru” s pticama koju smo vidjeli na prethodnim satovima.
Slijedilo je dvokratno slušanje pjesme Ptičja tuga sa zadatkom odreĎivanja
ugoĎaja, tempa i izvoĎača. Razgovaralo se i o tekstu.
Nakon toga, ponovno su se slušale ptice, a djeca su se trebala podići na prste kad
čuju visoke, i čučnuti kad čuju duboke tonove. Nisu uspjeli u tome. Zatim su isti zadatak
rješavali na papiru. Različitm bojicama trebalo je označiti visoke, odnosno niske tonove.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
89
Ni o tom se satu ne moţe reći ništa pozitivno. Veći je dio sata potrošen na
besmislenu „igru” s glasanjem ptica, tj. na razgovore o pticama i na prepoznavanje
njihova glasanja sa snimke i prema slici u udţbeniku.
6. Prvi C razred OŠ C, 4. sat (poslijepodne) - 4. 4. 2011.
Sat je započeo razgovorom o tome što ljudi rade u proljeće u vrtu. To je trebao
biti uvod u učenje pjesme Miš mi je polje popasel. Učiteljica je na ploču nalijepila velike
plakate s riječima. Učenici su čitali tekst, strofu po strofu, a nakon toga razgovarali o
sadrţaju pjesme. Na pitanje o narječju učenici su govorili svašta: srpsko, bosansko i
makedonsko. Učiteljica je objasnila djeci da je riječ o kajkavskom narječju. Djeca su
poznavala pjesmu jer su je naučila u vrtiću.
Slijedilo je slušanje pjesme s CD-a uz učeničko pjevanje (playback) i pljeskanje,
a nakon toga i uz plesanje u kolu. Zatim su pjesmu pjevali učenici pojedinačno. Nakon
toga, ponovno su slušali pjesmu sa zadatkom da nacrtaju ţivotinje koje se spominju u
pjesmi. Radnju je prekinulo zvono pa je crtanje ostalo za domaću zadaću (sic!).
Stranica iz udţbenika kojom su su učenici koristili na ovom satu (v. sliku u
nastavku teksta) pokazuje kako ni autori ni ilustrator udţbenika ne razumiju tekst i
poruku te pjesme, koja je upravo idealna za relevantan razgovor s učenicima. Takvog
razgovora, naravno, nije bilo. Pljeskanje i plesanje uz slušanje pjesme bilo je sasvim
smušeno i to stoga što učiteljica nije demonstrirala ni jednu ni drugu radnju. Pjevanje uz
playback posebna je priča: ono se provodi stoga što učiteljice nisu u stanju na bilo kojem
instrumentu pratiti dječje pjevanje.
7. Prvi B razred OŠ D, 4. sat (prijepodne) - 18. 4. 2011.
I ovaj je sat započeo „igrom” s pticama i pogaĎanjem njihova pijeva prema
snimci. Prešlo se zatim na obradu pjesme Veseljak. Nakon što su pročitali riječi pjesme i
razgovarali o ptici kosu, učiteljica je reproducirala pjesmu s CD-a. Uz drugo slušanje
djeca su dobro pjevala pjesmicu (na playback), ali je učiteljica uz njih pjevala „falš.” To
se ponovilo više puta, a zatim su uz pjevanje plesali na koreografiju koju su naučili na
satu tjelesnoga odgoja. I to su ponovili više puta.
Osnovna je (loša) karakteristika toga sata da učiteljica ne zna pjevati pa nije ni
mogla pjesmu obraĎivati drugačije nego uz playback. Jasno je da učiteljica koja ne zna
pjevati ne moţe u tome podučavati djecu. Cijeli sat potrošen je na „razvlačenje” jedne
jedine pjesmice.
8. Prvi A razred OŠ D, 4. sat (prijepodne) - 4. 5. 2011.
Sat je započeo glazbenim kvizom. Nastavnica je, prateći se na gitari, pjevala
početke pjesama a djeca se trebala pogoditi o kojoj je pjesmi riječ. Nakon toga svi su
zajedno otpjevali tri pjesme uz pratnu gitare. Pjevanje je bilo kako-tako, ali daleko od
lijepoga.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
90
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
91
Prije početka učenja pjesme Čestitka majčici razgovaralo se o Majčinom danu i o
majkama. Pročitali su riječi pjesme i učili je metodom imitacije. Učiteljica je dobro
pjevala, dobro se pratila na gitari i davala je učenicima jasne znakove pa su učenici, u
usporedbi s ostalim razredima, dobro pjevali i dobro se snalazili. Pjesmu su otpjevali
nekoliko puta u cjelini uz pljeskanje ritma, pjevanjem kitica po grupama, i sl. Pjesmu su
zatim pjevali uz sviranje ritma na udaraljkama. I to je bilo bolje nego u ostalim
razredima jer je učiteljica dobro vodila. Pjesma se pjevala više puta u različitim
kombinacijama.
Od osam promatranih sati prvoga razreda, taj je bio jedini primjer da je učiteljica
znala svirati akordički instrument (gitaru). Učenici su dosta dobro usvojili pjesme, jer ih
je učiteljica dobro vodila i intonativno čisto pjevala. „Sviranje” učenika, premda vrlo
siromašno i primitivno, jedino je u tom razredu imalo kakve-takve naznake logičnosti, i
to stoga što je nastava bila dobro voĎena zahvaljujući glazbenoj kompetenciji učiteljice.
Drugi razred
1. Drugi B razred OŠ A, 4. sat (prijepodne) - 14. 2. 2011.
Učenici su dobili udaraljke. Uz današnji Dan zaljubljenih (drugi razred!) oni
trebaju smisliti riječi, melodiju na te riječi i sve popratiti svojom udaraljkom. Nekoliko
učenika je izvelo svoju melodiju i tekst na nju popraćen ritmom koji su izmislili. To je
trebalo biti nekakvo stvaralaštvo, ali je ostalo samo na vrlo primitivnim i uglavnom
besmislenim pokušajima.
Slijedilo je kratko vjeţbanje ritma, i to tako da je učiteljica izvela ritam koji su
učenici trebali za njom ponoviti.
Potom se pjevala pjesmica Volim Pipu. Učenici su zajedno s učiteljicom pjevali i
pljeskali ritam. U drugom pjevanju trebali su na svojim udaraljkama izvoditi dobe, a na
pripjev ritam. Pjesmu su više puta ponovili uz poznate „metodičke” trikove: prvu kiticu
prva grupa, drugu kiticu druga grupa, pa opet prva ... što nije drugo do uzaludno
trošenje nastavnoga vremena na loše pjevanje i još lošije „sviranje.” Jasno, „sviranje”
doba i ritma nije uspjelo.
Nakon toga slušala se skladba Meksički šešir na koju su učenici zajedno s
učiteljicom plesali prema naučenoj koreografiji. Taj dio sata bio je dobar.
Na kraju sata dogaĎalo se nešto što nema veze s nastavom glazbe: iz neke košare
učenici su izvlačili papiriće s odgovorima na pitanje što je za mene ljubav?
Ta je učiteljica pjevala čisto pa je i pjevanje bilo uglavnom korektno, osim što nije
bilo pratnje koju učiteljica vjerojatno nije ni u stanju izvesti. Dobar dio sata se i pleslo.
Pokušaji „stvaralaštva” nisu imali smisla jer je sve ostalo na nesuvislim pokušajima.
Naţalost, na satu nije naučeno ništa jer su pjesmu Volim Pipu te skladbu Meksički šešir
učenici znali odranije.
A. Đeldić/P. Rojko: O nekim elementima glazbene nastave u primarnom obrazovanju, Tonovi,
59, 2012, 27 (1)
92
2. Drugi C razred OŠ B, 3. sat (prijepodne) - 2. 3. 2011.