Nina Marković (Jagodina) Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu, Jagodina markovinina @yahoo.com Paradoksalnost sudbina folklornih junaka u dramama Borislava Mihajlovića Mihiza i Ljubomira Simovića 68. Istraživačko veče Grac, 20.5.2014
Mar 20, 2016
Nina Marković (Jagodina)Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu, Jagodina
Paradoksalnost sudbina folklornih junaka u dramama
Borislava Mihajlovića Mihiza i Ljubomira
Simovića68. Istraživačko veče
Grac, 20.5.2014
2
1) Istorizacija naspram univerzalizacije2) Semantika paradoksalnih sudbina
dramskih likova3) BANOVIĆ STRAHINJA4) KRALJEVIĆ MARKO
5) HASANAGINICA6) Umesto zaključka7) Izvori i literatura
3
Istorizacija naspram univerzalizacije
Univerzalizacija u dramama Borislava Mihajlovića Mihiza i Ljubomira
Simovića dominira nad procesom istorizacije.
U njihovim dramama prisutna je težnja da se „ jedna legenda [...] uklopi u naše moderno skeptično iskustvo” (Stamenković 1998: 99).
Istorizacija naspram univerzalizacije
Indikativan je paradoksаlni autorski komentar u drami BANOVIĆ
STRAHINJA: „Drama nije istorijska. Zato su
anahronizmi u njoj namerni i onda kada su slučajni.” (Mihajlović 1986: 7)
Istorizacija naspram univerzalizacije
U literaturi je primećeno da u složenosti istorijskih odnosa B. M. Mihiz vidi čoveka kao predmet i cilj svog stvaralačkog interesovanja
(Topolovački 1998: 88).
5
6
Istorizacija naspram univerzalizacije
Istorija je u dramama Borislava Mihajlovića Mihiza prisutna kao entitet
naspram kojeg će se posmatrati svevremeni problem ljudskog
postojanja (Selenić 1998: 96) u nametnutom i jasno određenom
kontekstu.
7
Istorizacija naspram univerzalizacije
U HASANAGINICI Ljubomira Simovića mitski okvir i posebnosti
dramskog jezika omogućavaju da se prošlost transponuje u savremenost.Sinhronicititet različitih vremenskih
ravni osavremenjuje istorijski društveno-politički kontekst i formira
specifičan utisak svevremenosti (Vrbavac 20).
Semantika paradoksalnih sudbina dramskih likova
Osnovna zajednička nit sudbina Banović Strahinje, Kraljevića Marka i Hasanaginice ogleda se u činjenici da svojim postupcima i odlukama ni na
koji način ne mogu da utiču na zbivanja ili u njima pronađu određeni smisao. Paradoksalno, posledice po
njih same bivaju sve gore.
8
Semantika paradoksalnih sudbina dramskih likova
Navedeno zapažanje navodi na razmišljanje o autorskom stavu prema egzistencijalnom položaju pojedinca.
B. M. Mihiz i Ljubomir Simović u dehumanizovanim društveno-političkim
i istorijskim okolnostima naziru „stagnaciju filozofske misli i propast čovekovu” (Toplovački 1998: 88).
9
BANOVIĆ STRAHINJA
Ideja o Istoriji, u odnosu na koju se samerava i vrednuje odluka Banović
Strahinje da oprosti, u Mihizovoj drami oblikovana je kroz likove Jug
Bogdana i Jugovića majke.
10
BANOVIĆ STRAHINJA
Istorija je, baš kao i Jug Bogdan, ironična.
Ona u velikom broju slučajeva relativizuje istinske zasluge, a
ličnostima i događajima daje drugačiji smisao od izvornog.
11
BANOVIĆ STRAHINJA
Budući da je konstrukcija, Istoriju oblikuju ne oni koji, kao Banović
Strahinja, hoće ono što moraju, već oni koji moraju ono što hoće – „I onda
to mora i ceo svet. A oni sede i izmišljaju šta im se hoće, a hoće im
se sve nekako ljudska krv” (Mihajlović 1986: 18).
12
BANOVIĆ STRAHINJA
S druge strane, Istorija je, poput Jugovića majke, nepokolebljiva,
neporeciva i surova, nošena snažnom ambicioznom destruktivnom
energijom i principima koji ne mare za pojedinačne ljudske živote.
13
KRALJEVIĆ MARKO
Dijalektično oblikovanje Markovog lika u sudaru epskih i istorijskih predstava i paradoksalno savremeništvo epskih
pevača i junaka o kome pevaju, smešteno u kontekst istorijskih
zbivanja, doprinosi oblikovanju ideje o usamljenim i otuđenim
egzistencijama.
14
KRALJEVIĆ MARKO
Nimalo slučajno, drama se završava replikom Marka Kraljevića: „A
svejedno živ čovek živoga čoveka ne razume.” (Mihajlović 1986: 204)
15
HASANAGINICA
Semantika Simovićeve drame snažno je obeležena idejom o ukinutoj
slobodnoj volji i dehumanizovanim međuljudskim odnosima, odnosno društveno-političkim okolnostima.
S druge strane, u Hasanaginičin lik utkani su elementi predstave o
idealnom, arkadijskom egzistiranju (Vrbavac 2005).
16
HASANAGINICA
Kategorije božanskog i ljudskog su zamenile pozicije u korist onoga što je
u čoveku nečovečno. Zato paradoksalnost Hasanaginičinog
položaja presudno doprinosi potpunom uništenju svega što se može uključiti u opseg kategorija
idealnog i mitskog (Vrbavac 2005).
17
18
Umesto zaključka
Fluidna krivulja nepodudarnosti (Finci 1998: 92) izbeđu prototekstova i
dramskih transpozicija predstavlja najznačajniji prostor u kome se
oblikuje savremena, ali i svevremena ideja o problematičnoj poziciji pojedinca u okvirima društva i
istorijskih zbivanja.
19
Izvori i literatura
Mihajlović 1986: Михајловић, Борислав. Издајице (драме).
Београд.Vrbavac 2005: Врбавац, Јасмина.
Жртвовање краља: мит у драмама Љубомира Симовића.
Нови Сад.Jovanov 1999: Jovanov, Svetilsav.
Obmanuti Eros. Beograd.
Izvori i literatura
Pešikan-Ljuštanović 2009: Пешикан-Љуштановић, Љиљана. Кад је била
кнежева вечера?: усмена књижевност и традиционална
култура у српској драми 20. века. Нови Сад.
Selenić 1998: Селенић, Слободан. Борслав Михајловић: „Бановић Страхиња”. У: Други – о Михизу
(прир. Јанковић, Владета и Јанковић, Милан). Београд. С. 95–
98. 20
Izvori i literatura
Simović 1984: Симовић, Љубомир. Драме. Београд.
Stamenković 1998: Стаменковић, Владимир. Романтична интрига,
иронична теза. У: Други – о Михизу (прир. Јанковић, Владета и
Јанковић, Милан). Београд. С. 99–100.
21
Izvori i literatura
Topolovački 1998: Тополовачки, Милан. Драмско дело Борислава Михајловића. У: Други – о Михизу
(прир. Јанковић, Владета и Јанковић, Милан). Београд. С. 85–
90.Ćirilov 1986: Ћирилов, Јован. Михизове чудне издајице. У:
Михајловић, Борислав. Издајице (драме). Београд. С. 385–403.
22
Izvori i literatura
Finci 1998: Финци, Ели. Историја и савременост. У: Други – о Михизу
(прир. Јанковић, Владета и Јанковић, Милан). Београд. С. 91–
94.
23