4_rizici u bankama

Predavanja za kolegij 'Kreditna analiza'

arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4. POGLAVLJE: Rizici u bankama

Sadraj poglavlja: 4. Rizici u bankama 4.1. Kreditni rizici 4.1.1. Kreditni proces 4.1.1.1. Kreditna analiza 4.1.1.2. Odobravanje kredita 4.1.1.3. Nadgledanje kredita 4.2. Prikaz Basel 2 standarda 4.2.1. Kronologija nastanka Basela 2 4.2.2. Osnovne postavke Basela 2 4.2.2.1. Stup 1 - Minimalni kapitalni zahtjevi 62 63 64 64 68 69 70 70 71 72 73 82 86 87 88

4.2.2.1.1. Kreditni rizik 4.2.2.1.2. Operativni rizik 4.2.2.1.3. Trini rizik 4.2.2.2. 4.2.2.3. Stup 2 - Nadzor nad adekvatnou kapitala Stup 3 - Trina disciplina

_____________________________________________________________________614. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4. Rizici u bankamaKada financijska institucija odobrava kredit zajmotraitelju, ona obavlja svoju fundamentalnu funkciju: prihvaanje kreditnog rizika. Uspjeh banke lei u njenoj sposobnosti da predvidi i kvantificira ukupan rizik. Bankovni management se suoava sa est temeljnih rizika: kreditni rizik, rizik likvidnosti, trini rizik, operacijski rizik, regulatorni rizik i rizik ljudskog faktora.63

1. Kreditni rizik Elemente kreditnog rizika nalazimo svaki puta kada osoba ili poduzee uzima neki proizvod ili uslugu bez trenutanog plaanja tog proizvoda odnosno usluge pa, dakle, postoji vjerojatnost da klijent nee vraati kredit odnosno podmirivati obveze po kreditu prema ugovoru o kreditu. 2. Rizik likvidnosti Uvjetovan je potekoama banke da pridobije gotovinu od prodaje neke imovine ili nove posudbe. 3. Kamatni rizik Predstavlja vjerojatnost da e vrijednost financijskog instrumenta varirati u zavisnosti od promjene kamatnih stopa. 4. Operativni rizik Rizik stvarnog gubitka ili nekorektnog iskazivanja dobiti zbog pogreke u unosu podataka, obradi podataka, vrednovanju i knjienju podataka. 5. Rizik kapitala Vjerojatnost nastupanja situacije u kojoj banka nije u mogunosti podmirivati dospjele obveze u roku dospijea. 6. Valutni rizik Vjerojatnost osciliranje vrijednosti strane valute u odnosu na obraunsku novanu jedinicu

63

Croughy, M., Galai, D., Mark, R., Risk Management, McGraw-Hill, New York, 2001, p. 35

_____________________________________________________________________624. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.1. Kreditni riziciKada se govori o kreditima, postoje dvije prie. S jedne strane je dostupnost, a s druge strane je kreditni rizik. injenica je da postoji sve vie kredita - prodavai automobila smiljaju nove naine prodaje, dogovaraju se s bankama, banke nude kreditne kartice, trgovine prodaju robu na kredit itd. Krediti omoguuju ljudima da kupuju kue, automobile, zatim omoguuju pokretanje novih te razvoj postojeih poduzea, gradovi grade kole, drave grade ceste itd. No, s druge strane tu je i kreditni rizik. Elemente kreditnog rizika nalazimo svaki puta kada osoba ili poduzee uzima neki proizvod ili uslugu bez trenutanog plaanja tog proizvoda odnosno usluge. Kreditni rizik je posljedica ugovorene i/ili mogue financijske transakcije izmeu davatelja i uzimatelja sredstava odnosno varijacija moguih povrata koji bi se mogli zaraditi na financijskoj transakciji zbog zakanjelog ili nepotpunog plaanja glavnice i/ili kamate.64 Kreditni rizici su najveim dijelom povezani s modernim financijskim produktima, kao primjerice opcije, kamatni swap, valutni swap, terminski ugovori itd., koji u isto vrijeme predstavljaju heding ili zatitni instrumentarij od rizika. Financijski instrument je ugovor na temelju kojeg nastaje financijska imovina jednog poduzea i financijska obveza ili glavniki instrument drugog poduzea. Upravo ovom definicijom obuhvaa se kreditni rizik u najirem smislu rijei, jer je financijski instrument i bilanna i izvanbilanna stavka aktive i pasive banke.65 Kreditni rizik, u najuem smislu rijei, se odnosi na vjerojatnost neplatei po ugovoru o novanom kreditu. Postavlja se pitanje zato se banke nastoje zatiti od rizika. Zato to svako zakanjenje ili izostanak povrata ugovorene glavnice i kamata reducira stvarni dobitak banke i tako smanjuje njenu stvarnu vrijednost. Gubici zbog rizinih kredita su ogromni. Primjerice, u Sjedinjenim Amerikim Dravama je u razdoblju od 1980. do 1993. godine propalo je 1500 banaka, a najvei uzrok njihove propasti bila je prekomjerna izloenost kreditnim rizicima ili neodgovarajue upravljanje kreditnim rizicima. to se tie Hrvatske, treba spomenuti i injenicu da je trenutno relativni udio kreditnog portfelja u ukupnom portfelju znaajan poto nema mnogo drugih financijskih instrumenata kojima se trguje.

64 65

Jakovevi, D., Upravljanje kreditnim rizikom u suvremenom bankarstvu, TEB, Zagreb, 2000, p. 35 Ibidem, p.36

_____________________________________________________________________634. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Banke odobravaju kredite razliitim zajmotraiteljima i za razliite svrhe. Za veinu je klijenata to primarni izvor financiranja. Odobravanje kredita potroaima i poduzeima podrazumijeva prihvaanje rizika kako bi se ostvarile zarade. Mnogi faktori dovode do kanjenja u otplati kredita.

Diskusijsko pitanje 1. Navedite neke faktore koji dovode do kanjenja u otplati kredita kada govorimo o kreditima poduzeima!

4.1.1. Kreditni procesKreditni proces je proces koji obuhvaa analiziranje kreditne sposobnosti klijenta, donoenje odluke o tome odobriti li kredit ili ne te praenje otplate kredita i poduzimanja potrebnih akcija ako doe do problema pri otplati kredita. Kreditni proces poiva na sustavu i kontroli svake banke to omoguuje managementu i kreditnim referentima da procjene rizik. Koraci u kreditnom processu: Kreditna analiza Odobravanje kredita Nadgledanje kredita

4.1.1.1. Kreditna analiza

Od davnih dana pa sve do danas nije se fundamentalno promijenila kreditna evaluacija klijenata. Radi se o mjerenju sposobnosti i potreba klijenata u cilju utvrivanja je li odabrani nain financiranja pogodan za odreenog zajmotraitelja. Kreditna analiza predstavlja proces odreivanja vjerojatnosti da klijent hoe odnosno nee otplaivati prispjele obveze po kreditu.66

Ross, S.A., Westerfield, R.W., Jordan, B.D., Fundamentals of Corporate Finance, IRWIN, Chicago, 1995, p. 611

66

_____________________________________________________________________644. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Uobiajeni koraci u kreditnoj analizi su sljedei: Podnoenje kreditnog zahtjeva Podnoenje financijskih i kreditnih izvjetaja Analiziranje financijskih izvjetaja i tijeka gotovine Procjena kolaterala Prijedlog za odobravanje/odbijanje kreditnog zahtjeva

Jednom kada klijent zatrai kredit u banci, kreditni referent e analizirati sve dostupne informacije kako bi odredio udovoljava li to postavljenim kriterijima u cilju donoenja pozitivne odluke o kreditu. Kreditni referent e pokuati ocijeniti sposobnost i volju klijenta da vrati kredit. Kljuni faktori rizika koje analizira kreditni referent: Karakter: Klijent treba imati jasno definiranu namjenu kredita i ozbiljnu namjeru da kredit vraa prema ugovorom utvrenom nainu. Kapital: Klijent treba biti sposoban voditi poslovanje koje e proizvesti takav novani tijek koji e biti dovoljan za podmirenje svih obveza ukljuujui i otplatu kredita. Kapacitet: Klijent treba imati pravnu sposobnost i osposobljeni management da vodi cjelokupno poslovanje. Kondicije: Podrazumijeva analiziranje okruenja klijenta koje utjee na definiranje uvjeta i pretpostavki za njegovo poslovanje. Kolateral: Kolateral je sekundarni izvor naplate potraivanja, a nastupa kada se pokae da klijent nije u stanju ispuniti svoje obveze po kreditu. Kontrola: Podrazumijeva pregled zakonske regulative kako bi se otkrilo na koji nain ona moe utjecati na financijski poloaj klijenta. Ako prilikom analize kljunih faktora rizika, kreditni referent i/ili analitiar odluku donosi iskljuivo na temelju znanja, iskustva, slijedei pri tome propisane procedure i pravila, tada govorimo o subjektivnoj ocjeni. No, ako pri donoenju odluke koristi model koji je razvijen upotrebom statistikih i ostalih metoda, tada govorimo o kreditnom skoringu. Kreditni skoring je sistem dodjeljivanja bodova zajmotraitelju iji zbroj predstavlja numeriku vrijednost koja pokazuje koliko je vjerojatno da zajmotraitelj kasni u otplati kredita.

Inicijalna kvantitativna analiza obuhvaa:_____________________________________________________________________654. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

-

analiziranje kreditne povijesti ocjenjivanje unutarnjih i vanjskih faktora poduzea analiziranje financijskih izvjetaja analiziranje tijeka gotovine pravljenje izvjetaja o kreditu

Proces ispitivanja kreditne sposobnosti rezultira rasporeivanjem klijenta u jednu od rizinih kategorija koje oznaavaju odobravanje ili odbijanje kreditnog zahtjeva. U tablici 1. se nalazi prijedlog jednog naina klasifikacije klijenata i to poduzea uz napomenu da postoje i mnoge druge rizine klasifikacije.

Tablica 1. Rizina klasifikacija klijenata Skupina rizika 1 izvrstan klijent u nerizinoj grani djelatnosti, kontinuitet poslovanja bez gubitka dulji od 5 g 2 3 solidan klijent, kontinuitet poslovanja bez gubitaka dulji od 3 godine dobar klijent u srednje rizinoj grani djelatnosti, kontinuitet poslovanja bez gubitka u zadnje 2g. 4 prosjean klijent, posluje s dobitkom u poslijednje vrijeme, dosta negativnih pokazatelja, nema program ni viziju razvoja 5 niz uoenih slabosti, prijetea financijska nestabilnost s Ocjena klijenta

mogunou insolventnosti, mogua ozbiljnija kriza managementa 6 klijent s prijeteim bankrotom

_____________________________________________________________________664. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

U tablici 2. se nalazi jedna od najpoznatijih klasifikacija od Standard & Poor's.

Tablica 2. Standard & Poor's rizina klasifikacija klijenata Skupina rizika AAA Najbolja kreditna kvaliteta Naroito pouzdano u odnosu na financijske obveze AA Vrlo dobra kreditna kvaliteta Vrlo pouzdano A Jo uvijek dobra kreditna kvaliteta Posumnjati na ekonomske uvjete BBB BB Najnii rejting u skupini za investiranje Potreban oprez Najbolja kreditna kvaliteta u pod-investicijskom razredu B Osjetljivo na promjene ekonomskih uvjeta Trenutno pokazuje sposobnost da udovolji financijskim obvezama CCC Trenutno osjetljivo na neplaanje Ovisi o povoljnim ekonomskim uvjetima CC C Jako osjetljivo na neplaanje Vrlo blizu ili ve u steaju Trenutno plaa obveze D Neplaanje nekih financijskih obveza se ve dogodilo Ocjena klijenta

Izvor: Standard & Poor's. Standard & Poor's Corporate Rating Criteria, 1998.

_____________________________________________________________________674. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.1.1.2. Odobravanje kreditaNakon provedene analize slijedi odluka odnosno odobravanje ili

neodobravanje kredita. Ako se odobri, slijedi ugovor, isplata te aktiviranje dokumentacije odnosno:

-

Odluka o odobravanju/odbijanju kredita Ugovor o kreditu Isplata novanih sredstava Arhiviranje dokumentacije

Uobiajena praksa je da kreditni referent predlae odluku o odobravanju ili odbijanju kredita, a kreditni odbor donosi konanu odluku. Ugovor o kreditu formalizira svrhu i namjenu kredita, njegovu vrijednost, uvjete i rokove povrata kredita, zahtijevani kolateral te posebne obveze klijenta u sluaju kanjenja, nepotpunog plaanja ili neplatei. Ponekad se moe dogoditi da banka uvjetuje odobravanje kredita potivanjem nekih obveza, afirmativnih ili negativnih. Afirmativne obveze: tekua likvidnost > 1 plaanje rate do 60 dana obrtaj zaliha > 4 puta godinje

Negativne obveze: nemogunost ulaenja u poslovne kombinacije bez odobrenja banke nemogunost mijenjanja vrhovnog ili srednjeg managementa bez odobrenja banke

_____________________________________________________________________684. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.1.1.3. Nadgledanje kreditaPodrazumijeva praenje kredita i otplate u skladu s potpisanim ugovorom i poduzimanje korektivnih aktivnosti kao primjerice, promjena kreditnih uvjeta, dodatno osiguranje i dr. Cilj je smanjenje kreditnog rizika i rjeavanje problematinih kredita. I u procesu nadgledanja kredita se mogu koristiti modeli. Naime, scoring modeli se mogu podijeliti u dva tipa: (i) aplikativni scoring koji se odnosi na nove klijente; (ii) bihevioralni scoring koji se odnosi na raune postojeih klijenata. Bihevioralni scoring modeli se koriste za donoenje odluka vezanih uz otvorene raune klijenata. Bazirani su na dinamikoj komponenti rauna, a odluke se odnose na upravljanje raunima, politiku naplate potraivanja, odreivanje limita, zadravanje te zatvaranje rauna postojeih klijenata i dr.67. Odabir karakteristika koritenih u razvoju modela zavisi o tipu kredita, koliini kredita te namjeni kredita. Kada se radi o aplikativnim scoring modelima za graane, karakteristike koje se koriste su sljedee: vrijeme provedeno na postojeoj adresi stanovanja, stambeni status, posjedovanje telefona, godinji prihod, posjedovanje kreditnih kartica, tip bankovnog rauna, dob, zanimanje, namjena kredita, brani status, trajanje rauna u banci, stabilnost zaposlenja, podaci kreditnog biroa, mjesene obveze, mjeseni prihodi, broj osoba u domainstvu itd.68 (Hand, Henley, 1997; Caouette, Altman, Narayanan, 1998; Desai et al. 1996; Koch, MacDonald, 2000). Bihevioralni scoring modeli pored navedenih podataka ukljuuju jo i podatke ponaanja. Tipine karakteristike koritene u bihevioralnim modelima, pored navedenih, su: povijest neplaanja, povijest koritenja rauna, povijest plaanja rauna, naplata rauna, transakcije vezane uz revolving kredite, podaci iz kreditnih biroa69 (McNab, Wynn, 2000).

McNab, H., Wynn, A., Principles nad Preactice of Consumer Credit Risk Management, CIB Publishing, Canterbury, 2000. 68 Hand, D.J., Henley, W.E., Statistical Classification Methods in Consumer Credit Scoring: a Review, Journal Royal Statistical Society A, 160, 1997, p. 523-541.; Caouette,J.B., Altman,E.I., Narayanan,P., Managing Credit Risk, John Wiley & Sons, New York, 1998.; Desai, V.S., Crook, J.N., Overstreet, G.A., A Comparison of Neural Network and Linear Scoring Models in Credit Union Environment, European Journal od Operational Research 95 (1996), p. 24-35.; Koch, T.W., MacDonald, S.S., Bank Management, Harcourt College Publishers, Fortworth, Tokyo, 2000. 69 McNab, H., Wynn, A., Principles nad Preactice of Consumer Credit Risk Management, CIB Publishing, Canterbury, 2000.

67

_____________________________________________________________________694. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.2. Prikaz Basel 2 standardaBasel regulativa propisuje pokrivanje rizika kojima su izloene financijske institucije kapitalom, a donosi ju Basel Committee on Banking Supervision (Baselski odbor). Basel Committee on Banking Supervision sastaje se u Bank for International Settlements (BIS) u Baselu. Otuda i potjee naziv regulative Basel. BIS je osnovana 1930. i najstarija je meunarodna financijska institucija. Baselski odbor sa sjeditem u Baselu osnovan je 1975. od strane guvernera G-10 zemalja. Sastoji se od viih predstavnika bankovnih nadzornih tijela i sredinjih banaka iz Belgije, Kanade, Francuske, Njemake, Italije, Japana, Luksemburga, Nizozemske, panjolske, vedske, vicarske, Velike Britanije i SAD. Cilj Odbora je uskladiti bankarski nadzor na meunarodnoj razini te stvarati preduvjete za intenziviranje meunarodne konkurencije banaka.

4.2.1. Kronologija nastanka Basela 2Prethodnica Baselu 2 je dananja regulativa o adekvatnosti kapitala tzv. Odluka o adekvatnosti kapitala (Basel I) koji je izdan 1988. godine. Njegova glavna znaajka je injenica da je dao definiciju jamstvenog kapitala i okvir da jamstveni kapital treba pokrivati 8% rizika. Postojei Baselski sporazum o kapitalu iz 1988. godine, imao je vrlo pozitivan uinak na visinu kapitala banaka, odnosno zaustavio je negativan trend smanjivanja i doveo do poveanja kapitala banaka. No ipak, protekom vremena Basel I nije uspio adekvatno odgovoriti na sva bitna pitanja. Stoga je uvelike izmijenjen 1996. kada su u njega ukljueni kapitalni zahtjevi za trine rizike. Cijeli proces ka stvaranju Basela II zapoeo je u lipnju 1999. kada je

Baselski odbor slubeno objavio prvi prijedlog Novog kapitalnog standarda (The New Basel Capital Accord) koji e zamijeniti Basel I. Nakon toga, u sijenju 2001. uslijedio je detaljniji skup konzultativnih dokumenata tzv. drugi konzultativni papir (CP2). Nakon intenzivne interakcije sa predstavnicima banaka, u travnju 2003., Baselski odbor za bankovnu superviziju izdao je svoj trei konzultativni papir (CP3) o Novom baselskom sporazumu o kapitalu (Basel II). Konaan tekst Basela II objavljen je u lipnju 2004, a aktualni slubeni start Basela II u razvijenim zemljama krenuo je sa 31.12.2006. godine. Hrvatska je u postupku usklaivanja regulative banaka s postavkama Basela 2 ija primjena se oekuje poetkom 2009. godine (www.hnb.hr)_____________________________________________________________________704. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.2.2. Osnovne postavke Basela 2

Basel 2 predstavlja novi koncept izraunavanja adekvatnosti kapitala banke, nudei pri tom nova pravila u mjerenju i upravljanju rizicima kojima je banka izloena u svom poslovanju. S obzirom da je kapital osnova baninog rasta, te zatita od neoekivanih gubitaka, Basel II definira kolika je vrijednost vlastitog kapitala banke dostatna za pokrie svih neoekivanih gubitaka. Svrha toga je da vlastiti kapital koji ima primarnu funkciju zatite banke od rizika insolventnosti bude uvijek odgovarajue vrijednosti prilagoene rizinoj izloenosti banke. Definiranje adekvatnosti kapitala ima iznimnu ulogu za rast, razvoj i stabilnost banke. Naime, prenizak kapital banke stvara mogunost nesposobnosti apsorpcije gubitaka, veu vjerojatnost bankrota, te ugroavanje depozitara. S druge strane, previsoki kapital onemoguuje ostvarivanje dovoljno visoke razine povrata na izvore sredstava, te time dovodi i do problema profitabilnosti poslovanja. Samo prihvaanje Baselskih standarda nije obveza, ve slobodan izbor svake drave. Od 1988. godine do sada vie od 100 zemalja u cijelosti ili djelomino primijenilo je Basel I. I u odnosu na Basel 2 strategije pojedinih zemalja se razlikuju. Na primjer, SAD za sada ima namjeru primijeniti rjeenja iz Basela 2 samo na velike banke s meunarodnim poslovanjem tj. primjeniti e samo najnaprednije pristupe i to samo na svojih cca. 20 najveih banaka, ostale banke e ostati na Basel I regulativi. Nasuprot tome, Europska unija ima namjeru donijeti direktivu kojom bi obvezala sve banke svih zemalja lanica na primjenu Basela 2, poevi od kraja 2006., odnosno 2007. godine za koritenje naprednih tehnika. Ostale zemlje donose vlastite strategije u skladu sa svojim mogunostima, ciljevima i prioritetima, no veina predvia primjenu u narednom desetogodinjem razdoblju. (Maleti, 2005.). Osnovni cilj ovog dokumenta je obuhvat kompleksnog profila rizika na razini banke kao cjeline te usklaivanje strategije rizika i vlastitog kapitala. Baselom II se ele postii usklaenje razine regulatornog kapitala s baninim rizinim profilom i jaanje globalnog financijskog sustava. Temelji se na tri stupa: 1. minimalni kapitalni zahtjevi (Stup 1), 2. nadzor nad adekvatnou kapitala (Stup 2), 3. trina disciplina (Stup 3)._____________________________________________________________________714. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Grafikon 1: Struktura Basela II

Izvor: Rezultati upitnika o novom bazelskom sporazumu o kapitalu, lipanj 2004

Stupovi su meusobno komplementarni, svaki od njih omoguuje neto to druga dva stupa nisu u mogunosti pruiti i svaki je bitan za ostvarenje ukupnog cilja Basela II poboljanju kvalitete sustava upravljanja rizicima i doprinosu financijskoj stabilnosti.

4.2.2.1. Stup 1 - Minimalni kapitalni zahtjevi

Prvi stup Basela 2 odreuje minimalne zahtjeve za kapitalom70 banaka donosi veu osjetljivost na rizike. U odnosu na Basel I, Basel II donosi viestruke promjene, ali sam pojam i definicija regulatornog kapitala nije se promijenila. To je ona vrijednost kapitala koju banka mora imati za pokrie neoekivanih gubitaka, a sastoji se u pravilu od temeljnog kapitala, zadranih zarada i priuva poslije oporezivanja te dopunskog kapitala. Omjer potrebnog (jamstvenog) kapitala u odnosu na izloenost rizicima banke od 8%71 ostaje nepromijenjen.

70 71

minimal capital requirements Minimalna stopa adekvatnosti kapitala prema Zakonu o bankama ( NN, br 168/2002 ) je 10%

_____________________________________________________________________724. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

U tom smislu, koeficijent adekvatnosti kapitala prema Baselu II, izraunava se razlomkom iji je brojnik raspoloivi jamstveni kapital, a nazivnik rizikom ponderirana aktiva. jamstveni kapital 8% ponderirana aktiva

Stopa adekvatnosti kapitala =

Tako izraunati koeficijent, prema Baselu 2 kao i prema postojeem sporazumu, mora u svakom trenutku iznositi najmanje 8%. Prema tome, u tom segmentu nije bilo promjena - po novom standardu i dalje stoji zakonska obveza banaka da posluju odravajui ovu stopu minimalne adekvatnosti kapitala. Promjene koje donosi Basel 2 odnose se na mjerenje i analizu rizika kojem su banke izloene (tj. ono to se nalazi u nazivniku jednadbe). Dok stari standard u definiciji rizine aktive prepoznaje samo kreditni i trini rizik, pretpostavljajui da su ostali rizici pokriveni kroz obuhvat prethodna dva, novi kapitalni standard Basel II. nudi sljedee inovacije: korjenitu promjenu kvantifikacije kreditnog rizika; uvoenje kategorije operativnog rizika, njegovog mjerenja i ukljuivanja u nazivnik za izraun koeficijenta adekvatnosti kapitala.

4.2.2.1.1. Kreditni rizik

I pored uvoenja novih kategorija rizika kreditni rizik je i dalje najbitniji. Baselski odbor u ovom kontekstu nudi nekoliko opcija za izraunavanje minimalnih kapitalnih zahtjeva u Stupu 1, to znai da svaka banka moe sama odabrati onaj nain koji je najprimjereniji njezinim specifinostima tj. njezinom rizinom profilu. To proizilazi iz injenice da se poslovanje i rizici, kojima su banke izloene, meu njima dosta razlikuju pa zbog toga jednak nain mjerenja rizika ne daje odgovarajue rezultate u svih banaka.

_____________________________________________________________________734. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Metode mjerenja kreditnog rizika prema Baselu II su (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.): standardizirani pristup (SA)72 osnovni interni sustav rasporeivanja (FIRB)73 napredni interni sustav rasporeivanja (AIRB)74

Banka nije duna koristiti odreeni pristup, ve sama odabire onaj koji joj najbolje odgovara ovisno njenom rizinom profilu. Meutim, svakako joj je u cilju u konanici prei sa standardiziranih metoda gdje su sve komponente fiksno postavljene od strane supervizora, ka metodama zasnovanim na internim modelima upravljanja rizicima koje su preciznije.

Standardizirani pristupStandardizirani pristup slian je vaeem Basel I standardu. Namijenjen je prvenstveno bankama koje ele jednostavan sustav adekvatnosti kapitala. Koristei ovaj pristup, banke svojim potraivanjima dodjeljuju propisane pondere rizika ovisno o karakteristikama potraivanja (tj. kome je namijenjen kredit). Ovaj pristup je u principu modificiran postojei Basel I standard. Neki elementi su zadrani, ali uvedene su i neke novosti.

Zadrano je sljedee: Temelji se na uspostavi fiksnih pondera rizika koji se odreuju prema vrsti potraivanja. Te rizine pondere odreuju i propisuju supervizori, a poslovne banke su ih dune usvojiti i primjenjivati pri izraunu adekvatnosti kapitala. Kategorije potraivanja definirane u standardiziranom pristupu obuhvaaju potraivanja od dravnih institucija, banaka, trgovakih drutava, stanovnitva, te potraivanja osigurana zalogom nad nekretninama.

rizine kategorije 0%, 20%, 50%, 100%

72 73

Standardised Approach Foundation Internal ratings-based approach 74 Advanced Internal ratings-based approach

_____________________________________________________________________744. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

ovaj pristup ne zahtijeva interni rejting od strane banke, ve se kvaliteta dunika ili mjeri od strane vanjske agencije ili se potraivanju prema takvom klijentu dodjeluje ponder rizika 100%. Najvanije novosti: mogunost odreivanja pondera rizika na bazi ratinga ECAI75. Novi kapitalni standard doputa i potie primjenu kreditnog rejtinga od eksterne institucije za procijenu kreditnog rejtinga76 Izabiru ih nacionalni supervizori, koji i donose odluku o priznavanju pojedinih ECAI. Banke moraju objaviti koje ECAI koriste, te ih dosljedno primjenjivati za sve tipove potraivanja dodana rizina kategorija 150% - ovaj ponder dodjeljuje se subjektima koji su rangirani loije od (B-) i kreditima koji su u zakanjenju plaanja dulje od 90 dana, a rezerviranja za gubitke su manje vrijednosti od 20% ukupnog nepodmirenog potraivanja. (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.) vie pondera rizika za potraivanja od poduzea (nisu svi u 100%) krediti stanovnitva sada u 2 kategorije (35% i 75%) - Izloenost banaka kreditnom riziku stanovnitva specifino je razraena. Potraivanja ukljuena u portfelj stanovnitva prema novim pravilima dobivaju rizini ponder od 75% u odnosu na dosadanji ponder od 100%. Krediti osigurani hipotekom na rezidencijalnu nekretninu uz odreene uvjete mogu imati stupanj (ponder) rizika od samo 35% - supervizor ga moe izmjeniti ako misli da je prenizak za njegovo trite. Krediti malim i srednjim poduzetnicima mogu se ukljuiti u portfelj stanovnitvu ako potraivanje usmjereno na jednu ili vie s njom povezanih osoba nije vee vrijednosti od 1 milijun (eura), uz zahtjev za disperziranost portfelja, jer izloenost prema jednoj osobi ne bi smjela premaiti 0,2% ukupnog portfelja stanovnitvu. Razvoj i primjena tehnika kojima se smanjuje kreditni rizik77 - proiren obuhvat kolaterala, hipoteka, garancija, kreditnih derivata - cilj pristupa je smanjujiti minimalni kapitalni zahtjev.

75

External Credit Assessment Institutions eksterne institucije za procjenu kreditnog rizika Poznate su meunarodne agencije npr. Standard&Poor's i Moody's 77 credit risk mitigation76

_____________________________________________________________________754. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Pregled predloenih pondera rizika koje banke u Hrvatskoj dodjeljuju svojim klijentima ovisno o vrsti potraivanja: Tablica 1. Ponderi rizika za potraivanja od dravnih institucija i banaka

Tablica 2. Ponderi rizika za potraivanja od trgovakih drutava i stanovnitva

Interni sustav rasporeivanjaInterni sustavi rangiranja klijenata predstavljaju najznaajniju inovaciju Basela II. Ovakav pristup mjerenju kreditnog rizika preuzet je iz prakse velikih internacionalnih banaka. Za razliku od standardiziranog pristupa gdje sve parametre rizinosti za utvrivanje minimalnih kapitalnih zahtjeva zadaje regulator, u IRB pristupu banke same mjere kljune karakteristike dunikove kreditne sposobnosti. To znai kako e banke koje e primjenjivati IRB pristup moi same kvantificirati kljune karakteristike dunikove kreditne sposobnosti pri odreivanju potrebne visine_____________________________________________________________________764. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

kapitalnog zahtjeva. U tome lei bitna razlika u odnosu na standardizirani pristup u kojemu sve parametre rizinosti za utvrivanje kapitalnih zahtjeva zadaje regulator.

Prema IRB pristupu banka razvrstava svoja potraivanja u 5 osnovnih grupa ovisno o karakteristikama rizinosti: trgovaka drutva dravne institucije banke stanovnitvo vlasniki vrijednosni papiri

Za svaku skupinu potraivanja bitno je odrediti sljedee kljune elemente IRB pristupa: Komponente rizika (odreuju se interno ili ih je zadao supervizor) Izraun ponderirane imovine (sredstva putem kojih se komponente rizika transformiraju u rizikom ponderiranu imovinu, a potom i u kapitalne zahtjeve) Minimalni zahtjevi (odnose se na standarde koje banke moraju zadovoljiti ele li primjenjivati IRB pristup)

Osnovne komponente rizika: Vjerojatnost neplaanja (PD78) - vjerojatnost da dunik nee uredno ispuniti svoje obveze Gubitak u trenutku neplaanja (LGD79) uvjetovan vrstom kolaterala Izloenost u trenutku neplaanja (EAD80) uvjetovan vrstom potraivanja Dospijee (M81) koje mjeri preostalo vrijeme ekonomskog dospijea izloenosti.

S obzirom da ove komponente slue kao inputi za izraun ponderirane imovine, one direktno utjeu na visinu kapitalnih zahtjeva. Visoke vrijednosti za PD, LGD, EAD i M vode ka viim kapitalnim zahtjevima i obratno - nie vrijednosti komponenti rizika vode ka niim kapitalnim zahtjevima.78 79

Probability of default Loss given default 80 Exposure at default 81 Maturity

_____________________________________________________________________774. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Razlikuju se dvije varijante IRB pristupa: Osnovni pristup internog rangiranja klijenata (FIRB) Napredni pristup rangiranja klijenata (AIRB)

Te se verzije primarno razlikuju po tome odreuje li komponente rizika banka prema vlastitim procjenama ili ih specificira supervizor.

Tablica 3: Osnovna razlika izmeu FIRB i AIRB pristupa

Komponenta rizika PD LGD EAD M

FIRB Vlastita procjena banke Zadaje supervizor Zadaje supervizor Zadaje supervizor

AIRB Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke Vlastita procjena banke

Izvor: Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.

Iz tablice je vidljiva razlika u primjeni osnovnog i naprednog pristupa internog rangiranja. Kljuna razlika je u podacima, koje u AIRB pristupu osiguravaju same banke, dok ih u FIRB pristupu specificiraju supervizori. Potraivanja unutar skupine trgovakih drutava i stanovnitva dalje se rasporeuju u nekoliko podskupina. Konkretno, kada je rije o poduzeima, kao i u

standardiziranom pristupu SME moe biti dodjeljen u razliite razrede izloenosti i pristupe koji rezultiraju razliitim ponderima rizika:

Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod osnovnim IRB pristupom, dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD i veliini tvrtke. Tako se poduzeu sa ukupnim godinjim prihodom izmeu 5 i 50 milijuna eura dodjeljuje snien PD. LGD za kredit koji nije osiguran kolateralom unaprijed je zadan od strane supervizora i iznosi 45% (ili 75% ukoliko se radi o zajmu bez prioriteta vraanja). Ovisno o kolateralu razina LGD moe biti sniena i do 0% to vodi takoer ka ponderu rizika od 0% i konano bez troka kapitala.

_____________________________________________________________________784. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Poduzeu svrstanom u razred Corporate pod naprednim IRB pristupom, dodjeljuje se ponder rizika ovisno o PD, LGD, M i veliini tvrtke koristei isti izraun ponderirane imovine kao i pri osnovnom pristupu. Za razliku od osnovnog pristupa interna procjena LGD moe dovesti do niih kapitalnih zahtjeva ukoliko postoji kolateral. Za kredit koji nije osiguran kolateralom primjena naprednog pristupa moe rezultirati viim kapitalnim zahtjevima budui da LGD nije limitiran na 45%. Interna procjena za EAD i M moe takoer dovesti do niih ili viih kapitalnih zahtjeva. SME koje ispunjava kriterije za kvalificiranje pod Retail82 ponder rizika ovisi o internoj procjeni banke za PD, LGD i EAD. Naime za izloenost Retailu ne postoji primjena osnovnog IRB pristupa, tj. svi se inputi raunaju interno. Takoer ne uzima se u obzir M i veliina tvrtke (mjerena ukupnim prihodom tog poduzea). Sve to vodi ka znatno niim kapitalnim zahtjevima nego prilikom svrstavanja poduzea pod Corporate.

Iz svega navedenog, jasno je da e banke koje koriste AIRB pristup imati maksimalnu fleksibilnost, jer gotovo sve ulazne podatke osiguravaju na temelju vlastitih procjena. Upravo stoga, prema rezultatima istraivanja provedenog meu europskim bankama83 gotovo sve znaajne banke na svjetskom tritu nastoje uvesti interne modele upravljanja kreditnim rizikom, osobito napredne. Grafikon 1: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke (lanice G40)

82

83

Ukoliko je ukupna izloenost prema klijentu manja od 1 milijun eura Istraivanje je provedeno u drugoj polovici 2004. godine. U njemu su sudjelovale 104 banke diljem Europe koje ukupno pokrivaju otprilike 40% aktive europskog bankovnog sustava. Od toga su 33 banke iz skupine 44 najvee banke u Europi (G40) i 71 banka iz kategorije malih i srednjih banaka (S1000)

_____________________________________________________________________794. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Kao to je vidljivo iz prethodne slike, od 33 velike banke njih 32 (odnosno 97%) planiraju poeti koristiti napredni IRB pristup tijekom 2007./2008. godine. Jedino jedna velika banka ne eli primjenjivati AIRB pristup.

Grafikon 2: Pristup mjerenja kreditnog rizika koji e koristiti velike banke (lanice S1000)

Izvor: Rezultati istraivanja europskih banaka, 2005.

Iz slike 2 vidljivo je kako i veina malih i srednjih europskih banaka takoer tei ka primjeni naprednog IRB pristupa. Meutim, jedna etvrtina njih planira primjeniti osnovni IRB pristup, a jedna etvrtina ili standardizirani pristup ili jo nije donijela odluku. No unato planovima veine banaka, razna istraivanja koja su bila sastavni dio i prethodila procesu donoenja Novog kapitalnog standarda, pokazala su da trenutno veini banaka nisu dostupni podaci na temelju kojih bi mogli pouzdano procijeniti LGD i EAD, dok za izraun PD veina banka raspolae referentnim podacima. Naime, sukladno propisima Basela 2 da bi banka uope mogla primjeniti IRB pristup nuno je da posjeduje podatke o pojedinim komponentama rizika za odreeni vremenski interval: za izraun PD - 2 godine podataka (za FIRB) tj. 5 godina (za AIRB) za izraun EAD i LGD 7 godina (5 god.)

_____________________________________________________________________804. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Iz tog razloga, sve znaajnije banke u svijetu ve su krenule sa prikupljanjem podataka i formiranjem baze podataka. No kreiranje ovakve baze predstavlja znaajan teret za banku, prije svega u trokovnom smislu. Meutim, Basel II doputa primjenu naprednog IRB pristupa tj. vlastite procjenu kljunih parametara rizika samo onim bankama kod kojih su zadovoljeni strogi kvalitativni i kvantitativni zahtjevi postavljeni u standardu. Sukladno tome, neki osnovni preduvjeti za primjenu IRB pristupa su:

Dizajniranje sustava rasporeivanja - kljuan je element njegove uinkovitosti. Dizajn internog sustava rasporeivanja mora osigurati kvalitetnu distribuciju izloenosti banke po razliitim stupnjevima rizika bez prevelikih koncentracija. Sukladno Baselu 2, banka mora imati najmanje osam rizinih skupina za rasporeivanje svojih dunika, te imati jasne kriterije za rasporeivanje

pojedininih dunika u odreene rizine skupine Operativno funkcioniranje - on mora biti integralni dio procesa upravljanja kreditnim rizikom. Banke IRB ne koriste samo pri donoenju odluke o odobravanju kredita ve i pri odreivanju cijene kredita, upravljanju kreditnim rizikom i sl. to banka vie rabi IRB, supervizor ima vie povjerenja u njegove rezultate za procjenu Raspoloivost i kvaliteta podataka - koji su potrebni za procjenu komponenti rizika. Podaci mogu biti iz internih ili eksternih izvora, ali banka mora dokazati da su oni relevantni. Stoga su potrebne viegodinje vremenske serije podataka, to je ujedno i jedna od najveih prepreka banci za primjenu IRB pristupa. Nadzor nad sustavom Korporativno upravljanje - sve materijalno znaajne aspekte procesa procjene rizika i odreivanja rejtinga moraju odobriti uprava i nadzorni odbor, tako da upravljake strukture banke moraju biti vrlo dobro upoznate s cijelim procesom dodjeljivanja rejtinga i pripadajuim sustavom izvjetavanja. S obzirom da je proces uvoenja IRB poprilino zahtjevan i iziskuje visoke trokove, za oekivati je da e ga u Hrvatskoj primjenjivati velike banke sa dobro razvijenim internim modelom upravljanja kreditnim rizikom, dok e za male regionalne banke standardizirani pristup biti prihvatljiviji._____________________________________________________________________814. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

4.2.2.1.2. Operativni rizik

Globalizacija financijskih usluga, zajedno s rastuom razinom financijske tehnologije, ine aktivnosti banaka, a time i razinu rizika sve sloenijima. Razvoj bankarskih poslova sve vie uvjetuje da pored kreditnog i trinog rizika na znaaju dobivaju i neki drugi rizici, osobito operativni. Upravo Bazelski odbor je prepoznao vanost upravljanja ovim rizikom i njegov veliki utjecaj na iznos gubitaka. Prema Basel II definiciji, operativni rizik je rizik gubitka koji je rezultat neadekvatnih ili pogrenih internih procesa, ljudi, sustava ili vanjskih dogaaja. Iako operativni rizik postoji od samih zaetaka bankovnog poslovanja, nije mu se oduvijek pridavala osobita vanost, niti je postojao zahtjev za odgovarajuim mjerenjem ove vrste rizika od strane banaka. No, odreene karakteristike suvremenog naina poslovanja (automatizacija poslovanja, e-bankarstvo, novi sofisticirani bankarski proizvodi, globalizacija bankovne industrije) uvjetovale su i ozbiljnije bavljenje operativnim rizikom. U novije vrijeme, sve vie se smatra da je operativni rizik drugi po znaaju u bankovnom poslovanju (Consultative Document; Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Obveza izraunavanja kapitalnog zahtjeva za operativni rizik najvei je novitet Basela II. (Pavlovi, 2004.). S obzirom na to da ne postoji dugogodinja praksa banaka u upravljanju tim rizikom, neadekvatna baza podataka i neodgovarajua informatika podrka teko je upravljati operativnim rizikom. Ovaj dio standarda bilo je najtee definirati. Stoga je to podruje poprilino grubo definirano. Meu moguim alatima za utvrivanje i procjenjivanje operativnog rizika su (Baselski odbor za nadzor banaka, Dobre prakse za upravljanje operativnim rizikom i nadzor nad njim, 2003.) : Samoprocjenjivanje ili procjenjivanje rizika: banka procjenjuje svoje operacije i aktivnosti s obzirom na katalog potencijalnih osjetljivosti na operativni rizik. Ovaj se proces provodi iznutra i esto ukljuuje kontrolne popise i/ili radionice za utvrivanje jakih i slabih strana okruja glede operativnog rizika.

_____________________________________________________________________824. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Razvrstavanje rizika (eng. risk mapping): u ovom se procesu razliite poslovne jedinice, organizacijske funkcije ili poslovni tokovi razvrstavaju prema vrsti rizika. Ovaj zadatak moe otkriti podruja slabosti i pomoi upravi u odreivanju prioriteta daljnjih aktivnosti.

Pokazatelji rizika: pokazatelji rizika su statistiki i/ili metriki podaci, esto financijski, koji mogu dati uvid u rizinu poziciju banke. Ovi se pokazatelji obino redovno preispituju (primjerice, mjeseno ili tromjeseno) kako bi se banke upozorile na promjene koje mogu biti indikativne za problem povezan s rizikom. Takvi su pokazatelji, na primjer, broj propalih transakcija, stope prometa po zaposleniku i uestalost i/ili ozbiljnost pogreaka i propusta.

Mjerenje: neke su banke poele kvantificirati svoju izloenost operativnom riziku koristei se razliitim pristupima. Na primjer, podaci o iskustvu banke koje se odnosi na povijesni gubitak mogu dati znaajne informacije za procjenu izloenosti banke operativnom riziku i razvijanju politike za smanjenje/kontroliranje toga rizika. Neke banke takoer kombiniraju unutarnje podatke o gubicima s vanjskim podacima o gubicima, analizama scenarija i imbenicima za procjenu rizika.

Tri su osnovne metode izrauna kapitalnog zahtjeva za operativni rizik (QIS 3, 2002): 1. pristup osnovnog pokazatelja (BIA84), 2. standardizirani pristup (SA), 3. pristup naprednog mjerenja (AMA85). Sasvim logino, banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda.

84 85

The Basic Indicator Approach Advanced Measurement Approaches

_____________________________________________________________________834. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Pristup osnovnog pokazateljaPristup osnovnog pokazatelja najjednostavnija je metoda izraunavanja kapitalnih zahtjeva. Trogodinji prosjek neto operativnog prihoda banke mnoi se s fiksnim alfa postotkom (15%). Kapitalni zahtjev (KZ) rauna se pomou skaliranja jednog indikatora neto operativnog prihoda:

KZBIA = [(GI1...n x )] / n GI = neto operativni prihod (neto kamatni prihod + neto nekamatni prihod) tijekom protekle 3 godine n=3 = 15%86 Ova metoda daje samo openitu procjenu izloenosti operativnom riziku, najmanje je precizna metoda, te nije za velike meunarodne banke.

Standardizirani pristupStandardizirani pristup naprednija je metoda od BIA i predstavlja minimalni kriterij koji bi trebale koristiti internacionalne banke pri izraunu kapitalnog zahtjeva za operativni rizik. Kapitalni zahtjevi se prema standardiziranom pristupu izraunavaju tako da se ukupne aktivnosti banke podijele na osam poslovnih podruja (npr. kreditiranje stanovnitva, korporativne financije, platni promet i sl.), potom se neto operativni prihod svake poslovne linije mnoi s beta faktorom propisanim za svaku poslovnu liniju. Npr. 18% za corporate, 12% za retail poslovanje i sl.

Ukupni kapitalni zahtjev za banku izraunava se kao zbroj pojedinanih kapitalnih zahtjeva za osam poslovnih linija.

86

odreeno od BISa prema kalkulaciji da KZ bude oko 12% jamstvenog kapitala

_____________________________________________________________________844. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

KZSA = {godina1-3max [(GI1-8 x 1-8), 0]} / 3 GI = godinji neto operativni prihod = fiksni postotak po podrujima poslovanja (sukladno unaprijed zadanim parametrima od strane supervizora)

Ta podjela u 8 poslovnih podruja najee se zove mapiranje. Proces mapiranja mora biti dokumentiran, a svako novo podruje poslovanja mapira se u odgovarajue podruje. Ako se neko podruje ne moe mapirati svrstava se u podruje s najveom betom.

Kako bi mogle primjenjivati standardizirani pristup, banke moraju zadovoljiti minimalne kvalitativne zahtjeve koje je propisao Bazelski odbor (Martinjak, 2004.):

1. oformiti neovisnu organizacijsku jedinicu odgovornu za upravljanje operativnim rizikom. 2. osigurati redovito praenje podataka o operativnom riziku, ukljuujui znaajne gubitke po pojedinoj poslovnoj liniji. 3. menadment banke treba dobivati redovita izvjea o izloenosti operativnom riziku. 4. sustav upravljanja mora biti kvalitetno dokumentiran, te mora postojati mehanizam kontrola postupanja prema dokumentiranim procedurama 5. interni / eksterni revizori moraju redovito provoditi revizije sustava operativog rizika

Supervizor ima pravo na odreeni period promatranja prije nego odobri uporabu SA.

Pristup naprednog mjerenjaAMA predstavlja najnapredniji pristup mjerenju operativnog rizika. Ova metoda dozvoljava da banka izrauna kapitalni zahtjev za operativni rizik prema internoj meodologiji. Pristup se temelji na internim podacima banaka o gubicima uzrokovanim operativnim rizikom. Za uporabu metode AMA banka mora zatraiti i dobiti suglasnost supervizora.

_____________________________________________________________________854. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Prelazak na raunanje kapitalnog zahtjeva ovom metodom je postepen. Pri tom je nuno i uvjet je da su zadovoljeni odreeni kvantitativni i kvalitativni standardi. Kvalitativni zahtjevi su gotovo identini onima koje banka mora zadovoljiti da bi primjenjivala standardizirani pristup. Kod kvantitativnih zahtjeva, s obzirom da se upravljanje ovim rizikom stalno razvija, Basel II ne propisuje specifian pristup za izraun operativnog rizika. Kvantitativni zahtjevi reguliraju obvezu redovitog prikupljanja: internih podataka o gubicima i koritenje eksternih podatka u odreenim sluajevima; scenarij analize - angairanje strunjaka koji e ih provoditi okruenja - u obzir treba uzeti i njegove kljune karakteristike i imbenike interne kontrole koji mogu izmijeniti svoj profil operativnog rizikate koritenje tehnika za smanjivanje izloenosti operativnom riziku. Banke se potiu da napreduju u primjeni naprednijih metoda, a internacionalne banke ne bi trebale koristiti BIA. Ukljuivanjem operativnog rizika u izraun minimalnih kapitalnih zahtjeva, supervizori su obuhvatili sve znaajne rizike sa kojima se banke susreu u svojem poslovanju, te stvorili okvir koji je osjetljiviji na rizike. Iako je upravljanje operativnim rizikom tek u fazi razvoja mnoge znaajne banke danas alociraju 20% i vie svojeg internog kapitala zbog operativnog rizika.

4.2.2.1.3. Trini rizik

Trini

rizik

predstavlja

potencijalni

gubitak

uzrokovan

nepovoljnim

promjenama na tritu: kamatnih stopa, deviznih teajeva, cijena, indeksa i/ili ostalih faktora koji utiu na vrijednost financijskih instrumenata. Najee, glavni izvori trinog rizika su devizne pozicije i rizik kamatne stope (Cassidy and Gizycki, 1997.). Nain izraunavanja minimalnih kapitalnih zahtjeva za trini rizik ostaje nepromijenjen u odnosu na smjernice iz 1996. Tada je, kao odgovor na sve veu izloenost trinom riziku, trini rizik izdvojen kao posebna kategorija. Od te godine bankama je dozvoljeno koritenje internih modela upravljanja trinim rizikom za izraunavanje kapitalnih zahtjeva._____________________________________________________________________864. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Zahtjevi za kapitalom se odreuju:

-

Standardiziranim pristupom Prema internim modelima

4.2.2.2. Stup 2 - Nadzor nad adekvatnou kapitala

Basel II, pored Stupa koji se odnosi na definiranje minimalnog kapitalnog zahtjeva, svojom strukturom predvia i postojanje Stupa 2. Stup 2 se odnosi na proces nadzora supervizora. elja je Baselske regulative da proces nadzora uz osiguravanje adekvatnosti kapitala banaka potakne banke na razvoj i primjenu boljih tehnika upravljanja rizicima. Supervizorima se dodjeljuju diskrecijska prava pri odreivanju kapitalnih potreba banaka relevantnih za njihov poslovni i rizini profil. Bit Stupa 2 je, osigurati optimalnu visinu kapitala u skladu s rizinim profilom svake pojedinane banke. Time se uvodi dodatna fleksibilnost pri primjeni Basela II. Kroz Stup 2 se procjenjuje zadovoljavanje minimalnih uvjeta za napredne pristupe iz Stupa 1. Ovom regulativom uprava banke je i dalje glavno tijelo odgovorno za osiguranje minimalnog adekvatnog kapitala, dok se od supervizora oekuje da ima stalni uvid u injenicu koliko dobro banka procjenjuje svoje potrebe za kapitalom (Overview of The New Basel Capital Accord, 2003.). Ovim pristupom pokuavaju se pokriti podruja rizika koja nisu dovoljno obuhvaena prilikom izrauna minimalnih kapitalnih zahtjeva (npr. kamatni rizik, rizik likvidnosti, rizik koncentracije). Prema mnogima, Stup 2 baziran je na etiri kljuna naela: 1. banke moraju uspostaviti odnos procjene cjelokupne adekvatnosti kapitala u odnosu na svoj profil rizika, te strategiju odravanja nivoa kapitala 2. supervizori trebaju ispitati i ocijeniti banine interne procjene u upravljanju kapitalom, kao i nadgledati i osigurati njihovu usklaenost sa regulatornim propisima. Supervizor treba, kad nije zadovoljan sa rezultatima nadzornog procesa, poduzeti odgovarajue korake._____________________________________________________________________874. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

3. supervizor treba od banaka oekivati da posluju iznad minimalnih kapitalnih pokazatelja, a trebali bi imati i mogunost zahtijevati od banaka da odre razinu kapitala iznad propisanih minimalnih vrijednosti 4. supervizor mora reagirati u ranoj fazi da bi zaustavio negativne trendove ako se oni pojave i odrao adekvatnost kapitala iznad minimalne razine, te zahtijevati brze i korektivne akcije S obzirom da Bazelski odbor smatra kamatni rizik potencijalno znaajnim rizikom, a nije pokriven kapitalom unutar 1. stupa, on se pokriva u sklopu drugog stupa. Ukoliko supervizori nisu zadovoljni upravljanjem rizikom promjene kamatnih stopa u nekoj banci, oni mogu zahtijevati od te iste banke ili da smanji izloenost tom riziku, ili da odvoji odreeni iznos kapitala ili kombinirati te dvije mjere. Pored navedenog, supervizori reguliraju i rizik kreditne koncentracije. Rizik koncentracije najvei je pojedinani uzrok velikih problema u poslovanju banaka. Kako se banke veinom jo uvijek bave kreditnim poslom, najvie e se regulirati ovaj rizik. Najee se prate koncentracije: prema pojedinanom klijentu (grupi klijenata) prema pojedinim ekonomskim sektorima ili geografskoim podrujima indirektne kreditne koncentracije (prema collateral providerima

osiguravajua drutva)

Supervizori moraju provoditi svoje kontrole na transparentan i odgovoran nain, odnosno njihovi kriteriji moraju biti javno dostupni.

4.2.2.3. Stup 3 - Trina disciplinaStup 3 je jedan od tri temeljna stupa Novog kapitalnog standarda iji je cilj meusobno nadopunjavanje. Svrha mu je pruanje potpore minimalnim kapitalnim zahtjevima i nadzoru nad adekvatnou kapitala, odnosno Stupu 1 i Stupu 2. Cilj treeg stupa je potaknuti trinu disciplinu, zahtijevajui objavljivanje seta informacija o poslovanju banaka. Na taj nain svi sudionici na tritu imaju vie informacija o izloenosti i upravljanju rizicima pojedinih banaka, to e u konanici rezultirati i zdravijim bankarskim sustavom. Kljune informacije odnose se na informacija o obuhvatu primjene Basela II, visini i strukturi kapitala, izloenosti riziku, procesu procjene rizika i adekvatnosti kapitala institucije. Ovakva transparentnost,_____________________________________________________________________884. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

koju se nalae u okviru stupa 3, daje snane poticaje za zdrav nain poslovanja, jer trite moe nagraditi banke koje upravljaju rizicima na odgovarajui nain i kazniti one koje odravaju kapital na preniskoj razini u odnosu na rizini profil. Ukoliko banke ele koristiti mogunost niih kapitalnih zahtjeva, nuno je ispuniti ovaj uvjet transparentnosti, iz razloga to je on sastavni dio procesa odobravanja internih modela. S obzirom da banke ve imaju obveza objavljivanja prema Meunarodnim raunovodstvenim standardima, dio objavljuvanja u stupu 3 biti e ukljueno u izvjetavanje po MRS. Za ono izvjetavnje koje nije obavezno prema prema raunovodstvenim standardima niti po nekim drugim propisima, banka e sama ukljuiti na koji nain i kroz koji medij e to uiniti. Set dokumenata koje je potrebno prezentirati u skladu sa treim stupom pokriva sva etiri glavna rizika87 i odnosi se na sljedee: Kapital struktura kapitala adekvatnost kapitala Izloenost rizicima i procjena rizika openiti kvalitativni zahtjevi za prezentiranjem kreditni rizik o openite informacije za sve banke o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup o informacije za banke koje koriste IRB pristup o ulaganje u vrijednosne papire u bankarskoj knjizi o tehnike smanjivanja izloenosti kreditnom riziku o sekuritizacija imovine trini rizik o informacije za banke koje koriste standardizirani pristup o informacije za banke koje koriste interne modele

operativni rizik izloenost riziku promjene kamatnih stopa u bankarskoj knjizi

87

kreditni rizik, operativni rizik, trini rizik i rizik promjene kamatnih stopa

_____________________________________________________________________894. Rizici u bankama


arlija, 2008.

__________________________________________________________________________

Izvjetava se samo o materijalno88 znaajnim stavkama.

U pravilu se informacije trebaju objavljivati polugodinje, dok se neki podaci koji su vie kvalitativnog karaktera (odnose se na bankine ciljeve i politike upravljanja rizicima, izvjetajni sustav i definicije) mogu objavljivati jednom godinje. S druge strane, podaci koji su podloni brzim promjenama, te podaci koji se odnose na strukturu kapitala i njegovu adekvatnost, moraju se se objavljivati tromjeseno

Informacija se smatra materijalnom ako njezino izostavljanje ili pogreno iskazivanje moe promijeniti ili utjecati na ve donesenu procjenu ili odluku korisnika te informacije (Martinjak, 2004.)

88

_____________________________________________________________________904. Rizici u bankama

4_rizici u bankama

Documents