-
Paul Auster - Mr. Vertigo
Bilo mi je dvanaest godina kad sam prvi put hodao po vodi. ovjek
u crnom nauio me kako se to radi, i neu se praviti da sam taj trik
nauio preko noi. Metar Yehudi pronaao me kad mi je bilo devet
godina, kad sam bio siroe koje je prosilo sitni po ulicama Saint
Louisa, i radio sa mnom pune tri godine prije nego to mi je
dopustio da nastupim pred publikom. Bilo je to 1927. - godina Babea
Rutha i Charlesa Lindbergha, upravo ona godina kad se nad svijet
poela sputati vjena no. Drao sam se dobro sve do nekoliko dana
prije sloma u listopadu, a ono to sam uinio bilo je vee od bilo ega
o emu su ona dva gospodina mogli sanjati. Uinio sam ono to nije
uinio nijedan Amerikanac prije mene i ono to nitko nakon mene nije
uinio.Metar Yehudi odabrao me zato to sam bio najmanji,
najprljaviji, najodvratniji. Nisi bolji od kakve ivotinje, ree, ti
si pravo ljudsko nitavilo. Bila je to prva reenica kojom mi se
obratio i, iako je od te noi prolo ve ezdeset est godina, i dalje
ujem rijei koje teku iz metrovih usta. Nisi bolji od ivotinje. Ako
ostane ovdje, bit e mrtav prije nego to zima zavri. Ako pode sa
mnom, nauit u te letjeti.Gospodine, pa niko ne moe letiti, rekoh.
Lete vam ptice, a ja vam stvarno nisam nikakva ptica.Ne zna nita,
ree Metar Yehudi. Ne zna nita zato to si nita. Ako te ne nauim
letjeti do trinaestog roendana, slobodno mi sjekirom odrubi glavu.
Ako hoe, dat u ti napismeno. Ako ne ispunim obeanje, stavljam svoju
sudbinu u tvoje ruke.Bila je to subotnja no poetkom studenoga,
stajali smo ispred Para-dise Cafea, minkerske toionice dina u
sreditu grada, u kojem je svirao crnaki dez, a djevojke u prozirnim
haljinama prodavale cigarete. Tamo sam se obino motao vikendom,
icao sitni, nosio poruke i pozivao koije bogatunima. Isprva sam
pomislio da je Metar Yehudi samo jo jedan pijanac, bogati cuger
koji tetura kroz no u crnome fraku i svilenom cilindru. Akcent mu
je bio udan, pa sam pomislio da nije iz
-
grada no tu su zavravala sva moja razmiljanja. Pijanci lupetaju
gluposti, a ta pria o letenju nije bila nimalo luda od drugih.Ako
se uzdignete previsoko, rekoh, moete slomiti vrat ako padnete.O
tehnici emo kasnije, ree metar. Tu vjetinu nije lako nauiti, no ako
me bude sluao i pokoravao se mojim napucima, obojica emo zavriti
kao milijunai.Pa, vi ste ve milijuna, rekoh. Zato sam vam ja
potreban?Zato, odrpani moj mali propalitetu, to jedva imam dva
novia. Moda tebi izgledam kao nekakav tajkun, ali to je samo zato
to umjesto mozga ima piljevinu. Dobro me sluaj. Nudim ti ivotnu
priliku, no ta ti se prua samo jednom. Imam kartu za Plavu pticu u
pola sedam ujutro, i ako svoje kosti ne dovue na taj vlak, vidi me
posljednji put.Niste mi jo odgovorili na pitanje, rekoh.Sinko, zato
to si ispunjenje svih mojih molitvi. Zato te hou. Zato to ima
dar.Dar? Nemam ja nikakvi dar. Pa ak i da imam, to vi znate o
njemu, minkeru? Razgovarate sa mnom tek par minuta.Opet si u krivu,
ree Metar Yehudi. Gledam te ve tjedan dana. A ako misli da e tvoj
tetak i tetka plakati to si otiao, onda nema pojma s kime ivi
zadnje etiri godine.Moj tetak i tetka, ponovim, odjednom shvativi
da tip nije neki povremeni pijanac. Bio je neto gore - socijalni
radnik, policajac, i bio sam uvjeren, stojei tamo, da sam u govnima
do grla.Tvoj tetak Slim je prava mustra, nastavi metar, ne urei,
budui da mu je bilo jasno da mi je privukao pozornost. Nikad nisam
znao da postoji tako glup Amerikanac. Ne samo to smrdi, nego je i
zao i ruan kao pono. Nikakvo udo to si se pretvorio u takvu
smrdljivu lasicu. Tvoj tetak i ja smo dugo razgovarali jutros i on
te je voljan pustiti da pritom ne uzme ni pare. Mali, zamisli si
to. ak te ne moram ni platiti. A ona raskvasana krmaa koju naziva
svojom enom samo je sjedila tamo i nije ti rekla nijednu rije u
prilog. Ako ti je to najbolja mogua obitelj, onda ima sree to si ih
se rijeio. Ti odlui, no i ako me odbije, moda ti i nije
najpametnije vraati se kui. Iskreno e se razoarati to te ponovno
vide to ti mogu jamiti. Lit e krokodilske suze, ako me
razumije.Moda i jesam bio nekakva ivotinja, no ak i one najnie
ivotinje imaju osjeaje - kad mi je metar priopio te vijesti, osjeao
sam se kao da me netko udario. Tetak Slim i teta Peg nisu bili
tipovi kojima bih se hvalio, ali sam ivio u njihovom domu skamenio
sam se saznavi da mene ele. Zaboga, bilo mi je tek devet godina.
Iako sam za tu dob bio ve prilino vrst, nisam bio ni izdaleka
toliko vrst koliko sam hinio, i da me metar nije tada promatrao
onim svojim tamnim oima, vjerojatno bih se bio rascmizdrio nasred
ulice.Sada, kad razmiljam o tome, i dalje nisam siguran je li mi
govorio istinu. Moda je i razgovarao s tetkom i tetkom, no, moda je
jednako tako i izmislio cijelu tu priu. Ne sumnjam da ih nije vidio
opisao ih je savreno - ipak, znajui tetka Slima, ini mi se gotovo
nemoguim da me pustio a da pritom nije pokuao izvui bar malo novca.
Ne kaem da ga je Metar Yehudi izvarao, ali gledajui sve ono to se
zbilo kasnije, posve je neupitno da se staro smee osjealo
povrijeenim, bila pravda na njegovoj strani ili ne. Ipak, neu sad
tratiti vrijeme razbijajui time glavu. Dakle, ishod je bio taj da
sam popuio sve to mi je metar rekao, to je, dugorono gledajui,
jedino to vrijedi ispriati. Uvjerio me da se ne mogu vratiti kui i
kad sam to jednom prihvatio, vie nisam nimalo mario za sebe.
Vjerojatno je elio da se osjeam ba tako - totalno smuen i izgubljen
u vlastitoj nutrini. Ako ovjek ne vidi razlog zato bi nastavio
ivjeti, onda je teko mariti za ono to mu se dogaa. Kae si da mu je
najbolje biti mrtav, i nakon toga otkrije da je spreman na sve - pa
ak i takvu ludost kao to je nestati u noi s posvemanjim
neznancem.Dobro, gospodine, rekoh mu, spustivi glas nekoliko oktava
i zagledavi mu se, najbolje to sam umio, mrtvaki ozbiljno u oi,
onda smo se dogovorili. No ako ne uinite ono to ste rekli,
oprostite se s glavom. Moda i jesam mali, ali ne putam da se obeano
zaboravi.Bilo je jo mrano kad smo se ukrcali na vlak. Poli smo na
zapad, u svitanje, preli dravu Missouri dok se slabo svjetlo
studenoga muno probijalo kroz oblake. Iz Saint Louisa nisam putovao
od dana kad sam pokopao majku, a toga sam jutra otkrio posve mraan
svijet siv, ogoljen, beskrajnih polja uvelih stapki kukuruza koja
su nas okruivala s obje strane. Malo poslije podneva stigli smo u
Kansas City, no svih tih sati koje smo proveli zajedno, Metar
Yehudi obratio
-
mi se s tek tri-etiri rijei. Veinu vremena je prospavao, kimajui
glavom na koju je nabio eir, a ja sam bio previe prestraen pa sam
samo gledao kroz prozor, promatrao kako zemlja klizi pored mene dok
sam razmiljao o kai u koju sam se uvalio. Moji prijatelji u Saint
Louisu upozoravali su me na takve tipove samotne, zlonamjerne
skitnice, pervertite u potrazi za mladim djeacima koje bi
pretvarali u svoje robove. Bilo je dovoljno grozno zamiljati kako
mi svlai odjeu i dira me tamo gdje nisam elio da me itko dira, no
to nije bilo nita u usporedbi s nekim drugim strahovima koji su mi
se motali po glavi. uo sam priu odjeaku koji je otiao s nekim
neznancem i o kojemu nitko vie nije uo ni rije. Kasnije je tip
priznao da je maka rasjekao na komadie i skuhao ga za veeru.
Drugoga je netko lancima privezao za zid nekog mranog podruma i est
mjeseci mu davao samo kruh i vodu. Treemu su zgulili kou. Tako da
sam tada, imajui vremena razmiljati o tome to sam uinio, shvatio da
bi me mogla ekati ista takva sudbina. Sam sam se bacio u kande
nekom monstrumu, i ako bude samo upola toliko straan koliko
izgleda, onda vie nikad neu ugledati zoru.Sili smo s vlaka i poli
niz peron, probijajui se kroz gomilu. Gladan sam, rekao sam i
povukao ga za kaput. Ako me ne nahranite, prijavit u vas prvom
drotu koga vidim.Sto je s onom jabukom koju sam ti dao? upita
me.Bacio sam je kroz prozor.No krasno, malo smo prefini za jabuke?
A gdje je sendvi sa unkom? Da i ne spominjem pohani batak i vreicu
krafni.Sve sam to pobacao. Valjda ne oekujete da u jesti taj
napoj?Zato ne, mali moj? Ako nee jesti, onda e se smeurati i
umrijeti. To znaju svi.Tako se bar umire sporo. Ako zagrizem u neto
puno otrova, onda u krepat na licu mjesta.Prvi put otkad sam ga
upoznao, Metar Yehudi se nasmijeio. Ako ne grijeim, mislim da mu se
na licu pokazao ak i smijeh. eli rei da mi ne vjeruje.Upravo tako.
Ne vjerujem vam koliko ni piljivom bobu.Raduj se, mali, rekao je
metar i razdragano me potapao po ramenu. Nisi valjda zaboravio da
si mi ti ulaznica za restoran? Ne bih ti skinuo ni vlas s
glave.Upravo su me takve rijei zabrinjavale, tovie, nisam bio
toliko glup da progutam takvu slatkorjeivost. No tada je Metar
Yehudi posegnuo u dep, izvukao novu dolarsku novanicu i tresnuo mi
je na dlan. Vidi onaj tamo restoran? upitao me, pokazujui na
zalogajnicu u sredini stanine zgrade. Idi tamo i narui si najvei
ruak koji moe strpati u taj tvoj trbuh. ekat u te ovdje.A to je s
vama? Neto vam brani jesti?Ne brini ti za mene, odvrati Metar
Yehudi. Moj se eludac brine za sebe. Dok sam se okretao, dobacio mi
je: Patulje, samo jedan savjet. Ako se kojim sluajem sprema pobjei,
onda ti je ovo pravi trenutak. I ne brigaj za taj dolar. Zadri ga,
zaradio si.U restoran sam uao sam, osjeajui da su me njegove
oprotajne rijei malo omekale. Ako je imao neke zle namjere, zato bi
mi onda ponudio priliku za bijeg? Sjeo sam za ank i zatraio jelo s
menija i bocu soka sarsparile. Prije nego to sam stigao trepnuti,
konobar je preda me stavio brdo konzervirane govedine i kupusa. Bio
je to najvei obrok kojeg sam ikada vidio, velik poput onih u
Sportman's Parku u Saint Louisu, a ja sam pomeo sve do posljednje
mrvice, zajedno s dvije krike kruha i jo jednom bocom soka. Nita ne
mogu usporediti s osjeajem ugode koji me preplavljivao za tim
prljavim ankom. Kad sam napunio eludac osjetio sam se nepobjedivim,
osjeao sam se kao da me nita ne moe povrijediti. lag na torti bio
je trenutak kad sam iz depa izvukao dolar kako bih podmirio raun.
Sve to stajalo me samo etrdeset pet centi, i nakon to sam pet centi
dao kao napojnicu, ostalo mi je pola dolara. Danas se to ne ini
mnogo, no dva novia od dvadeset pet centi za mene su tada bila
pravo blago. Ovo mi je prilika za bijeg, rekao sam sebi, silazei s
visoke stolice. Mogu zbrisati kroz bona vrata, a tip u crnom nikad
nee shvatiti to mu se zbilo. Ali, nisam to uinio, i na toj odluci
visi cijela moja ivotna pria. Vratio sam se do metra koji me ekao,
zato to mi je obeao pretvoriti me u milijunaa. S pedeset centi u
depu mislio sam da vrijedi vidjeti ima li to istine u njegovim
hvalisanjima.Nakon toga ukrcali smo se na drugi vlak, a zatim i na
trei koji nas je doveo gotovo do kraja puta,
-
do grada Cibole, u sedam sati uveer istoga dana. Iako je cijelo
jutro bio utljiv, Metar Yehudi je ostatak dana jedva prestajao
govoriti. Poeo sam uiti da nikad ne pretpostavljam to bi mogao
uiniti. Ba kad bi ovjek pomislio da ga je prokljuvio, samo bi
okrenuo kaput i izveo neto upravo suprotno od onoga to se
oekivalo.Moe me zvati Metar Yehudi, ree mi, otkrivajui mi prvi put
to ime. Ako eli, moe me zvati i krae, Metar. Ali nikad, ni pod
kojim uvjetima ne smije me zvati Yehudi. Jasno?Je li to vae krsno
ime, upitao sam, ili ste si sami nadjenuli nadimak?Nije potrebno da
zna moje pravo ime. Metar Yehudi ti je sasvim dovoljno.Ja se zovem
Walter. Walter Claireborne Ravvlev. Moete me zvati Walt.Zvat u te
kako mi drago. Ako mi se prohtije zvati te Glista, zvat u te
Glista. Ako te budem htio zvati Svinjo, zvat u te Svinjo. Jasno?
Gospodine, bogami, ne razumijem o emu to priate.Niti u podnositi
ikakve lai ili dvolinost. Nikakve isprike, nikakve pritube, nikakve
prie iza leda. Kad jednom shvati bit, bit e najsretniji djeak na
svijetu.Naravno. Kad bi beznogi imao noge, piao bi stojeki.Znam
kakav si, sinko. Dakle, ne mora mi izmiljati nikakve bajke. Znam da
ti je tata stradao od plina u Belgiji, devetsto sedamnaeste. Znam
ti i za'mamu, kako je izvodila trikove u istonom Saint Louisu i to
joj se dogodilo prije etiri i pol godine kad je onaj ludi drot
uperio pitolj u nju i raznio joj lice. Samo nemoj misliti da te
alim, ali nee postii nita ako bude zaobilazio istinu kad ima posla
sa mnom.U redu, veliki mudrace. Ako znate sve, zato troite dah i
priate mi sve to ve znate?Zato to i dalje ne vjeruje ni jednoj
mojoj rijei. Misli da je ta pria o letenju ista glupost. Walte,
naporno e raditi, tee nego to si ikad radio, poeljet e me napustiti
svakoga dana, ali ako bude uporan i vjeruje u ono to u ti govoriti,
nakon nekoliko godina moi e letjeti. Kunem ti se. Moi e se podii s
tla i letjeti zrakom poput ptice.ujte, ja sam vam iz Missourija. Tu
vam dravu ne zovu bez razloga 'Pokai mi'.Mali moj prijatelju, samo
nismo vie u Missouriju. Sad smo u Kan-sasu. Najravnijem i
najpustijem kraju kakvog nisi vidio u ivotu. Kad su Coronado i
njegovi ljudi marirali ovim krajem 1540. godine, tragajui za
Zlatnim gradom, toliko su zalutali da ih je polovica sila s uma. Ni
po emu ne moe znati gdje si. Nema planina, nema stabala, nema rupa
na cesti. Ovdje je sve ravno kao smrt, i kad tu provede neko
vrijeme, onda shvati da nema kamo osim uvis da ti je nebo jedini
prijatelj u ivotu.Ve se smrailo kad smo uli u postaju, stoga nisam
uspio provjeriti metrov opis mog novog doma. Koliko sam vidio,
gradi se nije razlikovao od onoga to ovjek oekuje od takvih gradia.
Moda je bilo malo hladnije, moda malo vie mranije nego to sam se
bio navikao, no budui da nikad prije nisam bio u nekom gradiu,
nisam imao pojma to mogu oekivati. Sve mi je bilo novo; svaki miris
bio je udan, svaka zvijezda na nebu inila mi se nepoznata. Da mi je
netko rekao da sam stigao u zemlju Oz, mislim da ne bih primijetio
razliku.Proli smo kroz staninu zgradu, zastali nakratko pred
vratima i zagledali se u mrano selo. Bilo je tek sedam sati uveer,
no cijelo mjesto ve je bilo zakljuano i, osim nekoliko svjetiljki
po kuama u daljini, nije bilo nikakvog znaka ivota. Ne brini, rekao
je Metar Yehudi, prijevoz stie ubrzo. Ispruio je ruku i pokuao me
uhvatiti, no izvukao sam je iz stiska prije negoto me vrsto primio.
Gospodaru metre, prste k sebi, rekao sam. Moda pomiljate da sam vae
vlasnitvo, ali zapravo nemate frike fige.Otprilike devet sekundi
nakon to sam to izgovorio, na kraju ulice pojavio se veliki, sivi
konj koji je vukao zaprena kola. Izgledala su kao iz vesterna Toma
Mixa kojeg sam tog ljeta gledao u kinu, ali godina je 1924.,
zabogamiloga, i kad sam spazio ta antikna kola kako drndaju ulicom,
pomislio sam da je rije o utvari. No, samo malo, Metar Yehudi ih je
spazio, mahnuo im, te se stari, sivi konj zaustavio ravno ispred
nas, tono uz rubnik, dok su mu oblaci pare kuljali iz nozdrva.
Vozar je bio okrugle, zbijene pojave, pod eirom iroka oboda, tijela
umotana u gunjeve isprva nisam mogao raspoznati je li muko, ensko
ili medvjed.Zdravo ti bilo, majko Sue, rekao je metar. Pogledaj
samo to sam pronaao.Zena me nekoliko trenutaka promatrala praznim,
poput kamena hladnim oima, a zatim joj je na
-
licu bljesnuo jedan od najtoplijih, najprisnijih osmijeha koje
sam ikad ugledao. Iz desni su joj strila dva, najvie tri zuba, a po
bljetavim, tamnim oima zakljuio sam da je Ciganka. Bila je to Majka
Sue, kraljica svih Cigana, a Metar Yehudi bio joj je sin, kraljevi
Tame. Oteli su me da bi me odveli u Palau Bez povratka, pa ako me
ne pojedu za veeru onda e me svakako pretvoriti u roba, cmizdravog
eunuha s naunicom u uhu i svilenom maramom omotanom oko
glave.Uskai, sinko, rekla je Majka Sue. Glas joj je bio toliko
duboki muevan da bih se nasmrt prestravio samo da nisam znao da se
zna smijeiti. Straga e nai neke deke. Ako si imalo pametan, onda e
ih iskoristiti. eka nas dug i hladan put, i bit e ti bolje da ti se
guzica ne smrzne.Zove se Walt, rekao je metar sjedajui pored nje.
Mala propalica s pritem umjesto mozga koju sam iskopao iz jarka.
No, ako me nos ne vara, onda je on taj kojega sam traio svih ovih
godina. Zatim se okrenuo prema meni i rekao, grubo: Mali, ovo je
Majka Sue. Budi ljubazan prema njoj i vratit e ti samo dobrim.
Naljuti je i poalit e to si se ikada rodio. Moda je debela i
krezuba, no ona ti je ono najblie majci to e ikada imati.Ne znam
koliko smo se vozili do kue. Bila je negdje, u pustari, esnaest,
sedamnaest milja od grada, no to sam saznao tek kasnije, jer sam,
im sam se uvukao pod deke i kad su se kola zakotrljala cestom,
vrsto zaspao. Kad sam ponovno otvorio oi, ve smo bili stigli, i da
me metar nije probudio pljusnuvi me preko lica, vjerojatno bih
spavao sve do jutra.Poveo me u kuu dok je Majka Sue rasprezala
kljuse prva prostorija u koju smo uli bila je kuhinja; gola, slabo
osvijetljena, s pei na drvau jednom uglu i kerozinskom svjetiljkom
koja je treperila u drugome. Petnaestak godina star Crnac sjedio je
za stolom i itao knjigu. Nije bio smed, poput veine obojanih koje
sam sretao kod kue, bio je crn poput katrana, toliko crn da je bio
gotovo modar. istokrvni Etiopljanin, crni iz prauma najcrnje Afrike
kad sam ga spazio, zastalo mi je srce. Bio je krhak, koat, buljavih
oiju, golemih usana i kad je ustao da nas pozdravi, primijetio sam
da su mu sve kosti iskrivljene, da se dri iskrivljeno, grbavo,
poput bogalja.Ovo je Aesop, rekao mi je metar. Najbolji djeak koji
je ikada ivio. Pozdravi ga, Walte, i rukuj se s njim. On ti je novi
brat.Neu se rukovati s nekakvom kmicom, odvratio sam. Ludi ste ako
mislite da u uiniti takvo to.Metar Yehudi uzdahnuo je glasno i
dugo. Taj uzdah nije u sebi imao gaenja, bio je vie tuan, divovski
trzaj dubina due. Zatim je, savreno smiljeno i spokojno, kaiprst
desne ruke savio u ledenu kuku nalik udici i njezin vrak stavio
tono pod moju bradu, tono na ono mjesto na kojemu meso dodiruje
kost. Tada je poeo pritiskati i u istome je trenutku strahotna bol
pojurila mojim zatiljkom, ravno u lubanju. Nikad prije nisam
osjetio takvu bol. Pokuavao sam vritati, ali mi se grlo stisnulo i
uspijevao sam proizvesti samo nekakvo krkljanje. Metar je nastavio
pritiskati prstom, a ja sam osjetio kako mi se lijeva noga odie s
tla. Podizao sam se, dizao u zrak poput perca, a metar kao da je to
inio bez imalo napora, kao da mu nisam tei od bubamare. Naposljetku
me podigao dovoljno visoko da mi je lice bilo suelice njegovu -
gledao sam ga ravno u oi.Mali, ovdje ne govorimo tako, rekao je.
Svi su ljudi braa, i u ovoj obitelji potuje se sve redom. Takav je
zakon. Ako ti se ne svia, krepaj. Zakon je zakon i tko god mu se
usprotivi pretvorit e se u pua golaa koji e rovati po zemlji sve do
svoje smrti.Hranili su me, odijevali, dali mi vlastitu sobu. Nisu
me tukli, nisu me mlatili, cipelarili ili lupali iza uiju i, iako
je sve to zajedno, zapravo, i bilo podnoljivo, nikad mi nije bilo
vie svega preko glave, nikad dotad nisam bio toliko ogoren i prepun
priguenog bijesa. Prvih est mjeseci razmiljao sam samo o bijegu.
Bio sam gradsko dijete koje je odraslo s dezom u krvi, mali uliar
koji je uvijek traio bolju priliku i volio sam gungulu i svjetinu,
kripanje tramvaja, treperenje neona, smrad patvorenog viskija koji
je tekao jarcima. Bio sam mali zlobnik, patuljasti frajer otra
jezika i s bezbroj izlaza, a zapeo sam usred niega, ivei pod nebom
koje je donosilo samo vrijeme - i to gotovo uvijek loe.Imanje Metra
Yehudija sastojalo se od trideset sedam jutara jalove zemlje, kue
katnice, kokoinjca, svinjca, sivoga konja u tali, te est ili sedam
prasaca u kocu. Nije bilo struje, nije bilo
-
kanalizacije, telefona, radija, gramofona - nije bilo niega.
Jedini izvor zabave bio je klavir u dnevnoj sobi, Aesop je bio
jedini koji ga je znao svirati samo to bi mu uvijek uspijevalo
upropastiti ak i one najjednostavnije pjesme pa bih izlazio iz sobe
im bi prste poloio na dirke. Kua je bila isto sranje, svjetska
prijestolnica dosade i bilo mi je dosta ve nakon prvoga dana. U toj
kui nisu znali za bejzbol, ni s kime nisam mogao priati o mojim
voljenim Cardinalsima - jedinoj temi koja me tada zanimala. Osjeao
sam se kao da sam propao kroz kakvu napuklinu u vremenu i skonao u
kamenomu dobu, u kraju u kojemu dinosaurusi i dalje lutaju zemljom.
Majka Sue mi je priala da je Metar Yehudi imanje dobio kladei se s
nekim tipom u Chicagu, prije nekih sedam godina. Oklada mu je bila
stvarno sjajna, rekoh joj. Gubitnik se pokazao kao dobitnik, a
dobitnik je ispao budala koji je za nagradu mogao trunuti do
beskraja u najveoj vukojebini Sjedinjenih Drava.Tada sam bio
prilian mali gad, priznajem, ali se nemam namjeru ispriavati zbog
toga. Kakav sam bio, takav sam bio - bio sam proizvod ljudi i
mjesta iz kojih sam potekao, dakle nema smisla sada roniti suze.
Tih prvih mjeseci najvie me se dojmilo koliko su bili strpljivi,
koliko sume bar naizgled dobro razumijevali i podnosili sve moje
nepodoptine. Prve zime bjeao sam etiri puta - jednom mi je ak
uspjelo doi do Wichite, i svaki put bi me primali natrag, ne
pitajui nita. Tada sam bio gotovo nita, samo nekoliko molekula
dalje od toke nestanka svega onoga to ini ljudsko bie, a budui da
je metar smatrao kako mi dua nije nimalo uzvienija od ivotinjske,
naao mi je posao na, po svom miljenju, posve prikladnome mjestu - u
tali, medu ivotinjama.Bez obzira koliko sam mrzio skrbiti se za
kokoi i svinje, njihovo mi je drutvo bilo drae od ljudskoga. Bilo
mi je teko odluiti koga mrzim najvie, tako da bih svakoga dana
mijenjao listu najomraenijih osoba. Majka Sue i Aesop dobili su
posve poteni dio moga preutnoga prezira ali je, ipak, metar bio
onaj koji je izazivao moj najvei gnjev i odbojnost. Bio je gad koji
me navukao da doem tamo, i ako sam ikoga mogao kriviti za nevolju
koja me snala, onda je on bio onaj glavni krivac. Najvie bi me
ljutio njegov sarkazam, poalice i uvrede kojima me neprekidno
zasipao, nain kojim bi me tjerao i progonio bez ikakvog razloga, ne
bi li time dokazao koliko sam zapravo bezvrijedan. S ono dvoje bio
je uvijek uljudan, bio je pravi uzor dobroga vladanja, no rijetko
bi propustio priliku dobaciti neto zlobno na moj raun. S time je
poeo jo prvoga jutra, i nakon toga nikad nije odustao. Nedugo
zatim, shvatio sam da nije nita bolji od tetka Slima. Moda me nije
mlatio kao to me mlatio Slim, no metrove su rijei imale mo i
boljele su jednako kao i bilo koji udarac u glavu.Dakle, otmjeni
moj musave, rekao mi je tog prvog jutra, reci mi, ukratko, to zna o
tri 'R'.Tri? upitao sam, slaui neki brz i duhovit odgovor. Od V
imam samo jedno, rit, i koristim ju svaki put kad sjednem. Kao i
svi drugi.Mislim na kolu, budalo. Jesi li ikada kroio u razred -
ako jesi, to si nauio tamo?Ne treba meni kola da bi me neto nauila.
Znam ja pametnije potratiti vrijeme.Ma, sjajno. Zvui kao pravi
uenjak. No, budimo odreeniji. Sto je s abecedom? Zna li ispisati
slova abecede ili ne zna?Znam neka. Ona koja mi trebaju. Ostala
nisu vana. Samo me gnjave, zato ne marim za njih.Koja to tebi
slue?Dakle, da vidim. A, ono mi se svia. Zatim W. Onda ima ono,
kako se zove, a, L, onda E i R, i onda je ono koje izgleda kao kri.
T. Ko nicl. Ta slova su mi prijatelji, a ostala neka idu kvragu to
se mene tie.Dakle, zna napisati svoje ime.efe, upravo vam to
govorim. Znam napisati svoje ime, znam brojati do besvijesti i znam
da je sunce zvijezda na nebu. Jo znam da su knjige za curice i
papke, i ako me namjeravate uiti ita iz njih, onda moemo lijepo
prekinuti cijelu priu.Mali, ne lupetaj. To to si mi rekao najljepa
je glazba za moje ui. to si gluplji, to bolje za obojicu. Time imam
manje posla tjerati te da zaboravi - to e nam utedjeti mnogo
vremena.A to je s poukom iz letenja? Kad emo poeti s time?Ve smo
poeli. Od ovog trenutka sve to inimo povezano je s tvojom obukom.
Moda ti sve nee isprva biti jasno, stoga nemoj zaboraviti. Ako ne
zaboravi, onda e se imati za to uhvatiti kad ti bude teko. Sinko,
kreemo na dugo putovanje, a moja prva zadaa je slomiti tvoj duh.
Bilo
-
bi mi drae kad bi postojao neki drugi nain, no nema ga. S
obzirom na kaljuu iz koje si isplivao, to mi nee biti pretjerano
teko.Tako sam provodio dane prevrui gnoj po staji, smrzavajui se
nasmrt dok su se ostali udobno valjali po kui. Majka Sue brinula se
za kuhanje i kune poslove, Aesop je leao na sofi i itao knjige, dok
Metar Yehudi nije radio ama ba nita. inilo mi se da mu je najvanije
sjediti na drvenoj stolici ravnoga naslona, od zore do sumraka, i
gledati kroz prozor. Osim razgovora s Aesopom, bilo je to jedino to
sam vidio da radi - sve do proljea. Ponekad sam prislukivao to to
njih dvojica razgovaraju, no nikad nisam uspio razabrati to zapravo
govore. Koristili su se s toliko kompliciranih rijei da je zvualo
kao da govore nekim svojim, privatnim jezikom. Kasnije, kad sam se
bolje uvalio u rutinu, shvatio sam da ue. Metar Yehudi se
poduhvatio poduiti Aesopa u slobodnim umijeima, te su knjige koje
su itali obuhvaale velik broj razliitih predmeta: povijest,
znanost, knjievnost, matematiku, latinski, francuski i tako dalje.
Mene je namjerio nauiti letjeti, ali se takoer bavio i pretvaranjem
Aesopa u uenjaka - koliko sam vidio, ta mu je zadaa znaila
neizmjerno vie od one moje. Ili, kako je to metar lijepo uobliio
jednoga jutra nedugo nakon to sam stigao: Sroljo moj, kad je doao
bio je jo gori od tebe. Kad sam ga pronaao prije dvanaest godina,
plazio je po nasadama pamuka u Georgiji, odjeven u dronjke. Nije
jeo dva dana, a njegova mama, i sama jo gotovo dijete, leala je
mrtva, od tuberkuloze, u njihovoj straari, etrnaest milja dolje niz
cestu. Eto, toliko je daleko taj mali uspio otii od kue. Tada je ve
bio napola lud od gladi, i da upravo u tom trenutku nisam natrapao
na njega, ne mogu ni zamisliti to bi se dogodilo. Moda mu je tijelo
stvarno tragino izoblieno, no um mu je upravo velianstven
instrument, te me je ve nadiao u veini podruja.Planiram ga za tri
godine poslati na koled. Tamo moe nastaviti studije, a kad jednom
diplomira i krene u svijet, postat e voda svojoj rasi, blistavi
primjer svim potlaenim Crncima u ovoj nasilnoj i licemjernoj
zemlji. Metrovim rijeima nisam uspio uhvatiti ni glavu ni rep, no
ljubav iz njegova glasa propalila je svoj put do mene i utisnula mi
se u pamenje. Unato svoj svojoj gluposti, toliko sam ipak shvatio.
Volio je Aesopa kao vlastitoga sina, a ja nisam bio nita bolji od
kakvog bastarda, zvijeri mijeane krvi, na koju se pljuje i ostavlja
na kii.Majka Sue bila mi je sudrug u neznanju, sestra po
nepismenosti i lijenosti, i iako je to moglo medu nama skovati
nekakvu vezu, do toga nije dolo. U njoj nisam nalazio ni traga
nekom otvorenom neprijateljstvu, ali su me istovremeno od nje
prolazili trnci - mislim da mi je trebalo dulje da se uspijem
naviknuti na njezinu neobinost, nego na preostalu dvojicu koje bi
se, takoer, teko moglo nazvati normalnima. ak i kad bi odmotala
gunjeva sa sebe, ak i kad bi skinula eir, bilo mi je teko odrediti
kojemu spolu pripada. To me na neki nain uznemirivalo, pa i nakon
to sam je vidio golu kroz kljuanicu, nakon to sam vlastitim oima
vidio da ima dvije sise i da nema ud koji joj visi iz buna, i dalje
nisam bio dokraja siguran. Ruke su joj bile posve muke, imala je
iroka ramena i miie koji su joj bujali na nadlakticama i, osim kad
bi me zabljesnula onim svojim rijetkim i prelijepim osmijehom, lice
joj je bilo nepomino i neitljivo poput komada drveta. Moda me
upravo to jo vie uznemirivalo - njezina utnja, nain kojim je kroz
mene gledala kao da ne postojim ... u hijerarhiji kuanstva nalazio
sam se tono ispod nje, to je znailo da sam s njom bio blii od ikoga
drugoga. Ona mi je dodjeljivala zadatke i provjeravala me, ona je
nadzirala jesam li se umio i oprao zube prije spavanja, no unato
svim satima to sam ih proveo u njezinome drutvu, osjeao sam se
samotnije nego da sam bio istinski sam. Svaki put kad bi mi se nala
u blizini, u utrobi bih osjetio nekakvu prazninu - kao da me njena
blizina tjerala da se skutrim to vie mogu. Nije bilo vano kako sam
se ponaao. Mogao sam skakati, mogao sam stajati mirno, ishod se
nikad nije mijenjao. Majka Sue bila je zid, i svaki put kad bih mu
se primaknuo bio bih se preobrazio u pramen dima, oblai pepela koji
raznosi vjetar.Jedini koji je bio istinski dobar prema meni bio je
Aesop, ali sam od samoga poetka bio protiv njega, tako da niim to
bi mogao rei ili uiniti nije mogao promijeniti moj stav. Nisam si
mogao pomoi. U krvi mi je kolao prezir prema njemu, i budui da je
bio najruniji primjerak svoje vrste kojega sam imao nesreu vidjeti,
osjeao sam kako je posve neprikladno da ivimo pod istim krovom. To
se protivilo svim zakonimaprirode, gazilo je sve ono sveto i
ispravno nisam si mogao dopustiti da to prihvatim. A dodavi
-
tomu svemu injenicu da je Aesop govorio kao nijedan drugi
obojeni djeak na svijetu zvuao je vie poput engleskog lorda nego
kao kakav Amerikanac i dodati povrh toga injenicu da je bio metrov
miljenik, nisam mogao ni pomisliti na njega a da mi pritom ne
zaigraju ivci. Stanje je pogoravala naredba po kojoj sam morao
drati jezik za zubima svaki put kad bi mi on bio u blizini.
Nekoliko dobro odabranih primjedbi vjerojatno bi otpuhalo dio moga
gnjeva, tako bar mislim, ali sam pamtio metrov prst ispod moje
brade i nisam imao namjeru jo se jednom podvrgnuti toj
torturi.Ipak, najgore od svega bilo je to Aesop, naizgled, kao da
nije mario to ga toliko mrzim. Usavrio sam cijeli repertoar pogrda
i grimasa koje sam namjeravao koristiti u njegovom drutvu, no kad
god bih mu uputio jedan od tih pogleda samo bi odmahnuo glavom i
smijeio se sebi u brk. Osjeao sam se kao idiot. Ma koliko se trudio
povrijediti ga, nikad me nije putao pod kou, nikad mi nije dao
zadovoljstvo da bar jednom pobijedim. I ne samo to je dobivao na
meusobni rat, tukao me u svakoj njegovoj bitki, tako da sam poeo
pomiljati da je, ako ne mogu potui tog crnog vraga u potenome
vrijeanju, netko, zacijelo, zaarao cijelu tu kanzaku preriju.
Zarobili su me u zemlji runih snova, i to sam se ee trudio
probuditi, nona mora bivala je sve jezivija.Previe se mui, rekao mi
je Aesop jednog popodneva. Toliko si obuzet vlastitom pravinou da
si slijep na sve oko sebe. Ako ne moe vidjeti ni prst pred nosom,
nikad nee moi sagledati sebe i spoznati tko si.Znam ja tko sam,
rekao sam. I to mi nitko ne moe oteti.Metar ti ne otima nita. On ti
daje dar veliine.Sluaj, uini mi uslugu. Ne spominji tog leinara dok
sam u blizini. Od tog me tvog metra prolaze trnci i to manje mislim
o njemu, to e mi biti bolje.Walte, on te voli. I vjeruje u tebe
svom svojom duom.Vraga. Tog prevaranta naivo boli za sve po spisku.
On je stvarno pravi ciganski kralj, i ako taj ima imalo due - a ne
tvrdim da ima - onda je ona zla do sri.Kralj Cigana? Aesop je
zapanjeno izbeio oi. Tako misli? Ideja mu je sigurno zvuala smijeno
jer se, trenutak kasnije, zgrabio za trbuh i poeo previjati od
smijeha. Stvarno zna biti duhovit, rekao je, briui suze. Kako ti
je, zaboga, to palo na pamet?Ovaj, rekao sam, osjeajui kako mi se
od stida rumene obrazi, ako nije Ciganin, onda koji je vrag? E L l
N A Maar.ega? promucao sam. Prvi put sam uo da itko izgovara tu
rije koja me toliko smela da sam za trenutak izgubio dar
govora.Maar. Rodio se u Budimpeti i kao djeak doao u Ameriku.
Odrastao je u Brooklvnu, u gradu New Yorku - a i otac i djed bili
su mu rabini.to ti je to, neki nii oblik glodavca?idovski uitelji.
Neto slino sveeniku, samo za idove.No krasno, rekao sam, to ti je
to. To objanjava sve. Jo je gori od Cigana. Doktor Mrkogledi je
ifut. A oni su stvarno najgori na ovom jadnom planetu.Bilo bi bolje
da ne uje to to govori, rekao je Aesop.Znam ja svoja prava, rekao
sam. I, kunem ti se, nijedan me idov nee potrkivati.Walte, samo
mirno. Trai nevolju.A to je s onom vjeticom, Majkom Sue? Je li i
ona jedna od njihovih?Aesop je odmahnuo glavom i zagledao se u
zemlju. Glas mi je drhtao od gnjeva - nije se mogao natjerati da me
pogleda u oi. Nije, rekao je. Ona je iz plemena Ogalala Siouxa.
Djed joj je bio brat Bika Koji Sjedi, a ona je u mladosti bila
najbolja jahaica bez sedla u Buffalo Billovom cirkusu.Sere.Ne bih
ni pomislio. Govorim ti istu i pravu istinu. ivi pod istim krovom
sa idovom, Crncem i Indijankom - i to prije to prihvati kao
injenicu, to e ti ivot biti laki.Do tog sam trenutka tamo proveo
tri tjedna, no nakon razgovora s Aesopom znao sam da vie neu
-
moi izdrati. Zbrisao sam jo iste noi ekao sam dok svi nisu
pozaspali, zatim sam ispuzao ispod pokrivaa, kliznuo niza stube i
na prstima se iskrao u ledenu prosinaku tamu. Nije bilo mjeseca,
nije me osvjetljavala nijedna zvijezda, a kad sam preao preko praga
zapuhnuo me tako snaan vjetar da me prikovao uz kuni zid. Na tom
vjetru kosti su mi bile poput pamuka. No je grmjela i tutnjila, a
zrak je utao i zvonio kao da je nosio glas Boga koji udara gnjevno
na svako stvorenje dovoljno ludo da ustane protiv Njega. Bio sam
taj luak, pa sam se neprekidno pridizao s tla i muno probijao ravno
prema raljama vrtloga, vrtei se poput zvrka dok sam, korak po
korak, napredovao kroz dvorite. Nakon deset, dvanaest pokuaja bio
sam posve izmoden, i ba kad sam se spremao jo jednom pridii na
koljena, kapci su mi pali i izgubio samsvijest. Prolazili su sati.
Probudio sam se u osvit zore i otkrio da su me okruile etiri usnule
svinje. Da nisam pao medu njih, vjerojatno bih se te noi smrznuo na
smrt. Razmiljajui o tomu sada, mislim da je to bilo udo, no kad sam
tog jutra otvorio oi i shvatio gdje se nalazim, skoio sam na noge,
pljunuo i proklinjao svoju zlu sreu.Nisam ni najmanje sumnjao da
Metar Yehudi u tim zbivanjima ima svoje prste. U poecima nae
zajednike povijesti pripisivao sam mu sve mogue natprirodne moi, i
bio posve uvjeren da je on prizvao taj stra-hotni vjetar samo zato
kako ne bih uspio pobjei. Jo nekoliko tjedana nakon toga glava mi
je brujala od bezbroj bezumnih teorija i nagaanja. Najgora od njih
imala je veze s Aesopom i sve veom uvjerenou da se on rodio kao
bijelac. Pomisao je bila strana, no naizgled su svi dokazi
potkrjepljivali taj zakljuak. Prvo - govorio je kao bijelac. Ponaao
se kao bijelac, razmiljao kao bijelac, svirao glasovir kao bijelac
i zato bih ja, samo zato to mu je koa bila crne boje, vjerovao
vlastitim oima kad mi je nutrina govorila drugo? Jedini odgovor bio
je da se rodio bijel. Prije mnogo godina, metar ga je odabrao za
svog prvog uenika kojeg e pouavati umijeu letenja. Rekao je Aesopu
da skoi s krova tale i Aesop je skoio - no umjesto da uhvati zrane
struje i poleti zrakom, pao je na tlo i polomio sve kosti. To je
objanjavalo njegovo jadno, iskrivljeno dranje, no tada ga je, to je
samo pogoralo sve, Metar Yehudi kaznio zbog neuspjeha. Prizivajui
moi stotina idovskih demona, upro je prstom u svog uenika i
pretvorio ga u groznoga Crnca. Aesopov ivot bio je uniten, tako da
nisam ni najmanje sumnjao kako i mene eka jednaka kob. Ne samo to u
skonati crne koe i obogaljena tijela, ve u i ostatak svojih dana
morati provoditi izuavajui knjige.Drugi sam put pobjegao usred
popodneva. No me zaprijeila svojom magijom, stoga sam uzvratio
novom strategijom te se iskrao usred bijeloga dana,
pretpostavljajui kako, ako mogu vidjeti kamo sam se uputio, na putu
nee biti udovita koja e mi se plesti pod nogama. Prvih sat-dva sve
je teklo po planu. Izvukao sam se iz tale odmah nakon ruka i uputio
se cestom prema Ciboli, namjerivi hodati otro i stii do grada prije
noi. Tamo bih ulovio teretni vlak i nekako se dovukao na istok. Ako
neto ne zabrljam, za dvadeset etiri sata trebao sam se etati
bulevarima dragog, starog Saint Louisa.Eto, tako sam brzo hodao tom
pranom cestom u pratnji poljskih mieva i vrana, svakim korakom
osjeajui sve veu sigurnost no kad sam odjednom podigao glavu,
spazio sam zaprena kola koja su mi se pribliavala iz suprotnoga
smjera. Izgledala su zapanjujue nalik onima koja su pripadala Metru
Yehudiju, no budui da sam njih vidio u taliprije odlaska, proglasio
sam sve to sluajnou i nastavio hodati. Kad sam se primakao na
desetak metara od njih, pogledao sam ponovno. Jezik mi se zalijepio
za nepce, oi su mi ispale iz duplji i zakotrljale mi se oko nogu.
Bila su to metrova kola, a na njima je sjedio nitko drugi nego sam
Metar koji me gledao, iroko se osmjehujui. Zaustavio ih je i
dodirnuo obod eira na pozdrav, onako nehajno, prijateljski.Oj,
sinko. Malo je prohladno za popodnevnu etnju.Vrijeme mi savreno
odgovara, rekao sam. Ovdje se bar moe disati. Ako ovjek predugo
ostane na jednom mjestu, pone guiti samoga sebe.Da, znam kako to
ide. Svaki djeak mora protegnuti noge. No sad je izlet zavrio i
vrijeme je za povratak kui. Uskoi, Walte, pa emo pokuati doi tamo
prije nego to ostali primijete da si nestao.Nisam imao nekog
izbora, pa sam se uspeo i sjeo pored njega; on je zategnuo uzde i
pokrenuo
-
konja. No, barem se nije prema meni odnosio onako uobiajeno
grubo, pa iako posramljen to mi je propao bijeg, nisam mu elio
otkriti to sam zapravo namjerio. Sto je vjerojatno pogodio, ali
nisam elio otkriti koliko sam razoaran pa sam hinio da pristajem na
njegovu igru i priu o odlasku u etnju.Nije dobro da se djeaka
toliko zatvara, rekao sam. To ga rastui i rada crne misli, tako da
svoje poslove ne obavlja kako bi trebao. Ako mu date samo malo
svjeeg zraka, bit e daleko spremniji izvravati svoje zadae.Sluam
te, prijatelju, rekao je metar, i shvaam svaku tvoju rije.Dakle,
kapetane, to emo? Znam da Cibola i nije neki velegrad, ali se
kladim da imaju kino ili neto slino. Bilo bi lijepo provesti tamo
jednu veer. Znate, malo razbiti monotoniju. A moda imaju i
bejzbolski klub, neki iz lokalne lige. Kad dode proljee, mogli
bismo otii na koju utakmicu. Ne mora to biti neki veliki klub poput
Cardinalsa. Meni odgovara i etvrta liga. Sve dok imaju palice i
lopte, od mene neete uti ni rije pritube. Znate, gospodine, nikad
se ne zna. Ako si date priliku, moda ete se i vi malo
zabaviti.Siguran sam da je tako. No eka nas cijelo brdo posla, a u
meuvremenu se obitelj mora pritajiti. Sto smo vie nevidljivi, to
emo sigurniji biti. Ne elim te plaiti, no u ovom kraju nije tako
dosadno kao to se ini. U blizini imamo monih neprijatelja koje ba i
ne veseli nae prisustvo ovdje. Veini bi bilo drago kad bismo
odjednom prestali disati, stoga ih nije mudro izazivati epirei se u
javnosti.Sve dok gledamo svoja posla, koga briga to drugi
misle.Upravo tako. Samo neki od njih misle da su naa posla i
njihova, a ja se namjeravam drati to dalje od takvih zabadala.
Walte, shvaa li me?Rekao sam mu da ga shvaam, ali zapravo nisam
imao pojma o emu govori. Samo sam znao da su u blizini neki ljudi
koji me ele ubiti, i da ne smijem gledati utakmice. Cak me ni
suosjeajan prizvuk u metrovom glasu nije mogao natjerati da
shvatim, te sam si, putem kui, cijelo vrijeme govorio da moram biti
jak i nikad ne izgovaram rije 'umrijeti'. Prije ili kasnije nai u
naina da se izvuem odande, tako da u, prije ili kasnije, ostaviti
tog vjeca da trune u praini.Trei pokuaj propao je jednako neslavno
kao i prva dva. Taj put sam otiao ujutro, i iako sam tom prilikom
uspio stii do predgraa Cibole, Metar Yehudi me ponovno ekao, sjedei
na kolima, s onim svojim samozadovoljnim osmijehom preko cijeloga
lica. Taj me dogaaj potpuno izbacio iz takta. Za razliku od
prethodne prilike, ovu nisam mogao proglasiti sluajnou. Kao da je
znao da u pobjei i prije nego to sam sam za to saznao. To smee mi
se uvuklo u glavu, sisalo sokove iz mozga; pred njim nisam mogao
sakriti ni one najtajnije misli.Ipak, nisam se predavao. Odluio sam
da u ubudue biti promilje-niji, metodiniji. Nakon mnogih
promiljanja, zakljuio sam da je osnovni uzrok svih mojih jada
upravo samo imanje. Otamo nisam mogao pobjei zato to je bila
savreno ustrojena i do krajnosti samodovoljna. Krave su nam davale
mlijeko i maslac, kokoi jaja, od svinja smo dobivali meso, povre iz
trapa, imali smo obilne zalihe brana, soli, eera i tkanina dakle
bilo je posve nepotrebno odlaziti u grad po zalihe. Tako sam se
zapitao: to ako odjednom nastane nestaica neega bez ega ne moemo?
Tada bi metar morao otii u nabavku. I im ode, iskrast u se otamo i
pobjei.Ta je ideja bila toliko jednostavna da sam zamalo umro od
sree. To je vjerojatno bilo ve u veljai, te sam sljedeih mjesec
dana gotovo iskljuivo razmiljao o sabotai. Po umu mi se motalo
bezbroj planova i shema; smiljao sam djela neizrecivo uasna i
razorna. Planirao sam poeti s malim razrezati jednu ili dvije vree
brana, moda se popisati u bavu sa eerom - i ako time ne postignem
onaj eljeni ishod, nisam se skanjivao utei veim razmjerima
divljatva: osloboditi kokoi iz kokoinjca, na primjer, ili poklati
svinje. Bio sam spreman uiniti sve samo kako bih se izvukao otamo,
i ako me sve to natjera do zida, bio sam spreman potpaliti slamu i
spaliti talu.Nita nije ispalo onako kako sam zamiljao. Imao sam
prilike, no svaki put kad bih se spremao u djelo provesti svoj
naum, hrabrost bi me zagonetno izdala. U pluima bi mi bujao strah,
srce bi poelo drhtati, i ba kad bi mi se ruka spremala podii i
izvesti djelo, neka nevidljiva sila otela bi mi svu snagu. Jo nikad
mi se nije dogodilo neto slino. Oduvijek sam bioonaj iskonski
tetoina, potpuno nadzirui vlastite porive i elje. Kad bih poelio
uiniti neto, onda
-
bih to i uinio bacao sam se u pothvate, nepromiljen poput kakvog
roenog bandita. A sad me napustila hrabrost, prijeila me neka
neobina paraliza volje, te sam zbog takvog kukaviluka prezirao
samoga sebe nisam mogao pojmiti kako propalica moga kalibra moe
toliko nisko pasti. Metar Yehudi ponovno me divljaki tukao.
Pretvorio me u marionetu, i to sam se vie trudio poraziti ga, to je
snanije vukao konce.Proao je jo jedan potpuno pakleni mjesec prije
nego to sam se odvaio na novi pokuaj. Taj put srea me, bar
naizgled, pratila. Nije prolo ni deset minuta otkako sam izaao na
cestu, kad me pokupio motorist i odvezao me sve do Wichite. Mislim
da je bio najljubazniji tip kojega sam ikad sreo, student koji je
putovao svojoj zarunici; sprijateljili smo se odmah, uveseljavali
se meusobno priama itava ta dva i pol sata. Kad bih mu se bar mogao
sjetiti imena. Bio je blento, kose pjeane boje, s pjegicama na nosu
i minkerskom konom kapom. Zbog neega pamtim da mu se djevojka zvala
Francine, no vjerojatno zato to je neprestano govorio o njoj,
opisujui ruiaste bradavice njezinih dojki i ipkaste rubove njezinih
gaica. Kona Kapa imao je novi, sjajni Fordov stroj koji je jurio
cestom kao da ne postoji sutra. Osjeao sam se toliko slobodnim i
sretnim da sam se cerekao, i to smo vie klepetali o svemu i svaemu,
to sam se osjeao slobodnijim i sretnijim. Uvjeravao sam se kako u
ovaj put sigurno uspjeti. Stvarno sam pobjegao otamo i nita me vie
nee moi zaustaviti.Ne mogu tono rei to sam oekivao od Wichite, no
svakako ne mrtvi, kaubojski gradi kakvog sam otkrio tog popodneva
1925. Cista vukojebina, prit dosade na goloj, bijeloj stranjici.
Gdje su saluni, gdje su revolverai, gdje su profesionalni kartai?
Gdje je Wyatt Earp? Sto god Wichita bila nekad, njezin izgled u
sadanjosti sastojao se od trezvene i mrane mjeavine prodavaonica i
kua. Bio je to gradi izgraen toliko nisko iznad tla da bi ovjek
laktom udarao u nebo svaki put kad bi se krenuo poeati po glavi.
Planirao sam pronai neki posao, provesti tamo nekoliko dana, malo
se potkoiti novcem i zatim se, u velikom stilu, vratiti u Saint
Louis. Brza etnja ulicama rasprila je taj moj plan, te sam, nakon
pola sata, ve traio vlak koji e me odvesti iz grada.Osjeao sam se
tako mrano i odbaeno da nisam primijetio da je poelo snijeiti.
Oujak je u tom kraju bio razdoblje najgorih oluja, no dan je svanuo
toliko vedar i ist, da mi nije padalo na pamet da bi se vrijeme
moglo promijeniti. Zapoelo je s malim zapuhom, nekoliko bijelih
mrlja koje su se probile kroz oblake, no dok sam etao gradom
tragajuiza eljeznikom postajom, pahuljice su bivale sve tee i gue,
te kad sam, desetak minuta kasnije, zastao kako bih provjerio
pravac, bio ve do glenjeva u snijegu. Padalo je na lopate. I prije
nego to sam mogao izgovoriti rije vijavica, zaurlao je vjetar i
poeo raznositi snijeg u svim pravcima. U jednom trenutku hodao sam
ulicama u sreditu Wichite, u sljedeem sam se slijepo probijao kroz
bijelu meavu. Nisam imao pojma gdje sam. Drhturio sam pod promoenom
odjeom, vjetar je divljao, a ja sam bio usred vihora, vrtei se u
krug.Ne znam tono koliko sam se probijao kroz oluju.
Pretpostavljam, najmanje tri sata, moda ak pet ili est. U grad sam
stigao kasno popodne, a hodao sam jo i nakon sumraka, probijao se
kroz goleme zapuhe, u snijegu do koljena, zatim do struka, zatim do
vrata, bjesomuno traei neki zaklon prije nego to mi snijeg proguta
cijelo tijelo. Morao sam se nastaviti kretati. I najmanji zastanak
bi me pokopao, i vjerojatno bih se ili nasmrt smrznuo ili uguio
prije nego to bih se uspio izvui. Stoga sam se nastavio probijati,
iako sam znao da me svaki korak nosi sve blie kraju. Gdje su
svjetla neprekidno sam se pitao. Sve vie i vie sam se udaljavao od
grada, probijao se u neki nenastanjeni kraj, no svaki put kad bih
promijenio pravac, naao bih se u jednoj te istoj tami, okruen
neprobojnom noi i hladnoom.Nakon nekog vremena vie mi nita nije
bilo stvarno. Um mi je prestao raditi, i ako me tijelo i dalje
vuklo naprijed, to je inilo samo zato to nije znalo to bi drugo
moglo initi. Kad sam u daljini spazio slabani odsjaj svjetla, jedva
sam shvatio to vidim. Zateturao sam prema njemu, nimalo svjesniji
toga to inim od nonog leptira kad se ustremi na svijeu. Vjerojatno
sam ga smatrao snom, prividom koji su mi pred oi bacile sjene
smrti, i usprkos tomu to su mi ga neprestano drale pred oima,
osjeao sam da e nestati prije nego to doprem do njega.Ne sjeam se
kako sam uspuzao stubama, ni kako sam zastao na prednjem trijemu,
no i dalje vidim vlastitu ruku kako se prua prema bijeloj,
porculanskoj kvaki; sjeam se iznenaenja kad se kvaka
-
okrenula, kad je kljocnula reza. Uao sam u hodnik, a tamo je sve
bilo blistavo, toliko nepodnoljivo sjajno da sam morao zatvoriti
oi. Kad sam ih ponovno otvorio, preda mnom je stajala ena
prelijepa, crvenokosa ena. Na sebi je imala dugu, bijelu haljinu,
modre oi promatrale su me toliko zapanjeno, toliko uzbueno da sam
zamalo briznuo u pla. Na trenutak sam pomislio da mi je to majka, a
kad sam se sjetio da mi je majka mrtva, shvatio sam kako sam
zacijelo mrtav i ja, i da sam upravo proao kroz sedefne
dveri.Pogledaj se, rekla je ena. Jadnice mali. Samo se
pogledaj.Gospo, oprostite to upadam, rekao sam. Ime mi je Walter
Rawley, i devet mi je godina. Znam da moe zvuati udno, no cijenio
bih kad biste mi rekli gdje sam. Nekako utim da sam se naao u raju,
a to mi ne zvui uvjerljivo. Nakon svih gadosti koje sam izveo,
uvijek sam nekako vjerovao da u skonati u paklu.Blagi Boe, rekla je
ena. Pogledaj se kako izgleda. Napola si se smrznuo. Dodi u salon i
ugrij se pored vatre.Prije nego to sam uspio ponoviti pitanje,
uzela me za ruku i povela pored stubita do prednje sobe. Dok je
otvarala vrata, uo sam je kako govori: Dragi, svui ovog djeaka i
smjesti ga pored vatre. Ja idem gore po deke.Tako sam sam preao
preko praga, kroio u toplinu salona dok su krpe snijega padale s
mene i poele mi se otapati oko nogu. Za malenim stolom u kutu
sjedio je mukarac i pio kavu iz tanke porculanske alice. Bio je
otmjeno odjeven u sedefastosivo odijelo, kosa mu je bila zalizana
unatrag bez stazice, briljantin je blistao u ukastom svjetlu
svjetiljke. Spremao sam mu se obratiti kad je on podigao pogled i
nasmijeio se upravo tada, upravo tamo shvatio sam da sam mrtav i da
sam zavrio na samome dnu pakla. Od svih okova koje sam doivio u
svojoj dugoj karijeri, nijedan nije bio tei od strujnog udara koji
sam osjetio te noi.E, sad zna, rekao je metar. Kamo god krene, tamo
e me pronai. Koliko god daleko pobjegao, uvijek u te ekati na kraju
tvog puta. Walte, Metar Yehudi je sveprisutan, i nije mu mogue
pobjei.Ti prokleti kujin sine, rekao sam. Laljivi tvoru. Ti vreo
govana.Mali, pazi to govori. Ova kua pripada gospodi Witherspoon, i
ona nee trpjeti nikakve kletve. Ako ne eli ponovno zavriti u oluji,
onda svui odjeu sa sebe i ponaaj se pristojno.Natjeraj me, ti
idovsko govno, zareao sam. Samo me pokuaj natjerati.No metar nije
morao uiniti nita. Trenutak nakon to sam mu tako odvratio, osjetio
sam poplavu vrelih i slanih suza na obrazima. Udahnuo sam duboko,
uvukao koliko sam mogao zraka u plua, i tada iz grla ispustio
urlik, vrisak, istog, neobuzdanog jada. Jo ga nisam ispustio ni
dopola, kad sam osjetio da mi je grlo ogrubjelo, da se guim, da mi
se zavrtjelo u glavi. Zastao sam kako bih ponovno udahnuo i tada,
prije nego to sam shvatio to se zapravo zbiva, tada mi se sve
zacrnjelo i pao sam na pod.Bolovao sam dugo. Vruica mi je zahvatila
tijelo i dok je gorjela u meni, sve se vie i vie inilo da e mi
sljedea adresa biti drveni sanduk. Prve dane proveo sam u kui
gospode Witherspoon, bulaznei u gostinskoj sobi na katu, no toga se
ne sjeam. Niti se sjeam kako sam stigao kui, niti iega drugoga to
se zbivalo sljedeih nekoliko tjedana. Prema onom to su mi rekli,
vjerojatno ne bih bio preivio da nije bilo Majke Sue - ili Majke
Sioux, kako sam kasnije razmiljao o njoj. Sjedila je danonono pored
moje postelje, mijenjala obloge i licom mi trpala tekuinu u grlo -
tri puta dnevno ustala bi iz stolca i plesala oko kreveta, udarajui
neki posebni ritam na svom indijanskom bubnju, zapije-vajui molitve
Velikome Duhu kojima ga je preklinjala da mi se smiluje i ozdravi
me. Mislim da to nije kodilo, budui da me nije pregledao nijedan
lijenik i, budui da sam se potpuno oporavio, posve je mogue da je
njezina magija zasluna za moje ozdravljenje.Nitko nikad mojoj
boljetici nije dao nikakvo medicinsko ime. Osobno sam smatrao da su
je uzrokovali sati koje sam proveo u oluji, no metar je tu
pretpostavku odbacio kao potpuno nevanu. To je Bol Postojanja,
rekao je, koja me morala zahvatiti prije ili kasnije. Iz moga
tijela morali su izai svi otrovi prije nego to sam mogao prijei na
novu razinu obuke i na je sretni susret u Wichiti zaptavo skratio
proces koji je mogao potrajati jo kojih est ili devet mjeseci (a da
se i ne spominju bezbrojni mogui nai meusobni sukobi). Rekao je da
me to konano upokorilo, da me
-
zdrobila spoznaja da ga nikad neu pobijediti, i da je taj
mentalni udar bio iskra koja je pokrenula tijek bolesti. Nakon toga
je sva u istekla iz mene, i nakon to sam se probudio iz te, smrti
bliske none more, mrnja koja je prebivala u meni preobrazila se u
ljubav.Nisam elio proturjeiti metrovim tvrdnjama, no inilo mi se
kako je moja teorija neizmjerno jednostavnija od njegove. Sve je
moda poelo kad mi se vruica smirila, kad sam se probudio i ugledao
Majku Sioux kako sjedi pored mene i smijei se svojim ushienim,
blaenim osmijehom. Zamisli, rekla je. Moj maleni Oraac vratio se u
zemlju ivih.U glasu joj se ula tolika radost, toliko oita
zabrinutost za moju dobrobit, da se u meni neto poelo otapati. Sve
u redu, mama, rekao sam, jedva svjestan vlastitih rijei. Samo sam
malo drijemao. Nakon toga odmah sam sklopio oi i vratio se u
drijeme, no dok sam tonuo o san, jasno sam osjetio usne Majke Sioux
na svome obrazu. Bio je to prvi poljubac koji sam osjetio otkad mi
je umrla majka i shvatio da nimalo ne marim otkuda potjee. Ako me
ta debela skvo eljela maziti, onda, Boga mu, samo neka to ini, ja
joj neu stajati na putu.Mislim da je to bio prvi korak, no zbio se
jo cijeli niz, koji nipoto nije zavrio u trenutku kad mi se,
nekoliko dana kasnije, vruica ponovno vratila. Probudio sam se u
rano popodne i otkrio da je soba prazna. Spremao sam se ispuzati iz
postelje i pokuati upotrijebiti nonu posudu, no im sam izvukao
glavu ispod jastuka, uo sam apat ispred vrata. Metar Yehudi i Aesop
stajali su u hodniku i prigueno razgovarali - iako nisam mogao
pohvatati svaku njihovu rije, uo sam dovoljno da bih shvatio o emu
se radi. Aesop se usprotivio metru i govorio mu da ne smije biti
tako strog prema meni. Nisam vjerovao svojim uima. Nakon svih muka
i neugoda koje sam mu nanio, mrtvaki sam se stidio shvativi da mi
Aesop dri stranu. Iscijedili ste mu duu, aptao je, a sad lei na
vlastitom odru. Metre, nije poteno. Znam da je iva nevolja i gad,
ali u njegovom srcu ne ivi samo pobuna. Znam to, vidio sam
vlastitim oima. ak i ako grijeim, ni tada ne zasluuje takav odnos.
To ne zasluuje nitko.Bilo je nesvakidanje da me netko tako brani,
no jo je udnije bilo to se metar nije ogluio na Aesopov govor. Te
iste noi, dok sam se bacao i okretao u tami, sam Metar Yehudi
uuljao mi se u sobu, sjeo na moj od znoja mokri krevet i primio me
za ruku. Nisam otvarao oi, nisam putao ni zvuka, hinio sam da
spavam sve vrijeme dok je bio tamo. Walte, nemoj mi umrijeti,
govorio je tiho, kao da govori sebi. Ti si otporan mali gad, i jo
ti nije dolo vrijeme da ispusti duu. ekaju nas velike stvari,
velika uda, takva kakva ne moe ni zamisliti. Moda i misli da sam
protiv tebe, ali nisam. Samo dobro znam tko si i kakav si, i znam
da moe podnijeti taj pritisak. Sinko, ima dar, i zato u te odvesti
dalje nego to je itko ikada dopro. Walte, uje li me? Kaem ti, nemoj
umrijeti. Kaem ti da te trebam i da mi jo ne smije umrijeti.uo sam
ga, jako dobro sam ga uo. Rijei su do mene dopirale jasno i glasno,
i iako sam pao u napast da mu odvratim, suspregnuo sam se i
pregrizao jezik. Uslijedila je duga tiina. Metar Yehudi sjedio je u
tami, milovao mi ruku, da bi nakon nekog vremena, ako ne grijeim, i
ako nisam zadrijemao i sanjao sve to se zatim zbilo, uo, ili sam
baremmislio da ujem, niz isprekidanih jecaja, gotovo
neraspoznatljivu grmljavinu koja je izvirala iz grudi tog velikog
ovjeka i razbijala tiinu sobe jednom, dvaput, deset puta.Bilo bi
pretjerano rei da sam odmah zatim odbacio sve svoje sumnje, no moje
se raspoloenje nesumnjivo poelo mijenjati. Shvatio sam da je bijeg
besmislen, i da sam zapeo tamo, svialo mi se to ili ne, te sam
odluio izvui najvie od onoga to su mi davali. Moda je neke veze
imao i moj susret sa smru, ne znam, no nakon to sam ispuzao iz
svoje bolesnike postelje i ponovno stao na noge, nestalo mi je i
breme koje sam nosio na pleima. Bio sam sretan to sam ponovno
zdrav, tako da mi vie nije smetalo to ivim s prognanicima iz
svemira. Bilo je to udno, nezdravo drutvo, no unato momu
neprekidnom gunanju i loem vladanju, svima sam redom prirastao
srcu, tako da bih bio glup da sam to zanemario. Moda se svelo na
injenicu da sam se konano uspio naviknuti na njih. Ako dovoljno
dugo promatrate neije lice, naposljetku ponete osjeati da zapravo
promatrate samoga sebe.Unato svemu to sam rekao, ne mislim rei da
mi je ivot postao imalo laki. Kratkorono se pokazao jo napornijim
nego prije, i samo zato to sam malo olabavio otpor, nisam zato
postao nimalo manji gad, nimalo manji zloudni mali propalitet kakav
sam oduvijek bio. Dolo je proljee,
-
i tjedan dana nakon oporavka naao sam se na poljima, orao, sijao
i savijao leda poput neke smrdljive i priglupe seljaine. Uasavao
sam se fizikog rada i uzimajui u obzir da za njega nisam bio ni
najmanje nadaren, te sam dane smatrao neprekidnim nizom pokora,
vjeitih uljeva, krvavih prstiju i bolnih nogu. No, barem nisam bio
sam. Sve etvero radili smo oko mjesec dana, prekinuli sve ostale
poslove kako bismo sve posijali na vrijeme (kukuruz, jeam, ra i
lucernu) i pripremili zemlju za Majin povrtnjak, koji e nam puniti
eluce tijekom ljeta. Bilo je previe naporno da bismo mogli stajati
i avrljati, no sad sam barem za svoje tubalice imao publiku, i
svaki put kad bih ispalio koju od svojih otrovnih primjedbi,
uspijevalo bi mi njome nekoga natjerati u smijeh. to je bilo
neizrecivo drukije od dana prije bolesti. Jezik mi nije prestajao
mljeti, no dok su moja preanja dobacivanja bila zloudna i
nezahvalna, sad su ih smatrali alama, glasnim lupetanjem simpatinog
malog klauna.Metar Yehudi radio je kao vol, bacio se na poslove kao
da je roen na toj zemlji, i uvijek bi uspijevao postii vie nego svi
mi zajedno. Majka Sioux bila je spokojna, radina, tiha, neprekidno
je uala i pomicala se naprijed dok joj je golema stranjica strila u
nebo. Potjecala je iz rase lovaca i ratnika, te joj je rad na
zemlji bio jednako neprirodan kao i meni.Bez obzira na to koliko
sam bio neprikladan za taj posao, Aesop je bio jo gori, te me
tjeilo to znam da nije, nimalo vie od mene, oduevljen to svoje
vrijeme mora tratiti na tu tlaku. elio je biti u kui, itati knjige,
sanjati svoje snove i baviti se idejama, pa iako nije nikad
otvoreno metru iznio svoje pritube, bio je osobito podloan mojim
dosjetkama, prekidajui moje provale spontanim salvama smijeha -
svaki put kad se smijao, zvuao je kao da isputa dugi amen, to me
uvjeravalo da mi je ala pogodila cilj. Dotada sam Aesopa smatrao
istom dobricom, nevinim dosad-njakoviem koji nikad ne kri pravila,
no uvi mu smijeh na poljima, poeo sam mijenjati miljenje o njemu. U
tim iskrivljenim kostima bilo je vie sri nego to sam pomiljao, i
usprkos njegovoj iskrenosti i uzvi-enosti, i on je traio zabavu kao
i svaki drugi petnaestogodinjak. kakljao ga je moj otri jezik, moje
gluposti i dosjetke podizale su mu duh, i kako je vrijeme
prolazilo, bivalo mi je sve jasnije da vie nije ni nevolja ni
suparnik. Bio je prijatelj - prvi istinski prijatelj kojeg sam
ikada imao.Ne mislim nastavljati s tim sentimentalnim tupeom, no
govorim o vlastitom djetinjstvu, o prei mojih najranijih sjeanja -
i budui da sam, kasnije u ivotu, stvorio samo nekoliko spomena
vrijednih veza, moje prijateljstvo s Aesopom zasluuje biti
zabiljeeno. Jednako kao i sam Metar Yehudi, obiljeio me nainom koji
je promijenio moje bie, promijenio tijek i sr moga ivota. Ne
govorim samo o svojim predrasudama, o staroj magiji koja pogledu
prijei da prodre dalje od boje ljudske koe, nego i o injenici
samoga prijateljstva, o vezi koja se stvorila meu nama. Aesop je
postao moj drug, moje sidro u tome moru neraspoznatljivoga neba, i
da nije bio tamo, da me nije vezao za tlo, nikad ne bih smogao
hrabrosti suprotstaviti se tegobama koje su me preplavile tijekom
sljedeih dvanaest ili etrnaest mjeseci. Metar je plakao u tami moje
bolesnike sobe, no kad sam se oporavio, ponovno se pretvorio u
gonia robova i podvrgavao me mukama kakve ne bi smjela doivjeti
nijedna iva dua. Kad se sad prisjeam tih dana, zapanji me to sam
ostao iv, da sam stvarno jo tu i da mogu govoriti o njima.Kad smo
zavrili sjetvu, i kad nam je hrana leala u zemlji, zapoeo je onaj
pravi rad. Bilo je to netom nakon mog desetog roendana, jednog
lijepog jutra krajem svibnja. Metar me nakon doruka povukao na
stranu i proaptao mi u uho: Dri se, mali. Zabava poinje.Mislite rei
da se nismo zabavljali? upitao sam. Ispravite me ako grijeim, no
bio sam uvjeren da je rovanje po zemlji bilo neto najzabavnije od
vremena kad sam igrao mah-jong.Raditi na zemlji je jedno, to je
dosadan ali nezaobilazan posao. Sad emo svoje misli okrenuti
nebu.Mislite rei, kao ptice o kojima ste priali? Walte, upravo
tako, ba poput ptica.Hoete rei da i dalje ozbiljno mislite provesti
onaj va plan?Mrtav ozbiljan. Spremamo se prijei na trinaestu
razinu. Ako e initi ono to ti budem govorio, bit e u zraku nakon
sljedeeg Boia.Trinaesta razina? Mislite rei da sam ih ve preao
dvanaest.Da, tako je, dvanaest. I svaku si proao upravo
savreno.
-
Dakle, crko dabogda. Nisam imao blagog pojma. Sefe, stvarno ste
mi tajili neke stvari.Govorim ti samo ono to treba znati. Sve
ostalo moja je briga.Dvanaest razina. Koliko jo?Ukupno ih je
trideset tri.Ako prijeem jo dvanaest ovako brzo, bit u spreman za
tren oka.Nee, to ti jamim. Ma koliko misli da si propatio dosad, to
nije nita u usporedbi s onim to te tek eka.Ptice ne pate. One samo
raire krila i odlete. Ako imam dar, kako vi kaete, ne vidim zato to
ne bi bio maji kaalj.Zato to, dragi moj tupoglave, ti nisi ptica -
ti si ovjek. I kako bi se podigao sa zemlje, mora rascijepiti nebo.
Morat e cijeli svemir okrenuti naopake.I opet nisam shvatio ni
desetinu onoga to je govorio metar, no kim-nuo sam kad me nazvao
ovjekom, osjeajui da prizvuk te rijei nosi novo potovanje,
priznanje vanosti koju mi je pridavao. Blago mi je ruku poloio na
rame i izveo me u to svibanjsko jutro. U tom trenutku sam osjeao da
mu bezgranino vjerujem, i iako mu je lice djelovalo mrano, okrenuto
prema vlastitoj nutrini, nikad mi nije palo na pamet da bi iime
mogao zgaziti to povjerenje. Tako se vjerojatno osjeao Izak kad ga
je Abraham odveo na onu planinu iz Knjige postanka, glava dvadeset
druga. Ako vam netko kae da vam je otac, iako znate da nije, onda
padaju svi zidovi i osjeate se nekako glupo. Ni ne pomiljate da se
protiv vas urotio s Bogom, Gospodarem Jahveom. Djeaki mozak ne radi
tom brzinom - nije dovoljno profinjen da bi proniknuo u takvu
prijevaru. Samo znate da vam je neki veliki ovjek stavio ruku na
rame i njeno ga stisnuo. I da vam je rekao da poete s njim, stoga
krenete u tom pravcu i slijedite ga, ma kamo poao.Proao je pored
tale, doao do upe, rahitine kuice uruenoga krova, sa zidovima od
neolienih, starih dasaka. Metar Yehudi otvorio je vrata i dugo
stajao na pragu, zagledavi se u mranu hrpu metalnih predmetau njoj.
Naposljetku je pruio ruku i izvukao lopatu, zahralu lopatu koja je
vjerojatno teila najmanje deset kilograma. Gurnuo mi je lopatu u
ruke, a ja sam osjetio ponos to je nosim umjesto njega, nakon to
smo ponovno poli. Proli smo uz rub susjednog kukuruzita, jutro je
bilo predivno, sjeam se, bilo je bezbroj crvendaa i modrovoljki,
koa mi je titrala neobinom ivou, sunce me blagoslivljalo svojom
toplinom dok se slijevalo na mene. Naposljetku smo stigli do komada
neobraene zemlje, male pustare na spoju dvaju polja; tada se metar
okrenuo prema meni i rekao: Ovdje emo nainiti rupu. Hoe li ti
kopati, ili e to prepustiti meni?Upro sam svim silama, no ruke mi
nisu bile dorasle poslu. Bio sam premalen da bih mogao raditi
takvom lopatom, i kad je metar vidio koliko se muim samo kako bih
probio tlo, a da i ne spominjem, zarovao lopatom, rekao mi je da
sjednem i poinem, da e on dovriti posao. Sljedea dva sata gledao
sam ga kako taj komad zemlje pretvara u golemu upljinu, rupu iroku
i duboku poput divova groba. Radio je toliko brzo da mi se inilo
kako ga zemlja doslovno guta, i nakon nekog vremena prodro je
toliko duboko da mu nisam mogao vidjeti glavu. uo sam ga kako
stenje, kako die i pue poput lokomotive svaki put kad bi zarovao
lopatom, a onda bi hrpa zemlje preletjela preko ruba, na trenutak
zastala u zraku i zatim pala na hrpu koja je rasla oko ruba rupe.
Radio je kao da ga je bilo desetorica, kao da cijela vojska kopaa
ruje tunel do Australije a kad je konano stao, i kad se izvukao iz
jame, bio je toliko prljav i znojan daje izgledao kao ovjek nainjen
od ugljena, iscrpljeni komedija iz vodvilja koji e umrijeti s crnom
minkom na licu. Nikad nisam uo da itko tako teko die, nikad nisam
vidio tijelo koje bi toliko ostalo bez daha, a kad se bacio na
zemlju i ostao leati nepomino sljedeih deset minuta, bio sam gotovo
siguran da e ga izdati srce.Bio sam previe zapanjen da bih mogao
govoriti. Promatrao sam metrov prsni ko, tragao za znakovima
kolapsa, a u meni su se izmjenjivale radost i tuga dok su mu se
prsa dizala i sputala, gore-dolje, nadimala i praznila ispred
beskrajnog modrog obzora. Otprilike na polovici bdijenja, pred
suncem se zaustavio oblak i nebo je prijetee potamnjelo. Pomislio
sam da nas prelijee aneo smrti, ali su plua Metra Yehu-dija
nastavila pumpati dok se nebo ponovno vedrilo - trenutak kasnije
uspravio se, nasmijeio i ustro poeo otirati zemlju s lica.
-
Dakle, rekao je, to misli o naoj jami?Velianstvena jama, rekao
sam. Duboka i krasna kao nijedna dosad. Drago mi je to ti se svia,
jer ete ti i ta jama biti, tijekom sljedeih dvadeset etiri sata,
istinski i nevjerojatno bliski.Ne marim. Izgleda mi zanimljivo. Sve
dok ne kii, moglo bi biti zanimljivo sjediti u njoj neko vrijeme.
Walte, ne mari za kiu.Vi ste nekakav prognostiar? Moda i niste
zamijetili, ali ovdje se vrijeme mijenja svakih deset minuta. to se
vremena tie, Kansas je stvarno podao.Istinu govori. U ovim
krajevima ne moe se osloniti na nebo. No, ne kaem da nee kiiti.
Samo ti kaem da ne mora brinuti ako pljusne.Moe, dajte mi pokriva,
znate ono veliko platneno - ceradu. To je dobro. ovjek ne moe
pogrijeiti ako se spremi na najgore.Neu te spustiti unutra da bi se
zabavljao. Naravno, ostavit u ti rupu za disanje, i dugu cijev koju
e drati u ustima da bi mogao disati, no sve u svemu bit e prilino
vlano i neudobno. Prilino skueno i neugodno, onako kako to osjeaju
crvi - oprosti to tako govorim. I sumnjam da e to iskustvo
zaboraviti dok bude iv.Znam da sam glup, ali ako ne prestanete
govoriti u zagonetkama, ovdje emo provesti itav dan prije nego to
skopam to to priate.Sinko, zakopat u te.Kako molim?Ubacit u te u
jamu, prekriti te zemljom - zakopat u te ivoga. I oekujete da
pristanem na to?Nema izbora. Ili e se spustiti vlastitom voljom,
ili u te zadaviti golim rukama. U prvom sluaju, ivjet e dugo i
sretno; u drugome, ivot ti zavrava za trideset sekundi.Tako sam
dopustio da me ivoga zakopa - iskustvo koje ne bih preporuio
nikomu. Iako sama pomisao zvui uasno, pravo zatoenitvo je
neizmjerno gore, a kad ovjek provede neko vrijeme u utrobi
nitavila, kao to sam ja uinio toga dana, svijet vie nikad ne
izgleda isto. Postaje neizrecivo ljepi, no sva ta ljepota utapa se
u potpuno prolaznome svjetlu, posve nestvarna, ljepota koja ne
posjeduje ni traak tvarnosti, i iako je mogue vidjeti je i
dodirnuti kao i uvijek, dijelom svoga bia shvatio sam kako sve to
nije nita vie od fatamorgane. Osjeati zemlju na sebi je jedno,
osjeati njezin pritisak, njezinu hladnou, paniku nepominosti nalik
smrti, no ona istinska strava rada se tek kasnije, nakon to te
iskopaju, kad ponovno ustane i moe hodati. Sve nakon toga, sve to
ti se dogodi na povrini, povezano je s tim satima koje si proveo
pod zemljom. U glavi ti nikne siuno sjeme ludila, i unato tomu to
si pobijedio u toj borbi za ivot, izgubio si gotovo sve drugo. U
tebi otada ivi smrt, izjedajui svu nevinosti nadu, te ti na kraju
ne ostaje nita, samo zemlja, vrstoa zemlje, vjeita mo i trijumr
zemlje.Tako je zapoela moja inicijacija. Tijekom tjedana i mjeseci
to su slijedili proivio sam, manje-vie, jednolinu i nepopustljivu
lavinu zala. Svaka kunja bila je strasnija od one koja joj je
prethodila, i to to mi je uspjelo ne pokleknuti pripisujem samo
svojoj istinski reptilskoj tvrdoglavosti, bezumnoj pasivnosti koja
je drijemala negdje u sri moje due. Nije imala nikakve veze ni s
voljom, odlunou ili snagom. Nisam posjedovao nijednu od tih
znaajki, i to me se guralo dalje, to sam osjeao manje radosti zbog
vlastitih postignua. Bievao me volujskim biem; bacao me s konja u
galopu; zavezao me na krovu tale i drao tamo dva dana bez vode i
hrane; namazao mi je kou medom i ostavio me gologa na kolovoskoj
vruini dok su po meni plazile tisue muha i osa; jednu cijelu no
prosjedio sam okruen vatrom, sve dok mi vruina nije opalila tijelo
i osula ga plikovima; est sati neprekidno me natapao u kadi punoj
vinskoga octa; udarila me munja; pio sam kravlju mokrau i jeo
konjski izmet; uzeo sam no i odrezao gornji lanak lijevog malog
prsta; tri dana i noi visio sam u kukuljici od uadi privrenoj na
krovne grede. Sve sam to inio zato to mi je Metar Yehudi rekao da
to uinim, i ako se nisam mogao natjerati da ga zavolim, nisam ga
niti mrzio niti mu zamjerao za sve patnje koje sam proivio. Nije mi
vie morao prijetiti. Slijepom poslunou pokoravao sam se njegovim
naredbama, nikad ne propitujui njihovu moguu svrhu. Rekao mi je da
skoim, skoio sam. Bio je ovjek koji je obeao da e me nauiti letjeti
- i iako mu nikad nisam povjerovao, dopustio sam mu da me
iskoritava kao da vjerujem. Uostalom, sklopili smo sporazum, pakt,
one prve noi u Saint Louisu, i to nikad nisam zaboravio.
-
Ako ne ispuni obeano do moga trinaestoga roendana, namjerio sam
mu sjekirom odrubiti glavu. U tome nije bilo nieg osobnog - isto
pitanje pravde. Ako me taj kurvin sin iznevjeri, ubit u ga i on je
to znao jednako dobro kao i ja.Dok je trajao sav taj pakao, Aesop i
Majka Sioux drali su me se kao da sam njihova krv i meso, njihov
najvoljeniji i najdrai. Izmeu razliitih faza moga razvoja bilo je i
trenutaka zatija koji su trajali ponekad danima, ponekad tjednima,
i kada bi Metar Yehudi esto nestajao s farme, ostavljajui je sve
dok mi ne bi zarasle rane, i dok se ne bih oporavio kako bih se
suoio s novim valom nasrtaja na moje bie. Nisam imao pojma kamo je
odlazio tijekom tih stanki, niti sam druge ispitivao o tome, budui
da bi mi uvijek laknulo kad bi otiao. Ne samo to sam bio zatien od
daljnjih kunji, nego bih u tom vremenu sa sebe skidao breme metrove
nazonosti - njegove mrane mualjivosti, mune poglede, golemu
koliinu34prostora koji je zauzimao i jedino me to umirivalo, davalo
mi priliku da ponovno prodiem. Bez njega je kua bila sretnija, te
smo nas troje ivjeli u velikome skladu. Punana Majka Sioux i
njezina dva krljava djeaka. To su bili dani kad smo se Aesop i ja
sprijateljili, i iako je to vrijeme bilo puno jada, u njemu ima i
lijepih uspomena, moda onih najljepih. Aesop je bio nevjerojatno
nadaren za prianje pria, i nita mi nije bilo milije nego sluati
kako onim svojim blagim glasom prede sulude prie koje je natrpao u
glavu. Znao ih je na stotine, i uvijek kad bih ga zamolio, leei sav
modar i bolan u postelji nakon posljednjeg muenja, sjedio bi uz
mene satima i priao mi jednu za drugom. O Jacku ubojici divova,
Sinbadu moreplovcu, Odiseju lutalici, Billvju Kidu, Lancelotu i
kralju Arthuru, Paulu Bunvanu ... sve sam ih uo. One najbolje uvao
je za trenutke kad sam bio osobito tuan bile su to prie o mome
imenjaku, sir Walteru Raleighu. Pamtim kako sam se zapanjio kad mi
je rekao da nosim slavno ime, ime stvarnog pustolova i junaka. Kako
bi dokazao da ne izmilja, otiao je do police s knjigama i izvukao
debeli svezak sa slikom sir Waltera u njemu. Nikad nisam vidio
otmjenije lice, i ubrzo sam ga poeo prouavati svakodnevno,
deset-petnaest minuta. Sviala mi se njegova iljata bradica i poput
britvi otar pogled, i biserna naunica na lijevome uhu. Bilo je to
lice pirata, istinskog viteza-gusara, i od toga sam dana u svojoj
nutrini nosio sir Wal-tera kao svoje drugo 'ja', kao nevidljivog
brata koji e biti uz mene i u onim najgorim trenucima. Aesop mi je
priao o plastu i blatnoj kaljui, o potrazi za El Doradom, o
nestaloj koloniji u Roanokeu, o trinaest godina u londonskome
Toweru, o hrabrim rijeima koje je izgovorio prije nego to su mu
odrubili glavu. Bio je najbolji pjesnik svoga doba; bio je uenik,
znanstvenik, slobodni mislilac; bio je najbolji ljubavnik u cijeloj
Engleskoj. Zamisli tebe i mene zajedno, rekao je Aesop, tako e
otprilike dobiti ideju tko je bio. ovjek moje pameti i tvoje
hrabrosti, visok i naoit eto, to ti je sir Walter Raleigh,
najsavreniji ovjek koji je ikada ivio.Svake^ noi Majka Sioux
dolazila bi u sobu uukati me i zatim bi sjedila na krevetu sve dok
ne bih vrsto zaspao. Postao sam ovisan o tom ritualu, i iako sam, u
svakom drugom pogledu, odrastao brzo i okrutno, za nju sam bio jo
malo dijete. Pred Metrom Yehudijem ili Aesopom nikad nisam briznuo
u pla, no pred Majkom Sioux sam bezbroj puta otvarao slavine i
slinio joj u naruju poput kakve nevoljne mamine maze. Sjeam se kako
sam jednom otiao toliko daleko da sam dotaknuo temu letenja, a ono
to mi je rekla bilo je toliko neoekivano, toliko spokojno u
posvemanjoj sigurnosti - ne zato to sam sam vjerovao u to, nego
zato to je vjerovala ona, osoba kojoj sam vjerovao najvie na
svijetu.On je uistinu zao, rekao sam, govorei o metru, i kad zavri
sa mnom, bit u grbav i obogaljen poput Aesopa.Ne, sinko, nije ti to
tako. Plesat e s oblacima na nebu.Da - s harfom u rukama i krilima
koja e mi izniknuti na leima.U svojoj vlastitoj koi. S vlastitim
mesom i kostima.Majko Sioux, sve je to blef, to je odurna hrpa lai.
Ako ve stremi nauiti me onomu to eli, zato se ne potrudi i ne naui
me? Cijelu godinu trpim sve ovjeku znane strahote. Zakopao me,
palio me, sakatio me, a i dalje sam prikovan uz zemlju kao to sam i
bio.To su koraci. To tako mora ii. No, najgore je gotovo ve
prolo.Natjerao vas je da i vi povjerujete.
-
Majku Sioux nitko ne moe natjerati ni na to. Prestara sam i
prede-bela da bih gutala sve to ljudi govore. Falne rijei su kao
pilee kosti. Kad mi zapnu u grlu, ja ih samo ispljunem.Ljudi ne
mogu letjeti. To je tako. Ljudi ne mogu letjeti zato to Bog ne eli
da lete.To je mogue.Moda u nekom drugom svijetu. Ali ne i u
ovom.Vidjela sam to. Kad sam bila mala. Vidjela sam vlastitim oima.
Ako se ve dogodilo, moe se dogoditi opet.Sanjali ste. Mislili ste
da ste vidjeli, ali to je bio samo san.Walte, vidjela sam
vlastitoga oca. Vlastitoga oca i vlastitoga brata. Vidjela sam ih
kako se poput duhova kreu po zraku. Nije to bilo letenje onakvo
kakvim ga ti zamilja. Nimalo poput ptica ili leptira, bez krila,
bez ieg takvog. Jednostavno, bili su u zraku i kretali se. Sve je
bilo sporo i udno. Kao da plivaju. Probijali su se zrakom poput
plivaa, poput duhova koji kroe jezerskim dnom.Zato mi to niste
prije rekli?Zato to mi prije ne bi povjerovao. Zato ti to govorim
sada. Zato to dolazi vrijeme. Ako bude sluao to ti govori metar,
doi e i prije nego to misli.36TKad se proljee dokotrljalo drugi
put, rad na farmi inio mi se poput blagdana, pa sam se suludim
ushitom bacio na posao, raskriljenih ruku doekavi priliku da
ponovno ivim kao normalan ovjek. Umjesto da se vuem i neprekidno
gunam zbog bolova i boljetica, radio sam punom snagom, izazivajui
samoga sebe da izdrim i uivao u tim naporima. Za svoju sam dob i
dalje bio krljav, ali sam bio stariji i snaniji, i iako je to bilo
nemogue, davao sam sve od sebe da ostanem ukorak s Metrom
Yehudijem. Namjerio sam dokazati neto, valjda, ime bih ga natjerao
da me potuje, da me zamijeti. Bio je to nov nain otpora, i svaki
put kad bi mi metar rekao da usporim, da malo olabavim, da se ne
napreem toliko (Nije ti to Olimpijada, govorio bi, mali, ne
natjeemo se za medalje.), osjeao bih se kao da sam ponjeo pobjedu,
kao da sam sve vie i vie zadobivao vlastitu duu.Dotad mi je
zacijelio i mali prst. Neko krvava kaa tkiva i kosti zarasla je i
pretvorila se u glatki batrljak bez nokta. Uivao sam ga promatrati
i esto sam palcem prelazio po oiljku, dotiui dio sebe koji je
nepovratno nestao. inio sam to pedeset, sto puta na dan, i svaki
put kad bih to uinio, u glavi bi mi zazvonile rijei Saint Louis.
Trudio sam se drati prolosti, no tada su rijei postale samo rijei,
obredna vjeba pamenja. Nisu vie prizivale nikakve slike, nisu me
vie vodile na putovanja do mjesta gdje sam neko ivio. Nakon
osamnaest mjeseci u Ciboli, Saint Louis za mene se pretvorio u grad
duhova, koji je, djeli po djeli, nestajao svakodnevno.Jednog
popodneva tog proljea zatoplilo je upravo neopisivo - temperature
su dostizale one ljetne. Nas etvero radilo je na poljima, a kad je
metar svukao koulju kako bi si olakao muke, spazio sam da oko vrata
nosi neto konu vrpcu s koje je visjela malena, prozirna kugla;
poput kakvog dragulja ili ukrasa. Kad sam mu priao da bih pogledao
bolje - ista znatielja, bez ikakvog skrivenog motiva - vidio sam da
je u privjesku, u nekoj prozirnoj tekuini, vrh mog malog prsta.
Metar je zacijelo primijetio moje zaprepatenje, jer je, pomalo
uznemireno, pogledaosvoja prsa kao da je pomislio da mu po njima
plazi pauk. Kad je shvatio o emu je rije, prstima je uhvatio kuglu
i, zadovoljno se smijeei, pruio mi je. A, Walte, zgodna stvarica,
rekao je.Ne znam koliko je zgodna, rekao sam, meni izgleda strano
poznato.I treba ti biti. Neko je pripadala tebi. Bila je dio tebe,
tvojih prvih deset godina ivota.I jo je tako. Samo zato to je
odvojena od tijela, ne znai da je imalo manje moja nego
prije.Marinirao sam ga u formaldehidu. Sauvao ga poput mrtvog
fetusa u tegli. Sad vie ne pripada tebi sad pripada znanosti.Aha,
to onda radi na vaem vratu? Ako pripada znanosti, onda ga poklonite
muzeju votanih figura.Zato, mali moj drue, to za mene ima posebnu
vanost. Nosim to oko vrata kako bi me podsjealo na ono to ti
dugujem. Poput ome na vjealima. Ta kugla je albatros moje savjesti,
i ne mogu dopustiti da neznancima padne u ruke.
-
A to je s mojim rukama? Sto je poteno, poteno je, i ja hou
natrag svoj prst. Ako itko smije nositi ogrlicu, onda sam to
ja.Pogodit u se s tobom. Ako mi pusti da je nosim jo malo, smatrat
u je tvojom. Obeavam ti to. Na njoj je tvoje ime, i kad te jednom
dignem s tla, pripadat e tebi.Zauvijek?Zauvijek. Naravno,
zauvijek.A koliko je to 'jo malo'?Ne dugo. Ve stoji na samome
rubu.Jedini rub na kojemu stojim je rub propasti. A ako ja stojim
na njemu, onda ste na njemu i vi. Nije li tako, metre?Sinko, jako
brzo shvaa. Stojimo jedinstveni, padamo svaki za sebe. Vrijedi i za
mene i za tebe, i nitko ne zna gdje emo se zaustaviti.Bio je to
drugi put da sam uo ohrabrujue vijesti o svome napretku. Prve mi je
donijela Majka Sioux, a sad je glasnik bio metar glavom. Neu
poricati da mi nije laskalo, no usprkos svem njihovom uvjerenju u
moje sposobnosti, propustio sam uvidjeti koliko sam malo udaljen od
uspjeha. Nakon tog vrelog svibanjskog popodneva, proivjeli smo
razdoblje epskih vruina, najvrue ljeto koje se pamti. Zemlja se
pretvorila u kotao, i svaki put kad bi se hodalo po tlu, moglo se
osjetiti kako se tope potplati na cipelama. Svake veeri, za veerom,
molili smo se za kiu, no tri mjeseca s neba nije pala nijedna
jedina kap. Zrak je bio takosuh, toliko bjesomuno isuen, da se
konjske muhe moglo uti sa stotinu metara. Sve kao da je svrbjelo,
kripalo poput iaka koji se taru o bodljikavu icu, a smrad dvorinog
zahoda bio je toliko snaan da je palio dlake u nosnicama. Kukuruz
je usahnuo, uvenuo i umro; salata je dosi-zala groteskne,
gargantuanske visine - strila je iz vrta poput nekakvih mutantskih
kula. Do sredine kolovoza moglo se u bunar baciti oblutak, i
izbrojiti do est prije nego to je pljusnuo u vodu. Nije bilo
mahuna, nije bilo klipova kukuruza, nije bilo sonih rajica kao to
je bilo lani. Preivljavali smo hranei se jajima, gancima i
dimljenom unkom, i iako je zaliha bilo dovoljno da preivimo ljeto,
sve manje koliine zlokobno su navijetale crne mjesece koji su nas
ekali. Djeco, stegnite pojase, govorio nam je metar za veerom.
Stegnite pojase i vaite dok hrana ne izgubi svaki okus. Ako ne
rastegnemo ono to imamo, onda nas eka duga i gladna zima.Unato svim
nedaama koje su nas snale za sue, bio sam sretan, neizmjerno
sretniji nego to se to inilo moguim. Pregrmio sam one najgore
dijelove svojeg naukovanja, te su me ekale samo razine mentalnih
borbi, sukob sa samim sobom. Metar Yehudi nije mi vie bio prepreka.
Izdao bi naredbu i zatim mi ieznuo iz uma, vodei me do tolikih
dubina vlastite nutrine da se nisam sjeao tko sam ustvari. Tjelesne
razine bile su rat, in prkosa okrenut metrovoj nemjerljivoj
okrutnosti, i tada mi se nikad nije micao iz vida stajao je nada
mnom i izuavao moje reakcije, promatrao mi lice tragajui za
mikroskopski sitnim grevima boli. No, sad je sve to prolo.
Pretvorio se u blagog, dareljivog vodia, govorio zavodljivim i
tihom glasom mamei me da prihvatim sve bizarnije i bizarnije
izazove. Naredio mi je da odem na sjenik i prebrojim sve vlati
slame u konjunici. Jednu cijelu no proveo sam stojei na jednoj
nozi, a zatim drugu na drugoj. Usred dana vezao me na stup i
naredio mi da deset tisua puta ponovim njegovo ime. Nametnuo mi je
zavjet utnje, nisam smio ispustiti ni zvuka, ak i kad sam bio posve
sam. Tjerao me da se kotrljam po dvoritu, tjerao me da skakuem,
tjerao me da skaem kroz obrue. Nauio me kako plakati kad god
poelim, zatim me nauio kako se istovremeno smijati i plakati.
Natjerao me da se sam nauim onglirati, i kad sam svladao tri
kamena, natjerao me da ongliram s etiri. Tjedan dana drao mi je
povez na oima, zatim mi je na tjedan dana zaepio ui, da bi mi,
nakon toga, na tjedan dana povezao ruke i noge i natjerao me da,
poput crva, plazim po trbuhu.Vrijeme se promijenilo poetkom rujna.
Pljuskovi, munje, gromovi, snani vjetrovi i tornado koji nam je
zamalo odnio kuu. Voda se ponovno vratila, ali nam nije bilo nita
bolje nego prije. Urod je propao, tako danismo imali niime dopuniti
nae dugorone zalihe - budunost se inila mranom u najboljem sluaju,
jedva emo se provui. Metar je rekao da su svi farmeri u kraju
pretrpjeli jednaki udes, te da je raspoloenje u gradu sve gore.
Cijene su padale, kredita gotovo da nije ni bilo, i sve se vie
-
govorilo o pljenidbama. Kad se lisnice isprazne, metar je rekao,
onda su mozgovi puni gnjeva i bijesa. to se mene tie, te seljaine
mogu mirno krepati, nastavio je, no, jednom e potraiti nekoga tko e
im biti kriv za sve njihove nevolje - a kad dode do toga, bolje bi
nam bilo da sve etvero nestanemo. Cijele te udne jeseni, prepune
oluja i poplava, Metar Yehudi izgledao je kao da ga tite brige, kao
da predvia neku bezimenu propast, neto toliko mrano da se o tomu
nije usuivao govoriti naglas. Nakon to me cijeloga ljeta mazio,
poticao me da se suoim sa svim tekoama mojih duhovnih vjebi,
odjednom kao da ga je napustilo svako zanimanje za mene. Sve je ee
nestajao, a jednom ili dvaput vratio se vonjajui po piu; ak je
prestao pouavati Aesopa. U oi mu se uvukla nova tuga, izgledao je
mrano i zlokobno. Danas mi je veina toga mutna, no pamtim kako je,
tijekom onih nekoliko trenutaka kad me poastio svojim drutvom, bio
iznenaujue prisan. Iz te magle izdvaja se jedan dogaaj - jedne
veeri, poetkom listopada, vratio se kui s novinama pod rukom i
irokim osmijehom na licu. Imam dobre vijesti za tebe, rekao je, i
sjeo rairivi novine na kuhinjskome stolu. Tvoj klub je pobijedio.
Nadam se da te to veseli, budui da tu pie kako je prolo trideset
osam godina otkako su bili prvaci. Moj klub?Saint Louis Cardinals.
Oni su tvoj klub, nije li tako? Jo kako jesu. S njima sam dok sam
iv.Dakle, pie da su osvojili svjetsko prvenstvo. Prema onomu to
ovdje pie, sedma igra bila je neto najuzbudljivije u povijesti.Tako
sam saznao da su mi deki postali prvaci 1926. Metar Yehudi proitao
mi je napis o dramatinoj sedmoj igri, kad je Grover Cleveland
Alexander uao kako bi izbacio Tonvja Lazzerija sa sve etiri baze
pokrivene. Prvih nekoliko minuta mislio sam da izmilja. Posljednje
sam uo da je Alexander bio glavna faca u Philadelphiji, a
Lazzerijevo mi ime nije znailo nita. Zvualo je poput hrpe nekakvih
stranih pageta prelivenih umakom od enjaka, no metar mi je tada
rekao da je Lazzeri novak, a da je Grover u Cardinalse doao usred
sezone. Dan prije imao je devet bacanja i tako Yanksima unitio
priliku da dobiju tri utakmice za redom - tada mu je Rogers Hornsbv
sa svog mjesta dovikivao neka samo proba postii optravanje. Tada je
stari momak uteturao na teren, pijan40ko letva jo od sinonje
terevenke, i pokosio mladu njujorku usijanu glavu. Nekoliko
centimetara vie, i pria bi zavrila drugaije. U drugom bacanju,
Lazzeri je zabio loptu u gledalite na lijevoj strani, straan udarac
koji je sudac u posljednjem trenutku proglasio neispravnim.
Dovoljno da ovjeka udari kap. Alexander se drao dobro cijelu osmu i
devetu igru, kako bi osigurao pobjedu, a niz je zavrio kad je Babe
Ruth, jedini sultan bejzbola, izletio iz igre zbog pokuaja krade
druge baze. Nikad nije bilo takve utakmice. Najlua, najpaklenija
igra u povijesti, iz koje su moji Crvendai izali kao prvaci, kao
najbolja ekipa na svijetu.To je za mene bila prekretnica,
najznaajniji dogaaj u mom mladom ivotu, no po svemu drugomu, jesen
je bila mrana vjenost, duga meuigra puna dosade i utnje. Nakon
nekog vremena toliko sam postao nemiran da sam Aesopu rekao kako ne
bih imao nita protiv da me naui itati. Bio je i vie nego spreman,
samo je prvo to morao rijeiti s Metrom Yehudijem, i kad mu je metar
dopustio, moram priznati da me to malo pogodilo. Oduvijek je
govorio kako me eli ostaviti to glupljim - kako je to prednost kad
je u pitanju moja obuka - no sad je jednostavno okrenuo kaput i bez
ikakvog objanjenja promijenio miljenje. Neko sam vrijeme mislio da
je od mene digao ruke, pa mi je u srcu bujalo razoaranje, pasja
tuga koja je u prah satrla sve moje blistave snove. Sto sam
skrivio, pitao sam se, zato me napustio onda kad mi je
najpotrebniji?Tako sam, uz Aesopovu pomo, uio slova i brojke, i kad
sam zapoeo, uio sam toliko brzo da sam se znao zapitati u emu je
zapravo problem. Ako ve neu poletjeti, onda bar metra mogu uvjeriti
da nisam tupan, no za to mi je trebalo tako malo napora da sam tu
pobjedu ubrzo poeo smatrati posve ispraznom. Raspoloenje u kui
poraslo je nakratko u studenomu, kad se naglo prekinula nestaica
hrane. Nikomu ne rekavi kako je doao do novca, metat je potajno
dogovorio isporuku konzervi. Jednog jutra nam se pred vrata dovezao
kamion i dvojica jakota poeli su iskrcavati kutije. Bilo ih je na
stotine, a u svakoj dva tuceta limenki svakovrsno povre, meso,
juhe, pudinzi, konzervirane breskve i marelice bila je to poplava
nezamislivog obilja. Aesop i ja zabuljili smo se kao telci u arena
vrata, a metat je sve to vrijeme stajao prekriivi ruke na prsima;
neto kasnije pozvao nas je k sebi i stavio nam ruke na ramena. Ovo
se ni izdaleka ne moe mjeriti
-
s kuhinjom Majke Sioux, rekao je, no neizmjerno je bolje od
ganaca. Kad vas sve izda, samo se sjetite na koga moete raunati.
Bez obzira na to koliko nam crno bilo, uvijek u nai nain da nas
izvuem.Ma kako to izveo, kriza je zavrila. Smonica je ponovno bila
puna, i nismo vie ustajali od stola eljni jo hrane, nismo vie
cmizdrili zbog kruljenja u elucima. Moglo bi se pomisliti da je tim
preokretom zadobio nau doivotnu zahvalnost, no zapravo smo to ubrzo
nauili uzimati zdravo za gotovo. Nakon samo deset dana inilo nam se
posve prirodnim da jedemo obilno, a ve krajem mjeseca jedva smo
pamtili dane kad hrane nije bilo. Tako vam je to. Sve dok vam
nedostaje neto, za tim udite danonono. Samo kad bih to mogao imati,
govorite, time bih rijeio sve svoje probleme. No kad jednom doprete
do toga, kad vam u rukama konano zavri predmet elja, onda brzo gubi
svu svoju privlanost. Nameu se druge elje, osjeaju se nove udnje, i
malo po malo ovjek otkriva da je opet na poetku. Tako je bilo i s
mojom poukom iz itanja; tako i s novonastalim obiljem natrpanim po
kuhinjskim ormarima. Vjerovao sam da e sve to promijeniti stanje,
no na kraju se sve svelo na sjene, na udnje koje su zamjenjivale
ono to sam istinski elio - upravo ono to nisam mogao imati. Dakle,
na to se svodi pria o svim tim mjesecima. udio sam za metrovom
ljubavlju, i tu udnju nije mogla zadovoljiti nikakva hrana. Nakon
dvije godine, nauio sam da je sve to jesam poteklo izravno od
njega. Stvorio me na vlastitu sliku, a sad ga vie nije bilo. Zbog
nekih, meni tada neshvatljivih razloga, osjeao sam da sam ga
izgubio zauvijek.Nikad mi nije padalo na pamet pomiljati na gospodu
Witherspoon. ak ni kad je jedne veeri Majka Sioux nabacila neto o
metrovoj 'gospi udovi' iz Wichite, nisam uspio poslagati kockice. U
tom sam pogledu bio posve zaostao, jedanaestogodinji sveznadar koji
nije shvaao ono temeljno to se zbiva izmeu mukaraca i ena.
Pretpostavljao sam da je rije o putenim, sporadinim grevima
zabludjele poude, i kad mi je Aesop priao o smjetanju svoga stojka
u zgodnu, vruu picu (bio je upravo navrio sedamnaestu), odmah sam
pomislio na kurve koje sam poznavao u Saint Louisu, grube, lajave
lutke koje su se u dva sata izjutra klatarile ulicama i prodavale
tijela za beutan i stvaran novac. Nisam imao pojma o zreloj
ljubavi, o braku, o ikakvim, takozvanim, uzvienim osjeajima. Jedini
brani par koji sam vidio bili su tetak Slim i teta Peg, a taj je
spoj bio toliko brutalan, takvo bezumlje pljuvanja, kletvi i buke,
da je vjerojatno bilo posve logino to sam ivio u potpunom neznanju.
Kad bi metar odlazio od kue, pretpostavljao sam da negdje karta
poker ili ispija bocu kakve brije po krmama u Ciboli. Nikad mi nije
padalo na pamet da bi mogao biti u Wichiti, i da bi udvarao dami
otmjenoj poput Marion Witherspoon - to mu je postupno slamalo srce.
I sam sam je pogledao, no tada sam bio toliko bolestan i grozniav,
da je sejedva sjeam. Bila je halucinacija, privid roen u samrtnim
trzajima i iako bi mi povremeno njezino lice bljesnulo pred oima,
nisam je smatrao stvarnom. U najboljem sam je sluaju smatrao majkom
- no tada bi me obuzeo strah prestravio bih se to nisam uspio
prepoznati duh vlastite majke.Trebalo je nekoliko gotovo potpunih
katastrofa da me dovedu u red. Poetkom prosinca, Aesop se porezao
otvarajui limenku ueerenih bre-skvi. Isprva nije izgledalo nimalo
opasno, bila je to samo ogrebotina koja je trebala zacijeliti zaas,
no umjesto kraste, sve je nabreklo i pretvorilo se u strahotnu
kvrgu gnoja i boli; trei dan Aesop je leao u postelji s visokom
temperaturom. Bila je srea to se Metar Yehudi tada zatekao doma jer
je, osim drugih talenata, posve pristojno poznavao medicinu i kad
je sljedeeg jutra otiao u Aesopovu sobu da vidi kako je bolesnik,
siao je nakon dvije minute, odmahujui glavom, i zaustavljajui
navalu suza. Nemamo vremena, rekao mi je. Gangrena se proirila, i
ako se odmah ne rijeimo tog prsta, proirit e mu se na aku i na
podlakticu. Tri van i reci Majci Sioux da ostavi sve to radi i
stavi dva lonca vode na tednjak. Ja idem u kuhinju nabrusiti noeve.
Moramo ga operirati za najvie jedan sat.Uinio sam to mi je rekao, i
nakon to sam odvukao Majku Sioux s dvorita, otrao sam u kuu, popeo
se na kat i smjestio se pored prijatelja. Aesop je izgledao strano.
Bogato crnilo njegove koe pretopilo se u pranjavo, pjegavo sivilo,
i uo sam kako mu lajm grgori u grudima dok mu se glava ljuljala na
jastuku.Dri se, stari, rekao sam. Jo samo malo. Metar e te
izlijeiti, i prije nego to trepne, ve e sjediti za tipkama i
drndati neke svoje pjesmuljke.Walte? upita je. Walte, jesi li to
ti? Otvorio je svoje zakrvavljene oi) i pogledao u smjeru
-
mojega glasa, ali su mu bile toliko zamuene da sumnjam kako me
vidio.Naravno da sam ja, odvratio sam. Sto misli, tko bi sjedio
pored tebe u ovakvom trenutku?Walte, odrezat e mi prst. Bit u
unakaen do smrti, nee me htjeti nijedna djevojka.Ve si ionako
unakaen do smrti, a to te nije sprijeilo da lovi pice. Aesope, nee
ti odrezati pimpek. Samo prst, i to prst na lijevoj ruci. Sve dok
ti je stojko na svome mjestu, moe eviti do sudnjeg dana.Ne elim
ostati bez prsta, zatulio je. Ako izgubim prst, to znai da nema
pravde. To znai da mi je Bog okrenuo lea.Ja sam imam samo devet i
pol prstiju, i to mi nimalo ne smeta. Kad ostane bez prsta, bit emo
kao blizanci. Poasni lanovi Kluba devetoprstih, braa dok ne
otegnemo papke ba kao to metar uvijek obiava rei.Uinio sam s