-
PPetr D emjanovi Ous pens ky
Petr Demjanovi Ouspensky Razgovori s Vragom Prevela Milena
Benini Sadraj Uvod 7 Izumitelj 29 Dobroudni vrag 109 UVOD J
carskoj Rusiji, vragovi i demoni bili su vrlo stvarni sudionici
ljudskog ivota. Popularna je mata vidjela djelovanje neljudskih bia
u svakoj situaciji koja bi se dogodila, u rijekama, poljima i
umama, u domovima i na nebu. Slaveni su potomci azijskih hordi koje
su tisuljeima ivjele pod utjecajem arobnjaka i ama-na; nakon to su
preli na kranstvo, zadrali su mnoga svoja atavistika vjerovanja.
Mit koji je u Rusiji bio vrlo rairen tumaio je demone kao potomke
Adama i Eve, koji su imali dvanaest parova djece. Jednom kad ih je
Bog posjetio, Adam je sakrio polovicu svoje djece, jer je preao
granicu od est parova koju mu je Bog bio propisao. Onih dvanaestoro
koji nisu dobili Boji blagoslov bili su preci rase demona koji sve
otad mue ovjeanstvo. Takoer je bilo raireno i vjerovanje da Satan,
Zloinac, nije Boje stvorenje, ve neovisna sila koja je doprinijela
stvaranju svijeta podinjujui ga vremenu i smrtnosti. Vrag (Diavol)
ima svoj vlastiti veliki dvor podreenih vragova ija je zadaa
izvrtati planove Boga, Duha Dobrog. Vragovi nisu neprijatelji ljudi
osim ukoliko su ljudi prijatelji Boga. Oni su ti koji su odgovorni
za sav tehniki napredak: od njih je ovjeanstvo nauilo vjetinu
obrade metala, kuhanja i vrenja pia; Vrag je osobno otkrio vatru,
izgradio prvi mlin, i konstruirao prva kola. Umijee itanja i
pisanja jedan je od njegovih velikih darova ovjeanstvu. Svi su ti
darovi bili namijenjeni tome da ovjeka uine neovisnim o Bogu, i
time prekinu vezu kroz koju je ovjek mogao pomagati Bogu u
upravljanju svijetom. U tome svojstvu, Vrag je "lukavac" (Lukhavi)
koji se pojavljuje u staroslavenskim verzijama Oenaa, u rijeima
"Izbavi nas od lukavca". Postoji i posve drugaija vrsta vraga,
nazvana ort, koji je vie mora nego iskuenje. On je saveznik vjetica
i arobnjaka koji zazivaju neiste duhove. I opet, postoje bezbrojne
vrste demona, duhova, vila i drugih neljudskih bia ije su
aktivnosti jo prisutnije u ljudskom ivotu nego stoje to sluaj u
keltskoj mitologiji. Najstranija od njih je Baba Jaga, krupna i
mona enska figura koja igra vanu ulogu u slavenskim legendama. More
ili Mare koje mue ovjeanstvo prepoznatljive su kao Mara u
hinduistikim i budistikim legendama o iskuenjima Krine i Gautama
Budhe. Deriva-tivna Kikamora istonih Slavena postaje vodei duh uma
i stepa. (Cijela bi se knjiga mogla napisati o vrstama prirodnih
duhova i njihovoj ulozi u ivotu Slavena.) Postojali su i kuni
demoni koji su, ako ih se dri zadovoljnima, mogli biti prijatelji
svakoj obitelji, ali kad bi se razljutili, donosili su nesreu. Sve
bolesti i nesree pripisivane su demonima, od kojih je svaki vladao
pojedinom zarazom. 10 Ova kratka skica dovoljna je da pokae zato je
Ouspenskv, odrastao u umama, relativno skromnog, ali drevnog
podrijetla, smatrao prirodnim da uzme vraga kao junaka svoje prie,
kao to e to i Gurdjieff kasnije uiniti u Belzebubovim priama unuku.
Postoji, meutim, kljuna razlika u tome to je Belzebub opisan kao
izvanzemaljsko bie, dok su vragovi Ouspenskoga doista slavenski u
svojoj opsjednutosti materijalnim svijetom. Utjecaj manihejstva,
koji je prodro u Rusiju u drugom stoljeu nae ere, vidi se u
fanatinoj mrnji koju Ouspenskv osjea prema materijalizmu, ije
otje-lovljenje vidi u marksizmu i ruskoj revoluciji. Ouspenskv je
imao obiaj priati kako su u njegovoj obitelji imena Petar i Damjan'
jedno za drugim prelazila s oca na sina kroz mnogo generacija.
Tradicionalno, Damjani su bili asketski mrzitelji svijeta, a Petri
veseli ljubitelji ivota. Tvrdio je da su u njega ule obje te
osobine. I doista, bio je to ovjek s dvije suprotstavljene prirode,
a taj je dualizam obojio i njegov ivot i njegovo pisanje. Upoznao
sam ga 1920., ubrzo nakon to je s Kavkaza stigao u Konstantinopolj
sa svojom enom, Sofijom Grigorovnom, njenom keri, i njenim godinu
dana starim sinom Leonidom, koga smo svi zvali Lonja. Grad je
bio
-
prepun turskih vojnika na povratku, saveznike vojske u
okupaciji, i desetaka tisua ruskih izbjeglica. Ouspenskv je pronaao
sobu za svoju obitelj na Bijuk Adi - to jest, Prinkipou za
Levantince, ili L'Ile des Princes za strance. Sa sobom su iz Rusije
donijeli vrlo malo toga, a Ouspenskv je morao pronai nain da
izdrava sebe i svoju obitelj poduavajui engleski, koji je i sam
slabo govorio, za Ruse koji su se nadali otii u Imena samog
Ouspcnskog, nap prcv 11 Englesku u oekivanju sloma revolucije koji
su pouzdano oekivali. Skoro svi Rusi koje sam upoznao u to vrijeme
pravili su planove za povratak u Rusiju. Ouspenskv nije imao takvih
iluzija i bojao se, upravo suprotno, da e se boljevizam proiriti
kroz Njemaku i, preko Njemake, po cijeloj Europi. Vjerovao je kako
bi Engleska mogla izbjei revoluciju koja se sprema tako to e se
vrsto povezati sa Sjedinjenim Dravama. Jo jedan Rus koji je znao da
je carska Rusija, a moda ak i "Sveta Rusija" zauvijek nestala, bio
je Aleksandar Lvov, bivi pukovnik Carske konjike garde i lan najvie
ruske aristokracije, koji se odrekao zemlje i titule da bi slijedio
Tolstoja. On se izdravao izraujui cipele, zanatom koji je izuio
kako bi postao dijelom proletarijata. Godine 1920., Lvov je odsjeo
s gom Bea-umont, koja e kasnije postati mojom suprugom, u njenom
stanu, u velikoj drvenoj kui u blizini njemake ambasade. Jednog
dana, Lvov je upitao gu Beaumont bi li jedan njegov prijatelj mogao
iskoristiti njenu dnevnu sobu za sastanke okultne skupine. Voa te
skupine bio je Ouspenskv, koji je poeo dolaziti iz Prinkipoa
redovito svake srijede i odravati sastanke s kakvih
dva-deset-trideset Rusa. On i ja ubrzo smo se sprijateljili i poeo
mi je priati o zapanjujuem "Sustavu" koji ga zanima. Otprilike u
isto to vrijeme, ali u posve drugaijim okolnostima, upoznao sam
Gurdjieffa, autora toga "Sustava", i nekolicinu njegovih uenika
koji su zajedno s njim doli iz Tbilisija. Godine 1921. Ouspenskv
mije pokazao engleski prijevod svoje knjige Tertium Organum, koji
je upravo dobio od Nikija Besarabova. Stigao mu je telegram od 12 I
lady Rothermere, koja je u to vrijeme bila u New Yorku, i zvala ga
da se susretnu u Engleskoj. U to je vrijeme postojala opa uputa za
britanske konzule da smanje vize za ruske emigrante, ali ja sam
uspio uvjeriti britanski konzulat kako je Ouspenskv vrlo poeljan
posjetitelj, te sam pribavio vize za njega i njegovu obitelj. Kad
sam se 1922. vratio u London, pridruio sam se skupini koju su
vodili Orage i Maurice Nicoll, kojoj je Ouspenskv razotkrivao
zapanjujui korpus psiholokih, kozmolokih i povijesnih zamisli koje
su predstavljale Gurdjieffov "Sustav", te ih je upoznavao s
njegovim tehnikama samorazvoja. im sam se 1922. smjestio u Londonu,
postao sam aktivnim lanom kruga oko Ouspenskoga. Skoro svakog
tjedna sastajao sam se s njime privatno u njegovu stanu u Ulici
Gwendwr u zapadnome Kensingtonu. Zajedno bismo radili na prevoenju
njegovih knjiga s ruskog. Bio je vrlo spreman razgovarati o svome
ranom ivotu i iskustvima koja su ga navela da povjeruje kako su nai
uobiajeni pogledi na vrijeme, tvar i samo postojanje tek iluzije.
Ti su se razgovori esto nastavljali do pola noi u jednom kineskom
restoranu u Ox-ford Streetu koji je Ouspenskv smatrao posebno
ugodnim. Bio je poznavatelj egzotine hrane iz mnogih zemalja, i
imao tako profinjen ukus za kineski aj daje postao lanom odabrane
grupe koju bi Twinings iz Stranda svake godine pozivao da daju
svoje miljenje o novoj berbi. U razgovoru, Ouspenskv je iskazivao
duboki sukob izmeu svojih vjerovanja u zakon i red, svoje mrnje
prema boljevicima i svog prezira za nepismene mase 13 koji su
dolazili sjedne strane njegove prirode, te svoje spoznaje da svi
ljudi, vladali oni ili bivali vladanima, imaju jednako malo moi da
promijene bilo to ili uine ono to naume. Njegovo osobno odbacivanje
materijalizma, koje se iskazuje u Razgovor ima s Vragom, proi-|,
zlazi iz pogleda na ivot vrlo razliitih od Gurdjieffova odbacivanja
ljudskih pretenzija u njegovoj doktrini ovjeka kao stroja bez moi
da bilo to uini. U to je vrijeme Ouspenskv radio na biljekama koje
je napravio u razdoblju od 1915. do 1918., dok je bio Gurdjie-ffov
uenik, prvo u Rusiji a zatim na Kavkazu. On u to vrijeme nije imao
ni najmanje namjere objaviti taj materijal, ve je predloio da ga se
naglas ita na sastancima naih grupa. U to vrijeme, sve vie ljudi u
Londonu zanimalo se za sastanke Ouspenskoga, te on zbog toga nije
imao vremena sam se sastajati sa svim grupama. Zato je meni i nekim
drugima stavio u zadau da itamo iz njegovih knjiga te donekle
objanjavamo njihov sadraj. Godine 1922. Ouspenskv se naradio ne bi
li pomogao Gurdjieffu u pokretanju njegova Instituta za harmonian
razvoj ovjeka u Prieureu, u Fontainebleauu. Isprva smo se nadali da
bi se Institut mogao smjestiti u Londonu, ali britansko
Ministarstvo vanjskih poslova odluno je savjetovalo
Ministarstvu
-
unutarnjih poslova da odbije dozvole boravka za Gurdjieffa i
njegovu skupinu. Bio sam svjestan daje vlada u Indiji smatrala
Gurdjieffa ruskim agentom vrlo neprijateljski nastrojenim prema
Britaniji, i zakljuio sam da gaje dosje koji sam vidio u Turskoj
slijedio u Englesku i predstavljao glavnu prepreku stalnoj dozvoli
da se nastani u ovoj 14 zemlji. ini mi se daje neprijateljstvo
prema Gurdjie-ffu iz tih ranih dana ostalo jednako ivo sve do kraja
njegova ivota, te tako objanjava injenicu to se nikad vie nije
vratio u Englesku. Narav Ouspenskoga bila je iznimno osjetljiva, i
to to se uporno trudio dobiti potrebne dozvole govori mnogo o
njegovoj vjernosti Gurdjieffu. Tek dvije godine kasnije, u proljee
1924., Ouspenskvje posve promijenio svoj stav i svojim vlastitim
uenicima savjetovao da vie nemaju nikakva posla s Gurdjieffom.
Prema Borisu Mouravieffu, koji je poznavao Ouspenskog u Rusiji i
prvi put upoznao Gurdjieffa u Turskoj 1921., Ouspen-sky se okrenuo
od Gurdjieffa zbog pitanja morala. U jednoj neobjavljenoj studiji o
Ouspenskom i Gurdjieffu, Mouravieff opisuje posjet Parizu odmah
nakon Gur-djieffove skoro fatalne nesree 1921. i prisjea se kako je
Ouspenskv eksplodirao: "Kad bi netko blizak tebi, bliski roak,
ispao kriminalac, to bi uinio?" Takvi stavovi iskazuju asketsku,
puritansku stranu prirode Ouspenskog, nesavladivu prepreku njegovu
razumijevanju Gurdjieffa, koji se nije optereivao razlikama meu
ljudima - materijalist ili spiritualist, grub ili kultiviran, zao
ili dobar - ve objektivnim znaenjem ljudskog ivota, ili, kako je
sam govorio "smislom i znaenjem ljudskog postojanja na zemlji".
Razlika se jo jae istie ako usporedimo knjige koje je Ouspenskv
napisao prije i nakon svoga susreta s Gurdjieffom 1915. Reputacija
Ouspenskoga, osobito u Rusiji prije 1914. i SAD-u poslije 1945.,
poiva uglavnom na njegovom neobinom Tertium Organumu, ija 15
je sredinja tema potreba da se prevazie logino razmiljanje ako
elimo shvatiti prirodu stvarnoga svijeta. Zapadni itatelji
Ouspenskoga poznaju uglavnom kroz tu knjigu, i kroz U potrazi za
udesnim. Ona prva knjiga je skoro posve on, a ona druga skoro posve
Gurdjieff. Izmeu njih dolazi Novi model univerzuma, koji je u
velikoj mjeri pod utjecajem njegovih putovanja izmeu 1908. i 1915.
Malo se zna o tome razdoblju njegova ivota, a ja mogu govoriti samo
o anegdotama koje sam uo od njega kroz nae razgovore. Bio je
uspjean novinar, povremeno radei za vodee ruske novine, ali ee kao
slobodnjak. U razdoblju izmeu 1908. i 1912. putovao je Europom i
Sjedinjenim Dravama, piui lanke za novine u St. Petersburgu. Prva
pria u ovoj knjizi, "Izumitelj", pokazuje njegovo poznavanje New
Yorka u vrijeme kad je predsjednik SAD-a bio Theodore Roosevelt.
Nikad nije bio na zapadnoj obali, i rekao mi je da ali zbog toga,
premda ne toliko koliko zbog nemogunosti da posjeti Japan. Godine
1912. ostvario je ambiciju da ode u Indiju s otvorenom narudbom da
pie lanke za troje ruske novine. Upoznao je neke od najpoznatijih
vogina toga vremena, ukljuujui tu i Auro-binda, koji je ve imao
ustanovu u Pondicherrvju. Nitko ga se od njih nije dojmio. Kasnije
je objasnio daje traio "pravo znanje", a pronaao samo svete ljude
koji su moda dostigli osloboenje za sebe same, ali nisu svoje
metode mogli prenijeti drugima. Takoer je proveo neko vrijeme u
Adhvaru na Madrasu, u glavnom stoeru Teozofskog drutva. Kasnije je
volio priati priu o "ka-stinskom sustavu" u Adhvaru. U prizemlju su
bili svi ['< 16 prirepci i neistaknuti posjetitelji. Prvi je kat
bio rezerviran za podravatelje koji su drutvu davali novac i
podrku. Posljednji kat, s velikom terasom na krovu, bio je dom
ezoterine skupine, pravih poznavatelja teozo-fije. Ouspenskv se s
uitkom sjeao kako je jednom uao u ezoterinu skupinu premda nije bio
lan Teozofskog drutva i otvoreno je kritizirao njihovu osnivaicu,
Helenu Blavatskv. Tvrdio je da u Adhvaru nije naao nita zbog ega bi
poelio ostati. Produio je na Cejlon, koji mu se inio privla-nijim,
i upoznao nekoliko najslavnijih bhikkua, te se uvjerio kako se na
Cejlonu jo provode stare tehnike budizma. Ali i opet nije osjetio
potrebu da se odrekne Zapada i postane monahom. Kasnije je napisao
da ga nije zanimao put koji bi ga izolirao od zapadnog svijeta,
koji dri klju za budunost ovjeanstva. To nije znailo da sumnja u
postojanje "kola", kako ih je on nazivao, u Indiji i Cejlonu, ali
te kole vie nisu imale znaenje kao nekad. Takoer je dodao daje
otkrio kako se veina tih kola oslanja na vjerske i religijske
tehnike, koje je smatrao nedovoljnima da se prodre u sutinsku
stvarnost koju je traio. Kad se Ouspenskv vratio u Rusiju, cijeli
tijek njegova ivota promijenio se zbog susreta s Gurdjieffom.
Gurdjieffov sustav za harmonian razvoj ovjeka nudio je toliko
mogunosti koje se nije moglo pronai ni u budistikim spisima,
Nikajama, ni u metodama thera-vadinaca toga vremena, daje Ouspenskv
pronaao novu nadu. Ova je knjiga napisana prije tog susreta i, za
razliku od kasnijih njegovih spisa, nije preraena u svjetlu onoga
stoje nauio od Gurdjieffa. Moe ju se smjestiti 17 zajedno s Tertium
Organumom i Ivanom Osokinom, meu "pravog Ouspenskog". Ivan Osokin
je,
-
doista, u velikoj mjeri autobiografski, i iz njega moemo
stvoriti predodbu o ivotu Ouspenskog u koli. Prvi je put objavljena
u Rusiji kao Cinemadrama, kao izraz Ouspen-skvjeva uvida u vjeito
ponavljanje, ali ja sam uvjeren da je promijenio kraj nakon to je
susreo Gurdjieffa, koji je i sam pridodan u liku arobnjaka (da
predstavlja "Posao", kako ga je Ouspenskv vidio), koji Osokinu
pokazuje nain da pobjegne iz ciklusa neprestanog neuspjeha koji
zavrava samoubojstvom i u kojem je bio zarobljen. Ouspenskv i
njegov koncept ljudske sudbine vidljivo je povezan s idejom
"bijega". U kasnijim godinama, ta potreba da se pobjegne od
ponavljanja postala je skoro opsesivnom, stoje prenio na svoje
najblie sljedbenike, kao to su Rodney Collin Smith i dr. Francis
Roles. Izbjegavanje umijeanosti u proces svijeta povezivalo se s
idejom bijega od ponavljanja. Poput mnogih drugih Rusa, on je
sanjao o kultiviranoj duhovnosti koja bi stvorila okruenje u kojem
bi se prosvijeena nekolicina mogla povui iz svijeta i privatno
dostii osloboenje. Taj ga san nikad nije do kraja napustio.
Ouspenskv je, meutim, bio posve nesposoban slijediti Gurdjieffa u
posljednjim stadijima njegova rada. Razlozi za to nisu relevantni
za ovu knjigu, ali posljedica je bila to daje, nakon stoje u
potpunosti podravao Gurdjieffa sve do trenutka njegova odlaska u
Ameriku 1923., Ouspenskv posve promijenio miljenje 1924., dok je
Gurdjieff jo bio u Americi. Od tog trenutka pa do kraja ivota, nije
imao izravnih kontakata s 18 Gurdjieffom, premda je ostao
strastveno zainteresiran za sve stoje Gurdjieff radio. Nakon
prekida s Gurdjieffom, Ouspenskv se vratio svojim najranijim
spisima i priredio kompilaciju koju je objavio 1929. pod naslovom
Novi model univerzuma. U to vrijeme, moji vlastiti odnosi s njim
bili su vrlo bliski. Obojicu nas je zanimala priroda vremena i
vjenosti, i vjerovali smo da bi vana otkria na tome polju privukla
pozornost na "Sustav" koji je Ouspenskv pripisivao koli mudrosti od
koje smo se jo uvijek mogli nadati pomoi koja nam je trebala, bez
potrebe da se prolazi kroz Gurdjieffa, kojeg je smatrao "okaljanim
kanalom". Novi model univerzuma je serija labavo povezanih eseja sa
zajednikom temom da su trenutne koncepcije ovjeka i univerzuma
duboko pogrene i da e ih trebati odbaciti. U jednom je trenutku
razmiljao o tome da jedan od Razgovora s Vragom - mislim da se
radilo o "Dobroudnom Vragu" - ukljui u Novi model univerzuma.
Konano je odluio izostaviti priu jer se nije slagala s filozofskim
karakterom knjige. (Veina tog materijala napisana je prije 1914. i
objavljena u ruskim novinama za koje je Ouspenskv radio kao
novinar.) U to vrijeme, Ouspenskv je jo uvijek pisao na ruskom, i
poslao je jedan primjerak ruskog teksta u Pariz da ga na francuski
prevede barunica Rausch, dok je drugu kopiju na engleski prevodila
ga Kent, i sama iz plemenite ruske obitelji, i drugi Rusi iz
njegova kruga. Ja sam pomogao s prijevodom, osobito pazei da se
misli Ouspenskog ispravno prenesu. U to mi je vrijeme Ouspenskv
prvi put spomenuo svoje Razgovore s Vragom. Rekao mi je kako je te
19 dvije prie napisao da bi izrazio svoje uvjerenje kako je glavna
pogreka ovjeka u vjerovanju u materijalni svijet kao jedinu
stvarnost. To uvjerenje, rekao je, izvor je veine ljudskih muka,
jer se ljudi besmisleno bore oko nestvarnih problema, zanemarujui
pravi problem, to jest oslobaanje od nae vezanosti za materiju.
Razgovori s Vragom napisani su dok je Ouspenskv bio u Indiji i na
Cejlonu 1914., i objavljeni su s novim svretkom u jednim
petersburkim novinama u prvim danima rata. Izdanje iz kojeg dolazi
ovaj prijevod objavljeno je u Petrogradu 1916. Sve kopije koje je
Ouspenskv imao izgubljene su s ostatkom njegove knjinice nakon
Oktobarske revolucije u Moskvi. Poslao je nekoliko primjeraka
prijateljima u inozemstvu i predloio da ih pokuam pronai kroz
Teozofsko drutvo. Gica Maud Hoffman, vodei teozof i prijateljica
Leadbeatera i ge Besant otkrila je kako je jedan primjerak doao u
Knjinicu Bri-tish Museuma. Pronaao sam je pod imenom "Uspen-ski, P.
D.", i uspio sam dobiti dvije fotokopije, od kojih mi je jednu
Ouspenskv ostavio, mislei na mogui prijevod. Razgovori s Vragom
oito pripadaju JVanderjahr-eri1 u ivotu Ouspenskoga, dok je traio
tajnu koju je smatrao skrivenom u kolama Indije i Cejlona. Njegova
teozofska nagnua vide se u nevoljkosti da se okrene Levantu ili ak
sredinjoj Aziji u potrazi za izvorom uenja. Premda razoaran
Teozofskim drutvom kakvo je pronaao u Adhvaru, prihvaao je mnogo
njihove filozofije. Osobito ga je fascinirao teozofski ciklus
povijesnog ponavljanja. esto se na to pozivao u kasnijim 2 Godine
lutanja, njem 20 godinama, i govorio o svjetskim ratovima kao
dokazu da ulazimo u posljednje stadije Tamnog ciklusa. Ta tema oito
utjee i na njegov tretman "Dobroudnog vraga". Zanimljivo se
prisjetiti kako je Ouspenskv bio veliki ljubitelj Roberta Louisa
Stevensona i govorio kako je na njega utjecala bajka pod imenom "Ki
dun-trineskoga kralja", koja iskazuje istu temu vjeitog ponavljanja
s naznakama o tajni slobode. Povezivao je Stevensona s Nietzscheom,
kao dvojicu ljudi od kojih je najvie nauio o ponavljanju u svojim
ranim godinama.
-
Razgovori s Vragom ne izraavaju dovoljno agoniju neodlunosti
koju je Ouspenskv proivljavao u posljednjim godinama svog ivota. To
je moda i jedini razlog zato ih nije objavio. Mislim da ih je, osim
toga, na neki nain povezivao sa svojom mladenakom iluzijom kako bi
duhovnost i humanizam mogli ii istim putem kad bi se samo iz
jednoga mogla ukloniti religija, a iz drugoga materijalizam. Jednom
mije doista rekao kako ima i biljeke za trei razgovor, koji bi od
svega nainio cjelinu. Mislim da je imao na umu pokazati ulogu
"Posla" kao tree snage koja moe pomiriti duh i materiju, ali nije
mogao pronai nain da tu temu uini dovoljno dramatinom. Uoi
izbijanja Drugog svjetskog rata, rekao je nekim svojim uenicima
kako nema puno nade da e pronai izvor za uenje koje dijeli. Neto je
nedostajalo i, bez novih spoznaja, morat emo se pomiriti s tim da
traimo vlastiti put do osloboenja. U posljednjim tjednima svoga
ivota, 1947., javno se odrekao "Sustava" kako gaje prihvatio 21 od
Gurdjieffa i pozvao svoje sljedbenike da krenu iznova, svatko na
svoj nain. Dvije prie objavljene u ovoj knjizi ispituju dva
problema koji su za Ouspenskoga bila vrlo ozbiljna i vana. Prvi je
problem "svjesnog zla". On je dobro poznavao istonjaku doktrinu
koja u cjelini nijee mogunost zle volje i tretira zlo kao odsutnost
dobra ili, u najgorem sluaju, posljedicu privrenosti izvanjskom
svijetu. Takoer je od djetinjstva bio izloen doktrini prvoga
grijeha, koju nije mogao ni prihvatiti ni odbaciti. Jednom je
svojim grupama u Londonu zadao zadatak da poine in svjesnog zla.
Svi smo se zaudili svojoj nesposobnosti da poinimo samo jedan zao
in svjesno, dok smo istovremeno bili svjesni kako stalno radimo i
kudikamo gore stvari, pa ak i znamo da ih radimo. Ouspenskv je
tvrdio kako je zlo san, mehaninost, i odsustvo namjere, za to smo
izravno odgovorni jer je u naoj moi da ne budemo usnuli i mehanini,
ali to ne moemo izravno kontrolirati. Ova se tema provlai kroz priu
o izumitelju, koji ini zlo naroito kad namjerava initi dobro, i ne
moe se natjerati da prihvati katastrofalne posljedice svoga
vlastitoga genijalnog rada. Shvaa da se nikad nije zapitao to bi se
dogodilo kad bi edo njegova uma postiglo sveopi uspjeh. U tom
smislu, pria o izumitelju oito je alegorija o modernom ovjeku
suoenom s posljedicama udesa znanosti i tehnologije. On priu
nastavlja vrlo znakovito, pokazujui kako izumitelj, uvijek u vlasti
nad materijalnim silama, poinje tim istim silama davati novu
osobinu, osobinu koja ga odvaja od Vraga i konano dovodi do njegova
22 nestajanja, jer ga Vrag vie ne razumije i ne moe slijediti u
uzvienoj potrazi za korisnom upotrebom materijalnih sila koje je
oslobodio. Sve to preostane od Vraga je miris sumpora. Ve na prvoj
stranici, Ouspenskv daje naslutiti dublje znaenje prie. Vrag
"precizno govorei" ne postoji: on i njegova svita su samo ono to
ovjek od njih uini. Vrag moe samo sugerirati, a ak i njegove
sugestije na kraju se pokau kao autosugestija ovjeka samog. ovjek
materijalnom svijetu daje dijabolian karakter koji mu nije priroen,
ali je takoer sposoban osvijestiti realnost drugih vrijednosti.
Zato Vrag u prii stalno rogobori protiv umjetnika i mistika koji su
svjesni i nekog drugog svijeta, osim materijalnog; a taj drugi
svijet je mjesto u kojem za dijaboline sugestije mjesta nema.
Ouspenskv je bio i ostaje dualist, jer vidi dijaboline vrijednosti
kao neto to ovjek imputira materijalnom, kvantitetom opsjednutom
svijetu, ali razlikuje te lane, dijaboline vrijednosti od onih
umjetnikog uitka, vjerskog iskustva i duhovne kvalitete. Ouspenskv
se i sam sjea kako je, kad je upoznao Gurdjieffa, pokuao ustrajati
na toj razlici, ali Gurdjieff ju je odbacio, govorei: "To je sve
mehaniko. Nema veze jesu li vrijednosti duhovne ili
materijalistike. Ono stoje vano jest jesu li mehanike ili svjesne."
To je Ouspenskome oito bila nova ideja, s kojom se nije slagao u
vrijeme kad je napisao "Izumitelja" ili "Dobroudnog Vraga" koji mu
slijedi. Bez obzira na to, Ouspenskv proizvodi koncept materije kao
naina postojanja. On koristi izraz VELIKA MATERIJA 23 (velika slova
u ruskom izvorniku) da naznai kako ne govori o materiji u smislu
njenih ogromnih razmjera u svemiru, kvantitativne ogromnosti, ve o
njezinu statusu kao naina postojanja. U tom smislu, Ouspenskv je
nedvojbeno dualist, jer percipira Veliku Materiju kao otpor
kreativnoj snazi Boga. Najnadahnutije djelo Ous-penskoga, Tertium
Organum, posveeno je tezi - gotovo otkriu - da logiko razmiljanje
zarobljuje ovjeka u materijalnom svijetu. "Trei instrument" koji je
po svojoj tvrdnji otkrio jest kreativni uvid koji nadilazi logiku.
Ova ideja prisutna je u svim spisima Ouspenskoga, i vidi se u
Vragovoj mrnji prema umjetnicima i misticima koji ne misle logino
ni normalno. Materija i logika su supstanca dijaboline sugestije.
Gurdjieff, s druge strane, promatra tvar i energiju kao meusobno
zamjenjive (i to davno prije nego to su Einsteinove jednadbe iroko
shvaene), a poduavao je takoer i daje razina materijalnosti u
odnosu s razinom Svijesti ili razinom Bia. Te su ideje zapanjile
Ouspenskoga kad ih je 1915. prvi put
-
uo, i nije ih pokuao ukljuiti u svoju revidiranu verziju
"Izumitelja". "Izumitelj" je napisan za objavljivanje u jednom
ruskom asopisu, i Ouspenskv je oito na umu imao itateljstvo koje
zahtijeva i sentimentalan i senzacionalan materijal. Epizode
povezane s izumom i eksplozijom interesa koja slijedi zbog upotrebe
izuma u posebno dramatinim okolnostima pomalo su repetitivne i
povremeno dosadne. Ja sam, stoga, na sebe preuzeo da malo skratim
te epizode i izbacim neke od isto narativnih dijelova prie. Ostavio
sam sve relevantno za temu koju Ouspenskv eli predstaviti i koja
je, nedvojbeno, 24 za njega bila pravi smisao ovih dviju pria.
Uinio sam to jer je i sam Ouspenskv bio posve bezoan kratei svoj
materijal kad je svoje stare ruske spise koristio da bi sastavio
knjigu Novi model univerzuma. Kad se okrenemo "Dobroudnom Vragu",
pria postaje znatno ivotnija, jer se velikim dijelom zasniva na
putovanjima Ouspenskoga po Indiji i Cejlonu, te je bio u stanju
ponuditi izvoran opis spilja Alhore, koje je posjetio 1913., kao i
budistikih hramova koje je vidio na Cejlonu. Vrag (u ovoj prii
Ouspenskv nije koristio veliko slovo, oznaavajui mnoinu demonskoga
roda) je predstavljen kako se trudi da nas sprijei u buenju i
shvaanju prave situacije, odnosno injenice da smo zarobljeni u
materijalnom svijetu samo zato to se ne elimo suoiti i prihvatiti
istinu kako stvarnost nije dio ovoga svijeta. Sugestija koja se
pojavljuje u obje ove prie, da se vragovi zanimaju za ovjeka samo
kad se pone doista truditi da pobjegne, predstavlja gledite kojemu
se Ouspenskv esto vraao. Postoji zakon da svaki pozitivan trud mora
neizbjeno proizvesti negativnu reakciju jednake snage. Premda se to
stalno pojavljuje u povijesti ovjeanstva - bez obzira gleda li se
na malenoj ili velikoj skali i razini - mi se s time ne elimo
suoiti. Tek mali broj ljudi moe priznati daje cijena injenja
dobroga neizbjeno to da se izloe oporbi ili ak prijetnji unitenjem;
ti su ljudi drugaiji od obinih ljudi i prepoznali bi jedni druge da
se vrag ne trudi da ih u tome sprijei. Dobroudni Vrag eli da
ljudski rod bude sretan i ne optereuje se potragom za neuhvatljivim
"drugim 25 svijetom". Tu prepoznajemo temu Gurdjieffova "organ
kundabuffera " za kojeg Ouspenskv sasvim sigurno jo nije ni uo u
vrijeme dok je pisao ovu priu. "Dobroudni Vrag" naglaava vanost
samoobmanjivanja ovjeka. ovjek ostaje vezan za zemlju jer spava u
odnosu na stvarnost i ne eli se probuditi. Zamilja "dobro" u smislu
iluzornog svijeta, u kojem se ionako nita ne moe postii. Vragov je
zadatak da ohrabri ovu obmanu, a s dobronamjernim ljudima to ini
igrajui na iluziju da su dobre namjere i dobri ini jedno te isto.
"Plemenitost" je adut kojim dobiva posljednju bitku. U "Dobroudnom
Vragu" Ouspenskv oito posuuje iz slavenskih legendi o podjeli
ovjeanstva na Adamovu prihvaenu i odbaenu djecu. Mijenja legendu
inei Adamove potomke sposobnima da uvide Stvarnost, dok su oni koji
su potomci ivotinja od toga odsjeeni. Samo Adamovi potomci imaju
sposobnost buenja i stjecanja "due". Ouspenskv se nije mogao
odluiti oko nepote-nja ivota koji otvara tako velike mogunosti tako
malom broju ljudi, i naizgled nijee nadu za veinu. U ovoj je prii
eksperimentirao s opisom vraga koji see u zo-roastriko podrijetlo.
U Avesti, rase ljudi i ivotinja potomci su ovjeka Gavomarta i bika
Gosh Urvana. Ave-sta im ne daje odrednicu dobrog i loeg, ve im
pripisuje razliite uloge u borbama izmeu dobrih i zlih duhova. Te
su tradicije dole do Slavena prije njihovih selidbi prema zapadu i,
razdvojene od svojih vjerskih i mitolokih poela, pretvorile su se u
bajke i folklor. Ouspenskv je prepoznao neto od njihova izvornog
znaenja i uspio ih iskoristiti da prenese vlastitu poruku. 26 I
ovjek je ranjiv s obje strane svoje prirode - one koja stremi k
svjetlu jednako kao i one koja tei tami. Dijabolina sugestija koja
igra na ovjeju plemenitost moe dovesti do vee propasti nego
iskuenja koja opsjedaju njegovu ivotinjsku prirodu. Ouspenskv je
svjestan toga da "zle" sile rade na unitenju ljudske slobode, i
vidi da se te snage ne moe svladati izravnim sukobom jer su "dobre"
snage meusobno podijeljene sloganima kao to su "patriotizam",
"portvovnost" i "odanost cilju" - to sve vrag moe iskoristiti. U
tim priama, vrag ne uspijeva ostvariti svoje ciljeve, jednako tako
bespomoan kao i njegove nesuene rtve. Svijet je u svojoj biti
iracionalan, i ne smijemo oekivati da emo pronai odgovore na svoja
pitanja ni pouke u svojim priama. ini se da je to poruka koju
Ouspenskv eli prenijeti. Njegov je pesimizam privremeno nestao kroz
kontakt s Gurdjieffom, ali se opet spustio na njega kad je uvidio
kako Gurdjieff nije ovjek kakvog je zamiljao i kakvom se nadao. ivo
se sjeam jedne zimske veeri 1924., kad sam s Ouspenskvm sjedio u
Ulici Gwendwr. Stajao je pred plinskom grijalicom u otrcanoj
dnevnoj sobi i rekao, kao da govori samome sebi: "Ne znamo je li
ovaj posao mogu, ali znamo da bez njega nema nade. Ne smijemo
odustati, ak i ako ne vidimo nikakav dokaz da e nas izvesti iz
tame. Nema nieg drugog, i moramo se drati te jedne sigurne
-
toke." Otada je prolo etrdeset i osam godina, a ja sam se
uvjerio ne samo da nema nieg drugog, nego i da ovjek nije u
bezizlaznoj situaciji. Mi smo u ozbiljnoj krizi - ozbiljnijoj ak i
od 27 one koju je Ouspenskv predviao - i hipnotiziraju nas
materijalne snage. Sama ozbiljnost krize dovodi do buenja. ovjek
poinje uviati prijetnju samome svojem postojanju, i ima mnogo onih
koji su spremni prihvatiti izazov koji Leslie White nije shvatio.
Ouspenskvjeva intuitivna spoznaja da neki ljudi vide stvarnost tamo
gdje veina vidi samo privid danas je jo relevantnija nego kad je
on, prije ezdeset godina, napisao ovu priu. Ako dovoljno ljudi
uspije vidjeti izazov i prihvatiti ga, ovjeanstvo e napraviti velik
korak naprijed. Ali takoer se ini da su na djelu i lukave snage iji
je cilj sprijeiti buenje onih koji imaju sposobnost da vide.
Ouspenskvjeva alegorija vraga preblizu je istini da bi bila ugodna.
Izvor je istinskoga zadovoljstva to sam bio u prilici doprinijeti
ouvanju jednog dijela knjievne produkcije Ouspenskoga. Gica
Ekaterina Petroff radila je sa mnom na ovom prijevodu nekoliko
godina s prekidima. Gica Anna Durkova pomogla je pri ureivanju, i
svojim poznavanjem slavenskog folklora. Nadam se da e se rezultat
svidjeti i starim ljubiteljima Ouspenskoga, kao i novim itateljima.
John G. Bennett Sherborne, Gloucestershire lipanj 1972. 28
IZUMITELJ
"I ispriat u ti bajku", ree Vrag, "pod jednim uvjetom: ne smije
me pitati koja je pouka. Moe izvui kakav god hoe zakljuak, ali,
molim te, ne pro-pituj me. Ve i ovako se na naa lea navaljuje puno
previe ludosti, a mi, precizno govorei, ak ni ne postojimo. Vi ste
ti koji nas stvarate." Moja pria odvija se u New Yorku prije kakvih
dvadeset i pet godina. ivio tako mladi po imenu Hugh B.; neu vam
rei njegovo puno ime, ali uskoro ete ga i sami pogoditi. Njegovo je
ime poznato ljudima na svih pet kontinenata. Ali u to je vrijeme jo
bio posve nepoznat. Poet u u jednom traginom trenutku u ivotu toga
mladia, dok je putovao iz jednog od predgraa New Yorka prema
Manhattanu, s namjerom da kupi pitolj i zatim se ubije na
usamljenoj obali Long Islanda; na mjestu koje mu se urezaio u
pamenje jo za djeakih izleta, kad bi on i njegovi sudruzi u igri,
pretvarajui se da su istraivai, otkrivali nepoznate krajeve u
okolici New Yorka. 31 Namjera mu je bila vrlo odreena, a odluka
konana. Sve u svemu, bila je to vrlo uobiajena pojava u ivotu
jednog velikog grada, neto to se stalno susree; zapravo, da budemo
iskreni, morao sam sline situacije organizirati tisuama i desecima
tisua puta. Meutim, ovog je puta tako uobiajen poetak imao prilino
neuobiajen nastavak i posve neuobiajen ishod. Bez obzira na to,
prije nego to se posvetimo ishodu toga dana, moram vam podrobno
ispriati kako je do svega toga dolo. Hugh je bio roeni izumitelj.
Od najranijeg djetinjstva, kad bi sa svojom majkom etao po parku
ili se igrao s drugom djecom, ili naprosto tiho sjedio u kutu
gradei kockama ili crtajui udovita, neprestano je neto izumljivao,
slaui u svojoj glavi raznorazne neobine izume, poboljanja za sve na
svijetu. Posebno mu je zadovoljstvo prualo izumljiva-nje poboljanja
i adaptacija za njegovu tetu. Nacrtao bi je s dimnjakom, ili na
kotaima. Zbog jednog je crtea, na kojem je ta ne ba mlada djeva
prikazana sa est nogu i drugim varijacijama, mali Hugh otro kanjen.
Bila je to jedna od njegovih najranijih uspomena. Nedugo nakon
toga, Hugh je nauio prvo dizajnirati, a zatim i izraivati modele
svojih izuma. Dotad je ve nauio da se ive ljude ne moe poboljavati.
Bez obzira na to, njegovi su izumi, naravno, bili ista fantazija;
kad mu je bilo etrnaest godina, zamalo se utopio isprobavajui kod
kue izraene skije za vodu vlastita dizajna. 32 * * * U vrijeme kad
poinje moja pria bilo mu je kakvih dvadeset i est godina. Ve je
nekoliko godina bio oenjen, a radio je kao tehniki crta u nekoj
velikoj tvornici; ivio je u stanu s tri siune sobe, veliine
brodskih kabina, u ogromnoj i runoj ciglenoj zgradi u jednom
predgrau New Yorka. Bio je vrlo nezadovoljan svojim ivotom. Robovi
koji se mue u naim uredima i tvornicama obino jedva da su svjesni
svoga robovanja. Ako uope imaju ikakve snove, oni se odnose na
naine da svoje ropstvo uine ugodnijim: dobra zabava nedjeljom;
veernji odlazak na ples; gospodsko odijevanje; i zaraivanje vie
novca. ak i ako su nezadovoljni svojim ivotom, razmiljaju samo o
kraem radnom vremenu, ili o poveanju plae i duim praznicima -
ukratko, o elementima Socijalistike Utopije. Nikad, ak ni u duhu,
ne bi se mogli
-
natjerati da se pobune protiv rada samog po sebi. To im je Bog,
i ne usuuju mu se suprotstaviti ak ni u mislima. Ali Hugh je bio od
drugoga tofa. Mrzio je ropstvo. Uvijek je govorio da robovanje radu
izaziva gnjev Boji. Sama sr njegova bia drhtala je od svijesti o
toj hobotnici koja prodire u njega dok ga sve jae stee i davi.
Posve neovisno od ovoga, pomisao o uljepavanju ropstva nikad mu se
ne bi pojavila, niti je bio od onih ljudi koji bi se samozavaravali
jeftinom zabavom. Majka mu je umrla kad mu je bilo esnaest godina,
i bio je primoran napustiti kolu i postati egrtom u 33 uredu
tehnikog crtanja u jednoj tvornici, uz plau od pet dolara tjedno.
To je bio poetak njegove karijere. Izvana, malo se razlikovao od
ostalih egrta u svome uredu. Kopirao je crtee strojeva, pripremao
papir i boje, otno olovke i prenosio poruke i pakete razliitim
odjelima tvornice. Ali, u srcu, ni asa nije prihvaao taj ivot.
Hughovo je podrijetlo bilo drukije od veine onih u njegovoj
okolini, i odigralo je vanu ulogu u stvaranju njegovih stavova.
Njegovi su kolege bili djeca muke i siromatva, sinovi tvornikih
trudbenika kao to su bili i oni sami, i nedavni imigranti koji su
doli u Ameriku ne bi li pobjegli od gladi i hladnoe i pohlepe
zemljoposjednika, i od nezaposlenosti. Njihov je svijet bio malen,
ogranien, uzak, a njime je vladala stalna borba protiv gladi i
siromatva. U Hughu su govorili posve drugaiji glasovi. On je
pripadao jednoj staroj amerikoj obitelji, potomcima pionira koji su
vidjeli netaknute ume i velika jezera i rijeke i koji su se borili
s Indijancima. Meu njegovim precima bilo je lanova Kongresa,
generala u ratu za nezavisnost, i bogatih vlasnika plantaa iz junih
drava. Njegov je otac izgubio posljednje ostatke obiteljskoga
bogatstva za vrijeme graanskoga rata, u kojem se borio kao asnik u
junjakoj vojsci. Bio je ranjen i zarobljen, ali je pobjegao u
Kanadu, gdje se oenio mladom francuskom Kanaankom i umro nekoliko
godina kasnije. U djetinjstvu, Hughova je majka djeaku
pripovijedala o vlastitim precima - pomorskim kapetanima - i o
precima njegova oca - o sjajnom ivotu na plantaama koje sama nikad
nije vidjela; o Hughovu 34 pradjedu, koji je bio guverner June
Karoline; o Mek-sikome ratu; o ekspedicijama na krajnji Zapad. Hugh
je odrastao na tim priama, i one su inile dio njegova bia. Stoga
nije bilo nimalo zauujue stoje nain ivota koji su vodili njegovi
kolege za njega bio preuzak. Uistinu, iz sveg je srca prezirao
radnike u tvornici i tvorniki ivot sa svime to mu je mogao pruiti.
Tvornica kao takva, meutim, i strojevi u njoj, duboko su ga
zanimali. Proveo bi sate pred nekim strojem, pokuavajui ga
proniknuti, shvatiti. Skupljao je razne kataloge i cjenike koji su
davali opise strojeva; prouavao je dijagrame, crtee, fotografije:
provodio po cijele noi s knjigama o mehanici i inenjerstvu, svemu
ega se mogao doepati. I itavo su vrijeme nove kombinacije ventila,
kotaa, poluga - novi izumi, svaki sve nevjerojatniji - letjele kroz
njegovu glavu. Ni trena, meutim, nije prestajao mrziti svoje
ropstvo. esto bi, nou, kad bi ga potreba da ustane u est ujutro
natjerala da napusti svoje dragocjene knjige i ode spavati, donio
smrknutu odluku, zaklinjui se da e radije umrijeti nego se predati
usudu takva ivota. Nije se zavaravao i bio je posve svjestan svih
prepreka koje su mu stajale na putu. Da bi pobjegao iz svojih uza,
morao bi ukrasti vremena, ali uvijek sa eljeznom akom prisilnoga
rada koja mu pritie ramena. Tu i tamo ta bi potreba popustila na
nekoliko sati (u rijetkim prilikama i po nekoliko dana), samo da ga
kasnije jo snanije stisne. Hugha je to smetalo, i borio se za svaki
sat. Bez obzira na sve, naizgled je to bio veseo, ivahan i duhovit
mladi Amerikanac. Razlika je bila u tome 35 to nije bio u stanju ne
misliti. Po tome se razlikovao od ostalih. Tijekom prve dvije
godine u tvornici, Hugh je shvatio ozbiljnost svoga poloaj a;
isprva se nije pretjerano brinuo, jer je imao veliko povjerenje u
sebe i svoje sposobnosti, i u svoje budue izume, ali kasnije je
poeo primjeivati kako i protiv svoje volje poputa pred tvornikim
nainom ivota; taj su ivot i njegovi ljudi ve na njega utisnuli svoj
peat. Od tog trenutka nadalje, njegova zgaenost i mrnja prema tome
ropstvu jo su porasli zbog prestravljenosti mogunou da ga prihvati.
Nakon etiri godine sluenja u tvornici, dogodilo se neto stoje
dovelo do trenutne promjene njegova poloaja. Dobio je neke umrljane
dijagrame novog stroja koje je trebalo ponovno nacrtati. Dok je
izraivao kopiju, Hugh je pronaao pogreku u izraunima. Istovremeno
mu je isto tako pao na pamet iznimno jednostavan i praktian nain da
se stroj pobolja, koji je gotovo udvostruio brzinu stroja. Odnio je
svoj izvjetaj inenjeru koji je dizajnirao stroj. Ne elei priznati
pogreku, inenjer je poeo vikati i izbacio je Hugha. Hugh je zatim
otiao do direktora, koji ga je isprva primio namrteno; ali na
kraju, kad je shvatio to Hugh predlae, direktor je uvidio da je u
pravu. Odjednom se sve promijenilo. Hugh je dobio bonus za
poboljanje koje je zamislio, i dobio je poloaj glavnog crtaa.
Umjesto da kopira, sad mu je povjereno da izrauje dijagrame iz
skica koje su radili inenjeri. 36
-
Ljudi su ga poeli pitati za savjet, a direktor koji gaje otkrio
proricao mu je da e daleko dospjeti. Od svih radnika u tvornici,
Hughov nenadani uspjeh najmanje je utjecao na Hugha. Prihvatio je
sve kao da mu samo po sebi pripada. Govorio je samome sebi kako mu
sudbina mora dati sve o emu je sanjao, i postignue u tvornici bilo
je tako trivijalno u usporedbi s njegovim snovima da nije vrijedilo
ni ozbiljnije rasprave. Ali, naravno, ivot mu se poboljao. Unajmio
je mali stan, napravio radionicu u kojoj je na veer i nedjeljom
radio na svojim izumima. Poeo je s idejom depnog motora za
instrumente koji se dre u ruci, ali to se nije pokazalo pretjerano
praktinim. Zatim je izumio voeni torpedo, a zatim automatsku konicu
za dizalice, a zatim jo puno raznih drugih stvari. Ali koio ga je
nedostatak teoretske podloge, i veliki vremenski zahtjevi tvornice.
Bez obzira na to, inilo se nemoguim da napusti tvornicu - a posebno
sad, jer ubrzo nakon napredovanja Hugh se oenio s Madge O'Neill.
Bile su mu tada dvadeset i dvije godine. Dogodilo se posve spontano
- kao to se dogaaju stvari koje se moraju dogoditi. Jedne je
nedjelje Hugh otiao u zooloki vrt u Central Parku. Odavno je elio
pogledati velike ptice, osobito kondore. (U to je vrijeme radio
najednom zrakoplovu.) I tamo, kraj ograde pred kondorima, stajala
je visoka, vedra, crnokosa i crnooka djevojka s velikim crvenim
eirom. avrljala je s jednom djevojkom s irskim naglaskom, i
nekoliko je puta, smijui se, bacila pogled na Hugha. Ne znajui 37
kako, Hugh je s njom zapodjenuo razgovor. Zajedno su otili od
kondora i prije nego to su se snali, obili su cijeli zooloki vrt.
Hugh nije prije namjeravao gledati bizone i majmune, ali iz nekog
se razloga izvrsno zabavljao. Hugh je doznao da Madge radi kao
prevoditeljica i stenografu uredu jedne njemake tvrtke, da su joj
roditelji mrtvi, da ima mlaeg brata, i da e idue nedjelje ii na
obalu sa svojom prijateljicom. Sastali su se i idue nedjelje. Zatim
su se poeli sastajati svake veeri. Konano je Hugh poeo osjeati da
mu Madge treba isto toliko koliko i njegovi izumi. Odluili su se
oeniti, i Hugh je bio uvjeren kako nijedna ena na svijetu nije
ljepa ni pametnija od Madge. Osjeao se iznimno sretnim i nimalo
nije sumnjao kako e sad uspjeti. Za jedne od njihovih etnji, dok su
raspravljali o svome buduem branom ivotu, Hugh je rekao kako ne
smiju imati djece sve dok im se ivotna situacija ne promijeni;
drugim rijeima, sve dok njegovi izumi ne postanu stvaran izvor
prihoda, oslobaajui ga rada i omoguujui mu da ivi udobnim i
lagodnim ivotom. Madge je bila zadovoljna kad je poeo tako
govoriti-to jest, zadovoljna govorom kao takvim. Bilo je to smiono
- tako si je govorila. Bila bi ugodno uzbuena kad bi razgovarali o
djeci koju e imati ili nee imati. Slagala se s Hughom, pretvarajui
se da razumije. Jedina joj je mala briga bila to to Hugh nije rekao
nita vie, ve je promijenio temu i nije joj objasnio kako e uspjeti
da nemaju djece. U tom se asu Madge ta zamisao inila uzbudljivo
nepoudnom. Nije tada mogla znati da e joj njihova odluka donijeti
patnju i biti razlog za 38 razdor meu njima, ni da e imati mnogih
drugih posljedica. Hugh je tad bio uitak za Madge. Voljela ga je
sluati kako govori o svojim buduim izumima, koji e im donijeti
milijune; o svojim precima u Junoj Karo-hni i o blistavom ivotu
koji su vodili. Ali ponekad se eljela i nasmijati dok bi to priao,
jer bi se Hugh zanio i govorio kao daje i sam prisustvovao njihovim
sveanostima, i kao da je ve postao bogat i slavan izumitelj. Madge
je svejedno vjerovala u njega. Ali kasnije, snovi Hugha i Madge
krenuli su u razliitim smjerovima. Hughove sanjarije nisu znale
granica: vila u Sorrentu, zamak u Veneciji, vlastita jahta,
putovanja u Indiju i Japan, poznanstvo sa slavnim ljudima iz
cijelog svijeta, s piscima i umjetnicima; prijestolnice svijeta pod
njihovim nogama. Stizalo bi jo izuma, svaki sve nevje-rojatniji,
potpuna revolucija svekolikog ivota na Zemlji koja e im donijeti
bezbrojne milijune. Sluajui Hugha dok je tako snatrio, Madge se
inilo da uje glas svoga mlaeg brata, ija je ambicija bila da se kad
odraste bori s crvenokocima. Madge je poela misliti kako su mukarci
naprosto prerasla djeca, te da ih tako treba i tretirati. Vila u
Sorrentu i lov na skalpove za Madge su zvuali prilino slino.
Madgeini snovi bili su realistiniji i obiniji. Kao i svaka ena,
sanjala je o finoj odjei, o eirima i haljinama, ali,
karakteristino, nije mogla misliti u apstraktnim odnosima. eznula
je samo za haljinom koju bi ugledala u izlogu. Nedostatak mate,
moda? U svakom sluaju, imala je ona nekih lijepih snova- mislila
je, na primjer, kako bi bilo predivno otii u grad i u jednom 39
danu potroiti stotinu ili ak dvije stotine dolara na sve to joj se
svidi. Zatim je eznula za nekim lijepim stanom, ili kuom s novim
namjetajem, ravno iz duana; ili za putovanjem u neko izletite na
obali, ili, jo bolje, negdje "u planine", jer je to zvualo
otmjenije. Sanjala je, osim toga, i o odlascima u kazalite, u operu
i na koncerte kad god bi poeljela; o sjedenju u loi ili prvom redu
i sluanju slavnih pjevaa, dok svuda oko nje sjede poznati ljudi i
ene ija imena zna iz novina. Traerski opisi ivota u
-
visokom drutvu, a posebno jedva prikrivene aluzije na skandale,
bile su omiljeno tivo za djevojke u uredu u kojem je radila. Ali
Madge nije bila posve vulgarna; zapravo, bila je bolja od veine
svojih prijateljica: itala je knjige kao to je Bellamvjev Pogled
unatrag i Za stotinu godina, koji je davao opis idealne socijalne
drave; i bila je puna oduevljenja za "jednostavan ivot", "povratak
prirodi" i tako dalje. Vie od svega na svijetu voljela je cvijee i
djecu, i doista, njeni su snovi leali u tome smjeru, premda njoj
samoj to uope nije bilo jasno. Silno je eljela vjerovati da voli
Hugha; da ga razumije i ima povjerenja u njegove izume. I tako su
se oenili, i ivjeli u malome stanu u ogromnoj kui skoro pet godina.
Tih pet godina donijelo je Hughu vrlo malo nagrade. Njegovi izumi
nisu imali praktinih rezultata, a posao u tvornici bio mu je sve
depresivniji. Isprva, nakon hitrog napredovanja i popravljanja
financijske situacije, doimao se zadovoljnim. Ali susret s Madge i
brak opet su ga naveli da s novom strau ezne za slobodom. 40 i Hugh
je veoma volio Madge, i eznuo je za tim da stalno bude s njom. Ali,
zapravo, jedva da ju je viao. Cijele je dane provodio u uredu, a
veeri u svojoj radionici. Svako toliko otrgao bi se od radionice i,
teka srca, na veer nekamo izveo Madge. Ali osjeao je da joj na taj
nain ini krivo, jer je time naprosto odgaao trenutak njihova
osloboenja. To mu je kvarilo zadovoljstvo, a onda bi, ujutro, i
opet morao trpjeti da ga ured otrgne od nje. Sve je ovo Hughu bilo
neobino bolno, jer je sanjario o danima koje bi provodio s Madge,
itajui s njom i putujui po udaljenim zakutcima Europe i Dalekog
istoka, da vide sva udesa o kojima je neprestano sanjao. I njegovo
osloboenje i ostvarenje njegovih snova trebalo je stii kroz njegove
izume, ali put do tamo bio je stalno preprijeen poslom koji ga je
iscrpljivao, oduzimao mu vrijeme, i spreavao ga u pravom radu. Hugh
je postao uvjeren kako tvornica iskoritava njegov dar za izume.
Poboljanje koje je on izumio, i za koje je dobio bonus od pet
stotina dolara i poveanje plae koje mu se bilo inilo ogromnim, ali
je zapravo bilo jadno i jo uvijek bitno manje od plae njegova
prethodnika, vjerojatno je za tvornicu zaradilo stotine tisua
dolara. Strojni sklop koji je nosio znak firme sad se koristio na
svim mainskim strojevima koje je ta tvornica proizvodila i postao
je njihova prepoznatljiva osobina. Za tim su izumom slijedili jo i
mnogi drugi, ali Hugh vie nikada nije dobio bonus. Izumi su se sad
oekivali od njega. Objasnili bi mu pojedini problem i zatraili od
njega da ga rijei. Tvornica gaje oito iskoritavala. Hugh je vidio i
osjeao ovaj prisilni rad kako 41 mu iscrpljuje matu i sprjeava
njegove vlastite projekte i zamisli. I tako je odluio manje se
posveivati tvornici. Povrijedilo gaje to se njegova nadarenost ne
cijeni. U sebi, kiptio je od indignacije. "Mogao bih ja puno toga
uiniti za njih," govorio bi samome sebi, "da su samo u stanju
cijeniti moj rad i platiti za njega." Hugh je dobro znao da bi
starinski tip upravitelja tvornice, koji do u detalje poznaje svoj
posao, koji ga zna i voli i poznaje svoje radnike, s Hughom
postupao briljivo. Uvidio bi kako Hughov dar za izume predstavlja
kapital i uinio bi ga dioniarem, s udjelom u dobiti od njegovih
izuma. Hughova je tvornica slijedila onaj tip industrijskog
managementa koji je imao mnogo toga zajednikog s najgorim
birokratskim institucijama. Ljudi nisu bili na cijeni, a poveanje
profita bilo je sve. U ovoj tvornici Hugh nije imao budunosti. Sve
modifikacije i poboljanja koja bi napravio jednostavno su postajala
vlasnitvo tvornice, i on na njih nije imao nikakva prava. Ali Hugh
je poznavao vrijednost svojih izuma, i bio je prepun indignacije.
Konano se odluio usprotiviti, i kad bi od njega zatraili da razvije
nove planove koji bi ukljuili neko poboljanje ili adaptaciju,
naprosto bi prekopirao stare principe i modele, bez ikakvih
izmjena, premda je jako dobro znao kako bi ih se moglo poboljati.
Ovo nije prolo neprimijeeno, i Hugh je ubrzo dobio poruku od
glavnog inenjera, koji je usputno primijetio kako je on, ini se,
iscrpio svoj talent. 42 "Ja sam samo crta," ree Hugh, "a plaen sam
jo i manje nego moj prethodnik, koji nije nita izumio." "Izumio?"
upita inenjer. "Kakvim se ti izumiteljem smatra? Tvoja je dunost da
detaljno razradi projekte koji ti dou. Ako si u stanju samo
kopirati, brzo emo nai nekoga tko e te zamijeniti." "Pa, onda ga i
naite!" pomislio je Hugh. I odluio je kako od toga dana nadalje ni
jedan njegov izum nee pasti u ruke tvornice. Njegov je novi stav
vrlo brzo dobio posljedice. Na kraju te godine, nije dobio poviicu.
Sljedee godine, plaa mu je smanjena. To je znailo da bi ga mogli
otpustiti kao nekoga tko je "izgubio radnu sposobnost".
-
Hugh je to shvatio, ali nije bio pripravan popustiti. U
meuvremenu, valja primijetiti kako odnos izmeu Hugha i Madge nije
napredovao, a postalo je oito kako im stvarnost ne ispunjava sjajne
snove, da im je ivot jadan. Isprva, Madge je uivala razmiljajui o
Hughu kao o "izumitelju", jer joj je to drakalo samo-potovanje; ali
kasnije je poela eljeti da bude sliniji drugim ljudima, da mu bude
vie stalo do nje, a manje do njegovih sanja. Nedugo nakon to su se
oenili, Madge je poela smatrati kako je Hugh jedva i primjeuje,
kako je previe ostavlja samu, kako rijetko razgovara s njom, i kako
je se ne trudi zabaviti ili zadovoljiti. Drugi su supruzi bili
briljiviji - i praktiniji. 43 Zapravo, Hugh je, naravno, bio i te
kako svjestan toga kako stvari stoje, ah nije elio priznati poraz i
tvrdoglavo je slijedio svoju ambiciju. Ovdje se iskazala razlika u
njihovu podrijetlu. Madge je bila poput kunoga psa obdarenog dobrim
ulom njuha, ali kome fali izdrljivost i upornost pravoga lovakog
psa. Hugh je, s druge strane, bio drugaije rase. Jedva daje
primjeivao kako se bilo gdje rtvuje, i zacijelo to i nije smatrao
rtvovanjem. Sve stoje inio inio je zbog toga, pa zato se onda zbog
toga zabrinjavati? Madge je bilo teko podnositi tiraniju Hughove
opsesije. Kako se sam u potpunosti rtvovao, Hugh je automatski i od
nje zahtijevao iste rtve. Previe se navikao na odreen nain
razmiljanja, i bilo mu je teko priznati Madgeino gledanje na
stvari. Smatrao je, na primjer, udnim to to Madge eli ii u
kazalite. "Kako moemo opravdati odlazak u kazalite u ovom asu?"
upitao bi se Hugh. "Kasnije emo sve moi vidjeti." Ali Madge nije
tako osjeala. U posljednje dvije godine njen je odnos s Hu-ghom
doista poeo propadati - osobito otkako je ona ostala bez posla.
Nije uspjela pronai drugi posao, i sad je imala manje novca i vie
vremena. Ostajala je kod kue i dosaivala se. Iznad svega, patila je
jer nije imala djece. Prije vjenanja, Madge je nekako vjerovala da
nee proi dugo prije nego to i djeca dou na red. Nakon toga, sve joj
se pokazalo u drugaijem svjetlu, i to vrlo neugodnom. Postoje
posebni demoni koji se brinu za organizaciju obiteljskog ivota,
koji takoreku manipuliraju intenzitetom utjecaja sluaja na dogaaje
u obitelji. Ti bi 44 vam demoni mogli bolje od mene ispriati kako
se i zato ovo dogodilo. Ja mogu rei samo jednu stvar: ljudi su
razliiti. Neki su do te mjere primitivni, a drugi tako pokvareni,
da na njih u pitanjima ljubavi ne utjee pretvaranje. Hugh i Madge
nisu bili dovoljno primitivni da se zadovolje onim to im je sudbina
dodijelila, a istovremeno su bili i previe razumni da pokore
prirodu svojim muicama. Priroda im se poela svetiti usred njihovih
uzaludnih pokuaja da ostvare nekakav odnos. Ono to je poelo kao
jedva primjetna hladnoa, brzo se s vremenom pogoravalo, i do kraja
zadnje godine postali su pravi stranci. Madge je esto padalo na
pamet kako bi se netko drugi na njezinu mjestu ve odavno razveo od
Hugha i udao za kakva obina ovjeka. Najtee je bilo podnositi svae,
koje su sad ve postale stara navika. Isprva da bi izazvala Hugha,
ali kasnije je u to poela i sama vjerovati, Madge bi tvrdila kako
je on ne voli, i da mu nije ni od kakve koristi. Svi Hugho-vi
pokuaji da s njom podijeli svoje snove i entuzijazam i da joj pria
o svojim ansama u budunosti neizbjeno bi zavrili s Madge u suzama,
kako vie da vie ne eli uti ni jednu jedinu rije. U meuvremenu,
Hughovi izumi nisu ba napredovali. Ili nisu bili dovoljno praktini,
ili bi Hugh zakasnio s traenjem patenata i otkrio kako su ga drugi
izumitelji pretekli za po est mjeseci. Posljednji njegov izum bila
je lukava naprava za mjerenje i biljeenje brzine lokomotiva. Bio je
to potreban i praktian izum: dobrih instrumenata te vrste nije 45
bilo, a eljeznika je kompanija imala otvoren natjeaj za najbolji
dizajn. Hugh je osmislio i izradio neobino praktian stroj koji je
spajao visoku preciznost s vrlo jednostavnim dizajnom. Ali i tu je
doivio poraz. Princip, za koji je tvrdio da je jedinstven, sluajno
je upotrijebio jo jedan izumitelj, koji gaje pretekao za samo tri
tjedna i osvojio nagradu. Kad je Hugh to uo, po prvi put u svome
ivotu osjetio je neto nalik oajanju. "Da nisam bio optereen poslom,
moj bi model bio spreman prije tri mjeseca", rekao je samome sebi.
"S tim mlinskim kamenom oko vrata, uvijek u zamalo proputati
brodove, i uvijek e drugi dobiti ono to bi trebalo biti moje." elio
je Madge ispriati o tome porazu, ali bio je siguran da ona ne bi
imala razumijevanja. Previe se silno protivila njegovim izumima.
Rekla bi daje oduvijek znala kako od toga nee nita biti, daje
odbacio skoro cijelu godinu, daje bila u pravu kad je rekla da su
novac koji je protratio na radionicu i modele mogli puno pametnije
potroiti na neto drugo - ljetovanje ili da si neto kupe. Treba im
toliko stvari! Sto bi on mogao na to rei? Jo jednom ponoviti to je
uvijek govorio, da moraju ekati, da e uskoro imati sve to poele.
Hugh je osjeao kako bi takve rijei Madge, umjesto daje smire i
utjee, samo
-
dodatno uznemirile i uvrijedile. Prolazei kroz sve, Hugh je
uvjerio sama sebe kako se Madge ve pomirila sa svojim trenutnim
ivotom i eljela ga samo malice poboljati. U srcu, naravno, Hugh je
znao to Madge doista eli, ali je isto 46 tako znao da bi to za
njega znailo naputanje svih pokuaja da se bavi inovacijama, i
potpuno posveivanje vremena i truda poslu. Na to nije mogao
pristati. Cijelo se njegovo bie bunilo i protestiralo protiv toga.
I tako se dogodilo, uveer onog dana kad je doznao kako je izum u
koji se uzdao propao, daje Hugh sjedio u svojoj sobi i razmiljao to
sljedee da uini. Na suprotnome zidu visjela je gravira koju je
kupio kakvih dvije godine ranije: prikazivala je Prometeja
prikovanog za stijenu, s orlom koji mu kljuje jetru. Prometej - to
je on sam. Orao je njegov posao, koji mu svakodnevno crpi snagu.
"Koliko je slobodan rad predivan, toliko je prisilan rad uasan",
pomislio je Hugh. "To divlje stvorenje je predak nae kulture, koja
ne prodere rtvu ve je uini svojim robom. Mi smo rtve i polako nas
prodiru nai osvajai." Primijetit ete da se Hugh povremeno izraavao
u aforizmima. Toga asa, Madge se vratila kui. Bila je u posjeti kod
supruge jednog od radnika u tvornici, i u razgovoru je doznala daje
Hughova plaa smanjena. To se dogodilo prije dva mjeseca, a on joj
to nije ni spomenuo. Madge je bilo svega dosta. Prvo, bila je tu
njegova neiskrenost, a zatim i briga gdje e to sve zavriti. Hugha e
otpustiti! Madge je bila povrijeena i indignirana radi Hugha, ali
jo je vie, kao i obino, bila uznemirena i puna zavisti pri pogledu
na troje ivahne djece svoje prijateljice. Madge je stigla kui u
vrtlogu misli i odluka. Odluila je ozbiljno popriati s Hughom. To
joj je dunost. 47 Mora Hugha spasiti od njega samoga. "On je kao
pijanica ili kockar", mislila je. "Rei u mu da u ga ostaviti ako to
ne ostavi jednom zauvijek. Ako me voli, odustat e." No, moete
zamisliti kakav je razgovor uslijedio. "Moram razgovarati s tobom,
Hugh", rekla je Ma-dge ulazei u njegovu sobu i sjedajui. Hugh se
namrtio. "Moram izai", rekao je. "ekaj malo. Ne vidim te tjedne i
tjedne, ne mogu to vie podnositi. Bila sam kod Evelvn Johnson. Za
Boga miloga! Zna li to o tebi priaju na poslu? Direktor kae da si
ili pijanica ili narkoman. Zato si se oenio sa mnom ako me ne
treba?" Izalo je potpuno drugaije od onoga kako je Madge bila
namjeravala. Hughova nevoljnost da s njom razgovara, kad je za sve
bio kriv on, tjerala ju je na nekontroliranu eksploziju. Hugh je
nekoliko minuta utio dok je sluao Madge; lice mu se smrklo. A onda
je poeo govoriti, prekidajui Madge. Madge je nastavila govoriti, i
nijedno od njih nije slualo ono drugo, svatko se trudei da kae to
ima. Hugh je rekao da ga Madge ne razumije i ne eli razumjeti;
tvornica mu smeta u poslu; mora otii iz ureda; i to to je dosad
izdrao bilo je samo radi nje; a sad ona koristi nekakvo glupavo
ensko ogovaranje da ga uvjeri kako si unitava budunost. Kao da u
toj tvornici ima budunost! Sjajno mjesto za njega, stvarno. "Evelvn
uope nije glupava ena", odgovorila je Madge uzrujano. "Ona je jedna
vrlo pametna ena, i 48 pametnijaje od tebe, koliko god si ti
uvjeren da si udo. Tebi je svatko budala i idiot. Samo ti ima
mozga. Ja to naprosto vie ne mogu trpjeti, ne mogu, ne mogu, ne
mogu!" Madge je poela jecati. I tako su, da skratimo, stvari pole
svojim uobiajenim tokom. Hugh je zavrio tako to je razbio dva
stolca i otiao iz kue, zalupivi vratima tako snano da su pukla po
polovici. Zatim je ostatak veeri proveo pijui u baru. Upoznao se s
grupom glumaca bez posla i astio ih piima po cijelom gradu, itave
noi. Ali stoje Hugh vie pio, to je bivao trezniji i sve je jasnije
shvaao svoj poloaj. U bijedno, kino jutro, Hugh se vratio sa svoga
pijanog puta, odluivi da ne ode na posao. Svijet mu se inio posve
ogoljenim, i Hugh je vrlo jasno vidio sve njegove izloene ivce i
tetive ivota. Tog se jutra nije mogao zavaravati. Sirova,
nepolirana i nepreruena istina o ivotu vritala je na njega sa svih
strana. "Predaj se, ili u te zgromiti!" urlao je ivot. "Moda je ve
prekasno; moda si ve propustio trenutak da popusti i moda si sad ve
mrtav." Odvratne kue od cigle, mokre asfaltne ulice; jadne,
svakodnevne gomile, prljave i groteskne; listovi kupusa u koevima
za smee; stari pijanac na takama; odrpani, umazani djeaci prodornih
glasova - sve je to Hugh vidio, kao, prvi put. Nikad mu prije nije
palo na pamet da ivot moe biti tako ruan. Siguran sam da ste
svjesni kako jutro poslije debele pijanke esto ima vrlo ozdravljuju
uinak, osobito 49
-
na osobu snana eluca i iste glave. Bolesnik ne moe uvidjeti
pouku basne, ali Hugh je bio zdrav i vidio je ivot ogoljen do
kosti. Najgore od svega, njegovi su se snovi inili nekako
staklastima, beivotnima, i umjetnima. I ne shvaajui, Hugh se vratio
kui s ve gotovom odlukom. Madge nije bila kod kue. Na stoluje lealo
njeno pismo od kakvih desetak stranica. inilo se kao da je pisala
cijele noi. "Nisam ti ni od kakve koristi", to je bila glavna tema
pisma. "Zaboravio si da sam ensko. elim ivjeti, i ne zanima me
budunost ve sadanjost." Madge je zakljuila govorei kako je pisala
svojoj teti u Kaliforniji, i da namjerava otii i odsjesti kod nje.
Hugh je poeo odgovarati na pismo, ali je zastao na drugoj stranici.
Zatim je poderao sve stoje napisao i otiao u krevet. Slijedili su
tmurni dani, jedan za drugim. Hugh je nekoliko puta pokuao
razgovarati s Madge, ali svaki put bi se susreo s porazom. Klju
koji ljudima omoguuje da razgovaraju i dou do mirnog razumijevanja
se izgleda izgubio. U dva su se navrata silno posvaali. Nakon toga,
Hugh jedva da se i vraao kui. Nije mogao ni raditi, i provodio je
svaku veer u baru. Prola su dva ili tri tjedna, a onda, jednog
lijepog jutra, Hugh se probudio rano, s jednom zamisli u glavi. Vie
nije imao o emu razmiljati: dolo je vrijeme za akciju. 50 Dugo sam
bio svjestan smjera u kojem mu je krenuo um; zapravo, ja sam ga
primijetio prije nego i on sam. Ljudi esto nisu svjesni prisutnosti
te misli; tek vrlo rijetko je do kraja shvate. Znate, naravno, o
emu govorim: mnogi tati ljudi vole pomisao na to kako e sve sami
dokrajiti ako stvari ne ispadnu kako su planirali. Svatko ima svoju
omiljenu verziju te pomisli; netko pred sobom vidi pitolj, netko
drugi au otrova. U tim sanjarenjima ima sigurnosti, jer ivot
postaje podnoljiv im ponete razmiljati o tome da ga napustite.
Takve mi misli priinjavaju veliko zadovoljstvo, jer oznaavaju moju
vlast nad ovjekom. Moda vam to nije jasno, ali osoba koja pronalazi
utjehu u pomisli na pitolj ili au otrova vjeruje u moju mo, i
smatra je snanijom od sebe sama. Postoji jedan neugodan tip ljudi
kojima su misli ovog tipa potpuno strane. Ti ljudi ne vjeruju u
stvarnost ivota; oni ga smatraju snom. Za njih, stvarnost lei
negdje iza granica ivota. Ubiti se zbog poraza u ivotu je tom tipu
ljudi jednako apsurdno kao da se ubiju nakon sluajnog posjeta
gostujuoj predstavi u kazalitu. Ne volim takve ljude; na sreu, Hugh
nije bio toga tipa. Nije imao nikakvih sumnji u stvarnost ivota.
Stvarnost ga naprosto nije privlaila. Hugh je imao dobar dar
zapaanja, i shvatio je da ve neko vrijeme razmilja o samoubojstvu.
Bez obzira na to, i on je odluujuim faktorima smatrao propast svoga
posljednjeg izuma, svau s Madge, i sve veu odvratnost prema poslu.
Uzrok je, naravno, leao negdje drugdje. Bez njegova znanja ili
svjesna napora, "pomisao" se potpuno razvila u njegovu umu i
zatvorila ga bilo kakvom drugom 51 rjeenju. Volim te trenutke u
neijem ivotu. Oni predstavljaju krajnji trijumf tvarnoga, pred
kojim je ovjek bespomoan; a ta bespomonost nikad nije tako potpuna
i oita kao u takvim trenucima. Tako su, dakle, stajale stvari. Hugh
je bio odluna osoba bistre glave. Sve to je trebalo uiniti ve je
razmotrio, odmjerio, i preraunao, i nije to vie elio odlagati.
Znate kako se ovjek osjea tik prije puta, kad si zamilja daje ve
krenuo, ne podnosei ak ni pomisao o odgaanju. Hugh se probudio
upravo u takvom stanju, onoga jutra kad sam zapoeo svoju priu. Sve
je bilo dobro promiljeno. Pet godina ranije, Hugh je izvadio ivotno
osiguranje, i Madge je trebala dobiti premiju ak i ako izvri
samoubojstvo. Hugh joj je napisao kratko pismo, ostavio ga u
nezakljuanoj ladici svoga stola, obukao se, i otiao iz kue u
vrijeme kad je obino kretao u ured. Ali ovog puta otiao je u centar
grada. Bilo je rano. Hugh je otiao u kafi i dobro doru-kovao. Nisam
se bojao za njega. Bio je hladnokrvan, odluan, i smiren. Otiavi iz
kafia, uzeo je nadzemnu eljeznicu koja je vodila dolje do
Broadwaya. Ruku gurnutih u depove kaputa, sjedio je i promatrao
lica drugih putnika s blagim izrazom gaenja. Bila je to uobiajena
jutarnja gomila - ljudi koji ure na posao, u ured, u banke i
trgovine. Hugh ih je promatrao i u glavi slagao neto stoje sliilo
na farizejsku molitvu: "Hvala ti, Gospode, to nisam poput njih;
hvala ti to si mi dao snage da se oduprem svome ropstvu; daj mi
snage da 52 odem." Bezizraajna lica govorila su Hughu na to bi se
sveo da nije imao neumorni duh protesta, volju za borbu, i
nevoljkost da prihvati poraz. Svako toliko Hugho-vo bi se lice
smrzlo u preziru i podsjetio bi me na amerikog Indijanca iz davnih
vremena koji, prkosei predaji, pjeva posljednju pjesmu prije nego
to se s litice baci u ponor. "Robovi," mislio je Hugh, "robovi koji
nisu ak ni svjesni svoga ropstva. Ve su se navikli na njega. Nikad
nisu sanjali o boljim stvarima; nikad nisu ak ni osjetili elju za
slobodom. Nikad nisu ak ni pomislili na slobodu. Veliki Boe, kad
samo pomislim da sam i I a mogao postati takav! Tako dugo dok sam
bio uvjeren da u uspjeti pobijediti, bio sam spreman trpjeti, ali
sad je sve gotovo. Nema bijega od
-
ropstva, a ja odbijam biti rob. Ve sam i ovako predugo patio."
Prezrivo je promatrao putnike kako dolaze i odlaze. Bio je svjestan
svoje superiornosti i osjeao se snanim. Ljudi e nastaviti sa svojim
tupim i dosadnim ivotima, vlakovi e i dalje voziti, robovi e uriti
na posao; kia e padati i bit e jadno, mokro i hladno. A za njega,
ve od sutra, nieg od toga vie nee biti. Pucanj na obali mora,
priguen vjetrom i kiom, udarac u prsa- i to je sve. Takav bi trebao
biti kraj svih poraenih junaka. Primijetio sam da se Hugh osjeao
lako, znatno oputenije nego dan prije, i radovao sam se, jer ga je
sve to nosilo blie trenutku moga trijumfa, to jest, trijumfu Velike
Tvari, ili Velike Prijevare, nad duhom, voljom i svijeu ovjeka.
Psiholoki, ovaj je trenutak iznimno zanimljiv. Da bi doao do njega,
ovjek mora 53 bezuvjetno vjerovati u stvarnost neega to zapravo ne
postoji, u stvarnost mene i moga kraljevstva. Shvaate? Samoubojstvo
je rezultat beskrajne vjere u tvar. Ako netko ima makar i najmanju
sumnju, gaji makar i najtanju dvojbu da se radi o nekoj prijevari,
nee se ubiti. Da ispuni svoju namjeru, mora vjerovati da sve to se
ini postojeim doista i jest. Zamislite moje oduevljenje, stoga, kad
je ve poinio svoju posljednju gestu - povukao obara, skoio s
prozora, ili progutao otrov; kad shvati daje sve gotovo i da nema
povratka, odjednom, udar munje: pogrijeio je; nije sve kao to se
inilo, sve je izvrnuto, nema stvarnosti do jedinog blagoslova koji
je upravo odbacio - to jest, ivota samog. Preplavi ga shvaanje daje
poinio akt ludosti koji se ne moe obrnuti, i grevito posee za neim
za to bi se uhvatio, da se izvue iz jame, da se u zadnji as vrati.
Menije to prelijepo. Nita mi ne prua toliko zadovoljstva. Kad biste
samo mogli cijeniti to se dogaa u dui ovjeka u tome asu; kako ezne,
tada, da napravi jedan, samo jedan jedincati korak unatrag ... No
da se vratimo Hughu. Izaao je iz vlaka na Broadwayu, spustio se na
ulicu, i krenuo do jedne od najveih trgovina orujem. itao sam mu
misli. Hugh je htio kupiti najbolji revolver. Prijatelju, krivite
nas za mnogo toga to vam se dogaa. Ali kad biste samo znali kako
malo doista ovisi 54 o nama. Uzmite ovaj sluaj. Da sam znao kako e
zavriti njegova kupovina pitolja, savjetovao bih Hughu iz sveg srca
da svrati u apoteku i kupi otrov za bolesnog psa. Da, da sam znao
to e se dogoditi, moda bih ga sam odveo do ljekarne. Bit u poten s
vama i priznat u da, openito, ni jedan vrag nimalo ne razumije vas
ljude. Ponekad me ispunite indignacijom do dubine due, a ponekad mi
donesete silnu radost ba u trenutku kad se tome najmanje nadam. Ono
to se dogodilo u trgovini bio je jedan od najneugodnijih incidenata
u cijelome mom ivotu: nikad se prije nisam osjeao tako glupim i
bespomonim. Evo kako se to dogodilo. Hugh je uao u trgovinu i
zatraio da vidi neki pitolj koji bi stao u dep, a ima dobar hod
obaraa, da nije prevelik, da nije premalen, i najnoviji model.
Prodava je donio desetak razliitih revolvera, i Hugh ih je krenuo
prouavati, kao da mu je vano odabrati pravi pitolj kojim e se
ubiti. Isprva tomu nisam obraao neku veliku pozornost, pripisujui
to uobiajenoj ekscentrinosti. Shvaate da svako toliko moram
prisustvovati takvim odabirima, dio mojih profesionalnih obaveza,
pa sam stao po strani i kratio vrijeme drugim mislima. Konano,
primijetio sam da Hughu predugo treba da odabere revolver, i
dosadilo mije ekati. Pribliio sam mu se, i vidio sam neto posve
neoekivano. Hugh se promijenio; bila je to posve druga osoba od one
koja je par minuta ranije ula u duan. Neete to shvatiti, ali mi
znamo da svatko od vas ima nekoliko 55 lica; ak ta lica nazivamo i
razliitim imenima. Zamislite, dakle, da uete u duan s jednom
osobom, a pet minuta kasnije pronaete neku sasvim drugu. Na je ivot
prepun takvih promjena. Bio sam bijesan, posebno zato to sam vidio
kako je ona pomisao koja ga je dovela dovde (i na ijem sam se
razvoju, moram priznati, dobrano naradio) odjednom problijedjela i
stisla se tako da sam je jedva pronaao, stisnutu u guvi novih misli
koje su mu se sve gurale u svijest. Vidio sam, osim toga, da sve te
nove misli guraju moju "pomisao" u kut; i shvatio sam da su se sve
one pojavile za vrijeme dok je Hugh bio u duanu. A najgore od
svega, sve su te misli bile posve neshvatljive tehnike prirode i
nisam imao pojma to bih s njima. Na tezgi je stajala gomila
revolvera i puaka repe-tirki, i, goruih oiju i sretna, ivahna
izraza, Hugh je glasno o neem razgovarao s dvojicom prodavaa. inilo
se da ih zanima taj ljubopitljivi kupac, i izvlaili su sve mogue
puke i revolvere, novih tipova i novih sistema, da mu ih pokau.
Nisam imao pojma o emu priaju, jer se sastojalo od tehnikih izraza
kao to su "trzaj" i "proboj plinova". Izgleda da ih je sve to silno
zanimalo. Konano je Hugh uutio i, sa silnom usredoto-enou, poeo
otvarati i zatvarati kratko leite metka,
-
tek tu i tamo izmjenjujui primjedbe s prodavaem. Vidio sam kako
ga potpuno obuzima neka nova pomisao, koja je pomela sve drugo.
Novi izum! Moete li vjerovati? Neto mu se pojavilo u mozgu u tih
nekoliko minuta, i to neto pobijedilo je sve njegove plemenite
namjere. Kad sam pokuao otkriti to mu je na umu, 56 i/gubio sam se.
"Isputanje plinova" i "koritenje trza-l.i" bile su dvije glavne
misli, kao kotaii koji mu se okreu u mozgu, prenosei ga do raznih
drugih tehnikih lutanja, formula i prorauna. Sve je to bilo posve
izvan inog podruja, shvaate. Ja sam znao samo da se radi o nekom
novom tipu revolvera ili pitolja. Naravno, ne mogu biti posve
neosjetljiv na razvoj u tom podruju -ta je tema meni iznimno
zanimljiva. Meutim, nisam imao povjerenja u Hughov entuzijazam; on
bi se uvijek zanio, a onda bi se pokazalo da cijeli poduhvat ne
vrijedi nita. A i jako me uznemirila Hughova promjena raspoloenja.
Kao to sam vam ve rekao, ja sam odobravao njegovu odluku. Bio je
blizu jako lijepom skoku dolje, u nepoznato; i isplanirao sam kako
u mu, dok se bude prevrtao u praznini, natjerati duu da iskoi iz
koe od tjeskobe i oaja. To je uvijek tako smijeno! S druge strane,
nisam mogao zanemariti ovu novu pomisao bez odgovarajueg
promiljanja. Ovo je bilo vanije od spra-vice za mjerenje brzine
vlaka! Bilo je to, doista, vrijedno praenja. Ali i ovdje sam se
naao pred preprekom. Vidite, ljudi su prepametni za mene. Koliko
god se trudio prodrijeti u Hughove misli, nisam ih mogao razumjeti,
osim neeg o klipu sa spiralnom oprugom, koja je iz nekog razloga
bila silno vana. Pokuajte shvatiti moj poloaj. Daje Hugh pomislio
na neto doista zanimljivo, per se, na primjer krivotvorenje
oporuke, ili zavoenje nevine djevojke, ili podmetanje bombe u
kazalitu, mogao bih mu pomoi, i to poprilino. Ali ovdje, s tim
klipom i spiralnom oprugom, nije bilo ama ba niega, kako bih rekao
... emotivne prirode. To je bio detalj 57 novog izuma, i nita
drugo. U tome nije bilo zloina; a ja se mogu umijeati u neki
poduhvat tek ako on u sebi ima bar daak nekakva zloina. Postalo mi
je jasno da sam osuen na posvemanju pasivnost, premda sam
istovremeno vidio da bi mi Hughova nova ideja mogla biti vrlo
korisna s gledita zloina uope. Ovaj sluaj ilustrira vrst nevolje u
kojoj se u zadnje vrijeme esto naem. Puno toga se dogaa iza mojih
lea i bez moje pomoi. Postali ste prelukavi za mene. U dobra stara
vremena, znao sam sve i mogao sam predvidjeti stvari. U dananje
vrijeme, naem se izbezumljen tehnikim napretkom. Da se vratim
svojoj prii: Na kraju je Hugh kupio jedan revolver i metke, stavio
ih u dep, i izaao iz duana. Primijetio sam da je izaao posve
drugaije od naina na koji je uao. Vi to neete razumjeti - ak ako to
intelektualno i shvatite, neete to vidjeti - ali mi vidimo da ovjek
hoda na mnogo razliitih naina. ovjek koji se odluio ubiti hoda
posve drugaije od onoga kojemu se upravo javila ideja za novi izum.
Predugo bi trajalo da vam objasnim, ali nama je udno i tehniki to
to se ista rije, hodanje, primjenjuje na obje pojave. Da nastavim:
Meni je bilo vrlo tuno vidjeti Hugha u toj novoj osobi. Hoe li se
neto zanimljivo izroditi iz tog novog izuma ili ne? Tada nisam
mogao znati odgovor, ali bio sam i te kako svjestan da mi jedan
vrlo zanimljiv sluaj upravo bjei iz nadzora. A znate, uvijek mislim
da je vrabac u ruci bolji nego golub na grani. To mi je omiljena
izreka. 58 Hugh je izaao na ulicu. Cijeli mu je um bio ispunjen tim
novoizleglim mislima, koje su zujale poput pela. Bez obzira na to,
djelujui po snanom impulsu tipinom za ljude snane volje, Hugh se
svejedno uputio prema mjestu koje je izvorno odredio. Odjednom sam
se uhvatio kako mislim: "Tko zna? Moram ovo vidjeti do kraja." Koji
put se dogodi da se osoba koja je uzgojila pomisao o samoubojstvu
upuca ili objesi dugo nakon to izvorni razlog za pomisao nestane.
To je naprosto posljedica pomisli kao takve, koja je postala
neovisnom i pokorila svoga tvorca. Sjeam se jedne ene koja se
odluila otrovati ako joj se ljubavnik ne vrati iz rata. Imala je
malu boicu otrova koju je ljubila svake veeri prije nego to bi
zaspala. Ljubavnik joj se vratio itav i nepovrijeen, i prve veeri
kad se vratio, ispila je otrov i umrla mu pred oima. Hugh je i opet
otiao u nadzemnu eljeznicu, zatim je preao na elektrini tramvaj,
presjeo nekoliko puta, dugo je etao, i konano zavrio na jednoj
naputenoj plai, ostavivi grad, luku i skladita daleko iza sebe.
Mjesto na koje je dospio bila je tmurna i pusta pruga pijeska i
mora. Nije se moglo zamisliti bolje mjesto za samoubojstvo. S desne
strane stajali su pougljenjeni ostaci skladita koje je izgorjelo
prole godine. Nita se drugo nije vidjelo. Dotad je ve prestalo
kiiti. Hugh je sjeo na kamen nedaleko od vode, izvadio biljenicu, i
poeo rkati zabiljeke i skice. Nekoliko sam mu puta pogledao 59
-
preko ramena, i nisam vidio nita osim brojki i simbola. Njih
nisam razumio, pa mije postalo dosadno. Konano je Hugh stavio
biljenicu u dep i ustao, djelujui ponosno i odluno, kao da je neto
odluio. "Ne, vrag ga odnio, jo nisam pobijeen", rekao je. "Znam da
u na kraju pobijediti, i oduvijek sam to znao. Kukaviluk i
neodlunost su me dovde doveli! Ova nova ideja e mi donijeti
slobodu, pa to kota da kota." Uzeo je revolver, napunio ga, popeo
se na stijenu iznad mora, podigao ruku, i, kao da nekoga izaziva na
borbu, ispalio est hitaca jedan za drugim prema ma-gliastom obzoru.
Onda je otvorio bubnji, izvadio pocrnjele, zadimljene kouljice
metaka, pregledao ih s osmijehom, spustio revolver u svoj dep, i
vratio se u grad. Zamislite takav prizor, i pomislite kako sam se
bedasto osjeao. Hugh se nije vratio kui sve do veeri. ekalo ga je
iznenaenje: Madge je otila. Na stoluje bilo pismo od nje, i
kljuevi. "Dragi Hugh," napisala je, "nemoj se ljutiti to sam otila
bez pozdrava. Bilo bi jako teko, jer ja te stvarno jako volim, bez
obzira na sve. Ali osjeam da ti nisam ni od kakve koristi, i da sam
ti ak i na putu. Ve neko vrijeme me ne primjeuje, a kad me i
primijeti, tjera me da se osjeam kao neka dosadna muha koja zuji
uokolo i ne da ti da radi. Moda sam za sve ja kriva jer ne
razumijem tvoje misli, ali ne mogu pristati da rtvujem sadanjost za
neto to se moda nikad nee ostvariti. ao mije zbog svega to smo
izgubili, i stalno plaem nad djeicom koju smo mogli imati, a nismo
60 im dopustili da se rode. Znam to e rei, ali vie ti naprosto ne
mogu vjerovati. Znam da si me prestao voljeti. ivjet u sa svojom
tetom u Los Angelesu i uvijek u misliti na tebe. Zbogom, Hugh." Kao
to vidite, vrlo dirljivo i sentimentalno pismo. Njeno pismo snano
je djelovalo na Hugha. "A ja sam se htio ubiti", rekao je. "Trebalo
bi me objesiti to sam to makar i pomislio. Jadna Madge. Sva srea da
nije pronala moje bedasto pismo. Pa, neka neko vrijeme ostane u
Kaliforniji. Moda je tako i bolje. Upalit e. I neka me vrag odnese
ako ne uspijem." Vrlo je kasno otiao u krevet. Prvo je napisao
pismo Madge, vrlo osjeajno i njeno. Zamolio je da ga prieka godinu
dana, i obeao je doi kad ta godina proe, ili uspjean ili odluan da
zauvijek napusti izume i zapone novi ivot s Madge negdje na Zapadu.
"Sve e biti u redu, draga moja Madge," napisao je, "samo nemoj
misliti da te ne volim ili ne trebam." Zatim je proveo neko vrijeme
izraunavajui svoje financijsko stanje - lagan posao. Imao je dvije
tisue dolara utede. Odluio je tisuu poslati Madge, a od druge tisue
e sam ivjeti. Napustit e posao. Zatim je zaronio u proraune
povezane s njegovom novom idejom, i proveo je ostatak noi
skicirajui, crtajui, i raunajui; konano, iscrpljen, odbacio je
olovku i dugo sjedio zatvorenih oiju, gledajui neto to ja nisam
vidio. "Da," ree konano. "Sedam metaka u dvije sekunde, dvije
sekunde za punjenje, stotinu i pet metaka u minuti ako meci imaju
niklanu kouljicu; s utedom 61 plinova, imat e snagu posve
nezamislivu za obian revolver." Bile su to prve pametne rijei koje
sam od njega uo cijeloga dana. "Stotinu i pet metaka u minuti",
pomislio sam, "i to u niklanoj kouljici. Nije loe." Hugh je otiao u
krevet. On nije imao mate, i nije razmiljao o predivnim prednostima
koje bi njegov izum mogao donijeti cijelomu ljudskom rodu. I
nesvjesno, ja sam se zanio. Stotinu i pet metaka u minuti! Ideja
vrijedna hvale. Ja sam cijenio njenu stvarnu vrijednost. Idueg
jutra Hugh je Madge poslao pismo i novac, i prionuo na posao. Dani
su slijedili jedan za drugim bez incidenata. Od jutra nadalje Hugh
je sjedio za crtaim stolom ili za svojom radnom klupom, reui
razliite dijelove, testirajui i mijenjajui; veeri je provodio u
baru, sjedei, pijui pivo i puei lulu. Napustio je svoj posao, i
nita ga nije zanimalo osim rada i pisama od Madge. Isprva je Madge
pisala rijetko, ali kasnije joj je Hugh poeo nedostajati i uinio
joj se mnogo privlanijim. Poela je pisati skoro svakog dana,
opisujui Kaliforniju, more, vruinu, sunce, i molei Hugha da doe
prije, tako da mogu raditi zajedno i izgraditi budunost za sebe i
djecu koju e zacijelo jednom imati. "Otii iz New Yorka prije, dragi
Hugh," pisala je, "i doi ovamo. Razdvojile su nas sive magle,
praina i smog grada, ali sunce e nas opet pribliiti jedno drugome."
62 1 Madge je prilino voljela itati poeziju i izraavati se otmjeno.
Smatrala je sebe znatno obrazovanijom od Hugha. A zapravo je puno
knjiga progutala cijele. Hugh je itao pisma, pisao kratke odgovore,
i nastavljao raditi. Ali duboko u srcu bio bi volio sve ostaviti i
otii k Madge u Kaliforniju, da pokua s posve novim ivotom usred
prirode i borbe s prirodnim silama.
-
Zamiljao je planinu prekrivenu jelovim umama. Na istaci planine
stajala je jednostavna koliba od balvana i Madge koja mu je mahala
s trijema. Sjeao se romana Breta Hartea, premda je znao daje
suvremena Kalifornija postala posve drugaijom zemljom. Ali najvie
od svega sanjao je o Madge. Bio je udan tip, pet godina oenjen i jo
uvijek zaljubljen u svoju enu. Kad su bili zajedno, svae,
neslaganja i meusobno nerazumijevanje guili bi njegovu ljubav. Ali
na daljinu, Madge mu se opet uinila sjajnom poput svih boja duge, i
Hugh je opet poeo vjerovati da nema ljepe, armantnije, privlanije i
pametnije ene od Madge. Istina da se u mnogoemu nisu slagali, ali
to je bilo samo zato to Madgeina dua stremi istini, slobodi i
ljepoti. On je stremio istomu cilju, ali duljim i teim putem. Ona
e, s unutarnjom mudrou enskosti, pronai ono to trai u suncu,
prirodi, i enji za djecom. Kao stoje ispravno i dobro. Ali Hugh
nije uzalud bio Amerikanac, i dalje je mislio da bi milijun dolara
kao dodatak svemu tome stvari uinilo jo boljima. A ako mu se snovi
ostvare, onda e se Madge sloiti s njim i priznati da je bilo
vrijedno truda i rtava svih tih godina. 63 r * * * Prolo je mjesec
dana, pa jo mjesec, i trei, pola godine, i konano je doao dan kad
je Hugh dovrio grubi nacrt. Ishod sveg tog rada, razmiljanja,
raunanja, entuzijazma, upornosti, napora volje, besanih noi i
vizija bilo je roenje prilino nezgrapnog stvorenjca. Bio je to
automatski pitolj. Izvana je vie sliio na eki ili francuski klju
nego na revolver. Ali nedvojbeno je imao mnogo osobina koje su
obeavale veliku budunost. Ja sam to odmah spoznao. No, ono to me
zanimalo bilo je hoe li ita od toga stii do Hugha. Vrlo esto nisu
izumitelji ti koji profitiraju od svojih izuma. Pitolj je bio
plosnat i teak. Sedam metaka nije se nalazilo u bubnju ve u ruki.
Udar od pucnja gurao je unatrag gornji dio pitolja; istovremeno,
kouljica ispaljenog metka izbacivala se sa strane, a novi metak
ubacivao u cijev preko opruge smjetene s donje strane. Sve vrlo
pametno i praktino. Brzina pucanja daleko je premaivala bilo to
poznato u to vrijeme, a budui da nije bilo isputanja plinova izmeu
bubnja i cijevi, bio je skoro tri puta snaniji od revolvera istog
kalibra. Zamisao je imala i loih strana. Hugh se dugo muio s
izbacivaem za ispranjene kouljice. Zatim se jako zabrinuo za
sigurnosni prekida, koji je i ostao slaba toka djeteta roena u
Hughovoj radionici. Sve u svemu, vrijeme tjeskoba i dvojbi. Kad sam
tono shvatio kakva e se vrst djeteta roditi, moj se stav prema
Hughu znatno popravio. Ali kao to sam vam ve rekao, nisam imao
naina da mu 64 pomognem, jer u njegovim mislima i osjeajima nije
bilo ama ba niega od interesa za mene; to jest, nije bilo nieg
imalo kriminalnog. Shvaate, podruje mojih aktivnosti ogranieno je
osjeajima koji su u pitanju. Ne mogu se udaljiti od svoga polja,
kao to ni riba ne moe letjeti ni ptica plivati pod vodom. Neki moji
kolege pokuali su se pretvarati da su letee ribe ili ronee ptice,
ali od toga nikad nita. Mi smo stvorenja odreene iskonske sile.
Hugh je bio posve imun na tu silu. Ve sam vam rekao da nije imao
nimalo mate u onom smislu u kojem je ja shvaam. Zapravo, da budem
iskren, esto mije bilo jako neugodno zbog njegovih snova o Madge, o
ljubavi, o slobodi, o svoj njihovoj buduoj srei i prosperitetu. Sve
je to bilo tako obino i jadno. Madgeje poela pisati jo ee.
SretnajeuKali-forniji; odluila je nauiti cvjearstvo i radila je na
plantai cvijea koja pripada muu njene tete. "Dat u ti godinu dana
vremena, Hugh", pisala je. "A za godinu dana, s izumima ili bez
njih, mora doi ovamo; unajmit emo zemlju i uzgajati cvijee." Hugh
je uzdisao nad tim pismima, spremao ih u pisai stol, i vraao se
svojoj klupi. Ne moete zamisliti kako su ljudi ponekad smijeni. I,
konano, Hughovo se dijete rodilo - nezgrapno, ali s ogromnim
skrivenim potencijalom i velikom budunou. U to sam bio uvjeren.
Prolo je, vjerujem, tono est mjeseci od onog maglenog jutra kad je
Hugh sjeo na autobus za obalu. Sad je opet iao tamo, istim putem,
ali u posve drukijem 65 raspoloenju. Neprestano je dodirivao teak
predmet u svome depu i osjeao drhtaj trijumfa. Takoer je sa sobom
imao dvije debele etvrtaste hrastove daske, metu, i mjera dometa
koji je konstruirao u slobodno vrijeme. Taj gaje teret veselio.
Nije nimalo sumnjao u ishod. Sad je alio gomilu jutarnjih putnika
koji su urili na posao, i pomalo ih prezirao; vie se nije bojao da
e postati jedan od njih. "Pitam se", pomisli Hugh, "kako to da jo
nismo poeli kastrirati vau vrstu. Kad bi samo neki milijarder doao
do zakljuka da su kastrirani radnici korisniji nego cijeli, siguran
sam da bi mnogi rado proli tu sitnu operaciju; roditelji bi slali
svoju djecu u bolnicu da im osiguraju budui posao. Moda bi jedna
dua u deset tisua shvatila to se dogaa; ostali bi mislili da su ivi
i posve bi se ozbiljno smatrali
-
ljudima. I ja bih bio takav, da nisam bio spreman deset puta
umrijeti radije nego da ivim ivotom bez slobode i vlastitog
neovisnog posla." Hugh doista toga asa nije iskazivao nikakve
posebne skromnosti, a to me silno veselilo. Vidite, nisam se brinuo
za dijete, no u Hugha nisam bio toliko siguran. inilo mi se da ima
mnogo nedostataka i da e se suoiti s mnogo tekih iskuenja. Budunost
je pokazala da sam bio u pravu. Sudbina izumitelja, slikara,
pjesnika i drugih ljudi te vrste obino je vrlo zanimljiva. Da budem
iskren, nita me dugo godina nije veselilo toliko koliko sluaj 66
francuskoga slikara koji se ubio u siromatvu i neuspjehu; samo
nekoliko godina kasnije njegove su se slike prodavale za stotine
tisua. To je bilo prekrasno. Ljudi jo nisu izgubili smisao za
humor. A ja sam inio sve to mogu da probudim svijest toga slikara
"na drugoj strani" i prenesem mu dobre vijesti. Bilo je predivno
vidjeti kako ih prima. Kad me shvatio, skoro se zaguio od bijesa -
i zaguio bi se, samo da je disao. Ali nita nije mogao uiniti, jer,
striktno govorei, nije ni postojao. Bez obzira na to, vidio je i
smijenu stranu. Doista, ne bih vam poelio njegov astralni ogrta.
Otrovao se za milijune godina svojim bijesom protiv ljudi.
Pomislite, pet godina nakon smrti ovjeka koji se ubio zbog
gladovanja, platiti milijun franaka za njegove slike! Zar to nije
udesno? Ali skreem s teme. Nadao sam se da e se neto takvo dogoditi
i Hughu, i uskoro su se moja proroanstva poela i ostvarivati. Ali
toga jutra sve je ilo kako je Hugh i oekivao. Ne mogu vam sad tono
rei koliko je pucnjeva u minuti bilo pri onom prvom pokuaju, i
koliko su duboko prodrli u dasku. Ali Hugh je bio prezadovoljan.
Snaga toga pitolja bila je jednaka puki, a brzina pucnjeva
nad-maivala je i strojnicu, koju je u to vrijeme jo trebalo dugo i
puniti. Svi Hughovi prorauni pokazali su se sjajno tonima. Dijete
se ponaalo savreno. Sad ga se moglo izloiti presuivanju ljudi, kao
i presuivanju ljudima. Hugh se vratio kui sjajei unutarnjim
oduevljenjem. Sutradan e poeti trijumfalna procesija. 67 Ali
stvarnost je traila drukije. Prva stvar koju je Hugh shvatio bila
je da nema novca. Doista, ne samo da nije imao novca, ve je i
nakupio vise manjih dugova. Pitanje novca iskrslo je kad je Hugh
poeo misliti o patentu. Iz iskustva je znao daje patentiranje
skupo: potrebni su modeli ... crtei ... Ured za patente zahtijeva
znatnu svotu unaprijed. Strani su patenti osobito skupi.
"Prokletstvo," ree Hugh, "to je iva strava." Imao je samo jednu
stvar koju je mogao prodati: policu osiguranja. "Sad bije bilo
apsurdno zadrati", rekao je Hugh. "ak i ako umrem, Madge e sigurno
vie dobiti od djeteta nego od cijene moga ivota." Do veeri, polica
je prodana. Hugh je naruio razliite dijelove modela u razliitim
radionicama, i razliite dijelove planova dao nacrtati u razliitim
crtaim studijima. Oh, bio je oprezan! Sam je sastavio modele i
vlastitom rukom upisao objanjenja na sve nacrte. Taj je posao odnio
oko mjesec dana i potroio skoro sav novac zaraen prodajom police.
"A sad," ree si Hugh napokon, "vrijeme je da osiguramo sudbinu
djeteta." Upravo se u ovom trenutku pojavila najvea prepreka, koju
je Hugh propustio predvidjeti i za koju uope nije bio pripremljen,
ali koju sam ja dobro poznavao iz iskustva. Bila je to borba protiv
sutinske apatije ivota. Svijet nerado prihvaa novosti. Kad novost
stigne, rijetko, vrlo rijetko naie na put bez prepreka. Razoaranja
i potekoe uobiajena su nagrada za one koji 68 donose novosti. Ali
Hugh nije bio pripremljen za to, i naivno je oekivao da se njegovi
milijuni ve slau. Hugh je poeo piui pisma svim velikim tvornicama
oruja. Nije dobio odgovora. Pisao je opet, raspitujui se za sudbinu
svojih pisama. Nitko mu nije odgovorio. Hugh je osobno otiao u
jednu tvornicu. Direktor je bio zauzet. Tajnica koja je izala
razgovarati s njim rekla mu je da ponude novih izuma tvornici
razmatra posebna komisija koja se sastaje triput godinje, daje
sljedei sastanak za dva mjeseca, i da se zahtijeva prezentacija
nacrta i modela. Sve je to tajnica izreciti-rala kao lekciju nauenu
napamet. Bilo je jasno da esto ima posla s izumiteljima. "Zar
nemate ovdje nekoga tko se razumije u tehniku tko bi naprosto mogao
isprobati moj pitolj?" upita Hugh. Tajnica se blago nasmijeila na
ovu drskost i rekla kako svi izumitelji zahtijevaju probu smjesta i
da je, kako ne bi gubila vrijeme, tvornica odredila rutinski
postupak, a testiranje se provodi samo na izumima koje je odobrila
komisija. I s time je Hughu poeljela ugodan dan, gospodine!
"Naravno, nisam smio ni oekivati da bude drukije", rekao je Hugh
sebi. "Zato bi ti mrtvaci odjednom oivjeli? Kakva sam budala to
nisam prije na to pomislio. Ne treba pisati pisma, ve otii i osobno
potraiti. Negdje mora biti ivih ljudi. iv ovjek e smjesta
shvatiti."
-
Hugh je poeo posjeivati tvornice. Rezultati su bili vie-manje
isti kao kod prvog razgovora. Zahtijevali su se modeli i nacrti, i
trailo se 69 od njega da ponovno doe za mjesec dana. Ali Hugh nije
htio odati svoj model. Uope nije bio siguran da njegov patent titi
sve detalje izuma. Znao je kako je lako napraviti nekoliko izmjena
i izvaditi nov patent, i kako je nepoznatom izumitelju bez novca
nemogue pobijediti u tubi protiv velike korporacije. Imitacije nee
biti opasne kad jednom osvoji trite; u meuvremenu, nitko nee dobiti
model. Ali dok ne vide model, nitko nije htio razgovarati. Madge je
rijetko pisala. Hughu se inilo da gaje, zaokupljena novim
interesima u ivotu, poela zaboravljati. Prola su jo dva mjeseca.
Hugh je doao do kraja svoga novca. Napustio je stan i otiao ivjeti
u maloj sobi. Jednog vrlo vrelog dana, usred jednog newyor-kog val
vruine, nakon to je Hugh bezuspjeno posjetio dvije tvornice i ured
za nove izumitelje, lutao je besciljno ulicama i dolutao do Central
Parka. Loe odjeven sjedokos ovjek podrugljiva, pametna lica sjeo je
na istu klupu kao i Hugh, i poeli su razgovarati. Iz nekog razloga,
Hugha je privlaio taj stranac. Po danu, parkovi New Yorka
razotkrivaju cijelu galeriju ljudskih razvalina, a ovaj je ovjek
oito bio jedna od njih. Hugh mu je ponudio cigaru. Osjeao se
depresivno i elio je uti ljudski glas. Sjedokosi je ovjek rekao
neto zabavno o prolaznicima; bio je, izgleda, duhovit i dobra dara
zapaanja. Hugh gaje smatrao propalim piscem ili umjetnikom i pozvao
ga je na au piva. 70 U baru je bilo ugodno hladno i nijedan od njih
nije elio otii. Nakon nekoliko hladnih piva, stariji je ovjek poeo
priati o sebi. Hughovo se srce smrzlo kad je uo daje izumitelj.
Stoje vie sluao, to mu se vie inilo da slua svoju vlastitu priu, s
uasnim, beznadnim krajem. Starac je nastavio priati, a Hugh gaje
sluao, u sebi se smrzavajui od uasa, a istovremeno, iz neke
morbidne znatielje, raspitujui se o pojedinostima. Sve je bilo tako
poznato: mladost, ponosni snovi, ljubav, posao, uspjeh, a zatim
naglo besmislen i neshvatljiv kraj svega. Sjajan izum - od kojeg se
netko drugi obogatio -posvemanja nesposobnost da se osvoji
priznanje za svoja prava, siromatvo, pie, povremen posao, a zatim
spoznaja da je to sve ve povijest, o