-
3/2016
4
Apstrakt
U ovom članku daje se detaljna analiza uloge i oba-veza
ugovornih strana u osiguranju na bazi CIF po pra-vilima INCOTERMS i
u pravnim sistemima common law. Jedna od najvažnijih obaveza
prodavca prema pa-ritetu CIF je da osigura robu u prevozu od rizika
gu-bitka, štete i odbijanja plaćanja kupca. Obaveza zaklju-čenja
osiguranja je toliko važna da u međunarodnim privrednim ugovorima,
nijedna banka ne želi da finan-sira poslovne obaveze kupca ili
prodavca prema pari-tetu CIF bez prilaganja dokaza o osiguranju.
Pun obim obaveza po tom osiguranju proizlazi iz prirode, istorije i
razvoja trgovačkih termina CIF i FOB. Sudovi u anglo-američkim i
ostalim pravnim sistemima common law tumačili su obaveze regulisane
pravilima INCOTERMS pre i posle donošenja prvih pravila INCOTERMS
1936. godine. Presude u ovoj oblasti dopunjuju običa-ji i praksa,
razna standardna pravila o trgovini i Kla-uzule londonskog
Instituta o osiguranju karga. Zbog svog zajedničkog porekla, uz
nekoliko izmena, obaveze ugovornih strana na bazi CIF su iste u
svim anglo-ame-ričkim i ostalim pravnim sistemima common law.
Iako
se na prvi pogled te obaveze čine jasnim u pismenom ugovoru, u
praksi i na osnovu detaljne analize oni se ispoljavaju daleko
složenijim. U tom smislu, mogu da lako zavaraju tradicionalne
pretpostavke u vezi sa lako-ćom i očiglednom jednostavnošću
obaveza. Posle ra-nije objavljenog članka o sličnom osiguravajućem
po-kriću na bazi FOB (Ademuni-Odeke, 2007, 425–462), u ovom radu se
analiziraju obaveze ugovornih strana u vezi sa osiguranjem prema
paritetu CIF po pravilima INCOTERMS na način na koji se one tumače
u anglo-američkim i ostalim pravnim sistemima common law, vrši
poređenje sa osiguranjem prema paritetu FOB sa jedne strane, a sa
druge sa praksom osiguranja prema CIF u odabranim pravnim sistemima
civilnog prava. Zbog toga se u radu ispituju tradicionalne
postavke, daje detaljna analiza prirode i pun obim obaveza,
pred-lažu praktična rešenja za uočene praznine i zaključuje da je
neophodna daleko veća pažnja i pažljiva analiza obaveza prema
paritetu CIF nego što se to može izvesti iz pismenog ugovora i /
ili nego što je poznato iz po-stojeće literature. U radu se zastupa
stav da, uzimajući u obzir sve aspekte, ugovorne strane kod
pariteta CIF treba da imaju u vidu svoje ugovorne obaveze, principe
pravnog sistema common law i pravila INCOTERMS jedino kao prima
facie minimalne smernice.
Ključne reči: prodaja robe, polisa pomorskog osi-guranja,
pariteti CIF i FOB, anglo-američko pravo, common law, INCOTERMS
2010, Klauzule Instituta za osiguranje karga i Jednoobrazni običaji
i praksa za do-kumentarne akreditive 600
1. UVOD
Paritet CIF (Cost, Insurance and Freight) je jedna od glavnih
klauzula INCOTERMS koja se koristi u doma-ćoj i međunarodnoj
prodaji robe, a drugi je FOB (Free on Board). Navedeni pariteti
imaju različitu istoriju, varijante i karakteristike. Kada je reč o
razlikama, nji-
ČLANCI /ARTICLES
Dr XXX ADEMUNI-ODEKE*
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim sistemima
common law (Deo I)UDK: 368.23:339.5Primljeno: 7. 7.
2016.Prihvaćeno: 7. 9. 2016Pregledni naučni rad
* Gostujući profesor na Institutu za pomorsko pravo, Pravnog
fakulteta Univerziteta u Sautemptonu i gostujući profesor na
Institutu za pomorsko pravo, Pravnog fakulteta Univerziteta u
Tulejnu. Autor se zahvaljuje US-UK Fulbright Commission i Lloyd’s
of London na predusretljivosti u finansiranju programa u okviru
kojeg je sprovedeno šire istraživanje na temu Sadržina osiguranja u
međunarodnoj trgovini i stranim investicijama; profesorima Martinu
Dejvisu (direktoru) i Robertu Forsu (direktoru emeritusu),
Institutu za pomorsko pravo, Pravnog fakulteta Univerziteta u
Tulejnu, za pomoć tokom istraživanja; profesorima Džejmsu Dugainu,
direktoru Biblioteke Pravnog fakulteta u Tulejnu i njegovim
zaposlenima na pomoći; Megan Gold i njenom pomoćniku – istraživaču
u Tulejnu; i direktoru i zaposlenima na Institutu za pomorsko pravo
Pravnog fakulteta Univerziteta u Sautemptonu što su bili domaćini
tokom istraživanja. Međutim, autor snosi punu odgovornost za sve
greške u stavovima navedenim u ovom radu, e-mail:
[email protected].
-
3/2016
5 Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
hove uočljive karakteristike i način funkcionisanja po kojima su
oni istovremeno i slični su trenutak u kojem dolazi do prelaska
svojine na stvarima i rizici, nedavno spajanje različite prakse u
pogledu prezentacije doku-menata radi plaćanja i druga moderna
praksa. Za FOB se smatra da je stariji od CIF, iako je FOB sada
manje popularan, i da se prema obimu i vrednosti međuna-ordne
prodaje 40% ugovora zaključuje prema ovom paritetu, a 60% prema
CIF.1 U svrhe ovog rada, poći ćemo od toga da je glavna razlika
između njih u vezi sa obavezama ugovornih strana u vezi sa
osiguranjem. Na primer, izuzev FOB, „dodatne obaveze” ili prošireni
FOB, uobičajen (klasičan ili striktan) FOB ne obuhvata obavezu
plaćanja vozarine i osiguranja (Sassoon, 1967, 32; Wooldridge,
1973, 383; Davis, 1956; Sassoon, 1981, 50; Evans, 1993, 844; Gower,
1956, 417), iako su ove funkcije bitni aspekti obaveza prodavca kod
pariteta isporuke CIF.
U ovom radu analizira se osiguranje prema CIF i sa njim
povezanim ugovorima2 prema anglo-američkim i drugim pravnim
sistemima common law, upoređuje sa ekvivalentnim obavezama za
zaključenje osiguranja u ugovorima na bazi pariteta FOB, takođe
primenjiva-nih u pravnim sistemima common law i odgovarajućim
okolnostima u određenom broju pravnih sistema civil-nog prava.
Potreba za nastankom ovog rada nastala je na osnovu saznanja da ne
postoji detaljna analiza ove teme u postojećoj literaturi. Na
osnovu iskustva au-tora, čak i eminentni teoretičari i pravnici
Engleske i drugih pravnih sistema common law kao što su Sasun
(Sassoon, 1995; Lorenzo, 2012)3, Bendžamin (Benja-min, 2014)4,
Šmithof (Schmitthoff, 2012)5, Čua (Chuah,
1 Navedeni procenti su samo procene. Međutim, lord Rajt u sporu
Ross T Smyth & Co Ltd v TB Bailey & Sons Ltd [1940] 3 All
ER 60 at 68 naveo je da se do 19. veka, veći deo međunarodne
prodaje obavljao prema CIF klauzuli iako se taj udeo menjao između
Prvog i Drugog svetskog rata zbog dislociranja svetskih pomorskih
kapaciteta.
2 Povezani ugovori obuhvataju klauzulu CIP (troškovi i
osiguranje plaćeni), koja takođe obavezuje prodavca da zaključi
osiguranje robe (stara C & F /troškovi i vozarina/ i najnoviji
CFR /troškovi i vozarina pravila INCOTERMS Međunarodne trgovačke
komore u Parizu).
3 On posvećuje celu glavu 4 od 42 strane (Sassoon, 1995);
Lorenzo, 2012, takođe posvećuje celu glavu od 42 strane ovoj temi –
više prostora od bilo koje važnije publikacije.
4 Ovoj temi posvećuje samo 8 strana u knjizi od 2463 strana
(Benjamin, 2010).
5 Iako je u njegovom izdanju celo jedno poglavlje (19) posvećeno
osiguranju, nigde se posebno ne pominje osiguranje prema CIF
klauzuli.
2013)6 i Birds (Birds, Wright et al. (2013)7 bave se ovom temom
u literaturi jedino sporadično ili delimično u sklopu izlaganja o
opštim pitanjima pomorskog osi-guranja. Pored toga, čak i
najdetaljnije izlaganje o ovoj temi na međunarodnom nivou koji je
učinio Krokford (Crockford, 2013)8, odnosi se samo na javnopravne a
ne i na materijalno-pravne aspekte. Dalje, analiza lite-rature
otkrila je tek zanemarljiv obim bavljenja ovom temom. Konsultacije
sa kolegama iz Australije (Dunt, 2012, Chapter 7), Hong Konga
(Dunt, 2012, Chapter 4), Singapura (Dunt, 2012, Chapter 5), Južne
Afrike (Dunt, 2012, Chapter 14), SAD (Dunt, 2012, Chapter 8;
Sassoon, 1981) i drugih vodećih država pravnih siste-ma common
law9, potvrdile su postojanje jednoobrazne prakse u svim
najvažnijim državama sistema common law10; što je sve proširilo
naslov, ciljeve i ideje u ovom članku. Drugi nalazi odnose se na
očiglednu dominaci-ju tumačenja, praksu i jednoobraznu primenu
principa sistema common law u ovoj oblasti.
Ovaj članak predstavlja nastavak prethodnih ra-dova11 i paritet
CIF upoređuje sa ranijim stavovima o osiguranju po paritetu FOB
(Ademuni-Odeke, 2007, 425-462). Međutim, za razliku od prethodnih
radova (Ademuni-Odeke, 1995), u ovom članku naglasak je na paritetu
CIF i sa njom povezanim paritetiam, gde je osi-guranje jedna od
glavnih ugovornih obaveza u skladu sa izmenama koje su usvojene sa
INCOTERMS 2010. u odnosu na prethodne verzije pariteta INCOTERMS.
Na primer, na izmenama izvršenim amandmanima Klauzula londonskog
Instituta za osiguranje karga. U njima se prihvata mogućnost da
obaveze po sistemu common law kod pariteta CIF povremeno odstupaju
od onih utvrđenih pravilima INCOTERMS 201012, Jednoo-braznim
običajima i praksi za dokumentarne akreditive
6 Glava 10 od 100 strana u njegovom delu bavi se opštim
pitanjima pomorskog osiguranja i osiguranja karga umesto osiguranja
po paritetu CIF.
7 Na primer, on pokriva sve aspekte, izuzev osiguranja izvora i
/ili CIF (Birds, Wright et al., 2013); Lord Mackay (2011) i (2012)
su najbliži ekvivalenti.
8 Iako se posebno ne bavi ovom temom (Crockford, 2013); Dunt
(2012) detaljnije izlaže o međunarodnom osiguranju u većim pravnim
sistemima država Komonvelta i drugih.
9 Kao što su Kanada, Indija, Novi Zeland i Nigerija (Sassoon,
1981).
10 Reč je o zaključku do kojeg je došao i Sasun, (Sassoon,
1981). Detaljnije o osiguranju u pravnim sistemima common law,
videti: Clarke, 2016.
11 Ranija verzija: Ademuni-Odeke, 1995, 86–92. Ta verzija je
ograničena na klauzulu CIP (Cost and Insurance Paid To),
izostavljeni su povezani ugovori sa CIF a izlaganja pokrivaju
stanje zaključno sa INCOTERMS 1990.
12 Jedan od razloga za izmene i inoviranje je zbog značajnih
promena koje su donela pravila INCOTERMS 2010.
-
3/2016
6 ADEMUNI-ODEKE
600 (Uniform Customs and Practice for Documentary Credits – UCP
600 – dalje u tekstu: JOPDA)13, Klauzula-ma londonskog Instituta za
osiguranje karga i ugovore o prodaji robe. Takođe je evidentno da,
za razliku od pariteta FOB, teoretski zaključenje osiguranja prema
paritetu CIF može da izgleda kao da se radi o bezuslov-noj obavezi,
što u poslovnoj praksi nije potvrđeno kao pravilo. Zbog toga je
članak pokušaj da se preispitaju te dugogodišnje pretpostavke i
sveobuhvatno konsoli-duju stavovi o aspektima osiguranja kod
pariteta CIF i sa njom povezanim ugovorima na način i u obimu koji
nije zastupljen u postojećoj literaturi.
Iz tih razloga, u članku se opisuju obaveze u vezi sa
osiguranjem prema pomenutom paritetu CIF na novi način, uz
argumentaciju kroz primere presuda. Tako su glavni ciljevi rada:
nastaviti ispitivanje uočene činjenice da je obaveza osiguranja u
ugovorima prema paritetu CIF veoma striktna i laka za razumevanje –
pristup koji je zauzet u drugom delu ranijih radova
(Ademuni-Ode-ke, 2007); sagledati aspekte obaveze osiguranja po
si-stemu common law i sa njim povezanim paritetima IN-COTERMS, kao
što su CIP14, CFR15 i C&F16; produbiti razumevanje ove teme;
pružiti čitaocu dragoceni mate-rijal koji nikada nije bio
konsolidovan i popuniti pra-zninu u postojećoj bibliografiji.17 U
skladu sa prethod-no rečenim, članak može da privuče pažnju svih
onih koji se bave međunarodnim poslovnim transakcijama,
osiguranjem, advokatskom i pravosudnom praksom i akademskim radom
kojima on može biti od koristi.
13 UCP 600, ICC Publication Document No. 600E (2007 Version),
2007, replacing the UCP 500, ICC Publications Document, No
500E.
14 Prema ovoj klauzuli, prodavac ima obavezu da preda stvari
prevozniku ili drugom licu koje on odredi u ugovorenom mestu,
ugovara i plaća prevoz radi isporuke robe u imenovano odredište i
ugovara osiguranje u korist kupca od rizika gubitka ili štete tokom
prevoza robe. Njegove obaveze u vezi sa osiguranjem su iste kao i
kod klauzule CIF, na osnovu čl. A3(b) INCOTERMS 2010.
15 Prema ovoj klauzuli, prodavac isporučuje ugovorenu robu na
plovilo ili obezbeđuje robu (na plutanju) koja je već isporučena,
izmiruje troškove i plaća vozarinu radi isporuke robe u naznačenu
luku odredišta. Za razliku od CIF i CIP, on nije u obavezi da
zaključuje osiguranje u korist kupca; INCOTERMS 2010, 95–103.
16 C&F je stara, ukinuta klauzula INCOTERMS, zamenjena sa
CFR, gde je „FR” zamenilo „&F.” Još uvek je u upotrebi u
Engleskoj, američkom Jednoobraznom trgovačkom zakoniku i ostalim
pravnim sistemima common law (Schmitthoff, 2012, 50–51).
17 Prilično izdvojen, ali takođe u vezi sa radom, cilj članka je
da drugim teoretičarima, istraživačima i nastavnicima pruži na uvid
materijale o međunarodnom trgovinskom pravu koji mogu da koriste i,
verovatno, da ga prošire.
Članak započinje analizom sadržaja opštih obaveza ugovornih
strana na zaključenje osiguranja u ugovo-rima na bazi CIF po
anglo-američkom i drugim prav-nim sistemima common law.18
Izlaganjem je obuhvaćen njegov status prema JOPDA 600, a u drugim
pravnim sistemima prema INCOTERMS 200019, koji su zame-njeni
INCOTERMS 2010. Međutim, izlaganje je ogra-ničeno samo na obaveze
kupaca i prodavaca u vezi sa osiguranjem prema paritetu CIF, a ne i
sve njihove osta-le obaveze po tom paritetu. U radu takođe nisu
obuhva-ćene diskusije o obavezama i drugim formalnostima za
zaključenje polise osiguranja CIF kao što su: izvori osiguranja,
procedure za zaključenje polise osiguranja, postupak postavljanja i
naplate odštetnih zahteva i op-šti principi osiguranja i teorije
koje se primenjuju na osiguranje CIF i sa tim paritetom povezanih
klauzula INCOTERMS, koje se koriste u međunarodnoj prodaji robe kao
što su postojanje osigurljivog interesa, prime-na principa najvećeg
poverenja i subrogacija.
Pre prelaska na detaljno izlaganje o aspektima osi-guranja, na
početku članka se daje apstrakt i neopho-dan uvod u prirodu, prenos
i prelazak svojine i rizika u ugovorima na bazi CIF. Rad je
podeljen u dva dela sa po 5 podnaslova i zaključkom. Prvi deo
započinje Uvodom (podnaslov 1) u kojem se daje pregled uloge
osiguranja u međunarodnim poslovnim transakcijama (podnaslov 2);
analizira priroda i opšte obaveze ugovornih strana u vezi sa
ugovorom po sistemu common law (podnaslov 3); upoređuju stavovi
common law SAD koji su kodi-fikovani Saveznim i Državnim propisima
sa engleskim common law (podnaslov 4) i analiziraju opšte obaveze
po common law i INCOTERMS (podnaslov 5). Drugi deo nastavlja i
završava izlaganje prema podnaslovu br. 5 i: nastavlja sa
izlaganjem o polisi osiguranja CIF i sa njim povezanim dokumentima
po common law i po JOPDA 600 (podnaslov 6); pažnju posvećuje
trgo-vačkim varijacima pariteta INCOTERMS i common law (podnaslov
7), navodi praktična dodatna osigura-nja koja pažljivi kupci i
prodavci treba da imaju u vidu
18 Pravni sistemi država common law su Engleska, SAD,
Australija, Kanada i sve države engleskog Komonvelta u Africi,
Aziji, Karibima i Pacifiku koje su nasledile pravnu tradiciju
engleskog common law. Dostupno na:
http://en.wikipedia.org/wiki/Common_law (19. 5. 2016);
http://www.electoralcommission.org.uk/__data/assets/electoral_commission_pdf_file/0009/79515/List-of-eligible-countries.pdf,
20. 7. 2016.
19 Pravila o upotrebi termina INCOTERMS Međunarodne trgovačke
komore iz Pariza u domaćoj i međunarodnoj trgovini se objavljuju i
menjaju svakih deset godina, a poslednja verzija je INCOTERMS 2010;
za INCOTERMS 2000, pogledati ICC Publications No. 560 (INCOTERMS
2000). Takođe je objavljen i komentar INCOTERMS 2010 (Ramberg,
1999). Videti i Debattista, 2007, 329–354.
-
3/2016
7 (podnaslov 8); upoređuje osiguranja prema trgovačkim
klauzulama sličnim CIF-u po common law i INCO-TERMS (podnaslov 9);
navodi stavove o osiguranju prema klauzuli CIF u određenom broju
pravnih siste-ma civilnog prava i ostalih pravnih sistema
(podnaslov 10); i završava sa zaključnim razmatranjima (podnaslov
11).
2. ULOGA OSIGURANJA U PARITETU CIF I U MEĐUNARODNOJ PRODAJI
2.1. Osiguranje – luksuz ili potreba međunarodne trgovine?
Po anglo-američkom, common law ili drugim prav-nim sistemima ne
postoji obaveza prodavca ili kupca da osigura robu tokom prevoza.
Međutim, komercijal-ni rizici često nameću potrebu zaključenja
osiguranja. Jedino neobaveštena ugovorna strana bi obavljala svoje
poslove bez zaključenog osiguranja. Osim toga, uo-bičajena je
praksa da ugovorna strana osigurava robu tokom njenog prevoza. Ova
pitanja postaju još važnija kada se traži kredit od banaka ili
drugih finansijera. U tim okolnostima, osiguranje predstavlja jedan
od pre-duslova za dobijanje kredita. Polisa osiguranja bi
pred-stavljala najvažniji uslov za dobijanje odobrenih sred-stava
od kupčeve banke. Pored toga, bez osiguranja bi bilo potrebno da
ugovorne strane izdvajaju velike sume novca za pokriće eventualnih
šteta, a taj novac bi mo-gao da se bolje upotrebi u njihovom
ostalom poslova-nju. Bilo bi beskorisno držati tako velike novčane
sume kao rezervu od eventualnih gubitaka u situaciji kada, za
relativno mali izdatak (premiju), zaštita može da se po-stigne
putem osiguranja. Zbog toga je osiguranje, kao šema u kojoj se
plaćanjem manjeg dela vrednosti pošilj-ke ostvaruje puna nadoknada
u slučaju gubitka ili štete, nezamenjivo i potpuno opravdano.
Takođe, prevoznici, špediteri i ostali učesnici u prometu, radi
zaštite svojih interesa od odgovornosti prema vlasnicima robe,
sa-vetuju ugovorne strane da zaključuju osiguranje svoje robe tokom
prevoza.
Osiguranje je važan deo ne samo domaće, već još više međunarodne
trgovine gde su rizici daleko veći. Paritet CIF blisko je povezan
sa bankarskim sistemima i kreditima a njena važnost naglašena
polisom osigu-ranja, zbog čega bi ugovornim stranama bilo gotovo
nemoguće da finansiraju svoje trgovačke poslove bez osiguravajućeg
pokrića. Zato nijedan pažljivi trgovac neće obavljati svoju
delatnost bez osiguranja, jer bi bez osiguranja alternativa bila
finansijska propast i trgovač-ki nemar. Iz navedenih razloga polisa
osiguranja je bila
i ostala bitan deo ne samo trgovačkog termina CIF, već i svih
međunarodnih trgovačkih poslova.
2.2. Poređenje osiguranja prema paritetima CIF i FOB
Iako je osiguranje važan deo oba pariteta, poređe-nje CIF i FOB
je neophodno i primenjuje se u celom radu da bi se istakla važnost
osiguranja kod CIF. U tom cilju, potrebno je sagledati istoriju da
bi se svhatili razli-čiti pristupi osiguranju kod CIF i FOB.
Ponavljamo da kod oba pariteta, obaveza ugovornih strana da
zaključe osiguranje je prilično izričita i detaljna jedino kod CIF,
gde su karakteristike ugovora o osiguranju date ukrat-ko. Međutim,
baš iz tih razloga dugo postoji tendencija da lica koja se bave
izvoznim poslovima smatraju da je ispunjenje obaveze zaključenja
osiguranja lakše kod FOB nego kod CIF. Ovaj stav je pogrešan i može
da do-vede do nepovoljnih posledica. Razlozi za ovakav sta-romodan
stav delimično potiču iz prošlosti. Pre svega, na početku primene
FOB, brodar je takođe i prevoznik, uvoznik, izvoznik,
samo-osiguravač i samo-finansijer uvoza / izvoza – „sva tri u
jednom” (Sassoon, 1967). Bankarstvo, osiguranje i brodarstvo su
bili nerazvijeni u to vreme. Iz tih razloga, razmišljanja o
osiguranju nisu bila tako važna u tadašnjim ugovorima, jer prodavac
nije imao tu obavezu. Drugo, kao i u kasnijem razvoju, u najvećem
broju slučajeva za rasute terete (kargo koji se pakuje, ali se
ukrcava na pomorsko plovilo u rasu-tom stanju /na primer, ugalj,
žito, ulje itd.), koristio se samo FOB, a CIF uglavnom za
kontejnerske i ostale po-jedinačne terete. Takav razvoj bez sumnje
uticao je na određivanje prirode i trenutka prelaska rizika kod obe
trgovačke klauzule.
U takvim okolnostima, prodavac je bio odgovoran za štete do
trenutka ukrcavanja robe na pomorsko plo-vilo koje je obezbedio
kupac. Od trenutka kada roba bude ukrcana, na kupca je prelazila
obaveza da ugovori transport i osiguranje do odredišne luke. Treće,
takođe u početku primene FOB, sistem dokumentarnog akre-ditiva bio
je ili nerazvijen ili se nije primenjivao kod prodaje prema toj
klauzuli na isti način kao kod pro-daje prema paritetu CIF. To je
najviše zato što prodavac kod pariteta FOB nije želeo da plaćanje
robe zavisi od njenog bezbednog dolaska u odredišnu luku; plaćanje
robe vezivano je za dokazivanje da je ona bila ukrcana, tako da je
svojina na stvarima prelazila na kupca u tom trenutku. Ta
pretpostavka dovela je do opšteg stanovi-šta da je najvažnija
funkcija prodavca kod pariteta FOB bila fizička predaja robe na
brod, dok je kod pariteta CIF reč o simboličnoj predaji, tj.
predaji dokumenata u
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
8 vezi sa robom umesto predaje same robe.20 Sa kasnijim razvojem
osiguranja, banaka i brodarstva, u delatnosti brodara, gde postoji
više angažovanih lica i sa novim rizicima u CIF i manje u FOB iz
obrnutih razloga, osi-guranje je postalo daleko važnije.
2.3. Osiguranje i razgraničenje obaveze i rizika prema
paritetima FOB i CIF
Od tada, opšti stav koji se zadržao do danas je da ako ugovorom
nije predviđeno nešto drugo, obaveza kup-ca (ne prodavca – prim.
aut.) kod FOB je da zaključi osiguranje, dok je jedina obaveza
prodavca da obavesti kupca od kada može da osigura robu tokom
(pomor-skog – prim. aut.) prevoza. INCOTERMS potvrđuju ovaj stav
odredbom u čl. A3(b) „Bez obaveze” u vezi sa obavezom prodavca na
zaključenje osiguranja kod pariteta FOB. Međutim, na osnovu
detaljnije analize, razlika između CIF i FOB ne izgleda tako oštro
defi-nisana kao što se čini na prvi pogled, jer sa najnovijim
razvojem u oblasti finansijskog poslovanja, osiguranje, a posebno
transportna tehnologija, razlike u načinu funkcionisanja navedenih
pariteta su ili sužene ili su potpuno nestale. To se najbolje vidi
iz čl. A3(b) CIF IN-COTERMS 2010, koji savetuje pažnju. Iz njega se
može zaključiti da se pretpostavke u vezi sa uzajamnim oba-vezama
ugovornih strana da zaključe osiguranje više ne mogu uzimati kao da
one postoje i da je zato nephodno ispitati ih i možda redefinisati.
Autor skreće pažnju da se dosadašnje čisto ortodoksno tumačenje
ugovora tre-ba uzimati oprezno i jedino kao opšte pravilo na koje
se primenjuju izvesni izuzeci. Sa tehnološkim i razvojem u drugim
oblastima, te razlike će uskoro nestati, a način izvršenja te
obaveze kod obe klauzule se izjednačiti.21 Na primer, dokumentarni
akreditiv se sada primenjuje kod oba pariteta.
Sledstveno navedenom, iako se samo po svojoj vred-nosti obaveza
zaključenja osiguranja ne čini glavnom
20 Iz toga se izvodi dodatna pretpostavka da se CIF-om vrši
prodaja robnih dokumenata umesto prodaje stvari (Ademuni-Odeke,
1993, 27–31). Međutim, usmeravam pažnju čitalaca na činjenicu da
postoji razlika između prelaska rizika (prema FOB, kupac snosi sve
trošove i opasnost gubitka ili oštećenja robe od trenutka kada roba
pređe ogradu broda – prim. aut.) i prelaska svojine (postoje
sistemi kao u Španiji, Nemačkoj, Rusiji, Argentini i Brazilu gde,
prema opštem pravilu, svojina prelazi isporukom robe, dok u drugim
pravnim sistemima kao što su Francuska, Italija i Meksiko svojina
uobičajeno prelazi na kupca zaključenjem ugovora – prim. aut.)
21 Ipak ostaje razlika između ove dve klauzule. Prema INCOTERMS,
postoji razlika između CIF i FOB. CIF obavezuje prodavca da
zaključi ugovor o osiguranju i plati premiju, što nije slučaj kod
FOB. INCOTERMS pokušavaju da izbegnu zabunu u vezi sa podelom
obaveza između ugovornih strana.
osobinom FOB, u poređenju sa paritetima CIF ili CIP (Cost and
Insurance Paid)22, priroda i sadržaj rizika kod obe klauzule su
uvek bile gotovo iste i, kao takve, od podjednake su važnosti.
Takođe, svi razmatrani fakto-ri, pored obaveze po INCOTERMS,
obaveza ugovornih strana u vezi sa osiguranjem kod CIF i FOB i u
praksi se čini identičnim, uz zadržavanje osnovne razlike između
njih koja se sastoji u tome što je kod CIF prodavac u obavezi da
ugovori osiguranje. Međutim, kako je ista-knuto, na osnovu
detaljnije analize, prava priroda op-štih obaveza i obaveze da se
zaključi osiguranje može biti složenija i zahtevnija, čak i kod
pariteta FOB. To je zato što je ugovor podeljen u najmanje tri
kategorije – klasičnu ili striktnu, jednostavnu i proširenu (sa
dodat-nim obavezama – prim. aut.) (Davis 1956; Schmitthoff, 2012,
19–22). Detaljnije o njima pogledati u podnaslo-vu 3 i kod Sasuna
(Sassoon, 1995, 12–19).23
2.4. Prelazak svojine i rizika kod ugovora na bazi CIF
Osiguranje služi za zaštitu od rizika koji ugrožavaju svojinu na
stvarima i zato su u bliskoj vezi sa prelaskom svojine i rizika. U
presudi Pyrene v Scindia24 utvrđeno je pravilo o prelasku svojine25
po kojem, ako nije druga-čije ugovoreno, prelaze i rizici u svim
međunarodnim trgovačkim poslovima i ugovorima o brodskom prevo-zu.
Međutim, kod CIF na prelazak rizika se primenjuju posebna pravila,
dok kod prelaska svojine i rizika se pri-menjuje bezuslovno
preuzimanje robe ili prezentacija dokumenata za izgubljenu ili
oštećenu stvar (Halsbury’s Laws of England, 2012, para. 357).
Uzimajući u obzir ra-zliku između prelaska svojine i rizika,
suštinske karak-teristike pariteta CIF se mogu sumirati na sledeći
način:
1. rizici prelaze na kupca od trenutka isporuke26;2. kupac robe
oštećene pre iskrcavanja može da tuži
prevoznika ako je oštetio stvari;27
22 Za objašnjenje pariteta CIP, videti fusnotu br. 14 u ovom
radu.
23 Sasun ovde diskutuje o prelasku rizika i svojine kod obe
klauzule.
24 Pyrene Co Ltd v Scindia Navigation Co Ltd [1954] 2 QB 402.25
Diskusije o prelasku svojine i rezervaciji prava raspolaganja
su ovde izostavljene (Lord Mackay, 2012, para. 356).26 E.
Clemens Horst v Biddell Bros [1912] AC 18 HL, kojim je
izmenjena odluka Vrhovnog suda u prethodnom sporu između istih
stranaka Biddell Bros v E Clemns Horst [1911] 1 KB934 CA; The Julia
[1949] 1 All ER 269; The Galatia [1980] I All ER 501.
27 Margarine Union GmbH v Cambay Prince SS Co Ltd [1967] 3All ER
775 uočeno u precedentu Elafi [1982] 1 All ER 208, nije primenjeno
u precedentu Irene Success [1982] 1 All ER 218, takođe na precedent
pozvano u sporu The Aliakmon (1986) Financial Times, 29 April.
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
9 3. kupac robe oštećene pre preuzimanja konosmana (teretnice –
prim. prev.) takođe može da tuži prevozni-ka po osnovu vanugovorne
odgovornosti28;
4. prodavac ne garantuje postojanje robe u trenutku davanja
ponude29;
5.roba se može isporučivati na osnovu ugovora o prev ozu ili
kupovati i preprodavati „na plutanju”;
6. najvažnija funkcija je prezentacija prevoznih do-kumenata
(konosmana, računa i isprava o osiguranju umesto robe);
7. iz gore navedenih razloga, CIF se ponekad naziva prodajom
dokumenata umesto robe; i
8. takođe iz gore navedenih razloga, smatra se puno-važnom i
predaja prevoznih dokumenata sa znanjem da je roba
izgubljena.30
Osnove za gore navedene karakteristike su da se sve štete ili
gubici kompenzuju polisom osiguranja u korist kupca, kasnijim
kupcima (na plutanju – prim. aut.) i svim drugim bona fide kupcima
u lancu koji su pretr-peli gubitak ili štetu.
2.5. Osiguranje po paritetu CIF kao deo transportnog osiguranja
karga
Kao što je prethodno rečeno, osiguranje od opasno-sti je važna
karakteristika međunarodnih trgovačkih poslova. U slučaju gubitka
ili štete na robi zbog opa-snosti tokom prevoza, osiguranik će
imati pravo da na-plati štetu od osiguravača. Određivanje adekvatne
vr-ste osiguranja zavisi, inter alia, od vrste transporta koji
ugovore stranke za isporuku robe. Zbog toga, osigura-nje može da se
odnosi na pomorsko, vazduhoplovno, kopneno i imovinsko osiguranje.
Kategorija ugovora o osiguranju takođe može da zavisi od uticaja
ili primene pravila common law, INCOTERMS, trgovačke prakse,
Jednoobraznog trgovačkog zakonika SAD i Klauzula londonskog
Instituta za osiguranje karga koje ugovore stranke u datom
kupoprodajnom ugovoru. Prema pa-ritetu CIF prodavac ima obavezu da
zaključi osigura-nje za konkretno putovanje robe. Paritet FOB, sa
druge strane, ne predviđa obavezu kupca ili prodavca da za-ključe
osiguranje, iako bi iz opreznosti kupac trebalo da se zaštiti od
mogućih gubitaka ili da se predvidi takva obaveza kupca. Zbog toga
nije neuobičajeno da kupac
28 Schiffart und Kohlen Gmbh v Chelsea Maritime Limited, The
Irene Success [1982] 1 All ER 218, potvrđeno u precedentu The
Aliakmon [1986] 2 All ER 145.
29 Groom (c) v Barber [1915] 1 KB 316; Re Weis & Co Ltd
& Credit Colonial et Commercial, Antwerp [1916] 1 KB 346.
30 Mambre Saccharine Co Ltd v Cord Products Co [1919] 1KB 198 iz
osnovnog spora Mambre Saccharine Co v Corn Products (1919) 88 LJKB
402, pozvano na ovo pravilo u sporu Diamond Alikali Export Corpn v
FL Buourgeoise [1921] 3 KB 443.
kod klauzule FOB zahteva od prodavca da ugovori osi-guranje
prihvatajući da nadoknadi troškove prodavca koje je imao za
zaključenje ugovora o osiguranju. IN-COTERMS 2010 sada predviđa
ovakvu mogućnost. Iz daljeg izlaganja biće jasno da kod obe
klauzule osigura-nje mora da pokriva samo robu koja se prodaje,
odno-sno onu koja je navedena u prevoznim dokumentima.
Pored toga, osiguranje mora da pokriva celo putova-nje koje je
navedeno u kupoprodajnom ugovoru. Ako osiguranje pokriva samo deo
prevoznog puta, kupac ima pravo da odbije prijem prevoznih isprava.
Ugovor o pomorskom osiguranju, kao osnova izvozno-uvoznog
osiguranja, deli se na osiguranje kaska (osiguranje pre-voznika)
ili osiguranje stvari (osiguranje karga u korist prodavca ili
kupca) koji podjednako utiču na osigura-nje izvozno orijentisane
trgovine. Na vazdušne i ostale vidove transporta primenjuju se
principi i dokumenta-cija pomorskog osiguranja. To je i razlog zbog
kojeg se na ugovore o osiguranju u vazdušnom, drumskom,
že-lezničkom i multimodalnom transportu (glavni vidovi transporta u
kojima se koristi paritet CIF) primenjuju principi i format polise
pomorskog osiguranja karga. Iako se u raznim vidovima transporta
primenjuju od-govarajuće međunarodne konvencije, veliki delovi svih
ovih vidova transporta odnose se na vodni saobraćaj i zato su
izloženi pomorskim rizicima. Pomenute kon-vencije pružaju dodatan
vodič za domaće i međunarod-no osiguranje izvoza, počev od pariteta
FOB i CIF do drugih pariteta. Osiguranje se takođe može zaključiti
sa individualnim prodavcima i kupcima ili sa onima koji posluju po
trgovačkim pravilima. Iako je Konferencija UN o trgovini i razvoju
(UNCTAD) pokušala da uvede jedno (UNCTAD Secretariat Report, 1982),
ne posto-ji jednoobrazan zakon ili međunarodna konvencija o
pomorskom ili osiguranju karga (Schoenbaum, 1999). Međutim,
trgovački običaji i praksa međunarodnog pomorskog osiguranja karga
odigrali su važnu ulogu u regulisanju pomorskog osiguranja na
međunarodnom nivou. Pored toga, na ugovor o pomorskom osiguranju,
koji čini deo pariteta FOB i CIF, primenjuju se opšta ugovrna
pravila i engleski Zakon o pomorskom osi-guranju (Marine Insurance
Act) iz 1906. godine, kao i ostali (engleski – prim. prev.)
relevantni propisi o po-morskom osiguranju.31
31 Kao što su Zakon o pomorskom osiguranju (Politika o
hazarderstvu) iz 1909, Zakon o pravima trećih lica protiv
osiguravača iz 1930, sa izmenama 2010 i 2015, Zakon o pomorskom i
vazduhoplovnom osiguranju (Ratni rizici) iz 1952, Zakon o
reosiguranju (teroristički postupci) iz 1993, Zakon o izvoznim i
investicionim garancijama iz 1991. i razna pravila EU, prvenstveno
direktive EU.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
10 2.6. Dominacija principa pomorskog osiguranja na obavezu
osiguranja po paritetu CIF i sa njim
povezanih pariteta
Prema engleskom pravu i većini pravnih sistema za-snovanih na
common law, na izvoznu polisu osiguranja se primenjuju principi
engleskog Zakona o pomorskom osiguranju iz 1906. godine (dalje u
tekstu: ZPO) u pr-vobitnoj ili kasnije izmenjenoj verziji. ZPO sa
njegovim izmenama i dopunama koje su usvojene ne samo u dr-žavam
sistema common law već širom sveta, primenjuje se i na osiguranje
prema paritetu CIF. Ti principi do-miniraju u osiguranju u
vazdušnom, kopnenom, žele-zničkom, kombinovanom i ostalim vrstama
transporta kada se radi o isporuci kod međunarodnog ugovora o
prodaji robe. Zbog toga se na polisu CIF primenjuju svi principi,
teorije i pravila iz navedenog ZPO. Na primer, obe ugovorne strane
kod CIF treba da imaju osigur-ljiv interes u pogledu predmeta
osiguranja i poslovnu sposobnost da bi mogli da zaključe ugovor o
osigura-nju. Oni su takođe dužni da se pridržavaju principa
najvećeg poverenja u vezi sa prijavom bitnih činjenica, ispravnom i
nepotpunom prezentacijom, neposrednom uzročnošću, uslovima i
izuzecima, plaćanjem premije, vrstama i pravilima za različite
vrste polisa i šteta, te-orijama o abandonu (napuštanju oštećene
osigurane stvari osiguravaču – prim. prev.) i subrogaciji tokom
likvidacije šteta i s tim povezanih sporova. Dominacija Lojda i
londonskog tržišta dovela je do uspostavljanja „Lojdove pomorske
polise”, „Kompanijske pomorske polise”, Klauzula Instituta
londonskih osiguravača i direktne ili „u duhu” primene engleskog
prava u dru-gim državama pravnog sistema common law, civilnog prava
i drugim pravnim sistemima. Detaljna diskusija o njihovoj primeni
na paritet CIF je van postavljenih okvira ovog članka. Preostali
deo ovog članka posvećen je osiguranju prema paritetu CIF i
relevantnom prece-dentnom pravu.
3. OPŠTE OBAVEZE UGOVORNIH STRANA KOD PARITETA CIF I SA NJIM
POVEZANIM PARITETIMA
3.1. Priroda CIF po engleskom pravu i ostale obaveze po pravnom
sistemu common law
Prema paritetu CIF obaveza je prodavca da imenu-je luku
odredišta i cenu, zajedno sa ostalim troškovima (prema tački „C”),
troškom osiguranja (prema tački „I”) i vozarinom (prema tački „F”).
Glavne obaveze prodavca prema common law su da obezbedi brod ili da
kupi robu prema ugovorenoj specifikaciji. Ako se radi o neodređenoj
stvari, prodavci moraju obavestiti kupca
o izdvajanju određene stvari za njega. Na dan ili posle
isporuke, prodavac je dužan da pribavi čist konosman i polisu
osiguranja ili ekvivalentne isprave. Prodavac je dužan da izvrši
ugovor predajom prevoznih dokume-nata – konosmana, polise o
osiguranju i računa kupcu na ugovoreni dan za plaćanje. U presudi
Re Denbigh Cowan & Co & R Archery& Co32, posle glavne
presude The Julia33, Lord Banks34 u Apelacionom sudu ponovo je
istakao obavezu prodavca po common law da pribavi i preda isprave o
osiguranju kod pariteta CIF, bez kojeg kupci mogu da odbiju da
prime isporuku robe. Svrha pariteta CIF je da omogući raspolaganje
robom koja je već prodata i isporučena („roba na plutanju”). Ako se
plaćanje vrši dokumentarnim akreditivom, prevozna dokumenta se u
praksi predaju banci koja sprovodi plaćanje u ime kupca. Posebna
karakteristika pariteta CIF je važnost u pogledu dokumenata.35 Da
bi se na-glasio značaj polise osiguranja, u jednom precedentu je
istaknuto da ako osiguranje nije zaključeno, kupac ima pravo da
odbije prijem robe iako je ona bezbedno sti-gla, bez gubitaka ili
oštećenja.36 Pored toga, u obrnutom slučaju, ako su odgovarajući
dokumenti (uključujući i polisu osiguranja ili neki drugi
ekvivalentan doku-ment) prezentovani, kupac mora da prihvati i da
plati njihov otkup iako je roba oštećena ili izugbljena posle
njenog ukrcavanja.37
Ponovo se potvrđuje da je tradicionalni naglasak na dokumentima
a ne na robi u karakteristikama pariteta CIF doveo do toga da se
kod ovog pariteta radi o pro-daji dokumenata, a ne robe. Zbog toga,
jedna od mo-gućnosti je da se on tretira kao ugovor o prodaji robe
(Ademuni-Odeke, 1993), koji se izvršava predajom dokumenata, jer bi
ugovor o prodaji određenih stvari prema paritetu CIF bio ništav ako
bi u trenutku prodaje stvari već prestale da postoje iako je polisa
osiguranja tih stvari bila na snazi.38 Međutim, stvari moraju da
postoje i da su isporučene. Prema tome, kada prodavci kupe ono što
su verovali da predstavlja robu „na pluta-nju” prema urednim
dokumentima, pa je preprodaju, u jednoj presudi je odlučeno da oni
nisu ispunili ugovor predajom urednih dokumenata s obzirom na to da
roba
32 125 LT 388, [1921] All ER Rep 245 CA; 90 LKJB 836. 33
Comptoir D’Achat et De Vente Du Boerenbond Belge SA v
Luis De Ridder, Limitada, The Julia [1947] 2All ER 443.34
Lordovi Scrutton i Atkin saglasni, str. 390, čime je
izmenjena presuda sudije Rowlett.35 Smyth v Bailey [1940] 3 All
ER 60; Orient Co. v Bekke and
Howlid [1913] 1 KB 531.36 Orient Co. v Bekke and Howlid [1913] 1
KB 531.37 Groom v. Barber [1915] 1 KB 316; Manbre v. Corn
Products
[1919] 1 KB 198.38 Couturier v Hastie (1856) HLC 673.
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
11 nije nikada ni postojala.39 Za razliku od ovoga, paritet FOB
je tradicionalno vezivan za fizičku isporuku robe na plovilo,
umesto predaje dokumenata. Postoje dva odvojena prava kupca kod
pariteta CIF: prvo, da odbije prijem dokumenata i drugo, da odbije
da preuzme ispo-ruku robe ako ona nije u skladu sa ugovorenim
specifi-kacijama.40 To znači da ako kupac, bez prigovora, pre-uzme
dokumenta koja nisu u skladu sa ugovorom i / ili dokumentarnim
akreditivom, gubi pravo da naknadno odbije njihov prijem.41 Tako je
od svih karakteristika i procesa prema paritetu CIF polisa
osiguranja najvažniji stub, koji ističe značaj mogućnosti
nastupanja gubitka, štete i odbijanja kupca.
3.2. Zakonske obaveze: primena Zakona Ujedinjenog Kraljevstva o
prodaji robe iz 1979.
godine42 na paritet CIF
Gore navedene presude o primeni pravila common law mogu se
razlikovati od zakonskog common law. Na primer, prema čl. 28
engleskog ZPR iz 1979. godi-ne, plaćanje i isporuka su istovremene
obaveze, dok se isporuka prema CIF sastoji u predaji prevoznih
do-kumenata, zbog čega kupac, osim u slučaju drugačijeg ugovaranja,
nema pravo da odbije da plati sve dok nije u mogućnosti da proveri
robu43, čime se isključuje čl. 34 po kojem se zahteva istovremena
predaja stvari i plaća-nje. Međutim, gubitak prava na odlaganje
plaćanja ne isključuje pravo kupca da odbije da preuzme robu ako
ona, po dolasku u odredište, nije u skladu sa ugovorom. Zato se ne
primenjuje čl. 32, st. 1 na FOB već na CIF, pod uslovom da se
smatra da je predaja robe prevozni-ku prima facie predaja kupcu.
Takođe se ne primenjuje čl. 32, st. 3 po kojem prodavac ima obavezu
da obavesti kupca o potrebi zaključenja osiguranja, jer uvek
postoje uslovi u vezi sa osiguranjem, iako se primenjuje čl. 32,
st. 2 koji obavezuje prodavca da zaključi korektan ugo-vor sa
prevoznikom. Dalje, kao i kod pariteta FOB, svo-jina redovno
prelazi posle predaje prevoznih dokume-nata44, ali se u posebnim
okolnostima, ova pretpostavka
39 Hindley v East India Produce Co [1973] 2 Lloyd’s Rep 515. 40
Kwei Tek Chao v British Traders [1954] 2 QB 459.41 Pancahaud v
General Grain [1970] 1 Lloyd’s Rep 53.42 Iako se pravila engleskih
ZPO iz 1906. godine i Zakona
o prodaji robe iz 1979. godine (Sale of Goods Act 1979, dalje u
tekstu ZPR) primenjuju na polise osiguranja CIF, ne postoji poseban
engleski zakon kojim se regulišu ugovori na bazi CIF. Jedini takav
zakon u pravnim sistemima common law je Jednoobrazni trgovački
zakon SAD. Novi engleski Zakon o osiguranju iz 2015. godine
(Insurance Act 2015) u tom segmentu nije izmenio odredbe ZPO iz
1906. godine.
43 Clement Horst v Biddle Bros Horst [1912] AC 18.44 The Julia,
[1919] AC 293.
može promeniti.45 Rizik, takođe, redovno prelazi „po isporuci
ili od trenutka isporuke”46 tako da mogu po-stojati odstupanja i od
pravila iz čl. 20 koji vezuje prela-zak svojine sa prelaskom
rizika. Po pravilu, konosman mora: da bude prenosiv; da se odnosi
na neprekinuto putovanje na ugovorenom ili uobičajenom prevoznom
putu; da sadrži izjavu da se isporučuje roba, a ne da se prima radi
isporuke; da bude istinit u navođenju tačnih datuma i da ne sadrži
falsifikat; da se odnosi samo na ugovorenu robu; da bude punovažan
i izvršan; da bude „čist”, odnosno da ne sadrži negativne komentare
o urednosti ili stanju robe.
Pored ostalog, polisa osiguranja mora da bude pre-nosive
(Halsbury’s Laws of England, 2012), punovažna (da nije polisa u
kojoj osiguranik nema osigurljiv in-teres), da neprekinuto pokriva
samo ugovorenu robu tokom ugovorenog putovanja, da je reč o
uobičajenoj robi sa kojom se trguje ili robi koja je pojedinačno
naznačena u ugovoru. Osim ako se ne radi o običaju u određenoj
vrsti trgovačke delatnosti i da kupac to izričito nije ugovorio ili
zahtevao, kupac ne krši ugo-vor ako ne ugovori osiguravajuće
pokriće za ostale rizi-ke na primer, ratne rizike (Halsbury’s Laws
of England, 2012).47 Račun mora da omogući kupcu da ga poveže sa
konkretnim ugovorom, ali unošenje većeg broja po-dataka može se
posebno ugovoriti. Obaveze u vezi sa dokumentima se mogu menjati
ugovorom na primer, ugovaranje isporuke na brodu na osnovu
konosma-na „primljeno za isporuku” ili pribavljanje sertifikata o
osiguranju umesto polise osiguranja. Ugovorom se, takođe, može
predvideti pribavljanje i drugih dokume-nata kao što su potvrde o
poreklu, potvrda o inspekciji robe pre isporuke o kvalitetu,
testiranju i sl. Pored toga, ugovorom se može predvideti obaveza
prodavca da dostavi obaveštenje o izdvajanju ugovorene robe ili da
„najavi” isporuku u nekom roku zajedno sa predajom tih dokumenata
sa prevoznim dokumentima. Predmet-no obaveštenje pretvara prethodno
neodređenu robu u određenu robu i ugovor koji obavezuje. Ove izmene
ne utiču na osnovnu prirodu pariteta CIF sve dok opstaje njegova
osnovna razlika od FOB. Međutim, iako je ovaj članak o paritetu CIF
a ne FOB, bilo je neophodno da se ona uporedi sa paritetom FOB i
pravilima o osiguranju prema klauzuli FOB. To je zato što razne
podele parite-ta FOB mogu da stvore zabunu i prikriju razliku u
vezi sa obavezom osiguranja između CIF i FOB.
45 The Albazero [1977] AC 774.46 Halsbury’s Laws Vol. 91; Groom
v Barber [1915] 1 KB
316; INCOTERMS 2010, čl. A3 (b) po kojem, ako nešto drugo nije
ugovoreno, prodavac se obavezuje da zaključi minimalno pokriće koje
isključuje ratne i sve druge dopunske rizike.
47 Ibid.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
12 3.3. Poređenje sa osiguranjem prema paritetu FOB3.3.1.
Poređenje kod klasičnih ili striktnih i jednostavnih
ugovora prema paritetu FOB
U pogledu svoje prirode, paritet CIF ili CIP, po ko-jima je
prodavac dužan da zaključi osiguranje, tako-đe se razlikuju od
pariteta FOB. Na osnovu prethod-nih objašnjenja, to je zato što je
FOB bio prvi od dva trgovačka termina koji se razvio u trenutku
kada nije postojala izdvojena i samostalna delatnost osiguranja,
brodarske i bankarske institucije. U to vreme kupac kod pariteta
FOB bio je brodar koji se samostalno finansi-rao i sam osiguravao.
On je plaćao robu gotovinom, starao se o plaćanju vozarine i sam
preuzimao rizike. Zbog toga su obaveze prodavca u pogledu vozarine
i osiguranja bile nebitne za kupca. To je striktni ili jed-nostavni
FOB, takođe poznat i kao „kupac pregovara sa prevoznikom”, koji se
za razliku od FOB sa dodatnim obavezama (prošireni FOB) razlikuje
od pariteta CIF i CIP u vezi sa obavezom osiguranja. Pored nekoliko
ra-zlika kod „Klasičnog FOB” i „Proširenog FOB” u vezi sa obavezama
isporuke, pomenute osnovne obaveze u osnovi su ostale nepromenjene.
To je normalni „Klasič-ni FOB”, kao što je onaj iz INCOTERMS 2010,
prema kojem prodavac nema obavezu da zaključuje ugovor o prevozu
ili ugovor o osiguranju (Davis, 1956; Ademu-ni-Odeke, 2007,
440-449; Schmitthoff, 2012, 19-22). Međutim, obaveze ugovornih
strana u drugoj vrsti – „Jednostavni FOB” (Schmitthoff, 2012, 20)48
su iste kao i kod „Striktnog” ili „Klasičnog FOB”.
3.3.2. Poređenje kod proširenih ugovora po paritetu FOB
Sa druge strane, kod „FOB sa dodatnim obvezama” ili „Proširenog
FOB-a” zaključenje ugovora o osiguranju i prevoza su dodatne
obaveze, koje liče na paritete CIF ili CIP. Međutim, i dalje ostaju
izvesne fundamentalne razli-ke između CIF i FOB, kao što je
jedinstvena karakteristika CIF po kojoj je taj paritet „ugovor o
prodaji dokumenata umesto prodaje robe” (Crawford, 1955, 396;
Ademuni-Odeke, 1993, 158-176).49 Naglasak na predaji dokumenata
umesto fizičke predaje robe i postojanje odvojenih i neza-visnih
pravnih sredstava u slučaju odbijanja prijema robe i odbijanje
preuzimanja prevoznih dokumenata predstav-
48 Erg Raffinerie Mediterranee Spa v Chevron USA Inc. [2007]
EWCA Civ. 494 i Scottish and New Caste International Ltd v Othon
Ghallanos Ltd [2008] 2 Lloyds Rep 662 odluke iz ovih precedenata
zasnivaju se na sledećim precedentima: Pyrene Co Ltd v Schindia
Navigation Co Ltd [1954] 2 QB 402 at 424 i The El Amria and El
Minia [1982]2 Lloyds 28 at 32 u vezi sa prirodom i vrstama pariteta
FOB.
49 Arnold v Blythe [1915] 2 KB 379 at 388 (sudija Scrutton je
rekao da paritet CIF nije prodaja same robe, već dokumenata u vezi
sa robom).
ljaju ostale drugačije karakteristike. Postoje brojni drugi
aspekti po kojima se CIF razlikuje od FOB, ali su oni van predmeta
razmatranja u ovom članku jer je o njima pisanо u drugm radovima
(Ademuni-Odeke, 2007). Međutim, kada se radi samo o dve dodatne
obaveze (ugovor o prevo-zu i ugovor o osiguranju), paritet FOB sa
dodatnim obave-zama bi ličila na klauzulu CIP, izuzev toga što bi
prodavac kod pariteta FOB bio agent kupca, ali ne i ugovorna strana
u ugovoru o osiguranju. Ipak, na isti način je moguće da te dodatne
obaveze, takođe, budu deo „Klasičnog FOB.” O ovim obavezama,
takođe, se govori pod pojmovima „Pro-šireno” ili „Dodatne
obaveze.”
Prošireni FOB sa dodatnim obavezama u vezi sa prevozom i
osiguranjem gotovo da liči na CIF (Ade-muni-Odeke, 2007, 440-449),
ali uz primenu pravila da prodavac zastupa kupca prilikom
zaključenja ugovora o osiguranju ubacivanjem kupčevog imena u
polisu osi-guranja. On može da doda iznos premije osiguranja (sa
ili bez provizije) u istom računu ili kao izdvojeni trošak.
Međutim, on takođe može da zaključi polisu osigura-nja u svoje ime
i da je zatm, prenese na kupca indosa-mentom na polisi ili predajom
dokumenata za plaćanje. Odnos zastupanja može da dovede do sukoba
intere-sa i drugih problema, kada prodavac krši sekundarne obaveze,
jer je on takođe ugovorna strana u (glavnom) kupoprodajnom ugovoru.
U suprotnom kada se izvrša-va ova obaveza, dodatna obaveza
osiguranja obavezuje prodavca kao i sve druge obaveze u cilju
isporuke ugo-vorene robe i / ili broda, u zavisnosti od toga šta je
ugo-voreno. Međutim, zadržava se delikatna pravna razlika između
pariteta CIF i FOB, iako sa dodatnim obaveza-ma u vezi sa
osiguranjem.
4. OBAVEZE PO POLISI OSIGURANJA CIF PREMA JEDNOOBRAZNOM
TRGOVAČKOM
ZAKONIKU SAD
4.1. Opšte obaveze ugovornih strana na saveznom nivou
Pravo i praksa SAD ne razlikuje se mnogo od engle-skog common
law izuzev toga što je u SAD sprovedena kodifikacija u Jednoobrazni
trovački zakonik, što ne-dostaju razlike između pariteta CIF i
C&F50 (američki
50 Klauzula C&F (Cost and Freight) prema kojoj je prodavac
obezbeđivao, naplaćivao za robu i ugovarao prevoz predstavlja staru
klauzulu INCOTERMS, koja je brisana iz najnovije verzije INCOTERMS,
ali i dalje se koristi po engleskom common law i Jednoobraznom
trgovačkom zakoniku SAD. U INCOTERMS 2010, str. 95–104 nju je
zamenila klauzula CFR. Iako on nema obavezu da zaključi ugovor o
osiguranju, prodavac je dužan da o tome obavesti kupca kako bi on
mogao da zaključi osiguranje (INCOTERMS 2010, čl. A3/b).
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
13 C.F.) Na primer, čl. 2–30, st. 1 Jednoobraznog trgovač-kog
zakonika SAD propisuje da:
„(1) Termin C.I.F. označava da cena obuhvata pau-šalni iznos
troškova robe, osiguranja i vozarine do ime-novanog odredišta.
Termin C. & F. ili C.F. označava da je u cenu takođe uključen
trošak i vozarina do imeno-vanog odredišta.”
Osim ovih beznačajnih razlika, ova definicija je u osnovi ista
kao i u engleskom common law. Isto tako, obaveze ugovornih strana
koje propisuje pravo SAD su u skladu sa praksom INCOTERMS,
engleskim i pravi-ma drugih sistema common law, posebno po tome
što:
„(2) Prodavac ima obavezu da:(a) (brisano);(b)(brisano);(c)
(brisano);(d) sastavi račun za robu i pribavi sve druge doku-
mente neophodne za isporuku ili radi izvršenja ugovo-ra; i
(e) dostavi ili preda uz trgovačku blagovremenost i brzinu sva
dokumenta u propisanoj formi i sa svim in-dosamentima neophodnim za
ostvarivanje prava kup-ca.
(3) Brisano.(4) Prema terminu C.I.F. ili C. & F., osim ako
nije
nešto drugo ugovoreno, kupac ima obavezu da izvrši plaćanje
posle predaje ugovorenih dokumenata, a pro-davac nema obavezu da
izvrši predaju ni kupac da zah-teva isporuku robe u zamenu za
dokumente.”
Navedeni član Jednoobraznog trgovačkog zakonika SAD, takođe,
odražava suštinu engleskog common law i pravila INCOTERMS u vezi sa
prirodom, osiguranjem, plaćanjem, dokumentima i predajom kod
pariteta CIF.
4.2. Obaveze ugovornih strana u odnosu na osigurtanje na
saveznom nivou
Uz posebno pominjanje osiguranja, čl. 2–30, st. 2 Jednoobraznog
trgovačkog zakonika SAD još jednom verno sledi praksu engleskog
common law u vezi sa po-lisom osiguranja i njenom predajom
propisujući:
„(2) Ako nešto drugo nije ugovoreno i namenjeno primeni samo u
vezi sa navedenom cenom i odredi-štem, klauzula o odredištu po
paritetu C.I.F. ili njego-vom ekvivalentu obavezuje prodavca da o
svom trošku i riziku:
(a) Brisano;(b) Brisano; i(c) pribavi polisu ili sertifikat o
osiguranju, uključu-
jući osiguranje ratnih rizika prema uslovima koji važe u
odredišnoj luci prema uobičajenoj sumi u ugovorenoj valuti, radi
pokrića iste robe koja je navedena u kono-smanu i koji obezbeđuju
plaćanje štete na zahtev kupca
ili za račun onoga koga se tiče; s tim da prodavac ima pravo da
uveća cenu za iznos premije osiguranja ratnih rizika” (kurziv dodao
autor).
Jedina razlika u engleskom common law u odnosu na gore citiranu
odredbu je primena kurzivom istaknu-tog teksta, koji izričito
dozvoljava predaju sertifikata o osiguranju i proširenje obaveza
prodavca i na pribav-ljanje osiguravajućeg pokrića od ratnih
rizika. Većina saveznih država SAD usvojila je navedeni savezni
za-kon. Jedan od primera propisa savezne države, koji će se
koristiti za upoređivanje u ovom članku zbog svoje jasnoće i
jednostavnosti u odnosu na savezni zakon je Zakonik države Ohajo iz
2006. godine (Ohio State Revi-sed Code 2006 – dalje u tekstu:
ZDO).
4.3. Opšte obaveze ugovornih strana u odnosu osiguranja na nivou
savezne države
Odredbe o opštim obavezama i osiguranju u ZDO su iste kao i one
u Jednoobraznom trgovačkom zako-niku SAD.51 One se u velikoj meri
poklapaju i sa pravi-lima engleskog common law i praksom i
INCOTERMS u vezi sa: obavezama prodavca; funkcijom polise i
ser-tifikata o osiguranju; sadržinom obaveze osiguranja od ratnih
rizika; važećim uslovima u odredišnoj luci; valuti polise
osiguranja; ograničenju polise osiguranja samo na ugovorenu robu;
minimalnoj prirodi pokrića prodavca; i troškovima kupca za ratne
rizike i sva do-punska osiguranja. Međutim, obrazloženje ZDO
tako-đe ukazuje na neke važne aspekte po kojima se pravo SAD
razlikuje od engleskog common lawi, posebno u vezi sa minimalnim
pokrićem i polisama osiguranja na bazi „svi rizici.” Razlika je u
vezi sa upotrebom pojmova „svi rizici” i „gotovo svi rizici.” Ovaj
stav zastupa Rejno-lds i smatra da američki termin „svi rizici”
predstavlja termin osiguranja koji bi, prema njegovom mišljenju,
trebao da se zove „gotovo svi rizici” jer, po pravilu, ne pokriva
ratne i političke rizike (štrajk, pobune ili gra-đanski nemiri). On
ih izjednačava sa Klauzulom „A” Instituta londonskih osiguravača
(Reynolds, Smith, 2006, 18) koja, iako smatrana za polisu na bazi
„svih ri-zika”, u stvari isključuje iz pokrića taksativno navedene
rizike. Da li je razlikovanje jednostavno terminološke ili, više,
fundamentalne prirode? Dalje sagledavanje je moguće izvršiti iz
Incoterms for Americans, vodiča za američki praksu INCOTERMS. Autor
je neobavešten o bilo kojoj američkoj ili engleskoj presudi koja bi
mogla da pojasni status zaključenja takve polise osiguranja na bazi
„svi rizici” po engleskom common law.
51 The Ohio Revised Code 2006 – 1302.32.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
14 4.4. Koncepti CIF prema „INCOTERMS za Amerikance”
Kao što je već rečeno, pravo i praksa SAD prema Jednoobraznom
trgovačkom zakoniku (Reynolds, Smith, 2006, 18), u vezi sa
obavezama isporuke i rizi-cima, takođe, se ne razlikuje mnogo od
engleskog pra-va. Takođe, bilo bi suviše neozbiljno pretpostaviti
da obaveza zaključenja osiguranja prema paritetu CIF u pravu SAD
prema „US INCOTERMS” je, takođe, skoro ista kao i u engleskom pravu
i drugim velikim pravnim sistemima (Reynolds, 2010, 80).52 Međutim,
u svojim objašnjenjima Rejnolds uvodi potrebu postojanja inte-resa
prodavca i kupca ili osiguranje od svake slučajno-sti53 pored
obaveza na osiguranje „od svih rizika” prema INCOTERMS. On
objašnjava da: „Zaključenje osigu-ranja je obaveza prodavca kod
pariteta CIF. Međutim, INCOTERMS propisuju samo minimalno
osiguravaju-će pokriće (poznato kao „slobodno od partikularne
ha-varije”). S obzirom na to da je ovo neadekvatno u većini
situacija, kupac i prodavac treba da se sporazumeju o dodatnom
pokriću van okvira INCOTERMS, odnosno o nekoj od sledećih
alternativa:54
a) Prodavac i kupac imaju zaključeno osiguranje koje pokriva
njihove rizike priprema za prevoz i tran-sportne rizike, pri čemu
može da bude dovoljno i samo osiguranje „sa havarijom” koja pruža
pokriće tokom prevoza. Međutim, to je opasno jer može jednu ili
dru-gu stranu da dovede u probleme.
b) Osiguranje „od svih rizika” pruža odlično po-kriće. Ono se,
po pravilu, zaključuje „od skladišta do skladišta” (priprema za
prevoz, prevoz i nastavak pu-tovanja). Međutim, ovu vrstu
osiguranja treba naziva-ti „gotovo svi rizici” jer uobičajeno ne
pokriva ratne i političke rizike. Obe vrste dopunskih pokrića
moguće je posebno ugovoriti, po pravilu, po prilično umerenoj
dodatnoj ceni. Suma osiguranja treba da se utvrđuje 110% na
vrednost CIF, osim ako se ugovorne strane ne sporazumeju na neku
drugu sumu (Condon, 1986, 484; Sturley, 1999, 167-180).
Zato, osim ovih suptilnih razlika, takođe je logično
pretpostaviti da se rešenje iz anglo-američkog prava primenjuje u
svim ostalim pravnim sistemima common
52 Videti i: Ribe, S., United States States Law and Practice,
Chapter 8 in: John Dunt’s International Cargo Insurance.
53 O osiguranju „od svih rizika” u pravilima INCOTERMS diskutuje
se u odeljku 5 u nastavku izlaganja i o osiguranju interesa
prodavca i kupca u Drugom delu ovog rada.
54 Šta se smatra dokumentima osiguranja prema Jednoobraznim
običajima i praksi za dokumentarne akreditive 600, videti str. 18;
za sertifikate o osiguranju i šta predstavlja minimalno pokriće,
videti str. 34 i za pomorsku polisu osiguranja, videti str. 78 u
SAD u: Reynolds, Smith, 2007.
law. Ono se, takođe, u velikoj meri primenjuje i u pravi-lima
INCOTERMS sa kojima ga treba porediti.
5. ENGLESKI PRAVNI SISTEM COMMON LAW I OBAVEZE PREMA PARITETU
CIF I SA NJIM
POVEZANIM PARITETIMA
5.1. Sadržaj obaveza u vezi sa osiguranjem po common law
Prema Sasunu, najpotpuniji sadržaj osiguranja pre-ma paritetu
CIF treba analizirati prema sledećih pet kriterijuma:
(1) Izričita ugovorna obaveza prodavca (Sassoon, 1995,
161-162);55
(2) Prećutna ugovorna obaveza prodavca (Sassoon, 1995,
163-174);56
(3) Suma osiguranja (Sassoon, 1995, 175-179);57(4) Uslovi
osiguranja (Sassoon, 1995, 179-182);58(5) Pokriće ratnih rizika
(Sassoon, 1995, 182-186);59 i (6) Pokriće „od svih rizika”
(Sassoon, 1995, 186-
202).60
55 Sassoon govori o vrstama klauzula, obavezama prema INCOTERMS
2010, sukobu između pravila INCOTERMS 2010 i drugim pravilima, kao
i obavezi prema Jednoobraznim običajima i praksi za dokumentarne
akreditive (UCP 600).
56 Izlaže se o potrebi pribavljanja polise osiguranja, primeni
običaja i prakse, posledicama propusta da se zaključi osiguranje i
/ ili preda polisa, odnosu sertifikata i polise osiguranja, potrebi
navođenja uslova osiguranja, nadoknadi po polisi osiguranja, ulozi
brokerskog lista pokrića i osiguranju po paritetu C & F.
57 Izlaže se o sudskoj praksi, minimalnom pokriću po INCOTERMS
2010 / UCP 600, podrazumevanoj sumi osiguranja, minimalnoj sumi
osiguranja (110%), dovoljnoj sumi osiguranja i vozarini.
58 Izlaže se o trgovačkoj praksi i običajima, značenju obične
polise osiguranja, uslovima osiguranja po INCOTERMS 2010, značaju
definicija Međunarodne trgovačke komore i uslovima osiguranja prema
Jednoobraznim običajima i praksi za dokumentarne akreditive
600.
59 Izlaže se o isključenim ratnim rizicima, Klauzulama Instituta
za ratne rizike, posebnim ugovornim odredbama kao što su „slobodno
od ratnih rizika” i odgovorni deo.
60 Izlaže se o posebnim ugovornim odredbama o značenju,
definicijama, uobičajenim isključenjima, definiciji i isključenju
rizika prirodnih svojstava robe, trenutku početka osiguranja ili
prelaska rizika, posebnim obavezama, obaveštenju o dodatnom
osiguranju i isporuci, ograničenju samo na ugovorenu robu, pokriće
celog prevoznog puta, klauzuli o nastavku putovanja, primeni čl. 44
ZPO iz 1906. godine, gubitku između skladišta i ograde broda,
osigurljivim interesima kupca i prodavca, predaji izvozne polise,
primeni izjava iz sertifikata o osiguranju, polisi za račun kupca,
periodu osiguranja, drugim formama polise, identitetu osiguranika,
nesolventnosti osiguravača, pravu na osiguranje franšize, polisi na
uvećanu vrednost i pravnim posledicama propusta da se zaključi
osiguranje.
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
15 U nastavku članka osvrnućemo se samo na neke od navedenih
kriterijuma.
5.2. Rezime načina tumačenja INCOTERMS po common law, čl. A3
(b)
Obaveze prodavca prema common law sastoje se pretežno od,
prethodno pomenutih, precedentnog prava61 i zakona. Ta pravila su
uticala na INCOTERMS tako što su u njih unesena još 1957. godine, a
poslednja izmena je u čl. A3 (b) CIF i CIP pariteta INCOTERMS 2010,
koji propisuje:
„Prodavac ima obavezu da, o svom trošku, pribavi osiguranje
karga koje odgovara minimalnom pokriću predviđenom u Klauzuli C
Instituta (Lloyd’s Market Association / International Underwriters’
Association) ili sličnim klauzulama. Osiguranje se zaključuje sa
preuzi-mačima rizika ili društvom za osiguranje dobre reputa-cije
koje kupca ili drugo lice sa osigurljivim interesom na robi,
ovlašćuje da direktno ostvaruje nadoknadu šte-te od
osiguravača.
Na zahtev kupca, prodavac ima obavezu da, uz pret-hodno
dostavljanje svih neophodnih informacija od strane kupca na zahtev
prodavca, na trošak kupca obez-bedi dodatno pokriće, ako ono
postoji na tržištu, kao što je pokriće po klauzulama Instituta
kargo „A” ili „B” (Lloyd’s Market Association / International
Underwri-ters’ Association) ili drugim sličniim klauzulama, i / ili
pokriće u skladu sa Klauzulama Instituta za ratne rizike i / ili
Klauzulama Instituta za političke rizike (Lloyd’s Market
Association / International Underwriters’ Asso-ciation) ili drugim
sličnim klauzulama.
Osiguranjem treba da budu, minimalno, pokriveni, ugovorena cena
uvećana za 10% (tj. 110%) i iskazana u ugovorenoj valuti.
Osiguranje pokriva robu od trenutka isporuke defi-nisane u A4 i
A5 do naznačenog odredišta.
Prodavac mora kupcu da preda polisu osiguranja ili drugi dokaz o
postojanju osiguravajućeg pokrića.
Pored navedenog, prodavac mora kupcu, na zahtev kupca, da pruži
informacije o riziku i ceni (ako ih ima) u pogledu kojeg kupac
treba da obezbedi sebi dodatno osiguranje.”62 (Naglašavanja dodata
da bi se ukazalo na izmene u INCOTERMS 2010 u odnosu na INCOTERMS
2000).
61 Za polisu osiguranja prema paritetu CIF: Lord Mackay, 2013,
paras. 333, 331, 33–1; za osiguranje, videti: Ibid, Insurance, 29
(2031) et seq Insurance, 29 (3).
62 Čl. A3 (b) (naglasak dodat); Ramberg, 1999, 200–201.
Istovetan komentar postoji i na str. 120–121 istog dela i on se
neznatno razlikuje od INCOTERMS 2000, ICC Publications No. 560.
Na osnovu skromnih informacija o istoriji i razvoju klauzula
INCOTERMS, smatramo korektnim zaklju-čak da su pravnici u pravnim
sistemima zasnovanim na common law učestvovali u pregovarima koji
su uticali na razvoj i doprineli nastanku INCOTERMS. Primena
klauzule FOB u common law počela je između 1200. i 1400. godine uz
prvi prijavljeni spor Wackerbath v Ma-sson 1812. godine63, dok se
klauzula CIF prvi put javlja između 1400. i 1600. godine, uz prvi
prijavljeni spor Tregelles v Sewell64 1862. godine. Sa druge
strane, pra-vila INCOTERMS su osmišljena tek 1921, prvi nacrt 1923.
godine, drugi nacrt 1928. godine. a prvo izdanje tek 1936. godine.
Uz istoriju od nekih 600-700 godi-na za verovati je da su odluke po
engleskom common law donete pre 1936. godine uticale na razvoj
INCO-TERMS-a.65 Pored toga, englesko precedentno pravo posle 1936.
godine u velikoj meri se bavilo tumačenjem INCOTERMS. Takođe je
verovatno da su pravni si-stemi civilnog i ostalih prava, koji su
primenjivali IN-COTERMS, posredno sledili i rešenja pravnog sistema
common law. Od tada je čl. A3 (b) INCOTERMS propi-sao da samo
osnovni okvir precedenata iz common law popunjava praznine. Ovo još
više ima značaj imajući u vidu dominantan svetski uticaj ZPO iz
1906. godine na čijim se principima zasniva polisa osiguranja
CIF.
5.3. Priroda i uslovi polise osiguranja CIF
Prema engleskom common law, polisa osiguranja CIF treba da bude
ona koja se trenutno primenjuje u trgovini određenom robom. Sudija
Metju je u sporu Bothwickv Bank of New Zealand66 podržao navedeno
mišljenje koje se primenjuje bez obzira da li je reč o ugovoru sa
CIF obavezom osiguranja „od svih rizika” ili samo odvojenom pokriću
ratnih i drugih rizika. Uslo-vi osiguranja, takođe, zavise od vrste
trgovine i tekuće trgovačke prakse. Međutim, po ovom pitanju
Šmithof smatra:
„Ugovorne strane ne treba da se previše oslanjaju na trgovačke
običaje, koji se ponekad razlikuju u luci predaje robe na prevoz i
odredišnoj luci i trgovci i sudo-vi ih mogu različito tumačiti”
(Schmitthoff, 2012, 37). Umesto toga, on savetuje da „ugovorne
strane treba, u odgovarajućim slučajevima, da se sporazumeju u
ugo-voru o prodaji o vrsti polise osiguranja koju prodavac treba da
zaključi na primer, da li polisa osiguranja treba
63 Wackerbath v Masson (1812) 3 Camp 270.64 Tregelles v Sewell
(1862) 7H &N 574.65 Iako je Međunarodna trgovačka komora
osnovana 1919.
godine, INCOTERMS su doneti tek 1936. godine, prva izmena je
usledila 1957. godine, a zatim su izmene vršene približno istekom
svake sledeće decenije.
66 (1900) 17 TLR 2.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
16 da bude polisa na bazi „od svih rizika” u formi Lojdove
pomorske polise uz primenu Klauzula Instituta za osi-guranje karga
osiguranja ili treba da pokriva ratne rizi-ke” (Schmitthoff, 2012,
37).
Zbog toga, on upozorava da postoji uočljiva razlika između
pravne teorije i prakse. Pored toga, osiguranje prems CIF klauzuli
treba da bude prenosivo (Halsbury’s Laws of England, 2012, para.
32).
5.4. CIF i polisa „svi rizici”
5.4.1. Sadržaj CIF polise „svi rizici”
Polisa osiguranja „od svih rizika” nije sadržina, niti je
karakteristika CIF, zbog čega pomenuta polisa osigu-ranja prema CIF
treba da bude deo mnogo šireg „osi-guranja od svih rizika”67 –
vrsta osiguranja koncipirana za zaštitu osiguranika od gubitka ili
štete bez obzira na uzrok. U vezi sa ugovorima o prodaji robe na
bazi CIF, u sporu Groom(C) v Barber,68 Lord Etkin69 se složio sa
gore navedenom definicijom i proširio sadržinu onoga što se smatra
prirodom i uslovima osiguranja „od svih rizika.” Sledećih nekoliko
naslova posvećeni su raznim aspektima ove vrste polise osiguranja
kod klauzule CIF.
5.4.2. Polisa CIF „svi rizici” treba da bude sveobuhvatna
Kao što sugeriše naslov ovog poglavlja, ova vrsta osi-guranja
treba da pokriva sve rizike, uključujući i ratne rizike bez ikakvih
izuzetaka. Sledeća presuda po ovom pitanju potiče iz spora Yuill
& Co v Robson70, u kojem je Lord Alverston71, koji je potvrdio
presudu suda nižeg stepena72 i dao dve smernice u vezi sa
osiguranjem „od svih rizika.” U ovom sporu odlučeno je da
ubacivanje klauzule „slobodno od zarobljavanja i zadržavanja” u
polisu osiguranja „svi rizici” prema klauzuli CIF pred-stavlja
kršenje principa tog osiguranja. U tom slučaju, ugovorom
zaključenim u Buenos Airesu radi prodaje
67 Ove vrste polisa osiguranja ne primenjuju se samo na izvor
ili na paritet CIF, već prvenstveno u oblasti pomorskog osiguranja,
osiguranja nakita, osiguranja brodogradnje, osiguranja novca ili
robe u transportnom osiguranju.
68 [1915] 1 KB 316 (dejstvo punovažnosti predaje robe izgubljene
tokom prevoza; međutim, drugačiji stav je zauzet u sporovima Arnold
Karberg & Co v Blythe, Green, Jourdain and Co, Schneider &
Co v Burgett & Newsman [1915] 2 KB 379]; takođe videti:
Vincentelli Co v Rowelett & C0 (1911) 105 LT 411 povodom
sadržine obaveze prodavca u vezi sa osiguranjem „od svih
rizika.”
69 Groom v Barber, Halsbury’s Laws Vol.91, per Lord Atkins, at
324–325.
70 [1908] 1KB 270.71 Ibid, at 274, Buckley LJ and Kennedy LJ
concurring.72 [1907] 1KB 685.
i isporuke stoke do Durbana, po ceni koja je obuhva-tala
troškove, vozarinu i osiguranje, bilo je predviđeno zaključenje
osiguranja „od svih rizika.” Prodavac je za-ključio i kupcu predao
običnu Lojdovu polisu „osigu-ranja životinja od svih rizika”, čiji
su uslovi osiguranja sadržavali klauzulu „Isključena obaveza u
slučaju za-robljavanja, zadržavanja, hapšenja i posledica u vezi sa
tim događajima.”
Tokom putovanja, na stoci se pojavila bolest slinavka i šap, te
su nadležni organi u Durbanu odbili da brod uplovi u luku, a stoka
je na brodu poklana i prodata po daleko manjoj ceni. Osiguravači su
odbili da nadoknade odštetni zahtev, izuzev štete usled uginuća
stoke tokom putovanja, uz objašnjenje da je stoka bila pokrivena
kla-uzulom „slobodno od zarobljavanja i zadržavanja.” U tužbi koju
su pokrenuli kupci protiv prodavca, sudija Etkins je smatrao da je
prodavac, prilikom zaključenja osiguranja kojim kupac nije bio
pokriven od rizika za-brane iskrcavanja stoke zbog zabrane
nadležnih organa, prekršio svoju obavezu da zaključi osiguranje „od
svih rizika” i da je zato odgovoran za nastalu štetu. Osim toga,
nije prihvaćen prigovor da je klauzula „slobodno od zarobljavanja,
i zadržavanja” u uslovima osiguranja predstavljala izvršenje
obaveze da se zaključi osigura-nje od svih rizika. Ovu presudu su
ponovo iste godine analizirali Lord Warrington73 i Lord
Scrutton74po nave-denom pitanju u sporu Upjohn v Ford75, u kojem su
po-tvrdili odluku sudije Roche.76 Tako, ako nije ugovoreno
zaključivanje polise osiguranja „svi rizici”, prodavac prema CIF
zaključuje samo „minimalno pokriće” po common law, INCOTERMS i svim
drugim pravilima. Međutim, šta predstavlja izraz „minimalno
pokriće” u polisama osiguranja prodaje prema CIF?
5.4.3. Prodavac ima obavezu da zaključi osiguranje samo na
„minimalno pokriće”
Osim ako kupac nešto drugo nije prijavio i zahtevao, prodavac
kod klauzule CIF je u obavezi da zaključi po-lisu osiguranja na
minimalno pokriće. Očigledan pro-pust je u izrazu „ratni rizici.”
Zato od kupca zavisi da li će samostalno obezbediti pokriće ili
zahtevati dodatno pokriće uz dodatnu premiju. Međutim, ovaj problem
se može rešiti ugovornom odredbom kojom će se odrediti sadržina
osiguranja na primer, da prodavac ima obave-
73 Ibid, 55 i 56; Lord Pickford je izdvojio svoju odluku.74
Ibid, 60 i 61.75 [1918] 2KB 48; Upjohn v Hitchens [1917–18] 24
TLR
412 alias Upjohn v Ford, iako se radilo o pitanju da li su ratni
rizici isključeni iz osiguranja zakupodavaca i zakupaca od
vazduhoplovnih rizika, umesto pariteta CIF ili međunarodnih
trgovačkih rizika.
76 [1918] 1KB 17.
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
17 zu da zaključi osiguranje od „svih rizika.”77 To je sada isti
slučaj i sa INCOTERMS78 i Jednoobraznim trgo-vačkim zakonikom SAD.
Pored toga, ono što bi kupac mogao da zahteva zavisi od različitih
okolnosti uključu-jući, ali ne ograničavajući se na njegove
prilike, raspolo-živost proizvoda osiguranja kod kuće i ponekad
propisi ili državna intervencija po kojoj je osiguranje obavezno da
se zaključi sa domaćim društvom za osiguranje79 u onom što je
poznato kao „okolnosti osiguranja”80 u ili propisima ili
intervenciji81 u vezi sa osiguranjem. Me-đutim, šta u stvari
predstavlja osiguranje od „svih rizi-ka”, posebno kod CIF? Da li je
ono isto kao i osiguranje „svih uzroka”?
Međutim, prvo treba videti šta je sadržina obaveze prodavca
prema CIF u vezi sa osiguranjem od „svih ri-zika” i drugo, odrediti
da li je osiguranje od „svih rizika” sinonim za osiguranje od „svih
uzroka”?
5.4.4. Sadržaj polise „svi rizici” i osiguranja od „svih
uzroka”
Sadržina obaveze prodavca kod osiguranja od „svih rizika”,
takođe, je bila predmet analize u presudi Vin-centelli & Co v
John Rowlett & Co,82 koja se odnosila na osnovni spor povodom
ugovora o prodaji robe po uslovima CIF, koji je sadržao sledeći
izraz: „osiguranje da zaključe (prodavci) na bazi „svi rizici.”
Sudija Ha-milton83 je smatrao da na osnovu tumačenja ugovora,
obaveza prodavaca je bila da zaključe osiguranje radi pokrića na
bazi svi rizici u smislu pokrića celokupne štete, a ne da pokriva
osiguranika od svih uzroka osi-guranog slučaja na primer, štete na
robi od strane bro-dara koji su prekršili ugovor o prevozu
neadekvatnim slaganjem robe na palubu, umesto ispod palube broda.
Ostaje da se objasni glavna razlika između osiguranja od „svih
rizika” i osiguranja od „svih uzroka.” Ostala nerazrešena pitanja
su se odnosila na: (a) to da li pre-ma takvom ugovoru o prodaji
prodavac jedino treba da kupcu obezbedi zaštitu od „svih rizika”
delimično ugo-
77 War Risk Policy (D (iv) do (D (v) u ovom članku i u njemu
citirani organi.
78 Čl. A3(b) i B3(b) CIF INCOTERMS 2010. 79 Za spisak država
koje primenjuju takvu polisu, pogledati:
Winkler, Klaus B, Incoterms and Insurance, in Debattisa, Charles
(edited) Incoterms in Practice, ICC Publication Document No.505
(E), 1995, Paris, France, Chapter 5, 92–94.
80 Ibid; za aspekte polise, pogledati: Sassoon, 1995;
Debattista, 2007, Chapter 5, 92–94 i 96.
81 Ibid, i Annex 2, str. 96 za spisak država sa obaveznim
nacionalnim osiguranjem (State Regulation of Export trade
insurance).
82 (1911) 105 LT 411.83 Ibid at 415.
vorom o prevozu i ugovorom o osiguranju84 i (b) odnos i razlike,
ako ih ima, između osiguranja od „ratnih rizi-ka” i osiguranja od
„svih rizika.”
5.4.5. Opšta priroda polise CIF „ratni rizici”
Priroda osiguranja ratnih rizika kod pariteta CIF85 bila je
predmet razmatranja u presudi Oulu Osakayetio of Oulu, Finland v
Arnold Laver & Co Ltd;86 koji naj-bolje objašnjava ovo pitanje.
U ovom članku mi ćemo veću pažnju posvetiti ovom slučaju u kojem je
nepri-jateljska zaraćena ugovorna strana, verovatno, dodatno
iskomplikovala problem povodom robe koju je slata plovilom. U
ugovoru zaključenom sa klauzulom CIF od 6. i 7. oktobra 1938.
godine, finski trgovci ugovorili su prodaju pošiljaka drvne građe
britanskim kupcima, koja je trebalo da se isporuči u novembru 1938.
go-dine od finske luke Pateniemi do britanske luke Hull. Identična
klauzula br. 6 u ugovoru predvidela je oba-vezu kupaca „pre ili u
trenutku obezbeđenja tereta” da osiguraju trupce za putovanje do
luke Hull „od (pored ostalog) ratnih rizika i svakog povećanja
premije radi pokrića tih rizika u državi odredišta, usled promene
kursa koji bude na snazi 26. septembra 1935. godine (za račun
kupaca).” Premijska stopa na dan 26. septembar 1935. godine
iznosila je 3 penija na £10087. Prodavci su zakupili španski brod
za prevoz drvne građe, a nije bilo nikakvog dokaza da je neko drugo
plovilo bilo na ras-polaganju.
U ugovoreno vreme važeća premijska stopa za ratne rizike za sve
brodove, osim onih sa španskom ili grč-kom zastavom iznosila je 2
šlinga i 6 penija na £100, dok je premijska stopa za španske i
grčke brodove određivana na osnovu slobodne procene osiguravača.
Početkom novembra 1938. godine, zbog Španskog gra-đanskog rata,
premija za ratne rizike za kargo na špan-skim brodovima postal je
neverovatno visoka, pa su prodavci, u strahu da će premijske stope
i dalje rasti, što se i dogodilo, osigurali drvnu građu kod
Lojdovih osi-guravača na premiju od 5 funti po toni tereta, a zatim
su
84 Za minimalne i maksimalne sume osiguranja prema paritetu CIF,
videti: Sassoon, 1995, 175–179.
85 Za ratne rizike, videti: Lord Mackay, 2011, 557–565,
559–562.
86 [1940] 2 All ER 243; [1940] 1 KB 750; 109 LJKB 669; 162 LT
415; 56 TLR 545; 84 Sol. Jo 453; 45 Corn Cas 193, CA.
87 Radi se o određivanju premije osiguranja u novčanom iznosu po
vrednosti jedinice robe a ne o procentualnom određivanju premije na
ukupnu vrednost robe. U vreme predmetnog spora novčana jedinica
Engleske – engleska funta bila je sastavljena od dvadeset šilinga,
a jedan šiling vredeo je dvanaest penija. – prim. prev.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...
-
3/2016
18 od kupaca zahtevali vraćanje razlike između 5 funti i 3
penija na £ 100, što su oni odbili.
Na osnovu presude sudije Etkinsona88, Lord Slesser89 nije imao
poteškoća da zaključi da je ugovorom bilo predviđeno upoređivanje
između istih parametara, tj. između opšte tržišne stope na dan 26.
septembar 1935. godine i opšte tržišne stope na relevantni dan
1938. godine, zbog čega je utvrdio da su kupci bili dužni da
nadoknade samo razliku između 3 penija i 2 šilinga i 6 penija na £
100. On se složio sa prodavcima da oni imaju pravo po ugovoru da
zakupe neprijateljski brod, ali pod uslovom da ako se na to odluče
ne mogu kup-ce obavezati da snose abnormalni iznos premije zbog tog
plovila. Zato, prema paritetu CIF prodavci nisu bili dužni samo da
zaključe osiguranje, već i da zaključe pokriće od ratnih rizika
prema svojoj slobodnoj volji u pogledu načina na koji će to
sprovesti. Kako se ovo uklapa u polise osiguranja „ratnih rizika i
„svih rizika” po paritetu CIF prema Klauzulama Instituta
london-skih osiguravača?
5.4.6. Polisa CIF „ratni rizici” prema Klauzulama Instituta
Velike Britanije za osiguranje karga
Sve polise osiguranja od „svih rizika”, bez obzira da li su
prema klauzuli CIF ili nekom drugom osnovu, najbolje se zaključuju
prema Klauzuli Instituta „A” za osiguranje karga. Međutim, čak i
onda ugovorne stra-ne treba da budu pažljive jer ova klauzula nije
stvarno osiguranje od „svih rizika” jer sadrži isključenja kao što
su ratni i politički rizici, koji se osiguravaju posebnim
ugovaranjem dopunskih klauzula. Zato, osim ako nešto drugo nije
ugovoreno, obaveza prodavca kod klauzu-le CIF prema common law i
prema čl. A3 (b) INCO-TERMS 2010 je da zaključi minimalno
osiguravajuće pokriće koje ne pokriva ratne i političke rizike.
Pažljiva ugovorna strana zato treba da unese u ugovor o prodaji i
Klauzule Instituta za osiguranje karga od ratnih rizika (Institute
Cargo Clauses – War Risks) i Klauzule Instituta za osiguranje karga
od političkih rizika (Institute Cargo Clauses – Strikes) i obavezu
osiguranja svih drugih is-ključenih rizika, da bi postojalo pokriće
od relevantnih rizika prema CIF.90 U suprotnom, osiguranje
imenova-nih rizika, takođe, se može ugovoriti na primer,
ugo-varanjem Klauzula Instituta „B” ili „C” za osiguranje karga,
koje isključuju iz pokrića ratne rizike i sa njima povezane rizike
u istovetnoj odredbi br. 6 u obe klau-zule. Ekvivalentne klauzule
Instituta postoje u SAD i u
88 [1939] 4 All ER88.89 Ibid, at 246, Lordovi Luxmore i Goddard
se slažu na str.
247.90 Za detaljniju diskusiju o ratnim rizicima kod pariteta
CIF,
videti: Sassoon, 1995, 182–186.
drugim pravnim sistemima common law91, kao i u prav-nim
sistemima civilnog i drugih prava.92 Polise osigura-nja ugovorene
prema stranim klauzulama prihvataju se u engleskom pravu. Kada je
reč o polisi osiguranja robe prema CIF, model-ugovori Međunarodnog
udruženja za trgovinu žitaricama i stočnom hranom (čl. 18.1, st.
/h/93 itd.) propisuju „Obaveza prodavaca da obezbede osiguranje
ratnih rizika ograničena je na uslove i limite koji su na snazi i
koje je moguće ugovoriti u Londonu u trenutku isporuke.” Na
trgovinu ostalom robom prime-njuju se njihova pravila i smernice u
okviru van okvira sistema common law, Međunarodnog udruženja za
tr-govinu žitaricama i stočnom hranom i INCOTERMS.
Preveo sa engleskog jezika: prof. dr Slobodan Jovanović,e-mail:
[email protected]
LITERATURA (REFERENCES)
Ademuni-Odeke, XXX. (2007). Insurance of FOB Contracts in
Anglo-American and Common Law Jurisdictions, Tulane Maritime Law
Journal, 3 (1), 425-462.
Ademuni-Odeke, XXX. (1995). Insurance Element in CIF and CIP
Incoterms, Tort Trial & Insurance Practice Law Journal, 4 (4),
86-92.
Ademuni-Odeke, XXX. (1993).The Nature of CIF Contracts Is it a
Sale of Documents or Goods?, Journal of Contract Law, (1993). 6
(2), 158-176.
Birds, J., Jonathan Wright, J., Devine, P., Cox. R., Lerego, M.,
Lucas, B., Whalan, M., Johnson, M. (General Editors). (2016).
Encyclopedia of Insurance Law. London: Sweet and Maxwell.
Bridge, M. (2014). Benjamin’s Sales of Goods. London: Sweet
& Maxwell.
Carr, I. (2015). International Trade Law. London: Routledge.
Chuah, J. (2013). Law of International Trade: Cross Border
Commercial Transactions. London: Sweet and Maxwell.
Clarke, M. (1981). Marine insurance system in common law
countries and problems, available at:
http://www.bmla.org.uk/annual_report/rep_marine_clark.htm(accessed
on 10 July 2016).
91 Kao što su Australija, Kanada, Novi Zeland, Južna Afrika,
Singapur i Nigerija.
92 Kao što je Norwegian Plan; Francuska, Nemačka i Švajcarska su
ostale vodeće države civilnog prava; videti odeljak 10 u Drugom
delu ovog rada.
93 General Contract No. 1 for shipment of feeding stuffs in bags
tale quale – CIF/CIFFO/C&F/C&FFO Terms, effective 1st March
2016, The Grain and Feed Trade Associaton, London.
ADEMUNI-ODEKE
-
3/2016
19 Condon, D. (1986). The making of the marine insurance
contract: a comparison of English and US law, Lloyds Maritime and
Commercial Law Quarterly, Part 4. 484-507.
Crawford, H. P. (1955). Analysis and Operation of a CIF
Contract, Tulane Maritime Law Review, 29 (3), 396-430.
Crockford, N. (2013). (General Editor): Insuring Foreign Risks.
London: Sweet and Maxwell/Reuters.
Debattista, C. (2007). The new UCP 600 changes to the tender of
the Sellers’s shipping documents under letters of credit, Journal
of Business Law, 329-354
Dunt, J. (2012). International Cargo Insurance. London:
Informa.
Evans, P. (1993). FOB and CIF Contracts, Australian Law Journal,
67 (11), 844-858.
Feltham, J. (1975). The Appropriation to a CIF Contract of goods
lost or damaged at sea, Journal of Business Law, 273-280.
Gower, L. (1956). FOB Contracts, Modern Law Review, 19 (4),
414-419
Halsbury’s Laws of England. (2011). Vols.11, 29, 60, 61, and
91.
Institute of London Underwriters. (2009). Institute Cargo
Clauses A, B and C.
ICC. (2010). Incoterms 2010: Rules for the use of domestic and
international terms, ICC Publication No.715E, (Incoterms 2010).
Paris.
Koh, P. (1988). Insurable risks and the new Institute Cargo
Clause, Journal of Maritime Law and Commerce, 19 (2), 287-300.
Lorenzo, F. (2012). CIF and FOB Contracts. London: Sweet and
Maxwell/Thomson Reuters.
O’May, D. (1985). The new marine policy and the Institute
Clauses, Part 1, February, Lloyds Maritime and Commercial Law
Quarterly, 191-200
Ramberg, J. (2010). The ICC Guide to 2000 Incoterms, ICC
Publications, No. 620.
Reynolds, F. (2010). Incoterms for Americans. Toledo, Ohio:
International Projects, Inc.
Reynolds, F., Smith, D. (2006). Letters of credit for Americans
(Your Guide to UCP 600). Toledo, Ohio: International Projects, Inc.
Toledo, Ohio.
Sassoon, D. (1967). The Origin of FOB and CIF: Terms and Factors
influencing choice, Journal of Business Law, 32-37.
Sassoon, D. (1981). Application of FOB and CIF Sales in Common
Law Countries, Proceedings of International Congress on Maritime
and Multimodal Sale of Goods and Documentary Credits, Nice 21-22
May 1981, European Transport Law, 16, 50-59.
Sassoon, D. (1995). FOB and CIF Contracts. London: Sweet and
Maxwell.
Schmitthoff, C. (2012). The Law and Practice of International
Trade. London: Sweet and
Maxwell.Schoenbaum, T. J. (1999). Key Divergences Between
English and American Law of Marine Insurance. Atglen,
Pennsylvania: Shiffer Publishing.Sturley, M. F. (1999). The
Proposed Statement of US
Marine Insurance Law, in: Marine Insurance at the Turn of the
Millennium, (Huybrechts, M. A. (ed.)), 167-180. Antwerpen:
Intersentia.
Treitel, G. H. (1988). Damages for breach of CIF Contracts, Part
4, November, Lloyds Maritime and Commercial Law Quarterly,
457-465
Treitel, G.H. (1984). Rights of rejection under CIF sales, Part
4, November, Lloyds Maritime and Commercial Law
Quarterly.565-578
UNCTAD Secretariat Report. (1982). Legal and Documentary Aspects
of Marine Insurance Contract. Geneva and New York: United
Nations.
Wooldridge, F. (1973). The Kinds of FOB Contracts, in: Law and
International Trade (Festschrift fur Clive M. Schmitthoff),
Frankfurt.
Ugovor o osiguranju na bazi pariteta CIF i drugih pariteta
INCOTERMS, u anglo-američkim i drugim pravnim...