1 3.1. Način korištenja zemljišta i pogodnost tla za poljodjelstvo Park prirode zauzima ukupno 50.560 ha, ali je ovom studijom obuhvaćena površina od 65.657 ha jer je većim dijelom granice parka dodana “pufer” zona širine 1 km. U ranijoj literaturi spominje se da je ukupna površina travnjaka (pod travnjakom se ovdje podrazumijevaju površine pokrivene prirodnom travnom vegetacijom, a koje prema načinu korištenja mogu biti pašnjaci i/ili livade) na području Parka oko 12.000 ha. Kako je iz tablice 2. vidljivo za travnjake (uglavnom pašnjake) koristi se površina od 9.848 ha. Ako se tome doda još jedan dio od 718.6 ha koji su svrstani u kategoriju mješovitog korištenja (oranice i livade) može se reći da ukupno ima 10.000 ha pašnjaka i livada. Prikaz načina korištenja zemljišta vidi se na slici 1. Tablica 2. Način korištenja zemljišta u PP Lonjsko polje Način korištenja zemljišta Ukupno pligona Površina (ha) Travnjaci (pašnjaci i livade) 26 9.848.0 Oranične površine* 22 13.366.7 Mješovito (oranice i livade) 14 718.6 Šume 58 40.370.1 Naselja 28 1.257.8 Vode stajačice 110 1.006.2 UKUPNO 258 66.567.5 *Veći dio oraničnih površina nalazi se u “pufer” zoni tj. izvan granica Parka. U okviru Agroekološke studije i programa razvitka poljoprivrede na području Sisačko-moslavačke Županije (čime je obuhvaćeno i područje Parka), Zavod za pedologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pedološku osnovu temeljem koje su projicirane smjernice za najbolje korištenje zemljišta za poljoprivrednu proizvodnju.
24
Embed
3.1. Način korištenja zemljišta i pogodnost tla za ... · vegetacijom, a koje prema načinu korištenja mogu biti pašnjaci i/ili livade) na području Parka oko 12.000 ha. Kako
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
1
3.1. Način korištenja zemljišta i pogodnost tla za poljodjelstvo
Park prirode zauzima ukupno 50.560 ha, ali je ovom studijom obuhvaćena
površina od 65.657 ha jer je većim dijelom granice parka dodana “pufer” zona širine
1 km. U ranijoj literaturi spominje se da je ukupna površina travnjaka (pod
travnjakom se ovdje podrazumijevaju površine pokrivene prirodnom travnom
vegetacijom, a koje prema načinu korištenja mogu biti pašnjaci i/ili livade) na
području Parka oko 12.000 ha. Kako je iz tablice 2. vidljivo za travnjake (uglavnom
pašnjake) koristi se površina od 9.848 ha. Ako se tome doda još jedan dio od 718.6
ha koji su svrstani u kategoriju mješovitog korištenja (oranice i livade) može se reći
da ukupno ima 10.000 ha pašnjaka i livada. Prikaz načina korištenja zemljišta vidi se
na slici 1.
Tablica 2. Način korištenja zemljišta u PP Lonjsko polje
Način korištenja zemljišta Ukupno pligona Površina (ha) Travnjaci (pašnjaci i livade) 26 9.848.0Oranične površine* 22 13.366.7Mješovito (oranice i livade) 14 718.6Šume 58 40.370.1Naselja 28 1.257.8Vode stajačice 110 1.006.2UKUPNO 258 66.567.5*Veći dio oraničnih površina nalazi se u “pufer” zoni tj. izvan granica Parka. U okviru Agroekološke studije i programa razvitka poljoprivrede na području
Sisačko-moslavačke Županije (čime je obuhvaćeno i područje Parka), Zavod za
pedologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je pedološku osnovu
temeljem koje su projicirane smjernice za najbolje korištenje zemljišta za
poljoprivrednu proizvodnju.
2
3
U navedenoj studiji analizirani su:
- agroekološka obilježja (tlo, klima, reljef, hidrogeologija, hidrologija) uz
digitalno razgraničenje poljoprivrednog od šumskog zemljišta
- sadašnji način korištenja i procjena sadašnje i potencijalne pogodnosti tla za
višenamjensko korištenje u poljoprivredi (ratarstvo, povrćarstvo, voćarstvo,
vinogradarstvo, stočarstvo, ribnjačarstvo)
- date su i preporuke za racionalno gospodarenje zemljištem
Pogodnost tla za višenamjensku poljoprivrednu proizvodnju izvršena procjenom
pogodnosti sustavnih jedinica tla za pojedine kulture, a daljnja procjena kartiranih
jedinica tla izvršena je na bazi procjene pogodnosti dominantne odnosno prve
sustavne jedinice u sklopu pojedine kartografske jedinice.
Tla su prema pogodnosti svrstana u klase:
• P-1 u kojoj ograničenje za intenzivnu ratarsku, povrtlarsku ili travnjačku
proizvodnju predstavlja samo sadržaj hraniva u tlu, a koji se može nadoknaditi
mineralnom gnojidbom
• P-2 su umjereno ograničeno pogodna tla, gdje se pored sadržaja hraniva kao
ograničenja javljaju i blaži oblici nagiba terena, erozije tla, nepotpune
dreniranosti tla, slabo kisela reakcija tla, kao i povremeni višak vode u tlu
• P-3 su znatno ograničena tla za korištenje u intenzivnoj poljoprivredi, zbog
nagiba, erozije, kiselosti, prevelike valge i slabe dreniranosti
• N-1 su privremeno nepogodna tla zbog prekomjernog vlaženja podzemnom,
poplavnom i slivenom vodom
• N-2 su trajno nepogodna tla zbog teškog mehaničkog sastava i izrazito
vlažena poplavnom i slivenom vodom
Za biljnu proizvodnju (ratarsku i povrtlarsku) pogodna su tla koja se nalaze uglavnom
na rubnom području Parka i u pufer zoni. Ovdje se primarno radi o hidromelioriranim
tlima drenažom iz hipogleja, aluvijalno-kovovijalnog i aluvijalnog tla (klasa P-1). Od
Trebeža do Gušća proteže se također pojas semigleja aluvijalnog, karbonatnog,
aluvijalno oglejnog i neoglejng tla koje također spada u klasu P-1, a koristi se za
intenzivnu biljnu proizvodnju. Ostala tla koja se koriste za intenzivnu biljnu
proizvodnju spadaju u P-2 (hidromeliorirano iz pseudogleja i amfigleja), P-3
4
(pseudoglej na zaravni i hidromeliorirano vertičnog eugleja) ili N-1 klasu
(pseudoglej-glej).
U klasu P-1 spada i 1600 ha (semiglej aluvijalni, karbonatni, aluvijalno oglejno i
neoglejno tlo) zemlje uz tok save od Mlake do Jasenovca, od kojih se veći dio koristi
za travnjake, a samo 160 ha kao oranice.
Korištenje zemlje za intenzivnu biljnu prozvodnju kao i drenirane površine prikazani
su na slici 2.
5
6
Pogodnost zemlje koja se trenutno koristi kao oranica za intenzivnu biljnu
proizvodnju (ratarsku i povrtlarsku) prikazana je na slici 3.
Intenzivna biljna proizvodnja u suprotnosti je sa očuvanjem biološke raznolikosti.
Stoga biljnu proizvodnju ovog područja treba ekstenzivirati, ograničiti kemizaciju
(umjetna gnojiva ) i zabraniti primjenu herbicida (što mora biti definirano u
Pravilniku o unutrašnjem redu u Parku). Na taj će se način ostvarivati niži prinosi, ali
će se proizvoditi kvalitenija i zdravija hrana, što je izuzetno važno za razvoj seoskog
turizma. Proizvođači bi dobivali posebnu državnu subvenciju za ekstenzivno
korištenje zemlje.
7
8
Travnjaci na području Parka su tipični nizinski (močvarni) prirodni travnjaci koji se
koriste kao pašnajci. Gugić (2000.) navodi da se Srednja Posavina s periodički
poplavljenim pašnjacima i nizinskim šumama, u tom proširenju, može označiti kao
zadnji i jedinstveni primjer takvog (tradicionalnog) sustava gospodarenja zemljom
koji se naziva «pašarenje». Pašarenje u Posavini je odgovor domaćeg pučanstva, koji
je izrastao kroz stoljeća kao odgovor na ekstremne uvjete staništa, a koji su opetovano
uvjetovani neobuzdanom dinamikom poplavljivanja (Gugić, 2000.). Uzme li se u
obzir nepogodnost tla za obradu i periodičko poplavljivanje većeg dijela pašnjačkih
površina, a posebno značaj močvarnih površina za biološku raznolikost u svjetskim
razmjerima možemo slobodno reći da su Posavci sve nedostatke hirovite prirode
pretvorili u svoju komparativnu prednost. Zahvaljujući jedinstvenom «managementu»
korištenja pašnjaka (pašerenju) osigurali su svoju egzistenciju u surovim uvjetima i
istovremeno očuvali tradicionalni način korištenja prirodnih resursa (što je danas
kulturna baština) te tako očuvali biološku raznolikost u najširem smislu te riječi. Na
površinama koje se koriste kao pašnjaci i livade prevladava asocijacija trava krestaca
(Cynosuretum cristati) koja daje pašu i sijeno osrednje kvalitete. Rasprostranjenost
pojedinih travnjakčkih asocijacija na pašnjacima i livadama Parka prikazana je na
slici 4.
Pogodnost tla za travnjake analizirana je u već ranije spomenutoj Agroekološkoj
studiji na isti način kao i za intenzivnu biljnu proizvodnju (ratarske i povrtlarske
kulture), pa je zemlja također svrstana u pet klasa (P-1, P-2, P-3, N-1 i N-2). Na
travnjačkim površinama prevladavaju vertični euglej nekarbonatni (Lonjsko polje) i
karbonatni (Mokro i Poganovo polje) te amfiglej i hipglej mineralni karbonatni i
nekarbonatni te nešto mineralnog močvarnog tla. Sva ova tla spadaju u P-3 klasu i
jedini način njihovog korištenja je upravo pašarenje.
9
10
Već je ranije spomenuto da uz tok Save od Mlake do Jasenovca, prevladavaju
semiglej aluvijalni, karbonatni, aluvijalno oglejno i neoglejno tlo (klasa P-1). Uz
gornji tok Save (od Čigoča do Lonje) ima također nešto semigleja aluvijalnnog (klasa
P-1) kao i amfigleja i hipogleja mineralnog karbonatnog (klasa P-2).
Većina pašnjaka Parka vlasništvo su lokalnih jedinica uprave, a lokalno ih
stanovništvo zajednički koristi na tradicionalni način. Kako je iz pregleda u tablici 3.
vidljivo u vlasništvu bivših PIK-ova nalazi se oko 2697 ha pašnjačkih površina.
Tablica 3. Vlasnička struktura pašnjačkih površina u gornjem dijelu Parka *
Zajedničko korištenje zemljišta jedan je od uvjeta za očuvanje:
1. tradicionalnog gospodarenja zemljom
2. aktivnog uključivanja stanovništva u očuvanje okoliša i gospodarenje Parkom
Već je istaknuto da je očuvanje tradicionalnog gospodarenja zemljom jedan od
temeljnih preduvjeta za očuvanje biološke raznolikosti i samog Parka. Na taj bi se
način očuvao krajolik i osigurala proizvodnja posebno kvalitetnih poljoprivrednih i
kulinarskih proizvoda bez čega je seoski turizam nezamisliv. Zbog navedenog je
neophodno zadržati postojeću vlasničku strukturu pašnjačkih površina, te ako je
moguće i površine koje su pripadale bivšim PIK-ovima (Gračenica, Svinjčko, Lonja,
Puska) dati na zajedničko korištenje Parku i lokalnom stanovništvu. Bitno je
zakonski onemogućiti (Zakon o poljoprivrednom zemljištu) davanje u zakup
pašnjaka na području Parka. Zakup ovih površina predstavlja veliku potencijalnu
opasnost za lokalno stanovništvo i tradicionalni način gospodarenja zemljom.
11
Zakupnici mogu gospodariti zemljom prema vlastitom managementu, ne vodeći
računa o dugoročnim ciljevima. U slučaju zakupa lokalni bi stanovnici zajedno sa
svojim životinjama bili istjerani sa pašnjaka, jer bi zakupnici na te površine mogli
dovesti životinje iz drugih područja Hrvatske i/ili izvana (uvoz iz jeftinih zemalja
istočne Europe). U čl. 2. Zakona o poljoprivrednom zemljištu stoji :
“Poljoprivrednim zemljištem u smislu ovog Zakona smatraju se poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.
Zemljište koje se nakon privođenja poljoprivrednoj proizvodnji smatra poljoprivrednim i vrstu korištenja propisuje ministar poljoprivrede i šumarstva (u daljnjem tekstu : ministar ) uz suglasnost Državne geodetske uprave. Zemljište u građevinskom području i zemljište izvan tog područja predviđeno dokumentima prostornog uređenja za izgradnju koristi se, do privođenja nepoljoprivrednoj namjeni kao poljoprivredno zemljište i mora se održavati sposobnim za poljoprivrednu proizvodnju.
Pod održavanjem poljoprivrednog zemljišta iz stavka 3. ovog članka smatra se sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanje višegodišnjim raslinjem.”
Nigdje dalje u Zakonu se spominju se zaštićena područja kao što je PP Lonjsko
polje.
Zaključno se o sadašnjem stanju u poljodjelstvu može ustvrditi slijedeće:
1. Na području Parka uključujući i (pufer zonu) prevladavaju tla koja spadaju u
skupinu močvarnih glejnih tala i koja po pogodnosti za poljodjelstvo spadaju u
klasu P-3 ili N-1.
2. Manji dio površina (hidromeliorirano iz hipogleja kao i semiglej aluvijalni,
karbonatni, aluvijalno oglejno i neoglejno tlo) spada u P-1 klasu i pogodna su
za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
3. Biljnu proizvodnju treba organizirati kao biološku (ekstenzivnu), ograničiti
unos umjetnih i zabraniti primjenu herbicida. Proizvođačima treba pomoći u
traženju državne subvencije za ekstenzivno korištenje zemlje.
4. Travnjačke površine na području Parka ne smiju se davati u zakup što se mora
definirati Zakonom o poljoprivrednom zemljištu.
12
3.2. Tradicionalni način korištenja pašnjaka i pasmine domaćih
životinja pogodne za pašarenje Opadanje brojnog stanja domaćih životinja tako karakteristično za cijelu Hrvatsku
izraženo je i na području Parka prirode. Danas prema podacima HSSC na području
Parka ima svega oko 420 konja, oko 2200 krava te oko 3200 rasplodnih svinja
(tablica 4.). Gotovo svi konji pripadaju pasmini Hrvatski posavac i drže se veći dio na
pašnjacima. Kod krava prevladava domaće šareno govedo, kod koje prevladava udio
simentalca ali još uvijek ima i gena buše i posavske gulje. Stoga je (a i zbog
ekstenzivnih uvjeta) domaći simentalac iz ovog područja, manjeg okvira, nižeg
proizvodnog potencijala (i za mlijeko i za meso) ali zbog skromnosti i otpornosti
upravo idealan za pašarenje. Kod svinja prevladavaju različiti križanci banijske šare
(koja je nastala križanjem turopoljske i Berkshire pasmine) i Duroc pasmine.
Turopoljska svinja je danas izrazito ugrožena jer je preostalo još svega nekoliko
desetina životinja i 3 uzgajača koji i dalje žele uzgajati ovu vrijednu pasminu. Kako
ne bi se ova pasmina sačuvala od izumiranja i Park je osnovao jedno nukleus stado i
aktivno se uključio u program konzervacije životinjskih genetskih resursa.
13
Tablica 4. Procijenjeno brojno stanje pojedinih vrsta domaćih životinja (rasplodne životinje)