-
Politika ponerologija - nauni studij o prirodi zla
Andrew M. Lobaczewski
Politika ponerologija
Nauna studija o prirodi zla prilagoenog za politike svrhe
Originalni naslov knjige: Political Ponerology - A science on
the nature of evil adjusted for political purposes
Prijevod: Arja, Zoran, Dragan i Boris
-
PREDGOVOR UREDNIKA
Nastoj biti kao planina Fujimori. S tako vrstim i irokim
podnojem da te ni najai potres ne moe pokrenuti. Toliko visok da ti
i najvia dostignua beznaajnih ljudi izgledaju nitavno iz tvoje
perspektive. Kada ti je um tako visoko kao planina Fujimori, tek
onda moe vidjeti stvari sasvim jasno. I moe vidjeti sve sile koje
su na djelu u oblikovanju dogaaja i ne samo onih koje se dogaaju u
tvojoj neposrednoj blizini.
Knjiga koja je pred vama, najvjerovatnije je jedna od najvanijih
knjiga koje ste ikad proitali. U stvari, sasvim sam sigurna u to.
Bez obzira na to tko ste, kojeg ste spola i kojoj etnikoj grupi ili
nacionalnosti pripadate, vi ste svakako u nekom momentu svog ivota
osjetili na vlastitoj koi dodir ili neumoljivi stisak hladne ruke
Zla. Loe stvari se deavaju dobrim ljudima, to je injenica.
to je Zlo? Historijski, pitanje zla je uvjek bilo teoloko
pitanje. Generacije teologa napisale su itave biblioteke u pokuaju
da opravdaju postojanje jednog Dobrog Boga koji je kreirao nesavren
svijet. Sv. Augustin pravi razliku izmeu moralnog zla- mislei na
zlo koje ljudi ine po svom izboru, znajui da ine pogreno i
prirodnog zla, mislei na nepogode koje se jednostavno deavaju -
fatalne bolesti, katastrofe poput vulkana, poplava, uragana i
sl.
I na kraju, tu je i ono to autor ove knjige, Andrej Lobaczewski,
naziva makrosocijalnim zlom- zlo toliko veliko da ovladava cijelim
nacijama i drutvima u ciklusu koji se uvijek iznova ponavlja od
drevnih vremena. Historija ljudskog roda, ukoliko je sagledamo
objektivno, zaista je grozna stvar.
Bolest i propadanje sudbina su svih ljudi, kako siromanih, tako
i bogatih, kako slobodnih, tako i robova, kako mladih, tako i
starih, kako dobrih, tako i zlih ljudi. Ovo se deava sa takvom
nepredvidljivou i bez ikakvog oiglednog smisla.
Uvijek iznova, ovjek je gledao kako mu usjevi i stoka bivaju
uniteni suom i boleu. Gledao je kako se oni koje voli mue pod
napadom bolesti ili ljudske okrutnosti. Gledao je kako mu se ivotno
dijelo mrvi pod naletom dogaaja na koje nema nikakvog upliva.
Historija kao znanost kroz svoje razliite discipline daje nam
pogled na ovjeanstvo koji je u sutini gotovo neprihvatljiv.
Predatorske migracije gladnih plemena, sva osvajanja i unitavanja
kroz prethistoriju, zatim barbarizam srednjeg vijeka, krvoprolie
kriarskih ratova katolike Evrope protiv nevjernika sa Bliskog
Istoka, nevjernika koji su im u stvari braa, uasavajui teror
Inkvizicije ija je glad za krvlju ugaena krvlju svetaca i muenika i
na kraju Holokaust i svi genocidi modernog doba. Ratovi, glad i
boletine i dalje haraju svijetom i nisu nita manje zastraujui nego
nekada. Sad moda i
-
vie.
Sve ovo doprinosi osjeaju potpune bespomonosti protiv onog to
Mircea Eliade naziva - Teror Historije.
Neki e rei, sada je sve to prolost, ovjeanstvo je ulo u novu
fazu, nauka i tehnologija doveli su nas skoro do prestanka svih tih
patnji. Veina ljudi vjeruje da ovjek evoluira, da drutvo evoluira.
Oni vjeruju da sada imamo kontrolu nad svojom okolinom i zlom koje
iz nje vreba, ili barem da emo to postii kada George Bush i njegovi
pijuni napokon dobiju beskrajni rat protiv terorizma. Bilo to to ne
ide u prilog ovoj ideji reinterpretira se ili ignorira.
Nauka nam je dala mnogo divnih darova, svemirski program, TV,
penicilin, laser, sulfa-preparate i sve ostalo to bi na ivot
trebalo uiniti lagodnijim. Na alost, na ivot i dalje nije uope
lagodan. U stvari, moe se rei da se nikada prije ovjeanstvo nije
toliko pribliilo samom rubu svog totalnog unitenja. Ni na
personalnom nivou stvari nisu nita bolje, zrak koji udiemo i voda
koju pijemo sistematski se truju. Naa hrana puna je supstanci koje
vrlo malo doprinose njenoj hranjivoj vrijednosti ali su zato jako
tetne po nae zdravlje. Stres i napetost prihvaeni su kao normalni
aspekti ivota, iako postoje dokazi da je upravo stres odgovoran za
smrt velikog broja ljudi. Ljudi danas gutaju nevjerovatne koliine
pilula i tableta, pilule za spavanje, pilule da bi se probudili,
tablete da bi zavrili odreeni posao, zatim tablete da bi se
opustili. Prosjeni stanovnik zemlje troi vie para na pilule nego na
odjeu, hranu, obrazovanje ili bilo koji drugi proizvod odnosno
uslugu.
Na drutvenom nivou, mrnja, zavist, pohlepa i meuljudske
razmirice stalno se uveavaju. Stopa kriminala raste bre nego
populacija. Zajedno sa ratovima, raznim prevratima i politikim
istkama, milioni ljudi diljem svijeta su bez odgovarajue hrane i
krova nad glavom.
Uz sve ovo sue, poplave, glad, bolesti, te ostale prirodne
nepogode i dalje uzimaju ogromni danak u ivotima.
Kada ovjek promatra svoju povijest onakvom kakva stvarno jeste,
neumoljivo mu se namee zakljuak da se nalazi u raljama odreenog
entiteta koji je potpuno indiferentan prema ljudskoj patnji i
mukama. Uvijek iznova, iste muke snalaze ljudski rod i ovo se
ponavlja iz milenija u milenijum. Totalna koliina ljudske patnje je
zastraujua stvar. Mogli bi pisati do kraja svijeta, dok ne potroimo
okean tinte i brda papira i opet nikada ne bismo do kraja uspjeli
opisati ovaj teror. Ovu zvijer nepredvidive katastrofe koja je
uvjek bila s nama. Jer otkad ljudsko srce pumpa toplu krv kroz naa
krhka tijela koja neopisivom ivotnom ljepotom ude za svim to je
ispravno i puno ljubavi, kezea, vrebajua i prikradajua zvijer
nesvjesnog zla se oblizuje u iekivanju slijedee gozbe terora i
patnje. Od poetka vremena, ova misterija ljudskog roda, ovo Kainovo
prokletsvo je sa nama. Kroz povjest je uvijek odzvanjao isti vapaj
Moja kazna je isuvie velika!
I tako kada je sagledao svu neloginost i jad stanja u kojem se
nalazi, drevni ovjek je razvio kosmogonike teorije ne bi li
opravdao svu okrutnost i aberacije te traginosti
-
svoje historije. Istina je u pravilu i generalno, da je ovjek
sasvim nemoan kada su u pitanju kosmike i geoloke katastrofe a ve
dugo postoji uvjerenje da obian ovjek ne moe uiniti nita da sprijei
vojne akcije, socijalnu nepravdu, osobne i porodine tragedije kao i
svu silu raznih napada na njegovu egzistenciju koji su toliko
brojni da je nemogue ovdje nabrajati sve faktore te sile.
Ovo bi se moglo promijeniti. Knjiga koja je pred vama dae vam
mnoge odgovore o zlu naeg svijeta. Ovo nije samo knjiga o
makrosocijalnom zlu, ovo je knjiga o zlu koje susreemo u
svakodnevnom ivotu, jer u sutini ova dva zla i nisu odijeljena
jedno od drugog.
Dugotrajna i sistematska akumulacija svakodnevnog zla neizbjeno
vodi ka Velikom Zlu koje unitava vie ljudi negoli bilo koji drugi
fenomen na ovom planetu.
Ova knjiga je takoer i prirunik za preivljavanje, zaista ovo je
moda jedna od vanijih knjiga koje ste ikada proitali. Naravno, osim
ako niste psihopata.
Moda ete se upitati - Kakve veze ima psihopatija sa personalnim
ili makrosocijalnim zlom? Gotovo svakakve. Bilo da ste toga svjesni
ili ne, va ivot svakoga dana dodiruje neki od aspekata uticaja
psihopatije u svijetu. Zahvaljujui ovim saznanjima pruit e vam se
prilika da shvatite da u stvari postoji jako puno toga to moemo
uiniti u vezi sa socijalnim i makrosocijalnim zlom, a svakako prva
stvar koju moemo uiniti jest da ponemo uiti o ovim fenomenima.
Poznata uzreica Ono to ne znam ne moe me povrijediti, u sluaju
psihopatije i njenih efekata na ovaj svijet sasvim sigurno ne vai,
ono to ne znate vas defintivno moe povrijediti.
Danas rije psihopat obino priziva u pamenje sliku serijskog
ubojice Dr. Hanibala Lecter-a iz filma Kad jaganjci utihnu. Moram
priznati da je to sa mnom bio sluaj. Meutim, ono to nisam znala
jest da psihopate mogu izgledati sasvim normalno i kulturno. Ove
lekcije bolno sam nauila na svojoj koi i one su zabiljeene na
drugim mjestima, ono to je vano jest da su ovo bile moda najvanije
lekcije u mom ivotu. Lekcije koje su mi omoguile da prevaziem
blokadu koju sam imala u vezi sa percepcijom svijeta koji me
okruuje i onih koji ga naseljavaju.
to se tie ovih blokada u percepciji, mislim da moram navesti da
sam provela 30 godina studirajui psihologiju, historiju, kulturu,
religiju, mitove i tzv. paranormalno.
Veliki broj godina provela sam bavei se hipnoterapijom i to mi
je dalo jako dobar uvid na koji nain i na kojem dubokom nivou
funkcionira ljudski mozak. Unato tom znanju kod mene su postojala
jaka uvjerenja, odreeni skupovi ideja o ljudskim biima. Ove ideje
bile su sasvim pogrene, gotovo svetogrdne i na sreu moje
istraivanje psihopatije ih je sasvim rasprilo.
Jednom sam ak napisala sljedee: Moja praksa mi je pokazala da
velika veina ljudi eli initi dobro, misliti lijepe
misli, iskusiti lijepe stvari i donositi odluke koje vode ka
dobrim stvarima i oni to stalno rade. Kada veina ljudi tako postupa
- to se onda dovraga dogaa u ovom svijetu?!
-
Priznajem, bila sam naivna. Otkad sam ovo napisala nauila sam
puno novih stvari, meutim, ak i tada bila sam svjesna kako na
vlastiti um moe biti upotrebljen da bi nas prevario.
Dakle, koja su to bila moja uvjerenja koja su me uinila rtvom
psihopate? Pretpostavljam, prvo je bilo to to sam iskreno vjerovala
da su svi ljudi u osnovi
dobri i da ele initi dobro, misliti lijepe misli Meutim, vrlo
brzo se ispostavilo da ovo nije istina. To sam shvatila ne samo ja,
nego
i cijela istraivaka grupa i ovo saznanje kao i sve one loe
stvari koje su meni (i ostalima meni bliskim) bile uinjene,
podstakle su nas da ponemo sa istraivanjem psiholoke literature da
bismo mogli razumjeti ono to nam se dogodilo.
Ukoliko postoji psiholoka teorija koja moe objasniti svirepo i
nasilno ponaanje, rtvi takvog ponaanja svakako bi pomoglo da se
upozna s tom informacijom, kako ne bi provela vei dio svog ivota u
agoniji duevnog bola i srdbe. I ponaosob, ako postoji teorija koja
bi nam pomogla da shvatimo kakve to rijei i djela mogu premostiti
podjele meu ljudima, ispraviti nesporazume takav cilj nam se takoer
uinio vrijednim. I tako smo poeli na detaljni rad prvo sa temom
narcisoidnosti, koja nas je zatim odvela do studije o
psihopatiji.
Naravno nismo odmah zapoeli sa dijagnosticiranjem i etiketama.
Poeli smo sa pretraivanjem literature kako bismo nali bilo to to bi
nam moglo pomoi da shvatimo unutranji svijet ljudskog bia, zapravo
grupe ljudskih bia. Grupu ljudskih bia, preciznije reeno - koja je
potpuno osakaena. Bia koja su sasvim drugaija od svega s im smo se
prije susretali. Pronali smo da su ovakva ljudska bia zastupljena u
znatnom broju, i da sudei prema najnovijim istraivanjima, oni
prouzrokuju mnogo vie tete ljudskom drutvu, nego bilo koja druga
tzv. mentalna bolest. Martha Stout, koja je predano radila sa
rtvama psihopata pie:
Zamislite, ukoliko to ikako moete, nemati savjesti. Niti trunku
savjesti, nikakve osjeaje krivnje ili aljenja, bez obzira ta god da
uradite, nikakvog osjeaja za dobrobit nepoznatih ljudi, prijatelja,
pa ak i lanova familije. Zamislite da vas nikada ne mue osjeaji
srama, ni jednog trenutka u ivotu, bez obzira na to koliko ste
sebini, lijeni, tetni za druge ili nemoralni.
Zamislite da vam je koncept odgovornosti potpuno nepoznat, osim
kao jedan teret kojeg drugi olako prihvaaju, kao neke naivne
budale.
Ukoliko ste sve ovo uspjeli zamisliti jo dodajte svemu i
sposobnost da sakrijete od drugih ljudi injenicu da se vaa psiha
znatno razlikuje od njihove. Budui da svatko jednostavno prihvaa da
je savjesnost univerzalna pojava meu ljudskim biima, sakrivanje vae
prave prirode ne predstavlja gotovo nikakav problem.
Nema tih osjeaja krivice i sramote koji vas mogu zaustaviti, a
drugi vas nikada nee prozvati zbog vae hladnokrvnosti. Ova ledena
krv koja tee u vaim venama je toliko bizarna, toliko strana osobnom
iskustvu veine ljudi da e rijetko bilo tko posumnjati
-
kakvi ste vi u stvari.
Nema toga to ne moete uiniti i ova prednost nad ostalim ljudima
koje ograniava njihova savjest najee ostaje neotkrivena.
Kako biste u tom sluaju ivjeli svoj ivot? to ete uraditi s tom
svojom tajnovitom prednosti nad ostalim ljudima?
Odgovor na ovo pitanje ovisi o tome kakve su vae elje, budui da
svi ljudi nisu isti. ak i beskrupulozni nisu svi isti. Neki ljudi
bez obzira da li imaju savijest ili ne preferiraju lagodan ivot
rukovoen inertnou. Drugi su puni jakih ambicija.
Neki ljudi su briljatni i talentirani, neki su ogranieni i
tupavi, a velika veina, bez obzira na to da li imaju savjest ili
ne, nalaze se negdje izmeu ove dvije krajnosti. Postoje osobe koje
motivira e za krvlju i osobe koje nemaju takvih apetita.
Ukoliko vas ne sprijee silom, nema toga to niste sposobni
uiniti.
Ukoliko ste roeni u pravo vrijeme, imate pristup porodinom
bogatstvu i specijalni talenat za raspirivanje mrnje kod drugih
ljudi, vrlo lako moete postii ubistva velikog broja naivnih ljudi.
Uz dovoljno novca, ovo moete postii iz daljine, udobno se zavaliti
u svoju fotelju i gledati svoje djelo sa zadovoljstvom.
Ludo i zastraujue! I istinito kod otprilike 4% populacije.
Smatra se da su anorektiki poremeaji u uzimanju hrane
zastupljeni kod otrpilike 3.43% ljudi i ovo se obino smatra
epidemijskim proporcijama. Ipak, kao to vidimo, ova brojka je neto
nia nego stopa zastupljenosti psihopata. Teki poremeaji koji se
klasificiraju kao izofrenija javljaju se kod svega 1% populacije,
to je jedna etvrtina zastupljenosti psihopatije. Centar za kontrolu
bolesti u USA smatra da je zastupljenost raka debelog crijeva
zabrinjavajue velika. A zastupljenost ovog oboljenja je 100 puta
manja od zastupljenosti antisocijalnog poremeaja linosti.
Visoka zastupljenost sociopatije u ljudskom drutvu ima jak
efekat na sve koji ive na ovoj planeti, ak i na one od nas koji
nisu bili kliniki traumatizirani. Ovih 4% populacije sisa krv iz
naih emotivnih odnosa, naih bankovnih rauna, naih postignua, naeg
samopouzdanja, mira na zemlji.
Ipak, veina ljudi ne ini nita zbog ovog poremeaja, ukoliko i
ine, onda je ta akcija ograniena na nasilne psihopate, ubojice,
serijske ubojice i masovne ubojice, ljude koji su oigledno prekrili
zakon vie puta. Obino ih tada osuujemo na smrt.
Meutim, obino nismo ni svjesni velikog broja nenasilnih
socijalnih psihopata meu nama, ljudi koji nisu oigledni prekrioci
zakona i protiv kojih na zakonski sistem prua malo zatite.
Veina nas ne moe ni zamisliti da postoji bilo kakva veza izmeu
orkestriranja
-
etnikog genocida npr. i nonalantnog laganja svom efu, odnosno,
kolegi, ali psiholoka povezanost ne samo da je tu, nego je
zastraujua. Sasvim jednostavno, veza izmeu ova dva naizgled vrlo
razliita akta je nedostatak unutranjih mehanizama koji nas amaraju
(emotivno govorei) kad god uinimo neto to vidimo kao nemoralno,
neetino, sebino.
Veina nas se osjea krivim kada pojede posljednji komadi torte sa
tanjura, ne moemo niti zamisliti kako bi se osjeali kada bismo
metodino i namjerno povreivali druge ljude.
Oni koji uope nemaju savjesti su zasebna grupa, bez obzira na to
da li su ubojstveni tirani ili samo okrutne socijalne tetoine.
Prisustvo ili odsustvo savjesti je duboka ljudska podjela,
vjerovatno znaajnija nego inteligencija, rasa ili spol.
Ono to razlikuje sociopata koji ivi od rada drugih od sociopata
koji povremeno opljaka poneku radnju, ili ono to razlikuje
sociopata koji je obini ugnjetava od onog koji je ubojica, nije
nita drugon nego socijalni status, ambicija, intelekt, krvoednost
ili jednostavno splet okolnosti, odnosno, prilika.
Ono to razlikuje veinu ovih ljudi od nas je jedna potpuna rupa u
njihovoj psihi, tamo gdje bi trebala postojati najrazvijenija od
svih ljudskih funkcija.
Na poetku naeg istraivakog projekta nismo imali na raspolaganju
ovu knjigu Dr. Stout-ove. Imali smo, meutim, na raspolaganju djela
Roberta Hare-a, Hervey Cleckley-a, Guggenbuhl-Craig-a i drugih.
Meutim, ova djela nisu se previe pribliavala problemu postojanja
velike grupe psihopata koji ive meu nama i koji nikada ne bivaju
uhvaeni prilikom krenja zakona. Onih koji ne ubijaju ili ako to i
uine, ne bivaju uhvaeni. Onih koji ine tetu svojoj familiji,
poznanicima i strancima.
Ve dugo vremena, veina eksperata za mentalno zdravlje zasniva
svoje djelovanje na pretpostavci da psihopate dolaze iz siromanih
sredina, iz djetinjstva u kojem su zlostavljani na ovaj ili onaj
nain. Ova postavka se konano ozbiljno revidira u posljednje
vrijeme. Kao to Lobaczewski istie u njegovoj knjizi, postoji
odreena zabuna izmeu Psihopatije i Antisocijalnog Psiholokog
Poremeaja ili Sociopatije. Robert Hare naglaava da postoji veliki
broj psihopata koji su takoer i anti-socijalni, meutim, postoji i
veliki broj onih koji nikada nisu kalasificirani kao anti-socijalni
ili sociopate! Drugim rijeima oni mogu biti doktori, odvjetnici,
sudije, policajci, kongresmeni, predsjednici korporacija koji
otimaju od siromanih i daju bogatima, pa ak i predsjednici
drava.
Jedan skoranji rad (Salekin, Trobst, Krioukova, 2004), sugerira
da psihopatija postoji u naem drutvu ak i u veem broju nego to je
to itko ikad mogao zamisliti:
Psihopatija, prvobitno definirana po Cleckley-u (1941) nije
ograniena samo na umjeanost u ilegalne aktivnosti ve obuhvata i
takve karakterne osobine kao to su manipulativnost, neiskrenost,
egocentrinost i nedostatak krivice. Ove karakteristike nai emo ne
samo kod kriminalaca nego i kod suprunika, roditelja, efova,
odvjetnika, politiara, da nabrojimo samo neke. Nae istraivanje
zastupljenosti psihopatije meu
-
akademskom populacijom sugerira da bi moda 5% ili vie od
ispitivanog uzorka moglo biti karakterizirano kao psihopate, te da
velika veina ispitanika pripada mukom rodu (vie od 1 na 10
mukaraca, dok je kod ena ta brojka - 1 na 100).
Psihopatija dakle moe biti karakterizirana kao ispoljavanje
tendencije prema dominaciji i hladnoi. Wiggins (1995) daje saetak
svih prijanjih raznovrsnih istraivanja u kojem indicira da su takve
individue sklone ljutnji i iritaciji, te da jako naginju
iskoritavanju drugih. Obino su ovakve osobe arogantne,
manipulativne, cinine, egzibicionistiki nastrojene, u potrazi za
senzacijama, makijavelijanski tipovi, osvetoljubivi i
zainteresirani samo za svoju korist.
Dok sebi pridaju ljubav i vanost, smatrajui se visoko vrijednim,
drugima ne pridaju tu istu ljubav i status i vide ih kao nedostojne
i bezvrijedne. Ovakva karakterizacija je sasvim u skladu sa svim
karakteristikama psihopatije koje se obino navode.
Nae istraivanje pokuavalo je odgovoriti na neka osnovna pitanja
koja se odnose na strukturu psihopatije u tzv. ne-forenzikim
okolnostima. I tu se vraamo na Cleckley-ev (1941) originalni
naglasak na psihopatiju kao karakternu osobinu ne samo meu
kriminalcima ve i meu uspjenim lanovima naeg drutva.
Ono to smo zakljuili je slijedee:
(a) Psihopatiju indicira kombinacija dominantnih i hladnih
interpersonalnih
karakteristika (b) Psihopatija je prisutna u drutvu u veoj mjeri
nego to se to misli (c) Psihopatija se rijetko preklapa sa drugim
poremeajima linosti
Sasvim je jasno da je potrebno sprovesti jo mnogo istraivanja da
bi se razumjeli faktori koji razlikuju kriminalnog psihopatu od
onog koji ne kri zakone.
Lobaczewski se bavi injenicom da postoje razliiti tipovi
psihopata. Jedan tip, koji je moda i najsmrtonosniji od svih jest
tzv. esencijalni ili sutinski psihopata. Lobaczewski nam ne daje
detaljna uputstva ve pokuava dokuiti ta se deava unutar samog
psihopate.
Martha Stout smatra da se psihopate, kao i bilo tko drugi raaju
sa osnovnim eljama, stremljenjima, svianjima i nesvianjima, to
objanjava zato su neki od njih lijenici ili predsjednici, dok su
drugi sitni lopovi ili silovatelji.
Omiljen, armantan, Inteligentan, Britak, Impresivan, Izaziva
pouzdanje, Veliki uspjeh kod dama ovako Cleckley opisuje veinu
svojih subjekata istraivanja u knjizi Maska Razumnosti. Izgleda
unato tome to veina njihovih djela svjedoi o neodgovornosti i
destruktivnosti, psihopate esto imaju veliki broj kvaliteta
-
poeljnih kod normalnih ljudi. Njihovo glatko samopouzdanje
funkcionira kao jedan natprirodni magnet za normalne
ljude koji itaju knjige za jaanje svog samopouzdanja ili trae
pomo psihologa da bi bili sposobni za neoptereenu interakciju s
drugim ljudima. Psihopat za razliku od njih, nikad ne pati od
neuroza, ne sumnja u sebe, nikad ne osjea duevnu bol i tako lii na
ono to normalni ljudi ele biti. ak i kada nisu previe aktivni,
psihopate su uvijek magnet za ene.
Cleckley-eva poetna hipoteza je da psihopat pati od dubokog i
neizljeivog afektivnog defekta. Ukoliko zaista bilo to osjea, onda
su to emocije najpovrnije vrste.
U stanju je uiniti to god eli, rukovoen najobinijim hirom, zato
to ga posljedice tog istog ina koje bi ispunile obinog ovjeka
sramotom, samo-prezirom i neugodnou, nikada ne mue.
Cleckely smatra da je psihopatija prilino rairena u drutvu.
Njegovi sluajevi ukljuuju primjere psihopata koji generalno
funkcioniraju normalno u drutvu kao businessman-i, lijenici, pa ak
i psihijatri.
Danas neki istraivai vide kriminalnu psihopatiju koja se esto
smatra anti-socijalnim poremeajem linosti, kao jedan ekstrem
posebnog tipa linosti. Smatram da je puno korisnije karakterizirati
kriminalne psihopate kao neuspjene psihopate.
Jedan istraiva, Alan Harrington, ide toliko daleko da tvrdi da
je psihopat novi tip ovjeka kojeg su iznjedrili pritisci modernog
ivota.
Naravno, prevaranti i hotapleri su uvjek postojali ali u
prolosti glavna preokupacija je bila usmjerene a na identifikaciju
neuspjenih a nikad na identifikaciju psihopata. Sada se to
promijenilo. Sada nam prijeti supersofisticirana moderna varalica
koja zna to radi, i radi to tako dobro da nitko ni ne primjeti. Da,
psihopate vole svijet biznisa.
Distanciran od drugih, hladno je vidio njihove strahove i elje
te ih je manipulirao kako je htio. Takav ovjek ne mora zavriti u
zatvoru. Umjesto da ubija druge on moe postati tajkun koji e
ubijati druge kompanije, otputati ljude umjesto da ih ubija,
komadati njihove funkcije umjesto njihovih tijela.
Posljedice biznis-kriminaliteta na obine ljude su okantne.
Kriminolog George Bennett kae: Ova vrsta kriminala ini 30% svih
sluajeva, vie nego bilo koja druga posebna kategorija.
Poenta je u tome da, po svemu sudei, novu masku trezvenosti za
psihopatu podjednako predstavlja trodijelno business-odjelo, isto
kao i razbojnika maska i pitolj. Harington kae: Danas imamo
psihopatu u vienim krugovima, on vie nije gubitnik. On citira
Williama Krasnera, kada kae: Psihopate jako dobro prolaze u
beskrupuloznim poslovima prodaje jer za njih predstavlja posebno
zadovoljstvo izvui se sa takvim neim, a nemaju nikakvu savjest u
vezi sa svojim klijentima. Nae drutvo koje postaje sve vie
materijalistiko, te je uspjeh po bilo koju cijenu, postala
krilatica mnogih businessmen-a. Tipini psihopat cvijeta u ovakvoj
okolini i obino je vien kao business-heroj.
-
Nasuprot tome, studija ambulatornih psihopata ili onog to zovemo
Psihopat iz vaeg dvorita, jedva da je i zapoeta.
Vrlo malo se zna o sub-kriminalnim psihopatama. Neki istraivai
smatraju da je vano studirati psihopatiju ne kao patoloku
kategoriju, nego kao generalnu karakteristiku linosti u drutvu kao
cijelini. Drugim rijeima, psihopatija se sve vie priznaje kao manje
vie razliit tip ovjeka.
Cleckley u stvari sugerira da su psihopate ljudi u svakom
pogledu, osim jednog - nedostaje im dua. I ovo ih ini vrlo
efikasnim mainama. Takve maine mogu pisati skolastike radove,
imitirati rijei emocija ali s vremenom postane jasno da njihove
rijei ne prate njihova djela. Radi se o tipu ljudi koji npr. tvrdi
da je potpuno skrhan alou a onda odu na neku zabavu da bi
zaboravili. Problem je to oni zaista i zaborave.
Budui da su vrlo efikasne maine, poput kompjutora oni mogu vriti
veoma kompleksne radnje koje e od drugih izmamiti potporu koja im
je potrebna. Na ovaj nain, veina psihopata se popne veoma visoko u
ivotu. Tek s vremenom, njihovi suradnici ponu shvaati da se oni
penju ljestvicom uspjeha nemilosrdno gazei prava drugih. ak i kada
su potpuno indiferentni prema pravima i interesima svojih suradnika
, oni su kod drugih sposobni izazvati povjerenje i pouzdanje.
Psihopat ne vidi nikakvu greku u svojoj psihi ili neki razlog za
promjenu.
Lobaczewski se bavi problemom psihopatije i njenog znatnog
doprinosa makrosocijalnom zlu. Njenoj sposobnosti da se ponaa kao
jedna siva eminencija u pozadini osnovne strukture naeg drutva. Ono
to je vrlo vano je injenica da ovakav jak utjecaj dolazi od
relativno malog dijela ovjeanstva. Preostalih 90% ljudskih bia nisu
psihopate.
A ovih 90 % ljudi dobro znaju da neto nije u redu! Problem je to
jednostavno ne mogu to jasno identificirati, ne mogu tono naslutiti
o emu se radi. I zato to to nisu u stanju, oni misle da ne mogu
nita uiniti u vezi s tim, da je to jednostavno tako i da je to moda
nain kojim bog kanjava ljude.
Ono to se u stvari zaista dogaa, kako e nam Lobaczewski opisati
u ovoj knjizi, to je da psihopate, kao virulentni patogeni
organizmi unutar tijela, napadaju tamo gdje smo najslabiji i cijelo
drutvo biva gurnuto u situacije koje neizbjeno dovode do tragedije
i uasa velikih razmjera.
Film Matriks, dodirnuo je mnoge ba zbog toga to daje primjer
mehanistike klopke u kojoj se ljudi mogu nai zarobljeni, klopke iz
koje je nemogue pobjei, zbog toga jer misle da svatko iz njihove
okoline mora biti isti kao i oni emotivno, spiritualno ili u bilo
kojem drugom pogledu. I to samo zato to neko izgleda kao ovjek.
Robert Canup u svom radu Socijalno Sposobni Psihopata, daje nam
primjer kako psihopate imaju utjecaj na preostali dio ljudskog
drutva, navodei tzv. legalni argument. Legalni Argument je temelj
naeg drutva. Uvjereni smo da je neto sofisticirani princip
-
drutvene pravde. A to neto je u stvari jedan veoma lukavi trik
nametnut normalnim ljudima od strane psihopata, kako bi ih bolje
kontrolirali.
Razmislite malo o tome: Legalni argument zasniva se na principu
da je onaj tko je najspretniji u koritenju pravne strukture s
ciljem da bi ljude uvjerio u neto, istovremeno i onaj kome
vjerujemo. Ovaj legalni argument je postepeno nametnut kao dio nae
kulture i kada on napadne nae privatne ivote, mi nismo ni svjesni
dinamike koja se ovdje deava. Evo o emu se tu zapravo radi.
Ljudska bia su naviknuta smatrati da i druga ljudska bia u
najmanju ruku - nastoje initi ispravne stvari, biti dobri, poteni i
pravini. I tako, vrlo esto niti ne zastanemo da bismo se upitali da
li je osoba koja je ula u na ivot zaista dobar ovjek. Kada doe do
sukoba, automatski preuzimamo gore spomenuti legalni argument i
podrazumjevamo da je u bilo kojem konfliktu jedna strana djelimino
u pravu, na jedan nain, kao to je i druga strana djelimino u pravu,
na drugi nain. Podrazumjevamo da moemo formirati miljenje koja je
strana uglavnom u pravu a koja uglavnom u krivu. Zbog nae
naviknutosti na norme legalnog argumenta, im doe do nekog
konflikta, automatski emo pretpostaviti da istina lei negdje izmeu
dvije zavaene strane.
Ovdje bi nam moglo pomoi malo matematike logike. Pretpostaviemo
da je u razmirici jedna strana nevina, potena i da govori
istinu.
Sasvim je oevidno da laganje ne ini nita dobro nevinoj osobi.
Koje lai nevina osoba moe izgovoriti u tom sluaju? Jedina mogunost
je da prizna da je neto uinila .
S druge strane, za onoga tko je kriv laganje moe donjeti samo
korist. On moe izjaviti da neto nije uinio i optuiti drugoga za
takvo djelo. Kada dobar laov majstorski izvrne istinu, nevina osoba
e izgledati jako loe, naruito ukoliko je nevina osoba potena i
priznaje svoje greke.
Osnovna pretpostavka da istina lei negdje u sredini izmeu dvije
zavaene strane, u stvari, uvijek daje prednost strani koja lae. Ovo
neminovno rezultira prednou na strani onih koji lau, odnosno,
psihopata. A sam in davanja svjedoanstva pod prisegom nije nita
drugo nego farsa. Ukoliko je osoba laov, nita joj nee znaiti
prisega da e govoriti istinu. S druge strane prisega ima snaan
efekt na iskrene svjedoke.
I opet, prednost je na strani laljivca.
Dakle osnovna postavka je da psihopate imaju jasnu prednost nad
ljudskim biima sa razvijenom savjeu i osjeajima. Izgleda da su
savjest i osjeaji povezani sa apstraktnim konceptima budunosti i
drugih. Ovdje se, u stvari, radi o prostorno-vremenskim konceptima.
Moemo osjeati strah, saosjeanje, tugu, itd. zato to smo u stanju
zamiljati apstraktne koncepte, zamiljati budunost na osnovu naih
vlastitih iskustava iz prolosti, kao to moemo zamiljati koncepte
dogaaja na milion razliitih naina. Moemo sebe vidjeti u tim
zamiljenim dogaajima iako su oni izvan nas i to u nama izaziva
odreene osjeaje. Ne moemo uiniti neto to e nekog povrijediti, zato
to moemo zamisliti kako bi bilo da to netko uini nama, tj. kako
bismo se mi tada osjeali. Drugim rijeima, u stanju smo se sa drugim
individuama identificirati ne samo prostorno (nego i u
vremenu).
-
Izgleda da psihopate ovo nisu u stanju. Za njih je zamiljanje u
smislu povezivanja slika izmeu sebe i drugih nemogue.
Naravno, oni mogu imitirati osjeaje ali jedini stvarni osjeaji
koje oni izgleda imaju su osjeaji predatorske gladi za onim to ele.
Tako oni osjeaju potrebu/elju kao ljubav i ukoliko im je ovo
uskraeno, oni e rei da nisu voljeni. tovie, ova perspektiva kroz
potrebu/elju pretpostavlja da je jedino glad psihopata stvarna, a
sve to se nalazi izvan psihopate nije stvarno, osim ukoliko to nije
pogodan material za konzumaciju od strane psihopate. Moe li se to
iskoristiti i moe li mi to neto omoguiti? jedina su pitanja o
kojima psihoate razmiljaju. Sve ostalo podreeno je tim
pitanjima.
Ukratko, psihopata je predator. Ukoliko se prisjetimo kako
izgleda interakcija predatora i njegovog plijena u ivotinjskom
carstvu, moemo dobiti odreenu sliku ta se nalazi iza maske
razumnosti koju nosi psihopata. Kao to ivotinjski predator razvija
sve mogue taktike za vrebanje plijena, njihovo odvajanje od krda,
pribliavanje i onemoguavanje njihovog otpora, tako i psihopata
konstruira sve mogue naine kamuflae-rijeima i svojim izgledom,
laima i manipulacijama, ne bi li to bolje asimilirao svoj
plijen.
I to nas dovodi do vanog pitanja ta u stvari psihopata zaista
eli od svojih rtvi? U sluaju novca i moi, nije teko vidjeti to
psihopata eli. Ali u mnogim sluajevima, kao npr. u ljubavnim vezama
ili lanim prijateljstvima, nije tako lako ustanoviti za im u stvari
udi psihopata. Bez da previe odlutamo u spiritualne pekulacije to
je uradio Cleckley - moemo rei da se ini da psihopata uiva gledajui
druge kako pate. Kao to normalni ljudi uivaju gledajui druge ljude
sretnim ili inei stvari koje e kod drugih izazvati osmjeh, psihopat
uiva u suprotnom.
Tko god da je promatrao maku kako se igra s miem, prije nego to
ga ubije i pojede, vjerovatno je pomislio kako se maka zabavlja
mijim vratolomijama i ne moe niti zamisliti uas i patnju mia. U tom
sluaju maka nije kriva za bilo kakav zli predumiljaj. Mi umire,
maka je sita i to je priroda.
Meutim, u najveem broju sluajeva psihopate na kraju ne pojedu
svoju rtvu. Naravno postoje i ekstremni sluajevi kada se
interakcija zavri upravo tako.
Kanibalizam u ljudskom drutvu ima dugu povijest. Meutim, u
svakodnevnom ivotu psihopate ne idu do kraja da tako kaemo. Ajdemo
onda opet pogledati situaciju make i mia ali ovaj put drukijim
oima. Ovaj put se upitajmo: moe li biti isuvie jednostavno
objanjenje da se maka jednostavno zabavlja gledajui mia kako
pokuava pobjei?
Da li u ovoj dinamici postoji neto vie od onoga to moemo
vidjeti? Zato bi ovakvo ponaanje bilo evolucijom ugraeno u maku? Da
li je mi ukusniji nakon to kemijske molekule straha preplave
njegovo malo tijelo? Da li prestravljenost ini mia delikatesom?
Ovo sugerira da moramo pristupiti problemu psihopata iz neto
drugaije perspektive. Ono to zaista znamo je da veina ljudi nakon
interakcije sa psihopatama i
-
narcisodima poslije toga redovno prijavljuje osjeaj kao da im je
isisana energija, zbunjenost a veoma esto prisutno je i pogoranje
zdravlja. Da li u ovome lei objanjenje zato se psihopate uputaju u
ljubavne odnose koji ne mogu rezultirati ni u kakvoj materijalnoj
koristi?! Da li ovdje u stvari dolazi do konzumacije rtvine
energije?!
Ovo ne moemo sa sigurnou odgonetnuti . Moemo promatrati,
teoretizirati, pekulirati i postavljati hipoteze. Ali na kraju,
samo rtva moe ustanoviti to je izgubila kroz dinamiku ovakvog
odnosa. A ovo je esto mnogo ee nego materijalna korist.
Sve upuuje na to da su psihopate derai dua ili psihofagi.
U proteklih nekoliko godina mnogi psiholozi i psihijatri, te
razni drugi zaposleni na podruju mentalnog zdravlja, poinju sve vie
pridavati vanost ovim problemima kako bi objasnili stanje u kojem
se trenutno nalazi na svijet, te mogunost da postoji bitna razlika
u mentalnoj strukturi individua kao to su G.W. Bush i tzv.
Neokonzervativci i ostatka populacije.
Knjiga Dr. Stout-ove, do tanina opisuje kako ovakve osobe nemaju
karakteristike osoba koje obino poznajete.
U svakom sluaju, ak i bez ovog njenog rada, u vrijeme dok smo
prouavali ovu materiju, postalo nam je sasvim jasno da se sa ovim
fenomenom susreo svatko u veoj ili manjoj mjeri u nekom trenutku
svog ivota. Takoer smo shvatili da psiholoki profili koji su se pri
tom iskristalizirali precizno opisuju individue koje trae pozicije
vlasti, naruito u politici i ekonomiji. Ovo nije nova ideja ali
zaista je nismo uzimali ozbiljno sve dok nismo uoili obrasce
njihovog ispoljavanja i prepoznali ih u ponaanju brojnih povjesnih
linosti a kasnije i kod G.W. Busha i lanova njegove
administracije.
Trenutne statistike kazuju da je u svijetu znatno vie psiholoki
bolesnih osoba, nego zdravih. Ukoliko uzmete prosjeni uzorak osoba
u bilo kojem ivotnom segmentu, nije teko uoiti da znatan broj ljudi
ispoljava patoloke simptome u veoj ili manjoj mjeri. Tako ni
politika nije izuzetak. Meutim, ova injenica je uasna zbog toga to
patologija kod ljudi koji su na vlasti moe imati katastrofalne
posljedice za sve ljude kojima vladaju.
I tako smo se odluili pozabaviti ovim fenomenom i objaviti
rezultate na internetu. Kada je material objavljen, poela su
pristizati pisma italaca zahvalnih to smo im pomogli da razumiju to
se u stvari dogaa u svijetu koji izgleda kao da je potpuno poludio.
Nama se odmah uinilo da ovo ima epidemijske razmjene i u odreenom
smislu bili smo u pravu.
Ukoliko osoba sa vrlo infektivnom bolesti preko posla dolazi u
kontakt sa velikim brojem ljudi, doi e do epidemije. Na isti nain,
ukoliko je osoba na poziciji politike vlasti psihopata, on ili ona
e izazvati epidemiju kod ljudi koji sutinski nisu psihopate.
Ovakve nae ideje nenadano su dobile potvrdu iz izvora o kojem
nismo ni slutili. Od autora knjige koja je pred vama, Andrew-a
Lobaczewskog, dobili smo sljedei email;
-
Potovana Gospodo,
preko mog kompjutora doao sam do vaeg Istraivakog Projekta o
Psihopatiji. Moram vam rei da radite posao od neprocjenjive vanosti
za budunost svih nacija
Ja sam prilino ostarjeo kliniki psiholog . Prije 40 godina
uestvovao sam u tajnom istraivanju prave prirode i psihopatologije
makro-socijalnog fenomena zvanog Komunizam. Ostali uesnici bili su
naunici iz jo starije generacije i sada vie nisu sa nama.
Jedna duboka studija prirode psihopatije ispostavila se kao
nunost da bismo uope mogli pokuati razumjeti ovaj fenomen.
Dosta toga to vi radite, radili smo i mi tada. Ja u vam rado
omoguiti pristup vrijednom naunom dokumentu koji e vam pomoi u
daljnjem radu. Radi se o mojoj knjizi Politika Ponerologija Nauka o
prirodi zla u politici. Ovu knjigu takoer moete nai u knjinici
kongresa, kao i u nekim univerzitetskim i javnim knjinicama.
Ukoliko ste zainteresirani, rado u vam poslati kopiju.
S potovanjem
Andrew M. Lobaczewski
Bez razmiljanja sam odgovorila da bih rado proitala ovu knjigu.
I dobila sam je
nakon nekoliko tjedana. itajui je, sa svakom novom stranom bila
sam svjesnija da u svojim rukama drim
kroniku sputanja u pakao, transformacije i trijumfalnog povratka
svijetu sa znanjem o tom istom paklu. Znanjem koje je od
neprocjenjive vanosti za sve nas, naruito u sadanjem trenutku, kada
se ini da slian pakao prijeti da prodre cijeli planet. Rizik koji
su na sebe preuzeli ovi naunici je za mnoge od nas neshvatljiv.
Mnogi od njih bili su mladi, tek zapoeli svoju karijeru kada su
nacisti poeli gaziti Evropu. Preivjevi sve te strahote doekali su
Staljina i komuniste koji su zamijenili naciste. Preivjeli su
strahote koje mi koji se suprotstavljamo Bush-ovom Rajhu ne moemo
ni zamisliti.
Bazirano na sindromu koji opisuje bolest, izgleda da e naruito
Sjedinjene Drave a moda i cijeli svijet, uskoro ui u teak period
takvog uasa da e Holokaust drugog svjetskog rata izgledati samo kao
pokusni eksperiment.
Oni su proli kroz sve to i donijeli nam nazad informaciju koja
moe posluiti da spasi nae ivote kao jedna mapa za navigaciju u
tami, koja je polako poela padati.
Laura Knight Jadzyk
-
Predgovor autora
Prije nego to stavim u ruke cijenjenog itaoca dijelo na kojem
sam uglavnom radio u sitne sate pred odlazak da teko zaradim koricu
kruha, moram se ispriati za odreene nedostake koji su nastali
usljed nepredvienih okolnosti.
Ovi nedostatci moraju biti ispravljeni u to nema sumnje, meutim,
najvanije je da informacije na kojima je bazirana ova knjiga to
prije ugledaju svijetlost dana.
Zbog tih nedostataka itaocu dugujem objanjenje i moram opisati
pod kakvim je okolnostima ovaj rad obavljan. Ovo je u stvari trei
rukopis koji sam uradio o istoj temi. Prvi sam bacio u kotao
centralnog grijanja, upozoren na vrijeme da e nakon samo nekoliko
minuta usljediti pretres.
Drugu kopiju poslao sam u Vatikan jednom crkvenom
velikodostojniku preko amerikog turiste i od tada nemam nikakvu
informaciju to se sa njom zbilo.
Ova duga povijest uinila je rad na treoj kopiji jo mukotrpnijim.
Prijanji paragrafi i ve upotrebljene fraze uvjek proganjanju um
piev i ine planiranje koncepta nove knjige jos teim.
Dva prijanja manuskripta bila su pisana prilino zakukuljenim
jezikom namjenjenom specijalistima sa odreenim obrazovanjem,
naruito na polju psihopatologije.
Nepovratni gubitak prijanjih verzija znai i gubitak velikog
broja statistikih podataka i fakata koji bi bili dragocjeni za
svakog specijalistu iz ovog polja psihologije.
Uz to je izgubljeno i nekoliko analiza pojedinanih sluajeva.
Sadanja verzija sadri jedino statistike podatke koji su
memorizirani usljed estog
ponavljanja ili one koji su mogli biti rekonstruirani sa
zadovoljavajuom preciznou. Takoer su dodati oni podaci koje sam
smatrao neophodnim za prezentaciju teme
itaocima sa solidnim generalnim obrazovanjem, naruito onima iz
politikih nauka i politiarima.
Gajim nadu da e ovaj rad dosei iru publiku i posluiti kao baza
za razumijevanje savremenog svijeta i njegove povijesti. Da e
posluiti itaocu za bolje razumijevanje sebe, svojih susjeda, drugih
narodamoram napomenuti da je moj rad baziran na rezultatima
istraivanja mnogih autora od kojih su mi neki bili osobno
nepoznati. Nain na koji je knjiga komponirana onemoguuje pojedinano
izraavanje zahvalnosti .
Moj rad se odvijao u Poljskoj, daleko od aktivnih politikih i
kulturnih centara. Tu sam obavio seriju detaljnih testova i
observacija koje su kombinirane sa generalnim rezultatima brojnih
drugih eksperimenata s ciljem stvaranja jednog sveobuhvatnog djela
koje bi nam pomoglo u razumijevanju makrosocijalnog fenomena koji
nas okruuje.
Ime osobe koja je trebala obaviti finalnu sintezu bilo je tajna,
to je i razumljivo za tadanje uvjete. Povremeno bih dobio anonimne
saetke rezultata istraivanja drugih
-
istraivaa u Poljskoj i Maarskoj. Neki podaci su i objavljeni jer
sami za sebe nisu bili sumnjivi i ove podatke moemo i dan danas
pronai.
Oekivana sinteza svih istraivanja na kraju se ipak nije
dogodila. Svi moji kontakti postali su nedostupni usljed istki
Post-Staljinovog doba. Preostali nauni podaci u mojim rukama bili
su nekompletni, pa ipak od neprocjenjive vrijednosti. Trebalo mi je
mnogo godina usamljenikog rada da bih pretoio ove fragmente u
razumljivu cijelinu, popunjavajui rupe svojim vlastitim
eksperimentima i istraivanjima.
Moje istraivanje sutinske psihopatije i njene uloge u
makrosocijalnim fenomenima raeno je paralelno ili kratko nakon
istraivanja drugih. Njihovi zakljuci doli su do mene naknadno i
samo potvrdili moje vlastite. Ono to je najosobnije u mom radu je
generalni koncept za novu naunu disciplinu pod nazivom
Ponerologija.
Sintezu sam uradio kako sam najbolje znao.
Kao autor finalnog djela izraavam duboku zahvalnost svima koji
su inicirali istraivanje, te ga sprovodili unato riziku za svoje
karijere, zdravlje i ivote. elio bih odati potovanje svima onima
koji su platili za ovo istraivanje svojim ivotima.
Nadam se da e ovaj rad ponuditi barem malu kompenzaciju za
njihovu rtvu gdje god da se oni danas nalaze.
New York, August 1984
-
Predgovor Izdanju Red Pill Press-a
Prolo je dvadeset godina otkad sam napisao ovu knjigu. U
meuvremenu sam postao starac. Jednog dana, zahvaljujui kompjutoru
doao sam u kontakt sa naunicima iz Quantum Future Grupe koji su me
uvjerili da su okolnosti sazrele za to da moja knjiga ugleda
svijetlost dana i poslui ovjeanstvu. I tako je knjiga
odtampana.
Posljednjih dvadeset godina bilo je prepuno raznovrsnih
politikih dogaanja. Na svijet se promijenio iz korijena djelovanjem
fenomena opisanih u mojoj knjizi. Nivo znanja se dramatino poveao
zahvaljujui naporima dobronamjernih ljudi. Unato tome na svijet je
daleko od iscjeljenja a ostaci teke bolesti su i dalje aktivni.
Bolest se ponovno pojavila, ovaj put vezana za drukiju ideologiju.
Zakoni geneze zla i dalje odraavaju posljedice na milione ljudi.
Politikim fenomenima koji ugroavaju mir suprotstavljaju se vojna
djelovanja. U manjim sluajevima ovakve pojave su osuene i suzbijane
od strane moralne nauke. Meutim, ukoliko se problemu ne pristupi uz
aplikaciju objektivnog znanja o samoj prirodi zla, svi uinjeni
napori i oni koji se ine, postaju beznaajni, pa ak i opasni. Ovo iz
prostog razloga to ovakvi napori ne uzimaju u obzir poznati
medicinski kredo Ignota nulla curatio morbid. (Nemoj ni pokuavati
da lijei ono to ne razumije).
Pad komunizma doao je uz veliku cijenu, sve one nacije koje sada
misle da su slobodne, uskoro e ustanoviti da i dalje plaaju.
Vjerovatno ete se upitati: zato ovaj rad eminentnih istraivaa na
prevenciji irenja bolesti makrosocijalnog zla, dosad nije imao
nikakve koristi.
To je duga pria. Ja sam bio proglaen za praktikanta opasne nauke
u Austriji od strane prijateljski
nastrojenog lijenika za kojeg se kasnije ispostavilo da je agent
komunistike tajne slube.
Svi kanali i mree u New York-u bili su mobilizirani s ciljem
onemoguavanja da se informacije koje ova knjiga sadri uine
dostupnim javnosti. Ovo je bilo strano saznanje - opresivni sistem
koji sam izbjegao bio je jednako prisutan u Sjedinjenim Dravama,
ali puno bolje prikriven.
Bilo je krajnje demoralizirajue promatrati sistem sainjen od
svjesnih i nesvjesnih pijuna. Gledati ljude koji su vjerovali
svojim razumnim prijateljima ne znajui da se radi o komunistikim
agentima. Takvi ljudi su djelovali protiv mene s jakim patriotskim
nabojem. Kao rezultat svega toga, morao sam prihvatiti fiziki posao
u dobu kada sam bio spreman za penziju jer nije bilo drugog naina
da preivim.
Moje zdravlje to nije moglo izdrati i dvije godine su bile
izgubljene. Takoer mi je postalo jasno da ja nisam bio prvi koji je
donio ovo znanje u Ameriku,
zapravo bio sam trei, a moji prethodnici doivjeli su istu
sudbinu. Unato svim ovim prilikama, istrajao sam i moja knjiga je
konano zavrsena 1984, te
paljivo prevedena na engleski jezik. Oni koji su je proitali,
ocijenili su je kao jako
-
informativnu ali ona nikada nije objavljena. Za urednike
specijalizirane za psihologiju bila je previe ispolitizirana, dok
je za politike urednike sadravala isuvie psihologije i
psihopatologije. Na kraju, postalo jer sasvim oevidno da knjiga
nije prola nevidljivu inspekciju.
Vrijeme politikog znaaja ove knjige nije prolo, njena nauna
esencija ostaje premanentno vrijedna i inspirativna. U vremenima
koja dolaze, ona moe posluiti dobroj svrsi, ukoliko je primjenjena
na odgovarajui nain i proirena.
Dodatna istraivanja u ovoj oblasti mogu doprinjeti novom
razumijevanju problema koji mue ovjeanstvo milenijumima.
Ponerologija bi mogla posluiti kao moderna nauna potpora ve
postojeim moralnim naukama.
Tako bi ovaj rad mogao doprinjeti progresu ka univerzalnom
miru.
Upravo iz toga razloga sam odluio pretipkati ve izblijedjeli
manuskript nakon gotovo 20 godina. Originalni rad prezentiran u New
York-u prije toliko godina, nije pretrpio znatnije izmjene. Dakle,
on moe ostati kao svjedoanstvo opasnog rada nekolicine prvoklasnih
naunika i mene, obavljan u mranim i traginim vremenima, pod tekim
uvjetima a pri tom i dalje dobar nauni rad.
Moja je elja da se ovaj rad nae u rukama onih koji su spremni
nositi ovakav teret i napredovati sa teorijskim istraivanjem
ponerologije, dodati detaljne podatke da bi zamjenili one koji su
izgubljeni i primjeniti sve u praksi za dobro, kako pojedinanih,
ljudi, tako i svih nacija.
Dugujem veliku zahvalnost gi Lauri Knigh-Jadzyk i prof. Arkadius
Jadczyk-u, te njihovim prijateljima za sranu podrku i
razumijevanje, te njihov rad uloen u izdavanje ove knjige.
Andrew M. Lobaczewski ~ Rzeszow - Poljska, Decembar 2005
-
UVOD
Zamolio bih itaoca da zamisli veliku dvoranu u staroj gotikoj
zgradi univerziteta. U toku naih studija puno puta smo tamo sluali
predavanja vrsnih filozofa i
naunika. Ovoga puta tamo su nas uputili pod prinudom, godinu
dana prije diplomskog da bi
smo sluali predavanja indoktrinacije koja su odnedavno uvedena.
Za katedrom se pojavio netko koga nitko nikada prije nije vidio,
informirajui nas da
e on odsada biti profesor.
Bio je prilino elokventan ali u njegovom govoru nije bilo nieg
naunikog. Nije postojala nikakva razlika izmeu naunih i obinih
koncepta a granine ideje i zamisli tretirao je kao mudrosti u koje
ne treba sumnjati. Svakog tjedna, po devedeset minuta obasipao nas
je naivnom i tendencioznom paralogikom i patolokim vienjem
realnosti.
Prema nama se odnosio sa prezirom i slabo prikrivenom mrnjom.
Buduci da je svaki pokuaj ismijavanja mogao imati vrlo ozbiljne
posljedice, morali
smo ga sluati s panjom i ozbiljnou. Uskoro su se pojavile
glasine o podrijetlu ove osobe. Doao je iz krakovskog
predgraa, zavrio je srednju kolu, meutim, nitko nije znao da li
je maturirao ili ne. U svakom sluaju, ovo je bio prvi put da je on
kroio kroz univerzitetsku kapiju, i to
ni manje ni vie, nego kao profesor. Izmeu sebe smo se doaptavali
Ne moe nikoga ubijediti ni u to, na ovakav
nain. Ovo je u stvari propaganda protiv njih samih! Meutim,
nakon dugotrajne psihike torture, dugo je vremena trebalo da bilo
tko
smogne snage i da progovori.
Poeli smo sami sebe analizirati, poto je bilo sasvim oevidno da
je neto udno preuzelo kontrolu nad naim umom i da smo poeli gubiti
bitne vrijednosti.
Svijet psiholoke realnosti i moralnih vrijednosti izgledao je
dalek i obavijen hladnom maglom. Naa osjeanja ljudskosti i
solidarnosti izgubila su svoje znaenje a isto se dogodilo sa naim
patriotizmom i prethodno usvojenim kriterijumima.
I onda bi se meusobno pitali Je li se i tebi dogaa isto? Svako
od nas je na vlastiti nain doivio ovu brigu za svoju osobnost i
budunost. Neki su na ova pitanja odgovorili tiinom. Ispostavilo se
da e dubina ovih iskustava biti razliita za svakog od nas.
I tako smo se pitali, kako se zatititi od posljedica ovakve
indoktrinacije. Teresa D. je bila prva koja je neto predloila: Ajmo
provesti vikend u planini! I upalilo je. Ugodno drutvo, malo ale,
umor, dobar san i nae ljudske linosti su se vrtatile ali ipak sa
odreenom zadrkom. Ispostavilo se da vrijeme takoer stvara odreenu
vrstu psiholokog imuniteta, meutim ne kod svakog. Analiziranje
psihopatskih karakteristika profesorove linosti ispostavilo se kao
jako dobar nain za zatitu nae osobne mentalne higijene.
-
Mislim da nije teko zamisliti nau zabrinutost, razoarenje i
iznenaenje, kada su neki od naih kolega koje smo znali tako dobro,
odjednom poeli mijenjati svoje poglede na svijet a njihovi naini
razmiljanja poeli nas podsjeati na profesorovo blebetanje.
Njihova dotad prijateljska osjeanja postala su primjetno
hladnija, iako nisu postala sasvim neprijateljska. Dobronamjerni i
kritiki argumenti nisu do njih dopirali. Odavali su dojam kao da su
inicirani u neko tajno znanje, mi smo bili sada njihove bive kolege
koje jo uvijek vjeruju u ono to su ih nekakvi stari prevazieni
profesori uili. Uskoro smo postali oprezni s onim to bismo im
saopavali. I uskoro su ove nae kolege prile Partiji.
Tko su oni bili, iz koje socijalne grupe su doli i kakva vrsta
studenata, odnosno, ljudi? Kako to da su se tako promijenili za
manje od godinu dana? Kako to da ni ja, ni veina mojih kolega nismo
podlegli ovom fenomenu i procesu? Mnoga od ovih pitanja vrzmala su
nam se po glavi tih dana. I upravo tada, iz ovih pitanja,
opservacija i stavova, rodila se ideja da bi se ovaj fenomen mogao
objektivno studirati i razumjeti, ideja ijeg emo znaaja postati
svjesni tek kasnije.
Mnogi od nas tek svrenih psihologa uestvovali su u ovim
inicijalnim opservacijama i razmiljanjima ali mnogi su se kasnije
osuli suoeni s materijalnim i akademskim problemima. Na kraju nas
je ostalo svega nekoliko a autor knjige koja je pred vama mogao bi
se sada nazvati posljednjim Mohikancem.
Bilo je relativno lako ustanoviti porijeklo i situaciju ljudi
koji su podlegli opisanom procesu koji sam ja tada nazvao
transpersonifikacija. Dolazili su iz svih socijalnih grupa
ukljuujui aristokratske i estoko religiozne familije i izazvali su
raskol u naoj studentskoj solidarnosti u omjeru od nekih 6%.
Preostala veina je nastavila patiti od razliitih stupnjeva
personalne dezintegracije to je dovelo do jo veeg izraza
individualne potrage za vrijednostima potrebnim da bi smo se
ponovno pronali. Rezultati su bili razliiti i ponekad
kreativni.
Ve tada tada nismo imali nikakvih sumnji o patolokoj prirodi
ovog procesa transpersonifikacije koja je bila slina ali ne i
identina u svim njegovim sluajevima. Trajanje navedenog fenomena
bilo je razliito, neki od ljudi njime zahvaeni, kasnije su postali
fanatici. Neki su se zahvaljujui razliitim okolnostima izvukli iz
cijelog procesa i obnovili svoje normalne veze sa drutvom. Oni su
bili nadomjeteni, jedina konstantna vrijednost u novom politikom
establimentu bio je magini broj od 6%.
Pokuali smo ocijeniti talentiranost onih kolega koji su podlegli
ovom procesu transformacije linosti i doli smo do zakljuka da je u
prosjeku nadarenost ovih kolega bila neto nia od prosjeka
studentske populacije. Bilo je oigledno da je njihova slabija
otpornost najvjerovatnije bila uzrokovana drugim bio-psiholokim
karakteristikama koje su najvjerovatnije bile kvalitativno
heterogene.
Ustanovio sam da moram istraivati discipline koje granie sa
psihologijom i psihopatologijom kako bih mogao nai odgovore na
pitanja koja su proizala iz naih observacija. Zanemarenost ovih
oblasti od strane naunih krugova predstavljala je znatnu
-
prepreku. U isto vrijme, ispostavilo se da je netko-voen
specifinim saznanjima uklonio iz biblioteka sve to se moglo nai u
vezi sa ovom temom, knjige su bile indeksirane ali ne i fiziki
prisutne na policama.
Kada iz sadanje perspektive analiziram ove pojave, mogli bismo
rei da je profesor, u stvari, postavio mamac pred nas, voen
specifinim psiholokim znanjem. Znao je da e upecati prijemive
individue i znao je na koji nain to postii ali ga je ogranien broj
ulovljenih individua razoarao. Proces transpersonifikacije je obino
bio mogu samo kada je u instiktivnom substratu individue postojao
odreeni deficit. U manjoj mjeri ovaj proces je funkcionirao i kod
osoba sa drugim nedostatcima . U ovim sluajevima, ova promjena je
bila djelom privremena, budui da se uglavnom radilo o rezultatu
psihopatoloke indukcije.
Ovo znanje o prijemivosti pojedinih individua i na koji nain ih
obraditi bit e orue za osvajanje svijeta dok god ostane tajno i
dostupno takvim profesorima.
Ukoliko se ova nauka vjeto popularizira, pomoi e nacijama da
razviju imunitet. Ali nitko od nas toga tada nije bio svjestan.
Ipak, moramo priznati da nam je profesor pomogao da razumijemo
prirodu tog fenomena sveobuhvatnije nego to bi to uspio neki drugi
istraiva, sluei se manje direktnim metodama.
~
U mladosti sam itao knjigu o prirodnjaku koji je istraivao
divljinu Amazonije. U jednom trenutku mala ivotinja pala je sa
drveta na njegov potiljak, zarivi kande u njegovu kou, pokuavajui
mu sisati krv. Biolog je paljivo uklonio ivotinju i nastavio je
prouavati bez ljutnje, znajui da se ivotinja hrani na jedini nain
koji joj je poznat.
Ova priica bila je uporno prisutna u mojoj svijesti tokom onih
tekih vremena kada nam je vampir skoio za vrat, siui krv nesretnoj
naciji.
Podraavao sam stav tog prirodnjaka, dok sam pokuavao ustanoviti
prirodu tog makrosocijalnog fenomena, unato svim neprijateljstvima,
trudei se da odrim intelektualnu distance i mentalnu higijenu
suoavajui se sa uasima koje bi inae bilo nemogue kontemplirati.
Ovakav stav doprinosi osjeaju sigurnosti i ukazuje na to da je
mogue pronai odreeno kreativno rjeenje. Ovo zahtjeva strogu
kontrolu prirodnih, moralnih refleksa koji obino izazivaju gaenje
kao i drugih bolnih emocija koje ovaj fenomen moe izazvati u bilo
kojoj normalnoj osobi, kada je lii radosti ivota i osobne slobode,
te uniti kako njenu budunost, tako i budunost njene nacije.
Naunika radoznalost postaje lojalni saveznik u takvim
vremenima.
Nadam se da e mi itaoc oprostiti to se vraam u svoju mladost ali
to e nas direktno odvesti do nae teme. Moj ujak, vrlo usamljen
ovjek s vremena na vrijeme posjeivao bi nau kuu. Preivjeo je
Sovjetsku revoluciju u dubinama Rusije gdje ga je
-
deportirala Carska Policija. Godinu dana mu je bilo potrebno da
se vrati u Poljsku iz Sibira. Kad god bi na tom svom putu susreo
grupu naoruanih ljudi, nastojao je na brzinu ustanoviti kojoj
ideologiji pripadaju i onda se vjeto pretvarao da joj i sam
pripada. Da mu to nije polazilo za rukom, sasvim sigurno bi bio
likvidiran kao simpatizer neprijatelja. Jedino rjeenje je bilo
imati pitolj i pripadati grupi. I tako je putovao mjenjajui zastave
kroz ratna podruja, onoliko koliko mu je bilo potrebno da dezertira
i nastavi ka zapadu i svojoj domovini koja je tek stekla
slobodu.
Kada je dospio do svog cilja, uspio je zavriti svoje
dugo-prekinute studije prava, postati uvaena osoba i dobio je
odgovornu poziciju. Meutim, nikad mu nije polo za rukom da se
oslobodi svojih uasnih uspomena. ene su bivale prestravljene
njegovim priama o crnim danima prolosti i smatrale su da nema
nikakvog smisla donositi potomke u svijet nesigurne budunosti. I
tako, nikada nije zasnovao familiju. Vjerovatno ne bi ni bio u
stanju odnositi se prema svojim najbliima na odgovarajui nain.
esto se prisjeao prolosti priajui nam prie o svojim iskustvima a
nae djetinje mate nisu bile u stanju nositi se sa takvim stvarima.
Poput none more, strah bi potresao naa bia i pitali bi se; zato su
ljudi izgubili svu svoju humanost, koji je uzrok svemu tome? Na
neki nain, ovo je bilo predskazanje koje se urezalo u nae mlade
umove i koje se obistinilo u budunosti.
Ukoliko bismo napravili kolekciju svih knjiga koje se bave
uasima rata, okrutnostima revolucija i krvavih dijela politikih
lidera i njihovih sistema, veina italaca bi izbjegavala jednu takvu
biblioteku.
Dokumentirana djela o njemakoj eksterminaciji idovske nacije
obezbjeuju pribline statistike podatke o organiziranom naporu da se
uniti ljudski ivot i daju konkretnu bazu za ustanovljavanje prirode
zla.
Autobiografija Rudolfa Hoess-a, komandanta logora u Aushwitz-u i
Brzezinki je klasini primjer kako inteligentna psihopatina
individua operirana od ljudskih emocija, misli i razmilja.
Naruito knjige Tama u podne, iz predratnog sovjetskog ivota, od
Arthur Koestler-a, Dim iznad Brzezinke, osobni memoari Severine
Szmaglewske iz logora za ene, Drugi Svijet - sovjetske memorije od
Gustava Herling Grudinskog, te Solenjicinova djela ispunjena
ljudskom patnjom.
Kolekcija bi takoer ukljuila djela iz historijske filozofije
koja se bave socijalnim i moralnim aspektima geneze zla a koja,
takoer, upotrebljavaju polu-misteriozne zakone historije kako bi
djelomino opravdale krvava rjeenja.
Bilo kako bilo, budni italac bi bio u stanju primjetiti odreenu
evoluciju u stavovima autora, od drevnih odobravanja primitivnih
oblika porobljavanja i istrebljivanja pobjeenih, do dananjih
moralizirajuih osuda ovakvih oblika ponaanja.
Unato svemu ovome u ovakvoj kolekciji vidljivo bi nedostajalo
jedno jedino dijelo koje daje odgovarajue objanjenje uzroka i
procesa kod kojih se dogaaju ovakve
-
povijesne drame, kako i zato ljudske slabosti i ambicije
degeneriraju u krvoedne drame. itajuci ovu knjigu, italac e
shvatiti da je pisanje ovakvog dijela bilo nauno
nemogue sve do skora. Stara pitanja bi ostala neodgovorena - to
je uinilo da se ovako neto desi? Da li
svatko nosi u sebi sjeme zloina ili samo neki od nas? Koliko god
psiholoki istinite, knjige gore navedenih autora koje nude
literarne opise ovih pojava ne mogu odgovoriti na ova pitanja, niti
mogu do kraja objasniti podrijetlo zla. Te je tako nemogue
ustanoviti efektivne principe za suprotstavljanje zlu. Ni najbolji
literarni opis bolesti ne moe omoguiti razumijevanje njene
esencijalne etiologije i tako obezbjediti principe lijeenja. Na
isti nain, takvi opisi povijesnih tragedija ne mogu dati efektivne
mjere za suprotstavljanje genezi, postojanju i irenju zla.
Upotrebom prirodnog jezika (opaska autora; obine rijei iz
svakodnevnog ivota koje imaju razliita znaenja, generalno benigna i
bez specifinog naunog znaenja) za opis psiholokih, socijalnih i
moralnih koncepata, u stvari, dobijamo umjetno razumijevanje koje
vodi ka nagovjetaju bespomonosti. Na prirodni sistem konceptiranja
i zamiljanja nije opremljen sa potrebnim faktualnim sadrajem koji
bi dozvolio razumijevanje kvaliteta faktora (naruito psiholokih)
koji su bili aktivni za vrijeme raanja i tijekom takvih nehumano
okrutnih vremena.
Ipak moramo istai da su autori takvih literarnih opisa i
osjetili da je njihov jezik nedovoljan i pokuali svoje rijei
opskrbiti odreenim stupnjem preciznosti, gotovo kao da su
predvidjeli da e netko jednog dana u budunosti koristiti njihova
dijela da objasni ono to ne moe biti objanjeno ni najboljim
literarnim jezikom. Da ovi pisci nisu bili tako precizni i
deskriptivni bilo bi mi nemogue koristiti njihova djela u mom
naunom istraivanju.
Generalno, veina ljudi je uasnuta takvom literaturom, posebice u
hedonistikim drutvima, ljudi imaju tendenciju da bjee u neznanje i
naivne doktrine. Neki ljudi ak osjeaju prezir prema ljudima koji
pate.
itaoc, dakle, ovdje nee pronai krvave opise kriminalnog ponaanja
i ljudske patnje. Nema nikakvog smisla reproducirati material onih
koji su vidjeli i propatili vie od mene a iji je literalni talenat
vei nego moj. Ukljuivanje takvih opisa u ovaj rad bi bilo suprotno
njegovoj svrhi. Ne samo da bi to fokusiralo panju na odreene
pojave, na raun drugih, nego bi takoer odvuklo panju od prave
sutine problema a to su doslovno - generalni zakoni o porijeklu
zla.
Da bi smo sagledali behavioralne mehanizme geneze zla neophodno
je da razvijemo hladni pristup kakav koristimo i u drugim prirodnim
znanostima. Glavni cilj trebao bi nam biti sagledavanje procesa
ponerogeneze, gdje nas oni mogu odvesti i kakvu nam prijetnju mogu
predstavljati u budunosti.
Ova knjiga nastojat e da itaoca odvede u svijet koji je daleko
od svih njegovih
-
uobiajenih koncepta kao i njegove mate. Drugim rijeima, svega
onog na emu je zasnovao svoj pogled na svijet od djetinjstva, u
sasvim egotistinom maniru, zbog toga to su njegovi roditelji,
okolina, odnosno, drutvo zemlje u kojoj ivi, upotrebljavali te iste
koncepte. Dakle, neophodno je itaocu predoiti odgovarajue faktualne
koncepte koji su doveli do najnovijih naunih pogleda. Samo na ovaj
nain postat e mu jasno to je iracionalno u njegovim svakodnevnim
konceptima i sistemu vjerovanja.
Ovo putovanje u drugu realnost nije neki psiholoki eksperiment
sa itateljevim umom iz puke elje da se ukae na slabe toke u
njegovim pogledima na svijet koji ga okruuje. Prije svega, ovo
putovanje je jedna hitna potreba, zahvaljujui trenutnim problemima
koji su prisutni u naem svijetu a koje moemo ignorirati iskljuivo
na svoju tetu.
Dakle, najprije moramo shvatiti da ne moemo niti zamisliti da
razluimo put koji vodi ka nuklearnoj katastrofi od puta koji vodi
ka kreativnoj posveenosti, ukoliko se ne udaljimo od naeg prirodnog
egotizma i usvojenih koncepata. Samo tada emo moi razumjeti da nam
je na put nametnut od strane monih sila protiv kojih naa nostalgija
za duevnim, ljudskim vrijednostima nije ba jako mono oruje. Moramo
se odovojiti od naeg svakodnevnog, iluzornog naina razmiljanja za
nae vlastito dobro, kao i dobro naih najmilijih.
Drutvene znanosti su ve elaborirale konvencionalni jezik za
posredovanje izmeu pogleda obinog ovjeka i potpuno objektivnog
naturalistikog pogleda. Ovo je korisno za naunike u smislu
komunikacije i suradnje ali i dalje nije konceptualna struktura
koja moe u cjelini sagledati bioloke, psiholoke i patoloke premise
o kojima se govori u drugom i etvrtom poglavlju knjige. U drutvenim
znanostima ova konvencionalna terminologija eliminira kritike
standarde i u stvari, stavlja etiku na led; u politikim naukama ona
dovodi do jedne neodgovarajue procjene faktora koji opisuju sr
politikih situacija u kojima je zlo na djelu.
Ovaj jezik drutvenih znanosti uinio nas je prilino nemonim i
takorei nasukanim u naunom pristupu ovom nehumanom historijskom
fenomenu koji je progutao nau naciju. Na kraju, nisam imao izbora
nego da se usredsredim na objektivne bioloke, psiholoke i
psihopatoloke termine kako bih usmjerio panju na pravu prirodu
fenomena, samu sr ovog problema.
Nain opisivanja svakako je diktiran ne samo prirodom fenomena
koji prouavamo, nego i potrebama itatelja, naruito onih kojima je
psihopatologija strana. To znai da prvo moramo itatelja upoznati sa
podacima i konceptima neophodnim za daljnje razumijevanje
psiholokih i moralno patolokih pojava. Tako emo poeti sa ljudskim
osobnim pitanjima, formuliranim na takav nain da se preklapaju sa
iskustvima psihologa praktikanta. A onda emo se usredsrediti na na
izabrana pitanja iz drutvene psihologije. U poglavlju ponerologije
objasnit emo kako se zlo raa na svakom socijalnom nivou,
naglaavajui ulogu nekih psihopatolokih fenomena u procesu
ponerologije. Ovo e nam pomoi u tranziciji od prirodnog jezika ka
objektivnom jeziku prirodne, psiholoke i statistike znanosti, do
onog nivoa koji nam je potreban.
-
Nadamo se da itaocu nee biti odbojno razmatranje ovih predmeta
pomou klinikih termina.
Prema mom miljenju, Ponerologija se namee kao nova nauna grana,
raajui se iz povijesne potrebe, te najnovijih dostignua iz medicine
i psihologije. U svjetlu objektivnog naturalistikog jezika, ona
prouava uzrone komponente i procese geneze zla, bez obzira na
njegov drutveni domet.
Pokuat emo analizirati ove ponerogenike procese koji uzrokuju
ljudske nepravde, naoruani odgovarajuim znanjem, naruito iz oblasti
psihopatologije. Kod ovakve analize ili studije, uvijek iznova,
itaoc e primjetiti da baratamo sa posljedicama patolokih faktora
iji su nosioci ljudi koji pokazuju ovaj ili onaj stupanj razliitih
psiholokih devijacija ili defekata.
Moralno zlo i psihobioloko zlo su, u stvari, povezani preko
velikog broja uzronih odnosa i meusobnih uitjecaja u tolikoj mjeri
da ih moemo razluiti jedino saimanjem. Meutim, sposobnost da ih
razluimo kvalitativno moe nam pomoi da izbjegnemo moralizirajue
interpretacije patolokih faktora, to je jedna greka kojoj smo svi
skloni. To je greka koja truje ljudski um kad god su drutveni i
moralni problemi u pitanju.
Ponerogeneza na makrosocijalnom nivou ili Zlo velikih razmijera
- najvanija tema ove knjige, izgleda da podlijee istim zakonima
prirode kojima podlijeu individue ili manje grupe. Ono to je uvijek
prisutno kod ovog fenomena je uloga individua sa razliitim
psiholokim defektima, obino kliniki niskog nivoa.
Makrosocijalni fenomen koji emo nazvati Patokracija ima za
karakteristiku odreenu nasljednu anomaliju, koju smo identificirali
kao esencijalnu (ili sutinsku) psihopatiju a koja je uzrono i
katalitiki neophodna za genezu i odravanje zla velikih
razmjera.
Na prirodni ljudski pogled je nita drugo do prepreka za nae
razumijevanje takvih problema. Dakle, kao to je ve reeno, da bismo
odstranili ovu prepreku, moramo se upoznati sa psihopatolokim
fenomenima. Jedino tako emo biti u stanju prihvatiti istinu o
prirodi zla bez refleksnih protesta od strane naeg prirodnog
egotizma.
Specijalisti koji su ve upoznati sa psihopatologijom, bie u neto
boljoj poziciji. Meutim, i oni e uoiti neke razlike u
interpretaciji poznatih fenomena a koje su rezultat neuobiajenih
okolnosti pod kojima je ovo istraivanje sprovoeno ali moda i vie
zbog jednog intenzivnijeg pristupa koji je prijeko potreban za ovu
problematiku. to znai da e i oni ovdje pronai odreene teorijske
vrijednosti korisne za psihopatologiju.
Takoer bih naglasio da znatne moralne, intelektualne i praktine
vrijednosti mogu biti dobijene kroz razumijevanje ponerogenikog
procesa. Nae uobiajeno dugotrajno naslijee etikih pitanja nije ovim
uniteno ve je samo pojaano jer moderni znanstveni metodi samo
potvruju osnovne vrijednosti moralnih uenja. Naravno, ponerologija
diktira korekciju mnogih detalja.
Razumijevanje prirode makrosocijalnih patolokih fenomena
dozvoljava nam da pronaemo jedan zdrav pristup kojim bismo se s
njima nosili, odnosno zatitili na um od trovanja njihovim
produktima i propagandom.
-
Poenta je da ovu ogromnu i zaraznu rak-ranu ljudskog drutva
moemo pobijediti samo ukoliko razumijemo njenu sr i etioloki
uzrok.
Ovo bi eliminiralo glavni mehanizam za opstanak koji ovaj
fenomen ima njegovu misterioznost.
Ignota nulla curatio morbi. (Ne pokuavaj lijeiti ono to ne
razumije).
Razumjevanje ovog problema koje naa studija nudi, dovee do
logikog zakljuka da mjere kojima se ovaj na svijet moe izlijeiti i
reorganizirati su sasvim drukije od onih koje su dosad koritene za
rjeavanje internacionalnih konflikata.
Rjeenje za ovakve probleme bi trebalo funkcionirati poput
antibiotika ili jo bolje kao odogovarajua psihoterapija a nikako
kao rjeenja koja se obino nude a koja ukljuuju oruje i nuklearne
projektile. Cilj je izljeenje drutva a ne njegovo unitenje.
Ovdje moemo povui paralelu sa arhainim nainima lijeenja kod
kojih je pacijent bio podvrgnut iskrvarenju nekad i do smrti, u
suprotnosti sa modernim metodima ojaavanja pacijenta da bismo
postigli izlijeenje.
U vezi sa fenomenima ponerogenike prirode, obino znanje moe
zapoeti izljeenje ljudi na individualnom nivou i pomoi njihovim
umovima da povrate harmoniju. Pri kraju knjige razmatrat emo kako
koristiti ovo znanje da bismo doli do ispravnih politikih odluka,
te kako ga primjeniti kao jednu cjelishodnu terapiju naeg
svijeta.
-
II OSNOVNI KONCEPTI
Naa evropska civilizacija nastala je zahvaljujui udnoj
kombinaciji tri, u osnovi heterogene komponente Grka Filozofija,
Rimska imperijalna i legalna civilizacija, te Krianstvo. Tako je
roeno kognitivno/spiritualno nasljee u svojoj sutini uvjek
zamagljeno kad god jezik koncepta - jako vezan za materiju i zakon,
nije u stanju da razumije aspekte psiholokog i spiritualnog
ivota.
Ovakvo stanje stvari imalo je negativne reperkusije na nau
sposobnost da razumijemo realnost, naroito onu realnost koja se
odnosi na humanost i drutvo. Evropljani su tako postali nevoljni
prouavati realnost (podreujui intelekt injenicama) i uglavnom
pokazuju tendenciju da prirodu podreuju svojim subjektivnim idejnim
matricama koje su eksterne i ne sasvim dosljedne. Tek u skorije
vrijeme, zahvaljujui dostignuima u naukama koje prouavaju injenice
na osnovu njihove prirode a takoer uz pomo percepcija iz
filozofskog naslijea drugih kultura, u stanju smo osloboditi na
svijet od uvrijeenih koncepta.
Prilino je zanimljivo promatrati kako se staro-grka kultura
razvila u potpunoj autonomnosti. ak i u to doba civilizacije su se
teko mogle razvijati bez upliva prijanjih kultura. Meutim, ini se
da je grka kultura ostala relativno izolirana kulturoloki govorei.
Razlog ovome vjerovatno lei u injenici da je postojalo doba
propadanja ili ono to arheolozi nazivaju mrano doba, izmeu 1200. i
800. godine p.n.e. Drugi razlog koji se navodi je agresivnost
Ahejskih plemena.
Kod starih Grka, bogata mitoloka imaginacija razvila se u
direktnom kontaktu sa prirodom te iskustvima ivota i rata. Ova
mitologija iznjedrila je literarnu tradiciju a kasnije i filozofske
refleksije koje su nastojale generalizirati, uoiti osnovne
komponente, te uspostaviti kriterije i vrijednosti. Grko nasljee je
fascinatno ne samo zbog bogatstva i individualnosti ve nadasve zbog
svoje primalne prirode. Meutim, naa civilizacija bi svakako bolje
prola da su stari Grci u veoj mjeri iskoristili dostignua drugih
civilizacija.
Stari Rim je opet bio isuvie praktian da bi dublje zaao u grke
misli koje je usvojio. U ovoj imperijalnoj civilizaciji osnovni
praktini prioriteti bili su administartivna i sudska dostignua. Za
Rimljane uloga filozofije bila je vie didaktina, korisna za
razvijanje misaonog procesa koji e kasnije biti upotrebljen za
stvaranje administrativnih funkcija, te za sprovoenje politikih
opcija. Grki introspektivni uticaj je malo omekao rimske obiaje to
je unaprijedilo rimsko carstvo. Meutim, u svakoj imperijalnoj
civilizaciji, kompleksni problemi ljudske prirode su suvini faktori
koji samo ometaju legalne regulative javnih i administrativnih
funkcija.
Ovo je doprinjelo tendenciji da se razvije jedan koncept ljudske
osobnosti dovoljno pojednostavljen kako bi mogao sluiti zakonu.
-
Rimski graani mogli postizati svoje osobne ciljeve i razvijati
svoje osobne stavove u okviru mree ograniene sudbinom i legalnim
principima. To je dovelo do individualne situacije bazirane na
premisama koje imaju vrlo malo zajednikog sa stvarnim psiholokim
karakteristikama. Spiritualni ivot ljudi bez prava na dravljanstvo
nije bio podesan za dublje prouavanje. I tako je kognitivna
psihologija tog doba ostala prilino jalova to je neminovno dovelo
do moralne recesije kako na individualnom, tako i na javnom
nivou.
Kranstvo je imalo neto jae veze sa drevnim kulturama Azijskog
kontinenta ukljuujui njihove filozofske i psiholoke refleksije. Ovo
je naravno bio dinamiki faktor koji je kranstvo uinio
atraktivnijim, ali nije bio i najvaniji faktor.
Primjeivanje i razumijevanje vjerskih transformacija u ljudima
tog doba dovelo je i do odreene psiholoke kole. Ovaj novi pogled na
odnose sa drugim ljudima, susjedima i sl. karakteriziran je
razumijevanjem, opratanjem, ljubavlju i otvara vrata za psiholoku
kogniciju koja je esto podravana karizmatikim fenomenom.
Promatra tog vremena mogao bi oekivati od kranstva da razvije
umjetnost ljudskog razumijevanja do znatno vieg nivoa, nego to su
to uinile prijanje kulture i religije i nadati se da e takvo znanje
zatiti budue generacije od opasnosti pekulativne misli razvedene od
istinske psiholoke realnosti koja moe biti shvaena jedino kroz
duboko potovanje za drugo ljudsko bie.
Historija, na alost, nije potvrdila ovakva oekivanja, simptomi
propadanja senzitivnosti i psiholokog razumijevanja kao i
tendencija imperije da namee vanjske vrijednosti mogu se primjetiti
ve od 350. godine n.e. Tijekom kasnijih stoljea kranstvo prolazi
kroz daljnje propadanje zbog nedovoljnog psiholokog razumijevanja
stvarnosti. Detaljne studije o historijskim razlozima za supresiju
razvoja ljudske kognicije u naoj civilizaciji su prijeko
potrebne.
Najprije, kranstvo je usvojilo grko naslijee filozofske misli i
jezika. Ovo mu je omoguilo da razvije vlastitu filozofiju ali
primalni i materijalistiki obrasci ovakvog jezika uvjetovali su
odreene limite koji su oteali komunikaciju izmeu kranstva i drugih
religioznih kultura kroz stoljea.
Kristova poruka proirila se obalama i uhodanim putevima rimskog
carstva i to tek nakon krvavih progona i konanog kompromisa sa
rimskim pravom i zakonima. Rim se u stvari prilagodio prijetnji
koju je nosilo kranstvo prilagoavanjem kranstva svojim potrebama i
kao rezultat toga, kranska crkva je poprimila rimske organizacione
forme i adaptirala se na postojee drutvene institucije. Posljedica
ovog procesa adaptacije je nasljee rimskog legalnog razmiljanja u
kranstvu, ukljuujui indiferentnost prema ljudskoj prirodi i njenim
varijacijama.
Tako su dva heterogena sistema permanentno vezana u tolikoj
mjeri da smo u kasnijim stoljeima zaboravili koliko su inicijalno
ova dva sistema, u stvari, bila strana jedan drugom. U ovoj vezi
preostale su unutarnje neloginosti a rimski utjecaj liio je
kranstvo dobrog dijela njegove primalno duboke psiholoke
vrijednosti. Kranska
-
plemena koja su se razvijala pod razliitim kulturnim uslovima
poprimila su najrazliitije forme, tako da se jednakost u okviru
kranstva ispostavila kao historijska nemogunost.
Zapadna civilizacija je tako od poetka osakaena ozbiljnim
nedostatkom u oblasti koja je moda najvanija za zatitu drutva od
razliitih vrsta zla. Takva civilizacija razvila je formulacije u
oblasti prava, bilo nacionalnog, bilo graanskog, odgovarajue
nerealnim i pojednostavljenim biima. Takve formulacije daju malo
vanosti svim komponentama ljudske linosti i velikim psiholokim
razlikama koje postoje u okviru vrste homo sapiensa. Tijekom mnogih
stoljea nije ni postojalo razumijevanje o odreenim psiholokim
anomalijama koje se mogu uoiti kod odreenih individua. ak ni onda,
kada su te anomalije uvijek iznova izazivale katastrofe.
Takva civilizacija je bila nedovoljno otporna prema zlu koje
potjee iz sfera nepristupanih ljudskoj svijesti i koje
zloupotrebljava ovaj veliki raskorak izmeu formalne, odnosno,
pravne misli sa jedne strane i psiholoke realnosti sa druge.
Zbog civilizacijskog nedostatka psiholoke kognicije,
hiperaktivne individue pokretane svojim internim sumnjama o tome da
su razliiti, nai e plodno tlo u nedovoljno razvijenoj svijesti
drugih ljudi. Takve individue sanjaju o stjecanju vlasti nad svojom
okolinom i drutvom koje ih okruuje. Na alost, u psiholoki
ignorantnom drutvu ovi njihovi snovi esto se i ostvaruju, postajui
none more za druge ljude.
PSIHOLOGIJA
U 1870-tima dolazi do oluje. Zapoinje potraga za skrivenom
istinom o ljudskoj prirodi i to kao svjetovni pokret baziran na
biolokom i medicinskom progresu to znai da je kognicija ovog
pokreta proizala iz sfere materijalnog. Od samog poetka mnogi
naunici imali su viziju kako e ova nova nauka u budunosti biti
najvanija za dobrobit ovjeanstva, za mir i red meu ljudima, Meutim
budui da je ovakav pristup odbacio sva prijanja znanja kao
pripadajua duhovnim sferama, on je od poetka bio jednostran i
nedovoljan. Strunjaci poput Ivana pavlova, Karla G. Jung-a , a i
drugi vrlo brzo su uoili jednostranost takvog pristupa i pokuavali
su ovo ispraviti sintezom novog sistema sa odbaenim znanjima.
Meutim, Pavlovu nije bilo ni dozvoljeno da javnosti predoi svoje
stavove.
Psihologija je jedina znanost u kojoj onaj koji promatra i
promatrani pripadaju istoj vrsti .
Tako je vrlo lako mogue da se subjektivna greka potkrade
prilikom procesa racionaliziranja i upotrebe mate i individualnih
obiaja. Greka tada obino sama sebe ugrize za rep u zaaranom krugu
to dovodi do daljnjih problema izazvanih nedostatkom odgovarajue
udaljenosti izmeu promatraa i promatranog.
Neki su naunici, poput behejvioralista npr. pokuavali izbjei ovu
greku po svaku cijenu. To su inili liavanjem kognitivnih procesa u
tolikoj mjeri da je malo toga na kraju ostajalo. Meutim, uspjeli su
proizvesti prilino unosnu disciplinu misli.
-
Ovo je donjelo najvei napredak za osobe koje su patile od raznih
unutranjih anksioznosti a koje su u isto vrijeme nastojale srediti
svoju linost kroz samospoznaju i ope znanje. Ukoliko su ove
anksioznosti bile uzrokovane defektivnim odgojem, tada je svakako
uslijedio napredak a ovo je dovelo i do vanih otkria u ovoj
oblasti. Meutim kada je uzrok leao u samoj ljudskoj prirodi,
ovakvim pristupom se uspostavljala trajna tendencija deformacije
razumijevanja psiholokih fenomena.
U okviru psihologije, progres je na alost prilino ogranien
individualnim vrijednostima i prirodom samih praktiara. Takoer je
ovisan i o generalnoj drutvenoj klimi. Kad god je drutvo zasunjeno
i kada postoji jedna privilegirana klasa, psihologija je obino prva
nauka koja se nae na udaru cenzure administrativnog tijela, koje
mora imati posljednju rije o tome to je nauna istina a to nije.
Na sreu, zahvaljujui radu vrsnih pojedinaca, naune discipline
postoje i razvijaju se unato ovakvim potekoama. Mnogi istraivai
popunjavaju rupe detaljnim podacima koji uvjek slue za korekciju
inicijalnih ideja. Djeje bolesti svake nove nauke su, prije svega,
nedostatak opeg poretka i sinteze a ovo se esto deava zbog
tendencije da se u okviru neke oblasti vri dodatna podjela prema
individualnim kolama misli. Zbog ovoga onda dolazi do ograniavanja
na utrb manje zastupljenih pristupa.
Direktne opservacije do kojih terapeuti dolaze prilikom
svakodnevnog rada su puno znaajniji instrument za formiranje naunog
razumijevanja i za razvijanje jezika savremene psihologije, od bilo
kakvih akademskih eksperimenata ili laboratorijskih poduhvata. Na
kraju krajeva, ivot uvjek manifestira najrazliitije uvjete, bilo da
su oni udobni ili tragini, a ovi uvjeti onda ine ivotnu situaciju
ljudske individue koju je gotovo nemogue reproducirati u
laboratoriji. Ova knjiga nastala je zahvaljujui istraivanjima na
terenu.
Iskustvo ui psihologa na koji nain efektivno i brzo mapirati
ivot individue, otkriti uzroke koji su uvjetovali razvoj njene
linosti i njenog ponaanja.
Tako na um moe rekonstruirati faktore koji na njega utjeu, iako
on sam nije svjestan tih istih faktora. Kada ovo inimo u pravilu se
ne sluimo naturalnom strukturom koncepta koji se esto naziva zdrav
razum i koji se zasniva na javnom miljenju, odnosno, uvrijeenom
sudu veeg broja individua. Umjesto toga, sluimo se kategorijama
koje su onoliko objektivne koliko je to mogue postii. Psiholozi
koriste konceptualni jezik sa opisima fenomena koji su neovisni od
bilo kakvih opih zamisli i ovo je u praksi orue od neprocjenjive
vanosti. U praksi se ovo esto pretvara u jedan kliniki sleng, prije
nego neki sofisticirani nauni jezik koji bi nam vie priliio kao
profesionalcima.
Moemo povui paralelu izmeu ovog konceptualnog jezika i
matematikih simbola: Vrlo esto, samo jedno grko slovo predstavlja
itav niz matematikih operacija i ovo svaki matematiar prepozna onog
momenta kada ugleda takvo slovo.
-
OBJEKTIVNI JEZIK
U kategoriji psiholoke objektivnosti, kognicija i misao su
zasnovane na istim metodolokim i logikim principima koji su se
pokazali validni u svim drugim prirodnim znanostima. U isto
vrijeme, iako se sasvim drimo ovih principa, nastojimo imati to
otvoreniji pogled sa kojeg je mogue naslutiti postojanje tzv.
natprirodnih fenomena. Prihvatanje postojanja ovakvih fenomena je
nunost ukoliko elimo da na jezik psiholokih koncepta zadri
objektivnu strukturu.
Kada odreuje svoju osobnu linost, ovjek ima tendenciju da iz
svoje svijesti potiskuje sve asocijacije koje indiciraju vanjsko
kondicioniranje njegovog pogleda na svijet i njegovog ponaanja.
Naruito mladi ljudi ele vjerovati da su slobodno doli do svojih
namjera i odluka, u isto vrijeme, iskusan psihoanalitiar moe lako
identificirati vanjski uticaj koji uzrokuje ovakve misli, namjere i
odluke. Veliki dio ovog kondicioniranja je skriven jo od naeg
djetinjstva. Iako nas pamenje slui isuvie slabo da bismo jasno
pamtili takve utjecaje, mi obino nosimo rezultate ovakvih iskustava
sa sobom kroz cijeli ivot.
to je bolje nae razumijevanje uzronih mehanizama ljudske
linosti, jasnije nam je to, da je ljudskost dio drutva i prirode.
Kada nas obuzme humani sentiment, pitamo se da li ovdje zaista nema
mjesta za slobodu, za Purushu. (prim. prev: iz sanskrita rije koja
bukvalno znai covjek ali obino podrazumjeva tzv. idealnog ovjeka,
nae vie Ja koje se krije unutra. Termin Purusha je esto
upotrebljavan u ezoterinoj filozofiji da bi izrazio Duh ili vjeni
individualni entitet univerzuma, Solarnog Sistema ili samog ovjeka.
Rijec Purua dolazi od glagola pri - to znai ispuniti, uiniti
cijelim, ustoliiti. To je jedna od dvije krajnje realnosti Sankhya
filozofije. Boansko ja, apsolutna realnost, ista svijest.)
to vie napredujemo u umjetnosti razumijevanja ljudskih uzroka,
bie nam lake osloboditi ljudsku linost od toksinih efekata
kondicioniranja koje je bespotrebno ograniilo njenu slobodu za
pravo razumijevanje i odgovarajue donoenje odluka.
Ako u ovom procesu podlegnemo iskuenju da upotrebimo prirodnu
strukturu psiholokih koncepta, biemo u stanju dati jedino
neproduktivni savjet koji je na pacijent sasvim sigurno ve uo i
koji mu nikada nije pomogao da se oslobodi od svog problema.
Svakodnevni, obini, psiholoki, drutveni i moralni pogled na
svijet je proizvod ovjekovog razvoja u okviru drutva koje je uvjek
pod utjecajem odreenih prijetnji. Te prijetnje su kako filogenetika
instinktivna komponenta, tako i odgoj koji nam prua familija i
okolina. Nitko se ne moe razviti a da nije bio pod utjecajem drugih
ljudi i njihove osobnosti, ili da nije bio pod utjecajem
vrijednosti ugraviranih u njegovu civilizaciju, odnosno, njegove
moralne i religiozne tradicije. To je razlog zbog kojeg pogled
ljudi na prirodni svijet ne moe biti ni dovoljno univerzalan, niti
dovoljno istinit. Razlike meu individuama ili nacijama su proizvod
kako nasljedjenih stanja, tako i ontogeneze linosti (prim. prev:
Ontogenija ili morfogeneza opisuje podrijetlo i razvoj organizma od
oploene jajne stanice do njegove zrele forme i predstavlja
disciplinu biologije).
-
Takoer je znaajno da glavne vrijednosti ovog ljudskog pogleda na
svijet imaju uglavnom iste karakterisitike unato velikim razlikama
u vremenu, rasi i civilizaciji. Ovaj dio pogleda na svijet sasvim
oevidno proizlazi iz prirode nae vrste i prirodnog iskustva
ljudskih drutava koja su dostigla potreban civilizacijski nivo.
Rafiniranosti bazirane na literarnim vrijednostima ili filozofskim,
odnosno, moralnim refleksijama se naravno razlikuju ali u globalu
uvjek imaju tendenciju da unificiraju prirodni konceptualni jezik
razliitih civilizacija i razliitih era. Tako ljudi sa humanistikim
obrazovanjem esto misle da su mudri.
Mi emo nastojati da potujemo mudrost tog zdravog razuma. Meutim,
savjestan psiholog mora se upitati sljedee: ak i kada je prirodni
pogled na svijet rafiniran da li on zaista odraava realnost na
pravi nain? IliDo koje mjere se moemo na njega oslanjati kao na
osnovnu bazu za nae odluke u
individualnom, drutvenom i politikom ivotu?
Iskustvo nas ui, prije svega, da ovaj prirodni pogled na svijet
ima stalne i upadljive tendencije ka deformaciji koje diktiraju nae
instinktivne i emotivne karakteristike.
Pored toga, na rad suoio nas je sa mnogim fenomenima koji se ne
mogu razumjeti iskljuivo upotrebom prirodnog jezika. I tako,
objektivni nauni jezik koji je u stanju analizirati bit fenomena
postaje orue od neprocjenjive vanosti.
Sada, kada smo objasnili pozadinu cijelog problema, pokuat emo
nabrojati najvanije tendencije za deformiranje realnosti, te ostale
nedostatnosti prirodnog ljudskog pogleda na svijet.
One emotivne karakteristike koje su prirodna komponenta ljudske
linosti, nikada nisu odgovarajue onoj realnosti koju ta linost i
iskuava. Ovo je rezultat kako naeg instinkta, tako i nekih
uobiajenih greaka u naem odgoju. Upravo zbog toga najvei dio
filozofske i religiozne tradicije savjetuje obuzdavanje naih
emocija kako bismo mogli dostii to precizniji pogled na nau
realnost.
Prirodni pogled na svijet takoer karakterizira slina emotivna
tendencija da naa miljenja obojimo moralnim sudovima, a ovi sudovi
su nekada u tolikoj mjeri negativni da su eksplozivni. Kada druga
individua pokazuje ponaanje koje mi smatramo za loe, tada obino
donosimo sud o njihovoj negativnoj namjeri, umjesto da pokuamo
razumjeti psiholoke uvjete koji su doveli do takvog ponaanja, i
koji takvu osobu ine da misli da se ponaa sasvim ispravno.
Dakle, bilo kakva moralizirajua interpretacija minornih
psihopatolokih fenomena je pogrena i uglavnom vodi ka velikom broju
nesretnih posljedica. To je i razlog zato emo se u ovom djelu esto
vraati ovoj injenici.
Slijedei defekt u prirodnom pogledu na svijet je nedostatak
univerzalnosti. U svakom drutvu odreeni postotak ljudi razvija
pogled na svijet koji je znatno razliit od pogleda koji ima veina.
Uzroci ovakvih aberacija nisu kavalitativno jedinstveni i razmatrat
emo
-
ih do detalja u etvrtom poglavlju ove knjige.
Uz ovo postoji jo jedan nedostatak u prirodnom pogledu na svijet
a to je ogranienost njegove primjenljivosti. Euklidova geometrija
bila bi dovoljna za tehniku rekonstrukciju naeg svijeta kao i za
put do mjeseca i najbliih planeta. Samo u sluaju kada elimo
zaviriti u unutranjost atoma ili van naeg sunevog sistema, trebat
emo geometriju iji su aksiomi manje prirodni od Euklidove
geometrije. Prosjena osoba se obino nikad i ne susretne sa
fenomenima koji se ne mogu objasniti Euklidovom geometrijom.
Svaka osoba se u tijeku svog ivota mora suoiti sa odreenim
problemima. Poto je razumijevanje istinskih operativnih faktora van
njegovog prirodnog pogleda na svijet, ovjek se generalno mora
oslanjati i na emocije, intuiciju i potragu za sreom.
Kad god se susretnemo sa osobom iji se osobni pogled na svijet
razvio pod atipinim uvjetima, obino donosimo moralni sud o takvoj
osobi u ime naeg tipinog pogleda na svijet. Ukratko, kad god se u
igri pojavi neki neidentificirani psihopatoloki faktor, prirodni
ljudski pogled na svijet nije vie primjenjiv.
Vrlo esto sreemo se sa razumnim ljudima koji imaju dobro
razvijen prirodni pogled na svijet glede psiholokih, drutvenih i
moralnih faktora, a esto rafiniran kroz literarne utjecaje,
religijske odluke i filozofske refleksije. Ovakve osobe imaju
naglaenu tendenciju da precjenjuju vrijednost njihovog pogleda na
svijet i da se ponaaju kao da je takav pogled na svijet objektivna
baza za suenje o drugim ljudima. Obino ne uzimaju u obzir injenicu
da ovakav sistem razumijevanja ljudi moda moe biti pogrean, ba zato
to je nedovoljno objektivan. Ovakav stav mogli bismo nazvati
egoizam prirodnog pogleda na svijet. Radi se o najmanje opasnom
obliku egoizma, koji nije nita drugo nego precjenjivanje
razumijevanja i obino sadri vjene vrijednosti ljudskog
iskustva.
U dananje doba, meutim, svijetu prijeti fenomen koji se ne moe
razumjeti, niti opisati pomou koncepta takvog prirodnog jezika,
tako ova vrsta egoizma postaje vrlo opasan faktor koji onemoguava
odgovarajue protumjere. Razvijanje i populariziranje objektivnog
psiholokog pogleda na svijet bi moglo znaajno doprinjeti
suprotstavljanju zlu kroz razumnu akciju i odgovarajue kontra
mjere.
Objektivni psiholoki jezik baziran na zrelim filozofskim
kriterijima, mora zadovoljavati uvjete svojih teorijskih osnova i
mora biti u stanju zadovoljiti kako potrebe individue, tako i
makrosocijalne potrebe.
Takoer bi morao biti formiran na osnovi bioloke realnosti i biti
produetak analognim konceptualnim jezicima ve definiranim od strane
starijih prirodnih znanosti, naruito medicine. Njegov domet se mora
nositi sa svim injenicama i fenomenima koje uvjetuju kognitivni
bioloki faktori, to prirodni jezik dosad nije bio u stanju.
Uobliavanje takvog jezika je daleko od individualnih moi
pojedinanog naunika i to je, u stvari, postepen proces koji se
odvija kroz doprinos mnogih istraivaa i koji sazrijeva do toke kada
se moe organizirati uz filozofsko nadgledanje. Ovakav poduhvat bi
jako doprinjeo razvoju svih bio-humanistikih i drutvenih znanosti
jer bi ih oslobodio
-
ogranienja i tendencija ka pogrekama koje donosi utjecaj
prirodnog jezika psiholoke imaginacije, naruito kad je on
kombiniran s jednom jakom komponentom egoizma.
Veina pitanja kojima se ova knjiga bavi su s