242 Nar. umjet. 24,1988, sir. 207 - 275, PRIKAZI proces folklorizacije folklorizma, odnosno povijesni meduodnos folklora i folklorizma, one sto zovemo paralelnim postojanjem folk- lora i folklorizma. Knjizevnu i tekstolosku analizu opet povezuje s etnoloskom. Bavi se· vrstama, lokalnim i narodskim, gradom i gradnjom, versifikacijom, likovima i ulogama, te porodicom kao dominantnom temom. Svestranoscu analize nadmasuje dosad najbolju etnolosku analizu novokomponiranih narodnih pjesama iz pera A. Simica. Zbog obilja analiziranih primjera (preko dvjesta), argumentacija je solidna. Steta je jedino to sto je izostao i najmanji osvrt na one sto je za difuziju tih pjesarna najbitnije - glazbu. No to nije slucajno. Etnomuzikologija u nas jos uvijek vrlo rezervirano, i mogli bismo reei prezrivo (djelomicno ne bez raz[oga), g1eda na narodnjake. Jedino je, koliko mi je poznato, Grozdana Marosevie prikazala tipologiju obrade narodne glazbe i glazbena obiljezja novokomponiranih narodnih pjesama ("Narodna glazba", u knjizi Diskografija u Hrvatskoj, Studije i dokumenti 10, Zavod za kulturu Hrvatske, 1984,11-21). , Seeerna kraju ove knjige jest poglavlje Fudbalska prica. Istrazivanje naseg pisanja 0 sportu autora dovodi dosljedeeeg zakljucka: "NemoguCi podvizi, cudesne pobedenad de- monski jakim i opasnim protivnicima cine jcdnu od osnovnih tema mitoiogijc, pa i fudbal- skc price. Uspesinasih fudbalera u odslitnim nadmclanjima sa strancimacudesni su kao i sva drugajunacka dela" (str. 251). Naravno, mogio bi sc poslaviti pitanje kakvo je pisanje 0 nogometu sada kad u tom sportu, iii bolje rcci biznisu, nema ni uspjehani euda ncgo prevladavaju skandali. Moglo bi sc postaviti i pitanje paralcla: nemali ikod drugih, na primjcr Talijana, Franeuza ... sJicne nogom- clne mitologijc'? . ' NoColovie je lIspjesno postigao cilj: dokazao je relevantnost "analizc jczieke strukture" za etnologiju pa sa zadovoljslvom mozemo reei daje to prva nasa etnolingvisticka knjiga. DUNJA RIHTMAN-AUGUSTIN Hatidfu Krnjevic, Lirski istoenici, Iz istorijei poetike lirske narodnepoezije, BlGZ, Beograd; Jedinstvo, Pristina 1986,319 str. Razumijevanje i tumacenje usmene lirske tradicije, analiza i teorijsko uopeavanje opseznog sklopa pjesama (to je najbrojniji i najraznorodniji skup nasih usmenih tekstova) ciji su zapisi nastajali u proteklih pet stoljeea, cestonepouzdani iurazlicite svrhe - zadacaje i posao koji ne moze do kraja obaviti pojedinac ujednoj monografiji. Ipak, monografija Lirski istocniciHatidze Kmjevie donosi zaista rnnogo iz tog nedovoljno istrazenog podrucja, nasto- jeci nam prikazati najznacajnije izvore, najvaz- nije zapise od 15. stoljeea do Vukovih zbirki. Ali, Lirski istocnici nisu tek puki prikaz - povijest zapisivanja znaci ovdje da1eko vise nego sto bi se moglo uociti na prvi pogled jer ukljucuje odnos prema usmenoj liricikao sas- tavnom dijelu usmene kulturea mijenjao se iz stoljeea ustoljeee. Nacin zapisivanjaje ugraden upjesmei zato je povijest usmene lirike (kao uostalom i povijest cjelokupne usmene knji- zevnosti) neodvojiva odpromatranja povijesti njezina zapisivanja. Svjesna upravo te cinjenice Hatidza je Kmjevie posve opravdano detaljno pregledala rnnoge (dostupne) pojedinosti kako bi sto bolje uspostavil3 odnos prema vjcmosli zapisa. Istina je da su stariji zapisi dragocjcniji, ali su i podaci () njima veoma oskudnipa seiSlrazivac, i ondakad ima podataka, cesto nadc u tcskoj i zamrsenoj situaciji. Upozorit eemona ovom mjestu npr. na prvi izvorni, mada vjerojatno ncpotpun, zapis bugarscice 0 Sibinjanin Janku uspjcvu Lo Balzino,koj ije napisaoRuggero de Pazienza (1497. g). Zapis jeotkrio, uspjesno procitao, odrcdio kao "srpsku bugarsticu" i objavio Miroslav Pantie (1977. g).Petar Simu- novic u studiji 5kJcIVunske nascobinc u juinoj ftaliji i nasa prva zapisana bugarscica, objav- Ijenoj u Narodnoj umjetnosti bI. 21 (1984), argumcntirano dokazuje, cijeneci Panticev trud i ne umanjujuci vrijednost otkrica, da jc bugarsCica nastala medu moliskim Hrvatima i da suje oni izvodilipred napuljskomkraljieom. H. Krnjevic rjesava mnoge probleme i pokazujc koliko ima starijih (prcdvukovskih) izvorakoji su tek djelomicno objavljeni, iii nisu