SADRAJ
SADRAJ21. UVOD
32. MAKROEKONOMSKI MODELI
33.1 AS-AD model
63.2 IS-LM model
93.3 FILIPS - OKUNOV model
143. ZAKLJUAK
15LITERATURA
1. UVOD
Analiza ekonomskih pojava podrazumeva prikupljanje i
sistematizaciju empirijskih i naunih podataka. Svaka pojava se
sastoji iz velikog broja elemenata i njihovih meuzavisnosti pa je i
broj potrebnih podataka veliki. Prikupljanje velikog broja
informacija i njihovu adekvatnu obradu omoguila je informatika
revolucija. Koliina informacija sve vie raste kao i mogunost
njihove obrade i razumevanja. Ali, nije mogue, pa ni potrebno,
obuhvatiti sve injenice vezane za neku ekonomsku pojavu. Potreban
je samo odreeni broj informacija relevantnih sa stanovita cilja i
svrhe analize. Takvi elementi se nazivaju bitnim ili stratekim
varijblama.
Slika pojednostavljene ekonomske stvarnosti, ekonomskog sistema,
naziva se ekonomskim modelom. Ako se pod privredom podrazumeva
veliki i vrlo sloeni sistem, njenom modeliranju takoe treba
pristupiti sa stanovita denisanja paralelnog sistema modela) koji
poseduje odreene slinosti sa privredom u smislu ponaanja, s tim to
e model biti bitno jednostavniji od originala, privrede. To znai da
iz mnotva odrednica stanja privrede treba izdvojiti najznaajnije.
Iskljuenjem manje vanih odrednica stanja privrede dobija se model
privrede. Privreda je u stvarnosti izuzetno sloena; da bi se videlo
ta se deava i da bi se predvidelo kakve e biti posledice neke
odreene promene politike, potrebno je odvojiti bitne od nebitnih
karakteristika. Karakteristike na koje e se analitiari usredsrediti
prilikom izrade modela zavise od pitanja na koja elimo da
odgovorimo. To to modeli polaze od pojednostavljenih pretpostavki i
to izostavljaju mnoge pojedinosti, predstavljaju prednost, a ne
nedostatak.Postoje razliiti prilazi formulisanju makroekonomskih
modela. Na makro nivou oni obino poivaju na ekonomskim zakonima
funkcionisanja privrede tj. na skupovima utvrenih ekonomskih zakona
uoblienih u postojee ekonomsko-teorijske pravce. Makroekonomski
modeli predstavljaju vrlo podesan instrument makroekonomske
analize. Njihovom primenom omogueno je predvianje oekivanih
posledica razliitih akcija koje se mogu preduzeti kao i
prognoziranje pravaca buduih promena. Zbog svega toga oni bitno
skrauju vreme koje je potrebno da se reguje na odrenu promenu,
poremeaj ili na ekonomski sistem kako bi se on usmerio u odreeno
pravcu.2. MAKROEKONOMSKI MODELI
Osnovni cilj makroekonomske analize jeste odreivanje nivoa i
promena ekonomske aktivnosti privrede posmatrane kao celine.
Osnovno orue te analize jesu agregatni makroekonomski modeli.
Veliina autputa privrede ukazuje na nivo i tempo ekonomskih
aktivnosti privrede. Odreenje nivoa autputa znai istovremeno
odreenje ostalih makroekonomskih varijabli koje se izvode iz
veliine autputa: zaposlenost, potronja, tednja, investicije itd.3.1
AS-AD model
U makroekonomiji mnoge ekonomske pojave su meusobno povezane,
tako da poremeaji koji nastanu na jednoj strani trita mogu lako da
se prenesu na drugu stranu trita i potom da povratno deluju na
prvobitni uzrok nestabilnosti i da ga dodatno podstiu ili slabe.
Zavisnost ukupnog proizvoda od stanja agregatne tranje ne znai da
porast agregatne tranje nuno dovodi do porasta drutvene
proizvodnje.
Sasvim je mogue da se taj proces pre realizuje u porastu opteg
nivoa cena, nego u poveanju drutvenog proizvoda. Otuda se javlja
makroekonomska dilema: Kada je stvarni drutveni proizvod ispod
potencijalnog drutvenog proizvoda agregatna tranja odreuje razmere
privredne aktivnosti. Porast agregatne tranje moe da dovede do
inacije ili do porasta stvarnog drutvenog proizvoda. Moe se desiti
da je agregatna tranja vea od agregatne ponude, da kupci trae vie
robe i usluga nego to nacionalna privreda moe da proizvede. Ukoliko
su prodajne cene administrativno regulisane na tritu dolazi do
nestaica roba, a ako se cene slobodno formiraju nastupa njihov rast
koji dovodi do inacije, koja u uslovima dueg trajanja moe da dovede
do hiperinacije. Iz izloenog proistie da je makroekonomija nauka
koja se bavi ekonomskim pojavama odreenih ekonomskih veliina kao to
su drutveni proizvod, platni bilans, inacija, (ne)zaposlenost, a
koje se prelamaju preko dva krupna ekonomska agregata, agregatnu
ponudu i agregatnu tranju. Veliina autputa odreena je odnosom
agregatne ponude i agregatne tranje. Oba agregata zavise od velikog
broja faktora koje treba pomno izuiti. Koliina i cena autputa
generalno gledano odreena je odnosom agregatne ponude i agregatne
tranje i zato im se u modelima mora posvetiti jednaka panja. Kriva
agregatne ponude odraava ukupnu ekonomsku aktivnost privrede. Ona
se kvantitativno iskazuje veliinom bruto nacionalne proizvodnje.
Kriva agregatne ponude graki reprezentuje kretanje ukupnog
proizvoda kao funkciju cena. Druga komponenta modela se odnosi na
krivu agregatne trnje. Kriva agregatne tranje predstavlja odraz
odnosa, na kratak rok, izmeu nivoa cena i nivoa proizvodnje u celoj
privredi. Odnos dveju krivih odreuje nivo BDP-a i opti nivo cena u
privredi.
Slika 1. Odreivanje nivoa cena i nivoa dohotka
Na mikro nivou kriva tranje nekog proizvoda opadajua je funkcija
cene tog proizvoda. Rast cene obara tranju jer se potroai orijentiu
na jeftinije supstitute a rast cene izaziva i smanjenje realnog
dohotka potroaa. Njime, u novoj situaciji, potroa moe da kupi manju
koliinu proizvoda. Agregatna kriva tranje takoe je opadajua
funkcija opteg nivoa cena ali ne zbog efekta supstitucije i
opadanja realnog nivoa dohotka. Promena opteg nivoa cena (dakle
svih roba pa i faktora proizvodnje) ne menja realni nivo dohotka.
Ali, rast cena izaziva smanjenje ponude novca. To e se odraziti na
rast cene novca, tj. kamatne stope. Poveanje kamatne stope izaziva
smanjenje investicione potronje to znai da e se i struktura
agregatne tranje promeniti, a njen opti nivo smanjiti. Ako se
agregatna tranja obelei sa AD onda se njena struktura moe opisati
jednainom: AD = C + I + G. U modelu otvorene privrede ovome se
dodaje i izvoz: AD = C + I + G + Xn.
Poveanjem cene novca (usled rasta nivoa cena) osim smanjenja
domae tranje smanjuje se i inostrana tranja. Na svaku komponentu
agregatne tranje utie veliki broj egzogenih varijabli (veliina
proizvoda, nivo cena, kamatna stopa, devizni kurs, odnos domaih i
stranih cena, budetski rashodi, budetski prihodi, njihov odnos
itd.) pa se moe rei da je kriva agregatne tranje funkcija velikog
broja varijabli. Obino se sve varijable osim nivoa cena apstrahuju
pa se agregatna kriva tranje de nie kao funkcija nivoa cena tj. AD
= f(p) tj. AD je opadajua kriva nivoa cena ako su ostale egzogene
varijable date. Nagib krive ukazuje na njenu elastinost s obzirom
na promene nivoa cena. Promena bilo koje date varijable izaziva
pomeranje krive tranje. Agregatna ponuda se denie kao rastua
funkcija nivoa cena uz pretpostavku o konstantnoj tehnologiji,
cenama proizvodnih faktora i novca, deviznog kursa i trine
strukture. Promena bilo koje pretpostavke utie na pomeranje krive
agregatne ponude. Agregatna ponuda se moe de nisati i kao funkcija
zaposlenosti proizvodnih faktora jer je ukupna proizvodnja (ako je
produktivnost proizvodnih faktora poznata i data) funkcija
zaposlenosti proizvodnih faktora.
Oblik krive agregatne ponude dugo je sporan u ekonomskoj nauci.
Klasiari su na osnovu Sejovog zakona pretpostavljali njen
horizontalni oblik a Kejns vertikalni. U
prvom sluaju ponuda je potpuno neelastina na cene a u drugom
potpuno elastina Kejns je smatrao da je nivo proizvodnje i
zaposlenosti odreen iskljuivo agregatnom tranjom a cene se ne
smanjuju ni kad tranja opada. Ovo se gledanje zbog toga moe
okarakterisati kao kratkorono. Neoklasiari pretpostavljaju da je
kriva ponude rastua funkcija opteg nivoa cena ali dozvoljavaju
mogunost da je ona u poetku u uslovima visoke stope nezaposlenosti,
jako elastina, a u uslovima visoke zaposlenosti jako neelastina. to
je privreda blia punoj zaposlenosti to je kriva ponude ravnija.
Promene agregatne tranje vie utiu na promene cena nego na promenu
nivoa proizvodnje. U uslovima visoke nezaposlenosti promena
agregatne tranje vie utie na promenu nivoa proizvodnje nego na
promenu opteg nivoa cena.
esto se u literaturi pretpostavlja vertikalni deo u kratkom a
horizontalni oblik krive ponude na dugi rok. Sa produenjem ronosti
kriva ponude postaje sve horizontalnija i sve manje zavisna od
opteg nivoa cena. Moe se zakljuiti da su za kratak rok i voenje
tekue ekonomske politike cene i te kako relevantne. Ali, na dugi
rok, za potrebe voenja razvojne politike, cene i novani agregati su
mnogo manje znaajni. Sa razvojnog aspekta znaajnije su realne
kategorije.
Slika 2. Tri dela agregatne krive ponude
Sa poveanjem autputa kriva ponude se pomera navie. Realni
proizvod se ne moe poveati iznad nivoa Y2 jer su u toj taci svi
faktori proizvodnje zaposleni. Kriva se moe pomerati i u smerovima
levo desno. Ona odraava drutvene trokove proizvodnje i sa njihovom
promenom po jedinici proizvoda kriva se pomera po horizontali.
Najinteresantniji je sredinji deo krive koji se nalazi izmeu dva
ekstrema. On je pozitivno nagnut sa prvim izvodom veim od nule. To
znai da rast proizvodnje izaziva i rast cena. To se deava zbog toga
to je rast proizvodnje povezan sa rastom tranje za faktorima
proizvodnje to izaziva porast njihovih cena. Tako rastu trokovi
proizvodnje i gotovih proizvoda. Osim toga, to je vii stepen
zaposlenosti trokovi proizvodnje na osnovu zakona opadajuih prinosa
sve bre rastu a strukturni neskladi i uska grla sve se vie
produbljuju, to takoe utie na rast cena. Na taj nain kriva postaje
sve horizontalnija.3.2 IS-LM model
Autor ovog modela je engleski ekonomista, nobelovac Don Hiks.
Model poiva na istovremenoj ravnotei na tritu dobara i tritu novca.
Prvo trite je opisano IS krivom a drugo LM krivom. IS kriva se
dobija spajanjem taaka u kojima su investicije (I) jednake tednji
(S), tj. I=S. Kriva LM se dobija povezivanjem taaka u kojima je
tranja za novcem (L) na tritu novca jednaka ponudi novca (M).
Neoklasina teorija poiva na tvrdnji da su investicije i tednja
odreeni samo kamatnom stopom a kejnzijanci tvrde da su obe veliine
odreene i veliinom dohotka. Rast kamatnih stopa obara investicije a
njihovo opadanje ih stimulie. Investiciona tranja je opadajua
funkcija kamatne stope:
S obzirom da su investicije komponenta agregatne tranje njihov
rast takoe oznaava i rast ukupne tranje to e uticati i na rast
dohotka. Ne treba zaboraviti ni drugu osobinu investicija, osim to
uveavaju tranju one utiu i na rast ponude. Ali, kamatna stopa utie
i na odnos potronje i tednje. Njen pad stimulie rast potronje
domainstava tako da e ukupan rast tranje biti vei od onog koji pad
kamatnih stopa izaziva uticajem na rast investicija. Poveanjem
kamatnih stopa kretanja se odvijaju u suprotnom pravcu.
IS kriva pokazuje odnos izmeu kamatne stope i nivoa dohotka koji
je odreen ravnoteom investicija i tednje. Iz osnovne, ve poznate
relacije:
Y = C + I .............................................(1)I = Y
- C .............................................(2)
U sluaju ravnotee investicija i tednje:I = Y - C = S
........................................(3)
Uvoenjem poznate Kejnsove funkcije potronje C=a+cY u prethodnu
jednainu dobija se:I(i) = Y - a - c Y
...................................(4)
Reavanjem jednaine po Y dobija se:
Jednaina kazuje da je nivo dohotka funkcija visine kamatne
stope. Zavisnost je indirektna jer se uspostavlja preko veliine
investicija. Promena investicija se multiplikovano odraava na
promenu dohotka to se vidi u relaciji:
Do saznanja o tome da li je vrednost dohotka u pozitivnoj ili
negativnoj korelaciji sa visinom kamatne stope dolazi se totalnim
diferenciranjem relacije (5):
Prethodni iskaz (7) je negativan zato to je relacija sadri ve
poznati izraz za multiplikator to potvruje tezu da nivo kamatne
stope utie na nivo dohotka multiplikativnim dejstvom u ve opisanom
smeru. Relacija takoe kae da visok nivo kamatnih stopa u jednoj
privredi istovremeno oznaava nizak nivo investicija i dohotka.
Naravno tamo gde je dohodak nizak niska je i tednja.
Druga, LM kriva konstruisana je na osnovu kejnsijanskog modela
trita novca. Kao posledica tvrdnje da rast ponude novca u kratkom
roku ima pozitivan uticaj na rast dohotka, ona ima pozitivan
nagib.
Slika 3. Presek IS i LM krivih
Pretpostavlja se da na ponudu novca bitno ne utie nivo kamatne
stope, tj. ponuda novca je konstantna - M/P, gde je M koliina novca
u opticaju a P nivo cena. to se tranje za novcem tie ne moe se
pretpostaviti da na nivo tranje ne utie kamatna stopa. Obrnuto, na
tranju za realnim novcem itekako deluje kamatna stopa. Kad kamatna
stopa raste opada tranja za novcem, i obrnuto. Tranja novca L se
sastoji iz dve komponente: (1) tranja za novcem kao prometnim
sredstvom -L1 i (2) tranja za novcem kao spekulativnim sredstvom
L2. Tranja za novcem kao prometnim sredstvom funkcija je
dohotka:
dok je tranja za novcem kao spekulativnim sredstvom funkcija
visine kamatne stope:
Sada se uslov ravnotee na novanom tritu moe pretstaviti
relacijom:
Totalni diferencijal relacije (1):
Relacija na svojoj levoj strani u prvom sabirku sadri iskaz da
rast dohotka za jedinicu izaziva rast transakcione tranje za novcem
u iznosu od jedinica. Ako se ovaj iznos pomnoi uveanjem dohotka u
iznosu od dY dobie se poveanje transakcione tranje za novcem. Drugi
sabirak kazuje da se rast spekulativne tranje za novcem moe
sagledati na slian nain.Rast kamatne stope za jedinicu izaziva rast
spekulativne tranje za . Ako se ovaj iznos pomnoi sa proizvoljnim
poveanjem kamatne stope di dobie se ukupno poveanje spekulativne
tranje za novcem. Zbir dva sabirka dajen ukupan rast tranje za
novcem izazvan rastom dohotka za dY i rastom kamatne stope za di. S
obzirom da je ponuda novca konstantna to znai i da je i poveanje
ponude novca jednako nuli, tj. nema ga pa je i totalni diferencijal
jednak nuli. Reavanjem relacije (2) po dY/di dobija se:
S obzirom da je:
proizilazi da je
Budui da ispred ovog kolinika stoji negativni predznak dY/di je
sigurno vee od nule. Model, dakle, predstavlja reenje za visinu
kamatne stope i veliinu dohotka jer su njihovi ravnoteni nivoi
odreeni takom preseka krivih IS i LM. S obzirom na funkcije koje
odreuju krive, ravnotenu kamatu i dohodak u stvari odreuju funkcija
potronje, funkcija investicija, tranja za novcem i ponuda novca.
Zbog toga model predstavlja izvanredno analitiko sredstvo. On prua
mogunosti za ispitivanje posledica preduzetih mera monetarne i
skalne politike.3.3 FILIPS - OKUNOV model
Inacija i pojava nezaposlenosti su dva najtea problema
savremenih privreda.
Njihovo eliminisanje predstavlja (pored aktivnog bilansa plaanja
i stope rasta) osnovne ciljeve makroekonomske (stabilizacione)
politike. To je i razlog to postoje brojna istraivanja (teorijska i
empirijska) koja nastoje da otkriju skrivenu korelaciju izmeu
delovanja inacije i pojave nezaposlenosti, da deniu njihove
meusobne odnose, kako bi se ekonomskoj politici mogle preporuiti
mere za istovremeno reavanje ova dva, inae meusobno koniktna cilja.
Zapravo, inacija i nezaposlenost, njihovi meusobni odnosi, doli su
u centar interesovanja savremene ekonomske teorije. Ovo tim pre, to
je razvoj svih privreda ozbiljno doveo u sumnju stavove Kejnsa i
njegovih sledbenika da se inacija razvija samo u uslovima pune
zaposlenosti faktora proizvodnje. Savremene privrede pokazuju da
je: prvo, nedovoljan stepen zaposlenosti redovna pojava u tim
privredama, i drugo, da su promenjeni uslovi i struktura
nezaposlenosti, pa raniju ciklinu nezaposlenost zamenjuje
strukturna i tehnoloka nezaposlenost, tree da se danas merama kojim
se regulie nezaposlenost, uopte ne regulie i inacija, etvrto, da u
savremenim privredama inacija izbija mnogo pre nego to se postigne
puna zaposlenost, i peto, da je sasvim mogue postojanje inacije i
sve vee stope nezaposlenosti rada i kapaciteta.
Slika 4. Filipsova kriva
Odnos izmeu stope nezaposlenosti i inacije, i nadnica i inacije,
odnosno izmeu nezaposlenosti i nadnica, graki se prikazuje preko
Filipsove krive. Ordinata oznaava inaciju a apcisa nezaposlenost.
Na osnovu svog istraivanja, koje je obavio u Engleskoj u duem
periodu A.V. Filips (1861-1957) je utvrdio da sa porastom
nezaposlenosti dolazi do usporavanja rasta cena. Filipsova kriva
pokazuje da izmeu stope nezaposlenosti i stope inacije postoji
obrnuta proporcionalnost. Nia stopa nezaposlenosti postie se po
cenu vie stope inflacije, odnosno stopa in acije moe biti smanjena
samo uz veu stopu nezaposlenosti. Saznanja do kojih se dolazi
primenom Filipsove krive, stavljaju subjekte ekonomske politike
pred alternativu: ili in acija sa visokom stopom zaposlenosti, ili
stabilnost privrede (stabilne cene) uz visoku nezaposlenost.
Stabilnost privrede se moe postii po cenu vee zaposlenosti i uz
ograniavanje porasta najamnina.
Krajem ezdesetih godina prolog veka poinje da se sumnja u
validnost zakljuaka koji se nameu na osnovu Filipsove krive. Period
sedamdesetih godina je obeleen istovremenim pojavama uveanja
nezaposlenosti i rasta inacije. Uoeno je da na kratak rok svakako
postoji familija a ne samo jedna Filipsova kriva. Pokuano je da se
ovaj fenomen objasni kontradiktornim konceptom prirodne
nezaposlenosti iji je autor Milton Fridman.
ak i kad je privreda u stanju dugorone ravnotee znaajan broj
potencijalnih radnika moe ostati bez posla kao posledica delovanja
itavog niza faktora kao to su karakter tehnolokih promena,
demografski faktori, odnos sindikata i poslodavaca, mobilnost radne
snage i njen odnos prema slobodnom vremenu itd. Pod prirodnom
stopom nezaposlenosti podrazumeva se, inae, stopa nezaposlenosti
koja je neizbena i pri uslovima pune zaposlenosti. Smatra se da
jedan broj ljudi, 4-7% uvek ostaje van kontigenta zaposlenih. Tada
je inacija stabilna, tj. cene roba i nadnice su u ravnotei.
Prirodna stopa nezaposlenosti je sinonim za stanje privrede koje se
karakterie najviim nivoom zaposlenosti i najniom inacijom. To je
takoe stanje u kojem se ostvaruje potencijalni, tj. maksimalno
mogui dohodak pa ga ekonomska politika mora podravati. Svako
nastojanje da se nezaposlenost spusti ispod prirodne stope
nezaposlenosti neminovno izaziva rast cena. Dakle, dilema inacija
ili rast zaposlenosti ne postoji na dugi ve samo na kratki rok.
Pomenuta familija Filipsovih krivi postoji samo na kratki rok, na
dugi rok Filipsova kriva poprima oblik vertikalne prave jer svaki
svaki nivo inacije odgovara prirodnoj stopi nezaposlenosti. Drugim
reima kazano, mogua su samo privremena odstupanja od prirodne stope
nezaposlenosti. Privreda povremeno, na kratak rok, naputa ali se i
brzo vraa na svoju stabilnu dugoronu putanju rasta. Ako doe do
smanjenja prirodne stope nezaposlenosti povea se stopa inacije, i
obrnuto. Radi se, meutim, samo o privremenim odstupanjima od
dugorone stabilne putanje. Rast realnih najamnina moe, uz
ekspanzivnu monetarnu politiku, zapravo biti negativan. Ekspanzivna
monetarna politika izaziva rast cena roba i nadnica. Poto je rast
cena bri od rasta najamnina one e realno biti sve manje. Takav
scenario je podsticajan i za poslodavce koji zaposlene realno
plaaju manje i za radnike koje iluzija rasta nadnica podstie da
uveavaju ponudu radne snage. Na taj nain se smanjuje nezaposlenost
po scenariju: uveanje novane mase - rast cena - rast nominalnih
nadnica pad realnih najamnina - rast realnog dohodka - rast
zaposlenosti.
Dakle, bez inacije nema smanjenja nivoa nezaposlenosti. Inacije
nee biti samo u sluaju poveanja nominalnih plata i zarada koje
prati odgovarajua visina produktivnosti rada. Poveanje realnih
zarada nikada ne dovodi do in acije, jer je ono po pravilu praeno
viom stopom produktivnosti rada. In aciju, prema tome, izaziva
svako poveanje nominalnih nadnica, poto realne nadnice ne mogu
rasti preko odreene stope produktivnosti rada. Razumljivo, jedino
reenje koje se preporuuje jeste viak stopa nezaposlenosti, koja e
imati za posledicu usporavanje rasta plata i nadnica, a preko toga
i inacije.
Meutim, posmatranje i analiza razvoja savremenih privreda danas
pokazuju da su inacija i nezaposlensot paralelni procesi u gotovo
svim privredama sveta iz ega sledi saznanje da inacija ne samo da
ne smanjuje nezaposlenost, ve se ona pojavljuje kao jedan od njenih
znaajnih uzroka. Takoe, uoilo se i gotovo nezavisno kretanje plata
i nadnica u odnosu na stopu nezaposlenosti, ali i kretanje
nezaposlenosti i inacije. Inacija, zbog delovanja brojnih novih
faktora, sve manje deluje na kretanje plata i nadnica i to tim vie,
to nezaposlenost danas mnogo manje deluje na kretanje plata i
nadnica nego u prethodnim fazama razvoja kapitalizma, jer sindikati
radnika po pravilu ne dozvoljavaju sniavanje realnih najamnina, bez
obzira na kretanje stope nezaposlenosti. Ponaanje osnovnih
makroekonomskih agregata pokazuje u svim godinama da ne postoji
nekakva zakonitost u odnosima inacije i nezaposlenosti. Dolazi se
do zakljuka da na kratak rok Filipsova kriva nije stabilna i menja
se u skladu sa promenama kretanja inacije. Na dugi rok, trade o
nezaposlenosti i inacije ne postoji, jer je kretanje nezaposlenosti
nezavisno od kretanja stope inacije.
Odnos realnog dohotka i nivoa nezaposlenosti ilustruje Oukonov
zakon. Prema tom zakonu, formulisanom na sluaju privrede SAD, svako
uveanje nezaposlenosti za 1% iznad prirodne stope nezaposlenosti
izaziva pojavu jaza izmeu potencijalnog i ostvarenog nivoa dohotka
za 2,5%. Drugim reima kazano, Oukonova kriva opisuje negativnu
korelaciju izmeu nezaposlenosti i privrednog rasta. Nagib krive
upuuje na zakljuak da visoke stope nezaposlenosti podrazumevaju
smanjenje stope privrednog rasta. Nezaposlenost je manja ako je
ostvareni dohodak blii potencijalnom. Ako se nivo nezaposlenosti
smanji smanjie se i nivo jaza izmeu ostvarenog i potencijalnog
proizvoda.
Slika 5. Oukunova kriva
Povezivanjem Filipsove i Oukonove krive dobija se
Filips-Oukonova kriva. Ona sugerie da inacija raste kada ostvareni
nadmai veliinu proizvoda koji determinie prirodna stopa
nezaposlenosti. I obrnuto, kada ostvareni proizvod padne ispod
proizvoda determinisanog prirodnom stopom nezaposlenosti in acija
poinje da se smanjuje.
Slika 6. Filips-Okunova kriva
Sutina Filips-Oukonovog modela je stav da privreda treba da se
posmatra kao samoreguliui mehanizam i da makroekonomska politika
predstavlja proces, a ne jednokratan in. Meutim, analiza pokazuje
da ne postoji izraena zavisnost inacije i ekonomskog rasta. Takva
veza ne postoji ne samo u godinama izrazite recesije, ve i u
godinama privrednog oivljavanja. To znai da i Okunov zakon
jednostavno ne deluje.3. ZAKLJUAK
I papagaj moe postati ekonomista: samo ako ga nauimo dve rei:
ponuda i tranja.
Iako jesu ovo izmislili oni koji ne doivljavaju ekonomiju kao
ozbiljnu nauku, sva ekonomija je u tim dvema reima i njihovoj vezi
i odnosu. To ne smemo zaboraviti dok analiziramo grafikone,
izvodimo matematike jednaine, koristimo gotove statistike programe.
Model ili grafik ne smeju biti sami sebi cilj! To je sredstvo za
analizu i nita vie. To to znamo da izvedemo model i da nacrtamo
grafik, ne znai nita ukoliko ne znamo koji praktian problem moete
njime reiti i u kojim situacijama moemo primeniti logiku tog modela
nain razmiljanja koji model razvija.
Makroekonomski model je prikaz dominantnog, preovlaujueg
ponaanja na nivou privrede. Odnosno, makroekonomski modeli
prikazuju, istina uproeno i na visokom stepenu apstrakcije, to se
deava na nivou privrede, zemlje, u njenoj strukturi i performansama
njenog rasta. Oni nam omoguavaju da shvatimo procese u privredi, da
zamislimo u svojoj glavi tokove koji se deavaju u stvarnom ivotu.
Tako i treba da im priete: da ne uite napamet formule i modele, ve
da vidite iza njih, da kroz njih proniknete u stvarnost. Ova znanja
su izuzetno znaajna za razumevanje teorije i prakse ekonomije.
Makroekonomski modeli su osnov za voenje makroekonomske
politike, kao i politike rasta i razvoja i strukturne politike u
jednoj zemlji.LITERATURA
1. Ili, B.(2005): Makroekonomija, VP aak, aak2. Babi, M.,
(1991): Makroekonomski modeli, Narodne novine, Zagreb,3. Petrovi,
D. i Petrovi, N.(2013): Makroekonomija, VPSS aak, aak4. Stigliz,
J., (2004.): Ekonomija javnog sektora, Ekonomski fakultet,
Beograd,
5. Velikovi, D.(2009.): Makroekonomija, Univerzitet Singidunum,
Beograd,
6. Vukadin, E., (1999.): Ekonomska politika, Teorija i primena,
Dosije, Beograd.
Stigliz, J., (2004.): Ekonomija javnog sektora, Ekonomski
fakultet, Beograd, str. 18
Velikovi, D.(2009.): Makroekonomija, Univerzitet Singidunum,
Beograd, str.245.
Vukadin, E., (1999.): Ekonomska politika, Teorija i primena,
Dosije, Beograd, str. 175
1415