212tampanje faksimila na celoj strani) · PDF fileiz tog vremena i naslove 387 njihovih tragedija. Od svega toga do nas je u cjelini doslo 7 Eshilovih tragedija od 90, koliko je, izgleda,

5

Anticka drama i pozoriste

Antigon2)j~_jedna __ od samo tridesetak trag__edij~ koje su preo­ stale od nevjerovatnog obilja dramskog stvaranja u Greko] u Vu IV stoljecu prije nase ere. Strucnjaci danas znaju imena 141 tragicara iz tog vremena i naslove 387 njihovih tragedija. Od svega toga do nas je u cjelini doslo 7 Eshilovih tragedija od 90, koliko je, izgleda, napisao, 7 od 1_~() .Sofoklovih i 17 od 66 Euripidovih. Mozemo se - samo nadatT da su ueeni prepisivaei kroz istoriju saeuvali upravo

.. ---·----------------·----- ! .$Qf()kl?vatra e ··a Anti ona..k_®_<? je od onih remek-djela \ svjetske _ _!{i:l-ifovn()sf _oja vec mnoga ·stolje.Ei!.·h~ pre.stajujla svo- t. jom umjetniekoni snagom i dubinom svo · · znacen ·a riv lace a­

zn. ·u mnogobrojnih citalaca sirom svi" Nastala sr . om ~~o- 1~~ na e ere - u 1sto vrijeIDe, dakle, kad i veleljepni hram Partenon na atenskom Akropolu, u doba drzavnika Perikla, veli­ kog vajara Fidije i slavnog filozofa Anaksagore - t_a drama k,ao d_a __ ~-~aZav~.~lil!inu ne samg jednog pj~liinitkp" @lli)avdij~~

'kpl\VF~ koJ_a ~e-~p~~~~~da bil~u_p,unoJ:!Ul~U..~o zato, "*taa je danas citamo, morainiflmati na umu da je ona dio _kdreyne,

od na~_ daleke kulture i dio rii~~_e 'E_Ilj~!!l_i_c¥.e.)~~!!ti~i_~?ia je b~­ bitno drukcija 11ego n_asa! _ll:!q:atkQ:-:-. qlQ.jednog istQ!}j~~ p~se~_nog i neponovljivog naeina ljudskog zivota. I zato, da bismo dozivjeli ono sto je u Sofoklovoj drami umjetnicki trajno, sto i nama danas nesto kazuje i znaei, mi joj moramo pristupiti sa sto potpunijim razumijevanjem, svjesni onih specifienosti koje joj je utisnuo zivot, tradicija i kultura u kojim je ona nastala.

UVOD U CITANJE SOFOKLOVE »ANTIGONE«

6

nma. z o, ime 1e omomno 1 s ozen..!l..e scensko pre<Thtii~Ji;;:Jin=;;;j~e;r;;a~ffii~Jf~.· ]ef'Se; m"fiofl fiorovotlu, kroz radiiju moglo VO'<hi;viSeTtKova.Na nm er, uAnhgoni~ a om· 1grao )e:'g~l!Y.!lU 1unakinJu, gi g umac. an ag,o,~is ug~o !~,zje­ tlc5fif"he1"61i ,,.,_. o a menu, strafafa, Remona itd.f, a ire 1 g u- rii~~ (trltagom§t '11:1"set5e e reuz~o_l!-fogu .. ~n a s~e igt'!IIl muntarci . I Q].e.Y~~ scena u 01 arm os ovno J o~­ ka (tf!irii"!go oru dva lica), 11 nekim kljuenim scen~a na poz~ nici se istovremeno nalaze tri lica (Antigona, Kreont 1 StraZar, pa ~Il.da Antigona, Kreont i lzmena). A treba imati na umu da je to dugo ostaoltailoiievr0p5kearame (Nekoliko stoljeca kasnije rims­ ki pjesnik Horacije je dramskom piscu savjetovao: » ... i ne trpaj u razgovor eetvrto lice«).

Medutim. j u Sofoklovim dramama hor je jos uvijek imao veli- · ~~o~ojim pjemia~a onie~~dio relaze iZme&~ _ scena 1 ~~2lll}1 ko~~~t~a >>.IZoStra~.ao« n ·--- • -·==­

lTek u poznun Eunpi<fovrm trag Jama hor ne Sl0j1 VBe ru u kakvoj unutrasnjoj vezi s radnjom, vec predstavlja zasebne lirske umetke eisto refleksivnog karaktera). Ali kad je govor o horu, treba imati na umu.da je on u _£ckom pozoriltiisvoje-dfonlcep]evao uz pratnju m~ike i uz-ritlnicke)tr~mii.~-~E. te izvode!li~ tMi_.dr~a

. davalo posebnu spektakUJ.amost, .ali.Ato. j~ _ii-stVan. pr<>tst~c~o iz ritualnog karaktera greke drame.

Grke tvorac tragedije bio je Tespis (ili Tespid), koji je, kostimiran, uz pratnju hora, »izigravao« mitske likove. Prema starim izvorima, on je svoje umijece u Ateni prvi put prikazao 535. prije n.e. na pro­ ljetnim svecanostima u slavu boga Dionisa (tzv. velikim dionisija­ ma). Ali tek qnda-kada ieEshil !]..~..!!!!l~?isijs~~~~v~~ tu dramsku i~ uveo i tzv .. »Qfyi_<).g_g!umca« (11 ~1.le mo~o .!&:_at1 neJfon,kQ" Ul~l:jf~ :o::morn.k.Qm~Yl~l.J~~.B."]~t·~~k:. ~a"1il:n~H~~~!VPI!Th~i~1§~~dfu;?~~~~a1§~u·r~~~~~!~~1~ joj sebe.i ~ypjeJ~Y'ije;tek Jada s~1 ~a~e, ~~gla.t~it! Cfr.~l{;~ radnja (koja je .i u korijenu rijeei drama, od gr. dran kao osnove glagola »raditi«, »ciniti«). Pri tome je kod Eshila i dalje veliku ulo­ gu igrao hor, .ko]ne-ne" samo komentarisao tu radnju vee i cijelim njenim tokom uticao na reakcije gledalaca, upravljajuei njihovom moralnom i religioznom mislju i osjecanjima. Trece lumc uveo je Sofokle a su se sada na sceni mo la istovrem

najbolja djela tog bogatog grekog dramskog stvaranja. Izvjesno je, ipak, da su bail ta trojica grekih tragieara bila u svom vremenu najslavnija i da su njihova djela najvise hvalili oni koji su, kao filozof Aristotel, jo§ imali puni uvid u to obilje grckih drama toga vremena. Uostalom, mozda su, zahvaljujuci toj kritiekoj selekciji, upravo njihove drame i sacuvane za nas do danas.

Ziveci u istom stoljecu, Eshil (oko 525 - oko 455), ~ofokle (o~g 495 - 406) i Euripid (480 - 406) u svojim djelima su do izrazaja dovodili svu individualnost svojih, medusobno razlieitih naravi: Eshil - svoju uzvisenu moralnost i nepokolebivu, pomalo misticku i arhaicnu religioznost; Sofokle - svoju sklonost ka. razmisljanju o eovjekovom mjestu u svijetu u kojem ima prema1o§yjedosii;-Eu­ ripid - svoju kritienost prema tradiciji i svo] smisao za ljudsku re­ alnost. Ali u isto vrijeme, u njihovim djelima su do izrafaja dosla i tri razlicita razdoblja atenske povijesti, jer Eshil je stvarao u he­ rojsko doba grekog odbrambenog rata s Persijancima, $gfokle u vrij~me_E:ajveceg procvata atenske demokratije pod Periklom, a Euripid u vrijeme njene krize u burno doba peloponeskog rata i kritickog preispitivanja svih tradicionalnih grekih vrijednosti. Medutim, uprkos svim tim razlikama u zivotnoj stvarnosti koja je, posredno ili neposredno, nalazila odraza u njihovim dramama i uprkos svim onim razlikama u individualnosti njihovih Iienosti koje su se u njima na osoben nacin izrazavale, Eshil, Sofokle i Euri­ pid uistinu predstavljaju jedinstven »trolist« jednog0i~fog, ni sa cim uporedivog, istorijskog iumfe!IlickogJ~~Q!!!~E~}~~i!se iia­ ziva anticka tragedija i koji ima samo sebi svojstven duh i oblik.

Opcenito se smatra da se aiiti~ka tragedija razvila iz tzv ... cuti­ ramba, h()rske pjesme u tast~foni~~~~-~2fo.@9.~~t~m~ta­ lom, i irrie »lraged1Ja« - gi:.-t~~o~_~a,_gd trl1gos,_jara~.J.-~!I~i~~-~.?· ukazuje na njeno ponJeKlo, 1~i:jffara¢ bio killt11~~iy()t~ja koju su Grcipoveziv:itiS DicmlsOVffiipranoc~satirima). Ditfriimb je bio pjesma-·i.iz Tgru} svirku, ona se ti poCetl(u- sastojala od na­ izmjenienog istupanja hora i horovode, koji [e, vjerovatno, oli­ cavao boga sto ga je hor slavio ili zazivao. Navodno je pjesnik Arion (oko 600 g. prije n. e.) u tu tradicionalnu greku obrednu pjes­ mu unio nesto od pozorisne igre, jer je hor maskirao u Dionisove pratioce satire i tako mu dao da glumi. Medutim, po nekim dru­ gim misljep.jima, porijeklo gr~.k~ tragedije "fTiiiia"ITiimriikuttn:.he­ roja, tj. u obrednomproslavljanju i.~.taknutih predakl!L.!t.Qjej~J;>_ili> uobieajeno sirom Greke ~ :1:1 kojem su ueesnici obreda ta~~er pred­ stavljali - tj. glurrii1i.:.::1ienosti izIegendi. Bilo kako bilo, za stare

... "" ,_ ... -··"- ·-----·-

9 8

pisao manje pateticnirn i znatno prefinjenijim jezikom, ali je i njegov stil jos uvijek bio uzvisen i daleko od obienog razgo­ vornog jezika. (Tek [e Euripid tezio pri_rodnijem govoru, ali su time i njegove tragedije izgubile nesto od one svecane uzvisenosti karakteristicne za Sofokla, a pogotovo za Eshila). Bez sumnje, i nacin glumaeke igre i stil pjesniekog jezika znatno su doprinijeli tome da nam najpoznatiji likovi greke tragedije, Prometej, Aga­ memnon i Klitemnestra, Orest i Elektra, Edip i Antigona, Medeja i Ifigenija, izgledaju pomalo neprirodno u svojoj uzvisenoj i sve­ eanoj, nadljudski stamenoj cvrstini i usudnosti. Vee i zbog na­ eina njihovog pojavljivanja na greko] pozornici oni nisu ni mogli biti koncipirani u intimnosti, tananosti i gipkosti, vee jedino u herojskoj monumentalnosti i masivnosti. Uostalom, samo takvi - uzdignuti na »koturne«, s maskama na lieu, u stilizovanim kosti­ mima, s poviSenim govorom i postavljeni u jedan, za nas pomalo operski mizanscen - ti su likovi mogli pokrenuti i uzbuditi svoje golemo gledaliste.

Kako su bile dio jednog ustaljenog obreda - a obred podrazu­ mijeva da svaki ueesnik, pa, u ovom slueaju, i pozorisni gledalac, unaprijed zna sta moze oeekivati - greke tragedije su imale cvrsto utvrden oblik, koji se - uprkos znaeajnim razlikama izmedu Eshi­ la, Sofokla i Euripida - nije bitno mijenjao u svom vanjskom izgle­ du. _£~v!lµ~_trag_~dj~.R9..~rol_£P.om. .. ~~uvo~~-~?.~?r~~«), koji govori gl~_s__4 __ m~<?E'!_JJ_i, J>filt.1. u ~al.Qgii: s __ djji~.

_gliliric~ti~q!!_i,_~ _ _!Q_~Y.9~~- _ ~~~~~- .. ~ s :.~~;()g()mh_ . J\Il~i§~~e­ l!Ziiienef "ZatUxl,JJ:P. pozQpµc;,µ dolazi -~?!. ~r~. y?,q~n.. orov()';l:()fi\• cija se P~!.~~.J~~_azn~. p~e~Jl1~«~ obieno di1eii. n.a strofu (str~fe ~- ·okret pn_ plesu) _ •. ~n,l~~!.ofU· ~~olp'~t na ~~ *~~: __ .~a.tun dolazi niz ejjf§qdi~, dijruo§kih Ptl~.!!l li !coj!m.•M.e._r.sro'ua !liiifila~ ~ koji su razdvojeni lirskim umecima koje pjeva hor (t_~J_~--~-~im - »stajaea pjesma«). Reo~postupak·l~-1-·duR!:govor··9zttmtka; koji izvjestava o bnome$tosedogodilo·vanscen.e;~ferse·na·samor sceni nije _ de~avaio miiogo"-riZ1&i1i--radnj1-(b'orbi; uo1failja··ca:r.),.

- N_f·ki-~fih_ iiakQ.ti __ posijedfijeg stasima, do1azi"'ek~o~(l (»iZla~na pjesma«), kojim -- se ra~)a .. ~~Vii.av~. pa glume] i hor napustaju scenu, To ii:!._ dramaturski oblik U kojem SU napisane i izvodene sve antitke tragedlje, pi{soJoKlova-Antigonii.---- .. -·---· - - - - -

Ali ritualni karakter grcke drame ne pokazuje samo funkcija koju je hor u njoj imao, niti, pak, samo ta - uistinu obredna - utvrdenost njenog oblika. (Tu treba imati na umu da se svaka novina, kao i svako iznenadenje, kosi s prirodom rituala, u kojem

~!me, za Grke u V stoljecu prije n. e. dramske predstave su bile dio jednog kolektivnog rituala, zajednickog obrednog okup­ ljanja u fast boga Dionisa, kojim se svakog marta u Ateni pro­ slavljalo proljetno budenje prirode. Tom ;riliko~p_riredivana su dramska takmicenja, na koji-ma SU sWki 7ut ISb(ala tn pjesnika sa po tn tragedije (trilo i ·om) i jedno <ItirskomtroJ!r...Jm-

s om, ve rm l:..~ .. .E.an muns om - - - _ _ _ u kojoj ~u bogovi i lierojil)il1 iivueeni u burleskno, dionisijsko lakrdijanje). U poeetku su te tri tragedije u trilogiji morale biti povezane u jednu tematsku i misaonu cjelinu. (Od njih je saeuvana samo Eshi­ lova trilogija Orestija, u koju ulaze tragedije Agamemnon, Hoefori i Eumenide). Ali je vec Sofokle na tim natjecanjima istupao s tri medusobno neovisne drame. (Ranije se smatralo da su tri njegove tragedije koje se sizejno nadovezuju pre<istavIWe trilgajj!l' KraJ,j .!®'>· Edip na. J{oJggu i Ant~a. Ali je dokazano da je svaka od njlh napisana i izvedena u raz · eito vrijeme).

Ta dramska takmieenja koja su organizovana u okviru dioni­ sijskih svetkovina privlaeila su veliki broj ljudi, pa su za tu priliku podizana prostrana otvorena gledalista (theatron), koja su mogla primiti cijeli zival] grada. Tako je »Dionisovo pozoriste« u Ateni moglo primiti 17.000 gledalaca. Ispred gledalista nalazio se - u poeetku kruzni, a zatim polukruZni - prostor (orhestra), u cijem sredistu je bio Dionisov zrtvenik, oko kojeg se i odvijala predstava. Iza tog prostora za igru bila je zgrada koju su Grci zvali skene (odatle nase »scena«) a koja je sluzila za presvlaeenje glumaca i pripremu rekvizita. Njen prednji zid je iskoristen kao kulisa, koja je obieno predstavljala ulaz u hram ill u dvor.J)rugog dekora nije bilo, a kako se igralo po danu, nije bilo potrebe ni za scenskim

_ osvjetljenjem. Zato je stvaranje- tzv. pozorisne iluzije u punoj mjeri paloudio pjesnikovoj rijeei, ali i glumcevo] igri, o kojoj zato takoder, treba nesto reci.

Prostranost gledalista zahtijevala je od glumca da na noge navuee visoke »koturne« i da na lice stavi stiliziranu i izdaleka [as­ no vidljivu »tragicnu masku«, te da igra sirokim i jednostavnim gestama i govori povisenim i na poseban nacin »pojaeanim« gla­ som, cija je dikcija bila daleko od razgovorne intonacije kakvu danas obieno ocekujemo u pozoristu. Za to su se, uostalom, pobri­ nuli sami pjesnici, koji su svoje tragedije pisali sveeanim, uzvi­ senim, dostojanstvenim i u velikoj mjeri artificijelnim jezikom, primjerenim herojskoj velicajnosti njihovih dramskih sizea. g svojim poznijim dramama (sto se vidi i u ·Antigoni) Sofokle je

11 10

Ui~tinu, gr~ tra~eari su za redmet svo"ih ~~t~~i .i~kl~~-~ s,:?I¥¬ JJ.zJiero,w 1 .• e endi i o.K_.P!~d~ia. (Jedino EshiloVI P'ersijanci Obfa<!Ufu · isto is orijski Cfogadaj. Ali ni tu dramu ne treba posebno izdvajati, [er je za stare Grke mitsko pre­ danje bilo isto sto i istorija, [er je i istorija u to vrijeme imala oblik mitskog predanja). A upravo tom svojom utemeljnoseu u mit greka tragedija je zadobila istovremeno i jednu mjeru uni­ verzalnosti i jednu mjeru misaone dubine. Jer, mit na koji se ona oslanjala vec je i sam po sebi predstavljao tumacenje zivota, i to na osnovu jednog drevnog, kolektivnog saznanja; zato licnosti iz mitova nisu individualnosti za sebe vee arhetipovi, tj. slikovna olieenja opceljudskog iskustva, A upravo takvi oni su iz mita ula­ zili u tragediju, noseci sa sobom breme svog mitskog znaeenja,

Junaci grckih tragedija pojavljivali su se na pozornici pred svojim golemim gledalistern kao svima poznati likovi, tako reci kao slike jedne kolektivne svijesti, kao arhetipovi jednog zajednickog saznanja, koje je vec mitologija bila uoblieila u mastovne slike .

Ovdje, medutim, treba biti oprezan u zakljueivanju, jer bi bilo pogresno smatrati da su grcki tragicari u mitu nalazili sve: i prieu, i gotove karaktere i dublji njihov smisao. Jer, mit je u sustini izraz jednog iracionalnog saznanja, i bio je vise zasnovan na nekom predosjecanju stvari nego na njihovom [asnom videnju. Zbog toga su tragicki pjesnici mogli uvijek iznova »tumaeiti« svi­ ma dobro znani mit, prikazujuei poznate mitske junake u novom i intenzivnijem osvjetljenju, u kojem ce njihovi postupci i njihova sudbina biti dramski »objasnjeni«. Iako vezani za mit, ti pjesnici su u svojim tragedijama imali dovoljno slobode za vlastito stvara­ lastvo i za iskazivanje vlastitog dozivljaja svijeta, sto cemo malo kasnije i na primjeru pokazati.

Ipak, mit na koji se tragedija oslanjala odredivao je onaj opci duhovni horizont koji je uokviravao dramski svijet na grcko] tragiekoj pozornici. Naime, grcka mitologija je razvijala sliku jednog slozenog i viSestrukog kosmosa, Ciji je tek mali i naj­ beznacajniji dio bio - ljudski svijet. Taj je kosmos bio nastanjen mnogim neshvatljivo mocnim silama (olieenim u mnogim »gor­ njim« i »donjim« bogovima), koje upravljaju svim ovozemaljskim stvarima, pa i ljudskim zivotom. Medutim, za greku mitologiju je karakteristieno da se bavila ne toliko samim tim »onostranim«, i »vanzemaljskim« silama, koliko njihovim tajanstvenim, ali moe­ nim prisustvom u ljudskom zivotu. Moglo bi se eak reci da je prava tema grekog mita ipak bio covjek i njegov zivot u tom

Mitska utemeljenost grcke tragedije

Sve o eemu ona govori poznato je gledaocima jos mnogo prije nego sto ona i naumi da izusti svoje prve rijeci, Nakon toga ostaje joj da u sjecanju gledalaca osvjezi prieu. Uzmimo na primjer Edipa. Treba samo izgovoriti to ime i sve ostalo ni za koga nije tajna. Svi znaju ko mu je otac, ko majka, koliko ima kceri, koliko sinova, sta ce s njim biti, sta je pocinio, Na isti nacin, kad spomenes Alkmeona, i djeeurlija ce u horu povikati: »On je sisao s uma i u nastupu ludila ubio svoju majku! «

To je dobro osjetio jos komediograf Antifon Solunski (s kraja V i pocetka IV stoljeca prije n. e.), kad je sa zaviseu pisao o tragediji:

sve mora biti unaprijed odredeno). Naime, i sam sadrzaj grcke tragedije, njena utemeljenost u mitologiji, daje narn na znanje da se radi 0 jednom pozorisom einu za koji se niposto ne moze reei da je gledaocima pruzao samo zabavu, pa ni eisto umjetnieki uzitak. Naime, greki tragieari su iz svetkovine u svetkovinu pri­ kazivali drame zasnovane na poznatim pricama o legendarnim herojima iz grekog mitskog predanja. A treba imati na umu da stari Grci nisu imali svetih knjiga, koje bi ih vodile u njihovoj religiji i zivotnoj mudrosti, kao sto SU ih kasnije imali Jevreji, ili hriscani i muslimani. Za stare Grke »sveta istina« o ljudima i bogovima bila je u njihovirn mitovima i legenadama, u poeziji drevnih pjesnika Homera i Hesioda, ali takoder i u tragedijama Eshila i Sofokla. Pa kada je u IV st. prije n. e. Platon napao tragicke pjesnike, jer stvaraju krivu sliku o svijetu, on se, u stvari, kao filozof jednog novog doba pobunio protiv tradicio­ nalnog uvjerenja da su mit i poezija - izvor prave mudrosti. Medutim, sa ike· Eshila i Sofokla tragedija je imala

. r:~ci~~·-~~~~~~iiF~k[4i~1iilr£~:i~~~:l1sakr::i1~=···· ,iiiitskih prica, navodeei ih da se preko !~~~Etj.~~iti.t.~ Il1of.e.l'lii?i[t religi~znogp~r~.~~-u:.~~}l~~LT~o.s~va. u takvoj funkciji treba shvatiti i onu, onako znaeajnu iirogU koju je imao hor u grekoj tragediji, ali i ono njeno iskljucivo oslanjanje na mitske sizeje i njeno neprestano obnavljanje mitskog svijeta.

13 12

Labdokov sin Laj ozenio se Jokastom i vladao Tebom, all nije imao sinova. Ofalo§cen zbog toga, on se tajno obrati prorocistu u Delfima, koje ga obavijesti da [e ta toboze nesreca pravi bla­ goslov, posto bi dijete koje bi rodila Jokasta postalo njegov ubica. Laj se zbog toga otudio od Jokaste, ne iznoseei joj razloge. To je nju do te mjere razalostilo da ga je jedne noei, pesto ga je prethodno napila, namamila u svoje narueje. Devet mjeseci kasnije Jokasta je rodila sina. Laj je dijete istrgnuo iz dadiljinih ruku, probo mu stopala ciodom, svezao ih jedno uz drugo i ostavio dijete na Gori Kiteron.

Edip i njegova djeca

(Tebanska legenda)

Tragieki pjesnici su, dakle, u mitskom predanju nalazili ne samo gradu za svo)e dramske priee veci duhovno jezgro svijeta koji SU izvodili na pozornicu: eovjekovo suocavanje sa okolnostima kojim ne upravlja njegova volja vec volja bogova, ill pak sama Sudbina (gr. Moira), kao sila jaea i od bogova, zbog cega svaki eoviekov »neposluh«, svako njegovo prekoraeenje zadatih ljudskih granica, svaka njegova oholost, njegov hybris, postaje njegova »tragieka krivica«, a on sam - svoja sopstvena zrtva, osudena na stradanje i patnju. A to je upravo ono sto mi danas - sluzeei se grekom rijecju i na osnovu te grCke dramske poezije - nazivamo tragikom i tragickim osjeeanjem svijeta'. Me<:1utim, u greko] tragediji tra­ gieno je na neki naein uvijek uzvi.§eno, [er 'njen [unak svojim dostojanstvom zadivljuje i onda kada strada, i to mozda ponajvise upravo onda kad strada, jer nam se cini da tim svojim konacnim stradanjem uzvisuje svoju ljudskost do jedne mjere kad o njemu s postovanjem moramo reei: »To je l".:ovjek! «

Inaee, od mnogih grekih mitova najviSe tragedija (od onih koje su sacuvane) bave se tzv. »trojanskim krugom«, tj. onim sto se dogadalo poslije trojanskog rata, o kojem govori Homerova Rijada (Eshilov Agamemnon, Sofoklov Ajant i Filoktet, Euripidove Tro­ janke, Hekuba i Andromaha, na primjer). Odmah za tim dolazi tzv. »tebanski krug« s legendom o Edipu i njegovoj djeci. Kako tu pri­ pada i Sofoklova Antigona, korisno je upoznati se s tom legendom, koju ovdje prenosimo iz knjige Roberta Grevsa Grcki mitovi (»Nolit«, Beograd, 1969).

komplikovanom kosmosu. A u tom smislu je takoder karakteri­ stieno da se od svih grckih tragedija samo jedna, Eshilov Okovani Prometej zbiva u svijetu bogova. Ali i u njoj se Prometej vidi prvenstveno kao simbol samog covjeeanstva

Iako nama danas greki mitoloski svijet izgleda nekakako pre­ nastanjen, nepregledan i haotican u svom obilju, sami Grci su taj svoj kosmos vidjeli u nekoj sveeanoj harmonienosti, kao pore­ dak u kojem je sve utvrdeno i u kojem je sve na svome mjestu. MoMa se upravo zato njihovi mitovi toliko i have onim herojima koji su na neki naein »iskakali« iz tog utvrdenog poretka i svojim postupcima »izaztvali« sile koje njime vladaju. Zaista, mnoge grcke mitske [unake karakterise neka gordost, oholost, drskost (gr. hybris), koja ih tjera da prekoracuju granice koje su im kao ljudskim bieima bile zadate, zbog eega su onda morali biti kaz­ njeni od bogova. Cinjenica je da su upravo mitovi o takvim herojima najvise privlaeili tragieke pjesnike. Uostalom, za Ari­ stotela je upravo takav morao i biti tipiean junak tragedije: ni okorjeli zloeinac, ni sveti pravednik, vet eovjek koji je na neki nacin kriv pred svijetom i koji zbog toga mora da strada. Taj Aristotelov pojam »tragieke krivice« (hamartia), koji je kljucan u njegovom tumaeenju tragedije, nije bio zasnovan na etickom pi­ tanju dobra i zla, vec na eovjekovoj odgovornosti pred utvrdenim poretkom samog kosmosa. Uostalom, ni junak mita ni [unak tra­ gedije nisu za svoje postupke odgovarali pred sudom smrtnih ljudi, niti po njihovim promjenljivim mjerilima dobra i zla.

Ti gordi heroji grekog mita, cija je hamartia bila u drskosti s kojom su »iskakali« iz onog uredenog i urednog svijeta u kojem obiean covjek smjerno zivi, ulazili SU U tragediju nekako dvo­ znaeno: s jedne strane, oni su takvim svojim postupcima i svojim konaenim stradanjem podsjecali na zadatu mjeru ljudskih moci, preko koje se ne smije iei; s druge strane, oni su samim iskorace­ njem preko tih utvrdenih granica i ispastanjem zbog toga uznosili svoju ljudskost iznad ravni prosjecnosti i svakodnevice, zbog eega su i bili slavljeni kao heroji. Vjerovatno su takvi, u toj svojoj dvoznaenosti, u kojoj istovremeno i zastrasujuee opominju i saosjecajno privlace, naveli Aristotela da sustinu tragedije vidi u izazivanju jednog dvostrukog osjecanja - straha i sazaljenja, te da njen konaeni smisao shvati kao katarzu (»ociscenje«), tj. kao gledaoeevo oslobodenje, ili rasterecenje, od one napetosti koju su takva osjecanja u njemu izazvala.

15 14

Ali Sudaje odlueise da djeeak dozivi mladicko doba. Nasao ga je jedan korintski pastir, nazvao ga Edip, jer su mu stopala bila unakazena ranama od ciode", i odveo ga u Korint, gdje je u to vrijeme vladao kralj Polib.

(Po jednoj drugoj verziji ove price, Laj nije ostavio Edipa u gori, vec ga je zatvorio u kovcezie, koji je sa broda spusten u more. Koveeg je dospio do obale Sikiona, gdje ga je nasla Peri­ boja, zena korintskog kralja Poliba. Buduci bez djece, kraljica odnjeguje dijete kao svog sina.)

Jednoga dana Edip se uputi u Delfe da u prorocistu dozna sta mu priprema buducnost, pesto mu se jedan mladi Korineanin narugao sto nimalo ne li~i na svoje toboznje roditelje. »Kloni se svetilista, bijedniee! « - doviknula mu je Pitonka sa gnusanjern. - »Ti ces ubiti oca i ozenices se majkom! «

Posto [e Edip volio Poliba i Periboju u uzasavao se da im na­ nese nesreeu, on odmah odluei da se ne vraca u Korint. Ali u uskom klancu izmedu Delfa i Daulide dogodi se da sretne Laja, koji mu ostro naredi da se skloni s puta i ustupi prolaz boljem od sebe {treba pomenuti da se Laj vozio koeijama, a da je Edip isao pjesice). Edip odgovori da on ne poznaje boljih od bogova i svojih roditelja.

»Tim gore po tebe!« uzviknu Laj i naredi svom kocijasu Poli­ fantu da produzi. Jedan od toekova prignjeei Edipovo stopalo i on, obuzet bijesom, ubi Polifonta svojim kopljem. Zatim zbaci Laja na drum i, osinuvsi upregnute konje, natjera ih da ga onako spet­ ljanog usmrte, vukuei ga za sobom.

Laj je bio isao u proroeiste da se raspita kako bi mogao da oslobodi Tebu Sfinge. Ovo Cudoviste bilo je kei Tifona i Ehidne, ill, neki kazu, kci psa Orta i Himere, i doletjelo je u Tebu iz naj­ udaljenijih krajeva Etiopije. Moglo se lako prepoznati po svojoj zenskoj glavi, lavljem trupu, zmijskom repu i orlovskim krilima. Sfinga se smjestila u Gori Fikiji, u neposrednoj blizini grada, i presretala je svakog putnika koji je iSao u Tebu postavljajuti mu zagonetku naucenu od triju Muza: »Koje zivo bice, sa samo jednim glasom, ima nekad dvije noge, nekad tri, katkad ~etiri, a najslabije je kad ih ima najvise?« Sfinga je one koji nisu umjeli da odgonetnu zagonetku smjesta rastrzala.

PribliZavajuci se Tebi neposredno poslije umorstva Laja, Edip je dao tacan odgovor: »Covjek« - odgovorio je on - »jer kao dijete

puzi cetvoronoske, evrsto stoji na dvjema nogama kao odrastao eovjek, i postapa se u starosti.« N_a to se. s_finga mrtva stropost~ u podnozje planine i sva se razbi u dohm. Zbog toga zahv~ln1 Tebanci proglasise Edipa kraljem, a on se ozeni Jokastom 1 ne znajuci da mu je ona majka.

Tebom uskoro zavlada kuga. Jos jedanput morali su da se obrate Delfiskom proroeistu, Odgovor je bio: »Prognajte Lajovog ubicu! « Edip, koji nije znao koga [e onda u tjesnacu bio susreo, prokle Lajovog ubicu i osudi ga na pro~onstv~: . . . .

Slijepi Tiresija, u ono vrijeme najeuveniji vidoviti eovjek u Grckoj, zatrazi da ga Edip primi. . . . .

(Neki kazu da je Tiresiju oslijepila boginja Aten~ zato sto l~ je slucaino vidio kako se kupa, ali dirnuta molbama ~Je~ov~ ~a)~~~ uzevsi zmiju Erihtonija iz svog stita, zapovjedi: »Oeisti usi 'I'iresiji svojim jezikom, tako da moze da euje i razumije jezik prorockih ptica.« Drugi, opet, kazu, da je Tiresiju oslijepila Hera, jer je on jednu njenu ra~pravu sa Z~vs~m ~resudio u Zevsovu ~o~st,_ zbog. cega mu je ova), nakon osljepljenja, darovao unutrasnji vid 1 pro­ duzio mu vijek na sedam pokoljenja.)

Tiresija se pojavio na Edipovom dvoru, oslanjajuci se na drve­ nu palicu koju mu je dala Atena. On ot~ ~dip~ volju ~ogov~: kuga ee prestati kad Teba kazni onog ~011 je u~10 oca 1 ?zeruo se majkom. »Znaj, kraljice Jokasta, da je to tvo] muz Edip! « U poeetku niko nije vjerovao Tiresiji, ali je ~lje~ove rij~i . ~brzo potvrdilo Peribojino pismo iz Korinta. Ona je pisala da ]OJ izne­ nadna smrt kralja Poliba dozvoljava da objavi kako je Edip postao njihov usvojenik; i ona to ueini navodeei poram~ poje­ dinosti. Tada se Jokasta objesi od srama i bola, a Edip sebe oslijepi ciodom sa njene odjeee.

Neki kazu da je Edip, iako SU ga Erinije mucile optuzbama" vladao Tebom jos izvjesno vrijeme, dok nije slavno pao u borbi. Po drugima, medutim, Jokastin brat Kreont prognao je Edipa. Ovaj je prije toga prokleo Eteokla i Polinika - koji su mu bill u isto vrijeme i sinovi i braca - zato sto su ga uvrijedili poslavsi mu nedostojno paree zrtvene zivotinje - but, umjesto kraljevsku pleeku, uskra­ tivsi mu, toboze, time pravo da dalje vlada. Sinovi su, zato, suvih oCiju posmatrali Edipa kako napusta grad. Posto je godi­ nama lutao kao slijepi prosjak po cijeloj Grekoj, praeen odanom !,£~~~-om Allt!g~r..i<?~· Edip I\ajzad stigne u Kolon na Atici, gdje su

2> Erinije - Srde pamtilje ( rimske furije), Pomagacice Dike (Pravde), pamte svako nedjelo i zlocinca progone buktinjama i bicevirna od zmija.

'1 Edip (Ojdip) navodno znaci: »otecenih stopala«.

17 16

Mit o Edipu i njegovoj djeci u obradi grckih tragicara

Ova tebanska legenda o Edipu i njegovoj djeci bila je dio sve­ ukupne greke mitologije, dakle onog kolektivnog predanja u kojem su stari Grci kroz price o pojedinim tradicionalnim junacima, ill, pak, o bogovima, izrazavali svoju svi~est o kosmi~kom poretku svi­ jeta i narocito o eovjekovom polozaju u tom svijetu. Bez sum?.Je. zalosna prica o Edipu i njegovoj dje~~ i nama danas nen~et111~0 sugertSe~6-p6tresno saznanje)o post0j~j~ .nekih nad11udski~ sila koje se bezdusno poigravaju ljudima i njihovom srecom, ali, tal«>der, i o onim izilZetrum poJediricima Kcijlsu-u--stanjU-'da, tim silama uprkos, dostojanstveno prozive svoj h~~.!Jl.croz svoje str~­ danje stelmu slavu, kao oni koji su prevazisli nametnuta ogram­ cenja i sivu prosjernostna~eegz'istericije i svojim zivotom zadobili mjesto u Hramu Slavnih kao heroji o kojima pokoljenja prieaju. Doduse, mi ne mozemo sa sigurnoseu znati kakvo je sve znacenje za stare Grke imao ovaj mit o Edipu i njegovoj djeci. Ali da im je on bio vrlo blizak i da je pruzao moguenost razlieitog dozivljavanja i tumaeenja, potvrduje nam to sto su sva tri velika grcka tragi­ cara obradivala taj mit. Eshil ga je obradio u trilogiji (Laj, Edip i Sedmorica protiv Tebe), od koje je, na zalost, sacuvan sarno pos­ ljednji dio. Sofokle je u svom slavnom Kralju Edipu prikazao kako je Edip dosao do poraznog saznanja da je ubio oca i ozenio se maj­ kom i kako je sam sebe zbog toga oslijepio. U svojoj kasnijoj drami Edip na kolonu Sofokle je prikazao prognanog slijepog Edi­ pa koji na kraju zivota nalazi smirenje i spokojnost u smrti. U jed­ no] od svojih prvih zrelih drama, u Antigoni, on se bavi sudbinom Edipove djece: Antigona se su rotstavra naredbi kral·a Kreonta da se les njenogbrat rm a, ko·i ·e ro laAen · · · om o i nesa ran1en, z og e a s i ona i Kreont, ko'i ·e izdao u

·nare u. u emu obradio je i Euripi , 11e o njegove »Antigo­ ne« saeuvan samo kratak fragment. Medutim, saeuvane su dvije

(Robert Grevs, Grl:ki mitovi)

1e dolazro s pogrebne lomace. 1 pode da vidi Sta se dogada, . pa tako iznenadi Antigonu u cinu nepokomosti. On pozva svoga sina Hemona, kome je Antigona bila obecana, i naredi mu da je zivu sahrani u Polinikov grob. Posto [e Kreont ostao neumoljiv, }!_e~on ubije i s~be i Antigonu.

ga Erinije, koje tu imadahu svoj grad, rastrgle. Tezej mu je sahra­ nio tijelo u hramu Svecanih u Ateni, gdje ga je Antigona dos­ tojno ozalila.

Poslije progonstva Edipa Polinik i njegov brat blizanac Eteo­ kle bili su izabrani kao suvladari-xraljevi Tebe. Oni su se bili dogo­ vorili da vladaju naizmjenieno, ali Eteokle, na koga je prvo dosao red, nije htio da napusti prijesto na kraju godine. To odbijanje je opravdavao nepovoljnim predskazanjima Polinikove sudbine i prognao ga iz grada. Polinik se sklonio na dvor argivskog kralja Adrasta, koji mu je dao svoju keer za zenu i obeeao mu da ee mu povratiti prijesto. Tako je Polinik, zajedno sa Tidejom, kalidon­ skim princom, koji je i sarn bio prognan iz svoga grada, kraljern Adrastom i eetvoricom njegovih vojskovoda, krenuo na Tebu.

Stigavsi u Kiteron, Adrast posla Tideja kao svoga glasnika Tebancima, zahtijevajue] da Eteokle ustupi prijesto Poliniku. Kad na ovo u Tebi nisu pristali, Tidej je izazivao njihove vode jednog za drugim na pojedinaeni dvoboj, i iz svakog obraeuna izlazio je kao pobjed.nik. Uskoro Tebanci ne smjedose da prihvate izazove. Ar­ givci se tada pribliZiAe zidinama Tebe i svaki od sedmorice voda zauze polozaj prema jednoj od sedam gradskih kapija.

Tiresija, prorok s kojim se Eteokle savjetovao, prorekao je da ee Tebanci pobijediti jedino ako kraljevie iz kraljevske kuee dobro­ voljno ponucli sebe za zrtw bogu rata Aresu. To je ueinio Menokej, Kreontov sin, ubivsi se pred gradskim kapijama. Ohrabreni Teban­ ci u bijesnom [urisu ubise cetvorieu argivskih voda. Tada Polinik, da bi sprijeeio dalja krvoprolica, ponudi da se odluka o nasljedstvu prijestola prepusti ishodu dvoboja izmedu njega i Eteokla. Eteokle p~vati ~azov, i u zestoko] borbi oni smrtno ranise jedan drugog. Njihov ujak Kreont preuze komandu nad tebanskom vojskom i protjera argivsku vojsku.

VidjevAi da su svi pobijeni, argivski kralj Adrast sjede na svog krilatog konja Ariona i pobieze. Kasnije, kada je euo da Kreont nije htio dozvoliti da se ubijeni neprijatelji pokopaju, ode u Atenu i preklinjanjem nagovori Tezeja da krene na Tebu i kazni Kreonta zbog ~epoAtovanja bogova. Tezej osvoji grad iznenadnim napadom, zarobi Kreonta i vrati mrtve ratnike njihovim zemljacima i roda­ cima da ih sahrane.

Ali prije nego Ato je Tezej stigao u Tebu, 1\ntigona, Eteoklova ~ Polinikova sestra, nije poslusala Kreontovo "n11:rec1enje i tajno je nalozlla lomaeu da spali tijelo svoga brata Polinika. Gledajuci s prozora svoje palate, Kreont uoei slabi sjaj vatre, koji kao da

19 18

uzaludno koprcanje u tami svijeta; Euripidovo ~ealisti~ko ~lik~je 1 tudskih naravi i njegova skepsa prema tra~1c10na~ lJuds~ / bozanskim »zakonima« koji odreduju fovJekov _:bv?t. A .te 1~te temeljne crte ova tri velika gr~ka. tragi~~ra ~tkrivaJu se 1 ~m~ njihovim drarnama u kojima su om obradivali legendu o Edipu 1

njegovoj djeci. . . . u ovoj prilici zanimljivo je uporediti Eshilovu dramu Sedmo- rica protiv Tebe i Sofoklovu Antigonu, jer ova druga. dr~~ po~ l:inje upravo na onom mjestu gdje se prva zavrsava. E~povi smovi Polinik i Eteokle poginuli su u medusobnom dvoboju; ostale su rastuzene njihove sestre Antigona i Izmena da sahr~~ bracu; medutim, novoustolieeni tebanski kralj Kreont zabr~JuJe da se Poliniku, koji je pao kao izdajica svoga grada, odaju pogrebne poeasti.

Eshiloua tragedija Sedmorica i;:oti1: Tebe. i njen sporni zaorsetak kao uvod u citanJe Antigone

Kao sto je reeeno, tragedija Sedmorica protiv Tebe je zavrsni, jedini sacuvani dio Eshilove · trilogije o E'.dipu i njegov~m r~~· (Trilogija je, navodno, bila izvedena p~ p~t 467. go~e ~n]e n. e., donijevsi Eshilu prvu nagradu na pjesniekom ~~cenJu u okviru Velikih Dionisija u Ateni). Sadrlaj te tragedije je, ukra- tko, ovakav: ~ ·

Izgnan iz Tebe, 1.t'.Q.l.giik_..>sa jos sestoricom v?jsk_o~oda, udara s vojskom na rodni grad. Kao sto jedan moderni .kriticar ~ap~fa, »nijedno drugo dramsko djelo ne prikazuje s toliko usredisnjene snage situaciju u jednoj ljudskoj zajednici koja je suoeena sa sverazornim ratom« .. Prokletstvo Edipovog roda nadvilo se nad cijeli grad, i Eteoklemora daJ~{:icfe-u ~u~i:~~-~\'C?tot_su~bini: da udari na vlastitog brata i daobojica padnu u tom dvoboju. Sestre Antigona i Izmena, zajedno s horom tebanskih !ena i djevojaka, placu nad tijelima mrtve brace i nesreeom koja je zadesila Edipov rod: »Istu sudbu dodijeli im bog i unisti taj rod sve do u samu sd! «, Lesevi brace, koji su na sceni polozeni jedan kraj drugog, predstavljaju zastrasujuei znak »nesmiljene Sudbe«, koja je kona­ eno sustigla Edipov rod: »Kletva je kliknula pobjedni krik i stubo­ kom urusila njihov dom! «, Nakon svega, ljudima ostaje da opla­ kuju, ali i slave stradanje Edipa i cijelog njegovog rod.a kao zrtava »crne boginje Ate«, tj. boginje nesrece i obmane, koja fo­ vjeka navodi na zlo i onda ga survava u propast.

druge njegove drame u kojim je on obradio iste dogadaje kao i Eshil u Sedmorici protiv Tebe. U Fenicankama Euripid govori o borbi Edipovih sinova za vlast u Tebi i njihovoj pogibiji u me­ dusobnom dvoboju. U Pribjegarkama on govori o zabrani Teba­ naca da se sahrane oni koji su poginuli u napadu na njihov grad, te o njihovom popustanju pred molbama majki mrtvih ratnika koje je zastupao atenski junak Tezej. U stvari, od ukupno trideset sacu­ vanih njihovih tragedija cak se sest have nekim od dogadaja o kojima govori ova tebanska legenda,

Medutim, iako su i Eshil, i Sofokle i Euripid obradivali ovaj mit koji su njihovi gledaoci dobro poznavali, oni su vrlo slobodno pristupali tumaeenju i dramaturskoj obradi te price. Uostalom, i u svojim drugim dramama oni su - kao sto smo vee rekli - sizeje preuzimali iz mitologije, iz svima znanih starih priea, koje su nala­ zili kod Homera, Hesioda i drugih, nama nepoznatih greki epskih pjesnika, ill pak u lokalnim kultnim predanjima o pojedinim drev­ nim grckim junacima (Heraklu, Tezeju i dr.). Ali crpeei gradu za svoje drame iz tih mitova, oni su ih slobodno preradivali, po mjeri vlastite stvaralaeke individualnosti i vlastitog dozivljaja ljud­ skog zivota. To se naroeito jasno vidi u onim njihovim sacuva­ nim dramama u kojima sva trojica obraduju istu prieu: Eshilova tragedija Hoe/ore (drugi dio trilogije o Orestu, koji se.sveti majci Klitemnestri i njenom ljubavniku Egistu zbog ubistva njegovog oca, kralja Agamemnona) ima isti siZe kao i Sofoklova Elektra i

CEuripidova)tragedija s istim naslovom (Elektra je Orestova sestra k:o]a ga je i podstakla na osvetu). Ali iako je u sve tri drame size isti, one su medusobno veoma razlieite, jer je svaki od ta tri velika dramatieara kroz istu prieu izrazavao svoj vlastiti stvaralaeki ge­ nij i svoje vlastito videnje covieka i njegove sudbine, Kao sto su neki kritieari pokazali, Eshilova Elektra smisao zivota nalazi u ocekivanju osvetnieke pravde i njegovanju vlastitog gnjeva, da bi bratu Orestu, kad se vrati kuci, ulila snagu za neumoljivo iz­ vrsenje kazne; Sofoklova Elektra, pak, stupa u zestoke sukobe s majkom Klitemnestrom, odlueno se suprotstavljajuei svakom nje­ nom opravdavanju svoga zloeina (ubistva Agamemnona); Euripi­ dova [e, pak, Elektra samo slaba zena koju napusta snaga pred · uzasnim izvrsenjem eina osvete. A u tim razlieitim videnjima jed­ nog istog lika lako se otkrivaju razlieite temeljne crte ove trojice dramatieara: Eshilova duboko religiozna vjera u neumoljivu »vje­ eitu pravdu« koja uvijek dostize gresnika i strasno ga kaznjava; Sofoklov smisao za ljudske sukobe, koje on vidi kao eovjekovo

21 20

Po milosti je bozijoj i on bio kralj ! :n Kadmo ·- legendarni osnivac grada Tebe.

ANTJGONA Aja toj vlasti kazem: Brata cu svog

Pokopat ces ga zar, a sav ga mrzi puk? ANTIGO NA

GLASONOSA

Panek je1 Al' ovom ja cu nasut grob!

ANTIGONA

Oslobodene zemlje sud je strog i hud!

GLASONOSA

A odgovor je moj: Ne zbori uzalud! Objavljujern vam glas i zakljueaka rijec sto Kadmovoga grada donese ih vlast": Eteokla, sto gradu vjeran osta svom, pokopati vam valja s faseu svakojom, jer dusmanina mrzec izabro' je smrt i pao za domaju, pravedan i eist, onako kako dicno junak pada mlad. Toliko o njem kaze gradskog vijeca skup. A njegov brat Polinik, ovaj ovdje les, nek izvan zida bude ovaj baeen tren, nek razvlaee ga psi, nek njima bude plijen, jer on bi bio propast grada tebanskog da ne slomi mu silu dobri neki bog.

ANTIGONA GLASONOSA

Ja svjetujem ti: Nemoj prkos tjerat lud! Pogrebna povorka lagano odlazi. Dolazi glasonofa gradskog vijeea

GLASONOSA

Medutim, tekst tragedije koji je dosao do nas zavrsava se [ed­ norn dodatnorn scenom, koju - tvrde poznavaoci - nije napisao sam Eshil, vec ju je neko naknadno dopisao, i to upravo na osnovu Sofo­ klove Antigone. Ako je tako, utoliko je zanirnljivije procitati tu see­ nu, koja nam na taj naein prenosi bar neka od onih znaeenja koja su, mozda, jos Sofoklovi savrernenici otkrivali u sukobu Antigone i Kreonta kako ga je Sofokle prikazao. Sporni zavrsetak Sedmorice protiv Tebe stvarni je poeetak Antigone, pa zato predstavlja dobar uvod u citanje te Sofoklove drame:

sahranit makar sama, nasut cu mu grob, i nece bit me strah ne poslusati vlast, zbog neposluha nece osuti me stid. Iz utrobe smo iste, snazan to je spoj po krvi oca bijednog i po majeinoj. I trpi, duso moja, voljom zivom svom, za brata koji - mrtav - volje nema sam. Komadat neee njega ptica, pas ni vuk, grabezljivice kljun, ni gladne zvijeri zub, a ja cu, kako rekoh, visok nasut hum, ma zemlje trun po trun pod halje krlla skut. I nece smest me vlast u einu poboznom, jer [aka je i zena kad je hrabrost s njom.

Dakle, uz oca nek poeinu svog, groba im ne znam dostojnijeg!

Po svemu sudeci, Eshilova tragedija se zavrsava scenom kad se sestre spremaju da sahrane braeu, nad Njom nesreeom je nadvijena »Edipova sjena«:

23 22

(Preveo Bratoljub Klaic) hocu li moci odoljeti

A mi cemo pratiti ovoga, kako nareduje drlava i kako smatra pravednim, J er osim Zeusa i ostalih bogova grad nam ovaj od propasti saeuva da - stranom nasrtljivom vojskom preplavljen - ne bude moru u bezdan strovaljen. (Prema Poiiniku)

, VODA DRUGE POLOVINE ZBORA Jao i vaj!

0 vi Erinije ohole, sto eitave nistite rodove, sto ste do korijena samoga istrijebile Edipov rod, sto mi je sada poeeti, sto li je meni uraditi,

ZBOROVODA

Glasonosa ode. Antigona se obraca Izmeni i Zboru da joj pomognu sahraniti Polinika

Kazni li ili ne kazni grad one sto plaeu Polinikov pad, mi cemo sprovod mu biti, i spremiti njernu grob. Jer ovo je sviju gradana [ad, a ono sto gradska nareduje vlast eesto se promijeni drugi vec dan.

Pa dobro! Ali pamti opomene glas!

GLASONOSA VODA PRVE POLOVINE ZBORA

No dosta sad je svade, nikad kraja njoj, a ovog cu sahranit, zalud napor tvoj.

Zbor se podijeli nadvoje. Prva polovina prati Antigonu i mrtvog Polinika, a druga Izmenu i Eteokla.

ANTIGO NA

Osvecujuc se svima za pojedinca ein,

Tebe ce mnogi pratit sa suzama, a ovoga nitko pogrebnim pjesmama, jedino sestra bolnom falopojkom! Da li ee itko se zdruziti s njom?

GLASONOSA

Na uvrede je samo uzvraeao on.

(Prema Eteoklu) ANTIGO NA

No dotle tek dok ovaj ne ugrozi grad!

da ne oplacem ovoga i da mu ne naspem grob! Silan me hvata strah sto mi ga ulijeva vlast.

GLASONOSA

25 24

(Odlomak iz knjige »Grcka tragedija«)

U ovoj drami, koja je yje_r,qy~t~!? .. napisana..442. g., dogadaji opisani u Eshilovoj Sedmorici protiv Tf!_be p~E--~fu . .P.!.~~12.~tL Teba je osfobO(f~na od OQa~~Qi;tL~.$ joj j~,prij~_tjJaj m~~~U>.~­ tomstvo prokletog roda izumrlo je u bratoubojstvu. Ali Eteoltla su smatrali braruocem-svo~£a<Ia;a"Voliiillta napaai~em. ·zoog tOga njegov le~ treba da·<>~. aneiZfOfenKaQ J>TIJen psrmar--piicama: Ovakvo naredenje, k'oje je "iidao "Kioont, novi vladai-; neumjer~o je, i tone kao prekoraeenje plemeriHosti koje je.bll()~9i:>Osebi shvatljivo, iako iskaee iz opcih okvira zivota, -V~ ~ grijeh protiv bozanske zapovijedi da se mrtvima mora odati potaSt. Zbog toga Antigona ne dvoumi,Jv~ se na scerii." poja:vljuje ~to rijesena da sahrani svoga brata. Njen karakter i njena rijesenost u ostroj SU . suprotnosti sa stavom njene sestre Izmene, koja ne ispri~ava Kre- " ontovu zabranu, . ·ali ]oj ·se -podvrgava. Istina je da Ji~~~k zelio stvoritiefektan kontrast, a1i se time ne iscrpljuje smisao te njihove suprotstmjenoslIJUsporec1b-~riarn.dovodf i.i-·sVijesf§Ji1ti,i tipienog SolOKIOvoglierofa; s njegovom beskompromisnom odlue­ noseu, za koga svaka spremnost na kompromis, proraeun i po­ vlaeenje znaei poraz, ali tis~_enje koje ga ne moze pokolebati. I kada u toku te scene Izmena okrene sestri leda, pa Antigona .. ostaje da djela potpuno sama, llli postajenur sVjedoci one .. ~osti koja kara:kterizira_ sve veli)t.-:. ~otok!<?Y~ .J.Yco.Y~. L:m::iJe ... ~a svijetuvelilfo:--.;;-- · · ------~ .. -r- · _..,.,,,,,.L·-·""·l'·--" - ... · .. ,, .. 't.f prv~~di'j:iu drame Hemon, Kreontov sin i zaruenik Antigo­ nin, · ostaje potpuno po strani, a u cijeloj drami nema ni jedne scene u kojoj se oni zajedno pojavljuju. Bez sumnje, µ __ Sofoklovoj drami nema 'mjesta za Eros kao subjektivni dozivlja]; a osim toga scena izmedu Hemona i Antigone bila bi nespojiva s njenom usamlienoscu.

SOFOKLOVA »ANTIGONA« Zdenko LESIC

Albin Leski Sto ee proizaei nakon ovog razdvajanja tebanskog zbora na­ dvoje, iz tih njegovih nedoumica pred naredbom Kreonta i grad­ sirog vijeca i pred Antigoninom odlukom da slijedi zahtjeve srca, krvi i roda i da - uprkos silama vlasti - oda pogrebnu poeast svom mrtvom bratu Poliniku - o tome, eto, govori Sofoklova tragedija ANTIGO NA.

27 26

11 Prevod ovih Antigoninih rijeci razlikuje se od KlaiCevog u tekstu drame koji je u ovoj knjizi starnpan.

" Na kraju Sofoklove tragedije Ajant Odisej se odupire Agamemnovoj odlt1c1 da se ne sahrani Jes Ajanta, koji je bio s oruzjern ustao protiv svo.11h. nekadasnjih saboraca. Iako mu je za zivota bio glavni suparnik, Odisej svoj stav prema mrtvom Ajantu brani ovim rijecirna: »Mrzro sam ga dok je irnalo smisla mrziti ga.«

Za ljubav, ne za mrznju ja sam rodena. -

Cudno svjetlo na skorasnju kulturnu istoriju baca cinjenica da su nauenici vrlo uporno pokusavali da ograniee znaeenje tih rijeei

Ova velika scena sukoba sadrzi [os jedan pasus koji izgleda da predstavlja pjesnikov govor. On tu jos jednom istice da se mrtnja, taj neprijatelj svega ljudskog, mora obuzdati, ali sada to cini [os izra:lajnije i sa sirim znacenjem nego u Ajantu gdje je to govorio Odisej21, jer sada [eto zena koja kaze: ,..

Za mene takav nalog nije dao Zevs. Niti je pravda, sustanarka bogova podzemlja, Odredila da takve zakone ljudi postuiu. I ne mislim da su tvoji nalozi tako jaki Da ti, smrtnik, mozes prestupiti bozanske nepisane i nepogresive zakone. Nisu oni od danas, niti od [uce, vjeeni su i niko ne zna od kada su. Zato me strah od bilo Cije oholosti ne moze navesti da ih pogazim. 1l

Wilamowitz Ie ukazao na takvo majstorstvo u mnogim drugim odjeljcima; ali to nije ona vrsta tehnike koja naprosto sluzi dram­ skim efektima i dokazuje pjesnikovo umijeee; njena nesumnjiva svrha je u tome da iznese na vidjelo samo jezgro drame.

. ~-~~U __ 4.11t~~(:)na_,~. ~ro~stavlja.Jl:':)~~~gom u nepo­ m1rlj1Vom ~._Sofokle se--·smfi"Siroldm planom. Anttgona objasn]ava- za sto se ona bori i strada: za velike nepisane za­ kone bogova, sto sramnim cine svaki ljudski zakon koji ih oma­ lovafava. Te rijeei opet izra.Zavaju duboko shvatanje bezvreme­ ne vrijednosti; a nije potrebno posebno isticati koliko je i za nase vrijeme relevantan taj protest protiv svemoci drlave i etie­ kog konformizma; one zvuce kao da su danas izgovorene:

U pjesmi zahvalnosti i slave koju pjeva hor tebanskih staraca ima jedan ton radosti zbog oslobodenja grada. A onda Kreont objavljuje svoju zabranu. Odmah zatim jedan od strazara, posta­ vljenih blizu Polinikovog lesa, izvjestava da [e naredba prekr­ sena: nepoznata osoba posula je les prahom, da bi tim simboli­ ekim pogrebom dusa mrtvog mogla naci mir u podzemnom svijetu. Kreont pobjesni zbog krsenja njegovenaredbe, on podozrijeva iz­ daju i podmicenost, pa prijeti strazaru strasnom kaznom ako se krivac ne pronade. Sretan sto je ipak bar za trenutak izbjegao gospodarevom bijesu, strazar odlazi sa scene. Tu je Sofokle divno ocrtao prepredenog, brbljivog starca niskog porijekla i osrednje pameti.

Zatim dolazi oda o opasnostima covjekove velieine. Struenjaci su pokusavali da je povezu s nekim odredenim dijelom radnje. A to je, u stvari, jedan od onih odjeljaka u kojim se atenski tragicar s po­ zornice Dionisovog teatra obraca Ateni svoga vremena, upozorava­ [uci, preklinjuci. U vrijeme kada je Antigona bila izvedena vec je dosao do izrazaja onaj pokret koji je prijetio da razori same kori­ jene »nomosa«, postovanja zakona u svim sferama zrvota. Ono sto je od nezapameenih vremena izgledalo nepokolebivo, sto je bilo posveeeno tradicijom, sto nijedan razuman eovjek nije dovodio u pitanje, sad je bilo podvrgnuto racionalnom ispitivanju vrijedno­ sti. Trebalo je da sam razum prosudi sta je zastatjelo i sta treba od­ baciti, trebalo je da razum bude graditelj nove ere, u kojoj ce covjek odbaciti okove tradicije i krenuti putem savr5enstva. Bio je to program filozofa sofista, A tipieno je da se u vrijeme kada se Atena bila uzdigla do ponosite i opasne velieine postavilo pitanje kuda takav razvoj moze odvesti.

Eto tada je Sofokle pisao svoju odu o eovjekovo] opasnoj spo­ sobnosti da siri opseg svoje moci nad prirodom i da simbole svoje vladavine protegne do krajeva zemlje. Takva neiscrpna zudnja za moei zbunila ga je i uznemirila. Posljednja strofa te ode je oeigledno uperena protiv sofista, koji su svojoj razornoj kritici bili podvrgli eak i vjeru u bogove i u vrijednosti koje su oni olieavali. Ta posljednja strofa je jedno od najvecih svje­ doeanstava vjere u apsolutne vrijednosti.

.Na sceni se opet pojavljuje strazar, privodeei Antigonu, koju je iznenadio u drugom pokusaju da sahrani brata. Dva puta je ona usla do bratovog tijela. Prvi put je vee bila izvela ono sto je naumila. A sad je dosla da na sebe preuzme poslje­ dice. Ovdje se moramo diviti Sofoklovoj tehnici - Tycho von

29 28

(Albin Lesky, Die Griechische Tregoedie, Stuttgart, 1964)

zabranjujuci sahranu, okaljao sebe i svoj grad strasnirn zlocinom. Sarni bogovi govore kroz njega, ali i tada Kreont odbija da od­ stupi: »Sve kad bi ga i orli Zeusovi ko plijen razvuei htjeli cak pred Zeusov prijesto sam, ni od tog grijeha ne bi spopao me strah da pristanem na ukop.«l.Jgqjpp RPil.Pri:Wtni9m)ifoe nesrece on zurno, ali uzalud, mijenja svoju odluku. ·Antigoriu treba oslobo.~:l#i: ali ona se vet objesila, Hemon se_ .. ubio kraj tijela svoje drage, E.WidJka, lena Kreontova, umire ftad to s~n~, a Kreorit ostaje Sain. kao puka sjenka, pa niegov fizil:ki opstanak ne znaci ni§~a,JE;r Je .. rij~~ov duse~i ~lom·~otpim,.Yi~~n,J.,:~ak~

~~:O;t:Ic~~§~~~~?~~~~;~~tk{~;1~~!\7~t ~~z1!~.1l I1~h,_

na samog Polinika, odrieuei im primjenljivost na siri ljudski plan, sto mi smatramo tipicno sofoklovskim.

Ali mot je na strani novog vladara, i Antigona mora umrijeti. S Izmenom, koja joj se sada pridruzila, odvode [e u palatu. Sve do ovog trenutka Hemon se ne uplice, ali ni njegova preklinjanja, ni prijekori, ni pozivanje na mnijenje svih Tebanaca ne mogu pokole­ bati tiraninovu odluku. Ono sto Hemona podstiee da govori jeste njegova ljubav prema Antigoni, ali on to ne pominje: Sofoklova pozornica iskljueuje takav subjektivan istup. Pa kada Hor, kao u nekom odjeku te scene, pjeva o Erosu, onda je to kosmieki Eros, koji ima mot nad ljudima i zivotinjarna, pa eak i nad bogovima i koji vlada sirom cijeloga svijeta.

Antigonu vode u smrt - bite ziva sahranjena. Tu poeinje nje­ na zalopojka, lJ. <:lug_oj tmaljci . ona zajedno s horom oplakuje svoj zl.vot kojem je uskraeeno da se lspuru u udaiL To je ona ista Antigona koja je bila tako odlucna u akciji, all tek sada mi mozemo procijeniti stvarnu velieinu njenog eina. On nije bio podstaknut tvrdokornim pridrzavanjem principa, niti muskom borbenoseu koja je sklona da se opire sill drZave; Antigona je zena kao Izmena, i kao svih tebanskih zena, i njena nadanja i prizeljkivanja bila su tipieno zenska, Tek u tom ovom komosu (horskoj igri) ona se pojavljuje u punoj ljudskosti, otkrivajuci time svu obimnost svoje zrtve .. Op.a ne .. ~. ono~..st.2...isc.u.film!~. i svoju lirsku tuzaljku zavrsava sazeto obrazlozenim opravda- njem. J'liep .:z.:.ajµiY~~. d~ s~cil>.m.i!~~ na ~Q.QIP""~![~ijl,\ti,.gubitak

~E!uga i djes;e, ji...nikag J)~t~ .. ~eramo smatrati, kao i Gete, cudnim. Vjerovatno je Herodot, s kojrm se Sofokle poznavao, uti­ cao na njega svojom prieom o :Zeni Intafemesovoj. Ali i pored toga mi ne smijemo potcijeniti valjanost koju je za Grke imalo ovo ra-

. cionalno obrazlaganje velieine sestrinske ljubavi. Otkako je Hegel pokusao u Antigoni naei objektivni sukob

izmedu dva podjednako valjana zahtjeva, zahtjeva drzave i zah­ tjeva porodice, sliena objasnjenja su se eesto Ma. Ali potpuno odbacivanje Kreonta u sljedeeem odjeljku pokazuje nam da opo­ vrgava sam tekst. Ono za sto se Antigona uistinu bori nepisani su zakoni bogova, zakoni s kojim - kako to sama kaze - poli$__\ (grad-drzava) nikad ne smije doci u sukob. Ali Kreont ne dje­ luje kao predstavnik polisa, koji [e, u stvari, [ednodusno na Antigoninoj strani; njegova odluka je nasilnieka i opak!V'Ve<: prva scena nakon sto je Antigona odvedena u smrt ne'mavlja sumnje u to. Tiresija, prorok, dolazi i objavljuje da je Kreont,

ANTIGON A

33

ANTIGONA } k~ . Edi IZMENA cen pove KREONT, njihov ujak, kralj tebanski EURIDIKA, zena njegova HEMON, njihov sin TIRESIJA, prorok STRAZAR PRVI GLASNIK DRUGI GLASNIK ZBOR staraca tebanskih PRATNJA Kreontova i Euridikina DJECAK Tiresijin t\~ ./.._L ~('-"'\

Pozornica prikazuje kraljevski dvor u Tebi ~";)..__:,w\J...., ~~\ 1..:i~.'"'\:'

ANTIGONA: Izmena draga, sestro moja, da Ii znas, imade Ii na svijetu [oste kakav jad, sto n~ svali na pleme Edipovo Zeus. Jer nema nieeg ruznog niti sramotnog, ni bolnog, niti bijednog, niti neeasnog, 5 eeg ne bi bilo medu ovim nasim zlom. Pa I sad kazu, da je opet vladar na§ ovjavio po gradu neku zapovijed. Da l' znd il' ne zna§ vijest, da bratu mom i tvom namjenjuje se kob ko stvoru du§mansko~~J 10

IZMENA: Ne saznah nista jo§ i nikakav mi glas, Antigona, ne dode dobar niti los o naso] braei, otkad ono isti tren u dvoboju su nasl uzajamnu smrt. I nista drugo ne znam, vee da ovu noe 15 napustise Argivci opsjednut nam grad, i sve mi je svejedno, ne brinem se tim.

ANTIGONA: To znadoh, pa te amo pozvala sam stog, pred vrata ovog dvora, da mi ruje§ rij~.

IZMENA: A §to je? Sto to muti duse tvoje mir? 20 ANTIGONA: Pokopat j e d no g brata dade Kreont kralj,

a d r u g o m bratu ne da da se naspe grob. Eteoklu je,. vele, kako trdi red i zakoni i pravda, d a o vjeeni stan,

Osobe

(Svice. Iz kraljevskog dvora izlazi Antigona. Poslije nje lzmena.)

I. c in

(PRO LOG)

35

St. 89. Bogovima jer je najveci grijeh ostaviti mrtvaca bez ukopa.

25 ocekuje nas grozan, povrijedimo l' vlast i odluku vladara prekrsimo svog. 60 I promisli, da mi smo zenski porod slab, s muskarcima nam nije lako biti boj Ta nasom sudbom ravna uvijek netko [ak,

30 pa podnijetvalja to, a iJos tezubol. Pomolit cu se stoga svijetu podzemnom, 65 nek oprost meni da, jer sili ustupam, i poslusat cu vlast. T.~ :r}.jj_e_E!._uda!_stv_~r,

i tko preko svojih snaga zeli k ciljy stic, ~ · l . - ··- .. ~·-··•·"······"··~---····· .. ·-----------··· --~r-,..

35 ANTIGONA: Pa dobro! Kad bi sada ti i htjela, znaj, suradnje tvoje cin mi ne bi bio drag. 70 Ti misli kako hoces, ali [a cu poc i onoga sahranit, za to rado mrem. Da draga njemu dragom u grob legnem s njim

40 poeiniv sveti grijeh. Ta podzemni nam svijet postovat vise valja vec zemaljski red, 75 jer vjeeni nam je dom. A ti, kad takav.sud u dusi nosis svojoj, gazi bozju east!

IZMENA: Mane gazim je [a, vec stvor sam slabasan, 45 da opirem se volji grada eitavog,

ANTIGONA: To izgovor je tek. A ja se dizem sad 80 i idem bratu dragom grobni nasut hum.

IZMENA: 0 jadnice! Koliko za te me je strah! ANTIGONA: Za mene nemaj straha! Svoju brini skrb!

50 IZMENA: Bar nemoj nikom naum povjeriti svoj, nek tajna bude to. I ja cu drzat rijec. 85

ANTIGONA: 0 jao! Kazuj svima! Mria ces mi bit, presutis li, vee ako razglasis mi cin,

IZMENA: Sad hladan treba um, a tobom hara strast. 55 ANTIGONA: No znadem, k om e treba tim da omilim.

IZMENA: Dakako, ali tra:Zis nemogucu stvar. 90

34

da mrtvi caste njeg u svijetu podzernnom. Polinika pak, stone jadan nade krill zabranio je, kazu, gradanima svim ukopati i suzom oplakati nje~ Da nepokopan i ni od kog ozaljen pticurinama gladnim slatki bude plijen. Ovakvu, kazu, tebi dobri Kreont rijee i meni, da, i meni nalaze, da znas. I sada amo ide, da bi od njeg svak, tko [oste ne zna toga, jasan cuo glas. A nade li se tko da krsi nalog taj, tog kamenovat ima eitav ovaj grad. Ovako stoji stvar, i sada ide fas da dostojna se kazes easnog roda svog.

1zMENA: Kad tako je, o jadna, gdje je meni moc da mogu spletat ili raspletati evor?---.

ANTIGONA: Porazmisli, da l' mozes skupa sa mnom poe. IZMENA: Za kakvim poslom to? I sto je naum tvoj? ANTIGONA: Da pomognes mi mrtvom bratu nasut grob. 1zMENA: Sahraniti ga kanis mimo zapovijed? ANTIGONA: Dakako, kao brata moga, a i tvog,

kad neces ti. Jer ja ne mogu izdat njeg. IZMENA: 0 jadnice! Iako Kreont ne da tog? ANTIGONA Od duznosti me mojih nece odbit on. 1zMENA: --to jao, sestro moja, zar zaboiavlj~ ··· . - · na oca nam, sto golem snasao ga rug,·

kad vlastitom je voljom otkrio svoj grijeh, i vlastitom si rukom oduzeo vid. A majka, s kojom braeni savio je log, spletenom omcom stvori kraj zivotu svom. I trece, oba brata, nesretnika dva, · u istom casu ista zatekla je smrt,

--~~jedan-protiv drugog podigose mac. Bez ikoga smo sad, i gledaj, kakav jad

37

i potieuct svoje suborce na hrabrost i izddl.jivost. St. 105. Dirkino vrelo - izvor na za­ padu od Tebe; po okrutnoj nimfi Dirki, koja je za kaznu zbog svojih nedjela bila privezana za divljeg bi­ ka i izdahnula, vucarana po gori, u najvecim mukama. Njezino tijelo pretvori bog Dioniz u izvor.

St. 100. Zbor pjeva radosnu pjesmu, jer je neprijatelj odbijen. St. 102. Teba je imala sedmoro vra­ ~a. Na svaka je od njih jurisala po [edna neprijateljska eeta. Polinik se bori? na petim vretima, a argivski kral] Adrast, voda eitave vojske, na sedmim. Eteoklo je s tebanske stra­ ne [urio od vrata do vrata, boreei se

110

105

100

115

Sunce predrago, ni.kad joA takav ne zasji jutra sjaj gradu Tebi sedmovratno]. Ti jedva nam jednom ogranu, o oko zlatnog dana, idue sa Dirkine izvor-vode. Osvajaea srebroAtitnog, §to amo posla grad ga Arg, u di.vlji ti nam nagna bijeg potresav uzdom snaznijom. U nMu zemlju dozva Pollni.k, kog je zbog sporova spopao bijes, a onaj ko orao srebmih krila uz krestanje prodomo zflpol:e let i brzo stife od Arga do Tebe. U ruci. mu ubojni mac, na glavi. konjogrivnl sljem,

ZBOR:

Prva strofa

Ulazna pjesma

95

36

ANTIGONA: No kusat moram, makar i dozfvim slom. IZMENA: ~e valja niti po.tettm-nedOsti.fan. ANTIGONA: Zamrzit cute, ako tako nastavis,

i omrznut ce~ s pravom bratu pokojnom. A sada me prepusti nerazumu mom i muci ovoj strasnoj. Zbilo se Ato god, za easnu ja cu stvar skoneanje easno nae,

1zMENA: Pa kada hoees, idi.! Ali ~inom ti.m ti pothvat vdi§ lud, no - mio mrtvi.m svi.m. (Odu.)

39

38

St. 159. Kreont je sada kralj, jer od izravne kialjevske loze nema vi~ muskog potonika.

160

155

150

145

p~lez. u ruci poeeo uspinjati na zid vieuci, ?a ga. !1-i Zeusov grom nece zadrzati u zel11 da razori Tebu. Zeus ga n~ to _p<1godi rnunjorn, tr- mu se raskidani udovi razletjese svuda naokolo, a tijelo mu se u plamenu stroposta na zemlju.

St. 124. Ar~sov t1:ijes - ljuti boj. St. 133. Ov1 se stihovi odnose na K.apan~Ja, stria Hiponojeva i Laodi­ kma~ Jedno~ od sedmorice voda eargivske V?Jske; on je jurisao na sesta vr~ta 1 dovukao je visoke op­ sadne ljestve, pa se s bakljom za

135 Nauznak na zemlju srusi se onaj s trijeskom drzeci baklju za palez, a kako je samo ludo srnuo poput vjetra pomaman za bojem. A neurnorni Ares strijelama sigurnim sije

Druga strof a

130

Ali je preslavna Pobjeda dosla nama, bogatu kolima Tebu ona voli. Stoga svaki sad rat neka u zaborav padne, u bozje hramove hajdmo i plesimo 6tavu noe, nek sva se Teba trese, Bakho nek bude nam vod. No evo nam novog zemlje glavara Kreonta, sto je Menekeju sin, po bozioi je volji sada nam kraljem. Dolazi sav uduben u misli. Na vanredan saziv ovo nas sazva, svakom je jednaki poslao poziv, ·. da skupi se ovdje starjgina zbor.

125

Druga antistrofa

120

Ponad krovova sletje on, Vrata sedmora opsjede kopljirna svojim krvozednim, No ode jos prije no zasiti nasom krvlju celjusti, i prije nego vatre far po utvrdama rasu plam. Takav nasta Aresov trijes, tezak se bio s dusmanom boj i kad nam vec okrete leda. A hvastava rijec se ne mill Zeusu ' pa stoga, kad on je vidio njih · da naviru zvekcuci oruzjem zlatnim i prezira puni, pusti svoj grom i obori onog od argivske vojske, sto se uz pobjedni klik na nas vec popeo zid,

na jednu i drugu stranu rnedu Argivce smrt. Kad sedarn branfca sa sedmorih vrata jedan kra] drugog priniiese plijen na zrtvu Zeusu, sto pobjedu dade, ne bjese s njima zlosretne brace, od istog sto oca i matere iste dodose na svijet. Padose oba u dvoboju ljutom u isti cas,

Prva antistrofa

185

180

175

170

priblizuje se smak, a be iz bijede spas. Nit ikada mi dusman moze biti bliz, jer zemlja nasa nama jedini je §tit. 190 U plovidbi, dok isti pravac nam je s njom, i prijatelja nasih veei bit ce broj. Na takav naein zelim vladat zemljom tom i s tim se slaze moga naredenj a glas o sinovima naseg kralja negdasnjeg, 195 Eteokla, na koplju borca [unaekog, sto pade ovdje za nas boreei se grad, nek sahrane i svaku odaju mu east, da §tuje ga visoko i pod zemljom svijet. A drugi .l>rtit.::.. ~~9,n,~mc.!P.2~2_ad, 200 sto iz tudine na svOj_ podiZe se dom i ognjem htjede sazgat i stubokom strt bozanstva nam i zemlju, bratsku prolit krv i robljem nas ucinit, za nj zapovijedam da nepokopan bude i neoplakan, 205 da ostane bez groba i neozaljen, ptieurinama plijen · i psima za!og~j i svakom oku uzas tako nakazan. To presuda je moja. I dok god sam ziv, neklii!ai_§tY:m...1se uvijek sklanja s putamog, 210 a tko je cijelim srcem gradu ~Y.C>Ill:. sklon, log Hvog c11. ~- ~v<>g dusom §t()v~t -~vom.

zsoaovoes. Razumjesmo sto reee nama, kralju nas, o dobrom stvoru svakom i o rdavom. Primijenit zakon svaki tvoja moze moc 215 na zive i na mrtve sve u zemlji toj.

KREONT: Nad naredenjem mojim va§ ce bdjeti sktlp. zsoaovoex, Naredi nekom mladem, da se bavi tim. KREONT: Uz mrtvog tamo stoji odred bru.Zan. zaoaovoes. A sto nam onda imas naredivat jo§? 220 KREONT: Pa ustreba li kog na pravi svrnut put.

165

40

KREONT 0, ljudi, silan potres uz}jfl}ja nam grad, no sad mu opet bozi potporanj su evrst. Po gllsnicima eto amo sazvah vas u prvom redu stog sto davno znadem vee da §tovali ste vlast, kad vladao je Laj. Kad ovoj zemlji Edip zatim posta vod, vi bill ste mu vjerni. A kad pade on, spram djece ste mu isti zadrzali stav. Sad oba sina, §to ih Edip rodi kralj, u jednom danu snade uzajamna smrt, medusobno jer jedan drugom proli krv. Ja kaoprvi ro(takdomakraljevskog

pravu drZim vlast i drevni priiesto taj. ' o nikome se ne zna srce, um i cud ·

e dokle g~(f o njemu ne steknemosud; da uvijek zeli nae sa zakonima sklad. Odavno znadem dobro po iskustvu svom,

r da najgori je onaj od vladara svib tko ne man za savjet ljudi razumnih i ne klle sto rmsll, jer ga prij~i strah.

<, Akome vise zna~i neki njegov drug no domovina, taj je eovjek nevrijedan. Nek svjedok meni bude sveznajuei Zeus, da ne bih mirno gledo kako gradu mom

(Dolazi Kreont sa dva pratioca.)

D.Mn

(PRVA EPISODIJA)

43

jano zeljezo ili prolazili kroz pla­ men, vjerujuci da im se nece nista dogoditi ako su nevini.

St. 270. Okrivljenici su se u stara vronu-na podvrgavali tzv. »bozjem sudu«. Golom bi rukom hvatali usi-

Kad prvi dnevni strazar obavijesti nas, 255 zapanjismo se svi na mucan dogadaj. On pokrit [e, doduse, no to nije grob, tek ozgo malo praha, vrlo tanak sloj, da izbjegne se grijeh. A nigdje Iiokrug ni zvijeri niti psu grabezljivome trag. 260 Oborismo se ostro jedan na drugog, strazaru strazar mnogu gorku rece rijec, i pobismo se najzad, ljut se razvi boj, a ne bijase nikog da razvede nas. Jer svaki medu nama djelu bjese kriv, 265 a nitko o njem nista nije znao bas. I spremni bjesmo rukom drzat eelik vruc kroz oganj proc i zaklet bozima se svim, da nismo krivci djelu, nit da nam je znan nadahnitel] tog cina ni zlocinac sam. 210 Kad uvidjesmo da nam zaludan je trud, tad jedan rece nesto, cime nagna nas da pokunjimo glave u neznanju svom, da l' odbit nam je ili primit prijedlog taj. On predlozi da tebi valja poslat vijest 275 i nista ne zatajit o slucaju tom. Mi poslusasmo njeg i mene izbra zdrijeb da odem i da, [adan, okusam tu slast. Ne dodoh rado [a, nit ti si meni rad, jer takav glasnik nije dobrodosli gost. 280

znonovoex O, kralju, vec mi davno razum veli moj, da bozji prst u djelu osjeca se tom.

KREONT Usuti, da me ne bi obuzeo gnjev, ne ispadaj i star i lud u isti mah. O bozjern prstu zbor je nesnosan i glup. 285

ZBOROVODA: zar je itko lud da svoju zeli smrt? KREONT Dakako smrt! No ima ljudi pohlepnih,

pa nada na dobitak cesto goni njih. (Dolazi strazar.)

STRAZAR: 0, kralju, necu rec da probija me znoj 225 i poskocan da amo dognao me trk. Razmisljah mnogo iduc amo dvoru tvom I osvrtah se eesto zelec natrag poc sve slusajuci mnogi savjet srca svog: ne zuri, jadan, tamo, gdje te eeka bol! 230 A zatim: zasto stojis? Ako od drugog saznade Kreont sve, zar minut ee te jad? RazmisljajuCi tako, krok mi bjese spor i bdiilji se meni ovaj kratki hod. Na kraju se odlucih svrsit nalog svoj 235 iako pravo ne znam sto ti imam rec. I sad sam tu u nadi da ce moja vijest izazvat samo ono sto je usud moj.

KREONT: A sto te tako tisti, te si slomljen sav? sTRAt.AR: Za sebe zelim tebi reci prije sveg, 240

da djela ne poeinih, nit mu krivca znam, pa ne bi bilo pravo da me kaznis stog.

KREONT: U obrani si, vidim, vojnik pouzdan, no kao da mi nosis neki novi glas.

STRAZAR: Jezovit glas, pa otud strah me hvata ljut. 245 KREONT: Ta reci jednom vec i nek te nosi bijes! STRA:Z:.AR: I reci cu. Bas sada netko pokri les

i nestade. Po tijelu posu prah mu suh te time, kako treba, obred svrsi svet.

KREONT: Sto velis? Tko se drznu cin izvrsit taj? 250 STRAZAR: Jane znam. Ni trnokop mogao se cut,

ni sjekira, ni vidjet neutrtim tlom od kola usjek neki. Svuda suhi prah, a nigdje krivcu djela bilo kakav znak.

42

45

345

Prva antistrofa

Pttca lakokrilih pernati rod njegovim zamkama postaje plijen,

340

Prva s t a j a c a pjesma

Prva strofa Mnogo je sila na svijetu tom, no najjaci od sveg ljudski je soj ! Kad morem puse [uznjak jak i hueni svuda diZe sum, po njemu eoviek vodi brod. A zemlju, boginju najvisu, sto vjeena vjeean nosi plod, preorava stalno Covjekov plug, uz konjski snazni spreg.

335

330

325

320 Zar ne shvacas da dosta rekao si vee? Da l' uho ti ii srce moja dira rijee? Ne naklapaj mi tu o sijelu bola mog! Poeinitelj ti dira srce, a ja sluh. 0 brbljavca Ii jednog, ljudi, dosadnog! Nos onim djelom nemam posla nikakvog. Zaveden srebrom dusu prodao si, znam. Jao! .~J~~Q_~~je_~_ad sud donesekrivi sud! Mane igraj se-rije~ina! Krivca zeliln znat. Ne odate 1i njeg, iskusit eete tad da krivo steeen novae zao rada plod. 0 da mi ga je nae! No bilo kako god - [er valja imat srece trazec krivcu trag tek ja pred ovog nikad viSe neeu doc. A sad, kad ziv izmakoh nevoljama tim, nek bogovima bude hvala olimpskim. (Ode)

44

ZBOR:

sTRA!AR:

KREONT:

KREONT:

sTRAtAR: KREONT:

sTRAt.AR: KREONT:

sTRAL\R:

KREONT:

sTRA2;AR:

Za onog zar da brine ikoji se bog, da pokapa ga kao stvora zasluznog, a dosao je amo da sazeze grad i hramove i dare bozima u Mst, i zakone i srecu zavieaja svog. 290 Zar mislis da ee bozi stvora stovat zlog? Dakako, ne! No davno znano mi [e vee da ima u tom gradu ljudi buntovnih, sto gundaju na mime. Nece sagnut vrat i meni se na radost u mo] svrstat red. 295 Ti buntovnici nekog novcem, dobro znam, podmitise, da cin izvede zabranjen. ~~--~-~~-.QR:PO~-~-~!~_v nema svijet, on gradove ce sru§it i razoritsviid" - - ·

.~b~g njeg.rillioii_~~~ek napusta svoj dom. 300 U n()v~u_leti.raz1,9g__~ogih djela zhl?-·.·-

1 OJ1 ueitelj je los i ljudi eestitih i k.azuje .~ niske lUJtavosti 'put,

_i postupak u svak9m-~fuu bezboznom. A oni sto za novae nasuli su grob, 305 dozivjet ce da budu kaznjeni ma kAd. (Straforu) I ako ikad za me ista bjese Zeus, ti dobro znaj, sad ja se tebi kunem njim: ne pronadete l' onog tko je ovom kriv i ne stvorite 1i se s njime preda mnom, 310 ni jednog nece stici samo tako smrt, vec visit cete, dokle dahom posljednjim ne prokazete krivca i dok razum vas ne spozna g d j e dobitak lezi mu i spas, i da od novca ima stvari vaznijih. 315 I znaj, da mnogi koga srebra mami zvek, postradat moze prije nego srecu stec,

sTRAtAR: Da I' dopustas mi zborit il' da idem sad?

47

370

365

360

ZBOROVODA: Bozanskog li cuda! Neodlucan stojim, zatajit ne mogu, jer dobro je znam. Antigonu vode, kraljevsku keer. 0 nesretno dijete Edipa nesretnog oca! 375 Ta valjda te nisu zatekli tamo da cinis onaj nepromisljen em i krsis nalog vladara svog?

sTRAZAR: Dovedoh vam zlocinca. Uz mrtvaeev les zateeenog na einu. Nego gdje je kralj? 380

zsoaovoaz. U pravi tren iz dvora vraca nam se bas. KREONT: A sto je? Zasto velis da [e pravi tren? sTRAZAR: 0, kralju! Smrtnik ne sm'je ni na sto se klet

jer u laz ce ga stjerat neki slueaj nov. Ja rekoh da ti vise nikad necu doc, 385 kad odagna me ono tvojih prijetnja huk. sad u sreci silnoj, sreei nenadno], ja dodoh, premda krsim zakletve si rijec, i vodim djevu ovu zateeenu bas kad kitila je grob. Ja ne eekah na zdrijeb, 390 otkriee krivca tog je pothvat samo moj. I evo ti je, kralju, pa sad kako znas, donesi sud, a meni dopustenje daj da Iz te bijede odem eist i slobodan.

355

(Dolazi strafor vodeci Antigonu.)

m. e i n

350

(DRUGA EPISODIJA)

46

Druga antistrofa

I voljom on je slobodan, te moze zivot imat cist, ~ moze bit i porocan. Tko stuje red i bozju rijee, taj svojoj zemlji bit ce stup,

· a nepost~z.i j~ eovjek gradu svome jad. Nek gresan covjek nA-mojne jaVi se prag,

'-- ne zelim nikad biti iste misli s njim,

Druga strofa

I krilatu on stvori rijec, i umnih misli stvori splet, i drzavnog zivota red. Taj umnik sebi nade stit od studeni i dazda zlog, i nenadano nista ne zbiva se s njim. No premda zna za mnogi bolestima lijek, od_s~i nij~.nik:~4 . .E~ilsa~~~

zivotinjski pred njirn rusi se skot i ispod pucine podvodni svijet. Sve lovi mrezom pletenom domlsljat eovjek svemu vjest, Vjestfnom svojom sili on na sluzbu sebi divlju zvijer, a konj i silni gorski bik pod njegov jaram saginju vrat.

KREONT: A gdje i kako zlocin otkrio si njen? 395 a i za ovo sad, i ona prizna ein. STRAZAR: Zakapala je les, I to je sve sto znam. Kollko god priznanju radovah se tom, 430 KREONT: Dal' siguran si il to? Ili zboris lid? u svom sam srcu ipak osjetio bol. STR.A1AR: Bas ona bjese to sto kopala je grob. Ta svaki fovjek voli zla se rijesit sam,

Razumijes Ii sada jasni govor moj? no zalim ja i onog s kim suosieeam. KREONT: A kako spazi nju i priblizi se njoj? 400 Al' sto se moze tu kad od rodenja svog STRAUR: Opisat cu ti sve. Kad s drugovima tad za sebe marim vise nego za drugog. 435

od tebe odoh silnom grdnjom izruzen, KREONT: Ti dakle ti, sto oci u tle upires, ometosmo s mrtvaca odmah onaj prah da l' tajis ill djelo svojim priznajes? i odgrtosmo dobro polutruli les. ANTIGO NA: Ueinih to, ne tajim, ein je ovo moj. U zavjetrinu tada sjedosmo na hrtd, 405 KREONT: (Straforu) da do nas ne bi od njeg dopirao vonj. Ti slobodan si sad, od svake sumnje prost, I tu se euo eesto izraz neki strog, pa odmah mozes poe kud gl>d te vodi put. 440 kad vidjesmo na strili labavost kod k6g. (Antigoni) To potraja sve dotle dok suncaru krug A ti mi reci kratko - neeu govor dug ne dospje nasred neba i dok zege far 410 Da l' znala si za nalog naredenja mog? nad zemljom ne ovlada. Ali u taj hip ANTIGONA: Dakako da sam znala. Svima bjese znan. sa zemlje silan vihor diZe praha stup, KREONT: Pa kako da se drznu i unatoe tom? strahotu bozju, koja prekri polje svud ANTIGONA: Jer nalog, o kom zboris, ne proglasi Zeus, 445 i sru§i eitav gaj i ispuni sav zrak, nit Pravda, ukueanka svijeta podzemnog, te moradosmo Zmiree trpjeti taj jad. 415 vec oni drugi zakon dase ljudstvu.svem. Kad napokon se smiri bijesni uzas taj, J a ne smatrah tvoj nalog tako svesilnim, tad djevojka se j~vi gorak cvilee evil da mogao bi smrtnik bozji krSit glas, i sitno tilZee nalik ptici Zalosnoj, sto vjeeit je i ako nikad neplsan. 450 sto ostavsi bez ptica lefaj nade pust. Ne Zivi bozja rijec od dana danasnjeg Kad opazi da mrtvac opet lezi nag, 420 i nije tek od [ueer, vjeean joj je vijek u suzama prokletstvom prokle pregroznim i nitko ne zna otkad za njll znade svijet. sve one sto mrtvaeev otk:rili su le§. Pa stog za bilo ciju obijest ne htjedog I ru.kama tad na njeg suhi nAsu prah, navuci na se bozji opravdani gnjev. te dize mjeden, lijepo okovani vrc Da umrijet moram, to, dabome, dobro znam, i trostru.k izli dar: mlijeko, vino, med. 425 sve i bez tebe, Ali prije reda mrijet Kad spazismo je, odmah prtskoetsmo k njoj, za korist smatram svoju i za blagodat. no nikakav nam ona ne pokaza strah. Optuzismo je tad za ono prvi put, St. 446. Pravda brani i sveta prava rnrtvih, a ne samo fivih ljudi.

48 4 Antigona 49

51

525

520

515

510

505

500

495

a onda ga u einu podlom zateknem. Da l' zelis nesto vise nego moju smrt? Bas nista vise. To je sve s.to zahtijevam. Pa cemu onda krzmas? Nikad, pa ni sad ni jedna tvoja rijecca nije nasla put do sfca mog, a niti moja k srcu tvom. Zar ikada bih mogla vecu slavu stec ~ ove sto siliaiiih brata rodenog? I svi bi ovi tu odOjifilrmr,,-n;;. ···· - k~d jezika im ne bi sapinjao stqb. A naSilfilgka vlada mnogu pgz~: =t pa~ n1ec j djelo slobodno:::. Ti sarna tako mnis od Tebanaca svih. I oni, ali sute mukom poniznirn. Odvajat se od sviju, zar te nije stid? Ni stid ni sram kad svoja postuie se krv. A nije l' ista krv i onaj drugi brat? Dakako, iste majke, istog oca sin. Tvoj bezbozni bi cm osudio i on. To ne vjerujem ja o bratu pokojnom. Ti postujuci onog, ovom gazis cast. Ko brat je pao on, a ne ko neki rob. No ovaj kao dusman, onaj kao stit. A ipak isti zakon za sve trazi Had. Zar jednako za zlOg ko i za eestitog? A znamo li sto bozi misle o svem tom'? I mrtvog dusmanina mrzim srcem svim.

IA> ja za l1ubav samo na taj dodoh svijet.] U podzemlju tad ljubi jednog i drugog, al' tu mi neces vladat za zivota mog. Gle, eno pred vratirna tamo Izmene, gdje grca od ljubavi sestrinske njezne, a podbuhle oci od plaea crvene nagrduju lice

490

ZBOROVODA:

KREONT:

AN11GONA:

KREONT· 485 ANTIGON.h..·

KREOl·;•

ANTIGONA: 480 KREONT:

ANTIGONA:

KREONT:

KREONT:

ANTIGONA:

KREONT:

AN11GONA:

KREONT:

AN'TIGONA:

475

470

·465

ANTJGONA

KREONT:

ANTIGONA:

460

50

Jer kom je~o meni,, zivot samo jadi... zar takVom ni~smrt na spas i dobrobit? Pa-stOi'tug~;at necu nad sudbinom zlom zbog prerane mi smrti. Ali kad bi sin od iste majke mojim stavom nemarnim bez groba osto, to bi zadalo mi bol. A eini li se tebi da je stav mi.Iud,

·ja.iriistinr d~rfuilu<fak·liiefun smatra ein. ZBOROVODA: ·odosofii.Ogaoca osorna Se Cua---·

u keeri javlja. Ne zna jadu ustuk nae. KREONT: Tvi:~?gl~ya ~~-~':1.c:l.!!8.5-!ra.<l~t~~j~_$Yih,

jer - kako valjda znades ""'.'..Mik odvee tvrd i odvee ognjem kaljen, biva V!.19 __ krt, pa najlakse se lomi, satire u trun. A znam da malom uzdom ponajzesci konj obuzdati se moze. Takva obijest stog u ljudskom drustvu rada plodorn vrlo zlim. Vee onda, kada prvu izdah zapovijed, prekrsila je ona javni nalog moj, a sad i dalje prkos tjera svoj i strast i prestupkom se hvali, smije se na grijeh. Zar ne bih bio zena ja, a ona muz, ) da drzak njezin cin bez kazne ostavimt. Sve nek mi je od sestre kei i bliza jos no bilo tko, kog stiti isti kueni Zeus, pretrpjet rnora sudbu, ne sm'je izbjee smrt ni ona ni Izmena, koju skupa s njom okrivljujem da ukop smislila je taj. Dozovite i njft, u dvoru eno morn iskaljuje svoj bijes i stvara kd i lorn. (Sluge odu po Izmenu.) U nistavnih se ljudi duh, ko kakav tat, unaprijed odat zna, kad snuju pothvat los. Ne trpim kad se netko sluzi laskanjem,

53

St. 577. Dalja sudbina Izmenina nije poznata; pretpostavlja se da je umrla neudata ill bez djece, i tako je izumro Mav nesretni rod Labdakoviea.

52

St. 564. Antigona je zaruenica Kre­ ontova sina Hemona. St. 565. T.j. ima i drugih zena, koje rnogu Hemonu roditi djecu.

zBOR: Blago stvorenju stone spozni zla! A [ao si ga onom kojemu dom potrese bog, taj jadan je sam i eitav mu soj. 580 Jedan za drugim valja se [ad, jednako kao kad vjetar ljut iz Trakije dune i uzbiba val

Prva strofa

Druga s t a j a c a pjesma

575

570

565

560 poremetiti mora urodeni um. Dakako, kad sa zlima putenxkroeis zlim. Zar bez nje ima za me smisla zivot moj? Ni rijeei o njoj, Ona pokojna je vee. Zar zaruenicu hoees sina ubit svog? Za njegovu ce sjetvu jos se njiva nac.] No nigdje takvog sklada kao izmed' njih. Ne zelim, da mi losu zenu uzme sin. 0, Hemone, sto l' otac tebe skvrni tvoj ! Vee navrh glave si mi I ti I taj brak. Ta zar je hoces otet sinu vlastitom? Do tog vjeneanja Had pomrsit ce im put. Koliko mi se eini, nema spasa njoj. I meni to se cini. Ded, na poso sad, vi sluge moje, u dom otjerajte njih, a ne da zive poput ljudi slobodnih., I najveet junaci rado snuju bijeg, \ kad ugledaju blizu svog zivota kraj..; (Odvode Antigonu i Izmenu.)

KREONT

IZMENA:

KREONT:

IZMENA:

KREONT:

KREONT:

IZMENA

KREONT:

IzMENA:

KREONT:

IZMENA:

KREONT:

IZMENA:

natapajuc suzama umiljat lik. KREoNT: Ha, ti, sto nalik nekoj guji otrovnoj

u potaji sred doma grizla si me mog, te tako dvostruk zator za svoj gajih tron, da l' priznat ces da i ti spremi ukop taj, 530 il' zakletvom ces nijekat da ne znades za nj,

• IZME~: KadPrizlia]enusestra, ni ja ne skrivam',-·· -· ~ podvrgavam se svem ko saueesnik njen.

ANTIGONA: Ne zbori Id! Ti nisi sudionik moj, nit htjede ti, nit ja izvrsih s tobom cin. 535

IZMENA: Ne krati mi u svojoj sudbi nesretnoj, da s tobom plovim sad i zlo da podnosim.

ANTIGONA: U podzemlju se zna, t k o onaj stvori grob, a meni nije drag, tko r i j e c j u ljubi tek.

rzMENA: 0, ne smatraj me, sestro, sad nedostojnom, 540 da s tobom mrem i tako mrtvog posvetim.

ANTIGONA: Ti neces sa mnom mrijet. I cin nedotaknut svojatat nemoj. Bit ce dosta moja smrt.

IZMENA: A na sto zivot moj kad ti me ostavis? ANTIGONA: To Kreont ce ti rec, jer slusala si njeg. 545 IZMENA: Zalostis me, a sebi tim ne koristis. ANTIGONA: Ja smijem se, no smijeh gnusobe mi je pun. rZMENA: No kako da ti harem sada pomognem? ANTIGONA: Da spasis sebe. Nisam kivna na tvoj spas. rZMENA: 0 jao, zar da skupa s tobom ne umrem?l 550 ANTIGONA: Ti Izabra da ziviS, ja izabrah smrt, rzMENA: Ne rekoh Ii ti razlog takvom stavu svom? ANTIGONA: Ze~~_!g_pje~e.tvoj, a moj_ 'boz8flsltj stay. IZMENA: Ta nije Ii nam krivnja podjednaka sad? ANTIGONA: Primiri Se! Ti zivis, dok je davno V€C 555

moj mrtvi duh na sluzbi svijetu podzemnom. ~'."" T'e dJevojke su, riilSlliii, o6Je luoeoar,·· .. ~---

Izmena sad, a ova od rodenja svog. IZMENA: U nesretnih se ljudi, gospodaru moj,

54 55

St. 587. Labdakov rod - potomci pova, pradjeda Eteoklova, Polini­ Labdaka, oca Lajeva, djeda Edi- kova Antigonina i Izmenina.

605 A katkad nadom varavom zanosit ce se covjek slab

Druga antistrofa

0, Zeuse, tko je tako jak 595 da tvoju silnu skrSi vlast! Tone moze ni s~..!.!t_~j~(!ii~ od sveg, ni mijene mjeseel svih. ··· --- - Gospodar nepromjenljiv, vladar vjeeno mlad, u olimpskome sjaju svijetom vladas svim, 600 Pa odsad ko i dosad sved za sve ce vrijedit zakon tvoj: dok god je ziv' ni jedan stvor bez patnja nece zivjet moc.

Drug a strof a

590

Tako sad vidim gdje nevolja splet gomila se opet na Labdakov rod, za koljenom koljeno obara bog i nikakav tome se ne javlja spas. I evo sad posljednjem izdanku tom, tom traeku nade za Edipov dom, podzemnih bogova krvavi mac vec priprema grob, jer ostru joj rijec u usta stavlja i ti srce strast.

Prva antistrofa 610

i cesto tjesit njom, no bit ce prevaren, jer spoznat ce tada tek jad, kad opali mu noge zarkog ognja far. Vee dav,!!O neUt2..n~£e ovu slavnu rijee: ....... -- ..... -~ '"··-· .,. '-....-....... imade ljudi koji zlo ···· ... "\ za dobro drze samo stog" sto misle da ga salje bog. I sretni su u jadu svom. /

585 i pijesak iz bezdana izdigne crn te jekom morski odjekuje prud.

57

670

665

660

655

650

645

640 u domu tvom. Jer nieeg nema strasnijeg no kada s tobom zivi neki rdav drug Antigonu odbaci, jer je dusman tvoj, u Hadu ce se drugi zenik za nju nae. Zatekoh je gdje ona jedina od svih prekrsila je nalog naredenja mog. Pa kako necu dame lascern smatra grad, pogubit cu je. Zalud Zeusa ce mi zvat, cuvara krvnog srodstva. Zar bi mogo puk da slusa me kad vlastit ne slusa me rod. Jer samo onaj tko je strog u domu svom, \ · taj sudit ce i drugdje rije<'.:ju pravednom. _J Tko silom gazi zakon i tko rusi red i zeli imat vecu nego vladar vlast, za tbga imam samo pokudu i rug. A tko je vjeran kralju, koga Izbra grad, iako bas u svem i ne slaze se s njim, taj, kako slusat znade, ja se nadam bar, i vladat ce valjano, kad mu dode fas. U bojnoj once vrsti drzat polozaj, na strasnu mjestu ostat kao subojnik. Jer najgori je [ad od svega neposluh, · on mnogi rusi grad i mnogi satre dom i kida bojni red i nagoni na bijeg, A gdje se zna za posluh i za zapovijed, pokornost tu ee mnogoj glavi biti spas. Stag uvijek valja slusat naredenja rijel:

\, i ne dopustit zeni vladu nad sobom, \ nek svlada nas muskarac, treba li vee past.; da ne kazo. da fena bbori nam vlast. \

.. _/)

HEMON:

635

630

625

620

zaoaovoex, Ja mislim, ako starost ne vara mi duh, da sve sto gbd izrece, mudar biese zbor. Od bogova je, oee, ljudstvu razum dan, od svih darova bozjih ponajveci dar.

56

zaoaovoex Gle Remona, sina mladahnog tvog! Zar amo ga vodi preteska bol zbog t~g no Antigoni sprema se smrt i tlm osujeeuje nada u brak?

KREoNT: Za easak eemo znati jasnije no vrae. Ne dolazis mi, sine, valjda name ljut, !to saznade za svoje zarubtlce kob? Zar ne, da drag je tebi svaki oeev <':in?

HEMON: 0 ate, ja sam tvoj, i svaki dobar <':in, sto ul:ini§, dakako, meni bit ce drag. I vi§e s~ mi ti no bilo kakav brak, dok god mi u zivotu pravi kde§ smjer.

KREONT: I treba da mi znades, dragi sine moj, da oca svoga valja slusat iznad sv~g. Zar ne trdi od. boga eovjek molitvom, da poslusna mu djeca uvijek rese dom, §to dusmanina znat ee s praga odbit svog, a prijatelje stovat ko i otac njin. Tko zao rada porod, priznat ce§ i sam, zar ista drugo rada nego sebi [ad, a dusmanima predmet zl rug i za smijeh. i zato neka nikad ljubavna te slast sa puta ne zavede, nego, sine, znaj, od zrn te zene hladan eeka zagrljaj

(Dolazi Hemon.)

IV. e i n

(TRECA EPISODIJA)

59

735

730

725

720

715

710

i ako hoces slusat mene, sto sam mlad, tad znaj da od svih ljudi ponajveca east iskazuje se onom tko [e znanja pun. A koji nema znanja, sto je slueaj cest, taj neka drugih ljudi mudru slusa rijec. (Kreontu) O poslusaj mu, kralju, govor razuman. (Hemonu) A i ti slusaj oca, mudar je i on. Zar mi, sto u ovakvu vec smo zasli doh, da ueimo od stvora tako nezrelog? Ne rekoh nista lose, premda sam jos mlad, a ti ne sudi doh, vec same stvari srz, Pa sri i jest u njenom stavu otpornom. Ne zelim ni ja poeast stvoru nevrijednom. A ona t o bas hoce, t o je zahtjev njen. None slaze se s tobom puk u Tebi sav. Zar puk da meni kaze sto da ueinim? Na dijete si mi nalik takvim govorom. Dal' svojom vladam voljom ili njihovom? Zar pojedinac sam da vlada drfavom? Vladarova je zemlja, koji vlada njom. Bez pc'ldlfilrkaoncia-vladaj sebi sam!-­ Sad uvidam da ti si zeni saveznik. Da, ako ti si zena. Tvoj me muei jad. 0, gade, zar ces s ocem pravdu tjerat sad? Jer vidim da si pravdi pogazio trag. Zar grijeh je kada eovjek svoju ~tuje vlast? Dakako, ako time bozju gazi fast. 0 pogane li eudi, sto je :Zeni rob! No neces me ni u cem zatec sramotnom. Ne govoris li sve tek za probitak njen? I za probitak bozji i za mo] i tv6j. No za zivota njena neces bit joj muz.

705

700

695

KREONT:

HEMON

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

690

685 HEMON:

KREONT:

680

ZDOH')VODA:

675

58

I ja ne mogu reci da u zboru svom govorio si ista sto bi bilo laz. No ima joste njih sto jasan im je um. Aja cu saznat, lakse nego ti, sto svud o tebi misli svijet i kakav mu je sud. Jer pred tobom govorit nas se strasi puk i nece izrec rijec sto ti ne zelis cut. Po strani stojec ja, odasvud eujem glas da djevojku tu zali citav narod nas, jer ona, od svih :Zena najeistiji cvijet, za diean mora cin osramocena mrijet. - --~-----~----- Zar ne freba joj odat iznad svega fast, jer brata, sto u boju svoju nade smrt, bez groba ne htje pustit kao jadni plijen ptieurinama svim i psima pomamnim. Ovako zbori narod saptom tihanim. Za mene nema, oce, niceg vrednijeg

_DO vidjet tebe sretna medu pukom tim. Jer diean otac djeci najveca [e slast, .bas isto kako ocu glas o djeci lijep. Stog ne daj date vodi samo vlastit um, vee spoznaj, da i drugt ima razbor svoj. Tko misli, da [e samo njemu razum zdrav i gov or dooar-sY.ed:a:arum cl~ je gfop,

. kad O!kri~-~e mal_Q_-:_!)~~! _ _!!!U ziaJ?i.].uh. _:.:-~kmudar eovjek uCi cijelc?g_y_ijeka svog i~J!!~~onian-sr~~~·

"Bujlca kada zimi silom grune svom, savitljivo ce drvo spasit i svoi list, a s korijenom ce propast nesavitljiv hrast. I brodar, koji jedru zateg sapne evrst i nece ga na vjetru pustit olujnom, sa izvrnute krme svoj ce ravnat brod. Popusti I ti sad, izmijeni nalog svoj,

61

st. 785. Afrodita - kei Zeusa i Dione, bozice etera; po drugoj pri~i rodena je iz morske pjene. Afrodita je boZica zenske ljepote i ljubavi.

St. 769. Eros - bog ljubavi, sin bo­ ginje Afrodite; prikazivali su ga kao krilata djeeaka s lukom i strijelama; koga on pogodi svojom strijelom, taj usplamti od ljubavi.

765

760

780

785

Zbog tebe ce mnogi pravedni stvor napustiti eestite staze put. I ova smutnja tvoj je ein, kad zavadi se s ocem sin, jer nevjestinog oka ear, uzbuduje u momlru far, pa pred vladarom brani je on. Kad Afrodita poigra se skim, pobjeda je uvijek s njom.

755

Antistrofa

750

745

770

775

0, Erase, svuda nalazis plijen, ti nisi nikada pobijeden, na djevojke obrazu umilnom u potaji sebi nalazis dom. I preko mora putujes, i ratara posjecujes, ni jedan tebi ne izbjegne bog, zbog tebe mahnlta smrtnik svak, kada strijelu bacis na nj.

ZBOR:

Strofa 740

Treca s t a j a c a pjesma Pa dobro, al' ni ona nece sama mrijet. U drskosti se svojoj sad i prijetis jos. Ta nije prijetnja korit neki naum los, Zar ludak da me uei misli razumnoj? Dane stujem te, [a bih reko, da si lud. Nek ne laska mi, tko je zeni podlozan. A ti poslusnost trazec, neces slusat sam. Zar tako meni ti? No Olimpa mi mog, veseliti te nece dugo lavez taj. (Pratnji) Dovedite mu odmah onaj njegov skot, nek umre tu pred licem zaruenika svog. Ni porn.isliti nemoj, dace ovdje mrijet, a ni mog lica neces nikad vidjet vei: I lud se goropadi tu pred skupom tim, pred drugovima bijednim, tebi pokornim. (Ode) 0, kralju, mladic ode gnjeva silnog pun,

!J?P~.!W_j~ .. ~Y~Ci n1a$1diIB£ bo~ Nek radii nek mis p o sila svih, no nicim nece spasit djevojaka tih. Zar obadvjema ti namijenio si smrt? Ah, da! Izmena nije niti takla Ies, A kakva smrt imade onu drugu snae? Neprtstupaean kraj nek njojzi bude dom, gdje zivu ce je skriti kamenita hrid. Nek hrane dadu njoj, tek toliko da grijeh, da ubismo je gladom, ne padne na grad. Nek tamo moli Hada - pMtovanog svog i jedinog svog boga - do joj po§lje spas. Il' neka tamo spozna da je jalov trud postovat one dolje sto ih krije Had. (Ode)

60

ZBOROVODA:

KREONT:

ZB01tOVODA:

KREONT:

KREONT:

ZBOROVODA:

HEMON:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

HEMON:

KREONT:

63

nove, a Artemida keeri, na sto muz njezin Amfion probode sebi grudi macem, Nioba se od boli okamenila, u njoj se ugasio sav zivot, samo su joj iz kamenih oi'.:iju neprekidno tekle suze. Tada duhne jaka oluja i ponese kamen na goru Sipil u Lidiji, odakle je Nioba bila podrijetlom. Iz kamena nije nikad prestala teei vo­ da - Niobine suze (isp. nasu narod­ nu pjesmu o zidanju Skadra). St. 823. Zbor tjesi Antigonu, da dozivljava istu sudbinu kao i jedna od boginja (Niobin otac Tantal bio je sin Zeusov).

62

tili iz roditeljske kuce u mlado­ tenjin dom pjevajuci himenej (sva­ tovac), svirajuci u frule i udarajuei u kitare.

St. 797. Aheront - rijeka u podzem­ nom svijetu (isp. bilj. uz st. 178. dra­ me Kralj Edip). St. 798. Nevjestu su start Grci pra-

805

St. 808. Nioba, kraljica tebanska, bila je kci Tantala, jedinoga od lju­ di koji je bio pripusten stolu bogo­ va, a zena Amfiona, koji je od Muza dobio liru, na ciju se svirku samo od sebe slagalo kamenje tebanskih gradskih zidova. Imala je eetrnae­ storo djece, sedam sinova i sedam kceri, zbog cega je sama sebe sma­ trala najsretnijom majkom na svije­ t~. (u razlieitim je pricama raz­ Iicit 1 broj Niobine djece). No kad se ~e~om narugala boginji Leti, koja Je unala samo dvoje djece, Apolona i Artemidu, postrijelja joj Apolon si-

ZBOROVODA:

ANTIGONA: 0, tesko meni! Nemoj, bogova ti svih, iz mene cinit ruglo, dok sam ziva bar! 825 800

Drug a strof a

820

815

810

795

790

zaoaovoex. Ne mogu vise ni ja sam da kraljev nalog ne pogazim i potoke suza zaustavim. Jer gle, Antigona upravlja hod

__ do gro_b~,. ~t_0, svima.nan» vjeeni je stan. ANTIGONA: 0, gledajte me, ljudi rodnog grada mog

gdje putem krocim posljednjim i zadnji suneev gledam trak, da ne vidim ga nikad vec. Jer zivu me u nepovrat do Aheronta vodi Had. I pjesmom mene svatovskom u mo] novi ne prate dom, pred loznicom necu cuti poj, jer Aheront je zenik moj. Nouzvisena izn.acf]Jiidi svili ------ ti polazis u carstvo pokojnih nesavladana bolestima zlim, neposjecena maeem ubojnim, vec [edina od ljudi samrtnih po svojoj volji odlazis u Had.

(Dovode Antigonu.)

V. e Ln

ANTIGONA: J a cula sam za tuzan udes Niobin, za Tantalovu jadnu kcer, po kojoj kao brsljan gust na onom vrhu sipilskom Izraste pokrov kamenit. I kazu da je kvasi dazd, i da je vjecan tamo snijeg, a suze ispod vjeda njoj po stijeni teku kamenoj. Ovakav sad stjenovit log i meni za lefaj sprema bog.

zsoaovoex No Nioba je soja nebeskog, a mi smo ljudi, smrtan nam je rod. Pa ipak ti u stradanju si svom dozivjela i svagda pratit ce te glas, da tvoj je udes isti kao njen.

Prva antistrofa (CETVRT A EPISODIJA)

65 5 Antigona

St. 859. Zbor, koji je u posljednjim nu, ofito opda da dolazi Kreont, pa stihovima stao na Antigoninu stra- mijenja stav. 855

850

845

840

ANTIGONA: N eoplakanu i bez ikog svog 860 neispracenu pjesmom svatovskom na pripremljen ce sad me povest put. I nikad jadna necu vidjet vec tu svetu zjenu, jasni sunca sjaj. A nitko da bi suzom Ijednom 865 procvilio nad mojim udesom. (Dolazi Kreont.)

KREoNT: Da,' prestao bi ikad plakat ljudski stvor, kad znao bi da plaeem moae izbjec smrt. Odvedite je smjesta! I u grobni mrak zatvorite je, kako izdah zapovijed. 870 Nek ostavljena od svih zivot svrsi svoj il' zakopana fiva zivi bude grob. I sto se tiee nje, ne peee savjest nas, jer \lz mis tu Zivota nema vise njoj.

ANTIGONA: 0, grobnico, o, braena loznico, ti dom 875 pod zemljom iskopan i vjeeno zatvoren za mene si, i u te sada polazim. Do svojih d.ragih idem, kojih velik broj neprirodna je smrt otpremila u HAd. Pa l ja, gle i od svih ponajgore mrem, 880 u podzemlje se spustam prije no je red. No nadom ja se krijepim, da eu ocu svom i majci pokojnoj zacijelo draga doe, i tebi, mill brate, Eteoklo moj !

835

830 Epoda

no stovati valja i vladarsku vlast i slobodno nije oduprijet se njoj. A tebe je satrla otporna cud.

64

ANTIGONA: U najljueu si ranu dirnuo me sad, u teski [ad i udes dragog oca mog i naseg koljena sveg, sto Labdakov rastaee rod. 0 majeina posteljo braena, u kojoj je rodena mati rodenog grlila sina, nesretnog oca moga, i rodila nesretnu mene! J a k njima sad prokleta idem i neviencana k tom. 0, jao, brate moj ! Ti zlosretan i cm priredio si pir i mrtav meni zivoj donio si smrt.

zaoaovcex, Postovanje mrtvih zakon je svet,

Druga antistrofa

0, grade, o, gradani svi. o, prebogati svime! 0, Dirkino vrelo i gaju kolima slavne Tebe, svjedoci budite meni, da nevina i bez pratnje i plaea svojih bli.Znjih u mraenu tamnicu idem, u tako neobiean grob. 0, jao, jadna ja! Jo~ nisam mrtva, ali nit sam ziva vec, nit itko ziv ni mrtav nece bit mi drug.

ZBOROVODl!zvr§ila smjelo Si pravedan Cin i popela samoj se Pravdi na prag, no nesto te, dijete, survalo tad. Ne trpis Ii mozda za svog oca grijeh?

67 66

i ona rodi sina Perzeja. Akrisije na to stavi kcer i unuka u kovceg i baci ih u more, ali ih Zeus spasi na otok Serif. Kasnije je Perzej sasvim slueajno ubio svoga djeda pogodivAi ga diskom prigodom jednog natje­ canja.

St. 928. Danaja - kti ilrgivskoga kralja Akrisija, unuka osnivaea Ar­ ga Danaja; Akrisiju je bilo prore­ eeno da te mu kti roditi unuka ko­ ji te ga ubiti. Zato Akrisije zaivori keer u podzemnu odaju ali Zeus dode k njoj u obliku ziatne kiAe

. '

Rasplamtljivog Likurga, traekog vladara, sto s~su porugljivi bijes na Bakha i njegov zbor,

Prva antistrofa

zaoa. I sama Danaja morade nekoc suneev ostavit sjaj i zaei u mraeni dvor, da zivi skrivena od svih u kuli nalik na grob. 930 Ai njo], dijete drago, ugledan bje5e rod i zlatan je nosfla dazd - plemenit Zeusov plod. Ali je sudbe mo<: jaea no eovjek i bog~

- nece joj izbjec bogatas, a niti Ares sam. Ona ce tvrdavu strti i cmi razbiti brod, 935 sto ga uz mora sum silni zapljuskuje val.

Prva strofa

Cetvrtastajaca pjesma

925

ANTIGONA:

920 Sokolit te necu ni nadu razgarat, da nece se tako zavrsiti to. O, zavicaju moj, o, grudo tebanska, o, bogovi predaka rnojih, vode me sad, a ja se ne opirem. Gledajte nasega grada prvaci, gdje jedini odvjetak kraljevskog roda ovako strada i joste od koga ! A stog sto izvrsih pobozan ein. (Odvedu je.)

KREONT Kad vas je snasla smrt, tad rukom svojom tom 885 uredih vas i umih, zrtven prinijeh dar na grobu vam. A sad, Poliniee, zbog tog, sto tebi odah fast, ovako umirem. Po sudu mudrih ljudi ein mi bjese prav: jer da sam majka [a, pa da mi umre sin, 890 il' da mi mrtav negdje raspada se mU.Z, ja stovala bih nalog, sto ga izda vlast. No zakonu se visem ja podredujem: da mU.Z mi umre, lako drugoga je nae. i dijete mogu rodit s novim muzem tim, 895 no kad mi oca mog i majku krije grob, od koga ce se meni drugi rodit brat? Po zakonu te takvom stovah iznad sv~g. a Kreontu je, brate, to zloetnstva znak. I sad me hvata svojom rukom surovom 900 i lisava vjeneanja s pjesmom svatovskom, i nikad necu spoznat materinstva ear. Vee samotna, bez svojih prijatelja svih, za svog zivota jos u raku polazim. A kakav to prestupih bozji zakon svet? 905 I kojem da se bogu jadna obratim i pomoe istem, kada cin mi poboZan ocjenjuje se tu ko bezbomost i grijeh. No ako moj je usud bogovima drag, otkupit cu se smreu za taj prijestup svoj, 910 a ako o v i grijese, neka stigne njih ovakva kob, sto meni spremise je sad.

ZBORovooA: Jos uvijek joj istog vihora vir obuzima duh i vrtlozi svijest.

KREONT: Zbog ovih ce rijeei njene vodiee 915 obuzeti plae za korake spore.

ANTIGONA: 0, jao, ova potvrduje rijec, da smrt mi je blizu.

69

Lahezis - baca :!drijeb i dodjeljuje sudbinu, Atropos - presijeca nit :!ivota).

St. 9~8. Mojre - boginje usuda, suc!emce, keeri Noci ill Temide i Zeusa (Kloto - prede nit fivota,

plovidbu i stoga puno gusara; sma­ tralo se da tamo rado boravi bog rata Ares. St. 949. Finej - kralj u Trakiji, o!enio se Kleopatrom, kb!rkom Bo­ reja, sjevemog vjetra, i Oritije, kb!rke atenskoga k:ralja Erehteja. Kleopatra rodi Fin~ju dva sina, Pandiona i Pleksipa. Kasnije Finej zapusti Kleopatru, baci je u tamni­ cu i o!eni se Idejom, kb!rkom Dar­ danovom, a ova zamrzi Kleopatrine sinove i optu!ivii ih da su je htjeli obeiastiti, nagovori Fineja i on do­ pusti, da ih maeeha oslijepi i u tam­ nici umori gladom.

68

St. 937. Li.kurg - sin Drijantov, k:ralj Edonaca u Trakiji oko rijeke Strimona (danas Struma); prema pri~i protjerao je svetenice Dioni­ zove (Bakhove), kad su htjele da uvedu Atovanje Dioniza u njegovoj zemlji. Dioniz ga za kamu zatvori u kamenu peeinu, gdje je od gladi wnro. (Po drugoj prim oduzeo mu je sam Zeus oWiji vid.) St. 943. Menade - v. bilj. uz st. 205. drame Kralj Edip. St. 945. Muze - k~ Zeusa i Mne­ moaine; zdtitnice umjetnosti. St. 94 7. Salmides - obala uz Crno more s istoimenim gradom; poradi mnogih plieina mjesto opasno za

U svojoj bijedi djeeaci nad svojim narfcahu zlom i nad majkom §to rodi u braku ih nesretnom

Druga antistrofa

Uz obale Crnoga mora, uz bosporski kameni tal, tamo gdje stoji Salmfdes, traeanski znani grad, vidjet je mogao Ares, kome je ovdje stan, u Flnejevih sinova oeinji unisten vid. To maeeha okrutna stvori uzevm u nike mat, 950 da zatim tkalaekim cunkom udarac doda nov. I sad za sljepoeu tu svud osvetni ori se zov.

Drug a strof a

nad mijkom, sto bijde drevnog i slavnog Erehteja krv. 955

A odrasla bjese na hridi, na vihoru oca svog, vilovito cedo vjetra Boreja sjevemog. Pa ipak, predraga keeri, Mojre dosudise njoj da boravi u crnoj tami tamniekoj,

u tamnicu kamenu baci silni Dioniz bog. Da tamo ga mahnitost mine i ludila splasne

mu tar, 940 da spozna i uvidi da je u jarosnom gnjevu svom boga povrijedio svoga rijeeju nedolienom ~i zanos Menada i njihov radosni klik, gaseei njihovih sjajnih zO.blja rasplamsali plam i razbje§njujuc Muze, §to vole svirale zvuk. 945

71

~t. ~009. Sard - glavni grad Lidije na rijeci Paktolu i gori Tmolu (u objema je bilo mnogo zlata).

980

975

KREONT: 970

965

To od djeeaka doznah, a ti I sam znas, da na zlo sluti zrtva, koju nece bog. 985 Taj djeeak vod je moj, a ja sam voda vas, I znaj da nalog tvoj unistava nam grad, jer b-tvenik je svaki i nas svaki dom Pollnikovom krvlju vec obeseascen, sto raznose je psi i ptice zemljom svom. 990 Sa zrtvenika takvih zrtve nece bog, nit molitava nasih saslusat ce glas, i nije sretan znak ni jedne ptice klik, sto hrana joj je nekog pokojnika krv. Ja rekoh ti, a ti sad pazi, sinko moj, 995 bez grijeha niti jedan nije ljudski stv~o· ,~. a ako netko zgrijesi, pa spoznade grijeh i primi dobar savjet, nije fovjek lud ni nesretan kad traZi svojoj zloei lijek. I Stog ne budi tvrdoglav, to je moj ti sud, 1000 vee slusa] savjet moj i daj pokopat les. Ta kakvo je junastvo mrtvom zadat smrt! Sad cuo si sto mnim i primi dobru rijee, jer najveee je dobro mudar slusat sviet. 0, staree, prorok svak ko strijelac u svoj cilj 1005 u mene gada, sto sam neviest poslu tom. Vee odavno me izda, davno proda vec sav proroeki vam rod ko robu fl svijet tud. No ako vam je s voljom, idite u Sard, u lndiju po zlato i po jantar zut, 1010 no onoga pokopat necete u grob. Sve kad bi ga i orli Zeusovi ko plijen razvuei htjeli eak pred Zeusov prijesto sam, ni od tog grijeha ne bi spopao me strah da pristanem na ukop. Jer ja dobro znam, 1015

960

70

TIREsIJA: Prvaci grada Tebe, ja i djecak taj na jedne oei gledec put smo presli svoj, jer samo uz vodica eovjek ide slijep.

KREONT: A kakav nov ce glas Tiresija nam rec? TIRESIJA: Ja kazat cu, a ti me dobro saslusajl KREONT: Ni dosad nisam savjet prezirao tvoj. TIRESIJA: Pa zato gradom dobro vladao si tim. KREONT: Na korist si mi bio cesto, priznajem. TIRESIJA: I sad ti srecu drzi samo tanka nit. KREONT: Govori! S tvoje rijeei, gle, protrnuh sav. TIRESIJA: Kad znamenja mi cujes, sve ces znati tad:

Na sletistu sam sjeo ptiejem prastarom, odakle motrim uvijek svetih ptica let, a ono eujem glas do sada nepoznat i nerazumljiv graktaj, ljut i bijesan boj i eupanje i klanje, samrtnieki krik, i lepet krila, po kom sav razumjeh jad. Tad bbuze me strah i odmah isti fas na b-tveniku zrtvu htjedoh prinijet svom. No ne htjede mi Zrtvu zahvatiti plam, po pepelu se razli rastopljena mast, sve eijedee se i cvrcec i silan diZuc dim. A zatim prsne rue i otopi se loj, sto njime ovih but, i pbkaza se kost.

(Dolazi Tiresija, a vodi ga djel:ak.)

VI. c in

(PETA EPISODIJA)

73 72

St. 1056. Kreont je zapovjedio, da ostanu nepokopana i tjelesa dru­ gih neprijatelja koji su pall pod Te born.

St. 1045. Gornji bogovi - bogovi neba: Zeus, Hera, Atena, Artemida, Apolon, Ares, Afrodita, Hefest, Hermo i cir.

I pazi, da l' iz mene srebra zbori glas, 1050 kad kazem ti da skoro cm ee doei dan, kad svijet ce mlad i star u domu kukat tvom. A gradovi se svi na ovaj bune grad, jer neprijatelj mnogi uz nas lezi zid. da kida njega zvijer, il' pas, il' ptieji rod, 1055 sto raznosi nam svud po ognjistima smrad. Zbog vrijedanja tvog bijesan ja ko strijelac vjest ovakve strijele snazne sasuh ti u grad i neces moci izbjec njihov otrov hud. (Djecaku) 0, djeeaee, povedi mene u moj dom, 1060 a on nek nad kim mladim istresa svoj bijes. Nek nauei da bolje jezik drfi svoj i bolji stekne um no §to ga ima sad (Tiresija ode s djeeakom.)

zsosovoex. 0, kralju, ode on prorekav strasan jad. A znamo svi da otkad ovaj bijeli pram 1065 na glavi naso] smijeni nekad emu vlas, taj starac nikad gradu n~ navijesti laz.

KREoNT: To I ja znam, stog smucen u srcu sam svom Popustiti je zlo, a ako ustrajem, jos gora eeka kob: prokletstvom ranjen duh. 1010

ZBOROVODA: 0, Kreonte, sad mudroj odluci je cas. KREoNT: A sto da einim? Reci, date poslusam. zBoRovODA: Antigonu iz groba pusti podzemnog,

a odbaeenom bratu daj uredit grob. KREONT Popustit, dakle, treba, to je savjet tvoj? 1075 ZBoRovoDA: Sto prije, kralju moj. Erlnija je zbor

brzonog, kad na krivca posalje ga bog. KREONT 0, jao, tesko mi je, al' se svladavam

da covjek nema moc okaljat boga svog. No znaj, o, starce moj, da mnogi smrtnik jak doZivjet moze pad i ponajgori sram, kad zbog probitka Iienog losu brani stvar.

TIRESUA: 0, jao! 1020 Da I' itko zna od ljudi, da l' je svjestan tog ...

KREoNT: A eega? Sto to zboris zA rod ljudski sav? TIRESUA: ~~!!~iy_~_¢.~ j~ __ blago ljud~!Y!l razum zdrav.> KREONT: A luda pamet, mi.sum. najveci je jad~ TIRESUA: I toga jada ti si eto prepun sad. 1025 KREoNT: Ja tebe vrijedat necu, jer si prorok nas. TIRESUA: No vrijeda tvoj me sud, da prorokujem laz. KREONT: Svi proroci za novcem lakomi su svud. TIRESIJA: A kraljevima svim tvrdoglava je cud. KREONT: Dal' svjestan si, da s tobom vladar zbori tvoj? 1030

TIREsuA: Dakako. No po m e n i spasio si grad, KREONT: Ti mudar si, no vrlo nepravedan vrac. TIRESIJA: Ti sill§ me, da kazem tajnu, koju znam. KREONT: Pa kazi, samo nemoj zbog probitka svog. TIRESUA: I necu, jer se tebe tice, sto cu rec. - 1035 KREONT: No znaj da moga srca smamit neces tim. TIRESIJA: A i ti dobro znaj da nece mnogo put

jo§ sunce u svom trku obic neba krug, a tvoga ee se roda jedan mrtvi clan mrtvacima pridruzit kao uzvrat brz. 1040 Jer ti u donji svijet sa svijeta baci tog eeljade zivo jo§ u necastan mu grob, dok onome mrtvacu kratis ukop svet i ne das da pod zemljom vieeni nade mir. A bogovi se gomji na tvoj gade tin, 1045 ne zele za se prava nad mrtvacem tim, pa zato oni sad i mrki s njima Had na tebe salju strasnih osvetnica zbor, Erinije, da tebi istu spreme kob.

75 74

otoku Eubeji, gdje je rasla eudo­ tvorna loza. St. 1117. Naks - najveei od ki­ kladskih otoka, sjediste stovanja Dionizova; u njegovoj se pratnji nalaze naksijske nimfe (ovdje ba­ khantkinje). St. 1120. Ijakho - jedno od mnogih imena Dionizovih (v. bilj. uz st. 1088 ).

St. 1092. Eleuzina - grad i opcina u Atici gdje se okupljalo mnogo na­ roda o svetkovinama boginje De­ metre (eleuzinske misterije). St. 1097. Korieke nimfe - po korie­ koj peeini na Parnasu. St. 1099. Kastalija - sveti izvor na Parnasu kod Delfa. St. 1101. Visine nisejske - gora na

vidi Zeusa u njegovu punom sjaju, i on joj se kao takav i pojavio, ali ju je time svojim munjama i ubio; umiru­ ci rodila je Dioniza. St. 1090. Italija - danasnja [uzna Italija, tzv. Velika Grcka, gdje su Grci upravo u vrijeme prikazivanja Antigone (god. 444. pr. n. e.) osno­ vali naseobinu Turij.

St. 1088. Zbor zaeinje radosnu pjes­ mu, jer se nakon Kreontove nove odluke ponadao u sretan svrsetak svih dogadaja. - Bakha (Dioniza) zvali su i Ijakhom, Bromijem, Lije­ [om, Melpomenom, Ditirambom i dr. - Semela, kei Kadmova i ljubav­ nica Zeusova, s kojim je rodila Dio­ niza Bakha; jednom je zafeljela da

Sa dvoglavog Parnasa, korieke gdjeno nimfe prebivaju, gdjeno je vrelo

1120

1115 0, vodo treperavih zvijezda, sto nocni zasticujes klik, sto Zeusu si visnjern sin! 0, dodi nam s otoka Naksa sa bakhantkinjama svim, sto eitave noei tebe, vladara Ijakha, slave plesanjem zanosnim.

Prva antistrofa

zBOR: 0 Bakho, sa mnogo imena, ti ponose majke Semele, i sine gromovnog Zeusa, sto ltfilijom slavnom nam vladas 1090 i Demetrinom dolinom gostoljubnom Eleuztnom, sto s bakhantkinjama svojim u rodnoj stolujes Tebi uz obale potoka izmenskog, 1095 gdje zmajevskih zuba niknu soj.

Peta s t a j a c a pjesma

1110

Tebi i majci tvojoj, sto Zeusov sazga je grom, najdrazi nas je grad. I sad nam na pomoe budi, kad bijeda zahvati nas. 0, dodi nam s parnaske hridi il' preko morskog tjesnaca i gradu donesi spas!

Druga antistrofa

Prva strofa

1105

1100 Kastalija, tebe prati blistavih bakalja sjaj. Visine nam nisejske tebe, sto pune SU brsljana, salju, i vinorodnr zeleni fali uz klicanje rijeci bozanskih, kad tebanske staze pohadas.

Drug a strof a

i pristajem, pred [acim evo popustam. ZBORovooA: Ne povjeri to nikom, sve izvedi sam. 1080 KREoNT Dakako, ovog casa. Brze, momci, hajd

kollko gbd vas ima, budak uzmi svak, pozurite iskopat za mrtvaca grob. Aja cu, jer izmijenih onaj nalog svoj, sto svezah, i razrijesit svojom rukom tom. 1085 Jer bojim se da zbilja zakon mora svet postovat svaki stvor do daha posljednjeg. (Ode sa slugama.)

77

'erzejeva i Jginja noci,

1 zemlji i pod ') zamjenji

od pridje-

76

vali sa Selenom (Mjesec), Artemi­ dom i Perzefonom, !enom podzem­ nog boga Plutona Hada; stovana osobito kao boginja raskriea. St. 1167. Pluton - »Bogati« blaie ime za boga podzemlja Hada.

St. 1145. T.j. TirE' St. 1151. Palada vaka boginje Ate» St. 1166. Hekata - Asterijina, tajno koja vlada na nel, zemljom; zato su je

vori sina da bjeti Ato dalje od rod­ nog grada sve do svetista u Dodoni gdje neka zatnW zastitu tamomjefi proroeista, Megarej mu to obeea ali ne odrza obeeanje. Popne se na ~j­ visi vrh gradskih bedema prokune neprijatelje, a onda probooe sebi vrat bodezom i srusi se s visine na Dirkino vrelo.

St. 1131. Kreont je imao dva sina: M17gar~ja (po nekim prieama Mene­ keja) 1 Hemona. Kada je zapoceo bratoubilaeki rat izmedu Eteokla i Polinika, _prore~~o je vrae! Tiresija, da ee pobjeda biti na strani Tebana­ ca, ako Megarej sam prolije svoju krv na Dirkinu vrelu. Kreont, uzasnut ovim prorocanstvom nago-

1135

1130

ZBoaovooA Zar opet neko zlo za kraljevski nam rod? aLASNIK: Preminuse. A zivi skrivise im smrt. 1140 zsoaovooA: Govori tko je mrtav? Tko je smrti kriv? aLASNIK Ubijen lezi Hemon rukom vlastitom. zaoaovODA: Od vlastitoga oca? Il' se ubi sam? GLASNIK Od svoje ruke pade ljut na oca svog. zsoaovoDA: 0, proroee, o, kakvu pravu rece rijec! 1145 cLASNIK: Ja rekoh vam, a drugo sve je vasa stvar.

(lz dvora izlazi Euridika s pratnjom.) zaoaovooA: Gle Kreontova zena gdje iz dvora sad

Euridika se blizi, jadan joj je lik, da I' slucajno, il' zna, da mrtav joj je sin?

EURIDIKA: 0, gradani, ja podoh da se pomolim, 1150 da Paladi se s molbom svojom obratim, no tu na pragu zaeuh ova] govor vas. Iba! kad maknuh zapor i otvorih dver, razabrah glas o kobi, koja stife nas. Protrnuh sva od straha, klonuh nauznak 1155 u n~jesti na rake dvorkinjama tim, Ponovite mi stoga, kakva bjese vijest, da cujem, jer sam viena svakom glasu zlom.

GLASNIK: 0, gospo draga, [a ko svjedok toga sveg isprieat cu ti sve, svu istinu cu rec. 1160 Ne vrijedi o'umanjivat tebe lijepim eim, pa poslije ispast lazac, Toga ne volim. Povedoh kao vodie kralja, muza tvog, na visoravan, gdje Pollnikov je les jos lezao, od pasa sav iznakazen. 1165

1125

oLASNIK: 0, stanovnici grada ovog tebanskog, ~i jedan ljudski vijek, ma bio kakav god, ja hvalit vise necu, nit cu kudit njeg. ~er sudba ljude dize ili rusi njih, '=

1 sretnik stradat mote ko i nesretnik. A niti jedan prorok ne zna udes nas: Ta Kreontu je, mislim, usud bio sklon kad od neprijatelja ovaj spase grad ' i u njem uze vlast, da vlada zemljom tom a cestitom mu djecom sretan cvao dom. ' ~o sad mu _ode sve. I 011: je mrtvac ziv, jer ostane Ii tko bez slasti zivotnih I taj vi~ i ne zivi, po mom sudu bar. On moze biti bogat, ako hoees bas i zivjeti u domu sjajem kraljevs~, no sve bez zadovoljstva, za me takav sjaj jos manje je no sjena, koju baca dim.

(Dolazi glasnik.J

VII. e i n

(EKSODA)

79

Prva strofa 0, jao, grijesi bezumnog srca mog KREONT:

1190

1185

1180

1175

vec trgne mac i srne k roditelju svom, 1200 no promasi, jer ovog nagli spase bijeg. Tad nesretnik u gnjevu, sam na sebe ljut, u vlastite si grudi vlastit zari mae. Pa njeno toplo tijelo, sve pri svijesti jos, obuhvaca i grli rukom klonulom, 1205 i tada stane hropit. A crvena krv iz grudi mu zarudi njezin obraz blijed. Sad mrtav uz njii mrtvu lezi jadnik mlad, u Hadovu ih dvoru vjenean eeka dan. No po njem~s_El ~~~i_~it~.~ !i~~lc.i_!:od . 1210 Cia najveCe je zlo nepromisljena cu.<.L .. ~~: -- ... -- . . . ·-·----··. .. . ... ----·- ;;.: (Euridika odlazi.) ··

zBoRovooA: Sto mislis? Gospa eto u svo] ode dvor ne rekavsi ni zlu, ni dobru nama rijee.

GLASNIK: Zapanjih se i sam. No rado vjerujem da C:uvsi za sudbinu dragog sina svog, 1215 ne zeli da u tuzi sav je gleda svijet, vec u kuei ce plakat s dvorkinjama svim, zabrazdit nece valjda, razuman je stvor.

ZBORovooA: Jane znam, ali mislim: na zlo sluti mule i opasan je isto ko i silan krik. 1220

GLASNIK: Pa vidjet eemo, da li duh joj uzbuden zatomljuje i taji neki novi jad. Ja idem za njom u dvor. Dobar ti je sud, da mote donijet zlo i preveliki mule. (Ode.)

zeoaovoex. Gle, vladar nam glavom dolazi sam, 1225 pod rukom mu oeite krivnje je znak. Ne tude krivnje, vec - smijem li rec - to vlastite njegove duse je grijeh.

(Dolazi Kreont, drzeti ruku na Hemonu, koga nose sluge.) Tufaljka

1170

78

Pomolivsi se tad Hekati podzemnoj i uz to jos Phitonu, da ih mine gnjev, okupasmo ga zatim vodom posvetnom i spalismo na mladom granju zelenom i nasusmo do rodne zemlje visok hum. Antigoninu grobu pohitasmo tad, sto sazdan je u onoj hridi kamenoj bez obreda i Zrtve, sto je trazi red. No izdaleka joste netko zaeu plae i pozuri da o tom kralju javi vijest. A Kreont idue blize bolan euie krik, pa jaukne, zavapi glasom pretuznim: »O nesretna li mene ! Zlo naslueujem i mislim da od svega u zivotu svom sad ovo gazim stazom najnesretnijom. Ja osieeam, da to je sina moga glas. 0 pohitajte, momci, tamo gdje je grob, pronadite do rlke iskopani rov i vidite kroz otvor da li to moj sin toliko vapi, il' me ovo kusa bog.« Mi poslusasmo kralja prestravljenog rijee i vidjesmo: duboko ii dnu groba tog Antigonu gdje visi sapevsi si vrat od usukanog vela omeom platnenom. A Hemon, da je spasi, grli njezin pas, i place svoju, dragu, koju ote Had, i djelo oca svog - svoj nesudeni brak. Kad otac vidje sina, obuze ga vaj, unutra do njeg' stupi, strasan riknu rik: »O, zlosretnice, kakva posla imas s tim? I gdje li ti je um? Zar zavede te strast? Izidi, sine, otud, preklinjem te svim.« A Hemon oca gledne divljim pogledom i prezirom ga ospe, ne rekne ni rijeC:,

81

1285

1280

1275

1270

1265

1260

6 Antigona

KREoNT: 0, dodi daj! 0, zadnji ease moj, osvani sad! Donesi suden kraj,

St. 1263. v. bilj. uz st 1131.

Druga antistrofa

1250

1245

0, gospodaru, vidim kako jedan jad u ruci drZis sad, a gle u domu tvom oeekuje te drugi, kada stupi u nj. Zar ima gore zlo nad ovim ovdje zlorn? Mrtvaca ovog rnajka, jadna, ovaj tren u dvoru sama sebi zivot uze svoj. 0, jao, zdrijelo Hada nezasitnog, unistavas me ti i satires! 0, glasnice, kakav mi glas javljas cm! I mene, mrtv~g vec, ponovno ub_ij~: I kaka-vmrnov naVje§cuje§ [ad! Jao, o, jao! Sina izgubih, a sad zar i zeninu javljas mi srnrt? (Otvore se dvorska vrata, vidi se mrtva Euridika.) 0, gleda], kralju! Vise ne skriva je dom. 1255 0, jadan ja ! Sad evo drugu gledam bol, i kakav li me joste udes ceka krut. U rukama mi ovdje mrtav dragi sin.

KREONT: 0, jao, joj ! Rasplinjujem se sav od uzasa. 0 zasto nece tko probosti mi grudi maeem dvosjekliml 0, jadna li mene, u strasne li zapadoh nesrece kal.

aLAsNrK: Na samrti za svoju krivila te smrt i za smrt onih drugih, tako dragih njoj.

KREONT: Na kakav nacin zivot skoneala je svoj? GLASNIK: Pod samo srce sebi zarila je mac,

kad sazna kako smrcu sin postrada njen. KREONT: 0, dovijek Ce mene pratiti glas,

a nikoga drugog o krivnji toj ! Ja sam te ubih, ja, nesretnik, sam. Po istini velim! A vi, sluge, sad sto brze me s mjesta vodite tog, jer nistav sam ja, upropasten stvor.

zaoaovcex. Imade l' u zlu dobra, dobro zelis tim, ukloniti se zlu, to smatram najboljim

Prva antistrofa

Druga strofa

a tamo drugi rnrtvac lezi preda mnom. 0, jao, bijedna majko! Jao, sine moj!

cLASNIK: Kraj zrtvenika sebi ostar zari mac, i sklopi vjede plaeuc prvog sina svog Megaieja, sto slavnu nasao je smrt. Za Hemonom tad gorak obuze je plac, a tebi prokle sve zbog cedomorstva tog.

1230

80

GLASNIK:

KREONT:

KREONT:

KREONT:

GLASNIK:

GLASNIK:

tvrdokorni i smrtonosni 1

A krivac i zrtva ista su krv. 0, jao, kobnu li odluku stvorih, o, sine, strasan li snade te kraj u mladosti cvijetu! Bez ikakve krivnje, vec bezurnlje moje ti donese srnrt. 1235

zaoaovoes. 0 odvec kasno, mislim, pravdu spoznajes. KREoNT: U stradanju je spoznah, kad me svlada bog,

i nfl glavu mi surva tezak teret taj, i nagna me da krocim stazom surovom u tuzi, nogom zgazen na tie oboren. 1240 0, kr>liko li pati jadni ljudski rod! (Glasnik se vraea iz dvora.)

82

St. 1290. Tj. moraju pokopati mrtve.

SOFOKLOVA »ANTIGONA« U KRITICKIM TUMACENJIMA

da muka se ovih teskih oslobodim. 0, dodi, o, dodi! Davi.Se novi ne ugledam dan!

GLASNIK: Buduenost znaju bozi, upravljaju njom, a nama valja brinut ovu ovdje skrb. · 1290

KREONT: Za jedno tek se brinem: da mi dode kraj. GLASNJK: Ne moli nista vise. Smrtnik, dok je ziv,.

ni jedan izbjec nece sud bi sudenoj. KREONT: Odvedite odavde eovjeka nistavnog,

ne hoteci ubih te, sine moj. 1295 i tebe, zeno! 0, kud mi je poc, na kog da se obratim, kud da se zaklonim, sve mi se iskrivi, eega se prihvatim, strahovita na me se survala kob. (Sluge ga Qdvedu.)

ZBORovooA: Prvi uvjet srece: razborit je um 1300 i bogove postivat valja dusom svom. A ohologa stvora preuzetnu rijee sudbina ce oborit snagom velikom. Pa kad pretrpi zlo, osvijestit ee se tad, ma bio vee i star. 1305 (Svi odu.)

85

11 Silvio D'Amiko, Povijest dramskog teatrti, Zagreb, 1972, str. 46. "' H. D. F. Kitto, Form and Meaning in Drama, London, 1956, str. 138.

Doista, spora oko umjetnil:ke vrijednosti Sofoklove drame nije nikada bilo~-Jos je Aristotel visoko cijenio Sofoklovo majstorstvo u vodenju dramske radnje, u kojoj je sve Iogieki povezano i uvjer­ ljivo i l:iji je rasplet posljedica nuznog toka zbivanja, a ne pjesniko-

ARISTOTEL

»Od svih Sofoklovih, pa mozda i od svih drugih grekih tragedi­ ja« - pise talijanski istoricar pozorista Silvio D'Amiko - »Antigona je najvise proueavana, prevodena i pretresana, dajuci povoda vrlo obilnoj kritickoj Iiteraturi.« 11 A engleski profesor H. D. F. Kito [e tu kritieku literaturu na ovaj nacin rezimirao:

An~_p.a je jedna_od..nnih-tlrama kojaje do~vjelarazli.Cita tu­ macenja. Spoma nije bila njena • umjetnieka snaga;~_ajajno i prefi­ njeno slikanje karaktera, ni silina s kojom je predstavljen sredisnji sukob. Sporno je bilo to sto [e njen sredisnji problem, ili - radije bismo rekli - to kako da taj problem formulisemo i na sta da stavi­ mo naglasak. Je li to u sustini politil:_ka _drama: driava nasuprot svijesti jedinke? Bavi li se ona pojmom nepisanih zakona, _~~e_ri­ noseci tako onovremenoj teoriji drzave i-prava? Ilije pak koncipi­ rana u herojskoj tradiciji, kao studija jedne idealne herojine? Ili je to aristotelovska tragedija karaktera; u cemu bi onda bila ha~ tia, »tragieka kriVica«-Antigonina? Ili pak sredisnji lik i nije Anti­ gona vec Kreont? Nisu svi ti stavovi neusaglasivi-pa je rnozda ipak samo pitanje gdje da stavimo glavni akcenat.v"

87 86

.Yeliki njemaeki pjesnik J. V. Gete, u poznatim razgovorima sa svojim sekretarom Ekermanom, odlueno je osudio Kreonta kao tiranina. Istieuci, naime, da je u osnovi svake tragedije »sukob koji ne ~o~tiSta ra~rjesenje« i koji »moze da nastane iz protivrjee­ nos~1 izmedu bilo kakvih odnosa«, Gete odbija da sukob izmedu Antigone i Kreontavidi kao protivrjeenost izmedu duznosti prema porodici i visih ciljeva drzave:

41 0 tome·: Maurica Bowra, Sophoclean Tragedy, Oxford, 1965, str. 93-97. '1 Vidi: Aristotel. 0 pesnickoj umetnosti, Beograd, 1949.

GETE

skog genija, koje su narocito dosle do izrazaja u dvije njegove najznaeajnije drame, u Kralju Edipu i Antigoni.

Sto se Antigone tice, podjednako [ednodusno ocijenjen je i lik glavne junakinje. Doduse, vodila se polemika oko znaeenja i dramske funkcije pojedinih Antigoninih rijeCi i postupaka. Na primjer, najvise spora izazvao je Antigonin zavrsni monolog (stiho­ vi 875-912), u kojem ona izjavljuje da ne bi povrijedila zakone drzave da se radilo o njenom muzu iii sinu, a ne o bratu. Posto je to u direktnoj suprotnosti s njenim odluenim zastupanjem univerzal­ nih »nepisanih zakona«, koji zahtijevaju od porodice da dostojno sahrani svoga clana, neki SU smatrali da ti stihovi nisu Sofoklovi, vee da ih je neko kasnije interpolirao. Medutim, kad se zna da je upravo te stihove jos Aristotel citirao kao primjer Antigonine rjeeito izrazene boll, onda ne treba sumnjati u njihovu auten­ ticnost, veenastofati da se oni protumaee u funkciji dramske situa­ cije u kojoj su izgovoreni: polazeci u smrt, Antigona se vise ne opravdava pred ovozemaljsldiri svi1etom, vec pokU§ava objasniti ~ c~ samo3 ~} 1 svo303 ;a~i !o{$i f: :Z ;; ;:;;:1: s m1 san11 •j: §!l .I IW9}9' ra4 . OJJ . l . • Sporilo se takoder i o nekim drugim pojedinostima u Antigoni­ nom ponasanju (o njenom pomalo grubom odnosu prema Izmeni, o njenom ponovnom vracanju Polinikovom lesu nakon sto je VeC obavila ritualni pogreb posipanjem praha i sl.). ~et1utim, njen uzviseni karakter, sa svojom herojskom odlueno§fo, duhovnom superiornoscu i nesebienom spremnoscu na zrtvu, uvijek je izazi­ vao divljenje. Engleski romantieki pjesnik Seli rekao je povodom nje:. »Neki su od nas, u nekom ranijem zivotu, voljeli, jednu Antigonu; posljedica toga je da se vise ne mozemo zadovoljiti nikakvom drugom ljudskom vezom.« Medutim, spor je nastao oko Kreonta i prave prirode Antigoninog sukoba s njim.

ve samovolje. lsto tako, Aristotel je visoko cijenio Sofokla i zbog toga sto u njegovim dramama likovi nisu ocrtani u kontrastu »bij~log« i »crnog«1 <!<?.b:r_:~_i_~l~!. pa se -;ru; istieu ni vrlinom, ni pravediio!cu, niti padaju u nesre~u zbog svoje zloce i nevaljal­ stva.«, v~ stradaju. zbog j e<!r!.~-~ ~ tz_:~i!M lqiyj'=~~.L kolil,..._bal.Jsi!Q..ll.,

· Antigoninom slueaju, moze bib u moralnom smislu besprijekoma, ali koja je tako konfliktna da tragicki junak zbog nje mora da stra­ da. U tom pogledu Aristotel je Sofoklovo vodenje radnje suprot­ stavljao onim dramaticarima koji, izlazeci u susret zeljama gleda­ laca, daju razlieit zavrsetak za dobre i za lose«, kaznjavajuci »rda~.e« i. _sp~vajuci »dobre«. U Sofoklovom videnju ljudske sudbme ruje bilo mjesta za »sretan zavrsetak«, koji [e, izgleda, i onda naivnija publika toliko voljela. Najzad, Aristotel je prvi ukazao na jedan karakteristieni postupak u Sofoklovom razrje­ savanju radnje, tzv, dramsku ironiju (kako se taj postupak danas naziva). Naime, j.up.,!ik Sofokl_qye tragedije (Edip u Kralju Edipu, .ali i. ~ont u Antigoni) zivi 1:1 uvf;:l::; ;~·~jr;ovi ;ostuat lSprnVJ.Y, a Pnda IDU SP n;:iJjp1d npt • • r • 6 l:laQli.l . ' pa to »tragicko sazpanje« (gr anagnarisis) dmmdj do »preo.lm~ta« (gr. ~ipe~ _koji ga baca u nesre..£~, patnju i stradanje." U tome, uostalo , i jeste tragicki duh Sofoklove diame.

. Kada su evropski humanisti s kraja XIV stoljeca ponovo otkrili anti~~u m:amu i poeeli je iznova izucavati, oni su u cjelini pri­ hvatili Aristotelov sud o Sofoklovom dramskom geniju, nagla­ savajuci uz to jos jedan njegov znacajan dramski postupak, tzv. sti­ homitiju, tj. dijalog u kojem se izmjenjuju kratke replike (od po jednog ill najvise dva stiha), kao sto je to u dijalogu Kreonta i Anti­ gone na poeetku III cina. Za razliku od dugih, zamornih monologa u Eshilovim dramama, Sofokle tim postupkom u dramski govor unosi zivost i dramaticnu napetost pravog dijaloga.

ZaokruZenost i jedinstvo Sofoklove radnje, njena koncentraci­ ~a O~? jedn~ prelomn~, kritiene taeke eovjekovog zivota~ trQDJJa s kOJam dola:n do nufnog preokreta 11 ¢ovjekovoj sudbini; fikovi koji se .i po svojim karakterima i po svojim teznjama medusobno suprotstavljaju; sukobi i u radnji i u dijalogu - sve je to postalo uzor mnogim kasnijim dramskim piscima, koji su taj tzv. sofoklovski model drame prihvatili kao svoj dramaturski ideal. Uostalom, sva ta svojstva Sofoklove drame jednodusno je cijenila i novija knjiZevna kritika kao neosporne vrline Sofoklovog dram-

89 88

Po Hegelu, dramski sukob ne predstavlja samo konflikt iz­ dvojenih pojedinaca vec i suprotstavljanje nekih viSih f.ivot­ nih principa (»moralnih supstanci«), za koje se pojedinac ve­ zuje svim svojim bicem: »Tragicki junak se prema svojoj individu-

HEGEL

Geteov sud bio je odluean: Kreontova_ S~F je sa- . mo kontrastna sjenka prema: ltoJ~J se oh~ . "aa e.­ menitos!;; ~ Ipak, Gete Je zanemano &Jelllcu - ~na u? na kraju V &a i da joA puna dva Cina Kreont ostaje na sceni, te da tek tada dolazi do onog »tra­ gickog samanja« koje izaziva »preokret«, o ~u je jo8 Ari­ stotel govorio kao o kulminativnoj ta~ki u razvoju tragi~ke radnje. Doista, ~tjg_OJia ima oblik diptiha, kako su istakli neki modemi kriticari: ona se na neki na& u sredini ras­ klapa, dovodeci u drugom dijelu u srediste pahlje samog Kre­ onta. Da je on obiean tiranin, on nas viJe ne bi interesovao niti bismo mogli saosjeeati s bolom koji je on sam sebi ne­ hotice prouzrokovao. Vjerovatno je zbog toga, viJe od Gete­ ovog suda, na kasnije kritieare uticao stav njemaekog filo­ zofa Hegela, koji je u svojoj Estetici postavio ovu Sofoklovu dramu kao uzor prave tragedije.

(Ekennan, Razgooori s Geteom, 1827)

probudi i izazove. Takva je protivrjetnost Kreont, koji je tu dje­ Iimieno zbog Antigone, da bi se njena plemenita priroda i pravo koje je na njenoj strani istakli uz njega, a djelimieno zbog njega samog, da bi nam se njegova kobna zabluda pokazala kao neMo sto zaslutuje mrtnju.

Ali buduei da nam je Sofokle htio prjkaz;ati uzviAenu duiY Sv<>: j~ jupa)tjnie ! . prije izvrienog dfei8, morala je da postoji tu joA jed!IB protivrjefuost uz koJU Di'Semogao razvijati njen karakter, a to · je sestra Izmena. U njoj nam je pjesnik uzgred dao lijepu mjeru prosjetnosti, uz koju nam uzviAenost Antigone, daleko pre­ mdujuti takvu mjeru, postaje utoliko upadljivije oCevidna.«

»Kreont i ne postupa iz drzavnicke vrline, nego iz mrlnje pre ma mrtvom. Ako je T'')linik pokusao da povrati oeevinu iz koje SU ga nasilno otjerali, u tome se nikako nije tako necuveno ogrije5io o drzavu da njegova smrt ne bi bila dovoljna, vee je trebalo kazniti i neduzni les.

Postupak koji se ne slaze s vrlinom uopste nikad ne bi trebalo nazvati drzavmckom vrlinom. Ka~!~ftfd zabranjuje da se poko­ pa Polinik i njegovim lesom u raspadanju ne ku.Zi samo vazduh nego je i uzrok sto psi i grabljive zivotinje razvlaee otkinute ko­ made mrtvaeeva tijela pa njima opogane eak i oltare, onda takav postupak sto vrijeda ljude i bogove niposto nije drzavnieka vrlina, nego drzavnicki zloein. I cio taj pozorisni komad uperen je protiv njega. Protiv njega su drZavne starjesine koje saeinjavaju hor; pro­ tiv njega je narod u cjelini; protiv njega je Tiresija; protiv njega je njegova rodena porodica. Ali on ne slusa, nego tvrdoglavo na­ stavlja sa zloeinima, dok ne upropasti sve svoje i na kraju ni sam nije nista drugo do puka sjenka.

- Pa ipak - rekoh - kad ga eoviek slusa sta govori, gotovo bi povjerovao da je unekoliko u pravu.

- To je upravo ono - odgovori Gete - u eemu je Sofokle maj­ stor i u eemu se uopste sastoji zivot dramatike. Sva njegova lica u komadu imaju takav govornicki dar i wniju motive svojih postupa­ ka da razlazu tako ubjedljivo da je slusalac gotovo uvijek na strani onoga koji je posljednji govorio ( ... )

- Nedavno sam negdje procitao izrazeno misljenje - rekoh - da je greka tragedija odabrala ljepotu etickog za svoj poseban predmet.

- Ne toliko etiekog - odgovori Gete - koliko sustinski ljud­ skog u cijelom njegovom obimu; osobito pak u onim pravcima gdje je, dosavsi u sukob sa grubom silom i zakonom, moglo da postane tragiene prirode. U toj oblasti je, dabogme, lezalo i ono etieko kao jedan od glavnih dijelova ljudske prirode.

Etieko u Antigoni, uostalom, nije izumio Sofokle, vee se ono nalazilo u samom predmetu, koji je pak Sofokle valjda izabrao uto­ liko radije sto je pored etieke ljepote imao u sebi obilje dramskog dejstva.

Gete je zatim govorio o karakteru Kreonta i Izmene I. o potrebi postojanja tih dviju figura za razviee junakinjine lijepe duse.

- Sve sto je plemenito - reee on - samo po sebi je tihe naravi, pa je u drami potrebna neka protivrjecnost da tu plemenitost

91 90

(Hegel, Estetika, knj. ill, 1835 )

nasim saznanjem da se iznad svih posebnih prava i zivotnih ciljeva ljudskih jedinki izdize apsolutni Duh u svojoj konaenoj harmonienosti. A velieina Sofoklove drame je, po Hegelu, u tome sto i Antigona i Kreont moraju platiti vlastitim stradanjem za svoju jednostranost:

»Samo ako se drzimo toga shvatanja, mozemo razumeti antic­ ku tragediju. Zbog toga takav jedan zavrsetak ne smemo shva- titi ni kao neki eisto moralni ishod, kao ishod u kome se zlo ka.Znjava a vrlina nagrac:tuje. Tu apsolutno nije stalo do te sub­ jektivne strane Iienosti, do njenog dobra i zla, vee, aka je sukob bio potpun, tu je stalo do neposrednog saznanja afirmativnog izmire­ nja i podjednake vrednosti obeju strana koje su se borile.«

Ako se, dakle, jednostranost na kraju mora ukinuti, onda se i lienost koja se za tu jednu moralnu silu vezala mora zrtvovati:

»Jer, individum predstavlja samo taj jedan zivot: ako on kao takav jedan nema stalne vrijednosti za sebe, onda je dotieni individuum skrhan.

Najpotpunija vrsta ovoga razvoja moguca je u slueaju kada individue koje se bore istupaju, shodno svome konkretnom zivotu, svaka za sebe kao totalitet, tako da one same po sebi stoje u vlasti onoga protiv eega se bore, te otuda narusavaju ono !to bi prema vlastitoj egzistenciji trebalo da postuju, Tako, na primer, Antigona zivi pod Kreontovom drzavnom vlaseu; ona lieno je bila kraljeva kei i sad je Hemonova verenica, tako da bi trebalo da se pokorava kraljevoj zapovesti. Ali ni Kreont, koji je, sa svoje strane, otac i muz, morao bi da postuj-: ,,"ietinJU krvi i da ne izdaje zapovesti koje stoje u protivreeno. 1 ' ~im pijetetom. Tako njima oboma imanentno je ono prob, &p. .se. medusobno bune, te njih osvaja i slama upravo ono Jto s~ u oblast njihovog vlastitog zivota. Antigona umire pre n•o sta ·e bila u stanju da zaigra kao n~esta, a l{1eom, uLutle,

·va kaZfijen smr o svoie supruge 011 se umjaju, 1 to sin zbOg Arihgorune, a supruga zbog Hemormve smt ti. '{)q

·-sVili diVfill'i tVUIEVh1a i s*8Mg i BW.>eg neta a ja lli skoro sve poznajem, a mislim da maze i treba da ih poznaje svaki - meni se cini da je Antigona u tom pogledu najsavrsenije umetnieko delo koje kao takvo zadovoljava u najveeem stepenu.«

alnosti nerazdvojno povezao sa ma kojom stranom one supstanci­ jalne sadrline zivota, i to u teznji da se za nju zalozi.« A tragedija sama po sebi uvijek razlaze ukupnu supstancijalnu sadrzinu zi­ vota na izdvojene sile koje su u toj izdvojenosti, prividno protiv­ riecne. Zbog toga su tragicki junaci uvijek u polozaju da se bore samo za jednu »supstancijalnu vrednost«, koja se nuzno pojavljuje nasuprot drugoj: za ciljeve porodice nasuprot ciljevima drZave, za ljubav nasuprot osjecanju duznosti i sl. Time se podsticu sukobi koji se ne mogu izbjeei:

»Prvobitna tragienost, dakle, sastoji se u tome sto u granicama takvog sukoba obje protivnicke strane, uzete za sebe jesu u pravu, dok su, s druge strane, one jedino u stanju da prvu pozitivnu sadrlinu svoje svrhe i svoga karaktera proture samo kao negaciju i povredu one druge isto tako opravdane strane, i zbog toga u svo­ joj moralnosti i na osnovu nje podjednako zapadaju u grijeh (tj. u hamartiju, Z. L.).«

Posto na taj nacin obje strane u tragickom sukobu povreduju supstancijalnu harmoniju svijeta uopee, onda ishod tog sukoba ne maze biti sveden na pitanje zivota ill smrti, nagrade ill kazne pojedinih lienosti koje su se suprotstavile jedna drugoj, vec se na neki nacin mora podrazumijevati izmirenje samih tih supstanci­ jalnih sila, kako bi se objelodanila samodjelatna mac vjeenog zi­ vota (ill, u Hegelovoj terminologiji, apsolutnog Duha), koji se upra­ vo kroz suprotnosti probija do svoje sustinske harmonije:

»lzmirenje tragedija izaziva u nama na taj naein sto nam pru­ fa prizor vjeeite pravde, koja u svom apslolutnom gospodarenju preduzima stroge mjere nad relativnom opravdanoseu jednostranih ciljeva i strasti, jer ne maze trpjeti da sukob izmedu takvih moral­ nih sila koje su po svom pojmu skladne, pobjedonosno uspiju u stvarnosti i da se u njoj ustale.

{'Takvo svoje tumacenje tragedije Hegel je ilustrovao upravo Antigonom, u ko·o· ·unakinjina t o · bra sukob s nar om alJa_ -~ta, pa tako dvije jednako vrijedne

- 1fiOralllesile]prCvo porodice i pravo drlave) protivrjeee jedna dru­ goj u sukobu koji se ne moze izgladiti. Antiionin griieh ie 11 tome to ·e. o rihvatila "ednu moralnu silu,- a je tako povrije-

a onu' drugu, koja takoder trazi svoja prav!!./ Sukob koji tako nastaje moze se razrijesiti samo zrtvovanjem tndividue, koja je relativnost svoga prava proglasila apsolutnim pravom i tako ueinila nasilje nad harmonijom ~J.YQ_~ u kojem su sve moraine sile jednakopravne. Konaeno izmirenje protivrjeenosti dolazi sa

92 93

Uporedujuei stavove Getea, Hegela i Kjerkegora, ne mozemo a da "ne pomislimo kako velika djela svetske knjizevnosti izazivaju

OTO BRAM

(Ili - ili, 1843)

Sasvim drukeije tumaeenje Antigone ponudio je jedan drugi veliki filozof XIX stoljeca, Danae Sjeren Kjerkegor. Za razliku od Hegela, koji je u osnovi zivota vidio harmoniju i »vjeeitu pravdu« apsolutnog Duha, Kjerkegor je izrazavao jedno duboko tragieno osjeeanje zivota

»Ako u covieku nema svijesti o vieenom, ako u osnovi svega lezi jedino divlje uzavrela snaga, koja, rveei se sa tamnim strasti­ ma, proizvodi sve sto je veliko i sve sto je beznaeajno, ako bezdana, nezasitljiva praznina skriveno lefi ispod svega - sta bi onda bio zivot nego ocajanje« (Strah i ,drhtanje).

A mislilac koji je na takav naein dozivljavao ljudsku cgzisten­ ciju morao je imati drukeij! osjeeaj i za tragiku koju u sebi sadrsi Sofoklova drama. Razlikujuei antieko i moderno shvatanje svi­ jeta. Kjerkegor je upozoravao da se u antickom svijetu tragieka sudbina individue odvijala na jednoj §iroj pozadini, na planu mitske religiozno-eticke svijesti citave zajednice: »Cak ako se lienost jednako slobodno kretala, ona [e ipak zavisila od osno­ vnih kategorija: drzave, porodice, sudbine.« I dok se u modernom svijetu raspalo sve sto je davalo koheziju ljudskoj zajednici, pa je individua ostala sama sa sobom, noseei na svojim pleeima »sav svoj Zivot kao posljed.icu svojih postupaka«, u antieko] tragediji se sud­ bina jedinke ocrtava na jednoj ~iroj, epskoj pozadini, zbog cega tragieka radnja nije uslovljena samo karakterom i postupcima ju­ naka, vee sadrzi i »epski momenat«, tj. ukljueenost jedinke u sud­ binu one zajednice kojoj pripada. Upravo zato §to tragieka radnja ne dobiva potpuno objasnjenje u subjektivnoj svijesti i u odlukama individue, u antiekoj drami dijalog se »nije razvio do stepena iscrp­ nog razmisljanja u kojem se sve stapa«, vee mu je bi pridodat hor, koji govori o onome sto je sire od zivota individue i sto se ne moze do kraja rastvoriti u njenoj sudbini. Osim toga, pesto tra­ gieka radnja ima svoje objasnjenjena sirem planu nego sto je dje­ lanje same individue, tragicka krivica ima u antici neophodnu dvosmislenost: tragicki junak je istovremeno i kriv i nije kriv, jer jednim dijelom odgovornost za njega preuzima sudbina: »~ .

... je \lpast.i_ ~. ~e !->9M~ i.iwta.~.= to.bise.m9_ilo recr o gr¢k9j tr~S~ii:.­ u modernoj tragediji u kojoj je radnja potpuno uslovljena po­ stupcima i karakterom junaka, pa je sam junak odgovoran za svoje djelanje, tragieka krivica gubi tu svoju dvosmislenost: junak je iii kriv ili nije kriv. Time je, po Kjerkegoru, tragedija u

nov11em vremenu izgubila svoju tragicnu interesantnost, »[er je moc od koje dolazi patnja izgubila svoj znaeaj i gledalac uzvikuje: pomozi samome sebi, pa ce ti i bog pomoci; drugim rijec.ima: gleda­ lac JC izgubio sazaljenje, a sazaljerije je - kako u subjektivnorn, tako i u objektivnom smislu - pravi izraz za tragieno.« S takvim shva­ tanjem tragedije, Kjerkegor pristupa i tumaeenju Antigone.

Za razliku od Hegela, koji je tragicno u toj drami protumaeio kao sukob dviju ravnopravnih moralnih sila, Kjerkegor vidi dublju tragiku te Sofoklove drame u produzavanju prokletstva koje je palo na Edipov rod: .

»To je eisto greki. Zivotni odnosi su jednom zauvijek, dati kao nebo pod kojim zive. Ono moze biti mracno i naoblaeeno, ali je ~pak nepromjenljivo. Ono daje dusi osnovni ton, i to je tuga. Tragiena krivica koncentrise se kod Antigone u odredenoj taeki: da mora sahraniti svoga bra ta uprkos kraljevoj zabrani. Ako je uzmemo kao izdvojenu einjenicu, kao sudar izmedu sestrinske ljubavi i pijeteta na jednoj strani, i samovoljne zabrane, na drugoj strani, onda bi Antigona prestala biti greka tragedija i bila bi potpuno moderna tragedija. U grekom smislu nastaje tragicka interesantnost time sto u bratovoj nesretnoj smrti, u sestrinom sukobu sa pojedinac­ nom ljudskom zabranom odjekuje tuzna Edipova sudbina, to su, tako reci, samo posljedice Edipove tragicne sudbine, koje se grana­ ju u potomcima njegove porodice. Ova cjelokupna slika cini gle­ daocevu tugu tako beskrajno dubokom. Ne propada samo jedna in­ dividua, nego mali svijet, to je objektivna tuga koja, oslobodena, sada napreduje u vlastitoj uzasno] dosljednosti kao prirodna sila, i u Antigoninoj tuZnoj sudbini nalazi se, kao u odjeku oeeve sudbine, pojacana tuga. Tako kada se Antigona odlueuje da sahrani brata uprkos zabrani kralja, mi ne vidimo u tome toliko slobodnu radnju koliko, naprotiv, sudbonosnu nuznost koja od prestupa oeeva su­ stife djecu. Toliko je slobode, naravno, u tome da mozemo voljeti Antigonu zbog njene sestrinske ljubavi, ali u nuznosti sudbine je dat, tako reei, viSi smisao koji ne obuhvata samo Edipov .tivot, nego i zivot njegovog roda«.

KJERKEGOR

95 94

Medu brojniln savremenim tumaeenjima Sofoklove drame mo­ zda je posebno zanimljivo ono koje je · ponudio poljski kriticar Jan Kot, poznat i kod nas po knjizi »Sekspir nas savremenik«, u ko­ joj je tragao za savremenim znaeenjima $ekspirovih drama. Sofo­ klovoj Antigoni Kot je pristupio na naein koji je blizi Kjerkegoro­ vom nego Geteovom ill Hegelovom stavu: za njega je ona izraz one sveobuhvatne tragike ljudskog zivota koju moderni kritieari najra­ dije nazivaju apsurdom:

JAN KOT

Bram je, bez sumnje, bio u pravu: svaka nova generacija vidi u djelima klasika nova znaeenja. Stavise, po mnogima je velicina jednog knjiZevnog djela utoliko veca ukoliko je ono otvorenije za nova tumacenja. A izgleda da je upravo ~ofoklova Antigona takvo [edno djelo. Veliki ruski reditelj Vsevold Mejerhold napisao je o njoj: »Ima drama kao §to je Antigona koje bi moderni gledalac mogao razumjeti i cijeniti i kroz prizmu vlastitog vremena. Anti­ gona se mogla igrati eak i u modernom kostimu.« Mejerhold je to napisao 1906. godine. U posljednjim decenijama, pak, Antigona je doista mnogo puta u pozoristu igrana upravo u modernom kosti­ mu, i u tumaeeniu koje odgovara savremenom osjecanju fivota i modernom smislu za tragieno.

(Stil i sadrfaj, 1912)

ruk Trresrja 1 duk unda, saosjecajuci. pranrno vladarevu propast. Takvu promjenu raspolozenja rusu voljeli grcki gledaoci; nju je rnogao odigrati jedino »treci glumac«, U svojoj Tehnici drame Gu­ stav Frajtag pise: »Grci su bill vrlo osjetljivi na nepostojanost necije volje. Velicina njihovih heroja prije svega je u njihovoj nepo­ kolebljivosti. Prvom glumcu bi zato bilo tesko odigrati lik koji sebi dopusta da - u ma kako vaznoj situaciji - njime upravljaju druge lienosti u drami.« Ali mi u nasoj predstavi u »Njemaekom pozoristu« bivamo duboko potreseni kada se Kreont, uzdrman stranim vraeevim predskazanjem, konaeno skrha, plaeuei »Jao! Jao! « nad propascu svoje vladarske kuce, A snazan rsalistieki ko­ lorit te predstave samo je pojacavao takav nas dojam.«

u razlieitim generacijama razlieite dojmove i kako se stalno ras­ tvaraju za nova tumaeenja. Upravo je to istakao i njemaeki po­ zorisni reditelj Oto Bram (1856 -1912), koji je, povodom Antigone izja~~ da s~ kla§.i~~~}!i~l~ knji_tevn_?_~ ~~i~1:1.~Q~ Y.fijE!~~ z_~ )oono Slfti(linia koji .iJ?: twn&.~~· T(}naroc1to vdi za dramska djela koja u pozoristu djeluju utoliko snaZnije i istinitije ukoliko iz njih vi§e progovara duh savremenosti - »bez obzira da li se prikazi­ vao Sekspir ill $iler, Sofokle ili Klajst«.

U svom tumaeenju Antigone Bram je na zanimljiv naein pomi­ rio Geteovo i Hegelovo tumaeenje te drame:

r »$ta je za nas danas vrijedno u djelima klasika - u Antigoni, na p~er? :tntigona nam [e najbliza od svih grckih tragedija, jer mi u sebi samima nalazimo isti onaj sukob koji prozima tu dramu: su­ kob izmedu prava individue i prava drustvene zajednice, izmedu osjecanja ljudske jedinke i razloga drZave. U Antigoni mi vidimo dva podjednako opravdana stava koja se jedan drugom suprot­ s~avljaj~ i o? kojih je svaki podjednako strastven, gord i isklju­ eiv. Antigonino prkosno postovanje mrtvog brata sudara se s Kre­ ontovim nepopustljivim nalogom; a pretjeranost njihove revnosti pokazala se tragienom za njih oboje. Medutim, mi tu tragediju na taj naein gledamo drukeije nego §to su je vidjeli stari Grci: za njih Antigona i Kreont nisu mogli biti heroji podjednake velifajnosti; njihove simpatije pripadale su Antigoni; Kreont je bio pozadina - figura potrebna kao kontrast glavnoj junakinji; on nije bio sam po sebi znaeajan karakter. Osvrt na druge dvije tragedije u toj trilo­ giji moze da to potvrdi: u Kralju Edipu u Edipu na Kolonu Kreont nije moean vladar. On je prepredenjak »S pakosnim i mst­ rim jezikom«, eovjek koji »vjesto uspijeva da svemu da privid istine«, U tim dramama on je nistavan sam po sebi i sam za sebe; on j~ Edipov~ pozadina, kao sto je i Antigonina. Greki ga gledaoci rusu mogli smatrati ravnopravnim, jer je njegovu ulogu igrao »treei glumac«, dok je Antigoninu ulogu preuzimao »prvi glumac« (protagonist). I kao §to se savremeni glumac koji u nekom komadu igra sporednu ulogu ne mofe nadati da ce osvojiti paznju naivnijeg dijela gledalista, koje je na galeriji uvijek spremno da mu zvifdi zbog uloge koju igra, tako su isto greki gledaoci unaprijed bili ne­ naklonjeni tritagonisti (»trecem glumeu«) cim bi se pojavio na

_!!~eni da igra svoju ulogu Za nas je osnovni problem te tragedije u necem sasvim dru­

gom. Njena kulminacija nas se doima na potpuno ne-greki naein, dok posmatramo preokret koji u Kreontovom stanju izaziva pro-

97 7 Antigona 96

51 Vidi stihove 336-370. U Klaicevom prevodu poeetak ovog stasimona glasi drukcije: »Mnogo je sila na svijetu tom, no najja~i od sveg ljudski je soj!«

Hemon: To nije grad. kad jednorne sav pripada. Kreont: Al' obieaj vlasnistvo vladaru daje. Hemon: Ti i zemljom pustom sam bi krasno vladao.

Ili: Kreont: Ti zboris, kao da ne znas gospodara svog! Tiresija: ( ... ) Ti gornji i donji svijet pomijesao si.

Izmedu Antigone i Kreonta nema dijaloga ili je to dijalog na­ gluhih. Od prve scene Antigona tvrdo lavo ponavlja da svi moramo umrijet a vuno es ona o . o~~o rg~-- tlo~ani Antigonu nista ne ceka, 1 nikakav Haronne(:e nas prebaciti na drugu obalu Stiksa. Kad bismo Sofo­ klovu Antigonu prenijeli u svijet nasih judejsk~-kr~fa~~ shv~­ canja morali bismo reei da je ona pobozna, a1i ateistkinja. Anti-

~ak ne :pekaru! brata, ona ce samo grudicu zemlie bacltiiia­ nje o lo tijelo. Antigona mi simbolifou ges u. Ta gesta ne nn- Jen ·a nista, Je a gesta nametnuta pod pritis oms . . ·. Antigona ·e m snns u, apsur a . Ja: ona ~1~-

•. JQ~ 1 mogla umrijeti. Dakle, sve o mo emo u 1111 1, to ~u ges~e.u praznini. a · · vrijednost tivota, apsurdna junakinja odabire simbolicnu gestu pod pritiskom smrtne kazne.

Antigona mora umrijeti zbog gladi it~. Vode je kroz .&!~~­ Svi @mtiaju puded iii oluefo et ave -rte~_!_(im trenutku_ Antii<)n~

Shvafa da je »tuda« ne samo u §utljivom kozmosu ve(: da Je ,.tuda« 1 u gradu. ~j~ je smrt_predstavJ1a1anjen vlastiti izb~r, sad je_na­ inetJ:t!lti!.~~:.q_~l:IJ:~~6.~a:l~-~ da bt daia ~o svom fivotu, shvatila je da mje mogu~e vredriovab oho §to ~- ogram~eno. Kno se samo 'Sada !un.-j'adna lmtigona,.-evo,-vet je odVezal~f pofas-SVOjenaljiiie. Antigonin~samoubojshr_o ne pred-: sTavlJa ii'OOr, to je t:in_Qt:..!lJafil~. Apsurd je pobijeaIOAiitigonu. ·- --·- - -Kre<>rif je ve(: promijenio mllljenje, furl d~ sahrani Po~a. i oslobodi Antigonu. Ako bi prvo isao po Antigonu, mot~a b1. J~ jo§ nasao tivu. Jf~~pj~o~t se_ smatra osnovom tr~g~Je. trm se, medutim da se Sofokle svjesno i sa strasnom iromjom od­ lueio na Antigonino samoubojstvo, odnosno na ovaj posljednji ponos neizbjeznosti. Antigonino samoubojstvo nije, bilo potrebno. A sada ih je sve zarazila smrt, s maeem furl Hemon, iza njega Euridika, Kreont u strahu bjefi iz unistenog kraljevstva.

Tragedija se, medutim, ne da izbjeei. Urustenje obaju kraljev­ stava koja su vladala Tebom bilo je najavljeno. Mehanizam je dje­ lovao. Sve Antigonine geste, herojske i neherojske, nisu mogle

»'!J1i~_mno.go .toga sto je cudno, ali nista po svojoj cudnovatosti ne nadmas~foYi~ka,51 Takve su prve rijeei pjesmezbora koja sli­ jedl -prl)e Antigonina doiaska uz pratnju strafara. Taj stasirnon zbora zove se Oda odnosno Hirnna eovjeku. Sve sto covjek posje­ duje mote zahvaliti sebi, bogovi ovdje nisu spomer.uti. Zemlju - Nasu Mai_ku ore s godine na godinu plug u koji je eovjek upre­ gao konja. Covjek je izumio govor, a njegova je misao brfa od vje­ tra. Ovladao morem i kopnom, covjek je najrazboritiji i najjaei od svih stvorenja, Ali »covjek, to razumno biee«, cudo i eudoviste na svijetu, »deinoton«, otuden je u odnosu na prirodu kojom je ovla­ dao, otuden je u gradu koji je sam podigao. Domovina mu je tudina. C'.:ovjekova pohlepnost nema granica. On hoce i zna mije­ njati buducnost, samo za smrt nije jos izumio lijek. C'.:ovjek mijenja svijet, ali sam ide u nistavost. Slava covjekovoj velieini zavrsava zaprepastenjem, To zaprepastenje zbog covjekove egzistencije prvi je uoeio u zboru Antigone Martin Hajdeger. »Putujuei svugdje, neiskusan i bez poriva, on stite do nistavila. Nema tog bijega kojim mote pobjeei jednom jedinom napadu smrti, eak i ako je uspio izbje(:i mukotrpnu bolest.«

Kamijev Mit o Sizifu svodi se zapravo na jedno osnovno pita­ nje, koliko su ljudi u pravu u moralnom i intelektualnom pogle­ du, a da ne izvrse samoubojstvo. Sve saeuvane Sofoklove tragedi­ je, osim posljednje Edip na Kolonu, prikazuju eovjeka kojemu tlo bjeti ispod nogu, a nebo je za njega prazno. Posljednji »agon« (su­ kob) dolazi u trenutku junakove agonije. Ova drama, t:ini se, da je koncentrirana oko jednog momenta, kada junak mora odlueiti: iz­ vrsiti samoubojstvo ili fivjeti kao Edip i rugati se sudbini (.; .)

U ~ntigonj su tri samoµbgjstva Prema klasienoj Hegelovoj in­ terpretac1Ji Antigona mi tragi¢an izbor izme(!u vrijedno5ti koje SU.

mec:!usobno suprotne, ~l!l-~\l bot· e · · zak . Ali prava So o ova 1 akav izbor, jer za nju ne postoji nista sto je privremeno. Izbor mi jedino Kreont, lud u svom prag­ matizmu, apsurdan u svojoj slijepoj tvrdoglavosti da mote spa­ siti nesto !to je nemoguee spasiti._!{reont vj_eruk d:1e vlast ne­ ogranicena. ~ .. sp mole lf.lad,ti ne .samo. Dad lj'idfffl_,_ ... e! i Jlf4,~ mepom. Spor o granici slobode i vlasti, izmedu bofjeg i prirodnog, ljudskoi°'Odvija se izmedu Kreonta i Hemona, izmec:!u Kreonta i Tiresije:

99 98

Engleski profesor H. D. F. Kito protumaeio je ovu Sofoklovu »strutvenu--pnru c sukobu i stradanju« na naein koji je vile i§ao ZZ:l pU!jivim ~itanjem teksta nego za modernim idejama o ap­ surdnosti ljudske egzistencije, kao sto je to u Kotovoj interpre­ taciji. Takvim postupkom Kito je otkrivao humanistieki smisao Sofoklove tragedije. ,

Insistirajuti na tome da se Antigona oduprla..Kreonto0ej Ba red bl ne radi nekih apstraktnih »nepis_~ z_~~Il:~!__l_c~e <>.~~JI svo- " toT religfomo-sti poffiije, -velli-na]d.ublje ljudskih razloga - da

KITO

nista izrrujeniti, moida su samo ubrzale djelovanje meharnzrna. Kami ima pravo kad smatra apsurdom to sto je Edip spavao s vlastitom majkom i ubio svog oca, - apsurd je sto je to bilo najavljeno, sto je bilo neophodno. »U tom pogledu - pisao je on - grcka tragedija sadrii mnoge pouke. U tragtenom djelu sud­ bina uvijek djeluje pod krinkom logike i prirodnosti. Edipova sud­ bina je unaprijed najavljena. Natprirodno je odluceno da ce on pociniti umorstvo i incest. t".:i!!lva radnja drame je usredotocena na .to da !1~.J!.OkaZe logil\n; Si&tem, prema koiem Ce, Od d ctnLJiQ_ dedukcije, junaka za<f.~ULD-i~i..QY~.n~~reea ... U buntu koji potre­ sacoVjeka T pnsil)ava ga da kafe: To nije moguce postoji ele­ ment ocajnicke izvjesnosti da je to moguee.«

Milolovka je postavljena uz prethodno upozorenje misu, Upo­ zoren je Laj, a poslije Edip. Zanimljivo je da je Sofokle izos­ tavio sve motivacije Lajeve krivnje, koje su bile vjerojatno pri­ sutne u prvobitnoj verziji mita. Kokto je svoju verziju Kralja Edipa nazvao Pakleni stroj. Ali kod Sofokla mehanizam nije pokrenut od strane bogova, ni od strane demona. I upravo je zbog toga taj mehanizam apsurdan. Mi§olovka eeka misa, ali nitko tu miso­ lovku nije postavio.

Edip, dakako, ima slobodu volje, Mi§ takoder. Jednom po­ stavljena milolovka ne odgovara misu, Imamo slobodu volje, a moramo umrijeti ( ... ) Mi§olovka moze eekati bez kraja, ceka mirno dok mil ne naeini gresku ( ... )

Elektra, Edip, Antigona - to su bile tragedije herojskog ap­ surda. Pad junaka bio je svjedocanstvom eovjekova velieanstva. Ovo su beznadne nade o kojima je pisao Kami.«

les n · no brata ne razvlal:e divlje zvi eri, Kito postavlja u ~~e­ diste drame Kreon a, o o azuje tragieki nedostatak razumue­ vanja najosnovnijih ljudskih nal!ela;_.Antigoninog osjeeaia wema mrtvom bratu Izmeninog saosjecanja sa na s~ os . ~e- s rom, Hemonove JU ·. · · · . . . . 11a, ~:~lY_l!tipo§truzanje, Kreont""lTSVOJOJ tiranskoj samo- voljr:::.: Vid.i oko sebe samo urotu. . . . . . . .

-Po Kltou Kfeont se vec u prvoj seem pojavljuje kao olieenje samosvjesne sile, Njegovu odluku Zborovoda prima ovim rijeeima:

Primijenit zakon svaki tvoja moze moc na zive i na mrtve sve u zemlji toj.

»Je li bas tako? - pita se Kito. - Senzibilitet obienog <?~k~ o_d­ bacio bi takvu politieku teoriju; upravo zbog toga je tiranija 1 bila omrznuta, jer je tiranin smatrao da mote dm.1ositi .z~one kakve hoce ne obaziruei se na tradicionalna prava 1 tradicionalne duz­ nosti. Ali ne treba misliti samo na zakone drZave - i Sofokle se zaista pobrinuo da ne mislimo samo na njih. Tokom cij~le drame nama se govori o nomosu, »svetom zakonu«; tako na kraju scenes Tiresijom Kreont kaze:

Jer bojim se da zbilja zakon mora. sve~ postovat svaki stvor do dana posljednjeg.

»Primijenit zakon svaki tvoja moze moe« .- to je ~oktrina. s kojom se Kreont pojavljuje na poeetku, da ~1 na kraju s~vabo koliko je ona netaena; a mi sumnjamo da je grc~a ~ub~a u pozoristu mogla o tome slusati a da joj se . u svijesti ne Jave dvije greke maksime: Sjeti se sta si i S~e sa m~ero~ ( .. )

Kada se Antigona (u ill einu) brani na ~OJ UZVJ.§en 1 beskom­ promisan naein - njena odbrana je, doduse, isto .toliko ~apad na K.reonta koliko opravdavanje sebe, pa Kreontu 1 ne daje mnogo povoda da bude milostiv - zapanjuje nas k~ njega potpun~ od­ sustvo sposobnosti raze, ..• jevanja. Ona se poziva n~ ono ~to bi_smo mogli zvati zahtievom prirodne ljubavi i hwnanostt; za njega Je to samo neposlusnost, bezakonje, besmislica, i uz to bestidnost. Za takvo njegovo ponasanje nije dovoljno reei da ga ~~otkriva ~o tipienog tiranina. Naravno, i to; ali treba naglasiti da ~ tun~ otkriva koliki je njegov nedostatak onoga sto su start Grc~ nazivali cpp6v1101.c; »razumijevanje«, - tu je njegova uskogrudost 1 njegov bezobzirni hybris.«

(Apsurd i grcka tragedija)

101 100

Kito je, mislimo, bio u pravu: velieina Sofoklove Antigone u velikoj mjeri je zasnovana na tom dubokom humanizmu kojim je Sofokle prozeo svoju dramu.

( Oblik i znaf!enje u drami)

Odgovor [e: Da, jer ion je bio eovjek.«

0 bozjem prstu zbor je nesnosan i glup. Za onog zar da brine ikoji se bog, da pokapa ga kao stvora zasluznog, a dosao je amo, da safefe grad ... ? Zar mislis da {:e bozi stvora stovat zlog?

Sofokle (r. oko 495 - u. 406. prije n. e.) je u svom du~~~.~~y()tl,l~~ao prilikuda vidi uspol'i~~~:a~.?~a_tiJ~: ~aod]efa~ u~estvo~ao je u ·proslaVi pob]Eide-nad Persijancima kod SBlamine (480), koja je Ateni obez­ bijedila prvenstvo u citavom grckom svijetu onog vremena; a ~amo ~V~Je go­ dine poslije njegove smrti Atena je porazena od Sparte . u iscrpliuiueem peloponeskom ratu i vise nikada nije povratila svo~u slav~ ~~tog svog »zlat­ nog stoljeea«, u kojem su dominirala imena Perikla, FidiJe, Anaksagore, Herodota, Eshila i Sofokla.

Citavog svog :livota Sofokle je i u ratu i u miru bio istajm1,1W. U~ost javnoi(hv~~.:bio.· je :v91ik9.Y.Qai:.1".diiifomaia."Ci.ieo.ieni Pie!!~· Pri.i@w~j Perikla i ljub~c;. J:iiel~. ~~-e,_~oslije smrti Pl'Os~v!j!:_l.ljt? _kao h~J·

· Kao ·drimatifar prvi put se takmiNo. na dio~~~~E.~~<!..vJ!!.~ 469. i;Qs 4l~e.!.'!.1.!.agiadn:·t>tt"tliCadO smib na~i.sa~ [e, p~~a s~ izvorillia, l~3 drame. U ~e11afje u njima sam glunuo, a 1 kasnije 1e za njih komponovaoiiluZilru. Svojim inovacijama znatno je unaprijedio greko pozoriste: poveeao je hor sa 12 na 15 elanova, uveo je slikani de.kor, odust~o je od do tada obaveznog trilogijskog povezivanja drama, sto 1e omogueilo ~vr8ce komponovanje dramske radnje i preciznije izveden. dramski zaplet. Uz to, uveo je tzv. treceg glumca (do tada su u traged1iama igrala samo dv~­ jica), sto je, takod~, _ _j~P-_~ijel? .. ~~~~1:,lij~~-·~i~Jµ !.~~je, jer je omogucilo da se· pove~a broj dramskih likova i da se na SCeJU 1StQY,f1mieno mogu pojaviti tri lica. Time je on, umjesto labave, or.atorij~ki komponovane eshilovske tragedije stvorio dramsku formu koja ce biti uzor mnogim kas- ~dramati~ar_µp,~_: .. ~jegov~tragedi]e"koncfpir~ ·su kao iiiudl.ie-~oVf;. kovog karaktera u jednom presudnom trenutku njegovog ~ivota.

Sa~uv~oje samo 7 ~j~~?.v~h trag~~itE;.:._~jqnt,_.~n,~oniJ, Ir.~/1,i~jal,!1£~ .. Kralrr;r;p, Elektra, Filoktet i Edip na K2.l~mu. Vec111u tih tragedija 1 danas izvode mnoga po~ori§ta sirom svijeta. z L.

Zdenko I.die

BIL.TESKA 0 PISCU U osnovi tragieke radnje u Antigoni Kito vidi jednu ideju po­ retka, tiji »ritam prozima sve sto je ljudsko, i cijeli univerzum«. Grci su taj poredak svijeta nazivali Dike, »pravda«, sto za njih nije bio pojam ni etieki, ni pravni, vee je bio osnova same Prirode, i princip svekolikog njenog poretka: »Zato sto je prekrsio taj poredak, Kreont se ogrijesio o Pravdu. Za­ to ga - kaze Tiresija - eekaju Erinije, sluzbenice Pravde, i one ee ga nepogresivo kazniti ... Dike, Pravda, nije moralni kvalitet; ona. je priro~. zakon. I on {:e stupiti u dejstvo, na ovaj ill onaj naein, Drugi dio drame nam pokazuje naein na koji on u ovom slucaju djeluje. Erinije vrebaju Kreonta - ali se nista natprirodno tu ne upliee. Dogadaji idu svojim prirodnim tokom; Erinije jesu . sl~~nice Dike~ J?ik~, jeste zakon Prirode ... Ono sto je Kreon~·· pot1D10, zabranjujuei pogreb, prestup je protiv Prirode, proti ?<>fjih zakona, protiv poretka svijeta - a to je sve jedno t isto ( ... ) , ~

iivot ima svoje nepokolebive zakone, i u njemu, tek upola" skrivene, strasne su sile. Moramo ih uvijek postovati, Samo nas jedna vrlina moze spasiti - »razumijevanje«, i uz to postovanje bo­ gova, §to u krajnjoj liniji znaei postovanje konaenih ljudskih pra­ va. Kada je hor pomislio da su u pogreb bill umijesani bofji prsti, Kreont je gnjevno pitao:

,,ANTIGONA«, tragedija 31

SOFOKLOVA »ANTIGO~A« KRITICKIM TUMACENJIMA ~~ (Aristotel, Gete, ege, Kjerkegor, Oto Bram, Jan Kot,

~S H. D. F. Ki o) : . . . . . • . . . . . . . . 83 Biljeska o piscu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1O1

25 Albin Leski: Sofoklova »Antigona«

Robert Grevs: »Edip i njegova djeca« (tebanska legenda) 13 Mit o Edipu i njegovoj djeci u obradi grekih tragitara 17 Eshilova tragedija »Sedmorica protiv Tebe« i njen sporni

zavrietak kao uvod u titanje »Antigone« 19

5 10

Antieka drama i pozoriste . . . . . . Mitska utemeljenost grcke tragedije

UVOD U C'.:ITANJE SOFOKLOVE »ANTIGONE«

SADRZAJ