2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

1/22

See discussions, stats, and author profiles for this publication at:https://www.researchgate.net/publication/289077221

Esad Kurtovi, Sudbina Pavlovia u

odnosimaBosne i Osmanlija,

1463.

, -

-

...

Article January 2015

READS

14

1 author:

Esad Kurtovi

University of Sarajevo

12PUBLICATIONS 0CITATIONS

SEE PROFILE

Available from: Esad Kurtovi

Retrieved on: 22 April 2016

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

2/22

, . 29

oj

1463.

2015

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

3/22

UDK: 94(497.6:560)13/14:929.52

Esad KURTOVI*

SUDBINA PAVLOVIAU ODNOSIMA BOSNE I OSMANLIJA

Apstrakt: Predmet rada je sagledavanje pozicije vlastele Pavlovia u sloenimbosansko-osmanskim odnosima krajem XIV i u XV stoljeu. Pavlovii su dijelom tihodnosa, ali je intenzitet njihovog prisustva neujednaen. Oni su ponekad glavni akteri,ponekad sudionici a ima situacija i kada su na margini deavanja tih odnosa. Kroz duivremenski period, u nekoliko generacija, snaga porodice Pavlovia slabi dok izazovikoje uzrokuju Osmanlije postaju sve vei i sudbonosniji. Zbog Osmanlija u svakojgeneraciji Pavlovii tragino zavravaju i to je linija po kojoj se njihovo prisustvo ubosansko-osmanskim odnosima moe prepoznavati.

Kljune rijei: Pavlovii, Osmanlije, Bosansko kraljevstvo, XIV stoljee, XVstoljee.

* * *

Smrt bosanskog kralja i nestanak srednjovjekovne bosanske draveopravdano su u prvom planu pri razmatranju prilika u Bosni 1463. godine. Iakodominantni, ipak to nisu jedini tematski okviri kojima historiari posveuju

panju. U prijelomnom momentu kojim je zavrena historija srednjovjekovneBosne a na njenim ruevinama zapoela, na neki nain, zvanina eraosmanskog prisustva u Bosni, na simbolian nain, zavrava se i nestaje i lozauvene srednjovjekovne vlastelinske porodice Pavlovi. Kao i stradavanja

bosanskog kralja i stradavanje Pavlovia od strane Osmanlija jasan je odrazotrog i nasilnog reza u historiji koji je zajedno sa njihovim nestankom znaionepovratno povlaenje i nestanak jednog vremena. Iako je prethistorijadogaaja iz 1463. godine zapravo historija srednjovjekovne bosanske drave

9

* [email protected]

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

4/22

u duoj liniji od kraja XIV do polovine XV stoljea, u ovom radu, koji pratiodnose Pavlovia i Osmanlija, pokuat emo markirati glavne take kojima jetaj odnos bio obiljeen i ostao prepoznatljiv. Opa karakteristika odnosaPavlovia i Osmanlija je da ti odnosi dijele sudbinu odnosa Bosne premaOsmanlijama, ali i da prisustvo Pavlovia u tim odnosima nije uvijek jednakemjere i vanosti. Pavlovii ponekad nisu presudni, nekada su uesnici a

ponekad su njihovi glavni kreatori. U onolikoj mjeri koliko nam izvori iliteratura doputaju, upravo tim isticanjima pozicije Pavlovia u bosansko-osmanskim odnosima posveujemo dunu panju.

U sjeni bosanskih velmoadoba Pavla Radinovia

U znaajnim dogaajima iz historije srednjovjekovne Bosne kojikarakteriu sagledavanje odnosa Bosne i Osmanlija, kao to su prvi osmanskiupadi pljakakog karaktera (1386, 1388), Kosovska bitka sa ueemBosanaca na strani kranske koalicije (1389), bosansko-osmanski sukobizadnje decenije XIV stoljea kao rezultat opsenih organiziranih osmanskih

upada (1392, 1398), porodica Radina Jablania i njegovog sina Pavla JablaniaRadinovia na prvi pogled nema u izvorima zasvjedoeno i jasno mjesto.1 Opikontekst je uvjerljiv da je topografija posjeda, u istonom i jugoistonom dijeluBosanskog kraljevstva, upravo na pravcu i udaru Osmanlija, te pozicija

porodice u ondanjim bosanskim prilikama, gdje Pavlovii pripadaju krugunajvanije vlastele u zemlji, rusakoj gospodi, izvjesno osiguravala uloguaktivnih uesnika i kreatora tih dogaaja, do razine konstatacije da se sve uvezi sa Osmanlijama toga vremena bez njih i nije moglo deavati. Meutim,utnja izvora o njihovom direktnom angamanu u sjeni je djelovanja bosanskih

vladara Tvrtka I Kotromania, Stjepana Dabie, Jelene i Stjepana Ostoje, tevlastele Kosaa, Semkovia, Zlatonosovia i Hrvatinia.Djelovanje Pavla Radinovia u pogledu odnosa sa Osmanlijama nije

moglo biti drugaije do podravanje politike bosanskih vladara iz kraja XIV ipoetka XV stoljea, Tvrtka I i njegovih nasljednika. Knez Pavle je odrastaona Tvrtkovom dvoru i u mladosti je bio eksponentom Tvrtkovih unutranjih ivanjskopolitikih poteza koristei razvoj Bosne za irenje svoga posjeda. Tako

Esad Kurtovi

10

1 . , , 1964, 158

160; . , , 1 ( 1995) 8597.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

5/22

je bilo i u doba Tvrtkovih nasljednika u ije vrijeme knez Pavle pripadanajuem krugu velmoa u zemlji. U ouvanim poveljama na mjestima gdje senagrauje i spominje bosanska vlastela zbog uea u otporu i u sukobu saOsmanlijama knez Pavle se redovno nalazi kao svjedok. Tako je zabiljeenoPavlovo svjedoanstvo u povelji od 15. 4. 1392. godine kojom kralj DabiaHrvoju Vukiu daruje dva sela u Trstivnici (Kakanj) i Lucima (Hrast) zato tomu u sukobu sa Turakom vojskom ... poslui viteki, virno i srdano.2 KnezPavle je meu svjedocima i u sumnjivoj povelji datiranoj 2. 4. 1394. godinekojom kralj Dabia za pokazanu vjernu slubu kada su Turci napali Bosnu usukobu na Glasincu nagrauje kneza Gojka Marnavia Vojnievim iGudeljevim poljem (u Imotskoj upi).3 U povelji kralja Dabie za brau

Vukmira, Tvrtka i Stipana Semkovia od 17. 5. 1395. kojima daje selo Kolo uDuvanjskom polju, radi toga to nam posl`i{ vsgda virno isrd~ano, naili{ Tra~kih boih, n d} svoih glav za nas,opet je prvi na spisku meu svjedocima od Bosne knez Pavle Radinovi.4 Iu drugim poveljama i na drugim mjestima koje su iz ovog vremena knez PavleRadinovi ne izostaje.5 U doba kraljice Jelene knez Pavle Radinovi zajednosa vojvodom Sandaljem Hraniem, tepijom Batalom antiem i vojvodomHrvojem Vukiem predstavlja najvanijeg velmou Bosanskog kraljevstva.Takvu poziciju ima i u doba kralja Stjepana Ostoje. Moe se zakljuiti da je u

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

11

2 knz Paval Radinovi} z bratiom; Comes Paulus Radinovi cum fratribus(15. 04. 1392. g.), . urmin,Hrvatski spomenici, Sveska I, Zagreb 1898, 9597; V.Klai,Povelja kralja Stjepana Dabie, izdana Hrvoju Vukiu, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko dalmatinskog zemaljskog arkiva 2 (Zagreb 1900) 6061.3 venit Paiasit cum Turcis et depopulatus est osnam valde et stetit in Naglasinicis etdestruxit osnam ... Cuius rei sunt Testes Prouinciae osnensis Senatores Regniosnensis: Princeps Paulus Radinouitius cum fratribus (02. 04. 1394. g.), P. Aneli,Originalni dijelovi dviju povelja u falzifikatima Ivana Tomka Marnavia, GlasnikZemaljskog muzeja (Arheologija) 26 (1971) 349.4 t Bosn knz Paval Radinovi} z bratim ... (17. 05. 1395.g.), P. Aneli,Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabie u Britanskom muzeju, Radovi Akademijenauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 35/12, Sarajevo 1969, 285289; F. Miklosich,Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, (Wien 1858) Graz1964, 226227.5 Knez Pavle je svjedok i na povelji kralja Dabie porodici Dobrinovi 18. 6. 1391, poveljiporodici ubranovi 7. 11. 1392, . , , 39 (1992) 523; P. Aneli, Povelja kralja Dabieubranoviima i velikaki rodovi Hlivnjana, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija)38 (1983) 133143. Dabiina povelja kerki Stani (26. 04. 1395. g.), Dravni arhiv osnei Hercegovine, Sarajevo (uva se u Zemaljskom muzeju u Sarajevu).

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

6/22

svim dogaanjima u odnosima Bosne i Osmanlija krajem XIV stoljea knezPavle Radinovi bio sudionik zbivanja. Njegov zaseban angaman u odnosu

prema Osmanlijama nije ouvan u izvorima ali je zato na svim mjestima nakojima se taj angaman spominjao i mjerio, za izvorima potvrene uesnike de fakto vrednovao, bilo njegovo prisustvo kao vanog i meritornog faktora uzemlji koji to vrednovanje sagledava i potvruje.

Poslije osmanskog pohoda iz 1398. godine informacije o vojnimdjelovanjima Bosne sa Osmanlijama prestaju da se spominju. Godine 1399.Dubrovani su izraavali da su Bosanci u sporazumu sa Osmanlijama(Bosignani, qui sunt concordati cum Turchis)6, a da li je to politika retorika iliima opravdanu pozadinu teko je znati. Svakako je i knez Pavle, zajedno sa

ostalim velmoama u tim moguim kalkulacijama. Do sredine druge decenijeXV stoljea nema se ta bitnije zabiljeiti u odnosima izmeu Bosne iOsmanlija a da bi se to moglo pribliiti Pavloviima. Situacija je postala netodrugaija na vanjskim granicama Bosne. Generalno posmatrano, ugarski

pritisak je potpuno zamijenio osmanske upade i pohode. Ali i u ovom razdobljuOsmanlije se vezuju za Bosnu, posebno za vlastelu Hrvoja Vukia i SandaljaHrania a najee kroz njihov plaeniki angaman. Uz mogua saveznitvaizmeu Ladislava Napuljskog i Osmanlija, teko je znati na ta su Bosancimorali pristajati u sukobima sa Sigismundom Luksemburkim.7 Kneza Pavla

Radinovia, po slovu izvora, u svemu tome ponekad nema nigdje, ali ako ganema ukljuenog, mora se konstatirati da, nema ga, slovom izvora, niizoliranog, niti protivnog u tim kombinacijama. Najzad, osmansko prisustvo uBosni jo uvijek nije bilo relevantno da se na njemu stvaraju ili proirujuantagonizmi meu vlastelom.

Takvo stanje potrajalo je do vremena kada su Bosanci bili u prilici dase sa Osmanlijama sukobljavaju izvan Bosne. Ako je i bilo kakvih veza izmeuBosanaca i Osmanlija u ranijem periodu, u toku 1412. i 1413. godine one su

bile u potpunosti prekinute jer Bosanci su, sada kao Sigismundovi vazali,

morali otvoreno da nastupe u sukobu protiv Osmanlija. Poetkom 1413. godinekada je sukob izmeu pretendenata sultana Muse i brata mu Mehmeda zahvatioDespotovinu i Bosnu, nije poznato dranje kneza Pavla Radinovia. Tek u

prodiranju Musinih odreda spominje se Bora, plamenito Pavlovia, ali ne injihova eventualna reakcija.8 Ovoga puta u odnosima sa Osmanlijama glavni

Esad Kurtovi

12

6 . , XIV XV , 12 (1970),nap. 2 na str. 34.7 E. Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, Sarajevo 2009, 194197.8

. , (II), 212 (1902) 56.9 Sultan Musa poraen je kod sela amorlu, pod planinom Vitoom, poetkom jula 1413.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

7/22

akter iz Bosne je vojvoda Sandalj Hrani Kosaa koji je ostao zabiljeen kaonosilac borbe koja se odvijala izvan Bosne.9 Naredne godine donijele su

preokrete u odnosima Bosne i Osmanlija.

Pogrena politika procjena

Veliki osmanski upad u Bosnu ljeta 1414. godine rezultirao je duimratovanjem i politikim pomjeranjima koja su angamanom Ugarske dobila

najveu razinu. U jakom ugarsko-osmanskom sukobu 1415. godine, Bosna jebila podijeljena. Unutranji odnos snaga je postao raskidiv, a to je naroitodolo do izraza uz osmansko prisustvo. Tu pratimo kneza Pavla Radinoviakoji izborom jedne od ponuenih politikih opcija konano postaje glavniakter u bosansko-osmanskim odnosima.

U osmanskom prodoru 1414. godine, knez Pavle Radinovi bio je uzbosansku vlastelu tada vrsto grupisanu oko kralja Stjepana Ostoje i vjerovatnoje i njegov posjed stradao. No, u svemu nisu svi prolazili jednako. Osmanlijesu imale utjecaj na Hrvoja Vukia koji se pokuavao otresti pritiska ugarskog

kralja Sigismunda Luksemburkog, a njihovu pomo traio je i bivi bosanskikralj Tvrtko II Tvrtkovi sa namjerom da se vrati na prijestolje. Vojni pritisakOsmanlija u Bosni je splasnuo, ali je pozicija Tvrtka II, kao osmanskog

pristalice u Bosni, postala jaom.10 U novoj konstelaciji, sa odreenommotivacijom a za razliku od Sandalja Hrania i drugih koji su bili uz StjepanaOstoju, knez Pavle Radinovi izabrao je stranu Tvrtka II, a to e u konaniciznaajno utjecati na njegovu sudbinu. Ve augusta 1414. godine PavleRadinovi bio je na strani protukralja Tvrtka II.11 S obzirom na stanje u zemlji

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

13

godine. Dubrovani u pismu Sandalju Hraniu: za va{ vlik vr i sl`bpo~tn kako s gospodstvo ti hrabro i plmnito ponlo pri gospodin dspoti car trskm (18. 05. 1414. g.), . , ,I/1, 1929, 290; E. Kurtovi, Veliki vojvoda bosanskiSandalj Hrani Kosaa, 198.10 . , (14141416), 34 (1953) 31; P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, Sarajevo 1981, 68.11 Uputstvo dubrovakom poslaniku Petru Primoviu da radi slobodnog kretanjanjihovih trgovaca sa stokom ide Petru Pavloviu, a prema potrebi i Tvrtku II i knezuPavlu Radinoviu pokazuje da su Pavle Radinovi i njegov sin Petar poslunici Tvrtka

II: Piricho de Priboye nostro citadino dilecto ... debiati andare ala via de Verme ouera quelli valii li quali ordeno a tuor li animali deli nostri mercadanti ... et vano seguri

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

8/22

to je orijentacija koja je odraz ranije stvorenog stanja, prije dolaska Tvrtka II,a izraz je oitog neslaganja sa vlastelom povezanom za Stjepana Ostoju.Situacija je po kneza Pavla u novom okrilju dobro izgledala s obzirom da suOsmanlije bile prisutne u Bosni i da su dovele Tvrtka II kao svoju opciju. KraljTvrtko II i Pavlovii (knez Pavle i sin mu knez Petar Pavlovi) dobijali susnagu glavnih subjekata pred Dubrovanima, koji su se upravljali prema svojimtekuim interesima. tavie, novi osmanski prodori 1415. godine pretvorili suBosnu, barem kad su pristalice Tvrtka II u pitanju, u haraku zemlju.12

Sigismundova reakcija uslijedila je ljeta (prva polovina jula) 1415. godine, akoncentrirana je u Lavi u presudnom susretu ugarske vojske i Osmanlija.Osim umijeanosti Hrvoja Vukia, teko je znati kakvo je tada uee ostale

bosanske vlastele.13

Tvrtko II i knez Pavle Radinovi su imali izvjesnog udjelabarem kao politiki saveznici Osmanlija. Bitka je donijela i politikorazrjeenje nastalog previranja na tlu Bosne i susjednih zemalja. Sigismundovkiobran vie nije sam pokrivao Bosansko kraljevstvo. Ugarska je poraena aBosna je postala interesnom sferom Osmanlija.

Nakon tekih osmanskih upada i pohoda, te poraza Ugarske u Lavisituacija se u Bosni opet promijenila tokom jula i augusta 1415. godine. Svesnage u Bosni, pri emu su se zbliili i Hrvoje i Sandalj, bile su izmirene iokupljene oko kralja Stjepana Ostoje, pod osmanskim okriljem i u antiugarskoj

orijentaciji.14

U toj konstelaciji rtvovan je Tvrtko II koji vie nije bio opcijani Osmanlijama. Kao da su Osmanlije pristale da legitimnost kralja StjepanaOstoje trenutno predstavlja i njihove interese, nasuprot Tvrtku II, koji je, opettrenutno, mogao biti predmetom daljnjeg meunarodnog, prije svega, ugarskog

Esad Kurtovi

14

per lo paese de conte Polo et de so figlo Peter ... E vuy andati deinde sentireti contePetar Paulouich ... Et in caxo che lui nol tornasse vuy andati al re Teuerticho siandoapresso circha una zornada ... Et se caso fosse che lui fara rendere lo dicto bestiame bencum bene. Et in caxo che non e tu va a conte Polo ... Et se caxo suprascripta che contePolo non vora far niente stati di la et dano a sauer et aspete nostra risposta (24. 08.1414. g.), Dravni arhiv u Dubrovniku, Lettere di Levante, VII, 109v110v; ., , 242; . Toi, Vojvoda PetarPavlovi, Jugoslovenski istorijski asopis XXXIV, 12 (2001) 3637.12 E. Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 204208.13 . , (14141416), 3338; D. Lovrenovi,Na klizitu povijesti, Zagreb Sarajevo 2006, 196202.14 Bosna si e tucta quanta in una volunta contra li Hungari et che Sandal se a pacificatocon Hervoie, et che imperador a lor conferma per lor re Hostoia (06. 08. 1415. g.), J.Gelcich L. Thalloczy,Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cum Regno

Hungarie, Budapest 1887, 251; . , (14141416), 38.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

9/22

protivljenja. Bez pomoi Osmanlija knaz Pavle Radinovi sam nije mogaodovesti na prijestolje Tvrtka II a bez njega ostao je sam i bez vreg osloncau zemlji.15 Rekli bi i u milosti bosanske vlastele jer svi razlozi zbog kojih jemijenjao svoj stav povlaenjem Tvrtka II oito nisu nestali. On nije tako

posmatrao stanje stvari. Kao da je mislio da je iskazivana simpatija premaOsmanlijama i tradicionalne veze sa dinastijom u Bosni kao protutea odravalonjegovu poziciju pred ostalom vlastelom. Ispravno ili ne, drugi su to vidjelidrugaije. Zbog toga je knez Pavle pogubljen krajem augusta 1415. godine uvrijeme zborovanja bosanske vlastele. Pod osmanskom pobjedom napravljeno

jedinstvo prividno i neprirodno pokazalo je svoju privremenost.16 Pavle Radinovije stradao u krvavom razraunavanju bosanske vlastele koja nije samo rijeavala

aktualne vanjskopolitike probleme nego i meusobne raune iz prethodnihgodina.17 Knez Pavle Radinovi stajao je kao prepreka i imao je velikogprotivnika, ispostavilo se najvie u liku vojvode Sandalja Hrania Kosae.

Motivacija Pavla Radinovia za izbor Tvrtka II oito je povezana zazatitu vlastitih interesa, imovine i posjeda, ranije jake veze sa Tvrtkom II injegovim ocem, te oito izbjegavanje odreenih neslaganja sa ostalom vlastelomkoja je bila uz Stjepana Ostoju. Dogaaji nisu ili u pravcu dovoenja Tvrtka IIna prijestolje a to je, po procjeni kneza Pavla moglo da popravi njegovusituaciju. U odsudnom trenutku u izboru izmeu Ostoje i Tvrtka II osmansko

okrilje za kneza Pavla bilo je problem vie jer je posluilo kao izgovor zanjegovo likvidiranje. Glavni akter u bosansko-osmanskim odnosima 1414-1415.godine bio je zapravo Tvrtko II, tj. taj period je jedna epizoda koju je on imaokao osmanski tienik u pokuaju da doe do prijestolja. On je donio taj politikirazdor u Bosnu. Na drugoj strani, stradavanje kneza Pavla Radinovia zbogstajanja na stranu Tvrtka II prenaglaeno se ini kao Pavlov izbor osmanskeorijentacije. Iako je to teko razdvojivo sagledavanje, to je ipak za njega bilo udrugom planu. Za razliku od Tvrtka II, knez Pavle Radinovi nije direktno bio

povezan sa Osmanlijama. Ukoliko pokuamo da pratimo protivnike Stjepana

Ostoje postavlja se pitanje nisu li zapravo Hrvoje Vuki i Pavle Radinovipozvali Tvrtka II i Osmanlije. Svakako, knez Pavle se nije dugo nalazio upoziciji predsudnih aktera u bosansko-osmanskim odnosima. To je bila kratka

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

15

15 P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 70, 74.16 O ubojstvu u mjestu Parena poljana kod Sutjeske, (24. 08. 1415. g.), DAD, Letteredi Levante, VII, 133v134; . , (14141416), 3839; Isti, , 243244; P.ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 7273; . Toi, Vojvoda Petar Pavlovi, 3740; E.

Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 209211.17 . , , 243.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

10/22

dionica koja je tragino zavrila, ali je porodicu, poslije smrti kneza Pavla, unjenoj borbi da povrati ugled i status u zemlji, za razliku od druge vlastele,znaajno i trajnije pribliila Osmanlijama.

Doba Petra Pavlovia Pavlovii osmanski vazali

Knez Petar Pavlovi bio je duboko involviran u politiku koju jesprovodio njegov otac i pomagao mu u primorskim dijelovima posjeda gdje

je upravljao u ime porodice. Mada je u razraunavanju augusta 1415. godinespominjana krivica oca i sina18, za razliku od oca, knez Petar Pavlovi jepreivio krvavi sabor. Poslije Pavlove smrti pozicija njegovih nasljednikatada je izgledala porazno.19 Meutim, odmah po oevoj smrti krenuo je knezPetar protiv vojvode Sandalja Hrania imenujui ga tako glavnim krivcem zaoevu smrt. Ova Petrova inicijativa i snaga poivala je na osmanskoj pomoi.Pavlovi nasljednici su svoju poziciju nastojali popraviti uz pomo Osmanlija.Dogaaji pokazuju da Pavlovii upravo tada postaju osmanski vazali. VojvodaSandalj Hrani je osjetio pritisak ve u jesen 1415. godine i bio je prisiljen da

trai pomo od Dubrovana.20

Osmansko prisustvo uz Pavlovie kao pritisakosjetili su i Dubrovani februara 1416. godine. Oni su se alili knezuRadoslavu Pavloviu, koji je sa Osmanlijama na granici sa Dubrovakomrepublikom uznemiravao i pljakao Dubrovane. Za isto su se obraali injegovom starijem bratu knezu Petru, kada su u martu upan ura i StjepanMiloradovi sa Osmanlijama ponovo inili napade na njih.21 Izvori biljeeotvorena neprijateljstva meu vlastelom u Bosni oktobra 1416. godine. Ni

Esad Kurtovi

16

18 dicendo molta colpa contra padre et fiol inuerso la maesta del re de Hongaria etcontra reame de Bosna (24. 08. 1415. g.), DAD, Lettere di Levante, VII, 134.19 Ostaje nejasno na koji nain se spasio knez Petar poslije smrti svoga oca, P. ivkovi,Tvrtko II Tvrtkovi, 74.20 . Toi, Vojvoda Petar Pavlovi, 40.21 (14. 02. 1416. g.), DAD, Consilium Rogatorum, I, 36v; (23. 03. 1416. g.),Isto, 40;kn` Ptr va{ brat knz Radosav bil s voiskom vd na mgi na{gaprimor ... avo sdi kn` doido{ iz dol drg va{ voisk koi potr{dol Slivno i sta{ na mgi na{oi primor a s prid nimi pan Gragi Stpan Miloradovik i { nimi Trci (23. 03. 1416. g.), . ,

, I/1, 530.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

11/22

pokuaj Osmanlija da primire situaciju u Bosni nije uspio.22 A onda opetslijede promjene.

Poetkom 1417. godine obrt se desio kada su se zbliili Pavlovii i kraljStjepan Ostoja. Podupirani od Osmanlija, Pavlovii su uspijeli da razbijudotadanju koaliciju i povratili su status u Bosanskom kraljevstvu. Sada jeSandalj Hrani bio izoliran i preputen sam sebi stigavi do pozicije u kojoj sesvojevremeno nalazio knez Pavle Radinovi.23 Krajem marta 1417. godineDubrovani su za Sigismunda Luksemburkog imali informacije o stanju nasvojim granicama. Bosna je poslije smrti kneza Pavla bila u velikom ratu u kojemsu stradali mnogi krajevi, naroito u dubrovakom susjedstvu. Pavlovii su imaliuspjeha, ali samo u primorskim krajevima gdje su zavladali cjelokupnim

podrujem Konavala koje je ranije dijelom, drao i vojvoda Sandalj.24

Do promjena u Bosni dolazi tokom 1418. godine. Sandalj Hraniprihvatio je osmansko okrilje i razrijeio nesuglasice sa Pavloviima. StjepanOstoja je umro a novo stanje u zemlji oznaeno je dolaskom Stjepana Ostojiana prijestolje. Pavlovii su trenutnim stanjem mogli biti zadovoljni. Povratili sustatus i podigli ugled u kraljevstvu koji je bio znaajno ugroen smru njihovogoca kneza Pavla Radinovia.25 Bosna je ula u mirnija vremena. Cijena je bila

prihvatanje osmanskog okrilja. Petar i Radoslav Pavlovi uspijeli su uzprihvatanje osmanske vazalnosti da poprave porodinu poziciju u zemlji. Njihova

politika oslanjanja na Osmanlije radi rjeavanja unutranjih problema bila je istakao i ostalih bosanskih magnata. Ni rat ni mir u Bosni vie nisu bili zamislivi bezosmanskog aktivnog sudjelovanja i arbitriranja. Osmansko prisustvo vie nije

bilo privremeno, nego sastavni dio bosanskog politikog i vojnog pejzaa.26

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

17

22 Inter barones de Bosna est maxima et mortalis inimicicia propter mortem olimcomitis Pauli ... regnum Bosne stat in maximo conflictu et diuixione (12. 10. 1416.g.), J. Gelcich L. Thalloczy,Diplomatarium relationum reipublicae Ragusanae cumRegno Hungarie, 261; . , ,

245; D. Lovrenovi,Na klizitu povijesti, 217.23 . , , 245246; E. Kurtovi,Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 215.24 (31. 03. 1417. g.), DAD, Lettere di Levante, VI, 25v. Vojvoda Petar Pavlovi je imaonamjeru odrati se kao jedini vlasnik Konavala. Na tvravi Sokol gradio je cisternuaugusta 1417. godine: fabricare unam cisternam ... in castro Sochol in Canale ...nomine voyuode Petri (23. 08. 1417. g.), Diversa Cancelariae, XLI, 154; E. Kurtovi,Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 212213.25 Mnoge su stvari trajnije dogovorene u odnosima izmeu Pavlovia i Kosaa. Stanjeu Konavlima je vraeno na ranije pozicije a tada su meu ovim porodicama

raspodijeljeni udjeli u carinama u Drijevima i Olovu.26 D. Lovrenovi,Na klizitu povijesti, 216.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

12/22

Smrt Petra Pavloviakazna za nevjeru

Konavoska politika ponovo je bila jabukom razdora izmeu Pavloviai Kosaa. Dok je Sandalj juna 1419. godine pristao da svoju polovinu posjedau Konavlima proda Dubrovanima i za to dobije kraljevu saglasnost, tesaglasnost ugarskog i turskog cara, vojvoda Petar Pavlovi to nije htio dauini. Vojvoda Petar bio je nezadovoljan potezima Sandalja i kralja StjepanaOstojia i otuda je stekao njihovo neprijateljstvo, a izgleda i srdbu Osmanlija.

Skopski namjesnik Isak provalio je u Bosnu januara 1420. godine. U nastalimpreviranjima potaknutim osmanskim prisustvom marta 1420. godine vojvodaPetar Pavlovi bio je ubijen.27 Izvori su jasni u konstataciji da je smrt vojvodePetra Pavlovia predstavlja kanjavanje vazala koji je iznevjerio seniora.28

Detalji nisu najjasniji, a oito je linija stradavanja meu Pavloviima jo jednompogodila samo glavu porodice, nosioca nevjere a ne i ostalih lanova porodice.Prema koristima koje je imao od njegove smrti, s pravom se smatra da je iSandalj Hrani imao veze s tadanjom djelatnou Osmanlija u Bosni. Ali nijesamo Sandalj iskoristio dolazak Osmanlija. Uz njihovu pomo na prijestolje u

Bosni doao je sredinom 1420. godine Tvrtko II Tvrtkovi. Ve oktobra 1420.godine dolo je do izmirenja Radoslava Pavlovia i Sandalja Hrania.29 U Bosnije ostvareno jedinstvo vlastele oko Tvrtka II.30 Svakako su Osmanlije uzeleuea u izmirenju susjeda i prihvatanje Tvrtka II za kralja. Za due vrijemeodnosi izmeu Pavlovia i Kosaa bili su bez meusobnih ratnih djelovanja.

Esad Kurtovi

18

27 . , , 248.28 Sandalj je spomenuo kako je stekao polovinu Konavala u vremenu kada je PetarPavlovi iznevjerio Osmanlije: ka po r~n `p bila Pavlova i po tom sinam Ptra ... i to o nih bilo a s milosti i darom Bo`iim i vlikoga carastana Mhomt bega prid na{ rk zapisano i tvrdno i vovodomIsakom izdano nam r~nm dr`ati i bladati to vrm kada s PtrPavlovi} iznvri car stan i bi ga Isak carv vovoda s carvomvoiskom a mn vi{ r~nom vovodi Sandal i moi brati izda grad Soko Konavlah i po `p Konavsk o bilo Pavlovo i potom m sina Ptra(30. 05. 1420. g.), . , , I/1, 310.29 de scribendo voiuode Sandalio ... super pace et concordia tractandis inter ipsum etvoiuodam Radoslauum Paulouich (28. 10. 1420), DAD, Consilium Rogatorum, III,4; literam mittendam voiuode Sandalio super pace intra ipsum et voiuodam

Radoslaum Paulouich (28. 10. 1420), Consilium Minus, II, 154v.30 P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 8082.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

13/22

Tvrava Sokol u Konavlima

Mjesto na kojem se testirao odnos vazala i seniora u odnosima vojvodeRadoslava Pavlovia i Osmanlija bilo je Konavle. Ve na poetku predvo-dnitva porodice na njegovu pritubu prema Osmanlijama kupoprodaja utvrdeSokola u Konavlima dobila je osmansku arbitrau. To je ipak bila utvrda koja

je bila vlasnitvo osmanskih vazala i sve u vezi te utvrde moralo je biti rijeenona njihovo zajedniko zadovoljstvo. Radoslav Pavlovi je nastojao da izvue

korist iz nastale situacije uz pomo Osmanlija. U prilinoj mjeri to je bilooteavanje za Dubrovane i vojvodu Sandalja Hrania. Pokrenuto ve udecembru 1420. kao problem i sporno, razrjeenje pitanja Sokola izvreno jekrajem 1422. i poetkom 1423. godine. Dubrovani su na kraju dobilikompletnu utvrdu Sokol. Presudan utjecaj imale su Osmanlije koji su pristalida doe do ustupanja Sokola, ali i oni tek uz odgovarajuu nadoknadu.31

Razrjeenje pitanja utvrde Sokol predstavlja poziciju koju je Radoslav Pavloviiskoristio da pokrene mehanizam zatite kod Osmanlija kao seniora. U tome jeuspio. No, kada je Konavle u pitanju to je uvertira buduim, jo ozbiljnijim

djelovanjima vojvode Radoslava Pavlovia pod osmanskim okriljem.

Konavoski rat

Kada su Dubrovani uspjeli da se oslobode prvobitnog pritiska i kadasu stvorili pogodnu politiku klimu u Bosni i u Ugarskoj, gdje su prezentirali

ta je sve uinjeno napadom vojvode Radoslava Pavlovia na dubrovakiposjed i njegovim neutemeljenim rezonovanjem o kupoprodaji Konavala,vojvoda Radoslav Pavlovi bio je u svojim namjerama usamljen. To su okviriKonavoskog rata, sukoba koji je vojvoda Radoslav izazvao neopravdanooptuujui Dubrovane 1430. godine. Vojvoda Radoslav je svojim napadomizgubio politiki imid u okruenju. Ostavi izoliran od velmoa u Bosni,

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

19

31 . , , 255256; E. Kurtovi,

Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 238244.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

14/22

vojvode Sandalja i kralja Tvrtka II prije svega, Radoslav Pavlovi je opetpokuao da uz pomo Osmanlija rijei nastalu situaciju.32 I ostali su bili aktivni.

Dubrovani, Sandalj Hrani i kralj Tvrtko II bili su spremni napravitikoaliciju (ligu) radi preuzimanja posjeda Radoslava Pavlovia. Meutim, kraljTvrtko II, Sandalj Hrani i Radoslav Pavlovi bili su zasebnim vezama spojenisa Osmanlijama i nepromiljenim potezima svako je mogao sebe dovesti uteku situaciju. Zato je pored doputanja bosanskog kralja Tvrtka II, trebalo idoputenje Osmanlija (debiamo mettere per impetrare del Turcho a licenciachel possa far contra Radossauo) koje je trebalo biti posebno plaeno.33

Sredinom 1430. godine finansijska konstrukcija lige bila je spremna. Ukupnasuma sredstava potrebnih za kupovinu posjeda Radoslava Pavlovia (per

scomprar Radossau con tutto lo suo) iznosila je 70.000 dukata. Od togapredvieno je da 40.000 osigura kralj Tvrtko II, Dubrovani 20.000, a Sandalj10.000 dukata. Za potrebno doputenje od Osmanlija trebalo je izdvojiti sumuod 9.000 dukata, od ega su Dubrovani trebali dati 6.000, a Sandalj 3.000dukata.34 Pregovori oko lige su se otezali a u meuvremenu Radoslav Pavlovi

je ve traio pomo od Osmanlija i pokrenuo monog seniora u arbitrau. Lakose je sloiti sa konstatacijom Sime irkovia da II.35

Poslanik Radoslava Pavlovia kod Osmanlija Ostoja Patrovi nijeuspio da dopremi oekivanu pomo, ali je skrenuo panju na aktualna

Esad Kurtovi

20

32 Iscrpni pristupi: . Truhelka, Konavoski rat (14301433), Glasnik Zemaljskogmuzeja 29 (1917) 145211; . , , 261266; P. ivkovi, Tvrtko II Tvrtkovi, 139162; E. Kurtovi, Velikivojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 286325.33 Veramente alla domanda chel fa de ducati quatro milia quali vole che noi debiamomettere per impetrare del Turcho la licencia chel possa far contra Radossauo ... oltrali duo millia che esso di suoi volle mettere ... vogliamo che li diciate et offerate che

obtegnandosi et possandosi auer essa liberta dal Turcho per noi serano dati et pagatiducati tre milia ... [f. 133] abbiamo mandato stretamente nostro ambassador al nostrosignore re di Hongaria ... e supplicandoli che se degni mandare uno di suo al Turchocol qual a bona pace a far lamento sopra esso Radossauo che cosi abia fatto contra lisuo fideli [f. 133v] (13. 05. 1430. g.), DAD, Lettere di Levante, X, 133133v.34 (23. 06. 1430. g.), DAD, Lettere di Levante, X, 169170v; per auer la liberta dalTurcho deli sei milia ducati la qual noi faciamo con li tre milia i quali ad esso voiuodatocha pagare,Isto, 169.35 . , (Contrata dei Paulovich).

, . , 2003, 44.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

15/22

deavanja.36 Iako je odluka sultana sve rijeavala u ovom sukobu, trenutnistabilni osmansko-ugarski odnosi nisu dozvoljavali ni Osmanlijama da inenerazborite poteze.37 Pokuaj Ostoje Patrovia da falsificiranim dokumentimadokae prava svoga gospodara nije uspio.38 Mada je stanje lano prikazivao,Radoslav je ipak svojim postupcima uspio indirektno poljuljati i pomjeritikrajnje namjere koalicije. Sultanova reakcija bila je da se sve jo jednom

provjeri u Dubrovniku. Osmanski poslanik boravio je u Dubrovniku 20. jula1430. godine. Pred poslanikom vojvode Radoslava Pavlovia proitano jesultanovo pismo u kojem se kae da se Radoslav potuio (poalio) sultanu(voiuoda Radossauo suo vasallo se era lamentado auanti la serenita sua) i jomnogo toga to se nije imalo ime dokazati u opravdanosti njegovih zahtjeva

prema Dubrovanima. Dubrovani su pred osmanskog poslanika podastrlipovelje i dokumente na uvid to je ostavilo dojam na prisutne i odredilo okvirelica krivice Radoslava Pavlovia.39

Svoje argumente, povelje i privilegije o pravom i pravnom stanju uKonavlima Dubrovani su kasnije prenijeli sultanu, poetkom naredne 1431.godine svemu su osvjedoili ugarski, bosanski i turski poslanici (sultanov roakhaznadar Ali-beg) te je time dokrajen pokuaj Radoslava Pavlovia da povratinekadanji svoj dio Konavala. Naprotiv, Radoslav je morao da preuzme

posljedice izazvanog sukoba. Naredni period u ovom ratu predstavlja

nastojanje Radoslava Pavlovia da doe do mira i povrati poljuljani utjecaj.Djelimino je u tome uspio. Osmanlije su bile upoznate sa situacijom i njegovapozicija bila je teka, naroito kada je dubrovaka diplomacija kod sultanaizvrila pritisak traei ratnu odtetu koju je Radoslav Pavlovi trebao da plati.Uz pomo kralja Tvrtka II pred Osmanlijama Radoslavu je polo za rukom daouva posjed koji je bio predmetom nagaanja za ratnu odtetu Dubrovana(Trebinje, Vrm i Klobuk).40 Mir izmeu Dubrovana i Radoslava Pavloviazakljuen je 25. oktobra 1432. godine. Time se Radoslav Pavlovi nije smirio.

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

21

36 Radossauo Paulouich auer mandato Hostoia Pastrouich al imperator Turcho perpoder impetrar et obtegnir auer gente (03. 06. 1430. g.), DAD, Lettere di Levante, X,143v; per lo ritornar senza effetto alguno di Ostoia Pastrouich il qual era stato ad Ysacha cerchar et impetrar contra noi. Al qual esso Ysach a datto repulsa non voliando dareaudiencia alguna al suo dimandare (18. 06. 1430. g.),Isto, 160v. . , , 58 (2009) 163164.37 . , , 263.38 . , , 164165.39 E. Kurtovi, Veliki vojvoda bosanski Sandalj Hrani Kosaa, 311312.40 . , , 264.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

16/22

Koalicije Radoslava Pavlovia

Protukralj Radivoj Ostoji podravan od Osmanlija bio je jabuka razdoraali i pogodan filter za nezadovoljnike u Bosni kroz due vrijeme. Simpatije jestekao kod Osmanlija (1432), a njega je podravao i vojvoda Radoslav Pavlovi.iru koaliciju protiv Tvrtka II koja se okupila oko Radivoja Ostojia 1433. godineinili su Radoslav Pavlovi, Sandalj Hrani i despot ura Brankovi. Tvrtko IIse povukao, ali Radivoj nije uspio da ujedini vlastelu i stabilizira se na tronu.41

Vrijedno je istai da je Radoslav Pavlovi meu glavnim akterima u zbivanjima

u Bosni, naroito kao njihov izaziva. Poslije smrti Sandalja Hrania RadoslavPavlovi je napustio dobre odnose sa Kosaama i uao u sukob sa Sandaljevimnasljednikom Stjepanom Vukiem. To su bili okviri koje je proteirao ugarskivladar, Tvrtko II i druga vlastela koja je htjela da se oslobodi seniorstva Kosaa.Vojvoda Radoslav Pavlovi ivio je do 1441. godine, ali poslije Konavoskog ratanije vie bio onaj stari. Bio je lakomislen, ulazio u razliite kombinacije, previe

je ovisio o drugima i ostajao sam. Veliki neuspjeh u Konavoskom ratu nadovezaose na novi sukob sa Kosaama. Stjepan Vuki odmah dobija pomo odOsmanlija i rijeava se pritiska u bosanskom okruenju. U pljakanju teritorije

Pavlovia u jesen 1435. godine Osmanlije predvodi Barak, sin Ishak-bega kojije izgleda ve tada povremeno drao utvreni Hodidjed u upi Vrhbosni naposjedu Pavlovia.42 Dok se svi mire sa novim predstavnikom Kosaa, Radoslavsvoj sukob sa njim produava a time i dobija nove protivnike. Na kraju je takavkontekst morao za njega biti poguban. Uz pomo Osmanlija Stjepan Vuki je

bolje proao jer su Pavlovii ostali bez svojih posjeda u primorju 1439. godine.43

Prema procjenama istraivaa, negdje u ovo doba (najvjerovatnije 14351439od Ishak-begova vremena) a na osnovu tributarnog odnosa Pavlovia premaOsmanlijama u nahiji Tilavi, smijeta se i uspostavljanje prvih osmanskih

uporita u Bosni (spomenuto 1453. kao Bosansko krajite), trajnije u Hodidjedu14481451. godine.44

Esad Kurtovi

22

41Isto, 266.42 H. abanovi,Bosansko krajite, Godinjak Istorijskog drutva Bosne i Hercegovine9 (1958) 187; Isti,Bosanski paaluk, Sarajevo 1959, 27.43 . , - , 1964, 4445; , , 267270.44 H. abanovi,Bosansko krajite, 181, 187188; B. Nilevi, Uee vojvode Petra i

kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, Prilozi Instituta zaistoriju XVI, 17 (Sarajevo 1980) 64.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

17/22

Vrijeme znaaja Radoslava Pavlovia i njegove porodice u historijisrednjovjekovne Bosne, pa i u odnosima sa Osmanlijama polako postajedrugorazrednog karaktera. Mada je i u doba Radoslava Pavlovia mo njihovekue bila uzdrmana, Pavlovii poslije Radoslava nisu imali snagu svojih

prethodnika. U opoj ocjeni o odnosima Radoslava Pavlovia i Osmanlijamoe da se istakne konstatacija Alekse Ivia da je ponaanje vojvodeRadoslava Pavlovia prema Osmanlijama bilo kratkovido i da je upravo onsvojim potezima doprinosio uvrivanju Osmanlija u Bosni.45

Posljednji Pavlovii

Angaman Ivania Pavlovia na bosanskoj politikoj sceni protjee unastojanjima da izie iz sjene ujaka Stjepana Vukia Kosae u kojoj senalazio, a koja mu je preostala kao naslijee od njegovog oca RadoslavaPavlovia. Priliku da promijeni stanje Ivani je imao u dolasku kralja StjepanaTomaa kojeg je podravao. Za razliku od Stjepana Vukia koji je bio uz

protivkralja Radivoja i Osmanlije, Stjepan Toma, Ivani Pavlovi i ostali u

Bosni bili su na strani tadanje kranske ofanzive prema Osmanlijama. Ivanije bio meu glavnim akterima bosansko-osmanskih odnosa ali je njegova snagabila prividna jer je proizilazila iz veze sa Stjepanom Tomaom i njegovimsukobom sa Stjepanom Vukiem Kosaom 1444-1445. godine. U situacijikada je bio pritisnut 1445. godine od strane kralja Tomaa i vojvode Ivania,vojvodi Stjepanu Vukiu pomau Osmanlije, koje su izdrali savezniki

pritisak kod Varne (decembar 1444) i ponovo bile aktivan inilac u Bosni. KraljToma i Stjepan Vuki su se izmirili i Bosna je dvije godine bila bezunutranjih sukoba i mijeanja Osmanlija. Tabor u koji se smijetao vojvoda

Ivani nije mijenjan, ali time nije popravljen poloaj u odnosu na dobaRadoslava Pavlovia. Kada je 1448. godine sukob izmeu kralja Tomaa iStjepana Vukia opet izbio, Ivani je i tada bio uz kralja, ali sve je to ilo bezaktivnijeg uplitanja Osmanlija. Ivani se izmirio sa ujakom ali i siao sahistorijske pozornice 1450. godine.46 Mjesto Ivania Pavlovia u historiji

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

23

45 . , . , 246 (1907) 2.46 . , , 276280, 289290; B.Nilevi, Vojvoda Ivani Pavlovi, Prilozi Instituta za istoriju XIV, 1415 (Sarajevo1978) 356357.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

18/22

srednjovjekovne Bosne bilo je izmeu dva borbom i irim koalicijamasuprotstavljena tabora, kralja Stjepana Tomaa i vojvode Stjepana Vukia Kosae.47

U tom procijepu je i Ivaniova aktivnost u bosansko-osmanskim odnosima.Poslije smrti Ivania Pavlovia njegova braa vojvoda Petar i knez

Nikola jedno vrijeme su u punoj ovisnosti od Stjepana Vukia Kosae.Porodica znaajno gubi prijanju ulogu u Bosni.48 Mada su Pavlovii bili uzhercega Stjepana, njihova djelatnost bila je slabo primjetna. Hercegovosukobljavanje sa Dubrovnikom (1451-1454), koje nije bilo bez prisustvaOsmanlija, prolazi bez vidljive uloge Pavlovia. Kao osmanski vazal PetarPavlovi je ispunjavao svoje obaveze prema Osmanlijama. Kada su seOsmanlije 1456. godine pripremale za pohod protiv Smedereva i Beograda

sultan Mehmed II je traio da se i Bosanci pridrue pohodu. Kralj Toma,Stjepan Vuki i Petar Pavlovi su dali obavezu da e plaati uobiajeni danak.Iznos tributa koji su plaali Pavlovii nije poznat. Izvjesno za upu Tilavu na

podruju Vrhbosne formom zakupa (mukata) su 1455. godine plaali 300dukata (filurija) ili 15.000 aki.49

Stradanje Pavlovia 1463. godine

Napori bosanskog kralja Stjepana Tomaevia i hercega StjepanaVukia Kosae da dou do potrebne pomoi pred kljuni osmanski pohodnisu urodili plodom. U tim dramatinim trenucima izvori posebno ne istiu

posljednje Pavlovie. U napadu na Bosnu osmanska vojska je na posjeduPavlovia maja 1463. godine. Nije poznato da li su braa pruala otpor, a jedino

je izvjesno da osmanski pohod nisu preivjeli.50 Osmanski pohod meu

Esad Kurtovi

24

47 B. Nilevi, Vojvoda Ivani Pavlovi, 360.48 B. Nilevi, Uee vojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotusrednjovjekovne Bosne, 62.49 . , , 311; B. Nilevi, Ueevojvode Petra i kneza Nikole Pavlovia u politikom ivotu srednjovjekovne Bosne, 64.Nahija Tilava, pripada vilajetu Pavlo. Pavlovi (Pavlo-oglu) jo od Ishak-begovihvremena dri (tu nahiju) pod zakup za tri stotine dukata (filuri) godinje, H. abanovi,Bosansko krajite, 184, 191; Isti,Krajite Isa-bega Ishakovia, Sarajevo 1964, 15.50 Dio literature ranije je bio sklon pretpostavci da je netko moda preivio, E. Kurtovi,Posljednji Pavlovii u naunom opusu Borisa Nilevia, Historijska traganja 5 (Sarajevo2010) 159162.

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

19/22

glavnim ciljevima imao je mogunost da se najodgovorniji bosanskipredstavnici likvidiraju. Pored kralja najvei stepen nesree, time iodgovornosti u presudnim trenucima u odnosima sa Osmanlijama podnijeli suupravo Pavlovii. Stradavanjem kao elementom odgovornosti za svoje aktivnodjelovanje, posljednji put su dijelili sudbinu bosansko-osmanskih odnosa.

Zakljuak

Odnosi srednjovjekovne bosanske vlastele Pavlovia i Osmanlijasastavnim su dijelom kompleksnih odnosa Bosne prema Osmanlijama krozdui vremenski period. Prisustvo Pavlovia u tim odnosima nije permanentno

jednake mjere i vanosti. U tim odnosima Pavlovii ponekad nisu presudni,nekada su uesnici a ponekad su njihovi glavni kreatori. Sa druge strane, od

prvih kontakata ti odnosi se produbljuju, ire i uslonjavaju do padasrednjovjekovne Bosne 1463. godine u uzlaznoj liniji frekventnosti dogaanjai mogunosti reagiranja prisutnih aktera, a porodica Pavlovia u isto vrijemeima suprotnu liniju opadanja slave, moi i utjecaja. Iako njegov zaseban

angaman nije direktno ouvan u izvorima, u svim dogaanjima u odnosimaBosne i Osmanlija krajem XIV stoljea, obiljeenog osmanskim upadima ipohodima, knez Pavle Radinovi bio je politiki sudionik. Na svim mjestimana kojima se taj angaman spominjao i mjerio, za izvorima potvrene uesnikede fakto vrednovao, bilo je njegovo prisustvo kao vanog i meritornog faktorau zemlji koji to vrednovanje potvruje. Znaaj Pavla Radinovia u bosansko-osmanskim odnosima poseban je u dogaajima 14141415. godine. Uodsudnom trenutku knez Pavle Radinovi odluio se za izbor Tvrtka II,glavnog protagoniste osmanskih interesa, to je povlailo za sobom prihvatanje

osmanskog okrilja, te bilo izgovorom za njegovo likvidiranje. Knez Pavle senije dugo nalazio u poziciji predsudnih aktera u bosansko-osmanskimodnosima. Ta kratka dionica koja je tragino zavrila, itavu je porodicu, poslijenjegove smrti, u nastojanju da povrati ugled i status u zemlji, za razliku oddruge vlastele, znaajno i trajnije pribliila Osmanlijama. Uz prihvatanjeosmanske vazalnosti nasljednici knez Pavla, Petar i Radoslav Pavlovi uspijelisu da poprave poziciju porodice u zemlji. Njihova politika oslonjanja naOsmanlije radi rjeavanja unutranjih problema bila je ista kao i ostalih

bosanskih magnata. Samo je, kao i kod drugih magnata, ta politika bila

neusklaena sa ostalima, nekontrolisana i tempirana prema pojedinim

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

25

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

20/22

potrebama. U uslovima kada osmansko prisustvo vie nije bilo privremeno nirat ni mir u Bosni vie nisu bili zamislivi bez osmanskog aktivnog sudjelovanjai arbitriranja. Smrt vojvode Petra Pavlovia 1420. godine predstavlja osmanskokanjavanje vazala. Linija stradavanja meu Pavloviima opet je bila povezana saOsmanlijama i jo jednom je pogodila samo glavu porodice kao nosioca nevjere.U vrijeme Konavoskog rata Radoslav Pavlovi je pokuao uz pomo Osmanlijada popravi situaciju u koju je dospio neopravdano otvarajui sukob saDubrovanima. Opa konstelacija bosansko-osmanskih i ugarsko-osmanskihodnosa u nastaloj krizi nije dozvoljavala da u tome uspije. Pod pritiskomOsmanlija morao je da pristane na mir, ali je zahvaljujui seniorstvu Osmanlijaipak uspio da sauva posjed. Njegove koalicije i sukob sa Stjepanom Vukiem

Kosaom uz meritornu ulogu Osmanlija na kraju su znaili slabo procjenjivanjei gubitak primorskih posjeda. Ponaanje Radoslava Pavlovia prema Osmanlijamabilo je kratkovido jer je on upravo svojim potezima doprinosio uvrivanjuOsmanlija u Bosni. Mada je i u doba Radoslava Pavlovia mo njihove kue bilauzdrmana, Pavlovii poslije Radoslava nisu imali snagu svojih prethodnika i uodnosima sa Osmanlijama imali su drugorazrednu ulogu. Ivani Pavlovi bio jeizmeu dva borbom i irim koalicijama suprotstavljena tabora, kralja StjepanaTomaa i vojvode Stjepana Vukia Kosae. U tom procijepu je, marginalno,stajala i njegova aktivnost u bosansko-osmanskim odnosima. Vojvoda Petar i knez

Nikola bili su u jakoj ovisnosti od djelovanja Stjepana Vukia Kosae. Pavloviikraj Bosne doekuju kao velmoe okupljene oko bosanskog kralja StjepanaTomaevia i pripadaju onoj liniji bosansko-osmanskih odnosa koja je sudbonosno

preuzela teret odgovornosti u 1463. godini.

Esad Kurtovi

26

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

21/22

Esad Kurtovi

THE DESTINY OF THE PAVLOVI FAMILYIN THE RELATIONS BETWEEN BOSNIA AND THE OTTOMANS

Summary

The contacts between the Bosnian noble family of Pavlovii and theOttomans are an integral part of the complex relations between Bosnia and theOttomans through a longer period of time. The presence of the Pavlovii in

these interactions is not permanently of an equal level or importance. In theserelations they were usually not crucial factors, occasionally they were justparticipants, while at other times they were the main creators of thoseexchanges. On the other hand, from the first contacts until the very fall of themedieval Bosnian Kingdom in 1463 these relations were extended anddeveloped in an upward trend of the frequency of events, while at the sametime the Pavlovii had an opposing path whereby their fame, power andinfluence were diminished. Even though the sources omit to mention theinvolvement of prince Pavle Radinovi in the relations between Bosnia and

the Ottomans at the end of the 14th

century, we can consider him to have beena political participant of those events. In all the places where we have theinvolvement of his contemporaries confirmed by the sources, we can also findhis presence as an important factor in the country. The significance of PavleRadinovi in the relations between Bosnia and the Ottomans was particularduring the events of 1414 and 1415. In the key moment prince Pavle Radinovichose Tvrtko II, the main protagonist of the Ottoman interests, which impliedthe acceptance of the Ottoman protection and this served as a motive for hismurder. Prince Pavle was not in the position of the defining actors in the

Bosnian-Ottoman interactions for a substantial period of time but this shorttimespan, which ended tragically, served to bring his descendants closer to theOttomans in their attempts to regain the reputation and the status in the landwhich was lost after his death. Becoming Ottoman vassals, his sons Petar andRadoslav Pavlovi managed to improve the position of the family in thecountry. Their policy of relying on the Ottomans in order to solve internal

problems echoed the policies of other Bosnian nobles. However, this strategywas not coordinated with the actions of other magnates, it was uncontrolledand timed according to certain necessities. In the circumstances when the

Ottoman presence ceased to be temporary, neither war nor peace in Bosnia

Sudbina Pavlovia u odnosima Bosne i Osmanlija

27

7/26/2019 2015 Sudbina Pavlovic-A u Odnosima Bosne i Osmanlija

22/22

could be imagined without the active Ottoman participation or arbitration. Thedeath of Duke Petar Pavlovi in 1420 represents an example how the Ottomans

punished noncompliant vassals. The line of victims among the Pavlovii wasagain connected to the Ottomans and once again targeted only the head of thefamily as the carrier of disobedience. At the time of the war for Konavle,Radoslav Pavlovi attempted to rely on the Ottomans in order to improve thesituation he found himself in when he began the conflict with the Ragusans.The general constellation of the Bosnian-Ottoman and Hungarian-Ottomanrelations in the ensuing crisis did not allow him to succeed in his endeavour.Under the pressure of the Ottomans he had to accept peace, but he still managedto preserve his possessions mainly due to the Ottoman backing he enjoyed.

His coalitions and the conflict with Stjepan Vuki Kosaa, with theinvolvement of the Ottomans, ended up becoming a poorly estimated movewhich resulted in the loss of coastal possessions. The behaviour of RadoslavPavlovi towards the Ottomans was short-sighted because it was precisely hisactions which brought about the strengthening of the Ottoman position withinBosnia. Even though the power of their house was disturbed at the time ofRadoslav Pavlovi, after his death the Pavlovii never managed to achieve thestrength of their predecessors and in the interactions with the Ottomans theyonly played a secondary role. Ivani Pavlovi found himself between two

conflicting sides, King Stjepan Toma and duke Stjepan Vuki Kosaa. Hisactivities in the Bosnian-Ottoman relations were marginalized in this division.Duke Petar and prince Nikola were very dependent on the actions of StjepanVuki Kosaa. The Pavlovii encountered the fall of the Bosnian Kingdom asnobles gathered around the Bosnian King Stjepan Tomaevi and as individualswho, in the course of contacts between Bosnia and the Ottomans, assumed thefatal burden of responsibility in 1463.

Keywords: Pavlovi family, Ottomans, Bosnian kingdom, XIV century, XV century.

Esad Kurtovi

28