-
*EKOLOKI FAKTORISvi uticaji koji potiu iz spoljanje sredine i
formiraju uslove za ivot organizamaSve komponente koje slue za
snabdijevanje organizama potrebnim organskim i anorganskim
materijamaSvi elementi potrebni za bioloki kontinuitet organske
vrste
-
*SKUPINE EKOLOKIH FAKTORAABIOTIKIBIOTIKIANTROPOGENI
-
*ABIOTIKI EKOLOKI FAKTORIKLIMATSKI
EDAFSKIOROGRAFSKIGEOFIZIKI
-
*KLIMATSKI EKOLOKI FAKTORISVJETLOSTTOPLOTAVODA I VLANOSTVAZDUH
(ZRAK)VJETAR
-
*EDAFSKI EKOLOKI FAKTORI
GEOLOKA PODLOGA - AKTIVNI DIO MATINE STIJENE fizike-kemijske i
bioloke odlikeTLO/ZEMLJIE - fiziko-kemijske i bioloke odlike
-
*OROGRAFSKI EKOLOKI FAKTORIFaktori reljefaNagib ili
inklinacijaOrijentiranost prema strani svijeta - ekspozicija
-
*GEOFIZIKI EKOLOKI FAKTORIGravitacijaMagnetizamOscilatorna
talasna kretanja - zvuk
-
*BIOTIKI EKOLOKI FAKTORIMEUSOBNI ODNOSI ORGANIZAMA- Uticaj
biljaka na biljke- Uticaj ivotinja na biljke- Uticaj biljaka na
ivotinje- Uticaj mikroorganizama na biljke i ivotinje- Uticaj
biljaka/ivotinja na mikroorganizme
-
*ANTROPOGENI EKOLOKI FAKTORSpektar djelovanja ovjeka na ivotnu
sredinu:pozitivninegativni
-
*INTEGRATIVNOST EKOLOKIH FAKTORASpoljanja sredina /ekoloka
sredina: sistem kompleksnog djelovanja svih uticaja van odreenog
organizma koji dolaze od neive prirode (abiocena), odnosno njenih
fiziko-kemijskih uslova, i od drugih organizama, te skupno djeluju
na dati organizam
-
*Za svaki organizam spoljanja sredina je i NEIVA PRIRODA odreena
USLOVIMA i raspoloivim RESURSIMA (energija, voda, mineralni
elementi) kao i IVA PRIRODA (drugi organizmi) sa kojima organizam
ostvaruje odreenu interakciju
-
*SHVATANJE EKOLOKIH FAKTORAPrema Tilman-u (1982) i Begon et al.
(1995) faktori se diferenciraju na: Ekoloke faktore koji PERIODINO
VARIRAJU i stvaraju USLOVE za ivot Ekoloke faktore koji
predstavljaju RESURSE sredine jer se direktnim iskoritavanjem
KVANTITATIVNO mjenjaju
-
*Resursi i uslovi sredine su u INTERAKCIJIResursi prisutni u
nedovoljnim ili prekomjernim koliinama postaju OGRANIAVAJUI USLOVI
opstanka date vrste na odreenom stanitu
-
Liebigovo pravilo minimuma (Liebig, 1840) mogunost opstanka i
razvoja jedne vrste odreeno je faktorom koji se nalazi najblie
minimumu, iako se svi ostali faktori mogu nalaziti u optimumu ili
biti blizu njegaOpe pravilo djelovanja ekolokih faktora (Thinemann,
1926)-brojnost jedne vrste na jednom mjestu odreena je onim
faktorom koji se u odnosu na razvojni stadij s najuom ekolokom
valencijom najvie udaljava po koliini i intenzitetu od optimuma
(vrstou lanca odreuje najslabija karika)
-
*U datim uvjetima ekoloki faktori djeluju uzajamnoStupaju u
interakcijeDrugaije djeluju nego da su pojedinaniOvakava
interaktivnost ini SPOLJANJU SREDINU JEDINSTVENIM,
VREMENSKO-PROSTORNIM I FUNKCIONALNIM SISTEMOM
-
*KATEGORIJE MEUODNOSA Izmeu razliitih komponenata spoljanje
sredine postoje tri osnovne kategorije meuodnosa:1. AKCIJE (uticaj
neive na ivu prirodu)2. REAKCIJE (uticaj ivih bia na neivu
prirodu)3. KOAKCIJE (meusobni uticaj ivih organizama jednih na
druge)
-
*EKOLOKE INTERPRETACIJE PRILAGOENOSTI ORGANIZAMAEKOLOKA
VALENCAPojamapsolutni ekoloki minimumapsolutni ekoloki
maksimumekoloki optimumpesimalne vrijednosti
-
*KLASIFIKACIJA ORGANIZAMA PREMA EKOLOKOJ VALENCIStenovalentni
(indikatorske vrste)EurivalentniKozmopoliti: geografski kozmopoliti
(Phragmites australis) ekoloki kozmopoliti (Urtica dioica, Geranium
robertianum, Taraxacum officinale)
-
*EKOLOKA VALENCA U ODNOSU NA EKOLOKE FAKTOREGeoloka
podloga/matini supst. (petros)Tlo/zemljite (pedon)Voda
(hydros)Vlanost (hygros)Temperatura (thermos)Svjetlost
(helios)Reakcija/pH vrijednost (ionos)Koncentracija soli
(halinos)Zajednica (koinos)
-
*Ekoloka valenca ili ekoloka amplituda je NASLJEDNA
KARAKTERISTIKA svakog organizmaNjena irina je odreena nasljednom
osnovom/genomom organizmaNORMA REAKCIJE/REAKCIONA NORMA
-
*REAKCIONA NORMA Sveukupnost nasljednih/genotipskih mogunosti
koja u sadejstvu sa spoljanjom sredinom odreuje: individualno
razvie organizma ekoloku varijabilnost organizmairinu ekoloke
valence organizma Sve ispoljeno kroz specifian FENOTIP
-
*POIMANJE ADAPTACIJASistem promjena i usaglaenosti
morfo-fizioloke organizacije sa faktorima ivotne sredine kroz
evolucijuAdaptacija organizmu omoguava konkurentnost, ekspanzivnost
u datom prostoru i vremenuEfikasno i ekonomino koritenje uslova i
resursa ivotne sredine.
-
*EKOLOKA NIASkup ekolokih valenci za sve faktore ivotne sredine
koje vrsta podnosi i na koje odgovara na odreenom mjestu
predstavlja ekoloki okvir postojanja vrsteokvir postojanja se moe
oznaiti i kao EKOLOKA NIA
-
*POIMANJE EKOLOKE NIEPojam ekoloka nia u nauku je uveo Grinnell
(1917) definiui je kao mjesto koje vrsta zauzima na nekom stanitu
-prostorna nia
-
*POIMANJE EKOLOKE NIEKasnije Elton (1927) konceptom ekoloke nie
obuhvaa i FUNKCIONALNI STATUS vrsteEltonova definicija odreuje
funkcionalnu - trofiku niu vrste
-
*POIMANJE EKOLOKE NIEHutchinson (1957) uvodi koncept
viedimenzionalnog hipervolumena (svi abiotiki i biotiki faktori
koji odreuju ivot i opstanak vrste)
a. Fundamentalna nia b. Realizovana nia
-
*FUNDAMENTALNA NIAFundamentalna nia - prekompetitivna nia
obuhvata sve ekoloke mogunosti vrste da opstane na nekom mjestu
(ukupna irina svih ekolokih valenci)
-
*REALIZOVANA NIAStvarni uslovi pod kojima organizmi opstaju
smanjuju prostor /volumen koji zauzima odreena vrsta -
postkompetitivnaniaOdlikuje se ogranienom irinom zbog prisustva
kompetitora, predatora, i svih abiotikih i biotikih otpora
sredine
-
*Fundamentalna nia ima apsolutne granice dok se realizovana nia
moe mijenjati u zavisnosti od kombinacije uslova ivotne
sredineEkoloka nia - zanimanje organizmaStanite - adresa
organizmaOdnos ekoloke valence i ekoloke nie
-
*IVOTNA FORMASkup ili sistem morfolokih, anatomskih kao i
fiziolokih i fenolokih adaptivnih osobina ini IVOTNU ILI EKOLOKU
FORMU organizmaRezultat prilagoenosti na iste ili sline ekoloke
prilike - KONVERGENTNE IVOTNE FORME (neovisno o filogenetikoj
pripadnosti)
-
*SAVREMENO POIMANJE IVOTNE FORMEEKOMORF / EKOBIOMORFEkomorf je
skup odreenih realizovanih strukturnih adaptacija koje obezbjeuju
funkcionalnu efikasnost i specifino ponaanje organizma na stanitu,
kako u odnosu na opte fiziko-hemijske uslove sredine tako i u
odnosu na druge organizme u ekosistemu
-
kruenje tvari i energije koje organizmi iskoritavaju iz svog
okolia bio organizmi geokemija disciplina koja prouava kemijski
sastav tla i izmjenu kemijskih elemenata (izmeu ivih i neivih
dijelova biosfere)BIOGEOKEMIJSKI CIKLUS*
-
Biogeohemijski ciklus vode*
-
Ugljik - CNijedna iva tvar ne moe nastati bez sudjelovanja
ugljika. On je graevni element svake ive tvari. Elementarni ugljik
ne moe posluiti organizmima kao izvor hrane.Autrotrofni organizmi
trebaju CO2 kao izvor ugljika. Heterotrofni organizmi trebaju
ugljik iz razliitih organskih spojeva.
-
CO2 zauzima sredinje mjesto u ishrani autorofnih biljaka.Veina
bakterija i gljiva ne mogu opstati u sredini bez organskog ugljika.
Svojim enzimskim sistemima oni uestvuju u destrukciji organskih
spojeva i prevode ih u jednostavnije spojeve koji mogu biti
sorbirani i resorbirani u njihovim tijelima i potom potpuno
mineralizirani u CO2 i druge komponente.
-
Oksidacijskim procesima C se u prirodi trajno regenerie u oblik
CO2 i tako se nadoknauju gubici koji nastaju njegovim vezivanjem u
fotosintetskim procesima. Zato je njegova koliina u zraku (0,03 %
atmosfere) manje-vie konstantna.
-
Rauna se da 100 cm2 lisne povrine moe vezivati za sat izmeu 2 i
24 mg CO2 .U atmosferi ima oko 3000 biliona kg CO2 . Samo ljudi
dnevno izdiu oko 1500 - 2500 miliona kg CO2 .I sve zelene biljke
diu i vraaju atmosferi dio CO2 , to ga uzimaju za procese
fotosinteze.
-
U prolosti atmosfere je bilo vie CO2 u atmosferi nego danas, kad
C nije bio vezan u uglju, karbonatnim stijenama, podzemnim uljima i
gasovima. Koliina CO2 se u posljednih 100 god. poveava zahvaljujui
aktivnostima ovjeka.
-
Na ostrvu Java postoji "dolina smrti" gdje CO2 u masama izlazi
iz pukotina stijena vulkanskog podruja. Tu se ivotinjski svijet ne
moe odrati zbog visokih koncentracija.Poveanje koncentracije se
prakticira u vrtlarskoj praksi, u staklenicima i toplim
lijehama.
-
U zemljite dospijeva aeracijom. S obzirom na oksidacijske
procese i njegovu teinu, koliina ovog gasa u zemljitu je 200 - 1000
puta vea nego u atmosferi.tetno djelovanje: tetno djeluje u veim
koliinama na mlade klice i sjeme kad klija.
-
Planktonski organizmi na povrini vode koriste slobodni CO2 iz
atmosfere, a oni koji su dublje u hidrosferi koriste se sorbiranim
CO2 i vezanim i karbonatima i bikarbonatima. Dio CO2 dopire u
hidrosferu kinicom. U dubokim slojevima vode moe biti kodljiv jer
se tu odvijaju samo procesi disanja. CO2 se nagomilava, jer zbog
odsutnosti svjetla nema procesa fotosinteze gdje bi se troio.
-
CO2 neprekidno cirkulira izmeu pojedinih sfera Zemlje, pa
njegova potronja i proizvodnja ostaju manje-vie konstantne.
Ekoloski faktori
-
CIKLUS DUIKA
Znaajan za sva iva bia kao strukturni dio proteinaPlinoviti duik
(N2) ini 78% Zemljine atmosfere za biljke nepristupana formaDuine
bakterije fiksiraju atmosferski duik i pretvaraju ga u amonijak
simbiotski odnos sa biljkama iz porodice Leguminosae (Anabena sp.,
Rhizobium sp., Bradirhizobium sp.)
*
-
Dusik / N
-Ucestvuje i izgradnji zivog svijeta (zauzima cetvrto mjesto)u
suhoj tvari ga ima oko 0,2-5,6njegovo djelovanje se uocava vec na
habitusu nadzemnih organa:biljke dobro opskrbljene N intenzivno
zelene listove, velike lisne plojke i odebljalom stabljikom a u
deficitu je obrnuto
-
direktno ucestvuje u izgradnji protoplazme i niza spojeva
biljnog organizmasastavni je element proteina kao i neproteinskih
N-spojeva (amini, nukleinske kiseline, alkaloidi itd) faktor koji
izrazito utice na koliinu proizvodnje biljne tvari
-
u atmosferi (79%) se dusik nalazi u elementarnom obliku tj. kao
N2 ali ga biljka ne moze koristitipedosfera je glavni izvor
ekoloski aktivnog N za terestricne biljke (pomanjkanje se stetno
odrazava na rast, razvoj i proizvodnju podzemnih i nadzemnih organa
)- biljke se prehranjuju dusikom preko korijenova sistema
-
Ekoloski utjecaj dusika na terestricne biljkepo vizuelnim
znakovima se moze zakljuciti ima li vegetacija dovoljno dusika ili
ne u hranjivoj sredinidusik protezira i produljuje razvoj
vegetativnih, a neg.djeluje na razvoj generativnih organa
(antropogenizirana tla)koncentracije vece od optimalnih izazivaju
depresiju rasta nadzemnih i podzemnih organa
-
S obzirom na nitrofilnost Ellenberg razlikuje 5 grupa biljaka
:
vrste koje rastu iskljucivo na tlima siromasnim dusikom:
Trifolium arvense, Silene vulgaris, Stachs recta, Coronilla varia
itd.Vrste koje rastu pretezno na tlima siromasnim dusikom: Knautia
arvensis, Ranunculus arvensis, Rumex acetosella i dr.Vrste na tlima
s umjerenom kolicinom dusika: Daucus carota, Poa pratensis, Sinapis
arvensis itd.Vrste na tlima bogatim dusikom: Poa trivialis, Sonchus
vrste, Galium aparine itd.indiferentne
-
Amonifikacijske bakterije pretvaraju detritus u amonijak (oblik
koji biljke mogu iskoristiti) Nitrifikacijske bakterija pretvaraju
amonijak u nitrate i nitrite (za biljke iskoristiv
oblik)Denitrifikacijske bakterije razgrauju nitrate u gasovitu
formu duik (N2)CIKLUS DUIKA*
-
Fosfor P
ima veliko ekolosko znacenjeucestvuje u izgradnji niza vaznih
organskih spojeva (nukleoproteidi, fosfatidi ili fosfolipoidi,
fitin, u enzimima itd.,brojne vitalne funkcije zavise od razlicitih
fosfornih spojevabez njega nema rasta i razvoja
Ekoloski faktori
-
pedosfera je glavni izvor fosfata za sve terestricne biljke
(primaju ga korijenovom mrezom iz razlicitih spojeva)bogastvo tla
ekoloski aktivnim fosforom ovisi o tipu tla, o bogatstvu P maticnog
petrografskog supstrata, o klimatskim prilikama itd.
-
CIKLUS FOSFORAFosfor ograniavajui faktor za rast biljakaU tlu
fosfor se pojavljuje u formi relativno netopljivog fosfataBiljke
usvajaju fosfate iz tla kroz lanac ishrane fosfati preko
kunzumenata dolaze do destruenataOceani i morski organizmi kao
fosfatni depo (feces-guano gnojivo)*