1929 Veliki slom

JohnKennethGalbraithVelikislom1929.Kako nastaju velike svjetske krize

S novim autorovim uvodom

g15

19

21

39

54

73

90

105

120132

150

173

177

s a d rž a j:

Predgovor Jamesa K. Galbraitha UvodNapomena o izvorima

01. »Vizija, beskrajna nada i optimizam«02. Treba li nešto učiniti?03. Uzdajmo se u Goldman Sachs04. Sumrak iluzije05. Slom06. Stvari postaju ozbiljnije07. Što je uslijedilo nakon sloma - prvi dio08. Što je uslijedilo nakon sloma - drugi dio09. Uzroci i posljedice

Kazalo imena i pojmova O autoru

Uvod

Pogled iz devedesetih godinaKnjiga »Veliki slom 1929.« prvi je put objavljena 1955. i otad se, dakle već više od četrdeset godina, neprestano tiska. Autori (i izdavači), takvi već kakvi jesu, skloni su izdržljivost knjige pripisati sjajnoj kvaliteti obav­ljena posla. Očito je da ova knjiga ima određenu vrijednost, no nažalost, ili možda čak nasreću, postoji još jedan razlog njezinoj trajnosti. Svaki put kad se iz tiskare trebala uputiti u knjižare, neka nova Spekulativna epizoda - još jedan balon nadolazećih nevolja - potaknula bi interes javnosti za ovaj veliki, suvremeni primjer booma tržišta nakon kojeg je uslijedio kolaps i teška kriza.

Štoviše, jedna takva naknadna epizoda dogodila se dok je knjiga prvi put bila u tisku. U proljeće 1955. godine došlo je do manjeg booma tržišta vrijednosnih papira; pozvali su me u Washington da pred Se­natom svjedočim o prijašnjim iskustvima. Tog je jutra tijekom mojega svjedočenja burza naglo doživjela pad. Za taj kolaps okrivili su mene, osobito igrači koji su već dugo bili na tržištu. Nemali broj njih slao mi je pisma, prijeteći mi fizičkim nasiljem; pristojniji dio građanstva poru­čivao mi je kako se mole za moje loše zdravlje i što brži odlazak s ovog svijeta. Nekoliko dana nakon svjedočenja slomio sam nogu skijajući u Vermontu. O tome su izvijestile novine. Počeo sam primati pisma kako su molitve ipak uslišane. Barem sam nešto dobro učinio za religiju. U duhu tadašnjeg doba, senator Homer E. Capehart iz države Indiana opisao je moj rad kao djelo jednog kriptokomunista.

To je bio samo početak. Ludilo offshore fondova sedamdesetih godina, veliki bankrot 1987. godine, kao i nešto manje dramatične epizode, ili strah, odreda su nas podsjećali na 1929. godinu omogućujući tako neprekidno tiskanje ove knjige. Isto se događa i sada, 1997. godine.

Činjenica da se danas, u trenutku kad ovo pišem, suočavamo s velikom neumjerenošću špekulanata jasna je svakome tko ne pati od ispraznog optimizma. Na burze ulazi puno više novca no što je inteligentnih ljudi koji bi njime upravljali. Mnogo je više uzajamnih fondova (engl.

16 V I L I K I SLOM 1 1 8 * .

mutual funds) no što je financijski pronicavih, povijesno osviještenih muškaraca i žena koji bi njima mogli upravljati. Nisam sklon predvi­đanjima. Kod njih se lako zaboravi vrijednost dobre prognoze, a pamte se samo pogreške. Ipak, ovdje se suočavamo s temeljnim procesom koji se ponavlja. Sve počinje s rastom cijena, neovisno o tome govorimo li0 dionicama, nekretninama, umjetninama ili nečemu četvrtom. Taj porast cijena privlači pozornost i kupce, što dovodi do dodatnog učinka u vidu daljnjeg povećanja cijena. Očekivanja stoga nailaze na svoju potvrdu upravo u procesu koji je isprva potakao rast cijena. Proces se nastavlja; optimizam je na cijeni, zajedno sa svojim tržišnim učinkom. Cijene rastu još više. A onda, zahvaljujući razlozima o kojima nikad nećemo prestati raspravljati, dolazi kraj. Pad je uvijek nagliji od rasta; probušeni balon nikad ne ispušta zrak bez zvuka.

Želim ponoviti: nemam namjeru predviđati; samo primjećujem kako se ovaj fenomen manifestirao mnogo puta od 1637. godine, kad su nizozemski špekulanti doživjeli lukovice tulipana kao čarobni put prema bogatstvu, kao i od 1720. godine, kad je John Law svojom potra­gom za zlatom u Louisiani, do danas neotkrivenim, Parizu najprije obećao bogatstvo, a zatim mu donio naglo siromaštvo. Tih je godina također veliki mjehur od sapunice, tzv. Južnomorski mjehur1, koji je stvorila tvrtka South Sea (»Tvrtka Južnog mora«), doveo do financijske katastrofe u Velikoj Britaniji.

Kasnije je toga bilo još. U devetnaestom stoljeću rastrošni špekulanti pojavljivali su se u Sjedinjenim Američkim Državama svakih dvadeset ili trideset godina. To je već postala tradicija, jer su kolonije i na sjeveru1 na jugu, uz nemale naknadne troškove, eksperimentirale s izdavanjem valute bez pokrića u zlatu ili vrijednosnicama. To je dobro funkcioni­ralo sve dok ljudi nisu shvatili da pokriće ne postoji. Trošak Revolucije pokriven je novčanicama Kontinentalnog kongresa, zahvaljujući čemu je nastala fraza: to ne vrijedi ni jednog kontinentalca. U godinama koje su uslijedile nakon rata 1812. -1814. došlo je do velikog porasta poslovne aktivnosti u području nekretnina; 1830-ih godina ponovo je došlo do nekontroliranog vala špekuliranja investicijama - interna poboljšanja, kako su ih nazivali. Uz to su izdavane papirnate novčanice iza kojih nije stajalo ništa vrijedno, a koje je izdavao svatko kome bi to palo na pamet, čak i ako je raspolagao sasvim malim kapitalom. To je naglo

1 Engl. South Sea Bubble. Riječ je o stvaranju divovske tvrtke za trgovinu s Južnim morima koja je doživjela jedan odnajspektakularnijih slomova u povijesti. (J. K. Galbraith, Doba neizvjesnosti, »Stvarnost«, Zagreb, 1981., prijevod Konstantin Miles) (лар ur.)

završilo 1837. godine. Tijekom pedesetih godina devetnaestog stoljeća došlo je do novog ciklusa rasta i kolapsa, a tih je godina jedna banka u Novoj Engleskoj, u dijelu zemlje koji je bio oprezniji od većine, morala zatvoriti vrata. Imala je 500 000 dolara plasmana, a 86,48 dolara imovine kojom je to mogla pokriti.

Nakon Građanskog rata ubrzano su se počele graditi željeznice, a 1873. godine uslijedio je vrlo bolan slom. Još jedno razdoblje booma završilo je jednako dramatično 1907. godine, no velike njujorške banke taj su put uspjele ograničiti štetu. Ranije je značajan priljev britanskih sredstava poticao špekulacije u Americi, za što je očiti primjer upravo maloprije spomenut željeznički sektor. Britanci su također iznova postali vrlo aktivni u Južnoj Americi, bio je to danas već zaboravljeni »Južnomorski mjehur«. Poznatu i cijenjenu instituciju, londonsku banku Baring Brothers, morala je od stečaja spašavati Bank of England zbog zajmova izdanih Argentini. To je zanimljivo upravo danas, s obzirom na to da je u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća Barings pretr­pio manje ili više nevjerojatne špekulacije jednoga svojeg sporednog igrača. Ovaj put nije bilo spasa; Barings je nestao sa scene.

Ako sada doista pred sobom imamo silazni ekonomski trend - ako nam se možda približava sudnji dan - neke se stvari doista mogu predvidjeti. Prema nekim procjenama, jedna četvrtina Amerikanaca izravno ili neizravno aktivna je na burzi. Kad bi došlo do brzog pada, to bi ograničilo njihovu potrošnju, osobito na trajna dobra, i povećao bi se pritisak njihova vrlo velikog duga po kreditnim karticama. Posljedica bi bila opći negativni učinak na gospodarstvo. To ne bi bilo toliko bolno kao što su bile bolne nepoželjne posljedice 1929. godine. Tada su banke bile krhke i nije bilo osiguranja pologa; poljoprivredno tržište igralo je važnu ulogu, a bilo je pritom posebno ranjivo; nije bilo ublažavajućeg učinka naknada za nezaposlene, socijalne pomoći i socijalnog osiguranja. Sve je to danas na višoj razini. No moglo bi doći do recesije; to bi bilo normalno. Također sa sigurnošću možemo očekivati uobičajene riječi ohrabrenja iz Washingtona. Kad god su tržišta u nevolji, fraze su iste: »Gospodarska situacija u biti je zdrava«, ili naprosto: »Temelji su u dobrom stanju.« Tko god čuje te riječi, trebao bi znati da nešto nije u redu.

Opet želim naglasiti da ne dajem predviđanja već naprosto navo­dim što nam prošlost tako živo poručuje. Dodao bih nekoliko završnih riječi o ovoj knjizi. Objavljena je u davno proljeće 1955. godine i naišla je na pametnu, zahvalnu publiku. Nakratko se pojavila na popisima bestselera; sa zadovoljstvom sam promatrao izloge knjižara. Međutim,

V E L I K I S L O M 1 9 2 9

tijekom čestih posjeta New Yorku uzrujavalo me je što joj nema ni traga » u maloj aerodromskoj knjižari na putu koji vodi prema zrakoplovima na starom terminalu zračne luke »La Guardia«. Jedne sam se noći uputio u tu knjižaru kako bih proučio police. Dama za pultom napokon me primijetila i upitala što tražim. Donekle posramljen, rekao sam joj ime autora i dodao da je riječ o knjizi pod naslovom »Veliki slom«. »Knjigu s takvim naslovom ne bismo mogli uspješno prodavati u zračnoj luci«, odgovorila je ona ozbiljno.

"-»Vizija, beskrajna nada i optimizam«

Četvrtog prosinca 1928. godine predsjednik Coolidge poslao je svoju najnoviju poruku o stanju zemlje Kongresu koji je upravo ponovo počeo zasjedati. I najmelankoličnije kongresmene njegove riječi morale su umiriti: »U povijesti nijedan saziv Kongresa Sjedinjenih Američkih Država nije svjedočio boljim izgledima zemlje za budućnost no što su izgledi kojima svjedoči ovaj saziv, imajući u vidu sadašnje stanje naše zemlje. Na domaćem planu nailazimo na smirenost i zadovoljstvo ... a ujedno smo postigli dosad nezabilježene godine blagostanja. U području međunarodnih odnosa možemo uočiti mir i dobru volju što proizlazi iz uzajamnog razumijevanja...«

Zakonodavcima je poručio kako bi se, zajedno s cijelom zemljom, trebali posvetiti tome da »sadašnjost promatraju sa zadovoljstvom, a budućnost s optimizmom«. Ujedno je napravio odlučan rez u odnosu na naš najstariji politički običaj, pa je propustio to blagostanje pripisati iznimnoj kvaliteti administracije kojoj je na čelu. »Ključni izvor ovih blagoslova koji nemaju presedana u časti je i karakteru američkog naroda.«

Cijela generacija povjesničara oštro je secirala Coolidgea zbog površnog optimizma koji ga je spriječio da uoči kako se u domovini, ali i u svijetu, priprema velika oluja. To je izrazito nepošteno. Ne treba biti ni hrabar ni vidovit da bi se predvidjela katastrofa. Hrabrost je potrebna da čovjek kaže kako je situacija dobra kad je uistinu dobra. Povjesničari uživaju u tome da pribijaju na križ lažne proroke novog milenija. Nikad se ne zabavljaju pogreškama čovjeka koji krivo predvidi dolazak sudnjeg dana.

Puno je toga bilo dobro u svijetu o kojemu je govorio Coolidge. Istina f je, kao što inzistiraju liberalni čovjekomrsci, da su se bogati bogatili

puno brže no što su siromašni izlazili iz siromaštva. Farmeri su bili nezadovoljni, i to još od krize 1920. - 1921. godine, koja je drastično smanjila cijene poljoprivrednih proizvoda, ali ne i troškove koji su ostali visoki. Crnci na Jugu i bijelci u južnom dijelu gorja Appalachian i dalje su živjeli u beznadnom siromaštvu. Lijepe kuće u staroengleskom

stilu, s visokim zabatima, lijepim prozorima i kvalitetnim imitacijama strukture od drvenih greda, nicale su po otmjenim četvrtima, dok su ljudi na periferijama gradova živjeli u najgorim vrstama straćara nakon onih koje se mogu susresti na Orijentu.

Unatoč svemu tome, u Americi su dvadesete godine dvadesetog sto­ljeća bile vrlo dobro razdoblje. Proizvodnja i zapošljavanje održavali su se na visokoj razini, i još su i rasli. Plaće se nisu pretjerano povećavale, no cijene su bile stabilne. Iako je mnogo ljudijhdaljebilt^vrlo siromašno, sve ih je više živjelq.udobno, u umjerenom blagostanju, ili su bili bogatiji no ikad prije. Povrh toga, američki kapitalizam nesumnjivo se nalazio u energičnoj fazi. Između 1925. i 1929. god i ne hrej-proizvodnih poduzeća povećao se s 183 900 na 206 700; vrijednost proizvodnje porasla je sa 60,8 miliiarda-dolara na 68 milijarda.2 Indeks industrijske proizvodnje prema Federalnim rezervama, koji je 1921. godine u prosjeku iznosio samo 67 (1923. -1925. = 100), porastao je dj^grpnja Ј 928. godine na 110, a u lipnju 1929. popeo se паДЖ3 Gđ3IneCWŽ6^roizvedeno je 4301000 autorpobjla- Tri godintTkasmiC 1929. godine, proizvodnja se povećala za više od rpilijun vozila, na 5 358 000 vozila4, što je sasvim pristojan podatak usporedimo li ga s 5 700 000 novihvozila registriranih izdašne 1953. godine. Poslovna zarada rapidno je rasla, i bilo je to pravo vrijeme za poslovne aktivnosti. Štoviše, i najžučljiviji povjesničari koji se bave tim razdobljem prešutno priznaju da su ta vremena bila dobra, iako se gotovo svi odreda obrušavaju na Coolidgea što nije uvidio da su bila predobra da bi dugo trajala.

To strogo poimanje zakona kompenzacije - stav kako je bilo nužno da deset dobrih godina tijekom dvadesetih platimo s deset loših godina tijekom tridesetih - fenomen je kojim će biti korisno pozabaviti se u nastavku.

II.

Jedna je stvar dvadesetih godina trebala biti očita čak i Coolidgeu. Ticala se američkog naroda, o čijem je karakteru Coolidge tako pohvalno govorio. Osim što su posjedovali istinske kvalitete koje je hvalio, Amerikanci su takpđgtpokazivali neumjerenu želju da se brzo obogate, ulažući pritom minimalne fizičke napore. Prvi put ta karakterna

22 ......................VELIKI SLOM 1 » 2 * .

2 U.S. Department of Commerce, Bureau of the Census, Statistica! Abstract o fthe United States, 1944. - 1945.

3 Fédéral Reserve Bulletin, prosinac 1929.

4 Thomas Wileon, Fluctuations in Income and Employmant, 3. Iid. (N tw York: Pitman, 1048.), atr. 141.

osobina uočena je u Floridi. Sredinom dvadesetih godina područje koje uključuje Miami, Miami Beach, Coral Gables i istočnu obalu Floride sve do Palm Beacha na sjeveru, kao i gradove Meksičkog zaljeva, doživjelo je veliki rast u sektoru nekretnina. Taj rast u Floridi sadržavao je sve elemente kl a sičnoa-lpekulativnog mjehura od sapunice. U igri je, kao i uvijek, bio neizostavan opipljiv čimbenik. Florida je imala ugodniju zimsku klimu od New Yorka, Chicaga ili Minneapolisa. Viši prihodi i bolje prometne veze sve su više olakšavali dostupnost tog područja stanovnicima promrzlog Sjevera. Doista se činilo kako dolazi vrijeme kad će sezonski bijeg na jug postati jednako redovit i impresivan kao i migracije kanadskih gusaka.

Na toj činjeničnoj podlozi ljudi su počeli graditi svijet spekulativnih tlapnji. To je svijet koji ne nastanjuju ljudi koje treba u nešto uvjeriti da bi u to povjerovali, već ljudi koji traže izgovor da bi u nešto povjerovali. U slučaju Floride željeli su vjerovati u to da će cijeli taj poluotok uskoro nastanjivati ljudi na neprekidnom godišnjem odmoru, obožavatelji sunca iz jednog novog, nevjerojatno bezbrižnog doba. Toliko će golema biti ta preobrazba da će plaže, močvare i sveprisutna šikara odjednom steći značajnu vrijednost. Floridska klima očito nije bila jamstvo da će se to uistinu dogoditi. No omogućila je ljudima koji su željeli vjerovati u te ideje da u njih povjeruju.

Ali špekulacije ne ovise u cijelosti o sposobnosti samozavaravanja. U Floridi je zemljište bilo podijeljeno u građevinske parcele koje su se prodavale u zamjenu za 10-postotni predujam. Bilo je očito kako je dobar dio neuglednog terena, koji je na taj način mijenjao vlasnike, bio jednako odbojan ljudima koji su ga kupovali kao i slučajnom prolazniku. Kupci zemljišta nisu namjeravali na njemu živjeti; nije bilo baš lako povjero­vati ni u to da bi itko drugi takvo što poželio. No to su bila akademska razmatranja. U stvarnosti, toj je dvojbenoj imovini svakodnevno rasla vrijednost, a mogla se prodati uz pristojnu dobit već nakon dva tjedna vlasništva. Još jedno obilježje spekulativnog raspoloženja jest da SU ljudi, kako vrijeme prolazi, sve manje skloni situaciju promatrati dublje od jednostavne činjenice da je porast vrijednosti sve veći te analizirati čimbenike o kojima rast ovisi. Uostalom, nema ni razloga zbog kojega bi to itko činio sve dok ponuda ljudi koji kupuju imovinu očekujući da će je prodati uz dobit raste dovoljno intenzivno.

Tijekom .192$. godine potraga za bogatstvom bez uloženog truda privlačila je ljude u Floridu u sve većem, sasvim zadovoljavajućem

broju. Sve se veća površina zemljišta svakog tjedna dijelila na nove građesonske parcele. Područje koje se okvirno opisivalo kao »morska obala« ponekad je bilo čak osam, šesnaest ili dvadeset i četiri kilometra udaljeno od mora. Predgrađa su se počela širiti na zapanjujućoj udalje­nosti od samoga grada. Kako se špekuliranje širilo prema sjeveru, jedan poduzetni Bostonac, gospodin Charles Ponzi, opisao je svoje zemljište kao područje »blizu Jacksonvillea«. Zapravo, to je područje bilo 105 kilometara zapadno od grada. (Inače je_£Qfl£i vjerovao u vrijednost kvalitetnih, kompaktnih stambenih zajednica; prodavao je i po dvadeset tri građevinske čestice na površini od 4000 kvadratnih metara.) Bilo je i slučajeva da se oglasi prodaja zemljišta u blizini grada, kao u primjeru područja Manhattan koje su prodavatelji opisali kao lokaciju »ni kilo­metar i pol udaljenu od prosperitetnog, dinamičnog grada Nettieja«, a potom se ispostavilo kako grad Nettie zapravo ne postoji. Prometni čepovi prema Floridi postali su toliko ozbiljni da su željeznice u jesen1925. godine bile prisiljene uvesti embargo na prijevoz tereta koji nije nužno hitno prevesti, uključujući građevinske materijale potrebne za razvoj novih područja. Vrijednosti su sjajno rasle. U radijusu od šezdeset i pet kilometara od Miamija, parcele »u unutrašnjosti« prodavale su se po cijeni od 8000 do 20 000 dolara; parcele oglašene kao »obalne« donosile su između 15 000 i 25 000 dolara, a parcele što se doista manje- više nalaze uz more donosile su 20 000 do 75 000 dolara.5

Međutim, u proljeće 1926. godine ponuda novih kupaca, koja je toliko presudna za održanje rasta cijena, počela se osipati. Kao što će se pokazati tijekom 1928. i 1929. godine, zamah što ga donosi kvalitetan ciklus rasta ne nestaje u jednom trenutku. Jedno vrijeme tijekom 1926. godine, zahvaljujući sve elokventnijim prodavačima, uspijevala se neutralizirati sve manja ponuda potencijalnih kupaca. (Čak je i upečat­ljivi glas Williama Jenningsa Вгуапа6, koji je svojedobno grmio protiv »zlatnog križa«, jedno vrijeme žalosno bio u službi prodaje močvarnog tla.) No ta se pomama za zemljištem ipak nije raspršila sama od sebe. Tijekom jeseni 1926. godine dva su uragana, riječima Fredericka Lewisa Aliéna, pokazala »u što se može pretvoriti blagi tropski povjetarac kad

5 Ovi detalji uglavnom se mogu pronaći u dvama člancima o zemljišnoj euforiji u Floridi, što ih je objavio Homer B.Vanderblue u časopisu Journal o 1 Lanđ and Pub/ic Utiiity Economies u svibnju i kolovozu 1927. godine.

6 U svom glasovitom govoru pred američkim Senatom rekao je: »Nećemo vam dopustiti da stavite na glavu ovu krunuod trnja, nećemo vam dopustiti da razapnete čovječanstvo na zlatni krili« {nap. ur.)

se malo razmaše na Karibima.«7 Najgori udari vjetra ubili su 18. rujna1926. godine četiri stotine ljudi, iščupali su krovove tisuća kuća i nani­jeli hektolitre vode i brojne elegantne jahte na ulice Miamija. Svi su se složili kako je ta oluja dovela do zdravog smirivanja tržišta nekretnina, iako se predviđalo da će se već za koji dan ono ponovo razmahati. U Wall Street Journalu izvjesni Peter O. Knight, službenik Seaboard Air Linea iskreno uvjeren u budućnost Floride, ustvrdio je 8. listopada 1926. godine kako nekih sedamnaest do osamnaest tisuća ljudi očajnički treba pomoć. No dodao je: »Ista ona Florida koju poznajemo i dalje je tamo gdje je i bila, sa svojim iznimnim resursima, divnom klimom i zemljo­pisnim položajem. To je prava američka rivijera.« Izrazio je zabrinutost da bismo korištenjem fondova Crvenog križa za ublažavanje posljedica uragana »mogli nanijeti Floridi više trajne štete negoli koristi koja bi mogla proizići iz korištenja sredstava iz tog izvora«.8

Ta nevoljkost da se prizna kako je došao kraj također je u skladu s klasičnim obrascem. Kraj je u slučaju Floride doista stigao. Godine 1925. prebijanje međusobnih potraživanja među bankama u Miamiju dosegnulo je vrijednost осЦ Обб 528J390 dolara; do 1928. godine sma­njilo se na 143 364 000 dolara.9 Neki farmeri koji su po pristojnoj cijeni prodali svoju žemlju i proklinjali sami sebe kad su kasnije uvidjeli kako se ta zemlja preprodaje gcTdvostruko. trostmko'Tčetveroštru ko višoj cijeni odjednom su se našli u situaciji da na kraju mogu dobiti tu zemlju natrag u vlasništvo, kroz čitav lanac uzastopno neispunjenih ugovornih obveza. Događalo se da je to zemljište u međuvremenu dobilo pločnike i ulice zvučnih naziva, uličnu rasvjetu, kao i porezna opterećenja što su nekoliko puta premašivala njegovu trenutačnu vrijednost.

Rast tržišta nekretnina u Floridi bio je prva naznaka raspoloženja dvadesetih godina i uvjerenja da je Bog naumio pretvoriti američku srednju klasu u klasu bogatih ljudi. No utoliko je nevjerojatnija činjenica da je to raspoloženje preživjelo kolaps u Floridi. Ljudi su u dobroj mjeri shvatili da su u Floridi stvari izmakle kontroli. Iako je broj špekulanata sigurno bio malen u usporedbi s kasnijim sudjelovanjem na burzi, u gotovo svakoj zajednici moglo se naići na čovjeka za kojega se znalo da je u Floridi »Hryiiàn težak udarac«. Cijelo stoljeće nakon kolapsa

7 Ол/у Yesterday (New York: Harper, 1931.), str. 280. Drugi detalji o šteti koju je uragan nanio također dolaze Iz ta, I danas aktualne i živopisne, knjige.

8 Vanderblue, op.cit., str. 114.

0 Allan, op.olt, atr, 282.

26........---#■*»................. - r

V IL IK f «LOM 1 tt0 .

»Južnomorskog mjehura« Englezi su i najuglednija dionička društva promatrali uz određenu dozu sumnjičavosti. No kad se pomama za građevinskim zemljištem u Floridi ispuhala, vjera Amerikanaca u brzo bogaćenje na burzi bez ulaganja pretjeranog truda postajala je iz dana u dan sve očitija.

III.

Teško jfeje^kad je točno počeo burzovni fooom^vadpsptih godina. Bilo je dobrih razloga zašto su tijekom tih godina cijene dionica trebale rasti. Korporativne zarade bile su dobre, s tendencijom rasta. Doimalo se kako su izgledi za budućnost vrlo povoljni. Početkom dvadesetih godina cijene si^hilp niske, a prinosi kvalitetni.

U posljednjih šest mjeseci 1924. godine cijene vrijednosnica počele su rasti, a to se povećanje nastavilo i dodatno raspirilo tijekom 1925. godine. Tako je krajem svibnja 1924. godine prosjek cijena dvadeset pet industrijskih dionica u New York Titnesu iznosio106; do kraja godine porastao je na 134.10 Do 31. prosinca 1925. godine porast je iznosio gotovo 50 bodova, a vrijednost je porasla na 181. Porast je tijekom 1925. godine bio iznimno ravnomjeran; u samo nekoliko mjeseci dogodilo se da vrijednosti nisu napredovale.

Tijekom 1926. godine došlo je do određenog nazadovanja. Početkom te godine trendovi više nisu bili pozitivni; puno je ljudi smatralo da su vrijednosti tijekom prethodne godine nerazumno rasle. U veljači je došlo do oštrog pada na tržištu, a u ožujku do prilično naglog pada. Timesov industrijski indeks pao je sa 181, koliko je iznosio početkom godine, na 173-krajem veljače, a zatim je do kraja ožujka pad iznosio gotovo dodatnih 30 bodova, pri čemu se indeks zaustavio na 143. Međutim, u travnju se tržište smirilo i ponovo je bilo u porastu. Još jedno blago nazadovanje dogodilo se u listopadu, neposredno nakon što je uragan uništio ostatke euforije u Floridi, no oporavak je opet bio brz. Krajem godine vrijednosti su se našle otprilike tamo gdje su bile na početku.

10 U cijeloj ovoj knjizi koristio sam se pokazateljima New York Times industrial averages (Timesov industrijski prosjek/industrijski indeks) radi sažetog prikaza razine cijena vrijednosnica. Riječ je, po opisu Timesa, o aritmetičkom, neponderiranom prosjeku cijena dvadeset pet »kvalitetnih, zdravih dionica s redovitim promjenama cijena i, opće­nito gledano, aktivnim tržištem«. Odabir Timesova indeksa umjesto Dow-Jonesova, ili nekog drugog izvora, uglav­nom je proizvoljne naravi. Upravo Timesove podatke koristio sam tijekom niza godina; oni su ujedno promatraču- laiku nešto pristupačniji od Dow-Jonesovih pokazatelja. Također, iako su potonji pokazatelji daleko poznatiji, pro­žeti su duhom jedne teorije tržišta koja je za ovu svrhu nevažna. Navodi se industrijski prosjek, umjesto prosjeka za željeznice ili kombiniranog prosjeka, budući da se špekuliranje u velikoj mjeri fokusirelo upravo na industrijske dio­nice, a one ujedno uključuju najveću amplitudu promjena. Ako nije naglašeno drukčije, navod* se vrijednosti postig­nute u trenutku zatvaranja tržišta na navedeni datum.

» V l l l l « , 6 * 1 К Т « | П « w m 1 I F u n i i i i n i -

Godine 1927. došlo je do ozbiljnog porasta. Cijene dionica rasle su iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Dobitak možda nije bio velik u usporedbi s kasnijim standardima, no zato se doživljavao kao nešto vrlo pouzdano. I 1927. godine pojavila su se samo dva mjeseca tije­kom kojih prosjeci nisu uspjeli ostvariti porast. Dvadesetog svibnja, kad je Lindbergh s uzletišta »Roosevelt« poletio prema Parizu, dobar dio građana uopće nije bio svjestan te činjenice. Tržište, koje je taj dan registriralo još jedan malen, no solidan porast, dotad je već privuklo vjernu skupinu odanih sljedbenika koji naprosto nisu imali vremena za nebeska zbivanja.

Ljeta 1927. godine Henry Ford spustio je zastor pred besmrtnim Modelom X i zatvorio tvornicu kako bi se pripremio za proizvodnju Modela A. Indeks industrijske proizvodnje Federalnih rezervi smanjio se, vjerojatno zbog posljedica zatvaranja Fordove tvornice, pa se opće­nito počelo šuškati o krizi. Posljedice po tržište bile su neprimjetne. Do kraja te godine, tijekom koje se u međuvremenu povećala i proizvodnja, Timesov industrijski indeks dosegnuo je vrijednost 245, što je bilo neto povećanje od 69 bodova tijekom te godine. ^

Godina 192?. povijesna je iz još jedne točke gledišta kad je riječ o percepciji tržišta vrijednosnim papirima. Prema već dugo prihvaćenoj teoriji, te je godine posijano sjeme kasnije katastrofe. Odgovornost leži na velikodušnom, no nesmotrenom internacionalizmu. Neki su ljudi- uključujući g. Hoovera - smatrali kako je taj internacionalizam znak određene nelojalnosti prema vlastitoj zemlji, iako se u to doba optuž­bama za veleizdaju još uvijek nabacivalo uz određeni oprez.

Godine 1925., pod okriljem tadašnjeg ministra financija g. Winstona Churchilla, Britanija se vratila na zlatni standard, koji je uključivao stari odnos vrijednosti zlata, dolara i funte, kakav je vladao prije Prvog svjetskog rata. Nema sumnje Ha јр-СНиггИШа \nšp impresioniralo veličanstvo tradicionalne funte u vrijednosti 4,86 dolara nego suptil­nije posljedice precijenjenosti koje ionako, po mišljenju većine, nije ni shvaćao. No posljedice su bile stvarne i vrlo ozbiljne. Kupci u Britaniji odjednom su morali koristiti te skupe funte kako bi kupovali robu po cijenama koje su i dalje odražavale ratnu inflaciju. Britanija je, sukladno tome, strancima postala neprivlačno mjesto za kupovinu. Iz istog je razloga istodobno postala mjesto gdje je moguće s lakoćom prodavati robu. Godine 1925. počela je duga serija valutnih kriza, koje su se u međuvremenu pretvorile u sastavni dio britanske društvene scene, poput lavova na Trafalgar Squareu i prijateljica noći na Piccadillyju.

28 v i u K M L O M m » .

Također je došlo do neugodnih posljedica na domaćem terenu; loše tržište ugljena i nastojanje da se smanje troškovi i cijene, kako bi se u svjetskim razmjerima mogla održati konkurentnost, doveli su do općeg štrajka 1926. godine.

Tada je zlato »bježeći« iz Britanije i Europe počelo pristizati u Sjedinjene Američke Države, a taj se trend održao sve do današnjih dana. To je moglo obeshrabriti, pod pretpostavkom da su cijene robe u ovoj zemlji bile visoke, a kamatne stope niske. (Sjedinjene Države na taj bi način postale loše mjesto za kupovinu i investicije.) U proljeće1927. godine tri su hodočasnika - Montagu Norman, guverner Bank of England, dugovječni Hjalmar Schacht, tadašnji guverner Reichsbanke, i Charles Rist, zamjenik guvernera Banque de France - došla u Sjedinjene Američke Države kako bi urgirali da se ublaži monetarna politika. (Prije toga, još 1925. godine, uspješno su lobirali za jednu načelno sličnu politiku.) Federalne rezerve prihvatile su njihovu molbu. Reeskontna stopa Fédéral Reserve Bank of New York smanjena je s 4 na 3,5 posto. Došlo je do kupovanja vladinih vrijednosnica u značajnim količinama, iz čega je slijedila matematička posljedica da je bankama i pojedincima koji su ih prodavali ostalo dosta novca viška. Adolph C. Miller, član Uprave Federalnih rezervi, koji je o toj odluci imao izdvojeno mišlje­nje, naknadno ju je opisao kao najveću i najhrabriju operaciju Sustava Federalnih rezervi u povijesti te je dodao da je ona »... imala za poslje­dicu jednu od najskupljih pogrešaka što ju je taj sustav, ili bilo čiji drugi bankarski sustav, počinio u posljednjih 75 godina!«11 Sredstva koja su postala dostupna zahvaljujući Federalnim rezervama uložena su u redovite dionice ili su (što je bilo važnije) bila na raspolaganju kako bi se pomoglo drugima da kupuju redovite dionice. Tako obasuti novcem, ljudi su pojurili na tržište. Možda najpopularnije tumačenje tog razdo­blja, koje je dao profesor Lionel Robbins s London School of Economies, svodi se na sljedeći zaključak: »Od tog trenutka nadalje, prema svim dostupnim dokazima, situacija se sasvim otela kontroli.«12

Gledište da je djelovanje ovlaštenih tijela Federalnih rezervi 1927. godine bilo odgovorno za špekulacije i naknadni slom nikad nije bilo ozbiljno poljuljano. Postoje razlozi zašto je takvo tumačenje privlačno: jednostavno je, a ujedno lišava američki narod i američki ekonomski

11 Svjedočenje pred senatskim odborom; citirano iz djela Lionela Robbinsa The Great Dépression (New York;Macmiilan, 1934.), str. 53.

12 Ibidem., str. 53.

• VI z 11 • , b * i k r a | n « n a d a I o p t l m l i a m -

sustav u cjelini bilo kakve značajnije krivnje. Opasnost koja leži u tome da čovjek dopusti strancima da mu uređuju odnose svima je dobro poznata, a Norman i Schacht ionako su već bili na glasu kao ljudi mračnih motiva.

No to objašnjenje očito polazi od pretpostavke da će se ljudi uvijek baciti na špekulacije dođu li do novca kojim ih mogu financirati. Ništa . nije dalje od istine. Bilo je razdoblja prije toga, a bilo je i dugih razdo­blja nakon toga, kad su zajmovi bili obilati i jeftini - daleko jeftiniji no u razdoblju od 1927. do 1929. godine - a špekulacije su tijekom tih razdoblja, unatoč dostupnosti novca, bile zanemarive. Također, kao što ćemo vidjeti kasnije, špekulacije nakon 1927. godine nisu izmaknule kontroli, osim ako nisu bile u rukama ljudi koji ih ni najmanje nisu željeli kontrolirati. To je objašnjenje samo svojevrsna posveta činjenici da u ekonomskim pitanjima vlada neprestana sklonost izmišljanju zapanjujućih besmislica.

IV.

Do početka 1928. godine čak i konzervativno nastrojen čovjek mogao je vjerovati da cijene redovitih dionica drže korak s povećanjem kor­porativnih zarada, mogućnošću daljnjeg porasta, mirom i skladom tog doba, kao i uvjerenjem da administracija što je tada u Washingtonu čvrsto držala uzde u rukama neće od zarada kroz poreze oduzimati više no što je nužno. Početkom 1928. godine promijenila se priroda booma. Masovni biieg u tlapnje, кбјГје toliko presudim dio istinskoga Spekulativnog orgijanja, počeo se razvijati punom parom. Još uvijek je trebalo raspršiti zabrinutost u onih koji su i dalje zahtijevali odre­đenu vezu sa stvarnošću, ma koliko provizornu. Uskoro ćemo vidjeti kako se taj proces uvjeravanja - drugim riječima, proces izmišljanja industrijskih ekvivalenata za divnu floridsku klimu - s vremenom pretvorio u pravu profesiju. U svakom slučaju, došlo je vrijeme, kao u svim razdobljima špekulacija, kad se ljudi više nisu morali uvjeravati u stvarnost nečega, već je naprosto trebalo pronaći prikladne izgovore kako bi ljudi mogli pobjeći u novi svijet fantazija.

Do 1928. godine pojavilo se već puno pokazatelja da je ta faza stigla. Najočitiji pokazatelj bilo je ponašanje tržišta. Iako su zimski mjeseci 1928. gnHinp Ц-iili prilično m irni, od tog trenutka nadalje tržište više nije raslo smirenim, polaganim tempom, već serast odvijao divovskim koracima, rtalik skoku s motkom. Povremeno bi i padalo na isti način,

no zatim bi se opet oporavilo i počelo rasti. U ožujku 1928. godine pokazatelj industrijskog prosjeka porastao je približno 25 bodova. Vijesti0 vrućem tržištu učestalo su se počele pojavljivati na naslovnicama. Pojedinačna izdanja dionica ponekad bi porasla po 10,15 ili 20 bodova tijekom jednog jedinog dana trgovanja. Dvanaestog ožujka vrijeđnost dionica tvrtke Radio, koja je na neki način postala spekulativni simbol tog doba, porasla je 18 bodova. Sljedećeg dana početna je vrijednost bila 22 boda viša od vrijednosti na kraju prethodnog dana trgovanja. Zatim je dionica pala za 20 bodova nakon najave da je Burza počela istraživati način na koji se trguje tim dionicama, pa je opet porasla za 15 bodova, a onda ponovo pala za 9 bodova.13 Nekoliko dana kasnije,

■

Êi je tržište pokazalo posebnu snagu, opet je zabilježen rast, ovoga ta od 18 bodova.

Ožujski burzovni boom također je snažno upućivao na ponašanje velikih burzovnih mešetara, više no ijedno zbivanje prije toga. Nauk o konkurentskim tržištima nastoji prikazati burzu kao sasvim bezlično tržište. Proroci i branitelji burze kao institucije nijednu drugu doktrinu ne čuvaju s toliko ljubomore. »Burza je tržište na kojemu cijene odražavaju osnovni zakon ponude i potražnje«, navodi samouvjereno Njujorška burza o sebi samoj.14 No i najpobožniji sljedbenik Wall Streeta dopušta si povremeno povjerovati kako na njegovu sudbinu utječu i čimbenici nešto osobnije prirode. Negdje u blizini uvijek se nalaze veliki igrači koji značajno utječu na pitanje raste li vrijednost dionica ili pada.

Kako se proces rasta nastavio, ti su veUk^rači^eetapfes^esioćmji1 moćniji u očima javnosti, ili barem u Očima špekulanata. Sukladnotom gledištU7uozujfeistrveliki igrači odlučili ojačati tržište, a čak i neki ozbiljni stručnjaci bili su skloni mišljenju da je kao katalizator porasta vrijednosti poslužio jedan usklađen potez. Ako je to istina, važan lik u toj priči bio je John J. Raskob. Raskob je imao impresivne veze. Bio je direktor GeneraTMotorsa, saveznik Du Pojatovih, a s vremenom će postati i predsjednik Nacionalnog odbora Demokratske stranke, zahvaljujući odluci Ala Smitha. Tadašnji marketinški stručnjak, pro­fesor Charles Amos Diče s Državnog sveučilišta u Ohiju, zaključio je kako je zadnja funkcija posebno važan pokazatelj novog prestiža što ga uživa. Wall Street kao i pokazatelj ugleda Wall irâmeriçkomnarodu. »Danas svjedočimo«, pisao je Diče, »kako je mudar i pronicav

fo ..................................... ' ViiiKt (LOM n t t . ......... .................... . ' .....

13 Allen, op. cit., str. 297.

14 Understanding the New York Stock Exchange, 3. izdani«. (New York: Stock Exchange, travanj 1954.), str. 2.

<*V I z I Ј• , baakr a j na nada I o p t l m l t a m«

kandidat jedne velike političke stranke odabrao iznimnog stručnjaka s burze ... kao kreatora javne podrške i čovjeka koji će mu pomoČTđa do"bije više glasova javnosti.«15

Dvadeset trećeg ožujka 1928. godine, putujući u Europu, Raskob se povoljno izrazio o mogućnostima porasta prodaje automobila u ostatku godine, kao i o udjelu u tom poslovnom sektoru koji bi po njegovu mišljenju trebao ostvariti General Motors. Možda je čak dao naslutiti- no dokazi o tome nisu sasvim nedvosmisleni - da Bi se dionice GM-a s vremenom mogle prodavati uz barem dvanaesterostruku zaradu. To bi značilo da bi cijena trebala skočiti na 225, u usporedbi s tadašnjom kotacijom od otprilike 187.'Kako je to opisao Times, »čarobni utjecaj nje­gova imena« БгојеШТШо izražen da je »trijezni optimizam« g. Raskoba naveo tržište na divljanje. Dvadeset četvrtog ožujka, u subotu, General Motors dobio je na vrijednosti približno 5 bodova, a već u ponedjeljak skočio je na 199. Porast vrijednosti General Motorsa u međuvremenu je potaknuo intenzivno trgovanje drugim dionicama s popisa.

Među osobama za koje se vjeruje da su svoj ugled uložile u snagu tržišta bio je i William Crapo Durant. Durant je organizirao General Motors, a Raskob i Du Pontôvî izbacili su ga iz tvrtke 1920. godine. Nakon nekoliko avantura u automobilskom sektoru, potpuno se okre­nuo burzovnim špekulacijama. Sedmorica braćgJEisher također su, vjerovalo se, imali puno utjecaja. I oni su bili usko povezani s General Motorsom, a na Wall Streetu^u.sep.Qjavili. a.veliki^bogatstvomJk^e su zaradili prodajom svojih tvornica karoserija. Još jedan značajan igrač bio je Kanađanin Arthur W. Çutten, špekulant žitojg, koji je svoje tržišne aktivnosti iz Trgovinske komore Chicaga nešto ranije preselio na Wall Street. Kao sudionik na tržištu, Cutten je nadvladao značajne osobne hendikepe. Bio je, naime, jako nagluh, a nekoliko godina kasnije čak je i njegov osobni savjetnik pred kongresnim povjerenstvom priznao da je Cuttenovo pamćenje bilo vrlo slabo.

Promatrajući tu skupinu ljudi u cjelini, profesora Dicea osobito je fascinirala njihova »vizija budućnosti i bezgranična nada i optimizam«. Primijetio je kako se »ti ljudi nisu došli baviti tržištem opterećeni teškim utegom tradicije«. Proučavajući njihov utjecaj na tržište, profesor Diče očito je zaključio kako mu siromaštvo standardnoga engleskog jezika ne dopušta da izrazi svoje misli u potpunosti. »Pod vodstvom tih moćnih vitezova automobilske industrije, industrije čelika i proizvodnje radijske

N *w Ltvtto fn tha Stock Market (New York: McGraw-НШ, 1929.), etr. 9.

se VELIKI SLOM 111«.

opreme...«, zapisao je Diče, »kojima su se usput, u očaju, pridružili i brojni trgovci što su nakon niza poslovnih muka napokon doživjeli viziju nap_re|ka. tržište je u doba predsjednica Coolidgea hrabro јш> nulo naprijed poput moćne perzijske armade, krčeći si put paiasaogu po jga rasaggu. ■-i<16

V.U lipnju 1928. godine tržište je ustuknulo koju parasangu - štoviše, gubici u prva tri tjedna bili su gotovo jednaki porastu iz ožujka. Prekretnica je bio 12. lipnja, dan iznimno velikih gubitaka. Godinu dana, pa i dulje od toga, vizionari su govorili kako će doći dan kad će se na Njujorškoj burzi trgovati s pet milijuna dionica. Svojedobno je to bila tek efektna poštapalica koja se često koristila u razgovorima, no već neko vrijeme pojavljivali su se znaci da stvarnost postaje bizarnija i od maštovitih vizija. Dvanaestog ožujka trgovalo se s 3 875 910 dionica, što je bio tadašnji »rekord svih vremena«. Do kraja tog mjeseca tSj volumen dionica već je postao uobičajen. Dvadeset sedmog ožujka trgovalo se s 4 790-270 dionica. Zatim je 12. lipnja vlasmj^promijenilo čak 5 052 790 dionica. Podaci koji sir pristizali preko tickera, telegrafskog aparata za primanje burzovnih tečajeva, počeli su zaostajati po dva sata za promjenama na tržištu; dionice tvrtke Radio pale suJ23 boda, a jedan njujorški list svoj je poslovni izvještaj započeo ovako: »Bikovsko tržište17 urušilo se jučeruz prasak što se mogao čuti širom svijeta.« ...

Najava smrti bikovskog tržišta bila je preuranjena poput najave smrti Marka Twaina. U srpnju je došlo do manjeg oporavka, a u kolovozu se pojavio značajan rast. Od tog trenutka nadalje čak ni nadolazeći izbori nisu uzrokovali ozbiljnije oklijevanje. Ljudi nisu ni trepnuli kad je 17. rujna Roger W. Babson rekao publici u Weljeslеуju- и-dežavi Massachusetts da céîîior»goto^Ô'sigurno 1929.. .godine doživjeti eko­nomsku depresiju,1П<о slučajno izaberemo Smitha za predsjednika, uz većinu Demokratske stranke u Kongresu.« Također je dodao da bi »izbor Hoovera i republikanskog Kongresa trahao imati za_pns1jpdirn nastavak blagostanja i tijekom 1929. godine«, pri čemu je moguće da je

16 Ibidem., str. 6 - 7 .parasanga - starogrčka mjera za duljinu, iznosi između 5,5 - 6 km, »sat puta« (лар. ur.)

17 Bikovi su špekulanti koji vjeruju u porast trgovanja i cijena te na temelju takve pretpostavke djeluju i trgovanjem poku­šavaju ostvariti dobit. Tzv. bikovsko tržište je ono unutar kojeg trgovci vjeruju i djeluju na temelju izgleda porasta cijena jedne vrijednosnice, robe, industrije ili ukupnog tržišta. Obilježje bikovskog tržišta je dulje razdoblje poraste cijena vrijednosnica ili robe. Ovakvo tržište obično traje najmanje nekoliko mjeseci, uz velik opseg trgovine, (лар. ur.)

» V I i l ) i , b t a k r a j n a n a d a I o # t i m l i a m >

javnost već znala kako će predsjednik doista postati Hoover. U svakom slučaju, tijekom tog mjeseca riječi ohrabrenja mogle su se čuti od јоб većeg autoriteta. Andrew W. Mellon izjavio je ovo: »Nema razloga za brigu. Plima napretka nastavit će se.« Г " .........

Gospodin Mellon nije znao što će uslijediti. Nije to znala nijedr^druga javna osoba koja je u to dofcaTa takg i sve do današnjih dana, odlučila obznaniti slične zaključke. To nije bilo predviđanje budućnosti; mRacTne treba pretpostaviti kako su ljudi koji objavljuju predviđanja obdareni većom sposobnošću vidovitosti od drugih ljudi. Mellon je sudjelovao u ritualu što se u našem društvu uvelike cijeni kao ritual koji korisno utječe na razvoj poslovnog ciklusa. Postoji mišljenje da ozbiljnim uvjeravanjem javnosti kako će se napredak nastaviti i u budućnosti, doista možemo pridonijeti tome da se napredak u konačnici i ostvari. Ta je vjera u učinkovitost čarobnih riječi i izjava osobito izražena među poslovnim ljudima.

VI.

Hoover je premoćno pohijedi£L^ izborima. Da su špekulanti bili u mogućnosti zaviriti u Hooverov um, lako je moglo doći do velikog pada tržišta. U svojim memoarima g. Hoover tvrdi da je još 1925. go­dine postao zabrinut zbog »sve izraženijeg porasta špekuliranja«.18 Tijekom lHucih mjeseci i godina ta se zabrinutost postupno pretvarala u veliku uznemirenost, a zatim u osjećaj što se nije puno razlikovao od predosjećaja potpune katastrofe. »Postojg^zločini«, rekao je g. Hoover na temu špekuliranja, »koji su tamo gori od ubojstva, zločimzaJkoje bi krivce trebalo strogo kažnjavati i obasipati pogrdama .̂19 Kao minis­tru trgovine ni do čega mu nije bilo toliko stalo kao do toga da tržište dovede pod nadzor.

Stav g. Hoovera prema tržištu bio je, međutim, iznimno dobro čuvana tajna. Ljudi nisu znali za njegova nastojanja da ideje što ih njeguje pretvori u djelo, što su udruženim snagama otežavali Coolidge i Uprava Federalnih rezervi. Stoga vijesti o njegovu izboru ne samo da nisu prouzročile paniku, već su dovele do najvećeg porasta kupo* vanja u povijesti. Sedmoga studenog, dan nakon izbora, došlo je do veličanstvenog booma, a vrijednost tržišnih lidera porasla je 5 do 15 posto. Volumen je dosegnuo 4 894 670 dionica, što je bilo tek neznatno

18 Tihe Memoirs of Herbert Hoover: The Great Depression, 1929 - 1941. (New York: Macmlllan, 1062.), str. 6.

19 Ibidem., str. 14,

34 VELIKI SLOM I M * .

manje od najboljega dotadašnjeg rezultata u povijesti, zabilježenog 12. lipnja, pri čemu je ta nova razina postignuta tijekom razdoblja rasta tržišta, a ne njegova pada. Šesnaestoga studenog tržište je preplavio novi val kupovanja. Nevjerojatnih 6 641 250 dionica promijenilo je vlasnika - bilo je to mnogo više od prijašnjeg геРЈјшаТ Timesov indu­strijski prosjek postigao je neto povećanje od četirli pol boda tijekom tog dana trgovanja - što se u fo doba smatralo impresivnim porastom. Osinf naknadnog učinka rezultata izbora, nije bilo ničega konkretnog što bi stajalo u pozadini toga razbuktalog entuzijazma. U glavnim vijestima tog dana spominjalo se jedino potonuće parobroda »Vestris« i veličanstvena hrabrost što su je pokazali časnici i posada, laktggki se probijajući kroz žene i djecu kako bi spasili vlastitu kožu. Dvadeseti studenoga bio je još jedan iznimno uspješan dan. Trgovanje - u koje je bilo uključeno 6 503-23CLdianica - bilo je tek nešto manjeg opsega no šesnaestoga studenog, ali se zato odvijalo puno frenetičnije po mišlje­nju velike većine promatrača. Sljedećeg jutra Times je primijetio da »u povijesti Wall Streeta nije još došlo do takvog orkanskog divljanja kao tijekom jučerašnjeg trgovanja na burzi«.

Prosinac nije bio toliko dobar. Početak tog mjeseca pratila je loša sreća, pa je tvrtka Radio osmog prosinca, u jednom jedinom danu, pala za grozna 72 boda. No tržište se umirilo i vratilo u pozitivu. Tijekom cijele 1928. godine Timesov industrijski indeks narastao je 86 bodoya, odnosno povisio se s 2l5 na 331. Tijekom te godine Radio je skočio s 85 na 450 (nikad nije isplatio dividendu); Du Pont je s 310 narastao na 525; Montgomery Ward sa 117 na 440; Wright Aeronautic sa 69 na 289.20 Tijekom te godine na Njujorškoj burzi trgovalo se s 920 550 032 dionice, što možemo usporediti s iz 1927. godine.21 No postojao je još jedan, mnogo značajniji pokazatelj događanja na tržištu. To je bilo fenomenalno povećanje pristupa trgo­vanju poznatog pod nazivom maržno trgovanje.

VII.Kao što smo naveli, u određenom trenutku tržišnog booma svi aspekti vlasništva nad imovinom postaju nevažni osim mogućnosti brzog pora­sta cijene. Prihod od imovine, uživanje u korištenju imovine, pa čak i

20 Dice, op. cit., str. 11.

21 Уеаг Book, 1929 - 1930. (New York: Stock Exchange).

• V i z i j a . baakr a l na nad« I o p t l m l i a m «

dugoročna vrijednost imovine pretvaraju se u akademske banalnosti. Kao u slučaju neuglednih građevinskih parcela na Floridi, uživanje u vlasništvu nad imovinom može potpuno izostati, ili se čak pretvoriti u svoju suprotnost. Bitno je jedino da sutradan, ili idućeg tjedna, poraste tržišna vrijednost imovine - kao što je porasla jučer ili proteklog tjedna- te da se pritom može realizirati dobit.

Iz toga slijedi da se jedina nagrada za vlasništvo nad imovinom, koja u doba naglog rasta tržišta može zanimati vlasnika, svodi na poveća­nje vrijednosti imovine. Ako se pravo na povećanu vrijednost može nekako odvojiti od drugih, odjednom nevažnih plodova vlasništva, kao i od što većeg dijela obveza što proizlaze iz vlasništva, špekulant će to svesrdno pozdraviti. Takav bi mu aranžman omogućio da se koncentrira na špekulaciju, koja je, na kraju krajeva, osnovni posao svakog špekulanta.

Genijalnost kapitalizma u tolikoj je mjeri izražena da nijedna doista realna potreba ne ostaje predugo neispunjena. U svim velikim spekula­tivnim orgijama pojavile su se metode koje su omogućile špekulantima da se usredotoče na svoj posao. Tijekom floridskog booma trgovanje se odvijalo na temelju sporazuma o »pravu na kupnju«. Nije se trgovalo samom zemljom, već pravima da se to zemljište kupi po određenoj cijeni. To pravo kupnje - koje se dobivalo uplatom predujma u iznosu od 10 posto kupovne cijene - moglo se prodavati. Stoga je špekulantima pru­žalo punu korist od povećanja vrijednosti. Nakon što vrijednost parcele poraste, špekulant je mogao preprodati pravo na kupnju po cijeni po kojoj ga je platio, uvećanoj za puni iznos povećanja vrijednosti.

Najgori dio tereta vlasništva, neovisno o tome je li riječ o zemljištu ili o kakvoj drugoj imovini, leži u potrebi da se dođe do gotovine kako bi se podmirila kupovna cijena. Korištenje prava na knpniu smanjflp je taj pritisâk za 90 püsto - odnosno, deseterostruko je povećalo površinu zemljišta s koje špekulant može pobrati vihnje porasta vrijednosti Kupac je, sav sretan, odustao od drugih prednosti vlasništva. Te prednosti inače uključuju trenutačni prihod od imovine, od kojega, razumije se, nije bilo ni traga, kao i mogućnost trajnog korištenja imovine, koja kupca nije ni najmanje zanimala.

Burza je također sklona koncentriranju spekulativnih sposobnosti špekulanta, a ujedno, kao što je lako za pretpostaviti, značajno pobolj­šava sirove aspekte*tržišta nekretnina. Na burzi kupac vrijednosnica putem marže stječe puno pravo na svoje vlasništvo bezuvjetnom pro­dajom. No rješava se najtegobnijeg tereta vlasništva - onoga da mora

dati novac za istaknutu cijenu - tako da vrijednosnice ostavi svom brokeru kao jamstvo zazàjâm kojim su plaćene. Kupac pritom uživa punu korist od svakog povećanja vrijednosti - cijena vrijednosnica raste, no zajam kojim su kupljene ne raste. Na burzi kupac-špekulant takočter zarađuje na vriiednosnicama koie je kupio. Međutim, u doba kojim se ovdje bavimo zarada je gotovo redovito bila manja od kamate što se obračunavala na zajmove. Često je bila znatno manja. Prinos na vrijednosnice redovito se kretao odjiule do_l ili 2 posto. Kamate na zajmove kojima su vrijednosnice kupljene često su iznosile 8, 10 ili više £Qsto. Spekulant je bio voljan platiti kako bi se odrekao svih prava vlasništva nad vrijednosnicama osim mogućnosti da mu poraste vrifednostirnovirie.

Mašinerija pomoću koje Wall Street razdvaja mogućnost špekuHra- nja od neželjenih posljedigaiiereta vlasništva ingeniozna je, preciznai gotovo lijepa. Banke daju sredstva brokerima, brokeri klijentima, a jamsfe^use vraća bankama; sve to u glatkom i gotovoautomatskom toku. Ivfarža к gotovina kojiTšpekulant mora priložiti povrh vrijednosruca kao zaštitu zajma, i čiji iznos mora povećati ako vrijednost vrijednos­nica "koje služe kao jamstvo padne ilïa ta j način smanji zaštitu koju vryédnosnicé pružaju - moze'še s lakoćom izračuaatH-iontrolirati. Kamatna stopa može se brzo i lako promijeniti kako bi se ponuda sredstava prilagodila potražnjiTMeđutim, Wall Street nikad se nije javno ponosio zbog tih mehanizama. Oni su divljenja vrijedni samo u odnosu na svrhu kojoj služe. Svrha je ispuniti potrebe špekulanta i olakšati špekuliranje. No ta se svrha niTsmije priznati. Kad bi je Wall Street priznao, silne tisuće moralnih ljudi ne bi imale drugu moguć­nost, nego osuditi Wall Street zbog poticanja jednog zlog fenomena i zatražiti reformu. Kupnja vrijednosnica na kredit (maržno trgovanje, margin trading) ne smije se braniti tako'da se javnoustvrdi kako se time učinkovito i ingeniozno pomaze~Špekulantu, već se brani tako što se tvrdi datajpristup potiče dodatno trgovanje, zahvaljujući kojem se slabo i anemično tržište pretvara u bogato i zdravo tržište. U najboljem slučaju, poboljšanje tržišta tek je banalni, i k tome dvojbeni, nusproizvod. Wall Street u tom je pogledu nalik ljupkoj i uspješnoj ženi koja mora nositi crne pamučne čarape, debelo vuneno rublje i hvaliti se svojim kulinarskim umijećem jer je, nažalost, njezino stvarno i najveće životno postignuće to da je bludnica.

Ipak, i najoprezniji prijatelj tržišta priznat će daje volumen brokerskih zajmova - zajmova kojima kao jamstvo služe vrijednosnice kupljene na

M V l ï l K I SLOM 1 * * l .

• V i i l j t , b a i k r a j n a n a d * I op t imizam« W

ovaj način - dobar pokazatelj volumena špekulacije. Mjerena pomoću tog pokazatelja, količina špekulacija 1928. godine povećavalase iznimno brzo. Početkom dvadesetih godina volumen brokerskih zajmova - zbog njihove likvidnosti često ih nazivaju call-zajmovima odnosno »zajmo­vima na call-tržištu« - oscilirao je između jedne milijarde i milijarde i pol dolara. Do početka 1926. godine taj se iznos povećao na dvije i pol milijarde dolara, a na toj je razini ostao veći dio godine. Tijekom 1927. došlo je do još jednog povećanja, od otprilike milijardu dolara, a krajem te godine vrijednost je dosegnula 3 480 780 000 dolara. To je nevjerojatan iznos, no bio je to tek početak. Tijekom dvaju tmurnih zimskih mjeseci 1928. došlo je do malog pada, a zatim je širenje postalo doista ozbiljno. Brokerski zajmovi dosegnuli su iznos od četiri milijarde dolara prvog

pnja 1928. godine, pet milijardi dolara prvoga studenog, a do kraja odine već su prešli veći dio puta do šest milijardi.22 Nikad se ništa alik tome nije dogodilo u povijesti. •

Ljudi su hrupili da kupe dionice »na popust« - drugim riječima, da iskoriste povećanje cijene bez troška vlasništva. Trošak su isprva preuzele njujorške banke, no one su se brzo počele pretvarati u agente posuđivača novca širom zemlje, pa čak i širom svijeta. Nema nikakve taine.u tome zašto je toliko ljudi željelo posuđivati novac u Nevy Yorku. Jedan od paradoksa špekuliranja vrijednosnicama je u činjenici da su zajmovi koji pokrivaju tu špekulaciju među najsigurnijim investicijama u cjelini. Štite ih dinnirp koje je u iinbiraje.uini-ftkoh-n isl riiTJ mrtpuće prodati istog trenutka, k to"»1] " т̂ глЛлл Novac je, kao što vidimo, mo­guće povući na zahtjev. Početkom 1928. godine taj zadivljujuće likvidani iznimno siguran »ispušni ventil« za nerizični kapital donosio je oko 5 posto. Iako je pet posto sjajan povrat, ta je stopa neumorno rasla tijekom1928. godine, a posljednjeg tjedna te godine dosegnula je 12 posto. Sveje to još uvijek bilo polpuno sigurno. ......... '

O tim se stopama razgovaralo u Montrealu, Londonu, Šangaju i Hong Kongu. Svugdje su dobrostojeći ljudi sami sebi govorili kako je 12 posto ipak 12 posto. Velika rijeka/Ifltfl pnrpla. s^4jfevatr-p-WaH-Street, a sve to kakobipomogLa-Amerikancirnadadođu do dionic .̂ Korporacijamasu te stope također postale privlačne. Ako stopa povrata iznosi 12

22 Izno* na kraju godine bio je 5 722 258 724 dolara. Iznosi su navedeni u Godišnjaku Njujorlke buri# 2« razdoblja 1021- 1929. godine te ne uključuju brokersk# opozive zajmova.

tvrtki došlo je upravo do takvog zaključka: umjesto da pokušavaju proizvesti robu, što sa sobom donosi brojne glavobolje i neugodnosti, usredotočile su se na financijske špekulacije. Još puno veći broj tvrtki odlučio je posuđivati višak svojih sredstava Wall Streetu.

Bilo je i još boljih načina da se zaradmoyac. U načelu, njujorške banke mogle su posuđivati novac od banke iz Sustava Federalnih rezervi po stopi od 5 posto i izdavati ga u obiiku zajmoy^na rall-tržištu uz 12 posto‘ ' ** ..... » .. ........___—kamata. U praksi sjxteiâfflle. To je, pp svoj prilici, bila najprofitabilnija zarada svih vremena ostvarena na kamatnog razlici.

VIII.

Godine 1928. bilo je doista puno načina kako da čovjek zaradi novac. Nikad nije bilo boljeg trenutka za osobno bogaćenje, a mnogim je ljudima to bilo i te kako jasno. Doista, 1928. godirva bila je posljednja godina tijekom koje sn Amprikanri bi 1 i i totalno sretni. Bilobi pretjéîfanoreci da je 1928. godina bila predobra da bi bila istinita; naprosto nije dugo trajala.

U siječanjskom izdanju časopisa World's Work, autor Will Раупе naj­prije je obradio velike događaje što su se odvijali tijekom prošle, netom prohujale godine, a zatim se posvetio tome da objasni razliku između kockara i investitora. Kockar, istaknuo je Раупе, pobjeđuje zahvaljujući tome što netko drugi gubiTNo u svijeHlrvvesticija dobivaiu,-s.vXJedan investitor, objasnio je on, kupi dionicu General Motorsa po 100 dolara, proda je nekome za 150 dolara, koji pak to proda trećemu za 200 dolara. Pritom sva trojica zarađuju novac. Kao što je Walter Bagehot svojedobno primijetio: »Ljudi su najlakovjerniji u trênüomâTcad su najsretniji.«23

M VBLIKI ( L O M 1»2»,

23 Lombard Street, 1922. (London: John Murray, 1922.), etr. 151.

“ Treba li nešto učiniti?

Gledajući unazad, lako je uvidjeti zbog čega je 1929. godinu tako sudbinski nužno pamtiti. Ona nije završila tako kako je završila zato što je g. Hoover kao novi predsjednik prema tržištu bio neprijateljski raspoložen. Nije se to dogodilo ni stoga što su neki mudri ljudi zaklju­čili kako kriza već dobrano kasni. Nitko, bio mudar ili mu nedostajalo mudrosti, nije ni tada ni danas mogao znati kad se krize trebaju pojaviti ili kada već kasne.

Riječ je, zapravo, o tome da je burzom vladao dramatični rast, a poput svih takvih ciklusa, i ovaj je morao završiti. Prvog siječnja 1929. godine, sukladno zakonu vjerojatnosti, bilo je vrlo izgledno da će taj ciklus završiti prije kraja tekuće godine, svakako vjerojatnije nego da će završiti tijekom iduće, ili neke još kasnije godine. Kad cijene prestanu rasti - kad se iscrpi ponuda ljudi koji kupuju očekujući da će cijena kupljenog i dalje rasti - vlasništvo stečeno na ranije opisani način postaje besmisleno i svi žele prodavati. Tržište pritom ne može ravnomjerno stati; može jedino strmoglavo pasti.

Situacija je bila takva kakva jest, a položaj ljudi što su barem načelno bili odgovorni za ta zbivanja bio je prilično složen. Jedna od najstarijih zagonetki politike jest u pitanju tko regulira same regulatore. No jed­nako zbunjujući problem, kojem nikad nije posvećena pozornost koju zaslužuje, jest u pitanju tko može unijeti mudrost u ljude od kojih se traži da budu mudri.

Neki ljudi koji su u to doba bili na visokim položajima željeli su da se nastavi razdoblje booma, Na tome su zarađivah, j? a su možda naslutili kako im slijedi osobna katastrofa kad to razdoblje završi. No bilo je i ljudi koji su uočili, makar i nejasno, da se na tržištu odvija divlje špekuliranje i da se nešto mora učiniti u vezi s tim. Međutim, te je ljude svaki prijedlog konkretnih koraka upozoravao na jedan te isti tvrdoglav problem. Posljedice uspješnih koraka činile su se gotovo jednako strašne kao i posljedice nedjelovanja, a ujedno su mogle postati još strašnije za one koji bi se odvažili te korake poduzeti.

40 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

Balon je lako probušiti. No ući u njega iglom tako da ga se postupno smanji prilično je delikatan zadatak. Među onima koji su naslutili što se zapravo zbiva početkom 1929. godine mogla se uočiti određena nada, ali ne i duboko uvjerenje, da bi se boom možda mogao primiriti bez većih potresa. Zapravo, moglo se jedino birati između neposrednog i namjerno potaknutog sloma, i još ozbiljnije katastrofe u budućnosti. Nekoga će zasigurno optužiti za slom, kad do njega u konačnici dođe. No nije bilo ni najmanje sumnje na koga će se uprijeti prstom ako se balon namjerno ispuše. (Gotovo cijelo jedno desetljeće mjerodavna tijela Federalnih rezervi poricala su svoju odgovornost za deflaciju 1920. - 1921. godine.) Katastrofa koja je bila neminovna u nekoj maglovitoj budućnosti također je imala tu neprocjenjivu prednost da je pružala još nekoliko dana, tjedana ili mjeseci života. Nije sigurno jesu li akteri početkom 1929. godine ocrtavali problem kroz tako oštar sraz mogućnosti. Međutim, ma koliko čovjek prikrivao ili izbjegavao njihove posljedice, upravo su to bile mogućnosti koje su lebdjele nad svakom ozbiljnijom raspravom o tome što učiniti u vezi s tržištem.

II.Ljudi koji su bili odgovorni za te neminovne mogućnosti bili su pred­sjednik Sjedinjenih Am eričkih Država, m inistar financija, Uprava Federalnih rezervi u Washingtonu te guverner i upravitelji Fédéral Reserve Bank of New York. Ta njujorška banka, kao najmoćnija banka iz Sustava Federalnih rezervi i ujedno banka kojoj se dioničarsko tržište nalazilo pred vratima, imala je i preuzimala odgovornosti koje jedanaest drugih banaka iz tog sustava nije preuzimalo.

‘ Predsjednik Coolidge nije znao što se zbiva niti ga je za to bilo briga. Nekoliko dana prije no što je 1929. godine napustio položaj, veselo je primijetio da je situacija »apsolutno zdrava« te da su dionice »jeftine, imajući u vidu kolike su sadašnje cijene«.24 Prijašnjih godina, kad god bi ga upozorili da se špekulacije otimaju kontroli, tješio se mišlju da je to primarna odgovornost Uprave Federalnih rezervi.25 Uprava je bila poluautonomno tijelo, upravo stoga što ju je Kongres želio zaštiti od pretjeranoga političkog utjecaja izvršne vlasti.

Koliko god bio sklon oklijevanju, predsjednik Coolidge mogao je djelovati preko svog ministra financija, koji je ujedno bio član Uprave

24 The Memoirs o f Herbert Hoover, str. 16.

25 Ibidem,, str. 11.

T r e b a l i n e š t o u č i n i t i ? 41

Federalnih rezervi. M inistar je također bio primarno odgovoran za ekonomsku te osobito za financijsku politiku. No u vezi s tim, kao i u vezi s drugim pitanjima ekonomske politike, nosilac dužnosti Andrew W. Mellon bio je strastveni zagovornik nedjelovanja. Odgovornost je stoga prešla na Upravu Federalnih rezervi i banke iz Sustava Federalnih rezervi.

Reguliranje gospodarskih aktivnosti bez sumnje je najmanje ele­gantan i za dužnosnike najmanje koristan javni poduhvat. Gotovo se svatko tome načelno protivi; opravdanje regulative uvijek se svodi na neugodno zagovaranje manjeg zla. Proces reguliranja započinje agre­sivnim debatama u Kongresu, u kojima ogoljena nastojanja interesnih skupina povremeno mogu graničiti s opscenošću. Obznanjivanje i provedba pravila odvija se kroz nemilosrdne birokratske mehanizme, koje neprestano obasipaju valovi kritika. U novije doba postala je već svojevrsna obveza regulatora da u svakoj prigodi ističu neadekvatnu narav birokracije, što je ionako sasvim očito.

Velika je iznimka u toj mračnoj priči regulacijska aktivnost središnje banke - što je u našem slučaju Sustav Federalnih rezervi. Tu je regulacija dolična i prikladna aktivnost. Nitko se ne ispričava u vezi s tim pro­cesom; ljudi besprijekorno konzervativnih nazora spremni su usvojiti odgovarajuću regulativu ako se za tim pokaže potreba, što se gotovo nikad ne događa. Tu regulativa nije djelo tisuća uredskih službenika, statističara, isljednika, odvjetnika i drugih bića u krcatoj uredskoj zgradi u središtu Washingtona. Umjesto toga, ona se stvara u smirenoj, umje­renoj raspravi tihih i dostojanstvenih ljudi koji zauzimaju svoja mjesta za lijepim stolom u prostoriji bogato urešenoj drvom i zastorima. Ti ljudi ne izdaju naredbe; najviše što čine jest da nešto preporuče. Uglavnom mijenjaju kamatne stope, kupuju ili prodaju vrijednosne papire, a čineći to, tu i tamo potaknu ili obuzdaju gospodarska zbivanja. Budući da velika većina ljudi ne razumije značenje njihova djelovanja, može se razumno pretpostaviti da posjeduju superiornu mudrost. Promatrači njihove odluke ponekad kritiziraju. Češće ih pomno analiziraju kako bi u njima pronašli nekakvo skriveno značenje.

U pitanju je mistika središnjeg bankarstva. Takva je 1929. godine bila zadivljujuća uloga Uprave Federalnih rezervi u Washingtonu, tog tijela što donosi važne odluke, i usmjerava i vodi dvanaest banaka Federalnih rezervi. No u svemu tome pojavila se jedna neugodna poteškoća. U to doba Uprava Federalnih rezervi bila je zapanjujuće nekompetentni) tijelo,

42 V E L I K I S L O M 1 9 2 B

Nekoliko godina, sve tamo do pred kraj 1927. godine, predsjednik tog tijela i, kako se pretpostavljalo, njegov dobri duh bio je izvjesni Daniel R. Crissinger. Za taj zadatak pripremio se služeći kao voditelj pravne službe tvrtke Marion Steam Shovel u Marionu u državi Ohio. Nema naznaka da je u svojoj karijeri pokazivao posebne vještine. No njegova prošlost činila se sasvim zadovoljavajućom jednom drugom momku iz Mariona, Warrenu G. Hardingu, koji je Crissingera doveo u Washington, gdje su ga smatrali političkim mediokritetom iz Ohija. Godine 1927. Crissingera je zamijenio Roy A. Young, koji je prethodno osam godina proveo na mjestu guvernera banke Federalnih rezervi u Minneapolisu. Young, koji je bio kvalitetniji »materijal«, nesumnjivo je bio svjestan činjenice što se zbiva oko njega. No bio je oprezan čovjek, koji se nije želio proslaviti kao mučenik u procesu uništenja dioničke euforije. Njegovi kolege iz skupine ljudi što su ih imenovali Harding i Coolidge nisu se pretjerano isticali. Uz jednu iznimku - koju je pred­stavljao nekadašnji sveučilišni profesor Adolph C. Miller - bili su to ljudi što ih je Herbert Hoover blago opisao kao »mediokritete«.26

Njujorška banka Federalnih rezervi imala je energičnije vodstvo. Nekoliko godina, sve do 1928. godine, guverner joj je bio Benjamin Strong, prvi američki guverner nakon Nicholasa Biddlea čije je ime bilo poznato u javnosti. Strongova gledišta poštivala su se u Sustavu Federalnih rezervi s gotovo jednakim strahopoštovanjem kao zlatni standard. Međutim, po mišljenju Herberta Hoovera - a u tom su kon­kretnom slučaju Hooverov stav dijelili mnogi ljudi - Strong je, kao čovjek koji nije bio pretjerano zabrinut za inflaciju, zapravo bio najodgovornija osoba za nju. Upravo je on 1927. godine preuzeo vodeću ulogu u pro­cesu ublažavanja kamatnih stopa kako bi se pomoglo Europljanima koji su se našli u škripcu. Zbog toga ga je g. Hoover kasnije prozvao »mentalnim prirepkom Europe«.27

To je bila prilično nepravedna ocjena. Koraci što ih je poduzimao guverner Strong bili su u tadašnjim okolnostima sasvim razumni, a, kao što smo primijetili u prethodnom poglavlju, za pokretanje špekulacije potrebno je nešto više od načelne sposobnosti posuđivanja novca. Ipak, činjenica je da se njujorška banka Federalnih rezervi pod vodstvom guvernera Stronga možda nije u dovoljnoj mjeri uznemirila zbog špe­kulacija što su se odvijale nekoliko zgrada dalje. Nije se uznemirila ni

26 Ibidem., str. 9 ­

27 Ibidem., str. 9, 10.

T r e b â I I n e é t o u č i n i t i ? 43

kad je guverner Strong preminuo u listopadu 1928. godine, pa ga je zamijenio George L. Harrison. Razlog izostanka nervoze nesumnjivo su bile riječi umirenja što su ih upućivali visokopozicionirani ljudi, koji su i sami uvelike špekulirali. Jedan takav čovjek bio je Charles E. Mitchell, predsjednik uprave banke National City, koji je 1. siječnja 1929. godine postao vodeći čovjek njujorške banke Federalnih rezervi. Kraj uspona burze označit će i Mitchellov kraj. On nije bio čovjek koji bi ubrzao vlastiti pad.

III.

Prema prihvaćenoj verziji povijesti tog doba, mjerodavni iz Federalnih rezervi nisu bili nesvjesni problema niti im je manjkalo volje da nešto učine u vezi s njim, već su bili potpuno nemoćni. Smatra se da su željeli zaustaviti boom, no da im je nedostajalo sredstava da to učine. Time se situacija prikazuje složenijom no što je doista bila. Ujedno se prikriva stvarna narav dvojbi s kojima su se suočavali mjerodavni ljudi.

Klasični instrumenti kontrole bili su doista prilično beskorisni. Kao što gotovo svaki brucoš dobro zna, postoje dva takva instrumenta: dje­lovanje na otvorenom tržištu i prilagodba rediskontne stope. Vladine vrijednosnice koje su Federalne rezerve prodale na otvorenom tržištu28 donose u sefove banaka Federalnih rezervi gotovinu koja se uplaćuje za vrijednosnice. Tamo taj novac ostaje sterilan i bezopasan. Ako novac ostane u podređenim, komercijalnim bankama, te ga banke u velikim količinama posuđuju javnosti; u ono doba taj se novac posebno posu­đivao ljudima koji su kupovali obične dionice.

Da bi takva politika uspjela, sasvim je očito da Federalne rezerve moraju posjedovati vrijednosnice koje bi mogle prodati. Jedan od neprocjenjivih blagoslova godina krize, rata i financiranja deficita od tridesetih godina dvadesetog stoljeća jest upravo obilna zaliha vladinog duga u bankama Federalnih rezervi. Godine 1929. te banke nisu bile toliko dobro potkožene. Početkom 1928. godine rezerve su im iznosile 617 milijuna dolara. Tijekom prve polovine godine došlo je do intenzivne prodaje, u sklopu nastojanja da se osiromaši ponuda sredstava kojima se tržište hranilo. Iako je do druge polovine godine prodaja prestala, zahvaljujući sasvim pogrešnom uvjerenju da je taj pristup uspio i da je rast tržišta pod kontrolom, ionako se ne bi mogla nastaviti tijekom dužeg razdoblja. Do kraja 1928. godine zalihe vladinih vrijednosnica

28 Odfionna prodaja III smanjenje zaliha komercijalnih zapisa.

V E L I K I S L O M 1 9 2 9

u Sustavu Federalnih rezervi svele su se na samo 228 milijuna dolara. Da je cijela ta količina izbačena na tržište, to bi možda dovelo do odre­đenog učinka. No Uprava nije bila sklona takvoj drastičnoj odluci, koja bi usput banke Federalnih rezervi lišila imovine kojom mogu zarađi­vati novac. Prodaja se odvijala u etapama od nekoliko milijuna dolara vrijednosti tijekom prvih m jeseci 1929. godine, no od toga nije bilo znatnije koristi. Štoviše, dok se provodila ta slabašna politika, Uprava je brinula hoće li time što burzu lišava toliko željenog novca štetno utjecati na »legitimne« poslovne aktivnosti. Banke Federalnih rezervi nastavile su kupovati akcepte - vrijednosne papire koji se koriste u sklopu financiranja običnog trgovanja koje nije spekulativnog tipa - a komercijalne banke, kojima je s leđa skinut teret da u portfelju drže takvu imovinu, s veseljem su počele posuđivati klijentima još više novca na tržištu vrijednosnih papira.

Drugi instrument politike Federalnih rezervi bila je rediskontna stopa. To je stopa po kojoj komercijalne banke-članice posuđuju sred­stva od područne banke Federalnih rezervi kako bi mogle zadovoljiti potrebu za novcem većeg broja klijenata no što im dopuštaju resursi kojima trenutačno raspolažu. U siječnju 1929. godine rediskontna stopa njujorške banke Federalnih rezervi iznosila je 5 posto. Stopa za broker- ske zajmove kretala se u rasponu od 6 do 12 posto. Samo je drastično povećanje rediskontne stope moglo natjerati jednu komercijalnu banku da posudbu novca od Federalnih rezervi, radi daljnjeg izravnog ili neizravnog posuđivanja tog novca na burzi, doživi kao neprofitabilnu aktivnost. Osim što je vladala posvemašnja nesklonost prema drastič­nim akcijama, činjenica je da bi povećanje rediskontnih stopa vodilo prema povećanju kamatnih stopa za obične poslovne ljude, potrošače i farmere. Dapače, više kamatne stope donijele bi probleme svima osim špekulantima. Čovjek koji je, primjerice, platio prosječno deset posto kamata da 1929. godine razvije svoj portfelj dionica tvrtke Radio ne bi se bio pretjerano uzrujao, niti bi ga u špekuliranju omelo da je stopa bila i dvostruko veća. Tijekom te, konkretne godine, dotični je zaradio 500 posto na porastu tržišne vrijednosti svoje investicije.

Četrnaestog veljače 1929. godine njujorška banka Federalnih rezervi predložila je da se rediskontna stopa podigne s pet posto na šest posto, kako bi še smirile špekulacije. Uprava Federalnih rezervi u Washingfonu smatrala je da je riječ o besmislenoj gesti koja može dovesti jedino do povećanja stopa za poslovne klijente kojima treba novac. Iz toga je proizišla jedna duga polemika, u kojoj se predsjednik Hoover priklonio

T r « b a II n e è t o u č i n i l i ? 4fl

Upravi, a stao protiv njujorške banke. Do povećanja stope nije došlo sve do kasnog ljeta.

Postojala je još jedna okolnost koja je mjerodavnima u Federalnim rezervama pružila izvrstan izgovor za nedjelovanje. Bila je riječ o već spomenutom toku sredstava koja su se iz korporacija i od pojedinaca usmjeravala prema tržištu. Tijekom 1929. godine Standard Oil iz New Jerseyja dnevno je donosio 69 milijuna dolara na call-tržište; Electric Bond and Share u prosjeku je ulagao više od 100 milijuna.29 Nekoliko korporacija - među kojima i Cities Service - čak je prodavalo vrijedno­snice, a zaradu posuđivalo akterima na burzi.30 Do početka 1929. godine zajmovi iz tih nebankarskih izvora vrijednošću su se približno izjednačili sa zajmovima iz banaka. Kasnije su postali i puno veći. Mjerodavni u Federalnima rezervama unaprijed su zaključili kako nemaju nikakvog utjecaja na tu ponudu novca.

IV.

U biti, Sustav Federalnih rezervi bio je bespomoćan jedino stoga što je takav želio biti. Da je bilo odlučnosti da se nešto učini, mjerodavni su ljudi mogli, primjerice, zatražiti da ih Kongres ovlasti da zaustave trgovanje iznosima većim od onih što ih klijenti doista posjeduju ovla- šćujuću Upravu Federalnih rezervi da odredi minimalni postotak. Te vrijednosti u praksi nisu bile niske 1929. godine; tračak opreza naveo je većinu brokera da zahtijevaju od klijenata da gotovinom pokriju 45 do 50 posto vrijednosti dionica koje kupuju. Međutim, brojnim je kli­jentima to bio jedini novac kojim su raspolagali. Da se u siječnju 1929. godine traženi iznos povećao na, recimo, 75 posto ili da je samo objavljen ozbiljni prijedlog da se to učini, to bi navelo brojne male špekulante, a i popriličan broj velikih špekulanata, da prodaju dionice. Rast tržišta naglo bi, a možda i spektakularno završio. (Ovlast određivanja tih parametara Uprava Federalnih rezervi u konačnici je dobila na temelju Zakona o vrijednosnicama iz 1934. godine, iako je te godine opasnost obnove Spekulativnog žara bila otprilike jednaka opasnosti ponovnog uvođenja prohibicije.)

U biti, nije bilo potrebno ni novo zakonodavstvo niti prijetnja uvođenjem novih pravila. Godine 1929. iluzije bi gotovo sigurno bila

29 Stock Exchange Practices, Report o f the Com m ittee on Banking and Currency pursuant to Senate Resolution 84(Washington, 1934.), str. 16.

30 Ibidem,, itr , 13*14.

46 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

raspršila već i oštra kritika špekulanata i špekulacija iz usta nekoga na dovoljno visokom položaju, uz upozorenje da je tržište došlo na previsoku razinu. To bi upozorenje dio ljudi zasigurno vratilo iz svijeta iluzija. Ulagači koji su planirali ostati na tržištu najdulje što mogu no u konačnici ipak izići iz njega (ili ostati bez novca), s vremenom bi se doista ili povukli s tržišta ili ostali bez novca. Njihova profesionalno urođena nervoza mogla se brzopotezno pretvoriti u akutnu želju za prodajom. Kad prodaja jednom započne, dovoljan je nešto jači glas pesimizma da je održi.

Problem je bio u učinkovitosti takve mjere. Od svog oružja u arse­nalu Federalnih rezervi riječi su imale najmanje predvidljive posljedice. Učinak riječi mogao je biti nagao i strašan. Štoviše, posljedice tih riječi mogle bi se s posvemašnjom preciznošću pripisati onima što su ih izrekli. Slijedila bi osveta. Opreznijim dužnosnicima Federalnih rezervi šutnja se početkom 1929. godine doslovce doimala kao zlato.

U međuvremenu, tržište je i dalje raslo. U siječnju je Timesov industrij­ski indeks dobio na vrijednosti 30 bodova, više nego tijekom pomame za kupovanjem što se razvila u studenome, nakon izbora. Brokerski zajmovi narasli su za krupnih 260 milijuna dolara; tijekom pet među­sobno nepovezanih dana, od kojih su dva dana pala u tjedan nepo­sredno nakon Nove godine, kad je tržište osobito proključalo, trgovanje na Njujorškoj burzi prešlo je čarobnu granicu od pet milijuna dionica. Učinkovita akcija mogla je dovesti do katastrofalnih posljedica; s druge strane, činilo se kako se neizbježno nešto mora poduzeti. Na kraju je Uprava odlučila sročiti jedno pismo te odaslati priopćenje medijima. Manje od toga naprosto nisu mogli učiniti.

Drugog veljače obratili su se bankama Federalnih rezervi sljedećim riječima:

Članica (komercijalna banka) ne može polagati pravo na rediskontne pogodnosti pri svojoj područnoj banci Federalnih rezervi u slu­čajevima u kojima posuđuje sredstva klijentima kroz otvaranje ili održavanje Spekulativnih zajmova. Uprava nije u položaju da preuzme na sebe utjecaj na praksu pozajmljivanja sredstava, koja vlada u bankama članicama, sve dok u tu praksu nisu uključene banke Federalnih rezervi. Međutim, Uprava ima veliku odgovor­nost u svim slučajevima u kojima postoji dokaz da banke članice

Trt ! I I II П 1 1 1 В U e I П 111 7 17

podržavaju spekulativne zajmove za kupnju vrijednosnica pomoću sredstava posuđenih od Sustava Federalnih rezervi.31

Sedmoga veljače Uprava je odaslala upozorenje javnosti u još ljepšem primjeru bankarske proze - poznavatelji tog miljea možda će poželjeti tekst pročitati od kraja prema početku:

Kad (Uprava) zaključi da su se pojavili uvjeti koji ometaju banke Federalnih rezervi u učinkovitoj provedbi njihovih funkcija, što uključuje upravljanje kreditnim sredstvima Sustava Federalnih rezervi tako da se zadovoljavaju potrebe trgovinskog i poslovnog sektora, dužnost je Uprave da ispita to stanje i da poduzme odgo­varajuće i učinkovite mjere kako bi uklonila navedene uvjete; u trenutačnoj situaciji to podrazumijeva ograničavanje izravnog ili neizravnog korištenja sredstava Federalnih rezervi za poticanje rasta spekulativnih zajmova.32

Gotovo istodobno s tim upozorenjem došle su vijesti da je Bank of England povisila bankovnu kamatnu stopu s 4 i pol posto na 5 i pol posto kako bi smanjila dotok britanskog novca u novu Golkondu. Posljedica je bila velik pad cijena. Sedmoga veljače, na dan s pet milijuna preprodanih dionica, Timesov industrijski indeks pao je 11 bodova, a idućeg dana pad se nastavio. Nakon toga tržište se počelo oporavljati, no u veljači u cjelini nije došlo do osjetnog povećanja. Ekonomisti su već ranije skovali frazu za taj fenomen - trud Federalnih rezervi opisali su kao »moralizirajuće uvjeravanje«. Budući da je tržište bilo samo pri­vremeno zauzdano, otad postoji sveopći konsenzus da »moralizirajuće uvjeravanje« nema ni najmanji učinak.

Mogao se, a vjerojatno i trebao izvući sasvim suprotan zaključak. Nemoguće je zamisliti blaže, rezerviranije, a gotovo do opipljivosti pa­nično priopćenje od onoga što ga je uputila Uprava. Posebno je pažnje vrijedan dio izjave u kojoj Uprava navodi kako nema namjeru utjecati na zajmove koji se izdaju radi podržavanja špekulacija sve dok u to nisu uključeni krediti Federalnih rezervi. Očito je da Federalne rezerve nisu bile toliko zainteresirane za obuzdavanje špekulacija, koliko za ograđivanje od odgovornosti za te špekulacije na tržištu. Ujedno se može primijetiti kako je anonimni autor koji je bio zadužen za obli­kovanje priopćenja stvorio dojam da se zabrinjavajućim neće smatrati

31 Thomas Wilson, Fluctuations in Income and Employment, str. 147.

32 Ibidem,, etr. 147-148.

48 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

sadašnja razina špekulacija, već samo njihov eventualni budući rast. No u tadašnjem su stanju nervoze i te, gotovo nevjerojatno slabašne riječi upozorenja, dovele do brzog pada.

V.Nervoza na tržištu i zanemariv moralni autoritet jednako nervoznih ljudi iz Federalnih rezervi postali su još dojmljiviji u ožujku. Kad se približio novi mjesec, g. Coolidge je spokojno zamijetio kako su dionice jeftine, a zemlja se razvija na stabilnim temeljima. Tržište je poskočilo, što su novine popratile naslovima poput »Inauguralno tržište«, a četvrtog ožujka vlast je preuzeo g. Hoover, čiji su stavovi prema špekulantima još uvijek bili nepoznati. Tržište je idućih nekoliko tjedana pokazivalo snagu.

Onda su krajem mjeseca do Wall Streeta doprle uznemirujuće vijesti. Uprava Federalnih rezervi svakodnevno se sastaje u Washingtonu. Ne odašilju nikakva priopćenja. Novinari su nakon sastanaka pritiskali čla­nove Uprave, no članovi su »šutjeli kao zaliveni«, kako se to opisuje sve do današnjih dana. Nije se moglo doći ni do naznake o tome čime se ti ljudi konkretno bave na sastancima, iako je svima bilo jasno da se sadr­žaj rasprava tiče tržišta. Sastanci su se nastavljali iz dana u dan, a jedno zasjedanje bilo je čak zakazano za subotu, što je bilo bez presedana.

Uskoro je kap prelila čašu. U ponedjeljak, 25. ožujka, prvog dana trgovanja nakon nedoličnog subotnjeg sastanka, napetost je postala neizdrživa. Iako je Washington šutio kao zaliven, ili možda baš zbog toga, ljudi su počeli prodavati dionice. Omiljene dionice špekulanata - Commercial Solvents, Wright Aero, American Railway Express - pale su za 10, 12, pa i više bodova. Timesov industrijski prosjek tog je dana pao za 9 i pol bodova. Sto je još važnije od toga, neke su banke nakon reakcije Federalnih rezervi zaključile da bi možda pamet trebalo staviti ispred prihoda. Počele su ograničavati zajmove za call-tržište, a stope za brokerske zajmove narasle su na 14 posto.

Idućeg dana, u utorak, 26. ožujka, sve je postalo puno gore. Uprava Federalnih rezervi dalje se držala svoje, sada već demoralizirajuće šut­nje. Val straha preplavio je tržišta. Još više ljudi odlučilo je prodavati, a pritom je količina prodanih dionica bila zapanjujuća. Na Njujorškoj burzi vlasnika je promijenilo nevjerojatnih 8 246 740 dionica, što je bilo neusporedivo više od ijednog prethodnog rekorda. Doimalo se kao da je pad cijena okomit. Na najnižoj točki trgovanja tog dana postali su uobičajeni gubici od 20 ili 30 bodova. Timesov industrijski indeks u

T r e b a II r e à l o u f l l n l t l ? 49

jednom se trenutku našao 15 bodova ispod završne vrijednosti prethod­nog dana. Tisuće špekulanata, po čijem je dotadašnjem iskustvu tržište neprestano raslo, odjednom su se po prvi put suočile s mračnim naličjem svog načina života. Svaka nova kotacija bila je mnogo niža od prethodne. Štoviše, telegrafski aparati za primanje burzovnih izvještaja nisu bili u stanju podnijeti taj volumen trgovanja bez presedana, pa su informacije znatno zaostajale za stanjem na tržištu. Ne samo da je stanje bilo loše, već je gotovo sigurno u međuvremenu postalo još lošije, samo što čovjek na temelju podataka iz telegrafskog aparata nije mogao zaključiti koliko je lošije. Prije no što je dan završio, mnogi od tih tisuća špekulanata pri­mili su od svojih brokera zapovjednički telegram - telegram koji je bio u najoštrijem mogućem kontrastu s ohrabrujućim, gotovo povjerljivim tonom bogatog rođaka, kakav je krasio svu prethodnu komunikaciju s brokerima. U tom se telegramu žurno zahtijevalo još novca.

U međuvremenu su banke nastavile spuštati jedra pred oluju. Neki burzovni mešetari vjerojatno su prodavali dionice jer su predvidjeli da će doći trenutak kad više neće biti novca za podmirivanje obveza. Taj trenutak mogao se činiti prilično blizu jer su u rano jutro 26. ožujka kamatne stope za depozite po viđenju dosegnule 20 posto, što je bila najviša vrijednost tijekom booma 1929. godine.

Dvadeset šesti ožujka 1929. godine mogao je biti kraj. Novčani škripac nije nužno morao popustiti. Mjerodavni ljudi mogli su ostati čvrsti u namjeri da se za to pobrinu. Panika se mogla nastaviti. Svaki daljnji pad cijena prisilio bi novu skupinu špekulanata da prodaju dionice, čime bi se cijene dodatno smanjile. No to se nije dogodilo, a ako ijedan čovjek zaslužuje da mu se za to pripišu zasluge, onda je to Charles E. Mitchell. Mjerodavni iz Federalnih rezervi imali su ambivalentne stavove o cijeloj situaciji, no Mitchell nije imao dvojbi. On se zalagao za nastavak booma. Štoviše, prestiž što ga je uživao kao šef jedne od dviju najvećih i najutjecajnijih komercijalnih banaka, njegova reputacija agresivnog i vrlo uspješnoga investicijskog bankara te položaj direktora Fédéral Reserve Bank of New York doveli su do toga da su njegove riječi zračile barem jednakim autoritetom kao riječi bilo koje druge osobe u Washingtonu. Tijekom toga dana, dok je novca sve više ponestajalo, dok su stope rasle, a tržište padalo, Mitchell je odlučio uzeti uzde u svoje ruke. Rekao je medijima: »Smatramo da imamo obvezu koja nadilazi bilo kakvo upozorenje Federalnih rezervi, kao i bilo kakvo upozorenje uopće, a to je: spriječiti opasnu krizu na novčarskom tržištu. Banka National City«, rekao je, »posuđivat će novac ovisno o potrebama, kako

so V E L I K I S L O M 1 0 2 9

bi spriječila likvidacije.« National City također je namjeravala (a to je doista i učinila) posuđivati novac od Fédéral Reserve Bank of New York kako bi radila upravo ono što je Uprava Federalnih rezervi upozorila da se ne smije činiti. Tek djelomice sakriven iza financijske terminologije svojih riječi, Mitchell je zapravo objavio wallstreetsku verziju slavnog manifesta gradonačelnika Haguea: »Ja sam zakon u Jerseyju.«

Mitchellove riječi djelovale su poput čarolije. Do kraja trgovanja 26. ožujka kamatne stope su olabavile, a cijene su počele rasti. Federalne rezerve i dalje su šutjele, no sada je ta šutnja ulijevala sigurnost. Značila je da su se Federalne rezerve poklonile pred Mitchellovim majstorstvom. Idućeg dana banka National City pobliže je definirala svoju odanost boomu: najavila je da će osigurati razumne kamatne stope, ubacujući 25 milijuna dolara u call-tržište - 5 milijuna kad stopa dosegne 16 posto te po 5 dodatnih milijuna dolara za svaki dodatni postotak. U svojem mjesečnom priopćenju nekoliko dana kasnije banka je opravdala svoj stav, a ujedno je pružila i impresivni prikaz dvojbe s kojom su se suočavale Federalne rezerve. (National City pritom nije ni najmanje dvojila kojem je gledištu sklonija.) U priopćenju su naveli sljedeće: »Banka National City u potpunosti je svjesna opasnosti koje proizlaze iz pretjerane špekulacije [s/c/] te podupire želju mjerodavnih tijela Federalnih rezervi da zbog toga obuzdaju pretjeranu ekspanziju kredita. Istovremeno banka, odnosno poslovni sektor općenito, a, može se pretpostaviti, i banke Federalnih rezervi... žele izbjeći opći kolaps tržišta vrijednosnih papira, kakav bi imao katastrofalne posljedice po poslovni sektor.«33

VI.

Mitchell nije izbjegao kritike. Spominjala se istraga Senata. Senator Carter Glass, koji je kao pokrovitelj zakonodavstva o Federalnim rezer­vama bio strastveno zainteresiran za djelovanje tog sustava, rekao je: »Mitchell kao svoju primarnu obvezu doživljava očuvanje podivljale burze umjesto da se okrene obvezi što proizlazi iz zakletve koju je položio kao direktor Fédéral Reserve Bank of New York... Banka bi trebala zatražiti njegovu neopozivu ostavku.« Činjenica da Uprava Federalnih rezervi nije niti pomišljala poraditi na tome može se shvatiti

зз Citirano prema Mitchellovu navodu u publikaciji Stock Exchange Practices, Hearings, Sub-eom- mittee, Senate Committee on Banking and Currency - the Pecora Committee, veljača-ožujak 1933., dio 6, str. 1817.

T r e b a II n e š t o u fi I п 111 ? 61

kao dodatni pokazatelj da je učinak »moralizirajućeg uvjeravanja« bio prilično slabašan.

Federalne rezerve pritom su naizile na još više kritika od Mitchella - iako je teško zamisliti da su mogle biti još neaktivnije no što su bile. Arthur Brisbane promišljeno je to komentirao: »Ako su kupovanje i prodaja dionica nesto lose. ondabr Vtađa trebak /^tvoriti burzu. Ako u tome nema ničega lošeg, onda Federalne rezerve trebaju gledati svoja posla.« U uvodniku časopisa Barron's izvjesni gospodin Setn Axley bio je manje nepristran: »Po svemu sudeći, činjenica da Uprava Federalnih rezervi lišava investitore sredstava pomoću kojih mogu koristiti sada već dokazane ekonomske alate, naučene vještine, kao i druga, gotovo nevjerojatna dostignuća, na neki način potvrđuje opravdanost sumnji0 tome tumači li ta institucija naše moderno doba na odgovarajući način.«34 Budući da su se osnovne akcije što su ih Federalne rezerve poduzimale protiv investitora svodile na sastančenje i šutnju, ta je ocjena nesumnjivo bila malčice preoštra. Međutim, i takvu je možemo opisati kao doista dobroćudnu reakciju, usporedimo li je s riječima mladog stručnjaka s Princetona koji se u to doba nametnuo kao vodeći branitelj Wall Streeta.

Knjiga Josepha Stagga Lawrencea pod naslovom »Wall Street and Washington« opisana je u jednom vodećem financijskom časopisu kao »dašak svježega zraka« kad se u drugom dijelu te godine pojavila na tržištu s uglednim logotipom Princeton University Pressa. Zabrinutost Federalnih rezervi zbog regulative u vezi s Wall Streetom, navodi tako g. Lawrence u svom osobitom djelu, bila je motivirana isključivo pristra- nošću - i to pristranošću »zasnovanom na sukobu interesa, kao i na moralnoj i intelektualnoj antipatiji koja vlada između bogatih, kulturnih1 konzervativnih naseobina na obali [uključujući Wall Street] s jedne strane, te siromašnih, nepismenih, radikalno razvijenih zajednica u

^unutrašnjosti s druge strane.«35 Kulturni i konzervativni g. Lawrence nije imao lijepih riječi ni za zagovornike Federalnih rezervi u Senatu,

.uključujući, začudo, i senatora Čartera Glassa iz obalne države Virginije. ^D oista Je nevjerojatno da u ovo naše ljeto gospodnje 1929. jedna sku­pina javnih osoba, u čiju inteligenciju želimo vjerovati, dopušta da se, pakosno i neobuzdano, u javnosti razvijaju fanatične strasti i provin­cijalno neznanje. No upravo to se, nažalost, dogodilo.ГКаЗ Je'Sénator

34 Barron's, 6. svibnja 1929.

38 Wall Streel ênd Washington (Princeton: Princeton University Press, 1929.), str. 3.

52 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

iz Virginije uzeo riječ u onoj dvorani apsurda u kojoj se donose važne odluke, njegove riječi nije obilježio ni razum, ni suzdržanost. Kao da se napadna zadrtost udružila s uskovitlanim provincijalizmom, kako bi se na taj način otpisala jedna nevina zajednica.«36 Neki okorjeli igrači s Wall Streeta mora da su se iznenadili kad su shvatili kako se riječi »nevina zajednica« odnose upravo na njih.

VII.Nakon što im je Mitchell u ožujku nanio poraz, Federalne rezerve povukle su se s terena. I dalje je postojala određena tjeskoba u vezi s pitanjem što bi taj sustav mogao učiniti. U travnju je William Crapo Durant navodno otišao u tajni noćni posjet Bijeloj kući kako bi upozo­rio predsjednika Hoovera da će izostanak opoziva Uprave pospješiti strašan tržišni slom. Predsjednik je bio rezerviran, a Durant je navodno smanjio svoj portfelj, prije no što je otišao na put u Europu.37 U lipnju je g. Lawrence od Princetona poručio da Uprava i dalje »kao da daje sve od sebe kako bi, da upotrijebimo onaj poznati izričaj, zabila nož u leđa mašineriji blagostanja«. Upozorio je Upravu da je »potaknula neprija­teljstvo poštene, inteligentne i općem dobru naklonjene zajednice«.38 (I to se odnosilo na Wall Street.) No Uprava je zapravo odlučila pustiti tu poštenu, inteligentnu i općem dobru naklonjenu zajednicu da se snala­zi sama. Članovi Uprave zaključili su, kako je to naknadno objasnio guverner Young, da se »histerija možda neće sasvim oteti kontroli«, a u svakom slučaju morat će se ispuhati do kraja, pri čemu bankama Federalnih rezervi jedino preostaje to da se pripreme za »neizbježni kolaps«.39 Točnije rečeno, mjerodavni iz Federalnih rezervi zaključili su da ne žele biti osobno odgovorni za slom.

U kolovozu je Uprava napokon odlučila povećati rediskontnu stopu na 6 posto. Tržište je oslabilo samo na jedan dan. Sve zamislive posljedice ovog koraka anuliralo je istovremeno smanjenje kupovnog tečaja.

Zapravo se od kraja ožujka tržište više nije moralo bojati nikakvih reakcija mjerodavnih tijela. Doduše, predsjednik Hoover zamolio je

36 Ibidem., str. v.

37 Tu posjetu opisuje Earl Sparling u knjizi Mystery Men o f Wall Street (New York: Greenberg, 1930.), str. 3-8. Prikaz sene može prihvatiti bez zadrške, iako su inače autorove činjenice, za razliku od njegovih tumačenja, često točne.

38 Barron's, 10. lipnja 1929,

39 Seymour E. Harris, Twenty Years o f Fédéral Reserve Policy (Cambridge: Harvard University Press, 1933.), str. 547.Dosta sam koristio ovaj ultrakonzervativni, no pažljivo napisan prikaz politike Federalnih rezervi.

T r « b « II n a t l o u e i n i l l T

Henryja M. Robinsona, bankara iz Los Angelesa, da kao njegov izaslanik ode u New York i s tamošnjim bankarima porazgovara o boomu. Prema g. Hooveru, Robinsona su uvjerili da je situacija u osnovi stabilna.40 U Bijelu kuću pozvali su i Richarda Whitneyja, potpredsjednika Burze, i kazali mu da se nešto mora učiniti u vezi sa špekulacijama.

No nije se učinilo ništa, a g. Hoover je mogao pronaći određenu utjehu u pomisli da odgovornost za reguliranje Burze prije svega leži na guverneru New Yorka Franklinu D. Rooseveltu.41

40 Hoover, Memoirs, str. 17.

41 Ibidem. G- Hoover, koji ne mari puno za detalje, uključujući tu i datume, opisuje Whitneyja kao predsjednika Burze, i to je ovaj postao tek kasnije,

03 Uzdajmo se u Goldman Sachs

Zakučasti problemi politike Federalnih rezervi nisu bili jedina pitanja koja su tijekom prvih mjeseci 1929. godine morila intelektualce s Wall Streeta. Postojala je određena zabrinutost da bi zemlji moglo ponestati redovitih dioflica. Jedan od razioga zašto su cijene dionica bile tako visoke, objašnjava lo se, ležao je u činjenici da ih nije bilo dovoljno za sve, pa su slijedom toga poprimile dodatnu vrijednost što proizlazi iz »oskudice«. Neka su izdanja, govorkalo se, postala toliko poželjna da će uskoro nestati s tržišta i neće se ponovo pojaviti ni po kojoj cijeni.

Ako je doista zavladala nestašica redovitih dionica, to se dogodilo unatoč tome što je na djelu bio najčudesniji odgovor ponude na potražnju u povijesti toga, već otrcanog odnosa. Bez sumnje, najneobičnija osobina financijske ere što je završila ujesen 1929. godine bila je silna zet]a ljudi da kcrptijti vTijednosnice, i učinak koji je ta želja imala na vrijednosti. No-povećanje broja vrijednosnica koje je moguće kupiti bilo je barem jednako tako neobično. Najneobičniji su pak bili dosjetljivost i žar kojim su tvrtke smišljale načine kako bi prodale što više vrijednosnica.

Ukupno povećanje volumena vrijednosnica 1928. i 1929. godine nije se moglo pripisati samo zadovoljavanju potreba špekulanata. Bilo je to povoljno vrijeme da se dođe do novca u opće korporativne svrhe. Investitori puni entuzijazma u igru su uvodili kapital, a pritom nisu postavljali zamorna pitanja. (Seaboard Air Line u to je doba bio omiljeni predmet špekulacija djelomično zbog toga što su mnogi mislili kako je riječ o dionicama zrakoplovne tvrtke, a zrakoplovni sektor doživljavali su kao sektor velikih mogućnosti rasta.) U to doba blagostanja vizionari koji su vjerovali u ideju da će se blagostanje protezati i rasti unedogled ujedno su uviđali koliko je važno da budu dobro pokriveni obrtnim kapitalom. To nije bilo doba da čovjek bude škrt.

S druge strane, bilo je to doba konsolidacije, a svako novo spajanje neizbježno je zahtijevalo određenu količinu novoga kapitala i novo izdanje vrijednosnica kako bi se spajanje moglo nečim platiti. Moramo stoga reći nekoliko riječi o trendu spajanja tvrtki koji je vladao dvade­setih godina.

Nije se tad prvi put pojavio takav trend, no tijekom tog razdoblja popri m io je posebna obilježja. Na prijelazu stoljeća male tvrtke često su se spajale u veće, što se odvijalo u nizu sektora. Iz tog doba potječu United States Steel Corporation, International Harvester, International Nickel, American Tobacco i brojne druge velike korporacije. U tim slučajevima tvrtke što su se spojile u jednu korporaciju, prije spajanja proizvodile su iste ili međusobno srodne proizvode za isto nacionalno tržište. Ključna motivacija u gotovo svim slučajevima spajanja, uz sasvim rijetke iznimke, bila je u tome da se konkurencija smanji, eliminira ili strukturira. Svaki novonastali korporativni div dominirao je svojim sektorom te je time dobio mogućnost da na mjerljiv način kontrolira cijene i proizvodnju, a ponekad čak i investicije i stopu tehnoloških inovacija.

Tijekom dvadesetih godina došlo je do nekoliko takvih procesa spajanja. Međutim, većina spajanja tvrtki u tom razdoblju nije se odno­sila na okupljanje tvrtki koje međusobno konkuriraju na tržištu, već na tvrtke koje rade jedan te isti posao u različitim dijelovima zemlje. Lokalne tvrtke za struiu, plin, vodu, autobusni prijevoz i mljekarstvo ujedinjavale su se u velike regionalne ili nacionalne sustave. Svrha nije bila da se eliminira konkurencija, već da se prije svega eliminira nekompetentnost, uspavanost, naivnost, a punekad čak i nepoželjni integritet lokalne uprave. Tijekom dvadesetih godina, čovjek iz središta New Yorka ili Chicaga mogao se neskriveno ponositi činjenicom da je pravi financijski genij. Lokalni vlasnici i menadžeri zasigurno to nisu bili. Zato nije bilo lažne skromnosti kad je trebalo istaknuti prednosti koje su bile u tome da se seljačine iz provincije zamijene središnjom upravom koju krasi pristojna razina uglađenosti.

U slučaju kom unalnih usluga instrum ent kojim se postizala ta centralizacija upravljanja i kontrole bila je tzv. holding tvrtka. Na taj način osiguravan je nadzor nad operativnim tvrtkama. Povremeno se događalo da jedan holding zavlada drugim holdingom, koji već kontrolira niz trećih holding tvrtki, a pritom svaka od tih potonjih holding tvrtki u svom portfelju drži operativne tvrtke na terenu. Lokalne tvrtke ovlaštene za struju, plin i vodu posvuda su prelazile u vlasništvo holding tvrtki.

Maloprodaja hrane i mješovite robe, robne kuće i kina pokazivali su slične, iako ne sasvim identične trendove. I tu se događalo da lokalni vlasnici ustupe svoje mjesto središnjoj upravi i kontroli. No instrument centralizacije u tim sektorima nije bila holding tvrtka, već stvaranje

korporativnih lanaca. Pritom sc najčešće događalo da se umjesto preuzimanja postojećih poslova otvaraju nove podružnice.

Holding tvrtke izdavale su vrijednosnice kako bi kupovale ope­rativnu imovinu, a korporativni lanci izdavali su vrijednosnice kako bi gradili nove prodavaonice i kina. Iako su u razdoblju prije 1929. godine prosperitetni komunalni sustavi - Associated Gas and Electric, Commonwealth and Southern, kao i Insull - privlačili veliku pozor­nost, maloprodajni lanci bili su barem jednako simbolični za tu eru. Tvrtka Montgomery Ward bila je jedna od omiljenih meta špekulacija tog doba; ugled je dugovala činjenici da je bila riječ o maloprodajnom lancu, što je značilo da je pred njom posebno vedra budućnost. Isto je vrijedilo za Woolworth, American Stores i druge tvrtke. Također je vladao velik interes za razgranate bankarske sustave i lance, a državni i savezni zakoni po sveopćem su mišljenju predstavljali arha­ičnu prepreku konsolidaciji, kojom bi se niz pojedinačnih banaka po gradićima i gradovima moglo povezati u tek nekoliko regionalnih i nacionalnih sustava. Razni aranžmani pomoću kojih se zaobilazila namjera zakonodavaca bili su na visokoj cijeni, a to se odnosilo prije svega na bankovne holding tvrtke.

Bilo je neizbježno da osnivači povremeno stvore neke nove tvrtke naprosto zato da iskoriste interes javnosti za sektore pred kojima se otvaraju veliki i široki obzori i da javnosti ponude vrijednosnice na prodaju. Dionice u zrakoplovnom i komunikacijskom sektoru doživ­ljavale su se kao dionice osobito zadovoljavajućeg potencijala, pri čemu su se ponekad osnivale tvrtke koje nikad nisu posjedovale ništa više od maglovitog potencijala. U rujnu 1929. godine jedan oglas u Timesu upućivao je na skorašnji dolazak televizije, predskazujući uz nemalu vidovitost kako »komercijalne mogućnosti ove nove umjetnosti nadilaze i najmaštovitija očekivanja«. U oglasu je izraženo mišljenje, nešto manje vidovito, da će se američka kućanstva početi koristiti televizorima već te jeseni. Ipak, boom 1929. godine uglavnom je, izravno ili neizravno, bio zasnovan na postojećim sektorima i poduzećima. Nova i atraktivna izdanja u nove i atraktivne svrhe, inače iznimno bitna u doba špekula­cija, igrala su relativno malu ulogu. Nije dolazilo do značajnije prodaje dionica tvrtki koje »slanu vodu pretvaraju u slatku... grade bolnice za kopilad... nude proizvode za zaštitu brodova od gusara... bave se uvo­zom magaraca iz Španjolske«, pa čak ni tvrtki čiji je glavni proizvod

»jedinstveni perpetuum mobile«, da citiramo neke reprezentativne primjere oglasa iz doba »Južnomorskog mjehura«.42

II.Najistaknutiji element spekulativne arhitekture kasnih dvadesetih godina i ujedno element pomoću kojega se, više no ijednim drugim sredstvom, zadovoljavala potražnja javnosti za dionicama bio je investicijski trust, odnosno investicijska tvrtka. Investicijski trust nije promovirao nova poduzeća rïiïî je proširivao postojeća. Naprosto je omogućio da ljudi posjeduju dionice postojećih tvrtki kroz novostvorene tvrtke. Čak su i u Sjedinjenim Državama dvadesetih godina postojala ograničenja koli­čine realnog kapitala koji bi mogla iskoristiti postojeća ili novostvorena poduzeća. Vrlina investicijskih trustova bila je što su omogućili gotovo potpuno razdvajanje volumena korporativnih vrijednosnica izuzetih od volumena postojeće korporativne imovine. Ono prvo moglo je biti dvaput, triput ili bilo koji željeni broj puta veće od potonjeg. Sukladno tome, povećale su se poslovne mogućnosti u području prodaje vrijed­nosnih papira, kao i količina vrijednosnica kojima se moglo trgovati na burzama. Jednako tako povećao se i broi vrijednosnica koje su ljudi mogli kupiti jer su investicijski trustovi prodavali više vrijednosnih papira no što su ih kupovali. Razlika je odlazila call-tržište, nekretnine ili u džepove osnivačaTTeško "je zamisliti izuirTRoji bfbolje pristajao tadašnjem-razdobljtrtl i koji bi mogao temeljitije ukloniti tjeskobu zbog moguće nestašice redovitih dionica.

Ideja investicijskog trusta, odnosno fonda, stara je ideja, iako je u Sjedinjene Američke Države pristigla relativno kasno, što je samo po sebi prilično čudno. Počevši od osam desetih godina devetnaestog stoljeća, investitori u Engleskoj i Škotskoj, a osobito manji investitori, udruživali su sredstva kupujući dionice investicijskihJivrtki. Te su investicijske tvrtke potom ulagale tako osigurana sredstva. Tipičan investicijski trust držao je vrïjëffiosniœ г̂Геклïiïko stotina operativnih tvrtki, pa sve dp, tisuću njih. Zahvaljujući tome, čovjek koji je raspo­lagao s nekoliko funta, ili s nekolika stotina čunta, mugao Je, ulažući u investicijski raspodijeliti rizik na mnogo sïnTâspon nègoda samostalno ulaže na tržištu. Pritom se moglo pretpostaviti da'če uprava investicijskog trusta znatno bolje poznavati tržišnu situaciju i dobre pđšrovrieprffite u Singapuru, Madrasu, Câpetownu i Argentini,

42 Walter Bagehot, Lom bard Street, str. 130., 131.

mjestima prema kojima je britanski novac redovito stremio, nego Sto bi to bio slučaj s kakvom udovicom iz Bristola ili liječnikom iz Glasgovva. Manji rizik i bolje informacije bili su sasvim pristojno opravdanje za skromnu naknadu što su je primali ljudi koji upravljaju tim poslovnim pothvatom. Unatoč nekim početnim nezgodama, investicijski trustovi brzo su postali afirmirani dio britanske poslovne scene./ Prije 1921. godine u Sjedinjenim Američkim Državama postojalo

je tek nekoliko manjih tvrtki čija je osnovna svrha bila ulaganje u vrijednosnice drugih tvrtki.43 Te godine počeo se razvijati interes za

/ investicijske trustove, što je djelomice bila posljedica novinskih i stručnih članaka koji su opisivali engleska i škotska iskustva. Sjedinjene Američke Države, naglašavalo se u tim člancima, ne drže korak s vremenom; druge nas zemlje pretječu u toj vrsti poslovnih inovacija. Uskoro smo, međutim, počeli hvatati korak. Stvaralo se sve više trustova tog tipa, a početkom 1927. god i ne bi lo ih je prema procjenama 160. Još 140 nastalo ih je tijekom te godine.44

Upravitelji britanskih investicijskih trustova u načelu uživaju mak­simalnu slobodu odlučivanja pri ulaganju sredstava koja im stoje na raspolaganju. Američki osnivači isprva su zazirali od toga da traže tako visoku razinu povjerenja. Brojni početni investicijski trustovi bili su mjesta od povjerenja - investitor bi kupio udio u konkretnom asortimanu vrijednosnica, koje su potom položene u investicijski trust. Osnivači su se u najmanju ruku držali rigoroznog skupa pravila o tome koje vrste vrijednosnica valja kupovati i na koji način te vrijednosnice treba držati i njima upravljati. No s vremenom su tijekom dvadesetih godina te finese nestale. Investicijski trust postao je zapravo investicijska korporacija.45 Prodavala je vrijednosnice javnosti - ponekad isključivo redovite dionice, češće redovite i povlaštene dionice, neosigurane i hipotekarne obveznice - a primitke je potom ulagala kako je to željela uprava. Svaka potencijalna sklonost običnog dioničara da se uplete u upravljanje bila je spriječena time što su mu prodavane dionice bez prava glasa, ili je bio navođen da glasačka prava prenese na glasački mehanizam pod nadzorom uprave.

43 Jedna procjena navodi četrdesetak takvih tv rtk i. Usp. Investment Trusts and Investment Companies, d io I., Report o f the Securities and Exchange Commission (Washington, 1939.), str. 36.

44 Ibidem., str. 36.

45 I točn ije bi b ilo investicijski trust (investment trust) opisati kao investicijsku tvrtku ili investicijsku korporaciju. Međutim,ja sam se u svom prikazu držao nepreciznije, no uobičajenije term inologije.

Njujorška burza dosta je dugo sumnjičavo promatrala investicijske trustove; tek je 1929. godine dopušteno njihovo izlistavanje na burzi. I tada je Odbor za izlistane dionice zahtijevao da investicijski trustovi prikažu burzi knjigovodstvenu i tržišnu vrijednost vrijednosnih papira u njihovu vlasništvu u trenutku izlistavanja te da od tog trenutka nadalje jedanput godišnje informiraju burzu o zalihama dionica u vlasništvu. Ta je odredba ograničila izlistavanje većine investicijskih trustova na Curb, Boston, Chicago i neke druge burze. Odbijanje objelodanjivanja podataka o dionicama u vlasništvu, osim što je dovodilo do očitih pogodnosti, ujedno se smatralo mudrom mjerom predostrožnosti. Povjerenje u investicijske prosudbe upravitelja investicijskih trustova bilo je na vrlo visokoj razini. Smatralo se da bi otkrivanje podataka o tome koje dionice upravitelji odabiru moglo dovesti do opasnog booma vrijednosnica koje su im privlačne. Povjesničari u čudu prepriča­vaju jedan oglas iz doba »Južnomorskog mjehura«. Glasio je ovako: »Objavljujemo poziv na kupnju dionica tvrtke čiji će se naziv otkriti kad to bude prikladno.« Navode kako su se te dionice iznimno dobro prodavale. Tržišna privlačnost investicijskih trustova bila je zapravo još nevjerojatnija. Riječ je bila o organizacijama čija se priroda nikad neće otkriti, a njihove dionice također su se iznimno dobro prodavale.

III.Procjenjuje se kako je tijekom 1928. godine organizirano 187 investicijskih trustova; do prvih mjeseci 1929. godine pojavljivali su se po približnoj stopi od jednog novog investicijskog trusta svakoga radnog dana, a tijekom godine pojavilo ih se ukupno 265. Godine 1927. investicijski su trustovi javnosti prodali vrijednosnice u iznf>su_ođ otprffifce_400 m ilijuna dolara; prem ar.ekim procjenama, 1929. godine^nâ tržište su izbacili vrijednosnice u vrijednosti tri milijarde dolara. Bila je to najmanje jedna trećina svih kapitalhfli emisija te godine; procjenjuje se da je do jeseni l q29. godine ukupna imovina investicijskih trustova premašila osam milijarda dolara. Od početka 1927. godine narasla je približno jedanaestputa.46

Samooplodnja investicijskih trustova razlikovala se od nastanka običnih korporacija. U gotovo svim slučajevima investicijski trustovi nastali su pod pokroviteljstvom neke druge tvrtke, a u razdoblju do

46 Sve procjene u ovom odlomku potječu iz publikacije Investment Trusts and Investment Companies, dio III., pogl. 1str. 3-4.

1929. godine u pozadini nastanka novih investicijskih trustova počeo se nazirati iznenađujući raspon raznolikih interesa. Investicijske ban­karske institucije, komercijalne banke, brokerske tvrtke, dileri vrijed­nosnica i, najvažnije od svega, drugi investicijski trustovi marljivo su rađali nove trustove. Osnivači su se pritom po razini ugleda kretali u rasponu od bankarske institucije House of Morgan, osnivača Uniteda i Alleghanyja, pa sve do izvjesnog Chaunceyja D. Parkera, čelnika financijski rizične tvrtke za investicijsko bankarstvo iz Bostona, koji je

, 1929. godine organizirao tri investicijska trusta i gladnoj publici pro- ! dao vrijednosnica u iznosu od 25 milijuna dolara. Chauncey je zatim |izgubio većinu primitaka i pao u stečaj.47- Osnivanje investicijskih trustova nije bilo lišeno svojih blagodati. Tvrtka u ulozi osnivača obično je sklapala ugovor o upravljanju sa svojim potomkom. Prema uobičajenim uvjetima, osnivač je upravljao investicijskim trustom, ulagao njegova sredstva i primao naknadu koja se zasnivala na postotku kapitala ili zarade. Kad je osnivač bila burzovna tvrtka, također je primala proviziju na kupnju i prodaju vrijednosnica za svoj investicijski trust. Osnivači su često bile tvrtke u području investicijskog bankarstva, što je u konačnici značilo da tvrtka proizvodi vrijednosnice koje zatim može izbaciti na tržište. Bio je to sjajan način da se osigura odgovarajuća količina poslovnih prilika.

Entuzijazam koji je pokazivala javnost u nastojanju da kupi vrijed­nosnice investicijskih trustova bio je čimbenik koji je donosio najveću zaradu. Ljudi su gotovo bez iznimke bili spremni platiti nezanemarivu premiju povrh ponuđene cijene. Osnivačka tvrtka (odnosno njezini osnivači) primala je dionice ili prava na kupnju koja su im omogućivala da kupe dionice po ponuđenoj cijeni. Zatim su te dionice mogli od­mah prodati uz dobit. Tako je jedno poduzeće netom spomenutoga g. Chaunceyja D. Parkera - tvrtka zvučnog naziva Seaboard Utilities Shares Corporation - izdala 1 600 000 redovitih dionica na kojima je tvrtka zaradila 10,32 dolara po dionici. To, međutim, nije bila cijena koju su plaćali građani. Bila je to cijena po kojoj su dionice izdane Parkeru i njegovim kolegama. Oni su, s druge strane, gr odajiali svoje -dionice javnosti u rasponu cijena od 11 do 18,25 dolara, dijeleći dobit s dilerima koji su prodavali plasirane vrijednosnice 48

47 Ibidem., d io III, pogl. 1., str. 3-4.

48 Ibidem., str. 39.

Djelatnosti ove vrste nisu se ograničavale na priproste i pomalo ozloglašene igrače. J.P. Morgan and Company, bankarska institucija koja je (zajedno s insititucijom Bonbright and Company) u siječnju 1929. godine osnovala United Corporation, ponudila je paket od jedne redovite i jedne povlaštene dionice grupi prijatelja, uključujući tu i Morganove partnere, po cijeni od 75 dolara. To je bila prava bagatela. Kad je trgo­vanje dionicama United Corporationa počelo tjedan dana kasnije, na izvanburzovnom tržištu cijena po kojoj se nudila kupnja iznosila je 92, cijena po kojoj se nudila prodaja iznosila je 94, a vrijednost dionice nakon četiri dana dosegnula je 99 dolara. Dionice kupljene po 75 dolara mogle su se preprodati i doista su se brzopotezno preprodavale po tim cijenama.49 Teško nas može iznenaditi činjenica da su takve privlačne inicijative snažno stimulirale stvaranje novih investicijskih trustova.

IV.Doista, bilo je i onih koji su jako žalili što u dobicima ostvarenima na temelju tih novih pokretača financijskog napretka ne može sudjelovati baš svatko. Jedan od ljudi koji su imali koristi od promocije United Corporationa bio je John J. Raskob. Kao predsjednik Nacionalnog odbora Demokratske stranke, taj je čovjek ujedno bio politički posvećen čvrstom prijateljstvu s običnim narodom. Smatrao je kako svatko treba dobiti mogućnost da iskoristi prilike u kojima je on osobno uživao.

Jedan od plodova toga velikodušnog poriva bio je članak u časopisu Ladies' Home Journal s privlačnim naslovom »Svatko treba dobiti priliku da se obogati«. Gospodin Raskob istaknuo je u tom članku da svatko tko uštedi petnaest dolara mjesečno i investira ih u kvalitetne redovite dionice, ne trošeći pritom dividende, može za dvadeset godina zaraditi- kako se tada činilo - oko osamdeset tisuća dolara. Bilo je očito da se po takvoj stopi rasta može obogatiti doista puno ljudi.

No pojavilo se pitanje tih dvadeset godina odgode. Dvadeset godina doimalo se kao prilično dugo razdoblje koje čovjek treba provesti čeka­jući da bi se obogatio, osobito 1929. godine, pa je jednom demokratu i prijatelju naroda prijetila opasnost da ga u zalaganju za tako spor pristup proglase reakcionarom. Gospodin Raskob zato je sugerirao još nešto. Predložio je stvaranje investicijskog trusta koji bi bio potpuno prilagođen tome da omogući siromašnom čovjeku da poveća svoj kapital onako kako to čine bogataši.

49 Stock Exchange Practices, izvješće (Washington, 1934.), str. 103-104.

Plan što ga je g. Raskob predočio javnosti početkom ljeta 1929.godine bio je razrađen prilično detaljno. (Autor je dao do znanja kako je o njemu raspravljao s »financijašima, ekonomistima, teoretičarima, profesorima, bankarima, sindikalnim vođama, industrijskim liderima, kao i brojnim manje istaknutim ljudima sa sjajnim idejama«.) Trebalo bi organizirati jednu tvrtku koja kupuje dionice. Proleter s, recimo, 200 dolara kapitala predao bi svoju bijednu ušteđevinu toj tvrtki, koja bi zatim kupila dionice u, već nešto manje bijednom, iznosu od 500 dolara. Dodatnih 300 dolara tvrtka bi dobila od financijske podruž­nice organizirane u tu svrhu, zahvaljujući čemu bi mogla pretvoriti sve te dionice u pokriće. Kapitalist u zametku otplaćivao bi svoj dug u obrocima od možda 25 dolara mjesečno. Pritom bi, dakako, korist od povećanja vrijednosti dionica u potpunosti pripala njemu, što je, po mišljenju g. Raskoba, bilo praktički neizbježno. Naglašavajući koliko su postojeći mehanizmi neadekvatni, g. Raskob naveo je sljedeće: »Danas čovjek s 200 do 500 dolara spremnih za investicije može jedino kupiti obveznice Libertyja...«50

Reakcija na Raskobov plan bila je usporediva s reakcijom koju bi jamačno potaknula neka nova i hrabra formulacija odnosa mase i ener­gije. Bila je to »Praktična utopija«, kako su taj plan nazvale jedne novine. Jedna druga publikacija opisala ga je kao »najveću viziju najvećeg uma Wall Streeta«. Očito umoran i ciničan komentator bio je toliko dirnut da je napisao kako je Raskobov plan »odraz pravog državničkog duha u financijskom sektoru, i to u većoj mjeri od ičega što nam je posljednjih tegobnih mjeseci pristiglo s Wall Streeta«.51

Da je bilo malo više vremena, plan g. Raskoba praktički bi sigurno bio korak bliže provedbi. Ljudi su bili entuzijastični kad je riječ o mudrosti i oštroumlju takvih poput njega. To izvrsno ilustrira spremnost građana da plaćaju genijalne usluge financijskih stručnjaka.

V.

Razina poštovanja prema financijskim genijima ovisila je o odnosu tržišne vrijednosti vrijednosnih papira u vlasništvu dioničara i vrijednosti vrijednosnih papira koje je posjedovao investicijski trust. Najčešće su vrijednosnice investicijskog trusta vrijedile značajno više od imovine

50 The Literary Digest, 1. lipnja 1929.

51 Ibidem.

u njegovu vlasništvu. Ponekad je ta vrijednost bila dvostruko veća. Tu ne smije biti mjesta nejasnoćama. Jedina imovina investicijskog trusta bile su redovite i povlaštene dionice, zadužnice, hipoteke, obveznice i gotovina što ju je posjedovao investicijski trust. (Često nije imao ni ured, niti uredski namještaj; osnivačka tvrtka upravljala je investicijskim trustom iz vlastita sjedišta.) No kad bi se sve te vrijednosnice kojim slučajem prodale na tržištu, primici bi neizbježno bili manji, a često i puno manji, od trenutačne vrijednosti glavnih obveznica investicijske tvrtke. Očito je kako se investicijskoj tvrtki pripisivala vrijednost koja je značajno nadilazila vrijednost imovine na kojoj se tvrtka zasnivala.

Ta je premija zapravo bila vrijednost što ju je divljenjem ispunjena zajednica pripisivala stručnom financijskom znanju, vještinama i mani- pulativnoj sposobnosti. Jedan portfelj dionica »na tržištu« predstavljao je svojevrsnu inertnu imovinu. No kao dio im ovine investicijskog trusta, taj je portfelj bio nešto puno više, jer se spojio s dragocjenim sastojkom financijske genijalnosti. Ta posebna sposobnost mogla je pokrenuti cijelu strategiju za povećanje vrijednosti vrijednosnica. Mogla se udruživati u udruge i konzorcije kako bi im podigla vrijednost. Ključni ljudi znali su kad drugi akteri na tržištu nešto smjeraju, pa su se mogli tome pridružiti. Prije svega, vjerovalo se da je financijska genijalnost sveprisutna. Ta je genijalnost imala pristup onome što je g. Lawrence od Princetona opisao kao »pozornicu kojoj streme najinteli­gentniji i najpronicaviji ljudi poduzetničkih vrijednosti koji žele služiti potrebama običnih ljudi«.52 Čovjek je mogao zarađivati novac tako da izravno ulaže u Radio, J.I. Case ili Montgomery Ward, no koliko je tek lakše i mudrije bilo, umjesto toga, dopustiti ljudima posebnog znanja i mudrosti da to čine umjesto njega.

Do 1929. godine investicijski trustovi postali su svjesni svoje repu­tacije sveznadarstva, kao i važnosti koju imaju, pa nisu propuštali nijednu mogućnost da je uvećaju. Jedna je mogućnost bila da si čovjek priušti svoga osobnog ekonomista, pa se, kako je vrijeme teklo, razvila prilično velika konkurencija među tim ljudima prikladne reputacije i dojmljivosti. Bilo je to zlatno doba za profesore. American Founders Group, strahopoštovanja vrijedna obitelj investicijskih trustova, imala je za direktora profesora Edwina W. Kemmerera, glasovitog financijskog stručnjaka s Princetona. Jedan od njihovih istaknutih ekonomista bio je

52 Wall S treet and Washington, str. 163.

dr. Rufus Tucker, također poznata ličnost. (Činjenicu da ekonomisti tadaipak još nisu bili savršeno dalekovidni možda na neki način doka/uju kasnija zbivanja s tim poslovnim pothvatom. United Founders, najveća tvrtka u sklopu grupacije, pretrpjela je do kraja 1935. godine smanjenje svoje imovine u neto iznosu od 301 385 504 dolara, a vrijednost dionica pala joj je s najviših 75 dolara po dionici, koliko je iznosila 1929. godine, na nešto manje od 75 centi.)53

Jednoj drugoj velikoj poslovnoj grupaciji savjete je pružao dr. David Friday, koji je na Wall Street stigao sa Sveučilišta u Michiganu. Profesor Friday imao je reputaciju pronicavog i dalekovidnog čovjeka koja je oduzimala dah. Jedan michiganski investicijski trust angažirao je trojicu sveučilišnih profesora - bili su to Irving Fisher s Yalea, Joseph S. Davis sa Stanforda i Edmund E. Day, tada s Michiganskog sveučilišta - da im pružaju savjete o poslovnoj politici.54 Tvrtka nije naglašavala samo raznolikost svoga portfelja, već i raznolikost svojih savjetnika. Savjetnici s Yalea, Stanforda i Sveučilišta u Michiganu u potpunosti su je štitili od mogućnosti da njome zavlada kakav uskogrudni pogled na tržište.

Drugi investicijski trustovi oslanjali su se na izvrsnost vlastitih genija, primjenjujući druge pristupe. Tako su u jednom trustu nagla­šavali kako im činjenica da posjeduju dionice u 120 tvrtki pruža mogućnost da iskoriste »sveukupnu izvrsnost njihovih predsjednika, dužnosnika i upravnih odbora«. Nadalje su primijetili kako su »s tim tvrtkama povezane izvjesne ugledne bankarske institucije«. Zatim su, u logičkom skoku, čija logika ipak nije bila besprijekorna, naposljetku zaključili sljedeće: »Dakle, možemo reći kako se naše investicijsko društvo u dobroj mjeri koristi uspješnim poslovnim intelektom cijele zemlje.« Jedan drugi koncern, koji je manje uspješno ovladao logičkom metodom, zadovoljio se time da istakne kako je »područje investicija prava znanost, a ne posao za jednog čovjeka«.55

Kako je 192Q godina prolazila, postajalo je sve očitije da se sve više i više investitora na tržištu oslanja na prosudbu i znanstveni pristup investicijskih trustova. To je, dakako, značilo da je i dalje postojao značajan problem kako zaključiti koji su investicijski trustovi dobri, a koji su loši. Činjenica da postoje i neki loši investicijski trustovi bila je

53 Bernard J. Reis, False S ecurity (New York: Equinox, 1937.), str. 117 nadalje, 296.

54 Investment Trusts and Investment Companies, d io I., str. 111.

55 Ibidem., d io I., str. 61, 62.

očita (iako mnogima jedva primjetna). Pišući u časopisu The Atlantic Monthly u ožujku 1929. godine, Paul C. Cabot ustvrdio je kako nepoštenje, manjak pažnje, nesposobnost i pohlepa postaju uobičajene mane novog sektora. Bile su to izrazite mane, a gospodin Cabot vjerojatno je svoje zaključke stvorio na temelju prognoza, kao organizator i dužnosnik jednoga prosperitetnog investicijskog trusta pod nazivom State Street Investment Corporation.56 Međutim, javnost je na takva upozorenja 1929. godine reagirala vrlo slabašno. A upozorenja su pritom bila vrlo rijetka.

VI.

Znanje, vještine manipulacije i financijska genijalnost nisu jedina čarobna svojstva investicijskih trustova. Tu je također i »financijska poluga« (leverage). Do ljeta 1929. godine ljudi su prestali govoriti o investicijskim trustovima kao takvima. Počeli su govoriti o high-leve- rage trustovima, low-leverage trustovima te o trustovima koji uopće ne posjeduju financijsku polugu.

Načelo financijske poluge u slučaju investicijskog trusta može se usporediti sa zamahivanjem bičem. Primjenom dobro poznatih fizi­kalnih zakonitosti moguće je umjerenu silu u ishodištu pretvoriti u snažan udarac na ekstremnoj periferiji. U investicijskom trustu, finan­cijska poluga postiže se izdavanjem obveznica, povlaštenih dionica, kao i redovitih dionica, kako bi se kupovao, manje ili više isključivo, portfelj redovitih dionica. Kad tako kupljenim redovitim dionicama poraste vrijednost, a porast vrijednosti uvijek se pretpostavljao kao tendencija u budućnosti, to uglavnom nije utjecalo na vrijednost ob­veznica i povlaštenih dionica samoga investicijskog trusta.57 Te su vrijednosnice imale fiksnu vrijednost koja se temeljila na konkretnom povratu. Većina dobiti ili cijela dobit od rastuće vrijednosti portfelja bila je koncentrirana u redovitim dionicama investicijskog trusta, čija je vrijednost zahvaljujući tome čarobno rasla.

Razmotrimo, ilustracije radi, slučaj jednog investicijskog trusta nastalog početkom 1929. godine s kapitalom od 150 milijuna dolara - to je tada bila uobičajena vrijednost. Pretpostavimo, nadalje, da je trećina

56 Ibidem., d io III., poglavlje I., str. 53.

57 Pod pretpostavkom da na djelu imamo situaciju uobičajenu u to doba. U to vrijeme obveznice i povlaštene dionicebila su izdanja s gotovo beskrajno raznolikim pravima konverzije i participacije.

kapitala realizirana na temelju prodaje obveznica, trećina na temeljupovlaštenih dionica, a ostatak od prodaje redovitih dionica. Pod pret­postavkom daje trust tih 150 milijuna dolara uložio u vrijednosnice čija vrijednost normalno raste, vrijednost portfelja do ljeta bila bi skočila 50 posto. Imovina bi vrijedila 225 milijuna dolara. Obveznice i povlaštene dionice vrijedile bi i dalje tek 100 milijuna dolara; zarada od njih ne bi se povećala, a u hipotetskom slučaju likvidacije tvrtke, na temelju njih ne bi se moglo računati na veći udio u imovini. Stoga bi preostalih 125 milijuna dolara predstavljalo temelj vrijednosti redovitih dionica investicijskog trusta. Vrijednost samih tih redovitih dionica, drugim riječima, povećala bi se s 50 milijuna dolara na 125 milijuna dolara, odnosno povećanje bi iznosilo 150 posto, a sve to na temelju povećanja od samo 50 posto vrijednosti imovine investicijskog trusta u cijelosti.

To je bila čarolija financijske poluge, no nipošto i jedina. Kad bi redovite dionice investicijskog trusta, kojima je vrijednost tako čude­sno porasla, došle u posjed nekoga drugog investicijskog trusta slične razine financijske poluge, vrijednost redovitih dionica toga investicij­skog trusta povećala bi se između 700 i 800 posto na temelju izvornog 50-postotnog porasta. I tako unedogled. Godine 1929. otkriće geome­trijske progresije prohujalo je Wall Streetom, a učinak tog otkrića bio je usporediv s izumom kotača. Došlo je do pomame za stvaranjem investicijskih trustova, koji su sami počeli osnivati nove investicijske trustove, a ti bi novi trustovi počeli otvarati vlastite investicijske tru­stove. Štoviše, čudo financijske poluge omogućilo je osobi u pozadini svih tih investicijskih trustova da upravlja cijelim procesom uz prak­tički zanemarive troškove. Nakon pokretanja jednoga investicijskog trusta i preuzimanja udjela u redovitim dionicama, porast vrijednosti na temelju financijske poluge omogućio je da se s relativnom lakoćom pokrene drugi i još veći investicijski trust, čime bi se povećao dobitak i omogućio nastanak trećeg i još većeg trusta.

Tako je Harrison Williams, jedan od gorljivijih eksponenata financij­ske poluge, prema procjenama Komisije za burze i vrijednosnice, imao značajan utjecaj nad kombiniranim sustavom investicijskih trustova i holding tvrtki, čija je tržišna vrijednost 1929. godine iznosila blizu jedne milijarde dolara.58 Sve je to stvoreno zahvaljujući prvobitnoj kontroli

58 Dio toga dijelio je s bankarskom institucijom Goldman Sachs, kao š to ćem o uskoro objasniti. Razdjeinica izmeđuholding tvrtke, koja investira u operativnu tvrtku i nadzire je (ili to čini u odnosu na drugu holding tvrtku), te s druge strane investicijskog trusta (ili investicijske tvrtke) koji posjeduje investicije no pre tpostavlja se da nema i kontrolu, često je prilično zamagljena. P iramidalna strukura sustava holding tv rtk i zajedno s popratnim učinkom financijske poluge također spada u dojm ljivije značajke tadašnjeg razdoblja.

nad jednim prilično malenim koncernom - Central States Electric Corporationom - koji je 1921. godine vrijedio tek oko šest milijuna dolara.59 Načelo financijske poluge također je bilo primarni čimbenik u pozadini iznimnog rasta American Founders Groupa. Izvorni član te ugledne obitelji investicijskih trustova utemeljen je 1921. godine. Na svoju žalost, utemeljitelj nije bio u stanju dati zamah tomu poslovnom pothvatu jer je bankrotirao. Međutim, iduće godine jedan mu je prijatelj pomogao doprinosom od 500 dolara, a utemeljitelj je tim skromnim kapitalom pokrenuo drugi investicijski trust, nakon čega su dvije tvrtke započele djelovati. Reakcija javnosti bila je vrlo povoljna, pa su dvije izvorne tvrtke, zajedno s trećom, koja im je naknadno pridodana, do 1927. godine javnosti prodale vrijednosnice u vrijednosti između sedamdeset i osamdeset milijuna dolara.60 No bio je to samo početak; 1928. i 1929. Founders Group zapljusnula je prava poplava aktivnosti. Dionice su divljim tempom prodavane javnosti. Kako bi se prodalo još više dionica, osnivane su nove tvrtke s novim nazivima, sve dok se u toj grupaciji do kraja 1929. godine nije našlo trinaest tvrtki.

U to doba najveća tvrtka, United Founders Corporation, raspolagala je s ukupno 688 165 000 dolara. Cijela grupacija posjedovala je resurse u tržišnoj vrijednosti od više od jedne milijarde dolara, što je vrlo vje­rojatno najveća vrijednost imovine koju je ikada itko kontrolirao na temelju prvobitnog izdatka od 500 dolara. Od tih milijardu dolara, oko 320 milijuna dolara odnosilo se na imovinu u međusobnom vlasništvu tvrtki - na investicije ove ili one tvrtke iz grupacije u vrijednosnice dru­gih tvrtki iz iste grupacije. Taj fiskalni incest bio je instrument pomoću kojega je održavana kontrola, uz uživanje u plodovima financijske poluge. Zahvaljujući tom dugom lancu udjela jedne tvrtke u drugoj, povećanja vrijednosti 1928. i 1929. godine u konačnici su se koncentrirala u vrijednosti redovitih dionica prvobitnih tvrtki.

Kako se kasnije pokazalo, učinak financijske poluge postoji na oba kraja. Nisu sve vrijednosnice u vlasništvu Foundersa bile od one vrste vrijednosnica koje mogu beskonačno rasti, a kamoli oduprijeti se krizi. Nekoliko godina kasnije ispostavilo se kako se u portfelju nalazi 5000 dionica Kreuger and Tolla, 20 000 dionica Kolo Products Corporationa, nove poduzetne tvrtke koja je naumila proizvoditi sapun od ulja banane,

59 Investment Trusts and Investment Companies, d io III., poglavlje 1., str. 5, 6.

60 Ibidem., d io I., str. 98-100.

te 295 000 dolara u obliku obveznica Kraljevine Jugoslavije.61 Kad je Kreuger and Toli pao na svoju konačnu vrijednost od nula dolara, i tu je djelovala financijska poluga - geometrijska progresija jednako je dra­matična kad se odvija u suprotnom smjeru. No taj matematički aspekt financijske poluge početkom 1929. godine još se nije bio razotkrio, pa se zato najprije trebamo pozabaviti najdramatičnijom pričom te godine u području investicijskih tvrtki, pričom o instituciji Goldman Sachs.

VII.Goldman, Sachs & Company, partnerski pothvat u području investi­cijskog bankarstva i brokerskih aktivnosti, relativno se kasno pojavio u investicijskom biznisu. Dotična institucija tek je 4. prosinca 1928. godine, dakle manje od godinu dana prije sloma burze, nastupila kao osnivač Goldman Sachs Trading Corporationa, svoga početnog pot­hvata u tom području. Doista, rijetko kad se događalo, ako se uopće ikada i dogodilo, da jedna tvrtka raste takvim intenzitetom kao što su Goldman Sachs Trading Corporation i njezini izdanci rasli tijekom sljedećih mjeseci.

Početno izdanje dionica Trading Corporationa iznosilo je milijun dionica, što je u cijelosti kupio Goldman, Sachs and Company po cijeni od 100 dolara po dionici, za ukupan iznos od 100 milijuna dolara. Devedeset posto tih dionica zatim je prodano javnosti po cijeni od 104 dolara. Nije bilo obveznica, kao ni povlaštenih dionica; Goldman, Sachs and Company u tom trenutku još nije bio svjestan financijske poluge. Goldman, Sachs and Company zadržao je nadzor nad tvrtkom Goldman Sachs Trading Corporation na temelju ugovora o upravljanju i nazočnosti partnera u upravnom odboru Trading Corporationa.62

U dva mjeseca nakon osnivanja, nova tvrtka prodala je dodatnu količinu dionica javnosti, a 21. veljače spojila se s jednim drugim inve­sticijskim trustom, Financial and Industrial Securities Corporationom. Imovina novonastale tvrtke procijenjena je na 235 milijuna dolara, odražavajući rast u manje od tri mjeseca poprilično iznad 100 posto. Drugog veljače, oko tri tjedna prije spajanja, dionice što su ih prvo­bitni investitori kupili po 104 dolara prodavale su se po 136,50 dolara. Pet dana kasnije, 7. veljače, dosegnule su vrijednost od 222,50 dolara.

61 Reis, op. cit., str. 124.

62 Stock Exchange Practices, Hearings, April-June 1932., d io 2., str. 566., 567.

Dionice po toj cijeni imale su vrijednost koja je bila otprilike dvostruko veća od ukupne vrijednosti vrijednosnica, gotovine i druge imovine u vlasništvu Trading Corporationa.

Ta iznimna premija nije bila isključivo rezultat entuzijazma publike za financijski genij Goldman Sachsa. Goldman Sachs pokazivao je nezanema- rivu količinu entuzijazma za sebe, pa je Trading Corporation intenzivno kupovao vlastite vrijednosnice. Do 14. ožujka kupio je 560 724 vlastite dionice, uz ukupni izdatak od 57 021936 dolara.63 Zahvaljujući tome, sko­čila je vrijednost dionica. No Trading Corporation, možda predosjećajući koliko bi beznačajan bio karakter investicijske tvrtke koja sve investicije drži u vlastitim redovitim dionicama, prestao je u ožujku kupovati samoga sebe. Zatim je dio dionica preprodao Williamu Crapou Durantu, koji je te dionice iznova preprodao javnosti kad su prilike to dopustile.

Za instituciju Goldman Sachs proljeće i rano ljeto protekli su relativno mirno, no bilo je to tek razdoblje priprema. Do 26. srpnja sve je bilo spre­mno. Toga je dana društvo Trading Corporation, zajedno s Harrisonom Williamsom, pokrenulo Shenandoah Corporation, prvi od dvaju doista osobitih trustova. Početno izdanje vrijednosnica Shenandoaha iznosilo je 102 500 000 dolara (došlo je i do dodatnog izdanja nekoliko mjeseci kasnije), a izvješća govore o tome kako je potražnja sedam puta nad­mašila ponudu. Riječ je bila i o povlaštenim i o redovitim dionicama jer je Goldman Sachs u međuvremenu spoznao prednosti financijske poluge. Od pet milijuna redovitih dionica iz početne ponude, dva mili­juna uzeo je Trading Corporation, a dva milijuna Central States Electric Corporation u ime suosnivača Harrisona Williamsa. Williams je bio član malenoga upravnog odbora, zajedno s partnerima iz Goldman Sachsa. Još jedan član odbora bio je ugledni njujorški odvjetnik, čije se pomanjkanje izbirljivosti možda može pripisati njegovu mladenačkom optimizmu. Bio je to John Foster Dulles. Dionice Shenandoaha izdane su po 17,50 dolara. Došlo je do energičnog »uvjetnog« trgovanja. Početna vrijednost dionica bila je 30, popela se na 36, što je bila i završna vri­jednost, odnosno 18,5 iznad početne cijene. (Krajem godine svela se na nešto više od 8. Kasnije je pala na gotovo pedeset centa.)

U međuvremenu je Goldman Sachs već pripremao svoju drugu posvetu nasljeđu Thomasa Jeffersona, proroka malih i jednostavnih poduzeća. Riječ je bila o još moćnijoj organizaciji - Blue Ridge Corporation, koja se pojavila 20. kolovoza. Blue Ridge posjedovao je kapital od 142 milijuna

63 Ovi detalji dolaze iz: Investment Trusts and Investment Companies, dio III., pogl. 1., str. 6 nadalje i str. 17 nadalje.

dolara, a ništa u vezi s tom korporacijom nije izazivalo veće divljenje od činjenice da joj je osnivač bio Shenandoah, njezin prethodnik stariji cijelih dvadeset pet dana. Blue Ridge imao je isti upravni odbor kao i Shenandoah, uključujući i dalje optimizmom ispunjenog g. Dullesa, a od 7 250 000 redovitih dionica (došlo je i do dosta velikog izdanja povlaštenih dionica) Shenandoah je upisao ukupno 6 250 000 dionica. Partnerstvo Goldmana i Sachsa sad je već punom parom primjenjivalo mehanizam financijske poluge.

Zanimljiva značajka Blue Ridgea bila je mogućnost koju je korpora­cija nudila investitorima da se riješe postojećih vrijednosnica tako da ih izravno zamijene za povlaštene i redovite dionice nove korporacije. Vlasnik dionica American Téléphoné and Telegraph Company imao je pravo na 4 70/715 povlaštene i redovite dionice Blue Ridgea za svaku predanu dionicu Telephonea. Istu povlasticu dobili su vlasnici dionica tvrtki Allied Chemical and Dye, Santa Fe, Eastman Kodak, General Electric, Standard Oil of New Jersey, kao i petnaestak drugih tvrtki. Za tu je ponudu vladao velik interes.

Dvadeseti kolovoza, rođendan Blue Ridgea, bio je utorak, no tog su tjedna Goldman i Sachs imali važnijeg posla od slavlja. U utorak je Goldman Sachs Trading Corporation najavio preuzimanje Pacific American Associates, investicijskog trusta sa Zapadne obale koji je nedavno kupio niz manjih investicijskih trustova i koji je posjedovao American Trust Company, veliku komercijalnu banku s brojnim poslovnicama diljem Kalifornije. Pacific American imao je kapital od otprilike stotinu mili­juna dolara. Pripremajući se za spajanje, Trading Corporation izdao je još dionica, u vrijednosti 71 400 000 dolara, koje je zamijenio za temeljni kapital holding tvrtke American Company, koja je posjedovala preko 99 posto redovitih dionica banke American Trust Company.64

Budući da su u manje od mjesec dana izdali više od četvrt milijarde dolara vrijednosnica - što bi bilo prilično impresivno i da se radilo o državnoj riznici SAD-a - aktivnosti u Goldman Sachsu donekle su se smirile. Njegovi članovi u to doba nisu bili jedini radišni igrači na tržištu. U kolovozu i rujnu te godine svaki dan u kojemu nije došlo do objave stvaranja novoga investicijskog trusta, ili do novoga velikog izdanja vrijednosnica, mogao se smatrati doista lošim poslovnim danom. Tako su prvog kolovoza novine najavile stvaranje tvrtke Anglo-American

64 Detalji o spajanju Shenandoaha, Blue Ridgea i Pacific Americana koji nisu preuzeti iz tadašnjih izdanja New YorkTimesa potječu iz izdanja Investment Trusts and Investment Companies, dio ili., pogl. 1., str. 5-7.

Shares Inc., među čijim se direktorima, što je za jednu korporaciju iz Delawarea bilo neobično sofisticirano, našao i Markiz od Carisbrookea, počasni vitez Velikog Križa, pukovnik i vlasnik brojnih titula, među ostalim i predsjednik Kraljevskog aeronautičkog društva iz Londona. Istog dana pokrenut je i Am erican Insuranstocks Corporation, no predsjednik tog društva bio je mnogo manje glamurozan lik imenom William Gibbs McAdoo. Tijekom idućih dana pojavili su se i Gude Winmill Trading Corporation, National Republic Investment Trust, Insull Utility Investments Inc., International Carriers Ltd., Tricontinental Allied Corporation i Solvay American Investment Corporation. Trinaestog kolovoza novine su objavile da je pomoćnik državnog odvjetnika SAD-a posjetio urede Cosmopolitan Fiscal Corporationa, kao i investicijsku službu nazvanu Financijski savjetnik. U oba slučaja direktori nisu bili nazočni. Ured financijskog savjetnika bio je opremljen špijunkom poput ilegalne točionice alkohola.

U rujnu 1929. godine u ponudi se pojavilo još više vrijednosnica investicijskih trustova nego u kolovozu - ukupna vrijednost prema­šila je 600 milijuna dolara.65 Međutim, gotovo istovremeno osnivanje Shenandoaha i Blue Ridgea pretvorilo se u vrhunac financijskih zbiva­nja nove ere. Teško je ne diviti se maštovitosti kojom je bilo protkano to ludilo divovskih razmjera. Ako je već neizbježno da ludilo postoji, teško je ne primijetiti prednosti koje mogu proizići iz njegovih heroj­skih razmjera.

Mnogo godina kasnije, jednoga tmurnog dana u Washingtonu, pred odborom američkog Senata odvio se sljedeći razgovor.66

Senator Couzens: Je li institucija Goldman, Sachs and Company organizirala Goldman Sachs Trading Corporation?

G. Sachs: Jest, gospodine.Senator Couzens: I dionice novoosnovanog društva prodavala je

javnosti?G. Sachs: Jedan dio dionica. Tvrtka je prvobitno uložila novac u deset

posto cijelog izdanja za iznos od 10 milijuna dolara.Senator Couzens: A preostalih 90 posto prodano je javnosti?

G. Sachs: Da, gospodine.

65 E.H .H. Simmons, The PrincipaI Causes o f the S tock Market Crisis o f N ineteen Twenty-Nine (govor je u obliku p ro ­glasa objavila Njujorška burza u siječnju 1930. godine), str. 16.

66 Stock Exchange Practices, Hearings, travanj-lipanj 1932., d io 2., str. 566-567.

Senator Couzens: Po kojoj cijeni?G. Sachs: Po 104 dolara. To su bile stare dionice... dionice su podije­

ljene po načelu dvije za jednu.Senator Couzens: A koja je sad cijena tih dionica?G. Sachs: Približno 1 3A. -

04Sumrak iluzije

Te godine na Wall Streetu nije došlo do ljetnog zatišja. Velika osniva­nja investicijskih trustova pratilo je i najveće tržište u povijesti. Cijene su rasle svaki dan; gotovo nikad nisu padale. Tijekom lipnja Timesov industrijski indeks porastao je za 52 boda, u srpnju dodatnih 25 bodova. Radilo se o ukupnom rastu od 77 bodova u dva mjeseca. Tijekom cijele, iznim no uspješne 1928. godine porastao je tek 86,5 bodova. Zatim je u kolovozu došlo do porasta od dodatna 33 boda. Taj porast od 110 bodova u tri mjeseca - pri čemu se vrijednost popela s 339 posljednjeg dana svibnja na 449 posljednjeg dana kolovoza - značio je da su vrijednosti tijekom ljeta ukupno porasle za gotovo četvrtinu.

Pojedinačna izdanja također su jako dobro prošla. Tijekom trijuljetnih mjeseci W estinghouse je narastao sa 151 na 286, uz porast od 135. General Electric skočio je s 268 na 391, a Steel sa 165 na 258. Čak i dionice koje nisu bile tako atraktivne, poput dionica tvrtke Am erican Tel and Tel, narasle su s 209 na 303. Investicijski trustovi sasvim su pristojno rasli. United Founders stigao je s 36 na 68, a Alleghany Cor­poration s 33 na 56.

Volumen trgovanja također je neprestano bio velik. Na Njujorškoj burzi često se kretao izm eđu četiri i pet milijuna dionica. Tek bi se povremeno tijekom dana spustio ispod tri milijuna. Međutim, trgovanje na Njujorškoj burzi više nije bilo dobar pokazatelj sveukupnog interesa za špekuliranje vrijednosnicama. Brojna nova i uzbudljiva izdanja - kao što su Shenandoah, Blue Ridge, Pennroad, Insull Utilities - nisu bila izlistana na toj burzi. Njujorška burza u to doba nije bila snobovska, indiskretna i netolerantna institucija. Većina tvrtki koje su to doista snažno željele mogle su izlistati svoje dionice. Ipak, bilo je i tvrtki koje su zaključile da bi bilo mudro, a još više onih koje su zaključile da bi bilo zgodno izbjeći onih nekoliko elementarnih zahtjeva za inform a­cijama što ih je burza u to doba postavljala. Sukladno tome, novim dionicama trgovalo se neformalno na Curbu, u Bostonu ili na drugim burzam a izvan grada. Iako je razmjena na Njujorškoj burzi i dalje bila

74 V E L I K I S L O M 1 9 2 0

veća nego na svim drugim burzam a zajedno, njezin je relativni položaj zbog toga oslabljen. (Godine 1929. držala je, prema procjenama, 61 posto svih transakcija; tri godine kasnije, kad je većina novih investicijskih trustova zauvijek nestala, burza je držala 76 posto ukupnog biznisa.)67 Iz toga slijedi da su u ljeto 1929. godine inače pospana tržišta Bostona, San Francisca, pa čak i Cincinnatija doživjela pravu eksploziju. Umjesto da budu puki odraz ključnih zbivanja na Wall Streetu, stekla su vlastiti život i osobnost. Tu se trgovalo dionicama koje se nisu mogle pronaći u New Yorku, a neke od tih burza imale su posebnu Spekulativnu draž. Godine 1929. moglo se zaključiti kako je grad čiji se istaknuti ljudi barem u sebi ne pitaju ne bi li i kod njih trebalo otvoriti burzu za trgovanje dionicama jadan i žalosno lišen građanskog, poduzetničkog duha.

f;^ N is u rasle samo cijene običnih dionica. Po jednako šokantnoj stopi rastao je i volumen špekulacija. Brokerski zajmovi tijekom ljeta poveća­vali su se po stopi od oko 400 milijuna dolara mjesečno. Do kraja ljeta akupna svota premašila je sedam milijarda dolara. Od toga su više od polovicu pružile korporacije i pojedinci iz zemlje i inozemstva, rabeći izvrsnu stopu povrata na uloženi novac koju su mogli ostvariti u New Yorku. Vrlo se rijetko tijekom tog ljeta događalo da se stopa za call- zajmove spusti na samo šest posto. Uobičajeni raspon bio je sedam do dvanaest posto. U jednom trenutku stopa je dosegnula petnaest posto. Budući da su ti zajmovi, kao što smo ranije primijetili, pružali gotovo potpunu sigurnost, likvidnost i lakoću upravljanja, kam ata se zasi­gurno doimala privlačnom nekom lihvaru u Bombayu. Iz perspektive nekoliko zabrinutih prom atrača činilo se kao da Wall Street namjerava isisati sav novac cijelog svijeta. Međutim, kako je ljeto prolazilo, a u skladu s uljuđenom praksom, ozbiljni i odgovorni glasnogovornici nisu osuđivali povećanje brokerskih zajmova, već one koji su inzistirali na tome da taj trend nije sasvim bezazlen. Proroci propasti nailazili su na snažne kritike.

II.

Informacije o brokerskim zajmovima dolazile su iz dvaju izvora. Jedan izvor bili su mjesečni tablični prikazi s Njujorške burze, kojima se ovdje u načelu koristimo. Drugi izvor bio je nešto manje sveobuhvatan prikaz što su ga pripremale Federalne rezerve i što se objavljivao jedanput

67 Procjene su iz izvješća Stock Exchange Practices (Washington, 1934.), str. 8.

и и т г и к i l uz i j e #9

tjedno. Svakog petka to bi izvješće pokazalo veliko povećanje zajmova; svakog petka autoritarno bi se ustvrdilo kako to ne znači am a baš ništa, a svatko tko bi sugerirao suprotno, naišao bi na oštar ukor. Po svemu sudeći, tek je manjina ljudi na tržištu povezala količinu brokerskih zajmova s učestalošću trgovanja većim iznosima od dostupnog te time s količinom špekulacija. Sukladno tome, onaj tko bi izrazio zabrinutost zbog tih zajmova lako je m ogao biti obilježen kao osoba koja ničim izazvana nastoji potkopati povjerenje u tržište. Tako je Sheldon Sinclair Wells u Barron'su objavljenom 8. srpnja objasnio da ljudi zabrinuti zbog brokerskih zajmova i ulaska korporativnih sredstava na tržište napro­sto ne znaju što se zbiva. Prem a Wellsovoj argumentaciji, call-tržište postalo je sjajno novo investicijsko područje za korporativne rezerve. Kritičari jednostavno ne shvaćaju promjene na tržištu.

Direktor Mitchell iz banke National City, čovjek mirne naravi, nepre­stano se ljutio zbog pozornosti koju su privlačili brokerski zajmovi te je u vezi s tim vrlo odrješito izražavao svoje mišljenje. Financijski tisak također se uznemirio, a kad je Arthur Brisbane kasnije te godine doveo u pitanje prikladnost call-stope od 10 posto, Wall Street Journalu pone­stalo je strpljenja. »Čak i u novinam a opće prakse od čovjeka se očekuje određeno konkretno znanje da bi mogao komentirati većinu tema. Kako to da se svaka neznalica ipak usudi govoriti o Wall Streetu?«68 (Doista je moguće da je Brisbane mislio kako stopa iznosi 10 posto dnevno, a ne 10 posto godišnje.)

Pripadnici akademske zajednice također su reagirali protiv onih koji svojim neobuzdanim pesimizmom namjerno ili slučajno sabotiraju blagostanje. Nakon trezvene analize situacije profesor Diče zaključio je kako zbog visoke razine brokerskih zajmova ne treba »strahovati u tolikoj mjeri kako nas neki žele uvjeriti«.69 Banka Midland iz Clevelanda u kolovozu je objavila rezultate izračuna koji su dokazivali kako nema razloga za zabrinutost sve dok zajmovi korporacija na burzi ne dosegnu dvanaest milijardi dolara.70

Kad je riječ o brokerskim zajmovima, prilike na tržištu bile su najbolji način za umiriti ljude. Ako dionice ostanu na visokoj razini i nastave rasti te ako se to dogodi jer im tržišni potencijal opravdava cijenu, onda

68 Wall Street Journal, 19. rujna 1929.

69 New Levels in the Stock Market, str. 183.

70 New York Times, 2. kolovoza 1929.

78 V E L I K I S L O M 1 9 2 0

nema razloga brinuti se zbog zajmova koji-se-nagomijavaju. Sukladno tome, opravdavanje zajmova svodilo se na opravdavanje stanja u kojem se nalazi tržište. Ljude nije bilo teško uvjeriti u ideju da je tržište u osnovi zdravo; kao i uvijek u takvim vremenima, bilo je dovoljno utišati uznemirujuće glasove sumnje i pobrinuti se za to da se dovoljno često

čuju riječi povjerenja u tržište.

Godine 1929. optužbe za veleizdaju još nisu bile postale uobičajeni način javnog kritiziranja neistomišljenika. U skladu s tim, pesim izam se još nije otvoreno izjednačavao s naporima da se uništi američki način života. No imao je takve konotacije. Ljudi koji su izražavali zabrinutost kasnije su, gotovo bez iznimke, svjedočili kako su to činili sa strahom i strepnjom. (Kasnije te godine jedna bostonska tvrtka investicijskih savjetnika najavila je duh modernih vremena kad je odaslala upozorenje kako u Am erici nem a mjesta za »one koji bi najradije sve uništili«.)

Službenih optimista bilo je puno i znali su lijepo artikulirati svoje stavove. Tako je u lipnju Bernard Baruch u glasovitom intervjuu ob­javljenom u American Magazineu rekao Bruceu Bartonu kako mu se čini da bi »globalni ekonomski uvjeti uskoro mogli pokazati dram atično poboljšanje«. Istaknuo je kako se čovjek ne može tek tako dočepati Pete avenije na temelju privremenog, kratkoročnog uspjeha. Niz sveučilišnih profesora također je zračio znanstvenim samopouzdanjem. U svjetlu

kasnijeg razvoja događaja, posebno nesretno nastupio je Ivy League71. U izjavi koja je zaradila gotovo kultni status Lawrence od Princetona rekao je kako »milijuni ljudi, čije prosudbe jako dobro funkcioniraju na tom zadivliujućem tržištu zvanom burza, svojim djelovanjem jed­nodušno potvrđuju da dionice trenutačno nisu precijenjene«. Dodao

je sljedeće: »Usudi li se uopće netko tvrditi da je toliko m udar da ima pravo odbaciti prosudbe toga inteligentnog mnoštva?«72

Te je jeseni profesor Irving Fisher s Yalea obznanio svoju besm rtnu

procjenu: »Čini se kako su cijene dionica dosegnule trajno visok plafon.« Irving Fisher bio je najoriginalniji američki ekonomist. Nasreću, smi­slio je i bolje stvari - pamtit ćemo ga po njegovu doprinosu indeksnim brojevima, ekonomskoj i monetarnoj teoriji.

71 lvy League obuhvaća osam ekskluzivnih sveučilišta sjeveroistočnog dije la SAD-a: Harvard, Yale, Princeton, C o­lumbia, Brown, Cornell, Dartmouth i University o f Pennsylvanie, (nap. ur.)

72 Wall Street and Washington, str. 179. To je kasnije c itirao New York Times u uvodniku iz kojeg je ovdje c itirano.

S u m r a k I l u z i j e 77

Kad je riječ o Cambridgeu, nešto manje upečatljive riječi ohrabrenja mogle su se čuti iz Harvardskog ekonomskog društva, multidisciplinar- nog pothvata skupine profesora ekonomije u čiju konzervativnost nije bilo ni najmanje sumnje. Svrha Društva bila je da pomogne poslovnim ljudima i špekulantima da predvide budućnost. Nekoliko puta mjesečno D ruštvo je objavljivalo prognoze, a njegovu je statusu nesumnjivo pomogla povezanost s uzvišenim nazivom sveučilišta.

Zahvaljujući mudrosti, ili naprosto sreći, Društvo je početkom 1929. godine očekivalo umjereni pad cijena. Autori prognoza zaključili su da recesija (iako zasigurno ne i kriza) već kasni. Iz tjedna u tjedan predviđali su blago pogoršanje poslovnih trendova. Kad do ljeta 1929. godine nije došlo do pogoršanja, barem ne u potpuno vidljivom obliku, Društvo je diglo ruke i priznalo da je pogriješilo. Poslovne okolnosti, zaključili su članovi, možda su naposljetku ipak dobre. S obzirom na opće okolnosti tog doba, rezultati rada. Društva još uvijek su bili vrijedni pohvale, no onda je došlo do sloma. Društvo je i dalje bilo uvjereno da ne treba očekivati ozbiljnu krizu. U studenome je nepokolebljivo ustvrdilo kako »teška kriza poput one 1920. - 1921. godine nije izgledna, kao ni produljeno razdoblje likvidacija«. Taj je stav Društvo zadržalo sve dok i samo nije likvidirano.

III.

’ iankari su također bili izvor ohrabrenja onima koji su željeli vjerovati u trajnost booma. Dobar dio bankara napustio je svoju povijesnu ulogu čuvara fiskalnog pesimizma nacije uživajući u kratkom predahu prepu­nom opttm ižsta. imali su i razlogar za to. Prethodnih godina značajan je broj komercijalnih banaka, uključujući najveće njujorške institucije, otvorio podružnice koje su se bavile vrijednosnicama. Te su podružnice prodavaie dionice i obveznice javnosti, štojéHbankama postao važan segment poslovnih djelatnosti. Bio je to posao koji je podrazumijevao ružičast pogled na budućnost. Povrh toga, pojedini su bankari, možda prihvaćajući mig šefova National Cityja i Chasea u New Yorku, žustro špekulirali u svojukerist. Nije bilo vjerojatno da će reći, a kamoli zago­varati išta što bi uzdrm alo tržište.

Međutim, bilo je iznimaka. Jedna od njih bio je Paul M. W arburg iz banke International Acceptance, čijim predviđanjima moramo po­kloniti jednaku pozornost kao i prognozam a Irvinga Fishera. Bila su iznim no dalekovidna. U ožujku 1929. godine zalagao se za oštriju

78 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

politiku Federalnih rezervi i argum entirao tezu da će u konačnici usli­jediti katastrofalan slom ako se žurno ne zaustavi trenutačna manija »neobuzdanih špekulacija«. Naglasio je k a te taj slom ne bi ostavio neugodne'pošlfecl ice sam o po špekuj^nte. Donio bi »opću depresiju koja bi zahvatila cijelu zemlju«.73

Jedini glasnogovornik Wall Streeta koji je prem a W arburgu imao dobrohotan stav zadovoljio se tim e da njegova gledišta proglasi zastarjelima. Jedan je pak rekao kako W arburg svojim gledištima »ide đonom na američko blagostanje«. Drugi su aludirali kako on zapravo ima poseban motiv - vjerojatno i sam investira, a na tržištu mu ne ide najbolje. Kako je tržište neprestano raslo, njegova su upozorenja naila­zila jedino na prezir.74

Najizrazitiji skeptici javljali su se u tisku. Svakako treba reći da su predstavljali očitu manjinu. Većina časopisa i dnevnih novina 1929. godine posvetila se izvješćivanji/’o" nezaustavljivom rastu tržišta, čineći fo š uđivljenjem i strahopoštovanjem, a bezlkaïcve zabrinutosti. I sadašnjost i budućnost prom atrali su vrla vgšelo. Štoviše/cio 1929. godine brojni novinari naučili su se oštro boriti protiv laskanja i ula­givanja u vlastitim redovim a, čemu su po mišljenju m nogih inače bili skloni. Umjesto toga, zahtijevali su opipljivu gotovinu za objavljivanje vijesti povoljnih po tržište. Financijski kolumnist D aily Newsa, koji se u novinam a potpisivao nad im k o m ^ rgovac«, primio je 1929. i početkom 1930. godine oko 19 000 dolara od freelance agenta Tohna T. Levensona. »Trgovac« je opetovano hvalio dionice koje su zanim ale gospodina Levensona. Međutim, g. Levenson kasnije je inzistirao na tome da je to bila puka slučajnost i da je isplata odražavala njegovu manje-više urođenu darežljivost.75 Radijski komentator W illiam J. McMahon bio je predsjednik organizacije McMahon Institute of Economic Research, koja se uglavnom svodila na sam og McMahona. U svojim nastupim a govorio je o iznimnoj budućnosti dionica kojima su pojedine poslovne grupacije nastojale povećati vrijednost. Za tu uslugu, kasnije se otkrilo, primao je honorar od 250 dolara tjedno od izvjesnog Davida M. Liona.76 Gospodin Lion bio je jedan od nekoliko ljudi za koje je odbor Ferdinanda

73 The Commercial and Financial Chronicle, 9. ožujka 1929., str. 1444,

74 Alexander Dana Noyés, The M arket P lace (Boston: Little, Brown, 1936.), str. 324.

75 Stock Exchange Practices, Hearings, travanj-lipanj 1932., d io 2., str. 601. nadalje.

76 Ibidem., str. 676. nadalje.

S u m r a k I l u z i j e 7®

Pecore zaključio kako su zarađivali na kupovanju povoljnih komentara nužnih u odgovarajućem trenutku.

Potpuno suprotnu krajnost predstavljala je krema financijskih medija. Ugledni financijski servisi kao štc su Poor's i Standard Statistics Companynikad nisttižguBnTdodir sa stvarnošću. U jesenje Poor'sov Weekly Business and Investment Letter otišao čak toliko daleko da je spomenuo kako se odvija »velika dioničarska tlapnja«77. Urednik izdanja Commercial and

izgubio zdrav razum. Tjedna izvješća o brokerskim zajmovima redovito su bila povod za ozbiljna upozorenja; u tjednim kolumnama razglabalo se o svim mogućim lošim vijestima. Međutim, najrazboritiji je bio New York Times. Pod vodstvom veterana Alexandera Dane Noyesa, financijska rubrika bila je gotovo potpuno imuna na laskanja Novom dobu. Redoviti čitatelj nije mogao sumnjati u to da uskoro može očekivati sudnji dan. Financijska rubrika također je nekoliko puta, i to prilično preuranjeno, izvijestila kako je sudnji dan konačno stigao na tržište.

Doista, privremeni padovi tržišta koji su prethodili slomu bili su ozbiljna kušnja za ljude koji su odbijali vjerovati u fantazije. Ranije, tije­kom lipnja i prosinca 1928. godine, kao i u veljači i ožujku 1Q29 godine, činilo se kao da je stigao kraj. U nekoliko navrata tijekom tog razdoblja Times je oduševljeno izvijestio o tome kako smo se konačno vratili u stvarnost. A tržište bi onda opet poskočilo uvis. Samo je trajni osjećaj nadolazeće katastrofe mogao preživjeti takvo obeshrabrenje. Dolazilo je vrijeme kad će optimisti i te kako izgubiti ugled. No svi su već odavno zaboravili na kakvu su diskreditaciju dugo vrem ena nailazili upravo ljudi koji su odbijali povjerovati u trajnost uzlaznog trenda, iako je u njihovu slučaju gubitak ugleda ipak trajao nešto kraće no kod optimista. Bilo bi pretjerano reći da je Times slavodobitno izvješćivao o krizi kad je napokon došlo do sloma. No o njemu su pisali bez imalo žaljenja.

IV.

Do ljeta 1929. godine tržište nije dominiralo samo novinskim vijestima. Domîïïlï'a'tn' jeT^uTturnm i' oTčupiJanjirna. Ona rafinirana društvena manjina, koja bi u nekim drugim vrem enim a pokazivala interes za sv. Tomu Akvinskog, Prousta, psihoanalizu i tradicionalnu medicinu,

77 Citirano u: Allen, Only Yesterday, str. 322.

počela je razgovarati o United Corporationu, United Foundersu i Steelu. Samo su najagresivniji ekscentrici ustrajali u ignoriranju tržišta i ostali odani svom interesu za autosugestiju ili kom unizam. Među običnim ljudima uvijelčsuse mogli naći pojedinci koji su bili u stanju znalački govoriti o kupovanju i prodavanju dionica. Ti su pojedinci odjednom postali proroci. U New Yorku se na m arginam a bilo kakvog skupa iole zanimljivijih ljudi uvijek m ogao pronaći kakav pismeni broker ili investicijski savjetnik koji je bio upoznat s aktualnim planovima poslovnih udruga i konzorcija i sa spajanjima tvrtki, svjestan atraktiv­nih prilika na tržištu. Dotični bi nesebično savjetovao svoje prijatelje0 investicijama, a ako bi ljudi oko njega inzistirali, uvijek bi im rekao1 sve što zna o tržištu, kao i puno toga što zapravo ne zna. Odjednom su takvi pojedinci zasjali u društvu, unatoč tome što su bili okruženi umjetnicima, piscima, pjesnicima i lijepim priležnicama. Njihove riječi, manje ili više doslovno, pretvarale su se u zlato. Publika ih nije slušala nehajno, sa željom da čuju zgodne dosjetke koje je m oguće kasnije citirati, već s istinskim ushićenjem ljudi koji očekuju da će na temelju onoga što čuju zaraditi novac.

Činjenica da dobar dio izjava što su se ponavljale o tržištu - tada kao i danas - nije imao veze sa stvarnošću bitna je, no ne i iznenađujućapojava. Među ljudskim bićima*odvija se vrsta komunikacije koja ne ^roiz' zi iz znanja, pa čak ni i« rrfanjka znanja, već iz nemogućnosti đa se znaju stvari koje zapravo nitko не zna. To vrijedi za dobar dio rasprava o tržištu. Na ručku u centru Scrantona dobro upućen liječnik govorio bi o predstojećoj podjeli dionica tvrtke Western Utility Investors i o učinku koji će to imati na cijene. Ni liječnik ni njegovi slušatelji nisu znali zašto uopće dolazi do podjele dionica, zašto bi to trebalo dovesti do povećanja vrijednosti, pa čak ni zašto bi W estern Utility trebao imati ikakvu vrijednost. No niti je liječnik bio svjestan činjenice da to ne zna, niti je njegova publika to znala. M udrost je sam a po sebi često apstrakcija koja nije povezana ni s činjenicama, niti sa stvarnošću, već s čovjekom koji je izriče i načinom na koji to čini.

Možda je nesposobnost uočavanja vlastite neupućenosti bila naj­očitija u žena koje su se počele baviti investicijama, a koje su pristizale na tržište u sve većem broju. (Jedan članak u časopisu North American Review u travnju je naglasio da su žene postale važne igračice »najuz­budljivije muškf ; Kapitalističke igre« te da suvrem ena kućanica danas »čita o tome kako raste vrijednost dionica tvrtke Wright Aero... jednako

S u m r a k I l u z i j e 81

kao što zna da svježu ribu može u određenom trenutku pronaći na tržištu...« Autor je ustvrdio da bi uspjeh u špekuliranju m ogao znatno povećati utjecajzerTairdnjštvu.) TipicnofspeFüIantîaprva asocijacija na Steel nije bila da je riječ o korporaciji, a osobito je nije povezivala s rudnicim a, brodovima, željeznicama, visokim pećim a i otvorenim kopovima. Umjesto toga, ticala se simbola u izvatku o stanju burze, krivulja grafikona i rastućih cijena. O Steelu je govorila kao da je riječo starom prijatelju, a zapravo o njemu nije znala am a baš ništa. Niti joj je itko ikad rekao da ne zna to što ne zna. Mi smo ljubazni i oprezni ljudi i ne volimo neugodne situacije. Štoviše, takva reakcija ne samo da ne bi ništa postigla, već bi jedino potaknula izljeve prezira prema onima kojima nedostaje hrabrosti, inicijative i sofisticiranosti da i sami pokušaju vidjeti kako je lako doći do bogatstva. Dama na tržištu otkrila je da može postati bogata. Njezino pravo da bude bogata zasigurno nije manje od prava na bogatstvo bilo koje druge osobe.

Jedna od prednosti kad je riječ o ženam a jest da njihova motivacija, iako često slična motivaciji muškaraca, nije tako temeljito prikrivena kao muška motivacija.

Vrijednosti društva potpuno zaokupljenog zarađivanjem novca ne ulijevaju nužno pretjeranu sigurnost. Tijekom ljeta Times je primio oglas jednog dilera vrijednosnicama iz tvrtke National Waterworks Corporation, stvorene s ciljem da kupuje udjele u gradskim vodovod­nim tvrtkam a. Oglas je uključivao sljedeću gram zivu misao: »Zamislite ovakvu scenu: kad bi zahvaljujući kakvoj kataklizmi u velikom gradu New Yorku preostao samo jedan mali izvor vočTe - «sijena јеЗпе kante vode najprije bîBïïajëlTàrfdoIâr, pa 100 dolara, pa 1000 dolara, pa mili­jun dolara. Čovjek koji bi posjedovao izvor vode zapravo bi posjedovao bogatstvo grada.« SvTm k^a^IzmlZKT onjentiranim investitorima na­glašavala se važnost osiguranja dobrog udjela u vodovodnom sektoru prije no što bude prekasno.

V.

Polarizirajuća uloga burze u am eričkom životu 1929. godine sasvim je jasna i neporeavaTM nogi ljudi, međusobno vrlo različiti, dolazeći iz raznih životnih okolnosti, našli su se na burzi. Frederick Lewis Allen ocrtao je raznolikost tih silnih sudionika u jednom lijepom odlomku:

Bogatašev vozač vozeći gazelu dobro naćuli uši kako bi čuonajsvježije vijesti o tome što smjeraju u Betlehem Steelu; i sâm

82 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

ima pedeset dionica te tvrtke. Čistač prozora brokerskih ureda na trenutak zastane,kako hi pogledao najnovije stanje dionica jer razmišlja o tome da svoju teškom mukom stečenu ušteđevinu pretvorHTnekoliko dionica Simm onsa. Edwin Lefevre (poznati onovremeni izvjestitelj s burze koji je imao dosta osobnog isku­stva) piše o brokerovu sobaru koji je na burzi zaradio gotovo četvrt milijuna dolara, o medicinskoj sestri koja je kao od šale zgrnula trideset tisuća dolara nakon nekoliko savjeta što ih je dobila od zahvalnih pacijenata, kao i. qlstočaru iz Wyominga, koji živi pedeset kilometara od najbliže željezničke pruge i koji je ù jednom danu kupio ili prodao tisuću dionica.78

Vjerojatno je opasnije precjenjivati interes javnosti za tržište nego ga podcjenjivati. Kliše kako je do 1929. godine svatko »bio na tržištu« daleko je od doslovne istine. I tada, kao i danas, velikoj većini radnika, farmera, činovnika, općenito jednoj doista velikoj većini svih Am erikanaca, burza se doimala kao nešto prilično daleko i nejasno zlokobno. I tada, kao i danas, nije puno ljudi znalo kako se uopće može kupiti vrijedno- snica; nijanse špekuliranja bile su u svakom slučaju jednako udaljene od njihova života kao i kasino u Monte Carlu.

Nakon sloma senatski odbor koji je istraživao tržišta vrijednosnica pokušao je procijeniti broj ljudi koji su 1929. godine bili uključeni u špe­kulacije vrijednosnicama. Tvrtke članice s dvadeset devet burza izvijestile su kako su te godine imale ukupno 1 548 707 klijenata. (Od tog broja, 1 371 920 klijenata pripadalo je tvrtkam a članicama Njujorške burze.) Tako je samo milijun i pol ljudi od oko ukupno_120 milijuna stanovnika,

i odnosno otprilike 29 do 30 milijuna obitelji, bilo na neki način aktivno povezano s burzom. Pritom svi ti ljudi nisu bili špekulanti. Brokerske kuće procijenile su za potrebe senatskog odbora da je samo 600 000 od gore spomenutih klijenata trgovalo većim iznosom od onog rta računu, u usporedbi s ô k o 950*000 K l i j e n a t a koji su trgovali zTgôtovïnu.

BrOj od 600 000 klijenata koji su kupovali vrijednosnice na kredit u određenoj je twj«rLbin dupliriran - nekoliko velikih aktera na tržištu imalo je otvorene račune kod više od jednog brokera. Također, trgovanje nekih pojedinaca bilo je beznačajnm razmjera. Međutim, među 950 000 klijenata koji su trgovali gotovinom bilo je i špekulanata. Neki su plaćali punu kupovnu cijenu za svoje vrijednosnice, no ipak su špekulirali. Neki su posuđivali novac izvan tržišta i koristili se vrijednosnicama kao

78 O nly Yesterday, str. 315.

S u m r a k I l u z i j e 03

jamstvom. Iako su se smatrali klijentima koji plaćaju gotovinom, zapravo su trgovali većim iznosom no što im se nalazio rva računu. Međutim,

može se pouzdano reći da je na vrhuncu 1929. godine broj aktivnih špekulanata bio niži - vjerojatno znatno niži - od jednog milijuna. Između kraja 1928. godine i kraja srpnja 1929. godine, dakle u razdoblju u kojem su Am erikanci prem a stvorenom mitu tobože bezglavo jurili

špekulirati na tržištu, broj onih koji trguju preko tzv. m aržnog računa (margin account) na svim burzam a u zemlji povećao se za tek nešto više od pedeset tisuća.79 Fascinantna značajka burzovnih špekulacija 1929.

godine nije bila masovnost sudionika. Fascinant ffi je bjo način na koji su te špekulacije zauzele središnje mjesto u masovnoj kulturi.

VI.

Do kraja ljeta 1929. godine brokerski bilteni i pisma više se nisu zadovo­

ljavali time da navedu koje će dionice konkretnog dana rasti, i za koliki iznos. Išli su toliko daleko da su navodili kako će u 14 sati netko »preu­zeti« Radio ili General Motors.80 Uvjerenje da je tržište postalo privatni instrument tajnovitih, no svemoćnih ljudi nikad nije bilo snažnije. Doista, bilo je to razdoblje sve aktivnijeg djelovanja posiuvnih grupacija i kon­

zorcija - ukratko, razdoblje manipulacija. Tijekom 1929. godine više od stotinu izdanja na Njujorškoj burzi bilo je podvrgnuto manipulativnim

operacijama, u kojima su sudjelovali članovi Burze ili njihovi partneri. Priroda tih djelatnosti donekle je varirala, no u tipičnoj operaciji te vrste niz igrača udružio bi svoja sredstva kako bi povećali vrijednost odre­đenim dionicama. Odredili bi svog upravitelja, dali obećanje da se neće

međusobno varati samostalno mešetareći, a zatim bi upravitelj kupio određenu količinu dionica, koje su mogle uključivati i dionice samih

sudionika u dogovoru. To kupovanje povisilo bi cijenu i privuklo pažnju ljudi koji su širom zemlje pratili stanje dionica. Interes promatrača bio bi dodatno stimuliran aktivnim prodavanjem i kupovanjem, pri čemu je

sve to stvaralo dojam kako je na vidiku nešto veliko. Razni savjetodavcii tržišni komentatori počeli bi govoriti o uzbudljivom razvoju događaja.

Ako bi sve završilo po planu, javnost bi počela kupovati, a cijene bi

79 Stock Exchange Practices, Report, 1934., str. 9-10.

flû Noyi«, op .c il., atr 328.

84 V E L I K I S L O M 1 0 2 9

počele prirodno rasti. Upravitelj bi zatim prodao dionice, uzeo postotak od dobiti, a ostatak podijelio sa svojim ulagačima.81

Dok je takva situacija trajala, može se reći kako nije bilo ugodnijeg načina d a 'čovjeK zaradi novac Tavnost su ta zbivanja privlačila, a kako je ljeto odmicalo, počeo se stvarati dojam kao da se igrači na Wall Streetu bave malo čim drugim osim tim shemama. Dojam je bio pretjeran, no ipak nije obeshrabrio a k t iv n ^ gsađana na tržištu. Lju^ laprosto nisu vjerovali da ih »šišaju kao ovce*. To i nije bila istina. I oni i igrači koji su provodili svoje sheme zarađivali su novac, s tom razlikom što su potonji zarađivali više. U svakom slučaju, reakcije javnosti na in- sajderske aktivnosti svodile su se na nadu da bi mogli nešto načuti o tim aktivnostima i tako doći do udjela u dobiti što su ga ostvarivali velikani poput Čuttena, Livermurea, Raskoba i društva.

Budući daje tržište počelo sve manje nalikovati dugom popisu dobrih prilika za investicije, a sve više i više proizvodu manipulativnog namje­štanja, špekulant mu je morao posvećivati maksimalnu, po mogućnosti isključivu pozornost. Znakove početnih tajno dogovorenih aktivnosti trebalo je otkriti što prije, što je značilo da čovjek mora vrlo pozorno pro­matrati dinamiku dionica. Međutim, i osoba koja se oslanjala na vlastiti njuh, intuiciju ili jednostavno na povjerenje, ne trudeći se proniknuti u namjere profesionalaca, nije mogla ne saznati barem nešto o pravom stanju stvari na tržištu. Špekuliranje samo u slučaju iznimno rijetkih pojedinaca može biti popratna životna aktivnost. Novac je većini ljudi previše važan da bi se tako ponašali. U slučaju »Južnomorskog mjehura« pojedinci su primijetili kako su »državnici zaboravili na svoju politiku, odvjetnici na svoju komoru, trgovci na svoj promet, liječnici na svoje pacijente, prodavači na svoju robu, dužnicFnaoBrazpred zajmodavcima, pobožni na svoj oltar, pa čak i zene na svoj ponos i taštinu!«82 Tako je to izgledalo i 1929. godine. »Brokefski uredi И 1 su kreati-od leset sati ujutro do tri sata poslijepodne, puni klijenata koji su sjedili ili stajali i, umiesto da se bave svojim poslom ̂prom atrali ploču s vrijednostima dionica* U nekim 'prostorijama za klijente' bilo je teško pronaći mjesto s kojega bi se uopće mogle vidjeti objavljene vrijednosti; nitko nije mogao dobiti mogućnost da provjeri informacije.«83

01 S tock Exchange Practices, Report, 1934., str. 30 nadalje.

82 V iscount Erleigh, The South Sea Bubble (New York: Putnam, 1933.), str. 11.

83 Noyés, op.cit., str. 328.

S u m r a k 11 u • 11 •

Iz toga slijedi da je nepoznavanje stanja na tržištu, pa m akar i na trenutak, bilo užasno iskustvo. Nasreću, to često nije bilo neizbježno. Informacije su preko telegrafa sada bile dostupne širom zemlje; bio je dovoljan lokalni telefonski poziv da čovjek sazna najsvježije vrijedno­sti, gotovo neovisno o tome gdje se nalazi. Putovanje u Europu bilo je jedna od malobrojnih problematičnih iznim aka. Kao što su tijekom ljeta istaknuli u Literary Digestu: »Prekooceanski brokerski biznis širi se do nevjerojatnih razmjera... No špekulanti koji putuju preko oceana suočavaju se s velikom nesigurnošću i neugodnostima.«84 U kolovozu je čak i taj problem uklonjen. Napredne brokerske kuće - među kojima je vodeći igrač bio M. J. Meehan, stručnjak za Radio i veteran brojnih značajnih manipulacija - otvorile su podružnice na velikim brodo­vima, prem a posebnim pravilima koje je uvela Burza. Sedamnaestog kolovoza tako šu »Leviathan« i »Ile de France« isplovili iz luke potpuno oprem ljeni za špekuliranje na otvorenome m oruTToslovna aktivnost na brodu »Ile de France« tijekom prvog radnog dana opisana je kao prilično živahna. Jednu od prvih transakcija obavio je Irving Berlin, prodavši _1000 dionica tvrtke Paramount-Famous-Lasky po 72 dolara. (Bio je to lukav potez. Dionice su se kasnije srozale manje-više na nulu, a tvrtka je bankrotirala.)

U gradu Spokane jedan anonimni pjesnik iz redakcije Spokesman- Revieiva opjevao je ploveće burze.

Promatrasmo brojke na ploči

Skroz nagurani u kabini;

Nasred oceana tuče ponoć,

Dok oluja bjesni u tmini.

***

»lzgubismo se!« povika kapetan,

Spuštajući se niz ljestve.

»Dobio sam vijest«, zamuca,

»Telegramom, od rođene tetke.

Njoj to jedan tip otkuca

Prijatelj Durantova rođenog bratića.«

Na te se strašne riječi prenusmo,

Zabrinu se i ulagač najvećeg stasa

84 The Literary DlQest, 31. kolovoza 1929.

86 V E L I K I S L O M 1 8 2 9

Dok brokeri povikaše: »Daj još zarade!«A od cijene dionica ni glasa.

No kapetanova mala kći reče:■ »Ništa mi nije jasno -

Tko ne kupi Morgana na kopnu,

Ni na moru nije kasno!«85

VII.

Dan rada, 2. rujna 1929. godine, označio je, kao i uvijek, kraj ljeta. Zemlju je zapljusnuo teški toplinski val, a predvečer na sâm praznik automobilisti koji su se vraćali s izleta zakrčili su kilometre i kilometre prom etnica oko New Yorka. Na kraju su m nogi bili prisiljeni napustiti svoja vozila i vratiti se kući vlakom ili podzem nom željeznicom. Trećeg rujna grad se i dalje znojio, a taj je dan, prem a izvješću Meteorološkog zavoda, bio najtopliji dan te godine.

Daleko od Wall Streeta bio je to vrlo m iran dan, pao u vrlo mirno doba. Puno godina kasnije Frederick Lewis Allen proučio je novine koje su izišle toga dana i u sjajnom članku opisao što je sve u njima pronašao.86 Toga nije bilo puno. Raspravljalo se o razoružanju, na uo­bičajeno površan način, zbog čega ćemo bez sumnje svi jako loše zavr­šiti. Grof Zeppelin približavao se kraju svoga prvog leta oko svijeta. Trom otorni zrakoplov Transcontinental A ir Transporta srušio se u oluji u državi New Mexico, pri čemu je poginulo osmero ljudi. (Tvrtka je tek nedavno u svoj program uvela dvodnevno putovanje - noćnim vlakom do Columbusa u državi Ohio, zatim zrakoplovom do Waynoke u Oklahomi, pa opet noćnim kolima u Clovis u državi New Mexico te potom zrakoplovom ostatak puta.) Slavni igrač bejzbola Babe Ruth upravo je u jednoj sezoni postigao četrdeset optrčavanja. Na popisu bestselera knjiga »Na zapadu ništa novo« prem oćno je vodila pred »Dodsworthom«. Ženske haljine očito su nastojale prikrivati obline, iako to nitko nije eksplicite ustvrdio. Iz W ashingtona je stigla vijest da će H arry F. Sinclair, tada još u zatvoru na području Washingtona, zbog nepoštivanja Senata tijekom istrage o skandalu Teapot Dome odsad biti u strožoj izolaciji. Prije toga svakodnevno se automobilom vozio do ambulante zatvorskog liječnika, kojemu je služio kao »ljekarnički

85 Citirano u Literary Digestu, 31. kolovoza 1929.

06 »One Day in History«, Harper's Magazine , studeni 1937.

e u r n r m • i u « i ) •

pomoćnik«. Ranije te godine Sinclairove burzovne operacije dosegnule su goleme razmjere, a kasnije su postale predmet detaljne istrage. Nikad se nije otkrilo je li tijekom kratkog Sinclairova boravka u Washingtonu došlo do kakvih zanimljivih izbivanja iz zatvora. Čovjeku je u to krajnje teško povjerovati. Gospodin Sinclair bio je jedan od najdomišljatijih i najžilavijih poduzetnika svoje generacije.

Trećeg rujna na Njujorškoj burzi prodano je 4 438 910 dionica; tzv. call-stopa cijeli je dan iznosila 9 posto; stopa za prvorazredne komerci­jalne zapise iznosila je 6 i pol posto; rediskontna stopa njujorške banke Federalnih rezervi iznosila je 6 posto. Tržište je bilo jako, s dobrom pozadinom, kako su to nazvali burzovni reporteri.

Am erican Tel and Tel dosegnuo je taj dan vrijednost 304; U.S. Steel dosegnuo je 262; General Electric stigao je na 396; J.I. Case na 350; New York Central na 256; Radio Corporation of America, kad se uzme u obzir ranija podjela dionica, još uvijek bez plaćene dividende, dosegnuo je vrijednost 505. Kad su konačno objavljeni podaci Federalnih rezervi o brokerskim-zajmovima, pokazatelji su upućivali na ]oš jeano golemo povećanje - 137 milijuna dolara u tjedan dana. Njujorške banke također su intenzivno posuđivale novac od Federalnih rezervi kako bi mogle pokriti spekulativne potrebe - posudbe su se tijekom tjedna povećale za 64 milijuna dolara. U kolovozu se tok zlata iz inozemstva u New York nastavio jednako brzim tempom. Uzimajući sve to u obzir, činilo se kako je novi mjesec započeo dobro. Nekoliko uglednika javno je istupilo i izrazilo sveopće povjerenje u nastavak rasta.

Trećeg rujna, po općem konsenzusu, veliko bikovsko tržište dvade­setih godina dvadesetog stoljeća došlo je svome kraju. Ekonomija nam je, kao i obično, izvoljela priuštiti vrlo malo dram atičnih prekretnica. U ekonomiji su događaji redovito nejasni, ili čak nedorečeni. Tijekom nekih od sljedećih dana - a takvih je bilo doista malo - neki su pokaza­telji čak i rasli. No tržište više nikad nije pokazalo ono staro povjerenje. Kasniji vrhunci nisu zapravo bili vrhunci, već kratki prekidi silaznog trenda.

Četvrtog rujna opće raspoloženje na tržištu još uvijek je bilo dobro, a onda je petog rujna nastupio oštar pad cijena. Timesov industrijski indeks pao je za deset bodova, a mnoge pojedinačne dionice i puno više. Najbolje dionice držale su se relativno dobro, iako je Steel pao s 255 na 246, dok je Westinghouse izgubio 7 bodova, a Tel and Tel 6 bodova. Volumen se značajno povećao, budući da su se ljudi nastojali riješiti tereta, pa se na Njujorškoj burzi trgovalo s 5 565 280 dionica.

V U I K I S L O M I S 2 0

Neposredni uzrok jakog pada cijena bio je jasan - i zanimljiv. Držeći govor na Godišnjoj nacionalnoj poslovnoj konferenciji 5. rujna, Roger Babson primijetio je sljedeće: »Prije ili kasnije doći će do sloma, koji će možda biti prestrašan.« Dao je naslutiti da bi se na Wall Streetu moglo dogoditi ono što se dogodilo na Floridi, a sebi svojstvenom preciznošću ustvrdio je i to da će tržišni prosjek (Dow-Jones) vjerojatno pasti 60 do 80 bodova. U nastupu dobrog raspoloženja zaključio je da će se »tvornice zatvarati... ljudi će dobivati otkaze... začarani će se krug svom silinom zatvoriti, a rezultat će biti ozbiljna poslovna depresija«.87

To nije ulijevalo pretjerano ohrabrenje. No problem je ležao u pitanju zašto bi tržište odjednom trebalo obratiti pozornost na Babsona. Kao što su mnogi požurili primijetiti, i ranije je davao predviđanja, a to ipak nije pretjerano utjecalo na cijene, ni pozitivno ni negativno. Štoviše, Babson nije bio čovjek koji bi ulijevao povjerenje kao prorok, onako kako je to uspijevalo Irvingu Fisheru ili Harvardskom ekonomskom društvu. Kao pedagog, filozof, teolog, statističar, predviđač, ekonomist i istančani poznavatelj zakona gravitacije, ponekad je bio malo previše opširan. Problem su bile metode pom oću kojih je dolazio do svojih zaključaka. Te su metode uključivale bizarno igranje krivuljama i grafikonima. Ulogu je igrala i intuicija, a m ožda čak i m isticizam. U ljudima koji su koristili racionalne, objektivne i znanstvene metode Babson je izazivao nelagodu, iako njihove metode nisu uspjele predvidjeti slom. U tim pitanjima, kao što je često slučaj u našoj kulturi, neusporedivo je bolje biti u krivu na respektabilan način nego u pravu iz krivih razloga.

Wall Street nije dugo razmišljao o tome kako reagirati na Babsona. Brzopotezno i jasno ga je žigosao. U uvodniku časopisa Barron's od 9. rujna, Babsona su ironično nazvali »mudracem iz Wellesleyja«, uz napomenu da tog čovjeka ne treba ozbiljno doživljavati nitko tko je upoznat s »notornom netočnošću« njegovih prijašnjih izjava. Burzovna kuća Hornblower and Weeks odlučno je poručila svojim klijentima: »Nećemo dopustiti da budemo natjerani u stam pedo prodaje dionica zbog toga što je dobro poznati statističar odlučio, ničim izazvan, pred­vidjeti lošu fazu tržišta.«88 Irving Fisher također se usprotivio. Primijetio je kako dividende rastu, sumnjičavost prem a redovitim dionicam a opada, a investicijski trustovi investitorim a danas nude »značajnu diversifikaciju kojom se dobro upravlja«. Njegov zaključak glasio je

87 The Commercial and Financial Chronicle, 7. rujna 1929.

88 Navedeno u Wall Street Journalu 6. rujna 1929. godine.

t l u mr a k I l u * 11 •

ovako: »U cijenama dionica m ožda se može nazrijeti recesija, no ništa nalik slomu.«89 Razvijajući nešto drukčiju temu, jedan investicijski trust iz Bostona objavio je svojoj publici da se treba pripremiti na manja pogoršanja, no da istovremeno treba znati kako će ta pogoršanja uskoro proći. U velikim oglasima taj je trust isticao kako je sasvim normalno da »s pojavom privremenog pada cijena, koji možemo usporediti s uleg- nućima na inače neprekidno uzlaznoj krivulji američkog blagostanja, vrijednost pojedinih dionica, čak i onih najuspješnijih tvrtki, počne opadati zajedno s općim stanjem na tržištu...«. Međutim, u svoje je ime ustvrdio i to kako je sigurno da će se »investicijski trust Incorporated Investors prizemljiti potpuno mekano«.

»Babson Break«, kako su odm ah nazvali taj snažni pad cijena, nastu­pio je u četvrtak. Tržište je naraslo u petak, a bilo je stabilno u subotu. Ljudi su, po svemu sudeći, nadvladali strah. Činilo se da će se ona ne­prekidno uzlazna krivulja ponovo materijalizirati, kao toliko puta do tada, unatoč g. Babsonu. Zatim su sljedećeg tjedna - tjedna kad je bio 9. rujna - cijene opet podivljale. U ponedjeljak je Times, uz oprez što je proizlazio iz prijašnjeg znatno preuranjenog pesim izm a, dao naslutiti da je došao kraj te je dodao: »Dobro je poznata značajka 'razdoblja booma' da ljudi vrlo teško prihvaćaju m ogućnost da to razdoblje završi na stari, neugodan način.« U srijedu, u lijepom primjeru tržišne proze, Wall Street Journal primijetio je kako su »cjenovna kretanja glavnine dionica jučer i dalje pokazivala obilježja značajnog napretka, privre­meno zaustavljenog zbog tehničke prilagodbe«.

Nejednoliki se razvoj događaja nastavio. Nekih je dana tržište bilo jako, drugih je pak pokazivalo slabosti. Opći trend je, gledano retros- pektivno, bio blag i nestalan, no sasvim jasno silazan. Novi investicijski trustovi i dalje su se pojavljivali; puno špekulanata jurilo je na tržište, a volumen brokerskih zajmova i dalje je značajno rastao. Kraj je došao, no još nije bio na vidiku.

Možda je i bolje da je bilo tako. Posljednje životne trenutke treba cijeniti, kao što je postalo jasno i Wall Streetu. Jedanaestog rujna, u skladu sa svojom uobičajenom praksom, Wall Street Journal objavio je svoju misao dana. Autor joj je bio Mark Twain.

Nemoj odustajati od svojih iluzija; kad one nestanu, ti ćeš možda još uvijek postojati, no više nećeš živjeti.

09 Edward Anflly, Oh, Yeahl (New York: Viking, 1931.), str. 37.

05Slom

Prema prihvaćenom gledištu, u jeser 1929. godine “konomiia je već dobrano zakoračilau krizu. U lipnju su indeksi industrijske i tvorničke proizvodnje dosegnuli vrhunac i počeli se kretati silazno. U listopadu je indeks industrijské proizvodnje po izračunu Federalnih rezervi iznosio 117, a četiri mjeseca prije 126. Proizvodnja čelika počela se smanjivati od lipnja; u listopadu se smanjio opseg teretnog prometa. Izgradnja kuća, taj najnepostojaniji sektor, opadala je već nekoliko godina, a stanje se dodatno pogoršalo 1929. godine. Na kraju, konačno je pala i burza. Jedan oštroumni analitičar ekonomije tog doba rekao je kako je tržišni pad »uglavnom odražavao promjene koje su bile već očite u industrijskom sektoru«.90

Iz te točke gledišta burza je svojevrsno zrcalo koje pruža sliku pozadinske, fundamentalne ekonomske situacije, u ovom slučaju nešto zakašnjelu sliku.

Uzroci i posljedice prelijevaju se iz ekonomije u burzu, a nikad ob­ratno. Godine 1929. pred ekonomijom =>u bile velike nevolje. Te su se nevolje u konačnici silovito odrazile na Wall Streetu.

Godine 1929. bilo je dobrih ili, u najmanju ruku, strateških razloga za to gledište, i lako je razumjeti zašto je ta doktrina postala utjecajna. Na Wall Streetu, kao i drugdje, malo je ljudi 1929. godine željelo Veliku krizu. Na Wall Streetu, kao i drugdje, postoji istinska vjera u moć izgo­vorenih čarobnih riječi. Kad je tržište palo, puno ljudi na Wall Streetu odmah je osjetilo da im prijeti opipljiva opasnost, jer su shvatili da bi prihodi i zapošljavanje - blagostanje općenito - zbog problema na trži­štu mogli pretrpjeti štetu. To se moralo spriječiti. Načelo preventivnog izricanja čarobnih riječi podrazumijevalo je da što više istaknutih ljudi maksimalno uvjerljivo ponavlja kako se neugodne slutnje neće ostvariti. Tako je i bilo. Uglednici su objašnjavali kako je burza samo pjena na vrhu čaše i kako je bit ekonomskog života u proizvodnji, zapošljavanju

90 Thomas Wilson, Fluctuations in Income and Ëmployment, str. 143.

i potrošnji, a sve to ostat će netaknuto. Nitko sa sigurnošću nije mogao reći je li uistinu tako. Kao instrument ekonomske politike, bajanje ne dopušta ni najmanju sumnju ili obzire.

Tijekom kasnijih godina krize bilo je važno i dalje naglašavati kako je burza zapravo nevažna. Ekonomska kriza iznimno je neugodno isku­stvo. Wall Street nije uvijek bio obljubljen simbol našega nacionalnog života. U nekim pobožnim regijama naše zemlje ljudi koji špekuliraju dionicama - često se koristijpogrdniji pojam »kockari« - ne doživljavaju se baš najvećom moralnom vertikalom našeg društva. Sukladno tome, svako objašnjenje krize koje bi njezin nastanak povezalo sa slomom tržišta doživjelo bi se vrlo ozbiljno i značilo bi ozbiljne probleme za Wall Street. Bez sumnje, Wall Street bi preživio, no bilo bi ožiljaka. Treba jasno reći kako nije postojala svjesna zavjera da se u objašnjenjima umanje posljedice krize na Wall Streetu po ekonomiju. Riječ je zapravo bila o tome da je svakome s konzervativnim instinktom preživljavanja bilo sasvim jasno kako je Wall Street bolje držati podalje od bilo kakve rasprave. Wall Street bio je ranjiv.

Zadovoljavajuće objašnjenje događaja u jesen 1929. godine i nakon nje svakako mora uzeti u obzir nemalu ulogu koju su u njima igrali Spekulativni rast i konačni slom. Do rujna ili listopada 1929. godine smanjenje ekonomske aktivnosti bilo je vrlo blago. Kao što ću argumen­tirati kasnije, prije sloma burze čovjek je mogao razumno pretpostaviti da bi se taj silazni trend uskoro mogao preokrenuti, kao što su se slični trendovi preokrenuli 1927. godine, ili kasnije, 1949. godine. Nije bilo razloga da očekujemo katastrofu. Nitko nije mogao predvidjeti da će se proizvodnja, cijene, dohodak i svi drugi indikatori nastaviti smanjivati tijekom triju dugih i turobnih godina. Tek nakon sloma tržišta mogli su se pronaći uvjerljivi razlozi za zaključak da bi se situacija još dugo mogla drastično pogoršavati.

Iz navedenoga slijedi da do sloma nije došlo - kao što su neki su­gerirali - zbog toga što je tržište odjednom osjetilo kako se pomalja ozbiljna kriza. Kriza, ozbiljna ili neozbiljna, nije se mogla predvidjeti u trenutku kad se tržište strmoglavilo. Još uvijek postoji mogućnost da je pad ekonomskih pokazatelja uplašio špekulante, naveo ih da se riješe dionica, i tako probušio balon koji bi se jednog dana ionako probušio. To je naoko vjerojatnije. Neke ljude koji su pratili ekonom­ske pokazatelje možda je loša slika stanja navela da počnu prodavati, nakon čega su, možda, i drugi osjetili poriv da slijede njihov primjer. To nije pretjerano bitno jer je u prirodi Spekulativnog rasta da ga može

92 V E L I K I S L O M 1 0 2 9

zaustaviti gotovo bilo što. Svaki ozbiljni šok koji pretrpi povjerenje u tržište može uzrokovati prodaju dionica, čemu su posebno skloni oni špekulanti koji su se od početka nadali da će se povući prije konačnog sloma, no tek nakon što pribave svu moguću zaradu od rastućih cijena. Njihov pesimizam zarazno djeluje na jednostavnije duše koje misle da tržište može rasti zauvijek, pa se sada i takvi predomisle i počnu prodavati. Uskoro dolazi do zahtjeva za podmirenjem nepodmirenih obveza, pa broj ljudi koji su prisiljeni prodavati dionice još više raste. Tako balon eksplodira.

Osim pada ekonomskih pokazatelja, u eksploziji balona postojala su još dva događaja kojima je Wall Street pripisao važnost. U Engleskoj su 20. rujna 1929. godine naglo kolabirala poduzeća Clarencea Hatryja. Hatry je bio čovjek potpuno lišen engleskog duha, jedan od onih što se s vremena na vrijeme pojave među Englezima i unesu posvemašnji nered. Iako njegova prijašnja financijska povijest nije ulijevala nimalo povjerenja, Hatry je dvadesetih godina uspio stvoriti industrijsko i financijsko carstvo doista zadivljujućih dimenzija. Bilo je još neobičnije što je samu srž tog carstva činila proizvodna linija prodajnih automata i fotografskih aparata. Na temelju tih neatraktivnih poduzeća Hatry je ušao u područje investicijskih trustova i visokih financija. Svoje šire­nje dugovao je neovlaštenom izdavanju dionica, povećanju imovine krivotvorenjem dionica i sličnim oblicima podjednako neformalnih financijskih operacija. U svjetlu naknadnih događaja 1929. godine raskrinkavanje Hatryja u Londonu zadalo je, prema mišljenju nekih, snažan udarac povjerenju u tržište u New Yorku.91

Slično Hatryjevu slučaju doživljava se i činjenica da su 11. listopada komunalne vlasti države Massachusetts odbile dopustiti tvrtki Boston Edison da učetverostruči broj svojih dionica. Dotična tvrtka pozivala se na činjenicu da su takva povećanja u velikoj modi te da bi njihovo izbjegavanje značilo zaostajanje u eri plinske rasvjete. To odbijanje bilo je bez presedana. Štoviše, vlasti Massachusettsa dodatno su pogoršale situaciju time što su najavile istragu o cjenovnoj politici tvrtke i što su sugerirale da je sadašnja vrijednost dionica »zbog djelovanja špeku- lanata« dosegnula razinu na kojoj »po našoj prosudbi nikome... ne bi koristilo da ih kupi na temelju predviđene zarade od dionica«.

To je bilo nezgrapno sročeno. Možda su te riječi utjecale na kasnija zbivanja, kao što je možda utjecalo na njih raskrinkavanje Clarencea

91 Hatry je priznao krivnju i početkom 1930. godine osuđen je na dugu zatvorsku kaznu.

S l o m 93

Hatryja. No možda je točnije da je u biti nestabilna ravnoteža naprosto uništena spontanom odlukom ljudi da se povuku s tržišta. Dvadeset drugog rujna financijske rubrike njujorških novina objavile su oglas jedne investicijske službe s naslovom koji je privlačio pažnju: »JESTE LI PREDUGO NA TRŽIŠTU?« Poruka je glasila ovako: »Većina investitora zarađuje novac na tržištu čija vrijednost raste, ali zna im se dogoditi da na kraju izgube cijelu dobit - a ponekad i više od toga - kad nastupi neizbježna tržišna prilagodba.« Možda je vjerojatnije da su tržišni rast dokrajčile upravo misli nalik ovoj poruci iz oglasa, što su se počele rojiti u glavama najprije desetaka, pa stotina, pa na kraju tisuća glava, a ne pad indeksa Federalnih rezervi, raskrinkavanje Hatryja ili neprirodna tvrdoglavost vlasti Massachusettsa. Ne znamo što je isprva potaknulo te sumnje, no nije ni pretjerano važno o čemu je bila riječ.

II.

Povjerenje se ne uništava u jednom trenutku. Kao što smo primijetili, tijekom rujna i listopada bilo je i dobrih i loših tržišnih dana unatoč tome što su tržišni trendovi uglavnom imali silaznu putanju. Volumen trgovanja bio je velik. Na Njujorškoj burzi prodaja je uvijek prelazila granicu od četiri milijuna dionica, a ponekad ï pet milijuna. U rujnu se pojâvîîô još v iše riôvih dioničkih izdanja ncgcrn krrltivozu, a dionice su redovito donosile zaradu u odnosu na ponuđenu cijenu. Dvadesetog rujna u Timesu su primijetili kako su se dionice nedavno pokrenutog investicijskog trusta Lehmann СаерасаШп;ponuđene tržištu po cijeni od 104 dolara, devetnaestog rujna prodavale po 136 dolara. (U slučaju ovoga investicijskog trusta s kvalitetnom upravom entuzijazam jav­nosti nije bio sasvim nepromišljen.) Tijekom rujna brokerski zajmovi povećali su se za gotovo 670 milijuna dolara, što јнђПо daleko najveće povećanje u odnosu fia ijedan mjesec prije toga. To je dalo naslutiti kako se spekulativni žar ne smanjuje.

Bilo je i drugih pokazatelja da bogovi Nove ere još uvijek borave u svome hramu. Saturday Evening Post 12. listopada objavio je temu dana autora Isaaca F. Marcossona o Ivaru Kreugeru. To je bila ekskluziva jer je Kreuger ranije bio nedostupan novinarima. »Kreuger je inženjer, poput Hoovera«, primijetio je Marcosson. »On neprestano primjenjuje inženjersku preciznost pri zavarivanju svojih raznolikih poslovnih pothvata u jedinstvenu cjelinu.« To nije bila jedina sličnost među njima dvojicom. »Poput Hoovera«, dodao je autor, »Kreuger vlada situacijom na temelju razuma i promišljanja.«

04 V E L I K I S L O M 1 0 2 9

Kreuger je u intervjuu u jednomu bio neobično iskren. Rekao je g. Marcossonu sljedeće: »Kakav god uspjeh da sam postigao, mislim da su za to zaslužna ova tri čimbenika: prvi je šutnja, drugi je još šutnje, a treći je još više šutnje.« To je doista bilo točno. Dvije i pol godine kasnije Kreuger je počinio samoubojstvo u svom pariškom stanu. Uskoro je otkriveno da je njegova averzija prema odavanju informacija, a osobito točnih informacija, i njegove najintimnije poznanike držala u posvemaš- njem neznanju o najvećoj prevari u povijesti. Njegovi američki partneri iz ugledne i duboko poštovane tvrtke Lee, Higginson and Company iz Bostona, zaduženi za prodaju vrijednosnih papira, ništa nisu ni čuli ni znali. Jedan član tvrtke, Donald Durant, bio je član upravnog odbora Kreugerovih poduzeća. Nikad nije sudjelovao ni na jednom sastanku uprave, a prilično je jasno da bi bio u jednakom neznanju i da ih je posjećivao.

Tijekom posljednjih tjedana listopada časopis Time, tada još mlad i ne baš savršeno obaviješten, također je objavio Kreugera na naslovnici- opisavši ga kao »velikog štovatelja Cecila Rhodesa«. Časopis se zatim tjedan dana kasnije posvetio Samuelu Insullu, kao da želi naglasiti svoju vjeru u Novu eru. (Dva tjedna nakon toga, kad su mu zbivanja sasvim uništila mladenačke iluzije, Time je počasno mjesto na naslovnici ustu­pio Lewisu Lawesu, upravitelju zatvora Sing Sing.) Tijekom tih dana babljeg ljeta Wall Street Journal posebnu je pozornost posvetio službenoj najavi da će Andrew Mellon ostati ministar barem do 1933. godine (jer su se pojavile glasine da bi mogao dati ostavku) te je primijetio slje­deće: »Opet preteže optimizam... ova je najava... učinila više za obnovu povjerenja no ijedna druga vijest.« U Njemačkoj je Charles E. Mitchell ustvrdio da su »industrijski temelji Sjedinjenih Američkih Država u potpunosti zdravi« te dodao kako se previše pozornosti posvećuje brokerskim zajmovima, kao i to da »ništa ne može zaustaviti uzlazna kretanja«. Petnaestog listopada, dok je plovio kući, dodatno je razradio svoje misli: »Općenito govoreći, tržišta su danas zdrava... vrijednosti imaju dobru osnovu u općem napretku koji doživljava naša zemlja.« Iste te večeri profesor Irving Fisher objavio je svoju povijesnu procjenuo »trajno visokom plafonu« te dodao: »Očekujem da će za koji mjesec tržište vrijednosnim papirima još bitno porasti u usporedbi sa sadaš­njom situacijom.« Doista, tih listopadskih dana jedino uznemirujuće zbivanje bila je prilično xavJOQxnjerncLsilazna putanja tržišta.

S l o m es

h i .

U subotu, 19. listopada, kurirske službe Washingtona izvijestile su da se ministar trgovine Lamont suočava s problemom kako pronaći 100 tisuća dolara javnih sredstava potrebnih za održavanje jahte »Corsair«, što ju je J. P. Morgan upravo darovao Vladi. (Morganov asketizam nije bio pretjeran: u Bathu u državi Maine upravo su mu pripremali novu jahtu »Corsair« vrijednu tri milijuna dolara.) Bilo je i drugih, još zanimljivijih pokazatelja neočekivane nestašice. Novine su govorile o vrlo slaboj situaciji na tržištu prethodnog dana - pred kraj trgovanja došlo je do velikog pogoršanja, a Timesov industrijski prosjek pao je oko 7 bodova. Steel je izgubio 7 bodova; General Electric, Westinghousei Montgomery Ward izgubili su po 6 bodova. U međuvremenu se tržište i tog dana nastavilo ponašati vrlo loše. Tijekom druge najgore subote u povijesti, vlasnika je promijenilo 3 488 100 dionica. Na kraju dana Timesov industrijski indeks pao je za 12 bodova. Najkvalitetnije dionice ozbiljno su oslabile, a omiljene dionice špekulanata krenule su u slobodni pad. Primjerice, J. I. Case pao je punih 40 bodova.

U subotu je stanje na tržištu postalo vijest za naslovnice - Timesov naslov glasio je: »Dionice padaju; val prodaje preplavljuje tržište«, a ured­nik financijske rubrike ïaiïœgje dana, valjda po deseti put, objavio kako je konačno došao kraj. (Međutim, u međuvremenu se naučio ograđivati. »Može se reći«, napisao je, »kako Wall Street, po svemu sudeći, počinje uočavati stvarno stanje stvari.«) Nije sepojavilo izravno objašnjenje jakog pada c i ena. Federalne rezerve već su dugo šutjele. Babson nije rekao ništa novo. Hatry i komv r.. ln. • vlasti M j ssachusgettsa bili su prošlost već tjedan do mjesec dana. Tek su se kasnije pretvorili ujobjašnjenja.

Novine si tesubote objavile tri komentaia koji će u nadolazećim danima postati popularni. Nakon subotnjeg zatvaranja burze primijetili su kako je u mnogih investitora aktiviran poziv na dodatnu uplatu (ili maržni poziv, margin call). To je značilo da je vrijednost dionica koje su primatelji držali kao osiguranje zajma pala do točke u kojoj više nije predstavljala dovoljno jamstvo za zajam kojim su plaćene. Od špekula- natase zahtijevalo da prilože još gotovine. “

Druga dva komentara ulijevala su više sigurnosti. Novine su se slagale u tome da je najgore prošlo, što je ujedno bio stav dobro oba­viještenih ljudi na Wall Streetu. Predviđali su da će tržište sljedećeg dana dobiti organiziranu podršku. Činilo se da slabost tržišta više nitko neće tolerirati.

66 V E L I K I S L O M 1 9 2 8

Nikad nije izmišljena čudesnija fraza od izraza »organizirana podrška«. Gotovo istog trenutka te su riječi počele izlaziti iz svačijih usta i pojavljivati se u svakom novinskom prikazu tržišta. Organizirana podrška podrazumijevala je da će se moćni ljudi organizirati kako bi održali cijene dionica na razumnoj razini. Razlikovala su se mišljenjao tome tko će organizirati tu podršku. Neki su imali na umu velike igrače poput Cuttena, Duranta i Raskoba. Neki su mislili na bankare- Charles Mitchell je svojedobno već jednom reagirao, pa će sigurno opet reagirati ako se situacija pogorša. Neki su imali na umu investi­cijske trustove. Oni su držali goleme portfelje redovitih dionica, pa očito nisu mogli dopustiti da te dionice pojeftine. Također, imali su novca. Dakle, ako dionice doista pojeftine, investicijski trustovi tražit će i koristiti se jeftinim prilikama na tržištu. To pak znači da tih prilika neće dugo biti. Kad ima toliko ljudi koji žele izbjeći daljnji pad, daljnji pad zasigurno će se izbjeći.

U nadolazećim tjednima stanka tijekom vikenda unosila je u ljude očitu nelagodu, sumnje i pesimizam, kao i iščekivanje ponedjeljka. Svakako je tako bilo kad je stigla nedjelja, 20. listopada.

IV.

Ponedjeljak, 21. listopada, bio je vrlo slab dan. Volumen prodaje iznosio je 6 091 870, što je bio treći najveći volumen u povijesti, a deseci tisuća ljudi koji su promatrali tržište širom zemlje došli su do uznemirujuće spoznaje. Nije bilo načina da itko shvati što se događa. Prije bi u danima booma telegrafski aparati često zaostajali za stanjem na tržištu, pa se nerijetko događalo da čovjek još dobrano nakon zatvaranja burze ne shvaća u kolikoj se mjeri obogatio. No iskustva s tržištem u padu bila su puno skromnija. Još od ožujka nije se dogodilo da telegrafska komunikacija tako ozbiljno zaostaje za događanjima tijekom razdoblja smanjenja tržišnih vrijednosti. Mnogi su sada po pr\đ put shvatili kako bi mogli biti financijski uništeni, u potpunosti i zauvijek, a da to čak i ne saznaju na vrijeme. I ljudi koji nisu osobno doživjeli financijsku propast postali su skloni zamišljati takav ishod. Telegrafski aparati kasnili su već od otvaranja burze 21. listopada, a do podneva je to zakašnjenje iznosilo sat vremena. Nakon zatvaranja burze bilo je potrebno sat i četrdeset minuta da se zabilježi posljednja transakcija. Informacijeo cijenama odabranih dionica pristizale su svakih deset minuta, no velika razlika između dobivenih vrijednosti i stanja na terenu samo

je povećala nelagodu - a ujedno je poticala uvjerenje da bi možda bilo najbolje prodavati.

Iako je situacija bila loša, još nije bila beznadna. Pred zatvaranje burze u ponedjeljak cijene su počele rasti, a završne cijene bile su više od najnižih vrijednosti dana. Gubitak vrijednosti bio je bitno manji nego u subotu. Utorak je donio pomalo nesiguran rast. Kao i toliko puta ranije, činilo se kao da tržište pokazuje spremnost da se vrati na pozitivan trend. Ljudi su spremno doživjeli iskustvo pada tržišta kao tek jedan u nizu privremenih zastoja, kao toliko puta dosad.

U tome su im pomagala dva čovjeka koja su u međuvremenu stekla status službenih proroka Wall Streeta. U ponedjeljak je profesor Fisher u New Yorku rekao kako je pad »proces u kojem se tržište rješava nekvalitetnih igrača«. Objasnio je zašto smatra da cijene dionica tijekom razdoblja rasta nisu postigle svoju realnu vrijednost i zašto će im cijene još rasti. Među ostalim, na tržištu se još nisu odrazili povoljni učinci prohibicije, zahvaljujući kojoj je američki radnik postao »produktivniji i pouzdaniji«.

U utorak se raspravi pridružio i Charles E. Mitchell u New Yorku zamijetivši daje »pad vrijednosti otišao predaleko«. (Svekoliki kongresni1 sudski postupci kasnije su pokazali kako je g. Mitchell imao značajne osobne razloge da se tako osjeća.) Dodao je kako je tržišna situacija »u osnovi zdrava« i ponovio kako je velika količina brokerskih zajmova nepotrebno privukla previše pozornosti. Zaključio je da će se trenutačni problemi riješiti sami od sebe ako pustimo da stvari idu svojim putem. No jedno izdvojeno mišljenje izrekao je Babson. Preporučio je ljudima da prodaju dionice i kupuju zlato.

Do srijede, 23. listopada, učinak ovih poticajnih nastojanja donekle se ispuhao. Umjesto novih dobitaka došlo je do teških gubitaka. Otvaranje tržišta proteklo je relativno mirno, no sredinom prijepodneva krenula je lavina prodaje dionica, a volumen trgovanja počeo se povećavati. Posljednji sat izgledao je upravo fenomenalno - vlasnika je promijenilo2 600 000 dionica po cijenama koje su se rapidno smanjivale. Timesov industrijski indeks tog je dana pao s 415 na 384, izgubivši sav rast od kraja prethodnog lipnja. Tel and Tel izgubio je 15 bodova; General Electric 20; Westinghouse 25; J.I. Case dodatnih 46. Telegrafska dojava podataka0 tržištu opet je jako zaostajala, a sveopćoj nesigurnosti pridonijela je1 snježna oluja na Srednjem zapadu koja je prouzročila opće smetnje u komunikaciji. Tog poslijepodneva i večeri tisuće špekulanata odlučile su izići s tržišta dok je situacija - kako su pogrešno pretpostavljali - još

98 V E L I K I S L O M 19 2 0

uvijek dobra. Bilo je i tisuća drugih špekulanata koji su dobili vijest kako nemaju izbora nego izići iz igre, osim ako osiguraju dodatna sredstva. Pred kraj poslovanja tog dana broj takvih zahtjeva bio je veći no ikad ranije. Nastupajući u Washingtonu, čak je i profesor Fisher bio mrvicu manje optimističan. Na sastanku bankara rekao je da »vrijednost vri- jednosnica u većini slučajeva nije napuhana«. Međutim, ovaj se put nije pozabavio neostvarenom koristi od prohibicije.

Novine su te noći krenule u tisak s oglasom koji će postati svojevrsni suvenir ere koja se brzo primicala svome kraju. Veličanstveni oglasi pozivali su na predbilježbu za novo izdanje dionica tvrtke Aktiebolaget Kreuger and Toli po 23 dolara. Tisak je bio i pun optimizma. Novinari su predviđali kako će tržište svaki čas zasigurno početi dobivati »orga­niziranu podršku«.

V.

Četvrtak, 24. listopada prvi je dan u nizu dana koje povijest - takva kakva je danas u vezi s ovom temom - poistovjećuje s panikom 1929. godine. Mjerimo li zbivanja na temelju zbrke, straha i zbunjenosti, ti dani doista zaslužuju da se tako promatraju. Tog je dana vlasnika pro­mijenilo 12 894 650 dionjca^u velikom broju slučajeva po cijeni koja je uništila snove i nade ljudi koji su posjedovali te dionice. Od svih tajni burze, ni jedna nije toliko nedokučiva kao pitanje zbog čega bi uopće trebao postojati kupac za sve što netko želi prodati. Dvadeset četvrti listopada 1929. godine pokazao je da ta tajna zakonitost nije uvijek sigurna. Često i nije bilo kupaca, a prodaju je čovjek mogao ostvariti tek nakon velikih vertikalnih padova.

Panika nije trajala cijeli dan. Bila je posebno izražena tijekom jutar­njih sati. Otvaranje tržišta nije bilo nimalo spektakularno, a cijene su jedno vrijeme bile stabilne. Međutim, volumen trgovanja bio je iznimno velik, a cijene su uskoro počele tonuti. Telegrafske informacije opet su počele zaostajati za zbivanjima. Do jedanaest sati tržište je degeneriralo u divlju, suludu pomamu za prodavanjem. U pretrpanim dvoranama uprava tvrtki širom zemlje informacije koje su pristizale davale su do znanja da je posrijedi zastrašujući kolaps. Neki su podaci pokazivali kako su nove vrijednosti potonule dublje no ikad prije. Nesigurnost je navodila sve više i više ljudi da pokušaju prodati svoje dionice. Drugi, koji više nisu bili u stanju odgovarati na pozive da uplate još sredstava, našli su se u slijepoj ulici. Do jedanaest i trideset tržištem je zavladao slijepi, nemilosrdni strah. Doista, bila je riječ o teškoj panici.

S l o m gg

Pred burzom u Broad Streetu moglo se čuti komešanje i urlanje. Okupila se masa. Ravnatelju policije Groveru Whalenu postalo je jasno da se događa nešto ozbiljno, pa je poslao odred specijalne policije na Wall Street kako bi osigurao mir. Pu jeljudi došlo i čekalo iako je bilo očito da nitko zapravo ne zna što se čeka. Jedan se radnik pojavio na vrhu jedne od visokih zgrada kako bi nešto popravio, a mnoštvo je pretpostavilo da je riječ o samoubojici i počelo nestrpljivo iščekivati da čovjek skoči. Gomila ljudi počela se okupljati i pred podružnicama brokerskih tvrtki širom grada, štoviše i širom zemlje. Vijesti o tome što se zbiva, ili što su pojedinci mislili da se zbiva, širili su ljudi koji su uspjeli doći do poda­taka iz druge ruke, ili preko Trans-Luxa. Jedan promatrač tih zbivanja zaključio je kako izrazi lica ljudi svuda naokolo »nisu toliko odražavali patnju koliko neku prestravljenu nevjericu«.92 Wall Streetom i okolnim područjem širila se jedna glasina za drugom. Dionice su se počele pro­davati za sitniš. Zatvorene su burze u Chicagu i Buffalu. Krenuo je val samouoojstava, a jedanaest poznatih špekulanata već se ubilo.

U dvanaest i trideset dužnosnici Njujorške burze zatvorili su galeriju za posjetitelje zbog sramotnih događaja u prizemlju. Jedan posjetitelj koji je netom napustio Burzu pokazao je iznimnu sposobnost da se nađe na poprištu povijesnog događaja. Bio je to bivši ministar financija g. Winston Churchill. Upravo je on 1925. godine vratio funtu na zlatni standard. Sukladno tome, d io je odgovoran za teškoće koje su dovele do toga da Montagu Norman zatraži u New Yorku lakši pristup novcu, što je u presudnom trenutku dovelo do smanjenja kamatnih stopa, a što je, po jednoj struji stručnog mišljenja, dovelo do booma. Moglo bi se reći da je Churchill sada promatrao užasne posljedice svojih djela.

Nije zabilježeno da ga je itko pokudio zbog toga. Ekonomija nikad nije bila njegova jača strana, pa je krajnje nevjerojatno da je te odluke ikad samome sebi predbacivao (i pritom je mudro postupio).

VI.

U New Yorku se situacija počela smirivati oko podneva. U podne se pojavila »organizirana podrška«.

U dvanaest sati izvjestitelji su saznali da se u uredima tvrtke J.P. Morgan and Company u Wall Streetu na broju 23 odvija jedan sastanak. Brzo se pronio glas o tome tko je bio na sastanku - Charles E. Mitchell,

02 Edwln L efevre, -The Llttle Fellow ln Wall Street«, The Seturday Evening Post, 4. siječnja 1930.

400 V Г L I K I B L D M 1 ■ ? «

predsjednik uprave banke National City, Albert H. Wiggin, vodeći čovjek banke Chase National, William C. Potter, predsjednik društva Guaranty Trust Company, Seward Prosser, predsjednik društva Bankers Trust Company te domaćin Thomas W. Lamont, stariji partner u Morganu. Legenda kaže kako je tijekom panike 1907. godine Morgan stariji napra­sno sasjekao rasprave o tome treba li spasiti posrnuli Trust Company of America, zaključivši kako paniku treba zaustaviti upravo tako da se to društvo spasi. Panika je tada doista prestala. Sada se, dvadeset dvije godine kasnije, ista ta drama ponovo odvijala. Morgan stariji bio je mrtav. Njegov sin bio je u Europi. No na scenu su stupili jednako odlučni ljudi. Bili su to najmoćniji financijaši u zemlji. Pristaše New Deala još ih nisu izvrgnuli javnom ruglu i klevetama. Sama vijest da će ti financijaši nešto učiniti trebala je ljude osloboditi straha kojemu su se predali.

Stvari su se doista pokrenule s mrtve točke. Došlo je do brze odluke da se udruže sredstva kako bi se poduprlo tržište.93 Sastanak je završio, a Thomas Lamont susreo se s izvjestiteljima. Držanje su mu opisali kao ozbiljno, no riječi su ulijevale povjerenje. Novinarima je dao izjavu koju je Frederick Lewis Allen kasnije opisao kao izniman primjer ublaža­vanja situacije94: »Na burzi je zbog trenda prodavanja dionica došlo do manjih nevolja.« Dodao je kako se to dogodilo »zbog tehničkih uvjeta na tržištu«, a ne zbog nekih temeljnih uzroka, nakon čega je novinarima rekao kako »ima izgleda da se stanje poboljša«. Dao je do znanja kako su bankari odlučili da će poboljšati stanje.

Vijesti o sastanku bankara već su došle do brokera na burzi, a telegraf je te čarobne riječi već nadaleko proširio. Cijene su se odmah ustalile i počele rasti. Onda se u trinaest i trideset u prizemlju Burze pojavio Richard Whitney i došao do mjesta gdje se trgovalo dionicama Steela. Whitney je možda bio najpoznatiji lik na burzi. Pripadao je skupini ljudi dobrog podrijetla i obrazovanja, a u to doba očekivalo se da će postati zadužen za upravljanje Burzom. Trenutačno je bio njezin potpredsjednik, no u odsutnosti E. H. H. Simmonsa, koji je bio na Havajima, obnašao je dužnost predsjednika. Tad je bilo mnogo bitnije

93 Nikad nisu konkretizirani iznosi koji su trebali ući u igru, odnosno b iti rezervirani u tu svrhu. Frederick Lewis Allen(Only Yesterday, str. 329 - 330.) navodi da je svaka institucija, zajedno s Georgeom F, Bakerom mlađim iz First Nationala, koji se kasnije pridružio toj grupaciji, priložila 40 milijuna dolara. Ta se ukupna svota - 240 milijuna dola­ra - čini doista prevelikom da bi bila vjerodostojna. New York Times je kasnije (9. ožujka 1938.) ustvrdio da je ukupna svota bila bliže iznosu od 20 do 30 m ilijuna dolara.

94 Op. cit., str. 330.

S l o m 101

što su svi znali da radi kao Morganov burzovni mešetar i da je njegov stariji brat partner u Morganu.

Dok se probijao kroz gužvu, Whitney je ostavljao dojam nonšalant- nosti i samopouzdanja - neki su njegovo ponašanje kasnije opisali kao bezbrižno. (Njegova se tvrtka uglavnom bavila obveznicama, pa se činilo kako mu jutarnji metež vjerojatno nije pretjerano naškodio.) Došavši do šaltera, ponudio je kupovnu cijenu od 205 za 10 000 dionica. To je bila cijena posljednje prodaje, a trenutačne su ponude bile nekoliko bodova niže. Neuobičajeno upadljivo, kupio je 200 dionica, a ostatak je prepustio profesionalcu. Produžio je i pribilježio slične narudžbe za još petnaest do dvadeset drugih dionica.

To je bilo to. Postalo je očito da su bankari ušli u igru. Učinak je bio iznimno snažan. Strah je nestao, a na njegovo mjesto stupila je briga da se slučajno ne propusti novi, pozitivni trend. Cijene su skočile.

Bankari su doista postigli zamjetan uspjeh. Tog je jutra pad cijena utje­cao na velik broj tzv. stop naloga - naloga za prodaju ako cijena padne ispod određene razine. Brokeri su često koristili taj pristup kako bi se zaštitili u vezi s vrijednosnicama klijenata koji se nisu odazivali na pozive za dodatnu uplatu. Svakim tim stop nalogom na tržište su se ubacivale dodatne vrijednosnice, zbog čega su se dodatno srozavale cijene. Svaka takva intervencija poticala je dodatnu prodaju. Bankari su obuzdali upravo tu očitu lančanu reakciju, a to su učinili vrlo odlučno.

U posljednjem satu trgovanja iz cijele su zemlje nastavili pritjecati nalozi za prodaju, zbog čega se stanje na tržištu opet pogoršalo. Ipak, oporavak tijekom Crnog četvrtka na svoj je način bio jednako nevjeroja­tan kao i manija prodavanja koja ga je prožela tako mračnim tonovima. Timesov industrijski indeks pao je 12 bodova, što je bilo nešto više od trećine pada prethodnog dana. Dionicama Steela, koje je Whitney odabrao za početak oporavka, tog se jutra trgovalo po 205,5 što je bilo bod ili dva iznad prethodne završne vrijednosti. Na najnižoj točki spustile su se na 193,5, uz pad od 12 bodova.95 Zatim su se oporavile do završne vrijednosti od 206, što je dovelo do iznenađujućeg dobitka od 2 boda za taj dan. Početna vrijednost za Montgomery Ward bila je 83, pala je na 50, a zatim porasla na 74. General Electric u jednom je trenutku pao 32 boda ispod početne cijene, a zatim je vrijednost pora­sla za 25 bodova. Na Curbu je početna vrijednost za Goldman Sachs

05 Vrijednosti au u ovoj kronici najčešće zaokruživane na najbliži cijeli broj. U ovome konkretnom slučaju navođenjeprea l/n lh vrijednosti čini se kao opravdana iznimka.

102 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

Trading Corporation iznosila 81, zatim je pala na 65, pa se vratila na 80. Tvrtka J.I. Case održala je ekscentričnu reputaciju što ju je zaradila privlačeći rizični kapital u proizvodnju vršilica, pa je tijekom tog dana ostvarila porast vrijednosti od 7 bodova. Mnogo je ljudi imalo razloga biti zahvalno financijskim liderima Wall Streeta.

VII.

No zasigurno nije svatko imao razloga za zahvalnost. Ljudi su širom zemlje vrlo maglovito bili svjesni poboljšanja. U rano popodne, kad se tržište počelo oporavljati, telegrafska dojava informacija kasnila je satima. Iako su ažurirane vrijednosti za obveznice pokazivale poboljšanje, telegraf je i dalje izbacivao najgore moguće vijesti za dionice. A upravo su te potonje vijesti jedine bile bitne. Poručivale su iznimno velikom broju promatrača da su doživjeli financijski slom i da su se njihovi snovi pretvorili u pepeo- u biti, njihova kratka stvarnost obilja - noseći sa sobom u nepovrat i kuću, i krzna, i nakit, i ugled. Činjenica da se tržište oporavilo nakon što je njih osobno slomilo bila im je najjezovitija moguća utjeha.

Bilo je već devetnaest sati i osam i pol minuta kad su konačno tele­grafski dojavljene sve nevolje tog dana. Špekulanti po uredima tvrtki, koji su u međuvremenu kapitulirali, šutke su sjedili promatrajući podatke. Nije bilo lako tek tako napustiti naviku stvaranu mjesecima i godinama, ma koliko odjednom postala suvišna. Registriravši završne transakcije, tužno su ili mrko, ovisno o temperamentu, izišli u noć, koja im je sabrala misli.

Na samom Wall Streetu svijetlili su prozori svakog ureda, dok su službenici nastojali sabrati dojmove o poslovanju tog dana. Kuriri i pomoćnici, koji nisu pretrpjeli osobne gubitke, izvodili su ludorije na cesti preplavljeni općim uzbuđenjem, sve dok policija nije počela smirivati situaciju. Predstavnici trideset pet najvećih brokerskih kuća okupili su se u uredima tvrtke Hornblower and Weeks i poručili medijima kako je tržište »u osnovi zdravo« i »tehnički gledano, u boljim uvjetima no što je bilo mjesecima«. Nazočni su zastupali jednoglasno gledište daje najgore prošlo. Domaćinska tvrtka odaslala je priopćenje u kojem se tvrdilo kako na tržištu, »počevši od sutrašnjeg dana, treba stvoriti osnove za konstruktivni napredak, koji će po našem uvjerenju obilježiti tridesete godine«. Charles E. Mitchell objasnio je kako su problemi »čisto tehničke naravi« i da »temelji nisu ugroženi«. Senator Carter Glass rekao je kako je

S l om 103

za nevolje uglavnom kriv Charles E. Mitchell. Senator Wilson iz države Indiana slom je pripisao otporu demokrata višim carinama.

VIII.

U petak i subotu nastavilo se intenzivno trgovati - s tek nešto manje od šest milijuna dionica u petak i više od dva milijuna tijekom kratkog razdoblja u subotu. Cijene su, ukupno gledajući, bile stabilne - prosjeci su u petak vrlo blago porasli, no zato su pali tijekom subote. Smatralo se kako su se bankari uspjeli riješiti većine obveznica koje su kupili kako bi stabilizirali tržište tijekom četvrtka. Ne samo da se stanje poboljšalo, već nitko nije sumnjao u to čemu se poboljšanje ima zahvaliti. Bankari su pokazali svoju moć i hrabrost, a ljudi su im svesrdno i velikodušno pljeskali. Financijska zajednica, kako je pisao Times, odjednom je »sa sigurnošću bila svjesna činjenice da su najmoćnije banke u zemlji spremne spriječiti ponovno obnavljanje panike«. Zahvaljujući tome, financijska zajednica uspjela se donekle »riješiti tjeskobe«.

Možda se nikad prije i nikad nakon ovog razdoblja nije dogodilo da tako mnogo ljudi iz trenutačnih ekonomskih prilika zaključi kako je situacija povoljna, kao što je to bilo tijekom dvaju dana nakon katastrofe koja se sručila u četvrtak. U tom optimizmu moglo se čak nazrijeti i svojevrsno čestitanje zajednice samoj sebi. Bankar Léonard Ayres iz Clevelanda zaključio je kako nijedna druga zemlja na svijetu ne bi bila u stanju tako uspješno prebroditi tako težak slom. Drugi su isticali kako su poslovne prilike dobre i kako debakl burze te prilike nipošto ne može ugroziti. To zapravo nitko nije mogao reći sa sigurnošću, no valja opet naglasiti kako znanje nije ni nužno ni potrebno da bi ljudi nastojali sami sebe uvjeriti u nešto.

Eugene M. Stevens, predsjednik banke Continental Illinois, izjavio je sljedeće: »U našoj se poslovnoj situaciji ne može nazrijeti ništa što bi opravdalo nervozu.« Walter Teagle rekao je da u naftnom sektoru nije došlo ni do kakve »fundamentalne promjene« koja bi mogla opravdati zabrinutost; Charles M. Schwab izjavio je kako industrija čelika »vrlo dobro napreduje« prema stabilnosti i da napredak možemo zahvaliti upravo »u osnovi zdravim uvjetima« na tržištu; Samuel Vauclain, predsjednik tvtke Baldwin Locomotive Works, proglasio je situaciju »u osnovi zdravom«; predsjednik Hoover rekao je da »poslovnu osnovu naše zemlje, a to je proizvodnja i distribucija robe, karakteriziraju dobro zdravlje i dobri izgledi za budućnost«. Predsjednika Hoovera zamolili

104 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

su da kaže nešto konkretnije o tržištu - primjerice, da su dionice postale jeftine - no on je to odbio.96

Ovim javnim istupima pridružilo se puno drugih ljudi. Howard C. Hopson, "šef tvrtke Associated Gas and Electric, izbjegao je uobičajene fraze o ekonomskim temeljima i umjesto toga ustvrdio kako bi za poslovne interese naše zemlje bilo »nesumnjivo korisno da elimini­ramo kockarski tip špekuliranja«. (G. Hopson, koji je i sâm bio špeku­lant, doduše više ziheraškog tipa, također je ubrzo eliminiran.) Jedan bostonski investicijski trust zakupio je prostor u Wall Street Journalu kako bi javnosti poručio sljedeće: »SMIRIMO SE svi zajedno! Trebamo razmišljati hladnokrvno. Poslušajte riječi najvećih bankara Amerike.« Jedini neskladan glas, iako prilično zlokoban, nitko nije niti primijetio. Nastupajući u Poughkeepsieju, guverner Franklin D. Roosevelt kritizirao je »groznicu špekuliranja«.

U nedjelju su se mogle čuti propovijedi u kojima se poručivalo kako je Republika pretrpjela određenu božansku odmazdu, koja nije bila potpuno nezaslužena. Ljudi su u grozničavoj potrazi za bogatstvom izgubili iz vida duhovne vrijednosti. Sad su naučili lekciju.

Gotovo svi su vjerovali kako su im nebesa dovoljno dala po prstimai da opet mogu svesrdno špekulirati dalje. Novine su bile prepune analiza dobrih prilika koje se idućeg tjedna očekuju na tržištu.

Postojao je opći konsenzus kako su dionice opet jeftine i kako će, sukladno tome, doći do velike pomame za kupovanjem. Bezbrojne glasine iz brokerskih kuća, od kojih su neke možda čak i bile posljedica izvorne inspiracije, govorile su o fantastičnoj količini naloga za kupnju, koji se nagomilavaju iščekujući poboljšanje na tržištu. U udruženoj oglasnoj kampanji u novinama od ponedjeljka, burzovne tvrtke poticale su čitatelje da budu mudri i da na vrijeme iskoriste nevjerojatno povoljne tržišne prilike. »Vjerujemo«, navela je tako jedna kuća, »da ulagači koji u ovom trenutku kupe vrijednosnice, dakako uz pažljivu analizu i izbirljivost, čime se uvijek odlikuje mudro ulaganje, mogu to učiniti s potpunim povjerenjem.« U ponedjeljak je započela prava katastrofa.

96 To je ustvrdio Garet Garrett u The Saturday Evening Postu (28. prosinca 1929. godine), a g. Hoover to načelno potvrđuje u svojim memoarima. Prema g. Garrettu, konzorcij banaka zamolio je predsjednika da dade izjavu, što navodi na zaključak da je proces umirivanja javnosti, kao i pružanja podrške, b io relativno dobro organiziran.

06 Stvari postaju ozbiljnije

U jesen 1929. godine Njujorška burza postojala je u svom manje-više suvremenom ustroju već 112 godina. Tijekom svog života prošla je kroz neke teške trenutke. Osamnaestog rujna 1873. godine propala je tvrtka Јау Cooke and Companv, a gotovo izravna posljedica toga bila je propast pedeset sedam drugih burzovnih tvrtki u idućih nekoliko tjedana. Dvadeset trećeg listopada 1907. godine, u panici te godine, stope opozivoga novca dosegnule su 125 posto. Šesnaestog rujna 1920. godine - jesenski su mjeseci svojevrsna »mrtva sezona« Wall Streeta- pred vratima Morgana eksplodirala je bomba, ubivši trideset ljudi i ranivši još stotinu.

Zajedničko svim tim prijašnjim nevoljama bilo je da su, nakon što su se pojavile, odmah i prestale. Najgore razdoblje uvijek je bilo moguće dovoljno jasno prepoznati kao najgore. Jedinstvena značajka velikog sloma 1929. godine bila je da se ono najgore nastavilo dodatno pogorša­vati. Što je jednog dana izgledalo kao kraj problema, sljedećeg se dana počelo doimati kao tek početak. Situacija je bila ustrojena tako da nije mogla u većoj mjeri povećavati patnje niti u manjoj mjeri ublažavati zajedničku nesreću. Sretni špekulant koji je imao novca da^odgovori na prvi poziv za dodatnu uplatu istog trenutka dobio je još jedan, jednako hitan poziv da pronađe nova sredstva, a ako bi i taj problem uspio riješiti, pojavio bi se i treći poziv za dodatnu uplatu. Na kraju je iz špekulanta isisan sav novac koji je imao. Financijski promućurni ljudi, koji su se s tržišta sklonili na sigurno kad je došlo do prvog sloma, prirodno su se vratili na tržište kako bi iskoristili nevjerojatno jeftine ponude. (Onih spomenutih 12 894 650 dionica nije samo prodano 24. listopada; identičan je broj dionica i kupljen.) Te bi jeftine ponude zatim pretrpjele katastrofalni pad. Tako je i čovjek koji je cijelog listopada i studenoga čekao po strani da se volumen trgovanja vrati na normalui da Wall Street postane spokojno mjesto poput tržišta proizvoda, pa zatim kupio obične dionice, doživio da vrijednost tih dionica u iduća dvadeset četiri mjeseca padne na trećinu ili četvrtinu kupovne cijene.

106 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

Coolidgeovo bikovsko tržište bilo je nevjerojatan fenomen. Okrutnost kojom je likvidirano na svoj je način bila jednako nevjerojatna.

1 II.

Ponedjeljak, 28. listopada, bio je prvi dan tijekom kojeg se proces kli­maksa i antiklimaksa počeo razotkrivati ad infinitum. Bio je to još jedan strašan dan. Volumen trgovanja bio je golem, iako niži nego prethod­nog četvrtka - 9,25 milijuna dionica, a onog ispred četvrtka približno trinaest milijuna. No gubici su bili znatno gori. Timesov industrijski indeks tog je dana pao 49 bodova. General Electric pao je 48 bodova; Westinghouse 34; Tel and Tel 34. Steel je pao 18 bodova. Doista, pad je tog dana bio veći nego tijekom svih prethodnih dana panike. I opet je kašnjenje telegrafa držalo cijelu zemlju u neznanju o tome što se događa, osim spoznaje da se događa nešto loše.

Tog dana nije bilo oporavka. U trinaest i deset primijetili su Charlesa E. Mitchella kako ulazi u Morganove prostorije, nakon čega je telegraf­ski razglašena ta čarobna vijest. Steel je skočio sa 194 na 198. No nije bilo Richarda Whitneyja. U svjetlu kasnijih spoznaja čini se vjerojatno da je Mitchell išao podignuti osobni zajam. Tržište je opet oslabilo, a tijekom posljednjeg sata trgovanja vlasnika je promijenilo fenomenal­nih tri milijuna dionica - prije i nakon toga za takvo što bio je najčešće potreban cijeli dan - a cijene su pritom brzo padale.

U šesnaest i trideset bankari su se Opet okupili kod Morgana, gdje su zasjedali do osamnaest i trideset. Prema opisima, ponašali su se rezervirano, a novinarima su rekli kako se u situaciji »i dalje mogu uočiti neke osobine koje ulijevaju nadu«, iako te osobine nisu konkretno naveli. No iz izjave koju su objavili nakon sastanka postalo je jasno o čemu su raspravljali dva sata. U njoj je bilo navedeno kako svrha ban­karstva nije da održava neku konkretnu razinu cijena kako bi se time zaštitilo nečiji profit. Temeljni je cilj doći do uređenog tržišta, odnosno tržišta na kojem se ponuda po određenoj cijeni realizira kroz kupnju. Bankarima je jedino bila bitna činjenica da se nisu pojavile »teške tur­bulencije«, kako ih je nazvao g. Lamont.

Poput mnogih beznačajnih ljudi, g. Lamont i njegovi kolegeodjednom su se našli s previše obveza na tržištu koje pada. Došao je trenutak da se iznevjere obećanja. Podrška, organizirana ili neorganizirana, nije se mogla natjecati s nadmoćnom, patološkom željom za prodajom. Na sastanku su razmatrali kako se riješiti obveze podupiranja tržišta, a pritom ne unijeti još veći nemir u javnost.

S t v a r i p o s t a j u o z b i l j n i j e 107

Formula koju su smislili bila je jezovita. U četvrtak je Whitney podupro cijene i zaštitio dobit - odnosno zaustavio gubitke. Ljudi su željeli upravo to. Čovjeku koji je dionice kupio na kredit katastrofa ima samo jedno lice, a to su cijene u padu. No sad se cijenama trebalo dopustiti da padaju. Stoga je špekulantu jedina utjeha mogla biti to da će njegova propast proteći mirno i primjereno.

U to doba nije bilo međusobnog optuživanja. Naš politički život potiče ekstremni govor; a čovjek koji ima psovačkog dara svakako će biti zapažen, ako ne uvijek i ugledan. U poslovnom svijetu stvari su drukčije postavljene. Tu smo iznenađujuće uglađeni i suzdržani. Čak se i deplasirane tvrdnje ili izgovori najčešće uzimaju zdravo za gotovo, barem u javnosti. Uvečer 28. dana toga mjeseca više nitko nije »sa sigurnošću bio svjestan činjenice da su najmoćnije banke u zemlji spremne spriječiti ponovno obnavljanje panike«. Tržište se nametnulo kao impersonalna sila koja nadilazi sposobnost kontrole ijednog pojedinca, a iako tržište takvo treba biti, to je bilo prestrašno. No nitko nije napadao bankare zbog toga što su iznevjerili ljude. Čak je bilo govorkanja kako bi idućeg dana tržište moglo dobiti organiziranu podršku.

III.

Utorak, 29. listopada, bio je najrazorniji dan u povijesti Njujorške burze, a možda je bio i najrazorniji dan u povijesti tržišta. U njemu su se spojile najgore značajke svih dotad najgorih dana. Volumen trgovanja bio je znatno veći nego na Crni četvrtak; pad cijena bio je gotovo jednako snažan kao i u ponedjeljak. Nesigurnost i uznemirenost bile su jednako jake kao tijekom tih obaju dana.

Masovno je prodavanje počelo čim su se tržišta otvorila, u golemim količinama. Veliki paketi dionica nudili su se po bilo kakvoj cijeni; u prvih pola sata prodaja je bila toliko intenzivna da bi jedan dan tako žustrog trgovanja obuhvatio 33 milijuna dionica. Teške turbulencije koje su bankari trebali izbjeći nahrupile su svom silinom. Opetovano se događalo da se za niz dionica pojavi gomila naloga za prodaju, bežljednog kupcaT ZaK^na"vrijednost dionica tvrtke White Sewing Machine Company, koje su prethodnih mjeseci dosegnule najvišu vrijednost od 48, večrr prije p.'1 ' je na 11. Tijekom dana netko je došao na zgodnu ideju - prema Fredericku Lewisu Allenu, čini se da je riječ bila o jednom bistrom kuriru Burze - da ponudi kupnju određene količine dionica po cijeni od jednog dolara po dionici. U pomanjkanju

108 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

ijedne druge ponude, dotični je doista dobio te dionice.97 Naravno, opet se dogodilo da telegrafske informacije kasne - u trenutku zatvaranja to je kašnjenje iznosilo dva i pol sata. Dotad je na Njujorškoi burzi zabilježena prodaja 16 410 030 dionica, a dio prodaje sigurno je pritom ostao nezabilježen - ta je količina bila triput veća od količine koja bi donedavno bila proglašena zapanjujuće velikom. Timesov industrijski prosjek smanjio se za 43 boda, anulirajući sve dobitke prethodnih divnih dvanaest mjeseci.

Gubici bi bili i veći da pred kraj zatvaranja burze nije došlo do rasta cijena. Tako je vrijednost Steela, za koji je Whitney u četvrtak ponudio kupnju po 205, tijekom dana dosegnula 167, no pred kraj dana porasla je na 174. American Can počeo je dan uz vrijednost 130, nakon čega je pao na 110, pa se potom podigao na 120. Westinghouseova početna vrijed- nosFE>ila je 131 - krajem trećeg rujna iznosila je 28b - a onda se spustila na 100. Nakon toga je porasla na 126. No najgore su tog strašnog dana prošli investicijski trustovi. Problem nije bio samo u padu vrijednosti, nego u tome što je postalo očito da bi im vrijednost u konačnici mogla pasti na nulu. Goldman Sachs Trading Corporation pred kraj prethod­nog dana postigao je vrijednost 60. Tijekom dana pao je na 35 i ostao na toj razini, gotovo dvostruko nižoj. Blue Ridge, svojedobni izdanak poslovne grupacije na kojem je čarolija financijske poluge pokazala kako može biti razorna kad djeluje u neželjenom smjeru, prošao je puno gore. Početkom rujna prodajna cijena iznosila mu je 24. Do dvadeset četvrtog listopada pala je na 12, no relativno je dobro izdržala nevolje tog dana i dana što je uslijedio. Ujutro 29. listopada početna mu je vrijednost bila 10, nakon čega je brzo pala na 3, gubeći više od dvije trećine vrijednosti. Blue Ridge kasnije se oporavio, no drugi investicijski trustovi nisu bili te sreće; njihove se dionice uopće nisu mogle prodati.

Najgori dan na Wall Streetu napokon je završio. I opet su svjetla gorjela cijelu noć. Članovi Burze, njihovi zaposlenici i zaposlenici same Burze počeli su se već slamati od pritiska i umora. U takvim uvjetima suočavali su se sa zadatkom da pribilježe i obrade najveći volumen transakcija u povijesti. Sve to odvijalo se bez prijašnjeg uvjerenja da bi se stanje moglo poboljšati. Bilo je lako moguće da se dodatno pogorša. U jednoj tvrtki zaposlenik se srušio od iscrpljenosti, pa su ga priveli svijesti i ponovo posjeli za radni stol.

97 Only Yesterday, str. 353.

IV.

Tijekom prvog tjedna pokolj je pogodio nevine. Sudeći po nekim nazna­kama, tijekom drugog tjedna ovom procesu sravnjivanja sa zemljom, što je rasponom i naglošću bio usporediv s Lenjinovim naporima jedno desetljeće prije toga, bili su podvrgnuti dobrostojeći i bogati. Količina dionica u ponudi navodila je na zaključak da su prodaji i problemima izlsženrVelflašpekulanti. Još jedna naznaka pristigla je iz smjera uprava tvrtki. Tjedan dana ranije njihove su prostorije bile krcate, a sad su bile gotovo prazne. Oni koji su se sad našli u nevoljama, imali su mogućnost patiti daleko od tuđih pogleda.

Bankari su se dvadeset devetog listopada sastali dvaput - u podne, a zatim ponovo navečer. Nije bilo naznaka da vode akademske rasprave. To nije ni čudilo jer se tijekom dana Burzom proširila pre- strašna glasina: skupina bankara navodno ne samo da ne stabilizira tržište, već prodaje dionice! Istini za volju, ugled bankara padao je još brže od tržišta. Nakon večernjeg zasjedanja g. Lamont susreo se s novinarima s neugodnim zadatkom da demantira informaciju kako se bankari rješavaju vrijednosnica - odnosno da prodajom velikog broja dionica namjerno utječu na smanjenje cijena. Kad je novinarima ponovo objasnio, donekle nepotrebno s obzirom na zbivanja tog dana, kako bankari nisu tu da bi održali određenu razinu cijena, Lamont je zaključio sljedeće: »Bankari su nastavili surađivati, a surađivat će i dalje, kako bi pružili potporu tržištu, i ne namjeravaju prodavati dionice.« No kasnije se otkrilo kako je Albert H. Wiggin iz Chasea osobno bio prekratak za nekoliko milijuna dolara. Njegova suradnička podrška, koja bi ga opako stajala da je doista bila uspješna, imala je zanimljiv element proturječnosti u sebi.

Tako je završila »organizirana podrška«. Ta se fraza tu i tamo poja­vila tijekom idućih nekoliko dana, no nitko je više nije promatrao kao spomena vrijedan razlog za nadu. Malo je ljudi koji su ikad izgubili svoj status toliko munjevito kao njujorški bankari tijekom pet dana od 24. do 29. listopada. Slom 24. listopada bio je znak korporacijama i bankama izvan grada, koje su se prepuštale uživanju u kamatnim stopama od 10i više posto, da povuku novac s Wall Streeta. Između 23. i 30. listopada, kad je došlo do pada vrijednosti i likvidiranja maržnog računa (margin account) volumen brokerskih zajmova pao je za više od milijardu. No korporacije i banke izvan grada odgovorile su na užasne vijesti iz New Yorka tako da su povukle natrag k sebi više od dvije milijarde - iako

njihova sredstva zapravo nikad nisu bila ozbiljno ugrožena. Njujorške banke uskočile su u taj golemi jaz što su ga za sobom ostavili privremeni financijaši i tijekom prvog tjedna krize povećali su svoje zajmove za otprilike milijardu. To je bio hrabar korak. Da su njujorške banke pokle­knule pred sveopćim strahom, sveopćim mukama bila bi pridodana i novčarska panika. Dionice bi se i dalje jeftino prodavale jer vlasnici ne bi ni po kojoj cijeni mogli pozajmiti novac da pokriju obveze. Činjenica da su banke to uspjele spriječiti njihovo je veliko postignuće, zbog kojega su im trebali biti zahvalni svi vlasnici dionica. No banke nisu za to dobile nikakvo priznanje. Ljudi su se jedino sjećali toga da su banke odlučile obuzdati veliki pad cijena i da u tome nisu uspjele.

Unatoč laskavoj pretpostavci kako vrijedi suprotno, ljudi se zapravo uvijek spremno pomire s moći. Malo je razloga vjerovati da je moć velikih bankara, dok je još vladao dojam da bankari imaju moć, u javnosti nailazila na veliko ogorčenje. No kao što svjedoče duhovi brojnih diktatora, od Julija Cezara do Benita Mussolinija, ljudi su vrlo strogi prema onima koji imaju moć, pa je onda izgube, ili im ona bude uništena. Tada se ljutnja zbog prijašnje arogancije udružuje s prezirom prema sadašnjoj slabosti. Žrtva ili njezin leš tako moraju proći kroz sva moguća poniženja.

Takva je bila sudbina bankara. Tijekom idućeg desetljeća bili su lak plijen kongresnih odbora, sudova, medija i komičara. Uzrok su bile velike pretenzije i veliki neuspjesi iz tog doba. Bankar ne mora biti popularan; štoviše, dobar bankar u zdravom kapitalističkom društvu vjerojatno bi trebao nailaziti na popriličnu antipatiju. Ljudi ne žele povjeriti svoj novac nekome tko se pod svaku cijenu želi nekome svidjeti, nego mizantropu koji je u stanju reći ne. Međutim, bankar ne smije ostavljati jalov, neučinkovit ili neodređeno budalast dojam. Nasuprot strogoj moći što je izvirala iz Morgana 1907. godine, upravo takav dojam ostavili su njegovi nasljednici 1929. godine, odnosno upravo je takav dojam stvoren o njima.

Neuspjeh bankara nije u potpunosti lišio zajednicu konstruktivnog liderstva. Tu se našao gradonačelnik James J. Walker. Nastupajući na sastanku filmaša tog utorka, apelirao je na njih da »snimaju filmove koji će obnoviti hrabrost i nadu u srcima ljudi.«

V.

Na samoj Burzi pojavio se snažan osjećaj da bi se hrabrost i nada najbolje mogle obnoviti tako da se Burza naprosto zatvori na neko vrijeme. Taj osjećaj je tijekom nekoliko dana dobivao na snazi. Sad mu je pristizala

v i T i n p u ■ i u i ii u « w i i | n i | *

podrška zbog jednostavne okolnosti: svima je očajnički trebao san. Zaposlenici nekih tvrtki s Burze već se danima nisu pojavili kod kuće. Hotelske sobe u središtu New Yorka naplaćivale su se po najskupljim tarifama, a restorani u financijskom području grada radili su po pet­naest do dvadeset sati dnevno. Živci su bili tanki, a pogreške sve češće. Nakon zatvaranja tržišta u utorak jedan je broker pronašao veliki koš za smeće pun neprovedenih naloga koje je stavio na stranu da im se uskoro posveti, no u međuvremenu je sasvim zaboravio na njih.98 Jednom klijentu s problematičnim maržnim računom, dvaput su prodali portfelj. Mnogim tvrtkama trebalo je neko vrijeme da shvate jesu li još solventne. Burzovne tvrtke zapravo nisu činile velike pogreške, iako je jedna tvrtka sama sebi proglasila stečaj zbog administrativne pogreške jednog zaposlenika koji je bio u krajnjem stadiju iscrpljenosti.99

No zatvaranje Burze nije mala stvar. Moglo bi na neki način nave­sti na zaključak da su dionice izgubile svu svoju vrijednost, pri čemu nitko ne bi bio u stanju predvidjeti posljedice. U svakom slučaju, vrijednosnice bi istog trenutka postale duboko zamrznuta imovina. To bi se jako loše odrazilo na potpuno solventne investitore koji bi ih poželjeli prodati ili iskoristiti kao jamstvo. A prije ili kasnije razvilo bi se novo, »nisko« tržište na kojem bi pojedinci neformalno raspolagali dionicama i prodavali ih onim, sve malobrojnijim pojedincima koji bi ih uopće poželjeli kupiti.

Godine 1929. Njujorška burza u osnovi je bila u ovlasti svojih članica. Osim općenitih pravila u vezi s provedbom poslovnih operacija i sprje­čavanjem prevara, nije bila podložna važnim državnim ili saveznim zakonskim odredbama. To je značilo da je uživala nezanemarivu spo­sobnost upravljanja samom sobom. Zakone koji su regulirali trgovanje na burzi trebalo je provoditi i provjeriti u praksi. Dionice je trebalo odobravati za izlistavanje. Trebalo je upravljati zgradom i drugim aspektima Burze. Kao i u slučaju Kongresa Sjedinjenih Država, većinu tog posla obavljali su odbori. (Tim je odborima pak dominirala nešto manja skupina ljudi koji su navikli na upravljanje i od kojih se očekivalo da upravljaju situacijom.) Odluku o zatvaranju Burze trebao je donijeti Upravni odbor, tijelo od četrdesetak članova. Sama spoznaja da se to tijelo sastaje gotovo bi sigurno imala neželjeni utjecaj na tržište.

98 Allen, op.cit., str. 334.

99 The Work o f the S tock Exchange in the Panic o f 1929., govor R icharda Whitneyja pred Bostonskim udruženjem burzovnih tvrtk i (Boston: 10. lipnja 1930.), str. 16, 17. Whitneyjev prikaz događaja 29. listopada i kasnije u nastavku dolazi iz istog izvora.

Unatoč tome sastanak se doista održao u utorak, 29. listopa. Prizemlje Burze, gdje se trgovalo dionicama, članovi odbora napustili su u skupi­nama po dvoje-troje ne odlazeći u prostoriju za redovite sastanke, već kat niže, u ured predsjednika Stock Clearing Corporationa. Nekoliko mjeseci kasnije, vršitelj dužnosti predsjednika Whitney opisao je taj sastanak pokazavši poseban talent za slikovito predočivanje situacije. »Ured u kojem su se sastali nije bio namijenjen velikim sastancima te vrste, pa je, zahvaljujući tome, većina guvernera morala stajati, ili sjediti na stolovima. Kako je sastanak odmicao, panika je sve više ovladavala trgovcima. Svakih nekoliko minuta objavljivale su se najnovije cijene, a podaci su brzo i neopozivo tonuli. Osjećaje nazočnih otkrivala je navika da pale cigarete jednu za drugom, pri čemu bi povukli dim ili dva, ugasili cigaretu i zapalili novu - skučena prostorija zbog toga je uskoro poplavjela od dima i postala vrlo zagušljiva.«

Posljedica tih nervoznih rasprava svela se na odluku da se uvečer održi novi sastanak. Do večeri se ostvario novi rast cijena, pa je done­sena odluka da Burza bude otvorena i sljedećeg dana.

Sljedećeg dana smislili su novu formulu. Burza treba ostati otvorena. No radit će skraćeno tijekom nekih posebnih praznika, a to će se objaviti čim tržište dovoljno ojača da podnese tu vijest.

Mnogi su i dalje željeli da se Burza sasvim zatvori. Whitney je, nesumnjivo uz određenu dozu pretjerivanja, kasnije rekao da su u danima koji su uslijedili »mjerodavni ljudi Burze vodili život progo­njenih zvijeri, sve dok u konačnici svima nije sinulo kako je poželjno da tržište ostane otvoreno.«

VI.

Idućeg dana aktivirale su se sile što s vremena na vrijeme donesu spa­senje upravo u trenutku kad se doima da je ono nemoguće. Dionice su prekrasno i čudesno rasle iako je volumen trgovanja i dalje bio izniman. Times&» industrijski indeks porastao Je tog dana 3Î bođ, anulirajući time

~ »

dobar dio strašnih gubitaka tijekom prethodnog dana. Nika nitko neće saznati zašto je đošTo 36TôgT>poravKSTSvakako, to ne možemo pripi­sati organiziranoj podršci. Možda je prije bilo zaslužno organizirano umirivanje. Uvečer 29. listopada dr. Julius Klein, pomoćnik ministra trgovine, prijatelj predsjednika Hoovera i viši apostol službenih eko­nomskih gledišta nastupio je u radijskom programu kako bi podsjetio zemlju da je predsjednik Hoover rekao kako su »ekonomski temelji

S t v a r i p o a t a j u o z b i l j n i j e 113

naše zemlje« i dalje čvrsti. Samouvjereno je dodao: »Ključna stvar koju želim naglasiti jest činjenica da je veći dio ekonomije u osnovi stabilan.« U srijedu je Waddill Catchings iz kuće Goldman Sachs po povratku s putovanja izrazio mišljenje kako su opći poslovni uvjeti »bez sumnje u osnovi zdravi«. (To se u tom trenutku nije moglo neopozivo ustvrditi za cijeli Goldman Sachs.) Arthur Brisbane poručio je čitateljima Hearsta: »Ako ste izgubili novac, možete se utješili tako da se prisjetite svih onih ljudi kojima je naređeno da napuste svoje domove.«

Možda je i važnije od toga što je nakon nekoliko desetljeća iz Pocantico Hillsa stigla prva izjava za javnost Johna D. Rockefellera. Koliko dostu­pne informacije daju naslutiti, izjavu je dao spontano. Međutim, netko je na Wall Streetu - možda netko tko je bio svjestan činjenice da bi još jedan apel usmjeren prema predsjedniku Hooveru s nastojanjem da dotični kaže nešto konkretno i ohrabrujuće o dionicama bio potpuno beskoristan - po svemu sudeći shvatio da Rockefellerova izjava može biti jedino još utjecajnija od predsjednikove. Izjava je glasila ovako: »U uvjerenju da su temeljni uvjeti u zemlji zdravi... moj sin i ja već nekoliko dana kupujemo kvalitetne redovite dionice.« Izjava je naišla na opće odobravanje, iako je Eddie Cantor, po vlastitom opisu komičar, autor, statističar i žrtva, kasnije komentirao: »Pa, naravno da kupuje - kome je drugom uopće još ostalo novca na raspolaganju?«100

Općeprihvaćeno objašnjenje čuda od srijede na Wall Streetu nije se ticalo riječi ohrabrenja, već vijesti o dividendama iz prethodnog dana. I to je, bez velike sumnje, bilo donekle organizirano. U.S. Steel najavio je dodatne dividende; American Can nije samo najavio dodatne dividende, već je povećao redovite. Te zalutale sunčeve zrake naišle su na svesrdnu dobrodošlicu u mračnim kanjonima središta Manhattana.

Neposredno prije no što je pristigla Rockefellerova izjava, situacija na Burzi izgledala je dovoljno dobro da je Richard Whitney smogao hrabrosti najaviti kako se tržište neće otvoriti prije podneva idućeg dana (utorka) te da će u petak i subotu ostati zatvoreno. Najava je dočekana s veseljem. Živci su očito prekoračili granicu slamanja. Na La Salle Streetu u Chicagu jedan dječak opalio je petardu. Poput munje proširila se glasina da gangsteri koji su izgubili novac na dionicama pucaju po ulici. Navodno je pristiglo nekoliko policijskih automobila kako bi im pomoglo da svoje gubitke prebrode kao pristojni ljudi. U New Yorku su iz rijeke Hudson izvadili tijelo jednog burzovnog posrednika. U

100 Ceught ShortI A Sega o f Wailing Wall Street (New York: Simon and Schuster, 1929- n.s. (»nakon sloma«), str. 31.

114 V E L I K I S L O M 1 8 2 9

džepovima su mu pronašli 9,40 dolara sitniša i nekoliko potvrda za uplatu burzovne jamčevine.

• VII.

Tijekom kratkog razdoblja trgovanja u četvrtak, 31. listopada, u razmjeni Џ se našlo preko sedam milijuna dionica, a tržište je ostvarilo još jedan

pristojan probitak. Timesov industrijski indeks porastao je 21 bod. Tjedni rezultati banke Federalnih rezervi pokazali su pad brokerskih zajmova od više od milijarde, što je bio najveći zabilježeni tjedni pad. Zahtjevi za maržom već su bili srezani na 25 posto; sad su banke Federalnih rezervi snizile rediskontnu stopu sa 6 na 5 posto. Banke Federalnih rezervi također su krenule u intenzivnu kupnju obveznica na otvorenom tržištu kako bi se olakšala situacija i liberalizirala opskrba kreditima. Razdoblje rasta je prekinuto; ograničenja o kojima se prije razmišljalo mogla su ustupiti mjesto politici aktivnog poticanja tržišta. Uza sve te kobne znakove tržište se zatvorilo tijekom petka, subote i nedjelje. To nisu bili dani odmora. Brokerski uredi radili su punom parom, a Burza je bila otvorena za dovršetak transakcija i ispravljanje bezbrojnih nesporazuma i pogrešaka. Dalo se primijetiti kako posjetitelji galerije za goste u petak nisu mogli zaključiti da je tržište mirovalo.

Tijekom vikenda pojavila se jedna loša vijest. To je bila subotnja najava propasti Foshayjevih poslovnih pothvata u Minneapolisu u vrijednosti od 20 milijuna dolara. Foshay je posjedovao komunalne službe u dvana- estak država SAD-a, Kanadi, Meksiku i Srednjoj Americi, kao i portfelj hotela, mlinova, banaka, proizvodnih i maloprodajnih tvrtki, gdje god je bilo moguće doći u vlasništvo tih tvrtki. Obelisk od 32 kata, simbol poslovnog carstva koji i danas dominira vizurom Minneapolisa, još u kolovozu svečano je otvorio ministar obrane James W. Good. (Ministar Good proglasio ga je »nacionalnim spomenikom Sjeverozapada«.)101 Prema svim parametrima, osim onim potpuno tehničkim, Foshay je u to slavljeničko doba već bio u stečaju. Hoće li preživjeti, ovisilo je o nje­govoj sposobnosti da nastavi prodavati dionice građanima. Slom tržišta eliminirao je taj izvor prihoda i prisilio ga da ovisi o skroz nedostatnoj zaradi poduzeća u sklopu svoga poslovnog carstva.

Na svkm drugim područjima vijesti su bez iznimke bile dobre. Alfred P. .Sloan mlađi, predsjednik korporacije General Motors, rekao je: »Poslovna je situacija zdrava.« Ford Motor Company naglasio je

101 Investment News, 16. listopada 1929., str. 538.

S t v a r i p o s t a j u o t b t i i n i j e

slično uvjerenje, najavljujući opće smanjenje svojih cijena: »...smatramo da je taj korak najbolji doprinos koji možemo dati kako bismo osigurali nastavak dobrog poslovanja.« Roadster je tako pojeftinio s 450 na 435

j dolara; Phaeton s 460 na 440 dolara; Tudor Sedan s 525 na 500 dolara. Tijekom triju dana, koliko je tržište bilo zatvoreno, novine su objavlji­vale izvješća o porastu broja naloga za kupnju dionica, a ti su tekstovi na neki neodređeni način bili uvjerljiviji no tjedan dana ranije. Tržište je, uostalom, zatvoreno nakon sjajnoga dvodnevnog rasta cijena. Kao što je naglasio Barron's, čovjek je odjednom mogao povjerovati da se kroz dionice prodaju i »nekadašnje nade i romantika«. U ponedjeljak je objavljen oglas za koji je institucija Commercial National Bank and Trust Company unajmila pet stupaca u Timesu kako bi obavijestila javnosto svom »...uvjerenju i povjerenju u činjenicu da su opći industrijski i poslovni uvjeti u zemlji u temeljima zdravi i u osnovi neoštećeni«.

Tog je dana tržište doživjelo još jedan strašan pad.

VIII.Tijekom vikenda na financijsku je zajednicu gotovo sigurno utjecao vlastiti spontani napor uložen u popravljanje raspoloženja. Novine su opisale reakcije profesionalaca na Wall Streetu kao reakcije posvemašnje nevjerice, iznenađenja i šoka. Volumen trgovanja bio je manji no tjedan dana ranije, ali i dalje dobrano iznad šest milijuna. Cijeli popis bio je slab; pojedina izdanja pretrpjela su velike gubitke; Timesov industrijski indeks pao je tog dana 22 boda. U usporedbi sa svime, osim s prethod­nim tjednom, to je bilo vrlo loše. U usporedbi s velikim nadama što su ih ljudi gajili u vezi s tim danom, situacija je bila vrlo uznemirujuća.

Objašnjenja su bila raznolika. Ponovo se pojavila glasina kako »organizirana podrška« prodaje dionice, a gospodin Lamont, kad se susreo s novinarima, dodao je još jedan detaljčić toj, sad već zaključenoj priči. Rekao je kako ne zna je li to istina - činilo se kako »organizirana podrška« zapravo i nije pretjerano dobro organizirana. U javnosti očito nije vladalo sjajno raspoloženje. Kao i prije i poslije toga, vikend je bio razdoblje razmišljanja, a iz razmišljanja je proizišao pesimizam i odluka da se prodaju dionice. Zato su, kao i svakog ponedjeljka, u velikom broju počeli pristizati nalozi za prodaju, neovisno o tome koliko su pojedincima mogli dobro izgledati površni znakovi oporavka.

Također je postalo očito kako investicijski trustovi, koji su se svojedobno doživljavali kao kamen temeljac visoke vrijednosti tržišta i spontana

] Hi V E L I K I B L O M 1 B 2 B

obrana protiv sloma, zapravo postaju dubinski izvor slabosti. Zakonitost financijske poluge, o kojoj su ljudi prije samo dva tjedna govorili tako obaviješteno, pa čak i privrženo, počela je snažno djelovati u neželjenom smjeru. Nevjerojatnom se brzinom strmoglavljivala vrijednost redovitih dionica investicijskih trustova. Kao i ranije, vrijedi promotriti slučaj tipič­noga, malog investicijskog trusta. Pretpostavimo da je taj investicijski trust početkom listopada držao vrijednosnice u vlasništvu građana s tržišnom vrijednošću od 10 milijuna dolara. Od toga je polovina bila u obliku redovitih dionica, a polovina u obveznicama i povlaštenim dio­nicama. Te su vrijednosnice bile u potpunosti pokrivene trenutačnom tržišnom vrijednošću vrijednosnih papira u vlasništvu. Drugim riječima, u portfelju investicijskog trusta nalazili su se vrijednosni papiri čija je tržišna vrijednost također iznosila 10 milijuna dolara.

Vrijednost reprezentativnog portfelja vrijednosnica u vlasništvu takvog investicijskog trusta početkom studenoga vjerojatno bi se smanjila za otprilike polovicu. (Vrijednost dobrog dijela tih vrijednosnica i dalje bi bila pristojna, gledajući iz perspektive kasnijih zbivanja; četvrtoga studenog najniža vrijednost vrijednosnica tvrtke Tel and Tel iznosila je 233, General Electrica 234, a Steela 183.) Nova vrijednost portfelja u iznosu od 5 000 000 dolara bila bi dovoljna tek da pokrije obveznice i povlaštene dionice. Redovite dionice u pozadini više ne bi imale ništa osim očekivanja, koja nipošto nisu bila visoka. Te su dionice u osnovi bile bezvrijedne.

Ta nemilosrdna geometrijska progresija nije bila iznimka. Upravo suprotno, djelovala je u slučaju svih dionica investicijskih trustova koji su se oslanjali o zakonitost financijske poluge. Do početka studenoga dionice većine investicijskih trustova više se doslovce nisu mogle prodati. Da stvari budu gore, dobrim dijelom tih dionica trgovalo se neformalno, ili na sporednim burzama, gdje je kupaca bilo vrlo malo, a tržište je bilo slabo.

Nikad kao u to doba nije većem broju ljudi hitnije trebalo više novca. Glasina da je nekog čovjeka tržište »zateklo« bio je znak njegovim vje­rovnicima da se obruše na njega poput skakavaca. Mnogi ljudi koji su se suočili s problemima dok su pokušavali ispuniti financijske obveze željeli su prodati dio dionica kako bi mogli zadržati ostatak, i tako u svojoj nesreći spasiti barem nešto. No ti su ljudi odjednom otkrili kako je vrijednosnice u investicijskim trustovima nemoguće prodati za bilo kakav spomena vrijedan iznos, a možda čak i za zanemariv iznos. Zbog toga su bili prisiljeni prodavati svoje dobre vrijednosnice.

S t v a r i p o • t e i u o r o i i f f i t ) «

Standardne dionice poput onih Steela, General Motorsa, Tel and Tela tako su u nenormalnoj količini počele pristizati na tržište, što je imalo već posve očit učinak na cijene. Veliki rast investicijskih trustova završio je kao jedinstvena manifestacija Greshamova zakona, po kojemu loše dionice istiskuju dobre.

Stabilizirajući učinak golemih novčanih resursa investicijskih tru­stova također se pokazao kao fatamorgana. Početkom jeseni novčani resursi i likvidnost investicijskih trustova bili su na visokoj razini. Mnogo investicijskih trustova privukli su lijepi povrati što su se mogli ostvariti na call-tržištu. (Spekulativni se krug zatvorio. Ljudi koji su špekulirali dionicama investicijskih trustova u konačnici su zapravo ulagali u institucije koje su pružale sredstva za financiranje njihovih špekulacija.) No sada, kad je financijska poluga počela djelovati u suprot­nom smjeru, uprave investicijskih trustova puno je više brinuo pad vrijednosti njihovih dionica nego negativna kretanja dionica u cjelini. Investicijski trustovi intenzivno su ulagali jedni u druge. Posljedica toga bila je da se pad Blue Ridgea jako loše odrazio na Shenandoah, a rezultat u vidu Shenandoahova kolapsa bio je još strasniji po Goldman Sachs Trading Corporation.

U takvim uvjetima mnogo se investicijskih trustova koristilo dostu­pnom gotovinom očajnički nastojeći poduprijeti vlastite dionice. Međutim, postojala je golema razlika između toga da svoje dionice kupuju sada, kad su ljudi željeli prodavati dionice, i prošlog proljeća, kad su ih kupo­vali - kao što je to učinio Goldman Sachs Trading Corporation - tijekom razdoblja sveopćeg kupovanja, zbog čega je posljedična konkurencija dovela do kontinuiranog rasta cijena. Sad je gotovine ponestalo, a dionica je bilo u izobilju, pa se na cijenama isprva nije mogao primijetiti učinak, barem ne zadugo. Ono što je prije šest mjeseci bio briljantan financijski manevar, pretvorilo se u fiskalno samouništenje. U konačnici, tvrtka koja kupuje vlastite dionice čini dijametralnu suprotnost prodaji dionica. A prodajom dionica tvrtke tipično rastu.

Ipak, ništa od ovoga nije tog trenutka bilo očito. Ako je čovjek nekoć bio financijski genij, vjera u vlastitu genijalnost ne nestaje preko noći. Ispaćenom, no nepokolebanom geniju podupiranje dionica vlastite tvrtkei dalje se doimalo kao hrabar, maštovit i učinkovit pristup. Štoviše, to se doimalo kao jedina alternativa sporoj, ali sigurnoj smrti. Stoga su uprave investicijskih trustova, u mjeri u kojoj su im to dopuštali goto­vinski resursi, odabirale bržu, iako jednako sigurnu, smrt. Kupovale su vlastite, bezvrijedne dionice. Često se događalo da jedna skupina

118 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

ljudi prevari drugu. Jesen 1929. godine bilo je možda prvo razdoblje kad su ljudi u velikoj mjeri uspijevali prevariti same sebe.

Došao je trenutak da dovršimo kroniku o posljednjih nekoliko dana krize. •

IX.

Utorak, 5. studenoga bio je dan izbora, a tržište se zatvorilo na cijeli dan. U utrci za njujorškog gradonačelnika demokratski gradonačelnik James J. Walker ostvario je premoćnu pobjedu nad svojim republikanskim izazivačem imenom F. H. La Guardia, kojega su demokrati prokazivali kao socijalista. Babson je u svojoj izjavi pozvao na trezvenost, razumno rasuđivanje, promišljenu hrabrost i staromodni zdrav razum. U srijedu se tržište ponovo nakratko, na tri sata otvorilo, što je bio novi pristup burze. Bio je to kompromis u vezi s idejom da se burza sasvim zatvori, postignut prethodnog tjedna. Trgovalo se s približno šest milijuna dio­nica, što bi bio ekvivalent deset milijuna dionica da se radilo uobičajeno vrijeme. Došlo je do još jednoga mučnog pada cijena. Početna vrijednost U.S. Steela bila je 181, a onda je u seriji »grozničavih posrtanja«, kako su to opisale jedne novine, pala na 165. Auburn Automobile izgubio je 66 bodova; Otis Elevator 45. Timesov industrijski indeks pao je tijekom tog dana 37 bodova, odnosno samo 6 bodova manje no onog strašnog utorka prije osam dana. Gdje će sve to uopće završiti?

Pristigle su i uznemirujuće vijesti izvan samog tržišta. Činilo se kako se ekonomski temelji pogoršavaju. Tjedni podaci o prijevozu tereta pokazali su velik pad u usporedbi s prethodnom godinom. Vrijednost čelika značajno je pala u usporedbi s prethodnim tjednom. Još je ozbilj­nije bilo to što se pad proširio i na robno tržište. Prethodnih dana to je tržište pokazivalo neke popratne simptome u odnosu na burzu. Te je srijede imalo svojih problema. Pamuk je drastično pao tijekom najgoreg razdoblja trgovanja u nizu tjedana. Neki su spominjali »paniku« na tržištu pšenice, jer su u podne cijene pale vertikalno.

U četvrtak se tržište smirilo i pokazalo blagi uzlazni trend, no u petak je došlo do manjeg pada. Ljudi su imali na raspolaganju još jedan vikend za kontemplaciju. Ovog puta nije se govorilo o nagomilavanju naloga za kupnju; doista, bilo je malo dobrih vijesti. U ponedjeljak, 11. studenoga, došlo je do još jednoga drastičnog, strmoglavog pada. Iduća dva dana trgovalo se intenzivno - Burza je i dalje radila skraćeno - a cijene su još više pale. U tim trima danima, 11., 12. i 13. studenoga, Timesov indeks pao je dodatnih 50 bodova.

■ I v i n p O f t t « | U O I D 111 П 11 •

Od svih dana sloma ti su dani bez sumnje bili najturobniji. Organizirana podrška doživjela je neuspjeh. Čak je na neko vrijeme i organizirano umirivanje prestalo. Sve što je preostalo bio je zajedljiv humor. Moglo se primijetiti kako su zahtjevi za podmirenjem obveza, što ih je tog tjedna dostavljao Western Union, dolazili uz malu naljepnicu: »Sjetite se svojih najmilijih kod kuće i pošaljite im lijepi brzojav za Dan zahvalnosti, jer to je pravi američki način da obilježite važan američki praznik.« Recepcioneri u hotelima u središtu grada navodno su pitali goste žele li sobu za spavanje ili za skakanje. Dvije su osobe držeći se za ruke skočile s visokog prozora hotela »Ritz«. Zajednički su ulagale na tržištu. Wall Street Journal u biblijskom stilu poručio je čitateljima: »Nemoj se pokolebati, boj se tržišta i pridržavaj se riječi prodavača obveznica.« Financijski urednik Timesa, koji je u međuvremenu počeo izražavati zadovoljstvo zbog sloma, a možda je čak došao do zaključka da je tržišni pad otišao predaleko, napisao je sljedeće: »Vjerojatno nitko iz sadašnjeg naraštaja neće više moći govoriti... o 'zdravoj reakciji' tržišta. Puno je već naznaka da je ta fraza potpuno zastarjela.«

07 Što je uslijedilo nakon sloma1. dio

Otprilike tjedan dana nakon Crnog četvrtka, londonski tabloidi razdra­gano su javljali o scenama iz središta New Yorka. Spekulanti su se bacali s prozora; pješaci su pažljivo koračali, zaobilazeći trupla palih financijaša. Američki dopisnik Economista napisao je gnjevni komentar za svoj časopis, protestirajući protiv te slike imaginarnog pokolja.

U Sjedinjenim Državama val samoubojstava, koji je navodno uslijedio nakon sloma burzet nastao je dio legende o 1929 godini. Tog vala zapravo uopće nije bilo. Nekoliko godina prije 1929. godine stopa samoubojstava već je postupno rasla. Nastavila se povećavati i tijekom te godine, s dodatnim, i puno oštrijim povećanjem 1930., 1931. i 1932. godine - to su bile godine kad je mnogo drugih stvari, osim burze, navodilo ljude na zaključak da se više ne isplati živjeti. Statistika za Njujorčane, za koje bismo mogli pretpostaviti kako su zbog posebne bliskosti tržištu bili posebno skloni samouništenju, pokazuje tek blago odstupanje od statistike za zemlju u cjelini. Budući da je mit o samoubojstvima tako čvrsto ukorijenjen, korisno je pružiti detaljnije podatke. Oni slijede u nastavku:

BROJ SAMOUBOJSTAVA NA 100 000 STANOVNIKA 1925. - 1934.

Godina Podaci za registracijsko Podaci zapodručje* New York

1925. 12,1 14,41926. 12,8 13,71927. 13,3 15,71928. 13,6 15,71929. 14,0 17,01930. 15,7 18,71931. 16,8 19,71932. 17,4 21,31933. 15,9 18,51934. 14,9 17,0

* Registracijsko područje odnosi se na veći dio zemlje u kojem se sukladno propisima izvješćuje o uzrocima smrti. Navedeni podaci su iz publikacije Vital Statistice: Spécial Reports, 1-45,1935. (Washington: Department of Commerce, Bureau of the Census, 1937.)

f t t o |« n a k o n « l o m i - p r v i d i o 191

Budući da je tržišni slom uslijedio u drugoj polovini godine, moglo se dogoditi da do značajnog povećanja broja samoubojstava dođe u drugoj polovini listopada i kasnije, a da to povećanje ipak ne utječe značajno na brojčane podatke za cijelu godinu. Međutim, za 1929. godinu postoje i podaci o uzrocima smrti razvrstani po mjesecima.102 Ti podaci pokazuju da je broj samoubojstava u listopadu i studenom bio razmjerno nizak- u listopadu je zabilježeno 1331 samoubojstvo u cijelim Sjedinjenim Američkim Državama, a u studenom 1344 samoubojstva. Samo je u trima mjesecima - u siječnju, veljači i rujnu - bilo manje ljudi koji su odlučili dignuti ruku na sebe. Za ljetnih mjeseci, dok je tržište odlično funkcioniralo, broj samoubojstava bio je znatno viši.

Možemo jedino nagađati zbog čega je nastao mit o samoubojstvima. Kao u slučaju alkoholičara i kockara, pretpostavlja se da će propali špe­kulanti biti skloni samouništenju. U doba kad je propalih špekulanata bilo u izobilju, novine i javnost možda su naprosto došli do naizgled logičnog zaključka. Možda je samoubojstvima koja bi u neko drugo doba potaknula pitanje: »Što mislite zašto je to učinio?« sada odjednom automatski pripisivan motiv: »Jadnik je sigurno nastradao u slomu burze.« Na kraju moramo naglasiti da je stopa samoubojstava tijekom kasnijih godina krize doista rasla, iako se broj samoubojstava nije oštro povećao ni u mjesecima samog sloma, ni tijekom 1929. godine u cjelini. Možda se u sjećanju dio tih tragedija jednostavno preselio godinu ili dvije ranije, u doba propasti burzi.

Dostupni podaci navode na zaključak kako su se novine i javnost naprosto uhvatili onih samoubojstava što su se doista događala i došlo se do zaključka kako ljudi na prikladan način reagiraju na svoju nesreću. Dovoljno se slučajeva smrti na ovaj ili onaj način moglo povezati s tržištem. Ubrzo nakon Crnog četvrtka priče o nasilnim oblicima samouništenja počele su se prilično redovito pojavljivati u novinama. Neobično je da klasična metoda samoubojstva nije uključivala skakanje kroz prozor s velike visine, iako jedan drugi mit tvrdi upravo obratno. Jedan je potencijalni samoubojica skočio u rijeku Schuylkill, ali se predomislio kad je upao u vodu, pa su ga izvukli iz njeT<ê~SëfTvïtke Rochester Gas and Electric odlučio se za plin. Jedan drugi mučenik polio se benzinom i zapalio. Time nije samo pobjegao od zahtjeva za podmirenjem obveza, nego je sa sobom poveo i ženu. Također se ubio i J.J. Riordan.

102 Zahvalan sam ljudima mjerodavnima za ovu vrstu statističkih podataka pri M instastvu zdravstva, obrazovanja isocijalne skrbi što su mi pružili ove podatke. Oni potječu iz publikacije M orta lity Statistics, 1929. (Washington: Department o f Commerce, Bureau of the Census).

122 VELIK I SLOM 19 2 0

Riordanova smrt popraćena je velikim naslovima u novinama od nedjelje, 10. studenoga. Novine očito nisu nanjušile priču isključivo u njegovoj smrti, već i u načinu na koji je najavljena. Riordan je bio vrlo poznat i popularan lik među njujorškim pripadnicima Demokratske stranke. Bio je zadužen za financije tijekom jedne kampanje gradona­čelnika Walkera i jedne kampanje Ala Smitha. On i Smith bili su bliski prijatelji i poslovni suradnici. A1 Smith bio je član upravnog odbora nedavno organiziranog County Trust Companyja, kojemu je Riordan bio predsjednik.

U petak, 8. studenoga, Riordan je otišao u banku, uzeo pištolj sa šaltera jednoga bankovnog blagajnika, otišao kući i upucao se. O tome su obavijestili Ala Smitha, čija tuga zbog prijateljeve smrti nije bila ublažena spoznajom kako bi ta vijest mogla potaknuti ozbiljnu navalu klijenata banke da povuku svoj novac. Pozvali su mrtvozornika, no dalj­nje obavijesti uskraćene su do idućeg dana u podne (bila je to subota), kad se banka zatvarala preko vikenda. Dugo je trajalo jer su cijenjeni mrtvozornici jednim okom gledali pokojnika, a drugim na sat.

Mrtvozornik je isprva dao naznačiti kako je službenu obavijest o smrti odgodio zbog osjećaja duboke odgovornosti prema osobama koje su položile novac u County Trust. Posrijedi je bila nenadmašiva uviđavnost; dovedena do logičnog zaključka, ta je uviđavnost podrazu­mijevala da mjerodavni liječnik svaku smrt treba promotriti u svjetlu njezinih financijskih posljedica. Kasnije se pokazalo kako je odluku zapravo donio A1 Smith. Smithov ugled bio je tolikih razmjera - kao i sveopća nervoza - da tu odluku nitko nije doveo u pitanje.

Nekoliko dana kružile su glasine kako je Riordana financijski uni­štio slom. Prijatelji su mu posthumno priskočili u pomoć, neki tako što su žestoko naglašavali da se on nikad nije previše zaigrao na tržištu. Bio je iznimno aktivan na tržištu, kako su to otkrile naknadne istrage senatskog odbora o burzi, no žurno provedena revizija poslovanja banke pokazala je kako su joj sredstva netaknuta. Ta je činjenica preko vikenda dobila puno publiciteta. Gradska administracija hrabro je najavila kako svoje depozite namjerava ostaviti u banci, što je bilo pomalo nalik tome da je izjavila kako će ostati u bliskim odnosima s političkom organi­zacijom Demokratske stranke pod nazivom Tammany Hali. Raskob je privremeno preuzeo vodeće mjesto. Nije došlo do pritiska klijenata banke. Crkva je zaključila kako je Riordan, inače katolik, bio u stanju privremenog rastrojstva, pa se može sahraniti na posvećenom mjestu. Među članovima počasne straže bili su A1 Smith, Herbert Lehman i

Bio |a u • 11 j • a 11 a п ■ K 0 п ( l a m i - p r v i a io

John J. Raskob, a među ljudima na sprovodu našli su se gradonačelnik Frank Hague, Vincent Astor, Grover Whalen, James A. Farley i tržišni mešetar M. J. Meehan.

Dvije i pol godine kasnije, u subotu, 12. ožujka 1932. godine, Ivar Kreuger ubio se u svom pariškom stanu u jedanaest sati ujutro po lokalnom vremenu. To je bilo šest sati prije zatvaranja Njujorške burze. Uz suradnju pariške policije, vijest o tome tajila se do zatvaranja tržišta. Kasnije je kongresni odbor vrlo kritički progovorio o tom kašnjenju obavijesti. Treba dodati kako je u Kreugerovu slučaju sigurnosni sustav pariške policije bio daleko od savršenstva. Prilično je sigurno da su prekooceanski igrači tog jutra počeli intenzivno prodavati vrijednosnice tvrtke Kreuger and Toli - uključujući posuđene vrijednosnice.103

II.

Burzovni slom značajnije je djelovao na pronevjere nego na samoubojstva. Pronevjera je za jednog ekonomista najzanimljiviji oblik kriminala. To je jedini oblik krađe koji uključuje vremenski parametar. Između poči- njenja kaznenog djela i njegova otkrića mogu proći tjedni, mjeseci, pa čak i godine. (Stjecajem okolnosti, to je razdoblje u kojem pronevjeritelj posjeduje svoj dobitak, a čovjek koji je žrtva pronevjere, sasvim čudno, ne osjeća gubitak. Pritom dolazi do opipljivog povećanja duševnog zadovoljstva.) U tvrtkama i bankama širom zemlje u svakom trenutku postoji određena količina neotkrivenih pronevjera - preciznije rečeno, što je pronevjereno, već se nalazi izvan tih tvrtki i banaka. Količina toga stečenog plijena mjeri se milijunima dolara. Iznos ujedno varira ovisno o poslovnom ciklusu. U dobra vremena ljudi su opušteni, puni povjerenja, a novca je u izobilju. No iako novca ima u izobilju, uvijek ima i mnogo ljudi koji ga žele imati još više. U takvim uvjetima stopa pronevjere raste, stopa otkrića pronevjere pada, a plijen se rapidno povećava. U razdoblju krize sve se to mijenja. Novac se promatra opre­zno i sumnjičavo. Za čovjeka koji njime barata svi pretpostavljaju da je nepošten, dok ne dokaže suprotno. Revizije zadiru duboko i vrlo su temeljite. Ekonomski moral drastično se poboljšava. Plijena je manje.

103 Stock Exchange Practices, siječanj 1933., d io 4., str. 1214. nadalje. Ta je prodaja bila intenzivna u petak I eubotu, no ta dva dana u zapisima Burze nisu prikazana odvojeno. G. Donald Durant, potpuno neobaviješteni američki d irektor Kreuger and Tolla, bio je u Parizu u trenutku Kreugerove sm rti i vijest o tom e poslao je brzojavom In itltu c iji Lee, Higginson and Company, u kojoj je bio partner. Čini se da je ta institucija, koja je predstavljala Kreugerovu američku investicijsku banku, svjesno odustala od toga da poduzme konkretne korake u vezi s tom viješću. Ibidem,, str. 1215­1216.

124 VELIK I SLOM 1 029

Rast, a zatim pad burzi uzrokovao je traumatične komplikacije u tim uobičajenim odnosima. Osim uobičajenih potreba za novcem, domom, obitelji i bančenjem, tijekom beema pojavila se i nova, neodo­ljiva potreba za sredstvima za ulaganje na tržištu, odnosno za uplatom burzovne jamčevine. Novca je bilo u izobilju kao rijetko kad. Ljudi su također bili iznimno puni povjerenja. Predsjednik banke koji osobno vjeruje Kreugeru, Hopsonu i Insullu očito nije bio sklon sumnjati u svoga dugogodišnjeg prijatelja blagajnika. Krajem dvadesetih godina pronevjere su naočigled rasle.

Kao što je pozitivni trend tržišta ubrzao stopu rasta, tako je i slom drastično povećao stopu otkrića pronevjera. U roku nekoliko dana osjećaj nalik sveopćem povjerenju pretvorio se u osjećaj nalik sveopćoj sumnjičavosti. Naručivale su se revizije. Uočavalo se napeto ili rastreseno ponašanje. I, najvažnije od svega, pad vrijednosti dionica doveo je do toga da zaposlenik koji je posegnuo za pronevjerom kako bi ulagao na tržištu više nije mogao prikriti svoj čin. Naprosto ga je priznao.

Otprilike tjedan dana nakon sloma, izvješća o djelatnicima koji ne uspijevaju ispuniti svoje financijske obveze bila su svakodnevna pojava. To je bilo mnogo češće od samoubojstava. Pojedinih su dana relativno kratke vijesti te vrste zauzele i više od stupca u Timesu. Iznosi su bili ponekad veliki, ponekad mali, a vijesti su pristizale odasvud.

Najspektakularnija pronevjera tog razdoblja - pandan Riordanovu samoubojstvu - bila je krađa novca iz banke Union Industrial u Flintu u državi Michigan. Procjene o količini plijena alarmantno su rasle kako je istraga napredovala, a ukupni plijen prema pisanju Literary Digesta kasnije te godine iznosio je 3 592 000 dolara.104

U početku je ta pronevjera bila stvar pojedinačne inicijative. Ne znajući o postupcima drugih, mnogi bankovni službenici počeli su potkradati. S vremenom su postali svjesni aktivnosti svojih kolega, kao što su kolege postale svjesne njihovih aktivnosti, a budući da su teško mogli prokazati jedni druge, počeli su surađivati. Pothvat je s vremenom obuhvatio otprilike dvanaestak ljudi, uključujući gotovo sve bančine ključne ljude. Pristup je bio tako dobro organiziran da su članovi skupine istog trenutka saznali da su, primjerice, ljudi zaduženi za ispitivanje poslovanja banke stigli u lokalni hotel.

Većina potkradanih sredstava bila je pohranjena u banci kako bi se posuđivala akterima na burzi. Novac je uredno poslan u New York,

104 Izdanje je objavljeno 7. prosinca 1929. godine,

no odmah povučen natrag, dok su službeni podaci i dalje pokazivali da je još tamo. Zatim je opet vraćen u New York i uložen u dionice. U proljeće 1929. godine skupina je imala dobitak od oko 100 000 dolara. Zatim je, nažalost, ostala bez novca upravo kad je tržište poletjelo u visine plavetnila ljetnog neba. To je skupinu toliko koštalo da se odlu­čila vratiti terminskoj prodaji vrijednosnica, što je i učinila neposredno prije sloma. Taj je slom, ne treba ni reći, bio smrtonosan.

Svakoga jesenskog tjedna sve je više takvih nesretnika razotkrivano u svojoj nesreći. Većinom Je bila riječ o malenim ljudima koji su preuzeli značajni rizik na tržištu, a onda uronili još dublje. Kasnije su imali još impresivnije kompanjone u svom društvu. Upravo je slom i naknadno okrutno smanjenje vrijednosti na kraju razotkrilo špekulacije Kreugera, Hopsona i Insulla novcem drugih ljudi. Dođe li u američkom gospodar­stvu ikad do trajne potpune zaposlenosti i prosperiteta, tvrtke bi veliku pozornost trebale posvetiti svojim revizorima. Jedna od korisnih strana krize jest u razotkrivanju stvari koje revizori ne uspiju pronaći. Bagehot je svojedobno primijetio: »Svaka velika kriza razotkrije pretjerane špe­kulacije brojnih kuća, u koje nitko ranije nije posumnjao.«105

III.

Sredinom studenoga 1929. godine, nakon dugog, dugog razdoblja, tržište je prestalo padati - barem na neko vrijeme. Najniža vrijednost zabilježena je u srijedu, 13. studenoga. Tog je dana završna vrijednost Timesovog industrijskog indeksa bila 224, kamo je dospjela s vrijednosti 452 ostvarene trećeg rujna, što je bilo smanjenje za gotovo polovinu vrijednosti. To je ujedno značilo pad od 82 boda - oko četvrtinu vri­jednosti - u odnosu na završnu vrijednost onog dana prije jedva dva tjedna, kad je John D. Rockefeller objelodanio kako zajedno sa svojim sinom kupuje redovite dionice. Trinaestoga studenog pojavila se još jedna priča u vezi s Rockefellerom: pročulo se da je obitelj ušla u dogovoro kupnji milijun dionica kako bi dionice tvrtke Standard Oil of New Jersey održala na vrijednosti 50. Tijekom ostatka studenoga i prosinca trend na tržištu bio je umjereno uzlazni.

Ciklus pada se iscrpio. Dovršetak ciklusa podudario se s posljed­njim naporom da se umire tržišni akteri. Nitko ne može sa sigurnošću reći da od tog napora nije bilo koristi. S jedne strane, Njujorška burza

10B Lombard Street, str. 150.

V I L I K I S L O M t 0 2 0

je najavila istragu o prodaji bez pokrića na burzi. Prethodnih tjedana pojavile su se neizbježne glasine o prodaji velikog broja dionica radi utjecaja na smanjenje cijena dionica, i o tome kako neki ljudi zarađuju pravo bogatstvo na prodaji vrijednosnica kojima ne raspolažu u trenutku prodaje. Dobroćudni ljudi, koje su opisivali zamjenicom »oni«, koji su svojedobno pridonosili tržištu, pretvorili su se u zloćudni čimbenik koji tržištu šteti i koji zarađuje na sveopćoj katastrofi. Početnih dana sloma naširoko se pričalo da je Jesse L. Livermore iz Bostona, čovjek naglašene i nesumnjivo prenapuhane reputacije kad je riječ o medvjeđim operacijama, vođa skupine ljudi koja srozava vrijednosti na tržištu. Te su glasine bile toliko uporne daje Livermore, za kojega je malo tko vjerovao daje osjetljiv na javno mnijenje, objavio formalni demanti da je uključen u bilo kakvu zavjeru snižavanja cijena. »U skromnoj mjeri u kojoj sam bio aktivan na burzi«, naveo je Livermore, »djelovao sam isključivo kao pojedinac, a tako namjeravam i nastaviti.« Već 24. listopada Wall Street Journal, tada nešto manje suzdržanih pogleda na svijet nego kasnije, žalio se kako se dionice »vrlo često prodaju prisilno, ili dok se još ne posjeduju, ili s ciljem da tržište izgleda loše.« Te su sumnje sada ovlašteni ljudi Burze nastojali raspršiti. Iz analize nije proizišlo ništa.

Puno važniji napor da че umiri tržište uložio je predsjednik Hoover. On je, po svemu sudeći, još uvijek bio ravnodušan prema sudbini burze. No nije mogao ostati ravnodušan prema temeljnim ekonomskim poka­zateljima, koji su se u međuvremenu pogoršavali iz tjedna u tjedan. Cijene su robe padale. Prijevoz roba, proizvodnja sirovog željeza i čelika, vađenje ugljena i proizvodnja automobila odreda su pokazivali silazni trend. Posljedica toga bio je pad općeg indeksa industrijske proizvodnje. Doista, taj je indeks padao puno brže nego tijekom snažne krize 1920. - 1921. godine, nakon rata. Pojavile su se alarmantne priče o padu prodaje, osobito skuplje robe. Navodilo se kako je prodaja radijskih prijamnika u New Yorku od burzovnog sloma pala za pedeset posto.

Prvi korak g. Hoovera zasnivao se na radovima Johna Maynarda Keynesa iz kasnije faze. Baš kao što bi Keynes i keynesijanci savjetovali, najavio je rezanje poreza. Stopa i za pojedince i za korporacije srezana je za cijeli jedan postotak. Time se porez na dohodak za glavu obitelji bez uzdržavanih članova obitelji i s dohotkom od 4000 dolara smanjio za dvije trećine. Čovjek s dohotkom od 5000 dolara dobio je slično smanjenje. Porez oženjenog čovjeka bez uzdržavanih članova obitelji i s dohotkom od 10 000 dolara smanjio se za polovinu. To su bila spek­takularna smanjenja, no njihov učinak nažalost je ublažila činjenica

s t o j a u u l i j e ti l i o n a k o n a l o m e - p r v i d i o 127

da su za većinu ljudi porezi koji su se smanjili i prije smanjenja bili beznačajni. Čovjeku s dohotkom od 4000 dolara godišnji porezni teret smanjio se s 5,63 na 1,88 dolara. Čovjek s dohotkom od 5000 dolara dobio je smanjenje sa 16,88 na 5,63 dolara. Za čovjeka s dohotkom od 10 000 dolara smanjenje godišnjeg poreza spustilo je porezno optereće­nje sa 120 na 65 dolara. Međutim, taj korak ipak je dobro primljen kao doprinos većoj kupovnoj moći i kao poticaj širenju poslovnih investicija i obnavljanju povjerenja općenito.

Gospodin Hoover također je sazvao seriju sastanaka na kojima se raspravljalo o stanju gospodarstva. Vodeći industrijalci, vodeći direktori željeznica, šefovi velikih komunalnih službi i važnih građevinskih tvrtki, sindikalni vođe i šefovi farmerskih organizacija redom su se sastajali s predsjednikom tijekom druge polovine studenoga. Procedura je za svaki sastanak bila ista. Došlo bi do svečanog susreta s predsjednikom, sudionici sastanka fotografirali bi se s njime, a organiziran je i razgovor s novinarima, pri čemu bi sudionici iznijeli svoja mišljenja o ekonomskim izgledima za budućnost. Te su procjene bez iznimke bile vrlo povoljne. Nakon sastanka s vodećim industrijalcima 21. studenoga, na kojemu su među ostalim sudjelovali Henry Ford, Walter Teagle, Owen D. Young, Alfred P. Sloan mlađi, Pierre du Pont, Walter Gifford i Andrew Mellon, izrazi pouzdanja bili su toliko čvrsti da je Julius Rosenwald, koji je ta­kođer sudjelovao na sastanku, rekao kako se pribojava da bi uskoro moglo doći do manjka radne snage.

Vodeći ljudi komunalnog i građevinskog sektora te željeznica bili su jednako ispunjeni nadom. Čak su i šefovi farmerskih organizacija bili manje mizantropski nastrojeni no što je u to doba bilo uobičajeno. Kasnije su objavili da su rekli predsjedniku kako je »moral u njihovom sektoru viši negoli je bio godinama.«106

Doista je bila riječ o sveobuhvatnom organiziranom umirivanju, koje je potaknulo neke od najvećih izljeva entuzijazma tog razdoblja. Jedan financijski komentator s Wall Streeta počeo je svoju priču o sastancima ovako: »'Naručite mi Maure!' bio je navodno komentar maršala Focha tijekom prve bitke na Marni... 'Naručite mi poslovne rezerve' glasila je naredba predsjednika Hoovera, suočenog s pesimističnim izvješćima iz svih područja ekonomije nakon sloma burze.« U Philadelphia Recordu odlučili su opisati predsjednika kao osobu koja je »vrlo vjerojatno

106 Magazine o f Wall Street, 14. prosinca 1929., str. 264. Spominjanje Focha i Marne u nastavku teksta potječe iz istog Izvora,

128 VELIK I SLOM 1 920

najdominantniji akter u modernoj znanosti 'inženjerskog državništva'.« U Boston Globeu naveli su kako je nacija danas svjesna da »u Bijeloj kući sjedi čovjek koji ne vjeruje u filozofiju prepuštanja prilikama, već u dinamiku upravljanja.«107

IV.

Ipak, bilo bi doista nepravedno pretpostaviti kako se predsjednik Hoover bavio jedino organiziranjem daljnjeg umirivanja. Također je obavljao jedan od najstarijih i najvažnijih - i, nažalost, jedan od najmanje

J shvaćenih - rituala američkog života. Riječ je o ritualu sastanka koji I se ne saziva da bi se nešto obavilo, već radi toga da se ne obavi ništa. U pitanju je ritual koji se i dan-danas često prakticira. Vrijedi ga malo pobliže proučiti.

Ljudi se tijekom obavljanja nekog posla mogu sastati iz niza razloga. Trebaju jedni drugima dati upute ili jedni druge u nešto uvjeriti. Moraju se dogovoriti o nastavku djelovanja. Razmišljanje među kolegama do­življavaju kao produktivniju ili manje bolnu alternativu razmišljanju nasamo. No postoji jednako puno razloga za sastanke na kojima ne dolazi ni do kakve odluke. Sastanci se održavaju jer ljudi traže društvo ili jer, u najmanju ruku, žele pobjeći od zamornih, samotnjačkih dužnosti. Žude za ugledom koji postiže čovjek što predsjeda nekim sastankom, a to ih navodi da organiziraju skupove kojima mogu predsjedati. Na kraju krajeva, postoji sastanak koji se ne saziva zato što postoji neki posao koji treba obaviti, već zato što je nužno stvoriti dojam da se nešto radi. Takvi su sastanci više od zamjene za djelovanje. Oni se vrlo često smatraju djelovanjem.

Činjenica da se na sastanku koji nije namijenjen nečemu konkretnom ne događa ništa konkretno najčešće nije ozbiljan razlog za nelagodu onih koji sudjeluju u njemu. Razvijene su bezbrojne formule kako spriječiti nelagodu. Tako se pripadnici akademske zajednice, uvelike posvećeni sastancima koji na kraju ne urode konkretnim odlukama, čvrsto oslanjaju na opravdanje koje leži u razmjeni ideja. Njima je raz­mjena ideja apsolutno dobro. Svaki sastanak na kojem se razmjenjuju ideje stoga je koristan. To je opravdanje gotovo nepokolebljivo. Vrlo je teško organizirati sastanak za koji se može reći da na njemu nisu razmijenjene nikakve ideje.

107 Oba su komentara iz Literary Digesta, 30. studenoga 1929.

S t e ] • u в M j • d 11 o n a k o n s l o m a - p r v i d i o 120

Prodavači i direktori prodaje, koji često prakticiraju tu vrstu okuplja­nja, najčešće rabe drugu vrstu opravdanja, koje ima snažnu duhovnu konotaciju. Toplina prijateljskog druženja, međuigra raznolikih osobnosti, stimulacija alkoholom i inspiracija govorništva u tom se opravdanju doživljavaju kao impulzivno jačanje usmjerenosti na aktualni zadatak. Sastanak se isplati jer dovodi do ispunjenijeg, boljeg života i prodaje veće količine robe u tjednima i mjesecima što nadolaze.

Iluzija važnosti sastanaka bez konkretnih odluka na razini velikih poslovnih direktora ovisi o nečemu sasvim drukčijem. Tu nije riječ o razmjeni ideja niti o duhovnim blagodatima prijateljevanja, već vri­jednost okupljanja proizlazi iz dostojanstvenog osjećaja što proizlazi iz moći okupljene na sastanku. Iako se ništa važno ne kaže i ne učini, važni ljudi ne mogu se sastati a da se to ne doima kao nešto važno. Čak i neka banalna zamjedba šefa velike korporacije ipak je izjava šefa velike korporacije. Ono što joj nedostaje u sadržaju, dobiva od moći i imovine u pozadini.

Ovakav tip sastanaka bez konkretnog sadržaja bio je gotovo savršen instrument u situaciji u kojoj se predsjednik Hoover našao u jesen 1929. godine. S iznimkom skromnog smanjenja poreza, predsjednik je bio vidno nesklon bilo kakvoj značajnijoj akciji vlasti u borbi protiv krize što se razvijala. U to doba nije ni bilo potpuno jasno što bi čovjek mogao učiniti. No do 1929. godine vjera javnosti u lasseiz faire uvelike je oslabila. Nijedan odgovorni politički lider nije bez rizika mogao proklamirati politiku držanja ruku podalje od problema. Sastanci bez konkretnog sadržaja u ВцеЈБТТшсГБППзи praktični izričaj laissez fairea. Nije došlo ni do kakvih pozitivnih pomaka. Istovremeno, sastanci su ostavljali dojam istinski impresivnog djelovanja. Konvencije što definiraju sastanak bez konkretnog sadržaja jamčile su da izostanak bilo kakvih odluka neće uroditi posramljenošću sudionika. Sudionici sastanaka kao mjeru važnosti sastanaka prihvatili su važnost sudionika. Novine su također surađivale kad je riječ o naglašavanju važnosti tih okupljanja. Naravno, da su učinile išta drugo, potkopale bi vrijednost sastanka kao vijesti.

U novije doba sastanci u Bijeloj kući lišeni konkretnog sadržaja - na kojem sudjeluju guverneri, industrijalci, predstavnici poslovnog svijeta, radnika i poljoprivrednika - postali su već afirmirana metoda što je koristi vlada. Neka sredstva za simuliranje djelovanja, tamo gdje je djelovanje nemoguće, zapravo su nužna za zdravu i funkcionalnu demokraciju. G. Hoover bio je 1929. godine pionir u tom području jav­ne uprave.

Kako se kriza produbljivala, o sastancima g. Hoovera počelo se govoriti kao o neuspjehu. To očito odražava jedno vrlo usko gledište na stvari.

V.

U siječnju, veljači i ožujku 1930. godine tržište vrijednosnim papirima znatno se poboljšalo. Onda je u travnju oporavak posustao, a u lipnju je došlo do novoga velikog pada. Otad nadalje, uz nekoliko iznimaka, tržište je padalo tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom i godinu za godinom, sve do lipnja 1932. godine. Stanje u kojem se tržište konačno zaustavilo bilo je takvo da se i najgora razina tijekom samoga sloma doimala vrlo respektabilnom. Možemo se prisjetiti kako se 13. studenoga 1929. Timesov industrijski indeks zaustavio na vrijednosti 224. Osmog srpnja 1932. iznosio je 58. Ta vrijednost nije bila bitno viša od pada koji je tržište doživjelo tijekom jednog jedinoga dana, 28. listopada 1929. Standard Oil of New Jersey, za koji su Rockefelleri 13. studenoga 1929. vjerovali da su ga stabilizirali na vrijednosti 50, u travnju 1932. godine pao je ispod 20. Osmog srpnja bio je na 24. U.S. Steel osmog srpnja došao je na vrijednost22. Trećeg rujna 1929. godine prodavao se čak po 262. General Motors prodavao se u bescjenje pri vrijednosti 8 osmog srpnja, u usporedbi sa 73 trećeg rujna 1929. godine. Montgomery Ward bio je na 4, kamo je pao sa 138. Tel and Tel bio je na 72, a trećeg rujna 1929. godine prodavao se po 304. Anaconda se osmog srpnja prodavala po 4. Commercial and Financial Chronicle primijetio je da su »cijene dionica proizvođača bakra toliko niske da su njihove fluktuacije gotovo nevažne.«108

Međutim, u usporedbi s drugim dijelovima tržišta vrijednost glav­nih dionica još se dobro držala. Situacija je bila mnogo gora s investi­cijskim trustovima. Blue Ridge je tijekom tjedna koji je završio osmog srpnja 1932. godine iznosio 63 centa, a Shenandoah 50 centi. United Founders i American Founders bili su na oko 50 centi, u usporedbi sa 70 za United Founders i 117 za American Founders (dolara, ne treba ni reći) na dan 3. rujna 1929. godine. Strahovi iz studenoga 1929. godine, da bi se vrijednost investicijskih trustova mogla srozati praktički na nulu, uvelike su se ispunili.

Nitko više nije nastojao sugerirati da je poslovni život prožet zdravljem, u osnovi ili bilo gdje drugdje. Tijekom tjedna koji je uključio 8. srpnja

108 Izdanje od 9. srpnja 1932.

1932. godine Iron Age objavio je kako su kapaciteti proizvodnje čelika iskorišteni 12 posto. To se smatralo svojevrsnim rekordom. Proizvodnja sirovog željeza bila je na najnižoj razini od 1896. godine. Tog se dana na Njujorškoj burzi trgovalo sa 720 278 dionica.

Prije no što se sve to dogodilo, uloženo je jako, jako puno napora da se na tržištu obnovi samopouzdanje. U tjednima sloma predsjednik Hoover mudro je primijetio: »Osobno mi iskustvo govori... da u doba gospodarskih poteškoća riječi nisu pretjerano važne.« To je čvrsto pravilo kasnije zaboravio. U prosincu je pred Kongresom rekao da su koraci koje je poduzeo - osobito oni sastanci bez konkretnog sadržaja u Bijeloj kući - »iznova uspostavili povjerenje«. U ožujku 1930. godine, nakon poplave optimističnih predviđanja koja su objavili njegovi podređeni, g. Hoover je rekao kako će najgore posljedice sloma po nezaposlenost završiti u idućih šezdeset dana. U svibnju je g. Hoover rekao kako je uvjeren »da smo sad prošli najgore i da se uz zajednički napor možemo brzo oporaviti«. Pred kraj tog mjeseca rekao je kako će ekonomija do jeseni početi normalno funkcionirati.109

Možda je svojevrsni zaključak politike umirivanja izrekao Simon D. Fess, predsjednik Republikanskog nacionalnog odbora:

»Osobe visoko pozicionirane u republikanskim krugovima počinju vjerovati da se pripremaju zajednički napori kako bi se burza iskori­stila kao metoda da se diskreditira aktualna administracija. Svaki put kad neki državni dužnosnik dade optimističnu izjavu o poslovnim uvjetima, vrijednost tržišta istog trenutka padne.«110

109 Frederick Lewis Allen, Only Yesierday, str. 340-341.

110 C itirao Edward Angly u Oh, Yeaht, str. 27, iz New York Worlda objavljenog 15. listopada 1930. godine.

08Što je uslijedilo nakon sloma2. dioSlom je uništio stotine tisuća Amerikanaca. No među istaknutim lju­dima "uajveću štetu pretrpjeli su njihovi ugledi. U tim je krugovima došlo do dramatičnog pogoršanja kad je riječ o mudrosti, sposobnosti predviđanja, a, nažalost, i o običnom poštenju.

Gledajući u cjelini, ljude koji su tijekom sloma govorili kako je eko­nomija »u osnovi zdrava« nitko nije pozivao na odgovornost zbog tih izjava. Javnost je prepoznala ritualnu prirodu njihovih riječi; ni tada ni danas nitko zapravo nije pretpostavljao da ti glasnogovornici uistinu znaju je li ekonomija zdrava ili nije. Jedna iznimka bio je gospodin Hoover. On je nesumnjivo patio zbog činjenice da je opetovano predviđao skori povratak prosperiteta. Međutim, Hoover je jednostavni poslovni ritual umirivanja pretvorio u ključni instrument javne politike. Postalo je neizbježno da ljudi taj instrument komentiraju.

Pripadnici akademske zajednice koji su se bavili predviđanjima nisu bili te sreće. Javnost je otkrila da nisu bili sveznalice. Gospodin Lawrence nestao je s Princetona. Njegov se glas među ekonomistima više nije čuo.

Harvardsko ekonomsko društvo, kao što se možemo prisjetiti, dočekalo je ljeto raspoloženo poprilično pesimistično. Taj je stav napustilo tijekom ljeta, kad je vrijednost tržišta vrijednosnih papira rasla, a poslovna se situacija doimala stabilnom. Drugoga studenog, nakon sloma, Društvo je zaključilo kako »sadašnja recesija, i u području dionica i u poslovnom svijetu, nije prethodnica poslovne depresije«. Desetoga studenog obja­vilo je svoju zapaženu procjenu kako »ozbiljna depresija poput one iz 1920. -1921. godine nije vjerojatna«. Tu je prosudbu Društvo ponovilo23. studenoga, a 21. prosinca objavilo je predviđanje za iduću godinu: »Čini se da do depresije neće doći; u proljeće očekujemo ekonomsko poboljšanje, a daljnje poboljšanje u jesen.« Osamnaestog siječnja 1930. godine Društvo je navelo sljedeće: »Postoje naznake da je najgora faza recesije završila«; prvog ožujka izjavili su da je »proizvodna aktivnost danas - ako je suditi po proteklim razdobljima smanjenja - definitivno na

ô t o j e u a l l j a d l l o n a k o n ■ I o m e - d r u g i d i o 133

putu oporavka«; dvadeset drugog ožujka smatrali su da »se opći izgledi za budućnost doimaju povoljno«; dvadeset devetog ožujka »izgledi su povoljni«; devetnaestog travnja naveli su da bi »proljetni oporavak koji smo predvidjeli prošloga studenog i prosinca do svibnja ili lipnja trebao postati jasno vidljiv«, sedamnaestog svibnja rekli su da će ekonomija »doživjeti poboljšanje ovoga ili idućeg mjeseca, energično se oporaviti u trećem tromjesečju, a krajem godine doći će do razine mnogo bolje od uobičajene«; dvadeset četvrtog svibnja sugerirali su kako uvjeti »i dalje opravdavaju« predviđanja od 17. svibnja; dvadeset prvog lipnja rekli su da će »unatoč postojećim problemima« uskoro doći do poboljšanja; dvadeset osmog lipnja ustvrdili su da »bi neregularna i proturječna kretanja u poslovnom svijetu uskoro trebala ustupiti mjesto trajnom oporavku«; devetnaestog srpnja istaknuli su da »su na djelu nesretne okolnosti zbog kojih oporavak kasni, no pokazatelji unatoč tome upućuju na značajno poboljšanje«; tridesetog kolovoza 1930. godine Društvo je ustvrdilo kako se »sadašnja depresija gotovo sasvim iscrpila.« Od tog trenutka nadalje Društvo je bilo manje optimistički nastrojeno. Petnaestoga studenog 1930. ustvrdilo je: »Trenutačno se približavamo kraju završne faze depresije.« Godinu dana kasnije, 31. studenoga 1931., ustvrdilo je: »Stabilizacija pri sadašnjoj razini depresije i te kako je moguća.«1111 ta su se kasnija predviđanja pokazala kao pretjerano optimistična. Nešto kasnije, kad je već dobrano bila načeta njegova reputacija nepogrešive institucije, Društvo je raspušteno. Harvardski profesori ekonomije prestali su proricati budućnost i opet se zaogrnuli uobičajenim plaštom poniznosti.

Profesor Irving Fisher pokušavao je svesrdno objasniti zašto je bio u krivu. Početkom studenoga 1929. godine sugerirao je kako je cijela situacija postala iracionalna te stoga onemogućuje predviđanje. U izjavi koja nije bila oličenje logičkog sklada, ustvrdio je sljedeće: »Radilo seo psihologiji panike. U pitanju je bila psihologija mase, pri čemu nije bilo presudno da su razine cijena na tržištu nerazumno visoke... pad tržišta u dobroj je mjeri bio rezultat psiholoških reakcija zbog kojih je tržište palo naprosto zato što je palo.«112 Objašnjenje nije privuklo puno pozornosti, osim u očima urednika Commercial and Financial Chroniclea. Dotični je uz jezgrovitu brutalnost primijetio: »Učeni profesor kao i

111 C itati su iz Tjednih priopćenja Društva objavljenih navedenih nadnevaka.

112 N e * York Herald Tribune, 3. studenoga 1929. C itirano prema: Commercial and Financial Chronicle , 9. studenoga 10PU

134 VEL IK I SLOM 1 9 2 9.

obično je u krivu kad govori o burzi.« Dodao je kako »rulja« nije pro­davala. »Rulju« su prodali.

Prije no što je godina završila, profesor Fisher odvažio se na novi pokušaj, ovaj put u knjizi »Slom burze - i njegove posljedice«.113 Argu­mentirao je, ovaj put točno, da su dionice dosegnule vrhunac vrijednosti, iako nešto niži nego ranije, da je slom bio velika nesreća, da je tržište raslo »uglavnom zbog razumnih i opravdanih očekivanja zarade«. Također je argumentirao da je prohibicija i dalje bila moćna pozitivna snaga u pozadini bolje poslovne produktivnosti i boljih profita te je zaključio kako su izgledi »vrlo dobri, barem za neposrednu budućnost«. Knjiga nije privukla puno pozornosti. Problem s činjenicom da je čovjek u krivu leži u tome da prorok izgubi publiku upravo kad je najviše treba da bi objasnio razloge.

U Ohiju je profesor Diče - onaj koji je spominjao parasange - časno preživio to razdoblje te ostatak života proveo pišući i podučavajući studente o financijskim pitanjima.

Ovo je prikladno mjesto da zabilježimo još jedan sretan kraj. Pothvat Goldman, Sachs and Company spasio je ime tvrtke od svojih delinkven­tnih potomaka i vratio se prijašnjoj ulozi stroge čestitosti i neumoljivog konzervativizma. Postao je poznat po poslovnim aktivnostima u naj­strožem području vrijednosnica.

II.

Dvije najveće njujorške banke, Chase i National City, jako su puno propatile u nastavku zbivanja. Naravno da ih je zahvatila opća sramota koju su pretrpjeli njujorški bankari, a što je bila posljedica velikih nada i velikih razočaranja u organiziranu podršku. No neobična nevolja i jedne i druge banke bila je činjenica da su na čelu imale tržišne igrače velikih manira.

Od tih dviju banaka sretnija je bila Chase. Albert H. Wiggin, ovisnoo trenutku, šef nadzornog i upravnog odbora i vodeći čovjek banke, bio je špekulant i burzovni mešetar, ali ne pretjerano nametljiv čovjek. Unatoč tome, tijekom 1929. godine i prije toga bio je uključen u neke zadivljujuće pothvate. Godine 1929. primio je naknadu od 275 000 dolara kao šef Chasea. Također je - barem dok je bio vodeći čovjek Chasea - vodio oko pedeset devet komunalnih, industrijskih, osiguravateljskih i

113 New York: Macmillan, 1930. C itati koji slijede jesu sa stranica 53 i 269.

è t o ) • u « l l | « d i l o n a k o n ■ l o m e - d r u g i d i o 13S

drugih korporacija, a u nekima od njih primao je pristojnu plaću. Tvrtka Armour and Company plaćala mu je 40 000 dolara zbog toga što je bio član njihova odbora za financijska pitanja; od tvrtke Brooklyn-Manhattan Transit Corporation dobivao je 20 000 godišnje, a najmanje sedam dru­gih tvrtki plaćalo mu je dvije do pet tisuća dolara godišnje.114 Mudrost i respektabilan status, pa čak ni simpatije, nisu bili jedini čimbenici u tim naknadama. Ljudi koji su plaćali taj novac bili su u načelu klijenti Chasea i njegovi potencijalni zajmoprimci. No najupečatljiviji interes g. Wiggina u slobodno vrijeme bilo je pravo jato privatnih tvrtki. Bile su to osobne holding tvrtke, od kojih je dvije iz sentimentalnih razloga nazvao po svojim kćerima. Tri druge tvrtke imale su sjedište u Kanadi iz sasvim nesentimentalnih razloga porezne politike i korporativne diskrecije.115

Te su tvrtke bile instrumenti nevjerojatno raznolikih burzovnih operacija. Tako je, na primjer, u proljeće 1929. godine tvrtka Shermar Corporation - također sentimentalnog naziva - sudjelovala s Harryjem F. Sinclairom i Arthurom W. Cuttenom u divovskom udjelu u redovi­tim dionicama tvrtke Sinclair Consolidated Oil Company. Čak i u to tolerantno doba Sinclair i Cutten doimali su se kao previše napadni kompanjoni jednoga uglednog bankara. Međutim, ta je operacija kor­poraciji Shermar donijela 891 600,37 dolara, naoko bez ulaganja.116

No aktivnosti g. Wiggina koje potpuno ostavljaju bez daha odnosile su se na banku Chase National. Te je aktivnosti u konačnici financirala sama banka Chase. U jednom uspješnom potezu s iznimno dobrim tajmingom, između 23. rujna i 4. studenoga 1929. godine, Sherman Corporation bila je uključena u short selling 42 506 dionica Chasea. (Za one kojima je short selling nerazjašnjiva misterija, to u osnovi znači da je dogovorila posudbu 42 506 dionica i zatim ih prodala po tadašnjim, iznimno dobrim cijenama. To je učinila s namjerom da isti broj dionica kasnije kupi po nižoj cijeni, kako bi pružatelju izvornih dionica posudbu platila u naravi. Profit od plaćanja dionica kupljenih po nižoj cijeni - pod nužnom pretpostavkom da su se cijene snizile - očito bi pokupio Shermar.) Cijene su doista iznimno padale; ta je poslovna operacija savršeno predosjetila slom. Zatim je 11. prosinca 1929. godine tvrtka Murlyn Corporation - koja je ime dobila po drugoj kćeri - kupila 42

114 Stock Exchange Practices, Report, 1934., str. 201-202.

115 Stock Exchange Practices, Hearings, listopad-studeni 1933., dio 6., str. 2877 nadalje.

11в Stock Exchange Practices, Report, 1934., str. 192-193.

136 VEL IK I SLOM 10 2 0

506 dionica od podružnice banke Chase National i tu kupovinu finan­cirala zajmom od 6 588 430 dolara iz banke Chase National i Shermar Corporationa. Te su se dionice rabile kako bi pokrile Shermarov short sale - drugim riječima, kako bi pokrile posudbu vrijednosnica. Profit od operacije - u doba kad je mnogo ljudi doživljavalo vrlo velike probleme- iznosio je 4 008 538 dolara.117 Zlobnici bi možda bili skloni zaključiti da je sav profit zaradila banka, kojoj su dionice pripadale, kojoj je Wiggin bio dužnosnik, i koja je osigurala novac za tu operaciju. Sva dobit zapravo je išla Wigginu. Gospodin Wiggin kasnije je branio zajmove banaka odobrene vlastitim dužnosnicima, tvrdeći da je špekuliranje vlastitim dionicama poticalo tržišni interes za instituciju. Međutim, u tom načinu razmišljanja zajmovi za financiranje ovakvih operacija dosta su problematični: proizlazi da se interes za instituciju razvija tako da se nastoji postići što lošije funkcioniranje institucije i time što niža vrijednost dionica. Kad su ga pritisnuli u vezi s tim, g. Wiggin je izrazio sumnju u vezi s pitanjem trebaju li se dužnosnici doista baviti posudbama i preprodajom dionica svoje tvrtke.

Krajem 1932. godine g. Wiggin zamolio je da ga ne izaberu ponovo za predsjednika uprave banke. Približavao se šezdeset petoj godini života i primijetio je, uz blago pretjerivanje, kako je »dugi niz godina svesrdno ulagao svu svoju energiju u poticanje rasta, dobrobiti i korisnosti banke Chase National.«118 Čini se vjerojatnim daje Winthrop W. Aldrich, koji je stigao u Chase nakon spajanja s institucijom Equitable Trust Company i koji je predstavljao strožu tradiciju komercijalnog bankarstva - Equitable su kontrolirali Rockefelleri - s vremenom zaključio kako je g. Wiggin potrošna roba.119 Izvršni odbor Chasea jednoglasnom mu je odlukom odobrio doživotnu plaću od 100 000 dolara, »kako bi se time na neki način pokrile obveze što ih ova banka ima prema g. Wigginu«.120 Kasnije se obznanilo kako je do te geste spontane velikodušnosti zapravo došlo na poticaj samog g. Wiggina. U mjesecima što su uslijedili nakon nje­gova umirovljenja aktivnosti g. Wiggina postale su predmet detaljne analize senatskog odbora. Gospodin Aldrich, njegov nasljednik, izrazio

117 Stock Exchange Practices, Hearings, listopad 1933., d io 5., str. 2304.

118 Stock Exchange Practices, Hearings, listopad 1933.., d io 5., str. 2304 nadalje.

119 G, A ldrich kasnije je izjavio pred senatskim odborom (Ibidem., str. 4020) da je b ilo općepoznato kako medu njim iprijateljima g. Wiggina, pa time, po svemu sudeći, i medu njim i g. W igginom, vladaju određene nesuglasice.

120 Ibidem., str. 2302.

l i o I« u a l l | » d i l o n a k o n a l o m a • d r u g i d i o

je iznenađenje zbog velikog broja i raznolikosti poduzeća svojega prethodnika i rekao je kako je izglasavanje doživotne plaće bilo velika pogreška. G. Wiggin kasnije se odrekao te naknade.

III.

U usporedbi s National Cityjem, problemi Chasea bili su zanemarivi. Gospodin Wiggin bio je rezerviran čovjek, kojega su neki opisivali kao osobu koja ostavlja dojam učenjaka. Šef National Cityja Charles E. Mitchell, nasuprot tome, bio je genijalan ekstrovertirani čovjek, s talentom da osvoji novinske naslovnice. Svima je bio poznat kao vodeći prorok Nove ere.

U jesen 1929. godine na Wall Streetu pojavile su se glasine da Mitchell namjerava odstupiti. Nije to učinio, a te je glasine Percy A. Rockefeller, direktor banke i suradnik u brojnim, prilično strastvenim dioničarskim operacijama, opisao kao »previše apsurdne ideje da bi ih ozbiljno uzela u obzir ijedna razumna osoba«.121 Iduće dvije ili tri godine Mitchell se nije pretjerano pojavljivao u novinama. Zatim ga je 21. ožujka 1933. godine u devet sati navečer uhitio pomoćnik državnog odvjetnika Thomas E. Dewey i optužio ga za izbjegavanje poreza na dohodak.

Mnogo činjenica nikad nije ozbiljno dovedeno u pitanje. Poput Wiggina, i Mitchell je naveliko baratao dionicama vlastite banke, iako su njegovi razlozi vjerojatno bili više obrambene prirode. Tisuću devetsto dvadeset i deveta godina bila je godina bankarskih spajanja, a Charles E. Mitchell nije bio čovjek koji bi izbjegavao trendove. Do početka jeseni 1929. godine gotovo je dovršio spajanje s bankom Corn Exchange. Direktori tih dvaju institucija već su odobrili spajanje; sve što je preostalo bila je formalna ratifikacija od dioničara. Prema prijed­logu, vlasnici Corn Exchangea mogli su birati između toga da dobiju četiri petine dionice National Cityja ili 360 dolara u gotovini po dionici. Cijena dionica National Cityja tada je premašila 500, pa je bilo izvjesno da će dioničari Corn Exchangea prihvatiti dionice.

Onda je nastupio slom. Cijena dionica National Cityja pala je na oko 425, a po bilo kojoj cijeni ispod 450 - jer četiri petine od 450 iznosi 360 dolara u gotovini - dioničari Corn Exchangea odabrali bi gotovinu. Plaćanje potrebnog iznosa svim dioničarima Corn Exchangea u gotovini stajalo bi National City oko 200 milijuna dolara. To je bilo previše, pa je

121 /nv is fm en f News, 16. studenoga 1929-, str. 546.

138 VEL IK I SLOM 1929

Mitchell pokušao spasiti dogovor. Počeo je kupovati dionice National Cityja, a tijekom tjedna u kojem je pao 28. listopada dogovorio se da će posuditi dvanaest milijuna dolara od institucije J.P Morgan and Company,.kako bi pomoću tog novca kupio još dionica. (Dvanaest milijuna bila je pozamašna suma i za Mitchella i za Morgana, čak i u to doba. Iskorišteno je samo deset milijuna, a od toga je četiri milijuna vraćeno u roku otprilike tjedan dana. Moguće je da su neki Morganovi partneri imali određene dvojbe u pogledu opravdanosti tog zajma.)

Potez nije uspio. Poput toliko drugih ljudi, i Mitchell je shvatio koliko je drukčije podupirati dionice kad svi žele prodavati, u usporedbi s onim danima, prije tek nekoliko tjedana, kad su ih svi željeli kupovati. Cijena dionica National Cityja tonula je sve niže i niže. Mitchell je dotaknuo dno svojih resursa i odustao. Nije bio trenutak za lažni ponos, pa su dioničari National Cityja, uz blagi poticaj uprave, odlučili odbaciti sada već katastrofalan dogovor. Međutim, Mitchellu je preostao golemi dug prema instituciji J.P. Morgan and Company. Dug je bio osiguran dionicama kupljenim kako bi se spasila tržišna cijena i Mitchellovom osobnom imovinom, no vrijednost toga bolno se snižavala. Do kraja godine dionice National Cityja približile su se vrijednosti 200, dok su prethodno bile iznad 500, i time su stigle blizu vrijednosti po kojoj ih je Morgan prihvatio kao jamstvo.

Sad se Mitchell suočio s još jednom nesretnom okolnošću, odnosno, drukčije rečeno, ono što je prije bila sretna okolnost, odjednom se pretvorilo u katastrofu. Kao izvršni direktor banke National City, Mitchell je zarađivao skromnih 25 000 dolara. Međutim, banka je imala sustav poticaja koji možda i dan-danas drži rekord po veliko­dušnosti. Nakon odbitka od 8 posto, 20 posto profita banke i njezine podružnice za vrijednosnice pod nazivom National City Company uplaćivano je u fond za upravu. Taj se novac dvaput godišnje dijelio između ključnih dužnosnika na način koji je morao u praksi biti vrlo zabavan. Svaki dužnosnik prvo je u bubanj ubacio nepotpisani listić s prijedlogom udjela koji bi trebao dobiti predsjednik Mitchell. Zatim je ubacio potpisani listić s procjenom vrijednosti što bi trebala pripasti svima drugim visokim akterima koji su bili u igri, isključujući pritom sebe osobno. Prosjek tih procjena predstavljao je smjernicu za Izvršni odbor banke o tome kako taj odbor treba raspodijeliti sredstva iz fonda za pojedine dužnosnike.

Godine 1928. i 1929. bile su razdoblje sjajnih profita. Mitchellovi podređeni pozitivno su ocjenjivali njegov rad. Tijekom cijele 1928.

ô t o j e u ■ 111 g d 11 o n a k o n e l o m a - d r u g ! d l o

godine njegov udio iznosio je 1 316 634Д4 dolara. Godina 1929. bila je još bolja. Dioba novca pred kraj prve polovine te godine donijela mu je, ni manje ni više nego, 1 108 000 dolara.122 Dividende i brojne druge aktivnosti dodatno su podebljale njegovu zaradu, a sve je to predstav­ljalo pozamašnu poreznu obvezu. Bilo bi jednostavno prodati određenu količinu dionica National Cityja i tako doći do poreznoga gubitka, no kao što smo primijetili, dionice su bile založene kod institucije J.P. Morgan and Company.

Unatoč tome, Mitchell je prodao dionice - i to svojoj ženi: 18 300 dionica stekla je ta dama po vrijednosti 212, iako možda toga nije bila ni svjesna, što je rezultiralo više nego zadovoljavajućim gubitkom od 2 872 305,50 dolara. Time je izbrisana cijela porezna obveza za 1929. godinu. Morgan, čini se, nije bio obaviješten o tome da su dionice promijenile vlasnika. Nešto kasnije Mitchell je ponovo preuzeo dionice od svoje žene, također po cijeni od 212. Prije toga došlo je do novoga mučnog pada cijena, pa je predsjednik Mitchell mogao dobiti dionice po cijeni od 40 da ih je kupio na otvorenom tržištu umjesto od žene. Kad ga je senator Brookhart iz države Iowa upitao o toj transakciji, Mitchell je, u napadu iskrenosti, koja mora da je užasnula njegova odvjetnika, rekao: »Iskreno govoreći, prodao sam dionice u porezne svrhe.«123 Taje iskrenost izravno dovela do njegove optužnice nekoliko tjedana kasnije.

Nakon svog svjedočenja Mitchell je dao ostavku u banci National City. Suđenje njemu u New Yorku tijekom svibnja i lipnja 1933. godine bilo je svojevrsna senzacija, iako su naslovnice u konačnici ustupile prostor još većim senzacijama što su dolazile iz Washingtona. U svomu inauguralnom govoru od 4. ožujka Roosevelt je dao obećanje da će »mjenjače novca« izbaciti iz hrama. Svi su smatrali da će prvi na redu biti Mitchell. Dvadeset drugog lipnja Mitchella je porota oslobodila svih optužaba. Zaključili su kako se prodaja s gledišta poreznih zakona odvila u dobroj vjeri. Timesov izvjestitelj, koji je pratio suđenje, imao je dojam da su i Mitchell i njegov odvjetnik presudu primili s iznenađenjem. Državni odvjetnik Cummings rekao je kako još uvijek vjeruje u sustav porote. Mitchell je kasnije nastavio svoju karijeru na Wall Streetu kao šef tvrtke Byth and Company. Vlada je pokrenula građansku parnicu u vezi s porezima i dobila presudu po kojoj je Mitchell trebao platiti 1 100 000 dolara poreza i kazni. Mitchell se žalio Vrhovnom sudu na

122 S tock Exchange Practices, Report, 1934., str. 206.

123 Ibidem , etr. 322.

140 VEL IK I SLOM 1* 2«

presudu, gdje je izgubio, i napokon se 27. prosinca 1938. godine nagodio s vlastima. Njemu u prilog valja naglasiti da je metoda kojom je nastojao smanjiti svoje porezno opterećenje u to doba bila mnogo uobičajenija nego danas. Senatske istrage 1933. i 1934. godine pokazale su kako je izbjegavanje poreza navelo i najveće uglednike da počnu ulaziti u neobične financijske odnose sa svojim ženama.124

IV.

Naša politička tradicija sklona je tome da neke pojave ili ljude rabi kao opći simbol zla. Kao simboli zla koriste se krivci čije prijestupe javnost doživljava kao tajnu sklonost cijele jedne zajednice ili klase. Marljivo tragamo za takvim ljudima, ne toliko zbog toga što ih želimo razot­kriti i kazniti kao pojedince, koliko zbog toga što unaprijed uživamo u političkoj nelagodi njihovih prijatelja koja se pojavljuje kao posljedica. Razotkrivanje nekog zlog čovjeka među prijateljima vlastitih neprija­telja već je dugo općeprihvaćena metoda kojom se osigurava političko napredovanje. Međutim, u posljednje vrijeme ta je metoda u velikoj mjeri poboljšana i rafinirana time što se danas zli postupci krivca s velikim žarom pripisuju i njegovim prijateljima i poznanicima, kao i svima koji dijele njegov način života.

Tridesetih godina dvadesetog stoljeća Wall Street je bio prepun neprijatelja. Bilo je nekih socijalista i komunista koji su vjerovali da kapitalizam treba ukinuti i očito nisu željeli da srž tog sustava ostane nepošteđena. Bilo je ljudi koji su naprosto smatrali da je Wall Street kvarno mjesto. Bilo je i onih koji nisu željeli ukmuti Wall Street, ili ih nije bilo pretjerano briga za zlo koje tamo navodno caruje, ali su uživali u tome da se posrame bogati, moćni i oholi. Bilo je onih koji su na Wall Streetu izgubili novac. Prije svega, pojavio se New Deal. Administracije Coolidgea i Hoovera sasvim su neskriveno surađivale s krupnim finan­cijskim interesima koje je simbolizirao Wall Street. S nadolaskom New Deala grijesi Wall Streeta postali su grijesi političkog neprijatelja. Što je bilo loše za Wall Street, bilo je loše za Republikansku stranku.

Za svakoga tko je tragao za simboličkim zlom na Wall Streetu - za pojedincima čije bi nepodopštine mogle stigmatizirati cijelu zajednicu - otkriće da su šefovi National Cityja i Chasea krivi za goleme promašaje činilo bi se kao gotovo idealno otkriće. To su bile dvije najpoznatije i

124 Ibidem., str. 321, 322.

S t o j a u s l i j e d i l o n a k o n « l o m a - d r u g i d i o 141

najutjecajnije banke. Što bi moglo biti bolje nego otkriti da se u njima krši zakon?

Činjenica da su nedostaci g. Wiggina i g. Mitchella naišli na svesrdnu dobrodošlicu sasvim je jasna. No u određenom smislu koji je teško definirati, oni nisu bili dio segmenta Wall Streeta prema kojem su ljudi bili najsumnjičaviji. Krimen Wall Streeta u očima njegovih klasičnih neprijatelja nije toliko ležao u njegovoj moći koliko u njegovu moralu. A središte nemorala nisu bile banke, već burze. Upravo se na burzi akteri nisu kockali jedino svojim novcem, nego i bogatstvom cijele zemlje. Upravo je burza sa svojim obećanjem brzog bogaćenja dovela do propasti mnoge dobre, ako već ne pretjerano mudre ljude - poput blagajnika lokalne banke, koji je ujedno bio član župnog odbora. Besmislene osci­lacije burze utjecale su na cijene poljoprivrednih proizvoda, vrijednost zemljišta, kao i produljenje hipotekarnih kredita. Iako su se sofisticira­nom radikalu banke mogle činiti kao pravi zlikovci, zdravorazumski populizam uperio je prst sumnje u Njujoršku burzu. Tamo je, dakle, valjalo pronaći simbol zla, ako je to ikako moguće, jer to je bila institucija0 kojoj su ljudi bili spremni povjerovati sve najgore.

Potraga za odgovarajućim zlikovcem s Burze počela je u travnju 1932. godine. Zadatak Te pripao senat'skon: odboru za bankarstvo (kasnije je postao pododbor), a upute, prožete uobičajenim infinitivom, glasile su da treba »temeljito istražiti praksu burzi...« Pod kasnijim vodstvom Ferdinanda Pecore, odbor je postao pokora komercijalnih, investicijskih i privatnih bankara. No pri stvaranju odbora to se nije predviđalo. Izvorni1 manje-više isključivi predmet istrage bilo je tržište vrijednosnica.

U cjelini, taj dio istrage nije bio produktivan. Kad su saslušanja počela 11. travnja 1932. godine, prvi svjedok bio je Richard Whitney.125 Tridesetoga studenog 1929. godine upravni odbor Njujorške burze donio je zaključak u kojem se izražavalo poštovanje prema »učinkovitom i savjesnom« trudu čovjeka koji je obnašao dužnost predsjednika tijekom nedavne burzovne oluje. »Već je stara izreka«, navodilo se nadalje u tom dokumentu, »da su iznenadne krize u stanju u prvi plan gurnuti ljude koji su dovoljno kompetentni da s njima iziđu na kraj...« Zbog tog osjećaja zahvalnosti postalo je neizbježno da Whitney bude izabran kao nasljednik Edwarda H.H. Simmonsa, kad je ovaj 1930. godine otišao u mirovinu kao pred­sjednik Burze, nakon šest godina službe. Tako je Whitneyja zapalo da

126 Stock Exchange Practices, Hearings, April 1932., d io I., str. 1 nadalje.

VEL IK I SLOM 1 * 2»

u proljeće 1932. godine kao predsjednik Burze preuzme zadatak zaštite Burze od njezinih kritičara.

Whitney nije u svakom pogledu bio zahvalan svjedok. Jedan od njegovih nasljednika na dužnosti nedavno prije toga njegovo je opće ponašanje i stav usporedio sa stavom ministra obrane Charlesa E. Wilsona tijekom saslušanja povodom njegova izbora na dužnost početkom 1953. godine. Whitney nije priznao nijednu ozbiljnu pogrešku tijekom prijašnjeg djelovanja Burze, pa čak ni mogućnost pogreške. Pružao je informacije koje su senatori od njega tražili, no nije bio pretjerano uslužan prema senatorima koji su nastojali prodrijeti u tajne posudbe, preprodaje i rezervacije dionica, prava na kupnju ili prodaju dionica, poslovnih ad hoc udruživanja i konzorcija. Činilo se kako smatra da ta pitanja nadilaze inteligenciju senatora. Ili je pak dao naslutiti kako, po njegovu mišljenju, postoje stvari koje je u stanju razumjeti svaki iole inteligentniji učenik, pa mu je stoga mučno detaljno objašnjavati ono što je očito. Bio je toliko nesmotren da se upleo u raspravu o osobnoj ekonomskoj filozofiji sa senatorom Smithom W. Brnnkhaitom i7 Iowe, jednim od članova odbora koji su bili duboko uvjereni u to da je Burza jedan od istaknutijih izuma samoga vraga. Vlada, a ne Wali Street, bila je odgovorna za sadašnja loša vremena, samouvjereno je tvrdio Whitney, a vlada bi ujedno, smatrao je on, mogla pružiti svoj najveći doprinos ekonomskom oporavku tako da uravnoteži proračun i time obnovi povjerenje. U svrhu uravnoteženja proračuna preporučio je smanjenje mirovina i beneficija vojnih invalida, kao i smanjenje plaća u javnim službama. Kad su ga upitali bi li srezao vlastitu plaću, rekao je da ne bi - jer je »vrlo niska«. Kad su ga pritisnuli da kaže iznos, rekao je da trenutačno iznosi oko 60 000 dolara. Članovi odbora skrenuli su mu pozornost na činjenicu da je to šest puta više novca no što ga prima jedan senator, no Whitney je nepopustljivo ostao pri gledištu da treba srezati plaće u javnom sektoru, uključujući senatorske plaće.126

Unatoč Whitneyjevu ponašanju, ili možda baš zbog njega, nekoliko dana ispitivanja pružilo je malo dokaza o krivnji, a nije dovelo ni do imenovanja krivaca. Whitney je načelno čuo da su se pojedini tržišni akteri prije sloma udruživali u grupacije i konzorcije, ali nije mogao pružiti nikakve detalje o tome. Opetovano je uvjeravao odbor da Burza te i druge stvari jako dobro drži pod kontrolom. Nije se složio s tvrd­njom senatora Brookharta da je tržište kockarski pakao i da ga treba

126 S tock Exchange Practices, Hearings, veljača-ožujak, 1933., d io 6., str. 2235 nadalje.

8 1 0 |0 u § l i | * a i f o п а к о п n o m i o r u g i a i o

staviti pod ključ. Na kraju su rekli Whitneyju da može ići, prije no što je uopće dovršio svoje svjedočenje.

Kad je postalo sasvim jasno daje ispitivanje Whitneyja postalo nepro­duktivno, odbor se okrenuo slavnim tržišnim igračima. I to se pokazalo kao razočaranje. Sve što su bili u stanju dokazati već su svi znali, konkretno da su Bernard E. (poznat kao »Sell'em Ben«) Smith, M.J. Meehan, Arthur W. Cutten, Harry F. Sinclair, Percy A. Rockefeller i drugi intenzivno nastojali izigrati tržište. Primjerice, pokazalo se kako je Harry F. Sinclair bio uklju­čen u veoma značajne neformalne operacije u tvrtki Sinclair Consolidated Oil. To je bilo isto kao Williama Z. Fostera poistovjetiti s Komunističkom strankom. Bilo je nemoguće zamisliti da Harry Sinclair ne bude uključen u neki složeni manevar u području visokih financija. Štoviše, koliko god te aktivnosti bile vrijedne osude, i dalje je stajala činjenica da su se ljudi prije samo tri godine divili istim tim aktivnostima i pred njima ostajali bez daha. Ovdje je problem bio donekle sličan problemu koji je nastao u velikom lovu na komuniste krajem četrdesetih godina. Tada je na djelu bila istinska nelagoda zbog činjenice da je prije jako malo vremena Rusija bila naš galantni sovjetski saveznik.

Istina je da veliki igrači, kad su se pojavili na optuženičkoj klupi, nisu baš bili pretjerano simpatični. Kao što smo ranije spomenuli, pamćenje Arthura Cuttena bilo je vrlo slabo. M.J. Meehan bio je lošeg zdravlja i zabunom je otišao u inozemstvo umjesto da se pojavi u Washingtonu. (Kasnije se prilično duboko ispričavao zbog te pogreške.) Drugi se uglav­nom nisu mogli prisjetiti ničega u vezi sa svojim djelovanjem, koliko god je to djelovanje svojedobno bilo prožeto napoleonskim duhom. No ljudima se ne može suditi zbog toga što nisu simpatični. Ujedno je činjenica da dvojbeno ponašanje i loše pamćenje ovih igrača nisu izravno utjecali na reputaciju Njujorške burze. Moguće je imati loše mišljenje o kladioničarima i ljudima koji namamljuju mušterije i nude dobre »tipove«, a pritom ne misliti ništa loše o hipodromu Churchill Downs.

Prije se u doba nevolja na burzi događalo da propadnu burzovne tvrtke, a ponekad i gomila njih. U jesen 1929. godine to nije bilo važno. Tijekom prvog tjedna sloma nijedna tvrtka članica Njujorške burze nije morala prekinuti rad; tijekom razdoblja panike propala je samo jedna, vrlo mala članica. Nekoliko se klijenata žalilo zbog lošeg postupanja. No veći je broj klijenata doživio da im tijekom najgorih dana, kad je trebalo pokriti dospjele obveze, pomognu njihovi brokeri. Činilo se da su standardi trgovačkog morala članica Burze bili znatno iznad prosjeka za početak dvadesetih godina. Lako je moguće da su ti standardi zapravo

144 VELIK I SLOM 1 929

bili puno rigorozniji od prosjeka. To bi moglo biti najočitije objašnjenje zašto je Burza sa svojim članicama uspjela tako dobro preživjeti istrage tridesetih godina. Nisu bili neokrznuti, ali nisu ni pretrpjeli sramotu usporedivu s onom koja je, recimo, zadesila velike bankare. Istrage Kongresa nisu razotkrile nijednog flagrantnog zlikovca s Burze koji bi mogao poslužiti pred javnošću kao simbolična trula jabuka. Onda je 10. ožujka 1938. godine državni odvjetnik Thomas E. Dewey - isti onaj koji je sudjelovao u uhićenju Charlesa E. Mitchella i koji je nekako izbjegao glas progonitelja Wall Streeta - pokrenuo optužni postupak protiv Richarda Whitneyja. Bio je optužen za tešku krađu.

V.

Čvrsta odlučnost prilikom Whitneyjeva uhićenja da se, da tako kažemo, pod svaku cijenu dovrši posao, dobar je pokazatelj kolika je bila želja da se na burzi pronađe neki zlotvor. To se može usporediti jedino s pomamom koja je uslijedila kad je državni odvjetnik Herbert Brownell u jesen 1953. godine ustvrdio da je bivši predsjednik Truman štitio jednog veleizdajnika. Na dan koji je uslijedio nakon njegova prvog uhićenja, Whitneyja je ponovo uhitio državni odvjetnik države New York, John J. Bennett. Gospodin Bennett provodio je istragu o Whitneyjevom poslo­vanju i ogorčeno je optužio g. Deweyja da je ovaj ignorirao Bennettovo pravo prvenstva. U idućih nekoliko tjedana doslovce svako javno tijelo ili tribunal s kakvim-takvim opravdanjem da to čini naložilo je Whitneyju da opširnije svjedoči o svojoj krivnji.

Detaljna priča o nevoljama Richarda Whitneyja ne pripada ovoj kronici. Dobar dio Whitneyjevih problema nastupio je nakon razdoblja na koje se odnosi ovaj prikaz. Ovdje je potrebno pokriti jedino one njegove aktivnosti koje su se ticale tržišta.

Whitneyjevo nepoštenje bilo je nemarne, gotovo infantilne naravi. Njegovi nekadašnji suradnici opisivali su to nepoštenje kao posljedicu nesretne okolnosti da Whitney nije shvaćao kako se pravila koja se odnose na druge ljude također odnose i na njega. Puno fascinantnija od Whitneyjeva nepoštenja bila je očita činjenica da je bio jedan od najkata- strofalnijih poslovnih ljudi u suvremenoj povijesti. Krađa je bila gotovo nevažan incident u njegovim sveukupnim poslovnim problemima.

Dvadesetih godina tvrtka Richard Whitney and Company s Wall Streeta bavila se obveznicama na nimalo spektakularan način, uz skro­mne poslovne aktivnosti. Whitney je očito smatrao kako mu taj poslovni

S t o j e u s l i j e d i l o n a k o n H l o m a - d r u g i d i o 146

pothvat ne pruža dovoljno prostora za njegovu maštovitost, pa je s vreme­nom krenuo u druge pothvate, uključujući iskapanje minerala i prodaju tresetnog humusa u Floridi. Također ga je počela zanimati destilacija alkoholnih pića, uglavnom jabukovače, u New Jerseyju. Ništa nije toliko nezasitno kao poslovni pothvat koji gubi novac, a Whitney je imao tri takva pothvata. Da ih nekako održi na životu, posuđivao je od banaka, investicijskih bankara, drugih članova burze i, vrlo intenzivno, od svog brata Georgea Whitneyja, partnera tvrtke J.P. Morgan and Company. Ti su dogovoreni zajmovi od početka dvadesetih godina nadalje dosegnuli iznos od nekoliko milijuna dolara, a mnogi nisu bili osigurani. Kako je vrijeme prolazilo, Whitney je osjećao sve veći pritisak na svojim plećima. Kad je jedan zajam došao na naplatu, bio je prisiljen uzeti drugi i još se dodatno zadužiti da bi platio kamate na preostale zajmove. Počevši od1933. godine, njegova burzovna tvrtka bila je nesolventna, iako to nije bilo vidljivo otprilike sljedećih pet godina.127

Napokon je Richard Whitney, poput toliko drugih ljudi, naučio kolika je cijena poticanja vrijednosti dionica na tržištu koje pada. Godine 1933., tvrtka Richard Whitney and Company - aktivnosti samog Whitneyjai njegove tvrtke gotovo se nisu mogle razdvojiti - uložila je novac u deset do petnaest tisuća dionica tvrtke Distilled Liquors Corporation, proizvođača jabukovače i drugih alkoholnih pića iz New Jerseyja. Cijena je iznosila 15 dolara po dionici. U proljeće 1934. godine cijena dionice dosegla je 45 u kupoprodaji izvan burze. U siječnju 1935. godine izlistana je na burzi New York Curb Exchange. Whitney je neizbježno iskoristio dionice kao jamstvo za svoje brojne zajmove.

Nažalost, entuzijazam javnosti za proizvode tvrtke bio je iznimno slab, čak i u ono doba nakon ukidanja prohibicije, kad se kvaliteta nije pretjerano strogo procjenjivala. Tvrtka nije zarađivala novac, a do lipnja 1936. godine cijena dionica spustila se na 11. Pad je imao katastrofalne posljedice po namjeru da se dionice iskoriste kao jamstvo, a nesretni Whitney pokušao im je održati vrijednost tako što je kupovao još dionica. (Kasnije je tvrdio da je time želio omogućiti drugim ulagačima u tvrtku da trguju svojim dionicama,128 što, ako je istina, znači da se odlučio na najnesebičniji čin još od smrti Sydneyja Cartona.) Svi drugi investitori prodali su dionice Whitneyju. U doba njegove propasti, od 148 750

127 Ovi detalji potječu iz dokumenta Securities and Exchange Commission in the M a tte r o f R ichard Whitney, Edw in D, Morgan, Etc., knjiga I., izvješće o istrazi (Washington, 1938.).

128 Seourltlea flnci Exchange Commission, op.cit., d io II., str. 50.

146 VEL IK I SLOM 1 9 2 9

dionica, Whitney ili njegova tvrtka posjedovali su 137 672 dionice. U međuvremenu im je cijena pala na tri do četiri dolara po dionici. Već smo spomenuli kako su u to doba ljudi bili skloni zavaravanju samih sebe. Whitney je nastojeći održati vrijednost dionica tvrtke Distilled Liquors Corporation nesumnjivo postao Ponzi financijskog samoza­varavanja. Posljedica njegovih aktivnosti bila je ta da je imao sve svoje stare dugove, a uz njih i nove u koje se uvalio dok je pokušavao ojačati dionice, kao i same te dionice - a one su bile gotovo bezvrijedne.

Kako mu je položaj postajao sve složeniji, Richard Whitney sve se više okretao metodi koju je primjenjivao već nekoliko godina - iskoristio je tuđe vrijednosnice koje su mu bile povjerene na upravljanje kao jamstvo za svoje zajmove. Do početka 1938. godine nestala je njegova iznenađujuća sposobnosti da posuđuje novac. Krajem prethodne jeseni dogovorio je posljednji veliki zajam od vlastitog brata kako bi oslobodio vrijednosnice potpornog fonda Burze - fonda iz kojeg su se isplate vršile po smrti članova - koje je prethodno prisvojio i založio za bankovni zajam. Sad je očajnički, gotovo patetično posjećivao i najpovršnije znance u potrazi za sredstvima. Proširila se glasina da mu je stanje financija loše. Ipak, kad je 8. ožujka u prizemlju Burze predsjednik Charles R. Gay s govornice najavio suspenziju tvrtke Richard Whitney and Company zbog nesolventnosti, nastao je zapanjeni tajac. Članovi su se još više užasnuli kad su shvatili da je Whitney duže vrijeme bio uključen u pozamašnu krađu.

Uz nemalo dostojanstvo, Whitney je otvoreno objelodanio svoje dje­latnosti, odbio se braniti pred optužbama i trajno je nestao s vidika.

VI.

Propast i najmanjeg provincijskog bankara uzrokovala je više nevolja, tjeskobe i oskudice nego nesolventnost Richarda Whitneyja. Njegove su žrtve, što je gotovo jedinstvena iznimka, bile u stanju priuštiti si taj gubitak. A kad je riječ o količini novca koju je ukrao, iako ta svota nije bila zanemariva, nije ga ni kandidirala za mjesto među najvećim kršiteljima ugovornih obveza tog doba - tom se svotom ne bi mogle platiti ni jednogodišnje kamate na krađu za koju je bio odgovoran Ivar Kreuger. No s gledišta protivnika Wall Streeta, Whitneyjeva propast bila je idealna. Rijetko kad je neki kriminalac bio radosnije dočekan.

Whitney je u potpunosti bio identificiran s Burzom, tim simboličkim središtem grijeha. Štoviše, bio je njezin predsjednik i beskompromisni branitelj pred Kongresom i javnošću tijekom suđenja. Bio je republikanac,

8 t o | o u • 111 • d 11 • n « k o n « l o m * • d r u g i d i o 147

oličenje konzervativca, i načelno povezan s tvrtkom J.P. Morgan and Company u okviru financijske zajednice. Osobno se jako zalagao za poštenje. Govoreći u St. Louisu 1932. godine, u doba kad su njegove makinacije već dosta uznapredovale, Whitney je oštro poručio kako je jedna od ključnih potreba »kvalitetnog tržišta da brokeri budu poštenii financijski odgovorni«. Unaprijed se radovao danu kad će financijski nadzor Burze nad svojim članovima biti toliko strog da će propast tržišta »biti praktički nemoguća«.129

Naposljetku, Whitneyja su čak i njegovi kolege smatrali pomalo aro­gantnim. Pred svoju konačnu propast, Whitney se ponizio do krajnjih granica kad je pokušao pozajmiti novac od Bernarda E. Smitha. Smith je, u najboljem slučaju, bio igrač niže srednje klase, a kasnije je opisao tu situaciju pred ispitivačem Komisije za vrijednosnice: »Došao je do mene i rekao mi da bi želio brzo obaviti cijelu tu stvar. Rekao mi je da bi želio posuditi 250 000 dolara na časnu riječ. Rekao sam mu da svoju čast procjenjuje prilično visoko, na što je on odgovorio... da je stjeran u kut i da naprosto mora doći do 250 000 dolara. Rekao sam mu da doista ima hrabrosti kad traži od mene 250 000 dolara, a ranije ga nije bilo pretjerano briga za moje interese. Rekao sam mu da mi se, iskreno govoreći, ne sviđa kao osoba - da mu neću posuditi ni centa.«130 Da je u to doba provedeno slobodno glasovanje s ciljem da se odabere čovjek koji najbolje može diskreditirati Wall Street, Whitney bi premoćno pobijedio.

Zanimljive su paralele između Whitneyja i jednog kasnijeg krivca. Tijekom tridesetih godina pristaše New Deala intenzivno su razotkri­vali financijske makinacije svojih protivnika. (Zanimljivo je da se tada nepoštenje doživljavalo kao ključni problem konzervativaca, a ne dublji problemi kapitalizma poput zloporabe ovlasti ili eksploatacije ljudi.) Četrdesetih i pedesetih godina dvadesetog stoljeća., republikanci su, prepuni entuzijazma, otkrivali kako je međupristašama New Deala bilo prijašnjih komunista. Tako se dogodilo da je desetljeće kasnije pandan Richardu Whitneyju postao Alger Hiss.

Obojica, su sjajno poslužili neprijateljima klase kojoj su pripadali. Obojica su svojim podrijetlom, naobrazbom, vezama i karijernim preten­zijama predstavljali oličenje te klase. U oba slučaja prva reakcija njihovih prijatelja na optužbe o krivnji bila je nevjerica. Whitneyjeva prijašnja

129 The New York Stock Exchange, govor Richarda Whitneyja pred industrijskom zajednicom St. Louisa i Gospodarskomkomorom St. Louisa (St. Louis, 27. rujna 1932.)

130 Securltlea and Exchange Commission, op.cit. transkript saslušanja, d io ii,, str. 822, 823.

148 VEL IK I SLOM 1929

uloga u zajednici kojoj je pripadao bila je još istaknutija nego Hissova, pa je stoga s gledišta neprijatelja Whitney bio bolji simbol od Hissa. U hijerarhiji vlade Hiss je bio posve rutinski lik. Njegov ugled globalnog državnika'bio je stvoren naknadno, a ujedno se prilično isticao tijekom suđenja. Whitney je svoju sudbinu prihvatio bez velike buke.

Možda se iz karijera Whitneyja i Hissa može izvući određena moralna pouka. Činjenica da je Whitney osuđen za krađu vrijednosnica i činjenica da je Hiss krao dokumente nisu uvjerljivi dokazi da su njihovi prijatelji, suradnici i suvremenici radili isto. Upravo suprotno, dokazi navode na zaključak da je većina brokera u svakodnevnom rutinskom radu bila poštena, a da pristaše New Deala većinom ne samo da nisu nastojali sura­đivati s Rusima, nego su samo željeli da ih jednom pozovu u sovjetsko veleposlanstvo kako bi probali kavijar. I liberali i konzervativci, i slijevai zdesna, stekli su iskustvo u korištenju simboličkog zla. Nepravednost te metode je očita. No možda je još važnija pouka da su očite i opasnosti što proizlaze iz te metode. U skladu sa starom, ali ne i otrcanom tradi­cijom, mogli bismo napokon mudro zaključiti da kriminal, pa čak i loše ponašanje, predstavljaju djelo pojedinca, a ne sklonost cijele klase.

VII.

Afera s Whitneyjem dovela je do značajne promjene odnosa između Burze i savezne vlasti, a u određenoj mjeri i između Burze i javnosti. Zakonom o vrijednûsnicamaiz 1933. godine, a još sveobuhvatnije Zakonom0 trgovanju vrijednosnicama iz 1934. godine, vlada ie nastojala spriječiti još spektakularniji i neun lierenosi 928. i 1929. godine. Zahtijevalo se objav­ljivanje informacija o novim izdanjima vrijednosnica, iako nije pobliže definiran način kako da potencijalni ulagači uspiju iščitati i shvatiti te informacije. Insajderske aktivnosti, kao i posudba i prodaja dionica u stilu g. Wiggina, stavljeni su izvan zakona. Uprava Federalnih rezervi bila je ovlaštena da definira postotak cijene vrijednosnica koji treba podmiriti u gotovini, a taj je postotak po potrebi mogao iznositi i 100 posto i time u potpunosti eliminirati kupnju vrijednosnica na kredit. Zabranjena su insajderska udruživanja, prodaja imovine po cijeni nižoj od nabavne kako bi se izbjegao porez, širenje insajderskih ili očito lažnih informacija1 druge metode manipuliranja tržištem. Komercijalne banke razdvojene su od svojih podružnica zaduženih za vrijednosnice. Najvažnije od svega, proglašeno je formalno načelo da su Njujorška i druge burze podložne javnoj regulativi, a osnovana je i Komisija za burze i vrijednosnice (SEC) kako bi primjenjivala i provodila tu regulativu.

ft t o j a u i i i | o ( t i i o n a k o n t l o m « - d r u g i d i o 140

To je bila poprilično gorka pilula. Osim toga, regulacijska tijela, poput ljudi koji ih tvore, imaju izražen životni ciklus. U mladosti su ta tijela puna života, agresivna, propovjednički nastrojena, pa čak i neto­lerantna. Kasnije se smekšaju, a u starosti - što u ovom slučaju znači deset do petnaest godina - najčešće postanu produžena ruka sektora koji reguliraju, ili pak posenile. Komisija za burze i vrijednosnice bila je posebno agresivno tijelo. Uostalom, Wall Street bi se svakom mladom regulacijskom tijelu doimao kao izazovni protivnik.

Do afere s Whitneyjem Wall Street je bio sklon uzvraćati udarce - iako su uvijek postojale iznimke. Inzistirao je na pravima financijske zajednice općenito, i tržišta vrijednosnica konkretno, da samostalnoi na temelju vlastitih prosudbi uređuju svoj rad i upravljaju aktivno­stima. Večer prije no što je Whitneyjeva suspenzija bila najavljena s govornice, predsjednik Burze Charles R. Gay i predsjednik Odbora za poslovno djelovanje Howland S. Davis - Whitney im je bio prethodnik na objema tim funkcijama - otputovali su u Washington. Tamo su o nepovoljnim novostima izvijestili Williama O. Douglasa i Johna W. Hanesa iz Komisije za burze i vrijednosnice. To je putovanje, ne samo simbolički, predstavljalo predaju Burze. Hladni rat u vezi s regulativom bio je okončan i otad se nije obnovio.

Iako je Whitneyjeva propast potvrdila pobjedu New Deala u nastoja­nju da se tržište strože regulira i usput sjajno poslužila da se potvrde opće sumnje o moralnoj delinkventnosti središta New Yorka, Wall Street je zapravo imao sreće da je Whitney nastradao dosta kasno. Do 1938. godine napad pristaša New Deala na velike igrače već je jenjao; neki ljudi koji su se u početku isticali u oštrim napadima na burzovno tržište već su počeli glancali govore o vrlinama sustava slobodnog poduzetništva. Dotad se ujedno već oblikovala teologija New Deala; bile su poznate gotovo sve ekonomske reforme, a one koje još nisu bile provedene, prolazile su kroz postupak u Kongresu. Na dnevnom redu nije bilo nikakvih novih dalekosežnih reformi tržišta vrijednosnica. Otad nadalje stav Wall Streeta prema Washingtonu bio je laskav, a stav Washingtona prema Wall Streetu bezizražajan.

09Uzroci i posljedice

Nakon Velikog sloma došla je Velika kriza, koja je, uz promjenjivu oz- i biljnost, trajala deset godina. Godine 1933. bruto nacionalni proizvod I (engl. gross national product, GNP; predstavlja ukupnu proizvodnju

ekonomije neke države) iznosio je približno trećinu manje no 1929. godine. Proizvodnja se sve do 1937. godine nije oporavila do razine na kojoj je bila 1929. godine, a i onda je brzo ponovo opala. Dolarska vri­jednost proizvodnje ostala je ispod vrijednosti ostvarenih 1929. godine sve do 1941. godine. U razdoblju između 1930. i 1940. godine samo je jedanput, i to 1937. godine, prosječni broj nezaposlenih tijekom godine pao ispod osam milijuna. Godine 1933. gotovo je trinaest milijuna ljudi bilo bez posla, odnosno svaki Četvrti radno sposoban čovjek. Godine 1938' svaka peta osoba i dalje | e bila bez posla.131

Upravo je tijekom toga turobnog razdoblja 1929. godina postala godina mita. Ljudi su se nadali da bi se zemlja mogla vratiti na dva­deset i devetu; u nekim sektorima ili gradovima u kojima je ekonomija iznimno dobro funkcionirala govorilo bi se da je stanje gotovo jednako dobro kao i dvadeset devete; ljudi iznimnog vizionarskog duha u naj­svečanijim su okolnostima znali reći kako nam u Americi 1929. godine »nije bilo bolje no što zaslužujemo«.

U cjelini, veliki slom tržišta vrijednosnica može se puno bolje obja­sniti od krize koja je uslijedila nakon njega. Kad je riječ o problemima koji se pojavljuju pri analizi uzroka krize, nijedan nije toliko tvrdoglav kao odgovornost koju bi trebalo pripisati slomu tržišta vrijednosnica. Ekonomija i dalje ne dopušta konačne odgovore na ta pitanja. No kao i obično, nešto se o tome može reći.

^ ILKao što smo već više puta naglasili, kolaps tržišta vrijednosnih papira

, u jesen 1929. godine mogao se nazrijeti u špekulacijama koje su se pret-

’ 131 Economie Indicators: Historical and Descriptive Supplément, Joint Committee on the Economie Report(Washington, 1953.)

U f f O C I I p 0 * 1 1 #tJ 109

hodno odvijale na tržištu. Jedino pitanje u vezi s tim špekulacijama bilo je koliko će dugo trajati. Bilo je neizbježno da jednog dana, prije ili kasnije, oslabi povjerenje u kratkoročnu stvarnost sve većih vrijednosti redovitih dionica. Kad se to dogodi, neki ljudi počet će prodavati dionice, a to će uništiti stvarnost porasta vrijednosti. Držanje dionica u očekivanju dalj­njeg povećanja vrijednosti postat će besmisleno; nova stvarnost postat će pad cijena. U ljudima će se javiti poriv da se navrat-nanos riješe dionica. Tako su završavale sve prijašnje spekulativne orgije. Tako je stigao kraj i 1929. godine. Tako će špekulacije završavati i u budućnosti.

Ne znamo zašto*]e^o"^spiozije špekulacija došlo upravo 1928. i 1929. godine. Objašnjenje koje je bilo dugo popularno: da je tada bilo lako doći do kredita, zbog će- a su ljudi stoga navodno dobili poriv da posuđuju novac kako bi se zaduživali za kupnju dionica - očita je besmislica. Bezbroj puta prije i nakon toga bilo je lako doći do kredita, pa ipak nije došlo ni do kakvih špekulacija. Nadalje, dobar dio špeku­lacija 1928. i 1929. godine razvio se na temelju novca posuđenog uz kamatne stope koje su se godinama prije toga, i bez iznimke nakon toga, smatrale iznimno nepovoljnima. Gledano uobičajenim mjerilima, do novca se dvadesetih godina dolazilo prilično teško.

Mnogo važnije od kam atnih stopa i dostupnosti kredita bilo je raspoloženje. Intenzivne špekulacije zahtijevale su sveprisutni osjećaj povjerenja, optimizma i uvjerenja da se i obični ljudi trebaju obogatiti. Ljudi su također nužno morali vjerovati u dobre namjere, pa i dobrohot­nost drugih ljudi, jer su se upravo posredstvom tih drugih ljudi trebali obogatiti. Godine 1929. profesor Diçe primijetio je sljedeće: »Obični ljudi vjeruju u svoje vođe. Vodeće poslovne ljude više ne promatramo kao pokvarene lopove. Zar im nismo čuli glas preko radija? Zar nismo upoznati s njihovim mislima, ambicijama i idealima, koje su podijelili s nama gotovo onako kako čovjek razgovara sa svojim prijateljem?«132 Takav osjećaj povjerenja presudan je za rast tržišta. Kad su ljudi oprezni, nepovjerljivi, mizantropski nastrojeni, sumnjičavi ili zlobni, imuni su na spekulativni entuzijazam.

Štednja također mora biti obilna. Koliko se god špekulacije zasnivale na posuđenom novcu, jednim.dijelom morali su ih hraniti oni koji u njima Sudjeluju. Ako štednja rapidno raste, ljudi su skloni pripisati manju relativnu vrijednost tome što su prikupili; dio ušteđevine bit će spremni riskirati u zamjenu za mogućnost bitno poboljšanog povrata.

132 New Levais in the Stock Market, str. 257.

152 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

Sukladno tome, špekulacije se najbolje razvijaju nakon značajnog raz­doblja prosperiteta,"н ne u ranim fazama oporavka od krize. Macaulay je primijetio da Englezi između razdoblja obnavljanja monarhije u Engleskoj i zbacivanja kralja Jamesa II. nisu znali što bi činili sa svojom ušteđevinom te da je »prirodna posljedica takvog stanja stvari bila da se rulja sastavljena od osnivača sumnjivih dioničarskih poduzeća, koji su istovremeno bili ingeniozni i groteskni, pošteni i podmukli, posvetila razvijanju novih shema kako da iskoristi suvišni kapital.« Bagehot i drugi pripisali su »Južnomorski mjehur« načelno istim uzrocima.133 Godine

Г1720. Engleska je uživala u dugom razdoblju napretka, djelomično potaknutoga ratnom potrošnjom, a vjeruje se kako su tijekom tog raz­doblja privatne ušteđevine rasle po stopi bez presedana. Investicijskih mogućnosti pritom je bilo malo, a povrati su bili niski. Sukladno tome, Englezi su jedva čekali da svoje ušteđevine daju na raspolaganje novim poduzećima i bili su skloni vjerovati da nema smisla odmah izići iz tog pothvata. Isto se dogodilo 192ŽLi_lQ29. godine.

Na kraju, veliki porast špekulacija djeluje u manjoj ili većoj mjeri poput cjepiva. Kad uslijedi kolaps, automatski se uništava upravo raspoloženje koje je nužno za razvoj špekulacija. Iz toga slijedi kako epidemija špeku- liranja ujedno prilično čvrsto jamči da do iduće epidemije neće tako brzo doći. S vremenom i gubitkom pamćenja taj se imunitet gubi. Ponovni porast špekulacija tada opet postaje moguć. Ništa nije moglo navesti Amerikance da 1935. godine opet krenu u Spekulativnu avanturu. Do 1955. godine mogućnosti za takvu avanturu postale su puno bolje.

III.

Kao što_smo pï^raiietili, lakše ie navesti razloge za boom i slom tržišta no objasniti utjecaj tih zbivanja na krizu koja je uslijedila. Uzroci Velike krize još su uvijek prilično nejasni. Možemo ujedno primijetiti kako manjak sigurnosti nije odmaK uočljiv u suvremenim analizama te teme. Puno je analiza koje izrazito autoritarno objašnjavaju što je pošlo po krivu i zašto se to dogodilo. Međutim, upravo to na paradoksalan način može upućivati na dubinsku nesigurnost. Kad su ljudi najmanje sigurni u nešto, često je u njih najizraženiji dogmatski pristup. Ne znamo što uistinu smjeraju Rusi, zato smo skloni s posvemašnjom samouvjerenošću govoriti o tome što će učiniti. Kompenziramo svoju nesposobnost da predvidimo posljedice, primjerice, ponovnog naoružavanja Njemačke

133 Walter Bagehot, Lombard Street, str. 130. Gore navedeni citat Macaulay|a također navodi Bngahot, na str. 128.

U i r o c l I D O * l | « d l G »

tako da bez ikakve dvojbe navodimo upravo konkretne posljedice tog čina. Tako je to i u ekonomiji. No kad nastojimo objasniti što se uistinu dogodilo 1929. godine, možemo razlučiti objašnjenja koja su možda točna od onih koja su očito pogrešna.

Jako je puno ljudi koji su oduvijek smatrali da je kriza tridesetih godina bila neizbježna. Am erikanci su doživjeli (najmanje) sedam dobrih godina; stoga bi po nekom okultnom ili biblijskom zakonu kompenzacije trebali pretrpjeti sedam loših. Možda se argument koji je vrijedio za tržište vrijednosnim papirima svjesno ili nesvjesno pro­širio na ekonomiju u cjelini. Budući da je tržište 1928. i 1929. godine izgubilo vezu sa stvarnošću, kad-tad moralo se suočiti s njom. Bilo je neizbježno da razočaranje bude onoliko bolno koliko su iluzije bile primamljive. Slično tome, očekivalo se kako će blagostanje Nove ere jednog dana ispariti; neizbježno će ustupiti mjesto nevoljama koje su naplata prijašnjeg blagostanja.

Postoji i nešto suptilnije uvjerenje da se ekonomski život ravna po neizbježnom ritmu. Nakon određenog vremena napredak se sam od sebe uništava, a kriza se sama od sebe ispravlja. Godine 1929. napre­dak je u skladu s tim diktatima poslovnog ciklusa iscrpio svoju snagu. Takav pristup mogao se nazrijeti u gledištima članova Harvardskog ekonomskog društva koji su u proljeće 1929. godine zaključili kako recesija, na neki način, već kasni.

Nijedan od tih dvaju stavova ne možemo ozbiljno podržati. Dvadesete godine sa svojim razmjernim blagostanjem ni sa čim nisu stvorile impe­rativ da bi tridesete stoga neizbježno morale biti obilježene krizom. U prošlosti su nakon dobrih vremena znala uslijediti manje dobra vremena, kao što su nakon manje dobrih ili loših vremena često slijedila dobra vremena. No promjene su u kapitalističkoj ekonomiji uobičajena pojava. Predvidljivost tih kretanja nije prevelika, iako su mnogi skloni vjerovati u suprotno.134 Nije bilo nikakvog neizbježnog ritma koji bi zahtijevao kolaps i stagnaciju tridesetih i četrdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Također, ekonomija Sjedinjenih Država 1929. godine nije bila pod­ložna opipljivim pritiscima i naporima zbog posljedica prijašnjeg razvoja ekonomskih zbivanja da bi kriza postala neizbježna. Ideja da ekonomija zahtijeva povremeni odmor i postupke oživljavanja naoko je uvjerljiva i održiva. Tijekom ljeta 1954. godine jedan stručnjak za ekonomiju iz

134 »U ovom trenutku manje je vjerojatno da će ljudi poricati postojanje poslovnog ciklusa nego da će preuveličavati redovitost tog ciklusa.« Wesley Clair Mitchell, Business Cycles and Unemployment (New York: McGraw-HIII. 1923.), ■tr 6 .

154 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

tima predsjednika Eisenhowera objasnio je tadašnju recesiju rekavši kako se ekonomija na kraće vrijeme (i vjerojatno sasvim zasluženo) odmara nakon velikih napora tijekom prethodnih godina. Godine 1929. radništvo nije bilo umorno; moglo je još neograničeno dugo nastaviti proizvoditi po najboljim stopama iz te godine. Imovinska osnova zemlje nije bila osiromašena. Prethodnih godina blagostanja ta se imovina obnavljala i poboljšavala. Dapače, osiromašenje imovinske osnove dogodilo se upravo tijekom nadolazećih godina praznog hoda, kad su nove investicije bile drastično smanjene. Sirovine su 1929. godine bile izdašne s obzirom na tadašnju stopu proizvodnje. Poduzetnici ih nikad ranije nisu bolje rabili. Očito je da osvježujuća stanka nije potrebna ako su ljudi, materijali, postrojenja i uprava odreda sposobni nastaviti s postojećim naporima, ili ih čak povećati.

Na kraju, visoka proizvodnja dvadesetih godina nije, kako su neki nastojali dokazati, narasla više od želja stanovništva. Tijekom tih godina pred ljude je doista pristizala sve veća i veća količina roba. No nema dokaza daje njihova želja za automobilima, odjećom, putovanjima, rekre­acijom ili čak hranom bila zadovoljena. Upravo suprotno, svi raspoloživi pokazatelji upućivali su (ovisno o dohotku koji se može potrošiti) na kapacitet za daljnji značajni porast potrošnje. Kriza nije bila potrebna da bi želje ljudi mogle sustići njihovu sposobnost proizvodnje.

IV.

Koji su, dakle, uvjerljivi uzroci krize? Zadatak da na to pitanje odgo­vorimo može se donekle olakšati tako da to pitanje podijelimo na dva dijela. Prvi je dio pitanja zašto je ekonomska aktivnost opala 1929. godine. Drugo pitanje ujedno je i znatno važnije, a glasi ovako: zašto je nakon početnog pada tijekom tog nesretnog razdoblja ekonomska aktivnost nastavila opadati, i to cijelo jedno desetljeće?

Kao što smo primijetili, pokazatelji Federalnih rezervi u vezi s indu­strijskom aktivnošću i tvorničkom proizvodnjom, kao tada najsveobu- hvatnija dostupna mjesečna mjerila ekonomske aktivnosti, dosegnuli su vrhunac u lipnju. Zatim su opali i nastavili su opadati tijekom ostatka godine. Preokret drugih indikatora - razine plaća u tvornicama, razine prijevoza roba i prodaje u robnim kućama - kasnije je došao na red, i tek je od listopada, ili još kasnije, trend tih indikatora postao jasno silazan. Ipak, kako su ekonomisti općenito tvrdili, što je svojim visokim

U z r o c i I p o s l j e d i c e

autoritetom podupro i Nacionalni zavod za ekonomska istraživanja,135 ekonomija je oslabila početkom ljeta, dobrano prije sloma.

To se slabljenje može objasniti na nekoliko načina. Na određeno vrijeme proizvodnja industrijskih proizvoda nadrasla je potražnju potrošača i ulagača za njima. Najvjerojatniji razlog leži u tome da su poslovni akteri, obuzeti karakterističnim entuzijazmom tog razdoblja, pogrešno procijenili buduće povećanje potražnje te su, kako su kasnije uvidjeli, stekli veće zalihe od potrebnih. Slijedom toga ograničili su kupnju, a to je dovelo do smanjenja proizvodnje. Ukratko, ljeto 1929. godine bilo je početak recesije na temelju prekomjernih zaliha. Dokazi za to nisu neoborivi budući da se temelje na (po sadašnjim mjerilima) ograničenim dostupnim brojčanim podacima. Čini se da zalihe robnih kuća, za koje su podaci dostupni, početkom godine nisu bile pretje­rano velike. No blagi pad prodaje u robnim kućama u travnju možda je doživljen kao znak za usporavanje.

Također postoji mogućnost - a tom su gledištu načelno skloni ljudi što se bave proučavanjem tog razdoblja - da su na djelu bili dublji čim benici, koji su se prvi put ozbiljnije pojavili tog ljeta. Tijekom dvadesetih godina u cjelini, proizvodnja i produktivnost po radniku jasno su rasli: između 1919. i 1929. godine proizvodnja po radniku u proizvodnim sektorima povećala se za otprilike 43 posto.136 Nadnice, plaće i cijene ostale su razmjerno stabilne, odnosno nisu se razmjerno povećavale. Sukladno tome, troškovi su pali, a uz iste cijene to ie značilo povećanje profita. Taj je profit poticao potrošnju dobrostojećih građana, a također je, barem dijelom, potaknuo velika očekivanja u pozadini rasta tržišta vrijednosnih papira. Prije svega, poticao je vrlo visoku razinu kapitalnih investicija. Tijekom dvadesetih godina proizvodnja strojeva, opreme, sirovina i repromaterijala povećavala se po prosječnoj godišnjoj stopi od 6,4 posto; kratkotrajni proizvodi za široku potrošnju, kategorija koja uključuje robu masovne potrošnje kao što su hrana i odjeća, povećavala se po stopi od samo 2,8 posto.137 (Stopa povećanja za kategoriju trajnih proizvoda za široku potrošnju, poput automobila, kuća, kućanske opreme i sličnog, pri čemu su za nemali dio potrošnje u

135 Geoffrey H. Moore, Statistical Indications o f Cyclical Revivais and Recessions, Occasional Paper 31, National Bureau of Economie Research, Inc. {New York, 1950.)

136 H.W. Arndt, The Economie Lessons o fthe Nineteen-Thirties (London: Oxford, 1944.), str. 15.

137 E.M. Hugh-Jones i E.A. Radice, An American Experiment (London: Oxford, 1936.), str. 49. Citirano prema: Arndt, op.cit., str. 16.

150 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

toj kategoriji bili zaslužni dobro situirani i imućni slojevi, iznosila je 5,9 posto.) Drugim riječima, velike investicije u strojeve, opremu, sirovine i materijal za proizvodnju drugih roba predstavljale su primarnu metodu trošenja profita.138 Iz toga slijedi daje sve što je moglo dovesti do prekida investicijskih izdataka - štoviše, sve što je moglo onemogućiti nužnu stopu njihova povećanja - moglo ujedno uzrokovati nevolje. U slučaju da doista dođe do prekida investicija, bilo je ne moguće automatski očekivati nadoknadu u obliku povećanja potrošnje. Stoga su nedovoljne investicije - investicije koje ne uspijevaju održatLkorak s ravnomjernim povećanjem profita - mogle uzrokovati pad ukupne potražnje, koji se odražava u padu narudžbi i količine proizvodnje. Ni za to ne postoje neoborivi dokazi jer, nažalost, ne znamo koliko brzo investicije trebaju rasti da bi održale korak s postojećim povećanjem profita.139 Međutim, to objašnjenje u općim crtama odgovara činjenicama.

Postoje i druga moguća objašnjenja silaznog trenda. Pozadina nedo­voljnog napredovanja investicija mogle su biti visoke kamatne stope. Možda su se nevolje u ekonomiju u cjelini prelile iz nekoga slabijeg sektora, poput poljoprivrede, iako to nije vjerojatno. Moguće je ponu­diti i dodatna objašnjenja. No jedno je sigurno kad govorimo o ovoj situaciji. Sve dok nismo dobrano zakoračili u jesen 1929. godine, pad je bio ograničen. Recesija u poslovnim aktivnostima bila je skromna, a nedovoljna zaposlenost relativno blago izražena. Sve do studenoga bilo je moguće argum entirati da se nije dogodilo bogzna što. Kao što smo primijetili, već je bilo situacija - 1924., 1927., a kasnije i 1949. godine - kad je ekonomija prolazila kroz sličnu recesiju. No za razliku od tih primjera, recesija se 1929. godine znatno produžila i postala još dramatičnija no u početku. To je jedinstvena karakteristika iskustva 1929. godine. Upravo to doista trebamo razumjeti.

138 Tu su činjenicu mnogi primijetili. Vidi: Lionel Robbins, The Great Depression, str. 4; kao i: Thomas Wilson, Fluctua­tions in Income, str. 154 nadalje; također: J.M. Keynes, A Treatise on Money (New York: Harcourt, Brace, 1930.), II., str. 190 nadalje.

139 Nadam se da će mi biti dopušteno da ovome dodam nekoliko riječi na nešto više tehničkoj razini. Prekid je mogao biti uzrokovan i nedovoljnom stopom povećanja potrošnje potrošača, kao i problemima s većom stopom povećanja potrošnje na strojeve, opremu, sirovine i materijal za proizvodnju drugih roba. Nedovoljna potrošnja i nedovoljne investicije zapravo su ista strana istog novčića. Ovo objašnjenje potkrepljuje činjenica daje potrošnja na jednu važnu vrstu trajnih proizvoda široke potrošnje, konkretno na kuće, nekoliko godina opadala, nakon čega je doživjela daljnji značajni pad 1929, godine. Međutim, i dalje pretpostavljamo da je investicijska funkcija manje stabilna od funkcije potrošnje, iako smo u stabilnost potonje funkcije nesigurniji no što smo prije bili. U ovom slučaju, čini se da bi bilo mudro pripisati uzročnu važnost onom dijelu potrošnje koji mora održati najveću stopu porasta kako ne bi došlo do poremećaja u ukupnoj potrošnji. Potrebu da se održi specifična stopa porasta investicijskih izdataka nedovoljno je naglasio g. Thomas Wilson u svojoj knjizi, iz koje sam inače često citirao i kojoj puno duguju analitičari razdoblja o kojemu je ovdje riječ.

U i r o o l I p o * l | * d i c *

V.

Praktički nema sumnje da je 1929. godine, da prilagodimo znameniti klišej, ekonomija u osnovi hila.npzdrava. Ta je okolnost od prvorazred­nog znâcâjâTPüno je toga bilo pogrešno postavljeno, no čini se kako je s nadolazećom katastrofom pet konkretnih slabosti bilo veoma blisko povezano. Te su slabosti sljedeće:

1. Loša distribucija dohotka. Godine 1929. bogati su ljudi bili ned­vojbeno bogati. Dostupni brojčani podaci ne mogu nas u cijelosti zado­voljiti, no čini se kako je sigurno d aje 5 posto stanovništva s najvišim dohotkom te godine primilo približno jednu trećinu ukupnoga osobnog dohotka. Dio osobnog dohotka primljen u obliku kamata, dividendi i rente - što je, načelno govoreći, dohodak dobrostojećih slojeva - bio je otprilike dvostruko veći no tijekom godina što su uslijedile nakon Drugoga svjetskog rata.140

Ta krajnje nejednolika distribucija dohotka značila je da je ekonomija ovisila o visokoj razini investicija ili .visokoj razini potrošnje na luk­suznu robu, ili i o jednom i o drugom. Bogati ljudi ne mogu kupovati velike količine kruha. Da bi se riješili toga što dobiju, moraju trošiti na luksuz, ili na investicije u nova postrojenja i nove projekte. I investicije i potrošnja na luksuz neizoježno su podložni nepostojanijim utjecajima i širem rasponu fluktuacija no trošak radnika koji zarađuje 25 dolara tjedno i troši taj novac na kruh i stanarinu. MozeTse pretpostaviti kako su potrošnja i investicije visoke kategorije bili posebno osjetljivi na užasne vijesti što su pristizale s burze u listopadu 1929. godine.

2. Loša korporativna struktura. U studenome 1929. godine, neko­liko tjedana nakon sloma, Harvardsko ekonomsko društvo glavni razlog zašto ne treba biti straha od krize pronašlo je u analitičkom zaključku da se »poslovne operacije u većini slučajeva provode mudro i konzervativno«.141 Činjenica je da je američki poduzetnički sektor dvadesetih godina raširio ruke i pružio dobrodošlicu iznimno veli­kom broju promotora, potkupljivača, varalica, lopova i prevaranata. U dugoj povijesti takvih aktivnosti to je doba bilo svojevrsni vrhunac korporativnih prevara.

Najznačajnija korporativna slabost bila je svojstvena golemoj novoj strukturi holding tvrtk i i investicijskih trustova. Holding tvrtke

140 Selma Goldsmith, George Jaszl, Hyman Kaitz i Maurice Liebenberg, »Siže Distribution of income slnce the Mld- Thirties«, The Review of Economies and Statistics, veljača 1954., str. 16, 18.

141 Weekly Letter, 23, studenoga 1929.

158 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

kontrolirale su široke segmente komunalnog i željezničkog sektora te sektora zabave. Kao u slučaju investicijskih trustova, i tu je postojala stalna opasnost od uništenja neželjenim djelovanjem financijske poluge. KonkretnoT dividendama operativnih tvrtki plaćale su se kamate na obveznice holding tvrtki u upstreamu. Prekid u pritjecanju dividendi podrazumijevao je neplaćanje kamata na obveznice, stečaj i kolaps čitave strukture. U takvim uvjetima očito je vladalo veliko iskušenje da se ograniče investicije u operativna postrojenja, kako bi se nastavio tok dividendi. To je pojačalo deflacijski pritisak. Ovo potonje vodilo je pak ograničavanju zarada i pripomagalo urušavanju korporativnih piramida. Kad se to dogodilo, bilo je neizbježno još veće ograničenje troškova. Dobit se odvajala za plaćanje dugova. Zaduživanje za nove investicije postalo je nemoguće. Bilo bi teško zamisliti korporativni sustav koji je bolje prilagođen održanju i naglašavanju deflacijske spirale.

3.(Loša bankovna struktura. Od početka tridesetih godina cijeli naraštaji Amerikanaca slušaju, ponekad uz čuđenje, ponekad uz gnu­šanje, a često uz ogorčenje, kako je izgledala bankarska praksa krajem dvadesetih godina. Zapravo je riječ o tome da je dobaFđlole prakse poprimio groteskna obilježja isključivo zahvaljujući krizi. Zdimovi koji bi inače bili savršeno dobri postali su savršeno budalasti zahvaljujući kolapsu zajmoprimčevih cijena, tržišta za njegovuro^u ili vrijednosti njegova jam stva. NajodgovornijiJ2ankari - oni koji su uvidjeli da su im dužnici žrtve okolnosti koje znatno nadilaze njihovu kontrolu i koji su dužnicima nastojali pomoći - često su na kraju djelovali najgore. Bankari su, kao i drugi, posrnuli pred bezbrižnim,, optimističnim i nemoralnim općim raspoloženjem tog doba, no vjerojatno im seTS'raje dogodilo u većoj mjeri no drugima. Kad bi u trenutku dok ove riječi idu u tisak započela kriza poput one iz razdoblja 1929. -1932., vjerojatno bi također bila štetna za brojne trenutačno besprijekorno ugledne bankare.

Međutim, iako bankari 1929. godine nisu bili natprosječno nerazboriti, u bankarskoj strukturi postojale su dubinske slabosti. Te su se slabosti mogle uočiti u velikom broju neovisnih jedinica. Kad bi jedna banka propala, imovina drugih banaka postala bi zamrznuta, dok su ulagači time dobivali jasno upozorenje da zatraže svoj novac natrag. Tako je jedna propast vodila drugoj propasti, što je dovelo do domino efekta. Čak se i u najbolja vremena moglo dogoditi da neka lokalna nesreća ili izolirani slučaj lošeg upravljanja pokrenu takvu lančanu reakciju. (U prvih šest mjeseci 1929. godine propalo je 346 banaka u raznim

U x r o c l t p o t l j c d i e «

dijelovima zemlje, s ukupnim depozitom od 115 milijuna dolara.)142 Kad su dohodak, zapošljavanje i vrijednosti počeli opadati zbog posljedica krize, propast banaka brzo se mogla pretvoriti u pravu epidemiju. To se dogodilo nakon 1929. godine. Opet valja reći da bi bilo teško zamisliti bolji sustav za uvećavanje učinaka straha. Slabi nisu uništavali samo druge slabe, već su slabili i jake. Ljudi, i bogati i siromašni, posvuda su postajali svjesni katastrofe uvjerljivo spoznavši da su im propale ušteđevine.

Ne treba ni reći da takav bankovni sustav, kad jednom upadne u grčeve propasti, izrazito štetno djeluje na potrošnju vlasnika depozita i ulaganja svojih klijenata.

4. Dvojbeno stanje vanjskotrgovinske bilance. To je dobro poznata priča. Tijekom Prvoga svjetskog rata Sjedinjene Američke Države postale su vjerovnici na međunarodnoj sceni. U sljedećem desetljeću i dalje je postojao višak izvoza nad uvozom, koji je svojedobno plaćao kamate i glavnicu zajmova iz Europe. Visoke carine, koje su ograničavale uvoz i pomagale stvarati taj višak izvoza, i dalje su bile na snazi. Međutim, povijest i tradicionalne trgovinske navike također su imale udjela u otpornosti tobože povoljnog salda.

Prije su isplate kamata i glavnica zapravo bile oduzimane od trgovinske bilance. Sada, kad su Sjedinjene Američke Države postale vjerovnik, dodane su toj bilanci. Razlika, treba reći, nije bila golema. U samo jednoj godini (1928.) višak izvoza u odnosu na uvoz došao je do razine od milijardu dolara; 1923. i 1926. godine iznosio je tek oko 375 milijuna.143 Međutim, bila ta razlika velika ili malena, nužno ju je bilo pokriti. Druge zemlje koje su kupovale više no što su prodavale, i koje su osim toga morale plaćati dugove, nekako su morale pronaći način nadoknade deficita u svojim transakcijama sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Tijekom većeg dijela dvadesetih godina ta se razlika pokrivala gotovi­nom - drugim riječima, plaćanjem u zlatu Sjedinjenim Državama - kao i novim privatnim zajmovima Sjedinjenih Država drugim zemljama. Većina zajmova bila je namijenjena vladi - nacionalnim, državnim ili općinskim tijelima - a velik dio tih zajmova odlazio je u Njemačku te Srednju i Južnu Ameriku. Marže institucija za obradu tih zajmova bile su darežljive; javnost ih je prihvaćala s entuzijazmom; konkurencija za

142 Objedinjeno iz mjesečnih izdanja publikacije Fédéral Reserve Bulletin objavljenih tijekom 1929. godine,

143 U.S. Department of Commerce, Bureau of Foreign and Domestic Commerce, Statistica! Abstract ofthe United States, 104?

160 V E L I K I S L O M 1 0 2 0

posao bila je oštra. Ako su pritom, nažalost, bili potrebni korupcija i mito kao konkurentski instrumenti, koristili su se. Krajem 1927. godine Juan Leguia, sin predsjednika Perua, dobio je 450 000 dolara provizije od društava W. Seligm an and Company i National City Company (podružnica za vrijednosnice banke National City koje su kreditirale Peru kreditom od 50 milijuna dolara) za posredovanje pri dobivanju kredita.144 Juanove usluge, sudeći po kasnijem svjedočenju, bile su prilično negativne. Plaćeno mu je da ne blokira dogovor. Chase je kubanskom predsjedniku Machadu, diktatoru veoma sklonom likvidacijama, pružio izdašnu osobnu kreditnu liniju koja je u jednom trenutku dosegnula vrijednost od 200 000 dolara.145 Machadov zet bio je zaposlenik Chasea. Banka je dobro zarađivala na kubanskim obveznicama. Pri razmatranju tih zajmova postojala je sklonost da se brzo prijeđe preko svega što bi moglo ići na štetu vjerovniku. Gospodin Victor Schoepperle, potpred­sjednik kuće National City Company, odgovoran za latinskoameričke zajmove, na ovaj je način ocijenio Peru kao potencijalnog kreditnog klijenta:

Peru: loša dužnička povijest, značajan moralni i politički rizik, loše stanje nacionalnog duga, trgovinska situacija otprilike jednako zadovoljavajuća kao situacija Čilea u proteklim trima godinama. Prirodni resursi u većoj mjeri raznoliki. U gospodarskoj sferi Peru bi trebao brzo napredovati u idućih deset godina.146

Uz takve pokazatelje National City Company plasirala je zajam od 15 milijuna dolara za Peru, nakon čega je nekoliko mjeseci kasnije uslijedio zajam od 50 milijuna dolara, a nekih deset mjeseci nakon toga emisija od 25 milijuna dolara. (Peru je doista pokazao vrlo značajan politički rizik. Predsjednik Leguia, koji je pregovarao o zajmovima, nasilno je zbačen s vlasti, a zemlja je prestala otplaćivati zajmove.)

U svakom pogledu te su aktivnosti u jednakoj mjeri bile dio Nove ere kao i Shenandoah i Blue Ridge. Također su bile jednako krhke, a kad su se iluzije Nove ere raspršile, aktivnosti su naprasno okončane. To je zauzvrat prisililo aktere na temeljnu reviziju ekonomskog položaja Sjedinjenih Američkih Država u odnosu prema inozemstvu. Zemlje nisu mogle pokrivati nepovoljnu trgovinsku bilancu sa Sjedinjenim

144 Stock Exchange Practices, Report, 1934., str. 220-221.

145 Ibidem., str. 215.

146 Stock Exchange Practices, Hearings, veljača-ožujak 1933,, dio 6., str. 2091 nadalje.

U z r o c i I p o s l j e d i c a 101

Državama povećanjem isplata u zlatu, barem ne zadugo. To je značilo da su morale povećati svoj izvoz u Sjedinjene Države, ili smanjiti uvoz, ili pak prestati ispunjavati obveze po svojim prijašnjim zajmovima. Predsjednik Hoover i Kongres spremno su djelovali kako bi eliminirali prvu mogućnost - da se trgovinska bilanca uravnoteži većim uvozom- time što su značajno povećali carine. Sukladno tome, dugovi, uključu­jući ratne dugove, prestali su se podmirivati i došlo je do strmoglavog pada američkog izvoza. To smanjenje nije bilo golemo u usporedbi s ukupnom proizvodnjom američkoga gospodarstva, no pridonijelo je općim nevoljama, a osobito je teško pogodilo farmere.

5. Loše stanje ekonomske inteligencije. Nekako se čini nepriklad­nim ljude iz bilo kojeg razdoblja doživljavati kao posebno tupa bića, posebno imajući u vidu da bi zbog takva pravorijeka s vremenom mogli požaliti i pripadnici generacije koja ga donosi. No praktički je sigurno da su ekonomisti i ekonomski savjetnici krajem dvadesetih i početkom tridesetih godina bili gotovo jedinstveno izopačeni ljudi. U mjesecima i godinama koje su uslijedile nakon sloma burze, renomirani ekonomski savjetnici redovito su zagovarali mjere kojima će se s vremenom pogoršati stanje. U listopadu 1929. godine g. Hoover najavio je smanjenje poreza; uslijedili su veliki sastanci bez konkretnog sadržaja, na kojima je tražio od poslovnih tvrtki da održe svoje kapitalne investicije i plaće. Obje te mjere imale su za cilj povećati dohodak za potrošnju, no u dobroj su mjeri, nažalost, ostale bez učinka. Smanjenje poreza bilo je zanemarivo, osim za više dohodovne kategorije; poslovni ljudi koji su obećali održati razinu investicija i plaća u skladu s dobro ukorijenjenim konvencijama smatrali su to obećanje obvezujućim samo tijekom razdoblja u kojem te mjere nisu bile financijski nepovoljne. Posljedica toga bila je da se investicijski troškovi i plaće nisu smanjivali sve dok okolnosti u svakom slučaju ne bi dovele do njihova smanjenja.

Ipak, to nastojanje bilo je dobro usmjereno. Otad je politika gotovo sasvim bila na strani pogoršavanja ionako loše situacije. Kad su ga upitali kako bi vlada na najbolji način mogla potaknuti oporavak, jedan trijezni i odgovorni savjetnik založio se za to da proračun bude uravno­težen. U tome su se složile obje strane. Za republikance je uravnoteženi proračun, kao i uvijek, bio ključna dogma. No platforma Demokratske stranke iz 1932. godine također je, neuobičajeno eksplicitnim načinom za političare, pozivala na »federalni proračun koji će se godišnje dovoditi u ravnotežu na temelju kvalitetnih procjena i razine prihoda...«

162 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

Posvećenost uravnoteženom proračunu uvijek je sveobuhvatna. To onda znači da ne može biti povećanja državnih izdataka za povećanje kupovne moći i olakšavanje nevolja stanovništva. To onda znači da ne može biti daljnjeg smanjenja poreza. No, doslovce shvaćena, ta posve­ćenost značila je puno više. Od 1930. godine nadalje proračun je bio daleko od uravnoteženosti, pa je nastojanje da se pronađe ravnoteža podrazumijevalo povećanje poreza, smanjenje potrošnje, ili i jedno i drugo. Demokratska platforma 1932. godine pozivala je na »neposredno i drastično smanjenje vladine potrošnje« kako bi se postiglo najmanje 25-postotno smanjenje troška uprave.

Uravnoteženi proračun nije bio predmet razmišljanja. Nije bio ni, kako se često tvrdilo, usmjerenje za koje se svi predano zalažu. Bila je zapravo riječ o formuli. Stoljećima je izbjegavanje posuđivanja novca štitilo ljude od neurednog ili bezobzirnog vođenja javnih financija. Nemarni ili bezobzirni čuvari državne blagajne često su oblikovali složene argu­mente kako bi uvjerili ljude da uravnoteženost prihoda i troškova nije znak vrline. Iskustvo je pokazalo da taj stav, ma koliko se kratkoročno mogao doimati privlačnim, dugoročno vodi u neugodnosti ili čak u pravu katastrofu. Ta jednostavna pravila jednostavnog svijeta nisu se održala u sve većoj kompleksnosti početka tridesetih godina. Naročito je masovna nezaposlenost promijenila pravila. Događaji su gadno nasamarili ljude, no gotovo nitko nije pokušao iznova razmisliti o tom problemu.

Uravnoteženi proračun nije bio jedina luđačka košulja politike. Ta­kođer je postojao bauk »otkliznuća« sa zlatnog standarda, kao i, što je sasvim iznenađujuće, bauk inflacije. Do 1932. godine Sjedinjene Države zadivljujuće su povećale svoje zlatne rezerve, a umjesto inflacije zemlja se suočavala s najoštrijom deflacijom u svojoj povijesti. No svaki je umje­reni analitičar u tome vidio opasnosti, uključujući opasnost od divljanja cijena. U doba koje danas već pripada dalekoj prošlosti Amerikanci su bili skloni prtljanju s ponudom novca i uživanju u kratkoročnim no opojnim radostima velikog rasta cijena. Godine 1931. i 1932. opasnost, ili čak izvedivost takvog porasta, bila je ravna nuli. Međutim, savjetnici nisu analizirali tu opasnost, pa čak ni mogućnost. Služili su jedino kao čuvari loših uspomena.

Strah od inflacije dodatno je potaknuo zahtjev za uravnoteženim proračunom. Ujedno je ograničio nastojanja da se snize kamatne stope, poveća obilje (ili barem umjerena dostupnost) kredita i maksimalno olakša posuđivanje novca u uvjetima koji su vladali. Dakako, devalva­cija dolara u potpunosti je bila isključena. To je izravno kršilo pravila

U z r o c i I p o t l j e d l o #

zlatnog standarda. U takvim kriznim vremenima monetarnu politiku možemo usporediti sa slabom trskom o koju se čovjek teško može sa sigurnošću osloniti. Tadašnji ekonomski klišeji nisu čak dopuštali ni uporabu tako slabog oružja. Ta su gledišta također nadilazila stranačke podjele. Iako je bio čovjek izrazito otvorenih nazora, Roosevelt je pazio da ne povrijedi i ne uznemiri svoje sljedbenike. U govoru u Brooklynu pred kraj kampanje 1932. godine rekao je:

Demokratska platforma sasvim jasno kaže: »Mi se zalažemo da se čvrsta valuta očuva pod svaku cijenu.« To je vrlo jasno rečeno. Kad sam o toj platformi govorio 30. srpnja, rekao sam: »Čvrsta novčana politika jest nešto što je nužno u međunarodnim odno­sima, a ne samo za domaće potrebe jedne jedine nacije.« Daleko na sjeverozapadu zemlje, u Butteu, ponovio sam te riječi... U Seattleu sam ponovo naglasio svoj stav...147

U veljači što je uslijedila g. Hoover je izrazio svoj stav, kako je često bio slučaj i ranije, u slavnom pismu izabranom predsjedniku:

Zemlju bi uvelike umirilo kad bi čula što skoriju potvrdu da neće biti poigravanja s valutom ni inflacije; da će proračun biti beskompromisno uravnotežen, i pod pretpostavkom da postane nužno dodatno oporezivanje; da vlada neće tražiti sredstva izda­vanjem vrijednosnica.148

Odbijanje fiskalne politike (u vezi s porezima i potrošnjom) i monetarne politike svodilo se upravo na odbijanje svake afirmativne ekonomske politike vlade. Tadašnji ekonomski savjetnici bili su dovoljno jednoglasni i imali su dovoljno autoriteta da prisile vodeće ljude obiju stranaka da se odreknu svih dostupnih koraka kako bi obuzdali deflaciju i krizu. Na određeni način, bilo je to nezanemarivo postignuće - pravi trijumf dogme nad mišlju. Posljedice su bile duboke.

VI.

Upravo u svjetlu gore spomenutih slabosti gospodarstva moramo pro­matrati ulogu sloma burze u velikoj tragediji tridesetih godina. Nasuprot dugoj tendenciji da se umanjuje uloga Wall Streeta, treba reći da je ona

147 Lawrence Sullivan, Prélude to Panic (Washington: Statesman Press, 1936 ), str. 20.

140 William Starr Myers i Walter H. Newton, The Hoover Administration: A Documented Narrative (New York: Scrlbners,1936.), str. 339-340,

164 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

bila nezanemarivo važna. Pad vrijednosti vrijednosnica utjecao je prije svega na bogate i dobrostojeće ljude. Vidjeli smo kako je 1929. godine ta skupina ljudi bila od presudne važnosti. Njezini članovi imali su na raspolaganju velik dio novca koji je mogao biti usmjeren u potrošnju; bili su vlasnici lavovskog dijela osobnih ušteđevina i investicija. Sve što bi nepovoljno utjecalo na potrošnju ili investicije te skupine nužno bi dovelo do širokih posljedica po potrošnju i prihode u ekonomiji u cjelini. Slom burze zadao je upravo takav udarac. Povrh toga, slom tržišta brzo je ekonomiju lišio podrške što ju je primala zahvaljujući potrošnji zarade na burzi.

Slom burze također je iznimno učinkovito razotkrio slabosti kor­porativne strukture. Operativne tvrtke na kraju lanca holding tvrtki zbog sloma su bile prisiljene smanjiti izdatke. Naknadni kolaps tih sustava, kao i investicijskih trustova, učinkovito je uništio i sposob­nost posuđivanja novca od drugih i spremnost da se posuđuje novac drugima za investicije. Ono što se dugo doimalo kao ograničeni uči­nak podmirenja tražbina brzo se, zapravo, pretvorilo u pad narudžbi i povećanje nezaposlenosti.

Slom je također učinkovito dokrajčio posuđivanje novca drugim zemljama, čime se unosila ravnoteža u bilancu. Ta se ravnoteža odjed­nom morala postizati smanjenjem izvoza. Time se odmah stvorio teški pritisak na izvozna tržišta za pšenicu, pamuk i duhan. Možda su strani zajmovi samo odgodili prilagodbu bilance koja se jednog dana trebala dogoditi. Slom burze ipak je doveo do toga da je do prilagodbe došlo vrlo naglo, u najnepovoljnijem trenutku. Instinkt farmera koji su svoje nevolje pripisivali burzi nije bio potpuno pogrešno usmjeren.

Napokon, kad su se problemi sručili, prevladavajući stavovi tog doba spriječili su da se u vezi s tim išta učini. To je možda bio aspekt koji je u najvećoj mjeri osujetio rješavanje problema. Neki su ljudi 1930., 1931. i 1932. godine bili gladni. Druge je mučio strah da bi mogli početi gladovati. Neki su pak patili od agonije gubitka časti i poštovanja što prati pad iz obilja u siromaštvo. Neki su se bojali da su oni idući na redu. U međuvremenu su svi patili od osjećaja posvemašnje beznad­nosti. Činilo se kako se ništa ne može učiniti.

Da je ekonomija 1929. godine bila u osnovi zdrava, učinak velikog sloma burze mogao je biti manji. Možda se šokom uzrokovan pad povjerenja, kao i pad potrošnje ljudi koji su nastradali na tržištu, mogao s vremenom eliminirati. No ekonomija 1929. godine nije bila zdrava; upravo suprotno, bila je vrlo osjetljiva. Bila je osjetljiva na onu

\

U z r o c i I p o s l j e d i c e 165

vrstu udaraca kakav je pristigao s Wall Streeta. Oni koji naglašavaju tu ranjivost, čine to s dobrim razlozima. No kad oluja i tuča unište staklenik, oluji se obično pripisuje nešto više od puke pasivne uloge. Čovjek slično značenje mora pripisati uraganu koji se u listopadu 1929. godine sručio na središte Manhattana.

VII.

Vojni povjesničar koji dovrši svoju kroniku ima opravdanje. Od njega se ne zahtijeva da razmotri pitanje kolika je vjerojatnost da ponovo dođe do rata s Indijancima, Meksikancima ili Konfederacijom. Također, nitko neće inzistirati da dotični navede na koji bi se način takvi sukobi mogli spriječiti. No ekonomija se doživljava ozbiljnije. Ekonomski povjesničar, sukladno tome, uvijek nailazi na pitanje hoće li nas nevolje koje opisuje ponovo zadesiti, i kako bismo to mogli spriječiti.

Zadatak ove knjige, kao što je naznačeno na njezinu početku, bio je samo da opiše što se dogodilo 1929. godine. Zadatak nije bio odgovoriti na pitanje hoće li se nevolje 1929. godine ponovo dogoditi. Jedna zna­čajna pouka koju nam nosi ta godina sad je već očita: ljude koji počnu vjerovati kako znaju što im donosi budućnost čeka sasvim opipljiva i osobna nesreća. No iz našeg kuta gledanja na tu korisnu godinu moguće je, bez nepotrebnog rizika, steći određene uvide u budućnost. Konkretno, možemo razlučiti probleme koji bi se mogli ponovo dogoditi od problema koji su zahvaljujući određenim zbivanjima, od kojih su se mnoga odvila ubrzo nakon 1929. godine, postali u najmanju ruku malo vjerojatni. Možda možemo uočiti i obrise forme i veličine preostalih opasnosti.

Na prvi pogled, najmanje vjerojatna nesreća s kraja dvadesetih godina dvadesetog stoljeća bio bi još jedan divlji boom tržišta vrijed­nosnih papira s neizbježnim naknadnim kolapsom. Kad su oni dani otrežnjenja prohujali, deseci tisuća Amerikanaca u nevjerici su mahali glavama i mrmljali: »Nikad više.« U svakom značajnijem dijelu zajed­nice i danas postoji nekoliko preživjelih koji, ostarjeli i oplemenjeni, i dalje mrmljaju i mašu glavama. Nova era nije imala takvih čuvara ispunjenih trijeznim pesimizmom.

Također, tu su i nove vladine mjere i nadzorni mehanizmi. Ovlasti Uprave Federalnih rezervi - danas je to Odbor guvernera Sustava Federalnih rezervi - ojačane su i u odnosu na pojedinačne banke Federalnih rezervi i u odnosu na banke članice. Mitchellov prkos iz ožujka 1929. godine danas je nezamisliv. Ono što je tada bio čin

166 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

arogantnog, no ne i nenormalnog individualizma, danas bi se smatralo idiotskim činom. Njujorška banka Federalnih rezervi održava mjeru moralnog autoriteta i autonomije, no nedovoljno da bi se oduprla sva­koj političkoj smjernici iz Washingtona. Sad postoji i ovlast definiranja maržnog zahtjeva (margin requirement). Ako je nužno, špekulanta se može prisiliti da podmiri punu cijenu dionica koje kupuje. Iako ga to ne mora potpuno obeshrabriti, rezultira stanjem u kojem u slučaju pada tržišta ne može doći do poplave poziva na dodatnu uplatu koja bi nužno dovela do daljnje prodaje i pobrinula se za višestruke likvi­dacije. Na kraju, Komisija za burze i vrijednosnice predstavlja branu, nadamo se učinkovitu, tržišnim manipulacijama velikog opsega, a također drži pod kontrolom metode i vještine prodavanja na temelju kojih se regrutiraju novi špekulanti.

No, u određenom smislu, mogućnost ponavljanja Spekulativnih orgija i dalje nije malena. Nitko ne može sumnjati u to da je američki narod i dalje podložan Spekulativnom raspoloženju - uvjerenju da poduzetnički napori mogu biti popraćeni neograničenim nagradama u kojima i oni pojedinačno mogu uživati. Rastuće tržište i dalje ima sposobnost da osobno bogatstvo pretvori u stvarnost. To pak može privlačiti sve veći i veći broj ljudi da sudjeluju u tom tržištu. Postoje spremne preventivne i nadzorne mjere što ih vlada ima na raspolaganju. U rukama odlučne vlasti ne može se sumnjati u učinkovitost tih mjera. Međutim, postoje stotine razloga zašto vlada može odlučiti da te mjere ne iskoristi. U našoj demokraciji o nadolazećim izborima razmišlja se već dan nakon izbora. Izbjegavanje krize i sprječavanje nezaposlenosti za političare je postalo najvažnije pitanje javne politike. Koraci kojima se može obuzdati tržišni boom uvijek se moraju procijeniti u odnosu na mogućnost da dovedu do nezaposlenosti u politički neprikladnom trenutku. Valja nam primijetiti da se tržišni boom ne može zaustaviti prije no što otpočne. Kad do njega uistinu dođe, odluka o tome što učiniti uvijek će se doimati poput izbora između trenutne smrti i smrti u maglovitoj budućnosti, kao što je to bio slučaj s preplašenim ljudima iz Uprave Federalnih rezervi u veljači 1929. Kao što smo vidjeli, loša strana trenutne smrti nije samo u tome da nastupa odmah, već i u tome da je moguće identificirati krvnika.

Tržište neće krenuti u smjeru Spekulativnog divljanja bez određenog racionaliziranja. Stoga će se tijekom svakoga budućeg booma jamačno naglašavati neka novootkrivena vrlina sustava slobodnog poduzet­ništva. Isticat će se kako je opravdano da ljudi plaćaju postojeću cijenu- štoviše, gotovo bilo koju cijenu - kako bi se izborili za dobar položaj

U z r o c i I p o s l j e d i c e 167

u sustavu. Među prvima koji će prihvatiti te racionalizacije bit će dio ljudi odgovornih za provedbu nadzora. Takvi će odlučno ustvrditi kako kontrola nije potrebna. Novine, barem neke, složit će se s time i oštro pisati o onima koji smatraju da bi neke korake ipak valjalo poduzeti. Takve će nazivati malodušnim ljudima.149

VIII.

Nova avantura burzovne špekulacije u doglednoj budućnosti, nakon koje bi uslijedio još jedan kolaps, ne bi imala jednak učinak na ekono­miju kao što je to bio slučaj 1929. godine. Na pitanje hoće li ta može­bitna avantura razotkriti kako je ekonomija u srži zdrava ili nezdrava, neće se, nažalost, moći odgovoriti prije no što se avantura okonča. Međutim, nema sumnje da su brojne iznimno slabe točke razotkrivene 1929. godine ili ubrzo nakon sloma, u međuvremenu bitno ojačane. Distribucija dohotka više nije tako neujednačena. Između 1929. i 1948. godine udio ukupnoga osobnog dohotka koji zarađuje pet posto naj­bogatijeg stanovništva pao je s približno jedne trećine na manje od petine ukupnog dohotka. Između 1929. i 1950. godine udio obiteljskog dohotka primljenog u obliku nadnica, plaća, mirovina i naknada za nezaposlenost povećao se s približno 61 posto na približno 71 posto. To je dohodak običnih ljudi. Iako se ukupna vrijednost dividendi, kamata i rente, dakle zarade karakteristične za dobrostojeće ljude, povećala u apsolutnom iznosu, udio tih kategorija pao je s nešto više od 22 posto na tek nešto više od 12 posto ukupnog obiteljskog prihoda.150 U godi-

I nama što su uslijedile, poboljšanje distribucije dohotka zaustavilo se i blago krenulo u suprotnom smjeru. Distribucija je i dalje daleko bolja no tijekom dvadesetih godina.

Slično tome, nakon 1929. godine stvaranje velikih investicijskih trustova (fondova) jenjalo je i postalo zanemareno, iako su ih, avaj, dijelom zamijenili uzajamni i offshore fondovi, Equity Funding i Real Estate Investment Trusts, koji su postali žrtve sloma nakon 1970. godine. Ipak, Komisija za burze i vrijednosnice je uz pomoć zakona o bankrotu riješila problem s velikim piramidama holding tvrtki u komunalnom sektoru. Savezno osiguranje bankovnih depozita sve do današnjeg dana nije doživjelo priznanje kakvo zaslužuje za revoluciju koju je

149 Kad sam 1969. godine upozoravao na tadašnje špekulacije, uspio sam privući, na relativno skroman način, sličnereakcije.

160 Podaci au Iz: Goldamith et al, »Siže of Distribution of Income«, str. 16, 18.

168 V E L I K I S L O M 1 9 2 9

uvelo u nacionalnu bankovnu strukturu. S tim konkretnim zakonskim rješenjem raspršen je strah što je tako učinkovito potencirao slabosti u sustavu. Zahvaljujući tome izliječen je jedan težak nedostatak sta­rog sustava, zahvaljujući kojem je propast jednog aktera uzrokovala propast ostalih. Rijetko se događa da se toliko puno postigne jednim jedinim zakonom.

Problem vanjskotrgovinske bilance nemalo se promijenio u uspo­redbi sa stanjem prije dvadeset pet godina. Sada se Sjedinjene Američke Države nalaze u situaciji u kojoj mogu kupovati i trošiti puno više no što prodaju i primaju.

Napokon, došlo je do skromne akumulacije ekonomskog znanja. Danas kriza u početnim fazama ne bi bila dočekana uz čvrstu odlučnost da se dodatno pogorša. Nema sumnje, u Bijeloj kući opet bi se upriličila cere­monijalna okupljanja. Preplavila bi nas bujica riječi ohrabrenja i čarobnih formula. Mnogi bi zagovarali čekanje i nadu kao najbolju politiku. No ljudi više ne bi pretpostavili kako je najbolja politika - kako je to nesretno formulirao ministar Mellon - »riješiti se radnika, riješiti se dionica, riješiti se farmera, riješiti se nekretnina«151. Našu odlučnost da se čvrsto i kvalitetno uhvatimo u koštac s krizom tek treba staviti na kušnju. No i dalje postoji značajna razlika između nesposobnosti da se provede dovoljno dobrih odluka i odlučnosti da se provede puno loših odluka.

Ispravljene su i druge slabosti u ekonomiji. Snažno kritiziran poljo­privredni program pruža određenu sigurnost farmerskim prihodima i time osigurava njihovu potrošnju. Naknade za nezaposlenost postižu isti rezultat kad je riječ o radnicima, iako u nedovoljnoj mjeri. Ostatak sustava socijalne sigurnosti - koji uključuje mirovine i javne potpore- pripomaže zaštiti dohotka, a time i potrošnje drugih segmenata stanovništva. Porezni sustav daleko je bolji sluga stabilnosti no što je to bio slučaj 1929. godine. Okrutni bog možda je obdario kapitalizam urođenim proturječjima. No barem je kasnije bio dovoljno blag da se pobrine za to da socijalne reforme budu u iznenađujućem skladu s poboljšanim djelovanjem sustava.

IX.

Ipak, unatoč svim tim ojačanjima, ne bi bilo mudro gospodarstvo izložiti šoku još jednoga većeg Spekulativnog sloma. Neka bi ojačanja

151 Citirano iz: Herbert Hoover, Memoirs, str. 30.

U z r o c i i p o t l | « d i e « 160

mogla popustiti. Mogle bi se otvoriti pukotine na nekim novim, možda neočekivanim mjestima. Čak da se potrošnja koja dolazi s dobiti na burzi brzo povuče iz gospodarstva, i to bi moglo uzrokovati štetu. Bilo kakav kolaps, ma koliko njegove daljnje posljedice bile malene, ne bi dobro djelovao na reputaciju Wall Streeta.

Wall Street u novije je vrijeme postao, kako to navodi jedna učena fraza, »svjestan važnosti odnosa s javnošću«. Budući da se špekulativni kolaps može m anifestirati jedino nakon velikog rasta špekulacija, moglo bi se očekivati da će Wall Street biti sklon strogo reagirati na bilo kakav pretjerani porast špekuliranja. Bankari i brokeri zatražili bi od Federalnih rezervi da maržne zahtjeve podignu do maksimuma; također bi zahtijevali od njih da strogo provode pravila protiv ulagača koji se požele zaduživati na osnovi postojećih dionica i obveznica kako bi kupovali još dionica i obveznica. Javnost bi često dobivala jasna upozorenja o rizicima koji su uključeni u kupnju dionica s očekivanjem velikog porasta vrijednosti. Oni koji bi unatoč tome ustrajali na takvom ponašanju, u slučaju da se pojavi problem ne bi imali koga kriviti osim sebe. Položaj Burze, njezinih članica, banaka i financijske zajednice u cjelini bio bi savršeno jasan i ujedno dobro zaštićen u slučaju daljnjeg kolapsa, koliko to dopuštaju kvalitetni odnosi s javnošću.

Kao što rekosmo, sve bi se to logično trebalo očekivati. Međutim, to se nije dogodilo tijekom dinamičnog razdoblja kraja šezdesetih i neposredno nakon toga - u doba visokorizičnih investicijskih fondova i eksplozije konglomerata - pa to ne treba očekivati ni u budućnosti. Nije riječ o tome da je instinkt samoodržanja na Wall Streetu slabo razvijen. Upravo suprotno, vjerojatno je na normalnoj razini, a možda i na natprosječnoj. Stvar je u tome da su financijska sposobnost i političko oštroumlje, kao i tijekom cijele povijesti, obrnuto proporcionalni. Dugoročno spasenje u režiji poslovnih ljudi nikad nije na visokoj cijeni, ako u sadašnjosti podrazumijeva poremećaj svakodnevnog života i udobnosti. Stoga se za sadašnjost zagovara nedjelovanje, i u slučajevima kad to podrazumijeva velike nevolje u budućnosti. Upravo u tom fenomenu, barem jednako kao i u komunizmu, leži prijetnja kapitalizmu. Takav stav potiče ljude koji znaju da se situacija razvija u sasvim pogrešnom smjeru da govore kako je situacija u osnovi zdrava.