OSNOVE EKONOMIJE NASTAVNA GODINA 2011 / 2012
2.5. Poizvodnja, trokovi i dobit/profitNagib funkcije ponude
sugerie da se koliinarobe/ usluga koju su ponuai (proizvoai)
spremni ponuditi poveava se poveanjem njene cijene. To nas upuuje
na pretpostavku da pozitivan nagib funkcije ponude ima neke veze sa
trokovima proizvodnje.
Treba imati u vidu da u skladu s jednim od osnovnih principa
ekonomije, svi trokovi nastaju iz potrebe izbora izmeu
alternativnih mogunosti koritenja ogranienih resursa.
Svi trokovi proizvodnje su oprtunitetni trokovi: prava mjera
trokova injenja je vrijednost najboljeg alternativnog koritenja
istih resursa. U skladu s tim, oportunitetni trokovi proizvodnje
sastoje se iz izdataka koje privredni subjekti imaju prema
dobavljaima i dohodaka koje ti subjekti isplauju vlasnicima resursa
(prirodni resursi, rad i kapital), s ciljem da se raspoloivi
resursi ne koriste na alternativan nain.
2.5.1. Eksplicitni i inplicitni trokovi
U ekonomskom smislu trokovi predstavljaju racionalnu upotrebu
faktora proizvodnje/biznisa.Inae,sve trokove moemo podijeliti na
dvije vrste:
-EKSPLICITNE
-IMPLICITNE.
EKSPLICITNI TROKOVI su oportunitetni trokovi koje privredni
subjekt placa osobama koje nemaju vlasnike interese u tom
subjektu.U takve trokove spadaju trokovi
rada,repromaterijala,transporta,osiguranja i sl.
IMPLICITNI TROKOVI ukljuuju oportunitetne trokove privrednog
subjekta po osnovu koritenja resursa koji pripadaju samom
ekonomskom subjektu ili osobama koje imaju vlasnike interese u
njemu.
Ovi trokovi odravaju ogranienost sredstava ekonomskog
subjekta,ali za razliku od eksplicitnih trokova,obavezno ne
poprimaju oblik izdatka osobama van njega. Npr. preduzee koje
koristi zgradu u sopstvenom vlasnitvu zanemaruju mogunost koritenja
te zgrade na drugi nain. Samostalni poduzetnik ili jedini lan
drutva sa ogranienom odgovornou koji je istovremeno zaposlen u tom
subjektu zanemaruje mogunost zaposlenja na drugom mjestu.
Tvrtke ovakve trokove ne iskazuju u poslovnim knjigama,ali
implcitni trokovi izraavaju prihode koji bi mogli biti ostvareni
,,zapoljavanem resursa subjekta izvan subjekta. Razlikovanje
eksplicitnih i implicitnih je bitno i za razumijevanje koncepta
dobitka (profita). Dobitak u ekonomsko-teorijskom znaenju
predstavlja razliku izmeu ukupnih prihoda i ukupnih (eksplicitnih i
implicitnih) trokova preduzea. Mnogo konfuzije u svakodnevnom
poslovnom jeziku izaziva koritenje raunovodstvenog pojma dobitka,
koja podrazumijeva iznos dobitka nakon umanjenja ukupnih prihoda za
eksplicitne trokove. 2.5.2. Trokovi i vrijeme njihovog obraunaPoto
smo konstatovali da su svi trokovi proizvodnje/biznisa
oportunitetni trokovi i identifikovali osnovne vrste trokova,
odnosno njihov raunovodstveni i ekonomsko-teorijski
aspekt,neophodno je za daljnje razumijevanje odnosa trokova ponude
istraiti odnos trokova i promjena koliine proizvodnje/obima
biznisa. Pri tome, polazimo od pretpostavke da trokovi nisu
konstantna kategorija i da njihova veliina i struktura varira sa
obimom proizvodnje/biznisa, ali i u tijeku vremena. Sa vremenskog
aspekta trokove moemo posmatrati u dvije vremenske
dimenzije:kratkorono i dugorono.
Naime, proizvoai u proizvodnji koriste razliite faktore i
njihove kombinacije, koji se pojavljuju u razliitim oblicima, kao
to su:sirovine, repromaterijal, goriva, rad, maine, alati,
zgrade/hale i sl.
Sve faktore proizvodnje/biznisa koji privredni subjekti koriste
u proizvodnji roba/usluga oznaavamo kao inpute.
Promjenom koliine inputa preduzee moe mijenjti koliinu
proizvodnje. Meutim, dok je promjena koliine nekih vrsta inputa
vrlo jednostavna, promjene drugih vrsta inputa su vrlo sloene.
Inpute koje nije jednostavno mijenjati sa promjenom obima
proizvodnjeodreuju nivo postrojenja neophodnih za efikasnu
proizvodnju. Tu su, prije svega, graevinski objekti, oprema ili
visokospecijalizovana radna snaga i moemo ih oznaiti i kao fiksne
inpute. Nasuprot njima su varijabilni inputi, kao to su
repromaterijal, energija ili broj sati rada, ije je koliine mogue
brzo i jednostavno mijenjati. Ova razlika izmeu fiksnih i
varijabilnih inputa je vrlo bitna za vremensku dimenziju obrauna
trokova proizvodnje, pri emu pod kratkoronim aspektom
podrazumijevamo period u kome nije mogue mijenjati fiksne inpute,
tako da promjene u proizvodnji nastajusamo po osnovu variranja
koliine varijabilnih inputa. Nasuprot tome, dugorona dimenzija
ukljuuje period u kome je mogua i promjena obraunatih koliina
fiksnih inputa.
Za razumijevanje trokova proizvodnje/biznisa i za njihovu
promjenu i meusobni odnos, ponimo sa predpostavkama da tvrtka ima
samo jedan proizvod/uslugu i da proizvodnja/biznis postepeno
poveava, varirajui koliinu rada i zadravajui ostale inpute
konstantnim. Tvrtka zaposli jednog radnika koji ide od maine do
maine i obavlja sve proizvodne operacije bez mogunosti
specijalizacije za bilo koju pojedinanu operaciju. Ta ista tvrtka
zapoljava dodatne radnike i proizvodnja se poveava. Dio poveanja
proizvodnje dolazi i kao doprinos specijalizacije radnika, to
omoguava da se proizvodnja povea po svakoj dodatnoj jedinici
rada.Ipak, poveanje proizvodnje/biznisa po dodatnoj koliini
angaovanog rada ne moe trajati beskonano. Mogunosti specijalizacije
i podjele rada su ograniene i veliinom i vrstom opreme koja se
koristi u proizvodnji/biznisu. Naime, poveanje broja radnika e
znaiti i poveanje proizvodnje/biznisa, ali ne iznad kapaciteta
opreme. U takvim uslovima svaka dodatna angaovana jedinica rada sve
e manje i manje doprinositi poveanju proizvodnje/biznisa (do
prestanka prirasta). Fiksni inputi predstavljaju ogranienje za
daljnje poveanje proizvodnje/biznisa, to ilustruje sljedei numeriki
primjer:
Tabela 9.
Koliina
proizvoda (broj jedinica/dan)
Koliina rada
(sati/dan)Dodatni sati rada
po jedinici
proizvodnjeDodatna koliina proizvodnje/dodatna koliina
rada(marginalna fizika proizvodnost rada)
1234
00.00.000
138.038.00.026
272.034.00.029
3102.530.50.033
4130.027.50.036
5155.025.00.040
6178.023.00.043
7199.521.50.047
8220.020.50.049
9240.020.00.050
10260.520.50.049
11282.021.50.047
12305.023.00.043
13330.025.00.040
14357.527.50.036
15388.030.50.033
16422.034.00.029
17460.038.00.026
18502.542.50.024
19550.047.50.021
20603.053.00.019
21662.559.50.017
22727.565.00.015
23800.072.50.014
24880.080.00.013
Iz prednje tabele proizilazi da je proizvodnja jednog proizvoda
mogua tek nakon to varijabilni inputi-rad dostigne 38 sati/dan
(kolona 1), za proizvodnju dva proizvoda potrebna su 72 sata
rada/dan, a za tri 102,5 sati rada/dan. Broj dodatnih sati rada/dan
potrebnih za proizvodnju dodatne jedinice proizvoda se, prvenstveno
po osnovu specijalizacije,smanjuje od 38,0 sati za proizvodnju
jedne jedinice, na 34 sata rada/dan za proizvodnju druge jedinice
ili 30,5 sati rada/dan za proizvodnju tree jedinice itd. (kolpna
3). Isto tako, broj dodatnh jedinica proizvoda koji se dobije
zapoljavanjem dodatne jedinice rada se poveava od 0,026 (1:38), na
0,029 ili 0,033 jedinica proizvoda po jedinici dodatnog rada
(sati/dan) itd. (kolona 4). Dodatni broj jedinica proizvoda koji se
dobije zapoljavanjem dodatne jedinice rada (sat/dan) ili
uope,varijabilnih inputa predstavlja marginalni fiziki proizvod
rada (varijabilnih inputa).Ali, ako detaljnije analiziramo kretanje
broja proizvoda, koliine rada, dodatnog rada potrebnog za
proizvodnju dodatne jedinice proizvoda i dodatne jedinice proizvoda
po dodatnoj jedinici rada, zapaamo da nae tvrdnje o smanjenju broja
sati potrebnih za proizvodnju dodatne jedinice proizvoda ili
povecanju broja dodatnih jedinica proizvoda koji se dobije
zapoljavanjem dodatne jedinice rada ne vrijedi za sve nivoe
proizvodnje. Nakon postizanja proizvodnje od devet jedinica, iako
daljnim zapoljavanjem poveavamo ukupnu proizvodnju ( od 10 na 24
jedinice proizvoda ), broj sati rada potrebnih za proizvodnju
dodatne jedinice proizvoda se poinje poveavati, a broj dodatnih
jedinica proizvoda koji se dobije zapoljavanjem dodatne jedinice
rada smanjivati.
2.6.3. Kapital
Najopenija definicija kapitala jeste da je to imovina i/ili
produktivno znanje koje se koristi za stvaranje nove vrijednosti.
Kapital je trei faktor proizvodnje koji se, u osnovi, pojavljuje u
dva oblika, i to u obliku novca ili obliku fiksnih i obrtnih
sredstava. Naknada koja pripada vlasnicima novanog kapitala je
kamata. Pri tome, pojam kamate se koristi u dva znaenja, i to da
izrazi : ( 1 ) cijenu kredita i ( 2 ) trini povrat kapitala kao
faktora proizvodnje / biznisa. Pojedinac koji posudi drugoj osobi
1.000 KM, uz obavezu da mu, uz isplatu onovnog duga ( 1.000 KM )
plati 100 KM godinje, kao naknadu za koritenje 1.000 KM, stie
kamatu od 10 %. Istovremeno, za pojedinca koji za 1.000 KM kupi
mainu i njenim koritenjem zaradi dodatnih 100 KM moe se smatrati da
je ostvario kao neku kamatu o 10 % na uloeni novani kapital.
U funkciji razumijevanja odnosa kamate i kapitala, posluit emo
se pojednostavljenim modelom ekonomije, u kome su pojedinci i/ili
domainstva jedine tedie i potroai, pri emu pretpostavljamo da dio
pojedinaca troi manje ( neto tedie ), a drugi dio vie od tekueg
dohotka ( neto potroai ). Neto potroai, nastojei da kupe
robe/usluge ( npr. automobil ili turitiko putovanje ) na teret
buduih dohodaka, posuuju ( uzimaju kredite), od neto tedia. Meutim,
odricanje od korisnosti koju bi eto tedie stekle kupovinom
robe/usluga, podrazumijeva kompezaciju neto tedia u obliku kamate.
U skladu s tim, ponuda kredita, u pojednostavljenom modelu i uz
prepostavku da nema iflacije, tako da su nominalna, oekivana i
realizovana kamatna stopa jednake, zavisi os stepena motivacije
neto tedia da tede.
Istovremeno, u skladu s teorijom, potroai procjenjuju odnos
trenutne i budue korinosti kupovine robe/usluga i oportunitetnih
trokova to odreuje tranju za kreditom. S obzirom na to da smo
pretpostavili da se posuivanje vri radi potronje robe/usluga, ovu
vrstu kredita nazivamo potroaki krediti.
2.6.4. Poduzetnitvo i dobitak/profit
Analizirajui i razmatrajui proizvodnju, u kontekstu trokova i
dobitaka, uveli smo pojam ekonomske dobiti (koju smo definisali kao
dio dohotka koji, nakon naknade implicitnih i eksplicitnih trokova,
ostaje vlasnicima). Razumije se, navedena definicija dobitka otvara
dva bitna pitanja: zato privredni subjekt uope ostvaruje dobitak, i
zato se ukupna vrijednost proizvodnje/biznisa ne distribuira na
vlasnike faktora proizvodnje/biznisa. Odgovori na ova pitanja nisu
jednoznani niti postoji opi konsenzus u tom pogledu.
Prihvatljiv odgovor na pitanje o prirodi dobiti moemo potraiti u
shvatanju dobiti kao neke vrste nagrade za preuzimanje rizika.
Naime, svaki poslovni poduhvat je podloan riziku od propasti, to
proizilazi iz injenice da se karakter ekonomske budunosti ne moe sa
punom sigurnou procijeniti. Pojedinci koji faktore
proizvodnje/biznisa prodaju, u velikoj mjeri smanjuju
rizike.Nasuprot tome, od novih poduzetnika se oekuje da ispunjavju
obaveze prema povjeriocima i uposlenicima, uz snoenje najveeg
rizika u sluaju steeja.Kao naknadu za snoenje najveeg rizika
vlasnicima pripada pravo da prisvajaju dobitak, uz uslov da su
prihodi vei od trokova faktora proizvodnje/biznisa.
Drugi mogui odgovor o prirodi dobitka zasniva se na shvatanju da
je dobitak jadnak povratu po osnovu arbitae, tj.kupovine
robe/usluge po nioj cijeni na jednom ili prodaji po vioj cijeni na
drugom tritu. Oigledne primjere arbitae predstavlja trgovina
standardizovanom robom (poljoprivredni proizvodi, plemeniti metali,
devize i slino), kojom se trguje na razliitim i esto geografski
vrlo udaljenim tritima.
Kupovinama na jednim i prodajama na drugim tritima, nakon
promjene faktora koji utjeu na ponudu i/ili tranju na jednom od
trita, mogue ja ostvariti dobitak. Treba naglasiti da arbitraa nije
karakteristina samo za ova trita, ve se moe smatrati da je element
svih transakcija u kojima nastaje dobitak. Tako, npr. Vlasnik koji
je istovremeno i meneder male fabrike za proizvodnju rublja moe
kupovati repromaterijal na tritu na kojem su cijene najnie i
prodavati rublje na tritu na kome su cijene rublja najvie.
Trei pristup objanjenja prirode dobitka zasniva se na inovaciji.
Poduzetnik kao inovator kreira mogunost ostvarivanja profita
pronalaskom novog proizvoda, novog metoda proizvodnje ili nove
marketing strategije. U tom sluaju poduzetnik dolazi u poziciju
privremenog monopoliste koja mu omoguava ostvarivanje dobitka, sve
dok konkurenti ne dostignu ili prevaziu takvu njegovu poziviju.
Ovakav monopol je i opravdan i poeljan u svakoj ekonomiji, jer znai
opi tehnoloki progres.
injenica da se dobit u cjelini ne distribuira vlasnicima faktora
proizvodnje/biznisa, otvara pitanje o karakteru poduzetnitva.
Naime, ako poduzetniku pripada dio dobitka, nije li i poduzetnitvo
faktor proizvodnje/biznisa. U prilog ovom stavu idu i neke
karakteristike poduzetnika koje su zajednike sa karakteristikama
drugih faktora proizvodnje/biznisa (prirodni resursi, rad i
kapital). Prvo, broj poduzetnika je ogranien, jer nisu svi
stanovnici na nekom podruju poduzetnici, niti su u stanju pokrenuti
neki poslovni poduhvat ili spoznati nove mogunosti. Drugo,
poduzetnici ostvaruju dohodak iz dobitka nakon to se nadoknade svi
trokovi privrednog subjekta. Tree, zapoljavanje prirodnih resursa,
rada i kapitala nije mogue bez poduzetnika. Meutim, za razliku od
drugih faktora proizvodnje/biznisa, poduzetnito je nevidljivo i
nemjerljivo, nismo u stanju utvrditi jedinicu poduzetnitva ili
cijenu po jedinici. Izvoenje analize na principima zakona ponude i
potranje nije mogue na poduzetnitvu kao mjeri efikasnosti
poslovanja iz prostog razloga to ne postoji adekvatna jedinica za
egzatno kvantificiranje uspjeha.
2.7.2. Oblici privrednih subjekataPrivredni subjekti se javljaju
u razliitim oblicima. Oni se razlikuju, prije svega, po
odgovornosti lanova za obaveze subjekta, obimu i nainu vrenja
vlasnikih prava, strukturi upravljanja i mogunostima finasiranja.
Generalno, sve privredne subjekte moemo podijeliti na osnovu
pravnih odnosa lanova korporacije meusobno, njihovog odnosa prema
korporaciji i prema treim osobama, na drutva osoba i drutva
kapitala. Drutva osoba su drutva sa neogranienom solidarnom
odgovornou i komanditno drutvo, a dioniko drutvo i drutvo s
ogranienom odgovornou su drutva kapitala, dok komanditno drutvo na
dionice predstavlja mjeoviti oblik, sa elementima oba tipa drutva.
Za drutva osoba bitna su osobna svojstva i meusobni odnosi lanova,
to podrazumijeva da drutvo osoba u svakom sluaju mora biti najmanje
dva lana. Za drutvo osoba karakteristino je da se Zakonom ne
utvruje minimum kapitala za osnivanje i poslovanje drutva, jer za
obaveze drutva uvijek najmanje jedan lan odgovara cjelokupnom
svojom imovinom. Poto je za drutvo osoba bitno ko su mu lanovi,
udio jednog lana ne moe se prenijeti na treu osobu bez saglasnosti
ostalih lanova izvjesna, pa izvjesna ogranienja postoje i kod
nasljeivanja. lanovi drutva osoba imaju, u pravilu, jednaka prava
na uee upravljanja, jer su osnovna pitanja poslovanja drutva ureena
ugovorom, a lanovi ovlateni za pojedinano ili skupno voenje poslova
i zastupanje drutva ne ine poseban organ, kakav je npr. uprava u
dionikom drutvu. Kapital je u drutvima kapitala temelj udruivanja i
povezivanja interesa i za njihovo osnivanje i poslovanje nije
potrebno vie osoba. Stoga se za drutva kapitala zakonom utvruje
minimalni osnovni kapital za osnivanje i poslovanje, jer drutva
kapitala svojom imovinom odgovaraju povjeriocima u pravnom prometu,
a njihovi lanovi( vlasnici udjela ili dioniari ) ne odgovaraju za
obaveze drutva svojom imovinom. U pogledu uea u upravljanju i u
raspodjeli dobitka, prava lanova/dioniara su srazmjerna udjelu u
osnovnom kapitalu drutva, a drutvom upravljaju organi koji se
obavezno formiraju, meu kojima samo skuptina podrazumijeva pravo,
ali ne i obavezu, uea lanova drutva u donoenju odluka. Kapital i
vlasniki udio u drutvu kapitala je depersoanaliziran, tako da
slobodan ulazak u drutvo i izlazak iz njega, odnosno prijenos
vlasnikog udjela, uz neznatna i specifina ogranienja, prvenstveno
kod drutva s ogranienom odgovornou.
Drutvo s neogranienom solidarnom odgovornou je drutvo koje ine
najmanje dvije osobe lana, koji su neogranieno solidarno odgovorni
za obaveze drutva. U odnosu prema treim osobama odgovaraju za
obaveze drutva neogranieno solidarno cjelokupnom svojom imovinom.
Ugovorom se moe drugaije urediti ili ak iskljuiti odgovornost
pojedinih lanova u njihovim meusobnim odnosima, ali takve odredbe
ugovora nemaju pravnog uinka na neogranienu solidarnu odgovornost
prema povjeriocima. To znai da je za obaveze drutva prema treim
osobama odgovornost lanova zakonska, osobna, neograniena i
solidarna. Pri tome je odgovornost lanova drutva i akcesorna, tako
da lanovi drutva odgovaraju u obimu i pod uvjetima kako odgovara i
drutvo. Drutvo s neogranienom solidarnom odgovornou ne odgovara za
obaveze svojih lanova, tako da povjerilac ne moe traiti namirenje
privatnih dugova nekog od lanova iz imovine drutva ili individualne
imovine drugih lanova. Prednosti drutva sa neogranienom odgovornou
su:
a) zatvoreni krug lanova, pri emu novi lan moe pristupiti samo
uz suglasnost svih postojeih lanova;
b) odsustvo obaveze konstituisanja organa upravljanja, odnosno
pravo svakog lana da neposredno upravlja i zastupa i vodi
poslovanje drutva;
c) dobitak u cjelini, u jednakim iznosima, pripada svim lanovima
drutva.
Nedostatak ovog oblika privrednog drutva je, prije svega, u
neogranienoj i solidarnoj odgovornosti lanova drutva za njegove
obaveze, to znai da lanovi drutva u sluaju steaja ili likvidacije
snose rizike koji prevazilaze uloge koje su unijeli u drutvo i
obaveze drutva terete i linu imovinu svakog lana. Osim toga,
dodatni kapital nije mogue obezbjediti emisijom vlasnikih
vrijednosnih papira.
Komanditno drutvo ine dvije vrste lanova. S jedne strane, jedan
ili vie lanova ima poloaj komplementara, to je jednako poloaju lanu
drutva s neogranienom solidarnom odgovornou, koji za obaveze drutva
odgovaraju osobno i neogranieno, cjelokupnom svojom imovinom i, u
skladu s tim, imaju pravo i dunost voditi poslove i zastupati
drutvo. S druge strane, komanditno drutvo ima jednog ili vie lanova
s poloajem komanditora, koji za obaveze drutva odgovaraju samo do
iznosa uloga koji se obavezao unijeti u drutvo. Dakle, komanditno
drutvo sainjavaju najmanje jedan komplementar lan koji za obaveze
drutva odgovara osobno i neogranieno, cjelokupnom svojom imovinom,
i najmanjejedan komanditor lan koji za obaveze drutva odgovara
ulogom upisanom u sudski registar. Komanditno drutvo, kao i drutva
sa neogranienom odgovornou, karakterie zatvoreni krug lanova, pri
emu novi lan moe pristupiti samo uz suglasnost svih postojeih
lanova, i odsustvo obaveze konstituisanja organa upravljanja,
odnosno pravo svakog komplementara da neposredno upravlja i zastupa
i vodi poslovanje drutva. Dobit drutva se dijeli na dio za
komplementare i dio za komanditore, u okviru ega se dio dobiti
namijenjen komplementarima dijeli na jednake djelove, a dio dobiti
komanditora srazmjerno uplaenim ulozima. Na ovaj nain je
uspostavljena ravnotea prava i obaveza i odgovornosti lanova
drutva, to u odnosu na drutvo sa neogranienom solidarnom
odgovornou, omoguava privlaenje dodatnih uloga, bez naruavanja
prava komplementara. S druge strane, ovaj oblik omoguava pravnim i
fizikim osobama uee u privrednom subjektu koje povjeriocima prua
dodatne garancije, posredstvom neograniene i solidarne odgovornosti
komplementara, uz ogranenje odgovornosti ovih osoba (komanditora)
na iznose ugovorenog uloga.
Komandito drutvo na dionice je specifian oblik sa
karakteristikama komanditnog drutva, kao drutva osoba, i dionikog
drutva kao tipinog drutva kapitala. Pri tome najmanje jedan lan za
obaveze drutva odgovara osobno i neogranieno cjelokupnom svojom
imovinom (komplementar), a drugi lanovi odgovaraju povjeriocima za
obaveze drutva do iznosa upisanih uloga (komanditni dioniari).
Komplementari su zastupnici komanditnog drutva na dionice i u
skuptini imaju glasaka prava srazmjerna udjelu u osnovnom kapitalu,
ali ne mogu odluivati o izboru i opozivu nadzornog odbora,
imenovanju revizora i odtetnim zahtjevima. Suglasnost komplementara
na skuptini komanditnog drutva na dionice potrebna je za odluke o
pitanjima o kojima je u komanditnom drutvu potrebna suglasnost
komplementara. U komanditnom drutvu na dionice moe se formirati
odbor komanditnih dioniara, koji ih zastupa u odnosima i sporovima
sa komplementarima. Prednost u odnosu na drutva osoba je u
mogunosti da se dodatni kapital obezbjeuje i emisijom vlasnikih
vrijednosnih papira
Drutvo sa ogranienom odgovornou (d.o.o.) nastalo je kao rezultat
potrebe i nastojanja da se omogui organiziranje i aktiviranje
manjeg poduzetnikog kapitala u pavnom obliku koji prua osnovne
prednosti dionikog drutva, a prvenstveno ogranienje rizika na iznos
uloga, to podrazumijeva iskljuenje odgovornosti lanova za obaveze
drutva i predstavlja pogodan oblik za porodino poduzetnitvo ili
zajedniko poslovanje ljudi koji su na drugi nain blie povezani.
Iako je drutvo s ogranienom odgovornou podobno prvenstveno kao
oblik organiziranja manjeg poduzetnikog kapitala, sa manjim brojem
lanova, ono se esto pojavljuje i kao oblik organiziranja krupnog
poduzetnikog kapitala s manjim brojem lanova koji koji ele sebi
osigurati jak uticaj na poslovanje. Drutvo s ogranienom odgovornou
je, kao i dioniko drutvo, pravna osoba korporacijskog tipa, toznai
da odnosi svakog od lanova prema drutvu dominiraju nad meusobnim
odnosom lanova, mada ne toliko kao kod dionikog drutva. Drutvo ima
osnovni kapital najmanje u iznosu propisanom zakonom, podjeljen na
udjele koji se ne mogu izraziti u vrijednosnim papirima. To
istovremeno znai da drutvo s ogranienom odgovornou za svoje obaveze
odgovara svojom cjelokupnom imovinom, a njegovi lanovi ne
odgovaraju povjeriocima drutva. Meutim, za razliku od dionikog
drutva, kod koga su dionice po pravilu neogranieno prenosive,
prijenos udjela u drutvu sa ogranienom odgovornou je pod posebnim
reimom, koji obavezno ukljuuje pravo pree kupnje od postojeih
lanova, tako da je ulazak u drutvo ili njegovo preuzimanje od treih
osoba mnogo tee.
Dioniko drutvo (d.d.) je tipian i dominantan oblik drutva
kapitala koji se pojavljuje ve u XV stoljeiu, a intenzivan razvoj
doivaljava od sredine XIX stoljea. Dioniko drutvo omoguava
prikljupanje, odnosno udruivanje veeg broja manjih uloga s ciljem
postizanja uinaka koncentracije kapitala u pogledu dobitka, uz
istovremeno isljuenje prevelikog rizika ulagaa, koji za obaveze
dionikog drutva prema treim osobama ne odgovaraju svojom osobnom
imovinom, nego riskiraju samo da izgube djelimino ili u cjelosti
iznos koji su uloili u kupovinu dionica dionikog drutva. Dioniko
drutvo, kao i drutvo sa ogranienom odgovornou, karakterizira
obavezan osnovni kapital podijeljen na dionice, najmanje u iznosu
utvrenom zakonom. Dionica nije osnov i i zraz za vlasnitvo nad
imovinom drutva ili drutvom u cjelini, nego je pravni osnov i iskaz
za skup upravljakih i imovinskih prava i eventualnih obaveza
dioniara prema dionikom drutvu, tj. za cjelinu pravnih odnosa izmeu
dionikog drutva i pojedinanog drutva. Prednost dionikog u odnosu na
drutvo s ogranienom odgovornou je prvenstveno u mogunosti
pribavljanja dodatnog kapitala emisijom vlasnikih vrijednosnih
papira, kao i u neogranienom prenosu dionica. Na osnovu podataka o
broju i ueu u ukupnoj zaposlenosti i/ili kapitalu pojedinih oblika
privrednih subjekata u drugim zemljama, mogu se izvesti opi
zakljuci. Naime, dominantni oblici prema broju drutava u BiH, su
drutva sa ogranienom odgovornou, dok su, prema angaovanom kapitalu
i obimu prodaje ili zaposlenosti u odnosu na broj drutava,
najznaajnija dionika drutva. U Austriji, npr. drutva sa ogranienom
odgovornou ine manje od 20%, a dionika drutva manje od 0,5% svih
drutava. U Francuskoj istovremeno dionika drutva ine blizu 30%, a
dionika drutva oko 7% ukupnog broja drutava. U Njemakoj iste godine
drutva sa ogranienom odgovornou u ukupnom broju drutava uestvuju
oko 65%, a dionika drutva sa 0,5%. Meutim, u ukupnoj vrijednosti
prometa, drutva sa ogranienom odgovornou uestvuju sa 31%, a dionika
drutva sa 30,3%. U USA su dionika drutva u ukupnom broju drutava
nekako u isto vrijeme uestvovala sa manje od 1,5%, a ukupnom
prihodu svih drutava sa vie od 85%.
3.ULOGA DRAVE U EKONOMIJI
3.1. Drava i ekonomski sistemVidjeli smo u dosadanjem izlaganju
kako trite daje odgovor na tri osnovna pitanja kojima se bavi
eknomija. Sta i u kojim koliinama se proizvodi , odnosno kojim
biznisom se bavi, odreuje se interakcijom ponude i potranje,
odravajui robu /koliinu robe koje se kupci spremni i mogu platiti,
odnosno trokove po kojima privredni subjekti proizvode robu/usluge,
odnosno obnaaju biznis
Kako se roba /usluge proizvode, odnosno kako obavljati biznis,
utvruje se u konkurentskom odnosu privrednih subjekata koju moraju
proizvoditi robu/usluge po najniim trokovima ako ele opstati.
Odgovor na pitanje za koga se roba/usluge proizvode odnosno za
koga se biznis obnaa odreen je raspodjelom dohodka u ekonomiji.
Pojedinci s veim dohodkom kupuju vie roba/usluga a pojedinci s
manjim dohodkom dobijaju manje roba/usluga.ovi dohodci odreeni
su,uglavnom, funkcionalnom raspodjelom dohotka posredstvom trita
faktora proizvodnje, pri cemu oko 2/3 dohodaka potie od prodaje
rada.
Odluke o prethodna 3 pitanja, u meusobnoj interakciji donose
milioni pojedinaca (domainstava) i privrednih subjekata. Meutim,
iskustvo nas ui da se sve ekonomske aktivnosti ne realizuju
posredstvom trita i da sve odluke ne donose iskljuivo domainstva i
privredni subjekti.
Djeca se raaju u bolnicama koje uglavnom nisu trini subjekti,
kasnije ista ta djeca pohaaju kole koje nisu inae u privatnom
vlasnitvu i ne plaamo kolarinu.
Svi se vozimo cestama uglavnom bez plaanja putarine i obavezni
smo da koristimo sigurnosne pojaseve u toku vonje. Veliki broj
pojedinaca tokom ivota prima razne oblike nadoknada od drave
(naknada po osnovu nezaposlenosti,razni oblici socijalnih primanja
i sl.), a odgovarajui broj ljudi je zaposlen u dravnim
institucijama.pojedinci i privredni subjekti plaaju dravi
poreze.
Sve to jedemo i pijemo podvrgnuto je propisanoj standardizaciji
i nadzoru dravnih institucija. Pravni sistem predstavlja okvir u
kome se obavljaju ekonomske transakcije, a sporove u njihovoj
realizaciji rjeavaju sudovi i druge dravne institucije.
Pa ipak uticaj drave ne iscrpljuje se samo u ovim i u drugim
oiglednim poslovima, ve je djelovanje drave mnogo suptilnije i ima
uticaja i na druga osim ova tri osnovna pitanja kojima se bavi
ekonomija. Koliko resursa e biti koriteno za proizvodnju
roba/usluga u privatnom sektoru, zavisi i od obima resursa koji se
koriste za proizvodnju javne robe/usluga (nacionalna odbrana,
carinici, vatrogasci eljeznice , putevi, bolnice, kole I sl.).
Na ovaj nain drava direktno ili indirektno uestvuje u donoenju
odluka ta e se proizvoditi i kojim biznisom se baviti. Funkciju
proizvodnih mogunosti, koju smo koristili kao ilustraciju za izbor
u koritenju ogranienih resursa, moemo iskoristiti za ilustraciju
izbora izmeu proizvodnje javne i privatne robe/usluga, to ilustruje
sljedea slika.
Slika 57: FUNKCIJA PROIZVODNIH MOGUNOSTI
PRIVATNA ROBA
A
B F
C
D
E
JAVNA ROBA
Ranije smo ukazali da odluke o nainu proizvodnje predstavljaju
odluke o kombinaciji faktora proizvodnje/biznisa. Drava donosei
propise o zatiti okoline ili o porezima na plate, utie na
kombinaciju faktora proizvodnje (vei porez na plate znai i skuplji
rad).
Za koga se roba proizvodi odnosno za koga praviti biznis, kao to
smo ranije ukazali, pitanje je distribucije dohodka. Porezi ili
socijalni programi predstavljaju istovremeno i sredstvo
preraspodjele dohodka, ime drava utie i na odluku za koga se roba
proizvodi, odnosno za koga praviti biznis.
Odluujui direktno ili indirektno o prethodna tri pitanja jasno
je da drava uestvuje u donoenju odluka o njima.
Medutim odluke se donose kolektivno, to itav process odluivanja
ini dosta komplikovanim. Razliite preferencije pojedinaca koje
predstavljaju osnov za odluivanje o privatnoj robi/usluzi su vane i
kod donoenja odluka o proizvodnji javne robe/usluga,ali nisu
dovoljne. Naime, odluke u vezi s jevnom robama se donose
kolektivno, pri emu se one oslanjaju na interes drave u cjelini,ali
morajju imati u vidu populacione grupe koje vie ili manje dobivaju
ili gube zbog tih odluka.
Nakon to smo ukazali na injenicu da je drava aktivan uesnik u
ekonomskom sistemu, potrebno je dati definiciju ta je ili ko je
drava, zapravo ukazati nain na koji drava uestvuje u ekonomskim
aktivnostima. Svako od nas ima prestavu ta obuhvata pojam drava i
vjerovatno nije sporno da taj pojam ukljuuje parlamente, vlade,
institucije na nivou entiteta, kanotna, regija,opinska vijea i
sl.
Meutim ovaj pojam ukljuuje i niz razliitih dravnih i
kvazidravnih organa koji imaju ovlatenja da donose propise, izdaju
i oduzimaju dozvole za obavljanje odgovarajuih djelatnosti, vre
nadzor nad provoenjem propisa i sl.
Takvi organi postoje na nivou drave, entiteta, opina kantona-pri
tome nije uvijek lako razdvojiti javne od privatnih institucija.
Ako se drava pojavljuje kao osniva ili ima veinu dionica u
privrednom subjektu, otvoreno je pitanje da li je takav privredni
subject dio drave,u navedenom smislu ili ga treba smatrati
privrednim subjektom kao i svakog drugog subjekta.
Zato se postavlja pitanje: zato se drava tretira kao poseban
uesnik u ekonomskom sistemu, odnosno koje su to karakteristike po
kojima se ona, u smislu aktera u ekonomiji , razlikuje od
privrednih subjekata i domainstava i koje je ine posebnim predmetom
istarivanja?
Prvo drava u ekonomskim aktivnostima legitimno koristi
mo(silu,prisilu)
Eknomske aktivnosti domainstava i privrednih subjekata ograniene
su zakonom i drugim propisima kao i potrebom da se proizvodnja i
razmjena odvijaju na osnovu dobrovoljne suglasnosti svih
uesnika.suprotno tome drava koristi mo,prinudu u realizaciji
ekonomskih ciljeva.
Kada oporezuje dohodke, regulie cijene, regrutuje vojnike ili
zabranjuje kockanje, drava ne trai suglasnost poreskih obaveznika,
privrednih drutava, vojinih obaveznika uesnika u igrama na sreu ili
sl.
Iako se u demokratiji koritenje prisile oslanja indirektno na
volju veine glasaa, odluke drave su obavezujue i za manjinu, pa i
za pojedince koji uope nisu glasai. Bez mogunosti koritenja prisile
utjecaj drave na ekonomiju bi bio nezanemarljiv. Drugo,bitna
razlika u odnosu na druge uesnike na tritu je da veina robe koju
drava proizvodi besplatna za kranje potroae. tanije ljudi ne plaaju
direktno usluge nacionalne odbrane, autoput, obrazovanje policijske
usluge itd nego oni plaaju ove usluge indirektno preko poreza. Pri
tome, rijetko je plaanje poreza, na pojedinanom nivou, u skladu sa
koliinom koritenja javnih usluga. Trea bitna razlika je-nain na
koji drava donosi odluke.Proces glasanja i donoenja odluka je mnogo
kompleksniji od procesa donoenja odluka potroaa. Naime ove razlike
nisu uope negacija trinog djelovanja ponude i potranje na ekonomske
aktivnosti drave
Dravni organi teko mogu zaposliti visokokvalifikovanu osobu bez
nuenja plate koja odg.plati radnika slicne kvalifikacije, odreenoj
na osnovu djelovanja ponude i tranje rada na tritu, faktora
proizvodnje-biznisa. Npr policija plaa slinu cijenu automobila kao
pojedinci.
Neizbjenost kupovine inputa na tritu ini dravu osjetljivu na
relativne trokove razlicitih javnih programa i ograniava upotrebu
resursa u javnom sektoru.medutim pojedini organi drave ponekad
ignoriu signale koje alje trite pa kupuje inpute po cijeni koja je
vea nego od trine, favorizirajui proizvoae iz politikih razloga.
Isto tako drava koristei mo nastoji nabaviti pojedine inpute po
cijeni nioj nego na tritu (eksproprijacija privatnog zemljita za
javne potrebe i sl.)
3.2. Ekonomske funkcije draveZnamo da se funkcionisanje
ekonomije zasniva na pretpostavci da trite, posredstvom sistema
cijena, efikasno alocira na resurse. U prethodnom tekstu ovog
poglavlja ustanovili smo da drava znatno utjee na donoenje osnovnih
odluka (sta,kako i za koga praviti biznis, odnosno proizvoditi),
aktivna uloga drave u funkcionisanju ekonomskog sistema upuuje na
hipotezu da trite ne funkcionie u skladu s navedenom pretpostavkom
da uvijek efikasno ne alocira ograniene resurse, ili da s drutvenog
aspekta proizvodi neeljene efekte.
Pretpostavka da proizvoai i potroai raspolau svim informacijama
i da na osnovu njih donose odluke koje optimiziraju koritenjem
ogranienih resursa, ipak je vjerovatna realnost, ali ekonomski ivot
karakterie asimetrinost informacija.. potroai, bez obzira na
intenzitet i / ili pouzdanost reklame, punu informaciju o robi stiu
tek nakon kupovine. Na tritu rada nezaposleni ni poslodavci ne
raspolau svim inf.o potranji ili ponudi rada.
Na tritu kapitala bez obzira na obavezu objavljivanja,rijetka je
situacija da emitenti vrijednosni papira, financijski posrednici i
investitori vrijednosnih papira raspolau istim obimom i kvalitetom
informacija. Neke informacije vrlo bitno za domainstvo i privredne
subjekte(npr. Vremenske prognoze) trite uope ne osigurava. Navedeni
primjeri ukazuju na to da je obezbjeivanje i distribucija
informacija posredstvom trita esto nedovoljna i neadekvatna.
Razmatrajui ekonomsku efikasnost, utvrdili smo da je ekonomska
aktivnost u cjelini racionalno organizovana ako i samo ako, uz date
resurse i tehnologiju nije mogue poveati blagostanje jednog
pojedinca bez smanjenja blagostanja najmanje jedne druge osobe.
Ovako definisana efikasnost oznaava se kao pareto efikasnost ili
pareto optimum.
Perfektna konkurencija je neophodan uslov realizacije pareto
optimuma,koji je kao to je ve ukazano vie, teoretska konstrukcija
nego realnost.
Naime ekonomiju vise stoljea u mnogim situacijma karakteriu
monopoli ,oligopoly, karteli ili monopsoni za navedene trine
structure su product tehnolokog progresa I koncentracije
proizvodnje, specifinih uslova, u kojima je efikasnije da jedan
privredni subjekt proizvodi ukupnu koliinu robe-usluga nego da to
radi vise subjekta (prirodni monpol). Ili su rezultat dozvola koje
izdaje drava (davanje inovatorima iskljuivog prava na koritenje
patenta)
U uslovima perfektne konkurencije nastaju situacije u kojima je
ponuda jedne robe prevelika a druge nedovoljna. Jedan od razloga
ovih neravnotea su tzv.-eksternalije-pod kojima podrazumjevamo
efekte ekonomskih aktivnosti pojedinica i privr.subjekata na druge
pojedince ili privr.subjekte, pri emu izazivai negativnih niti
korisnici pozitivnih efekata ne snose pune trokove ovih
efekata..
Posljedice zagaenja i trokove zagaenja okoline snose svi
stanovnici na podruju koje je izloeno zagaenju, a trokovi zagaivaa
smanji od trokova koji bi upuivali i trokove zatite okoline
.Inovator ima najvie koristi od inovacija, ali one se rasprostiru
na ekonomiju u cjelini, pri emu drugi korisnici ostvaruju korist
bez trokova. Ekstremni sluaj pozitivnih ekstarnalija je javna
roba/usluge koje trite uope ne kreira ili ih kreira u nedovoljnoj
koliini.
Trite na osnovu djelovanja zakona o ponudi i potranji uope ne
kreira neku robu-uslugu. Nemogue je npr. Od osiguravajueg drutva
kupiti osiguranje od privremene nezaposlenosti, ali se ovaj tip
osiguranja indirektno, uplatom poreza, kupuje od drave. U mnogim
zemljama drava se, recimo, javlja kao jedini ponua stambenih
kredita, uz subvencioniranu kamatnu stopu. Apsolutno slobodno i
nekontrolisano funkcionisanje trita moe proizvesti vrlo
neravnomjernu distribuciju dohodka, koja nije socijalno i drutveno
prihvatljiva.kreiranje prebogatih i presiromasnih poveava tenzije u
drutvu i moe voditi socijalnim konfliktima ija je cijena vea od
cijene ublaavanja razlika u visini dohodka posredstvom aktivne
uloge drave u preraspodjeli dohodka. Ova preraspodjela dohodka nije
samo izraz humane paradigme jednakosti, ve ima i povratni ekonomski
uinak navedeni I drugi primjeri ukazuju na imperfektnost trita i
neeljene efekte funkcionisanja ekonomije iskljuivo na principa
ponude i potranje. Drastini primjeri imperfektnosti trita su
episode visoke nezaposlenosti i-ili hiperinflacija, koje su
socijalno drutveno ne prihvatljive, jer prijete da razore ne samo
ekonomski ve i drutveni sistem u cjelini. Meutim, u ekonomiji ne
postoji opi koncenzus o ulozi drave i obimu njenih aktivnosti na
ublaavanju imperfektnosti trita, pri emu su se u skladu s
dominirajuom teorijom makroekonomske politike , stavovi i stvarna
uloga drave mijenjali tijekom njene historije. Nedostatak
koncenzusa o ekonomskim funkcijama drave nije sprijeio kontinuirano
poveanje njene uloge posebno u ekonomskom ivotu.
Naime, dok devetnaesti I prve tri decenije dvadesetog vijeka, u
skladu sa doktrinom laisses faire, karakterie ogranieno uee drave u
ekonomskom ivotu, dogaaji u sljdeih nekoliko decenija izazivaju
kontinuirano poveanje njene uloge. Dva svjetska rata i hladni rat
nakon Drugog svjetskog rata su uticali na poveanje rashoda drave u
GDP-BNP-u i jaanju njene uloge u ekonomskom ivotu.
Na promjenu shvatanja uloge drave u ekonomskom ivotu posebno je
uticala Velika ekonomska kriza ranih tridesetih godina dvadesetog
vijeka. Dostizanje stope nezaposlenosti od oko 25% i smanjenje
proizvodnje na treinu uticali su na irenje shvatanja da ekonomija
ne moe funkcionisati iskljuivo na principima ponude i tranje i da
je neophodna predpostavkom, da uvijek efikano ne alocira ograniene
resurse ili da s drutvenog aspekta proizvodi neeljene efekte.
Pretpostavka da proizvoai i potroai raspolau svim informacijama i
da na osnovu njih donose odluke koje optimiziraju koritenje
ogranienih resursa, ipak je vjerovatna realnost ali ekonomski ivot
karakterie asimetrinost informacija. Aktivnija ekonomska uloga
drave.
Sayov zakkon prema kome sama ponuda sebi kreira tranju, to
onemoguava pojavu ope neravnotee(vea ponuda/tranja na jednom tritu
na jednom tritu odmah znai i manju ponudu/tranju na drugom tritu)i
osigurava da trite automatski proizvodi punu zaposlenost resursa i
visoku stopu ekonomskog rasta. Morao je istaknuti pred izazovima
uasno loe ekonomske stvarnosti. Teoretsku osnovu za aktivniju
ekonomsku ulogu drave dala je knjiga: Opta teorija
zaposlenosti,kamate i novcaobjavljena u Americi 1936 godine u kojoj
njen autor John Maynard Keynes iznosi teorem-da drava ne samo da
treba nego i moe i mora stabilizovati i ubrzati nivo ekonomske
aktivnosti.Na poveanje ekonomske uloge drave utie i nagli process
irenja socijalizma, u okviru koga se drava javlja kao garant pune
zaposlenosti i socijalne sigurnosti i jedini veliki ponua velikog
broja robe. Ideje i dostignua socijalizma posatju izuzetno privlani
i za javnost u zemljama trine ekonomije, vre pritisak na jaanje
socijalne funkcije drave. Isto tako u veini zemalja koje su
nezavisnost stekle nakon II svjetskog rata, drava aktivnom
ekonomskom ulogom pokuava nadoknaditi nerazvijenost institucija
trita. Osim toga uspjenost drave u promociji privrednog rasta i
izvozne ekspanzije zemalja Jugoistone Azije uticala je na jaanje
vjerovanja da je aktivna ekonomska uloga drave potrebna i
poeljna.
Poveanju uloge drave doprinosio je i ubrzani tehniko-tehnoloki
razvoj, koji je vodio koncentraciji proizvodnje i monopolizaciji
trinih struktura kao i poveanju znaaja javne robe, u okviru ega
obrazovanje i zdravstvo postaju preduslovi uspjenog ekonomskog
razvoja , obim i kvalitet ovih usluga postaje sve vie predmet
javnog interesa. Navedeni faktori vodili su stalnom povecavanju
ekonomske uloge drave, to ilustruju i podaci o izdacima drave u
periodu od vie od 130 godina. Meutim u posljednjoj deceniji
dvadesetog vijeka poinje preispitivanje ekonomskih funkcija drave.
Na promjenu shvatanja utiu neuspjesi drave u korekciji
imperfektnosti trita, fiskalne krize I problemi javnog duga u veini
razvijeni zemalja, kolaps ekonomija I razoarenje u dostignua
socijalistikog bloka, financijska kriza I usporavanje rasta u
zemljama Jugoistone Azije, neuspjeh drava da aktivnom ekonomskom
ulogom rijee ekonomske I socijalne probleme u manje razvijenim
zemljama I pojava humanitarnih kriza irom svijeta.
Osim promjena stavova o znacaju i obimu ekonomskih funkcija
drave za ekonomsku analizu je od znaaja i razlikovanje
pozitivne(stvarne) i normativne uloge drave. Normativni aspect
ekonomske uloge drave zasniva se definisanju i procjeni
alternativnih aktivnosti drave u obavljanju ekonomskih funkcija,
pri emu se javni interes izvodi iz individualnog (na tritu se
glasanje obavlja novcem, a u politikim procesima glasovi se koriste
za promociju vlastitog interesa).Stvarna uloga drave odraava
djelovanje drave u ekonomskom ivotu.
Normativna i stvarna uloga drave bi u idealnom svijetu trebale
biti identine. Meutim u realnom svijetu ova dva aspekta ekonomske
uloge drave se po pravilu ne podudaraju.
Osnovni razlozi odstupanja stvarne od normativne uloge su u
razlikama u interesu vlasti I biraa (ovi interesi su najblii u
vrijeme izbora), nedovoljnoj kompetentnosti politiara,nesposobnost
administarcije da efikasno provodi ekonomske odluke, razlicitim
interesima donosioca odluka i organa koji ih provode, sklonosti
politiara da razmjenjuju javni i privatni interes.
3.3. Stabiliziranje ekonomije
Danas u ekonomskoj nauci/struci gotovo da postoji puni konsenzus
o potrebi da drava instrumentima i mjerama makroekonomske politike,
prvenstveno fiskalnim i/ili monetarnim, moze i treba da podstie
realizaciju tri osnovna makroekonomska cilja:
(1) punu zaposlenost;
(2) stabilnost cijena i
(3) ekonomski rast.
Odstupanje od bilo kojih od navedenih ciljeva ima znaenje
neefikasnog korienja ogranienih resursa i na slici koja slijedi je
predstavljeno takom A, koja se nalazi unutar funkcije proizvodnjih
mogunosti. Nastali RD), a za raspoloivi dohodak od 400 KM tednja je
jednaka 0 (P = RD), a za raspoloivi dohodak vei od 400 KM tednja je
pozitivna (P < RD). Nagib funkcije tednje je 0,25 (poveanje
vrijednosti na apscisi za 100 KM znai poveanje vrijednosti na
ordinati za 25 KM, odnosno 25:100 = 0,25). 6.4.5.
InvesticijeAgregatna tranja predstavlja planiranu ukupnu vrijednost
kupovina novo proizvedene robe i usluga u nacionalnoj ekonomiji,
pri emu je ukupna vrijednost kupovina jednaka zbiru potronje
domainstva, planiranih investicija, izdataka drave i neto izvoza,
to moemo izraziti u obliku jednakosti: ANT=P+I+ID+NIANT= agregatna
nominalna tranja
P= potronja stanovnitva
I= planirane investicije
ID= izdaci drave
NI= neto izvoz, kao razlika izvoza (IZ) i uvoza (UZ) pri emu je
IZ > UZ.
Ova jednakost je gotovo identina prethodnoj jednakosti, pri emu
treba imati u vidu da nam je prethodna jednakost bila u funkciji
dokazivanja identinosti nacionalnog proizvoda i nacionalnog
dohodka. U sluaju da je uvoz robe i usluga vei od izvoza (IZ