-
PR
O
S
T
O
R
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL
OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
19 [2011] 2 [42]
ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 2
[42]281-5427-12 [2011]
SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB,
FACULTY OF ARCHITECTURE
POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT
466-477 Aleksandar Kadijevi Hrvatski arhitekti u izgradnji
Beograda u 20. stoljeu
Pregledni znanstveni lanakUDK 72.036(497.11 Beograd)19
Croatian Architects in 20th Century Architecture in Belgrade
Subject ReviewsUDC 72.036(497.11 Beograd)19
Znanstveni prilozi Scientific Papers
-
Sl. 1. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovrio Petar
Gai), Nemanjina 2, 1929.-1931., prvobitni izgled (fotografija iz
1940.)Fig. 1 L. Horvat: Workers Insurance Office (complete by Petar
Gai), 2 Nemanjina Street, 1929-31, original state (photo from
1940)
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers 19[2011] 2[42] PROSTOR
467
Aleksandar Kadijevi
Hrvatski arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu
Croatian Architects in 20th Century Architecture in Belgrade
Beogradhrvatski arhitekti20. stoljee
Meu stranim arhitektima koji su tijekom 20. stoljea obogatili
arhitekturu Beograda, uz ruske emigrante i eke graditelje, s oko
pet stotina zgrada pred-njaili su projektanti iz Hrvatske.
Istaknuli su se ponajprije u arhitekturi in-terpoliranih
poslovno-stambenih zgrada, kao i u projektiranju administrativ-nih,
ugostiteljskih, stambenih i rezidencijalnih zgrada. Izgradili su i
tri kato-like crkve i etiri memorijalne cjeline. Aktivno su
sudjelovali na natjeajima za prestine javne zgrade, esto dobivajui
nagrade s pravom na izvedbu.
Among foreign architects who enriched the built heritage of
Belgrade in the 20th century, the most numerous were those from
Croatia, who conducted around five hundred building projects. They
gained prominence in designing interpolated residential and
commercial, and individual administrative and residential
buildings, as well as hotels and restaurant facilities. They built
three Catholic churches and four memorial complexes. They also
participated in architectural design competitions for prestigious
public buildings.
BelgradeCroatian architects20th century
Filozofski fakultetOdeljenje za istoriju umetnostiSrbija - 11000
Beograd, ika Ljubina 18-20
Pregledni znanstveni lanakUDK 72.036(497.11 Beograd)19Tehnike
znanosti / Arhitektura i urbanizam2.01.04. - Povijest i teorija
arhitekture
i zatita graditeljskog naslijealanak primljen / prihvaen: 12.
10. 2011. / 5. 12. 2011.
Faculty of PhilosophyDepartment of Art HistorySrbija - 11000
Beograd, ika Ljubina 18-20
Subject ReviewUDC 72.036(497.11 Beograd)19Technical Sciences /
Architecture and Urban Planning2.01.04 - History and Theory of
Architecture
and Preservation of the Built HeritageArticle Received /
Accepted: 12. 10. 2011. / 5. 12. 2011.
-
468 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski
arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi |
Scientific Papers
UVODINTRODUCTION
Kao glavni grad Kraljevine Srbije (1882.-1918.), Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije (1918.-1941.) i SFRJ
(1945.-1991.), Beograd je tijekom 20. stoljea viestruko poveao svoj
graditeljski fond.1 Njegovi krup-ni arhitektonsko-urbanistiki
pothvati, podr-ani domaim i stranim kapitalom, privlaili su
graditelje iz razliitih sredina. Uz svestra-ne ruske emigrante i
produktivne eke gra-ditelje,2 kvalitetom realizacija prednjaili su
projektanti iz Hrvatske.3 Istaknuli su se po-najprije u arhitekturi
inter poliranih poslovno--stambenih zgrada, kao i u projektiranju
ad-ministrativnih, ugostiteljskih, stambenih i re-zidencijalnih
zgrada. Izgradili su i tri katolike crkve te etiri memorijalne
cjeline. Aktivno su sudjelovali na natjeajima za prestine javne
zgrade, esto dobivajui otkupe i nagrade s pravom na
realizaciju.
Iako su se hrvatski arhitekti tijekom itavog 20. stoljea
produktivno angairali, popis njihovih beogradskih ostvarenja nije
do kraja istraen, a ni cjelovito zaokruen. Na os novi dosadanjeg
uvida i utemeljenih pretpostav-ki moe se govoriti o priblino pet
stotina zgrada, od kojih je tridesetak izgraeno prije 1914., tri
stotine u meuratnom razdob lju, a ostatak nakon Drugoga svjetskog
rata.4 Meu ostvarenjima hrvatskih arhitekata iz graenim izvan
Beograda, uz stari ja Bollova, Iveko-vieva i Jenova djela u
Srijemu, izdvajaju se crkve Srca Isusova (1931.-1932.) u idu Frana
Funtaka i sv. Ar kanela Mikaela (1931.-1933.)
u Kraljevu Bla a Katuia, stambena trokat-nica u Niu (1940.)
predsjednika Kraljevske vlade Dra gie Cvetkovia (pripisana Dragi
Ibleru i Dragi Galiu), Vijenica (1960.-1965.) u Panevu Kazimira
Ostrogovia, Dom kultu-re (1970.) u aku Luje Schwerera, Muzej
re-volucije (1959.-1970.) Ivana Vitia i Spomen--zbirka Pavla
Beljanskog (1961.) Ive Kurtovia u Novom Sadu.5
Zahvaljujui malobrojnim povjesniarima, naj-znaajnije su tekovine
hrvatskih arhitekata u Beogradu i Zemunu6 evidentirane, datirane i
atribuirane. Budui da je sveobuhvatno au-torsko atribuiranje
graditeljskog fonda na irem beogradskom teritoriju nepotpuno
pro-vedeno,7 ne udi to je znatan broj zgrada koje su podigli
hrvatski arhitekti ostao izvan opsega provedenih istraivanja.
Nakon inicijalnoga preglednog lanka Z. Ma-nevia o
hrvatsko-srpskim arhitektonskim sponama od 1912. do 1941. godine i
izloba-ma jugoslavenske suvremene arhitekture,8 srpski povjesniari
nisu podrobnije analizirali dinamiku tih veza, ve su obraali
pozornost na pojedine izvedbe i sporne atribucije. Bu-dui da se
Zavod za zatitu spomenika kultu-re grada Beograda brine o manjem
broju najznamenitijih zgrada hrvatskih arhitekata, rasporeenih u
zatienim sredinjim pred-jelima (Knez Mihailovoj ulici, Kopitarevoj
gra-dini i staroj jezgri Zemuna), kao i o jednom koji je proglaen
nepokretnim kulturnim do-brom (Weissmannov Novinarski dom),9
pot-punije osvjetljavanje njihova rada usmjerilo bi pozornost
konzervatora na preostali dio tih znaajnih ostvarenja.
1 Bojovi, 2002.-2003.; Bogunovi, 2005.2 urevi, Kadijevi, 2001.;
Kadijevi, 2002.-2003.; Damljanovi, 2004.3 U tu skupinu pripadaju
arhitekti hrvatske i srpske na-cionalnosti (ukljuujui i one iz
mjeovitih brakova), roeni ili kolovani u Hrvatskoj.4 Da bi se
zaokruila slika o broju, rasporedu i arhitek-tonsko-urbanistikom
znaenju beogradskih djela hrvat-skih arhitekata, potrebno je
pregledati grau (tehniku, pravnu i fotodokumentacijsku, autografe i
memoarske biljeke, konzervatorske elaborate, novinske i povijesne
priloge) pohranjenu u veem broju ustanova: Arhivu Srbi-je, Arhivu
Jugoslavije, Istorijskom arhivu Beograda, Arhivu SANU, Muzeju grada
Beograda, Muzeju Srpske pravoslav-ne crkve, Muzeju nauke i tehnike,
Muzeju primenjene umetnosti, Zavodu za zatitu spomenika kulture
grada Beograda, Republikom zavodu za zatitu spomenika kul-ture,
Narodnoj i Univerzitetskoj biblioteci, na Arhitekton-skom i
Filozofskom fakultetu, u Institutu za arhitekturu i urbanizam
Srbije, Savezu arhitekata Srbije, Urbanistikom zavodu Beograda,
Arhitektonskoj sekciji ULUPUDS-a, he-merotekama dnevnih listova i
planotekama arhitektonskih biroa. Uz arhitektonsko-graevinsku
(Tehniki list, Ar-hitektura, Graevinski vjesnik, Inenjer,
Beograd-ske optinske novine) i knjievno-umjetniku periodiku (Srpski
knjievni glasnik, Venac, XX vek, Umetniki pregled), stanje u
meuratnoj arhitekturi Beograda opisi-vano je u dnevnom i tjednom
tisku (listovi Politika, Vre-me, Pravda, tampa, Novosti, ivot i
rad, Jav-nost, Samouprava, Nedeljne ilustracije). Korisno je i
provjeriti popise odobrenih planova objavljene u Optin-skim
novinama (1928.-1941.), na kojima su precizno na-
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u
izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42]
PROSTOR 469
ZASTUPLJENOST HRVATSKIH ARHITEKATA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI
PRESENCE OF CROATIAN ARCHITECTS IN THE ARCHITECTURE OF
BELGRADE
Sudjelovanje hrvatskih arhitekata u beograd-skoj arhitekturi,
izraeno u razliitim vido-vima strunog angairanja (studiranje,
no-strificiranje akademskih dokumenata, pro-jektira nje, graenje,
natjeajno nadmetanje, izlaganje, urbanizam, fakultetska i
srednjo-kolska nastava, sudjelovanje u natjeajnim ocjenjvakim
sudovima, rukovoenje ustano-vama, publicistika itd.), obilje ile su
tri vie ili manje povezane stvaralake skupine.
Prvu, povijesno najuinkovitiju grupu obu-hvaaju arhitekti iz
Hrvatske trajnije nasta-njeni u Beogradu, koji su mu mnotvom
ostvarenja i kontinuiranom strunom aktiv-nou utisnuli znaajniji
osobni trag. Drugu skupinu ine arhitekti koji su u Beogradu
bo-ravili privremeno, u razdoblju od nekoliko mjeseci do nekoliko
godina, upotpunjujui njegove ambijente i urbanistike poteze. Tre-u,
najbrojniju skupinu, obuhva aju arhitekti zainteresirani za
povremenu suradnju s Beo-gradom putem izloaba, na tjeaja i rijetkih
izvedaba, uglavnom praenih iz Hrvatske.
Pripadnici prve skupine u Beogradu su krei-rali znaajna djela,
bu dui da su posjedovali ovlaeni projektant ski biro ili bili
suradnici u privatnim i dravnim atelijerima, radei i kao sveuilini
i srednjokolski nastavnici, ruko-voditelji stru nih ustanova,
urbanisti i publi-cisti. kolovani i afirmirani u Hrvatskoj, a
znatnim dijelom karijere vezani za Beograd, pripadnici te sku
pine u svijesti suvremenika primarno su upameni kao ugledni
jugosla-venski, a po tom i beogradski arhitekti, a to su prihvatili
i njihovi malobrojni biografi. Po-duzetni i ambiciozni, Dragutin
Inchiostri, Franjo Jen, Bla Katui, Dujam Grani, Stanko Kliska, Mate
Baylon, ore Kreki, Branko Bon, Vido Vrba ni, Ivo Kurtovi i Eva
Vanita-Lazarevi, odr ali su se desetljeima na graditeljskoj sceni
Beograda, nesmetano razraujui ideje i pro jekte. Uz njih, vano je
meu arhitektima hrvatske i srpske nacional-nosti roenim u Hr
vatskoj, ali kolovanim i afirmiranim u Beogradu, spomenuti uru
Boroia, Branka Petriia, Svetislava Liinu, Nikolu Gavrilo via,
Branka Aleksia, Darka Maruia i Sanjina Grbia.10
Druga znaajna skupina hrvatskih arhitekata svoje je veze s
nekada glavnim jugoslaven-skim gradom zasnivala na estim posjetima,
pa i viegodinjim boravcima, motiviranim izvedbom nekoga prihvaenog
projekta ili suradnjom s lokalnim arhitektima. U nju pri-padaju
Dionis Sunko, Hugo Ehrlich, Ivan Me-trovi, Lavoslav Horvat, Ernest
Weissmann, Josip Seissel, Marijan Ivaci, Kazimir Os-trogovi, Milan
Grakali i Grujo Golijanin. Dok je veina ostalih arhitekata
zainteresiranih za suradnju s Beogradom uglavnom iz Zagreba (ili
srednje Europe) pratila natjeajne rezul-tate i izvoenje svojih
djela, Sunko i Horvat nadgledali su te procese osobno. Weissmann i
Neidhardt krajem tridesetih godina i slu-beno su se preselili u
Beograd, prijavivi se na adresama u sreditu grada, nadajui se veoj
mogunosti rada, ali su se razmjerno brzo uputili k drugim
odreditima. Ivaci je istodobno djelovao u Splitu i Beogradu,
sura-
vedeni svi relevantni podatci o izgraenim zgradama. Za
podrobnije upoznavanje s djelatnou hrvatskih arhiteka-ta od 1945.
do 2000. god., osim komentara u najtiranijim dnevnim novinama
(Politici, Borbi, Veernjim novo-stima, Ekspres Politici, Blicu,
Glasu javnosti, Vje-sniku, Jutarnjem listu i dr.), potrebno je
pregledati i priloge objavljivane u periodinim asopisima, kao to su
Arhitektura, Oko i iP (Zagreb), Jugoslavija, Teh-nika, Zbornik
Arhitektonskog fakulteta, Arhitektura urbanizam, Urbanizam
Beograda, Izgradnja, IT No-vine, Mozaik, Saoptenja IAUS, Nova,
Forum i Arhitektura (Beograd).5 Jovanovi, 1988.; Markovi, 1992: 12,
149; Kranjak, 2004.; kori, 2002.; Damjanovi, 2008.;
Kekovi-e-meriki, 2006: 26-27, 179, 181, 235; ivkov, 2007.; Tura-to,
2008.; oki, 2009: 322-331; Mitrovi, 2010: 260-261, 395; Brdar,
2006.6 Opina Zemun danas je jedna od 17 beogradskih opina.7
Kadijevi, 2010.8 Manevi, 1983.; Manevi, 1980.9 O statusu Sunkove
Prve hrvatske tedionice unutar zatiene zone Knez Mihailove ulice,
kue Petra Palavicci-nija arh. Mureca na Kopitarevoj gradini i
Weissmannova Novinarskog doma u Resavskoj ulici, kao i zgrada Janka
Holjca, Franje Jena i Huga Ehrlicha u staroj jezgri Zemuna, vidjeti
u elektronskim katalozima Zavoda za zatitu spo-menika kulture grada
Beograda: Dabii, A. (2006.), Spomeniko naslee starog jezgra Zemuna;
*** (2010.), Katalog nepokretnih kulturnih dobara na podruju grada
Beograda [ur. Grozdani, M.].10 Manevi, 2008: 1-2, 47, 83, 225-230,
266, 316.
Sl. 2. D. Sunko: Prva Hrvatska tedionica, originalni izgled,
Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922.Fig. 2 D. Sunko: The First
Croatian Savings Bank, original state, 42 Knez Mihailova Street,
1921-22
Sl. 3. D. Sunko: Prva Hrvatska tedionica (danas Muzej Cepter),
Knez Mihailova ulica 42, 1921.-1922.Fig. 3 D. Sunko: The First
Croatian Savings Bank (present Cepter Museum), 42 Knez Mihailova
Street, 1921-22
-
470 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski
arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi |
Scientific Papers
Zlatko Neumann, Juraj Neidhardt, Stjepan Plani, Egon Steinmann,
Anton Ulrich, Zdenko Strii, Josip Piman, Slavko Lwy, Vladimir
Potonjak, Milovan Kovaevi, Franjo Baho-vec, Drago Gali, Jovan
Korka, ore Kive-rov, Mijo Heimovi, Marijan Haberle, Stanko Rohrman,
Hinko Bauer, Pavio Pen, Amadeo Carnelutti, Vladimir Turina, Hinko
Gotvald, Neven egvi, Miro Marasovi, Vuko Bom-bardelli, Boidar Tuek,
Anton Bahovec, Dra-gica Perak, Dragan Boltar, Vjenceslav Rich-ter,
Grozdan Kneevi, Milan ankovi, Ljubo Pe ri, Emil Seri, Ivan i Nada
Viti, Boris Katunari, Mirko Kipi, Vinko Penezi, Bran-ko Silain,
Kreimir Rogina, Berislav Iskra, Zlatko Juri, Vesna Rogi, Andrija
Rusan i dr. u Beogradu nisu due boravili, niti su razvi-jali
plodniju projektantsku suradnju sa srp-skim kolegama.
POVIJESNI PREDUVJETI ANGAIRANJA HRVATSKIH ARHITEKATA I NJIHOVA
ULOGA U BEOGRADSKOJ ARHITEKTURI
THE ROLE OF CROATIAN ARCHITECTS IN BELGRADES ARCHITECTURE AND
THE HISTORICAL PREREQUISITES FOR THEIR EMPLOYMENT
Proglaenjem nezavisne Kraljevine Srbije (1882.) i osnivanjem
Arhitektonskog odjela Tehnikoga fakulteta u Beogradu (1898.) povean
je broj domaih, srpskih arhiteka-ta, u kojoj su do tada
prevladavali gostujui europski strunjaci. Kulturno-poli tika
preori-jentacija srpskog drutva, pokrenuta 1903. od nove dinastije
Karaor evi, potaknula je jaanje veza s Rusijom, ali i s ju
noslaven-skim narodima iz zapadnih krajeva tada-nje Austrougarske
Monarhije. Homogenizi-ranjem politikih programa i organiziranjem
jugoslavenskih umjetnikih manifestacija za-poela je suradnja
srpskih i hrvatskih arhi-tekata. Pobjeda Viktora Kova ia na
natje-aju za terazijsku palau Foscia Rossia (1905.), poslije
pretvorenu u hotel Moskva, imala je velik struni odjek, ali je u
povije-snom smislu rezultirala i blagim rivalitetom izmeu Zagreba i
Beograda, koji se povre-meno pojaavao tijekom sljedeih de
set-lje-a. injenica da Kovaiev pobjedniki pro-jekt, podran od
autoritativnog lana irija
11 Na osnovi dokumenata koji svjedoe o prijateljstvu i plodnoj
suradnji hrvatskih i beogradskih arhitekata u 20. stoljeu (kroz
povremene natjeajne radove i realizacije pripremane u zajednikom
atelijeru), vano je istaknuti suradnju Vjekoslava Mureca i
Jaroslava Prhala, Marijana Ivacia s Ratomirom Bogojeviem i Ivanom
Savkoviem, Ernesta Weissmanna i Branka Maksimovia, Dujma Grania s
Dragomirom Tadiem i Josifom Bukavcem, Branka Bona i Milana Grakalia
s Miladinom Prljeviem (do nesporazuma oko autorstva palae
Albanija), Vlade Maksimovia s Brankom Bonom i Vidom Vrbaniem,
Stan-ka Kliske i Milana Zlokovia, Bona i Mihajla Mitrovia.
Sl. 6. V. Murec i J. Prhal: Kua s atelijerom Petra
Palaviccinija, Jelene etkovi 6, 1928.Fig. 6 V. Murec and J. Prhal:
Petar Palaviccinis house and studio, 6 Jelena etkovi Street,
1928
Sl. 4. D. Sunko: Stambeno-poslovna zgrada Dimitrija Petrovia,
Kosovska 51, 1921.-1922.Fig. 4 D. Sunko: Dimitrije Petrovi
Residential and Commercial Building, 51 Kosovska Street,
1921-22
Sl. 5. D. Sunko: Zemaljska banka, Sremska 6, 1922.-1923.Fig. 5
D. Sunko: The National Bank, 6 Sremska Street, 1922-23
ujui s Ratomirom Bogojeviem i bavei se publicistikom. Poslije
Drugoga svjetskog rata grupa perspektivnih hrvatskih arhitekata
od-lukom je drave privremeno prebaena u Beograd kako bi ubrzali
njegovu obnovu i plansku izgradnju. Meu njima posebno se is taknuo
Kazimir Ostrogovi, suraujui od 1945. do 1951. sa suprugom Boicom i
dru-gim kolegama.
Prihvaena kao primjerna i dobrodola, djela arhitekata iz ove
skupine pospjeila su ne-zaustavljivu modernizaciju beogradske
arhi-tekture i afirmirala najsuvremenije metode iz vedbi. Pritom su
Sunko, Bastl, Ehrlich i Weissmann ostvarili antologijske
interpola-cije unutar sredinjih gradskih blokova, dok je Horvat
plastiki obogatio terazijski i novo-beogradski eksterijer. Osim
toga, povijesno potvrena prijateljstva koja su pripadnici prve
dvije skupine razvijali s uglednim beo-gradskim kolegama, od kojih
su mnoga vo-dila i zajednikim projektantskim pothvati-ma, svjedoe o
njihovim tijesnim uzajamnim vezama.11
Trea skupina hrvatskih arhitekata, najmanje utjecajna i fiziki
prisutna, ali ne i povijesno irelevantna, svoje veze s Beogradom
temelji-la je na kratkotrajnim posjetima, planski us-mjerenim na
odreenu realizaciju, natjeaj, iriranje, promociju ili izlobu. Za
razliku od arhitekata iz prve dvije grupe, pripadnici tre-e skupine
- Julije Deutsch, Leo Hnigsberg, iril Ivekovi, Janko Holjac, Ignjat
Fisher, Ru-dolf Lubynski, Vjekoslav Bastl, Viktor Kovai, Stjepan
Podhorsky, Edo en, Marko Vida-kovi, Vladimir terk, Ivan Zemljak,
Drago Ibler, Alfred Albini, Juraj Denzler, Mladen Kauzlari, Stjepan
Hribar, Vjekoslav Murec,
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u
izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42]
PROSTOR 471
Otta Wagnera, nije i realiziran,12 bacila je ne-gativnu sjenu na
graenje tog velebnoga se-cesijskog zdanja,13 odvraajui hrvatske
arhi-tekte od nepouz dane suradnje s Beogra-dom. No da je u tom
razdoblju bilo i uspjenih zbliavanja, svje doi djelatnost Dragutina
(Karla) Inchiostrija (1866.-1942.),14 koji se nakon usavravanja u
Italiji i plodnog raz-doblja u Hrvatskoj 1905. godine preselio u
Beograd, pridonijevi, uz Metrovia (koji se kratkotrajno preselio
1911.), njegovu podiza-nju na mapi tadanjih umjetnikih sredita.
Proces hrvatsko-srpskoga arhitektonskog pri-bliavanja ubrzale su
i Jugoslavenske umjet-nike izlobe, prireivane od 1904. do 1927.
godine. Masovniji odaziv arhitekata zabilje-en je na etvrtoj izlobi
u Beogradu (1912.).15 Osim lanova Udruenja srpskih inenjera i
arhitekata, na smotri su sudjelovali i projek-tanti iz Zagreba,
Splita, Ljubljane i Sofije. Od Zagrepana su nastupili: Julije
Deutsch, Leo Hnigsberg, Rudolf Lubynski, Stjepan Pod-horsky, Ignjat
Fisher, Svetomir imunec i Dio-nis Sunko, dok je iril Ivekovi
neoekivano izlagao u sklopu Srpskog odjela za arhitektu-ru.
Beogradska umjetnika kritika, puna sim-patija prema zajednikom
kulturnom pothva-
tu, posebno je izdvojila radove Sunka, Lubyn-skog i Fishera.
Jaanju arhitektonskih veza, oito proetih ideologijom ranoga
integral-nog jugoslavenstva, pridonijeli su i svjetski priznati
Metrovievi uspjesi (postav i izgled Paviljona Srbije na izlobi u
Rimu i projekt Vidovdanskog hrama 1911.), kao i njegov izbor u
dopisnog lana Srpske kraljevske akademije (1912.).16
Nakon etiri godine ratnih razaranja Beograd se pomou stranog
kapitala 1919. poeo ob-navljati i postupno proirivati. Sa eljom da
upravnom sreditu novoosnovane Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i
Slovenaca) utisnu vlastit stvaralaki trag, arhitekti iz Hrvatske
ravno-pravno su sudjelovali na prestinim arhitek-tonskim
natjeajima.17 Uz mone dravne, i zahtjevni privatni naruitelji
(inozemne i domae banke, tedionice, osi guravajua drutva i fondovi,
bogati industrijalci, trgovci i dr.) eljeli su uni katni izgled
svojih repre-zentativnih sjedita, realiziranih na visokoj zanatskoj
razini, a to su im u doba smjene ge-neracija u srpskom
graditeljstvu jedino mogli omoguiti svestrani projektanti iz
Hrvatske i najiskusniji pridoli ruski graditelji.
Afirmirani na zapadu zemlje i u srednjoj Euro-pi, hrvatski su
arhitekti zasluivali potovanje beogradskih prosvijeenih naruitelja,
eljnih dijaloga s arhitektima visoke kulture i irokih kompetencija.
U odnosu na konzervativne metode emigrantskih ruskih i veine
srpskih arhitekata ponudili su modernija prostorna rjeenja,
obrtniki rafiniranije izvedbe i stu-dioznije interpolacije,
potvrene na gradi-litima Zagreba.18 Ako su se tijekom dvadese-tih
godina Sunko, Bastl i Murec istaknuli nadahnutim postsecesijskim i
ranomoder-
12 Naruitelj je prednost dao drugonagraenom nacrtu Jovana Ilkia,
koji je naknadno doraen u Sankt Peter-burgu.13 en, 1927: 7, 41;
Radovi Mahei, Laslo, 2003: 103; Maskareli, 2006.; Mihajlov, 2009.14
Vuleevi, 1998.15 Toi, 1983: 81, 117-119; Ignjatovi, 2010: 14-1516
Ignjatovi, 2007: 43-7217 Koji, 1978: 199-258; Ignjatovi, 2009.18
Premerl, 1990.; Laslo, 1999: 186-195, 258-259, 266; Laslo, 2001:
24-37, 66-69; Premerl. 2003.
Sl. 7. V. Bastl: inovnika zadruga, Ulica Kralja Milana 16,
1923.Fig. 7 V. Bastl: Office Workers Cooperative, 16 Kralja Milana
Street, 1923
Sl. 8. L. Horvat: Zavod za osiguranje radnika (dovrio Petar
Gai), Nemanjina 2, 1929.-1931. (danas bolnica Sveti Sava)Fig. 8 L.
Horvat: Workers Insurance Office (complete by Petar Gai), 2
Nemanjina Street, 1929-31 (present Sveti Sava Hospital)
Sl. 8. H. Erhlich: Jugoslavenska udruena banka, Ulica kralja
Petra 21, 1930.Fig. 8 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock Bank, 21
Kralja Petra Street, 1930
Sl. 9. H. Erhlich: Jugoslavenska udruena banka, izgled iz
Rajieve ulice 19, 1930.Fig. 9 H. Erhlich: Yugoslav Joint-Stock
Bank, view from 19 Rajieva Street, 1930
-
472 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski
arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi |
Scientific Papers
nistikim sklopovima (Prva Hrvatska te-dionica, Zemaljska banka,
inovnika zadru-ga, kua Petra Pallaviccinija),19 tijekom tride-setih
afirmirali su se Horvat, Ehrlich, Piman i Weissmann istijim
neornamentalnim rjee-njima, znalaki uklopljenim u osjetljive toke
beogradskog prostora (Zavod za osiguranje radnika, Jugoslavenska
udruena banka, kua Nikia, Glavna pota i Novinarski dom).20 Heimovi,
Korka, Kiferov, Kreki, Horvat i Plani takoer su ostvarili zapaene
moder-nistike projekte (Glavna pota, Terazijska terasa, Dravna
tamparija, Etnografski mu-zej),21 dok je Bon zajedno s Prljeviem i
Grakaliem projektirao palau Albanija u duhu modernistikog
monumentalizma, s elementima art decoa.22 Iako tim djelima nisu
izazvali izravan racionalistiki zaokret u svi-jesti srpskih
arhitekata, nespremnih za brzu primjenu dosljednih funkcionalisti
kih po-stavki,23 hrvatski su projektanti po taknuli postupno
usvajanje ekonominijih konstruk-tivnih metoda. U sklopu zakasnjelih
roman-tiarskih i postsecesijskih tenja, us mjerenih na stvaranje
jedinstvenoga dravnog stila, vo deu je ulogu imao svestrani Ivan
Metro-vi, dugogodinji suradnik vladajue dina-stije, graditelj
avalskoga spomenika Nezna-nom junaku.24
Organiziranje izloaba Jugoslavenske suvre-mene arhitekture 1931.
i 1933. godine, uz ideoloki suglasnu publicistiku aktivnost u
ljubljanskom asopisu Arhitektura, prido-nijelo je unapreenju
strunih kontakata u doba kraljeve diktature, kada su poticana
zajednika umjetnika istupanja. Presjek ideja iznesenih u spomenutom
asopisu po-kazuje istorodnost gledita jugoslavenskih modernista,
opredijeljenih da radikalno preo-
braze ambijente administrativnih dravnih sredita. No, o tome da
su hrvatski arhitekti meu domaim centrima prednost ipak dava-li
Beogradu, svjedoi i katalog izlobe Pola vijeka hrvatske umjetnosti
(1938.), u kojem je, poslije Zagreba, najvei broj djela prika-zan s
teritorija glavnoga jugoslavenskog gra-da. Suradnjom vodeih
beogradskih moder-nista u Planievoj knjizi Problemi savremene
arhitekture (1932.), kao i njihovim nastupom s hrvatskim kolegama u
utjecajnom asopisu LArchitecture daujourdhui u travnju 1933.
godine,25 potvrene su perspektive homo-genizirajuih programa.
Hrvatski arhitekti imali su vanu ulogu i u kul-turnoj promociji
Jugoslavije, uobliavajui nje ne reprezentativne paviljone na
velikim svjetskim izlobama prireivanim u presti-nim inozemnim
sreditima - Parizu (S. Hribar, 1925. i J. Seissel, 1937.) i New
Yorku (E. Weiss-man, 1939.).26 Osmiljeni u reiji beogradskih
ministarstava kao pokazatelji civilizacijskog uspona vienacionalne
drave, paviljoni su svojom arhitekturom potvrivali programsku
19 Mileti Abramovi, 2002: 66-67; Markovi, 2004.; Bogunovi, 2005:
53320 Mutnjakovi, 1971: 82; Martinovi, 1973: 45; Dom-ljan, 1979:
156-169; Manevi, 1979: 220; Markovi, 2006.; Paladino, 2006: 169;
Drljevi, 2009.; Mihajlov, Mii, 2009.; Kadijevi, 2011.21 Manevi,
1979: 221; Premerl, 1990: 73, 182-184; Radovi Mahei, 2003-2004: 44;
Haniar, 2003-2004: 93; Paladino, 2006: 17322 Premerl, 1990: 72;
Cerani, 2005.; Miloevi, 2011.23 Manevi, 1979: 21124 Ignjatovi,
2010: 624-65125 Radovi Mahei, 2007: 5026 Joji, 1939.; orak, i sur.,
1990.; Popovi, 1997.; Ignjatovi, 2008.27 *** 1925.
Sl. 14. I. Metrovi: Spomenik Neznanom junaku, Avala kod
Beograda, 1937.Fig. 14 I. Metrovi: Monument to the Unknown Hero,
Avala near Belgrade, 1937
Sl. 11. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, 1935.,
originalni izgled proelja (fotografija iz 1935.)Fig. 11 E.
Weissmann: Journalist House, 28 Resavska Street, 1935, original
faade (photo from 1935)
Sl. 13. E. Weissmann, Novinarski dom, Resavska 28, 1935.,
kolonada u prizemlju proeljaFig. 13 E. Weissmann: Journalist House,
28 Resavska Street, 1935, ground floor colonnade, faade
Sl. 12. E. Weissmann: Novinarski dom, Resavska 28, 1935.,
dvorino proeljeFig. 12 E. Weissmann: Journalist House, 28 Resavska
Street, 1935, courtyard faade
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u
izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42]
PROSTOR 473
nekonzistentnost dravnih ideologa u trae-nju odgovarajueg modela
integralne jugo-slavenske kulture.
U meuratnom je razdoblju zabiljeeno i neko-liko dogaaja koji su
usporavali razgranatu beogradsku aktivnost hrvatskih arhitekata.
Privremeno pritajen, predratni konkurentski rivalitet izmeu
beogradske i zagre bake umjetnike scene u medijima je 1925. godine
eskalirao kulturnim sporom nazvanim filadel-fijski rat naih
umjetnika.27 Iako pre tjerano ispolitiziran, taj koncepcijski spor,
zavren bi-rokratskom blokadom, nije odvratio hrvatske arhitekte od
suradnje s beograd skim investi-torima. Ni povremeni nepotizmi
oitovani pri osjetljivim natjeajnim epilozima, koji su iza-zivali
nezadovoljstvo hrvatskih arhitekata,28 nisu ih odbili od
sudjelovanja u ocjenjivakim sudovima. Kritika Metrovi evih
konjanikih skulptura, predvi enih da okrune obalne pilo-ne
Zemunskog mosta (1934.),29 takoer je oivila postojei rivalitet i
potaknula kseno-fobine istupe domaih strunjaka.
Dio je uglednih hrvatskih arhitekata (preteito predstavnika
druge skupine), osim izraa-vanja podrke, od beogradskih naruitelja
povremeno doivljavao i nekorektne postup-ke koji su diskreditirali
njihov autorski an-gaman. Revoltirani jednostranim potezima
naruitelja koji su pod pritiskom izvanstru-nih krugova izmijenili
proelja prvobitno us-vojenih projekata za velika javna zdanja -
Za-voda za osiguranje radnika (dovrio ga domai arhitekt Petar Gai)
i Glavne pote (proelja izveo ruski emigrant Vasilij Andro-sov),
Horvat i Piman su razoarani napustili Beograd. Sputan ograniavajuim
normama graevnog redarstva i konzervativizmom lokalne graevne
gospotije koja je zahti-jevala revidiranje prvobitanoga
kompozicij-skog poretka proelja Jugoslavenske udru-ene banke i kue
Niki,30 Ehrlich je uz Pi-mana i ena izostavio radove s Prve izlobe
Jugoslavenske suvremene arhitekture. Bon i Grakali takoer su
doivjeli neugodno isku-stvo u polemiziranju s naruiteljem i
beo-gradskom javnou pri pokuaju da dokau ravnopravno autorstvo nad
terazijskom pa-
28 Revoltiran injenicom da je arh. Nikola Nestorovi, kao lan
ocjenjivakog suda na natjeaju za novu palau Ministarstva financija
(1924.), glasovao da nagradu dobije tvrtka u kojem je radio njegov
sin Bogdan, Edo en je de-monstrativno napustio taj iri. [Manevi,
1979: VIII]29 Kadijevi, 1996.30 Domljan, 1979: 156-16931 Esih,
1939: 9; Premerl, 1990: 82, 90; Manevi, 1983: 3132 Blagojevi,
2007.; Mecanov, 2009.33 Mitrovi, 1975.; Stojanovi, Martinovi, 1978:
118, 134-138, 144-147, 151-152, 154; Odak, 1986: 33-34; Ra-dovi
Mahei, 1995: 81, 83; Odak, 1995: 30-33; Radovi Mahei, 1999:
133-135; Vukoti Lazar, 2003; Uchytil, 2003: 147-148; Bogunovi,
2005: 954-957; Brdar, 2011: 124-129, 149-167; Mii, 2011.; Markovi,
2011.34 Galjer, 2009.
Sl. 15. B. Bon, M. Grakali, M. Prljevi: Palaa Albanija, Terazije
bb, 1938.-1940. (fotografija iz 1940.)Fig. 15 B. Bon, M. Grakali,
M. Prljevi: Albania Palace, Terazije Square, 1938-40 (photo from
1940)
laom Albanija. No, usprkos svim tim inci-dentima, hrvatski
arhitekti nisu prekidali su-radnju s Beogradom, oslanjajui se na
podr-ku veine naruitelja i strunjaka.31
Hrvatski su arhitekti s iskrenim entuzijazmom sudjelovali u
izgradnji poslijeratnog Beogra-da, upotpunjujui njegov monumentalni
eks-terijer na lijevoj obali Save. Dio njih u Beogra-du se i
trajnije nastanio, dok su ostali suraivali kao predstavnici
autorskih timova zagrebakih, splitskih, rijekih ili osjekih
projektantskih ustanova. Natjeajnim rado vima i realizacija-ma dali
su velik doprinos uobliavanju repre-zentativnih dravnih zda nja na
Novom Beo-gradu (Horvat, Ostrogovi, egvi, Potonjak, Ulrich,
Richter, Viti),32 ali i modernizaciji sredinjih opina povijesne
jezgre. Ostavili su dubok trag u podruju urbanizma (Vrbani, Bon,
egvi, Ostrogovi, Baylon) kao aka-demski predavai, publicisti i
rukovoditelji strunih ustanova (Kreki, Kli ska, egvi, Bay-lon,
Kurtovi, Petrii, Maru i, Vanita-Laza-revi) ili lanovi mnogobrojnih
na tjeajnih su-dova (Ibler, Seissel, Kliska, Bon, Baylon, eg-vi,
Marui). Za svoj su rad dobili itav niz najviih dravnih i strunih
priznanja, kao to je Oktobarska nagrada grada Beograda (Vr-bani
1968., Kurtovi posthumno 1972., Ma-rui 1981.) i Velika nagrada
Saveza arhiteka-ta Srbije (Marui 1993.). Ivan Metrovi iza-bran je u
oujku 1948. godine za redovnog lana Odeljenja likovne i muzike
umetnosti SANU, a za inozemnog u srpnju 1960., dok je Mati Baylonu
1983. dodijeljen poasni dok-torat Beograd skog univerziteta. Za
pojedine tipove zgrada etablirali su se kao vodei strunjaci, poput
Kliske u arhitekturi zdrav-stvenih zgrada i Baylona u izgradnji
kolskih i stambenih zgrada.Meu poslijeratnim ostvarenjima
arhitekata iz Hrvatske izdvajaju se: Dom sindikata (1951.-1957.)
Branka Petriia, Bolnica za djeju pa-ralizu (1948.-1955.) Stanka
Kliske i Milana Zlo-kovia, palaa Predsjednitva vlade FNRJ (po-slije
SIV-a, A. Ulricha, V. Poto njaka, Z. Neu-manna i D. Perak
1947.-1961. - dovrio je M. Jankovi), hotel Jugoslavija
(1947.-1961.) i Savezna privredna komora (1959.) Lavoslava Horvata,
paviljoni Student skoga grada Vida Vrbania (1951.-1953.), groblje
Oslobodilaca Beograda (1954.) Branka Bona, Savezna gra-evinska
komora (1965.) Slavka Lwyja, Za-jednica osiguranja imovine i lica
Dunav i Narodna biblioteka Srbije (1957.-1972.) Ive Kurtovia,
predsjednika rezidencija Mir (1978.-1979.) Mirka Kipia,
stambeno-po-slovne zgrade i naselja na grad skoj periferiji Darka
Maruia (sa suprugom Milenijom),33 a od reprezentativnih dravnih
zgrada u ino-zemstvu, Jugoslavenski paviljon na svjetskoj izlobi u
Bruxellesu (1958.) Vjenceslava Rich-tera.34 U jeku postmodernizma,
sredinom osamdesetih godina, veze su se uglavnom svele na izlobe,
promocije publikacija i prije-
Sl. 16. G. Golijanin: Narodna banka Srbije, Nemanjina 17,
1992.-2005.Fig. 16 G. Golijanin: Serbian National Bank, 17
Nemanjina Street, 1992-2005
-
474 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski
arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi |
Scientific Papers
nos ideja. Tako je, na primjer, na oblikovanje arhitektonskog
fokusa perspektivnoga Kre-imira Rogine znatno utjecao beogradski
pro-fesor Ranko Radovi, nedavno svrstan meu etiri njegova duhovna
oca.35 Monumentalna i ekspanzivna palaa Narodne banke Srbije
(1992.-2005.),36 izgraena na Trgu Slavija po projektu rijekog
arhitekta Gruje Golijanina,37 posljednji je znaaj niji plod
jednostoljetnog utjecaja hrvatskih graditelja.
ZAKLJUAK
CONCLUSION
Sva dosad zabiljeena djela hrvatskih arhi-tekata u Beogradu,
koja zasluuju potpuniju
monografsku analizu, svjedoe o njihovu na-stojanju da se
ravnopravno nametnu u novoj sredini, bilo kao samosvojni gostujui
ili kon-tekstualno usmjereni autori. Iako reprezenta-tivna
ostvarenja arhitekata iz druge i tree skupine ne odlikuje vra
konceptualna veza sa zateenim slojevima beogradske arhitekture, ona
nikada nisu tretirana kao na-metnuto strano tijelo, ve su smatrana
prilo-zima najkvalificiranijih jugoslavenskih autori-teta. Poticala
su multikulturalna raspo loe-nja i interes javnosti za progresivne
autorske programe, odravajui konstantano potova-nje prema
zagrebakoj arhitektonskoj koli, iz raenije nego prema bilo kojem
drugom utjecaju u novije beogradsko graditeljstvo.
Sl. 17. L. Horvat: Hotel Jugoslavija, Bulevar Nikole Tesle 3,
Novi Beograd 1947.-1961.Fig. 17 L. Horvat: Yugoslavia Hotel, 3
Nikola Tesla Boulevard, Novi Beograd, 1947-61
Sl. 18. L. Horvat: Savezna privredna komora, Terazije 15-23,
1959.Fig. 18 L. Horvat: Federal Chamber of Economy, 15-23 Terazije
Square, 1959
35 egec, 2011.36 Vlaimsky, 2011.37 Autor ga je oznaio svojim
ivotnim djelom u polu-stoljetnoj projektantskoj karijeri.
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u
izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42]
PROSTOR 475
LiteraturaBibliography
1. Blagojevi, Lj. (2007.), Novi Beograd. Osporeni modernizam,
Beograd
2. Bogunovi, S. G. (2005.), Arhitektonska enci-klopedija
Beograda XIX i XX veka, 1-3, Beograd
3. Bojovi, B. (2002.-2003.), Urbanizam Beograda u XIX i XX veku,
Godinjak grada Beograda, 49-50: 109-130, Beograd
4. Brdar, V. (2006.), Spomen zbirka Pavla Beljan-skog 45 godina
kasnije 1961-2006, DaNS, 53: 60-63, Novi Sad
5. Brdar, V. (2011.), Ivo Kurtovi, Beograd 6. Cerani, M.
(2005.), Istorija i arhitekura palate
Albanija u Beogradu, Naslee, 6: 147-162, Beograd
7. egec, B. (2011.), Arhitektonski fokus Kreimira Rogine,
Zagreb
8. orak, .; Davison, R.; Davison, D. (1990.), The 1925 Yugoslav
Pavilion in Paris, The Jour-nal of Decorative and Propaganda Arts,
17: 36-41, Miami
9. Damjanovi, D. (2008.), Rimokatolika crkva Srca Isusova u idu,
Zbornik za likovne umet-nosti Matice srpske, 36: 225-246, Novi
Sad
10. Damljanovi, T. (2004.), eko-srpske arhitek-tonske veze
1918-1941, Beograd
11. Domljan, . (1979.), Arhitekt Erlich, Zagreb12. Drljevi, M.
(2009.), Arhitektura Pote 1 u Beo-
gradu, Zbornik za likovne umetnosti Matice srpske, 37: 277-296,
Novi Sad
13. oki, V. (2009), Urbana tipologija: gradski trg u Srbiji,
Beograd
14. urevi, M.; Kadijevi, A. (2001.), Russian Emigrant Architects
in Yugoslavia (1918-1941), Centropa, 2: 139-148, New York
15. Esih, I. (1939.), Zagreb kao arhitektonsko sre-dite. Arh. I.
Zdravkovi o zagrebakim arhitek-tima, Jutarnji list, 9824: 28,
Zagreb
16. Galjer, J. (2009.), Expo 58 i jugoslavenski pavi-ljon
Vjenceslava Richtera, Zagreb
17. Haniar, I. (2003.-2004.), Popis projekata, u: Stjepan Plani
1900-1980. Iz arhiva arhitekte [ur. Kozari, I.], 88-142, Zagreb
18. Ignjatovi, A. (2007.), Jugoslovenstvo u arhi-tekturi
1904-1941, Beograd
19. Ignjatovi, A. (2008.), Peripheral Empire, Inter-nal Colony:
Yugoslav National Pavilions at the Paris International Exhibitions
of 1925 and 1937, Centropa, 8: 186-197, New York
20. Ignjatovi, A. (2009.), Urban Development and the
Yugoslavization of Belgrade 1918-1941, Cen-tropa, 9: 110-126, New
York
21. Ignjatovi, A. (2010.), From Constructed Me-mory to Imagined
National Tradition: Tomb of the Unknown Yugoslav Hero (1934-1938),
Sla-vonic and East European Review, 88: 624-651, London
22. Ignjatovi, A. (2010.), Izmeu politike i kulture:
Jugoslovenstvo i likovna umetnost, Zbornik se-minara za studije
moderne umetnosti Filozof-skog fakulteta, 6: 7-20, Beograd
23. Joji, M. (1939.), Jugoslovenski paviljon na Svet-skoj
izlobi, Politika, 11.6.: 7-8, Beograd
24. Jovanovi, M. (1988.), Boletik u Gregetegu, Zbornik za
likovne umetnosti Matice srpske, 24: 167-175, Novi Sad
25. Kadijevi, A. (1996.), Istorija i arhitektura Ze-munskog
mosta Kralja Aleksandra I Karaor-evia, PINUS Zapisi, 4: 7-19,
Beograd
26. Kadijevi, A. (2002.-2003.), Uloga ruskih emi-granata u
beogradskoj arhitekturi izmeu dva svetska rata, Godinjak grada
Beograda, 49-50: 131-142, Beograd
27. Kadijevi, A. (2010.), O karakteru i zapostavlje-nim temama
istoriografije novije arhitekture Beograda, u: Ouvanje
graditeljskog naslea - stvarno i mogue, zbornik radova [ur. ivkovi,
N.; Dimitrijevi Markovi, S.], 57-64, Beograd
28. Kadijevi, A. (2011.), Novinarski dom - znaajno ostvarenje
hrvatskih arhitekata u Beogradu, Naslee, 12: 117-128. Beograd
29. Kekovi, A.; emeriki, Z. (2006.), Moderna Nia 1920-1941,
Ni
30. Koji, B. (1978.), Drutveni uslovi razvitka arhi-tektonske
struke u Beogradu 1920-1940. godi-ne, Beograd
31. Kranjak, I. (2004.), Herman Bolle u Srijemu, OZ, 27:
181-201, Osijek
32. Laslo, A. (1999.), Zagreb 1923-1937, Architec-ture of
Interwar Zagreb, in: Shaping the Great City [ur. Blau, E.; Platzer,
M.], Modern Archi-tecture of Central Europe, 186-195, 258-259,
Mnchen-London-New York
33. Laslo, A. (2001.), Das Gewicht des Stadtraums, in: Werk,
Bauen + Wohnen, 9: 24-37, 66-69, St. Gallen
34. Manevi, Z. (1979.), Jueranje graditeljstvo, Urbanizam
Beograd, 53-54, Prilog 9: I-XXX, Beograd
35. Manevi, Z. (1979.), Beogradski arhitektonski modernizam
1929-1931, Godinjak grada Beo-grada, 26: 209-226, Beograd
36. Manevi, Z. (1980.), Izlobe Jugoslovenske sa-vremene
arhitekture u Beogradu (1931, 1933), Godinjak grada Beograda, 27:
271-279, Beo-grad
37. Manevi, Z. (1983.), Zagreb-Beograd 1912-1941, ovjek i
prostor, 10 (367): 30-31, Zagreb
38. Markovi, I. R. (2004.), Prva Hrvatska tedionica arhitekte
Dionisa Sunka, Naslee, 5: 103-118, Beograd
39. Markovi, I. R. (2006.), Jugoslovenska udru-ena banka
arhitekte Hugo Erliha, Arhitektura i urbanizam, 18/19: 127-133,
Beograd
-
476 PROSTOR 2[42] 19[2011] 466-477 A. KADIJEVI Hrvatski
arhitekti u izgradnji Beograda u 20. stoljeu Znanstveni prilozi |
Scientific Papers
40. Markovi, I. R. (2011.), Dom Sindikata u Beo-gradu -
eksplikacija arhitekture socijalistikog realizma, Zbornik za
likovne umetnosti Matice srpske, 39: 271-284, Novi Sad
41. Markovi, S. (1992.), iril Metod Ivekovi, Za-greb
42. Martinovi, U. (1973.), Moderna Beograda. Arhitektura Srbije
izmeu dva rata, Beograd
43. Maskareli, D. (2006.), Hotel ,Moskva u Beo-gradu, DaNS, 55:
70-71, Novi Sad
44. Mecanov, D. (2009.), Arhitektonski konkursi na Novom
Beogradu od 1947. do 1970. godine, Naslee, 10: 113-140, Beograd
45. Mihajlov, S. (2009.), Hotel Moskva. Spomenik kulture od
velikog znaaja, Beograd
46. Mihajlov, S.; Mii. B. (2009.), Palata Glavne Pote u
Beogradu, Naslee, 9: 239-264, Beo-grad
47. Mileti Abramovi, Lj. (2002.), Kopitareva gra-dina. Moderna
arhitektura 1928-1998, Arhitek-tura i urbanizam, 11: 65-71,
Beograd
48. Miloevi, P. V. (2011.), Albanija, simbol Beo-grada, Srbije i
Jugoslavije, Izgradnja, 64: 601-611, Beograd
49. Mii, B. (2011.), Palata Saveznog Izvrnog Vea u Novom
Beogradu, Beograd
50. Mitrovi, M. (1975.), Novija arhitektura Beo-grada,
Beograd
51. Mitrovi, V. (2010.), Arhitektura XX veka u Vojvodini,
260-261, 395, Novi Sad
52. Mutnjakovi, A. (1971.), Arhitekt Josip Piman, ivot
umjetnosti, 14: 73-79, Zagreb
53. Odak, T. (1986.), Hrvatska arhitektonska alter-nativa
1945-1985, Arhitektura, 196-199: 31-102, Zagreb
54. Odak, T. (2002.), egvi and Architecture, Arhi-tektura, 211,
45: 60-63, Zagreb
55. Paladino, Z. (2006.), Arhitekt Lavoslav Horvat i Udruenje
umjetnika Zemlja, Prostor, 14 (2): 166-167, Zagreb
56. Popovi, B. V. (1997.), Uee Kraljevine SHS na meunarodnoj
izlobi modernih primenje-nih i industrijskih umetnosti u Parizu
1925. go-dine, Zbornik Narodnog muzeja, XVI-2: 233-243, Beograd
57. Premerl, T. (1990.), Hrvatska moderna arhitek-tura izmeu dva
rata - Nova tradicija, Zagreb
58. Premerl, T. (2003.), Zagreb grad moderne arhi-tekture:
stoljee zagrebake arhitekture, Zagreb
59. Radovi Mahei, D. (1995.), Slavko Lowy. Hu-mano mjerilo
stanovanja i rada, ivot umjetno-sti, 56-57, 72-83, Zagreb
60. Radovi Mahei, D. (1999.), Slavko Lowy: su-stvaratelj
hrvatske moderne arhitekture tridese-tih godina, Zagreb
61. Radovi Mahei, D.; Laslo, A. (2003.), ivot i djelo Viktora
Kovaia, u: Viktor Kovai, zbor-nik radova, 91-132, Zagreb
62. Radovi Mahei, D. (2003.-2004.), Treba zna-ti... o arhitektu
Stjepanu Planiu, u: Stjepan Plani 1900-1980. Iz arhiva arhitekte
[ur. Ko-zari, I.], 29-54, Zagreb
63. Radovi Mahei, D. (2007.), Moderna arhitek-tura u Hrvatskoj
1930-ih, Zagreb
64. Stojanovi, B.; Martinovi, U. (1978.), Beo-grad 1945-1975,
Beograd
65. en, E. (1927.), Arhitekt Viktor Kovai, mapa--monografija,
Zagreb
66. kori, D. (2002.), Rekonstrukcija severne fa-sade Srpskog
doma u Sremskoj Mitrovici, Na-slee, 4: 171-185, Beograd
67. Toi, D. (1983.), Jugoslovenske umetnike iz-lobe, Beograd
68. Turato, I. (2008.), Narodni odbor (Gradska vi-jenica),
Panevo, 1960, u: Kazimir Ostrogovi, Arhitektura, 1 (218): 82-83,
Zagreb
69. Uchytil, A. (2003.), Stratificiranje projektant-skog opusa
arhitekta Nevena egvia, Pro-stor, 11 (2): 145-155, Zagreb
70. Vlaimsky, I. (2011.), Moja banka je dobro iako je Srbija
prezaduena, Novi list, 2.1, Rijeka
71. Vukoti Lazar, M. (2003.), Stanko Kliska (1896-1969),
Arhitektura i urbanizam, 12-13: 122-127, Beograd
72. Vuleevi, S. (1998.), Dragutin Inkiostri Mede-njak. Pionir
jugoslovenskog dizajna, Beograd
73. ivkov, S. (2007.), Dvije vijenice Kazimira Os-trogovia u
kontekstu njihovog nastanka, u: Umetnost, arhitektura, dizajn [ur.
Jelenkovi, D.], 54-65, Panevo
74. *** (1925.), Filadelfijski rat naih umetnika, Po-litika,
26.12, Beograd
75. *** (2008.), Leksikon neimara [ur. Manevi, Z.],
Beograd-Podgorica
IzvoriSources
Izvori ilustracija
Illustration Sources
Sl. 1. Zbirka Miloa Juriia, BeogradSl. 2. Zbirka Ivana R.
Markovia, BeogradSl. 3. Foto: autor, 2011.Sl. 4. Foto: autor,
2011.Sl. 5. Zbirka Ivana R. Markovia, BeogradSl. 6. Foto: autor,
2011.Sl. 7. Foto: autor, 2011.Sl. 8. Foto: Tadija Stefanovi,
2009.Sl. 9. Foto: autor, 2011.Sl. 10. Foto: Tadija Stefanovi,
2011.Sl. 11. Zbirka Miloa Juriia, BeogradSl. 12. Foto: autor,
2011.Sl. 13. Foto: autor, 2011.Sl. 14. Zbirka autoraSl. 15. Zbirka
Miloa Juriia, BeogradSl. 16. Foto: Tadija Stefanovi, 2011.Sl. 17.
Zbirka autoraSl. 18. Zbirka Ivana R. Markovia, Beograd
-
Znanstveni prilozi | Scientific Papers Hrvatski arhitekti u
izgradnji Beograda u 20. stoljeu A. KADIJEVI 466-477 19[2011] 2[42]
PROSTOR 477Saetak
Summary
Croatian Architects in 20th Century Architecture in Belgrade
BiografijaBiography
Dr.sc. ALEKSANDAR KADIJEVI roen je u Beogradu 1963. Diplomirao
je na Odeljenju za istoriju umet-nosti Filozofskog fakulteta u
Beogradu 1987., ma-gistrirao 1991. i doktorirao 1995. godine. Za
primar-no po druje znanstvenog rada odabrao je povijest srpske i
europske arhitekture novijeg doba. Od 2006. redovni je profesor
predmeta Istorija arhi-tekture na matinom fakultetu. U Srbiji i
inozem-stvu objavio je oko dvije stotine radova, ukljuujui deset
knjiga.
ALEKSANDAR KADIJEVI, PhD, graduated from the Faculty of
Philosophy in Belgrade at the Depart-ment of Art History, where he
obtained his MA de-gree in 1991 and a PhD degree in 1995. His
scien-tific interest lies in the history of Serbian and Euro-pean
modern architecture. Since 2006 he has held the position of full
professor and taught a course in architectural history at the
Faculty of Philosophy. He has published around 200 papers and 10
books in Serbia and abroad.
As the capital of the Serbian Kingdom in 1882-1918, the Kingdom
of Serbs, Croats and Slovenes in 1918-1941 and the Federal Republic
of Yugoslavia in 1918-1941, Belgrade witnessed a considerable
ar-chitectural development and urban growth in the course of the
20th century. Its large architectural and urban planning projects,
supported by local and international capital attracted architects
from different regions and counties. Alongside buildings built by
broadly skilled Russian emigrants the most numerous architectural
projects in Belgrade were carried out by Croatian architects. They
were pri-marily prominent in designing residential and com-mercial
buildings integrated in the previously de-fined urban context, as
well as administrative and residential buildings. They built three
Catholic churches and four memorial complexes and par-ticipated
actively in architectural design competi-tions for prestigious
public building often winning first awards at project
competitions.The number of buildings by Croatian architects has
been determined by the past researches to be around five hundred,
thirty of which were built be-fore 1914, three hundred of which
were built in the interwar period and the remaining number of
build-ings was built after the Second World War. Due to a great
effort of historiographers, the most signifi-cant accomplishments
of Croatian architects in Bel-grade and Zemun have been given
appropriate recognition, date of origin and architectural
attri-bution. Following the first review paper by Z. Manevi (1983)
on Croato-Serbian architectural links in the period between 1912
and 1941 and exhi-bitions on contemporary Yugoslav architecture,
Serbian historiographers have started to pay more attention to
individual buildings and contested at-tributions than to analysis
of the links.Contribution of Croatian architects to the
architec-ture of Belgrade came in different forms of profes-sional
activities such as studying, practicing in archi-tectural design
and construction, participating in architectural competitions and
exhibitions, giving lectures at universities and secondary schools,
par-ticipating in jury panels, managing institutions, en-gaging in
journalism and historiography. These ac-tivities formed three
distinctive groups profession-ally tied to a greater or lesser
extent. The first group, which was historically most efficient,
includes the Croatian architects living in Serbia, whose numer-
ALEKSANDAR KADIJEVI
ous works and continued professional activities left a
considerable mark on Belgrade. The second group includes the
architects whose stay in Belgrade was temporary, ranging from
several months to several years working on architectural and urban
planning projects. The third, and the smallest, group inclu-des the
architects who were interested in occasio-nal cooperation with
Belgrade-based professionals through exhibitions, architectural
competitions and infrequent execution of architectural designs,
most-ly overseen from Croatia.Having earned respect in Central
Europe, Croatian architects were held in esteem by enlightened
in-vestors from Belgrade eager to engage in conver-sation with
highly cultured and competent archi-tects. Compared to conservative
methods of Rus-sian emigrant builders and the majority of Serbian
architects, Croats offered more modern spatial concepts, more
refined execution of designs and a more studious approach to
interpolation projects. During the twenties Sunko, Bastl and Murec
cre-ated building of sophisticated post- secessionist and early
modernist styles (The First Croatian Sav-ings Bank, National Bank,
Office Workers Coopera-tive Petar Pallaviccini House). In the
thirties Horvat, Ehrlich, Piman and Weissmann gained reputation
with their buildings of pure design stripped of ar-chitectural
decoration, skilfully embedded in the urban fabric of the capital
(Workers Insurance Of-fice, Yugoslav Joint-Stock Bank, Cenral Post
Office and Journalist House). Heimovi, Korka, Kiferov, Kreki and
Plani also contributed with their re-nown designs in modernist
fashion (Central Post Office, Terazije Terrace, State Printing
House, Eth-nographic Museum), while Branko Bon, in collabo-ration
with Miladin Prljevi and Milan Grakali de-signed Albania Palace in
the spirit of monumental modernism with elements of art deco. The
main role in romanticist and post- secessionist tenden-cies towards
formation of a unique national style was played by Ivan Metrovi, a
versatile artist and a long-term associate of the ruling
dynasty.The post-war period in Belgrade saw a truthful en-thusiasm
of Croatian architects to participate in the renovation of the city
and thereby contribute to its monumental exterior on the left bank
of the Sava River. Some of them settled down in Belgrade, while
others worked as members of teams formed in ar-chitectural offices
in Zagreb, Split, Rijeka or Osijek.
Their competition entries and buildings they de-signed made a
great contribution to the formation of notable public architecture
in New Belgrade (Novi Beograd), but also to the modernisation of
urban districts in the historical centre of the city. They played
an important role in urban planning (Vrbani, Bon, Ostrogovi,
Baylon) and as univer-sity lecturers, journalists, managers and
directors of professional institutions (Kliska, Baylon, Kurto-vi,
Petrii, Marui), or as members of numerous competition juries
(Seissel, Kliska, Bon, Baylon, Ibler, Marui). Their architectural
accomplish-ments won them a number of most prestigious na-tional
professional awards and made them este-emed experts in
architecture. Kliska was a re-nowned expert in medical architecture
and Baylon in residential architecture. At the peak of
postmod-ernism, in the mid-1980s, the Croato-Serbian archi-tectural
connections were reduced to exhibitions, promotions and exchange of
ideas. That is illus-trated by the case of Kreimir Rogina whose
forma-tion was considerably influenced by the Belgrade-based
professor Ranko Radovi, recently pro-claimed by Rogina to be one
out of four of his spiritual fathers. The monumental palace of the
Serbian National Bank (1992-2005) which was built in Slavija Square
according to the design by the ar-chitect Grujo Golijanin from
Rijeka is the last sig-nificant project in the hundred year long
engage-ment of Croatian architect in Belgrade.The buildings
designed and built by Croatian archi-tects in Belgrade hitherto
recorded, which deserve more thorough analysis, bear witness to the
at-tempts of the architects to participate in an eman-cipatory
manner in a new environment whether by working on a temporary basis
or being constantly involved. Although the notable accomplishments
created by the members of the second and third groups were not
based on a strong conceptual links with the previous buildings in
Belgrade, they were never treated as alien bodies, but were
considered worthy contributions by the most es-teemed Yugoslavian
authorities. They encouraged multicultural spirit and attitudes and
a public inter-est for progressive ideas and architectural
pro-grammes. With their everlasting qualities, these works
highlighted the respect which was given to the Zagreb School of
architecture more than any other architectural contributions to
Belgrade.
-
PR
O
S
T
O
R
ZNANSTVENI ASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAMA SCHOLARLY JOURNAL
OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING
19 [2011] 2 [42]
ISSN 1330-0652CODEN PORREVUDK | UDC 71/7219 [2011] 2
[42]281-5427-12 [2011]
SVEUILITE U ZAGREBU, ARHITEKTONSKI FAKULTETUNIVERSITY OF ZAGREB,
FACULTY OF ARCHITECTURE
POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT
282-295 Zorana Sokol GojnikAnte CrneviMladen Obad itaroci
Utjecaji na preobrazbe kranske liturgijske arhitekture do 20.
stoljea
Izvorni znanstveni lanakUDK 726:260/18
Influences on the Transformation of Christian Liturgical
Architec-ture before the 20th Century
Original Scientific PaperUDC 726:260/18
Znanstveni prilozi Scientific Papers