133172820-Brdo-iznad-oblaka

Vesna Krmpotiæ BRDO IZNAD OBLAKABiblioteka POSEBNA IZDANJA1. izdanje.......Sijeèanj 19882. izdanje.......Rujan 1988\ UrednicaALEMKA KRALJ �TIHCIP � Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili�na biblioteka, Zagreb UDK 886.2-94 KRMPOTIÆ, VesnaBrdo iznad oblaka / Vesna Krmpotiæ. -[2.izd.] . - Zagreb : Globus, 1988. - 460 str. : ilustr. ; 25 cm. � (Biblioteka Posebna izdanja / Globus)ISBN 86-343-0522-8Vesna KrmpoticBRDO IZNAD OBLAKAGLOBUS/ZAGREBGLOBUS, Zagreb 1988RecenzentiANTUN �OLJANJURE KA�TELANGospodaru postojanja na svijetu ni�ta nije moje osim tebe.PredgovorÈitav svoj �ivot �eðala sam za èudom, za nesvakida�njicom. A sada �elim izvijestiti o svakida�ici koja nadilazi moju snagu èuðenja i izraza.Dugo sam, godinama, istra�ivala moguænost da �utim o neèemu tako neizrecivom; da ga po�tujem ti�inom, da ga ne prepjevavam u rijeè.Poslije devet godina odgodnih poteza shvatila sam da nemam pravo ne reæi. Ne zato �to sam spisateljica, veæ zato �to sam svjedok. Knjigu je napisao ljetopisac koji nije znao kud ni kamo nego zabilje�iti, te u toj raboti nije imao ono pravo koje ima pisac: pravo na izbor i igru. Sve je veæ izabrano i dogoðeno: moguænost odustajanja pripada drugima.Meni preostaje da ka�em �to sam vidjela; da, koliko umijem, ka�em bez pristranosti, kao na suðenju. Ne zato jer znam govoriti bolje od drugih, veæ zato �to sam se zadesila na mjestu dogaðaja. I �to sam u odvijanju ove povijesti bilje�ila nadnevke i zgode, snimala izjave i razgovore - a to se pokazalo dragocjenim. Metafora ovoga pisanja je doslovnost do daske.U svakom drugom pisanju najveæi zadatak moje fantazije je da odigra svoj imitatio ljepote-i-smisla. Ali na ovom poslu najveæi zadatak moje fantazije je: isprièati kako je bilo. Iskljuèiti nagon opona�anja Tvorca i zadovoljiti se disciplinom svjedoèenja. Mysterion koji se odigrao pred mojim (i jo� ponekim) oèima dovoljno je simbolièan i magièan da preudovolji nagonu domi�ljanja i osmi�ljanja. Podaci su simboli, a strpljiva potankost stoji umjesto sa�eæa.Po svojoj namjeri dakle ova knjiga nije literarno djelo. Vjerojatno nije ni po svojoj izvedbi. Njezinu autoricu stoga ne bi valjalo poistovjeæivati s pjesnikinjom V. K, bez obzira na to �to se radi o istoj osobi. Ali u svakom sluèaju, razlog ovakvosti knjige nije estetske ni, �ire uzev�i, artistièke kreativne prirode, veæ je svjesno i kostrijetno zaboravljanje svakog drugog razloga osim razloga svjedoèenja.Tako smo �ivjeli, tako pi�emo. S poniznom zahvalno�æu �to smo se na�li dovoljno blizu dogaðaja da ponekad budemo njegov dio.�-TL.BRDOZAÈEÆE»Najveæa je slast spavati sa �enom koja plaèe«, rekao je prije mnogo godina mu� moje prijateljice, palucajuæi u nju svojim plavim, morfijskim oèima. U spavaonici na Novom Beogradu ta mi se reèenica rasprsnula u utrobi kad sam se suoèila s istim palucanjem u oèima svog mu�a. No putem tih suza i te slasti stigao je u na� �ivot Igor, o kojemu je knjiga.Veæ smo imali jedno dijete, Relju. Veæ su odgorjele dvije delhijske godine, i odtinjale dvije beogradske. Veæ je jenjavala o�amuæenost zbog �estine promjene, veæ sam se prepoznavala u pustolovini koja se sve vi�e sastojala od predvidljive i zajamèene svakodnevice. Ukratko^ dnevna se spontanost sve svjesnije raèunala u supru�anstvo Radivoju

Petkoviæu i majèinstvo Relji Petkoviæu.1Prije no �to se bespovratno udjenem u Igorovo zaèeæe, naime u prièu, htjela bih se èasomice vratiti u pred�ivot toga trenutka, da izmamim iz njega onaj paunski pokret �irenja rodoslovnih pera u jednu istovremenu lepezu. Ima li uopæe trenutka koji nije takav sklopljen paunski rep, koji dakle ne bi mogao izgledati �ire i rasko�nije, a da ipak ne bude ni za perce bogatiji? O�inuti samu sebe tom lepezom, zaslijepiti se njenom neopisivom gizdom, okaniti se, mo�da, preprièavanja njezinih boja i okrenuti se vlastitoj zaslijepljenosti kao jedinoj jasnoj stvari, raditi sve ono �to nam je dano da radimo u pjesmama i u apokrifnim �ivotopisima, kako bi to lako, najlak�e bilo!Igor se udijevao u mene sa stotinu strana. Prije no �to se odluèim za jednu i uprem prstom u trenutak ubaèen u moje tijelo prije sedamnaest godina,1 Od neèega mora� poèeti. Izabrala sam, evo, Igorovo zaèeæe, mada bih jednako prikladno mogla poèeti od vlastitog. Kad jednom klone� i pristane� na to da je ne�to neèemu poèetak, onda mora� pristati i na kalendarski, pravèni raspored zbivanja, sa svom njegovom strojevno�æu. Nije nevolja u tome �to pristaje� na pravèano vrijeme, veæ u tome �to ne otkriva� njevu vezu s kru�nim vremenom - vezu nalik na onu kakva postoji izmeðu obzora i crtice na dogledu, ili izmeðu topline i stupnja na toplomjeru. To jest, nezgodno je zaboraviti da ogranièena trajanja nisu toliko dio vremena, koliko su mjere vremena.Povijest koju se spremam ispisati stanuje u oba vremena, u pravæanom i u kuglastom, kao svaka druga ljudska povijest. U pravèanom svemiru svaki je dogaðaj zakonita posljedica nekog prethodnog dogaðaja i istodobno je uzrok narednog; trenuci su redosljedni, tvore crtu, kontinuitet i kretanje. U kuglastom svemiru svaki trenutak sadr�i u sebi sve druge trenutke. Ako je prvi povr�je i mjera drugome, a drugi ako je unutra�njost i bezmjerje prvome, ako se dakle jedan s drugim dru�e otprilike onako kako se opna sapuniènog mjehura dru�i s vlastitom utrobom od zraka, pa kad opna prsne ona nestaje, a zrak i dalje ostaje beskrajni zrak - ako je uzajamnost oba svemira otprilike od ove vrste, onda je dobro potra�iti veze izmeðu oba, njihove crno-bijele rupe; i ne odbacujuæi oholo prolaznost i tankost vanjskog zbivanja, dobro je prepoznati ga kao ko�u i izraz unutra�njeg.11htjela bih jo� jednom vidjeti da nema tog pera u lepezi pred�ivota gdje neo naæi otisak iste djeèje stope s velikim okom na tabanu. ' jTRI PRED�IVOTA ;Moji najveæi �ivi uèitelji bili su moja djeca. Dugo mi je trebalo da il pronaðem i dovedem u svoj svijet. �to li sve nisam radila i gdje li sve ni�an putovala da bih pripremila njihov dolazak.Prvi od tih pred�ivota je povijest indijskog ljubavnog zova. On je poèet negdje u djetinjstvu s »Tigrom od E�napura« i s Rudvardom Kiplingom U pomrèini svanjuje dan plavkastih korica. Na koricama pi�e zatubastin slovima: Indijska d�ungla. Knjiga je zdepasta i neiscrpna, onakva kakva s< poklanja na svr�etku osnovne �kole ili na poèetku ozbiljne bolesti. Om »d�ungla« bija�e zvuk koji se dugo nije dao strpati u toke svoga leksièkoj znaèenja � jer »d�ungla« nije bila samo ne�to gusto, raslinsko, mrklo i zamr �eno, bila je vrlo senzorni, vrlo zvukovit do�ivljaj grmljave pred oluju rezanja pred riku i podzemnog tutnja koji se jo� nije sabrao u potres. Iz toj zvuka kasnije su put mene krenuli Gitandali i Upani�ade, i otajstveni strastveni poziv muralija, brindavanske frule; i naposljetku, poèetkom �ezde setih godina, stipendija indijske vlade za dvogodi�nji studijski boravat u Indiji. »D�ungla« je sve to bila izravno s korica. Odmah sam znala da se radi o sudbonosnoj stvari. Toga djeèjega dana bila sam uzrujana kao ptice koja, lebdeæi nad sjemenom stabla, oslu�kuje granu svoga gnijezda.Od svih prièa i zgoda iz »d�ungle« najveæma me se dojmila ona o Rik; Tiki Taviju. Dojmila me se jednom fusnotom. Netko je �elio objasniti za�tc i kako mungos u dvoboju s naoèarkom najèe�æe izlazi pobjednikom. Obja�njenje se raèvalo u dva pravca: prvo, mungosa spa�ava njegova nevjerojatna, fantastièna hitrina kojom svaki put izbjegne naoèarkinim oènjacima, i drugo, mungos ipak biva ugrizen, ali poslije pronalazi nekakvu travku kojom se izlijeèi od otrova.Smjesta sam se opredijelila za travku. Mila zvjerèica imala je rep poput metlice za èi�æenje skupocjenih predmeta, bila je tihotapac i mogla se odgojiti u kuæno mezimèe; no postajala je mudra i nepoznata u èasu otrovnog ugriza. Neugri�en, mungos i ne zna �to sve zna. A kad se u njemu probudi znanje0 travkama, on æe prije poginuti nego odati svoju tajnu. Da, ponekad æe sebi dopusti

ti i smrt od otrova, samo da bi zavarao zoologe i ostale. U mungosu sam prepoznala svoj totem; i do�ivotno sam, nepovratno zavoljela njegov stil samoodr�anja.Pro�lo je dvadesetak godina od plavkastog dana. Indija je dobila nov oblik: otputovala sam u nju. Poluteretnjakom »Velebit« troje je putovalo do Bombaja, a jedan se mladi njemaèki misionar iskrcao u Kerali. Usprkos mom tada�njem radosnom povjerenju prema svemu �to me znano i neznano u Indiji èekalo, nepogre�ivo sam u sebi napipala onog davno ugrizenog mungosa iz »d�ungle«: krenuo je, eto, u potragu za svojom travkom.U New Delhiju se ubrzo pokazalo da bi moja travka mogla biti ne�ta (naoko) obièno, èovjek potpuno drukèiji od mene, i spreman da takav1 ostane. Mada je sva Indija mirisala po mungosovoj travi, èovjek, to jest' Radivoje, jednostavno je bio ta trava. ,|Ljudi koji su mi bili bliski, moja klapa, listom su se raèunali u ne�toj12 1(naoko) neobièno, ali spremno da takvo ne ostane. Jer kako su godine prolazile, neobiènjaci i »udareni« susretali su se u sve prorijeðenijim redovima, dokaz jedni drugima da je izumiranje u punom zamahu. Radivoje je bio tako tvrdoglavo i samouvjereno neudaren, da je to granièilo s ludo�æu, fantazijom, bajkom: tako se valjda oæuti dodir �ablje ko�e prije nego �to æe se zguliti s kraljeviæa.Indija je Radivoju bila profesionalni zadatak: radio je kao savjetnik za �tampu i kulturu u ambasadi u Delhiju. Kao svaka prava travka, nije ni�ta znao o travama. Njegovo neznanje bilo je �estoko i zadrto i djelotvorno, gotovo nemilosrdno. Da je u desetoj godini bio èitao Riki Tikija, s prezirom bi odrubio naklapanja o travama, a glasao bi za podobja�njenje broj jedan, odnosno za mungosa kojega spa�ava vlastita, mungoska brzina. Uistinu, on je u svojim oèima i bio takav mungos, koji se u borbi za samoodr�anje oslanja na vlastitu hrlost i vje�tinu. �ivot je klopka i zasjeda; treba prozreti svaki grm i �um, nanju�iti svaèiji trag, �tovi�e: predvidjeti ga. Tom vjerom je hodao: ali od te vjere �ivot se zaista pretvarao u busiju i stupicu. Èovjek koga sam srela u Indiji bio je �ivi koan, Uèiteljeva zagonetka.^Ali nije bilo potrebno pitati; èak ni razumjeti. Bilo je dovoljno zaroniti u tu simetriènu nejasnoæu i ostati zajedno - usprkos sebi i usprkos njemu.Èovjek koji æe postati Igorov otac, dio je dugorepog indijskog pijanstva. I on je, zajedno s Vedama, iskoèio iz »d�ungle« moga djetinjstva. U trenutku na�ega sraza pitala sam se jesu li Vedante i joge bile samo udice? Kasnije su sva pitanja ove vrste postala suvi�na: trebalo je raskrèiti prostor za odgovore koji su u meðuvremenu postali meso.U drugom pred�ivotu rodoslovna nit se ukazuje kao ne�to bestjelesno, mada prodjenuto kroz tjelesnost. Eterièna vodilja teèe kroz dogaðaje i vremena, birajuæi ih i redajuæi prema svojoj nezemnoj æudi, tra�eæi svoje prijevodne termine u svijetu tvari, da bi ostala temeljno njima nedodirnuta. »Indijska d�ungla«, Indija i dvoje zaèetnika u takvoj preslo�bi va�nosti su tek prometni znakovi te zajedno s ostalim licima i krajolicima prièe postaju sindrom dotiène eterike.I ovdje se javlja jedna knjiga. Ovaj put se zove »�ivotopis jednog jogija«. Kupovala sam je i èitala barem pet puta, odnosno, iznova sam je otkrivala u pet svojih grèeva otvaranja, svaki put u drugom izdanju, u drugom gradu, u drugo vrijeme, u drugoj situaciji. Prvi put me na�la u Delhiju, u kuæi jednog znanca; zaèudila me svojom posvema�njom nesrodno�æu s ostalim naslovima na polici. Uzela sam je u ruke, prolistala, pitala tko je taj Jogananda. Znanac je objasnio da se radi o »jednom od tih njihovih jogija«, o Bengalcu koji je najveæi dio �ivota proveo u Los Angelesu gdje je osnovao »Dru�tvo za samoostvarenje« i gdje je umro. Na prvoj stranici bilo je otisnuto svjedoèanstvo mrtvaènice u Los Angelesu, s potpisom direktora, dra Rovvea: svjedoèilo se da Joganandino tijelo nije pokazivalo nikakvih znakova truljenja dvadeset i sedam dana poslije smrti. Na koricama se nalazila Joganandina fotografija: nije mi ulijevao povjerenje onako rusokos i nje�an, sa srnolikim oèima.Èitala sam je s vjerom i nevjericom. Govorila bih: »U redu, ovo je moguæe; ali ovo nipo�to.« Ili: »Ovome se mo�e vjerovati; ali ovome.. .« Jogananda je pisao o svom �ivotu, o roditeljima, uèiteljima, �kolovanju, èudesima i èudotvorcima, pisao je o podrijetlu krije joge, o indijskoj znanosti duha, o temeljnoj istoèi Isusova nauka i Vedante. Od toga svjedoèenja ja sam

13tada uzela onoliko koliko je stalo u moju onda�nju duhovnu spremnicu. Ni jednog èasa nisam pomislila da pisac la�e; ali sam mislila da je u svojoj revnosti da doka�e Boga vi�e pripao dokazivanju nego Bogu.Drugi »�ivotopis« zbio se u Kairu. Bio je to lavovski lik Joganandina uèitelja koji je odjednom stao na èelo duboke istinitosti svega �to se u knjizi navodilo. Vjerovala sam Joganandi zbog toga �to je imao takvog uèitelja.Pamtim da je tada u moj �ivot nai�lo nekoliko darovitih i neobiènih osoba koje su listom voljele »�ivotopis«. Knjiga me opkolila i polako se, poput maèa, poèela izvlaèiti iz korica. No jo� uvijek sam baratala s nekim svojim tvrdoglavim »ako« i »ipak«.Treæi »�ivotopis« kupila sam u Parizu. Jutrom bih lutala kroz Èadu i svjetlucanje grada, kupujuæi igraèke, ploèe i knjige. Popodneva i veèeri provodila sam s Igorom, u staroj suroj bolnici »Saint Louis«. Uveèe, u pljesnivoj svjetlosti hotelske sobe, èitala sam Knjigu, do suza zaprepa�tena svojom dojako�njom nesposobno�æu da osjetim ljubav kojom je Knjiga napisana. Prije sam mislila da je pi�èeva pogonska snaga �ar dokazivanja: sad sam gotovo tjelesno osjetila da je to bezuvjetna ljubav.Igorova tjelesna bolest i du�evno zdravlje su se podudarali rastom: bilo je to napredovanje u dvije istovremene tabele, od kojih je jedna bila tamna, a druga svijetla. U Washingtonu sam kupila èetvrtu Knjigu, ali je vi�e nisam èitala. Bilo je nepotrebno. Iskustva Joganande i drugih, tuda iskustva, sada su pre�la na na�u stranu, pona�ajuæi se rodbinski prisno.Ovo postupno èitanje »�ivotopisa« nalikovalo je na penjanje uz stepenice. Svaki put isti vidik - samo zahvaæen s ne�to vi�eg stajali�ta. Svaki put sam propu�tala u sebe nove kolièine onoga �to sam u poèetku bila svrstala u nemoguæe.Jednoga dana, u Washingtonu, Joganandina me fotografija prenula s posve neoèekivana mjesta. One krotke oèi sjale su nad nevelikim stalkom knjiga koje su bile prognane iz ortodoksne medicinske misli. Knjige o povratku prirodnim lijekovima, knjige o vegetarijanstvu, enzimima, lea-trilu, ginsengu. A mislila sam da smo stigli na kraj svakog iznenaðenja, barem u pogledu »�ivotopisa«. Nalazila sam se u prodavaonici kemijski nezagaðene hrane, uzgojene na organski gnojenim njivama. »�to radi� ovdje?«, jedva sam ga stigla upitati, jer veæ sam se obru�ila na stalak, predosjeæajuæi otkriæe, roneæi meðu knjige i èasopise. Vlasnici prodavaonice imali su valjda nekakav razlog zbog kojega su stavili Joganandu meðu propovjednike enzima, ali njihov me razlog nije zanimao. Zanimao me jedino Joganandin razlog � �to je on vidio na tom stalku? Jedna tanka knjiga d�epnog izdanja nosila je naslov: »Je li dr Max Gerson uistinu prona�ao lijek za rak?« Kupila sam je i proèitala istog popodneva. Po rijeèima dra Alberta Schweitzera, dr Gerson je jedini medicinski genij dvadesetog stoljeæa. Bio je mrtav veæ petnaest godina, ali Charlotte, njegova kæi i pomoænica, jo� je negdje �ivjela i (mo�da) lijeèila. Poèela je potraga za Charlottom. Kad sam poslije dva mjeseca stala licem u lice s njom, a s Igorom o boku, grad oko mene opet se promijenio: sad je to bio Los Angeles, Joganandin grad. Poslije nekoliko dana na�li smo se i u matiènom uredu Dru�tva za samoostvarenje. To je dakle bio Joganandin razlog.Dalek je bio put iz New Delhija: vodièi su bili jedna knjiga i jedno dijete. Poslije Los Angelesa »�ivotopis« me nije vi�e nigdje presretao. Na� vlastiti �ivotopis pru�io se natrag i naprijed, na sve strane; Igor je poèeo putovati14ikroza nj i izvje�tavati �to sve ima u njemu. A to �to je on govorio bilo je èudovitije od svake knjige.Treæi pred�ivot je slijepo zrcalo. Nema u njemu ni slike ni ikakva znaka. Ali nije prazan; nije prazno.Upravo je bezliènost njegov gust sadr�aj.Jedan �ivot, neukorièen, bez boje i bez naslova; rob i�èupana jezika �to nosi nosiljku povijesti.Koliko je takvih dana rabotalo za jedan blagdan? Koliko je galija�a slu�ilo jednoj galiji? Njihova je patnja bezimena i podzemna; ni najsveèanija nadzemna radost nije slobodna od nje.Ne mogu mu upamtiti crte, mada mu ne umijem zaboraviti lik. Mo�da je taj dan-kuli jedini zakoniti nosaè svega �to je izuzetno. Nije li povijest ba� taj neizdvojen dan, obuzet samo svojim prola�enjem? Ne zahvaljujem li upravo takvom danu sve ono relje

fno, trajno i blistavo? Sto je ponijelo peèat izvornosti i nadahnuæa?Treæim pred�ivotom grlim svoje bezlièno mno�tvo i sa sla�æu ispravljam nepravdu dugih godina. Svaki dan koji se drugdje zazrcalio kao suvi�an, ovdje mi je neophodan. Jer se vidi da je taj beskrvni, Bogu ukradeni dan temeljni dan mog �ivota; i sve ono ogromno �to u njemu nisam vidjela ni uèinila, podupire vidik i djelo u rijetkom èasu stvaranja. Taj je dakle dan podno�je, stup i krov Igorova trajanja u meni.Prihvaæajuæi ga kao ne�to najmojskije, bivam slobodnija kao poslije priznanja dugo skrivana nedjela. Pokazujem ga danu u svili i zlatotisku, danu koljenoviæu otkrivam tajnu njegova podrijetla. Upirem prstom u sebarsku gomilu i �apæem mu: »To je tvoj otac...«Sve nevjeèno i nejako, sva neputovanja, svi neradi, svaka nerijeè otkup je za rijeè-djelo, rijetkost s kojom sam se najèe�æe poistovjeæivala.Kroz u�icu od igle, kroz pripovjedaèku u�icu, napu�tam sad ovaj prostor neugro�en granicama, beskonaèno �irenje paunske lepeze, za�titu njezinih milijun oèiju. Za�to to èinim kad mi je ovakav prostor (poezija) zavièajan i korak mi se jedino u njemu oslanja na tvrdo tle? Zato jer ni junak moje prièe nije postupio drukèije. On je imao svoje dobrovoljaèke razloge. Disciplina svjedoèenja u koju se upu�tam svojevrsni je imitatio, ponavljanje Igorova puta i naèina. Tanjim se, sucem, pristajem na iste uvjete u pisanju kakve je on imao u �ivotu; po�to je njegov �ivot svjedoèanstvo, ni pisanje o tom �ivotu ne mo�e biti ne�to drugo.Udijevam se, uvrazujem, postajem konac, a pamuèna polja ostavljam pred ulazom da bih ih (mo�da) opet zatekla na izlazu.ZAGREB, DELHI, BEOGRADVukla sam se mrzovoljno kroz proljeæe sa svojom novom trudnoæom. Spremali smo se za Peking: èitali smo devet neiscrpnih knjiga o kineskoj civilizaciji uèenjaka Josepha Needhama. Pisac, èija je inaèe struka neka grozomorno egzaktna znanost, s pravom bi smio reæi: sinologija, to sam ja.15U to vrijeme gu�vala sam se s »Hiljadu lotosa«. Nije me toliko muèio ni prijevod, ni izbor, ni tumaèenje, koliko pomisao da je sva ta rabota uzaludna, buduæi da je indijstvo ove knji�evnosti neprevodivo bez srodnih jezièko--filozofskih pojmova. Bio je to prijevod s ptièjeg jezika na riblji i kao takav dosezao je samo do natuknice. Ptica je doviknula ribi: »Hajde da poletimo« i poletjela, a riba je odgovorila: »Za�to ne« i zaplivala.U travnju smo doznali da se ne ide u Peking, veæ u Kairo. SSIP-ovska ruleta zaustavila se na meni najprivlaènijem broju. Zaèudila me ova nova poda�nost stvari. Dugo li sam prije sanjala, voljela, �udjela za Indijom, dok nisam s »Velebita« ugledala velika pozdravna vrata na bombajskom pristani�tu. A gle sad, tek �to sam u sebi pro�aptala »Egipat«, veæ se najavile piramide, Nil i tajanstvo Ozirisa. Je li to zato �to je Indija krunski dragulj, pa je sve drugo lak�e zadobivo?Radivoje je vratio devet Needhamovih knjiga u knji�nicu SSIP-a, a donio nekoliko knjiga o arapskoj i staroegipatskoj civilizaciji. Tako je obavljen transfer interesa. Moje pak spremanje za Egipat sastojalo se od aktivnog neèitanja. �eljela sam da izmeðu mene i Starog Egipta bude �to manje predznanja.Dok sam nosila Relju, napisala sam pjesmu »Voljela bih da bude� nenalik meni«. Bilo je dosta i previ�e da postoji jedno poput mene. Kad sam izmeðu svojih butina ugledala djetence, ispaljeno groznom silinom u »surovu svjet- � lost svijesti«, u meni je krenuo nesluæen povodanj, utopiv�i u tom èasu sve l razlike i sliènosti izmeðu mene i novoroðenog stvorenja, i sve misli o razli- j kama i sliènostima. Ne prestajuæi se èuditi da sam jednom ne�to stvorila i i svojim tijelom, savila sam se oko Relje kao prsten oko svog prsta, kao greben oko svog atola. iRadivoje se kupao u tom pro�irenju samoga sebe. Èovjek koji ima ; dovoljno povjerenja u sebe, koji crpi dovoljno u�itka iz èinjenice �to postoji ' takav kakav jest, uvijek æe po�eljeti da podupre tu èinjenicu, da je uèvrsti ; i umno�i, da u do�ljaèiæu prepozna svoosobni znak. Ja sam se, naprotiv, ; i dalje �eljela izmigoljiti iz sebe, neugledati se, izgubiti se u ovoj jedinstvenoj ; prilici od krvi i mesa. No izgubiti se i naæi se mo�da su dvije staze k jednom i izvoru. Nagnuti nad istom kolijevkom, Radivoje i ja oznaèavali smo polove i magnetskog polja koji se jedan bez drugoga nisu dali prepoznati. )

U to smo se vrijeme seljakali Beogradom kroz kojekakve stanove, dok se naposljetku nismo ukotvili u trosobnom stanu u Ulici Pari�ke komune na Novom Beogradu. Dru�tveni se Beograd u poèetku sastojao od manje�ili--vi�e do�ljaèke hercegovaèke rodbine, Kluba knji�evnika i Indijske ambasade. Bile su tu jo� dvije-tri moje poslovne veze, tri Radivojeva prijatelja, i jedan reljefni par, Lubarde.11 S Petrom smo se zbli�ili jo� u New Delhiju, kamo je do�ao na otvaranje svoje izlo�be. Smjesta se spand�ao s Indijom. Odbijajuæi pozive iz Indonezije i Japana tonuo je u indijsku vremensku neodreðenost koja mu je beskrajno prijala. Radivojeva kuæa plivala je u pljusku najbjeljeg sunca; uokolo jo� bjelji pijesak �to je uzlijetao s tla u vitlajima i kovrèama, ne oslanjajuæi se na vjetar, veæ na provale svoje pje�èane æudi. Petar je slikao u tom jarosnom bjelilu, zblenut zaglu�no�æu i obiljem koje se toèilo iz najubogijih detalja. Slikao je pro�drljivo � u gara�i, u vrtu, na krovu kuæe. Danju je bio razdra�ena �ivotinja, uveèe je sebe smirivao sporim monolozima koji su se otezali do trenutka kad bi se noæ prorijedila i kad bi se uznemirio su�anj u grmu pod prozorom. Govoreæi, Petar je lizao neke svoje neizgovorive rane. No uza sve opipljive bolove i brige, uza svu svoju u�arenost, bio je neodreðen i neujezgren, nalik pratvari prije svakog agregatnog stanja. Isijavao je neku razsredi�tenu plazmatiènu svjetlost koja je imala milijun malih �ari�ta. Usprkos tome �to je od vremena do vremena znao ruknuti nekom16Izmeðu Petra, Ra�e i mene Indija je gorjela kao sveti oganj. Najsuvislije bi o Indiji govorio Ra�a � no sugovornika se nisu toliko doimali podaci koje je redao, veæ njegovo veliko uvjerenje da poznaje ono o èemu govori. Petar se odluèivao za nekoliko pravaca istovremeno, sporovozeæi po svima, pa kad smo veæ izgubili nadu da æemo ikamo stiæi, istresao bi pred nas manje ili vi�e neizbru�eni dragulj, i onda zastao kao gromom o�inut. Tako sam, slu�ajuæi na�e rijeèi o Indiji, polako prihvaæala novi prostor u kojemu su bivale izgovarane.Radivojevi prijatelji i znanci koji su se s vremena na vrijeme navirivali u na� �ivot, obièno nisu mogli izdr�ati, a da na neki od naèina ne upitaju:»Kako se to sla�e, marksist i mistik?«Za mnoge od navirivaèa »mistik« je bio pojam nedaleko od (negativne) ideolo�kopolitièke karakteristike. Buduæi da je na� brak poèeo SSIP-ovim internim vetom na Radivojev izbor, i buduæi da se Radivoje o�enio usprkos zabrani, u poèetku je velik dio energije curio u tu�be i �albe i ostale egzorcizme po Zagrebu i Beogradu. Kad su, po padu Rankoviæa, zabrane baèene u ko�, i kad je Radivoje slavodobitno odahnuo proèitav�i raspeèaæeni dosje, ja sam jo� uvijek prepoznavala »procesne«, jozefkaovske tonove u zraku oko nas. U izgovoru nekih rijeèi, primjerice rijeèi »mistik«, jo� se 'dobro èula kafkijanska optu�ujuæa nota,nak da postupak nije dokonèan.2protuberancom, �to bi svoju magmu znao povremeno razulariti u kakvoj mitskoj �ivotinji, Petar je bio bezoblik i bezsvojstven kao brahman. Jedino ogranièeno i centripetalno podruèje u Petrovu �ivotu bila je Vera.Veru smo upoznali u Beogradu. Lak�e je bilo razumjeti �to je Vera bila Petru, ali je bilo te�e prozrijeti �to je Petar bio Veri. Ta �ena koju su zbog izvjesne nemile afere zdu�no bojkotirali, kretala se kroz oblak specifiène crnogorske mr�nje s prkosnom gracijom. Njezine su kretnje izgledale mazne i rasipne, no bile su zapravo u�asno precizne. Podsjeæala je na Bastet, zagonetnu boginju-maèku. Kuæu na Dedinju danonoæno je oplitao jastuèast falinski hod - u kuæi je pak otkucavao pulsar ovoga tajnovitoga sabora. Maèke su se grbile, prele i dozivale, vazda svjesne pokreta velike maèkaste �ene iza zidova. Neke su do�ivljavale inicijaciju, postale su kuæne �ivotinje; druge su, u brojevima od dvadeset i trideset, èekale svoj nepredvidivi proziv, mrmoljeæi, ogovarajuæi miljenice, posjetioce i pse.Mada je Vera bila sredi�nji ganglion ovih nemu�tih silnica, mada je intuicija, to naj�enstve-nije od svih èula, bila u njoj razvijenija od svakog drugog prijemnika, ona je posjedovala i britku, o�tro izbru�enu misao koja je imponirala sugovornicima. �estarila je kroz Petrovu rasijanu svjetlost re�uæi od nje komade, ravnajuæi im bridove, odreðujuæi im te�i�ta i putanje. Gledajuæi je na tom poslu, èovjek bi se lako prevario i pomislio da ona u takvom odnosu s Petrom vidi svoje ispunjenje. No to je bio samo jedan od naèina da magnetizira pratvar oko sebe i ucijepi joj svoj duboko tvarni gravitacioni vrtlog.2 Marksist i mistik se nisu slagali; ali su se voljeli. No nije dovoljno reæi da s

u se voljeli. Oni su jedno drugom bili jedina prilika pomirbe sa sobom; jedina moguænost ucjeljenja. Jedno su drugom bili razmetni sin i kæi, �to trenutaèno �ive pod tuðim imenom i likom; njihova veza bila je prilika da izaðu u susret zanijekanim dijelovima svog biæa. To jest, mistik je na�oj zajednici bio prognani dio marksista; i obratno.Dogaðaji su bili ispalili Radivoja u rat jo� kao djeèaka. Taj je djeèak cijelom svojom svjesnom energijom izbacivao iz sebe sve ono �to je u takvoj situaciji osjeæao smetnjom - sve neopipljivo, sve �to miri�e na san ili na kandilo njegove majke. Æutila sam silovitost i mr�nju s kojom je to radio, osjeæala sam rascvjetavanje njegove naglosti i iskljuèivosti, koja je otada ostala upeèena u njegovu karakteru poput za�titnog znaka. Ta klja�trenja su za nj bila diktat samoodr�anja - da je bio drukèiji vjerojatno bi rat do�ivio daleko pogubnije, ili ga ne bi pre�ivio. Zami�ljala sam kako su tokom prvih poratnih godina tog osakaæenog i samosvjesnog mladiæa pratile povorke bjesova - njegova nepriznata i neotuðiva vlastitost. Zami�ljala sam ga nadalje u mirnodopskim zgodama gdje se tra�ilo razvedenije èuvstvovanje i tananiji razbir izmeðu crnog i bijelog od onoga na koji je sebe bio sveo. Jednoga dana na�ao se u putanji njemu stranog stvorenja, �ene s druge planete, u kojoj se sabio izopæeni dio njegova biæa. Bio je tada veæ zreo èovjek godinama: zbunila ga je privlaènost kojom je zraèio njegov neprepoznat dio, njegov dio u obliku �ene � jer to je bio jedini oblik u kojemu se zanijekana psiha krijumèarila na svojeBrdo iznad oblaka17Kad smo se uselili u stan od sobe i kuhinje, poèe�e za mene redoviti i bezlièni obredi domaæinstva. Pojavi�e se lonci i pelene. Bila me opila ta; posvema�nja promjena naèina �ivota, odu�evila me vlastita spremnost da se i potèinim kuæanskim obredima koji me prije nisu ba� nimalo zanimali. Tra�ila , sam neuoèljive veze izmeðu svog ritualnog domaæinstva i Kri�nine frule, izmeðu �ivota koji je zadan i èe�nje za nepoznatim. Jer to je naposljetku i bila j tajna spona izmeðu Radivoja i mene: spona koja je povezivala metlu i medi-i taciju i od svakodnevne pjesmice èinila mantru. Tra�ila sam te spone i veze, pronalazila ih, potom sumnjala nisam li ih izmislila. Jesam li zato odletjela u Indiju da bih �ivjela u ulici Crnogorskoj, Makedonskoj i Pari�ke komune, prilagoðavajuæi se onima koje volim? Uèitelj mi je oèito dao u ruke tu metlu i i rekao mi da se ne vraæam dok ne zavr�im posao.A kad bih se i pobunila, uvijek bi me paralizirala velika napetost i privlaèenja kojom je Radivoje zraèio put mene. Trzala sam se u njoj kao i muha u paukovoj mre�i i svojim se opiranjem samo beznadnije zapetljavala.U svibnju sam s Reljom otputovala u Kupare. Upravo je navr�io dvije godine i sve je oèitije bivao nezadovoljan sobom i svijetom. Osjeæala sam da se nekim svojim dijelovima naglo udaljuje, a da ostali dijelovi posræu od te naglosti i da glavinja sklad njihove uzajamnosti. Njegov je mali svijet bio '. i�èa�en. :Svak naðe u sebi i oko sebe dovoljno razloga za poremeæenost ili pak za ravnote�u. Pitanje je za �to je u odreðenom èasu spreman: prema tome æe, izabrati. Relja je izabrao tjeskobu i nemir, poslu�iv�i se svojim mnogobroj- ] nim boravcima u bolnicama. Mo�da mu je to bilo potrebno da bi se otisnuo ] na daleki put prema sigurnosti. No ja u ono vrijeme nisam mogla na ino veæ j pomisliti da se dogodila neka pogre�ka koja se mogla izbjeæi ili umanjiti. | Te�ko sam mogla povjerovati u svrsishodnost patnje kad se radilo o mom! djetetu. ]A moje dijete je bilo u grèu; opiralo se svom postojanju; nije htjelo sebe. I Sve do �este godine nije moglo izgovoriti tu mrsku rijeè, »ja«. Relja je uvijek ! bio »on«, a »on«opet, nikada nije bio Relja. Bilo je, ka�em, dovoljno razloga za takav akrobatski stav. Jer u èasu kad je bio predan na milost j i nemilost bolnièkim stra�ilima, ja nisam smjela ostati uza nj. Djeèji odjeli-u bolnicama bili su dobra zgoda za raðanje neuroza. Svijet je dakle nesigurno ; mjesto: usprkos oleandrima, jedrilicama, pijesku i igrama, svijetu se nije ; moglo vjerovati: u njemu su majke bile najzakukuljenije izdajice. \U Kuparima je dugo padala ki�a. Nepoznat netko nje�no se okretao pod i pojasom. Poslije dvadesetak dana vratismo se u Beograd. Slijedili su lijeè- \ nièki pregledi, cijepljenja, pakovanja stvari koje æe brodom u Aleksandriju j (Aleksandriju!) i sprem

anje onih koje æe nas doèekati u stanu poslije èetiri j godine. Kad su me rendgenski pregledavali, prekrili su olovnom pregaèom i moj trbuh. Ta me pregaèa kasnije opsjedala: da li je bila dovoljno pregaèa i i dovoljno olovna da za�titi èedo? Zajedno s kojekakvim drugim mo�ebitnim \zakonito mjesto � kri�om od djeèaka ratnika. On je toj �eni dopustio da mu se uvuèe pod ko�u, I u du�u i da mu neopazice vraæa ono �to je sam sebi bio oduzeo. ¦Dijagnoza mistika ista je, samo �to nosi suprotan predznak. Nisam priznavala da u meni ima ; i�ta od vjere u sluèajnost, u famozne »okolnosti«, u nadmoæ tvari nad duhom; a bilo je. Zato sam i dopala èovjeku koji je tako vjerovao. Radivoje je bio moj razba�tinjeni dio; s njim tada nije bilo \ stapanja, ali je bilo vje�bi u prepoznavanju i ravnote�i. Bili smo vezani za istu klupu, dva I zalanèena robija�a; i tajna osloboðenja le�ala je u tome da sami sebe prihvatimo do kraja. i18 ¦J»gre�kama« progonila me sve dotle dok sam mislila da se uzrok mo�e naæi u svemiru sluèajnosti.S novobeogradskog balkona mahali smo Ra�i kad je kolima zamaknuo za ugao ulice. Putovao je u Gacko, na opro�taj sa svojtom, a potom æe brodom u Aleksandriju. Odlazak u Egipat poèinjao je iza tog uliènog ugla.Istoga dana otputovala sam u Zagreb. Moja ritualistika izdimila je onim èasom kad je Radivoja nestalo s vidika.U Zagrebu sam �ivjela kao u bardo razdoblju; jedan je svijet (zagre-baèko-beogradski) padao u zaborav gotovo naoèigled, a drugi, egipatski, pomaljao se u svijesti neobrubljen kao svitanje. To stanje lebdenja izmeðu stare i nove sile te�e bija�e istinski odmor.Ne�to od predaha izmeðu dvije klopke mora da je osjeæalo i stvorenje koje sam nosila i kojemu se navr�avao �esti mjesec. Nisam o njemu mnogo mislila, tek �to sam mu ponekad sricala imena: Tara, Selena, Tana, Vega, Kosjenka...Prazan i vruæ srpanj zjapio je nad gradom. Od starog dru�tva samo je Bepo Pupaèiæ boravio u toj pustinji, osvje�en djetetom koje mu se nedavno bilo rodilo. Nisam bila znala da smo se toga srpanjskog predveèerja posljednji put vidjeli. U malom stanu na Tre�njevki vladala je Bepova slavna kosa, sad veæ posve bijela i nalik na vlasulju Marie Antoinette. Tek poslije te kraljevske vegetacije dolazilo je na red ostalo da bude primijeæeno. Lice je izgledalo kao dr�aè za kosu, trup i udovi kao nu�ni dodatak. U tome ne bija�e razlike izmeðu mlade i stare Bepove kose - obje su se kitile ostalim dijelovima Bepa.Lice jo� uvijek djeèaèko i jo� uvijek najpodatnije izra�ajima �ara i gorèine. U stankama izmeðtih temeljnih Bepovih �estina, zraèila je blagost, �ireæi se prema Benki i djetetu. Toga smo predveèerja natapali jedni druge osjeæajem da je (ipak) sve u redu na ovome svijetu dok postoji Benares, Ra�eljka i Relja. Bepo je bio smrtonosno zakovan za hrvatsko tle, ali je u sumrak zaplaminjao èeznuæem za krajevima o kojima sam prièala. Mo�da je Bepo - kao ja i kao dijete u meni - do�ivljavao svoj bardo, interval izmeðu dvije ljuske.Tjedan-dva potom telefonirala mi je Benka, uzrujana: otkrilo se da djevojèica Ra�eljka ima nekakav neobièan kucaj srca. U isto vrijeme, prst moje desne ruke naglo se i opasno zagnojio. Oèito, na�emu se meðuèinu primicao kraj. Kasnije, u Kairu, èula sam da su se Pupaèiæi zbog onog neobiènog kucaja preselili u London, odnosno u blizinu specijalista za bolesti djeèjih srdaca. I kad je poslije godinu-dvije Ra�eljka svoj neobièni kucaj posve izravnala s obiènim i kad se s roditeljima na�la na putu kuæi, na Tre�njevku, njihov je avion izgorio na Krku, zajedno s putnicima.U meðuvremenu, moj je prst podnio tri kirur�ka zahvata od kojih je posljednji bio vaðenje nokta. Udisala sam nekakav omamni plin, jer radikalniji anestetici nisu bili preporuèljivi zbog trudnoæe. Kad sam kasnije pretra�ivala Igorovu intrauterinu povijest u lovu na krivca, zastajkivala sam kod tog plina, kao i kod one pregaèe, s pomi�lju: »Da nisi ti...?«U avionu za Kairo bila su, osim Relje i mene, jo� cigla tri putnika. Nitko nije putovao u zemlju tako munjevito o�inutu ratom; taj rat je ostavio susjedne zemlje zgranutima, pora�enima, u oèekivanju neèega jo� neuraèu-njivijeg. Putovala sam tamo s ogromn

im spokojstvom.Poslije tri i pol sata bruja u modrom zraku Sredozemlja, spustili smo se na19u�areni kairski aerodrom. Prvo �to smo ugledali kad smo izronili iz trupinej aviona bilo je znojno, ozareno, opaljeno Radivojevo lice.KAIROU Kairu sam tavorila ljeto, brojeæi sate koji su nas nosili ususret jeseni.i Od uranka do sutona zidovi su gusnuli u sebi kolovosku �egu, sporu kao; smola; noæu bi je otpu�tali u kratkim, ljepljivim trzajima koji su nam doticalij znojnu ko�u poput vjetriæa. Sjedeæi na maloj verandi nad Nilom, kaoi u staklenom kavezu, dovr�avala sam »Hiljadu lotosa«, misleæi o jednoj; drugoj rijeci, Gangesu.Grad je bio isprerezan reskim povicima; oni bi se otkidali od ti�ega grlenijeg, ne sasvim ljudskog romona i dizali se strmo, �iljaka uperenih) u nebo. Zvuèali su kao optu�ba, ponekad kao zov u pomoæ; a bili su molitva.Slu�ajuæi ih, osjeæala sam da je moja �utnja nalik na njih. Duboko sam; sama sa sobom �utjela. Zanimalo me samo prela�enje sati, obilje�eno mujezinovim okomicama. Nisam se trudila razabrati �to najvi�e �utim: moli-; tvu, optu�bu, ili zov u pomoæ? :Vrlo sam bila nespremna za susret s gorostasima na visoravni Gize; za susret s bilo kim. Molila sam odgodu od piramida i Radivoja, ali ni piramide; ni Radivoje nisu znali �ta je to odgoda: susret na Gizi odigrao se sutradan poi dolasku, a na�a prva velika veèera tri tjedna potom. ¦Moj prst bez nokta i dalje je zlokobno kucao, usprkos redovitom èi�æenju: i previjanju. Kirurg koji se za nj brinuo radio je u bolnici zvanoj - spomenar-i ski - talijanska. Ostaci talijan�tine �ivjeli su meðu èasnim sestrama; no one suj spadale u beskorijenski soj koji se na znak iz Rima spremno selio kroz* bolnice Istoka i Juga. \Dr Soliman bio je Kopt. Tako me, ne èekajuæi moje pitanje, obavijestila* mala sme�urana sestra Mauricija, izgovoriv�i rijeè »Kopt« �aptom, kao da sef radi o nekoj nezgodnoj tajni. Zapravo, radilo se o neèemu krupnijem od toga^ � radilo se o pravom pravcatom podvigu. Jer biti Kopt u Egiptu, podvig jej i zadatak osuðen dodu�e na neuspjeh, ali stoga ne manje odgovoran. «Dra Solimana najvi�e su prokazivale njegove boleæive akhenatonske* usne. I najobiènija rijeè koju su izgovarale zazvucala bi nujno i mudro; svakaj je bila nadojena nekim tajanstvenim znaèenjem i javljala se kao krinka togaj znaèenja, ali i kao poziv da je prozre�. Sa sestrom Mauricijom govorio jes francuski; s ponekim od osoblja arapski; sa mnom engleski; no vazda se? èinilo da ne govori svoj jezik, veæ da se koristi tuðim kao �ifrom za vlastiti.'Odgonetavala sam �to se tom �ifrom kazuje; odgonetka nije bila u rije-] cima, veæ u usnama. Da bi se proniknulo tihog dra Solimana, valjalo jej najprije odgonetnuti mesnati Akhenatonov smije�ak. Jednoga dana, kad smoj veæ oti�li iz Egipta, pretipkavala sam poglavlje »Ljepotica i nakaza« knjige* »Dijamantni faraon«; i sjetila se �to su uistinu govorile akhenatonske usne^ dra Solimana: one su �utjele onom vrstom �utnje koja uslijedi kad se ne�to1 ka�e do kraja. Akhenatonske Usne govorile su trideset stoljeæa: iscrpile su predmet govora, govor i �elju za njim. Preostalo je èekanje na odgovor; ili1 makar na znak da je netko slu�ao. :Jednoga jutra Usne najavi�e da æe moj prst morati na novu operacijuJ Opet sam molila odgodu. Ovaj put su me usli�ali. Dobila sam odgodu od trij20 1dana. Èetvrti dan, prilikom èi�æenja rane prije operacije, izletjela je iz gnojnog podzemlja sitna krhotina nokta.»Imali ste pravo �to ste tra�ili odgodu«, rekle su Usne. »Intuicija... Operacija Vam neæe trebati. A rana æe, vjerujem, brzo zarasti.«Sestra Mauricija je zapljeskala rukama i prosula po meni kaskadu razdragane talijan�tine. Iz njena patuljastog stasa sukljao je mlad, gibak glas kakve pescadore. Sestra Mauricija nije sa mnom htjela razgovarati nikakvim drugim jezikom veæ talijanskim. Odnosno, ona me zasipala pjevnim, valovitim tonovima, a ja sam se trudila da moje neznanje talijanskog ne bude zapreka na�emu razgovoru.

Akhenatonske Usne jo� su me jednom pa�ljivo i ljubazno pogledale.»Ne izgledate kao da redovito uzimate kalcij i vitamine?«»Ne«, rekoh, »ne uzimam ih nikako.«»Eh«, nasmije�i�e se Usne izgledajuæi pritom �alosno. »Tu smo dakle ...«S tim melankoliènim zakljuèkom Akhenatonski Smije�ak me otpusti u udobrovoljeni Egipat. Rana je zarastala, grèevi u mi�iæima jenjavali. A klecale su i one naj�e�æe vruæine. Kairo je popu�tao, pristajao je na uljeza.SUADKroz na�e sobe u to vrijeme prolazio je jedan lik, tanak kao no�: to je bila Suad, dadilja. Ona je pomno pazila da ne povrijedi prostor kojim je vladala Nadija, sobarica-i-kuharica. Suad je do�la k nama poslije Fadije, neoprez-nice koja se zaplela u Nadijina nadle�tva, ne prouèiv�i prethodno sobnoku-hinjske strahove i ljubomore. Tjedan, dva, i Nadija je najurila Fadiju pomoæu mene, a u sprezi s trgovcem mje�ovite robe. Odlazak Fadije bio je nevjesto ispletkaren, no neminovan kao svaka nepravda. Kuæa je bespovratno pripala Nadiji. Znajuæi to, Suad se pona�ala kao gost koji ne namjerava dugo ostati.Svakoga jutra tjeskobno malo lice stalo mi je na put i molbeno pitalo: »Mama danas neæe u bolnicu?«Svakoga jutra dugo se, iscrpljujuæe èekalo u èekaonici bolnièke ambulante. Kad bi pro�u�tala sestra Mauricija u svojoj preèistoj i na�krobljenoj odori, znalo se da Akhenatonski Smije�ak sviæe negdje na putu kroz bolnièki park. Ali èekanje na Mauricijin �u�taj svakoga se jutra sve vi�e rastezalo. I tako sam ostavljala Relju u stanu s Nadijom, obeæavajuæi mu ne�to �to nisam mogla ispuniti: da æu se brzo vratiti. Relja je ostajao u predsoblju, ravnodu�an na Nadijina tepanja i mamljenja. Nije se igrao, jer je napetost èekanja bila prevelika. Poneki put na�la bih ga usnula na malom divanu pokraj vrata.Majke iz jugoslavenske kolonije savjetovale su isto �to i arapske majke:»Uzmite dadilju. Nema egipatskog kuæanstva bez dadilje. A Vi s Va�im trbuhom...«Uistinu, ja s mojim trbuhom. Sve vi�e sam osjeæala jakost zemlje, �to æe reæi, svoju sve veæu slabost. Noseæi ono �to sam zvala Tarom, saznavala sam u kakvom je odmetnièkom polo�aju èovjek u odnosu na majèinsku silu te�u: jedini se od svekolika njezinog legla postavio okomito usuprot njoj. Oèito, on to plaæa bolnom kralje�nicom i preranim umorom.I tako zbog Tare, zbog sile te�e, Relja se na�ao u stadu djece svakojakih jezika i boja, �to je svakoga jutra sporo otjecalo put igrali�ta kluba »Gezira«, da bi oko podneva poèelo istjecati, �eljno ruèka i odmora.21Na igrali�tu je Relja volio jedino �utljivog Abdel Aziza, ravnatelja velikd ljuljaèke. Igrali�te: pra�na ploha ispod nekoliko pradjedovskih banana) i eukaliptusa, sa hladovima u kojima su kvocale klupe s dadiljama. Tu i tamo; neka od njih bi se otkinula od svoje simbiotièke skupine i odgegala za-djetetom. A kad je opet sjela, zadnjica bi joj se razlila uokolo, slijepiv�i jej s ostalima u zajednièki temelj. iMimo tog arapskog sraslaèkog jata poneka bi èapljolika Nubijka pronijelaj svoju tamnu eleganciju. Nubijke su bile na glasu s èistoæe i pouzdanosti.! U svojim bijelim haljinama izgledale su kao crni bambusi èije je li�æe bez1 najave i prijelaza pobijelilo. Ko�a im bije�e roðena da se nosi pod suncem:0? ljeskala se u svim preljevima èokolade. iUsprkos tome �to su'bile »guvernante« i »�kolovane« i �to su od vremena: do vremena nosile odoru i kapicu kao znak svoga stale�a, ove dadilje s Gezire. postupale su s djecom bez reda i dosljednosti, slijedeæi svoj nagon ma�enja.; Katkada su bile toliko popustljive da je to mali�ane razdra�ivalo, a onda bi se; brecnule na njih i zrak bi prerezala jedna od onih reskoæa o kojoj se ne zna je i li prijetnja ili molba.Kairo, 1969.22Suad je bila rijetkost u stale�u dadilja: bila je o�trolika i plosnata i nije voljela svoj posao. Ova potonja rijetkost tek se kasnije primijetila.MAMA U meðuvremenu je doputovala Mama.Mama je bila ne�to poput izlaza ili zalaza sunca: zakon svjetlosti, u biti nevidljiv.O Mami se nije razmi�ljalo: ona se dogaðala. Godinama nisam primjeæivala da o njoj ne razmi�ljam. Godinama nisam shvaæala koliko o njoj ovisim. Godinama nisam razumijeval

a Maminu ovisnost o na�oj vlastitoj.Mama je neprestano ohrabrivala djecu u nama, dokazujuæi da je sve u svom zglobu kad se ona brine za nas, ukljuèujuæi u »nas« i svog mu�a. I Tata se, usprkos svojoj nesvakida�njoj intelektualnoj moæi sklanjao u njezinu vedru i nepotro�ivu energiju, odjednom djetinjast i �eljan èarolije. Onaj na� golemi Tata, sa svojim Manillama, sa svojom tropskom romantikom od �ljema, pu�ke, èizama i �atora, i s bradom Old Shatterhanda, sa svojim èika�kim i berlinskim doktoratima, a najvi�e sa svojom gordom �utnjom, taj mudri i sjetni div bivao je zgodimice djetinjastiji od Davora i mene. Grijao se Maminom vjerom u dobar ishod svega i svaèega; nije vjerovao, ali mu je prijala i ponekad vrlo trebala njezina vjera. Njemu, takvom majstoru diskurzivnog mi�ljenja valjda je imponiralo �to Mama nikada nije imala argumenata za svoj stav. Nisu joj trebali. Mama u ono vrijeme nije bila religiozna, ali je imala vjeru koja je �ivjela o sebi i koja je uistinu bila »dokaz stvari neviðenih«.Godinama nisam shvaæala da bi Mama uvenula bez na�e slabosti. To je bilo stoga �to nisam umjela o njoj razmi�ljati, kao �to nisam umjela razmi�ljati o Bogu. Od punoæe otkini koliko hoæe�, od punoæe ne otkini ni�ta, punoæa ostaje jednako puna. Tako je to izgledalo godinama.Tek mnogo kasnije naèela sam Mamu u sebi prevodeæi je u ljudsko biæe. Poèela sam razabirati �to je izvor njezine snage: neprestano i naporno materinstvo. U èasu kad sam otkrila tu tajnu i sama sam definitivno odrasla. Gotovo bez prijelaza na�la sam se u novom odnosu prema Mami: poèela sam je �tititi. Istovremeno sam oæutjela da ovaj prekid psihièke pupèane vrpce isu�uje njezin polet i samopouzdanje i da, �titeæi je, stvaram oko nje tuðe polje. Skinuv�i je s prijestolja neranjivosti, Davor i ja smo je zapravo ranili. Sreæom, u to vrijeme pojavi�e se unuci.ROÐENJEMama je smjesta nanju�ila mrku Suadinu nesklonost djeèaku. Suad je presijecala sobe s profilom nalik na nao�tren no� - sva sabita i ukorièena u hladnom prkosu. Zaiskrila bi jedino u blizini Nadije. Njezini bi guturali tada zabrizgali ne�tedice, s tipiènim arapskim fonovima prijetnje i umiljavanja, s neèim �to je èas grgoljilo a èas re�alo. Nadija, s klicom smije�ka meðu23debelim usnama, opu�tala bi se do neke samo njoj znane granice; dalje od te i granice poèinjalo je �uljanje i vrebanje. Bila je to igra maèke i mi�a s odgod-j ( enim svr�etkom. jJednoga dana doprlo je iz kuhinje to dugo odgaðano krkljanje, potmula! hroptava krika koja je provalila u jauk, a zatim u iglati vrisak. Nadija je posumnjala da je Suad ogovara kod mene. Kad sam nai�la na vrata od! kuhinje pogodila me drvena kuhaèa, namijenjena Suadi koja je zamicalaj hodnikom. Toga dana saznali smo da je Suad tukla djeèaka okomitim; udarcima po mi�ici nadlaktice. Veæ dulje vremena nismo znali �to se dogaða s Reljinom rukom; noæu je plakao, podmetali smo jastuèiæ, stavljali obloge. Poslije bi bol pro�la, a nakon nekog vremena bi se opet tajanstveno pojavila. \ Suad je tukla i onda stavljala led. ¦Dim i sumpor sukljao je izmeðu debelih usana: sva je Nadija bila meðu; njima. Ne samo Nadija: tu je bila i skrivena povijest nemu�te djeèje patnje.: Debele usne su se klele da ranije nisu znale, da su saznale upravo danas, i upravo ovog èasa. Drhtale su od straha. Odjednom sam se osjetila ustra�enija j od njih, shvativ�i da je Relja cijelo vrijeme vi�e ovisio o prijateljstvu izmeðu j Suad i Nadije, nego o mojoj materinskoj pronicljivosti. Ovo otkriæe zauvijek: nas je izlijeèilo od dadilja.Poèetkom studenog uðe u na�u kuæu ru�ièast krevetiæ, prisloni se n sjeverni zid spavaæe sobe istade tamo stajati kao zaularen i okiæen konjiæ, j iskreæi od nestrpljivosti i nje�nosti. A onda, jedne noæi sredinom studenog, j oæutjela sam da mi je meðu slabinama ne�to odapelo, da se kamen oteo i praæki i stao munjevito nekud letjeti. Poèe iz mene istjecati potoèiæ tajanstve- j nog jezerca koje je dotad nevidljivo mrmoljilo u mom trbuhu, ljuljajuæi u sebi j ljudski otoèiæ. Èas, dva, sjedila sam mirno. Dah i ja smo se pritajili, prateæi j neke nama nepoznate, potpuno samostalne pokrete koji su vrlo dobro znali j svoj posao. U tridesettreæoj godini rodila sam Relju; tada sam se predano ! usredotoèila na tok poroðaja, ne popu�tajuæi u tome osam gustih sati, sve dok \ iz mene nije vrcnuo �ivi stvor. Sad, u tridesetpetoj, osjetih se iskljuèena iz j toka koji

je u meni krenuo: nepribrojena, nesabrana, neudjenuta u ritam i vlastite utrobe. U sobi na nilskom otoku, stegnutom s obje strane dvjema ¦: �umnim vodenim mi�icama koje su opet bile svladane crnim mekim tetivama \ obale, a ove, jo� dalje, srezane s dva �arka i jalova nedogleda - u sredi�tu ove ; jantre od vode, zemlje i pijeska, zaglavinjala sam kroz svoje bezosovinsko �! stanje i to sam glavinjanje prepoznala kao strah. !Poroðajni stroj poèe dubiti tijelo iznutra, poèe razmicati zamandaljena \ vrata maternice. Svak je znao svoj smjer i trenutak, svaki mi�iæ, svaka \ �lijezda, svaki broj, svaka planeta; i sve se slo�i u svrdlo koje vi�e nije znalo i stati, znalo je samo kolutati dublje, jaèe i br�e. ¦Zatvorih oèi poku�avajuæi ga vidjeti kao ne�to ne�samo�tjelesno. �abo- : lje�e tad misli, tamati�ina, zujanje starog fri�idera u kuhinji. Upla�ena, brzo ] opet otvorih oèi da pobjegnem iz tog poplavnog bola. Vani me doèeka dug j i jak ubod, zarine mi se u utrobu i vi�e odande ne iziðe, veæ stane putovati , kroza me kao povorka no�eva u tupim koricama: ocjelan i britak u nutrini, \ a na dodir mukao i tlaèan. jBli�ila se ponoæ. Mama i ja stajale smo pred kuænom ve�om. S druge I strane ulice, nevidljiv, tekao je Nil. Na ulicama nije bilo �ive du�e, èak ni ; obaveznog stra�ara. Ovo �to je dolazilo na svijet dolazilo je odluèno, u sporazumu s noæi, s Nilom i samoæom. Mama zakoraèi u tunel pokraj ne ulièice j i ubrzo potom iz mraka zaiskri bicikl s bijelim turbanom, dojuri do mene, ;24 jokrene se i opet odjuri u mrak. Onda iz tog istog mraka zakrklja crni taksi. U taksiju, u predasima od bolova, ljutila sam se na Radivoja koji veèeras nije znao ostati kod kuæe. Taksi je sjekao blijede okomice palmi put bolnice koju su - i opet spomenarski - zvali amerièkom.U bolnici su telefonirali po doktora Issu, moga lijeènika. U meðuvremenu pregledao me drugi, koga sam zdu�no zamrzila zato �to je bio tako miran. Dvije su se mlade bolnièarke uzvrzmale oko mene, trudeæi se da se sjete pokoje nearapske rijeèi. U�ao je Issa, smrknut i pospan. Pregledav�i me, reèe da æe navratiti u zoru. Osjetih se izgubljena, izruèena æudi svoga tijela s kojim sad nisam bila ni u kakvom dosluhu. Nitko mi nije mogao pomoæi, ni lijeènik ni Radivoje koji je u meðuvremenu bio dojurio.Grèevi su se kotrljali niz utrobu, a utroba se produljila u cestu bez kraja � zapravo, bio je to jedan te isti no sve veæi i te�i kotaè koji je jurio drobeæi, gazeæi, odnoseæi me sobom. Vi�e me nije bilo, ostao je samo strah i bespomoæno èekanje da ova ðavolja vo�nja prestane. Kao u bunilu vidjela sam bijelu Radivojevu ko�ulju kako lagano klizi sa svoje uspravne visine i sprema se u vodoravan polo�aj na pomoænom krevetu. Onda je bjelina potonula ispod vidika ostaviv�i za sobom polumrak; polumrak su pro�ivali sijevci0 kojima nisam znala dolaze li iz mog oka ili iz noænog pravokutnika, zakucanog na prozor.Radivoje je u poèetku poku�avao ne�to reæi, ali poslije je u�utio slu�ajuæi zvuk koji se ritmii dizao iz mene i koji je bio glas svih uzrujanih tkiva1 organa, svih svjedoka ove arkanðelske, tijelu inaèe nepoznate �estine. Sila koja je sad si�la u tijelo sa svoje netjelesne i nadljudske razine, tlaèila je okolno izbezumljeno meso i gurala pred sobom ne�to nje�no i beskrajno krhko. Bila je �utljiva i usredotoèena, nije se obazirala na stenjanje �ivaca i tetiva, na krèanje zglobova i cvile� mi�iæa; obavljala je svoj posao kao uvje�ban pilot, obuzet samo svojom naroèitom misijom. U svakom drugom vremenu tijelo bi se survalo pod ovim tlakom: zgnjeèilo bi se, krenulo bi, neèim bi prepuklo. Ali ovo bija�e trenutak navigacije kroz tjesnac izmeðu svjetova; trenutak kad se zakoni mijenjaju, kad gorostasni zraèni kapetan upravlja brodom koji nije sagraðen po njegovoj mjeri.Proðe sat, pa jo� pola sata.Mada meðu bolovima nije bilo predaha, osjetila sam da se poèinjem slagati s njima, da im poèinjem slu�iti. Napipala sam put iz tjesnaca i svom sam snagom poèela gurati ono �to je èelom gurao silni arkanðel. Vi�e nije bilo mjesta za strah. Pomicali smo pred sobom zemaljsku kuglu. Ne�to od monstruozne snage moga voðe pre�lo je u mene. Znala sam da je vrijeme da zovnem Issu.Radivoje ga poðe probuditi. Issa je, bunovan, pogledao u mene, a onda �ivnuo, poslao

bolnièarke po nosiljku i naredio da ne�to unesu u poroðajnu dvoranu. U meðuvremenu mi je govorio da se ne »napinjem«. Tako dakle, ovu suradnju s arkanðelom oni su zvali napinjanjem.Na stolu u dvorani, mlaznula je po mom trbuhu jaka svjetlost. Issa, malen rastom, virio je æelavom glavom iznad u�æa mojih butina. Odjednom je æela odskoèila, a pojurilo je uvis ne�to crveno i vla�no. Izmeðu butina se prosuo plaè. Arkanðel je istoga èasa odletio.U tijelu je nastala ti�ina i praznina u koju sam poèela sretno, zaslu�eno tonuti. Ali negdje u kutu mog mozga �alilo se za arkanðelom.Na zidnom elektriènom satu èitalo se: 15. studenog 1967. Bila su toèno tri sata po ponoæi: vrijeme brahme muhurte.25To �to je plakalo i grgljalo za mene je jo� uvijek bila Tara. Nisam se �urili da je vidim.»Djeèak je«, reèe Issa.Postavih glupo pitanje:»Jeste li sigurni?«Na æeli se uzmigolji�e dvije zmijolike obrve, a one mlade bolnièarke! zahihota�e. U�ao je Ra�a. Odjednom je sve postalo obièno, zemaljsko.Telefoniralo se po izvjesnu èasnu sestru, glavnu primalju. Slu�ala sam? kako ne�to posluju oko djeteta. i»Ru�no je«, reèe Ra�a, »ima velik nos. Otvorilo je oèi �irom i gleda.« S»Kako, zar Vam nije drago �to je djeèak?!« upita Issa masirajuæi moj! trbuh i mameæi iz njega posteljicu. U isto vrijeme Ra�a je odapinjao kroz; dvoranu razdra�ene upitnike i uskliènike: »Gdje je sestra? Jeste li telefonirali? Telefonirajte jo� jednom! To je zaista nepojmljivo!«Dvije su ga bolnièarke znati�eljno promatrale, a jedna reèe izlomljenom] engle�tinom: »Sestra ide«, i ponavljala je te dvije rijeèi kadgod bi se zrakom] prosuli Ra�ini siktaji.Dijete je u�utjelo.»�to radi?« pitala sam bez prevelikog interesa.»Gleda« reèe Ra�a nje�no. »Izgleda kao ptice. Mora da mu je hladno«.j Pokrivao ga je. Issina æa blistala je kao velika lopta od kauèuka, uglavljena! izmeðu mojih bedara.U�la je sestra, �ustra, debelju�kasta, s veselim i inteligentnim licem. Ona; se najprije nadvije nada me i èasom me zamota u svoju krepku vedrinu; s mno�tvom zapoèetih smije�aka i usklika. Onda se dade na posao oko; djeèaèiæa. Èuo se �um nekih energiènih i hitrih pokreta. ;»Oprezno« zausti Radivoje. ]»Ne brinite, ta nije mi to prvo«, kresnu ona dobroæudno. Malo potomi donijela je zave�ljajèiæ koji je �mirkao u poplavi nemile svjetlosti, vje�bajuæi] mi�iæe lica za ljudski plaè. Prlonila je mali obraz uz moj. Okrenula sam: glavu na drugu stranu. Bila sam uvrijeðena �to je ona herojska i psihodelièna; sekvenca ostavila takav neherojski trag, tog malog ru�nog jadnièka koji; k tome nije Tara. Kako su godine prolazile, taj moj pokret nedobrodo�lice; sve me vi�e muèio; mora da sam na trenutak bila poludjela, ali opet,; poslijeporodajno ludilo samo je obja�njenje, a ne i opravdanje. ;Veæ su me odvozili iz blistave dvorane. Trnuo je i posljednji drhatj nadzemaljskog izleta. Dijete je bilo dugo 50 centimetara, a te�ilo je tri i polj kilograma. Sve je velikom brzinom pronalazilo svoju mjeru i verbalni lik.Djeèaèiæa su odvezli u sobu za novoroðenèad. Ra�a ga jo� jednom obiðe,: potom se vrati k meni.li�ila su se èetiri sata. Sjetih se one zore u Beogradu ¦ kad sam prvi put ugledala novoroðenog Relju: u onom sam èasu jo� jednom i krvavo zavoljela Radivoja i pomislila sam, gledajuæi purpurno tjele�ce: »Neka se zove Radivoje, kako bi se drukèije i smio zvati?« Kad je taj èa�i pro�ao svi smo se slo�ili da ne valja optereæivati djecu imenima roditelja. A sad se rodio Reljin brat, i ja nisam imala ni ciglog mu�kog imena u glavi. Jedva sam doèekala da ostanem sama.Ogledah se po sobi. Izgledala je blijeda, usprkos tami. U èulima mi se' zadr�ala paranormalna o�trina kojom sam slu�ala praskozorne lepete u nebu, laptaje Nila oko otoka; æutjela sam pogru�enost vlati pod rosom koja krupni. Palma je razmahnula krilima

i odletjela: velièajna lje�inarska boginja koja je donijela u kand�i anh, znamen �ivota.26Na kraju hodnika plakalo je dijete. »Moje dijete«, mislila sam. »Te�ko mu je. Stegnute su mu ruke i ne mo�e njima lelujati po vodi podzemnog jezerca. Blaga li je, blaga, voda na dodir. Najmaterinskija tvar ovoga svijeta: voda, ne zemlja. I nema vi�e balzamne svjetlosti unutra�njeg mora: sad biju bièevi jarkog svjetla � zbilja, za�to ne ugase stropnu svjetiljku u djeèjoj sobi? Mo�da to ne plaèe moj deèko. Ali zar je moguæe ne plakati kad se rodi�? Ispaljen si kao tane u drukèiju gustoæu od one u kojoj si boravio devet mjeseci, pod drukèiji pritisak i u drugu svjetlost, u gromoglasni svijet koji zaglu�uje fine astralne zvukove. No �to je najgore, ispaljen si na planetu samoæe, u svijet odvojenih postojanja gdje æe� bolno saznavati svoje meðe i granice, istovjetne s tvojom ko�om.Dobro, sad konaèno mogu otputovati u Stari Egipat. Idem s Verom. Da li da se zove Jasen? Davor? Damir? Igor? Sutra æu provjeriti je li to moje dijete plakalo. Ne, neæu ga dojiti. S Reljom sam imala dva puta mastitis- grudi kao kamen, bolne i na pogled, a kamoli na dodir. Pa ipak, zar æu mu zavrnuti hranljivi potoèiæ koji istjeèe iz dva bre�uljka mog tijela, zar æu ga tako naglo odgurnuti iz sraslaèkog stanja, zar neæu i njemu i sebi priu�titi uzimanje-i-davanje koje je tako opipljivo i tako stvarno? No dobro, ima odliènih zamjena za majèino mlijeko, a jedinstvo æemo morati tra�iti netjeles-nim naèinom.Budna sam doèekala jutro, kad su mi donijeli bijeli zamotuljak. Odjednom mi u zglobovima, u grlu, u bradavicama dojki zapaluca�e male vatrice ganuæa. Dirnula me njegova bespomoænost. Èinio se napu�ten. Mo�da je i on osjeæao gubitak arkandela? Ostali smo jedno s drugim na zemlji, oboje malo razoèarani jedno s drugim, no spremni da jedno drugo postupno i potpuno obuzmemo. Uzela sam ga u ruke, oprezno. Izgledao je kao da se beskrajno èudi.Istovremeno, s novim èuvstvom za do�ljaèiæa, postala sam svjesna svoje jaèe ljubavi prema Relji. Ljubav je jedina stvar koja se umno�ava kad se dijeli.Mama reèe:»Nije ljepotan, ali...«Kasnije je ona njegovala taj »ali« svojim uvjerljivim neargumentima- gledala bi u malo zaèuðeno lice i govorila: »Zar nije sladak? Pogledaj! Sladak je ...« Umjesto druge potvrde, dijete je ljep�alo iz dana u dan.Igor me natapao sporom, sigurnom rado�æu kojoj se nije �urilo da se posve objavi. Je li to bilo zato �to je bio »drugo« dijete? Jer s Reljom je obuzetost bila otpoèetka jaka i èuðenje neprekidno; s kolikom sam �estinom zabadala svoj smeði pogled u Reljin plavi, u �elji da taknem dno! Ili je to bilo zato �to su njih dvojica bili razlièna biæa, pa su mamili iz mene razliène odzive, one i onakve kakvi su im najvi�e trebali za dopunu i potporanj? Jedno je dijete otpoèetka bilo nemirno i prestra�eno; drugo je otpoèetka isijavalo mir i povjerenje. Kerubinskog Relju sam znala posjesti u krilo lica okrenuta k meni, tako da me objahao jabjum kretnjom, i onda smo ronili jedno u drugo bez milosti, kao maèevi �to bi da proburaze smetnju na�eg dvojstva. Relja je u�ivao u toj igri ronjenja, grgoljenja i nijemih smije�enja, i bez straha se igrao skrivaèa u meni, gubeæi se i nalazeæi po svojoj vrckastoj volji. Èuvstvena joga s Igorom bila je drukèija: prisutnost je bila dovoljna. Bio je kao polagano otkriæe na kojemu treba dr�ati ruku i pu�tati da te ispuni velika buduæa radost. Tako sam saznavala da je materinstvo do�ivljaj razlièitih sada�njosti i da su neki intenziteti akutni a neki latentni, da su neki grom27nje�nosti, a drugi da su munja èiji tresak jo� nije stigao - to jest, do�ivljaj prema svakom djetetu nije niti mo�e biti isti. Mudra je majka ona koja to umije sakriti. jZapanjeno je stariji djeèak promatrao mlaðega za vrijeme presvlaèenja! pelena i previjanja pupka. Reljino je lice kolebalo izmeðu najraznijih izraza: j srd�be, èuðenja, gorèine i nje�nosti. Ne odluèujuæi se ni za jedan, nej odustajuæi ni od jednoga, Relja se èinio ukopan u èuvstvenom razvodu. I Èetrnaestog dana po roðenju, Igor mu je pomogao da se otkvaèi. Kad je Relja uspuzao na krevet i legao kraj Igora da bi �to bolje prouèavao dogaðaj presvlaèenja, Igor naglo okrenu lice k bratu i sav bukne u smije�ak. Na j malom ozbiljnom licu kao da je prosinulo sunce. Bio je to izazov dobaèen ] iznenaðenome Rel

ji: poziv na izravnu komunikaciju, bez mog posredni�tva i i bodrenja. Zastala sam u poslu oko pelena i znati�eljno gledala kako bezubi" smje�èiæ pokazuje Relji da Igor nije lutka koju oblaèe i hrane, veæ �iv stvor, ; spreman za nj. Ukoèile su se modre Reljine oèi, a onda u njima prepukne j èuðenje. Kao da se brani, ruka se Reljina podigne i udari Igora iznad oka. Iz | Igorovih usta, jo� obuzetih krivuljom smije�enja, provali sad plaè. Jednako ! spontano podigne se i moja ruka da bi kazneno pala po Relji. jOsim Igorova smije�ka, sve je drugo jako nalikovalo na proma�aj. Ta ] zgodica, stavak pantomime u kojoj su Reljina i moja reakcija bile krivo ] odigrane dionice, s godinama se sve dublje utiskivala u mene. Imala je snagu i simbola: nosila je u sebi jedan od vidika u na�u troèlanu meðusobnost. jKAP KOJA NIJE KANULAPilule koje sam gutala da bih potisnula navir mlijeka bile su potro�ene, a u kairskim ljekarnama i u bolnici kod Isse nije bilo naæi ni�ta osim preporuke da se stavljaju hladni oblozi. Ne�eljeno mlijeko jedne je noæi nado�lo iz zasjede i grudi stado�e tvrdnuti. Umjesto da Igoru dadem boèicu, nutkala sam ga prsima. Zacvilio je kad je povukao upaljenu bradavicu: vidjela sam, ili mi se prividjelo, da mu je u usta kanula jedna jedina prozirna kap. Osjetih da nije samo njemu uskraæeno ne�to va�no, veæ i meni. Jer to mlijeko koje nije poteklo, oduzelo mi je moguænost da budem, da senzorno i tjelesno budem nas oboje.Onaj dio mene koji se zove Igor,neka sad uzme od onog dijela mene koji se zove Vesna;a onaj dio mene koji se zove Vesna,neka sad dade onome dijelu mene koji se zove Igor �tako sam �aputala nad tom kapi koja mo�da i nije kanula. Kap koja mo�da i nije kanula, koja je ostala visjeti u polumraku sobe i uspomene, probudila se u meni pet godina potom, dok sam dr�ala Igora u naruèju: tad sam se sjetila kapi, �aleæi njom kao suzom za svim drugim kapima koje nisu po�le njenim nesigurnim tragom. Oduzeto mlijeko stalo je tada u optu�enièki red s olovnom pregaèom i anestezijskim plinom.Nahranila sam Igora mlijekom iz boèice i gotovo se pogru�eno okrenula u sebi k piramidama. Odavno sam sebe osudila na to da me u blizinu sebe ne dovodi �ivot, veæ simbol �ivota.28STAROEGIPATSKI IZLETOtekline su splasnule i ja sam otputovala k piramidama u Stari Egipat. Jednog praskozorja u prosincu odletjela sam s Mirkom i Verom u Asuan. Malim avionom �vedske kompanije nastavili smo let za Abu Simbel gdje su se dovr�avali posljednji zahvati oko okomite seobe Ramzesova hrama. Mirko je radio kao in�enjer u tom uzbudljivom UNESCO-vu pothvatu.Avionèiæ s èetiri sjedala, ukljuèujuæi i pilotovo, zujao je nad pustinjom kao velika pretpotopna libela. Dolje su se talasala meka blijeda leða pje�èanih pre�ivaèa. Hitra libelina sjena golicala je njihovu obamrlost. Bio je to svijet neljudskih protega: ni�ta u njemu nije bilo ni golemo ni sitno, po�to èovjek ovdje nije ostavio trag svog shvaæanja prostora.Pustinja izgleda nepomièna, no ona uistinu stalno sipi iz dine u dinu, gurkajuæi sporo stado ovamo i onamo, veæ prema æudi sunca i vjetra. Pustinja je sneno zabavljena sobom: opipava svoje obline i preljeve, potpuno ravnodu�na prema �ivotu koji se poku�ava odr�ati uz njezine skute.Kad smo opet izbili nad Nil, opsjena o besprote�nosti je isparila. Poneka pretovarena feluka plutala je na sjever, zabodena u struju. Libela se spustila sasvim nisko; voda je pojurila ispod trupa kao �umna pista, obuzeo nas je srebrni sunèev dim, blistanje tako sna�no da se zidovi avionèiæa naèas nisu vidjeli: u toj svjetlosti samo je svjetlost bila vidljiva.Onda smo se uspinjali u o�tar preèist azur koji je dolje zavr�avao svijetom bez mjere, a gore uopæe nije zavr�avao. Sjene poèe�e puzati oko humova; bile su najtvrði i najuoèljiviji dio pejza�a - izgledalo je kao da one bacaju oko sebe ti�ine, oblike, svjetline, namre�kanu ko�u pijeska.Abu Simbel bija�e veæ dobrano opustio. Jo� je svega nekoliko porodica �ivjelo u bungalovima koji su na onom bjelilu izgledali svjesni svoje privremenosti. Na gradili�tu su se jo� vrzmali kamioni i dizalice. Èelièno brdo na sjevernoj strani zjapilo je do sv

oje blistave vanadijske kosti, dok je s ju�ne, jezerske strane veæ bilo nasuto zemljom i gromadnim kamenjem i zapeèaæeno gorostasnim Ramzesovim hramom.U�li smo u brdo, u �upljinu u kojoj su ubitaèna elektrièna sunca uzgajala vrve� liftova, dizalica, viseæih mostova, strojeva, otkucaja i velikih nalogo-davnih ploèa. Kroz taj metalni puk koji se èinio jedinim zakonitim �iteljom èeliènoga svoda poslovale su odore s ljudskim glasovima na raznim jezicima � poslu�ivale su èeliènog titana kao neka ni�a, uroðenièka vrsta. Negdje je nezadovoljan zasiktao strujni vod i odore su se spremno sjatile oko njega, na udaljenosti punoj poèitanja. Stajali smo na jednom od mostova; kroz gvozdene �ipke prolazile su salve titraja, noseæi �ifrirane poruke u senzornu i motornu volju graðevine. Nije se moglo naslutiti gdje je smje�tena ta volja. Mo�da vani, u Ramzesovu palcu.S ju�ne strane brda èetiri su ogromna Ramzesa sunèala svoj samodostatni izraz. Uz divolike gnjatove stra�arile su nekoliko vitke i smjerne Nefertari. Ni jedno od Ramzesa i Nefertari nije pokazivalo da zna �to se dogaða za njihovim leðima. Niti su, vjerujem, saèuvali sjeæanje na operaciju razudbe, operaciju kojom su ih patuljci dvadesetog stoljeæa obilje�ili, prepilili, dizalicama podigli èetrdeset metara uvis i ponovo spojili. U njihovu izrazu nije bilo mjesta za sjeæanje, èak ni za sjeæanje na slavu; bio je to izraz koji nije kroza se propu�tao tok vremena, veæ ga je ukoèio.Izmeðu dva i dva Ramzesa ulazilo se u hram, u otvorena usta brijega. Usta su bila puna svje�eg mraka. Po srijedi je poput osovine jutrom prolazila29�«**(»rana zraka da padne na jedno od oltarskih lica i tako uskladi staroegipatskuj planetu s kozmièkim hodom, a ljudima da objavi doba dana, godine, stoljeæa,; milijunljeæa. Ali otkako je hram premje�ten, svemirski je sat pokazivao neko i�èa�eno doba. Po njemu smo se mo�da svi nalazili u onom segmentu vremena èiji prostor jo� nije stigao. Postojali smo, ali nigdje. !Vera i ja najradije smo boravile u toj nigdjevini. Mirku smo prepustile' stra�arsko mjesto na granici; tek na treæi zvi�duk izvlaèile smo se iz skrovi�taj u svijet dru�tvenih obaveza: na pokoji ruèak, veèeru, slu�beni obilazak: gradili�ta. Kad je to bilo obavljeno, vraæali smo se svi troje u duplju i upu�tali; se u na� jo� nestigli prostor. \Veri i Mirku sam dakle izgovorila sve �to sam znala i slutila o Egiptu,; Jukatanu i Atlantidi, naime o matiènoj atlantskoj civilizaciji s njezina dva izdanka, istoènim i zapadnim; o pukovniku Fawcetu i ostacima naseobina: u dubinama Matto Grossa: o nehotiènoj slozi izmeðu na�a�æa Churchvvardai u Nepalu i na otoèju Pacifika, i otkriæa Nivena u Teotihuacanu. Tri smo dana« sjedili u bungalovu dok nismo, poput onoga savr�enog zen-strijelca zaboravili! koji smo to cilj gaðali. Vi�e nije bilo va�no. Vi�e nismo i�li u hram. Sagradili! smo ga. jZa jednoga od ta tri popodneva u Abu Simbelu krenuli smo oveæom: barkom na vo�nju po jezeru. Jezero bija�e modro, ogromno, pru�alo se na« jug i na zapad u pustinju koja je poslije bogzna koliko tisuæljeæa prvi put; dotaknula vodu. Plosnat i crn u zalazu sunca virio je iz tog modrila nekada�nji: brijeg, a sada otoèiæ s krnjacima koptskog samostana. Pristali smo uz: podno�je zidova, rastumarali se po nekada�njim æelijama i napunili d�epove < krhotinama koptske grnèarije. ;Na putu kuæi netko je od nas ugledao u daljini piramidu. Dizala sej u neistra�enu dijelu pustinje. Otkad je jezero uljezlo u te neprohode, oni su j postali dohvatljiviji. Na sredini daleke piramide zjapio je ulaz. \Odjednom se uzbudio Mirko, on koji je bio zadu�en za treznoæu. Vera i ja ] smo se tome obradovale kao da prisustvujemo nekom fantastiènom obratu i krajobraza: gledale smo Mirka kako se zagnjuruje u onaj tajanstveni ulaz. Jer ] Mirko je imao svoju hipotezu o piramidama. Poslujuæi oko Abu Simbela, èesto je odlazio do nubijske granice, u Abu Halfu; tamo, ili ne sasvim tamo, ; nai�ao je na piramidna i èunjevita brda od kojih su neka imala èudovito o�tre \ i ravne bridove. Mirko je smatrao da su prirodne piramide zakoniti preci; sagraðenih. ;U susretu s Egiptom èovjeka istinski preseneti nesklad izmeðu datog : i stvorenog vidika. Fizièki krajolik najèe�æe je mek, valovit i bez naglosti; ono i �to je stanovnik tog

krajolika podizao kao svoj znak i odgovor bilo je najodluènije strmo, o�tro i bez prijelaza. Ljudski doprinos staroegipatskom i pejza�u je matematièka jednad�ba u obliku hrama, labirinta i piramide, i Nigdje u okolini nije se na�lo takve preciznosti i proraèunatosti da poslu�i \ makar kao daleki obrazac. O�trina i proraèunatost dolazili su iz glave, iz j promi�ljaja - ali opet, kako su, odakle su u�li u glavu? Gdje je u okolnoj 1 prirodi ponuðen uzor i nadahnuæe? Tu je Mirkova hipoteza upala kao zanimljiv prijedlog.Civilizacija gornjega toka Nila, mislio je Mirko, doseljenièka je civiliza- j èija; ona se sporo i neprekidno selila s juga na sjever, put �irih poljoprivred- : nih moguænosti Razvoda. Pokret je i�ao od brdovite pustinje u ravnovitu. Jug ] je obilovao brdima, o�trobrdim kamenim bregovima koji su slu�ili kao j ukapali�ta. U sredini brijega dubli su grobnu jamu za svoje slavne mrtve, da j30 ]bi je poslije ukopa peèatili. Taj se obièaj zadugo saèuvao u Etiopiji. Po�to na sjeveru nije bilo takvih brda, doseljenici su ih morali sami podizati. Otkriv�i da ih mogu sagraditi veæima i pravilnijima nego �to su ih zaticali u staroj postojbini, graditelji su sve vi�e zanemarivali senzorni krajolik, jer je sve manje odgovarao njihovoj viziji reda i sklada. Stoga i odatle produbio se raskol izmeðu piramida, obeliska i ostalih graditeljskih okomica, i plo�nog i podatnog pijeska koji je isku�avao iskljuèivo vodoravne protege. Najrjeèitiji je bio snimak koji je Mirko napravio negdje blizu sudanske granice � snimak piramidno uoblièenog brda tako izbru�enih bridova da je u prvi èas bilo te�ko pripisati ih vjetru i promjenama temperature. Na fotografiji se konaèno vidio taj prirodni primjerak piramide, praotac egipatskih svetih brda.Stojeæi u laði, uperen u daleko piramidno brdo, Mirko spusti meðu nas nekoliko slogova koji su svojom nedoreèeno�æu kazali �to mo�emo oèekivati od ovog susreta. Strojar je nerado pristao da prikuèi laðu plitkoj obali; osim toga, noæ se ovdje survavala kao kobac, bez upozorenja. U laði se nalazilo nekoliko �vedskih porodica koje su se raz�aputale kad su vidjele kako mi odluèno upadamo u crvenkastu ravan, kao da toèno znamo svoj put i cilj u njoj.Kako smo odmicali put brda, tako je brdo odmicalo od nas. Ili je dobacivalo meðu nas svje�i prostor. Bilo je barem dva puta dalje no �to smo procijenili. To nas nije smetalo; zaokupljala nas je samo ona crna pukotina �to je zijevala po srijedi, i �to je s pribli�avanjem bivala sve razjapljenija. Od uzbuðenja Mirko je grabio sve br�e. Jedno smo vrijeme htjeli letjeti; nismo ni govorili, da rijeèi ne bi usporile kretanje. Onda se brdo poèelo zaustavljati, oklijevati, tra�eæi pogodno mjesto za susret. U jednom trenutku osjetih da usporavam korak; daha je bilo dovoljno, pa i za veæu hitrinu, ali korak je sam od sebe okraæao. Primijetila sam da zbog toga nisam zaostala za suhodaèima; i ono dvoje se kretalo kao u usporenu kadru. Dogaðala se snenost, tromost neka, kao prilikom buðenja, ili kao kad tone� u san. Nalazili smo se nedaleko od brda.Mo�da smo veæ mnogo ranije vidjeli da je otvor u brdu sjena velikog kamena. Sad smo se kretali sasvim polagano, èudeæi se i naglas i bezglasno, kako to da sjena ima tako savr�en oblik vrata i upravo na pupku piramidnog tijela.U povratku smo lelujali, pijani od nagle rastereæenosti; izvodili smo krivulje, brisali iz pustinje onaj na� prvotni i nepopustljivi pravac, smijuæi se, voleæi svoju zabludu; skupljali smo rascvjetane oblike ferita, koje smo poslije podijelili Sveðanima. Tra�eno je (mo�da�ipak�samo) u tra�enju.Slika ukletog brda godinama nije iscrpila svoje znaèenje. Jednoga dana, u Americi, uzela sam fotografiju brda, nestvarnog vala, i prièvrstila je u sredi�te improvizirana plakata. Uokolo brda su u satelitskim formacijama obilazile slike na�e porodice iz raznoraznih razdoblja. Svejednako ni�ta ne misleæi, napisala sam ispod fotografije brda rijeèi jednog rimskog patricija, upuæene prijatelju kr�æaninu: »Put u takvu tajnu ne vodi samo jednom cestom.« Nisam shvatila �to �elim reæi; �to govori nubijsko brdo. Ali sam shvatila njegovo osovinsko mjesto na plakatu.Gledajuæi blijedi val kojemu jedina èvrsta toèka bija�e jarka sjena u sredini, vidjela sam kako smo jurnuli na nj kao tri hica; potom sam vidjela pogodak u prazno; i naposljetku povratak u plesnom pokretu, kad smo, osloboðeni osvajaèkog poriva i dalje voljeli ono �to je bilo samo sjena cilja,

31kad smo po�tivali svoj proma�aj, kad smo dakle voljeli bez razloga i uzvrata. Gledajuæi blijedi val vidjela sam da je to bio cilj: taj stav prema cilju.Gledajuæi sad brdo kroz rijeèi, vidim ga bolje nego nekad oèima. Vidljivije je ovako, obasjano krhotinama mog podijeljenog biæa, licima moje djece, gradova, Himalaja, Radivojeva i moga smije�enja u vrtovima Rasthrapati Bhavana, Dubrovnikom, Zagrebom, Beogradom, svim tim � vidljivije nego onako u pustinji punoj nenaèetih grobova. Da smo na�li grobnicu, jedna bi hipoteza dobila potporu. Ali neotkriæe grobnice, sa svom magijom i humorom te zgode, godinama nam je otkrivalo da smo na putu k njoj i na putu od nje otkopali sve �to je u njoj bilo va�no.U Asuanu smo se smjestili u starom engleskom hotelu s viktorijanskim pokuæstvom. Spavali smo u visokim i �irokim posteljama s baldahinom. Balkoni su bili drveni, okrenuti u zrak nad stepenièastim vrtom i nilskim jezerom. Nil se na ovom mjestu razlijeva u krug, vrteæi se u sebi poput majestetiène èakre. Jezero bija�e posuto gorostasnim bazaltnim gromadama. Neke od njih pona�ale su se kao zami�ljene nemani; sporo su odmicale u krugu, obuzete uspomenama na papirusne moèvare i savane. Druge su putovale u skupini, u mnogo neizdvojenih oblika; podsjeæale su na neosloboðenu skulpturu stada.Izmeðu nemani plutala su tri otoèiæa. Jedan je tonuo pod cvijeæem i svakojakim balzamnim raslinjem. Drugi, Elefantina, vrio je od krhotina koje su se dizale na povr�inu gotovo samostalno. Na Elefantini je stalno zapoèinjalo i sustajalo otkopavanje. Lunjajuæi otokom i tra�eæi tragove Aleksandra Velikog, pro�li smo pokraj mumije djeteta, ili mo�da samo skvrèene mumije odraslog, baèene na smetli�te zajedno s bocama kokakole i s limenkama piva. Mumija je tamo le�ala nalik na crno stabalce ili na otisak nekog grèa; s granèica su visjeli po�utjeli konèiæi pamuènih zavoja. Elefantina je povraæala svoju preoptereæenu pro�lost.Na brdu s prijeke strane jezera dizala se jedina suvi�na stvar na vidiku: grobnica Age Khana. No Asuancima se ona mili kao dokaz daje Asuan bolji od Nièe, bolji od Bahama, da je najbolji meðu turistièkim i klimatskim poslasticama. Aga Khan je u Asuanu provodio zime, zahvalan tim zimama za produljenje i pobolj�icu svojih dana, smjestio je svoje kosti na brdo iznad jezera.Boje su asuanske mirne i sveèane: ljubièasta, rðasta i zlatna. Svako brdo opredijelilo se za samo jednu boju. Vijenac brda oko Asuana plete pejza� iz djeèje slikovnice, gdje svakom obliku pripada odreðena boja. Unutar ovih nepomije�anih humova traje neèujno podneblje bez vjetra i vlage.Èarolija se osjeti uveèe, nad prstenom vode. U prstenu voda obavlja neki svoj dubinski zadatak; cijelo mjesto otkriva se kao meditacija, èas izuzet iz toka prolaznosti. Taj unutra�nji spokoj prirode provodi se vanjskim podacima o èistoæi i suhosti zraka, o blagosti zimskog sunca, o bezvjetrici, noænoj svje�ini i ti�ini. Ali uistinu, privlaènost podneblja izvire iz introspektivne ugoðenosti rijeke i pustinjskih brda.U Luksoru i Denderi sam poku�ala prepoznati Bruntonove postaje, dok su Vera i Mirko slijedili neke druge tragove. Koèijom smo se odtruckali u Karnak i uplutali u �umu stupova. Prijalo nam je �to smo izvjesne stvari gledali zajedno; mo�da nam se to zajednièenje posebno mililo ba� zato �to je izraslo iz saznanja da jedni s drugima mo�emo samovati do mile volje.32Temeljno smo samovali; ali od cijelog izleta pamtili smo najvi�e one trenutke u kojima smo izronili da jedni drugima ka�emo svoj do�ivljaj.Kao nekad na putovanjima kroz Indiju, èasomice me je obuzimalo bezimenja�tvo: spadalo je s mene ne samo ime, veæ i narodnost, dob, zvanje i ostale nuzgrednosti. Takva su putovanja lijeèenja: omoguæuju ti da zaboravi� sve ono �to ti smeta da se sjeti� sebe. I kad se zbude taj melemni zaborav � zbude skoro neprimjetno, beznaporno � tada se zbude i ne�to neusporedivo i nesvodivo, ne�to �to nije tvoj dio nego ti.Bolest od koje sam bolovala hranila se imenom, izgledom i osobnom povije�æu. Sve �to mi je jamèilo da sam netko i ne�to uni�tavalo me strahom od smrti, tim neminovnim gubljenjem netkoæe-i-ne�toæe. Poistovjeæenje sa neosobnom sobom bija�e jedini naèin da ozdravim od straha.Kad sam iz takvih èasovitih poistovjeæenja opet zapadala u svoj mali ego, osjeæala sam se nakratko okrijepljena: dobre kakvoæe mira i �irine zapjevale bi iznutra i izvana, i bezrazlo�na, samosvojna radost zabrizgala bi u svijesti, bri�uæi granicu izmeðu mene

i svijeta. Put u Indiju i u Stari Egipat nije bio kulturna avantura, odnosno nadopuna èitanju; veæ prilika da se otmem u bezobrisnost koja nije neki moj daleki i egzotièni dio, veæ najbli�a, najopipljivija i najistinskija ja. Zato sam se s takvih putovanja vazda vraæala dublje uronjena u sada�njicu. Pravo ja nije obitavalo nigdje drugdje nego ovdje i nije bilo nikad vi�e nego sada. Ali put u tu blizinu bio je dug i zaobilazan.Drugima sam govorila da putovanjima gasim svoju �eð za odreðenim znanjima, da putujem kao radoznala spisateljica, ili naprosto, kao nju�kalo. Govoreæi tako i sama sam nekad pomi�ljala da je tako. Jer ja se jesam nalazila u neumornom lovu na znanje � samo koje sam to znanje lovila? Samosaznanje. Zagonetke i ljepote bili su mamci, dojili su vjeru u èudo. Vjeru neiskorjenjivu, no postiðenu pred dobom koje razbor smatra vrhovnom vrlinom.1 Pjesnici su ljudi od te postiðene i potisnute vrste. Ako oni smiju javno reæi svoju vjeru to je stoga �to nema bojazni da æe te izjave, to jest pjesme ikoga trajno uznemiriti. Jer poezija je èas i mjesto gdje i kad dru�tvo ventilira svoju iracionalnost, a da ga to ne ugro�ava u njegovoj trijeznoæi. Poezija je karnevalska noæ kad je svakom dopu�teno da sudjeluje u ludosti; i dokle god se luduje unutar propisana prostora, dotle je zajamèena i za�tita od posljedica. Poezija je ozakonjena bakanalija; posveæen blud kojim se zapravo odr�ava krepost. Poezija je danak divljini i tajni, bacanje djevica u bunar ili u vulkansko grotlo, da bi ostatak zajednice �ivio za�tiæen od razornih oblika vode i vatre. Poezija je potlaè koji plaæaju ratnici, razumnici, znalci i ostali neprikosnoveni«; otkupna cijena njihove neustra�ivosti, uravnote�enosti, slike njihova svijeta. Modernim rjeènikom reklo bi se da je èitanje poezije mentalno higijenski èin.Mnoga su indijanska plemena u tajnosti njegovala obrede podjetinjenja za svoje ratnike. Podjetinjenje se obavljalo u bri�no èuvanu �atoru, a sastojalo se u cvile�u, plaèu, valjanju po tlima, i uopæe, u ispoljavanju straha bez straha. Moæni i ponosni bojovnici plemena Sioux i Navajo davali su odu�ka (upla�enu) djetetu u sebi i poslije nekoliko sati cvile�a vraæali su se u svoje neo�teæeno dostojanstvo. Poezija je takav cvil; takav obred; takvo osiguranje protiv opæeg, trajnog i bezuvjetnog bjesnila, zanosa i sebesaznanja.Pjesnici dakle smiju priznati svoju vjeru u èudo, to je èak preporuèljivo, ukoliko se ne radi0 mjestu i vremenu izuzetne zadrtosti i duhovne skuèenosti. No u dru�tvu prosjeène skuèenosti1 zadrtosti èitaoci povremeno primaju transfuzije jedne drukèije vjere no �to je vjera kakvu nudi turobni, uèmali materijalizam; oni tu drukèiju vjeru primaju u uvjetima gdje je neprijemèivost zajamèena, u sterilnim »èasovima odmora«.Postiðena i potisnuta vrsta ne ubraja u svoje redove - hvala Bogu - samo pisce. Mnogo je ljudi koji ruju po arhivima, laboratorijima i pustinjama, tra�eæi dom za svoju slutnju. Dug je to, naporan, trapljenièki put. Prateæi okoli�anje Obertha, Puharicha ili Reicha, èovjek se mora diviti divovskom trudu koji su ulo�ili da bi, neopazice od sebe, dopuzali do metlice od metvice, naime do priproste, a zaokretno drukèije spoznaje. �to je sve promi�ljao, koliko li je raèunao3 Brdo iznad oblaka33S vremena na vrijeme postajala sam svjesna da moja putovanja nemaj samo iscjeliteljski znaèaj. Ona su èesto znala biti okoli�anja moje vjere.Jer se nisam usudila zagrabiti put velikog èuda, popostajala bih ko malog. Podzemno sam se pla�ila da mi veliko èudo ne poka�e da ga nem; I �to æu onda? Taj moj strah zazvuèao je poput bumeranga u Igoru, kad mi j nekoliko godina kasnije rekao: »Zna�, ja neæu moliti Boga da me oslobo« ovih bolova u kostima; jer mo�e se dogoditi da mi ne ispuni molbu, i �to æ onda?« Ni Igor ni ja nismo znali �to bismo onda. Bilo je sigurnije i bilo j kukavièkije tra�iti mala èuda. Mala èuda su bila krhotine veæih i najveæi! Mala èuda su bila ljubavna pisma koja najavljuju sastanak. Otiæi ravno i be najave u susret dragom - to znaèi biti potpun i ostvaren pjesnik, posv siguran u toga dragoga i u njegovu ljubav.Igor je le�ao u Tarinom krevetiæu na nilskom otoku. Je li bio siguran d æu se vratiti? Ja sam tumarala Starim Egiptom loveæi kako svoju okrep neposebnosti, tako i ona mala èuda o kojima su pisali Bruntoni i Alexandi David-Neel. Gomilala sam dokaze, r

aspitivala se kod onih koji su navodn vidjeli toga vrhovnog dragana. Gorljivo sam i�èekivala vijesti, poruke, zn; kove. Ali nisam mogla zamisliti da jednog dana krenem sama k njemu, d ostavim sve za sobom � sva pisma, sve potpise, sve izjave posrednika � i da s uputim bez krzmanja tamo gdje mogu izgubiti ili dobiti sav savcati svijet.:i eksperimentirao, crtao i brisao otac astronautike Herman Oberth. dok nije mogao reæi da æe glavni prodor u svemir odigrati parapsiholo�kim putem? A Puharich, koliko pokusa u ES -laboratoriju u �umama Maine, koliko hladnokrvnosti, strpljivosti i provjere, koliko putovanj novca, vremena i razgovora tokom njegova bavljenja s Hurkosom i Arigom, Gelerom i gelei nima, sve dok mu njegov daimonion nije dobacio kljuènu rijeè: Jahve! Pa vunderkind Flanag; koji je s devet godina upisao studij elektrotehnike na MIT-u, danas se utapa u moru poku s piramidama, postavljajuæi piramidnoj energiji stupice i pojaèala, tro�eæi se kao i nakratko pri njega divlji Reich u �umama oko Rangeleva, kad je lovio orgon drvenim kutijama oblo�eni vunom. Meni se èini bolje priznati sve na poèetku i usput napisati nekoliko pjesama, ali zais samo usput.�to se mo�e, okoli�ni put je put znanstvenika, posredni naèin je njihov naèin. Da nije tal oni bi bili pjesnici i vidovnjaci, �to znaèi da im se ne bi vjerovalo � osim u doba velikih karneval Znanstvenici tvrde da oni mjere mezone, kvazare i bioelektriène impulse bez predumi�lja i nadomi�ljaja. Treba im nevjerovati. Oni isto tako slijede svoju slutnju kao i pjesnici, i njiho' rabota, ma koliko izgledala èista od predrasuda, daje glas njihovu snu, �tovi�e, poma�e im ( stupe u dodir sa svojim snom. Ako ka�u da sebi ne mogu priu�titi san i intuiciju, treba i nevjerovati.Jung, Pauli, Capra i njima slièni prepoznali su bajkolikost, èudo i samosaznajni trenuti u »objektivnim« znanostima kakve su fizika, biologija i psihologija. Praznovitost materije govc o nirvani i taou; kolobarni krugovi u kamenu ili drvetu svjedoèe ustrojstvo psihe i galaksije. 1 ne slu�i samo san javi; java takoðer slu�i snu. Zar mezoni i kvazari ne djeluju terapeutski i dublje slojeve psihe, podra�ujuæi u njima zakr�ljale senzore? A otkada veæ traje ta ludo u glavama kojom se ljudi èak ponose - uvjerenje da je prava znanost ne�to drugo no alkemija, < je naime ne�to bolje od postupka preobrazbe onoga tko se njom bavi?Naposljetku, meðu postiðenima i potisnutima mogu se prepoznati oni praktièni filozc istoènog i zapadnog dijela svijeta, koji uistinu mijenjaju svijet vlastitim, pouèljivim primjeror Sokrat. Buddha. Milarepa. Zoroaster. Lao Tse. Isus. Apostoli. Kabir. Ramakri�na. Vivek nanda. Jogananda. Nasredin-hod�a. Gandhi. Don Juan Mathus. Takvi uvijek predla�u br: puteve od prirodno ugraðenog sazrijevanja; njihovi su putevi kratice i ostvareni su njin samima. Indijanski uèitelj Juan Mathus predlagao je lov kao zornu obuku. Uèio je svog æelu i postavlja stupice pustinjskim �takorima i da prouèava prepelièine slabosti, dugo. do iscrpljujuæ pojedinosti. Tu lovaèku obuku nazivao je gubljenjem vlastite va�nosti. Govorio je Carlosu, svo æeli, da æe otkrivajuæi slabosti �ivotinje koju lovi, postati svjestan vlastite slabosti, kadre da i izruèi neprijatelju. Zato izmeðu tebe i �ivotinje postoji istinska jednakost, govorio je; nitko ni va�niji. Na taj se naèin zatrpava prokop izmeðu èovjeka i svijeta; na taj naèin opada èovjeko' nadmena posebnost. A kad ona dovoljno splasne, svijet se sa svim svojim �ivotinjskim i ljudski rutinama naðe s onu stranu poznatog. Svijet postane èudo. Èudo stoga, �to poène ovisiti o tet a poène ovisiti o tebi tek kad ti sebe izbri�e� s njegova lica.34 ¦Luksor je bio kao kristalna kocka, smje�tena u kri�i�te nevidljivih zraka; podsjeæao je na ostatak neke alkemijske naprave, neke super jantre. Kroz kristal su plovila nad Tebom zupèasta brda i ispod njih zemljanozlatna Gurna. Taj dio slike bio je odrezan od ostalih dijelova nepomiènom modri-nom rijeke. Kucne� prstom o kocku i u vedrini iznenada poène mile� crnih toèaka. Krenu one na svoj svakodnevni posao; jedan se roj odvoji prema rijeci, prelijeæe je i zavlaèi se u hlad grobnica i ukopi�ta. Drugi se zaposli u vrtovima, arhivima, muzejima, duæanima i hramovima. Ostatak pulsira u ko�nicama hotela. Tisuæe sitnih crnih pokreta, a kristal ostaje nedodirnut; crni tremolo je film iz dvadesetog stoljeæa koji se prikazuje samo na jednoj od ploha kristala. Ali tko hoæe, ne mora ga gledati, mo�e kucnuti prstom o drugu plohu.Kad je pao mrak, isteturali smo iz karnaèke div-�ume i uputili se k fenjeru koèijice. Iz nevidjela su izronile dvije tri bijele galabeje koje su poèele vaditi iz njedar

a i rukava profile i amulete. U svjetlosti fenjera oni su naèas postali pravi. U tom trenutku smo ih kupili. Vera, dugogodi�nji upravitelj Gradskog muzeja u Beogradu, uvjeravala je Mirka u autentiènost nuðene robe. Potomci klesara iz Gurne znali su zavarati struènjake iz Britanskog muzeja. Ali mi nismo tra�ili da amuleti budu »autentièni« izvan ovog trenutka pod fenjerom. Sutradan su se pretvorili u rugobe i vi�e ih nismo gledali. Ostavili smo ih u hotelu.Tko hoæe prièati svoj obièni, svoj najobièniji �ivot, bit æe zapanjen njegovom snoliko�æu, simlikom i izuzetno�æu. Tkivo od kojega su napravljeni mitovi i fantazme, tkivo je svakida�njice.Poslije smo otputovali u Denderu. Dendera je prebivali�te Hat-Hor, jedne od najtajnovitijih sila staroegipatskog svemira. Hat-Hor izgleda nevino, sanjivo i ujedno puteno: ona je ravnateljica ljepote, ljubavi i rata. Kad svijetu zatreba uni�tenje, onda se blaga Hat-Hor pretvori u krvoloènu �ivotinju: i poène velika pohara èovjeèanstva, krv teèe rijekama, a kroz krv gaæa ona morilja i svaki èas pije. �to vi�e pije, to vi�e �edni. Takvi intervali zatora javljaju se poslije dugih doba ravnodu�nosti i du�evne mlohavosti, kad ljudi vi�e ne mare ni za bogove ni za sebe, kad je �ivot vatra li�ena �ara i sjaja. Trebalo je razulariti protusilu; i otac bogova nahuckao je svoju kæer na ljude, sakrio je u nju svoju mr�nju i nezadovoljstvo i strah, jer je ona, boginja ljubavi, najbolje skrovi�te za takve mrke osjeæaje. Tako »programirana« Hat-Hor je krenula, obru�ila se na ljude, i �to vi�e ih je ni�tila, to vi�e ih je �eljela ni�titi.U indijskoj mitologiji paralelno je ovom dogaðaju roðenje Durge, bogi-nje-ratnice. Ugro�eni bogovi su stali u krug i svaki je bog odlo�io u sredinu kruga svoju mr�nju i strah od demona. Iz sredi�ta je tada vrcnula Durga, objektiviran bo�anski gnjev, kao �to je Hat-Hor projekcija nebesnikove mr�nje. Tek, jedna je razlika: staroegipatska tvorevina se otela svom tvorcu i razularila se u samostalnosti. Èovjeèanstvu je zaprijetio posvema�nji pomor. To bogovi ipak nisu htjeli � njihov je naum bio istrebljenje bezbo�nih i preporod s nekolicinom bogobojaznika. Takva je bila zamisao; ali njihova je �ed za osvetom bila neumjerena, i oni to nisu znali kad su je smje�tali u Hat-Hor, nisu bili svjesni obujma i �estine svoje srd�be. Bespomoæni, nièim vi�e nisu mogli obuzdati jarosnicu.Onda su se dosjetili neèemu priprostom, ljudskom: prevarili su je s crveno obojenim pivom. Misleæi da je to krv, Hat-Hor je pila i opila se,y 35obamrla, naposljetku zaspala. Utopili su svoju mr�nju u alkoholu, na naèir nesretnih zemnika. Izmeðu èovjeka kukavice i boga osvetnika vlada istinski jednakost: strah im izjednaèuje puteve, ponekad i sredstva. ;Na stropu kapele u Denderi nalazi se neodgonetnuti nebeski kalendar Original su odnijeli u Louvre; ovdje je kopija. U kalendaru se okreæi vremenska zraka koja sti�e iz neba otprije jedanaest tisuæa godina, iz neb; nad Atlantidom Felix. Jo� prije susreta s denderskim zodijakom, ronila san u napise egiptologa, filozofa i astronoma, bijesno pamteæi zvije�ða, datume; trajanja. Nisam, naravno, propustila priliku da denderski dokaz prikljuèirr svojoj zbirci malih èuda. Iz Atlantide, tako mi se èinilo, bolje se vidi velike èudo: vrhovni dragan, vlastita du�a: Ti. ^PRVE BOLJKE \Jednoga jutra, nedugo poslije mog povratka, Igor nas je sve iznenaditi zaplakao je. Iz ru�ièastog krevetiæa izlazio je zvuk koji gotovo da nismo èu| u ova dva mjeseca. Igor je plakao kao da mu je netko �apnuo na uho �alosni vijest; nije znao kako da je saopæi licima koja su se nadzirala nada nj zaèuðena. jOnda se (vijest) stala prevoditi u neke saopæivosti. Kao bijeli vodoskol vratilo se jutarnje mlijeko, na nosnice i na usta. Udarac je najprije po�ac odozdo uvis, a potom se stado�e otvarati sve brave i slavine iza kojih je tijek èuvalo dragocjenu tekuæinu, i ona je poèela istjecati, najprije �uta, zatin zelena i naposljetku crna. Kralje�nica se savila poput luka; �arenice zapluta�t s onu stranu oka, a ruke se stale koèiti, opirati se pokretima. Igor se u mojin rukama pretvorio u kamen.Kuæa se poèe puniti licima i glasovima koji nisu bili slo�ni u tome �te treba poduzeti. Glasovi su se podudarali u samo jednoj odluci: da treba radit brzo.Najprije su se javljali kroz telefonsku slu�alicu; potom su se kolobarnc �irili iz s

alona, prolazeæi kroz hodnik i verandu, mre�kajuæi ti�inu koja j< samilosno nastupila u djeèjoj sobi. Prvi glas, koji je pripadao pedijatru i; Amerièke bolnice, govorio mije iz slu�alice kako da opipam Igorov trbu�èiæ Saslu�av�i moj nesigurni izvje�taj, glas mi naredi da poènem s neka dva-tr antibiotika istovremeno. Iz ljekarne je dojurio bicikl s pomoænikom i lijeko vima. No kad sam Igoru dala lijekove, on ih je povratio. Ponovo san telefonirala Prvom glasu, i dok sam se upinjala da �to mirnije objasnio dogaðaje iz djeèje sobe, Radivoje mi ote slu�alicu i objasni sve kratkin i surovim zahtjevom: |»Ne pitajte ni�ta, veæ smjesta dolazite!«U meðuvremenu je u kuæu uletio Drugi glas. Pripadao je lijeèniku s; smije�nim imenom Saba-Saba. Saba-Saba je bio Sirijac i kr�æanin, �to æe reæ da se borio za svoj struèni opstanak unezvjerenije od arapskih kolega. Ljeto: je lijeèio Relju od crijevne zaraze; njegov prilaz bolesti bio je nesigurai i kompliciran, kao da prilazi neèemu posvema nepoznatom, nekoj klic s druge planete èiju æud valja tek upoznati. S djecom je bio hladan i nespre tan. Saba-Saba se nigdje nije osjeæao kod kuæe, pa ni u medicini; njego' jedini feedback bile su evropske majke koje su vjerovale u njegovu veliki struènost.U meðuvremenu je Radivoje telefonirao Akhenatonskim Usnama i saz36 , >nao da se najbolji pedijatar zove Gamil Waly. Waly je bio profesor na medicinskom fakultetu i èlan svih moguæih dru�tava za za�titu èovjekova zdravlja. Njegova jedina mana bila je �to je beskrajno svuda kasnio. Do njegova dolaska nai�ao je Prvi glas, spu�ten do �apta i oèito prezren od saba-sabinskih naglasaka koji su nadmoæno bili protiv lijekova propisanih jo� iz slu�alice. Kao posljedica Radivojeva telefoniranja pojavio se u salonu i Treæi glas, dubok i melodiozan. Vlasnik Treæeg glasa stajao je na èelu Instituta za zarazne bolesti. Bio je to doktor Wilson. Najprije nisam mogla shvatiti da jedno takvo klasièno egipatsko lice nosi englesko prezime. Doktor Wilson mi je poslije objasnio da mu je Wilson ime, i da ga nitko i ne zov,e prezimenom. Njegova majka je toliko voljela amerièkog predsjednika Woodrowa Wilsona, da je po njemu nazvala svog sina, negdje u Akhminu, posljednoj koptskoj jezgri Egipta. Lice doktora Wilsona kao da je zabunom virilo iz modernog odijela; tom bi licu idealno pristajala staroegipatska perika i ogrlica.Glasovi su se poku�avali sporazumjeti u salonu. Duboki, pjevni, staroegi-patski glas kao da se igrao oko ugro�enog Drugog glasa, izazivajuæi ga na sve �e�æe i kraæe rafale. Sve staroegipatske usne nose u sebi ne�to od boleæivosti i podsmje�ljivosti Akhenatona. Wilsonove su pitale sporo i ironièno:»Ka�ite nam, o èemu se ovdje radi, Saba-Saba?«Nisu pitale da bi saznale; znale su. Pitale su da bi saznale kakav je Saba-Saba. I tako je Saba-Saba otpao. Odlazeæi, dobacio mi je oèajnièki pogled, svjestan da je izgubio jednu »evropsku« porodicu s dvoje djece.Glasovi su se rijedili i na kraju umuknuli. A onda je kroz tu ti�inu pisnulo zvonce i u salon je hrlo ukoraèio slavni Waly. Od toga jutra drugi se lijeènici nisu pojavljivali u na�oj kuæi.Waly je bio omalen, tanak i �ilav, a znao bi zatreperiti nekim nje�nim i lisnatim pokretom, i naglo se odmah sti�ati, poput kro�nje koja sama budi i uspavljuje vjetar u sebi. Slu�ajuæi moj izvje�taj, sustegnuto je treperio prstima, glasom, blijeskom zuba, trepavicama, a zatim rekao vrlo blago, melemno, put djeèje sobe:»�to jednostavniji postupak, to bolji.«Igor je le�ao u Tarinu krevetiæu ukoèena li�æa, i zabaèena pogleda. Podigla sam ga. Kralje�nica mu se odmah izvije, kao da je u rukama nevidljiva strelica koja nestrpljivo i budno vreba svoj trenutak odapinjanja. Kroz Walyja prostruji �ustar trepet; nekoliko tihih uzvika, stenjaja i dahtaja pratilo je unezvijereni ples njegovih prsta dok su namje�tali staklene i metalne dijelove injekcije. Prinijela sam boèicu Igorovim ustima. On je iskrivio usnice od gaðenja ili bola, i ja sam, protrnuv�i tim bolom i gaðenjem, hitro odmaknula boèicu.»Dajte mu, dajte mu«, obru�i se Walyjev �umni glas, i ja opet primakoh boèicu. Igor se stade pogaðati sa svojom nelagodom, stade jezikom istra�ivati gumenu bradavicu, oku�a dvije-tri kapi, a onda poèe slaba�no vuæi. Oèima smo milovali pokrete male sprave za gutanje, podr�avali je u njenim sisajnim ritmovima, toèili se u tihu klokotavu peæinicu usta

i �drijela, preskakivali preko grebena grla i odmicali niz jednjak put nutrine, ru�eæi se u zgrèenu mje�inicu �eluca; i dalje, u �edni splet crijeva napadnut nevidljivim vrve�om �to je vibrirao nekim svojim ultra i mikrolozinkama. Radilo se o tome da isu�ena tkiva upiju nekoliko spasonosnih kapi prije no �to ugro�eni i izbezumljeni probavni ureðaj spozna da ih ne mo�e probaviti.Igor je gutao bez �elje, odsutno, poput naprave koja je proradila samo jednim, mehanièkim dijelom, u nedosluhu s ostalim dijelovima. A onda je37jezikom gurnuo vr�ak sisalice i pogledao nas. Èasak, dva èekao je zajedno s nama. Potom silovit i nagao trzaj izbaci kamilièni èaj na usta i nos.Waly se primicao s velikom injekcijom sredstva za uspavljivanje, neèega �to se zvalo nujnim i pospanim imenom s mnogo prepletenih m i n glasova, no �to je bilo moæno kao udarac pesnicom i �to se, kako su mi kasnije rekli, rijetko koristilo u pedijatriji. Igor je kriknuo poput grubo probuðene ptice. Onda je stao nekud kliziti, bespomoæan. Sebi sam govorila da je dobro �to klizi tamo kud klizi, mada ga nisam mogla pratiti. U njegov san, da, tamo sam mogla ulaziti i izlaziti, uèeæi ga raznim stanjima svijesti i stvarnosti, �apæuæi mu: »Mi sad sanjamo. Poslije æemo se probuditi i zaboraviti«. Lijegala sam sa osjeæajem da polazim na sastanak, na razgovor, u �etnju. Ali ovo kliznuæe bilo je izazvano vanjskom silom, nizbrdica je bila nepoznata, a nesposobnost �rtve da pomakne i jednim mi�iæem, da dadne bilo kakav znak, bila je jednako uznemirujuæa kao i moja nesposobnost da poðem s njim ma i korak i da makar mislima oblo�im prostor u koji je bio ispaljen.»Spavaj sad, spavaj«, promrmlja Waly smirujuæi svoje li�æe, opu�tajuæi ruku s praznom injekcijom.Tako je poèeo rat za Igorova crijeva, rat koji je trajao osam mjeseci s povremenim predasima i oporavcima, s povorkom boèica, u za�titnoj sjeni Walyjeve sikomore.DIJAMANTNI FARAON |Kao nekad u Indiji, osjetila sam strepnju pred suncem. Veæ su poèele o�ujske salve. Valjalo je na vrijeme naæi hladovitiji smje�taj. I tako smo se upustili u pretra�ivanje nilskog otoka, krstarili smo ulicama s taman rascvate-nim stablima plamenca, ulazili smo u ve�e gdje su èuèali bawabi u galabe-> jama. I uskoro smo se na�li u novom stanu na obali Nila, nasuprot kluba Gezira. Neèujne feluke mimohodile su poput duhova, noseæi svoje tovare pamuka i cementa.Park Gezira bibao se put juga �irokim zelenim zaveslajima. U sredini se vrtio veliki kolobar konjskog trkali�ta, uomèen jo� jednim manjim koloba-rom za dvono�ne trkaèe.1Gezira je bila dnevni proziv domaæe i strane vrhu�ke: politièara, diplo* mata, novinara, poslovnih ljudi, advokata, glumaca, lijeènika ili naprosto ljudi koji su postojali najvi�e onda kad su drugi primjeæivali njihovo postojanje. :Ali osim efemerija novca i polo�aja, u Geziri se mogla sresti jedna daleko manje prolazna prolaznost, jedna koja je ovisila iskljuèivo o ljudskom izgledu i zato je bila istinitija od svake klase: bila je rasa. Bilo je to pleme koptskilj profila, bio je to staroegipatski fizièki idiom. j1 Osim trkaèa i djeèjih kolica, Gezirom su vrvjeli �etaèi s aristokratskim psima; promicale sit jahaèke, golfske i teniske odore s pripadajuæim ljudskim i predmetnim priborom; prometali se, kupaæi kostimi noseæi prizor golemih naoèala i �irokokrilnih �e�ira. U isto vrijeme, na Sueskom: kanalu i s obje strane Crvenoga mora grmio je rat. Topovska tanad, mine, bombe i rakete! prelijetale su tamo-amo, pod strelovitim nebom Migova i Miragea. U Sinajskoj pustinji jo� sei bijeljela tragedija egipatske vojske. Ali �e�iri, suncobrani i kolica za golf i dalje su �ivjeli svoji^ spokojnu lagodu, podstavljenu jednom jedinom rijeèju, male�.Male� je kljuèna rijeè egipatske puèke filozofije, to je svjetonazor, mantrièki pjevan, koji obilazi bazare, trgove, domove, vojne logore, bolnice, kockarnice i sudnice -jednako potreban)38 \1Jutrom i veèerom kupali�nu je kavanu zaposjedala elita noseva i usana izrazito izumrloga kroja. Soj vitkih, otmjenih anakronizama kakvi su nekad vladali ovim krajol

ikom. Doimali su se kao uspomena na tajnu i velièinu. A vodili su svakodnevne nesvete razgovore. Njihove su crte èuvale u sebi zalihu tajnovitosti za jo� dva-tri poni�avajuæa stoljeæa.Dotada sam mislila da su Staroegipæani izmislili svoj lik - da su ideal svoga izgleda uzgojili u glavi i potom ga nametnuli oku. Ali u kavani Gezire sjedili su �ivi dokazi da ni�ta nije bilo izmi�ljeno. Tu su lebdjele iste oèi i iste usne kakve su cvale na licima sveæenika, kraljica, pisara i bo�anstava - iste sladokusne, nujne, mudre usne, iste oèi u koje se ne mo�e dugo gledati.Profili su revno èavrljali. Nekada�nji jezik koji je »mislio za onoga tko njim govori« napustio je njihove rijeèi, a pritajio se u njihovim crtama. Bilo je opèinjujuæe gledati i slu�ati taj nesklad. No nesklad je sam po sebi bio tajna, sam po sebi poruka. Nije li u takvom raskoraku su�tina samog posveæenog staroegipatskog jezika, jezika s dva sedimenta iskustva? Nije li ova kavanska konverzacija bila i mysterion, nije li sloj obiènih znaèenja koja su tvorila svijet obiènih uzroènosti slu�io krinkom sloju kojim su tekle dijamantne vijesti javljajuæi da je svijet svoj vlastiti duhovni uzrok i posljedica?Hodala sam onuda svakodnevno, s Igorovim gugutom u kolicima i s Reljinim �uborima oko kolica, prislu�kujuæi dvostruki govor Starog i Novog Egipta. Jednom davno, u Senju, lutajuæi po kazalu radioaparata natrapala sam na glas dobrog, dragog Stanka �imiæa, upravo dok je suradnici BBC-a u Londonu odgovarao na pitanje je li posjetio Britanski muzej: »Ja sam sam sebi muzej i biblioteka, gospoðo, ja tako hodam kroz sebe, i nema ni�ta zanimljivije ni kulturnije od ove �etnje kroz vlastite galerije...« Sve je unutra, svi smislovi i sva otkriæa. Izvana nailaze signali i upozorenja, kao drhtaj ra�lje nad svodom ili rudaèom. Ako sam profile u Geziri do�ivljavala kao �ifrante ezoteriènog Egipta, to je bilo zato �to su znaèenja unutra�njeg sloja u meni veæ bila spremna da se objelodane.Prije, dok sam gurala trbuh pred sobom, osjeæala sam u sebi pokrete neznanca. Bio je ispaljen tko zna s koje zvijezde. Moja utroba mu je bila svemirski brod; moja maternica je bila kapsula kojom je prevaljivao godine i stoljeæa svjetlosti. Kakav je tajni zadatak bio u njega ugraðen? Je li dolazio iz Starog Egipta? Iz Indije? Sa Siriusa? I kad sam ga doèekala (onako nelijepo) na kozmodromu Amerièke bolnice, aura neznanosti spala je s njegova malog lica. Lice je bilo moje.Kad sam potom nastavila gurati kolica s bracom i dalje sam osjeæala u sebi pokrete neznanca. I dalje sam bila vremenska kapsula za izvanvremen-potleu�ici od æerpièa, kao i ministarskom kabinetu. Svi su mu bez razlike odani. Male� je uzdah, pun razumijevanja i bodrenja, male� je odmah rukom, pra�tanje, slatka rezignacija, gorèina! suosjeæaj; ponekad borben, ponekad sjetan, ponekad gospodski nehajan. Izgovaraju ga i slu�aju sa zahvalno�æu, dobacuju ga kao èarobnu loptu du� Nila, svi svima - zvuk utjehe, ohrabrenja i poziva na bezbri�nost koja nije lakomislena veæ mudra i suæutna. Dokle god teèe Nil i sunce sja, dotle èovjek ima pravo na male�. Male� je rijeè trenutka, kao vinska mu�ica, a dolijeæe iz postojbine udaljene tisuæama feniks-godina - iz dostojanstvenog doba piramida i labirinata. I kad su se labirinti uru�ili a veæina piramida oronula, nje�ni je �apat zaæarlijao oko mrtvih zidova svoj male� - nad�ivjev�i ih ba� zato �to je bio namijenjen trenutku.I tako, male�, trajao je rat, a Gezira je �ivjela u bezazlenoj opu�tenosti, njegujuæi svoje zvuène i nju�ne signale. Travnjake su vjeèito natapali nilskom vodom koja je vonjala na blagu i sanjivu trule�. Nad tim umirujuæim i otu�nim mirisom znao bi zalebdjeti miris engleske lule, praæen francuskim nazalima i arapskim guturalima, o�inut tu i tamo fijucima koji su mo�da pripadali �tapovima za golf, a mo�da zvi�daljkama trenera.39skog poslanika koji æe se mo�da roditi u obliku misaonog otkriæa. Odgaðah sam taj poroðaj za neko slobodnije doba. Poslije godinu dana i jo� jedne treæe selidbe, poèela sam sa �ivotopisnim zapiscima i obraèunima, goneæi i; svoje duplje nepoznatu zvjerku, sebe. Ta je rabota bila zastra�ujuæa. Uveèt me pla�ilo li�æe na terasi, a krikovi karavana zabadali su se u mene kao sulice* Jedne veèeri èitala sam svoje obraèunske zapise Radivoju i Mami. Njima je te bila »knjiga«. Tako se rodila autobiografija koja je dobila ime »Dijamantn faraon« � po neznancu koji nije prestajao da me podsjeæa na sebe iz koptskir profila, iz pustinje, iz uspomena, i koji me obasjavao iznutra kao faraon svoji grobnicu, kao drevno ime svoj kartu�. Govorila sam mu najintimnije ti. Prepoznala sam ga. Dalje se radilo samo o tome da u svakom drugom t prepoznam ovo dijamantno T

i.PORODICA iiTri smo ljeta zaredom odlazili u Mamuru, ljetovali�te kraj Aleksandrije Mamurom su gospodarile dvije boje: tirkizna i zlatna. Tirkiznoj je pripale voda, zlatnoj uzduh. Uzduh i voda mije�ali su se na mnogo naèina. Povrh valova vazda je sipila zlatna pra�ina, a u zraku su neumorno titrale tirkizne kapi.Tri puta je iz Kaira put Aleksandrije kretala karavana kuæanskih potrep�tina� lonci, lijekovi, posteljina, djeèja kolica, djeèji krevet, igraèke, knjige. Na vrhu te piramide, kao zlatan gromobran, sjedila je Nadija.U Kairu su Nadijini pokreti bili �ustri i usmjereni, u Mamuri su postajali èas arabeskno zaigrani, èas ljepljivi i nehotni. Nitko se nije �urio na posao. Nitko se nije �urio s posla. Nitko nije kretao put Gezire. I najva�nije od svega: prestala je najezda veèera i primanja.Svatko je u Mamuri odlagao svoj svakodnevni rutinski nemir i svatko se po svojoj mjeri prepu�tao iskonskom nemiru postojanja. Danonoæni je bio nemiran pr�inski val; ni puèinski vjetar nije odustajao od nemoguæeg, naime da rastalasa zemlju � da raspjeni krovove i nahucka bre�uljak protiv bre�uljka. Danonoæno je ne�to zvalo iza tirkizne crte obzora i slalo po nas val za valom.Gledala sam i slu�ala svoju djecu. Pretra�ivala sam njihove rijeèi, �utnje, kretnje i poglede. Kao da ispitujem valove o moru. Zapisivala sam razgovore, primjedbe, snove, snimala sve to na mali magnetofon nadajuæi se naæi kljuè njihova biæa, a donekle i vlastitog.Gdje bijah sebe najpunija, najtu�nija, tu izreza�e iz mene starijeg djeèaka, nujnog divljaka. Gdje bijah najpunija povjerenja i sladora, tu izreza�e Igora. U dubini zlatokosog, plavookog Relje vladao je potmuli tlak tjeskobe. Pod tim tlakom vrcale su u èujnost èudne, pjesnièke slike, zakljuèci i upitnici. Kao da ustanovljuje opæepoznatu èinjenicu, Relja je rekao: »Mamina ruka je suncokret«. Ili, skarabejske putanje u prièi: »Relja gura sunce po nebu, na kraju ga gurne u more. Poslije toga pogleda u Crveno more i tamo, na dnu, crveno sunce kao crvena lubenica. Uzme Relja sunce iz Crvenoga mora i zakotrlja ga opet po nebu«. Primjer za Jungovu slikovnicu.Prosipala sam po njemu obilje milovanja, jer sam tako dobro razumijevala njegove neobiènosti. Ali njega je i dalje muèio strah. Bio je, naravno, ljubomoran na bracu, ali ga je i dalje volio, diveæi se Igorovoj samodostatnog40sti i sposobnosti da sve pretvori u ne�to zanimljivo i radosno i da se odmah toga oslobodi.Igor se kotrljao oko nas kao loptica smijeha. Svijetu nije nalazio ozbiljnije zamjerke. Gledao ga je kao naroèitu, za nj ugodenu predstavu: gledao s vedrim zanimanjem, umiljat i mudar, bez pohlepe da zaigra u njoj, ili da intervenira. O Igoru sam mislila kao o malom u�ivaèu koji æe nesmetano koraèati svijetom kao svojim poljem. A Relja i ja smo bili nabodeni na istu zraku. Bili smo »drukèiji« i znali smo da smo drukèiji.»Relja, tko je tebe rodio, zna� li?«»Relju nije rodila mama. Relju je rodio oblak.«»Kako oblak?«»Tako, oblak.« I dodaje:»Relja nije kao drugi. Relja je drukèiji.«1Vidjela sam da djeèak prerano prolazi patnju postojanja koju sam sama prolazila u djetinjstvu i ranoj mladosti. I po�to sam kao dijete svoju patnju od svakoga krila kao da je sramotna, to sam i ovu Reljinu muku osjeæala kao vlastitu tajnu krivicu. Relja i ja smo uistinu bili nabodeni na istu zraku.I dalje je govorio o »Relji« kao o nekom dalekom i nedragom. Ponekad osvetoljubivo, predviðajuæi s nasladom njegovu propast, kao daje taj dotepe-nac po imenu Relja smetnja njegovu pravom postojanju. Uporno i strasno odricao se djeèak ponuðene mu uloge:»Neka nema Relje, neka ga nema.«Ponavljao je svoje otkriæe, zatravljen moguæno�æu da bi Relje moglo i ne biti. Zarana je otkrio da je »Relja« patnja i nesporazum i da je bolno i tijesno stanovati s njim u istom tijelu.Je li to bila bolest, �izoidni rascjep? Ili nemu�to, prerano proniknuæe da su ego i ja

dvije stvari suprotnoga naboja? Nalikovalo je na raskol, na naprslinu koja je mogla nastati od udarca samoæe tamo u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu; nalikovalo je, da. Ali zar nisu razdoblja u �ivotu Joga-nande i Ramakri�ne izgledala kao �izofrena nekomunikacija s jednom stranom svijeta? Nije li vladanje duhovnih putnika naizgled abnormalno? Nije li takvo èak i u oèima njihove naju�e porodice? Tko da razumije Arhimeda u euforiji otkriæa? A kamoli Diogena ili Ramanu Mahar�ija? Kamoli Mila-repu i mahnitaoce od sufi i bhakti plemena? Najmlaðeg brata koji povazdan spava na peæi i èini se neradan i malouman? Naposljetku, nisam li ja sama mnogo puta doticala taj prostor u sebi gdje smo Ja i Vesna bile u istom meðusobnom odnosu kao sunce i njegova mrlja?»Kad ne bude Relje, kad ga vi�e ne bude. Nigdje, razumije� li, nigdje, ni u Nilu, ni u dubokom moru, ni u kuæi, ni na ulici, kad ga vi�e nitko, nitko neæe moæi naæi... Onda...« govorio je djeèak zlurado i s predosjeæajem ispunjenja, pa zavr�avao jednostavno:»Onda, to æe biti krasno, sviðat æe mu se tako.«msm&mmAsisa&��tf** m.1 Njegova unezvjerena vibracija osjeæala se ponekad i fizièki. Jednom, jo� u vrijeme Suad, tranzistor je dvaput pao kad je Relja stupio na prag prostorije. Upla�en od toga dogaðaja dugo je �utio. Po povratku u Novi Beograd, na sigurnosnoj daljini od nilskog otoka, potanko mi je isprièao neobja�njivo padanje tranzistora; Suad mu nije vjerovala te ga je udarila po ruci, ali kad je vidjela ponovo padanje tranzistora, zabezeknuto je pozvala prijateljicu: »Laila, doði da vidi�...« Viktor Ljubojeviæ, ra�ljar i iscjelitelj rekao mi je da su neke osobe oda�iljatelji vrlo kratkih zraèenja, i da takvi mogu telekinetièki, umokretno, djelovati na okolinu. Daleko od toga da ga to zabavi kao �to bi vjerojatno zabavilo Igora, Relja se zgrèio od straha pred jo� jednom prijetnjom svoje »drukèijosti«.41U to vrijeme gnjurila sam u »Psihologiju i alkemiju«. Po Jungu je boles èesto izraz procesa ucjeljenja, ostvarivanja sobosti. Koliko? Dokle? Kada' Koliko, dokle i kada su pojave disocijacije u Relji bile znak borbe razistovje æenja s.neèim tako ogranièenim i mrskim kao �to je ego, koliko, dokle i kad; su bile posljedica èuvstvenog potresa? Koraèao je po crti izmeðu pada i uzlet; i svaki njegov trenutak sadr�avao je tri istodobnosti: pad, let i daljnji akrobatsko koraèanje.»Relja ima tri ruke: u jednoj dr�i vrata, u drugoj kuæu, u treæoj stablo« govorio je prevodeæi svoj unutra�nji lik na jezik vanjske slike.Noæu, u snu, vidjelo se vi�e i dalje nego danju, na javi. Zbunjen time Relja je drhtao, ne znajuæi koji je svijet njegov zbiljski svijet.Jednoga dana izvijestio me da je pro�le noæi »letio tamo gdje su mrtvi«,» ? « :»Oni su bili duboko dolje i mahali su mu. To mu se nije sviðalo.« \»Kako zna� da su bili mrtvi?« I»Tako, znao je.« *»A kako je izgledalo to mjesto gdje su bili?« s»To je bilo ne�to duboko. Onako kao...« Zamislio se da naðe usporedbu»To je bilo onako suho i bez drveæa kao pustinja. I bilo je duboko, nisu moglizaæi.«1 '�Vidio je dakle dolinu smrti, arhetipski prizor. Ne poljanu bla�enih kojisam ja nudila u sprezi sa staroegipatskim saveznikom, veæ suhu i �ednikotlinu, lijevak pakla. Ovaj san Jung bi naveo kao dokaz za zbirnu du�ièovjeèanstva. Relja nigdje nije mogao vidjeti takvu sliku: mogao ju je jedin<dozvati iz sjeæanja pokoljenja koje mu je palucalo pod ko�om poput tamnivatre i u kojemu je bilo mjesta za vidike Dantea i Boscha.Tada i mnogo puta potom pomi�ljala sam da ga povedem kod psihijatra I odmah sam odmahivala rukom: »Ta gdje? Kod koga?« U Kairu je to bil< tehnièki nemoguæe. A da se i moglo, gdje naæi psihijatra koji se od svoj pacijenta neæe braniti tako da ga strpa u neku shemu i ishitri neku etiketu Gdje naæi psihijatra koji bi bez predrasuda saslu�a

o astralni dio do�ivljaja koji bi oskultirao ne samo rano djetinjstvo, veæ i prenatalno razdoblje, koji b se tehnikom retrogradne hipnoze pro�etao po iskustvima pro�lih �ivota' Kojemu od njih se sama takva ideja ne bi uèinila bolesnom? Koji bi se od njil usudio prekoraèiti granice koje su psihi zacrtali Freud i posredno Marx? Tel mnogo kasnije, u Americi, upoznala sam se s radom Dicka Suthpena i njemi srodnih istra�ivaèa, kao i sa zapanjujuæim eksperimentom koji je izveo Jes Stearns sa spisateljicom Tavlor Caldwell. Ali to sam susrela sedam godin; kasnije.Dok je Relja noæu strepio iznad onostranskih predjela, Igor se u sni slatko smijao. Tresao se kao japanski bonzo nad nekim zabavnim prizoron kojega nije pamtio, osim dobrim raspolo�enjem ujutro. Ne, Igor neæe imat problema ni s jednim od svjetova, mislila sam.Jesam li se osjeæala kao mje�avina obojice? U meni je odvajkada �ivi( nemu�ti, neizbje�ivi bol postojanja � njim je bio podstavljen svaki ushit svaka pjesma, svaka zaljubljenost, èak i bla�enstvo u snu imalo je oku1 �to se tièe pitanja smrti ja sam na nj odgovarala vedrim bojama: po�to se tijelo odlo�i ka mu doðe vrijeme, kao �to se odlo�i izno�ena ko�ulja, pode se u predjele cvijeæa, gdje se svak �elja lako i brzo ostvaruje. Znala sam da æe se oni kasnije naslu�ati opreènih mi�ljenja. Ali ovoj bila najranjivija dob u kojoj ih je valjalo �tititi od u�asa ni�tavila.42daleke patnje buðenja. Bila je dakle prednost biti »nenalik meni«. No kako sam prevaljivala put prema srednjim godinama, tako je sve �ivlje u meni iskrio vodoskok vjere i snage, uvjerenje da je �ivot èudo i bo�anstvo i da je svako zrnce pijeska na svom nepogre�ivom mjestu. Relja je bio onaj dio mene s kojim sam do�la na svijet; Igor pak onaj dio koji sam postupno naseljavala.I tako, gledajuæi djecu, gledala sam sebe, saznavala svoju desnu i lijevu polovicu, uèila artikulirati obje istovremeno. Materinstvo je velièanstvena prilika za samospoznaju. Ja, koja sam otpoèetka �eljela da me dijete ukine a ne da me produlji, osjeæala sam da su zadaci materinstva daleko veæi od produljenja. Imati djecu, to znaèi imati priliku da se ucijeli� i pomiri� s posvaðenim dijelovima svog biæa. Priliku, najprije, da razumije� i prihvati� vlastito djetinjstvo, da oprosti� davne uvrede i traume, da zacijeli� pukotine i poravna� duboke tragove osjeæaja krivnje i neuzvraæene ljubavi. Priliku, nadalje, da vrati� sve �to si i ne znajuæi primila i �to nisi dovoljno cijenila: ljubav, pa�nju, strpljivost. Priliku, opet, da tu ljubav, pa�nju i strpljivost koju si primila od starijih i predaje� je mlaðima, pokloni� zanemarenim i podrumskim dijelovima svog �ivota. Ti zanemareni i podrumski dijelovi krijumèare se u neodoljivu obliku: u djeci, koju hoæe�-neæe� ludo voli�, pa tako hoæe�--neæe� mora� zavoljeti i onaj dio seb je ostao nedoljubljen (ili nedostva-ren, �to je valjda isto).Osim toga, materinstvo je prilika da se do�ivi melemna jednina s drugim biæem, jednina koja je u poèetnom razdoblju tog odnosa tjelesna. Od no�enja, poroðaja i dojenja nema tjelesnije spoznaje da je jednina moguæa, i, �tovi�e, prirodna.Sto se tièe Radivoja on je stajao onoliko po strani koliko i tlo po kojemu se hoda. On se nije »mije�ao u odgoj«, jer je s povjerenjem prepustio djeèje du�e meni. Ma kako da se burno i zemljotresno pomicao ispod nas, on je vazda ostajao na�e èvrsto tlo. Svirao je na svom instrumentu melodiju za koju je bio roðen i ugoðen, kao �to sam ja svirala svoju melodiju na svojem glazbalu, a obje su melodije, zaèuðujuæe, pristajale jedna drugoj kao konkavna i konveksna strana iste posude.Najpraviju definiciju na�ega porodiènog skupa iznio je jedan Reljin san kojega mi je isprièao i nacrtao godinu-dvije poslije Egipta, u Novom Beogradu. U dnevniku koji sam neredovito vodila i koji je nosio naslov Knjiga0 djeèacima, stoji datum 24. XI. 1971.»Relja je stajao na balkonu (na�ega stana u Novom Beogradu). Dolje je neki ciko svirao, ali nije svirao ni klavir ni gitaru, nego je svirao zemlju. Malo dalje neki je deèko pjevao (uz tu svirku). Relja je (stojeæi na balkonu) pogledao u nebo i vidio da se ono pomièe, da se crvenilo na nebu ljulja.1 Relja je znao da to crvenilo i nebo ti pomièe� � ti sjedi� za pisaæim stolom i ima� jedan specijalni �tap koji prolazi kroz strop i kroz krov. Na vrhu tog �tapa gori vatra i od te vatre se zapalilo nebo i taj �tap pomièe nebo.«Èak i da je izmislio taj san ne bi li mi se svidio (svjesno ili nesvjesno znajuæi �to mi se sviða i �to me zanima), èak i da je taj san bio osvajaèki manevar mora se priznati

da mo�ebitna izmi�ljotina nije ni�ta manje dojmljiva od snotvorine. Ali san nije bio izmi�ljotina: naprasno probuðen usred noæi, Relja je uhvatio svoj san za rep i ujutro ga isprièao. U svakom sluèaju, bio je prignjeèen svojim darom saznavanja: taj mu je dar prijetio i rasponom i sadr�ajem. Nije na javi umio protumaèiti simbole zemlje, neba, vatre i svogli43polo�aja na balkonu; znao je samo èemu se divio, u èemu je bio opu�ten, èegi se pla�io. '!U snu se na�ao u sredini izmeðu dva svijeta, no pomalo izdvojen i o( jednoga i od drugoga; u toèki izmeðu zemlje i neba, majke i oca, kontempla èije i dinamike, u toèki koja podsjeæa na promatraènicu, stajali�te svjedoka to je balkon, mjesto koje nije ni na nebu ni na zemlji, no s kojega se pru�; vidik u zbivanja i gore i dolje.U snu se ni�ta ne zbiva; ali je prizor tako dobro razapet izmeðu polova da ostavlja dojam guste, nepomiène dinamike. Djeèak koji pjeva uz svirki zemlje (Relja je tvrdio da je »ciko« svirao zemlju kao �to bi netko svirac orgulje) oèito je Relja sam. »Ciko« je, nema sumnje, Reljin otac, jer svirai zemlje je idealna definicija Radivoja ne samo kao osobe, nego i kao èlan; porodiènog èetverokuta. U èetverokutu je Radivoje na�e èvrsto tlo; Relja g; je nepogre�ivo smjestio u njegov element, posjeo ga za njegov instrument i vi�e od toga: on je u tome prepoznao istinsku ljepotu »zemljanja«, izraziv� je onim �to je najvi�e volio: glazbom i pjesmom. Iz dodira sa zemljom izvija s< ne�to tako voljeno i sublimno kao glazba, i djeèak, to jest Relja, hvata iz to; dodira svoje suglasje sa svijetom: on pjeva. Relja je ovdje jasno rekao kolike mu je potreban upravo takav otac.Majku je ocrtao jednako simbolski. Po�to je majku najèe�æe viðao z; pisaæim stolom odakle se izlazilo na balkon novobeogradske jave, smjestio ji je na njezino uobièajeno mjesto, pokazav�i tek da zna da je ta rabota sasvin suprotna »zemljanju«. Relja tada nije znao znaèenje rijeèi »poezija«, ali j< pokazao da zna èime se ja u istini bavim. Poezija je od carstva nebeskoga pjesnik je tajni vatrono�a visina. Ali ne samo to: on ljulja nebo i nebeske crvenilo, istra�uje stabilnost visinskoga svijeta. Jer sa svojim »specijalnim< �tapom na vrhu kojega gori vatra, pjesnik, odnosno majka, dira nebo i om od toga dodira plamti i ljulja se. Od toga je strah, jer ljepota zapaljena neb; mo�e se svakoga èasa obru�iti na nas, spaliti nas. Ta je rabota dakle opasna i tko od svoga pisaæega stroja podi�e antenu s vatrom nadahnuæa gon u prostor, stvor je moæan i opasan, provjeravatelj i izazivaè Boga.Sa svoje promatraènice Relja je vidio da je zemlja pod nogama èvrsta a nebo da se ljulja. Jedna je èinjenica ulijevala zadovoljstvo, a drug; udivljenje pomije�ano sa strahom. Jedna i druga su bile èinjenice njegov; du�evnog ustrojstva.Za�to je otac preru�en u »nekog èiku« a za�to je majka jednostavne njegova svakodnevna majka, posjednuta za svoje uobièajeno radno mjesto' Mo�da Relja jo� nije bio osvijestio svoj odnos s ocem i oèevu ulogu u svoir �ivotu, pa je zato otac ostavljen u »nekosti«. Oèito je bio svjesniji moj« funkcije.Tako smo, u Reljinu snu, Radivoje i ja postavljeni svatko za svo; instrument. Zadana nam je sfera djelovanja. Da, svatko je na svom glazbali svirao melodiju za koju je bio ugoden, a obje su melodije pristajale jednæ drugoj kao konkavna i konveksna strana iste posude. Na crte�u su �tap i majka nacrtani crvenom bojom, a zemlja s èikom i djeèakom koji pjevt crnom. Relja na balkonu, u dvije varijante, takoðer je nacrtan crveno. I takc smo obojeni, postavljeni u jantru i tantru zbivanja i definirani svojim zada cima i sredstvima:otac i majka, Oziris zemlja i nebo;Izida,44i medu njima sin, Horus, zaèetnik svojih roditelja.Ispod takvog neba i kroz takvu zemlju tekao je Nil, dug èetiri godine.MAMAJedne veèeri u Kairu Mama je tiho uskliknula gledajuæi put police u dnu salona:»Zaboga, pogledaj ga �to radi!«»Tko radi? Sto radi?« pitala sam kliznuv�i za njezinim pogledom.Osim Britannice i gramofona s ploèama, na polici se nalazio nevelik bronèani kip ple

saèa u lepr�avom hitonu. Kip je pripadao stanodavcu i stajao je tamo poput aksioma: nedodirljiv, neuklonjiv. Mamin pogled bio je uboden u nj. Ponavljala je:»Ma pogledaj ga... je li moguæe... zar ne vidi�... on ple�e...«Opisivala je njegov ples: poskoèan, lak, vrcav, u troèetvrtinskom taktu, s vedrim vitlajima nogu i ruku.»Je li to valcer« razmi�ljala je glasno. »Da, to je kao valcer. Ili kolo. �teta �to ne mo�e� vjeti te pokrete, sjajni su. Bojim se da ne padne s police.«Okrenuv�i se k meni, upita:»�to ja to vidim?«Uistinu, �to je to ona vidjela? Prikuèih se kipu i prvi ga put pa�ljivo pogledah. Da, bio je to nevini veseljak, lakokrili bakant, Traèanin od plemena Orfeja ili Dionisa. Kako sam se primicala polici, on je usporavao (tvrdila je Mama); a kad sam se na�la nadomak ruke, utrnu�e sve kretnje (izvje�tavala je Mama). I kako sam se odmicala tako se pribirao, od mrtvoli-kog predmeta provrgavao se u biæe ritma i veselja.»Da vidimo �ta æe on kad ja...« reèe Mama �ustro, ustav�i i krenuv�i prema polici, odjednom vr mlada.Plesaè ponovi svoj prosvjed: stade se gasiti kretnjama, vraæajuæi se u mrtvilo kipa. Mama ustukne i stade se povlaèiti; on se poèe oporavljati, poèe otkucavati u prostor znak svoje dionizijske igre, najprije slaba�no a onda sve bodrije, dok nije vijorio udovima kao signalnim zastavama.To �to je Mama vidjela nije bio predmet, veæ znaèenje (dotiènog) predmeta. Gledala je æud, povijest, ugoðaj i ideologiju koja je isijavala iz toèke prostora koju smo zvali »grèki kip«. Tako je bio otvoren prozor u tajni �ivot predmeta.Bakant je dugo vladao Maminim vidovitim poljem. Govorila je o njemu daje »zabavan«. Njegova puna razigranost zbivala se uveèe; danju je kunjao. Èinjenica da je bio neobja�njiv nije odvi�e uznemirivala Mamu. Onda sam donijela svoju devi Parvati, starinsku indijsku broncu, i postavila je na policu ispod grèkog plesaèa. On je oèajnièki, prosvjedno zalomatao rukama.»On neæe da ja gledam Parvati«, reèe Mama.»Ipak, pogledaj je«, nutkala sam.I Mama je pogleda.Parvati je bila ne�to ni�a od Traèanina, i mnogo kitnjastija. Na toj daljini Mamin fizièki vid ne bi mogao razabrati pojedinosti odjeæe i udova, Mama je veæ godinama ukapavala u svoje oèi pilokarpin, u borbi s glaukomom. Pa ipak, ona je sada vidjela pojedinosti oba kipa, buduæi da nije gledala45tjelesnim okom. Zurila je u Parvati nekoliko èasaka, a onda poèe opisiva pokrete indijskog hramskog plesa bharat natjama kojega nikada nije vidjele Bili su to karakteristièni pokreti glavom i vratom, rukama i stopalima: tru i noge srazmjerno su mirovali. Kretnje posve razlièite od lakokrilog poljsko plesa na gornjoj polici. Parvati je slala u svijet spazmatiène znakove koji s dra�kali bliske predmete oko nje: pepeljara i svijeænjak su treperili, pokuse vali o�ivjeti. Bio je to pravi bharat natjam: kinetièko tajno pismo, sastavljen od ritmièkih �ifara i simbola, namijenjenih izabranu, komornom opæinstvi Traèanin je plesao tijelom, Parvati je plesala umom. Moja razborita, nele kovjerna, èvrsto-u-zemlju-usaðena Mama sada je izravno gledala u idejn auru tvari, u svemir znaèenja.»To je nemoguæe«, rekla je razumno. »Ali se dogaða.« ^Jednom kasnije podmetnula sam joj ploèicu s likom Hat-Hor. Mama nijni�ta znala o mitu Hat-Horine preobrazbe, o njenu potonuæu u krvohlepnludilo. Èas, dva, i lik na ploèici od �kriljevca se probudi: poèe pulsirati, grucse uzbiba�e, usne rastvori�e. Naj�ivlja se pokaza ruka obuzeta jednorodreðenom i ponavljaèkom kretnjom: prino�enjem èa�e ustima, i potomposlije ispijanja, bacanjem te èa�e (oèito prazne) iza sebe, u pro�lost i zaberav. Mama se èudila: ;»�to to radi? Pije i onda baca èa�u preko ramena?!«Opisala je prizor koji nije bio prikazan na ploèici, ali je bio bitan prizoHat-Horine neuta�ive æudi, koja izbija iz nje onim èasom kad se ova boginjljubavi-i-ljepote preobra�ava u razularenu zatornicu i krvopitnicu. Isprièa!onda Mami mit o Hat-Hor. Ona se zaprepasti:

»Ja sam, znaèi, vidjela ono èega na ploèici nema, ali èega ima u prièi?<Da, na ploèici nije bilo ni traga èa�i ili pijenju da bi poslu�ili kao podsticsizvanosjetilnom prozreæu. Ono �to je Mama vidjela spadalo je uistimi posvema u noænu stranu vidljivoga. Ili je viðene pojedinosti i�èeprkala imoje glave? Ali tko bi mogao reæi �to je èudnije?Na� stanodavac, nekada�nji putnik kroz Indiju, ostavio nam je na zidi salona sliku s intarzijama Kri�ne i Radhe. U Maminu pogledu Radna i Kri�n o�ivje�e i poèe�e izvoditi svojim tijelima erotsku ornamentiku. Mama okreni glavu, malo zbunjena.»Te se stvari ipak ne bi smjele ovako javno«, reèe. »Neukusno je.« I dalje je najvi�e voljela svog lakonogog bakanta. On je odgovara« njezinoj naravi; njegovo nezakuèasto veselje bilo je izraz njezina vlastito; optimizma.Jedne veèeri, dok smo »istra�ivale« jedan kineski krajobraz od zada crnog laka, koralja i kornelijana, pomaèe se u stranu èetverokutni dio crnog; laka, poput tajnih kliznih vrata�ca. Pomicanje je bilo èujno (rekla je Mama) U èetverokutnu otvoru ocrta se profil èovjeka s naoèarima. Taj profil ji neoèekivano prestravio Mamu, kriknula je i zatvorila oèi. Kineski krajobra: bio je manje-vi�e otpisan.»Vratimo se Indiji i Grèkoj.« Ali Mama mi �aptom povjeri: :»Ne, nije ono bio Kinez. Ono je bio Tata.« ii»Tata?!« uzviknuh. »I ti se pla�i� Tate?« iNa svoj bezargumentni naèin Mama je smatrala da zagrobni svijet nijtpogodan za budno stanje �ivih, odnosno predgrobnih biæa. Tati je dakltpreostalo ono èime se veæ slu�io u saobraæaju s Mamom: san. ,46 1Otkriæe Mamine vidovitosti otkoèilo je u njoj jo� jedno, sporije otkriæe. Mama se prilièno naglo na�la licem u lice sa svijetom pred kojim su otpadali pridjevi i svojstva s kojima se osjeæala majèinski kod kuæe. Tu nikoga nije mogla pjestovati; nikoga �tititi. Ostav�i na trenutak bez te svoje temeljne potpore, na�la se izruèena zbivanju koje je dosad smatrala zakonitim podruèjem drugih. A ono, to zbivanje, htjelo je ba� nju, upravo je s njom tra�ilo izravan dodir. Zvalo ju je, mamilo, pru�alo joj ogledalo s drukèijim, nesluæenim obzorom u dubini. Mama se vraæala u èuðenje i strahopo�tovanje prema tajni postojanja.Naravno, èim je skrenula pogled sa svojih plesaèa, ona je opet prionula za lik vedre i krepke brige o svima nama. Ali ipak, to vi�e nije bio sasvim isti lik, to vi�e nismo bili sasvim isti mi. Ne�to nas je nepopravljivo naèelo.I tako se Mama polako uputila u nepoznatom pravcu: zastajkujuæi, vraæajuæi se, napredujuæi, kru�eæi u mjestu. A onda, jednoga dana, ugledala je dijete, Igora, koji je odluèno grabio istim smjerom, stigav�i je, prestigav�i i mahnuv�i joj da po�uri, prije no �to je zamaknuo iza zavijutka.PRIJATELJI I PRIJATELJSTVO 'Kairo je bio zborno mjesto novih, lanèanih prijateljstava.Do Kaira sam znala samo za Ðurðu.Prije petnaestak godina Ðurða i ja smo se na�le na prvoj godini studija psihologije. Ali nismo se upoznale na institutu; veæ na ulici.»Bi li htjela noæas s nama u Slavonsku Po�egu da istra�imo onaj sluèaj kolektivnog samoubojstva? Nemamo para, �vercati æemo se najprije Simplo-nom, a onda teretnim vlakom ...« Tako smo se odvezli u Slavonsku Po�egu.S Ðurðom se moglo sve �to je pustolovno. S Ðurðom se moglo sve �to je zakuèasto i zaèvoreno u . Ona je mirno i jednostavno pokazivala da su èvorovi i zamr�aji normalni. Mogla je raditi najluðe stvari i pritom izgledati do ludila obièno. Nju, nadalje, nije zanimalo da »uspije«; niti joj je bilo potrebno da svoje postupke uokviruje svrhom i razlogom. Jedini odreðen smjer bio je za nju planinski vrh, �to strmiji i magleniji, to lak�i i jasniji kao cilj. To s Ðurðinim planinama bila je dugo neprepoznata mistika. Ðurðin je Bog stanovao na planinskom vrhu; jedno vrijeme ona je �ivjela samo zato da bi se penjala. Planina je izgledala sama i èista i slobodna od upotrebljivosti i koristi; planina nije bila ni njiva, ni rijeka, ni rudnik; nije se ulagivala ni èovjeku ni �ivotinji. Tko je mogao s njom dvojevati, èinio je to u njezinim uvjetima, i bez ikakva drugog razloga osim da dvojuje s njom na njezin naèin. Svu svoju neshvaæenu pobo�nost prema èistoæi i slobodi, Ðurða je �ivjela u planinama. »Dolje« je i dalje bila neiz

etna i trpeljiva, s mnogo suæuti i strpljivosti prema sitnicama; s djecom je bila mudra i po�rtvovna, a u mu�karcu nije nikada tra�ila boga. S takvom Ðurðom moglo se godinama prijateljevati i ne razumjeti je, sve dok se jednoga dana ne ode s njom u planinu.Ðurða je doputovala u Kairo kasnim JAT-ovim avionom. Iste noæi, usred razboritog razgovora utroje, upitala sam je:»Bi li htjela piramide po mjeseèini?«Ha, trebalo je vidjeti kako se kroz dolinsku Ðurðinu masku probija visinsko sunce. »Bi li htjela noæas u Slavonsku Po�egu ...« Sad smo obje bile udate i imale po dvoje djece; ali piramide su se noæas na�le na istom47kolosijeku gdje i nekad Slavonska Po�ega, na istom kolosijeku gdje su i daljei stanovale planine, Indija i poezija. iNisam ni pomi�ljala da osim Ðurðe èovjek smije oèekivati jo� nekog prijatelja. Jednoga dana stiglo je slu�beno pismo s najavom izlo�be bosansko--hercegovaèke grafike koja æe zastupati Jugoslaviju na Aleksandrijskonij bijenalu. Saèiniteljica izlo�be i potpisnica pisma bila je meni nepoznata Azra^ Begiæ. Nakon op�irnog obja�njenja oko organizacije ovog dogaðaja, pismo j© zavr�avalo reèenicom: »A posebno se nadam da æu imati priliku da upoznam. V. K. u èije èitaoce i po�tovaoce spadam.« Smjesta sam odluèila da dotiènict ne pru�im priliku da mi iska�e svoje »po�tovanje«, po�to je ono, razumije se,j fal�; odnosna Azra ulagivala se putem mene savjetniku za kulturu, to jest Radivoju, kako bi joj neke stvari oko izlo�be ubrzao i sredio. Tako sam je otpisala i potom zaboravila. Jer nisam mogla povjerovati da je netko uistinu èitao i zavolio ne�to od mojih nebrojnih knjiga. jNa Staru Godinu 1970. Azra je ukoraèila u sobu punu ljudi u jednorrt stanu u Zamaleku: kao �ivi deja vu. Mada me zbunila njezina moderna odjeæa i frizura, smije�ak i korak bili su mi do kosti poznati. Onda sam ugledala sebe u neoèekivanu kretanju: u ustajanju, pola�enju u susret do�lja-kinji i u spontanom zagrljaju kojim zavr�ava duga i nemila razdvojenost.»Tako dakle, vas dvije se ipak poznajete«, govorilo se oko nas. Odustale smo od toga da obja�njavamo na�e »poznanstvo«. Sjele smo jedna nablizu druge; izmeðu nas se razapelo pomalo sveèano èekanje da se izgovore konaène lozinke prepoznavanja.Preko puta je sjedio Miliæ Stankoviæ i preprièavao Karnak Danikenovim formulama. Kroz pukotine toga razgovora poèele smo skretati jedna prema drugoj, najprije istiha i èedno, a onda je Azra odbacila sav oprez i uslapila na mene besjedu koja je bila èas trublja èas �apat i u kojoj nije prebivala samo Azrina du�a, veæ du�e tolikih meni nepoznatih prijatelja.To �to nas je vodila ista Knjiga tvorilo je izmeðu nas pun i prav kut. Moja vlastita misao, izvanj�tena tako odjednom i bez truda, brizgala je u krilatoj slikovitosti Azrina govora.Azrom su vrtlo�no gospodarile sile mahnitosti i blagodu�ja. Nitko nije umio biti skru�eniji, smjerniji i raskajaniji od Azre; a opet, nijedna naoèarka nije znala tako sunuti, tako munjevito pogoditi slabost umi�ljenog ili zbiljskog protivnika. Lice je spremno slijedilo smjenu æudi, navir tamnih èuvstava uèas bi razorio njene crte, potuljio joj i zgu�vao izgled, èak bi i oèi biserastog odsjeva postale zelenkaste mrene kuda svjetlo nije prodiralo. Ili bi to lice bez najave buknulo u sjaju mladog smije�ka. Imala je ogromnu potrebu da vjeruje do kraja, �to nije uspjevala, kao uostalom nitko od nas. Ali ona sebi nije opra�taju nevjericu, ili bolje reæi nedovjericu, pa je osvetoljubivo znala prijeæi u tabor mraka i nijekanja. Ispod tih unakrsnih sila jedan je anðeo nosio na leðima ðavoliki teret svoga temperamenta.Ljudi su se brzo umarali od za�arena i glasnog obilja koje je prosipala po sugovorniku. Ali tamo gdje se Azra osjeæala slu�alaèki i prijemnièki, pretvarala se u smjernu �utnju s prigu�enim djetinjim iskrenjem u dnu svojih srebrnozelenih oèiju.S Azrom je zapoèeo koloplet mnogih drugih prijateljstava, i kako se taj koloplet �irio, sve manje smo bili èvorovi i �are, a sve vi�e konci provodnici. Drugim rijeèima, sve vi�e smo postajale prijateljstvo, a sve manje prijateljice. No taj proces gubljenja individualnih obrisa nismo uèile bezbolno. Jer to je48 \

bio proces koji se odvijao na raèun ega i svako prijateljevanje koje je bilo zakrinkano laskanje egu, dolazilo je u krizu sa svakim novim pro�irenjem prijateljstva.HAT-HOR, TARAS puta po Luksoru Azra donese ploèicu s majstorski urezanim likom boginje-vodilje u onostranstvu. Bio je to rad nekog mladiæa iz Gurne. Vje�tinom i prizorom nije se razlikovao od staroegipatske klesarije.Nismo se mogle slo�iti radi li se o Izidi ili o Hat-Hor.»Ako je Hat-Hor, onda je mora� zadr�ati«, uvjeravala me Azra. »Ako je Izida, vratit æe� mi je.Odmah potom nai�la sam u muzeju na otisak istog prizora iz grobnice Nefertari u Luksoru: radilo se uistinu o Hat-Hor. Ploèica je dakle pripala meni.Ali otkako je u�la u na�u kuæu, poèe�e neka nagla i nemila ubrzanja. Ravno sedam dana sukljalo je i treslo, upozoravajuæi da je tlo na kojemu �ivimo u du�i svojoj vulkansko. Stvari stado�e da se otkvaèuju od svojih sigurnosnih kotvi; zalebdje�e u prostoru u »kojemu su mogle nestati« ili pokazati novo lice. Hat-Hor, boginja ljubavnoga milja i lijepe omame, sunula je kao munja siktalica u svoje jarosne dane kad je tamanila sve �ivo na zemlji.Poèelo je odmah sutradan time �to sam na neobja�njiv naèin izgubila dio rukopisa »Dijamantnog faraona«. To me razbezumilo. Hodala sam po stanu kao sumanut stroj. Pretra�ivala sam, zavirivala, ali rukopisu ni traga. Drugoga dana Igor se razboli od opasne gripe. Treæega dana Radivoja prvi put u �ivotu presijeèe i ukoèi u kralje�nici. Èetvrtog dana Relja se na povratku s Gezire ote Nadijinoj ruci i umalo ne nastrada pod kotaèima automobila.Taj prijeteæi slijed golicao je u meni tamni prkos. �eljela sam da me Hat--Hor dokraja uvjeri. Izazivala sam je:»Doka�i se, ili vrati meni moje.«Ali kad je potom Igor malone pao s visine desetoga kata, skoèila sam na noge, o�inuta istinskim strahom.Toga jutra Igor je mirno otvorio vrata od stana i nestao u hodniku. Radivoje je bio u ambasadi. Relja je bio u �koli. Ja sam bila u kupovinskom pohodu. Mama je veæ bila otputovala u susret novom unuku. U stanu je ostala sama Nadija. Poslujuæi po kuhinji zaèula je ne�to neobièno: ti�inu. Pogledav�i i vidjev�i da Igora nema, iza�la je u hodnik i ukoèila se od prepasti". Igor se popeo na zadnju preèku stubi�ne ograde i, viseæi s onu stranu, smijuljio se put Nadije zabavljen naopakom slikom. Nadija poèe presti i psikati:»Braco, tala hena, tala hena braco .. .«Prikradala mu se Nadija kao zvijerka plijenu i kad se na�la dovoljno blizu bacila se na Igora cijelim svojim biæem, �èepala ga i uletjela s njim u kuæu, zakljuèav�i vrata. Sutradan je smogla hrabrosti da mi poka�e preèku na koju se bio popeo. Nije mi bilo jasno kako se odatle nije strmoglavio? Do�lo mi je da zagrlim Nadiju, a odmah potom sam je htjela zadaviti: kako je smjela ne zakljuèati vrata? U Nadiji sam vidjela dvostruko lice Hat-Hor: one koja gaje prepustila pogibelji i one koja ga je spasila u posljednjem trenutku.Uzela sam ploèicu s prelijepom do�ljakinjom, prijeteæi i sebi i njoj:»Tebe æu baciti s desetoga kata...«4 Brdo iznad oblaka49

Ali istoga èasa kroz glavu mi prosijevne misao:»Tko zna nije li k meni do�la zato da spasi djeèaka, da zazvoni na uzbunu? Tko zna nije li otkoèila protunalog, stavljajuæi u pokret zgodu smrtne opasnosti da bi zavarala poriv za odlaskom? Da bi tim opasnim prizorom kao pivom omamila krvo�edni dio Igorove sudbine? Tko zna nije li ovaj prizor bio obred otkupa? Zamjena za krvavu �rtvu ponudom vina i jagoda?Vratila sam do�ljakinju na njezino mjesto pozivajuæi je u sebi na èistac:»Poka�i mi tko si: poka�i mi tko sam. Odakle uzima� svoje postojanje? U kakvom smo srodstvu ti i ja?«A onda, u suton na�e èetvrte egipatske godine pojavila se Tara. Bronèana, crno obojena: remek-djelo tibetanske umjetnosti sedamnaestog sto^ ljeæa. -j

Tara je emanacija Avalokite�vare: njegova �akti. Boginja s obilje�jem Madone i Bodhisatve. U mojim oèima ovaj se kip nerazmrsivo spanðao s djevièanstvom, �enstvom i majèinstvom svijeta. Gledajuæi ga, osjeæala sara se prozvana, uspostavljena, opunomoæena, na hranjiv naèin gladna, na uzbudljiv naèin smirena. iJedne veèeri, neoèekivano, ugledala sam je u staretinarnici pretovarenoj patvorinama i kièem. Oko nje su mrtvozorili prizori bez tajne: bronèani lampono�e, ure s nekim kitnjastim i praznim vremenom, nargile, bode�i^ serijske japanske vaze, gobleni i ostali polutani. Sjedila je na bodisatvinski\ polulotosni naèin, naime s jednom nogom u dubokoj budnosti u Sebi, a s drugom izvan obruèa vlastita samoostvarenja. Jedna je noga bila zarinut^ u savr�enstvo njezine prirode, dok se druga pru�ala u nesavr�en svijet; smrtnika, spremna na hitro spasiteljsko ustajanje. jNisam mogla vjerovati oèima ni prstima. Odakle ona ovdje, inkarnacija ljepote i tajne Indije? Ona, otisak sveobuhvatnog �enstva, sakralni antikni predmet prekrasne i pobo�ne izradbe, dragocjenost kakvu nisam susrela na svojim lutanjima Indijom? Doèekala me u neuglednu duæanu i èasu, u zaba-i èenoj ulièici nilskog otoka, okru�ena ukrasnim predmetima iz odseljenihj vitrina i zidova. \Nezasitno sam je promatrala: jedna je ruka bila uzdignuta u pokretu-odrje�nja od straha, dok je druga dr�ala vinjage i vrije�e svega biljnog; i ostalog �ivota. Lice blago poniklo pod krunom. Iz blizine, izraz beskraj ne^ èednosti, milostivnosti i samozadubljenosti. Korak dva dalje, i taj se izrazi provrgava u svoju grdobnu opreku. Oborene madonske vjeðe s vijugomj ptièjih krila tad zakolutaju kao pijane bjelooènice: suludi i izbuljeni plodovi: jedne nemilosrdne vizije. Poviju�a struka pretvara se u pas crne ose ilij himalajske pantere; ljupki pru�aji ruku u �korpionska klije�ta. Opu�tena! gracija postaje tamna napetost, bla�enstvo unutra�njeg smije�ka proviruje) oènjacima. iObièno se zbiva obratno: daljina najèe�æe ubla�ava i zamagljuje nedo-i statke, a blizina ih razotkriva. No Tara je bila raðena i graðena tako da nei trpi odstup od sebe: tada bi poèinjala vukodlaèiti i krvohlepiti, kao Durga* gurnuta u bitku s demonima, ili kao Hat-Hor poslana u kazneni pohod na] bogomrznike. Bila je zorna formula prividne dvostrukosti bo�anstva, njegove benevolentne i malevolentne prirode: i dobro i zlo koje dolazi od Bogaj uistinu dolazi od na�eg odnosa prema Bogu: od na�e blizine ili udaljenosti od: Njega. Bog, Tara, Hat-Hor postaju ogledala napredovanja ili udaljavanja odi Njih Samih.50Sve je to bilo jasno na prvi pogled. Pa ipak, u svojoj velikoj �elji da je posjedujem, napravila sam nekoliko naopakih poteza. Iako joj je cijena zbog vlasnikove neupuæenosti bila smije�no niska, ja sam se, po bliskoistoènoj navadi upustila u ritual cjenkanja. Umjesto da prihvati igru, vlasnik odjednom pokaza tvrdo lice, kao da zna da za bogove nema cjenkanja.»Mafi� fajda«, reèe osorno. »Arbain, halas.«Njegovo je pona�anje bilo neobièno, nearapsko. Je li znao o èemu se radi? Da to provjerim, upitah ga �to predstavlja kip. »Min da?« upitah pokazujuæi Taru, osjeæajuæi da time pokazujem mnogo stvari koje mi vrve pod ko�om, a meðu njima i lice neroðene kæeri.»Da �ejtan«, reèe vlasnik gledajuæi me sumnjièavo.Tada nisam izdr�ala veæ sam mu objasnila da Tara nije �ejtan veæ madame Buddha. Vlasnik je potom odbio da mi je proda.Poslije mnogih zaobilaznih radnji i uz pomoæ prijatelja koji su je kupili za mene po triput vi�oj cijeni, Tara je konaèno u�la pod na� krov. U�la je poput �ivoga biæa. U njezinoj blizini osjeæala sam se sretnuta sa sobom i tu sam sretnutost prevodila kao estetsko zadovoljstvo. Tara je gledala u mene svim onim �to se u meni æutjelo neugledano ili nedogledano i �to se �eljelo ugledati ili dogledati.Gledati je i biti gledan bilo je isto.Isti bija�e vid i pogled, a razliène su bile oèi.GVO�ÐE I PAUÈINAJednoga lipanjskog jutra 1971. godine na�li smo se iznad piramida, u JAT-ovoj karaveli koja je okretala kljun put modre, ljeskave puèine Sredozemnoga mora. Kad sam

prije èetiri godine tom istom karavelom dolijetala u Egipat, Igor u meni jo� je nosio ime Tara.To �to smo se vraæali obogaæeni novim djetetom izgledalo je sasvim obièno � zvvei-Kinder-sistem bio je neupadniji od drei- ili ein-Kinder-sistema. Izgledali smo kao uredni pretplatnici na brige, tro�kove i koloteèine prosjeène novobeogradske porodice s ne�to vi�im standardom. Izgledali smo zajamèeni jedni drugima. Ali to je bio samo izgled.U sebi sam se bunila protiv te zajamèenosti, ne znajuæi da je ona varava. Gledajuæi svoju djecu, tra�ila sam od sebe da ne zaboravim da su bila stvorena u samozaboravu i pod prisilom �udnje koja je gurala odozdo, iz mineralnoga i biljnoga svijeta. Ta naizgled obièna djeca vrcnula su u svijet pod nemu�tim pritiskom pustinja, pra�uma, oceana i potmulih ruda, a valjda i ogromnih zvjezdanih vatri i plinova - cijeloga tmastog vapaja besvijesti za svije�æu, �to prisiljava �ensku utrobu da neumorno podi�e brane sluzavim bujicama zaèeæa i raðanja. Trebalo je ne zaboraviti da smo svi skupa vrh obeliska od pijeska, smole i ikre. Letjeli smo iznad milijardi vodenih i zemljanih zrnaca, iznad valova od peluda, iznad plime od klica i �koljaka; iznad neizmjerne uzgonske piramide èiji smo bili vrh i �iljak. A izgledali smo neizuzetno; upisali smo se u redovitu plovidbu s postajama koje se unaprijed znaju. Oluje, besputice i brodolomi bili su prognani u poeziju. Nisam znala kako je tro�na ta podjela.4* 51I»Lanci moji«, govorio je moj otac nje�no, prije nekih trideset godina, dol su Zagreb potresale sirene i hap�enja. Sjedio je na mom krevetu, malkc pripit i sveèan, gladio me po kosi i govorio kao da tepa: »Lanci moji, kotve moje...« Kamo je �elio otiæi? U »�umu«? Kamo bih ja �eljela briznuti æu sam »slobodna«? U Indiju?Ali i moj otac i ja smo se varali: to �to je izgledalo kao gvo�de bila je zapravo pauèina.�TO BI REKLA JELENAi»Mahni piramidama zbogom«, kazala sam Relji. iI Relja je mahao. Sjena karavele dodirnula je tri piramide u dubini. *j»�to bi rekla Jelena da me sada vidi?« pitao je. iJelena je ostala negdje na Zamaleku, na nilskom otoku, nerazgovjetna mrvica, ali u Relji prisutna kao ishodi�te smisla i mjere. U naredne dvije godine Relja æe jo� bezbroj puta ponoviti isto pitanje. Sa svom silinom svoje vulkanske i kamikaze prirode zatelebao se u Jelenu. A evo kako se to dogodilo.Da bih Relji omoguæila dodir s djecom bez moje posrednièke prisutnosti, upisala sam ga u francusku pred�kolu. �kolu su vodile èasne sestre. Djeca su bila smeða, bijela, crna i �uta. Iz tog �arenog kola Relja je neprestano ispadao u svoju odsutnost. Bilo je i nekoliko jugoslavenske djece. Da bih ga pridobila za �kolu, izabrala sam novodo�le brata i sestru i poèela navijati da se dru�i s njima. Jelena je bila laga�na, vedra, beskrajno promuæurna-leptiriæa; u �koli je najurednije pisala, najma�tovitije crtala i najslobodnije se igrala. �a�a je zazirao od tuèe i nije se snalazio na nastavi, ba� kao i Relja.: Idealno dru�tvance za uzajamnu pomoæ: Relja i �a�a neæe jedan drugoga ugro�avati, a pred oèima æe imati primjer pr�astog Jelenina saobraæaja sa! svijetom, antenu koju æe i sami nehotice koristiti. Meðutim, Relja je zagrizao) ponuðenu jabuku s neoèekivane strane: duboko, strasno i bez ostatka! zaljubio se u Jelenu. iObo�avao je sve �to se odnosilo na nju, èak i ulicu u kojoj je stanovala.; Jelena ga je primjeæivala koliko i druge, ili ne�to manje. Za Relju je bioj podvig pribli�iti se i pru�iti ruku - to je bila kretnja kojom je izlazio iz svoje! stare zgrèenosti i ulazio u nov, drukèiji grè. To je bila kretnja kojom je nudioj cijeloga sebe, svu svoju plahu i �estoku du�u. Naposljetku, to je bila kretnja; kojom su »on« i »ja« prilazili jedan drugome nanju�iv�i priliku da se pomire i udjele.No Jeleninu pa�nju privlaèile su svjetlucave i �ivahne stvari, a ukoèeni djeèak bio joj je nevidljiv. Povrijeðen, Relja se povlaèio i danima opsjednutoj govorio da ne voli Jelenu. Ali Jelena nije primijetila ni njegovo povlaèenje. \Poku�avala sam sti�ati taj po�ar. Goreæi, on se nije tro�io, veæ je samoi razdra�ivao snagu vlastitog gorenja. A ne gorjeti nije mogao. Ponovno sam; u tom djetetu prepoznala svoje neodbolovane boljke. Znala sam da æe pitanje; »a �to bi na to rekla Jelena« naposl

jetku potonuti u njega kao otkvaèenoj vjedro u bunar � puno do ruba, ali bez konopca da bude izvuèeno. ;Jednom, poslije dvije godine, susrela sam cijelu porodicu u Merkatoru na I Novom Beogradu. Jo� su mirisali po Nilu. �a�a vi�e nije bio tako pla�ljiv,: Jelena vi�e nije bila tako �ivahna. ¦»Pozdravlja te Relja«, rekla sam joj. ]52»Koji Relja?« pitala je Jelena zabezeknuto.Kad sam kod kuæe kazala Relji: »Hajde pogodi koga sam danas vidjela«, on je smjesta ispalio: »Znam, onu �mrkavicu Jelenu.« Potom je u�utio. Nije pitao je li Jelena pitala za nj. Nije pitao da li æe je vidjeti. Duboko, na dnu bunara, iskrilo je puno vjedro s prekinutim konopcem.Tako smo, obogaæeni na razne naèine, ostavljali Kairo.SRI JUKTE�VARÈedo, Alki i Radivoje obilazili su nas kao spasilaèka ekipa, èekajuæi da proðe nepogoda na�ega sastanka. Ali sastanak je trajao do kasno u noæ i nastavljao se rano ujutro narednoga dana.To se dogaðalo u Sarajevu, odmah po povratku iz Egipta. Dogaðalo se ono �to je Jukte�var nazivao sandhistal, sastanak srodnih. Sandhistal je pijanstvo koje vrcne iz spoznaje da smo cijelo vrijeme bili duboko trijezni vjerujuæi ono �to smo vjerovali, jer su i drugi, neznano od nas, pobratimi i posestrime u svemiru, to isto i tako isto vjerovali - s istim �arom i s istim sumnjama i s istim vremenom inkubacije za uvid i otkriæe. Saznanje da nismo halucinirali pretvorilo se u eksploziju radosti. Poput toèke vodilje u svima nama putovala je Knjiga.Neupletenim ljudima taj se vodoskok mogao uèiniti pretjeranim i pomalo Nepristojnim. Na�a tri mu�a raèunala su ga u bezopasno ludilo, sve dok su ga oni nadzirali; trebalo je, je li, dr�ati taj plamen na uzdi, da ne provali u po�ar. Alki, Èedo i Radivoje bili su diskretni, no spremni na mo�ebitnu intervenciju u cilju uspostavljanja zdravog razuma.Te sam veèeri spavala kod Azre. Kao izrezbarena �krinja otvarala se Azrina soba, stije�njena unutar dvadeset kvadratnih metara garsonijere. U tom starinskom zraku od sedefa i drvoreza i lelujavih muslimanskih naziva, kucalo je bilo modernog likovnog shvaæanja, odanog askezi i nedopadljivosti. Pa ipak, tu se voljelo i ono �to je bilo izvan tog otkucaja, �to se nije slagalo s vladajuæim idiomom likovnoga govora.Jedna jedina stvar osupnula me svojom unesklaðeno�æu s ostalima. To je bila slika nazvana Minotaur. Azra reèe da je autor slike dr Marian Wentzel, istra�ivaèica bogumilstva koja je svojedobno predavala na kalifornijskom sveuèili�tu Berkelv, i koja je propje�aèila Bosnu i Hercegovinu i nasnimala se steæaka kao malo tko, i usput, bogumileæi, nauèila na� jezik. Jedno se vrijeme bavila sredozemnim kulturama; u to vrijeme je nastao Minotaur. Marian je sliku poklonila Azri jer se �eljela rije�iti, kako je kazala, svog animusa. Sve mrsko i strahotno ubrizgala je u mesnato mu�ko lice, s vjedama otrombolje-nim od hladne pohote. Ispod tih vjeða zurila je u svijet mr�nja tako ledena da sam je osjetila je�urorh niz hrptenicu. Azra je oko mene �uborila o tome da je slika za nju »bezopasna«.»Ako ti smeta, okreni je licem k zidu«, dobaci vragoljasto.Ni ja nisam mislila da mi je slika »opasna«. Naprotiv, smatrala sam se neranjivom u kolu tolikog prijateljstva. Ali sati su odmicali bez sna; mrak je kolutao mameno, vrtlo�eæi crnim rupama kao omèama. Zavitlane, jurile su na mene. »Odakle sad to?« pitala sam, titrajuæi od jeze. »Odakle sad to?« pitala sam titrajuæi od radosti, u vrijeme rasko�ne �u�ine trpeze. Ni strah ni radost nisu odavali svoje (zajednièko) podrijetlo. Ustala sam i okrenulaI53animusa licem prema zidu - nisam se mogla pogaðati sa svojim strahom. Ne i dalje sam le�ala uzdrhtalo budna, naje�ena od mrke, okultne opsade.Pomislila sam na Knjigu. Koliko sam puta pozavidjela Joganandi m onakvom Uèitelju! Koliko sam puta tajno rogoborila u pravdanju vlastitih slabosti: »Lako li je bilo njemu, uz Jukte�vara...« No noæas vi�e nije bile mjesta za osjeæaje razlike. Zacviljela sam put Jukte�vara iz svog crnog lijevka

� zvala sam ga u pomoæ ne mareæi �to ga vi�e tjelesno nema i �to je takav guru rezerviran samo za izabranike a la Jogananda. Molila sam ga da me za�titi� ako ni od èega drugoga a ono od mojih vlastitih halucinoza. Odmah potom crna su kolobarenja splasnula i ja sam zaspala.Narednoga jutra uputismo se na doruèak k �u�i. Tamo je sve èekalo spremno i svjetlucavo, porculan, srebro, kristal, a najvi�e od svega zlatozarno Zu�ino lice. Zu�a nas je posjela za stol i u svom najèipkastijem cvrkutu i lepetu razletjela se da nas dvori. Uzela je poslu�avnik, potom ga odlo�ila, dohvatila s police jednu knjigu i polo�ila je na moj tanjur.»Jesi li kad vidjela ovu knjigu?« iOtvorila sam oronule tamnocrvene korice. Iznutra je jurnula put mene fotografija Sri Jukte�vara kao nagao udar svjetlosti. Bila je to Kaibalaja Dar�anam, sveta znanost, knjiga o kojoj sam èitala u Knjizi i koju je Sri Jukte�var napisao na zahtjev dvijetisuægodi�njeg Babadija. Godinama sam se pitala da li je ikad bila prevedena na engleski. ;Dah mi je stao. A onda su se po fotografiji prosule suze moga ganuæa, jer sad sam dobila odgovor kojim je »Joganandin« guru potvrdio svoj sinoænji; dolazak neizabranici poput mene. Kako inaèe razumjeti prepad ove knjige,! rijetke do nepostojanja, ako ne kao Uèiteljev potez? Izmeðu svih knjiga na; svijetu koje mogu raèunati da æe dospjeti na policu jedne nastavnice engle-j skog jezika u Sarajevu, kako da se naðe ba� ova, davno rasprodana, u Indiji tiskana, jedina koju je Jukte�var ikad napisao � kako da upravo ona padnei ovoga jutra na moj tanjur, ne u èudovitim predjelima svijeta, ne u Indijama? i ne u Egiptima, veæ na èaðavome Balkanu gdje je malo tko znao i mario za: indijske gurue? I da se to zbude poslije noæi u kojoj sam zbog veæeg straha; pred zlim mrakom svladala svoj strah od neposredne, gole molitve? ¦Knjiga nije pripadala �u�i; bila je posuðena i preposuðena od drugih; i treæih, a netko èetvrti je opet, itd. Ali nisam se mnogo raspitivala èija je! knjiga. Sad je bila moja. >Od tog trenutka sam shvatila da je Jukte�var moj guru kadgod sej osmjelim da ga zovnem. On je tra�io od mene samo to da mu se obratim!� bez okoli�anja, izravno i svim svojim biæem. Godinama sam se ustruèavala: od takve molitve. Smatrala sam sebe nevrijednom i strahovala sam odj neodgovora. Zato sam se vrzmala oko malih èuda, oko mrvica i natuknica, i ne usuðujuæi se staviti na kocku moguænost da mi veliko èudo ne odgovori i i svojom me �utnjom gurne jo� dublje u osjeæaj nedostojnosti. A gle sad,! veliko je èudo bljesnulo svojim odgovorom gotovo istoga èasa kad sami kriknula put njega. |Znala sam da ovakav znak nije znak urbi et orbi. Izazvao bi slijeganje | ramenima, sa�aljiv podsmijeh. Ali za mene je bio jasan, nepogre�ivo osobno i upuæen i opipljiv dokaz. Moji novi prijatelji stavili su taj dokaz na moj tanjur, i prije svake druge hrane.54NOVI BEOGRAD»Kad bi se zemaljska kugla poèela vrtjeti natrag, da li bi onda juèer postalo sutra?« pitao je Relja neposredno po buðenju. »I da li bi se onda ime Relja èitalo Aljer? A da li bi kile na vagi pokazivale na suprotnu stranu?«Novobeogradski dan znao je zapoèeti takvim zagonetanjem. Inaèe je bio posve netajnovit. Poslije vidovitih zrenika egipatskih i spontanog arapskog vrve�a, Novi Beograd je nai�ao kao odmori�te, ba� zato �to nije imao nièeg spontanog ni vidovitog. U�kopljeno stado koje je listom pre�ivalo isti raspored, iste misli, iste grimase, to su bile novobeogradske zgrade u svom sporohodu prema obalama Save i Dunava. Izmeðu zgrada bija�e razapet vidik s proraèunatim zelenilom, igrali�tima i �kolama.U toj proraèunatosti bilo je izvjesne dragosti: podsjeæala me na gradove od kockica koje smo gradili u djetinjstvu, u�ivajuæi u tome �to je sve novo i jasno, i �to smo osnovali svijet bez iznenaðenja, odnosno �to smo oznaèili mjesto gdje æe se iznenaðenje dogoditi. »Sad æe udariti grom u neboder«, govorili smo. I grom je udarao. Jeka tog udarca jo� je slaba�no odjekivala u Novom Beogradu. U njoj sam jedno vrijeme �ivjela mirno, za�tiæena od buduænosti.Na svijetu, znala sam, ima samo jedno mjesto koje je pravo: to je mjesto na koje

mu upravo stoji�. Bili smo stanari desetog ulaza i imali smo iste keramièke ploèice, isti plastièni pod u kuhinji, iste police za suðe i iste kante za smeæe kao i svi ostali stanari svih deset ulaza. Jedni smo drugima bili potvrda da je dobro �to stanujemo u ovom svemiru gdje su sluèaj i iznenaðenje istrijebljeni. Svi mu�evi svih deset ulaza odlazili su u isto vrijeme na posao. Sve one �ene koje su takoðer napu�tale novobeogradski rezervat ranim jutrom, najprije su odvodile djecu u obdani�te. Potom su iza vrata zazujali usisivaèi. U isto vrijeme deset se ulaza okadilo mirisom vegete i zapr�ke s lukom, kao nekim svetim dimom. Na klupe uokolo kuæe spu�tale su se zabraðene bake, dovedene sa sela da bi èuvale unuèad. No bake su venule kao biljke veæ prestare za presadbu. Njihovi su sinovi bili namje�tenici SIP-a, SIV-a, SUP-a i JNA-ovskih ustanova. Poslije tri sata iz SIP-a, SIV-a, SUP-a i vojnih ustanova kuljali su sinovi, oèevi i mu�evi, jureæi prema Novom Beogradu u svojim fiæama, �kodama i volksvvagenima. Poslije rituala ruèka, crne kave, pranja suda i mu�evljevih papuèa-novina-i-drije-me�a, slijedile su �etnje s djecom, posjete, zajednièko pisanje �kolskih zadaæa, televizija, veèera, opet pranje suda, djeèje kupanje, laku noæ, i tu i tamo neèije-dugo, noæno èitanje. Ljudi su se prepoznavali po ovim kretnjama, vjerovali su jedni drugima zato �to su ih obavljali.Moje pisanje se udijevalo tamo gdje je nalazilo rupu u vremenu; ono jedino nije imalo svoje zadano mjesto u svakodnevici. Tek je u vrijeme Maminih povremenih boravaka postajalo redovito i èak dobilo èasniju ulogu profesionalnog zadatka.»Idi, radi svoj posao«, govorila bi Mama nagla�avajuæi, ono »svoj« i vitlajuæi krpom za pra�in dovodeæi po ne znam koji put svijet u red. I ja sam odlazila, provlaèila se kroz kanjon izmeðu kauèa i pisaæeg stola, u susret svom dijamantnom zadatku.U dnevniku onoga vremena najvi�e sam pisala o djeci. I dalje sam ih oslu�kivala kao �koljke u kojima �umi poruka velikog mora.Razgovori sa �estogodi�njim Reljom bile su poetiène poslastice i filozofske zagonetke.55»Za milijun godina, kad igraèke budu �ive, a ljudi kad budu kao igraèke.. .« tako bi zapoèinjao neku svoju prièu. Ili bi me pitao:»Mo�e li Bog ubiti samoga sebe?«Zarana je saznao da o Bogu samo ja mislim u na�oj kuæi sa svih njezinih~; deset ulaza. Kod Davora u Zagrebu slavio se Bo�iæ, ali je zato u Gackom kod? Radivojevih Bo�iæ bio »iskorijenjen«. Relja je gledao oba krila svoje �ire porodice, gledao je potom Radivoja i mene: s jedne je strane mahalo nebo, s druge zemlja, a on, Relja, stajao je u sredini, na svom balkonu, gledajuæi; kako su obje strane voljene, potrebne, a jedna je bila pomalo opasna.»Postoji li Bog?« pitao je najstarijeg Radivojeva neæaka.»Ne postoji«, glasio je odgovor.»Postoji li Bog?« pitao je tada mene, izazovno.»Ja mislim da postoji«, odgovorila sam naglasiv�i rijeè »mislim«. I dodala:»Momo takoðer misli da Bog ne postoji.«Relja se zamisli a onda odluèno izjavi:»Kad ja budem velik, ja neæu misliti, ja æu znati.«O Bogu je mnogo razmi�ljao. Zanimalo ga je da li Bog mo�e protiv sebe, ili makar protiv prirode.»Mo�e li uèiniti da tri i tri ne budu �est? Mo�e li stvoriti nekog drugog Boga, jaèeg od sebe?«Tvrdio je da razgovara s Bogom, da ga èuje kako se smije, ali da se te stvari nikako ne mogu kazati na »na�em jeziku«. Cesto sam se pitala u kojoj je mjeri takvo iskustvo izuzetno, u kojoj naime mjeri i ostala djeca imaju ili su spremna imati sliène do�ivljaje i pitanja? Zakljuèivala sam da ih imaju, da ih latentno ili manifestno moraju imati, ali po�to ih odrasli u tome obeshrabruju, pitanja i do�ivljaji ubrzo zahire.Relja je naravno znao da sam ja u neskladu s mislima pred kuæom, s mislima na igrali�tu, s mislima u �kolskim èitankama i u televizijskim pravorijecima, s mislima u Radivojevoj glavi. Znao je daje Bog na�a tajna. Bog je bio ta zraka na koju smo oboje bili nabodeni. I onaj oblak koji je rodio Relju bio je para iz Bo�jih nosnica.Ali Bog se nije dao sakriti. Provirivao je iz mojih laktova, ispod nokata, stanovao u pisaæem stroju, i nebo se stalno ljuljalo od te tajne koja je-neumorno izlazila na vidjelo. Moje nazore, »strane na�oj stvarnosti«, neki su obja�njavali »indijskim« utj

ecajem, a neki su pozivali u pomoæ moje bur�oa-sko podrijetlo. »Ona je pjesnik«, govorili su oni dobrohotniji, podvlaèeæi tu rijeè, »pjesnik«. U glavama mnogih »pjesnik« pokriva i donekle opravdava izvjesna divljanja misli i izvjesne bravure stava. Pjesnik nema utjecaja u dru�tvu - pa za�to mu se onda ne bi dopustilo i poneko zastranjenje? Tim vi�e �to æe to zastranjenje poslu�iti vlasti kao samodopadan dokaz za »slobodu mi�ljenja«.U to vrijeme je i parapsihologija bila reakcionarna, kamoli pak mistièna iskustva i dijamantne ljubavi. Portret indijske civilizacije u »Hiljadu lotosa« prebrojavao je medu èitateljstvom potencijalne i ostvarene neskladnike s »na�om stvarno�æu« i sve one koji su poèeli oèijukati s Bogom kroz prozorèiæ egzotiènih kultura i kultova. Spremalo se veæ drugo izdanje. No ono �to sam i kako sam pisala o »faraonu« bilo je u daleko veæem skrenuæu od odobrene slike svijeta. Ne znam kako bih ga oslovljavala da je bilo dozvoljeno voditi javnu ljubav s njim � da li drukèije nego osobnom zamjenicom Ti? Ti je bila rijeè pogodna kao skrivaèica, naroèito u ljubavnoj poeziji. Ali i kao naèin prepoznavanja Ljubavi u svim njenim, i zemnim i nezemnim56oblicima. Da je bogoljubivost i bila javno dozvoljena, mislim da bih uvijek govorila Ti onome �to je, usprkos velièanstvu i neizmjerju, bilo maleno kao srce.Relja je vjerojatno patio zato �to sam morala voljeti Boga ovako nejavno, �to sam Isusa zvala »mali djeèak koji je jako jako dobar« i �to sam omalova�avala surogat za bo�iènu èariju, Djeda Mraza. Oko bo�iènog drvca uvijek su izbijali sukobi. Èesto sam bila u nedoumici: reæi ili pre�utjeti? S jedne sam se strane pla�ila da ga ne osiroma�im i da �utnjom ne sparu�im njegov dar za mistiènu, poetiènu i intuitivnu misao. Najveæa usluga koju èovjek mo�e uèiniti bli�njemu jest da otkoèi u njemu duhovni uzlet. I zato su majke nezamjenjivo �tetne ili blagotvorne po naciju, kulturu i civilizaciju. S druge strane, bojala sam se da u njemu ne izazovem sukob za koji nije dorastao: da zemlja i nebo, to jest ciko koji svira zemlju i majka koja ljulja nebo ne odu u njemu svatko na svoju stranu, a on sam da ne ostane trajno visiti u praznini. I zbog tog dvostrukog straha ostala sam i ja viseæi kao èardak izmeðu �utnje i govora: niti sam uspjela ne reæi, niti sam uspjela reæi do kraja.U dnevniku sam najvi�e pisala o Relji. Kad bi me o�inuo kakvim otkriæem koje ni od koga nije mogao èuti, kad bi duboko stvarna jantra, utisnuta u aka� du�e isplivala na povr�inu u nekom uzgrednom razgovoru, nehotice, naæulila bih u�i i pozorno pratila �to je govorio, a kasnije bih zapisala. Jednom, opona�ajuæi uzlijetanje aviona, sjetio se da je sanjao o letenju.»O da, sanjao je«, govorio je nehajno, zabavljen svojim imaginarnim uzleti�tem na kuhinjskom stolu. »Samo, dok je letio, ne�to ga je potezalo na uzici, kao psiæa.«»Zaista?« pitala sam �to sam mogla ravnodu�nije, a u ime svih onih koji su èitali ili æe èitati izvantjelesne bedekere, od tibetanskog i staroegipatskog, pa do izvje�taja o spontanim astralnim izletima, ukljuèujuæi i onaj Jungov.»A gdje si bio vezan?«»Ovdje«, pokazao je rukom iza vrata, neodreðeno. »Onako kao psiæ. Povuklo ga je dolje.«Na propisnom mjestu, uistinu: srebrna vrpca vezana je za �iju, odnosno za medullu oblongatu. Jogananda je to mjesto nazvao »Bo�ja usta«.I tako je Relja izbacivao slike ezoteriènih tradicija, usput, igrajuæi se, smatrajuæi valjda da to spada u svaèiju svakodnevicu. Govorio je a da nije znao, o èarji lingi, odnosno o ka-u, odnosno o eteriènom dvojniku koji je famoznom srebrnom vrpcom vezan za medullu oblongatu. »Potezanje kao na uzici« u njegovu noænom letu slagalo se s do�ivljajima svih uzlijetaèa koji su bili ispaljeni u astralni svemir najèe�æe u vrijeme neke nesreæe ili u blizini smrti, najrjeðe pak ovako spontano. Svi su tvrdili da su prije »povratka« osjetili trzaj »uzice« u predjelu �ije, poslije èega bi slijedio strmoglavi pad u tjelesnu svijest. Tako sam, unutar dvodimenzionalnog Novog Beograda ronila u djeèji bunar koji se spu�tao u dubinu istoènjaèkog neba.Za to vrijeme Igor se igrao vedar i laga�an. Njegovi vr�njaci, tro-i--èetverogodi�njaci, oblijetali su oko njega mameæi ga na igru. Igor je ovu Tiavalu na sebe podnosio dobrodu�no; u njemu je �ivjela samostojnost koja nije tra�ila nièiju podr�ku. A djecu je upravo to privlaèilo k njemu. Kad bi mu se prohtjelo igre, Igor se u nju ukljuèivao bez obzira na svoj ili tuði uzrast. Njegova zdu�nost nije bila napeta kao Reljina, veæ vrlo opu�tena - i klonula igra bi �ivnula kad bi on stupio na popri�te. Isto tako iznenada kao �to je57

ulazio u igru, Igor bi je napu�tao, lak i samodostatan, s izrazom kao da je odradio uslugu drugoj djeci. Kao da je u sebi imao golemo iskustvo koje je provirivalo samo zato da bi imenovalo stvari koje veæ u sebi posjeduje. Relja je zadivljeno promatrao Igorove igre. *»Je li braco napravljen ili je pravi?« pitao bi. Èesto me to pitao. Tra�io je razuvjerenje da se braco neæe pokvariti i izdati kao neka igraèka, da neæe i�èeznuti kao �to su i�èeznulotac i majka kad se on, Relja, na�ao sam u bolnici i kad je, ostavljen, posumnjao u istinitost oèeva i majèina postojanja. I sa zahvalno�æu, nje�no�æu, ponavljao bi:»Pravi je ...« ,Igora smo svi smatrali malim Sanchom. Vodio je raèuna o sitnicamaJU usporedbi sa starijim bratom koji je vazda lunjao kroz oblake, Igor jeizgledao glinen i nezakuèast. Bolest, kao dogovoren signal, pokucala je nL|vrata njegova pravog lika.VAN A, TARAJednoga dana telefonirao je umiljati glas iz Zagreba. Povod: »Hiljadi* lotosa«. Glas je kazao da se zove Vana Jakiæ i da æe uskoro doputovati u Beograd.Sastali smo se kod Jasmine Puljo u veæem dru�tvu. Vana, njezin lik, glas pokret, naèin �ivota, sve je pjevalo onaj Tagorov stih: »Obna�ila sam svoji �ivot s kraja na kraj, tebi na oèi, ne zatajiv�i ni�ta, ne zadr�av�i ni�ta. Zbogj toga me ne zna�.« Obujmila bi èovjekajim smije�kom koji nije znao zaj mjeru i nije èekao na uzvrat. Ulazila je u oèi pogledom koji je bio kaoj beskrajno otvaranje vrata. Njezina je samozataja bila agresivna, njezinoj davanje �okantno. A opet, ma koliko se drugima pru�ala i poklanjala, bila je; nedosti�na kao crkva na prevrletnoj litici. ]Neki iz dru�tva �aptom su je ogovarali: »Vana je malo previ�e misi-; onarka, malo previ�e u oblacima. Vana bi morala malo vi�e misliti o tome da! zavr�i nekakav konkretan studij, umjesto tog njenog budizma. Ona, na kraja, krajeva, vi�e nije u cvijetu mladosti...«Bila je najveæi praktièki znalac budistièke mahajane. Daleko na Cevlonu �ivio je Veljaèiæ, u samotnièkom zadubljenju u sebe i u knjige; ovdje meðu! nama kretala se Tara od krvi i mesa, u samoæi koja se zvala mno�tvo,; u zadubljenosti koja se zvala sudjelovanje. Vana nas nije �eljela pokrstiti; ona] nas je samo na pravi naèin voljela.1 j1 Bila je dijete talijanske plemkinje i prizrenskog suca. Roðena je u poku�aju oèuvanja] braka, premo�æenja razlike; i ostala zbog toga s imenom Vana, uzaludna. Za vrijeme rataj upoznala je glad, zbjegove, seljakanje, gubitak oca, imovine, domovine. Poslije rata �ivjela jei u Prizrenu, Beogradu, Zadru, Edinburghu i Zagrebu; bila je skojevka i èlanica Partije. studirala; je i radila, udala se i razvela, nosila dinamit i revolucionarne letke do granice �panjolske, bila; kuæna pomoænica, prodavala haljine u Londonu »sujetnim i nesreænim �enama«, i cijelo to; vrijeme je patila zbog svoga nesklada sa svijetom. Kasnije joj je majka rekla: »Pla�ili smo se da si: ozbiljno bolesna. Hteli smo te voditi lekaru.« Jedne veèeri, na predavanju u nekoj londonskoj' �koli, srela je reèenicu koja ju je o�inula poput bièa svjetlosti: »Ako �eli� tra�iti Buddh akoi �eli� spoznati Buddhu, okreni se vlastitoj prirodi.« Povikala je: »Tko je to rekao, molim Vas?«: Takoje njezina ljubav dobila ime. \�ivjela je i dalje sama i èinilo joj se da æe svojim gorkim zanosom prosvrdlati tvrdi oklop: privida. Njezina samoæa i njezina pronicanja, njezina spremnost da umre i da �ivi nisu nalikovali i na bajku: bili su bajka, i zato su svakom izgledali èudno, sumnjivo, u najboljem sluèaju! otkvaèeno od »realnosti«. Vana je �ivjela u Londonu kao Rilkeov Malte u Parizu: bila je;58Izmeðu nje i mene �ivio je sastavni veznik � spoj izmeðu èuda i èuðenja, izmeðu vode i �eðe.Slijedeæeg jutra Vanu su dovezli do desetog ulaza u Ulici Pari�ke komune. Kad je u�la u salon, zastala je kao gromom pogoðena, a onda joj briznu�e suze: ugledala je Taru. Do tjemena je bila uronjena u kult Tare milosrdnice. Toga jutra kazala mi je Tarinu mantru i pokazala mi tehniku priproste, poèetnièke pranajame.Vana je jednako primala u sebe Radivoja, djecu, Novku, Davora, Mamu, prijatelje, susjede. Iskreno sam joj se divila, poistovjeæujuæi je s Tarom, a kad je ona odluèno

odbila takvo poistovjeæenje, divila sam se njezinoj �elji da ne bude nièije bo�anstvo.»Ti si moj guru«, rekla sam joj poslije zajednièke meditacije u njezinu malom stanu u zagrebaèkom predgraðu.»Ne«, blago i odluèno je otklonila. »Ja nisam tvoj guru, ja sam samo tvoj duhovni prijatelj.« I jednom kasnije, u pismu, sjetno: »�elela bih da me smanji� na prirodnu velièinu, jer me od tvojih visina vrtoglavica hvata... Ne projektuj na mene, kao �to si to na Tari uèinila, sopstvene nadzemaljske dra�esti.«Poslije Vanina odlaska svako sam veèe sjedala podno Tarina kipa, otkucavajuæi u sebi mantru i prateæi je dahom. Novi Beograd je u to vrijeme veæ bio sigurnosno poga�en. �arko sam �eljela da se stopim s Tarom, da prodrem u moæni, slobodni predio vlastitog biæa. Jedne veèeri ritam mantre poèeo mi je vrtlo�iti svijest, srce mi stade bubnjati, glava kolutati, disala sam sve kraæe i èinilo mi se da æu umrijeti. Zaustavih tad u sebi spiralu mantre i procvilih put svog gurua Jukte�vara. Sutradan sam telefonirala Vani.»Tako dakle«, reèe ona. »�uri ti se u raj. Ne veruje� mi da æe� pre stiæi ako ide� polako. Ovapotepsti i uganuti nogu.«Radilo se o tome da nisam »radila« sporim ritmom koji mi je bila zadala.»Remek djelo!« povikala je Azra kad je u�la u salon. Poèela je zatim iz Tarina lika izvlaèiti njezinu navodnu zlosrdnu prirodu, izazivala je u sebi neki sumnjiv strah, a onda je, neoèekivano, osjetila strujni udarac u predjelu pleksusa, u visini èetvrte èakre. Od tog udarca je posrnula.»�ta to znaèi?« pitale smo Vanu kad se Azra malo oporavila od tog stvarnog ili umi�ljenog udarca.»Tara je samo ogledalo«, suæutno je kazala Vana. »To �to joj dajete, ona vam vraæa. Tara je èist ekran. Vi bacate sliku.«ultrazvuèna trublja u potrazi za vremenom pro�irenog sluha. Svjetlost se jo� jednom poèela pomaljati s Istoka, obasjavajuæi Evropu s leða. U toj svjetlosti neke su stvari na trenutak postajale èujne, na trenutak ozvuèavale prostor oko sebe. S tom svjetlo�æu nije se moglo �ivjeti napola. Vana je ostajala satima u dosluhu s njom, zaboravljajuæi hranu i san.Potom se zbio susret s guruom Trung-pom, rimpocheom i jedanaestim tulkuom. On je zauzdao njezin plamen kojim je htjela sve i odmah i bez ostatka; bio je mlaði od nje, ali ju je oèinski uèio odricanju koje se za nju zvalo umjerenost. Naposljetku, poslije desetak godina, Trung-pa se pretvorio u happvmana, vjeèito nasmijanoga trbonju koji je osnovao institut Naropa u Coloradu, gdje su odabrani dolazili da doktoriraju. A Vana je i dalje ostala potucalo s neizmjernom ljubavlju prema bezimenim patnicima. Radila je u prihvatili�tu Majke Tereze i u tibetanskoj bolnici u Dharmasali; no to se dogaðalo kasnije. Èasovito je studirala indologiju na Zagrebaèkom sveuèili�tu da bi, kako je rekla, »vratila stare dugove« i uèinila majci po volji.59GOST 1jU Reljinim snovima osovio se u to vrijeme jedan tajanstveni lik: Gost. j Relja ga je tako nazivao. Gost je uvijek �utio. �utke je dolazio. �utke je pioj kavu s majkom i ocem. �utke je odlazio. Relji se to nije svidjelo. iOnda, jedne noæi, Gost je skinuo masku i pokazao tko je. Za vrijeme veèere Relja æe iznenada: i»Relja ti neæe dati da umre�. On æe te èvrsto dr�ati za ruku, kao onda i u snu.« i»U kojem snu?« f»Pa u onom, zna�. Kad je do�ao Gost. Gost je htio da te odvede, a Relja te èvrsto dr�ao za ruku, vidi� ovako... i onda, kad se tako èvrsto dr�i, ne i mo�e se umrijeti.« iTako dakle. Gost je dolazio da bi nekoga odveo. Pripremao nas je za to ¦ svojom �utnjom, svojim uèestalim pohodima. Poku�ao je odvesti mene. Relja i mu nije dao. \

Ubrzo potom, s proljeæa 1972. procurile su u Jugoslaviju velike boginje. | Beogradom su krenuli valovi straha i kojekakvih vijesti. Cijepili smo se kod i Miga u zavodu u Ulici 29. novembra. Udobno je bilo osloniti se na osobu: kakva je bila taj Ra�in roðak. Migo je bio strahovito dobronamjeran,! euforièno aktivan, sa �ivotopisom od ekstravertiranih i neobiènih sekvenci] koje su izvirale iz njega hrpimice i bez predumi�ljaja. \Naprasne situacije bile su krojene po Migovoj mjeri. Smjesta bi se i pretvarao u jato koje je zujalo, strijeljalo i vazda pogaðalo cilj. !Na Igorovu licu pomalja�e se dvije, tri crvene mrljice. Prsti Gosta? Okrenula sam se k Tari i pro�aptala molitvu: »Ti...« ¦Poslije je dobavljen ruski gamaglobulin i cjepivo. I sve je bilo zaborav-j ljeno. Ta kako bi se i�ta moglo dogoditi onima koje volim? Bolest, nesreæa, i smrt, to se dogaða drugima. , \Toga ljeta odluèili smo se za trodjelno ljetovanje. Najprije æu ja s djecom I u Herceg-Novi, potom æemo se svi naæi u Gackom, a poslije æemo Radivoje, j Mama i ja na put po Italiji i �vicarskoj. jHotel Riviera bio je pretrpan. Stigli smo kasno u noæ. Miris mora ' zapahnuo nas je kroz blistavi, svileni mrak. Sutradan nam se pridru�ila Azra. jOPIPAVANJEUbrzo po dolasku, pri presvlaèenju, primijetila sam na Igorovoj lijevoj preponi malo ispupèenje. Pod prstima je skakutalo. Nazvali smo ga »kuglica«, da bi zvuèalo pitomije.Sutradan smo se brodiæem odvezli u Herceg-Novi, u potrazi za ambulantom. S vrha brijega prosuo se slap stuba. Ambulanta je bila na vrhu. Mlad lijeènik, znojan i mrzovoljan, reèe mi da je to reakcija �ljezdanog tkiva na posjekotinu na nozi. Ali posjekotine nije bilo.»Od èega je to?« pitala sam.Lijeènik me pogledao s oèitim umorom.»Od posjekotine.«»Ali posjekotine nema.«»Bila je.«60Narednih dana kuglica nije spla�njavala, ali nije ni bubrila. Kadgod bih ga presvlaèila, pomislila bih: »Valjda je ono nestalo.« No »ono« je i dalje plivalo pod prstima, izazivajuæi u meni potmuo nemir. Ipak, mislila sam, da je ne�to opasno, Igor bi se drukèije osjeæao. Dokle god se on tako dobro osjeæa, neæu misliti na kuglicu.Ali mislila sam.U Gackom su nam lijeènici kazali da je �lijezda buknula zbog neke infekcije i da joj treba ne�to vi�e vremena da se smiri. Dok Igor dobro jede sve je u redu.Imali smo dva raznorodna meðusobno udaljena porodièna krila: gacko i zagrebaèko. Oba razdragana nad na�om mezalijansom, razmahana nad na�im �arenim gnijezdom, oba spremna na ustupke i ustuke u shvaæanju i ophoðenju s novim licem. Snaha Hrvatica, Zagrepèanka, k tome knji�evnica, tko je to jo� èuo i vidio u Gackom? Da, postojala je jo� jedna takva rijetkost, no ona se malo kad pojavljivala: Nives Kurtoviæ, slikarica. One godine kad smo se vjenèali i kad smo prvi put zajedno doputovali u Gacko, rodbina je silazila s planina, kuljala iz okolnih sela i gradiæa; neki, raseljenici, dolazili su iz Vojvodine i Srijema, neki iz Nevesinja i Sarajeva. Mnogi od njih na putu prema oèevim i djedovim sjenoko�ama, po Èemernu, Miholjaèama i Bode�i�tima: poneki na putu prema moru. I za jedne i za druge Gacko je bilo veliko slijevali�te. Pritoke i uvirci brojne porodice koja se raèvala u Ðurièiæe, Petkoviæe i Zirojeviæe punili su kuæu od jutra do veèeri. Povazdan sam sjedila u kuæi kao u izlogu: bila sam zagledana, mjerkana, vagana, jer to je konaèno bila dugo oèekivana nevjesta njihova vilovnog Radoja, njega koji se vatrometno vinuo u svijet »vlasti« i o kojemu su se prenosile prièe nadjenute lokalnim ponosom i patosom, naroèito ona o njegove èetiri godine ratovanja i osam odlikovanja, i o tome kako je izronio iz rata kao kapetan, a bilo mu je svega devetnaest godina. A onda, taj Radoje je umio ðavoljati sa �enama, putovati po svijetu i biti odan majci i sestri, i sve se to izuzetno cijenilo u Gackom, a ako je bio prijek i netrpeljiv u raspravama, ako je volio propisivati obrasce mi�ljenja i �ivljenja, to mu se odbijalo na mu�kost i snagu. Kakva bi dakle morala biti i kako izgle

dati nevjesta toga i takvoga Radoja? Pritoke i uvirci s planina i ravnica odnosili su sobom sliku, pokrivenu cvijeæem rijeèi i dobrih �elja; znanci i rodbina mo�da su bili razoèarani izborom, no svakako su bili razdragani dogaðajem. Jer dogaðaj je bio va�an: dogaðaj se nije smio izjaloviti: i svatko tko je omoguæio da se dogaðaj zbude, bio je po�eljan i dobrodo�ao. Po�to sam ja bila ta pomoæu koje se zbilo Radivojevo braèno sidrenje, znaèaj toga èina dobrano je popunio �upljine i manjkavosti koje su zapa�ali na meni osobno. Radivojevi roditelji i sestra sijali su od zadovoljstva i to su ne�tedimice pokazivali. Osim obrednog, imali su jo� jedan mjeraè. Taj mjeraè je bio sam Radivoje. Gledali su Radivoja i, vidjev�i ga ispunjena, saznali su o meni ono najhitnije.U Zagrebu se o Radivoju na slièan naèin prosuðivalo: Radivoje je, naravno, divan, to se saznalo jo� iz fotografija i pisama iz Indije. Radivoje je drukèiji: on je Srbin, komunist i »na polo�aju«. Ali na�a Vesna se zagrizla u njega, a njoj je, hvala Bogu, vrijeme da se »smiri«. Po�to smo i Radivoje i ja bili svojedobno zagazili u brak, nepromi�ljeno, oba su porodièna krila stra�arila nad ovom novom zajednicom, vje�bajuæi se u odricanju od svoje predrasude o tome kako bi morao izgledati �ivotni suputnik njihovoga sina i kæeri.Stoga je bilo lako, gotovo prirodno, opustiti se u Gackom. Nikakva61prijetnja nije mogla kroz obruè onolike pa�nje. Ostavili smo djecu kod Radojke i Novke i uputili se magistralom na sjever. Poslije dva dana nal rijeèkom kolodvoru izroni Mamino vedro lice iz putnièke gu�ve. Istoga èasai krenuli smo put Trsta i Venecije.Kad smo se vratili, najprije smo upitali:»Je li kuglica nestala?«Ustanovilo se da nije. Kupajuæi Igora zapazila sam da se poveæala, ali samj kazala:»Ista je.«Gledajuæi Igorov smije�ak i igru, mislila sam:»Nemoguæe. Kakva opasnost mo�e k njemu u blizinu? Ako je netko pretplaæen na bol, to je Relja.«Preostalih nekoliko dana ljetovanja poèela sam iz vrebaèke busije brojiti, Igorove zalogaje: trèala sam za njim sa �alicom kakaoa, a on je vragoljasto izmicao. i»Gogi«, rekao je Vlado svojim tvrdim glasom, nje�no. i»Gogi, popij kakao.« iAli Gogi nije popio. Nije ni ruèao kako valja. Uveèe je premetao pol tanjuru, birkajuæi najsitnije zalogaje. Gataèki pedijatar tada reèe da u Beo-1 gradu �to prije napravimo biopsiju kuglice - vi�e zbog na�eg rastereæenja, 1 dodao je, nego zbog neke druge potrebe. Kad smo kretali iz Gackoga^ Gogijevo lice uèini mi se jedva primjetno zapahnuto �utilom, naroèito oko! nosa. Kao da je neki daleki pelud popra�io nos i usne �koljke. Za vrijeme^ vo�nje je povraæao. Govorila sam da je to zbog njegova poznatog nepodno�e- -i nja zavojitih puteva. Mada Igor prije toga nikada nije povraæao. ]DALJNJE OPIPAVANJE 1Po dolasku u Novi Beograd s olak�anjem sam doèekala udjenuæei u rutinu. Narednog jutra Radivoje je krenuo na posao, a ja sam navalila na i usisivaè i samoposlugu. Shvatila sam za�to se ljudi prepu�taju koloteèini: ona i je kao osiguravajuæa polica, potvrda da se ne mo�e dogoditi ni�ta izuzetno � � ni izuzetna sreæa, ali ni izuzetna nevolja. Kanta za smeæe, budilica, sve je ; bilo na svom umirujuæem mjestu.Uputila sam se s Igorom i Reljom u Dom zdravlja. Od na�e ulice do i Doma zdravlja hodalo se otprilike petnaest minuta. Negdje na pola puta Igor stade. Nije ni�ta obja�njavao, nije se tu�io, nije molio; jednostavno je odbio ¦ da hoda, kao spravica kojoj je ne�to upalo meðu zupèanike. Shvatila sam da ¦ ga boli lijeva noga, ona u èijoj je preponi iskoèila kuglica. Odgodila sam svoju j reakciju straha i donijela Igora �aleæi se i pjevu�eæi u ordinaciju primarijusa dri Zdenke Martinèiæ. ;Kad smo do�li na red prvo je pregledala Relju. I opet sam osjetila da se zaklanjam za tu najobièniju od svih slika: majka na povratku s ljetovanja i na poèetku �kolske

godine dolazi na lijeènièki pregled s djecom. To je to. ] Uhodani pokreti, kartoni, uredna evidencija, kontrola cijepljenja - kakvo se zlo mo�e promigoljiti mimo takve stra�e? Ali kad je Igor do�ao na red to se \ jamstvo pokazalo tankim i ranjivim. ;Ne govoreæi ni�ta meni, lijeènica se obrati sestri, pouèljivo: I»Opipajte, pogledajte kako je pomièno.« \Bolnièarka je opipavala, bez rijeèi. i62Lijeènica joj je oèito pokazala ne�to nesvakida�nje, ne�to �to treba zapamtiti prstima, i kad se pojavi, gotovo ru�no iskoristiti priliku za praktiènu obuku.»Pa �to ako je pomièno?« pitala sam.Njih dvije ne�to su mrmljale jednoslo�nim rijeèima i kao da me nisu èule, kao da se radilo o neèemu u �to se ja nemam prava mije�ati.Oblaèila sam Igora, bespomoæno.»Sto je to?« pitala sam ponovo, nadajuæi se da æe se èinjenica pomiènosti prevesti u ne�to bezazleno. Jo� uvijek je bilo nade da se teren obiènosti ispod nas ne uru�i.»To najvjerojatnije nije ni�ta«, reèe lijeènica ispisujuæi uputnicu za hematologa.Do�av�i kuæi, telefonirala sam Migu. Svi roðaci, prijatelji i znanci telefonirali su Migu kadgod je ne�to negdje za�kripalo: od zububolje do produljenja vozaèke dozvole. Migo bi vazda iznalazio rje�enje. Oèekivala sam da svojim agresivnim optimizmom rastjera maglovitu prijetnju koju je u na� �ivot unijela ta mala ispupèina na Igorovoj preponi. Miga nisam raèunala medu struènjake, veæ meðu èarobnjake.Migo je opipao »kuglicu« i rekao vedrim, èvrstim glasom:»To je limfadenom.«»Kako zna� da tkivo nije maligno?« upitah oèekujuæi da Migo iz rukava izvadi neki neoboriv dokaz. »Martinèiæka mi je dala uputnicu za hematologa.«»Nema veze«, reèe Migo majestetièno. »Ali za va�e umirenje dovest æu poslijepodne jednog prijatelja, djeèjeg kirurga. Taj se razumije u �lijezde.«Popodne se opet opipavala kuglica. Prijatelj, dr Lukaè, bio je dobronamjeran, ali neodreðen. Razgovaralo se o moguæim uzroènicima. Svesrdno sam se trudila da naðem nekog neopasnog krivca. Sjetila sam se kairskih boljki crijeva i Walyjevih paljbi barbiturata s lelujavim imenom. Kad sam to ponudila, Migo se isto tako zdu�no stavio na stranu nepoznata egipatskog nametnika. Vidjev�i to, lecnula sam se: Migo se, znaèi, borio da iznaðe neki drugi uzrok, drukèiji od onoga koji nam je svima bio na umu. Bio je jednako neoboru�an. Odluèismo poslati brzojav Walyju.Relja nas je iznenadio. Istupio je iz svoje plahosti rekav�i dru Lukaèu:»Izlijeèite, molim Vas, moga brata.«»Kuglica« se i njemu bila ugnijezdila u glavi: pomno je pratio razvoj dogaðaja.Onda se Radivoje zbrzi u napad. Poèe telefoniranje, bitka da se izvjesni ljudi pronaðu u kuæi, u klubovima, uredima. Rezultat toga lova bija�e na� ulazak slijedeæega ranoga jutra, 5. rujna, u ta�ti ured samoga vrhovnog oca Papa.SUBOTA, NEDJELJAI on je, naravno, opipao kuglicu, i potom nas uputio kod jo� jednog vrhovnika, profesora Radojièiæa.Profesor, po èinu pukovnik, bio je star, visok i vitak, s agresivnim obrvama; govorio je odrje�ito i trpko. Igoru su uzeli krv za analizu. Tada je i profesor opipao kuglicu. Reèe:»Ja æu uzeti samo dve kapi za analizu, razumete...«63»Razumijem«, rekli smo Radivoje i ja, ne razumijevajuæi. Razumjeli srni kad se pribli�io s dugaèkom iglom. Poèeli smo ubrzano sipati rijeèi po Igoru govoreæi mu da æe ga samo malo bocnuti, neæe ga boljeti, itd. Ali kad j Radojièiæ zabio iglu u kuglicu, Igor je kriknuo zaèuðeno i uvrijeðeno Stenjanje i vrisak izlazili su iz njega kao ne�to njemu strano, ne�to �to i njeg samoga zaprepa�tava.»Toliki deèak pa plaèe?« Nekoliko je puta Radojièiæ ponavljao tu reèe nièu: reèenica je htjelataviti Igora u drugi odnos prema vlastitom plaèu Ali je glas bio bez nje�nosti. Upla�en tim glasom Igor u�uti.»Doðite sutra po rezultat«, reèe i uzvije obrvama.Rezultat se pokazao nedoreèen. Radojièiæ izjavi da ne mo�e biti ni u �t siguran dok se ne

izvadi kosna sr�. Naruèio nas je sutradan u isto rano jutroIgora smo sad stalno nosili, jer je bivao sve umorniji. Gu�va oko kuglic ga je oneraspolo�ila, mada se i dalje strpljivo prepu�tao pregledima. Mig reèe da je postupak vaðenja kosne sr�i »èas posla«. On i ja smo polegli Igor na le�aj. Èvrsto smo ga dr�ali, dok jeadojièiæ s prilièno debelim bu�i lom zaronio u Igorov bok. Igor je bolno i prestravljeno jaukao - opet se dc gaðalo ne�to �to je bilo u posvema�njem neskladu s njegovom æuc i s cijelim vedrim nacrtom zbivanja oko njega. Osjeæala sam pod rukam kako mu odjeæa postaje vla�na. Gledala sam s koliko snage profesorova ruk priti�æe na bu�ilo, te su mu zglobovi pobijelili. Èinilo mi se da èujem cv kosti. ¦Naposljetku se na vrhu �upljeg bu�ila pokaza crvenkasta pjena kosri srèike. Br�e bolje natako�e plastièno sisalo. Polagani pokret usisavanj povuèe crvenkastu pjenu u plastiènu epruvetu. U toj tajanstvenoj i dragocje noj supstanciji koja je bljuznula na svjetlo dana iz dubokoslojne i zapeèaæen tame Igorova tijela bio je sadr�an odgovor na na�e pitanje. Radojièiæ, neku umoran i naheren od kièmobolje, naglim pokretom izvuèe bu�ilo iz bokæ odvoji epruvetu i preda je laborantu.»Doðite za jedan èas.«Igor i ja smo se odvezli kuæi. �eljeli smo samo malo odaha od bolnièko u�asa: skloniti se u na� deseti ulaz, na na� sedmi kat i ostati iza vrata skutren neprimijeæeni, zaboravljeni od Radojièiæa i od svega �to nosi bijelu bolnièk halju. No nismo tako dugo ostali: uskoro se pojavi�e Migo i Radivoj« unezvijereni. ;Iz njih su ispadali otkrhci reèenica: *»On je lud... bolestan... pobjegao je, nije smio da nam pogled u oèi...«Kao da se demontirao zdrav razum pa su poèeli ispadati, neredorr zavrtnji i zupci. Ispostavilo se da se izmeðu njih trojice odvijao neki razgovc kao u snu, i da se ni Radojièiæeva odrje�itost nije uspjela probiti do Migov i Radivojeve jave. Tokom tog razgovora èuo se jedan stra�an i nestvara zvuk: limfoblastièna leukemija.Odjednom smo se svi na�li u istom paranoiènom mraku: krivili sm Radojièiæa za grubost, za podvalu, za leukemiju. Migo je gorljivo dokaziva da je »stari« veæ odavno zaslu�io mirovinu i da bi se valjalo obratiti mlaðei struènjaku. Kakva leukemija! Oni nikada nisu èuli za egzotiène nametnik s Nila, ti starci. |Migo navali na telefon loveæi kroza nj dra Jovana Mièiæa, svog vr�njak i kolegu sa studija. Dr Mièiæ je bio endokrinolog i radio je u klinici ko64 \profesora Stanoja Stefanoviæa. Zakazan je sastanak u rano popodne u Migovu stanu.U isto vrijeme morala sam u �kolu, da porazgovorim o Reljinu upisu. Bilo je pro�lo tri sata. Stizale su �kode, volkswageni i fiæe s mu�evima, oèevima i sinovima, na manje-vi�e isti ruèak. Sve je izgledalo kao prije otkriæa kuglice. Samo topole pred kuæom nisu izdr�ale: veæ su zagazile u odlazno vrijeme.»Lo�e je«, reèe Radivoje umjesto pozdrava. Lice mu je bilo stegnuto poput pesti. U sobi su sjedili uozbiljeni Migo i zaplakana Sofija; dr Mièiæ je zadr�ao mir i èuvstvenu odvojenost sudskog vje�taka, pozvanog da svjedoèi a ne da sudjeluje. Njegov pravorijek bio je jo� pogubniji od Radojièiæeva. Po njemu je Igor bolovao od sarkoma takve zloæudne naravi da mu je preostalo svega dva, najvi�e tri mjeseca �ivota.»Tu nema leèenja«, govorio je Mièiæ odgovarajuæi na na�a nepostavljena pitanja. »Ova vrsta iderlo brzo. Ne vredi muèiti dete bilo kakvom terapijom.«Dr�ao je u rukama papire s nalazima krvi, tumorne tekuæine i kosne sr�i. Pokazivao ih je Migu.»Vidi� li? Ako je �« i on ispali lanac tajanstvenih rijeèi � »onda je i �« i zavr�i rafalom sli jednu od njih nismo poznavali. A u njima je bila osuda.Migo je klimao glavom, potvrdno. Na�a suluda nada da æe mlaði struènjak otkriti da se ne radi o leukemiji le�ala je pokopana pod nepoznatim rijeèima.No poslije Mièiæeva odlaska Migo je otkrio svoju staru energiju optimizma.»Tko ka�e da je to posljednja rijeè? Idemo kod profesora Stanoja Stefanoviæa. On je ...« I Migo prosu pregr�t zvonkih apozicija, meðu kojima su zazveèale i takve kao �to su »akademik«, »francuski ðak« i »nosilac ordena Legije èasti«.

»Stanoje«, ponovi Migo slavodobitno, »da, Stanoje ...«Bila je subota. Do Stanoja se nije moglo stiæi prije ponedjeljka. Ne�to se moralo poduzeti tokom dana�njeg popodneva i sutra�nje nedjelje. Okrenula sam se Radivoju i proustila:»Borka...«Borka je bila Borka Mariæ, travarica s nazivom èudotvorka. Jedne veèeri prije mnogo mjeseci, netko je nazvao telefonom, zabunom, i tra�io Borkin broj. To je bilo u vrijeme kad su otkrili tumor nadbubre�ne �lijezde kod Nevenke, kæeri Radivojeva kolege. Nevenka je bila dijete bistre i senzualne ljepote: put svijetla, zraèna, oèi neobiènoga, miloga sjaja, a usne i zubi blistavi. I ta Nevenka se jednog jutra probudila s nabreklim nogama. Poslije mnogih i bolnih ispitivanja zakljuèili su da ima zloæudni tumor na nadbubre�noj �lijezdi. Taj se tumor nije mogao operirati, a ni kemoterapija nije dolazila u obzir. I kad je potom do�la Marina iz Sarajeva zato jer je i njoj netko umirao od leukemije, i kad je spomenula Borku èudotvorku, travarica je zazvuèala kao rje�enje koje je netko namjestio. Martinoviæi su prona�li Borku i Nevenka je poèela piti njezine èajeve. Nitko se nije usudio utvrditi je li joj bolje, ali svi su govorili da joj mora biti bolje, jer te trave, zar ne, to je znanstveno neispitana èinjenica, ali èinjenica. Borka je stanovala u Subotici, a u odreðena doba godine putovala je po svoje trave u Crnu Goru, èekajuæi pun mjesec, proljetnu ki�u i sliène znakove. Jednom smo je Radivoje, Azra i ja posjetili u Subotici. Kuæa joj je mirisala po travama, u dvori�tu je bilaBrdo iznad oblaka65su�ara u kojoj su milijuni travki èekali da budu odvojeni, odabrani, odmj* reni, pomije�ani s drugima, sasu�eni ili samljeveni. Borka je bila krupna �en sa seljaèkim materinstvom u kretnjama. No u pogledu joj je svjetlucalo ne�t vrcavo i lukavo, zvjerinje. Prièala nam je kako se poèela baviti travarstvoi0 kojemu prije nije ni�ta znala. »Pomozi drugima, pa æu i ja tebi«, rekao j Glas dok je le�ala polomljene hrptenice poslije automobilskog sudar; »Ljudi, ima ne�to«, kazala je Borka gledajuæi nas ispod oka i pokazujui neodreðeno put neba. Azra i ja smo rekle »naravno« da je obodrim1 oslobodimo opreza. Ali Borki nije mnogo znaèilo na�e »naravno«. Za nju j Radivoje bio »ambasador« i ona je �eljela njegovo zeleno svjetlo za svoj misiju koja se svakoga èasa mogla svrstati medu zabranjene praznovjeria Dala nam je knjigu koju je o njoj napisao neki polupismeni novinar i u koj< su bili pobrojeni svi sluèajevi koje je navodno izlijeèila. Za Nevenku j s velikim uvjerenjem tvrdila da æe ozdraviti. Nevenka je umrla poslije godin dana, vjerno pijuæi èajeve i pareæi se u biljnim kupeljima. Kao odgovor moi razoèaranju nai�la je u novinama zahvala roditelja travarici Borki. Izlijeèi! im je kæer od neizljeèive bolesti za koju medicina nije ostavljala nade. ls struènjaci u �vicarskoj nisu ni�ta uspjeli. A evo, gle, Borka. Izrezala sam t zahvalu i dugo je nosila u novèarci.Ovo popodne izgovorila sam njezino ime kao da izgovaram formul spasa.»Kakva Borka?« pitao je Migo. I kad je èuo kakva, rekao je: i»Mani...«Ali ja sam gledala u Radivoja. Osjeæala sam vlastiti pogled kao napet uzicu kojom se èamac vuèe s obale u more. I Radivoje je osjetio da se u ovoi trenutku ne smije pogaðati ni s ideolo�kim ni sa znanstvenim predrasudama dugo i muèno ugraðivanim u sivu koru mozga, jer je mo�ebitni dobita daleko dragocjeniji od ikakve ideje ili sustava vrednovanja. Ovo je bi trenutak da se otvore vrata nepoznatim moguænostima: da se izgubi i dobije.»Dobro«, reèe tada Migo. »Kreæemo odmah.«Otputili su se na dugi put u Suboticu. Ja sam krenula kuæi. U glavi poèe listati stranice koje sam proèitala o èudesima i novim otkriæima, o iscjeljt njima, o astralnim spasilaèkim ekipama. Poèe�e u meni vrcati imena, naèin adrese. Neæe li ovo biti provjera po metodi vlastite ko�e? Je li taj »moj« svije samo tlapnja, ili æe stvarno i najopipljivije uæi u na� �ivot? To �to je Radivoj zvao mojom ludo�æu, sad je bilo prozvano da se doka�e ili da se izgubi s scene. Sve je odjednom stajalo na kocki, Radivojev tvrdokuhani materijal zam i moja metafizika. Gubitak bilo jednoga bilo drugoga bio bi ni�tava prema gubitku ili dobitku �ivota na�eg djeteta. Tlo se uzdrmalo najavljuju! korake pijane Hat-Hor; ali nije se moglo znati koji æe se stup na�e kuæ sru�iti: onaj koji dr�i za

plamtjelo nebo, ili onaj koji podupire raspjevan zemlju.Uveèer sam sjedila na uobièajenu mjestu � za kuhinjskim stolom. Sudje lovala sam u djeèjoj veèeri s prièom o Crvenkapici, najobiènijom od svi prièa. Nedosti�nom se sada èinila ona zajamèena i gvozdena obiènost, be oluja, besputica i brodoloma; kad bi se moglo uteæi u onaj novobeogradsl dan bez iznenaðenja, u kojemu grom udara na oznaèeno mjesto! Jeka tog groma veæ se potro�ila, i kakofonija je nadirala odasvud, topotom pobje; njela krda.Buduæi da sam se borila da saèuvam tragove stare koloteèine, vi�e sar66pa�nje poklanjala Reljinim zapitkivanjima i strahovanjima pred �kolom, nego Igorovim malim upletanjima. Nisam se usuðivala pokazati i�ta od one oèajnièke nje�nosti kojom sam ga u sebi okru�ila, da ne pukne brana razbora ako rukne bujica osjeæaja. A to bi zacijelo upozorilo Igora na nepoznati u�as koji je vrebao iza sutra�njeg ugla. Pa kad je poèeo cmizdriti zbog neke igraèke, ukorila sam ga. Mama je ovo moje pona�anje promatrala najprije kutom zbunjenog oka, a poslije razrogaèenim oèima prepasti. Kasnije mi je kazala:»Pomislila sam da si skrenula umom ...«Kasno u noæi vratili su se Radivoje i Migo sa zamotuljcima èajeva i s Borkinim pozdravima.Igor je nemirno spavao, znojio se i uzdisao. Oslu�kivala sam ga kao da oslu�kujem poruke zvijezde koja se udaljuje. Probdjela sam noæ hvatajuæi te signale, zovuæi ih, zaklinjuæi ih da se vrate. Sve je jo� uvijek nalikovalo na nehotiènu zabunu: jo� se uvijek mogao ispraviti smjer odlaska, suludni sunovratni smjer koji se tako lo�e slagao s Igorovim karakterom. Ako je netko bolovao od �elje za mijenom i nestankom, to je bio Relja. Igorova bolest izgledala je odvi�e nesporazumna s njegovim zadovoljstvom sa sobom i sa svijetom: toliko nesporazumna da se èinila nestvarnom.Ujutro u �est sati iskrala sam se iz postelje i pozvala telefonom Vanu u njezinu malom periferijskom gnijezdu. Vana! Ona mora da ima moæi koje mi nije pokazala. Ona mora da zna ljude koji znaju i mogu. Ali Vanin je umiljati glas klonuo u samilosni �apat kad sam je o tome upitala. Izgovorila je moje ime i onda pustila �utnji da mi ka�e da ona nije èudotvorka ni moænica, veæ samo osoba koja bi dala svoj �ivot za nas.»A tvoj Trung-pa?« pitala sam �udno. »Zar on nema nadnaravnih moæi? On mora da ih ima...«Nisam htjela da se sjetim Vaninih rijeèi o tome da su joj nadnaravne moæi sidhi ne samo nezanimljive, veæ i odbojne.»Ja nemam takvih veza«, reèe Vana tu�no. »Ali daj mi malo vremena da se setim svega �to znam, svih ljudi koji bi mogli pomoæi. Javit æu ti se.«Poslije pola sata javila se s popisom imena i adresa u Beogradu, Londonu, Parizu i Los Angelesu. Ali nitko od vlasnika imena nije bio iscjelitelj ni èudotvornik. Sve su to bili prvaci u svojoj struci, ili ljudi od utjecaja i znanja - no nitko znalac zaboravljenih umijeæa. Ona osjeti moje razoèaranje; takvu tugu osjetila je valjda Palunkova �ena kad je spoznala da ju je Palunko cijelo vrijeme dr�ao vilom i èarobnicom, a ona je samo umjela prièati divne prièe.»Slu�aj«, reèe blago no odluèno, »jednom si mu dala �ivot, ali to mora� uèiniti jo� jednom, saani ga vlastitom �ivotnom energijom. Ti mu mora� dati svoju snagu.«Nastavak na�ih razgovora odvijao se kroz pisma s drugih kontinenata. Kao da odgovara na moje jutro�nje razoèaranje, pisala mi je jednom iz Indije: »Volela bih da te mogu obradovati ve�æu o èoveku koji se rodio a nije umro, da ti mogu plesti pletenice koje nikada neæe postati bele; ali ne mogu. Smatra� me surovom dok ja plaèem - ne zato �to ti ne mogu dati ono �to nemam, veæ zato �to ti ne prihvata� ono od èega ne mogu za�tititi, ono od èega se ne mo�e uteæi...«Moja prijateljica mi je pru�ala prazne ruke kao simbol svoje gole istine. Plakala je kao da je majka, s tom razlikom �to je plakala nad svakim djetetom.»Ha!« uzviknuo je Migo ne�to kasnije. »Profesor Brkiæ, on, on!«5' 67IOdjurili smo u Grocku gdje je profesor, po Migu genij i èudakoviæ, �ivic plijeveæi svoje gredice i obrezujuæi svoje voæke. Dok smo tako jurili i verali s< po bre�uljcima raspitujuæi se za tajanstvenog profesora, potpaljivali smo s( osjeæajem da ne�to radimo protiv bolesti. Vinogradi i voænjaci bijahu ve< ote�ali. Brkiæa nismo na�li, ali smo zato

na�li jedan nevjerojatno dubol bunar. Igor, Relja i ja dovikivali smo u nj svoje lozinke, je�eæi se od crne uzane jeke koja je stizala odozdo, iz zemljina jednjaka. ¦»�to bi bilo da padnem unutra?« pitao je Igor nevino. »Da li bi me mogl izvuæi?«Toga smo nedjeljnog dana �ivjeli kao u staklenu zvonu: odijeljeni prozir nim zidom od juèera�njice i sutra�njice, trenutaèno ukapsulirani u pauzu.Igor je nesta�no zamicao za grmlje. Gledala sam ga i mislila pro�lonoæni misao: to je zamka. Nesporazum. Kako mo�e stra�ni leukosarkom klijat ispod ovog nesta�enja? Sad je �uti pelud po licu bio svima vidljiv, sjene poc oèima podsjeæale su na latice perunike, smije�ak je nekud problijedio a ruke do�le tanu�ne i prozirne. Igor se udaljavao sve br�e; njegov se odlazak zbivac pod ko�om, u krvi, raspr�eno, iz sata u sat odnosio je Igora put nezamislive sutuacije: one u kojoj ga vi�e neæemo vidjeti ni èuti.Te iste nedjelje sjedila sam za kuhinjskim stolom i pisala pismo veleèas nom Brovvnu u Toccou, gradiæ u Georgiji. Preda mnom je bio rasklopljer èasopis Fate, kupljen jo� u Kairu. U Fateu sam prvi put proèitala vijesi0 nehotiènu Baxterovu pokusu koji se poslije prozvao Baxterov uèinak U njemu sam takoðer proèitala izvje�taj o èovjeku iz malog amerièkog grade koji je »iznajmljivao« svoje tijelo obestijeljenim entitetima da bi kroza n lijeèili (najèe�æe) neizljeèive i dugogodi�nje bolesnike. U tu svrhu dobri posve neupuæeni u anatomiju i fiziologiju, sveæenik na�ao bi se u transnoir stanju, ili kako se to u Crnoj Gori ka�e, u stanju prosjenjenosti. Nac pru�enim tijelom bolesnika, iz Browna bi progovorili raznorazni glasovi. s razlièitim, vrlo karakteristiènim naglascima. Bolesnici, posve prisebni, kasnije su opisivali do�ivljaje za vrijeme »operacije«. Kroz Brovvna je kac kroz telefon govorila ekipa lijeènika, uvje�bani astralni ansambl raznih specijalnosti. Neki su glasovi bili vrlo zemaljski soèni. Ekipa bi najprije povukla astralno tijelo pacijenta malo iznad fizièkoga, pa je poslije pregleda1 meðusobnih konzultacija poèela na njemu vr�iti »popravke« koje æe fizièka replika spremno prihvatiti u toku narednih èetrdeset i osam sati apsolutnoj mirovanja. Za vrijeme postoperativnog nepomiènog le�anja astralni dio je slao zapovijesti u tjelesni. ¦Izvlaèenje astralnog dvojnika bolesnici su do�ivljavali kao blagu vrtoglavicu i pomaknutost iz uobièajena kuta gledanja. Ruke dobrog Brovvna letjele su nad tijelima kao graciozne, vje�te balerine, poslujuæi u nevidljivoj kirurgiji; ples ruku pratili su glasovi prodjeveni irskim psovkama, neki u dostojanstvenom kroju starinskoga narjeèja, neki duboki, grleni, neki pjevni, praskavi, smireni, nasmijani, gundavi. Veleèasni Brovvn, instrument eteriènoga operativnog tima, nije imao pojma �to se dogaða u zamraèenoj sobi. Ali bolesnici su redovito ozdravljivali.Intervencija nije uspijevala samo zbog dva razloga: prvi je bio nepo�tovanje odredbe o mirovanju poslije zahvata; drugi je bio karmièke prirode. Ako je bolesnik u prekretnom razdoblju poslije operacije tjelesno nemiran, on æe time ne samo onemoguæiti ozdravljenje, veæ æe izazvati pogor�icu prethodnog stanja. Zbog toga je neuspjeh lijeèenja djece, kako sam kasnije saznala, daleko nadma�ivao neuspjeh lijeèenja odraslih. Drugi razlog je bio slo�eniji68 'Ii njega je onostranska ekipa utvrðivala odmah pri pregledu, pa ako bi ga otkrila, odbijala je da primi bolesnika na lijeèenje. Taj drugi razlog se zvao karma. Jednom je neka �ena do�la s molbom da joj uklone katarakt. Duboki glas zagrobnog oftalmologa zazvuèao je odrje�ito: »Zao nam je, tu ne mo�emo ni�ta uèiniti. Sljepoæa je karmièka.«Veleèasni Brown je jednostavnim rijeèima opisao kako je tu sposobnost iznajmljivanja vlastitog tijela nauèio od indijanskog vraèa plemena Sioux, kojega je poznavao jo� kao dijete. Brown je tvrdio da je takav oblik lijeèenja bio uobièajen u civilizaciji Atlantide.Pi�uæi mu pismo osjeæala sam se kao pripadnik neke daleke planete koji sada �ivi u izgnanstvu, gdje se uopæe ne zna za postojanje dotiène planete. A ja sad pi�em bratu s toga zavièajnog nebeskog tijela, jezikom koji je u meni zaostao kao atavizam i koji nitko ne razumije osim takvih istih prognanika. Nitko oko mene nije imao pojma o èemu i kome pi�em. Ako mi William Brown odgovori potvrdno, naime, ako mi napi�e da doðem s Igorom na njegovu planetu, hoæe li Radivoje smoæi snage da mi vjeruje i da vjeruje neèemu �to njegova filozofija i ne sluti?

Uzdrhtala srca spustila sam pismo u po�tanski sanduèiæ. Vjerovala sam ali ne do kraja: vjera ne ovisi o iskustvu, ona je prediskustvena. Onaj nedovjerni dio tra�i dokaze i svjedoke. Radivoje je bio inkarnacija ove moje nedovje-rice. �udjela sam za dokazima da bi on vidio, shvatio, povjerovao: tada bi valjda i moj sumnjajuæi dio postao siguran.Iste te nedjelje na�la sam se nasamu s Tarom.»Tara, pomozi, odvrati taj udarac, a ja ti obeæajem da vi�e nikad neæu ...«NAREDNI TJEDANU ponedjeljak ujutro èetvoro nas naðosmo se opet u stra�noj èetvrti klinika, u zgradi gdje je bio smje�ten pedijatrijski odio. Profesor Stefanoviæ primio nas je ljubazno i suosjeæajno, ali oèito smo mu do�li u nevrijeme, jer je veæ jednom nogom bio u odlasku na godi�nji odmor. Pomno je pregledao Igora, opipavajuæi mu jetru i slezenu, loveæi pod ko�om �lijezde, i naravno, nje�no prstima ispitujuæi nabubrjelo tkivo u preponi. Pa�ljivo je prouèavao i nalaz kosne sr�i, biolizu i krvnu sliku.Htio je jo� jednom uzeti tekuæinu iz tumora, no vi�e je zamolio nego �to je zahtijevao.»Ne« rekla sam, »ne«, a to moje »ne« bilo je slièno njegovome tra�enju, bilo je vi�e molba negbrana. Igor je bio veæ suvi�e izmuèen.Profesor tada nagovijesti na� odlazak u Pariz, u kliniku profesora Jeana Bernarda, Stefanoviæeva kolege sa studija. Profesor Bernard, reko�e, najveæi je �ivi struènjak za leukemiju. Njegovi protokoli imaju najvi�e uspjeha. Tada jo� nismo znali da »uspjeh« ne znaèi izljeèenje, veæ samo povlaèenje simptoma, koji poslije neminovno brizgaju s novom snagom. Tek u veoma rijetkim i nepredvidljivim sluèajevima i�èezavaju trajno.Èinilo se da u Beogradu nitko ne lijeèi lumbalnim ubrizgavanjem i kobalt-nim zraèenjem, kao �to je lijeèio Bernard. No prije odlaska profesor je �elio slati tkivo tumora na histolo�ku analizu. Preporuèio nas je svojoj biv�oj uèenici, doktorici Stanimiroviæ. U djeèjoj klinici gdje je radila, trebalo se dogovoriti o operativnom zahvatu.mmmm.69Znalo se da posljednji pravorijek nije biopsija, teæ tkivna analiza. Jo� ostala u�ica od igle da se kroz nju provuèe tanahna moguænost da se tum< ubojica prevede u ne�to manje zloæudno. Definitivno se radilo o maligno tumoru, samo je bilo pitanje o kakvom, od kakve �estine i brzine �irenja.Ubrzo potom u�li smo s Igorom u èekaonicu djeèje klinike. Èekaonic dupkom puna, brujala je od tjeskobe. Radivoje uèini ono �to se ja ni�a usudila: poðe po doktoricu, mimo svakog reda, kartona i prijava. Doktoru se pojavi i povede Igora iza paravana. Ponovno pregledavanje, opipavanji crtanje pro�irene jetre masnom crvenom olovkom. Onda izmeðu nje i n; poèe�e prelijetati neka nedoreèena pitanja i odgovori. U toj nedoreèenoj ona siæu�na nada jo� nije uginula. Jedina odreðena toèka razgovora kretala i oko skora�nje operacije vaðenja tumora, koja æe se obaviti u kirur�koj odjelu iste zgrade.Poslije toga vratismo se Stefanoviæu. Lijeèenje kod njega nije dolazi] u obzir: on je primao djecu tek poslije navr�ene èetrnaeste godine. Predlaga je izvjesnog kirurga. Mi smo se slo�ili, jer nam je jedno ime znaèilo �l i drugo. Ali poslijepodne procuri vijest da na onoj istoj jutro�njoj klinici ra< kirurg Bumbiæ, Hercegovac. To �to je bio Hercegovac i jo� daleki poznani Miga i Radivoja odluèilo je na�im izborom. Utanaèeno je da æe se operaci] obaviti 11. rujna, u srijedu.U srijedu ujutro Igor i ja smo u�li u sobièak prvog kirur�kog odjela; biloj tijesno, dva su se kreveta gotovo doticala; ali bili smo sami. Igor je bi ustra�en: opet bolnica! Osim toga, on je veæ prozreo moju la�nu dobru volj i otkrio da su se najopasnije stvari dogaðale ba� tada kad sam ja pokazival nagla�enu bezbri�nost. Bila sam bespomoæna: suvremenoj medicini nisai istinski vjerovala, pogotovu kad se radi o krupnim poremeæajima. Znala sai da negdje u svijetu mora postojati neko drugo lijeèni�tvo, jedno koje ne lije' posljedice i simptome, veæ izravno pregovara s uzrocima. Akupunktura Piramidna energija u slu�bi lijeèenja? Reichove orgonske kutije? Otkriæ stanovitog Prioriea koji je uzbunio redove francuskih akademika? Filipina Tony Agpaoa? Gdje je sve to, kako do toga doæi? Ovdje smo eto zatvorei u bolnièki sobièak, iza zida sve je stajalo spremno i nije se smjelo gubi vrijeme. Morala sam se smatrati sretnom �to je sve i�lo tako brzo, �to sm primljeni, �to smo primljeni zajedno, jer sve su to uistinu i bile izuzetn povlastice. *Kroz stakleno okno na zidu provirivala su djeèja lica iz susjedne skupri sobe. Zav

idjeli su Igoru na prisutnosti majke. Èasna sestra im je objasnila d je to »te�ak sluèaj« i da je zbog toga majci dopu�teno da boravi u istoj sol s djetetom. Znati�eljno su promatrali Igora, tra�eæi znakove koji odaj »te�ak sluèaj«. Igor je tiho rekao:»Ka�i im da odu.« Zamolila sam djecu da vi�e ne zaviruju, zatvorila sai okno i sjela kraj Igora na krevet, èekajuæi.Uðe doktor Bumbiæ ohrabrujuæi nas svojom stalo�enom, dobrodu�no! pojavom. Bilo je mira i sporosti u njegovim kretnjama, �to mi je ulijevalo vi� povjerenja od zapete �ustrine njegovih kolega. Njegova krupna spodob ispunila je dobar dio sobice.»Uskoro æemo, uskoro«, reèe s polaganim smije�kom koji se �irio d zidova i potom dugo vraæao, kao voden-mre�ka do obale i natrag. Odlazeæ uputi nam jo� jedan razuvjeravajuæi pogled koji je jo� neko vrijeme traja poslije njega. Rekao je jednostavno: t»Ne bojte se.« j70 iIgoru sam objasnila da æe zaspati kad dobije injekciju; a kad se opet probudi, vi�e u njemu neæe biti kuglice. Sve ove novosti Igor je primao oprezno i dugo ih je �vakao u mislima da ih smek�a za gutanje. On je hrabro podnosio bol; ali je æutio da iza svake nove boli vreba jo� jedna, pa jo� jedna. Ta nasluæena povorka ga je iscrpljivala.Do�la je bolnièarka i dala mu injekciju. Polako se poèelo �iriti olovo Igorovim tijelom. Poèeo je tonuti: u�asavalo ga je �to me slabije vidi i èuje, �to samo s velikim naporom mo�e da me zovne. Posljednji pozivi zvuèali su utopljenièki, a ja sam se jo� dugo odazivala i kad su posvema utihnuli.Odvezli su ga u dvoranu. Kroz èasomice od�krinuta vrata ugledala sam sredi�nji snopat lik s bijelom maskom. Bumbiæ? Odjednom se pretvorio u ne�to nepoznato. Vrata su se potom zatvorila. Èuo se zvecaj metala. Neæe li Igor izroniti u polusvijest i do�ivjeti u�as kojega se kasnije neæe moæi sjetiti? Usprkos svojoj ustra�enosti pred bolnicom i njezinim zakonima, otvorila sam vrata i povirila. Igora nisam vidjela. Vidio se krupan zakrabuljen èovjek sa srebrnim klije�tima u gumenim rukama, ispod bljuzga jakog svjetla. Uokolo su stajali neki od sliènog plemena, kao obrednici oko �rtvenika koji se, potonuv�i meðu njih, nije vidio. Na tom �rtveniku le�alo je tijelo koje je onako arkanðelski vrcnulo iz moga tijela one noæi na Nilu, i zbog toga �to je vrcnulo iz mene, ono me nepovratno vezalo za sebe. A sad su zakrabuljenici tom tijelu ne�to radili s klije�tima i ja sam to morala po�tovati.U tom èasu iz najveæe krabulje izaðe glas koji, iako prosijan kroz tkaninu, prepoznadoh kao Bumbiæev.Kad su obesvije�tenog Igora polo�ili na krevet, Bumbiæ opet uðe u starom obliku i reèe mi:»Tokom operacije dao sam mu jo� jednu dozu narkoze.«Bila sam mu zahvalna: Igor dakle nije mogao isplivati u polusvijest.0 izvaðenu tkivu, blijedom, skvrèenom i pomalo hladetinastom, Bumbiæ reèe da æe ga smjesta poslati u vojnomedicinsku kliniku, u onkolo�ki institut1 na neko treæe mjesto. Ne reèe vi�e ni�ta. No Du�anka Tolpa, pedijatar i dobra znanica, reèe mi da se Bumbiæu izgled tkiva »nije dopao«.Polako je Igor izranjao u svijet koji se unezvjereno ljuljao, krivudao, dvostruèio se i trostruèio. Utonuæe i izronjenje bili su jednako zastra�ujuæi. Sjetila sam se u tom èasu kako li je taj u�as poljuljana svijeta morao do�ivjeti Relja kad su mu vadili krajnike. Tada je imao nepune dvije godine. Nisam smjela biti s njim, i on se, onako prestravljen i s preubrzanim energotokom u sebi zagrcnuo i psihièki i nervno, posrnuo i ispao iz nekog zgloba te mo�da otada traje njegova neurotièka sinkopa. Dugi ljeèiteljski razgovori i umijeæe psihijatara gube bitku s jednom takvom, priprostom èinjenicom; da bolnica nema mjesta za majke u trenutku djeèjih kriza.Ubrzo su stigle histolo�ke analize: dvije su potvrdile da se radi o leukosar-komu, dok je treæa dopu�tala moguænost limfoblastona. Dvije su govorile o tri mjeseca, a jedna o tri godine �ivota.Igor je saznao da æemo otputovati u Pariz. Po�li smo kupiti cipele za tu zgodu: visoke, crvene, sjajne.SAINT LOUIS15. rujna 1972. profesor Stefanoviæ napisa pismo profesoru Bernardu koje sam ja im

ala predati po dolasku u bolnicu »Saint Louis«. Iz na�ef

71ambasade u Parizu bude rezervirano mjesto u bolnici. U meðuvremenu javi se i Waly, na�a proigrana moguænost: Igor je u Egiptu bolovao od neèej posve neegzotiènog, od staphilococusa aureusa.U predveèerje puta doðo�e Azra i Mira Juri�iæ. Azra je ovih dar putovala u Egipat na studijski boravak; jer otkad se vratila mislila je sam0 tome, sve druge stvari za nju su izgubile znaèenje. Igor se i�ulja iz salor1 sjede u predsoblje, zami�ljeno buljeæi u svoje noge u crvenim cipelama.»Kad sam ga vidjela kako sjedi u predsoblju zagledan u vrhove svoji novih, crvenih cipela koje æe ga odvesti u Pariz: sam, udaljen od svih na potpuno svjestan i veoma, veoma star, stariji od svih nas ...«, tako se sjeæa Azra u pismu iz Kaira. Ona je valjda prva primijetila lik koji je bolest osovi u njemu: Igor je naglo postajao stvorenje koje je uèilo od sebe, koje je tih i sabrano i�lo na razgovor sa sobom, kao da ga je sugovornik zazvao da L oslobodi zamora tuðinskih, nepotrebnih rijeèi.118. rujna Radivoje, Migo i Relja otprati�e nas na surèinski aerodron U èekaonici sretoh Tonka Soljana. Jedna poveæa skupina knji�evnika put< vala je u Sovjetski Savez. Tonko je svojedobno bio nehotièan sto�er na� sada rasklapljene klape. U njegovu dru�tvu vazda je bilo zanimljivo i ja bih s dugo i odu�evljeno znala smijati Tonkovim dosjetkama, nekako ne mareæi c stignem do njegove te�ine i gorèine. Tonko je obavljao prilièno posla za ljuc koji su se s njim dru�ili: on im je, sa svojim rano steèenim obrazovanjen razvedenijom osjetljivo�æu, tanano�æu ukusa i prednjaèenjem u jezicim; zamjenjivao èitanje i uèenje, i uopæe, kroz Tonka se mogao obaviti dobar di zadatka bru�enja, potkresivanja i razbistravanja vlastite slike o poezij ljepoti, kulturi, dru�tvu, politici, tradiciji, avangardi. Sve se to odvija! nehotice i neprimjetno, i upravo zbog toga, djelotvorno.Cinièan i vedar kao i uvijek, Tonko se �alio na raèun suputnika i put; Osjetila sam se odrezana od takvog humora; smijeh, podrugljiv i razigran, o neèega je �titio smijaèa. Bio je kao specijalno odijelo u predjelu opasni zraèenja: moglo se prolaziti kroz zle salve jer su se odbijale o prozin skafander smijeha. Ali meni se, znala sam, veæ dogodilo ono od èega bi m takav smijeh imao �tititi.Knji�evnici su tangentno protutnjali put meðudr�avnog susreta, a ja sai se ukrcala u JAT-ovu karavelu za Pariz, s blijedim, prozirnim djetetoi u crvenim cipelama. Na odlasku sam osjeæala grèevitu Reljinu nasukanos jo� jednom je ostajao bez mene u trenutku kad se od njega'tra�ilo ne�to �t nije posjedovao: sposobnost usredotoèenja. Relja je sjedio u �kolskoj klu] divlje kolutajuæi pa�njom po maglovitim predjelima punim visokih, psihod< liènih zvukova; a pomoæ i pa�nja sada je i�la najvi�e Igoru.Poslije na�eg odlaska Radivoje i Mama predano su se posvetili Relji; a djeèak je posrtao kao nastrijeljena ptica koja ne zna hodati, a ne mo�e vis__________________________ i1 Prije sam se znala zapitati da li svojoj djeci previ�e ne olak�avam �ivot, buduæi da nelako djetinjstvo kasnije du�evno bogatstvo; a evo, dogaðaji su se pobrinuli da im djetinjstvo r bude lako. U dnevniku je tih dana bila upisana reèenica od koje sam kasnije zadrhtala: »Se Igorovo tijelo vi�e ne krije bolest moje du�e.« Ova je reèenica pokazala �to je znaèilo kliknuti pi djeteta u utrobi: »Voljela bih da bude� nenalik meni...« Ne samo da je to znaèilo svijest da mojstvo suvi�e te�ak kri�, prete�ak za dvoje, sno�ljiv za jedno; kliknuti tako znaèilo je nasluti da je to mojstvo opasno za one koji su mu blizu, da bi ih moglo razoriti, pogoditi ih popi zraèenja. Negdje od svoje desete godine �ivjela sam sa svojom patnjom kao s ku�nom ranon krila sam je. A sad se eto stvorenje moga tijela zarazilo bole�æu koju sam posipala �utnjom i c koje sam »bje�ala od sebe k drugima«. Osjeæala sam se tamno, neizgovorivo krivom za Igoro\ leukemiju.72uzletjeti. No kad se Igor u avionu potu�io na glavobolju, sve brige o Relji ustuknule su pred ovom jednom za Igora.Sad sam panièno ovisila o ljudima i stvarima koje prije nisam ni primjeæivala. Drhta

la sam pred njima, pla�eæi se da im se ne zamjerim, jer oni su bili stanari novog, meni nepoznatog prostora u kojemu ja nisam posjedovala ni stopu.S Igorom punim mutnih bolova �urila sam se hodnicima Orlvja u strahu da se ne mimoiðem s konzularnim slu�benikom. Na kraju hodnika, tamo gdje su se tra�ile putne isprave, èekao me taj spasonosni èovjek. Bilo je oko tri sata poslije podne.�ofer koji nas je vozio bio je kratkovrat, zbijen, s masnom prhutavom kosom koja mu je gmizala po ovratniku. Dr�ao se nekako namrgoðeno. Kasnije sam shvatila da je taj Aca èesto i�ao na Orly po te�ko bolesne i ostale Jugoslavene. Njemu je to naprosto dozlogrdilo.Kasno popodne stigosmo u bolnicu »Saint Louis«. Nalikovala je na stari i pomalo truli dvorac; bila je tmurna u boji i zrak je unutar nje veæ bio oronuo i gadljivo kiseo. Bolnièke pid�ame podsjeæale su na robija�ke; u bolnièki park veæ se uvalila jesen. Zar je to bila tvrðava slavnog Bernarda? Na odjelu djeèje hematologije sve je bilo tijesno i nepodesno; desetak staklenih kaveza poredanih suèelice jedni drugima, a u njima vo�tane lutke, s infuzijama u �ili. Kreveti uski, visoki, plahte s poderotinama; u uskom prolazu izmeðu zatoèenièkih kutija stajala su kolica s priborom za vaðenje krvi i za ostale intervencije, kolica za bolesnike i nosila. De�urna sestra pogledala je papire na svom stolu i otkrila Igorovo ime. Poslali su nas u prijavni ured. To je bila velika izdu�ena prostorija, naèièkana starinskim pisaæim strojevima - prostor . neudoban, jer je slu�io kao prolaz, te je kroza nj stalno vijorio propuh.Igora je porazio prizor djeèjeg odjela. Crvene cipele su ga prevarile odvev�i ga na ovo u�asno mjesto. Dugo, dugo trajalo je upisivanje podataka. Onda se opet uputismo na djeèje odjeljenje. Tamo se ispostavilo da æe oni primiti Igora na noæenje, ali bez mene. Na�la sam snagu da ne pristanem na to, i da tako cijeli mukotrpni posao prijavljivanja propadne i da mu, �tovi�e, bude dodan posao odjave. Negodujuæi, bolnièarka mi reèe da doðemo sutra u sedam sati, jer æe glavni lijeènik tada doæi u vizitu. U bolnici, reèe mi, nikako ne mogu ostati, jer to nije njihov obièaj; najbolje æe biti da sutra porazgovaram s naèelnikom odjela, profesorom Chaissonom.Vidjeh da sam oneraspolo�ila i svoje pratioce. Vani se veæ zaplavila veèer.»Naðite neki hotel blizu bolnice«, promrmlja �ofer.U ulici Bichat, nedaleko od »Saint Louisa« pronaðosmo hotel Bearn. Vlasnica je prela i vrnèala za malim pultom, u polutami. Iza debelih naoèara vrebale su budne oèi, a ugojeno, maèje tijelo je drijemalo. Hotel je bio pljesniv i bez vidika, sobe su vonjale po odrpanom, nezraèenom �ivotu. Ali Igor i ja smo se odahnuto spustili na raskliman krevet gdje æemo jo� jednu noæ provesti zajedno.Jo� smo malo u�ivali u dobroj samoæi izmeðu èetiri zida, a onda se polako uputismo do obli�njeg restorana. Igor se opet razvedrio; smjesta sam se i ja razvedrila. Bili smo baèeni jedno na drugo, u okolini koja je ravnodu�no èavrljala na tuðem jeziku. Opet smo se na�li u bardou izmeðu dvije strahote i svaku smo mrvicu vremena obilato punili njom samom: a ona sama, to smo bili nas dvoje, za stolom, u nepoznatom gradu, iza nas daljina, pred nama magla, oko nas nazalni, pjevni glasovi u kojima nikad ni ne prenoæi rijeè73i»leukemija«. Da nas je tko promatrao, zakljuèio bi da smo na izletu i da n; ni�ta ne ti�ti: delegirala sam se u tu sliku i nije mi smetalo �to je la�na: bilo j dovoljno �to je u tom èasu mogla biti istinita za konobara. Ali kad je Igc odbio ponuðenu veèeru, moja se papirnata brana poderala, strahotni sutra: nji dan provalio je u mene, i na� se otoèiæ poèeo utapati.Noæ mi je bubnjala u u�ima sve do jutra. U prljavoj svjetlosti sobe poèe pripremati Igora i sebe za susret s nepoznatim ljudima koji su nas jutre preuzimali od poznatih.Na hematolo�kom odjelu smo èekali da se uredi stakleni kavez. Odbi' sam da ostavim Igora.»On ne razumije francuski«, rekla sam na engleskom, a onda i r francuskom, moleæi milost od bolnièarke. Lijeènik jo� nije bio do�ao. Or me pusti u staklenu kutiju. U njoj je bio samo uski, visoki, neograðeni krevi i noæni ormariæ. Donije�e mi stolicu. Oko nas poèe�e �umovi ustajanj; ula�enja�i�izla�enja, zveckanja �alica, �lièica i termometara.»Izabel, Izabel«, pjevuckavo je govorila bolnièarka plavokosoj djevojci u susjednoj kutiji. Izabel je izi�la obukav�i kuæni ogrtaè. Pogledala je Igoi bez radoznalosti, ali s

razumijevanjem: kao da je mnogo puta vidjela do�ljal* koji sjede na krevetu uporno odbijajuæi da skinu odijelo i obuku pid�ami Kad sam kasnije pogledala u njezinu kutiju vidjela sam djeèaka o�i�ana d ko�e. Onda se opet pojavila Izabel. Sve dok nisam shvatila da nema djeèak; da Izabel povremeno skida periku.Preko puta hodnièkog tjesnaca le�alo je u visoku �eljeznom krevetu mal dijete s iglom infuzije uèvr�æenom na tjemenu glave. Ono je poèelo cvilje i stenjati kad su hodnikom zaèagrljali kotaèi jutarnjih kolica. U�ao je potoi laborant sa svojim pokretnim duæanom stakalaca, epruveta i igala. Zatim ; pojavi èetica mlaðih lijeènika, sta�ista. Bolnièarke se u�urba�e i povrvjei oko njih.U jedanaest sati pojavi se jo� jedan lijeènik, stariji. Bio je to Chaissoi naèelnik. Bolnièarka mu je ne�to govorila, pokazujuæi na na�u kutiju. 0 uðe. Igor se skupi kao pred udarcem; ja ustadoh.»Dakle, gospoðo«, reèe bez uvoda »èujem da ste ostali ovdje usprk( upozorenju. Znajte da neæemo trpjeti takvo pona�anje.«Nije govorio strogo, koliko bi takva izjava zahtijevala; govorio je lagani no zajedljivo. Poèeh mu obja�njavati da smo tek sinoæ doputovali, da dijei ne zna francuski, da ga nisam htjela izvrgnuti dodatnom udaru da o�tar samo...»Morat æete po�tovati na�e propise, ili potra�iti drugu bolnicu«, reèe c jednako le�erno, goto otmjeno. »Dijete mo�ete posjeæivati od d\ popodne do osam uveèe. Dakle. ..?«Zgranuta, osjetila sam da se na mom licu dogaða ne�to nad èime nemai nadzora: bile su to suze, usijani konèiæi niz obraze. Kimnula sam umjesi odgovora. On me gledao bez radoznalosti, s izrazom koji nije bio daleko c dosade i gaðenja. Sigurno je znao napamet reakcije suza i rezignacije.Okrene se k Igoru.»Recite mi ne�to o povijesti bolesti.« iPoèeh opisivati pojavu kuglice, kad me prekinu: i»Govorite francuski, gospoðo ...«»Bojim se da vam ne bih mogla opisati to �to me pitate na francuskon Ne znam ga dovoljno dobro.« �.On slegnu ramenima, i opet s izvjesnim nehajem. *74»Nous sommes en France, madame.«To su dakle bili ti ljudi koji su u ovom èasu dr�ali konce Igorova lijeèenja; oni su bili vlasnici, oni su bili u pravu, oèekivali su da ih se slu�a, da im se prilagode oni koji dolaze i tra�e njihovu pomoæ. Nije ih se ticalo �to drugi misle i kako se osjeæaju. Cijelo sam poslijepodne pripremala Igora na to da æe noæ i jutro provesti u bolnici bez mene.»Kad se sutra probudi�, reæi æe� sam sebi:« Igica, mama æe ti doæi poslije ruèka u dva sata. M ti doæi u dva, poslije ruèka. Poslije ruèka u dva.«»Je li to brzo?« pitao je Igor. »Koliko je dva?«»To je cijelo jutro, do ruèka. Kad doðe ruèak, onda jo� malo pa æu doæi.«»Koliko je cijelo jutro?«»Toliko koliko Relja provede u �koli.«Igor u�uti a onda æe zami�ljeno:»Za�to ja nisam Relja, a za�to Relja nije Igor?«Od jedan sat nadalje bubrila je skupina èekaèa pred kapijom bolnice, gdje se nalazila kuæica vratara. Vratar je bio nalik na violinski kljuè: ramena su se zavojito spu�tala prema neoèekivano oblim bokovima, a usku je glavu nosio uzdignutu, spremnu za poèetak velike uvertire. Lopatao je dugaèkim rukama i sa sla�æu tumaèio red i raspored bolnice kad bi ga netko iz skupine o tome upitao. Èekaèi su dr�ali u rukama cvijeæe, domaæu hranu prekrivenu bijelim ubrusima, pakete, termose i bombonijere. Ja sam nosila igraèke koje sam kupila u robnoj kuæi na Place de la Republique. Toèno u dva vratar i�eta pred skupinu i dirigentskim zamahom kakvim Karaj an otvara festivalsku premijeru otvori prolaz za bolnicu. Ljudi se razmravinja�e u raznim smjerovima. Kad sam grunula u tjesnac djeèjeg odjela, prvo �to sam ugledala bilo je tjeskobno malo lice pripijeno uz staklo vrata. Stajao je tako bogzna otkada, iako su ga noge jedva nosile. Kao da smo oboje doplivali do otoèiæa u sredini brze, virovite rijeke: na� je susret bio otoèiæ i mi smo cijelu noæ i cijelo jutro plivali prema njemu.Na èasak su ga obradovale igraèke, ali bilo mu je �ao vremena koje bi potro�io na njih: radije je razgovarao sa mnom. Doznala sam da je pao iz kreveta, da se probudio r

ano, da je odmah ponovio reèenicu o dolasku u dva, daje dugo, dugo èekao, da nije ni�ta jeo; i daje onda, u neko vrijeme (koje je moglo biti oko jedanaest sati) provalio u vrisak, da su dolazile tete i da su mu silom htjele ugurati u usta nekakav crveni lijek, da je onda nai�ao jedan ciko koji je govorio na� jezik, ali nekako èudno, i da ga je taj ciko smirio rekav�i mu da æu ja sigurno doæi.�to se tièe terapije, s njom se jo� èekalo.Pod Igorovom ko�om poèe�e se rasprskavati siæu�ne �ilice: bio je posut toèkicama kao otkucajima nekog ljubièastog Morzea. Sreæom, nijedna se nije rasprsnula u oèima; ni u nosu; a ni zubno meso ga nije boljelo. Dozvolili su nam da se pro�etamo. Polako i sveèano uputismo se u bolnièki vrt. Tamo smo dugo sjedili na klupi, u�ivajuæi u klupi, u kro�njama punim vrabaca, u tihom razgovoru. Onda se ohrabrismo i kao dvoje zavjerenika namjerismo prema izlazu, proðosmo kraj violinskog vratara i okrenusmo ulijevo, prema obli�njoj kavanici.Bilo je divno popeti se na vremensko brda�ce i malo odahnuti, gledati se u prepunosti na�e dobre samoæe. Igor je popio èokoladu, voljko, ja sam popila kavu s mlijekom. Onda smo ne�to jeli � Igor prvi put otkako je doputovao u Pariz. Kad sam svrnula oèi s Igorova lica primijetila sam Tarin materinski smije�ak na licu gostionièarke. U tom smo smije�ku bili za�tiæeni.75IOtada smo uvijek navraæali u tu gostionicu i smije�ak je svakim danom biva topliji i �irio je prostor oko nas, naseljavajuæi ga novim licima. Polako smo $ pripitomljavali i prihvaæali novu sredinu s njena priprostog kraja.Svakoga dana kuhala sam Borkine èajeve i donosila ih Igoru u bolnici Od èajeva je zamirisao Bearn kao visinska sjenoko�a, a trpke, krepke duh i hlapovi stado�e istjerivati pljesnive hotelske vonjeve. Poèeli smo isijava svoje gravitaciono polje u tom otu�nom i tuðem prostoru. Svakoga dan koraèala sam istim ploènikom put bolnice, osjeæajuæi stope od sinoæ i pogled koji su ostali zabodeni u neki zid ili u neko stalno prisutno lice. Tako sai zbrajala svoje novo postojanje, podstavljala svoje kretanje njim samin gusnuæi tradiciju, tapirajuæi je kao prorijetku kosu, napredujuæi kroz dec male i razlomke na�e historije. Igor i ja u Parizu bili smo bogalji koji se uè rukovati novim udovima; svakoga dana artikulirali smo novi pedalj, no1 paèvorak i navezivali ga na veæ osvojeno.Èesto sam Igora vodila u hotel. Gojna, mekoputa maèka bila je usidj< lica; mislim da se nije udala samo zato �to nije mogla podnijeti da s nekii podijeli svoju imovinu. Ali je svejedno morala dijeliti upravljanje i prihod o hotela sa svojim bratom i njegovom �enom. Brat se brinuo za strujn i vodovodne ureðaje, a njegova �ena, Talijanka koja nikad nije nauèila dobi francuski, trèkarala je oko kuhinje, nabavki, pranja�i�glaèanja. Maèka je z pultom budno pazila na sve pokrete u zgradi, pa ako bi uvrebala neki propu; izranjala bi nakostrije�ena i izvuèenih pand�i. Talijanka, osjetljiva du�E povlaèila bi se u svoju sobu i plakala, ali je poslije dvodnevnog �trajka moral izaæi, jer je imala kæerkicu ne�to mlaðu od Igora. Djetetu je bilo ima Elaim a zvali su je Nana.Veæ od prvih dana Nanina mama i ja smo se priljubile jedna uz drugu, ka da udru�ivanjem pokrivamo ranu na�e tuðine, koja æe se tada manje primje æivati. Nana i Igor su se gledali i oni upuæeni jedno na drugo po tome �t jedno nije razumjelo francuski, a drugo ga je tek poèelo razumijevati. A izmeðu nas èetvoro isple�e se konci uzajamnosti, i kad smo se vrati u Beograd ja sam pisala u Igorovo ime djevojèici, a njezina majka pisala j Igoru u Nanino ime.Dva, tri dana poslije prijema u bolnicu, primijetila sam na Igorovoj ruc trag uboda od igle.»Jutros su mi davali lijekove«, objasni Igor. »Bio je i onaj ciko i Jugoslavije.«»Je li te boljelo?«»Malo je boljelo«, reèe Igor mirno, kao da govori o neèemu �to s dogodilo davno, i drugome. »Ali ako se ne bih lijeèio, ne bih ni ozdravic Tako je rekao onaj ciko.«Naposljetku sam prona�la i »èiku«, specijalizanta iz Makedonije. Bio je t omalen, tih èovjek kojega ne bih primijetila ni u praznoj ulici. Strpljivo j odgovarao na rafal mojih pitanja.»Poèela je polikemijska terapija prema jednome od protokola, toènije prema protokolu serije B«, reèe. »Prilièno ste zakasnili, znate...«

Saznala sam da se indukcija sprovodi lijekovima koji nisu novi, ali si nove njihove kombinacije i doziranja. Ti lijekovi se nazivaju citostaticima, je im je zadatak da gaðaju krvne stanice. Po tome bi ih bilo priliènije nazval otrovima, a cijeli postupak trovanjem, ili bar prijateljskim trovanjem. »Lije kovi« na�alost nisu selektivni, ne umiju prepoznati pravog neprijatelja, t jednako uni�tavaju i zdrave i zloæudne stanice. Zbog toga je postupa!76opasan, pa se dogodi da organizam podlegne pod pucnjavom, ostavljen bez prirodne obrane od najobiènije zaraze.Terapija citostaticima ima i druge nezgodne nuspojave, kao �to su bolovi u mi�iæima, glavobolje, povraæanja, te�ka malokrvnost i gubljenje kose. Od citostatika je naroèito opasan, reko�e, Kerubidin (Daunorubicin) koji je trovaè srca. Znalo se dogoditi da dijete umre od srèanog zastoja u toku davanja Daunorubicina.Prvih pet dana davala se asparaginaza. To se smatralo pretpostupkom, tabanjem terena za narednu paljbu sa supstancijama kakve su Vinkristin, Endoksan, Daunorubicin i Pronizon. Naziv »asparaginaza« zvuèalo je biljno, podsjeæao je na asparagus: saznala sam da se uistinu i radi o tvari zadobivenoj iz neke gljive.No leukemija, najezda patolo�kih oblika u krv, unutra�nje organe, kosnu mo�dinu, biva oèelièena sa svakom paljbom, jer pokoljenje pre�ivjelih stjeèe otpornost prema otrovima. Poslije duljeg ili kraæeg vremena vijeæanja i pritaje, zla se vojska vraæa da udari �e�æe i da u jo� veæem broju pre�ivi protunapad; trovanje ih zapravo cijepi, odnosno mobilizira njihovu imunolo�ku reakciju �to ih na kraju èini gotovo neosjetljivima na svaku kemoterapiju. U meðuvremenu, bolesnik najèe�æe podlije�e posljedicama svog razorenog organizma, �to æe reæi nekoj usputnoj infekciji kojoj se nije kadar othrvati. U vrlo malom broju sluèajeva mrki se talas trajno povlaèi poslije prve, kemijski izazvane remisije. Nitko ne zna za�to. Brovvnov hematolog bi valjda rekao: »Stvar je karmièki obja�njiva, molim.«Naravno, ono najva�nije pitanje, od èega i za�to leukemija, ostaje bez odgovora. Jedni se nadaju da æe naposljetku uloviti taj hipotetièni virus - a uistinu, stanoviti su virusi leukogenièni kod mi�eva, �to podgrijava nadu da æe se otkriæima leuko-virusa kod ljudi otvoriti put prema antileukemiènom cjepivu. Drugi tabor govori o ionizirajuæem zraèenju, dok treæi pristaju uz slo�enicu od ova dva èinioca, smatrajuæi njihovo djelovanje neèim poput udru�ena rada, pri èemu ionizirajuæe zraèenje samo pojaèava i umno�ava veæ posto sklonosti u organizmu. Èinjenica je da je djeèja leukemija u porastu, naroèito kod evropske djece. �to se tièe uèestalosti leukemije u uzrastu od dojenèadi do petnaeste godine, na svakih 100.000 djece, èetiri ih godi�nje osvane s leukemijom, a dvanaestoro s drugim oblicima raka.Ali za�to je malignitet u porastu? Da li Neptun, ili Pluton, da li jedan od dvanaest Jupiterovih mjeseci sve vi�e luèi u prostor neku pogubnu valnu duljinu? Da li zagaðivanje satelitima, metalnim otpacima remeti, inficira za�titnu ovojnicu materinske planete? Da li potisnute bakterije, nemoæne protiv antibiotika, huckaju sad viruse da preuzmu misiju ubijanja? Da li je metabolizam njive i voænjaka poremeæen otrovima protunametnièkim i umjetnim gnojivom?Jednom sam negdje proèitala sablasni podatak o broju umobolnih u Njemaèkoj, u vrijeme i poslije rata. Hitler je vjerovao da æe istrebljenjem mentalnih bolesnika osloboditi njemaèku naciju du�evnih poremeæaja. Pobio je veliki broj stanovnika du�evnih bolnica. Broj slaboumnih i psihotiènih drastièno se smanjio. No poslijeratna statistika je pokazala daje broj umobolnih u toèno istom omjeru prema broju puèanstva, kao i prije Hitlerova zahvata. (Koliko se sjeæam taj je omjer iznosio 14%). To pokazuje da u �ivom organizmu ljudstva postoji homeostaza koja podlije�e tako jednostranoj intervenciji kao �to je nasilno smanjivanje kvantiteta. Zdravi se odupiru o bolesne, bolesni o zdrave; poremetiti tu statièku�i�dinamièku77rravnote�u smanjivanjem broja samo jednih, provocira reakciju nadoknaðiva nja, odnosno povratka u prvotno stanje. Nego, kako zadrijeti u kakvoæi elemenata, kako zagolicati sadr�aj pa da se broj pokori novoj korelaciji' Moguænost snovolika, moguænost stvarnolika; ne pokazuje li ona put mijene u svijesti, put drukèijega unutra�njeg stava, koji æe jedini izazvati nove odnose u vanjskoæi?Kako statistike pokazuju, meðu vegetarijancima je upadno manji postotak oboljelih

od degenerativnih bolesti kao �to su rak, �eæerna bolest i stra�ne bolesti �ivèevlja. Vegetarijanstvo nije samo oslobaðanje organizma od animalnih bjelanèevina i od svih posljedica vezanih za njihovo razlaganje; ono je oèito i stav prema �ivotu, misao koja je ucjeliteljska, puna po�tovanja, misac koja èovjekovo pona�anje mijenja u odnosu na sebi sliène, nehotièna zagovori nica velike izreke »ne èini drugima ono �to ne �eli� da drugi tebi èine«. A takav stav sam sobom jest zdravlje, du�evno u prvom redu.Kad bi èovjek mijenjao naèin �ivota onako kako odgovara njegovu unutra�njem vidiku sklada, onda bi se vanjski, kvantitativni faktor morao mijenjati kao �to se mijenja svaka zavisna varijabla. Onako kako se ozdrav-ljuje u Brovvnovoj ordinaciji: tijelo, podreðeni dio, hvata ravnote�u s ozdrav-jelim nadreðenim dijelom. Tako teèe prirodna inicijativa: od vi�ega k ni�emu.S tom sam se mi�lju slagala od glave do pete; i ta je misao izazvala u meni gaðenje prema mesnoj hrani. Postala sam vegetarijanka najprije iznutra i stoga sam nenasilno, bez odricanja i potisnutih �elja, prestala jesti meso. I sad sam, u bolnici »Saint Louis« s bespomoænom jezom promatrala kako svakoga dana otrovi kaplju u tijelo moga djeteta. Nije bilo nièega drugog na dohvatu.Pismo Williamu Brovvnu jo� nije ni stiglo do njegove eteriène ordinacije^ A blasti su veæ nahrupili u hodnike i prolaze tijela, opsada jetre bila je u toku, trombociti su padali kao snoplje, a leukociti unezvjereno rasli znajuæi da je meðu njima neprijatelj, ali ne prepoznajuæi ga, kao da ih je taj neprijatelj oslijepio. Mo�da je iscjelitelj �ivio iza prvog uliènog ugla, ali to je bilo isto kao da je �ivio u pra�umama Orinoca: ja sam s Igorom bila osuðena na »Saint Louis« i na protokol iz serije B. ,Poslije nekoliko dana primio me profesor Bernard. I�la sam sa strahom, na taj sastanak. Pla�ila sam se ledenih prijekora zbog moje �upljikave francu�tine. Iza tog straha kutrio je onaj pravi kojega se jo� nisam usudila strahovati: strah od Bernardova pravorijeka o prirodi Igorove leukoze.; Histolo�ke analize veæ sam bila predala, zajedno s prepariranim tkivom, »kuglice«, a raspolagalo se i najnovijim podacima o stanju u kosnoj mo�dini i krvi. Na osnovi toga profesor æe mi reæi radi li se o leukosarkomu ili o leukemiji, odnosno, je li u pitanju brza smrt, ili ne�to sporija. No taj sami strah gurala nekud od sebe, sabijajuæi se samo u strepnju pred na�im ljudskim, dodirom. iJean Bernard je veæ bio prevalio sedamdesetu. Svakoga dana u sedamj izjutra sjedao bi za kormilo ove velike laðe osuðenika. Nijedan se bolesnik; nije upuæivao na nesiguran put indukcije a da ga profesor nije najprije; pregledao i rekao svoje mi�ljenje. Rukovodio je istra�ivaèkim i laboratorij-, skim radom; bio je predavaè i pisac mnogih knjiga, od kojih je jedna bila« bestseler � zvala se »Lijeènikove boli i radosti« a govorila je o do�ivljajima^ lijeènika koji se hvata uko�tac s neizljeèivom bole�æu. Jednom tjedno primao^ je roditelje ili srodnike svojih bolesnika. j78Poslije minutu, dvije, osjetila sam njegovu jednostavnu dobrotu. Za njega je svaki roditelj takoðer bio pacijent i tokom pola stoljeæa Bernard se nije umorio od toga da strpljivo i nje�no govori o nadi izljeèenja, o moguænosti koja je svakom bolesniku dana zajedno s bole�æu. �elio je uputiti oèajne, izgubljene oèeve i majke prema tom nesigurnom no ipak moguæem ishodu. Nije lagao, tek �to je �ari�te pa�nje suæutno gurkao prema najsretnijem rje�enju. I mada je s povracima bolesti �ansa ozdravljenja bivala sve slaba�ni-jom, on je i dalje pa�ljivo i vje�to vodio roditelje tom sve u�om stazom nade, sve dok se uopæe moglo koraèati.Tokom razgovora oæutila sam kako jenjava moja tjeskoba: vi�e nisam tako akutno strahovala pred pitanjem jesam li ili nisam proma�ila mjesto lijeèenja � za�to, primjerice, nisam oti�la u »Ville Juive« kod slavnog Mattea, za�to nisam, ne èekajuæi odgovor od Brovvna, odletjela u Toccou, ili na Filipine kod Tonvja Agpaoa. Jer vrhovni sveæenik ovoga tu�nog pakla anðeoski se nadnosio nad tuðe boli. Njegova dobrota me donekle umirila, kao da je ona sama po sebi mudrost i lijek. Njegova dobrota bila je jedina balzamna i stvaralaèka sila u otrovnom mraku leukemije. Kad on ode, mislila sam, hematolo�ka klinika u »Saint Louisu« ostat æe u rukama sterilnih zanatlija.Rekao mi je da se ne radi o leukosarkomu, veæ o akutnoj limfoblastiènoj leukemiji, dodav�i da je to »vrsta koja ima najvi�e izgleda na uspjeh«. Odahnula sam i u mislima dot

aknula èelom Tarina stopala. Radojièiæ je dakle imao pravo.Ubrzo potom doputovao je Radivoje. U upravi gdje je radio tri su èovjeka gotovo u isto vrijeme bili pogoðeni iz maligne busije. Prva se razboljela i umrla Martinoviæeva Nevenka. Ubrzo potom nagla je bolest pokosila njihova zajednièkog druga, veseljaka i bezbri�nika o kojemu se mislilo da ga bolest ne mo�e dotaæi. Potom je udarac pao po Igoru. Ljudi iz uprave bili su pogru�eni i pomalo zabrinuti. Radivoju se smjesta omoguæilo da slu�beno otputuje u Pariz.Kad je u�ao u Igorov stakleni kavez, po prvi put sam vidjela Radivoja bez oslonca na Radivoja. Radivoje je iz opreza uvijek bio pesimist, naprosto je strate�ki, smi�ljeno, a ne po æudi i naravi, prorokovao dogaðaje s njihove lo�ije strane, kako ga valjda ne bi zatekli nepripremljena. No ovdje nije vrijedilo biti pesimist. Ovo nije bilo osvajanje ljudi ili stvari. Zemaljske strategije ovdje su bile onoliko od utjecaja koliko i pred nepotkupljivim Ozirisom.Posjetili smo Marcelovu kavanicu. Igor je s tekom jeo hrenovke. Potom je bez najave povratio sve te dobrim �eljama ispraæene zalogaje. Marcelova Tara je �uteæi si�la u podrum po piljevinu, kantu s vodom i krpu. Mi smo sjedili smrznuti.»Sad æemo izgubiti njezin smije�ak«, mislila sam.Ali nismo. Smije�ak je poslije toga postao jo� topliji.* PARIZU ovih nekoliko jutara obi�la sam pari�ke muzeje, knji�are i perivoje; poèela sam èitati na francuskom. O akupunkturi, udru�enoj s makrobiotiè-kom ishranom. Spregu Pauwels-Bergier. O katedralama i divovima. Rogera Charrouxa i jednu istra�ivaèicu Anda po imenu Simone koja je blijedo79podsjeæala na Alexandru David-Neel. Vana mi je svojedobno rekla da u Parizu postoji Alexandrin muzej i da se medu predmetima donesenim; s Tibeta nalazi i jedna vaza koju je ona materijalizirala, utvarila, uvela u tvarno postojanje pomoæu dugotrajnoga i slo�enog postupka usredotoèene predod�be. �eljela sam dotaæi tu vazu. Aleksandra je umrla prije dvije, tri godine, u svojoj stotinu i drugoj. Htjela sam dotaæi tu vazu: ona je bila dokaz da je moguæe stvoriti ne samo vazu, veæ i tkivo, kost, slezenu, krv.No nigdje u imenicima Pariza nisam na�la muzej David-Neel. Pariz je grad sa stotinama muzeja i privatnih zbirki: da li su ba� svi zavedeni u imenike?U niski imena koja mi je Vana izgovorila putem telefona onoga jutra" u Beogradu, nalazilo se ime japanskoga uèitelja zazena, Dechimara. Njegova se �kola nalazila negdje u predgraðu. Telefonirala sam, javila se njegova uèenica ili tajnica i zakazala mi sastanak. Ali kad sam stigla, uèitelj je veæ lebdio iza zatvorenih vrata, s violinama. Nesporazum. Vratila sam se istim dugim metroom, iskrcala se na Chantillvju i lutala uokolo. Nigdje se tako ne luta kao u Parizu i nigdje lutanje nije tako neopazivo i tako nalik svrsishodnom, koristonosnom, smjerovitom kretanju. Ubazala sam u knji�aru kod Brentana, nejasno oèekujuæi poruku ili susret s mojim pravim uèiteljem � knjigu koja neæe biti eskapizam u Ande ili Lemuriju, veæ duboka prisutnost u ovom trenutku Igorove i na�e nu�de. Prva knjiga koja je poletjela prema meni sa stalka bila je Knjiga glavom: Joganandin �ivotopis. 'Osupnuo me ovaj odluèni odgovor. Knjiga koja je u mom �ivotu poèela prije deset godina, u Delhiju i koja me postupno �irila, osvajala moje zakreèene predjele sa strpljivo�æu i nepopustljivo�æu istinskog gurua. U njoj je bilo sve �to mi je ikad trebalo. U Beogradu sam imala veæ dva primjerka: jedan iz Delhija, drugi iz Kaira. Sad sam kupila treæi.Uveèe, u hotelu, poèela sam je èitati iznovice, pobo�no, kao (jo� uvijek) neodgonetnutu poruku. Nisam nabasala na ne�to novo, osim na vlastitu osjetljivost za primanje onoga �to sam veæ znala. Lavovski lik mog gurua koji sam do�ivljavala kao simbol moæi i velièanstva i pred kojim sam se znala prostrijeti u svoj svojoj beznaèajnosti, sad kao da je si�ao s tog prijestolja i do�ao mi blizu, tako blizu da sam mogla zavuæi glavu pod njegovo pazuho i sakriti se u njegovu èistu i sna�nu toplinu. Kroz suze sam ga konaèno vidjela: ono kod Azre i ono kod �u�e bio je poèetak jednog duboko prisnog odnosa u kojemu je bo�anska visina prepoznata kao ljubav tako ogromna da joj nitko i ni�ta nije sitno.Da li æu, dok sam u ovoj ko�i, shvatiti mnogoslojnost katarktièke drame koju je Sadguru re�irao za mene? Dodijelio mi je ulogu mog malog ja koje se treba progristi kroz

samoobmanu svoje razlike i odvojenosti od Boga. Malo ja je bje�alo, branilo je svoju maloæu, uljuljavalo se u ta�ti san; malo ja je bilo dronjak na nagosti pravog ja. Ali radilo ono �to mu drago, du�a je koraèala kroz noænu stranu stvari prema dalekom svitanju: du�a je uistinu bila putnik kroz Duat, staroegipatski pakao razlika. Svaku hudobu trebalo je prepoznati i imenovati, svaku kapiju, svakoga boga, svakog stra�ara zloduha, svemu i svakomu kazati lozinku prolaza: »Ja znam tvoje ime! Tvoje ime je ja!«Jukte�var nije nudio tajnu mantru fizièkoga ozdravljenja: on je nudio ne�to daleko vi�e, ili ne�to mnogo manje - to ovisi o kutu i stupnju vidnoga polja. Nudio je da u Igoru prepoznam sebe, ali ne po tome �to sam mu majka, veæ po tome �to smo svi bo�anska istoæa i cjeloæa. Ili: nudio je da i u Igoru i u sebi prepoznam njega, Jukte�vara. Od te spoznaje nema veæeg lijeka, hiti80 ;ima blagotvornijeg uèinka za onoga tko je tako spoznao i za one koji su se natisnuli uokolo, bili to mu�evi, oèevi, djeca, prijatelji ili prolaznici. Jukte-�var je bio nedvosmislen u odgovoru: jedina istinska pomoæ koju mo�emo ukazati bli�njima jest na� vlastiti rast u spoznaju da izmeðu nas i tih bli�njih nema granica, pa ako mi rastemo, to æe i njih povuæi uvis.Ja sam tada, u onoj sobi pljesnive svjetlosti shvatila taj nauk �ivotnije nego ikada prije. Naime, shvatila sam ga manje knji�ki. Tonula sam u nj kao da izranjam u svakodnevicu, bivajuæi prisutnija u njoj, di�uæi lak�e i dublje. U �mirkanju pakosne maèke iza pulta nazrela sam blistav Uèiteljev pogled, malo zaigran kao u krabuljnom plesu. Bezosjeæajnost Chaissonova bila je samo krinka; prodavaèi, gostionièari, vratari, lica u metrou, nedjeljni �etaèi, jesensko li�æe, sve su to bile maske Uèitelja koji je od mene tra�io da mu ka�em: »Ja znam tvoje ime: tvoje ime je ja!«Takvi trenuci prozreæa brzo bi isparili, mada nije isparilo sjeæanje na njih. Kad bih pogledala u Igorovo �utim peludom popra�eno lice, opet sam postajala majka koja uzrujanim mislima prekopava nebo i zemlju u potrazi za spasonosnim lijekom. Tada sam molila Jukte�vara da mi pomogne pronaæi takav lijek. Ali bez obzira kako sam za�eto u sebi vrludala, od osobne izbezumljenosti do predanosti sili u kojoj smo svi isti i svi izabrani, Jukte�va-rova moæna toplina bila je uvijek uza me.Tako su prolazili rani jesenski dani.Igor se oprezno okretao prema svojoj okolini. Tu i tamo progovorio bi pone�to s bolnièarkama. Indukcija se privodila kraju. Krvna slika bila je lo�a � leukociti su spali na svega nekoliko stotina. Igor je stra�no povraæao, slabo je i nikako jeo, u mi�iæima i tetivama poèe�e svrdlati bolovi, u glavi zakoluta�e vrtoglavice. No u kosnoj srèici vi�e nije bilo monstruoznih stanica. Izbombardirani, zloæudni su naljeznici i�èeznuli put bogzna kojih skrivali�ta. Igor se u drugoj polovici listopada na�ao u posvema�njoj remisiji. Tako se na jeziku ove bolesti naziva privremeno potisnuæe malignih elemenata.Krajem listopada poèelo je drugo razdoblje rata s leukemijom: bitka za odr�avanje potisnutog stanja. Nosioci te bitke su preparati Purinetol i Meto-treksat. Purinetol se uzimao oralno, a Metotreksat se ubrizgavao u kralje�-nièku tekuæinu. Ovim posljednjim htjelo se sprijeèiti prodor blasta u sredi�nji �ivèani sustav, onemoguæiti fatalne meningitiène i encefalitiène zaraze.Obrana osvojenog terena trajala je mjesec dana. Ponovna indukcija bila je zakazana 23. studenog, kada æe se ponoviti prvotni kemoterapijski udar s ne�to smanjenim dozama. Poslije te reindukcije slijedi opet razdoblje odr�avanja, s tom razlikom �to se Metotreksat neæe davati intralumbalno, veæ intramuskularno. Poslije toga nailazi vrijeme za drugu reindukciju. I tako redom. Sustavne paljbe s meðuprostorima, tako da bolesnik nije nikada na miru, terapija ne prestaje, tek �to ima ritam naizmjeniènog udarnog i potpornog djelovanja.Kroz sav taj zastra�ujuæi program dubokih uboda meðu leðne kralje�ke, bi�enja do kosne mo�dine, igala transfuzije i infuzije, Igor je putovao hrabro, kao da uistinu putuje kroz Duat prema dalekom novom danu radosti. A radost se poèela pomaljati poput prosinaèkog sunca: blijeda i kratkotrajna. Igor je naglo odrastao: skriven iza svog paravana �utnje promatrao je okolinu kao da je predstava, parodirao je pompozne stavove i izjave, saopæavao male smje�noæe koje su se potkradale ozbiljnoj staroj bolnici. Poèeo je iz cijelog dogaðaja izvlaèiti njegovu zabavnu stranu.

I6 Brdo iznad oblaka81Svakoga popodneva iskradali smo se tobo�e u vrt, ali uistinu iza bolnièkil zidova. Posljednje hrabro li�æe jo� je vjerovalo slabokrvnom listopadskon suncu. Prvo bismo odahnuli kod Marcela, a zatim smo odlazili u neke drug* zanimljive predjele. Ponekad smo se nalazili s Cicom, studenticom biologije.Poèelo je predbo�iæno kome�anje, povorka èarobnih igraèaka koraèala jt izlozima i policama. Kad bih donijela Igoru kakvu igraèku, on bi je primio razgledao bi je sa zanimanjem, malo bi je isku�ao, a potom odlo�io. Njemu j< njegovo vrijeme bilo dragocjeno. Jedino je zaiskrio pred maskama: izabrao )t za sebe masku crnog psiæa, a za Relju masku medvjediæa. �etali smo takc ulicom Bichat, ja i dijete s maskom crnog psa. U isto vrijeme, u Jugoslaviji, Relja je sanjao o crnom psu koji je u ustima imao otrov. »Pljuni, peso otrov«, govorio mu je Relja u snu. Pas je ispljunuo otrov. Onda jo� jednom Ali ostalo mu je u ustima jo� malo. Relji je trebalo mjesec dana da bi se usudio isprièati taj san. Bojao se crnog psa. Nije znao da je Igorova bolesi smrtonosna. Nije znao da su lijekovi otrovni. Nije znao daje crni pas Anubis vodiè prema smrti i kroz smrt. Mene je pak najvi�e uznemirila reèenica: »Ostalo mu je u ustima jo� malo...«Jednoga dana Igor me iznenadi jednim svojim snom, pa onda jo� jednirr i onda cijelom niskom slika i simbola. Nekoliko noæi za redom sanjao je naizmjenice duboki bunar iz Grocke i ogromnu Zoserovu piramidu. Bunai i piramida � razlika je samo u predznaku: jedno ide u dubinu, drugo u visinu.»U bunar je palo dijete«, prièao je Igor. »Brzo su spu�tali kabao da ga izvuku.«Nekako nije bilo jasno jesu li ga izvukli. ,Piramida, mistièni i zemljopisni znak Igorova roðenja, u snu se preselila iznad Herceg-Novog. U piramidu se pucalo. Pod paljbom se »neka teta« popela na vrh. A onda se s vrha vinuo avion i odletio.Potom je opet sanjao bunar. I u bunar se pucalo, gaðalo se topovima i voda se prelila preko rubova.Potom, jo� jedan san o avionu: uletio je u tunel.Iznenadilo me kako je bolest spremno otvorila znamenar u duhu koji smo svi smatrali izrazito odanim konkretnom i zemaljskom sadr�aju. U snuje Igor bio svjestan �to se s njim na javi dogaða: snovi su imali oblik definicije, a poneki od njih je imao i narijek buduænosti, kao san o piramidi iznad Herceg-Novog. Onaj bunar u Grockoj utisnuo se u Igora svojom crnom, jezivom dubinom kojoj je na dnu jeèalo srebrno ogledalce. Igor ga je, kao podesan znak, uvrstio u svoju slovnicu simbola. Jer bunar je sunovrat u zemljinu utrobu: okomit grob. Dijete, to jest on sam, palo je u nj, a ishod je ostao nejasan.U Herceg-Novom, u mjestu gdje je bolest poèela otkriæem kuglice, dizalo se brdo-piramida: skok uvis, sunovrat u nebesku utrobu, duhovno izdignuæe. Po piramidi su plju�tale otrovne salve. Kroz paljbu se »teta« popela do vrha. Dalje od tog zemaljskog kulmena moglo se samo letjeti. 'U ovoj dinamiènoj slici sadr�ana je dijagnoza i povijest na�ega odnosa: Igor je èekao da se popnem do vrha, na brdo na�e visine koje poèinje s njegovom bole�æu; i kad sam se popela, on je odletio pokazav�i put i smjer: u drugu dimenziju, u zraèno postojanje.U snu u kojemu se gaðalo u bunar, voda je oèito znamen �ivota. Okomit tunel smrti, bunar, sadr�i �ivot.�to se tièe sna o uletu aviona u tunel, taj me muèio svojom dvosmisle-no�æu. Zraèno biæe, krilata du�a, uletjela je u tunel. Stoje tunel? Je li to mrafc82Ibolesti i smrti, ili je to tamna klopka tijela, fizièka egzistencija? Bilo ovako ili onako, avionu nije mjesto u tunelu, podzemlje nije predio za letaèe, stoga æe letaè izletjeti èim se dokopa izlaza. Ako je tunel valjalo shvatiti kao znamen bolesti, izlijetanje znaèi ozdravljenje. Ali ako je tunel valjalo shvatiti kao privremenu stupicu tjelesnosti, onda izlijetanje znaèi osloboðenje od tijela. Letaè je simbol du�e; njegov zavièajni predio je netvarni zrak i visina. Letaè je dakle unutra�nji stanovnik Igorova tijela. U svojoj borbi za Igorovo tijelo bila sam neka varijacija �ensko

g Ardune. Borila sam se za ljusku, jer sam Igora poistovjetila s njom, a poistovjetila sam ga s njom zato, �to sam i sebe poistovjetila sa svojom ljuskom.Snovi su govorili o tome da Igor sebe vidi kao jezgru i du�u, zaposlenu misijom svog povratka.Poèetkom listopada stiglo me pismo Georgea Chapmana iz Aylesburyja u Engleskoj. Do njegove adrese do�la sam jo� u Beogradu. Jedna Amrina znanica, Njujorèanka s francuskim imenom Renee telefonirala je Williamu Brovvnu u Toccou. Po�to joj je objasnio zbog èega ne mo�e primati djecu, uputio ju je na svog subrata Chapmana, koji je, kao i Brovvn, bio instrument onostranskih entiteta. Voda Chapmanove bestjelesne ekipe bio je stanoviti, svojedobno slavni engleski lijeènik, oftalmolog, dr William Lang. Chapman, neuk u pogledu lijeèni�tva, napisao je dvije knjige o dogaðajima u ordinaciji u Aylesburyju. U transu je izvodio »operacije« nad pacijentovim tijelom, ili pak neku astralnu masa�u i akupunkturu. Molio je i meditirao. Daljinsko lijeèenje sprovodio je besplatno, jedino je od svojih bolesnika tra�io da plate po�tarinu.Taj priprosti, religiozni èovjek pisao mi je da me ne mo�e primiti ove godine, i da je posve iznajmljen za narednu. Moj vapaj za pomoæ veæ je bio prenijet dru Langu, zajedno s adresom i imenom bolesnika, to jest Igora. Chapman nije jamèio izljeèenje, ali je jamèio pomoæ duhovnoga lijeènièkog bratstva. Preporuèivao je opu�tanje i mirnu predanost. »Ostavite, na trenutak, brige, opustite se u naslonjaèu i pomolite se Bogu i astralnim iscjeliteljima.« I jo�: »Sagledavajte ono najbolje u ljudima s kojima se susreæete; otkrijte Boga u stvarima koje oko sebe nalazite, sjetite se da Bog stanuje u svakome i svemu na svijetu.« Chapman je pisao istu istinu koju je za mene utjelovljavao guru Jukte�var. Nisam ga dakle sluèajno pozvala u pomoæ. Pozvala sam ga zato da bih od njega èula istu melemnu rijeè o svetoj istoèi, nauk koji je sam sobom zdravlje, bez obzira na èasovito stanje tijela. Nastavili smo sa dopisivanjem u Beogradu i kasnije, ja bih ga izvje�tavala0 Igorovu stanju, jer je to tra�io. U slijedeæem pismu mi je na moj zahtjev poslao svoju fotografiju i fotografiju pokojnog Langa. Mo�da ba� Langu1 molitvama Brovvna treba zahvaliti na dobroj sreæi Igorovoj u Parizu: èak i u vrijeme najni�eg pada leukocita nije zakvaèio nikakvu zarazu, mada smo se vozili prepunim metroima i ulazili u nezraèene kavane.Pretkraj studenog opet me primio Bernard. Odgovarao je jednostavno i kratko na moja groznièava pitanja o nastavku terapije u Beogradu. Napisao je nekoliko reèenica profesoru Stefanoviæu. Igor je sjedio u predsoblju kod tajnice, �arajuæi drvenim bojicama. Bio je nabuhao od pronizona i na prvi je pogled izgledao kao dobro uhranjeno dijete. Ispod kapice vi�e nije bilo ni jedne vlasi. Bernard ga pomilova svojom rukom ostarjelog anðela: u toj je kretnji bilo tuge rastanka.Objasnio mi je da je zraèenje kobaltom potez osiguranja protiv leukemiè-nog napada na sredi�nji �ivèani sustav. Propisao je zraèenje u jaèini od83ukupno 3.200 radsa, naime 200 radsa po 16 puta. Zraèenje je trebali obuhvatiti cijelu lubanju. Upravo sam u jednoj od Charrouxovih ili Bergiero vih knjiga proèitala izjavu slavnog Jeana Rostanda o zraèenju rendgenom samo jedno rendgeniziranje pluæa mijenja genetièku strukturu. Ta se mijen; prenosi novom nara�taju, koji joj pribraja nove mijene. Ali tko je u medicin skim ustanovama vodio o tome raèuna? Stari, ortodoksni svijet izmièe ispo< nogu, a novi se jo� nije osovio da ga zamijeni.Jedan mladi lijeènik na odjelu s kojim sam èesto razgovarala, napisao j< popratno pismo za Beograd s uputama o daljnjem lijeèenju. Zvao se Hart mann i volio je teoretizirati o statistièkoj istini koja nije istina pojedinca Po�to je bio mlad, usudila sam se da ga upitam za èudaka u Bordeauxu Antonina Prioriea. Nasmije�io se, staraèki. Ne, nije èuo, ali je znao o èemi se radi: o prijevari i megalomaniji. iIzabel su pustili kuæi. Ali jednogodi�nje dijete preko puta je umiralo3 Roditelji su izgledali kao da su netom iza�li iz srednje �kole. Mlada majk< bila je pred poroðajem. Jednoga dana djetetu su izvadili sve igle, ali ono je i dalje plakalo, sve dok plaè nije opao do cvile�a i naposljetku do tihoj jecanja. Slijedeæega dana kutija je osvanula prazna. Unijeli su unutra elek trièni aparat i ostavili ga da tiho zuji cijelo jutro.Nedugo pred na� odlazak doveli su u susjedni kavez malu zlatokosi djevojèicu koja je ridala, jer roditelji jo� nisu stigli. Zvala se Martine Bolnièarke su je poku�ale raz

onoditi, ali mala do�ljakinja je neutje�ne plakala. Dan potom stigo�e roditelji iz nekog malog mjesta u provinciji. I on su bili vrlo mladi. Poslije nekoliko dana ustanovilo se da Martine boluje oc mijeloblastiène leukemije. U toj vrsti postotak remisija je znatno manji nege kod limfoblastiène, zbog daleko veæe otpornosti malignih stanica prema kemoterapiji. No Bernard je svejedno govorio o dobrim izgledima izljeèenja. S Martine je bilo veoma te�ko jer je imala svega tri godine. Vri�tala bi na sam pogled bijelog haljetka.Prvoga dana po dolasku vidjeli smo u prvoj staklenoj kutiji dijete, spolnonerazaberivo, nalik na mutanta u neku treæu, bespolnu vrstu. Imalo jezatvorene oèi. Iz nosnica su mu izlazile plastiène cijevi. Poslije dva dana vi�ega nije bilo. Na moja navaljivanja bolnièarka je rekla: |»Umrlo je, da, ali ono je bilo sasvim poseban sluèaj...« \Kad je ubrzo potom umrlo i ono najmlaðe, vi�e nisam pitala. jJo� je jedno dijete, djeèak od oko osam godina, umiralo s tamponima u nosu. Imao je zaèuðujuæe gustu plavu kosu. Je li i on bio »poseban« sluèaj? Majka i otac su �uteæi i na smje sjedili u sobi i ne�to èitali. Djeèak se svakih nekoliko sati budio i potmulim, hrapavim plaèem dozivao majku. Ona je prilazila, bez rijeèi, i prinosila mu posudu za povraæanje. Djeèak se muèio i tutnjao iz utrobe, iz �ivaca, iz jadnoga skvrèenog �eluca, izbacujuæi najprije �utozelenu, pa poslije crnu tekuæinu. �uteæi i dalje, vrlo elegantna i dostojanstvena, majka je iznosila posudu u zahod, gdje ju je dugo ispirala. Ona jedina nije trèala za lijeènicima s odjela, nije se raspitivala o novim (japanskim^ i drugim) metodama, nije èitala hematolo�ke studije. Rijetko je i s kim razgovarala. iJednom smo se srele pred vratima zahoda. Ona se nasmije�i onimj smije�kom kojim majke bolesne djece signaliziraju jedne drugima da znajuj razumiju, podr�avaju. Takav je smije�ak dug kao razgovor. Upitah je o djeèaku. Reèe da je jo� kao malo dijete obolio od jedne rijetke forme leukemije'84 1koja se vraæa poslije dulje stanke, ali je onda neumitno smrtonosna. Ona je to prièala gledajuæi kroz prozor, mada se iza prozora vidio samo suri zid. ¦ »Imate li jo� djece?«»Nemam« reèe gledajuæi i dalje u onaj zid.Djeèak je umro noæu, mjesec dana po dolasku u bolnicu.Zatim, tu je bio dvogodi�nji David, oboren veæ drugim udarom leukemije. Prvi se zbio u travnju. Otac i majka bili su poljski emigranti. �ivjeli su dvadesetak kilometara od Pariza, imali su kuæicu i povrtnjak. Majka je donosila sokove od mrkve i cikle koje je sama gajila i tije�tila. Uvijek je dolazila s ko�arom punom voæa i cvijeæa, vedra kao jutro. Bolnièarke su se smjesta okupljale oko nje i zapoèinjalo bi neko �areno gibanje, neki drukèiji titraj. Jedino je djeèakova baka bila smrknuta i sumnjièava. Jednom me povukla na stranu i pri�apnula mi na poljskom:»Pripazite malo �to to oni rade s ovom djecom. Mome hlapèiku su iskrivili nogu. Vezali su mu dr�aè za infuziju uz stopalo, stopalo je danima stajalo iskrivljeno i poslije toga ostalo je uvijeno prema unutra. Kazala sam Danji da ih tu�i, ali ona neæe.«Poslije dvadesetak dana Davida vrati�e kuæi. No prije na�eg definitivnog povratka u Beograd, ugledala sam Danju s Davidom na rukama, zaplakanu, za leðima tmurne zgrade djeèje hematologije. Davida je sna�ao treæi udar. Danjinu vedru ko�aru s cvijeæem i sokovima nosila je sad baka, kao da nosi velik teret.Odjel na kojemu smo proveli �ezdeset i èetiri dana bio je umirali�te.

PARIZReljino pismo poèinjalo je rijeèima: »Draga mama i moj Igica.« Na kraju je stajalo: »Veæ sam se popravio u �koli. Kad doðete, bit æu najbolji ðak.«Znala sam da je to Mamina optimistièka injekcija. Iza nje je kutrio zbunjen i upla�en djeèak kojega je nagli razvoj dogaðaja jo� vi�e zbunio i upla�io.Vraæali smo se natovareni darovima. Na Surèinu nas doèeka�e Radivoje, Mama i Relja. Kuæa se napunila razdraganim glasovima. Telefoni su zvrljali prenoseæi poruke veselja i olak�anja. Snimali su se razgovori na magnetofon. Igor se smijao i smijao. Izgleda

lo je kao da smo se vratili s izleta, tek �to je jedan od izletnika èudno oæelavio, i �to je morao uzimati neke bijele i zelene pilule.U nedjelju smo se odvezli put Smedereva. Bio je sunèan predzimski dan golih stabala i tihe, umorne zemlje. Doba sna i zaborava.Ali u ponedjeljak je poèelo buðenje. Pojavismo se kod profesora Stefano-viæa s pismima i izvje�tajima. Profesor je èitao Bernardovo pismo uzvijajuæi obrvama, kao da se èudi. Odlo�iv�i ga, reèe:»Ta tko da mu daje Metotreksat lumbalno? To je posve nova metoda i mi u Beogradu to ne radimo.«Bili smo zabezeknuti.^»A kobalt« nastavi profesor, »za zraèenje kakvo predla�e Bernard treba uvje�ban struènjak. Jedina kobaltna bomba nalazi se u Onkolo�kom institutu i ona je previ�e optereæena. Bojim se da tamo nitko neæe imati vremena da prouèava poseban protokol zraèenja.«»A doktor Keziæ?« upita Migo.85Ovo ime prvi put smo èuli od profesora Radojièiæa. Radilo se o naèelnikui djeèje hematologije iz novobeogradskog instituta »Majka i dijete«, koji je; navodno sprovodio modernu antileukemiènu terapiju. Na spomen njegova; imena mnogi su odmahivali rukama, govoreæi: »A taj...« I dodavali u povje-i renju: »Znate, on pije . ..«Profesor ne reèe ni�ta; razmi�ljao je, nabrav�i èelo.»Profesore... a doktor Keziæ?«»Znate, najbolje æe biti da se odmah vratite u Pariz. Ja sam spreman da' objasnim Bernardu...« I profesor se ogleda za naliv-perom i papirom.; Poslije pet minuta dr�ala sam u ruci novo pismo kao propusnicu za pakao iz< kojega smo upravo do�li.Hitro se tada krenulo u telefoniranje, rezerviranje karata, juri� u Zavod1 za zdravstveno osiguranje; sve je to vodilo u pravcu Surèina na kojemu smo I se opet okupili poslije dva-tri dana. ;U torbici sam, osim profesorova pisma, nosila i pismo dobrog Williamai Brovvna. Veliko, podebelo, s Igorovom fotografijom koju mi je vraæao i koja : je, eto, veæ dvaput preletjela Atlantik. Pismo je poèinjalo rijeèima: »Drago i srce: kako je?« Pisao je da je dugo i �arko molio za Igora po�to mu ne mo�e ' na drugi naèin pomoæi. On je naime veæ poodavno prestao primati djecu i ispod osamnaest godina, po�to djeca nisu kadra izdr�ati stegu posvema�njeg" mirovanja poslije onostranske intervencije. Tjelesni nemir u vrijeme tih i kljuènih èetrdeset i osam sati nanosio je vi�e �tete nego sama bolest. Poslije j nekoliko neuspjeha te vrste, Brownova astralna ekipa odluèila je da dobna ' granica bude osamnaest godina. Èitajuæi to osjetila sam se razoèaranom ali sam i èudno odahnula. Jer �to bi bilo da je veleèasni kazao: »Doðite!« Sada, kad je u burnom toku bio protokol iz serije B, kad smo se veæ ukrcali u Bernardovu laðu?Bri�no i potanko navodio je William Brown nekoliko moguænosti lijeèenja i nekoliko savjeta. Prva moguænost su bile tablete chaparrala (trava koju su Indijanci s juga koristili kao lijek). Tablete su bile jeftine i, kako se tvrdilo u pismu, djelotvorne u suzbijanju karcinoma, naroèito karcinoma jetre. Bio je spreman da mi o svom tro�ku po�alje te tablete. Zatim je spomenuo Leatril. Prvi put sam èula upravo od Brovvna o tom famoznom lijeku i o aferi koja se oko njega razbuktala. Leatril se dobivao iz srèike kajsijinih ko�tica. Amerièki federalni ured za hranu i lijekove zabranio je prodaju Leatrila. Dekan patologije dr Andrevv Ivy zalagao se za primjenu ovoga lijeka u lijeèenju raka i zbog toga je bio ekskomuniciran iz znanstvene zajednice, kao nekad Velikovskv. Dr Ernesto Contreras do�ao je na ideju da Leatrilom lijeèi amerièke i ostale pacijente u Tijuani u Mexicu. Veleèasni je spomenuo fantastiènu brojku izlijeèenih sluèajeva. Dodao je da je kod Igora u pitanju poèetna disfunkcija slezene, pa kad bi se ta disfunkcija dovela u red, mo�da bi tijelo bilo sposobno da se samo obraèuna s bole�æu.To pismo me ganulo i uznemirilo. Veæ sam bila zagrezla na drugu stranu, veæ sam itekako vodila raèuna da se ne propusti nijedna pilula. A sad je stigla vijest o chaparralu i Leatrilu. Je li kasno? I je li to uistinu nama namijenjeno? �to ako prekinemo kemoterapiju koja ga je, kakva bila da bila, dovela u remisiju, �to ako se uputimo tamo gdje je malo tko i�ao, jer je takav izbor opasan � izaziva s jedne strane gnjevnu osudu èuvara ideologije, a s druge strane udarnu akciju velikog biznisa u farmakologiji, biznisa kojemu je jedan od potpornih stupova ortodoksno lijeèenje m

alignih bolesti.86Na aerodromu me nagovori jedna �ena neuredne kose i tamnih kolobara oko tu�nih, neispavanih oèiju. Podsjeæala me na vrbu bez vode. Putovala je istim avionom, u istu bolnicu. Njezin sin jedinac imao je karcinom bronhija. Mu� je veæ bio u Parizu. Moje malo iskustvo izgledalo joj je kao golemo osvojeno polje u bici. Prièala mi je svoju pre�alosnu prièu. Ona nije imala veza i nisu joj htjeli odobriti put za Pariz. Doktorica Stanimiroviæ bila je prema njima gruba. Pustila ih je da satima èekaju presudu, da bi na kraju, gotovo u prolazu, èuli nestrpljivu, odreènu rijeè. Onda su odluèili krenuti0 svom tro�ku. Za to vrijeme neki su prijatelji poku�ali naknadno zadobiti od Zavoda odobrenje za plaæanje tro�kova u Parizu. Sva je prilika da æe se izboriti za te tro�kove, govora�e vrba. Ali ona nije imala vremena u svojim mislima i osjeæajima za gorèinu prema ljudima. Ja bih bila isto takva vrba da nije bilo Miga i Radivoja.Na Orlvju nas je doèekao raèunovoða Joviæ. On je zapanjujuæe dobro govorio francuski, pona�ao se uljudno i nadmoæno, bio je spretan u postupku, naèinu i vezi i, osim svog redovitog raèunovodskog posla u ambasadi, nalazio se pod stalnom opsadom bolesnika kojima je valjalo isplaæivati dnevnice, preinaèivati rezervacije, brzojavljati, otkazivati, upuæivati.Te veèeri opet smo se obreli u Bearnu. Velika lojna maèka namjestila je oprezno-sa�aljivo lice kad nas je ugledala. Dala nam je staru sobu. Hotel je vrvio ju�njacima � Afrikancima i Arapima. Sutra ujutro, reèe Joviæ, zakazan je prijem u ambulanti bolnice »Saint Louis«, kod Chaissona. Odahnula sam kad je rekao da æe nam se pridru�iti.Ujutro smo nekoliko sati èekali u pretrpanoj èekaonici. Kad su nas napokon prozvali, Chaisson nas je doèekao sa svojim najzajedljivijim likom. Sjedio je za stolom kuljajuæi naprijed: vrat mu se izvlaèio iz ramena, ruke iz rukava, prsti iz pesti. Nalikovao je na neki pakosni instrument.»Alors,« reèe slavodobitno, »�to vi hoæete, gospoðo? Dijete Vam je u remisiji. Dobili ste upute kako nastaviti odr�avanje remisije. Bojim se da za Va� sluèaj nemam razumijevanja.«Na popri�te je stupio Joviæev besprijekorni francuski. Talasao se, dizao1 spu�tao poput ljuljaèke, obja�njavajuæi »moj sluèaj«. Chaisson nije lako pu�tao iz ruku svoplijen: a njegov plijen je jednostavno bio u�itak odbijanja, ma kako to odbijanje zvuèalo neumjesno i neutemeljeno. Glas je podsjeæao na iglicu, izvijenu i na vrhu otupjelu od duga bockanja.Ali kad je Joviæ spomenuo da se mo�e otiæi u »Ville Juive« kod Mattea ukoliko, naravno, ovdje bude pote�koæa, Chaisson dohvati uputnicu za bolnicu. Pomislih: »I opet... �to bih i kako bih da nije bilo Joviæa...«Dodijeli�e nam sobu u kojoj je umro kovrèavi plavokosi djeèak. U na�oj biv�oj sobi le�ao je David. Sve je bilo na drukèiji naèin isto.Doèekalo nas je jo� jedno poznato lice koje nismo odmah prepoznali. Na ulazu u prvi kavez stajalo je sitno blijedo dijete bez kose. Djevojèica ili djeèak? »Zar niste vidjeli Martine?« pitali su me poslijepodne njezini roditelji. Jer to je bila Martine. Remisija je kod nje trajala svega tjedan dana. Leukemija se vratila i sada su je pumpali jaèim dozama. Ono �to je na Martinei bilo najupadljivije bila je njezina duga zlatna kosa. Bez te kose Martine je bila bilo tko, mutant u treæu, bespolnu vrstu.»�to ka�e profesor?« pitala sam roditelje.»On je pun optimizma«, reèe mladi èovjek i ne�to od tog optimizma zraèilo mu je iz oèiju.87Igor i ja otpoèesmo na� pari�ki �ivot. Jutrom bih lutala gradom kupujuæi knjige, ploèe i igraèke, razgledajuæi muzeje i galerije. Voljela sam svoju samoæu, voljela sam �to sam nitko i neprimijeæena, prijali su mi svi ti nepoznati ljudi. Od znanaca su mi bili dovoljni Marcel i njegova Tara, : Talijanka iz Bearna i Cica. Bilo je uistinu neobièno kako smo se Cica i ja srele: u Parizu: bio je to susret dvije kapi u oceanu. Cica je bila briljantna �¦ studentica biologije, no upravo se nalazila u fazi kad je poèela shvaæati da nije dovoljno biti briljantni student bilo kakve znanosti da bi se i�ta dublje saznalo i razumjelo. Provodile smo sate razgovarajuæi po malim kavanama - Cica puna mladenaèke gorèine koja se nalazila u susjedstvu poleta, ili spremnosti za nj - gorèine koja je bila negativ entuzijazma. Pripadala je onim mladim ljudima gradske Jugoslavije koji su poèeli kao dobra djeca, ne padajuæi zadugo u veæa isku�en

ja sumnje i pobune. Bili su za�tiæeni solidnim roditeljskim primjerom rada, reda i meðusobne bliskosti. Ali kad se na�la u Parizu, sama, njezina grada poèela je pucati, mada ne opasno. Cici je trebalo ne�to malo propasti, nekog umjerenog bijesa i oèaja, da bi se osjetila kao liènost koja nije pusta kopija roditelja.�eljela je spojiti biologiju i psihu, vidljivo i nevidljivo. Èekala je pod-strek, znak, konaèan dokaz. U svojoj diplomskoj radnji ona æe poku�ati da prepozna Jungove jantre u strukturama biokemijskim, ribonukleinskim. Zatim, tu je bila parapsihologija. Kroz vrata parapsihologije ulazilo se na zaobilazni put k Bogu. Pokusi s vremezornim vidovnjaèenjem dokazali su da je psiha nezavisna o prostoru i vremenu; od toga pa do njezine nezavisnosti0 materijalnom supstratu samo je kratak korak. A ako je psiha nezavisna od tvari kakva je visoko organizirana materija mozga, onda ona ima svoju materijalnu opstojnost mimo tijela i po svoj prilici poslije tijela. A ako psiha ne umire s tijelom, veæ ga samo napu�ta, ili ono nju, onda ona ima daleko veæe pravo na Ja nego tijelo. Itd.Popodneva i veèeri provodila sam s Igorom. Za vrijeme terapije zraèenjem Igora su pustili u hotel. Nisu mi tada rekli da kobaltno zraèenje mo�e o�tetiti funkcije pamæenja i uèenja. Mo�da je ba� zahvaljujuæi eteriènoj ekipi dra Langa Igor bio po�teðen tih opakih posljedica.Zbog terapije Purinetolom krvna su zrnca padala kao vojnici koje gaðaju strojnicama iz busije. Zatim je do�la na red prva lumbalna punkcija. U kralje�nicu je ubrizgan Metotreksat. Od njega se povraæa, a nerijetko izaziva velike glavobolje i halucinacije. Igor je dugo i te�ko povraæao: u jednom popodnevu povratio je trideset i dva puta. Kad je pro�la intenzivna faza Purinetola, nastupilo je doba Pronizona. Pronizon je bio surov biè: tijelo je bez pardona slu�alo naredbu da jede, jede, jede. Kao �to prije nije bilo u stanju uzimati hranu, sad se poèelo nenaravno puniti i �iriti � podbuhlo1 neèvrsto, s organima koji su groznièavo radili u strahu pred hormonskim o�inuæem.Bli�io se Igorov peti roðendan. Kupila sam mu mali Kodakov fotoaparat. Jer, bila mi je mrska i pomisao da u Pariz ponesem fotoaparat s kojim sam obi�la Indiju, Egipat i Irak. Nisam �eljela slikati ni Notre Dame, ni Toranj, ni mostove na Seini. Ali sam po�eljela slikati Igora o njegovu petom roðendanu, u bolnici.No to je bilo zabranjeno. »Saint Louis« je imao svoje razloge. Toga dana, 15. studenog 1972, u slu�bi je bila plavokosa bolnièarka koja se èesto smije�ila, ne zato �to je bila dobra du�a, veæ zato �to izmeðu nje i njena smije�ka nije stajala nikakva briga. Bilo je i drugih koje su se smije�ile, no ne88tako èesto i lako -jedna patuljasta, a druga golema; kad su se nasmije�ile bilo je to s mnogo suæuti i nje�nosti i s prigu�enim svjetlucanjem mraka u �koljci smije�ka.Plavokosa, s licem Doris Day, upravo je u malom staklenom uredu èavrljala s nekim posjetiocima kad je kroz hodnik bljesnulo magnezijsko svjetlo �aruljice za fle�. Plavokosa Doris je istrèala, upla�ena da nije do�lo do kratkog spoja zbog be�umnog elektriènog aparata koji je bio ukljuèen u susjednom kavezu, èisteæi ga od nedavne prisutnosti. Sakrila sam fotoaparat pod pokrivalo. Plavokosa je po�la po elektrièara. Za to vrijeme opalila sam jo� jednu sliku. Igor je sjedio na krevetu, uozbiljen, �ut, neprirodno nabuhlih obraza. Bio je tu�an na svoj roðendan. Poslije sam ga slikala za stoliæem i svaki put je unezvijerena Doris pozivala elektrièara. Ovaj je ulazio u susjedni kavez, provjeravao aparat i vodove i opet izlazio vrteæi u èudu glavom.Nedjelje u Parizu su dani kad samoæa vi�e nije ugodna. Ona tada izgleda manje kao izbor a vi�e kao moranje. U nedjeljno jutro znali smo se odvesti stanicu dalje, do Place de la Republique: tamo smo ulazili u jednu od kavana na doruèak. Sjedeæi u kavani slu�ali smo radnike na raznim jezicima, nerijetko i na na�em. Radnici su se natezali oko sportske prognoze, lota i konjskih utrka. U njihovim glasovima re�ala je osornost nezadovoljnih: vrebali su uokolo sebe na bilo �to �to bi utolilo mrku ljutnju koja se u njima skupljala tokom tjedna. Igor i ja smo sjedili �uteæi, a kad se �utnje dovoljno nakupilo, ulazili smo u o�tri jesenski zrak, u �elji da odemo negdje daleko gdje æemo biti nesmetani, primjerice na igrali�te ispod palaèe pravde, na vo�nju brodiæem po Seini ili u zoolo�ki vrt, onaj u gradu ili onaj veliki u predgraðu. To su bili pothvati koji su iscrpljivali, jer ja bih se umorila noseæi ga, a on se umarao kad je hodao. Igor nije cmizdrio zbog bolova u kostima i mi�iæima; samo je zastajao u

hodu i tiho govorio: »Sad me nosi«. Kad bi po mom dahu saznao da mi je preteretan, opet je mirno najavljivao: »Sad æu malo hodati«. Na taj smo naèin obi�li golemi samotni park s prekrasnim sjetnim jezerom boje sedefa. Do suza me ta boja podsjeæala na ne�to viðeno davno, na nekoj razglednici iz djetinjstva. Li�æe je obilno umiralo u najzlatnijim, najrujnijim krikovima boja. U gradu je jesen veæ bila obrstila stabla i d�bunje. Jezero i �ume u blizini trkali�ta ostavila je, sladokusnièki, za kraj.U �etnji oko jezera bili smo sami. Patke su grajale i u njihovim glasovima preko vodene plohe dolazila je k nama druga obala s nekim svojim tajnim zakucima. Igor i ja smo se razumjeli. Mimo nas i oko nas je tekla ljepota koja je boljela. Mi smo u njoj bili tuðinci. Pomagali smo jedno drugome proæi kroz taj prelijepi krajolik odlaska, prema slutnji slobode u daljini.Poslije nedjeljnih �etnji �eljno smo se survavali u hotelsku sobu. Tijesna, pljesniva kutija nudila se kao odah od znamenitih vidika pari�kih. Gotovo da smo izlazili samo zato da bismo opet mogli po�eljeti da se vratimo u na�u duplju bez oèiju.Jednoga ponedjeljka zapoèelo je zraèenje. Dugo su Igora namje�tali, obilje�avali crvenom masnom olovkom predio koji treba gaðati mlazom probojnih èestica iz kobaltnog topa.' Paljba je trajala vrlo kratko. Bila je to ona paljba iz sna o piramidi i bunaru. Znala sam da ovi nevidljivi meci strahovito o�teæuju to malo izre�etano tijelo. Ti�ina je zujala poput potmule pèele. Tad su svi Jean Rostandi vri�tali u meni svoj prosvjed. A svi astralni¦ :istu89lijeènici u meni polagali su dlanove nad Igorom � dobar krov koji ne propu�ta zlu ki�u.Na milijune je mikroba i virusa u to vla�no vrijeme osvajalo di�ne i druge organe Pari�ana. Najbezazleniji napadaè bio bi mogao zapaliti Igorova pluæa kao iskra suhu �umu. U takvom sluèaju prekida se antileukemièna terapija i zapoèinje antibiotièka obrana. Naroèito su nas opominjali da se klonimo mjesta gdje su ospice. One su u najveæem postotku smrtonosne za male leukemièare. Jednom sam se kri�om od senlujskog bontona dokopala publi-; kacije o svim vrstama leukemije, gdje je obilnu rijeè vodio upravo na� anðeo? èuvar, Jean Bernard. Na jednoj fotografiji vidjelo se lice djeteta koje je umiralo od ospica. Zapravo, lice se uopæe nije vidjelo. Vidjele su se samo oèi.j Ko�a se pretvorila u roj crnih krasta koje su popadale po licu kao otrovne? ose. Ospice obièno izazovu trovanje krvi, ili udu u grlo i u du�nik i zabrtve; disajne prolaze. No zahvaljujuæi valjda eteriènim za�titama Igora u Parizui nije skolio nijedan virus, usprkos na�em neopreznom kretanju gradom. !Nekoliko sam se puta susrela s tu�nom vrbom i njezinim mu�em. Djeèakj je le�ao u susjednom krilu. Majka je morala uskoro otputovati; otac je' provodio jutra na slièan naèin kao i ja, obilazeæi duæane s igraèkama koje! njegovo dijete vi�e nije tra�ilo. Onda smo èuli da su na odjelu gdje je le�ao! njihov djeèak izbile ospice. Smjesta su zabarikadirali ulaz. Stanje djeèaka] poèelo se naglo pogor�avati. Otac se unezvijereno raspitivao jezikom grimasa! i pokreta, ali sve �to je dobio u odgovor bila je tabla u hodniku s napisom daj je nezaposlenima ulaz zabranjen. \25. studenog poèela je prva reindukcija. Igor ju je zaèudo dobro podnio, j Povraæao je dodu�e mnogo i te�ko, ali to je bilo sve. U posljednoj fazi davao] se Daunorubicin, onaj koji izaziva najte�e reakcije. Igor je bio spreman naj najgore. Sjedeæi uza nj, molila sam se, predoèavajuæi sebi daje Daunorubicin] mio tre�njin sok � bio je naime iste tamnocrvene boje. Kad je u �ilu jurnula] crvena tekuæina rekla sam Igoru:»Vidjet æe�, neæe� povraæati.«Ovaj put mu nisu davali glikozu. Poslije davanja Daunorubicina izvadili ¦ su iglu i oti�li. Igor i ja smo se obukli i iskrali se iz bolnice kao i obièno; sjeli smo kod Marcela, naruèili kavu i èokoladu, pijuckali i prièali. Nije bilo povraæanja; nije bilo glavobolje ni slabosti. Prsti dra Langa? Tre�nje moje molitve? Svejedno. I prsti i tre�nje rastu na istoj grani.Jedne veèeri donijeli su Izabelu. Nije mogla hodati. Poslije nekoliko dana opet su je odnijeli. Ubrzo potom je umrla. Opra�tali smo se, znajuæi da oni s kojima se opra�tamo neæe pre�ivjeti. U na�oj biv�oj krleci umirao je David, upalih groznièavih oèiju bez trepavica, s ruèicama nalik na uvenule granèice, s no�icama poput otpalih prutiæa. Danja je sjedila kraj djeèaèiæa pojeæi ga za�eæerenom vodom. Bje�ali smo iz toga pakla u kojem se na svakom koraku potvrðivala neizljeèivost leukemije. Na na�em se licu èitala nestrpljivost

bjegunaca ili privremeno osloboðenih robija�a. Poljakinja me kratko pogledala; i ona je, sasvim nedavno, pomislila daje pobjegla. Znala je �to osjeæam. Znala je �to æu osjeæati. Pro�aputala je: »Courage, madame ...«Prije odlaska jo� sam jednom posjetila profesora Bernarda. Tom prilikom sam se usudila da ga upitam o razgla�enoj Matteovoj metodi cijepljenja protiv leukemije. Matte je bio Bernardov uèenik. Veæina jugoslavenskih pacijenata odlazila je kod njega, u »Ville Juive«, u bolnicu noviju i opremljeniju od èaðava Bernardova dvorca. Ponekad, u èasovima sumnje, pitala sam se90nisam li u »Saint Louisu« samo zato �to je profesor Stefanoviæ umio mnogo bolje saèuvati svoje stare veze nego stvoriti nove.Bernard blago i malo melankolièno reèe:»Matteu nije po�lo za rukom da ponovi rezultate koje je postigao s ozraèenim jugoslavenskim atomistima. Naime, nije uspio sa zamjenom kosne srèike kod leukemièara. Ni prvotni uspjeh sa cjepivom nije se vi�e ponovio. Tek kada mu se posreæi u veæem broju sluèajeva, onda æemo govoriti o metodi cijepljenja i o metodi zamjene kosne srèike kao o novom prodoru. Ali zasada je kemoterapija u sprezi sa zraèenjem jedina metoda koja posti�e uspjeh.«U Beograd smo sletjeli 3. prosinca 1972.JOVAN KEZIÆMama je kazala:»Vidjet æe�, nikad se neæe ponoviti.. .«Imala je Tarin izraz na licu: blagost i smije�ak nekoga tko je u dodiru s mekom du�om stvari.U meðuvremenu je pronaðen put do doktora Jovana Keziæa. Otkrilo se da doktor Keziæ na svom odjelu sprovodi najmoderniju terapiju. Davao je Metotreksat lumbalno i zraèio kobaltom, radeæi prema protokolima oba slavna Francuza i jo� prema protokolu doktora Pinkella iz bolnice St Jude u Memphisu. Ali njegov rad nije bio dovoljno poznat.Institut »Majka i dijete« nalazio se nedaleko od na�e kuæe. U vrijeme predegipatsko znali smo svrnuti u ambulantu Instituta; nismo imali pojma �to se sve krije iza surih zidova. Zgrada je vapila za popravcima. Iz dimnjaka su bjesomuèno èaðili vla�ni, te�ki rigaji dima; pod niskim prosinaèkim nebom zaustavljali su se povi�e krova i savijali se natrag k zemlji, prema rupama odakle su isukljali. Prije desetak godina, kad je podignut, ovaj je institut bio èist kao blagdansko jutro. Deset godina uru�avao se u smog i zapu�tenost. Pred nama je tmurila prerano ostarjela graðevina, sama nalik te�koj bolesnici.Keziæa smo èekali u uzanoj sobici koja je svojedobno i namjenski bila dio veæeg laboratorija. No ispostavilo se da je sobica Keziæev »kabinet« i da usto slu�i jo� jednoj laborantici koja je radila za velikim mikroskopom i da ju je osim Keziæa i laborantice zaposjeo èopor gvozdenih ormariæa s papirima, hrpe knjiga i èasopisa, kutije s epruvetama, stakalcima i èa�ama i jedna starinska pisaæa ma�ina. Keziæev kaput i �al visili su o èavlu, ukucanom u vrata.U ovom odlagali�tu svega i svaèega Keziæ je �ivio u nekoj vrsti dobroæudnog oèaja; po prirodi je bio bohem koji se osjeæao blizak nezadanim stvarima �ivota, stvarima koje odnekud banu, zbunjene i tu�ne, ne snalazeæi se zadugo sa svojom ulogom i redoslijedom, ili sa stvarima koje su bolovale od gubitka svrhe i volje. Takve su na�le utoèi�te u Keziæevu »kabinetu« i �ivotu. Ipak, postojalo je jedno strogo èuvano podruèje gdje je vladala budnost, nadzor i red: to je bila hematologija. Ovamo ni preru�eni nisu mogli uæi slatki porivi nediscipline.Kretao se po sobici kao da jedva èeka neèiju energiènu ruku koja æe ra�èistiti zbrku oko njega, ali se zapravo u�asavao i same pomisli da se ne�to pomakne iz svog zakonitog nereda. Sjetila sam se Papova ureda koji je91nalikovao na kabinet va�ne politièke liènosti, a po intenciji je bio srodan budoaru primadone. Stvari tamo bijahu upregnute u nedvosmislen i ta�t zadatak: da velièaju osobu koja meðu njima boravi. U Keziæevu pak brlogu? sva su svjedoèenja bila nehotièna. Stvari su sricale da je njihov privremeni stanodavac i sam poput njih; da ne zna zatra�iti mjesto koje mu pripada. Toj je bio razlog zbog kojega smo tako kasno stigli k njemu. '<Prosijed i djeèaèkog lica, izgledao je u prvi mah stalo�en i smiren. No na kraju razgo

vora posumnjala sam ne stoji li ga velikog napora taj izgledi stalo�enosti. Uèinilo mi se da se i on (poput nas) svojski trudi da ostavi dojam; samopouzdanja i trezvenosti. Ispod te fasade �ivjelo je ne�to drugo: ne�to! duboko ranjivo i nesigurno.Bilo je dogovoreno da doðem s Igorom zbog vaðenja krvi, na osnovi èega^ æe se odluèiti daljnji postupak odr�avanja. No kad sam sutradan stigla? s Igorom u Institut, doèekao nas je prizor takve paniène gu�ve pred prozorèi-i æem za knji�ice i uputnice, da sam se okrenula i vratila kuæi. Dugo sami telefonirala dok nisam prona�la Keziæa. Rekla sam mu da s tako oslabjelim; djetetom ne mogu èekati satima u onom ku�nom kotlu, gdje je najvi�e! bolesnika navrvjelo iz okolnih sela. Keziæ mi tada reèe da doðem u njegov; »kabinet«. Otada sam odlazila ravno u tu prostoriju, gdje je laborantica Sekal bila nerazdvojni dio intimnosti i topline. To je, dakako, bilo ilegalno, jer sul pravila Instituta zahtijevala i od te�kih bolesnika da se bore oko prozorèiæa.1 Keziæ je takve sluèajeve krijumèario, �to se kasnije lomilo po njemu i on je^ unaprijed strepio od samoupravljaèkih prijekora kakve èistaèice. iHodoèa�æa u Institut trajala su godinu dana. Za to vrijeme Igor je morao ] nekoliko puta le�ati na odjelu, jednom s te�kom upalom pluæa, drugi put i s infekcijom di�nih prolaza i treæi put s katastrofalnim padom leukocitai i trombocita. Le�anje u bolnici bilo je patnja. Odjelom su vladali �ohari. ] Krstarili su zidovima i podovima po bijelom danu, ispadali su iz plahta koje ¦ su se donosile iz ormara, zaposjedali su police s èa�ama i loncima. Noæu je ; tama nje�no �u�tala od njihovih èaporaka. Le�ala sam na rubIgorova | kreveta �irom otvorenih oèiju, dr�æuæi od gaðenja. Bilo ih je, reko�e, I nemoguæe isijebiti, jer su se zalegli u temelje zgrade. iU Keziæevu kabinetu upoznala sam roditelje nekoliko malih leukemièara. i Sva ta djeca porazbolijevala su se u isto vrijeme kad i Igor. Sva su primila \ cjepivo protiv velikih boginja. Razgovarali smo o tome da li je Pinkellov ! protokol bolji od francuskog, da li su ti Rusi ipak ne�to otkrili, da li Japanci, I da li Izraelci, da li akupunktura... No svi smo se slagali u tome da je Keziæ ; najbolji doktor, da je veliki struènjak, da je »srce«. jJednoga jutra dok sam èekala Keziæa u�la je �ena porculanske, krhke i pojave, s oèima iza kojih su èekale ukoèene rijeke suza. Njezin sinèiæ Srðan bio je jo� mlaði od Igora i imao je istu vrstu leukemije, a poèetno se lijeèio i kod Mattea. Majka je bila zgranuta nad u�asom koji ju je zadesio: ona je veæ ] bila izgubila jedno dijete. Zvala se Emira, i njezini su oèajnièki, grèeviti uzdasi punili malu sobu do prsnuæa. A kad su iz hodnika zabubnjali Keziæevi '¦ te�ki, trapavi koraci, ona se smirivala. Keziæ je ljekovito djelovao na jadne, unezvijerene roditelje.Drugom zgodom zatekla sam kod Keziæa troèlanu porodicu: oca, majku i petogodi�nju djevojèicu. Majka je govorila kratko rezanim glasom, nervozno se osijecajuæi na mu�a:»Zar ne vidi�... ostavi to, ne ovako ... govorila sam ti, ali tebi jo� uvijek92nije jasno...« Kratke, sjeèivne reèenice zalijetale su se u pravcu mu�a koji je stajao s izrazom krivca. �ena se obrati k meni tra�eæi savezni�tvo:»Je 1' te da i vi... pa jasno, vidi� ...«Ali u prisutnosti Keziæa postajala je pitoma. Nije vi�e osvetoljubivo predbacivala mu�u.7. prosinca Keziæ je ubrizgao Igoru Metotreksat u kralje�nicu. Igor je zahvat podnio hrabro i mirno, ali je poslije dugo i te�ko povraæao. U meðuvremenu smo èuli da je djeèak tu�ne vrbe umro u »Saint Louisu« od ospica.OSPICETreæi dan po primitku Metotreksata, 10. prosinca, primijetila sam na Igorovu licu dvije, tri crvene mrljice. Za kratko vrijeme izbi�e jo� nekolike. I onda se naprosto stado�e osipati. Bile su to stra�ne moriteljice ospice.Kako, odakle? Mora da se zarazio na odjelu u Parizu, dok smo prolazili hodnikom. Zaraza ospicama je kapljièna. Jedna je kobna kap bila dobaèena kroz zabarikadirani ulaz do Igorovih nosnica.Nekako u predveèerje izbijanja ospica posjetio me profesor Jain, »zagrebaèki« Indijac. On je �elio porazgovoriti o nekim pitanjima indologije, o »Hiljadu lotosa« i o Tagoru. Vidjev�i blijedo, æelavo dijete i saslu�av�i0 èemu se radi, on mi spomenu ime jednog iscjelitelja koji je �ivio u Zagrebu.Kao Zagrepèanka, bila sam zapanjena. Jedno od mojih zamjeranja Zagrebu bilo je �to se u njemu nije mogao naæi ni jedan cigli ezoterik. Tako sam mislila. A sad mi Jain

, Indijac, izgovori ime Viktora Ljubojeviæa, knji�nièara u mirovini, koji je �ivio negdje na �itnjaku, kamo nisam za�la veæ dvadeset godina.»Ne bih �elio da Vas obmanem«, reèe Jain. »Ali znam da gospodin Viktor ima nevjerojatnih uspjeha u lijeèenju. On je skroman èovjek koji nikada nije uzeo ni dinara za svoj rad. Mo�e raditi i pomoæu fotografije. Dajte mi Igorovu fotografiju - sam æu je odnijeti gospodinu Viktoru. A evo vam i njegov telefon.«Sve je to bilo od kakvoæe naglih, »re�iranih« zbivanja. Dadoh svome posjetiocu onu istu fotografiju nad kojom se veæ molio dobri èovjek William Brown. Mo�da je taj Viktor, dojavljen indijskim glasom, onaj put i postupak za kojim sam tragala od poèetka Igorove bolesti, mo�da ba� on, koji je sve ove godine èuèao na �itnjaku, jo� od vremena kad sam se spremala u Indiju na mungosov naèin.Poèela je borba za Igorov �ivot. Mjehuriæi su ubrzo prekrili lice, vrat1 ruke, ra�irili se po grudima i leðima. Temperatura je rasla, Igor vi�e nije mogao ni jesti ni piti. Na na� u�as mjehuriæi su poèeli zalaziti u usnu �upljinu i pod kapke. Jedva je pomicao vjede, usne i jezik. Ali bio je priseban i hrabar.Keziæ je navraæao svakoga dana poslije bolnice. Igor je dobivao injekcije Ambramicina zbog za�tite od infekcije. Migo je neumorno dovodio struènjake za djeèje zarazne bolesti. Ali nitko nije mogao zaustaviti najezdu stra�nih mjehuriæa koji su prijetili infekcijom i gu�enjem.Tih dana svi smo u kuæi hodali na prstima. Svaki �um mogao je prekinuti nit o kojoj je visio Igorov dah. Gledajuæi ga, èinilo mi se da vidim treptaje krila u prozirnom tijelu. Pilot, leptir, unutra�nji stanovnik, spremao se da93izleti iz tunela, iz kukuljice, ili da se vine s vrha piramide. Èekao je samo posljednji znak. Ali taj znak je izostao.Poslije devet dana visoke napetosti osjetilo se da bolest popu�ta. Mjehuriæi su se poèeli su�iti u krastice, a novi vi�e nisu izbijali istom �estinom. Igor jo� uvijek nije ni�ta jeo: le�ao je kao otpali jesenski list. Sve je okopnjelo, sve se isu�ilo, sve potro�ilo.Polako poèe siæu�no, blijedo klijanje nade. Proðo�e jo� dva dana i mi smo smjeli reæi naglas da je Igor pre�ivio ospice i da je u�ao u mali postotak leukemiène djece koja su ih pre�ivjela - taj je postotak iznosio svega deset. Devedeset posto djece u razdoblju kemoterapijske indukcije umiralo je od nasrtaja bolesti koja je inaèe bezazlena.ISCJELITELJ SA �ITNJAKATelefonirala sam iscjelitelju na �itnjaku. Njegov glas se ulio u slu�alicu kao ljekovit napitak. Reèe da je èekao vijesti od mene: valjalo mu je poslati podatke o danu, mjesecu, godini i mjestu Igorova roðenja. i»Ali« reèe, »vidio sam da je dijete u te�kom stanju i poèeo sam raditi nei èekajuæi podatke.« iRekoh mu da se Igor upravo izbavio ospica. i»Eh, onda smo jednim udarcem ubili dvije muhe«, reèe dobri glas. jOtada smo stalno telefonirali. Gospodin Viktor me vrlo toèno izvje�tavao] o stanju u kosnoj sr�i, krvi i mo�dano-hrpteniènom likvoru. Njegovi nalazii o broju trombocita, leukocita i eritrocita podudarali su se s nalazima Kezi-i æeva laboratorija. i»Bit æe to sve u redu«, reèe on jedne noæi u moj novobeogradski muk.] »No ima jedna stvar koju nisam odgonetnuo. Zbunjuje me. Kao da u djeca-; kovoj neposrednoj blizini postoji neki izvor negativnog zraèenja. Ne, ne radi1 se o zraèenju podzemnih voda, mada vi tamo na Novom Beogradu imate togai u obilju. Ne�to je drugo u pitanju.« !Poèetkom sijeènja 1973. Igora je oborio virus. Morali smo u bolnicu.' Le�ao je s iglom u �ili u jednom od Keziæevih zakutaka. Kroz cjevèicu se cijedila glikoza, a svakih osam sati ulijevali su antibiotik. Druga reindukcija< koja je upravo bila zapoèela morala se prekinuti. Gospodin Viktor je »radio«-uvjeravajuæi me da æe uskoro sve biti u redu. Poslije tri dana vratismo se kuæi. i Reindukcija je nastavljena. iTih dana Igor me upitao: i»Mo�e li lijek biti bolestan?«

Od tog sam pitanja protrnula: jer o tome se i radilo, o lijekovima koji su i uistinu bili bolesni, koji su trovali i rovali. Gospodin Viktor mi reèe u kasnil sat: v i»�teta... Njegove se èakre tako dobro vrte, protok i raspored energije je i odlièan. Ja ga vi�e ne bih muèio s citostaticima.« ;Profesor Jain se javio pismom, navijestiv�i da æe uskoro otputovati; u Indiju.Predlagao je da Igorove podatke uruèi jednom poznatom astrologu. Kasnije je to i uèinio, javiv�i mi da je astrolog kazao da æe Igor ozdraviti. Ali i negdje ljeti primila sam razglednicu iz Ischije, s kitnjastim potpisom »Rama-krishna« i sa samo jednom reèenicom: »Molim se za djeèaka.«Igorove �ile bijahu veæ izbodene i upaljene; ruka tanka i delikatna nije94nalikovala na djeèju ruku, veæ na otmjenu ruku odraslog, koja se smanjila do petogodi�njeg razmjera. Ubodi i spaljena mjesta na toj ruci izgledali su kao potpis svjetske nepravde. Tu je bila ruka, su�ta nje�nost i ljepota, stvorenje na pola puta izmeðu cvijeta i ptice: a napadnuta neèim �to je podjedalo njezinu bjelinu, njezinu laku i ljupku liniju, �to ju je pretvaralo u nabuhli jastuèiæ s ljubièastom podstavom.Onda, jedne noæi, Ljubojeviæ upita:»Imate li u stanu neki predmet � valjda ne�to doneseno s Va�ih putovanja po Indiji i Egiptu - ne�to �to volite i dr�ite na istaknutom mjestu?«Podiðo�e me srsi. Tara!»Imam ih nekoliko«, rekoh kukavièki. »Ali za�to?« »Taj predmet je izvor jakog zraèenja«, nastaepokolebljivo vidovnjak. »Zraèenje je negativno po mu�ku djecu: za Vas je blagotvorno. Rekao bih da je taj predmet, ma �to on bio, izvor nedaæa za Va�ega sina.«»To«, rekoh sledena od naglog osjeæaja krivice, »to je nemoguæe... To je Tara.«»Svejedno je �to i koga predstavlja. Ali ja vidim da taj predmet vrlo sna�no zraèi, �to je �tetno po djeèaka. Vi taj predmet morate ukloniti iz njegove fizièke blizine. Uostalom, slikajte sve predmete koji bi mogli doæi u obzir i po�aljite mi sliku.«Iste veèeri poredala sam kandidate za veliku optu�bu: velika Tara u sredini, njoj zdesna devi Parvati ribolikih oèiju koja je u Kairu plesala bharat natjam, slijeva tibetanski kalendar, Hat-Hor iz Luksora, jo� jedna mala Tara i tibetanska molitvena vrtilica. Gledala sam Taru bespomoæno: znala sam da æe gospodin Viktor ba� u njoj prepoznati izvor zraèenja. Opajala sam se njom, a pijanstvo se vratilo poput udarca.1Vana je bila daleko u Indiji. Ona bi jedina umjela razrije�iti taj èvor ljubavi i krivnje. Fotografija se vratila za nekoliko dana, oznaèena strelicama. Najveæa strelica pokazivala je Taru.Ni danas ne znam jesam li tada istinski povjerovala u pogibelj od Tarina zraèenja? Jer ja to tada nikako nisam mogla saznati - nisam se mogla upu�tati u svoje intuicije. Dobri èovjek sa �itnjaka upro je prstom u lik koji mi je bio drag i koji me èudno nadahnjivao. Jesam li ja, zdru�ujuæi se s Tarom, zaobilazno �tetila Igoru, Relji i Radivoju? Jesam li iz majèinske sile izvlaèila njezinu mrku stranu, njezinu �korpionsku, kali i hathorsku prirodu? Ako jesam, onda moram prekinuti s takvim stavom i odnosom, umjesto da uklonim nevinu skulpturu. Niti smijem dopustiti da se po zlu spominje ime sile koja je majèinska i spasiteljska.Ali iscjelitelj sa �itnjaka je bio neumitan. Tvrdio je dodu�e da moj odnos prema kipu nije zanemariv, ali da kip sam po sebi predstavlja veliki izvor �akti energije, da je magnetiziran i nabijen »kao bomba«, i da se ja zbog toga osjeæam tako dobro u njegovoj blizini. U mom strahu i mutnom osjeæaju krivice vi�e nisam razabirala sebe i Taru kao odijeljene èinioce: bile smo pomije�ane.1 Svake sam veèeri sjedala podno Tare i njezinom mantrom kao kljuèem otkljuèavala u sebi izvjesnu tajnu odaju kojoj nisam prelazila prag, ali sam udisala zrak njezine unutra�njosti. Vi�e se nije ponovilo gubljenje svijesti i daha, mada sam i dalje �arko �eljela da me Tara uvede u stanje slobode od prostora, vremena i materije. Jesam li bila u neèistu odnosu s njom? I ako jesam, je li to ta neèistoæa koja se vraæa odbijena od Tarina zrcala, a gospodin Viktor je vidi kao »zraèenje«? Jesu li to bili psihoni, te navodne èestice koje su izlijetale iz bronèanoga kipa? Jesam li Taru pretvorila u samodopadno ogledalo iz kojega je umjesto du�e, virio moj zakrinkani ego?95Rastala sam se s njom kao ljubavnik koji se mora odreæi ljubavnice zbc nekog vi�eg,

ne sasvim jasnog razloga. U dnevniku sam zapisala: »Rastavi sam svoje srce od njegova kucanja.«Radivoje je Taru odvezao k Jasmini Puljo gdje je neko vrijeme staja vrlo dekorativno, prije no �to se preselila k Heleni. Incident s Tarom do�ivi je kao jednu u nizu mojih ludorija, pa se i �alio govoreæi da su mu ko u jednom trenutku krenula natrag, kao da bi se Tara htjela vratiti. Bila sai na rubu toga da mu povjerujem. Vrijeme èuda i vrijeme lakrdije tako s zagonetno bliski.U meðuvremenu se i dalje tragalo za lijekovima i otkriæima. Netko nai je donio gljivice kefira i Mama je otada svakoga dana pravila izvrstan kef koji je Igor rado pio. Borkine èajeve smo napustili jer su bili previ�e zahtjevi i ponekad gorki. Mira Juri�iæ donijela je recept tibetanskog napitka. Dobi smo prijepis lijeka spravljena od aloje, koji je lijeèio rak i kojega je potpisa sovjetski onkolog profesor Savinski. (Ali na Keziæevu odjelu umirao je ma Nenad od tumora �eluca, a to je dijete redovito uzimalo aloju). Slali sm Igorove nalaze i opis terapije u moskovski Institut za rak i leukemiju, jer s jedno vrijeme �u�kalo da Rusi imaju »ne�to novo«. Odgovor naèelnik Instituta zvuèao je pora�avajuæe bez iznenaðenja: »Nastavite kao �to st zapoèeli, i mi lijeèimo na manje-vi�e isti naèin.«Tijekom èetvrte i pete reindukcije koje su se odigrale u o�ujku i travnj leukociti, eritrociti i trombociti bivali su dramatièno poko�eni, a kosn mo�dina prorijeðena do praga kad se èinilo da se vi�e neæe oporaviti. Prve i drugog svibnja leukociti su spali na 450. /Ljubojeviæ, s kojim sam gotovo svakonoæno razgovarala/ reèe mi da æ leukociti sutra »skoèiti«. Uistinu, sutradan su se popeli na 1000.Jedne veèeri, sad bez Tare, otvorila sam J Èing. Nisam imala propisn �tapiæe, niti sam znala jednostavniji naèin pomoæu kovanoga novca. Pomoli] sam se. Otvorila sam nasumce i spustila prst na heksagram. Vi�e se ne sjeæar njegova broja i imena, ali se sjeæam pravorijeka: rekao je ne�to poput: »di ali ne.« Komentar enigmatiènoga teksta vezana za heksagram, govorio j o poèetnom uspjehu i neminovnom kasnijem otklonu i padu.Sutradan mi je Igor rekao vedro i gotovo usput, kad je vidio da sam s uzbudila zbog pilule koju je zaboravio popiti: ,»�to me gnjavi� s tim? Ionako æu umrijeti.« aPALENOUE \U proljeæe poèe�e sipiti glasovi o odlasku u inozemstvo. Ali po�to je SSIi bio kafkijanski dvorac gdje su se svakoga dana mogle èuti najopreènij vijesti, Radivoje se svakoga dana vraæao kuæi s proturjeènim novostima. <»Definitivno odlazimo, samo se jo� ne zna kamo...« i»Da li na Istok? Na Zapad?« i»Svakako ne na Istok.« 'Pa onda:»Nema ni govora o odlasku. Pitanje je da li æu uopæe ostati u SSIP-u.i Itd.Bilo je to vrijeme potresa. Tlo je jo� uvijek podrhtavalo od dogaðaj u Hrvatskoj. Bez obzira kako tko tumaèio te dogaðaje i u èemu im prepozna96 i

vao uzroke, potmuo poriv, gotovo nagon diobe i odvajanja osjeæao se u zraku, pod korakom u ljudskim odnosima, �irom i daljom zemlje. Svuda se u sav glas trubilo o. bratstvu, a svi su tajom i bri�no podizali granice prema drugima. Od Ðevdelije do Triglava skrovito su se odnosile zalihe u vlastitu duplju; �ivjelo se s predosjeæajem da su oni drugi opasni, da æe izdati na politièkoj, ekonomskoj i svakodnevno ljudskoj razini. Ono �to je izbilo na vidjelo u Hrvatskoj, �ivjelo je manje-vi�e svuda, pod korom naroda, pod ko�om narodnosti, u krvi pojedinca. Tko zna dokle bi ovakvo dvolièje doguralo, do koje bi ga mjere ljudi prihvatili kao normalnu sudbinu, poput endemiènog raka, da se u Hrvatskoj nije desio krik te sveopæe i tajne nevjerice drugima. Sve je nalikovalo na leukemiju èiji sarkom izbija na jednom odreðenom mjestu, a uklanjanjem sarkoma, zna se, ne uklanja se leukemija.U Srbiji smijeni�e Nikeziæa i LatinkvTPeTOviæ. Od toga poteza kroz SSIP su krenuli kolobari panike, neizvjesnosti i neuroze, putujuæi do nekih tko zna kakvih rubova, od

akle su se odbijeni vraæali mije�ajuæi se s nadolazeæim. Ljudi su susretali jedni druge kao potencijalnu opasnost - mnogo se mrmorilo, �u�kalo, kopali se �anèevi, podizale brane i o�trila se koplja, mada nitko nije znao odakle dolazi neprijatelj i da li uopæe dolazi.Svakoga dana poslije tri slu�ala sam Radivojeve izvje�taje, i intimno, u sebi, bacala ih u ko�. Ja sam »znala« da æemo otiæi u Ameriku. Sjedinjene Dr�ave nisu me privlaèile. Kao nekad, kad sam u sebi �aputala »Egipat«, sad sam �aputala: »Palenque« ...Palenke je bio zov iz jukatanske pra�ume. Zvao je poput frule, uzbudljiv i nestvaran, najprije upoznat kod Cerama, a kasnije kod tolikih teledirigira-nih istra�ivaèa - Humboldti, Le Plongeoni, Èarteri rovali su s bijesom i sa stra�æu po pra�umi, i njihova strast obarala je goleme ceibe i otkapala utonule grobnice. Znala sam da æu otiæi u Palenque, kao daje to mjesto nekog davno ureèenog sastanka.Ako bi dnevni izvje�taj spadao u odreène, Radivoja bi razbjesnio moj Palenque. Ali ako su trenutaène vijesti slutile na odlazak, rekao bi: »Eto vidi�, ispunit æe ti se �elja...«ISCJELITELJ SA �ITNJAKAPoèetkom ljeta otputovala sam u Zagreb. Ðurða je u meðuvremenu posjetila Ljubojeviæa i saznala sam samo to da ona ne vjeruje u prièu o Tari.»Tvoja je gre�ka �to ti postavlja� na pijedestal najveæeg vida nekoga tko ima samo djelomièan uvid«, rekla je. »Sjeti se Jukte�vara. Mo�e� li zamisliti da bi ti on rekao to isto?«Ðurða je bila moj korektiv za koji nisam bila uvijek spremna. No Ljubojeviæ je bio iscjelitelj i to je odluèilo mojim stavom. Iscijelio je tolike od raka, od skleroze multipleks, od tuberkuloze kostiju ...»Slu�aj«, reèe nato Ðurða, a ja unaprijed osjetih neprijateljstvo prema onome �to se spremala reæi. »Jesi li susrela nekoga od ljudi koje je izlijeèio?«»Nisam, ali valjda ne misli� da èovjek la�e ili da sam sebe obmanjuje tolike godine? Osim toga, tu su i drugi koji to mogu posvjedoèiti, evo na primjer profesor Jain ...«»Dakle nisi«, reèe Ðurða mirno. »Eh, onda ne mo�e� tvrditi da je iscjelitelj. On mo�da i jest elitelj, ali dokaza zasada nema�.«7 Brdo iznad oblaka97»Jesi li ti vidjela Sjeverni pol, jesi li vidjela Madagaskar? Pa ipak zna� ( postoje, jer drugi su ih vidjeli.« Ovo je bio moj omiljeni backhand u razgov rima o rijetko viðenom ili neviðenom, ili naprosto o bizarnom.Ali Ðurða je, i dalje neuvjerena, odreèno ljuljala glavom. Sjedile smo i klupi na Cmroku, oko nas je proljeæe jo� jednom vjerovalo u novi �ivot.Popodne, kod Ljubojeviæa, u stanèiæu koji je bio kao kutijica za liliputa ske �ibice, dokazi su isplivali u obliku pisama i fotografija Ljubojeviæev pacijenata. Neki su �ivjeli u Njemaèkoj, neki u Italiji, neki su bili èak Australije. Naravno, bilo je mnogo Zagrepèana i ljudi iz okolnih mjesta. S su bolovali od neke neizljeèive boljke, i svi su se zahvaljivali za blagosk ozdravljenja. Posljednja na popisu bija�e jedna lijeènica iz Zagreba koja imala rak goljeniène kosti. Poslije nekoliko iscjeliteljevih zahvata, maligne : naseobine i�èezle a-bolovi prestali.Ljubojeviæ-je sjedio nasuprot meni, za malim stolom. Imao je dobr æudno, pticoliko lice. Samo su njegove oèi bile u neskladu s licem � bile : orlovske i prodirne, moæni reflektori u kojima se nije moglo prepoznati ni z ni dobro, veæ samo snaga.Isti onaj srdaèni i bri�ni glas kojim me nekoliko mjeseci umivao kn slu�alicu, sada je putovao izravno u mene i bio jo� bli�i, jo� oèinskiji. Opusti sam se, prepustila, istjerala iz sebe svaki trag Ðurðine sumnje.Ustanovih da nam je Knjiga i ovaj put neka vrsta krsnog lista. Ljubojev ju je èitao na njemaèkom. Joganandu je smatrao svojim guruom; od njega j reèe, primao znanja i nadahnuæe kako da radi.Gospodin Viktor je, pro prima, bio vidovit: èitao je aure. Po kolutanji boji i obliku saznavao je prirodu energijskog poremeæaja i naèin kako da j ispravi.»Sve su bolesti samo poremeæaji temeljne energije. Temeljna energi ima svoj ritam, svoju zakonitu ophodnju kroz eterièni i tvarni organizan Ako se taj ritam poremeti - kako i èime u to sada neæemo ulaziti, dovoljno reæi da su uzroci najèe�æe mentalni, dok su povodi tvarni - onda dolazi c zastoja, zabrtvljenja ili pak razrjeðenja energijskog toka. Tada oboli organ tkivo koje je najvi�e pogoðeno poremeæajem.Kako ja lijeèim, pitate? Ja unosim u tijelo bolesnika energiju putem seb kao putem

�ice. Ta energija nije moja, ta energija je posvuda. Unoseæi j poma�em organizmu koji je ostao bez nje i koji je najèe�æe prihvati i s njo raspola�e. U manjem broju sluèajeva organizam je odbacuje, propu�ta kro; se kao �to sito propu�ta vodu. Takoðer interveniram da bi se sredio raspon i razmje�taj energije, da vi�e ne doðe do gru�anja i skretanja.«»Ipak, ne praznite li se poslije takvih zahvata?«»Poslije nekoliko sati revnog rada osjeæam se potro�en i umoran. Ali! znate da dati znaèi i primiti.«»Mo�e li svatko biti iscjelitelj?«»Ne bih rekao da mo�e svatko. Ali mogu mnogi koji to i ne slute. Vi, r primjer.« -,»Ja?« zabezeknuh se.»Da«, reèe gospodin Viktor skrozeæi me onim svojim orlovskim oèim; »Vi imate izuzetno sna�nu auru. Vama se sigurno visak ljulja u rukama.«Visak je uistinu odgovarao na moja pitanja, ali nekako nedosljedr i neozbiljno.»Morate vje�bati«, reèe Viktor Orlovskih Oèiju. »Reæi æu Vam kaki Morate biti strpljivi.«98 ¦¦!Pru�ila sam mu Reljinu fotografiju.»Vidim, njegov je bio-tok vrtoglavo brz. On je nadareno dijete i ima vidovnjaèkih sposobnosti. Ako se jednoga dana taj tok uspori on æe biti sretniji, ali æe izgubiti svoje izvanosjetilne talente.«Potom je mjerio Reljin bio-tok^Usvrdlao se oèima u fotografiju prateæi astralni optok i mjereæi ga �topericob.»Dvije i pol minute«, reèe^»Zi)ate li koliko obièno traje jedan energijski krug u organizmu? Dva i pol sata! Dijete je nervozno i �ivi u kaotiènom stanju iz kojega ne mo�e uspostaviti nadzor nad svojim mislima, osjeæajima i sjeæanjem. Ali bojim se dirnuti u njega.«I on odlo�i sliku i pogleda me, ali ne ravno u lice, veæ nekud postrance. Gledao je auru. Gledao je �to mislim o svemu tome.»Bio-tok se prepoznaje vrlo jednostavno. Uvijek je glavnina energije na samo jednoj strani tijela - nikad ne mo�e biti na obje strane jednako. Primijetit æete da vam je jedna nosnica otèepljenija od druge: to je znak da je energija na toj strani. Poslije izvjesnog vremena prohodnija æe postati druga nosnica. To je znak da se glavnina energije preselila na suprotnu polovicu tijela.«Zatim mi je opisivao veliku energijsku mre�u koja opliæe prostor. Na kri�i�tima meridijana i paralela tih silnica, jaka su zraèenja. Zato se mora pomno odabrati mjesto kuæe, postelje i ognji�ta. Stari narodi su to znali, oni su upo�ljavali vidovnjake koji su oznaèavali mjesto najpogodnije za dom ili hram.Gospodin Viktor mi je viskom pokazivao nevidljive silnice u prostoru svoga Liliputa. Razmak izmeðu dva meridijana iznosi dva i pol metra. Dotakav�i nevidljivi ganglij u prostoru, visak bi zastajao u svojoj vrtnji. Jesu li ovi meridijani istovjetni s eteriènim linijama koje je njihov otkrivaè, Englez Watkins, nazvao »leys«?O Tari se dugo prièalo. Tvrdoglavo je ustrajao u tvrdnji da je kip opasan - ne moj odnos prema kipu, veæ sam bronèani kip. Ustanovio je pomoæu viska da mu je starost 273 godine i da je stajao u hramu ili samostanu na obali Gangesa, u Bengalu. Starost Horusova oka, amuleta koji sam mu donijela u znak zahvale, procijenio je na 1700 godina.Onda smo se uputili u podruèje karmièkih determinanti.»Odakle meni tako jaka sklonost prema Tari?«Oèi su govorile ono �to sam skrovito mislila.»Vi ste �ivjeli s njom negdje i nekad, i to je zato«, reèe gospodin Viktor vrteæi svoj visak, odnosno, dr�eæi ga mirno i omoguæujuæi mu da se on vrti po svojoj volji. »Da, Vi ste s njom �ivjeli u Bengalu.«Ustanovili smo da se mjesto tog pred�ivota zove Belur.»Radi se o nekakvom samostanu ili hramu. Vi ste bili vezani za to mjesto. Ali Va� pravi guru je Jukte�var. Vi ste i s njim �ivjeli. Èak ste mu bili i rod.«»Zar Tara i Jukte�var nisu isto?«Nadala sam se da æe on kazati: dakako, ali na na�em stupnju razvoja... Meðutim, rekao

je ne�to drugo, i vrlo odluèno:»Tara i Jukte�var nisu isto. Dr�ite se Jukte�vara, ostavite se Tare.«Ljubojeviæeva supruga slu�ila nas je kavom i kolaèima. Isprièala mi je kako je njezin suprug izlijeèio njezina oca, okorjelog bezvjerca - isprièala mi je to u odgovor na pitanje o tome treba li bolesnik vjerovati iscjelitelju.»Ne, moj otac nije vjerovao, vazda je ismijavao Viktora i njegov visak. Pro�le godine otkrilo se da ima rak grla. Odveli smo ga kod dra Padovana.t 99WRak je otkriven s velikim zaka�njenjem, tako da nam je reèeno da æe ta �ivjeti svega nekoliko mjeseci. Nisu ga ni operirali, samo su ga zraèili. One je Viktor uzeo u ruke tatinu fotografiju i saèekao da tata zadrijema, tarr u bolnici. Tada se dao na posao. Tata se probudio posve drukèijeg raspolo�' nja. Telefonirao nam je. »Osjeæam se lagan kak leptir«, rekao je. »Da i nema kaj veze s onim Viktorovim visuljkom?« Lijeènici su ustanovili da su ; metastaze posvema povukle, da su zapravo netragom nestale, �to ni; oèekivali. Zakljuèili su da je izuzetno povoljno reagirao na zraèenje. I otpi stili ga iz bolnice.«»I gdje je sada Va� tata, jeste li mu kazali tko ga je izlijeèio?«»Mi smo mu to kazali u �ali. Nismo zahtijevali od njega da prizna svoj zabludu, veæ samo da pre�utno prihvati svoje izljeèenje.«»I gdje je on sada?« pitala sam u nadi da æu ga sresti kako bih Ðuri podastrla dokaz koji je tra�ila.»Umro je prije �est mjeseci. Od kljenuti srca. Polo�io je glavu na ruk rekav�i: 'Spava mi se. I umro.'»Njegovo je vrijeme bilo do�lo«, reèe Viktor Orlovskih Oèiju. »Ali j oti�ao ljep�e i lak�e i, najva�nije, s izvjesnim spoznajama od kojih s cijeloga �ivota branio.«Kod gospodina Viktora odvela sam Davora i Kristinu. Otada, pa do smr dobrog èovjeka 1978, bili su srdaèni prijatelji. Davor i Kristina su patili o bubre�nih boljki; iscjelitelj im je tu i tamo olak�avao smetnje i bolove, ali i nije uspio rije�iti bolesti. Upoznala sam s njim i Nadu Iveljiæ, dugogodi�nj bolesnicu od skleroze multipleks. Ni njoj nije uspio pomoæi.»Ja joj dadem a ona to pusti«, �alio se poslije nekoliko poku�aja.Vesna Parun je poslije poèetnog odu�evljenja tvrdila da joj je usadi osjeæaj krivnje. Jedino je Ðurða ostala pri svom prvotnom stavu: on ne�t zna i umije, koliko, to mi ne mo�emo sa sigurno�æu utvrditi; ali on jo� mnog toga ne zna i odatle gre�ke i zabune.To s gospodinom Viktorom bilo je kao neprestano buðenje i neprestan zapadanje u san: u snu je �ivjela misao iz budnog stanja, a na javi je �ivjel misao iz sna � nije se moglo ni zaspati ni probuditi do kraja.No poput Bernarda, on je na ljude djelovao svojom velikom dobrotoi i svojom nesebiènom �eljom da im pomogne, èak i onda kad mu to nij polazilo za rukom. Njemu - ili su to bile karmièke barijere odgovorne z neuspjeh?SRIJUKTE�VAR *Dobri èovjek sa �itnjaka nukao me da sama zapoènem s iscjeljivaèkir pokretima. Vje�bala sam prema njegovim uputama, okrenuta licem prem sjeveru, s viskom u jednoj ruci, jedne noge iskoraèene, dok su se prsti trudi da ostvare propisani karakteristièni polo�aj.Ali odgovori koje je visak davao, bili su vrckasti i nedosljedni. Visak s nesta�io, poput Kefrenove piramide kad su je poku�ali preslu�ati suptilnin mjeraèkim spravama. Poku�avala sam, pa kad nisam uspijevala, zvala san Zagreb i dobivala izvjesne podupute i sitne ispravke; i opet su visko\ odgovori bivali neozbiljni.»S kim i s èim ja to razgovaram? S mojim ta�tim i nezrelim egom koje j< eto uluèio priliku da se proslavi kao vidovnjak i iscjelitelj?«100 j,f'M"> »i ¦ �''i�i-%^^Uèitelji su upozoravali na neizmjernu lukavost ega, na njegovu sposobnost da se zakrinka u samu suprotnost sebi.Poku�avala sam se sporazumjeti s viskom nad fotografijama �ivih i umrlih. Odgovori s

u stizali jasni i nedvojbeni. Nad �ivima je visak uobruèio svoje »da«, a nad u'mrlima je presjeènicom kazao »ne«. Tada sam shvatila da mu kod drugih odgovora smetam vlastitom èuvstvenom pristrano�èu. Uplitala sam se u na�u buduænost ne znajuæi kako da to ne èinim.Èim bih postavila neko va�no pitanje, primjerice, »treba li Igor nastaviti s kemoterapijom«, visak je odgovarao i »da« i »ne«, ili je ostao pri neodreðenu eliptiènom obliku. Mo�da odgovor bio uvjetovan raznim drugim »ako« i »kad«. Mo�da mu nisam dala priliku da se izjasni o jednoj pojedinoj, èistoj stvari. Mo�da nisam znala rukovati kompjutorom.Laktom sam se oslonila na stol, tako da ruka bude nepomièna, ali nesvjesni, neprimjetljivi pokreti prolazili su kroz podlakticu poput tremola i pomicali visak u krug ili u crtu. Gospodin Viktor je upozoravao da pitanja moraju biti jasna, da ne smiju ostavljati prostor za dvosmislice, odnosno da budu odgovorljiva samo s »da« ili »ne«. Pa kad bi se desio odgovor »da« a ja u sebi potom pomislila »ne«, visak je slu�ao moju misao. Trudila sam se da obuzdam svoje misli i �elje, ali one su �ivjele u predjelima gdje moje voljno htijenje nije znalo uæi.Onda sam se u jednom trenutku sama sebi uèinila strahovitom budalom, stojeæi onako s viskom, kompasom i s karakteristiènim polo�ajem ruku i prsta. Sto je od svega toga istina? Jer ne�to jest.Obratila sam se Jukte�varu:»Guru, ka�i mi, prosvijetli me.«Te noæi dogodilo se u snu, odnosno u drugom stanju svijesti ne�to, �to æu po ljepoti, smislu, jasnoæi i �estini pamtiti dok �ivim.Pojavila se velika, kristalno jasna slika koèije. U koèiji smo se smjestili Radivoje, djeca i ja. Na kozliæu je u svom svome velièanstvu sjedio Sri Jukte�var. Pogled na njega ispunio me neopisivim bla�enstvom. To je bilo kao da se sama pretvaram u njega, u jarku, do kraja sretnu svjetlost. Potom me on natjerao da ponaosob gledam svakoga u koèiji. Gledala sam lice po lice, znala sam da je to sad Radivoje, no gledajuæi ga vidjela sam u njemu istu sjajnu Jukte�varovu priliku i osjetila isto bla�enstvo. Gledala sam potom u lica svoje djece i u svakom opet vidjela Jukte�vara: kao da se sunce pomalja kroz oblak, tako je Jukte�varovo moæno lice prosijevalo kroz njihova lica. Od sreæe, od intenziteta toga èuvstva sam se probudila.Probudiv�i se, zadugo nisam mogla shvatiti da sam samo Vesna, da nisam sve ono �to sam maloèas bila. Ustala sam razbla�ena, èudesno lagana. Moj guru mi je i opet dao nesumnjiv znak svoje prisutnosti: i opet je »do�ao« kad sam ga zvala, priklije�tena nevoljom vlastitog nerazumijevanja.Mada sam poslije opet neprimjetno potonula u mrak ogranièenih vidika, ponijela sam u sebi odluènu, jasnu poruku Uèiteljevu. Svojim karakteristièno odrje�itim potezima nacrtao je odgovor: usredotoèi se na mene u onima s kojima si vezana odnosima tijela, s kojima si u istoj koèiji. To je sve �to mora� raditi. To je najveæa usluga koju im mo�e� uèiniti. Sve ostalo je gubljenje vremena i nije vrijedno spomena.Takav je bio Jukte�varov stil u vrijeme njegova tjelesnog �ivota: govorio je malo, no zgusnuto, zagonetno od su�tosti i vidovitosti. Guru se poslu�io metaforom za koju je znao da æu je radosno razumjeti: vedantinskom prispodobom za tijelo, koèijom. Koèija je znamen tjelesnoga vozila jo�101 /969.102VSri Jukte�varu Upani�adama, a najvi�e je proslavljena kao slovo sanathane dharme u Bhagavad Giti. U tome vozilu vozar je bo�anstvo ili atman: on sjedi na kozliæu i dr�i uzde, ravna divljim konjima i putevima. U koèiji putuje divi ili pojedinaèna du�a, a put je zapravo spoznaja te du�e da je ona jedno s vozarom. Moj guru je u koèiju strpao cijelu porodicu: objasnio mi je da sam ja oni, oni da su ja. A sve to, ja�oni, u istini je i konaèno samo on, veliki vozar, vrhovna ananda, stiglost puta.Mo�da bi Jung kazao za putnike u koèiji da su neprepoznati dijelovi sanjaèeve psihe koji, ba� zato �to su neprepoznati, izgledaju kao samostalna biæa. No u biti Jungov je samo drukèiji jezik, a poruka je ista: postoji samo jedna jedina stvarnost, stanje jednine, i jednina treba da prepozna jedninu i onda æe sve drugosti i dvojnosti otpasti same od sebe.Otada vi�e nisam poku�avala postati iscjeliteljica. Dobri èovjek je zbog toga �alio. Ali

kad sam mu isprièala do�ivljaj s Jukte�varom, uskliknuo je:»Zar Vam nije divno odgovorio?«JOVAN KEZIÆZa kuhinjskim stolom, uveèe, listali smo jednu djeèju knjigu o Americi. Na koricama se u nebo dizao dvorac Trnoru�ice iz Disnevlanda.103II»Jednoga dana otiæi æemo u Disnevland. I u Meksiko. Ponijet æen fotoaparat. I kinokameru. Poslije æemo gledati slike i film.«Djeèje oèi su rasle od ovog proroèanstva. Nisu sumnjale i imale su praveKontinent Amerika pribli�avao se velikom brzinom, kroz paljbu prot slovnih vijesti. Naposljetku potvrdi�e da je Radivoje postavljen za minist savjetnika ambasade u Washingtonu.Opra�tali smo se s rodbinom i prijateljima. Meðu prijateljima naroèito mjesto zauzimao Keziæ. Prvo, bio je lijeènik na�ega djeteta. Drugo, bio lijeènik koji je patio s bolesnicima i njihovim porodicama. Treæe, bio lijeènik nadaren izuzetnom osjetljivo�æu i pronicljivo�æu; a u sprezi s njegi vim nemalim struènim obrazovanjem ta je pronicljivost postajala vidovita.Ali ono �to je Keziæa èinilo jo� posebnijim, bila je njegova atipièr nezainteresiranost za vanj�tinu vlastite karijere. Tek u kasne sate, kolutaju oko èa�e, Keziæ je prosipao svoje �albe na grubost, ravnodu�nost i nepravdi na zlobu, neznanje i sebiènost, na kukavi�tvo i odustajanje i, uopæe, i svemir koji �ivi ludo i otuðeno ne pitajuæi se ni za�to, ni kuda, ni odakle.Bolnièarke i laborantice zvale su ga Joca, s prisno�æu i simpatijo] i sasvim malim podsmijehom. �alile su se s njim, pomalo ga i �alile ka osobenjaka koji »ne ume da �ivi«, mada »ume da leci«.Jednoga dana kri�om je otvorio ladicu svog radnog stola i pozvao rr pokretom glave da se nadvirim nad njezin sadr�aj. U ladici se nalazio pap s tekstom otkucanim na pisaæem stroju. Bio je to prijevod napisa koji s nalazio (uklesan?) u jednoj katedrali u Bostonu. Bio je od vrste mistiènoj pjesnièki nadahnutog kr�æanstva.»Kako Vam se sviða?« pitao je �aptom, kao zavjerenik. 4»Divno je«, rekla sam, takoðer �aptom.Poslije dvije godine poslala sam mu taj tekst, upisan krasopisom n drvetu. Keziæ je takoðer volio stvari kojima »nije bilo mjesta u na�ei dru�tvu«.DVIJE, TRI, ÈETIRI TARE iVana je bila u Indiji. Azra u Egiptu.Vani sam pisala s proljeæa, op�irno joj opisav�i zgodu s Tarom i iscjelit« Ijem sa �itnjaka. Dugo nije stizao nikakav odgovor. Pomislila sam da s Vana u Indiji rasplinula put Himalaja.Od Azre su pisma dolijetala kao lastavice. Ona je u Egiptu pro�ivljaval svoje burne dane. Usred njezine silovite sinusoide èuvstava, negdje na dn dolinskoga dijela vala, pojavila se Nadija.Nadija Hasan bila je vidovnjakinja i sufijka; svojim �ivotom nalikovala j zvijezdi stajaæici, tako je bila postojana u vjeri i strpljenju. Radila je u knjii nici Al-Azhara neki posve neugledni posao. Ali kasno poslijepodne i uveè u njenu su kuæu grnuli pjesnici i uèenjaci, du�e izgubljene i naðene, iz Egipt i Evrope, da je pitaju o ovome ili onome, da zai�tu njezinu pomoæ za ovo i ono. Kao skromni �egrt sjedila joj je do nogu slavna antropolo�kinja dr Ew Meverovitz, istra�ivaèica Afrike i Male Azije, rovka koja je gnjuril u sakralno i mitsko izgubljenih civilizacija i koja se upravo ba�karil u sufizmu i mistiènoj poeziji Perzije. Nadijin mu� je gunðao zbog obo�avatelj ske gu�ve oko svoje �ene i zbog svakodnevna Nadijina kuhanja za siroèadAzra mi je poslala sufijkinu sliku: njezina Nadija bila je veoma nalik n104 \moju Nadiju iz kairskih dana - isto tako punaèka, s istim materinskim izrazom na licu. Bila je Prorokova potomica (�erifa) i nije imala djece.Svake veèeri uèenièki je krug sjedao Nadiji do nogu slu�ajuæi otkrhke tajni koje je Nadija doticala u svojim izvantjelesnim izletima k Njima. Oni, to su bili Akhen-Aton, Buddha, Isus, Djevica i Prorok. Po povratku s takvih 'izleta Nadija bi zapisivala �to joj je bilo saopæeno i �to je vidjela; najveæi dio zabilje�aka jo� se nije smio objavi

ti. Ewa i mnogi drugi radoznalci sjedili su oko priproste Nadije prihvaæajuæi s po�tovanjem èak i sufijkine djetinjarije. Nadija je voljela jeftine, svjetlucave kitnjarije. Bila je pohlepna za slatki�ima - »Krasove« bajadere bile su kod nje na visokoj cijeni.Nadiji je uruèena Igorova slika i isprièana cijela prièa. Dugo, tjednima, Nadija nije govorila. Oni su �utjeli. A onda, jednoga dana, iz Nadije provali burno pozivanje u Egipat, najava lijeèenja piramidnom energijom i bojama, metalom na vrhu piramide i zraèili�tima u pustinji. Nadija je od Njih nauèila staroegipatske naèine lijeèenja metalom i dugom i bezimenom energijom koja se hvata u stupicu piramide. Djelomièno je potvrdila dijagnozu gospodina Viktora: Tara je izvor ni-dobrog-ni-zlog zraèenja, sve dok ga na�a karmièka ugodenost ne uèini blagotvornim ili �tetnim. Po Nadiji, trebalo je doæi u Egipat gdje je sve i poèelo, s Igorovim roðenjem i s pronalaskom Tare. Posjedovala je jedan veoma stari kri� iz samostana Svete Katarine Sinajske; nije se usuðivala da mi ga po�alje, molila je da doðemo. Ali, i bez obzira na na� dolazak, poèela je »raditi«.»Poslije obreda èi�æenja«, kazala je Azri, »tvoja æe prijateljica moæi bez straha vratiti Taruod svoj krov.«Otpisala sam joj objasniv�i da nikako ne mogu doæi; vjerovala sam da je Nadija nadarena i da sva�ta umije i zna, ali nisam vjerovala da bi se Igor mogao tamo izlijeèiti. Kao i dobri èovjek sa �itnjaka, Nadija je bila beskrajno suptilna zamka, zamka same svetosti i po�rtvovnosti. Oni, Tara, sve su to bila slova - slova zlatna i dijamantna, ali slova, dok je smisao ostajao u ostvarenju bo�anske jednine, u unutra�njem rastu u svijest koja je izvan-karmièka. Da mi se nije dogodio susret s guruom Jukte�varom u snu, mo�da bih i povjerovala da treba iæi u Egipat.Kasnije je i �u�a otputovala u Kairo. Nadija ju je odu�evila. Pisala mi je da je Nadija »oèistila zrake« i da bi se Igor morao osjeæati mnogo bolje. Igor se i osjeæao mnogo bolje. Iscjeliteljev visak? Nadijine molitve? Kemotera-pija? Dr Lang? Zorna obuka jednine u snu? Sve su to bili cvjetovi iste grane, nevidljive, s korijenom u nebesima.Krajem ljeta susrela sam Amritu. Beograd je bio kratka postaja na njenom putu oko svijeta. Imala je stas djeteta, mudrost ri�ija i titulu svamija.Roðena je prije dvadeset i pet godina u zabaèenu seocetu u srednjoj Indiji. Kad je napunila �est godina jedan ju je putujuæi sanjasin uveo u znanje tantre. Amrita je odbila pohaðati �kolu. No kad joj je bilo deset godina mogla je krasnosloviti veæinu velikih djela sanathane dharme � Vede, Upani�ade i Purane. To znanje do�lo joj je, kao �to je objasnila, u snu. Nije umjela ni èitati ni pisati. Kad je za�la u �esnaestu vidjela je u snu sadhua koji ju je zvao k sebi. Napustila je svoj dom i selo i naposljetku na�la svog gurua, Parama-hansu Satjanandu, u Biharu, gdje je osnovao a�ram. Ne�kolovano djevojèe imalo je èudesnu sposobnost da uèi intuitivno: mada nije prisustvovala nastavi joge u a�ramu, ubrzo je prestigla u znanosti samoostvarenja starije i iskusnije uèenike.Ta ista Amrita, taj svami u krhkom djeèjem tijelu, sjedila je jednoga105kasnoga ljetnoga popodneva u predvorju hotela kraj Surèina, slu�ajuæi na zapitkivanja. Trudili smo se da je »iskoristimo«. Amrita je tokom razgovc gledala u pod, a zatim bi naglo, plaho, kao kad proprhne ptica, podizæ pogled i davala nam ono i onoliko koliko smo mogli primiti. Upitala sam0 Igoru. Opet plahi, krilati pogled i isto takav smije�ak: »Neka ponavlja Hi Om.«Otada je Igor svako veèe prije spavanja ponavljao ovu jednostavi mantru. Ponekad je imao metotreksatske more. Tvrdio je da Hari G rastjeruje ru�ne sne.Ujesen sti�e debelo pismo, pisano danima, sitnopisom. Vana je zapoi njala iz velike daljine, kao frula s ultrazvuène livade kojoj treba vremena i se prevede u vibracije obiène èujnosti: »Slu�aj, mila moja, slu�aj...« I ond »Dugo sam oklevala, ne znajuæi da lje bolje da ti pi�em, ili da te prepusti njoj samoj«. Ona sama, bila je, dakako, Tara.Potom je provalila u krik i jauk. Tu�no, jako i strastveno bilo je Vanii pismo; na deset gustih stranica ona je prièala, istiha pa glasno, smireno ] uzrujano, znaèenje i povijest Tare, izbaviteljice. Optu�bu je proglasila »suj verjem« i »èistom projekcijom na�ih ogranièenja«. Zraèenja, moæi, fluic aure, nabrajala je prezrivo, pa ma kako tanani, ma kako astralni bili, i op su samo maja, samo opsjena, tek opasnija; jer to je

sublimna ludo; zamamnija varka od one grube i svakida�nje. Samo èista svijest," san apsolutna dobrota su realni.Opet je govorio Jukte�var na usta moje prijateljice. Jedan dio mei nalazio se u odgovoru i prije pitanja; no drugi se jo� vrzmao okolo tra�e neko srednje rje�enje, ne usuðujuæi se ni posvema zaboraviti Taru, 5 prekinuti njezino unutra�nje i vanjsko progonstvo u mom �ivotu. Bila sal èavao izmeðu dva jednako sna�na zupca istih klije�ta. Izbaviti se, smatrala; Vana, moguæe je samo neèim sasvim priprostim: ljubavlju. »Jednostavr1 bezuslovno voleti druge.«Nije li ljubav samo drugo ime za jedninu? Za bo�anstvo? I vidjeti 1 Jukte�vara u sebi i drugima znaèi voljeti bez ostatka i bez pogodbe i b( znanja da ima ièeg drugog.Ali izmeðu »znati« i »biti« dalek je put.OPRO�TAJI 1Ponavljali su se prizori otprije �est godina: kuæa se postupno praznil; zidovi se svlaèili, na�e stvari odlazile u sobu pod kljuè. Posljednjeg juti unijeli smo krevete, ruènike i sapune. Iz SSIP-a je stigla komisija s novii stanarom. Jo� jednom smo odlazili u pustolovinu nove zemlje i drukèije �ivota. Razlika izmeðu odlaska u Egipat i sada u Ameriku bila je u tome �i nam je sada bio pribrojen, neponovljivo, Igor.Radivoje je veæ pisao u Washington D. Strbcu, generalnom konzuli �trbac je spremno i op�irno odgovorio prethodno istra�iv�i moguænos Igorova lijeèenja u jednoj od najveæih i najelitnijih istra�ivaèko-medicinski ustanova Amerike, glasovitom NIH-u, Nacionalnom institutu za zdravlj( U NIH-u se lijeèilo besplatno, po�to je kao prvorazredna istra�ivaèka ust; nova bio uzdr�avan iz dr�avne kase. Jo� se nije zasigurno znalo da li æe Igc biti primljen. Znajuæi Radivoja, ja u to nisam sumnjala. NIH je bio posljedn106 ]krik medicinske tehnike i udobnosti. Ali u pogledu lijekova nisu se razlikovali od pljesniva Bernardova dvorca.Potkraj ljeta opet sam otputovala u Zagreb. I opet su izronili prizori otprije �est godina. Bilo je vrelo i pusto. Nalikovalo je na san koji se ponavlja. Tek, neki su ljudi bili ispali iz sna, a neki uskoèili u nj. Bepa vi�e nije bilo. Pojavio se Ljubojeviæ. Umjesto na Tre�njevku, vozila sam se tramvajem na �itnjak.Gospodin Viktor sjedio je u propuhu svoga liliputanskog stana s viskom u ruci. Lice mu je plivalo u dobrohotnu izrazu. Kad je donio fotografiju Tare oèi mu navrije�e odnekud iz dubine i zarinu�e se u graciozni crni lik.»Znate«, reèe, »osjeæao sam se krivim �to Vas li�avam stvari s kojom ste tako vezani. Pa sam neki dan poku�ao mijenjati Tarin bioritam.«»Bioritam?«»Da, bioritam. Od svih predmeta koje ste mi poslali na uvid, ona jedina ima ritam �ivoga stvora. Zato su neki od Va�ih pronicljivijih gostiju kazali da se njezina prisutnost nedvosmisleno osjeæa kao prisutnost biæa.«Sjetila sam se da je upravo tako kazala skladateljica Ljubica Mariæ. A znala sam da se u Indiji i Tibetu obavljaju obredi »o�ivljavanja« idola, odnosno njihova nadijevanja pranom, �ivotvornim dahom.»Uzeo sam njezinu fotografiju«, nastavi gospodin Viktor. »Poèeo sam raditi s viskom, oprezno. Èudno, osjeæao sam kao da Vama ne�to radim. Onda sam osjetio nenadani udarac u predjelu grudne èakre, poèeo sam se znojiti i malaksati, mutilo mi se u glavi. Mislio sam: srèani udar. Smjesta sam ostavio Taru, udaljio se i legao. Trebalo mi je tri sata dok sam se donekle oporavio.«Udarac u pleksus, najprije Azrin, sada i Ljubojeviæev! Sve su to bile kolosalne iluzije, da, ali mi smo stanovali u zemlji iluzija. Takvi kakvi smo bili, bili smo iluzija. Iluzija je mogla i izlijeèiti moje dijete. Mogla ga je i uni�titi. Tokom ove, 1973. godine, Viktorov eterièni dogled pratio je zbivanja s tjelesnoga popri�ta s priliènom toèno�æu. Javljala bih mu se èim je Igor zaka�ljao. Smjesta je dobri ljeèitelj stupao u akciju, lovio i prepoznavao prirodu poremeæaja, javljao mi �to, kako i kada. I sada smo sjedili rastajuæi se, dogovarajuæi se kako nastaviti na�u komunikaciju. Dogovorismo se za sustav kru�ne abecede s èa�om, dogovorismo se i za vrijeme, no takav se razgovor nikada nije uspio obaviti.Tako je Igorova slika boravila na �itnjaku, u Kairu, u Aylesburyju i (nakratko) u Toccoi. Nad njom su se nadazirale dobre, bo�anski ozvuèene du�e, utijeljene i obestijeljene: Nadija bucmastog smije�ka i Viktor Orlovskih Oèiju s Joganandinom sjenom iza

ramena, dr Lang s monoklom devetnaestog stoljeæa i William Brown na pozadini Sioux-profila. Tara je, �rtvovana, èamila kod Jasmine. U Igoru je svake veèeri odzvanjao Hari Om. Daleki Ramakri�na mo�da æe udobrovoljiti zvijezde.Ne, Igor vi�e nije zapadao u onakve oèajne krize; ali to se isto tako moglo pripisati razrijeðenoj kemoterapiji koja je ostavljala tijelu ne�to malo prostora za odah. Svaki je odgovor mirisao po protuodgovoru. Svaki je pozivao na to da konaèno opredjeljenje bude po sklonosti, intuiciji i vjeri.Uistinu, razlièita su, èak i opreèna tumaèenja bila u jednakoj mjeri razlo�ita i prihvatljiva. Sto se nudilo kao naoko gotov odgovor, bilo je zapravo polugotovo: ostatak je trebalo doraditi: opredijeliti se, stvaralaèki izabrati. Jednom sam èitala o tome kako je Eddington kazao da je opredjelje-107nje za njegovu, Einsteinovu ili De Sitterovu kozmologiju »stvar ukusa«. J ni�ta nije bilo konaèno dokazivo na drugi naèin. \Morala sam saznati èemu zaista i koliko zaista vjerujem: tko sam, i kolil sam zapravo, ja? Saznavanje je trajalo dugo, u trzajima i grèevima otvaran i zatvaranja, suoèavanja i povlaèenja. Jer od »znati« do »biti« dalek je puSvaki novi dogaðaj tra�io je da se iznovice potvrdim u stavu: nijedan : nije zadovoljavao s prethodnim opredjeljenjem. Svakoga puta kretalo : iznova, kroz povorku predaka sve do davnog dana s plavkastim koricamaMa koliko da sam ga zaklinjala, Jukte�var je �utio kad bih mu do� s pitanjem o Tari, Egiptu ili kemoterapiji. �utnja mu je bila jednako odrje�i kao i govor. Nikada mi nije pri�apnuo: »Poði u Egipat« ili »nastavi s kemot rapijom.« Jer on je jasno pokazao da su i ezoterije i egzoterije sarr »drugosti«, a da je du�oostvarenje u sebi i u drugima prva i jedina karijej svakoga biæa. Ostvarena du�a ne hvata se u klopku opreka, jer opreke r postoje u svijetu jednine. Moj guru se nije upu�tao u ne�to manje od najvi�e] Nepokolebljivo je èekao da shvatim nauk njegove �utnje ili, bolje reæi, èeka je da postanem taj nauk svojim �ivotom. No ja sam se u ono vrijeme najèe�c batrgala meðu svjetovima grube i astralne pauèine, istra�ujuæi koja me o njih vi�e ve�e; mada su obje bile maja, obje opsjena, ja sam jednoj od nji pridavala sjaj veæe istine i svoje sam poistovjeæenje s njom raèunala u pro vjetljenje.Dan prije odlaska, 5. studenog, pisala sam posljednja pisma prije nego �t æu zakljuèati pisaæi stol kljuèem dugim èetiri godine. U�ao je Igor i neèujn sjeo nasuprot meni.»Do�ao sam da ti ka�em pjesme koje sam smislio, a ti ih zapisi«, obja^ poslovno.Zapisala sam tri pjesme koje je izgovorio teèno, lagano i usredotoèene Ne sjeæam se �to sam mislila dok sam ih zapisivala. Ti su trenuci izletjeli i pamæenja. Isto tako nisam bila svjesna �to sam uèinila s pjesmama. Kao �to s kasnije pokazalo, tutnula sam ih u jedan notes kojega sam spustila u ladic pisaæeg stola, a ladicu sam potom zakljuèala.Trenutak prije zakljuèavanja nai�la sam na papiriæ s bilje�kama iz davn Indije: bilo je zapisano �to mi je rekao jedan zvjezdoznanac iz Karaèija Dosada se sve ispunilo, mada sam onda odmahivala rukom ne vjerujuæi pogotovu kad je rekao: »Troje djece...« Pogledala sam papiriæ i promrm ljala: »Stari, samo si se u tome zabunio. Imam dvoje i tu je kraj.«U Keziæevu laboratoriju kamo smo po�li na opro�taj, sjeæam se svoj< izjave: i»Samo da se vratimo èetvoro, kao �to polazimo...«»To je zbilja velika �elja«, reko�e. »Ako Vam se ispuni mo�ete s> smatrati sreænom.«I ispunila se. \Nisam znala da je Igor istoga dana odnio svoje igraèke kod jedne SSIP -ovske obitelji privremeno useljene na deseti ulaz. Tamo je stanovao djeèaci« njegovih godina. ,»Uzmi ih«, rekao mu je Igor, »jer ja se vi�e neæu vratiti.« '108ODLAZAK U AMERIKURadivoje je otputovao 1. studenog.6. studenog, na Surèinu, sve je izgledalo neizvjesno. Gina se pojavila u posljednj

em èasu, praæena onom polovicom rodbine s kojom nije bila u zavadi. Njezin veliki nos se zacrvenio od navale samosa�aljenja. Ona je sebi odjednom izgledala ugro�ena, izruèena na milost i nemilost nekakvom nepoznatom ali zacijelo opakom prekooceanskom svijetu. S nje�no�æu je pogledavala u plastièni demi�on rakije koji æe neko vrijeme biti jedina opipljiva-veza s Belom Rekom.Avion je bio predbo�iæno pun. Vonjao je na stoèni vagon. Prostor izmeðu nogu, ruku, na prolazu i po policama bio je zakrèen torbama i bocama odakle su vijugali mirisi slanine, bureka, rakije i sarme. Sav taj svijet putovao je nekud u Kanadu i Ameriku k svojim rudarima i radnicima. Neki od njih su prvi put putovali avionom. Svi su oni treperili i uzdisali od tjeskobe, ne usuðujuæi se i�ta zapitati ohole i uzvi�ene stjuardese. Jedan je èopor mladih, zbunjenih ljudi odlazio u potragu za poslom, kao sjeme za koje nema domaæe oranice i koje sad vitlaju vjetri preko mora, nad tuðe njive. To je bio dio Jugoslavije za koji nije bilo mjesta kod kuæe; a jer nije bilo mjesta za nj, bio je to teretan dio, suvi�an dio.Mi smo zabunom upali u ovaj avion i bili smo u njemu jedini nepeèalbari; i opet jedini zbrinuti, jer nas je èekala kuæa u �umama \Vashingtona i Radivo-jeva plaæa. Ja, koja nisam bila èlanica Partije niti sam to �eljela biti, sad sam se, zahvaljujuæi Radivoju na�la u kolu povla�tenih i od dr�avnog stroja ma�enih. Ja, koja sam voljela svoje vo�nje klimavim autobusom po Indiji, svoje rik�e i treæe razrede pretrpanih vlakova, spavanje po èekaonicama, male krème s »klapom«, koja sam se tako udobno osjeæala u samotnom veranju i obila�enju, s ljudima koji su me prihvaæali zbog prijateljstva a ne zbog slu�benog zadu�enja, veæ sam se nekoliko godina nalazila u polo�aju koji je bio su�ta opreka prija�njem �ivotu. U tom sam pogledu bila kao kuæno pseto kojemu je zajamèen krov i hrana, dok njegovi slatki nagoni lutanja trnu i jenjaju. Jedino su o�ivljavali kad sam polazila na put sama i oporavljala se u krepkoj kupelji bezimenosti. No u meni je od vremena do vremena buktao stid i èuðenje i tada bih poluhotice napravila neki »gaf«, nesklapnost kakva ne prilièi �eni tog-i-tog. U toku na�eg braka Radivoje me nikada nije nukao da se uèlanim u Partiju; on je dobro znao da to jedno drugom nikako ne pristaje, i mada je isto tako znao da ima na tone èlanova Partije koji jedni drugima ne pristaju, nije ni poku�ao da u mom sluèaju ne�to mijenja. Mislim da se iskreno u�asavao od pomisli da sjedim, na partijskim sastancima i govorim dr�avnim jezikom. Meni je pak svaka politièka partija bila nepodesna, a naroèito i prvenstveno komunistièka, koja religioznog èovjeka smatra neprosvijetljenim, a najdublji i valjda najdrevniji instinkt ljudske du�e, vjeru, ocjenjuje kao idejni pad ili skrenuæe.Igor je bio vedar, Relja uzbuðen. No obojica su u dobroj volji putovali u zemlju koja æe nam biti dom pune èetiri godine.Tri smo sata letjeli do Shannona na zapadnoj obali Irske. Tamo se na� pretrpani avion opskrbio gorivom prije zaleta nad golemu tjelesinu Atlantika. Osam je sati visio u noænom nebu, dok se polukruglja polako pomicala ispod njega, valjajuæi svoje valove i oblake na istok.Onda bruj motora propade u ni�u oktavu, avion zaroni u oblake tutnjeæi kroz njih nekoliko minuta. Tresuæi se poput mokrog psa izroni u jedan¦ i ¦ .« -�sfcf*VS *!fr*»yip*&TfllL!t$t$li«109

drukèiji svijet, zaljuljan na vijencima i rojevima svjetala New Yorka. N< York je svjetlucao poput daleke galaksije, a onda mu svjetla poèe�e krupn i ocrtavati tloris divovskoga grada. Desetak smo minuta letjeli nad te zanjihanom svijetlecom geometrijom prije nego �to se pokazase pravocn redovi i kru�na polja aerodroma Kennedv.Nasta panièni pritisak prema kioscima za izlaz. Albanske su bake uzi jano mucale: nitko nije znao njihov jezik niti su one znale ièiji. Slu�beni BOAC-a koja je ispisivala formulare za nepismene znala je samo hrvatsk -srpski. Ljudi su malaksali, blijedih, nervozno stiskali dokumente i bezo zirce se gurali kao da æe se utok u Ameriku svakoga èasa zabraniti.Svjetla aerodroma veæ su jenjavala kad sam se ispru�ila kraj djece u so aerodromskog hotela. Svitalo je: na�a prva zora na novom kontinentu. Ovd æu dobiti ili izgubiti bitku za Igorov �ivot. Bernard mi je na rastanku reka »Poslije pet godina izljeèenje p

ostaje moguæe, poslije deset godina, vjer jatno.« Ne�to od sudbinske, sveèane trublje najave jeèalo je s portala i istoku, muèaljiva se eksplozija upravo dogaðala; veliki naranèasti bang poi �iriti svoj prostor, ocean prostora, s valovima vremena koji su se valj; prema njegovim rubovima.Avion za Washington polijetao je u sedam. Stjuardese, odjevene u �ut -naranèaste haljinice, obilazile su nas ljupkim, obrezanim kretnjama, k« prohodala stabalca kajsija. Amerika u dubini uèinila nam se zagasita od �un i pusta: to nije bila vruæa Amerika iz detektivskih serija, na koju sn raèunali. Amerika ispod nas bila je nehajna �ivotinja. Negdje na hrptu, kn gusto krzno, jurile su autostrade, ispaljene put juga, sjevera i zapada. Is �iroki, polagani krajolici leða i bokova nisu o tome ni�ta znali.Aerodromska zgrada u Washingtonu nalikovala je na koncertnu dvi ranu; po materijalu staklena i hladno ocjelna, po pokretu plesna i otkvaèen, zaljuljana poput valcera. Na doèeki�tu su stajali Radivoje, �trbac i njego\ �ena i jo� nekolicina Jugoslavena iz ambasade; meðu njima i Marku s kojima smo prijateljevali u Egiptu.Vo�nja do grada nudila je stalno isti vidik: �ume u njihovu �arenoi odlasku i, tu i tamo u ruju i skrletu, poneka kuæa, bijela, s bijelim ploton Najveæim svojim dijelom Washington je grad koji se umio useliti u �um i meðu potoke, pristajuæi na njihovu æud, po�tujuæi truljenje svakog debi i rastakanje svakog panja. Nije grad sebe po�umio, veæ je �uma primila u seb kuæu po kuæu, listom niskokatnice od cigle i drveta.Zaokrenusmo uza strm brijeg na vrhu kojega je stajao kitnjast natpi: Crestvvood Hill. Reko�e nam da je to centar Washingtona. Na brijeg uronismo u splet ulièica, dok ne izbasasmo u najtanju i najkraæu, k tom slijepu, ulicu Quincy. U Quincyju su stanovale svega tri kuæe: jedna od njir tik do �ume, bila je na�a.Kuæa od crvene cigle, s prednjim i stra�njim vrtom i s bijelim plotorr s dimnjakom kao iz djeèje slikovnice, s velikim prozorima u prizemlji i�aranim bijelim drvenim preèkama, s gredicama geranija pod prozorima s crvenim glatkim podom u trijemu i s ukrasnim stupovima od bijelo obojen kovanog �eljeza, s jednim presahlim vodoskokom, s hrastovima, br�ljanima javorima, brezama, jasenima, bukvama, jorgovanima, kamelijama i azak jama i s grimiznom pjenom otpalog li�æa, stopu visokom. Sastojala se o< polupodzemlja, prizemlja, gornjega kata i potkrovlja. Spavaonice i verand bijahu okrenuti u stra�nji vrt. Sprijeda je na� novi dom i izigravao kuæicu; a s stra�nje, nizbrdne strane pokazivao se kao poveæa kuæa. ^110 jZar je to bila Amerika? Ova kuæa na vrhu brijega, na rubu �ume, s bijelim plotom i s dimnjakom na kojemu sjedi ljepooki rakun? Kuæa iznad vodeniènog mlina sagraðenoga prije stotinu i pedeset godina, gdje se �ito jo� uvijek melje kamenim �rvnjem? Kuæa opkoljena grgoljima malih vodopada u �umi? S ti�inom, izbu�enom pticama pjevicama? Zar se ovaj crte� iz bajke nalazio u samom sredi�tu glavnog grada Amerike?Kad sam zavirila u tloris, ustanovila sam da se na� sljepiæ od ulice nalazi toèno u sredini piramide koju saèinjava Washington D.C. Nalazili smo se na pravom mjestu: u sredini okomice spu�tene s vrha, na mjestu kraljeve odaje, koju zovu grobnicom.PRVI DANI U WASHINGTONUNarednih dana djeèaci i ja vr�ljali smo kuæom i vrtom. �u�ketali smo kroz li�æe od dvije-tri jeseni, nepometeno: u ovoj èarobnoj kuæi nitko nije zadugo stanovao zbog straha od emigrantskih mina.Pred kuæom visok hrast kojega usrdno davi br�ljan. Pokraj gara�e egzotièno stablo s plamenim li�æem. U stra�njem vrtu mnogo vlage i mahovine. U polupodzemlju oblo�enom drvetom nalazila se odvojena soba s pisaæim stolom i s dva prozora o koja su kucale grane azaleja i jorgovana. Znala sam da æu u ovoj sobi dovr�iti knjigu o Egiptu. A mo�da i neku drugu kojoj narav i lik nisam mogla sebi predoèiti, ba� kao �to ne mo�e� sebi predoèiti lice djeteta koje nosi� u utrobi.Dolje uz potok vodi, ka�u, neka tajnovita staza kojom su ugljenari prije stotinu godina donosili ugljen potovaren na magarce. Danas u Washingtonu vi�e nema ni ciglog magarca. Gina se vukla kroz kuæu nerazgovijetnim i zlovoljnim pokretima, kao velika ma�ina s ugraðenom koènicom koja remeti korake. Podsjeæala je i na moèvarnu �ivotinju oko koje se prenaglo isu�ila moèvara, pa joj sad njezini olovni pokreti, valjani u ljepljivoj vodi, ote�avaju kretanje na suhom.Radivoje se iz petnih �ila upeo da svlada preponu koja je pred njim bila podignuta

. Oslu�kivao je �umove i treptaje novog lovi�ta; kao i uvijek, on je vjerovao da mu tu mo�e pomoæi samo Radivoje, koji æe nanju�iti i upregnuti u svoj cilj odgovarajuæa sredstva, ubrajajuæi ovamo i ljude. Jednom sam ga upitala �to smatra svojim »subjektivnim faktorom« u �ivotu - naime, �to je ono u njegovu �ivotu �to nisu famozne »okolnosti« i »prilike«,n sam? »To �to nisam ignorirao prilike i okolnosti«, odgovorio je.Napadnuta zahtjevima novoga zadatka, zvjerka se u Radivoju narogu�ila, reagirajuæi neprijateljski na svaki su�anj. A na�i su dani �u�tali. Od visokoga napona Radivoje se brzo tro�io, do�ivljavao u toku dana po nekoliko manjih �ivèanih lomova, brzo se oporavljao, ostavljajuæi za sobom oprljenu okolinu koja je primala u sebe njegovu ljutnju i sa�vakavala je za njega, pljujuæi niz vjetar neprepoznatljive, neprobavljive dijelove.Zbog Radivojeve lovaèke akcije na�a se kuæa ubrzo poèela puniti odreðenom vrstom ljudi. Veèere su nicale kao gljive pred kraj ljeta. Vazda su bile osebujan, bogato nadjeveni dogaðaj trpeze. Trebalo je juriti u razne krajeve grada da bi se dobavili svi posebni i nesvakida�nji sastojci menua. Od brbljavog Grka kupovali smo kore za gibanicu, mediteranske zaèine kao �to su korijander i lovor, zatim bakalar iz zaljeva Hudson; od Kineza punjene smotuljke i sos od soje; u prodavaonicama nezagaðene hrane moglo se naæiI111klica od djeteline i hladno cijeðenih ulja; zatim su dolazili na red odjeljci' egzotiènu hranu u velikim samoposlugama tipa Safeway i Magruder, gdje se mogle naæi tortille i ju�noamerièke dakonije; pohod se zavr�avao u prod vaonici svakodnevne hrane, Giant Food. U Washingtonu se moglo naæi s �to je potrebno za trpezu iz »Tisuæu i jedne noæi«; no amerièke domaæi' najèe�æe su nudile bifteke s pr�enim krumpiriæima, slu�eæi ih s neizbje�nm.Poslije dva-tri dana otputili smo se u bolnicu NIH-a. Stado golem zgrada, od kojih je najveæa bila nalik na hotel ili na luksuzni prekooceans brod. Ta najveæa bila je »na�a«, imala je nekoliko krila i èetrnaest katov U njoj je bio smje�ten istra�ivaèki centar za maligne bolesti.Lijeènici su izgledali kao studenti, sobe za lijeènièke zahvate i preglei bile su u vedrim pastelnim bojama, iz njih se ulazilo u sobe s igraèkara u èitaonice ili kinodvorane. Nigdje mirisa karbola ili onog otu�nog kiselk stog vonja neprozraèenih prostorija i olinjale posteljine. Postelje su izgleda kao sportske naprave kojima se lako moglo upravljati: uzglavni dio gor donji dio gore, uzglavni i donji ravno, uzglavni dolje itd. Ili se cijeli krev mogao na pritisak dugmeta poslati uvis, s tihim diskretnim zujanjem kz u liftu. Jedino su bolnièarke nosile uniforme i ponekad kapice. Bile s strahovito pa�ljive, strpljive i govorile su tiho i ljupko. Ne�to glasniji su b momci i djevojke zadu�eni za igru s bolesnim mali�anima. Ukratko, ni� ovdje nije podsjeæalo na svijet ugro�enih, osim, dakako, instrumenat U prizemlju i u podzemlju nalazili su se duæani, restorani i frizerski salon Nigdje nije bilo vidjeti ona te�ka gvozdena vrata koja se otvaraju samo r kucaj mrtvozornika ili patologa. Smrt je bila vje�to sakrivena. Poslije neke vremena ta je vje�tina poèela djelovati zastra�ujuæe.Naèelnik djeèjeg odjela za leukemiju zvao se Archie Blever. Bio je nisi rasta, sitnih djeèjih ruku i nogu. Salio se s Igorom koji je s nepovjerenje] gledao ru�ièastu prostoriju po kojoj su plutala nje�na, nasmije�ena lic bolnièarki. Prostorija u kojoj smo se nalazili bila je èekaonica; podsjeæala na lobi nekog intimnog, nevelikog hotela; s jedne strane nalazio se pu s telefonima i s priborom za prijemnièke obrede, a iza pulta, na zidnii policama, ne�to nalik na kartoteku � ali opet, bez sve�njeva i kartonski korica. »Keziæ se ovdje ne bi sna�ao«, pomislila sam.Dr Blever izvukao je iza pasa vvalkie-talkie i tihim glasom pozvao neèij ime. Ubrzo se pojavio visok, poguren i buljook mladiæ s frizurom u oblik crvene, nakostrije�ene èetke.»Dr William McGuire«, predstavi ga Blever. »On æe voditi brig o Igoru.«»Recite samo: Bili«, zabrza McGuire rukujuæi se s nama. Nosio j kockastu kaubojsku ko�ulju. Igor ga smrknuto pogleda. Doktor s hip -frizurom, s opu�tenim brkovima i s dva prednja zuba kao u dabra � sve je t bilo sumnjivo, jer je izgledalo nevino.Archie je Billu dosezao do pazuha. Pa ipak, ne�to je u obojici bilo iste usprkos stasu, boji ko�e i kose i usprkos prezimenima od kojih je jedno bil irsko ili �kotsko

, a drugo podrijetlom njemaèko. Zajednièki nazivnik ov dvojice bio je zajednièki nazivnik lijeènièkog osoblja NIH-a: gotovo svi su bi Zidovi. 3Nakon kratka vijeæanja zakljuèise da æe nastaviti terapiju po Bernardov protokolu. Nisu ta�to zahtijevali da se prilagodimo njihovome. Svakog èetvrtka Igor æe primati injekciju Metotreksata intramuskularno, a jednor112mjeseèno lumbalno. Sve to uz nadzor nad krvi i kosnom sr�i. Poslije desetak reindukcija, koliko ih je primio, Igor je strepio pred jedanaestom: ta stra�na rijeè »reindukcija« znaèila je povraæanje i iglu u �ili iz koje se danima cijedi glukoza, citostatici i ponekad antibiotici.»Ovdje se ne daju reindukcije«, rekoh Igoru, osjeæajuæi da ne la�em sasvim, da govorim neku bijelu istinicu. Jer NIH nije nalikovao na bolnicu, pa se èinilo da ni reindukcija ne mo�e ostati ista kakva je bila u ropotarnim dvorcima Bernarda i Keziæa. Svakoga èetvrtka lelujali smo putem kroz �umu i niz potok Rock Creek koji je �umio svoje indijanske prièe i sve je podsjeæalo na igru koja se otkinula od svog poèetnog, zastra�ujuæeg impulsa.Nedaleko od na�e kuæe nalazila se �kola »John Eaton«. Relju prebaci�e u vi�i, treæi razred i oavi�e ga da se skuplja na hrpu, mrvicu po mrvicu. Reljina uèiteljica zvala se Mary - vedra �ena srednjih godina s jednom debelom sijedom pletenicom. Ona mi reèe:»Vi i ja treba da ga pustimo na miru. Zamislite sebe u nekoj kineskoj �koli, gdje ne znate ni jezik ni pismo. Kako biste se osjeæali?«Zahvaljujuæi takvom stavu Relja je poslije �est mjeseci progovorio gotovim reèenicama i ubrzo je bio medu najboljima u spellingu.Igor je ove jeseni prvi put krenuo u �kolu. Èinjenica da sjedi u razredu u kojemu svi govore njemu nepoznat jezik nije ga uznemirivala. Stojeæi u sebi kao na bre�uljku, promatrao je zbivanja uokolo, dovoljno udaljen da bi ga to zabavljalo. Kao daje usporeðivao vanjske dogaðaje s nekim svojim predznanjem o njima. �kolu nije po�tovao i nije mislio da mu je potrebna, ali je odlazio u nju jer je znao da mi mislimo da mu je potrebna.U prvom razredu koji je bio jo� poprilièno igraonica ponavljalo se novobeogradsko igrali�te: djeca su se lijepila za nj. Igor je taj entuzijazam drugih prema sebi primao mirno, uzvraæajuæi do jedne granice poslije koje je sa zadovoljstvom ostajao bez dru�tva, prebiruæi po svojoj bogatoj samoæi. Kao diplomirani psiholog ja bih bila morala pomisliti da je takvo pona�anje izazvala trauma bolesti. Ali nisam to pomislila. Pomislila sam da je bolest samo otkoèila njegov rast. Jer Igor je naoèigled, danomice rastao u biæe kojemu uistinu ni�ta ne manjka, ma koliko se takva prosudba èinila apsurdnom.Jednoga jutra, dok smo se vozili prema kuæi, jedan veliki sportski chevrolet za�kripi gumama u naglom koèenju. Chevrolet je stao, stao je i na� mali volksvvagen. Iz chevroleta izleti klupko radosnih uzvika, smijeha i loma-tanja ruku, sve to u obliku Laile, Egipæanke, na�e davna�nje znanice sa Zamaleka u Kairu. Grlili smo se na va�ingtonskoj jesenskoj uzbrdici kao prava nilska braæa i sestre.Laila je doputovala prije godinu dana; do�la je s mu�em, poznatim novinarom Mohamedom Hakijem. Haki je bio izuzetak od svoje vrste - imao je um razudben i o�trobrid poput no�a, a opet, taj no�, baèen, nije se ubadao u naciljano mjesto da bi tamo ostao slavodobitno zaboden, veæ da bi se, napraviv�i rez izvlaèio, u�ivajuæi ne u plijenu i pogotku, veæ u gaðanju. Laila je bila slo�enac od dvije kulture: arapske i francuske. Bila je stvorena da aran�ira, iznalazi i povezuje ljude i stvari, da uzbuðuje mirne povr�ine i smiruje one uzburkane. Oboje, Mohamed sa svojim monstruoznim pamæenjem, svojom naobrazbom i analitièkim darom, i Laila, koja je iz povr�nostiBrdo iznad oblaka113I1izvlaèila njezinu najdublju stranu, saèinjavali su idealan par, èistu i uravnote-J �enu jang-jin kombinaciju. jNekoliko narednih dana Laila me vozila po Washingtonu, inicirajuæi me, u tajne nabavki i u umijeæe svojih rasko�nih veèera koje su se u va�ingtonskiirij diplomatskim-i-no

vinarskim krugovima pamtile po ma�ti, bogatstvu izbora; i majstorskom serviranju. Laili u tome nije bilo premca. Na njezinim buffet-^ -dinner veèerama stolovi su bili slikarsko, skulptorsko i, naravno, kulinarsko' remek-djelo. Njezino srebro blistalo je izazovno. Kao domaæica, Laila jel umjela razigrati goste u nekoliko fluidnih skupina djelujuæi pritom kao; mjeraè i podsticaj njihova pulsa i njihove interakcije. Uza sav svoj svjetov-, njaèki talent bila je djetinjasto praznovjerna i njezine su reèenice bivale stalno pro�ivavane s »in�alah« i »hamdulilah«, u istinskom egipatskom strahuj od zlokobi i uroka. ;TRUDNOÆA 'Nekako u to vrijeme, stotinama milijuna kilometara daleko, jurila jej nevidljiva zvijezda repatica sa slavenskim imenom Kohutek. Uzalud smo je, poku�avali vidjeti. U novinama se op�irno pisalo o tome gdje, kako i kada; treba gledati u nebo; ali nitko zaista nije uspio ugledati Kohuteka. No Kohutek je svojom tamnom putanjom unio poremeæaj u uobièajene ritmove' i rasporede. Ja sam u to vrijeme, usprkos svim mjerama opreza ostala trudna.? To s mojim hotimiènim pobaèajima bilo je bolno i zastra�ujuæe, ali nije* osobito uznemirivalo savjest. Posljednja kireta�a dogodila se u Kairu. Tada^ sam prvi put i na vlastito èudo, za�eljela za�tititi taj mali nedu�ni �ivot u sebi.' Kucao je o stijenke maternice sitnim kucajima - tko je to bio? Radivoje je bios odluèno protiv treæeg djeteta, pa sam i ja, s ne�to gri�nje savjesti i s ne�ta olak�anja, pristala na kireta�u. Mislila sam da je posljednja. jU poèetku nisam obraæala pa�nju na znakove trudnoæe; mislila sam da jej izostanak mjeseènog krvarenja posljedica novog podneblja. Za�la sami u drugu polovicu svoje èetrdeset i prve godine. Bilo je nemoguæe, ali bilo je istinito: zanijela sam. jLaila je stanovala u susjednoj ulici. Bila je veljaèa, snjegovita. Osjetila! sam se u neoèekivanu tijesku. Kad mi je lijeènik potvrdio da sam trudna,: otrèala sam do Laile. Njezino lice je toga jutra bilo zrcalo mojega.»�to je?« pitale smo jedna drugu.I zadivljene, potresene, saslu�ale smo jedna drugu: obje smo bile trudne^ obje neoèekivano, plod je u obje bio star gotovo u dan jednako, obje smo sey na�le usred vrtloga opreènih èuvstava, obje nismo znale �to nam valja poduzeti. Laila je bila starija od mene godinu ili dvije. Veæ je imala udatu; kæer. Bilo je apsurdno naæi se medu trudnicama, rodiljama i dojiljama. Nas obje smo æutile da ne smijemo, da ne mo�emo i�èupati iz sebe to �to se zaèelo tako simetrièno, u nevrijeme, protiv �elje i oèekivanja, i �to je izgledalo takoi groteskno neprimjereno na�im godinama. jRadivoje je sasuo na mene gromovite proturazloge. Njemu se uèinilo dð sam �enula umom. Ni ja nisam mogla shvatiti �to se sa mnom dogaðaj Trudnoæa je bila stanje koje mi izrazito nije prijalo: obilato sam povraæala i te�ko podnosila prisilu tijela koje vri�ti za hranom. Poslije svakog poroðaja; moje se tijelo sporo i nevoljko vraæalo u stari oblik i nikad ga vi�e nijes doseglo. Ako bih rodila treæe dijete, bilo bi to s mojom navr�enom èetrdeset^114 Ji drugom, u vremenu namijenjenom stalnim veèerama i primanjima, u porodici u kojoj je jedno dijete bilo bolesno a drugo potrebito dvostruke pa�nje, u kuæanstvu u kojemu je kuæna pomoænica stalno prijetila svojom Belom Rekom. Situacija je dakle bila apsurdno neprikladna. Do daske su stvari vapile protiv takve odluke. Pa ipak, ja nisam mogla podnijeti pomisao da abortiram. Tek sad sam razumjela Tertulijanov uzvik kojemu sam se uvijek divila: »Credo quia absurdum!« Imala sam samo jedan jedini argument protiv Radivojevih deset: nisam mogla, boreæi se za jedan �ivot, uni�titi drugi.Moj ginekolog bio je Indijac. Upozorio me na statistiku koja pokazuje da broj mongoloidne djece porasta za-toliko-i-toliko poslije rodiljine trideset i osme godine.»Ali na Vama je da odluèite. Ja niti smijem niti �elim da Vas nagovaram na bilo koju od dvije moguænosti koje imate.«Svakoga dana Radivoje me nazivao iz ureda ambasade.»Jesi li zakazala operaciju?«

I znajuæi unaprijed da nisam, bacio bi se svom svojom ubitaènom energijom na to da me gurne u tom pravcu. Poslije bih ja podizala slu�alicu jo� vruæu od njegova glasa i nazivala broj zdravstvene ustanove Group Health; i prije no �to se lijeènik mogao javiti, spu�tala sam slu�alicu. Da, imala sam samo jedan jedini razlog: nisam mogla.Laila se uskoro smirila i postala meka i sretna. Mohamed joj je prepustio odluku unaprijed se slo�iv�i s njom, ma kakva bila. A odluka je glasila: ostaviti dijete. Lailina najmlaða djevojèica, njezino èetvrto dijete, upravo je navr�ila �est godina.Bila sam nesretna �to se nalazim u tom mrskom stanju povraæanja, slabosti i pro�drljivosti. Bilo bi tako lako i udobno osloboditi se svega toga. Jednoga jutra, poslije svje�eg telefonskog razgovora s Radivojem, sjela sam u kola i krenula u Group Health. Vozeæi niz Rock Creek zami�ljala sam �to sad osjeæa ono malo biæe za èiji se ostanak toliko borim. Ako je ukljuèeno u mre�u telepatskih silnica, onda je sad upla�eno. Njegov otac �eli da ga ukloni, a sad se i njegova majka uputila u opasnom smjeru.»Gdje si po�la, mama? Nemoj!« tako bi, uzrujanim glasiæem moralo pitati to neznano biæe koje se oèajnièki zakvaèilo za stijenku moje rodnièke retorte. Okrenula sam se na prvom raskr�æu i te noæi, u suzama, izgovorila sam svoj razlog koji je Radivoja odjednom prosvijetlio i uvjerio:»Kako se mogu boriti za jedan �ivot a uni�tavati drugi?«Osjetila sam kako u Radivoju osijeca ona suluda napetost. Poèeo me milovati i mrmljati:»Onda dobro, onda dobro, zadr�i ga, zadr�i...«Osjeæala sam Tarine prste: spretne, nje�ne, bo�anstveno lijepe. Vukli su iz mene niti ponovljenog materinstva, niti i tjelesne i duhovne. To je bilo moje �ensko, opipljivo vraæanje duga, ali to nikako nije bilo nadoknaðivanje sada�nje-i-buduæe situacije koja je prijetila smræu. Jedno se biæe ne mo�e nadoknaditi drugim. To treæe dijete (stari, ipak si imao pravo!) jednostavno nije imalo �anse u nekom drugom, neugro�enom dobu: ja bih ga tada i�èupala iz sebe. Sada sam uèila da je �ivot strahovito, nenadoknadivo dragocjen. To treæe dijete je dobro znalo u kojem trenutku treba pokucati na vrata utrobe.Pisma iz Jugoslavije iskrila su rado�æu. Iz Zagreba, Gackog, Beograda i Sarajeva stizale su kliktave podr�ke. A s Himalaja je stigla Vanina: »Tvoja«¦ 115curica ili deèko je veæ tvoj guru. Budi zahvalna � duhovnost nije u bogu oc svakodnevice. Jednostavno je, mo�da, biti plemenit i mudar u peæini ili m potpunoj osami. Daj budi to dok hoda� ulicom ljudske bede...«Tako je put danjega svjetla krenula jo� jedna Tara. Trenutak prije izlaske na scenu, opet se provrgla u djeèaka. No prije toga dogodile su se jo� mnoge druge stvari.SAIBABA IPrije nego �to je Kohutek zamrsio zemaljske ritmove, Laila mi je jedne predzimske veèeri dovela u kuæu èovjeka koji se pokazao vjesnikom najèudesnije vijesti i koji je djelimice bio ta vijest. Bio je to Ram Svvarup, indijski pisac i dru�tveni djelatelj.Stajao je u èetverokutu vrata s pozadinom od tamnoljubièaste ki�e � lik u bijeloj pid�ami-kurti, nehajno umotan u smeði ka�mirski �al. Njegov je smije�ak bio nasmije�en neèemu u sebi, neèemu �to obasjava i onoga tkc gleda tu �koljku smije�ka ne znajuæi joj biserni razlog � otprilike onako kac �to svjetlost mjeseca obasjava mjeseèara koji ne zna da je to sunèana svjetlost. Takav smije�ak lebdi na usnama milijuna kipova �irom Indije.Laila i jo� jedna bjesomuèno aktivna novinarska ladv dovele su Svvarupa k meni iz jednostavnog oèaja: vi�e nisu znale �to æe i kamo æe s njim. On je bio apsolutni vegetarijanac, �to je Lailu kao domaæicu uèinilo bespredmetnom. K tome, pokazao se neupotrebljiv na njihovim sjedeljkama gdje se groznièavo i nadmetaèki raspravljalo, pilo i pu�ilo.Pro�lo je svega nekoliko minuta i ja sam sjedila Ramu Svvarupu do nogu. Poèela sam odmatati prièu o Igoru, Tari i Jukte�varu. Moje su reèenice, bolno slijepljene i nedovoljno odmrznute uranjale u njegovu toplinu be2 �uma i te�ine; govoreæi mu, osjeæala sam da nisu va�ne moje rijeèi, kolike njegovo slu�anje. Njegova blaga i melemna pa�nja ispirala je u meni ranu -� plamen koji se bio zgrèio do leda.Odnekud se vrati Radivoje i halapljivo se baci na Fridu i Lailu. Sad je taj dio razgovora bio zbrinut, naime razgovor o SALT-u i krizi nafte.

»Tara«, govorio je moj neoèekivani prijatelj. »Tara ... Kako bi se ikakve zlo moglo dogoditi tamo gdje je ljubav?«Te priproste rijeèi su me probudile iz dugoga, zbrkanog sna.»Tvoje udivljenje za Taru, tvoj u�itak u njenoj ljepoti, to je bila ljubav, zar ti to nisi znala? A gdje je ljubav, tamo zlo nema pristupa.«»Ne, nisam znala. A Igor?« To sam upitala bez uvoda i obja�njenja. On je znao �to ga pitam. No nije izravno odgovorio.»Neke stvari koje nam se dogaðaju mi krstimo dobrima, neke druge ! lo�ima. Ali ne zaboravi, to je na� sud, èesto puta kratkovid, nesigurnih, privremenih kriterija. Poku�aj zavoljeti sve �to ti se dogaða. I ne sudi, veæ primi sa zahvalno�æu.«Pogledala sam ga. Imao je lice osunèane gline.»Bog Vas je poslao«, rekla sam. On se nasmije�i, ali ne samo usnama, veæ cijelim likom. I onda reèe:»Na jugu Indije, u jednom seocetu kojega nema ni na jednoj mapi, �ivi veliki sadhu, Satja Sai Baba. On stvara vibhuti pokretom ruke � vibhuti je pepeo koji ima iscjeliteljsku i drugu moæ.«I ruka Rama Svvarupa zalepr�a u lelujavu pokretu da naznaèi graciozne èudo stvaranja.116 I»Sai Baba«, ponovih kopajuæi po svom indijskom iskustvu, »ne, nikada nisam èula za nj.«I pomislih na Jukte�vara. Mo�da je to jedan od takvih. Oh, Indija ih jo� uvijek rada.»Ogromne mase odlaze k njemu. Mnoge je izlijeèio. On èini i druga èuda. Govori svim jezicima, putuje astralno, materijalizira predmete ...«Ram Swarup pogleda u Igora svojim blagim, balzamnim likom i tada se nasmije�i usnama. Kao da je mahnuo zastavicom pred vojskom malih smije-�aka koji su èekali u redu, spremni. Tada pogleda u mene i zastavica se snu�di. Igorova boljka bila je od jedne vrste, moja od druge.»Smiri se«, reèe. »Ne upinji se toliko. Zadr�i molitveni stav. Tara ima desnu ruku, ali ima i lijevu. Budi spremna primiti onu koju ti pru�a. Opusti se, daj priliku stvarima da se dogode.«Ram Svvarup i ja nastavili smo razgovor u pismima punih devet godina.Sebe sam smatrala indologom, odnosno nekim tko poznaje Indiju s njezine unutra�nje strane. Kako to da nisam èula ime jednoga od te visoke loze ri�ija, jednoga koji ima, kako reèe Ram, na milijune sljedbenika �irom svijeta? I kao da hoæe nadoknaditi moje dugogodi�nje neznanje, »taj jedan« mi dobaci jo� jednu vijest o sebi, pa onda jo� jednu i onda jurne u moj �ivot kao pastir meðu ra�trkano stado.U predbo�icno vrijeme Amerikom kolaju grabe�ljive reklame i neumorni pozivi na kupovanje po sni�enim cijenama. Jedna kaplja toga pljuska pala je i u Quincy: bio je to poziv na narud�bu knjiga iz njujor�ke knji�are Marborro. Knjige su se nudile po trostruko i èetvorostruko ni�oj cijeni. Bilo je uzbudljivih naslova. Na posljednjoj stranici ponudnog lista, u posljednjem stupcu, zaista, posljednja knjiga po cijeni od ciglog dolara, bila je knjiga njujor�kog pisca Arnolda Schulmana: »Sai Baba«. Kao da me obuhvatio blagi, difuzni smije�ak Rama Svvarupa. Naruèila sam naslov »Sai Baba« zajedno s jo� nekoliko drugih.A onda, sijeènja 1974, sti�e po�iljka iz New Yorka. Od uzrujanosti nisam mogla nijednu knjigu èitati kako valja. Tu je bio jedan Borghes u vlastitu izboru, Borghesova antologija Borghesa. Zatim jedna nova arheologija. Jedna nova astronomija. I divna knjiga »Tajni �ivot biljaka« pisca koji æe mi kasnije postati prijatelj. Fizika i biologija za mene su odavno bile u rangu Rilkea, Jimeneza ili Selme Lagerlof. Magija i vizija nove znanosti bila je ona ista magija i vizija koja je odvajkada stanovala u poeziji i bajkama.Raskala�eno, zborno, spajala sam se s tim knjigama, ne do�ivljavajuæi ni s jednom konaèno sladostra�æe, veæ samo uzbudljivu predigru. Ali kad sam krenula u knjigu o Sai Babi, vi�e nisam iz nje iza�la. Proèitala sam je do kraja, bez daha, shvaæajuæi, ne shvaæajuæi.Knjigu je napisao netko tko je bio slavan u filmotvoraèkim i brodvejskim krugovima. Schulman je ime koje jamèi uspjeh. Bio je Njujorèanin, �idov, nakrcan poslovima, visokim standardom i neurozom. U srcu toga pomamnog programa zjapila je rupa: ljudska glad za smislom, za dokazom, za »neèim drugim«. Ta glad ga je logièno i postupno, poslije mnogih godina isku�avanja raznoraznih gurua i sustava, dovela u Putaparti, u »selo kojega nema ni na jednoj mapi« i koje se nalazi »pet minuta od neolita«.

Knjigu dakle nije pisao vjernik. Ali ni nevjernik. Nego netko tko se jednako borio sa svojom skepsom, kao i s vjerovanjem: s razumom i s intuicijom. U tom pogledu to je bilo zabavno �tivo. Autor se postavio meðuI*>,«; ', *f,-tisas¦MH«!%Tf*117svjedoke i izvje�taèe èuda, da bi se od tog èuda bolje branio i istodobno ga tajom zaklinjao da ga dokraja obuzme.»Tko je Sai Baba?« pitao se Schulman, opisujuæi nemoguæe a istinite stvari koje su se dogaðale njemu i svima drugima u susretu s nosiocem èudnog imena. Èuda su bila od formata i smisla kakvi nadilaze sidhi moæ; èuda su ovdje bila prirodno a ne steèeno stanje, gotovo usputno stanje èudotvorca. Bilo ih je na tisuæe, dogaðala su se pred oèima prisutnika, dogaðala su se preko mora, ljudima koji nikada nisu ni èuli za Sai Babu. Izvirala su iz èudotvorca kao miris iz cvijeta; kao �to je on sam obja�njavao, ta èuda su bila njegovi prometni znakovi, njegovi smjerokazi i njegove posjetnice; èuda su bila udice kojima je hvatao izgladnjele; èuda su bila ispunjenja djetinjastih �elja da bi kasnije ti ljudi-djeca po�eljeli ono �to je èudotvorac htio od njih: ljubav i samoostvarenje.Mnogi su pitali Sai Babu: »Tko si ti? Mo�e� li nam bar ti kazati tko si, ako veæ nitko drugi ne mo�e?« A njegov odgovor vazda je nedvosmisleno glasio: »Prvo saznaj tko si ti, pa æe� onda znati tko sam ja.« Schulman se cijelo vrijeme svojski trudio da ostane na nogama, da ne padne u ono �to je mo�da bila kolektivna hipnoza i halucinacija. U tom ozbiljnom naporu izgledao je smije�an i simpatièan. A kad je gubio razum i razumska upori�ta, postajao je briljantan.Knjiga se na kraju formalno odrekla toga da objasni enigmu koju je svjedoèila: zato je uspjela svjedoèiti samog autora u njegovu duhovnom hodoèa�æu. Bila je samoopazanje u jednom trenutku izvan uobièajena prostora i vremena, opa�aèa koji se te�ko odricao steèenih vremensko-prostor-nih koordinata i nadmene predrasude o sebi samome.Na ovitku knjige (tvrdo ukorièena izdanja izdavaèke kuæe Viking) nazirao se fotografski snimak jednog prstena. Unutar vjenèiæa od ljubièastih kamenèiæa, po svoj prilici ametista, nalazila se ovalna emajlirana povr�ina s minijaturnim crte�om jednog lika u naranèastoj haljini, posjelog na stolici s obilje�jima vladarstva. Lik s aureolom od crne kose: glavno lice knjige: Satja Sai Baba. Prsten je pripadao Schulmanu. Bio je to Babin dar na rastanku: pred Schulmanovim je oèima materijalizirao prsten, nataknuo ga na Schulmanov prst i rekao: »Pobrinut æu se da te ne ocarine zbog ovoga«. Schulman je pak namjerio pobiti Babu. Na carini je skinuo prsten, uruèio ga cariniku rekav�i: »Ovo sam dobio na poklon u Indiji, pogledajte i procijenite«. Carinici su pa�ljivo razgledali prsten. Vrativ�i ga Schulmanu reko�e: »Bezvrijedan je«. Sutradan je Schulman obi�ao nekoliko draguljara. Prsten je procijenjen na 127 dolara.Kroz taj prsten i kroz smuæenu prizmu pisca nazrela sam lik zagonetne i blistave moæi. Lik je bio nov, ali je ljubav bila stara.»Jesi li to Ti?« pitala sam dr�æuæi od predosjeæaja i od sjeæanja.^ Jednog dana ugledah Te oèima, !U svemu Tvom Tvojstvu, oèima.!Pa se vratih u srce da Ti ka�em:j -I »Znala sam da tako izgleda�.«i118ZIMSKA PISMATe zime pisala sam nekoliko pisama amerièkim iscjeliteljima. Najglasniji od njih bio je Oral Roberts iz Tulse, u Oklahomi. Najbogatiji je vjerojatno bio Ron Hubbard, tajanstveni osnivaè scientologije. Najistinitija je bila Kathrvn Kuhlman iz Pittsburgha.Svake nedjelje na televizijskom dopodnevnom programu igrali su i pjevali vedri bogobojaznici. O Bogu se govorilo uz gitaru, instrumentalni sastav i uz glazbu koja je bila mje�avina duhovnih pjesama i popa.Oral Roberts je davao kliktave intervjue poduprt velikim korom u bijelim odorama. On je morao stalno davati intervjue da bi isprièao �to sve radi: zida kulu za moli

tvu, univerzitet, bolnicu, istra�ivaèki centar, pi�e knjige, obilazi zatvore, polazi u velike kampanje protiv zatucanosti i bezvjerja, putuje i propovijeda i moli u svom tornju za molitvu, visoko iznad zemlje. Na moje pismo stigla je paljba odgovora. U svakom odgovoru Oral Robertsova ma�ina upozoravala je svog »partnera«, to jest mene, da je Bog rekao to i to� da æe se ovaj mjesec, ovaj tjedan raditi na tome i tome, sve to potcrtano plavom tintom, ispresijecano uskliènicima i rukom dopisanim primjedbama- su�ta spontanost otisnuta na stroju za umno�avanje. Na dnu takvog pismadiskretno i neminovno èitala se reèenica: »Prilazem ............ dolara zapomoæ novoj televizijskoj seriji.« Pisma su bila leci iz Robertsove tiskare za prikupljanje i obraðivanje vjernika.Njemu nikada nisam povjerovala. Osim toga, njegovi su nastupi bili grozomorno neukusni; sudjelovala je u njima cijela porodica, listom prozvana od Boga i prilièno bojovnièka. Jedna od po�tapalica njihova rjeènika bila je rijeè »davao«. Ðavao se nalazio posvuda, Oralova �ena gaje nanju�ila u vlastitoj kuhinji, odakle ga je s uspjehom istjerala. Oral je stajao u sjeni svojih monumentalnih tornjeva, ma�uæi obrascima, formularima, planovima i suptilnim ucjenama.Ron Hubbard je imao nevjerojatnu, hobotnièku organizaciju. O njegovoj scientologiji pisale su se studije; oko odnosa unutar organizacije i oko novca izbijali su ru�ni skandali i sudski procesi. Sve je to smrdjelo po velikom egomanija�tvu. Jednom sam zatra�ila obavijest o radu scientologa i o naravi scientologije, i do kraja mog boravka u Americi progonila su me pisma jedne od Hubbardovih tajnica.Jedne nedjelje uveèe otkrila sam Kathrvn Kuhlman. Kuæa je plutala u velikom mjehuru ti�ine, lelujajuæi kroz mjeseèinu i ljubièaste sjene. U zelenom salonu televizor je redao slike bez glasa. Toèno u ponoæ na ekranu se pojavilo lice jedne �ene èije su se oèi prelijevale kao tekuæi dijamanti. Smije�ila se. Kad sam pojaèala zvuk, èula sam reèenicu: »Ja vjerujem u èuda jer sam ih vidjela; ali najvi�e zato vjerujem u èuda, jer vjerujem u Boga«.Njezina jednosatna emisija zvala se »Vjerujem u èuda«, i zapoèinjala je svake nedjelje u ponoæ. U njoj su redovito sudjelovali iscjeljenici, ljudi koji su prethodno bolovali od neke neizljeèive bolesti i koji su bili izlijeèeni Kathrv-ninim posredstvom, u vrijeme neke od njezinih brojnih iscjeliteljskih misa. Kathrvn nije poznavala sve te ljude koji su tada prohodali, progledali, rije�ili se bolova, oslobodili se tumora. Brojili su na desetke tisuæa. Svake nedjelje izjutra i svakog èetvrtka u isto vrijeme u prezbiterijanskoj crkvi u Pittsburghu ozdravljalo je bar èetiri stotine ljudi, a jo� neutvrðen broj bi naknadno otkrio ozdravljenje. Kod nekih bi do�lo do stvaranja novog tkiva, kao u sluèaju mlade kæeri losanðeleskog ortopeda � u njezinu bolesnu kuku stvorila se kost119koja je manjkala od roðenja. Slu�ajuæi svoje goste, Kathrvn je plivala u bla�enstvu. Kao anðeo zanosa smije�ila se svojim dijamantnim oèima i neprekidno ponavljala: »Ne radi to Kathrvn Kuhlman, ne... To je Isus.«Jo� kao mlada propovjednica osjetila je snagu i �elju da poma�e bolesnima. Nikada nije tra�ila novac od onih kojima je bilo pomognuto. Nije zidala nikakve tornjeve. No mnogi su dobrovoljno i bez spominjanja imena' davali u zakladu odakle su se �kolovali siroma�ni i kupovale se potjjgp�tine za siroèad i nezbrinute. Od pohodnika misa nije se tra�io ni novèiæ da bi se makar namirili tro�kovi iznajmljivanja crkve ili stadiona.Njoj sam smjesta povjerovala. Pisala sam joj. Nakon nekog vremena primila sam odgovor, potpisan njezinom �ivom rukom. Pismo je bilo nje�no i ozbiljno; poèinjalo je rijeèima: »Divan je do�ivljaj svijest o Bo�joj prisutnosti ...« I dalje: »Nema poraza za one koji Ga vole.«Otpisala sam i Georgeu Chapmanu. Spremno je odgovorio.Uokolo Igora stajala je vojska dobrih duhova. Prozvani Igorovim imenom do�li su na kru�no roèi�te, ma�uæi molitvenim krilima: William Brown, Viktor Orlovskih Oèiju, Nadija Hasan, George Chapman i Kath-ryn Kuhlman.A onda sam pisala Sai Babi.SAI BABARazmi�ljala sam o tome da li da mu pi�em na engleskom ili na hrvatskom. Nakon kolebanja odluèih se za hrvatski. Pismo je bilo kratko: svega tri reèenice.

Prva reèenica je glasila: »Ti zna� sve o nama.«Druga reèenica se zalagala za to da sve bude onako kako On hoæe.Treæa je zavapila: »Ali ipak, ipak Te molim da pomogne� mom sinu.«I potpis: Vesna.Ne izdr�av�i, dodala sam u post scriptumu: »Po�alji mi, ako �eli�, malo vibhutija.«Po�la sam s Reljom i Igorom u �etnju, noseæi pismo. Kad je upalo u sanduèiæ osjetila sam da je taj pad sudbonosan - kao da sam samu sebe ubacila u spravu za po�iljanje u smjeru lijeka, èuda i Boga.Kod Schulmana sam èitala da se vibhuti najèe�æe pojavljuje iz fotografija samoga Babe; ponekad se pojavljivao iz slika izabranih gurua, svetaca, ikona i iz Isusove slike. Tom pojavom se �eljelo reæi: »kojemu se god Bogu moli�, Ja primam: Ja sam Svi Oni.«Kutom oka promatrala sam Jukte�varovu sliku. Ali ni�ta se nije pojavljivalo. Èuda se uvijek dogaðaju drugima.Pismo Sai Babi jo� nije moglo ni taknuti obalu Indije, kad je svanula noæ prvog èuda. Te noæi ugledala sam Sai Babu kako ulazi u moju sobu, hrlo, u naranèastoj haljini i s crnim osinjakom kose oko glave, toèno onakav kakav jest tjelesnim likom kojim se slu�i u Putapartiju. Spavala sam u sobi koju smo zvali djeèjom zbog njezina bijelog namje�taja. Iz nje se ulazilo u sobièak kojemu jo� nismo na�li ime ni namjenu. Sai Baba je prilazio od sobièka smije�eæi se i �ireæi ruke. Nisam sanjala, ali nisam se nalazila ni u svijesti jave: veæ u jednom treæem stanju, tako jakom i jarkom da je jutarnja budnost prema njemu ispala blijeda. U tom èasu sam saznala da ga znam odavno:120blijesak neopisive prisnosti, otkriæe nekoga tko je moj i èija sam ja bez ostatka i èiji sam zov èekala.Skoèila sam i pohitala Mu u susret, bacila se na Njega, u Njega, znajuæi jasno da je to On-Ti-Ja, Ono �to su ljudi odvajkada zvali Bog. U tom zagrljaju prestalo je sjeæanje: ostao je samo trag bla�enstva, okus slatkoæe ljubavi, velikog obasjanog ganuæa.S tim tragom u sebi otvorila sam oèi narednog jutra, svjesna da me Sai Baba najistinskije pohodio. Po kakvoæi bla�enstva ovom se do�ivljaju mogao pribli�iti samo do�ivljaj s guruom Jukte�varom u snu o koèiji i putnicima; ali ovo je bilo do kraja intimno, bez strahopoèitanja, kao kad se grli dijete s majkom. Sai Baba nije do�ao s obilje�jima moæi i velièanstva: bio je umiljat i priprost, neodoljiva smije�ka. Gle, zaboravila sam Ga upitati, zaboravila zamoliti za Igorov �ivot - nisam li Mu zbog toga i pisala? Kako sam samo mogla to zaboraviti?! Ali èim sam malo prizvala okus slatkoæe susreta, shvatila sam da sam tada zaboravila i svoje malo ime, svoj spol i povijest, jer tada sam se pretvorila u Njega � a u Njemu je bilo sve sadr�ano, ni�ta nije manjkalo, ni�ta nije bilo nesavr�eno.On je dakle do�ao na moj oèajnièki poziv. Njegov odgovor bio je svesadr�ajan. Glasio je: Volim te. Ljubav je snaga da se podnese, razumije i mijenja i on mi je pokazao tu snagu.Narednih dana hodala sam u omaglici èuðenja i divljenja. Na trenutke nisam mogla povjerovati da mi se to uistinu dogodilo. Je li to konaèno bio On, dijamantni faraon, prva i posljednja Rijeè kojoj sam putovala kroz poeziju, u dru�tvu voljenih i raspjevanih mudraca? Zar da se to dogodi meni, iz neèudne, sure ulice Amru�eve, s morom ugnjetavaèkih �kola na leðima, sa studijem »psihologije« u Institutu na Maruliæevu trgu, sve pod poklopcem neba bez blistavih Bo�jih obeæanja? I prije nego �to se dokraja shvati i prihvati do�ivljaj sa Sai Babom, ne bi li trebalo vratiti se starim tragom i ljubiti mu svaku stopu, ljubiti onaj svakida�nji ulièni ugao Petrinjske i Amru�eve, svakog goluba na Trgu Republike, svaka bronèana usta na Zdencu �ivota na Kazali�nom trgu, prag svake krème Gornjega grada? Sve je to sada izgledalo drukèije: tajanstveno i svrsishodno, poput maske stra�ila u obredu oslobaðanja od straha. I Zagreb, karneval obiènosti, razvrat neiznenaðenja, i moja mladost u njemu, hramava i stara, u pepelu vatre koja jo� nije ni planula, Zagreb, plamen neupaljene�jo� svijeæe � zar je sve to bila avenija do hrama ove noæi?Na trenutke, opet, znala sam da se to dogodilo upravo meni, jer na zvuk i oæut rijeèi »ja« nije potekla uobièajena plo�na povijest od Dubrovnika nadalje, veæ jedna druga i drukèija � ne povijest tijela veæ povijest du�e, povijest moga dru�enja s velikim Ti. A taje povijest bila vrlo duga, izvirala je poput Gangesa negdje ispod Himalaja i pretjecala je kroz najrazlièitije krajolike, trenutaèno ih u sebi zrcalila, trenutaèno rastakala, pamteæi samo to da je tuda prolazila, no ne pamteæi lik i crte kojima se u p

rolazu davala.Sai Baba je prozivao to drugo ja. Ono ga je znalo kao �to je znalo sebe.Ubrzo potom u predjutarnjem snu pojavi se Baba, okru�en nekim ljudima. Baba sjedi, ljudi stoje i slu�aju Ga. Naranèast i crnokos, On upravo izgovara reèenicu:»Ja æu izlijeèiti tog djeèaka.«Budim se, uskucana srca. Znam da je »djeèak« Igor. Izlijeèit æe ga? �eljela sam Babinu izjavu smjesta progutati, ne �vakati je i ne premetati je121Sri Satja Sai Babau mislima, ne vagati je osjeæajima, veæ je progutati bez ostatka; ali u èasu kad sam htjela to uèiniti, shvatila sam da se ne usuðujem. Negdje je ne�to neznano zapelo, zaustavilo me na rubu skoka. Nisam razumjela svoje ustruèavanje. Nije li mi najveæi od Svih Njih obeæao da æe izlijeèiti Igora? Zar Mu ne vjerujem?Slika iz predjutarnjeg sna bila je �iva i jasna i pogled na Babu rastreperio me radosnim uzbuðenjem; ali to je bila slika, a ne dogaðaj. Gledala sam je, nisam u njoj sudjelovala. Nije bilo one jarke stvarnosti koja se dogodila usred moje noæne sobe sa svim njezinim dnevnim namje�tajem i izgledom; nije bilo one izravnosti, ni bla�enstva stapanja. Pa ipak, to je bila Babina poruka meni. Kako to da je nisam mogla do kraja prihvatiti?»Ja æu izlijeèiti tog djeèaka.« Jesam li ja ishitrila taj san? Jesam li ga nategnula na stranu dobrog obeæanja stavljajuæi »svoju« reèenicu u Babina usta? Ah, nemoguæe. Baba je rekao da Njega nitko ne mo�e sanjati a da On istinski ne prisustvuje u snu, �to æe reæi da je On Sam autor sna o Njemu Samome. Pa kako bih Mu onda mogla podmetnuti reèenicu o izljeèenju?U sebi sam stajala pred tom slikom kao pred skrivaèicom koja, razotkrivena, èuva svoju tajnu.RELJINA PITANJA»Dok smo jo� bili u Beogradu«, reèe mi Relja, »ja sam jednom pogledao u Igorovo oko i vidio sam tamo livadu i Igora kako trèi s loptom. Livada je izgledala kao ona na kojoj smo juèer bili sa �onjom i Lidijom. �to sam to vidio - da li ono �to je Igor mislio, ili ono �to æe se dogoditi?«Strepnja nad Igorom bila je strepnja nad njegovim tijelom. Strepnja nad122iSri Satja Sai Baba123iliReljom bila je strepnja nad njegovim umom: da se ne�to ne zamuti u tom umu, da �ivèani sustav ne posrne od misaonog i do�ivljajnog sadr�aja koji se kroza nj objavljuje.»Odgovori mi«, prione Relja.Za njega odavno nije bilo sumnje o tome da su misli stvarnost koja se mo�e vidjeti oèima kao �to mu je bilo poznato da postoji predskazajni dar. Pro�lo je dvije godine otkako je vidio sliku livade s Igorom u Igorovom oku; i to viðenje bi po svoj prilici ostalo le�ati u njemu kao utonula ikona, da se isti prizor nije pojavio s ovu stranu oèiju i zadrmao uzetom sjeæanja.»Odgovori mi, �to sam to vidio?«»Pa eto«, kazah, »ako si zaista vidio, to je mogla biti misao, tvoja ili Igorova, ali misao koja tu livadu s loptom i igrom mami da se dogodi. Kad se mnogo misli o nekoj stvari onda, to je kao da �kaklja� tu stvar da ti doðe.«Relja je èesto sanjao da sanja. U jednom takvom snu on i ja smo gledali neku prikazbu na pozornici. �est ili sedam u bijelo odjevenih »teta« izvodilo je nijemu, pantomimièku igru. Relja ih je promatrao, a onda mi se obratio s pitanjem:»Sanjamo li?«»Sanjamo«, odgovorila sam (u snu).No dok mi je to prièao, iznenada je zastao.»Kako zna� da sada ne sanja�?«»Evo«, udarila sam skvrèenim ka�iprstom po stolu. »U snu ne mo�e� ovako dodirivati stvari. ..«»Ali«, prisna�i Relja, »kako zna� da sada ne sanja� da ovako dodiruje� stvari?«Tako je. I java i san spadaju u isti ko�. Ustruèavala sam se da mu to tada potvrdim. Bio je premlad za takva otkriæa i preubrzane ma�te. Odgovorih poslu�iv�i se jednom od V

aninih prispodobi:»Kad se ujutro probudi�, ti tada zna� da si budan, zar ne? Kako zna� da si budan? Treba li netko doæi i reæi ti: budan si? Ne, ti to zna� od samoga sebe.«»Ali kako zna� da ne sanja� da zna�?« gotovo je povikao Relja. »I u snu ti izgleda da zna�, ni tamo ti nitko ne treba doæi i kazati ono �to zna�. Kako zna� da ovo �to zna� nije san?«Zastala sam. On me je satjerao u kut i tra�io je pravi i konaèan odgovor, a ne odgovor koji bi ga trebao za�tititi od saznanja.»Ima ne�to treæe«, rekoh. »Mo�e� ga zvati istina. Mudri ljudi ka�u da se nalazi u nama. Mudri udi takoðer ka�u da ga ne mo�e� opisati ni mislima opipati. Ali mo�e� postati istina. I onda sve i do kraja zna�. Zna� onako kako nikada ne mo�e� znati ni u snu ni na javi.«»Znam, to je Bog«, reèe Relja slavodobitno. »Ja znam o Bogu, ali ne znam ovo o snu i javi. Poneki put ne znam �to spada u san a �to u javu.«Pitanja o snolikosti jave i o javolikosti sna muèila su ga i dalje. Muèila su ga i u snu i na javi. Jedne veèeri, dok sam sjedila na njegovu krevetu, stade me opipavati:»Jesi li ti stvarna, ili mi se samo èini�?«Tako je nekad pitao za Igora: je li napravljen ili je pravi? Provjeravao je prstima moju »pravost«, pla�eæi se onog sna u snu koji izigrava javu i podmuklo priprema nerazgovijetan u�as: ljude i stvari koji samo hine da su pravi, a zapravo su lutke i projekcije nekog filma. Po ne znam koji put je pitao:»Sanjam li te ja? Ili smo budni?«To mije�anje razina ga je potresalo, ne dopu�tajuæi mu da se nastani na124nekom netrusnom podruèju. Tokom tih djeèaèkih godina mnogo je puta dolazio u snu do vrata moje sobe pitajuæi se je li to sad san. Sve je izgledalo »kao po danu«, obièno, dok neki detalj ne bi otpoèeo s »èudnim« izgledom, i Relja bi me tada usplahnut pitao:»Ovo je san?«U snu bih ja uvijek odgovarala da smo sada u snu i da æemo se sutra probuditi. No ni to sutra nije osvanulo bez sna: negdje u toku dana neki bi trenutak poèinjao isijavati ono ne�to èudno, kakvoæu sanovitosti. Odnekud bi izbijale toèke mije�anja svjetova: crne rupe za svjetlost, bijele rupe za mrak, zapravo iste rupe: bunari otvorenija dva kraja. Kako da u takvom svijetu utvrdi� da sada ne sanja�?Nadazirala sam se sa zebnjom nad Reljin bunar. Iz tamne vode, presijecajuæi je munjevitim bljeskovima, dizalo se ne�to dragocjeno i prekrasno. Ali gore, nagnut sa mnom preko ograde, treperio je djeèak koji je tek unatrag godinu dana pristao na to da sebi ne bude, barem verbalno, on.STONE HARBOUR»Hej«, reèe Igor Relji, »zna� li da æe mama roditi bebu?«»Kakvu bebu?« prenera�eno æe Relja. »Od koga si to saznao?«»Èuo sam ih kad su o tome prièali.«»Mo�da nisi dobro èuo.«»Eh«, znalaèki æe Igor, »pa zar nisi primijetio da je mamin trbuh veæi nego inaèe? Unutra je beba.«U vrijeme ovoga tajnoga razgovora moj trbuh je bio star èetiri mjeseca. Tada bude sveèano objavljeno: da, unutra je beba.Za�li smo u ljeto i poèeli razmi�ljati o tome gdje ljetovati.Jedan od Radivojevih »kontakata«, Arnie McKee, pronaðe za nas kuæu u mjestu koje se zvalo Stone Harbour. Bio je to gradiæ na otoku u dr�avi New Jersey. Drvena jednokatnica s èetiri spavaæe sobe i s jednom oveæom, dnevnom, s dvori�tem, gara�om i terasama; nalazila se pedesetak metara od mora. Uputismo se onamo u dva nevelika èopora: nas èetvoro s Ginom i Rajaèiæi s kæeri Marinom, studenticom biologije u Beogradu.S Rajaèiæima se ostvarilo jedno od onih prijateljstava u koje se èovjek uvali kao u paperjasto, po mjeri lagode, skrojeno gnijezdo. Radino lice bilo je lice lutke koja upravo uvje�bava odrastao, nelutkast izraz, u èemu je ometa drag i djeèji smije�ak �to stalno vrvi u oèima i u kutovima usta. Nosila je u sebi gorèinu uvrijeðena djeteta, optu�ujuæi ponekad èitav veliki svijet i odluèno se osjeæajuæi drukèijom od tog svijeta. Njezin mu� kojega smo zvali Mi�ekalo, bio je mio, podatan, pomalo neodluèan i pomalo upla�en èovjek. Radin smijeh prskao je kao sitna fontana, dok je Mi�ekalo volio da se njegov smijeh kotrlja po prostoru kao koleso bez oplate. Mi�ekalov smijeh je �to�ta obavljao: pokrivao je neravnine i pukotine, izvikivao je da je sve u redu, da smo svi zdrav

i i u prijateljskom dru�tvu. Takvi kakvi su bili, bili su mila, topla djeca, koja su jedno drugome toèno pristajala na ranu.U niski ljetovali�nih gradiæa na pjeskovitoj, ravnoj atlantskoj obali, Stone Harbour je bio zrnce nalik na sva ostala zrnca. Kao i druga mjestanca, imao je pr�inu bez stabala, valovit, sivi ocean s æudljivim strujama, drveno �etali�te uz more^ iste duæane, iste suvenire, iste picerije i ista zabavi�ta za djecu. Cesta do Stone Harboura bila je naèièkana istim McDonaldima i Howard*'~^"""""'*""^'i�tT125Johnsonima. Pa ipak, Sfcne Harbour za nas je bio izuzetan do�ivljaj razigra-1 nog i razdraganog odmora.S veèeri je �etali�te bubnjalo od topota djeèje trke. More je ostavljalo na '¦ pijesku na stotine uvenulih morskih klobuka. Bili su krupni i nisu �arili. Hodali smo bosi po pijesku. Relja je trèao kao odapeta strelica. Volio je �to I nas ima vi�e; njemu je to ljetovanje ostalo u sjeæanju kao malen, izgubljen raj. Noæu smo prepoznavali zvijezde, sjedeæi na krovnoj terasi i izgledajuæi mjesec koji se dizao s onu stranu puèine, od istoka.Stone Harbour za sve nas bio je list istrgnut iz notesa: list bez broja. Oblizali smo svoje rane u njemu. I pomalo ih zaboravili. Jedini koji nije zaboravio veæ se, naprotiv, sjetio, bio je Igor.Jedne brbljave i raspjevane veèeri Igor je, sjedeæi na Mi�ekalovu krilu, uzdahnuo s iskrenom dosadom, gotovo s nestrpljivo�æu: \»Uh, dojadio mi je �ivot... hoæu da umrem!«Umuknuli smo; a tada navalismo s pitanjima: da li ga ne�to boli? Je li ga netko naljutio? Njegovi odgovori nisu pristajali u na�e okvire. On je to izjavio u trenutku kad je bio naoko zdrav i zadovoljan, kad se svakodnevno zbivalo pone�to drago i zanimljivo, kad su se more, pijesak i igre nudili obilno i bezazleno, ne tra�eæi ni�ta za uzvrat.Veèe, dva poslije toga, na krovu pod mjesecom vodio se tih, razlomljen razgovor svakoga sa svakim. Rada se povjerljivo nagnu prema meni i �aptom mi isprièa da ona poznaje Emiru, majku malog Srðana koju sam bila upoznala u Keziæevu »kabinetu«. Srðanu su u Parizu operativno uklonili mo�njice. Mene je to èudno uznemirilo. Odjednom ni mjesec, ni pr�ina, ni voda, ni sunce, ni stalni prsak smijeha, ni izleti, ni razgovori nisu mogli da nas sakriju od neèega �to je nadiralo i potkopavalo nas kao plima bedem od pijeska, �aptom nagovarajuæi svako zrnce na izdaju.»Za�to su mu operirali mo�njice?« upitah kao da prvi put saznajem0 takvom postupku.»Ne znam«, reèe Rada, »valjda... Uostalom, kao da doktori mnogo znaju. Mani ih.«Ona odmahnu gorko i prezrivo, dijete kojemu je nanesena nepravda; njoj su »doktori« svojedobno bili zabunom dali krv neslo�ne vrste s njezinom, �to je prouzrokovalo pobaèaj u sedmom mjesecu. Radino lice se vrati mjesecu1 puèini, s izrazom:»Eto to je ... zrak, more, dobra hrana, vedrina... to æe nas izlijeèiti, to æe nam pomoæi.«Kroz srce mi proðe ledena igla. Uhode i skoroteèe opazili su neki podmukao pokret daljine: blijesak uspravljena koplja, sunce na �ljemovima, bat od tisuæu tajnih koraka. Sutradan mi Igor isprièa san èiji su simboli bili preuzeti iz na�e èasovite okolice, a slutio je na ono o èemu sam mislila.»Svi smo u ovoj kuæi na obali. Onda vidimo da je more iznenada naraslo do prozora.« Zastao je.»I je li se popelo vi�e od prozora?«»Nije.«To je bilo sve: slika iznenadnog skoka beskrajnog elementa koji stoji prema obali kao smrt prema �ivotu. Igor je izvje�tavao o rastu mora bez straha. Kao da mi je �elio saopæiti ono �to je veæ znao i prihvatio, ono �to je svojim usklikom o dosadi �ivota veæ najavio.Narednog jutra izroni jo� jedan san iz noæne puèine.»Oti�ao sam èamcem daleko od obale. Onda sam vidio gdje izdaleka126dolari^ stra�no veliki val, onakav kakav nastaje od potresa. Taj val je i�ao na mene da me potopi. Ali ja sam u èamcu ponio veliku zalihu benzina i ulja. Krenuo sam p

rema obali.«Igor je obièavao zastajati na kljuènim mjestima.»Jesi li stigao?« pitala sam kao da se zanimam za ishod prièe, a ne za ishod �ivota.Odgovor je ostao neodreðen. Igor je rekao da je veliki val do�ao do obale ali da se onda »prevrnuo na drugu stranu«.»Kako na drugu stranu?«»Pa na drugu stranu. Ne na obalu. Natrag u more.«Treæeg jutra ispliva jo� jedan san. I opet je sanjaèa progonio val, ovaj put rubom mora. Igor je vozio bicikl i bje�ao pred valom. I opet nejasan ishod. Ponavljala sam u sebi zakljuènicu juèera�njeg sna: »Val se prevrnuo na drugu stranu.«Je li se to prevrnuæe veæ odigralo? Ili æe se tek odigrati? Dotièe li nas zraka pro�losti ili zraka buduænosti?1Produljili smo boravak za jo� nekoliko dana. Ne�to je nepovratno sipilo kroz prste i mi smo to �eljeli zadr�ati. Potkraj boravka Igor se pokaza ravnodu�nim prema moru, suncu, pijesku, mjeseèini i igrama. Kroz suncem posmuðenu ko�u stade se nazirati bljedilo. Na povratku mu je bilo muèno. Govorila sam da je to zbog "njegova poznatog nepodno�enja vo�nje u kolima. Ceste su bile nezavojite, ravne kao ravnala. Pa ipak su nalikovale na onaj vijugav put od Gackog do Beograda.PETAK, SUBOTAVratismo se kuæi na brijegu, na rubu �ume, iznad mlinskog �ubora. Kad sam te veèeri spremala Igora na spavanje, zastadoh kao gromom o�inuta: mo�njice su bile ispra�njene a predio donjeg trbuha iznad njih nabuhao.Radivoje se osmjehivao nekim znalaèkim, razuvjeravajuæim osmijehom, kao da se radi o stanovitoj mu�koj tajni.»Nema veze«, reèe nadmoæno. »To se meni kao djeèaku èesto dogaðalo.«Moja se jeza malo uti�a. Ali nikako mi nije izlazila iz glave ona vijest o Srðanu. I za�to sam po dolasku prvo ugledala Igorove neprirodno ispra�njene mo�njice? Da li je taj proces otpoèeo one noæi kad mi je Rada, ne znajuæi ni sama zbog èega, povjerila da su Srðanu uklonili taj dio tijela?1 Simboli mora i vala, èamca, kuæe na obali i bicikla te zalihe benzina i ulja slo�ili su se u malu, udarnu slovnicu, da bi se pomoæu nje isprièala drama o �ivotu i smrti. More predstavlja beskraj, smrt i onostranstvo. Val je individualizirani, akcioni trenutak toga beskraja�smrti�ono-stranstva. Kuæa na obali, èamac i bicikl razlièiti su izrazi za tijelo. Zaliha benzina i ulja zaliha je vitalne energije koja pokreæe vozilo tijela. U sva tri sna radi se o juri�u mora put kopna, a �ivotna igra sanjaèeva odvija se u dodiru sa smræu-beskrajem-onostranstvom - bilo da plovi po njemu u svom dobro snabdjevenu èamcu, bilo da se vozika njegovim rubom, ili da bje�i od njegova vala.Usprkos tamnoj tjeskobi koju su ovi snovi izazvali u meni nisam mogla no ino veæ se zadiviti lakoæi i toènosti s kojom je Igor probirao simbole na mjestu gdje se zadesio. Prvi niz takvih snova slu�io se simbolima piramide, brda i bunara, neèim �to je Igor susreo oèima tijela i prepoznao kao podesan izraz nadtjelesne stvarnosti. Java je za nj bila zbirka tajnih i dubokih znakova. Tehutijeva knjiga postojanja, otvorena onima koji imaju oèi da je èitaju. Jer »vascijeli je svemir svjetska knjiga, rukopis, divovski svitak papirusa �to ga ispisa�e ruke Bo�je«. Oblaci, valovi, èamci, kuæe, avioni, tuneli, bunari, livade, piramide, sve su to samo imena, ponuðena da bi se stupilo u dodir s onim �to je neimenjivo.127Sutradan je bio petak. Po�li smo u NIH na kontrolu.McGuire nam predvede jednog mladog èovjeka iz NIH-ova plemena s zajednièkim nazivnikom. Novi lijeènik je izgledao studentski i optimistièk Zvao se Fred Appelbaum, i znao je nekoliko rijeèi njemaèkog. Appelbaui se spremao preuzeti Igora od McGuirea, buduæi da je u NIH-u bio takav re i obièaj.Mladi kadrovi su stjecali iskustva seleæi se po odjelima, kroz velik i stalnu izlo�bu maligniteta svih vrsta i stupnjeva. Radili su i u laboratorij istra�ivaèkog centra. Uopæe, istra�ivaèki rad pripadao je mlaðima, a poduè; vateljski starijima.Sat, dva potom Fred Appelbaum nam je obja�njavao da je NIH jedin mjesto na svijetu gdje se treba nalaziti bolesnik od leukemije.»Ovdje se godi�nje isku�a vi�e od 14.000 supstancija. Znate li koliko j to? To je toliko koliko se sveukupno isku�a u svim drugim istra�ivaèkii centrima Sjedinjenih Dr�ava.«

;Radivoja je zadivila ta brojka, dok je mene ostavila ravnodu�nom. ]»Pa ipak, ta spasonosna droga nije pronaðena« promrsih usred pobo�ni uskliènika koji su vrcali iz Radivoja.»Takozvani lijek za rak mo�da je i pronaðen« doèeka spremno Appei baum. »Radi se, mo�da, samo o tome da odmjerimo trenutak, vremensl< razmak i kolièinu njegove primjene.«I on ispali rafal dobropoznatih zastra�ujuæih imena: Metotreksat, Daunc rubicin, Endoksan, Pronizon.»Sve je to djelotvorno, kao �to znate. Sada se radi - mo�da � sami o rafinmanu: kada, u kombinaciji s èim, koliko. A to ne ide brzo. Postoj milijuni kombinacija.«Appelbaum je predstavljao logiku strpljivog, matematièkog nihovsko: istra�ivanja. On je vjerovao, ili je �elio vjerovati, da æe se malignitet suzbil ravnote�om, odnosno pravilnim vremenskim i kolièinskim slo�ajem ve poznatih supstancija - a ne nekom novom koju æe netko otkriti u blijeski nadahnuæa, ili pak trapavo i nehotice. Njegov je stav bio nihovski, neroman tican, a opet, cijelim se svojim mladenaèkim licem i dr�anjem nalazio n; strani vjere u dobru nepoznanicu sreæu. »A virus, a virus?« pitala san jednom �eljno, kad su bili objavili vijest da je izvjesni dr Robert Gallo iz to; istog NIH-a otkrio virus leukemije izdvojiv�i ga iz krvi bolesnice koja j< umirala od rijetke vrste raka. »Virus«, rekao je tada sa�aljivo Appelbaum »pa �to ako i jest virus? Zar imamo lijek protiv hunjavice?«Toga jutra osjetismo se donekle usplahireni �to gubimo nakostrije�enoj McGuirea � bili smo zavoljeli njegove opalne, meko kuhane oèi, njegova dv; dabrovska zuba i njegovu visoku priliku koja kao da je bila sastavljena oc �tapova bez pregiba. Appelbaum je bio opreèna dr�anja i izgleda: kretnje si u njega bile savitljive i gipke, hod �ustar, lasièji, kosa poda�no kovrèava Pregledali su Igora. ?,»Sjajno«, reko�e, »jo� samo krvna slika...« 1Na rezultat krvne slike èekalo se u èekaonici-igrali�tu. Djeca s perikamaj neka blijeda i podbula, neka s iglama u �ili, a neka posve razuvjeravajuæeg^ obiènog izgleda, vrzmala su se uokolo, mije�ajuæi se s Joannie i s Fredom profesionalnim suigraèima. Gu�va u zaigranoj èekaonici u poèetku je djelo vala patvoreno. Djeèja dru�benica Joannie bila je iz Bostona. Imala je lice kao iz crtanog filma; s malim pomakom usana pretvarala se u Paju Patka. Joannienin smije�ak bio je na njezinu licu samostalan: putovao je sve do u�iju128 ii tamo se vje�ao o uske, ali njegovi kolobari i dalje su se �irili oko Joanniene glave, poput radio otkucaja. Negdje usred tog smije�ka plivala su dva sitna oka boje lavande, koja su samilosno promatrala vlastiti smije�ak i njegove odzive na blijedim djeèjim licima. Vi�e i bolje od ikoga Joannie je umjela razigrati utrnulu znati�elju i �elju za igrom.Igor je odbijao da se i s kim pomije�a. Vrlo oprezno bi po�elio poneku igraèku, koju sam ja tada donosila s police; uzimao bi je u ruke kao da je oku�ena. Malo pomalo pa ni on nije mogao odoljeti Joannienu smije�ku: ona ga je mamila �aljivim primjedbama, a on se odzivao tako �to je kutom oka promatrao �to ona radi. U tom natapiranom raju ja sam se osjeæala isto kao Igor: jedva sam èekala da odem iz njega.Ali Joannie �irokog Smije�ka nije tako lako odustajala. Na kraju je uspjela uvuæi Igora u svoje mre�e, te se on s jednom rukom igrao, dok je drugu èuvao u d�epu, nao�trenu za bijeg.U hodniku se pojavi riða èetka McGuireove glave, potpomognuta Appel-baumovim kovrèama, i zasvijetli put mene opalnim stakalcima bjelooènica. U maloj sobi za preglede McGuire prekrsti �tapove na grudima i poèe govoriti o Igorovim mo�njama.»Blasti se èesto infiltriraju u tkivo mo�njica. Zato ih uklanjaju operativnim putem. Nabrekle mo�njice obièno su znak novog udara malignih stanica. Jaja se tada, uveæana, povlaèe u trup.«Oèi su mu izgledale kao baterije na umoru. Iza njega, oko njega, kovrèao se svje�i Appelbaum. Pogledah ga, oèekujuæi da pritekne u pomoæ, da opovrgne. Appelbaum reèe:»Krvna slika jo� nam ne mo�e ni�ta reæi. Zato æemo uzeti kosnu sr� .,.«Analiza kosne sr�i pokazala je da se radi o leukemiènom naviru. Sr� je sadr�avala vi�e od 80% limfoblasta.

Kad*je onomad na terasi izjavio da bi �elio umrijeti, vojske izoblièenih stanica veæ su krenule u juri� i tijelom je odzvanjao neèujni topot smrti. Sad je trebalo iznova poèeti svu onu ubitaènu terapiju, s tom razlikom �to æe doze ovaj puta biti veæe, buduæi da se neprijatelj veæ navikao na na�e oru�je. U prvi èas ja sam to odluèno odbila. Zar nisam bila obeæala Igoru da vi�e neæe biti indukcija ni reindukcija?Sa �tropotom se survavao dobri èovjek sa �itnjaka, pretila, materinska Nadija, nevidljivi dr Lang, malena swami Amrita, molitve Kathrvnine, �rtvovanje Tare. S manjim treskom padali su kefiri, zvjezdoznanèeva poruka, Borkine trave. I reèenica »Ja æu izlijeèiti tog djeèaka«, prijevarno obeæanje. Gdje je sve to bilo sada? U maloj sobi carevali su mladi lijeènici koji su vjerovali samo citostaticima i koji su, kako se èinilo, imali pravo. Guru Jukte�var i Sai Baba bili su negdje daleko, u »mom« svijetu, u snotvorinama pjesnika.Nakon razgovora u kojemu je Appelbaum tako rjeèito iznio podatke0 èetrnaest tisuæa supstancija, ja sam pristala na neminovno. Terapija je bila zakazana za ponedjeljak. Slavna Brigid Leuventhal izraèunat æe doze za novu, amerièku kemoterapiju. Francuski protokol se napu�ta � u Èadu1 maglu potonuo je Bernardov dvorac. Odsada æe ton i ritam zadavati ovaj lakirani pastelni brod na kojemu se u smrt putuje igrajuæi se »èovjeèe, ne ljuti se.«Bilo je podne. Do ponedjeljka ujutro ima jo� dva i pol dana. �to izmisliti i pronaæi, kuda poæi i kome se obratiti za ovo kratko vrijeme?Igoru jo� nismo ni�ta rekli. Bio je razdra�ljiv i umoran. Poslijepodne9 Brdo iznad oblaka129Radivoje pode kupiti fotoaparat tipa polaroid. Ni�ta nije bilo reèeno, n znalo se: slikati, slikati, slikama saèuvati ono �to odlazi. Naiðo�e Mi�ekal i Rada s oba svoja smijeha: kotrljavim i prskavim. Polaroid je izbaciva sjajno uglaèane slike malo ispranih boja. Na njima je Igorovo lice lebdjel kao latica ili neki sitan, otkinut djeliæ vrta. Buduæi se èlan isturio pod te�ke gusto zlato kolovoskog popodneva. Radivoje me grlio, nasmijan, opaljei trepet i æeret prijateljskih likova na rubovima zagrljaja. Na fotografijama s nije vidjelo ni naslutilo ono groznièavo potko�no pletivo misli, istjeranih glave u �ivce, kosti i nokte.U groznièavom bijegu misli nisam na�la trenutak u kojemu bih mog] u sebi izgovoriti zakljuèak o slomu »moga« poku�aja. Taj je trenutak izmica kao kuglice �ive: koliko god da se drobio, ostajala je jo� svjetlucava mrvic; Rekla bih da se slom nije odgodio iz kukavi�tva, veæ zato �to nije bil dovoljno prostora za nj. Kao �to nije bilo prostora za molitvu. No tokoi narednih sati postajala sam svjesna da ne odustajem od drugih i drukèiji poku�aja, od drugih i drukèijih lijekova.Je li to bio petak ili subota kad sam i�èeprkala Olgu Worrall? Jo� u Kair sam u Fateu, a kasnije i u drugoj literaturi takve vrste, èitala o slavne iscjeliteljici Olgi i o njezinu mu�u Ambroseu Worrallu. �ivjeli su u Baltimc reu. Baltimore se nalazio sat i pol vo�nje od Washingtona.Olga je bila podrijetlom Ruskinja. Zarana je otkrila svoj iscjeliteljsl vidovnjaèki dar. Od 1928. bavila se iscjeliteljstvom. Napisala je nekolik knjiga o tom umijeæu i rado je sudjelovala u pokusima, suraðujuæi s hrabrijii lijeènicima. Kad je kirlijanska fotografija prodrla na Zapad, snimljena j Olgina ruka u stanju mirovanja i u trenutku daljinskog iscjeliteljskog zahvatæ u ovom posljednjem stanju ruka je bila poput ru�e, crvena, nadjeven �arkom energijom. S Olgom je radio njezin suprug. Braèni par poluèivao j velike uspjehe, no sve je to bilo obavljano u pobo�nosti i ti�ini, bez pompo/ nih reklama i ru�nog tra�enja novca. Razmjerno nedavno, skupina mladi znanstvenika pod vodstvom Russella i Targa, snimala je Olgine ruke u èasc vima molitvenog usredotoèenja. Po prvi put u znanstvenoj povijesti n ekranu su se pojavili tragovi munjevitih energijskih �iknuæa. Znanstvenic oni avangardni, likovali su zbog snimka. Konaèno su imali ne�to opipljive potpis tajanstvene èudotvorne sile. U jednoj od najuglednijih baltimorski bolnica osnovan je teèaj iscjeliteljskih tehnika za lijeènike; teèaj je vodil Olga. Strpljivo i skromno obja�njavala je svoju misao o tome �to se dogað kad se mentalna energija uperi u odreðenu pravcu. Najuspje�nije je lijeèi! polaganjem ruku, prisnim, neposrednim tjelesnim dodirom. Tada je bil najprotoènija za bestjelesnu energiju prane. Istra�ivaèi su govorili o njeni »sluèaju« upotrebljavajuæi neke kompromisne termine kao �to su enerija X mentalna, ekstrasenzorna, bioplazmièka, psihotronièka. Kad se netko 01 njih sjetio da upita Olgu kako bi ona nazvala nepozn

atu energiju, ona j mirno rekla: ljubav.Trebalo je dakle pronaæi Olgu. Telefonirala sam u Baltimore. Slu�b obavijesti nije imala ni broj ni adresu Olge Worrall. Da se nije odselila? >»Postoji samo in�enjer A. Worrall«, reèe glas iz Baltimorea.»Adresa je Klinika novog �ivota, 301-563-0744.«Pozvah taj broj. Glas koji se javio uèinio mi se poznatim jer je strujai k meni s istim onakvim suosjeæajnim i ljekovitim tonovima kakvi su svoje dobno tekli iz zagrebaèkog �itnjaka put Novog Beograda. Taj glas mi saopc130 ine�to �to nisam znala, da je Ambrose umro. Nakon izvjesnog oklijevanja dade mi Olgin kuæni telefon.Opet sam zvala. Najprije se javi netko tko je pitao za�to i odakle, neka vrsta glasa-filtra. Nakon mojih obja�njenja, u slu�alicu se ulije malo drhtav ali posve spokojan Olgin alt.Ta Olgi je bilo blizu osamdeset godina. Lecnula sam se, kao èovjek kojemu se uèini da je zakasnio na vlak. A Ambrose je umro. Ne sjeæam se �to sam tim povodom rekla, no sjeæam se Olgina odgovora:»Ambrose i ja radimo i dalje zajedno, sada èak uspje�nije nego prije, dok smo oboje boravili na istom planu postojanja.«To je bilo reèeno blago, no èvrsto; ispod one drhtavosti stanovala je zbiljska snaga.Ono �to sam ja htjela bilo je to da sjednem u kola s Igorom i da smjesta krenem k njoj u Baltimore. Ali Olga mi objasni da ima veæ podosta vremena otkako ne prima bolesnike u svoju fizièku blizinu, ni pojedinaèno ni skupin-ski. No svake veèeri ona ih poimence ukljuèuje u svoj ljekoviti molitveni snop. To se dogaða izmeðu devet i pola deset uveèer.»Igor Petkoviæ«, i ona polako, slovkajuæi, zapi�e. Gotovo se èulo kako joj ruka drhti. I tada:»Budite veèeras s nama u molitvi. I dajte mu da pije sok od gro�ða, �to vi�e soka od gro�ða.«U toku narednih sati odvijao se jo� jedan, mnogo slo�eniji lov. I opet u Fateu sasvim nedavno, bila sam proèitala izvje�taj o iscjelitelju Norbu Èenu, Amerikancu koji je nekoliko godina proveo u Nepalu, kao æela jednog tibetanskog gurua. Norbu Èen je �ivio negdje u Teksasu, primao je znaèajnu klijentelu poput Yula Brvnnera, a lijeèio je pojanjem mantri i polaganjem ruku. Izvje�taj se ne�to op�irnije posvetio sluèaju jedne lijeènice koja je patila od nesvakida�njeg poremeæaja metabolizma, visokog tlaka i podliva. Nitko i ni�ta nije joj moglo pomoæi. Osim Norbu Cena.U èlanku nije bila navedena adresa. Na fotografiji se vidio Norbu Èen s izgledom Olivierova Hamleta, s istim sitnim svrdlavim oèima i zategnutim ustima. Nosio je budistièku odoru. Na drugoj fotografiji vidjelo se jedno izoblièeno �ensko stvorenje, nalik na �ator napuhnuta mesa: od tjemena, niz obraze, vrat, ramena, grudi, bokove i bedra to tijelo je piramidalno curilo k zemlji, da bi se metar od tla ulilo u dva mlohava debla, u dvije goljenice koje su oèito bile nemoæne podnijeti tovar iznad sebe. Bila je to lijeènica Helle Anne George, prije nego �to ju je Norbu Èen primio na lijeèenje. Treæa fotografija prikazivala je istu Hellu Anne znatno li�enu vodeno-mesnatog tereta, poslije Èenovih iscjeliteljskih zahvata. Radilo se o tome da se najprije pronaðe adresa i telefonski broj dotiène Helle Anne.Negdje poslijepodne u kuæu nam je tiho uplovio Arnie McKee. Sjeo je uz telefon s Fateom u ruci. Put Dallasa i Houstona zujali su tihi, poslovni �apati. Arnievo lice bilo je lice lovca koji je dobio u zadatak da uhvati poni�avajuæe sitnu i bezvrijednu zvijerku. Radivoje je bio na njegovoj strani; ali je bio i na mojoj. Nije mi to mogao odbiti, kao ni onda kad je kretao k Borki.Negdje predveèe, Arnie me pozove. S druge strane udice visjela je krupna riba: lijeènica Helle Anne George.»Pa�ljivo je saslu�ajte«, �aptom mi preporuèi Arnie.»Ja sam s njom veæ razgovarao, ona mi se ne èini ba�...«Slu�ala sam je. U tkivima stare dame kupila se tekuæina koje se tijelo nije znalo rije�iti. Odlivni i izlivni ureðaju su zatajili. Tekuæina se poèela dizati131kao zla plima. Kako reèe Norbu Èen u intervjuu s novinarom Fatea, staroj j gospoði pri

jetilo utapljanje u vlastitoj tekuæini.»Jo� sam uvijek puna vode«, reèe Helle Anne, »ali manje, manje.« ;»Pa kako to, u Fateu pi�e da Vas je izlijeèio?«»On mi je pomogao, svakako«, �ivnu glas. »U prvom redu, oborio je me tlak koji je bio nepodno�ljivo visok i kojega nije uspijevao smanjiti nikaka medikament. Ali lijeèenje jo� traje. Ovih dana idem k njemu.«Sjedili smo za veèernjom trpezom s McKeejevima u mrtvaèkoj ti�ini U meðuvremenu, u devet sati, poku�ala sam se ukopèati u ljekovitu struj ljubavi koja je kretala iz Baltimorea. Ali osjeæala sam da sebe ne smatrar dostojnom sudionicom. »Olga, Olga«, �aputala sam pomalo zdvojno, ka> brodolomnik koji doziva brod �to u mraku prolazi kraj njega.Opet smo ra�èe�ljavali teksa�ke �ice. Naposljetku, u jedanaest noæu odazove se jedan dubok mu�ki glas iz grada Rockleigha, iz zaklade koja s zvala Èakpori Ling. Glas je sebe nazivao Norbu Èen, ili brat Èen. Norb Èena nije bilo, niti æe ga biti u naredne dane. Kad doðe, pitanje je da li æ moæi primiti Igora, jer je njegov program veæ unaprijed ispunjen. Prièala sar tome Norbu Èenu i Igorovoj bolesti, pitajuæi ga je li Norbu Èen ima sluèajeve leukemije i je li im mogao pomoæi. Norbu Èen mi je odgovori nekom pogodbenom reèenicom. Ta su vrata za nas oèito bila zatvorena.I Olga i Norbu Èen bili su, svako na svoj naèin, razoèaranje. Olga je bil; anðeo do kojega se dolazilo neizravno. U Norbu Èenu sam nazrijela ne�t< tvrdo i sebeljubivo, èak ðavolasto. Jedan od narednih brojeva Fatea ponovni je pisao o njemu. Norbu Èenov lik zasjao je u raspuæinskom svjetlu, a kad j< bio spomenut Masseratti i mrk pred�ivot u kojemu je bilo mjesta za krade silovanja i zatvor, kad je potom bila navedena hvalisava izjava brata Èen; povodom raka koji je navodno napustio grlo slavnog Yula Brynnera (»Ni�t; to nije èudno, dao sam mu ne�to od svoje energije« � rekao je: svoje), tad; sam shvatila da je dobro ispalo �to ni�ta nije ispalo.Ova subota me vidjela na jo� jednom zadatku. Nikako se nisam mogl; pomiriti s tim da se »okanim æorava posla«, kako mi je preporuèivac Radivoje. Njega su moja èeprkanja razdra�ivala, on je jo� jednom na�a( gorku potvrdu da je »sve to skupa bablja prièa«. Valjda se i on, kriomice o( sebe, nadao neèemu od Ljubojeviæa i neèemu od onoga �to je zvao mojon »koncepcijom«. I sad je taj spasilaèki kolut izdu�io, ili je bar tako izgledalo U Igorovu tijelu mno�ili su se blasti, toèno u vrijeme kad se po medicinsko statistici zbiva drugi udar leukemije. Sve �to sam ja radila i poku�avala bilo j< izvan pameti i nerealno; jedino �to je Igoru pomoglo bili su Metotreksat Daunorubicin, asparaginaza, Pronizon i Endoksan. '>Prolazili su dragocjeni sati. Listala sam golemi telefonski imenik Wash ingtona. Mora da i u ovom gradu �ive iscjelitelji i znalci. Odakle da poènem'Poèela sam s pridjevom »divine«, bo�anski. Na�la sam svu silu dru�tavz i ustanova koje su zapoèinjale tim pridjevom. Nasumce sam izabrala jedar broj i pozvala ga. Javio se mlad, suæutan glas i objasnio da su oni odvojal guru Maharaðija i da se ne bave iscjeliteljstvom. Tada sam postupila onakc kao �to postupam kad ne znam ni kud ni kamo: zamolila sam za pomoæ, zæ vodstvo, za znak i zatvoriv�i oèi, spustila prst na stranicu. Prst je pokrk naslov »Divine Science Church« � Crkva bo�anske znanosti, s podnaslovon »Crkva Isusa Iscjelitelja«.Ulica kao da se nalazila negdje nedaleko. Nazvala sam navedeni broj Opet suæutan �enski glas. Polako i mirno je objasnio da su oni, da, iscjelitelj;132 *i da se nalaze tu i tu. Zatim mi je nadugo obja�njavano kako da s mog brijega stignem do crkve. Jedva sam ne�to razumjela. Kad sam spustila slu�alicu, upla�ila sam se. Treba li iæi? Hoæe li to biti novo razoèaranje? Osim toga, pla�ila sam se grada, vo�nje, svoje nespremnosti da se usredotoèim na prostor i snala�enje u njemu; no najvi�e sam se pla�ila neuspjeha i potom, Radivojeve jetke gorèine.Pa ipak sam zamolila Radivoja da me odveze. Strepila sam od njegove eksplozije pri spomenu rijeèi »crkva«. Ali nije bilo eksplozije. Doveo me pred bijelu crkvu sa smeðim krovom i tornjiæem u stilu engleske ladanjske kuæe. U�la sam u tajni�tvo. Mlada �ena, crnica, sjedila je za pisaæim strojem. Kad me ugledala, nasmije�ila se: na mom je licu prepoznala glas iz telefonske slu�alice. Rekla je:»Dat æu Vam na�eg najboljeg duhovnog savjetnika. To je Jean Hill. Od milja je zovem Jinny.«Tiho je s nekim razgovarala telefonom, a onda me uputila u pokrajnju sobu, da po

razgovorim s dotiènom Jean. Taj razgovor je za mene znaèio novu frustraciju. Glas je bio bar�unast i lagan: nije se bacao put mene sa �eljom da me predobije. To je bilo jedino �to sam razumjela. Glas mi je govorio0 Bogu. Nestrpljivo sam èekala da mi ka�e kad æemo poèeti sa lijeèenjem. Glas mi zaka�e sastanak sutradan, u nedjelju 8. kolovoza, poslije mise u crkvi Isusa Iscjelitelja.Je li to bilo u petak, u subotu, u nedjelju? U travi smo na�li ptièicu ispalu iz gnijezda. Drobili smo joj mrvice kruha. Ali ptièica nije umjela sama jesti. Da bi otvorila kljun bio joj je potreban materin cijuk. Hvatali smo mu�ice1 cijukali kako smo najbolje znali. Onda smo joj otvarali kljun i kapali u nj vodu i hranu. Ptièica se trzala i branila, a onda se od straha ukoèila.Odnijeli smo je u moju radnu sobu u polupodzemlje, i polo�ili je u kartonsku kutiju. Zatim smo tra�ili gnijezdo odakle je ispala. Nismo ga na�li. Neèija se maèka �uljala uokolo.Ptièica je bila najava i slovo onoga �to se spremalo i �to se veæ jednim krilom dogaðalo. Poku�avala sam odvratiti djeèju pa�nju od nje, a i sama sam poku�avala zaboraviti da je ptièica tu, okru�ena na�om bespomoænom pa�njom, usred pijanog i strasnog ljetnog zuja, njezine �ive hrane. Mi nismo umjeli da joj tu hranu pru�imo onako kako je ona bila naviknuta. Mi joj nismo bili istinski rod.¦UpiIJEAN HILLU nedjelju u zakazano vrijeme uputila sam se u Crkvu bo�anske znanosti. Jo� od djetinjstva nisam zalazila u crkve. Sveæenièke odore, rituali, mrmor molitava, duvne, sve me to ostavljalo hladnom.Prvi razred osnovne �kole pohaðala sam u Dubrovniku, kod duvni. Oko pasa na�e »�vore« Diomire bija�e vezan bijeli franjevaèki pojas; na kraju pojasa visio je kri�. Kad smo odlazili kuæi, prolazili smo u redu kraj �vore i ljubili kri�. Sva su djeca to èinila, pa sam èinila i ja, svladavajuæi gaðenje od kri�a koji je vonjao po pljuvaèki. Katekizam, kasnije, bio je samo nastavni predmet; Isus je bio lutkasti kip u crkvi nablizu �kole. Molila sam Oèena�, Zdravomariju i Vjerovanje prije spavanja, jedva èekajuæi da ih izmolim i zbog toga �to sam jedva èekala da ih izmolim gomilala sam u sebi osjeæaj krivnje.b%a133Moji roditelji nisu mi nikada govorili o Bogu, zato jer nisu mislili o Bogi Mama je tvrdila da nije pobo�na, ali da »ima svog Boga«. Moæni ironièr Tata bio je otvoren prema èudima postojanja, ali je najradije tjerao �al s »popovima«, zadijevajuæi u bezgre�no zaèeæi sliène stvari. Ja nisam imal nikakvog odnosa prema pojmu »bog«. Ali sam odavno nekome ili neèem u sebi govorila Ti. Taj Ti je bio bez obilje�ja i bez lica; èak i bez obrisa. Jedn vrijeme sam mislila da je Ti samo po�tapalica moje samoæe. Nisam m poku�avala naæi neki vanjski savez. Na nj sam tovarila odgovornost z svemir. Taj Ti je bio sve �to sam umjela reæi Bogu.Nekoliko mjeseci unatrag moj Ti je dobio ime, osobni opis i adresu: zva se Satja Sai Baba, stanovao je u Putapartiju, kosa mu je bila �ivina d�ungla kaftan mu je bio naranèaste boje. Smjestila sam Ga u prostor svojih medita èija i govorila Mu: »Uvijek sam Ti govorila Ti, i kad nisam znala da si Ti ta Ti.« Ti je bio za mene Bog, a Satja Sai Baba trenutak i mjesto gdje je 1 postao vidljiv ljudskim okom, dodirljiv ljudskom rukom. Nikakva mi crkv nije bila za to potrebna. ¦.Sada, stojeæi na pragu crkve koja je jo� brujala od posljednjih akord orgulja i od glasova koji su iz svog pomije�anog �uma polako odlazi! u reèenice, razdragane pozdrave i upite, gledajuæi sve to mimo èega sam tekl veæ vi�e od trideset godina, zbunila sam se. Nisam li ipak ne�to propustila Nisam li trebala odlaziti na takva mjesta gdje ljudi u zboru i zajedni�tvi do�ivljavaju tu neizmjernu tajnu i ljubav koju nazivaju Bogom? Nisam 1 trebala sudjelovati, ne tra�eæi da bude po mojoj mjeri i razumijevanju? Ni�an li trebala mrmljati Oèena�e i Zdravomarije, vjerno i mehanièki, kao �to j Junuz pjevuckao metuæi tekiju, a to je bio posao kojega se gnu�ao i koji mu j naposljetku donio prosvjetljenje?Neki su me nutkali da uðem, ljubazno i nenametljivo. Nisam se usudila n uæi, ni odstupiti. Tek kad se nedjeljno klupko poèelo odmatati put izlaza, u�i sam tra�eæi oèima nepoznatu Jean-Jinny. Nisam znala je li crna ili bijela starija ili mlaða. Sva su lica

izgledala kao da pripadaju onoj koju tra�im.Na kraju nisam izdr�ala: upitala sam za nju. Ubrzo se od ljudskog pletiv; odmrsi jedan lik: stara dama njegovane prilike, bijele puti pod sijedon frizurom, a koraka pone�to klecava. Ona mi priðe i uhvati me za ruku nje�no. U tom èasu sam izgubila glas, govor, sjeæanje. Samo su mi suze tekli niz obraze dovoljno obilato da preuzmu posao govora i misli.Jean nije rekla ne�to kao: »Hajde, smiri se, sve æe biti dobro.« Umjest« toga, ona je tihom kretnjom prostrujala kroz èavrljavi blagdanski svijet vukuæi me krajem prsta prema svom vreme�nom zelenom fordu.»Slijedi me, stanujem tu blizu.« 'Jean Hill je stanovala u 34. ulici koja se nedaleko od crkve ulijevala u di< grada koji se zove Georgetovvn. Georgetown je va�ingtonski Gornji gra< - èetvrt starinska i otmjena. Kolnici su ovdje saèinjeni od klesanih èetvero kutnih ploèa. Ploènici su ono �to im ime ka�e: kamene ploèe. Kuæe najèe�æi niskokatnice, s vitkim i visokim prozorima i pozadinskim vrtovima. Kao d; smo u�li u drugo doba. Prije sam navraæala u Georgetovvn da bih ne�to kupil; u glavnoj ulici, ali nikada nisam uni�la ni u jednu od kuæa, niti sam si zadr�avala u mre�i pokrajnih ulièica.Jeanina kuæa bila je jednokatnica. Veliko stablo japanske jabuke izvijah se iz stra�njeg vrta, previjalo se oko ugla i preko zida, da bi obgrlilo prednj dio krova svojim srdaènim, nepitomim stiskom. Vrata crno lakirana, s pro zorèiæem koji je namijenjen oèijukanju; zvekir mjeden, lijepe izrade. ;134 ';Jean Hill je treperavim kretnjama otkljuèala lakirana vrata. Bila je veæ s onu stranu sedamdesete, s kostoboljom u koljenima i zglavcima. Ali preko tih zgrèenih udova vrbe bija�e prebaèena kretnja sitnih �aputavih pokreta.Unutra je bilo zagasito i tiho i obilato prostorom. Nutrina u koju æu poslije nebrojano puta dolaziti a da nikada neæu èestito zapamtiti njezin toèan sadr�aj i raspored.Namje�taj je bio, èini mi se, èipendelovski, presvuèen svilenim brokatom. Po jastuèiæima su se vrzmale kineske ptice i tre�njine granèice. Na zidovima portreti ozbiljnih ljudi i sjetnih �ena iz osamnaestog i devetnaestog stoljeæa. Na polici iznad kamina velike mand�urske vaze, predmeti od zada i bjelokosti. Po podu perzijski sagovi, istanjeni, izuzetno plemeniti.Kasnije sam saznala da Jean potjeèe iz jedne od najstarijih bostonskih porodica. Preci su joj bili pomorski kapetani i brodovlasnici, �to je objasnilo prisutnost skupocjenih egzotiènih predmeta. Starinskost te prostorije, njezina neugodenost za �ivot moderne akcije, taknula je u meni jedno nedostva-reno iskustvo. Bilo mi je kao da ulazim u nikad viðen salon moje prabake plemkinje Flore Lopa�iæ-Mallo�eg, na Trgu sv. Katarine zagrebaèkoga Gornjega grada. Ne�to �to nisam vidjela oèima, ali �to mi nije bilo sasvim nepoznato, jer je svojim krhotinama u srebru, porculanu i nakitu, i napose u prièama, �ivjelo u kuæama moje bake i pratetke, a donekle i u na�oj vlastitoj kuæi. To je bio svijet za koji u ono vrijeme namjerno nisam marila. Moj nesluh za pro�lost krinolina i grbova bio je hotimièan, prkosan, �to æe reæi da nije bio istinski. A sad sam ulazila u relikvijarnu nutrinu jedne kuæe na drugom kraju svijeta i godina i ulazila sam pobo�no, nehotice, �to æe reæi istinski. Utonuli preci poèe�e se dizati put krova moje lubanje kao dim raspretene �eravice, jedne koja je dugo èamila u pepelu, s neistinjalom utrobom. No ja sam tek kasnije primijetila koliko sam se otada opustila u prostoru svojih �ukundjedova.Jean je imala unekoliko rasutu, unekoliko skupljenu porodicu. Razvela se od mu�a u svojoj èetrdesetoj godini. Njezin sin jedinac ponovio je pokret rastanka � najprije se odaleèio od majke, a potom se razdvojio od �ene. Èetvoro unuèadi i snaha, Dankinja, �ivjeli su u Takoma parku, na drugom kraju Washingtona. Njihovo jedino utoèi�te bila je ova vedra, reumatièna starica. Fotografije unuèadi zaposjele su stoliæ s ljupkom starinskom svjetiljkom - u auri èipkastoga svjetla nastupala je vojska mladih, iskrièavih lica s modernim frizurama.Dobro pamtim svoju uvodnu kretnju u Jeaninu prostoru: polagano spu�tanje u duboki, maslinaste boje naslonjaè. Kao u usporenu filmu, spu�tanje traje dugo i snoliko je - valjda zato �to sam u tom èasu nitko, �to ne znam ni�ta. Moje znanje i umijeæe ostalo je na nekom tamo pragu -je li to bio prag crkve ili Jeanine kuæe, to nisam znala. Al

i osjeæala sam se gola, odvojena od svog steèenog lika i iskustva. Samo su suze nijemo rominjale po krovu moga osmomjeseènog trbuha.Ne sjeæam se vi�e �to je Jean prvo rekla. Ona, uostalom, nije mnogo govorila. Ba� zato �to je umjela reæi. Na gorljivo, izravno, konkretno pitanje, izgovoreno ili neizgovoreno, umjela je odgovoriti samom su�tinom a glasom tako skromnim kao da govori o ljubicama. Iz nje se prema svijetu �irila mudra nje�nost, nadahnuta �eljom da olak�a i prosvijetli, a opet, bila je nedirnuta (ili gotovo nedirnuta) ishodom vlastite akcije. Èinila je ono �to je znala da toga èasa valja èiniti, ali uspjeh èina, ili pak njegov neuspjeh, nije imao na nju (gotovo) nikakva utjecaja. Uspjeh je nije uèvr�æivao u vjeri,� � 135neuspjeh je nije kolebao. Takva kakva je bila, Jean je sjedila preda mnoi kao �ivi nauk Kri�ne iz Bhagavad Gite.Èipka ti�ine bija�e prebaèena preko pokreta i glasova, dajuæi im svo a oduzimajuæi njihov oblik. To je bila nutrina Jeanine kuæe.Ti�ina nije bila odmor od zbivanja, ni èekanje na zbivanje. Ti�ina je bila zbivanje.Odmah na poèetku na�eg dru�enja Jean mi je kratko i jednostavd objasnila kako ona »radi«.»U prisutnosti Bo�joj sve je savr�eno. Osobu kojoj poku�avam pomo< sagledavam u toj prisutnosti - a to znaèi da je sagledavam savr�enu i cijeli Poku�avam je vidjeti onako kako nas Bog vidi, bez obzira na to kako stanj èa�o vi to izgleda. To je sve.«Kinezi prièaju da je jedan od njihovih ki�otvoraca izazvao dugo oèeki vanu ki�u na taj naèin �to je uronio u tao; po�to je tao stanje savr�enstva, sil u prirodi nisu mu mogle odoljeti, veæ su se rasporedile u meðusobni ravnovjesje i ki�a je odmah pala. �eljno sam slu�ala Jeanine rijeèi; èekal sam da mi ne�to ka�e o uèincima i posljedicama svoga gledanja Bo�jir oèima. Ali Jean nije o tome govorila.»I?« proustih. »�to se tada dogaða?«»Dogaða se sve, malo ili ni�ta«, reèe Jean svojim ljubièastim glasom »Mo�e se dogoditi odjedno Ili postupno. Unaprijed se ne zna.«Iz mojih �ila neèujno je jaukalo i zaklinjalo: »Ka�i da æe se izlijeèiti. Ka� da æe u ponedjelk krvna slika pokazati da je zdrav.«Ali Jean nije ni�ta slièno rekla.»Drugi iscjelitelji imaju drukèije naèine. Nekima je nu�na tjelesna nazoè nost osobe kojoj poma�u. Meni to nije potrebno. Ponekad ne �elim ni d vidim dotiènu osobu. U duhu, u prisutnosti Bo�joj, svi jednako izgledamo.'I te kako sam bila svjesna da sam dospjela u blizinu èistog, nepodmitlji vog stvorenja koje je mislilo na jukte�varski naèin. Jeaninu rijeè »prisutnost trebalo je samo zamijeniti rijeèju »samadhi,« a rijeè »Krist« rijeèju »atman« i vedantinska je vizija postajala zaznatljiva od mistiènog Isusova kr�æan stva. I u jednoj i u drugoj viziji ljudska se pojedinaèna svijest prisjedinjaval; vrhovnoj svijesti, odnosno, stanju jednine i cijelosti. Tada je privid odvojeni i manjkave egzistencije plinuo kao oblak na suncu.»Svi smo mi upojedinjeni izraz jednote«, govorila je Jean. »Saznati ti jednotu znaèi saznati svakog pojedinca � da, i jo� mnogo vi�e: znaèi postat svaki pojedinac. Postati svaki djeliæ kakav on jest: cjelina. Sve ostalo dogað; se kao posljedica toga saznanja.«To je konaèno bilo �ivljenje onoga »prvo tra�ite kraljevstvo nebesko a sve ostale stvari doæi æe same od sebe ...« Znala sam da je Jeanin stav jedin pravi, da je jednak onome �to mi je u novobeogradskom snu pokaza( sadguru: prvo sagledaj Mene u svima oko sebe. Ali bila sam nesposobna d; se oslobodim straha zbog konkretne Igorove ugro�enosti. Na prvom mjesti u meni su bile »ostale stvari«. Kasnije æu, kasnije æu kraljevstvo nebesko grcala sam u sebi. Prvo neka Igor ozdravi, prvo neka Igor... iPru�ih joj Igorovu fotografiju, snimljenu lani u »Saint Louisu« na njego\ peti roðendan. Na njoj se Igor obje�enjaèki smijuljio, u�ivajuæi u na�oj malo136 !tajnoj uzbuni. Jean uze fotografiju i njezino se lice polako rasvijetli, kao da prisustvuje izlazu sunca. Mo�da æu je podmititi samim Igorom.»Oh, od njega struji vrlo izrazita radost«, reèe raznje�eno. »Èudno, ali ja bih rekla da ovom djetetu ni�ta ne manjka. Ono je posve cijelo. Da, mora da je vrlo stara du�a.«Posljednja reèenica mi je pokazala da Jeanino kr�æanstvo prihvaæa reinkarnaciju kao prir

odnu koloteèinu. Moj prst je u telefonskom imeniku pokrio uistinu pravo mjesto.»Zbilja ne vidim da mu je potrebna ièija pomoæ. Prije æe biti da je pomoæ potrebna nama.«Ovo »nama«, bila je zamjenica za »tebi«.»Zajedno tako cijelo biæe molitva smije glasiti samo ovako: daj da ostane s nama, zbog na�eg dobra i prosvjetljenja.«Strpljivo i mudro Jean me izvela na izvjesnu èistinu unutar mene. Odatle sam mogla prihvatiti bolnièko lijeèenje kao ne�to �to samo po sebi nije ni zlo ni dobro, odnosno kao dogaðaj koji jo� nema predznak ni gubitka ni dobitka, sve dok ga ja sama ne ispunim sadr�ajem.»Oèekuj samo dobro«, govorila je. »Posebice oèekuj dobro od dru�enja s Igorom. Nastoj razumjeti �to ti on �eli reæi. U ponedjeljak ujutro, u devet sati, ja æu poèeti s molitvom. Da bude po�teðen muka koje izazivaju citostatici. Javit æe� mi se poslijepodne.«Odoh, razoèarana i ushiæena: u srcu trn i tiha, blaga slatkoæa. Znala sam da sam do�la k biæu kojemu sam trebala doæi i da sam èula ono �to sam trebala èuti. To �to sam èula bila je istina: znala sam je, pjevala sam je, ali je nisam u ovom èasu �ivjela.Kod kuæe sam Igoru objasnila da æe sutra u bolnici primiti neke lijekove. Igor se sumnjièavo raspitivao kakvi su to lijekovi i kako se daju.»Daju se u �ilu i to ne traje dugo.«»Hoæu li povraæati?«»Neæe�«, rekoh glatko. I onda se i samoj meni uèini da sutra idemo na izlet, na vo�nju kroz �umu, u posjetu.PONEDJELJAK, UTORAKVozili smo se kroz tunel ljetne �ume s nevidljivim najavama pozlate i grimiza.Na odjelu je bilo tiho. Poslije obreda mjerenja te�ine, visine, temperature i tlaka, Igoru dodijeli�e prvi krevet do vrata. Soba za intervencije imala je isti zastra�ujuæe nevin izgled kao i èekaonica-igrali�te. Dodu�e, boce s infuzijama visjele su spremne o metalnim �tapovima, a nekoliko je bijelih zaslona èekalo da sakrije pokojeg te�eg bolesnika od ostalih. No vrata soba bila su stalno nehajno otvorena, propu�tala su posjetioce i pratioce i kolica natovarena knjigama-igraèkama-bojicama; ponekad je kroz njih sveèano ulazio filmski projektor na kotaèima, a iza kolica kotrljale su se Joannienine oèi, kao dva sitna zelenkasta klikera.Appelbaum uðe svojim najutarnjijim korakom i zalije nas smije�kom sve do vrata.»Poèet æemo s asparaginazom«, reèe, predstavljajuæi nam NIH-ov protokol. NIH-ov se unekoliko razlikovao od protokola dra Pinkella iz Memphisa,137kojega je primjenjivao Keziæ: Veliki paradni konj, istra�ivaèki centar-bolnið NIH koji je svakoga dana stajao dr�avnu blagajnu grdnu svotu, frktao je n spomen drugih, manje skupih i manje istra�ivaèkih centara Amerike. Appel baumov smije�ak bio je smije�ak obavije�tena èovjeka iza kojega stoji èetrna est tisuæa supstancija godi�nje, a iza dra Pinkella koliko ih stoji? Da li tisuæu Ili manje? Vidite, to je to... No kad sam mu spomenula da je i Bernar zapoèinjao s asparaginazom, podigao je obrve u èuðenju, ali i s djetinjastir po�tovanjem Amerikanca prema Evropi, pa makar ta Evropa bila èaðav i zarðala.U sobi preko puta sjedila je srebrokosa dr Leuventhal, izraèunavajuc doze za Igora. Imala je mladoliko, privlaèivo lice, prema mlaðim doktorim pona�ala se koketno i opu�teno, no bila je zapravo vrlo autoritativna. Kad j izgovarao njezino ime, a naroèito ono »Brigid«, Appelbaum je spu�tao gla djevojaèki stidljivo, a zatim ga opet podizao s pridjevima poèitanja i divljenja»Doktorica Brigid Leuventhal, da, ona... ona je najbolji poznavalac. J od nje se mo�e najvi�e ... o tome nema nikakve sumnje...«»Hoæe li mi pogoditi �ilu?« pitao je Igor stegnuta grla. iBile su ga namuèile igle na Keziæevu odjelu. Za vrijeme jedne reindukcij otrovna se tekuæina izvila u okolno tkivo i u trenu ga opusto�ila. Ispod ko� ostalo je zgari�te. Kemijska vatra bez plamena ostavila je svoj ru�ni ljubica stocrni trag. Naravno, to je mjesto postalo nedodirljivo za iglu.U sobi za intervencije radilo je nekoliko mladih bolnièarki. Su�an djeèaèki plosnata i plava, s okruglim naoèalama tanka okvira, izgledala j kao pomraèenje Mie Farrovv. Po njezinim reakcijama èinilo se da je tel nedavno stigla na ovaj odjel. Nije naime umjela sakriti da je potresena oviti okoli�avajuæim korakom djeèjeg umiranja. Pla�ila se istro�enih �ila i bolni] proma�aja, mo�da i vi�e od bolesnika; zbog tog straha èesto nije po

gaðal prijemèivo mjesto, Igor je to odmah nanju�io i tra�io da posao ubadanj; preuzme druga bolnièarka, Connie.Su�an je rado prepu�tala Connie taj zadatak. Connie pak, bila je manj suosjeæajna, no vje�tija. Ne trudeæi se da ikoga napose predobije, ona s neodreðeno i diskretno �alila u svaèijem pravcu. Pripadala je Zajednièkori nazivniku i to njegovu njemaèkom dijelu.Pronaæi �ilu za infuzijsku iglu vje�tina je kojoj su lijeènici najèe�æe nevièn i koju oni osje kao zakonito podruèje vidovite �enske ruke. Iznai eventualnog mjesta stegne se gumena vrpca; tada se blagim pritiscima trljanjem i lupkanjem �ila izmami iz svoje povuèenosti. Postaje prepoznatljiv nabrekao konèiæ ili èak uzica. Prsti bolnièarke je dugo nagovaraju, strpljivo y udobrovoljavaju, a kad im se uèini da su postigli sporazum, igla se ubada srednje brzo, hitro ili pipkavo. Ako krv odmah bri�ne u prozirnu plastièni cjevèicu na kraju igle, dah opet zastruji, mi�iæi se opuste, i tek tada èovjel shvati koliko je bio napet. Ali ako se krv ne poka�e, ako je igla kliznul u prazno, razoèaranje se pretvori u grè. No nema druge nego bosti dok si iznurena �ila ne preda.Razgovarala sam s Igorom, Radivojem, Appelbaumom, bolnièarkama a u sebi sam zazivala Njih, �aljuæi poruke na sve strane, u Jugoslaviju, Egipat Baltimore, Pittsburgh, Georgetown, onostranstvo. Veliki, moæni Jukte�va rov lik smjestila sam poput osovine, u sredinu sobe. Prizivala sam naranèast sjaj Babina smije�ka: gdje smo bili mi u tom smije�ku, gdje su bili limfoblasti igle, citostatici, na�a bol, na�a bespomoænost, na� strah? Sve je i dalje bil< u onom bo�anskom smije�ku, ali li�eno u�asa poistovjeæenja s tijelom138 ;obasjano osloboðenim pogledom i smislom, za koji sad nisam bila sposobna. Kao Arðuna pred bitku le�ala sam u prahu i cviljela da me otpuste iz visoke slu�be za koju vi�e nemam snage.Poslije pa�ljiva, sabrana opipavanja, Connie je brzo i spretno pogodila �ilu. Kad je krv jurnula u plastiènu cjevèicu, Radivoje, Igor i ja odahnusmo kao poslije tegotna uspona na brijeg. Connie nakopèa cjevèicu igle na cjevèicu boce s glikozom i u Igorovu �ilu poèe se sunovraæati prozirna mje�avina �eæera i soli. Connie uspori pad, nasmije�i se u krug oko sebe i uputi se u hodnik. Uskoro se vrati s dvije boce sjajnih metalnih grliæa, jednom manjom i jednom veæom. U bocama bezbojna tekuæina, asparagi-naza.Prednost amerièke bolnice je u tome �to su i roditelji ukljuèeni u terapijski postupak, �to prisustvuju, uèe i olak�avaju i djeci i sebi.Na plastièno raskr�æe bude ukljuèena cjevèica manje boce.»To je proba za asparaginazu«, objasni hrlo Appelbaum.»Najprije treba vidjeti hoæe li biti neke nepo�eljne reakcije.«Kad su iz manje boce poèele kliziti kapi, slijedila sam ih pogledom dok nisu, pomije�ane s glikozom iz druge boce, ukapale u �ilu, prvo dvije-tri, potom deset, potom neprekinut konèiæ.Ni�ta se ne dogodi. Igoru se ne zamuti u glavi, ne spopade ga muènina, nije problijedio. Osjetismo da smo se uspeli na slijedeæi brijeg.Kad se mala boca istoèila, prikopèa�e veæu. U njoj se nalazila tekuæina s ne�to vi�im postotkom asparaginaze. U slijedeæoj boci postotak æe se opet povisiti. Tako da se toga jutra izredalo nekoliko boca. Izgledalo je kao da ga poje hranjivom tekuæinom.Kako se bli�ilo podne èekaonica je sve gu�æe zujala od malih blijedih èekaèa i njihovih roditelja, sve to pro�iveno Jeannieninim smijehom i �tekta-njem motora u igraèkama. Ostali kreveti u sobi za intervenciju polako su se punili bolesnicima koji su do�li po svoju dnevnu infuziju ili transfuziju.Bli�ila su se dva sata poslijepodne. Igoru izvadi�e iglu, odmaknu�e infuzijski dr�aè i reko�e:»Sutra u isto vrijeme.«Radivoje je veæ odavno oti�ao u ambasadu. On je te�ko podnosio blizinu igala. Igorov mirni, malo odmaknuti stav prema dogaðajima oko njega ispunjavao je Radivoja èuðenjem i po�tovanjem. Braneæi se od bolnièkih stra�ila izbacivao je iz glave imena citostatika, kao da je to otrovno smeæe; znao je da ih ja dr�im pobrojene i nekako ne�kodljive u pamæenju. Kad je kod kuæe pitao »kako je danas bilo i �to je Igor primio«, i kad sam mu kazala, on je to narednoga èasa zaboravio i u sebi prekri�io kao �to se kri�a ðavlovo ime.»Vidi� li?« rekoh Igoru u kolima, ponosno, kao da je ovaj bezbolni poèetak moje djelo.Igor se nasmije�io. On je dobro znao da je ishod mogao biti drukèiji. Nasmije�io se ka

o da ohrabruje mene - s razumijevanjem i sjetom iskusnijeg biæa.Telefonirala sam Jeani. U ljubièastu glasu èuo se smije�ak slièan Igorovu.»Nastavit æemo s molitvom«, rekla je.Takav odgovor bi uslijedio i da je Igorova �ila odbila suradnju i da su �eludac, mi�iæi i krvni sudovi krenuli u grèevit prosvjed protiv asparaginaze. Zbog jutro�njeg blagog èuda Jean nije likovala, kao �to se ne bi bila pokolebala da je izostalo. Bila je s onu stranu sigurnosti i sumnje.139Sutradan smo opet lelujali kroz zeleni tunel. Svakoga dana bilo je mali vi�e infrazlatne patine po li�æu. Svakoga dana Igor je bivao bijedi.Poslije asparaginaze nastupio je jedan iz redova razaraèa, sam ili udru�e! s drugim. Neèujna topovska paljba ru�ila je male ograde i nasipe zdravo tkiva. Ono se otkidalo, mrvilo i survavalo zajedno s pomahnitalim nastrijelje nim neprijateljem. Ru�ili su se zajedno u pukotine i spremnice za otpad tamo su se talo�ili i oèito brtvili protoènice i kanale, èekajuæi da ih prorije ðena slu�ba izbacivanja evakuira iz organizma, ili da ih makar skloni i optoka. Ali slu�ba izbacivanja nije stizala da to uèini. Tijelo je sad bili prepuno d�epova s mrtvacima; kao u svakom ratu le�ali su na istoj hrp i dobri i zli, dok su u opusto�enu prostoru prelijetali unezvijereni napadaè i jednako zbunjeni branitelji i jedni i drugi ugro�eni otrovnom paljbom.ZNACI I ZNAMENJA: PTIÈICA, DVA PSA, KOMAD TORTE ]U utorak poslije podne si�la sam u svoju radionicu. Prvo �to sam ugledal; bila je kutija s ptièicom. Od juèe ujutro posve sam na nju zaboravila.Le�ala je na dnu kutije, nepomièna. Mrtva? Oèi su joj bile poluotvorene U ruci mi se trznula, otegnula no�ice i ispijehnula. Nepogre�ivo je saèekal; trenutak da mi umre u ruci.Iznijela sam je u vrt, nadjeven pijanim ljetnim zujanjem. Gusto, zlaæan« tkivo mu�ica presijavalo se na suncu. Ptièica je umrla od gladi usred cijelo] tog pomamnog obilja, a umrla je zato �to nije bilo nikoga tko bi joj dao hrani na njoj odgovarajuæi naèin. Bila sam nalivena sveèanim bolom, ali jedan di( mene je izigravao budalu, jer su mi djeca bila za petama.»�to, umrla je?« pitao je Igor trezveno.Relja je bio ra�alo�æen i jo� uvijek se nadao da æe ptièica o�ivjeti. Igor m je izvidljivo zavirivao u lice. Izbjegavala sam njegov pogled. Naposljetku mi svojim pitanjem prisilio da ga pogledam. A upitao me radoznalo, s mrvicamj smije�ka u ustima:»Hoæu li ja umrijeti kao ta ptièica?« .Unutra zaprepa�tena, izvana sabrana, rekoh mu: '»Hoæe�, ali poslije mnogo, mnogo godina.«Igor nije skidao oka s moga lica. Mrvice smije�ka topile su mu se nj usnicama.Iz »divovskog svitka papirusa« izlazila su slova prodahnuta smislom huckajuæi moju pa�nju na drugu i drukèiju stvarnost. Kroz dnevne obiènost krijumèarile su se tajne poruke i najave. Vraæali su se, davno proèitani i tel sada dokuèeni stihovi i znaèenja: »Put èovjeka vodi kroz same simbole.. .-Je li knjiga simbola bila oduvijek otvorena, je li èekala da se na�e osjetile èitanja probudi i ugodi? Ili je knjiga simbola sazrijevala zajedno s organon èitanja?Jo� u sretno doba prije Drugog udara susreli smo se s na�a dva odan; i draga prijatelja. Obojica su bili psi. Prvi susret sluèio se jo� u proljeæe 1974 Jednoga sumraka koji je izgledao kao zeleno pointilistièko platno, spazili snu blizu kuæe omanjeg psa blijedo�uækaste kovrèave dlake i dobroæudne mal< prilike. Promatrao je na�u igru i èekao da ga primijetimo. Imao je krotku slatku nju�ku. Nismo znali èiji je, jer nije imao ogrlice s imenom i adresom' nasuprot dobrim pseæim obièajima. Kad smo mu mahnuli i pozvali ga, pri�ac140 jnam je kao da je èekao taj znak odavno, skriven, mo�da, iza grma, skriven, mo�da, u juèera�njem danu, ili tko zna gdje i kada.Igrali smo se s njim sve dok se suton nije pretvorio u Chagallovo staklo, pro�arano u visini ru�ièastim umecima.»Moramo ga odvesti njegovoj kuæi«, rekoh djeèacima koji su to doèekali sa �aljenjem.Podosmo s do�ljakom od kuæe do kuæe. No nitko nije poznavao ovog psa. Nitko ga nikada nije vidio. Na�e susjedstvo je bilo odbrojeno, izmjereno i prilièno postojano, ono j

e svakog ovda�njeg psa i maèku znalo do u dlaku.»Eto vidi�«, reko�e sretno Igor i Relja. »Ovaj pas je do�ao k nama, on je na�.«A tako je i bilo: Hari je bio taj koji je na�ao nas, on je svojim kovrèavim korakom do�ao do posljednje kuæe na brijegu i tu je stao, èekajuæi da ga prepoznamo i usvojimo. Na moj prijedlog nazvasmo ga Hari; htjela sam da na ovaj nevino lukav naèin ponavljamo moæni mantrièki zvuk barem dvadeset puta dnevno. Poslije smo imali jo� nekoliko pasa, svi su redom bili dotepenci osim jednoga; no nijedan nije bio tako apsolutno odan i tako milokrvan kao Hari, niti je ijedan ostao s nama toliko vremena.Drugi susret zbio se bez nas. Onoga jutra kad smo se na�li na putu za Stone Harbour, dolutao je do na�e kuæe veliki njemaèki ovèar, mu�jak. Legao je na prag. Kasnije je nai�ao Lailin sin da povede Harija; zbunio se kad je vidio dva psa. Poveo je oba. Za razliku od Harija veliki ovèar je imao ogrlicu; ali na ogrlici nije bilo ni adrese ni broja gazdina telefona. Nazvan je King.Hari je carevao u prednjem vrtu, dok smo Kinga dr�ali zatvorena u stra�njem. Inaèe su�ta miroljubivost, Hari je napadao Kinga gdje god mu se ukazala prilika. Opasni pas èuvar uzmicao je pred razjarenim malim kudrav-kom: znao je pravo starijeg.I jedan i drugi su otkrili i prisvojili svoje gospodare. I jedan i drugi su nas na svoj naèin �titili: Hari svojom pitomo�æu, King svojom nasrtljivom snagom. I jedan i drugi su nas napustili, iznenada i bez traga, kao da ih je odmamio neki zov ili vrebaè. Poslije odlaska svakog od ovih za�titnika, dogodila se provala u na� �ivotni prostor: grunulo se i ukralo, odnijelo ono �to smo najpomnije èuvali.�ivjeti, znaèilo je biti stabalce sluha, mnogokraka antena pru�ena u prostor treperav od stalnih vijesti. Prislu�kivalo se i na javi i u snu. Neke �ifre imale su zadatak da samo uzvitlaju pra�inu u prevodilaèkoj radionici i da magnetiziraju pa�nju u odreðeni smjer. Druge pak signale nisam razumijevala, poluhotice, ili ne-sasvim-nehotice; takve sam odlagala u stranu, odgaðala, vrebajuæi trenutak kad æu ih moæi protumaèiti na nama najpovoljniji naèin. Od nekih sam opet prihvaæala ono i onoliko �to je i koliko podupiralo moju vjeru i htijenje. Bio je to uistinu put kroz �umu simbola - ali ne samo put, veæ i uèe�æe u njihovu stvaranju: �ivot poezije. Vi�e nego ikada prije, svijet je bio plesno i mnogosmisleno znakovlje koje saopæava ne�to prilièno nesaopæivo. I opet: kao u poeziji. I kao u poeziji, punio je èitaèevu du�u njezinim vlastitim sadr�ajem, njom samom.U to vrijeme Gina se poèela me�koljiti u smjeru Bele Reke. U Gininoj bici sa sinom i snahom oko nekakve polovice kuæe, Amerika je imala ulogu ta�tog poena. Gina je svakako zadobila na znaèenju u svom kraju; no poslije deset mjeseci poèela se vrpoljiti, �eljna vidjeti uèinak svog poena. Njezini su pokreti postajali sve moèvarniji i ljepljiviji, kuæa sve zapu�tenija, a hrpa141stolnjaka i podmetaèa koje je iskukièala sjedeæi jutrom uz prozor i izgledaju pismono�u, dosegnula je do pedlja. Od svih nas, Gina je voljela samo Igor, Kad je odlazila, poljubila je jedino njega.»Kakav ti je«, rekla je jednom sa svom svojom dinosauru�kom nje�no�æi »kao pèelica. Èist, uredI, kao vrhunac pohvale:»Stolnjak na njegovom mestu nikad nema mrlja. A ti...«Tu je sa�aljivo i prezrivo za�tektala put Relje, koga je smatrala ozbiljnu nedostatkom svoga amerièkog izleta. Relja je to isto osjeæao za nju. Ali ka je oti�la gorko se rasplakao: jednom, kazao je, saèuvala je za nj komad tort u fri�ideru. U tu jedinu svijetlu toèku upro se sa svom svojom strastvenoi prirodom.Reljin plaè je bio gejzir jedne druge �alosti. Gina, onako opora, roge borna i spora, nije nikome bila po æudi. Kad je odlazila ostavljajuæi m iscrpljenu Igorovom intenzivnom terapijom i mojom visokom bremenito�æi mi smo ipak odahnuli. Relja je plakao zbog tog odahnuæa; zbog toga �t nitko nije za�alio za Ginom, a u njoj je, eto, bilo i neèega dobrog, kao tL saèuvani komad torte. Relja je davao odu�ka svojoj tajnoj misli o sebi u njemu, gle, nitko ne vidi taj komad torte. Poistovjetio se sa Ginom koj sam nije volio, ba� zato �to nitko drugi osim njega nije znao za saèuvar komad torte, za to skriveno dobro djelo � �to su svi drugi bili slo�r u primjeæivanju Gininih, �to æe reæi Reljinih nedostataka. Da bi ga »urazu mili« Rada i Mi�ekalo su mu nabrajali razne Ginine nevrline, izazvav�i sami �e�æi plaè.U tom sam èasu dobro znala �to taj plaè govori i na �to upozorava. Ni moj odgovor je bio prekratak da bi pokrio sve daljine Reljinog bola. Tra�ili se pomilovanje i od dru

gih ljudi i od drugih stvari - od uèiteljice, suuèenika od stvari koje nisu polazile za rukom - sve je to ovim ridanjem bilo zamoljem za milost ili bar za uviðavnost. Tu, kraj mene, �ivio je netko blizak i drago cjen, a osjeæao se dalek i necijenjen. Netko tko me doèekao u dnu drvored »kuda sam bje�ala od sebe k drugima«: naèinjen od moje stare patnje, 01 mojih davnih pitanja, no netko kome ja sama vi�e nisam mogla dostatni pomoæi.Ubrzo poslije Ginina odlaska doputovala je vjeèna spasiteljica Mama. >BOLNIÈKA SOBA tDruga protupaljba sporo je i neumoljivo razarala organizam. Tkiva su s< nadula, kosa je, otrovana, ispadala, malaksavali su potporni konci i vezice Poslije svakog kemoterapijskog ubrizgavanja tijelo su potresale glavobolji i povraæanja, a najvi�e i naj�e�æe poslije ubrizgavanja Metotreksata u hrpte nièni kanal. Sve je teklo po indeksu vjerojatnosti koji se odnosi na oboljele o< limfoblastiène leukemije u toku Drugog udara.Izrovano citostaticima, tijelo ostaje bez obrane pred stafilokokima koj najèe�æe nasele pluæa. Igora je oborio jedan takav predviðen stafilokok. Nij< bilo druge no preseliti se u bolnicu, u odjel na drugom katu.Tamo je vladala svjetloplava boja. Glavna sestra nas doèeka s tankin smije�kom oko duhanskih zuba. Nije, zaèudo, pripadala Zajednièkom naziv niku: njezina glatka, crnomodra kosa, rezana poput kacige iznad dalekoistoè nih oèiju, njezina put ostarjele slonovaèe, govorile su o jednom drugon142 'do�lja�tvu. Zajednièki nazivnik je svoj teren radije popunjavao egzotiènim biljkama nego obiènim domaæim.Glavna nam objasni da se djeèji odjel za maligne bolesti nalazi ovdje na gostovanju, jer se njihov zakoniti ru�ièasti prostor preureðuje. No i svjetlo-plavi i ru�ièasti djelovali su jednako dotjerano i jednako la�no vedro.Jednoga dana dovezli su u kolicima djeèaka lijepa, smrknuta lica i bujne kose. Vraæao se iz sobe za intenzivnu njegu. Zvao se Jessie.Èudila sam se njegovoj gustoj kosi, kao nekad kosi kovrèavog plavog djeèaka u »Saint Louisu«. Svakoga jutra skupila bih pregr�t vlasi lje�njakove boje na Igorovu jastuku - a meðu tim lje�njakovim vlasima nalazila bih i crne, duge trepavice. Jessieov izgled nije se podudarao s izgledom leukemiènih. Kad ga je bolnièarka podigla iz kolica vidjeli smo da mu iz slabina viri tuba nakopèana na gumenu mje�inicu. Jessie je imao rak crijeva.Odmah po dolasku poèeo je vikati na sestru.»Gdje su moje bojice? Ostavio sam ih na noænom stoliæu a sad ih nema. Tko ih je uzeo?«I pogleda ispod oka u Igora, spreman na neprijateljstvo. Igor ga je promatrao mirno, s razumijevanjem.»On je zato takav �to mu daju te lijekove«, razborito mi objasni.Drugi djeèak, David, stigao je s velikom halabukom, u pratnji oca, majke, sestre, brata i televizora. Davidova porodica bila je jedna od rijetkih �idovskih porodica koje su za vrijeme rata uspjele izbjeæi iz Njemaèke. Majka je bila kao i ja; u godinama, a bremenita. Davida je leukemija skolila prije godinu i pol. Odonda je vladalo zati�je. No posljednjih dana primijetili su neke sumnjive nesvjestice i dojurili su s djeèakom na kontrolu.Appelbaum ga je pregledavao �aleæi se s njim na prisan, porodièni naèin. Svjetloplava soba napunila se smijehom i jarkim bojama crtica i glasovima optimizma.U toku Igorove pneumonije upoznala sam jo� èetverogodi�njeg Chrisa, djeèaèiæa koji je takoðer saèuvao svoju plavu, nerazrijeðenu kosu. Meðutim, iza njegova desna oka vrebao je tumor koji je svakoga èasa mogao izbaciti to plavo oko iz duplje i istovremeno nemilosrdno pritisnuti na vodenu ovojnicu mozga. Tako je naime poèelo: jednoga jutra oko je iskoèilo iz duplje, suzno i razrogaèeno. Dijete je umiralo od bolova u glavi. Poslije kemoterapije tumor se sme�urao i skvrèio, oko se vratilo u duplju a glavobolje su popustile. No bilo je jasno da zgureni tumor snuje nov skok. Jessie s tubom u slabinama, Chris s bombom iza oka .. . pomislila sam da je u kolu osuðenih Igor osuðen na lak�i naèin.Jednoga jutra Appelbaum mi pri�apne da pogledam djeèaka koji je upravo ulazio i spremao se na sportski skok u slobodan krevet.

»Taj je djeèak pravi sreæko«, reèe. »Ima veæ pet godina kako je u remisiji.«Sreæko se zvao Jeffrev.Davidova majka vodila je duge razgovore s Appelbaumom. Ponavljali su se isti nihovski argumenti, èvrsto postrojeni jedni uz druge, zbijeni kao pje�aci u dobroj obrambenoj poziciji �aha. U Appelbaumovu izlaganju svi medikamenti zajedno igrali su ulogu jednoga, tvoreæi svojom meðuvezom i pravilnim rasporedom jedino djelotvorno oruðe protiv raka. To je zasada bila istina; ni Jean Bernard nije imao drugu.Kad je Appelbaum oti�ao Davidova majka mi priðe, spremna na zavjerenièki razgovor trudnice s trudnicom:IIIi143»Idem ovih dana na test«, i ona spomenu neko neobièno ime.1 »Jo� uvije mogu abortirati. Test æe pokazati radi li se o zdravu djetetu ili o mongc loidu.«Gledala sam je zapanjeno. '»Kod Vas je, vidim, veæ kasno. Ali ne pla�ite se, mongoloidi tog tipa èe�æ su u �idovskim porodicama.«Zirnuv�i put Davida koji je po krevetu rasprostirao svoje igraèke, on reèe:»Ja sebi ne mogu dopustiti nikakav novi rizik.« ?Iz New Yorka se telefonom javila �u�a. Njezin sunèani glas zatreperio j kao frula.»Dolazim za vikend.« '.Kuæa se namah ispuni njenom vedrom i suosjeæajnom aktivno�æu. Iz; milog, senzualnog lica nazirao se onaj sarajevski dan kada sam na jutarnjen tanjuru ugledala moæno, lavovsko Jukte�varovo lice.Igor je le�ao u svjetloplavom zraku s iglom u �ili; David mu je bio zdesna a Chris i Jessie preko puta. �u�a je zlaæanom svjetlo�æu preplavila sva èetii po�utjela djeèja lica, i je, kao �to posjetioci obièno rade, usredotoèil; pa�nju samo na »svog« bolesnika. Igora su tih dana muèili bolovi u kri�im; i u donjem dijelu leda. Likovali su Daunorubicini, Metotreksati, Vinkristini Polagala sam dlanove na bolna mjesta i �aputala Sai Nam.»Ni Hari Om ne poma�e«, reèe Igor spu�tena glasa, povjeravajuæi m nezgodnu tajnu. Hari Om je uvijek pomagao: smirivao, ubla�avao, uspavlji vao. No sada�nji su se bolovi osveæivali za svoje zaka�njenje. �iknuli su i: svojih uza i slavodobitno, raskala�eno nadoknaðivali razdoblje u kojemu il nije bilo. Prikovan za krevet, s iglom koja je danonoæno rovarila u �ili, Igor j< zgrèen, prestra�en i izgubljen otvorio vrata bolu. . '»Ni Hari Om ne poma�e.«To je bila izjava kojom se tra�ila hitna pomoæ, provjera, posredovanje jer Igora je �èepalo ne�to njemu nesvojstveno, stanje bespomoæne ovisnost s rubovima pocrnjelim od panike. Znao je da Hari Om li�en èarolije ugro�av; i mene; svijet kojega sam jedino ja �ivjela i kojemu sam vjerovala biv; potkopan s takvim nemoænim Hari Omom. Pa ipak, bacio je put mene ta �uplji Hari Om, jer sad vi�e nije bio bri�an starmali, veæ sedmogodi�nji deèk< èije su tetive i mi�iæi vri�tali od bolova u ovoj tuðoj svjetloplavosti koja jt lagala da je vedra.S dlanovima na bolnim mjestima zvala sam Sai Babu s isto takvin osjeæajem bespomoænosti, s isto takvim rubovima nagorjelim od straha Prema Babi sam i ja bila sedmogodi�njakinja, baèena u svijet la�ne vedrine gdje se govorilo tuðim jezikom, gdje je postojanje boljelo kao igla u �ili Reèenica »ja æu izlijeèiti tog djeèaka« ostala je visiti u zraku, s odgodenin razumijevanjem. Jedna bitka niti dobiva, niti gubi rat. Jo� je uvijek bik obilno mjesta za ispunjenje Babina obeæanja.Zvala sam Ga s dlanovima na bolnim Igorovim leðima^ Bolovi su i dalje tvrdoglavo gnjeèili mi�iæe, nagrizali �ivce i kosti, kao da ne èuju pozivno im< za avatara.Poslije osam dana Igora su pustili kuæi. �epao je. Opet je prikupio svoji raspr�enu snagu i polako vezivao èvorove sabranosti i razumijevanja. Kad g; je Laila ugledala oæelavjela, o�epavjela, bez trepavica i obrva, �uækastiAmniocenteza, genetièko ispitivanje plodne vode.144

i podbula od Pronizona, zanijemila je. Igor je dohramao do nje i pru�io joj viski s ledom. Èinio je to zdu�no, kao ptica bez jednog krila koja poskakuje trudeæi se da poleti.Lailin pogled se zbunio i zabio u zemlju kao prelomljena strelica. Ali mi koji smo ga gledali u onom svjetloplavom u�asu umjeli smo se radovati njegovu �epavu nastupu unutar kuænoga kruga.Jessie je ostao tamo u sobi s cijevi i s gumenom mje�inom o slabini. Mi smo jo� jednom, po ne znam koji put, pobjegli iz bolnice; prilikom svakog novog bijega pristajali smo na manje - na prostor za pedalj kraæi, za stupanj beznadniji. Svaki put smo iznosili jo� krhkiju moguænost da uistinu pobjegnemo. No pristajali smo na nju, uèeæi se �ivjeti na sve manjim i sve kraæim otoèiæima, na krnjacima tla, prije nego �to i oni utonu u nadolazeæe more.Poslije Laila vi�e nije dolazila: pla�ila se za dijete koje je nosila. Male�, to je bio arapsko-egipatski strah od uroka.TAKVIMA SE DOGAÐA NAJVI�E�eljela sam odvesti �u�u kod Jean. U telefonskoj �koljci Jeanin glas je zazvuèao nekako previ�e daleko i nujno, kao da dolazi kroz zamagljeno staklo.»Da, Vesna. Èime ti mogu pomoæi?«»Oh, ovdje je moja prijateljica iz Jugoslavije. Mo�emo li te posjetiti?«»Naravno. Samo ... sad sam zauzeta.«»Mo�da kasnije?«»Na�alost, ni kasnije nisam slobodna.«»Moja prijateljica sutra putuje za New York...«»Razumjet æe�: zbog smrti u porodici.«»Zbog... Je li to netko od tvojih bli�ih?«»Da«, reèe Jean. »Moja unuka Lissa. Spalio ju je grom na pla�i u Betha-Istim èednim tonovima izaðe na vidjelo izvje�taj o tome kako je nad pla�u nai�ao oblak, nagao i mrk, i kako su ljudi nagaðali hoæe li proki�iti ili neæe, i kako je palo svega nekoliko krupnih kapi, i kako je zatim samo jednom bljesnulo i tresnulo. Kad se kupaèko mno�tvo pribralo od treska, vidjelo se da grom nije udario ni u �iljke suncobrana, ni u brojne antene tranzistora, ni u promatraènicu, ni u stupove, veæ da je udario u dijete Lissu, koje se igralo u pijesku, kao i stotine druge djece. Njezino tijelo, crno do neprepoznatljivosti, le�alo je pokraj netaknute limene kantice. U prvi èas nitko nije shvatio �to se dogodilo. I kad je zbunjenost minula, oblak je nestao poput utvare: zasjalo je sunce. Ljudi bi mo�da povjerovali da nad pr�inu nije si�ao nikakav oblak; ali u pijesku je le�alo spaljeno tijelo Jeanine najmlaðe unuke.»Oh Jean ...« rekoh i zamukoh.Sad je trebalo ne�to reæi ovoj velikoj iscjeliteljici i tje�iteljici; njoj koja se na�la u polo�aju onih kojima je pomagala. Ne samo da je njezina unuèica bila spaljena gromom nebeskim, veæ je otac toga djeteta, Jeanin sin Peter - koji je davno napustio majku i �enu, nahu�kav�i na njih najstariju kæerku Anne i izazvav�i �ivèani slom mlaðega sina mmvja - stalno prijetio ostavljenima nekom stra�nom Bo�jom kaznom. I sad Lissa, kao �ivi znak toga visokoga gnjeva... Uistinu, porodica u ru�evinama, poharana unutra�njim i vanjskim bjesovima.

10 Brdo iznad oblaka145Ali sve �to sam umjela reæi bilo je:»Oh Jean... zar se to i tebi dogaða?«Dakako, takvima se dogaða najvi�e. Zar Isus nije najbolji primjer?MELODIJA U DVA GLAZBALA ii Kako je vrijeme odmicalo, tako mi se Sai Babina noæna posjeta èinila svestvarnijom. Svitala je svojim dimenzijama kao piramida koja se otkriva sameonom mjernom ureðaju koji radi u sve èetiri protege.Kad bih se u svojim usredotoèenjima vraæala u trenutak susreta, obasjanNjegovim smije�kom i naranèastim sjajem haljine, suze ganuæa poèele bi teæisame od sebe, spokojno. Kadgod bih pomislila na Babu osjetila bih u sebi tesuze, vrutak slatkoæe i predanosti.Tokom dana znala bih se nekoliko puta stropo�tati s visine ushita,osjeæajuæi da vi�e ne ovisimo ni o Babi ni o Isusu, veæ o Metotreksatu ili

0 nekom jo� nepronaðenom lijeku, vraèu ili amuletu. Ali ako bih svladala centrifugalnu silu straha i okrenula se sto�eru Njegove prisutnosti, opet bi potekle suze punine, ne zahtijevajuæi ni�ta osim da Mu se predaju. U takvim èasovima »sve su strane svijeta postajale na�i prijatelji«. Vraæajuæi se u Babin zagrljaj kao u kupelj ucjeljenja, saznavala sam da to èudo ne jenjava s vremenom, veæ da, naprotiv, jaèa.S vanjske strane neèudo je teklo svojim predvidljivim tokom. Beznadno neizuzetan povratak bolesti, isto se tako neizuzetno povlaèio. No usprkos standardnom Povratku i Povlaèenju, bolest mi se sada èinila izljeèivijom nego u Parizu i Beogradu.Ono �to sam svojedobno tra�ila od Vane, èudo iscjeljenja, ipak je obilno bivalo tu. Nije se dogaðalo nama, dogaðalo se oko nas. Izljeèenja su bila brojna i provjerljiva, pokazivala su se na televiziji, izvje�tavalo se o njima u novinama, knjigama, pismima i èasopisima. Sav taj pljusak zasipao je samo mene: Radivoju se nisam usuðivala o tome govoriti, jer ljutito nije �elio ni èuti ni znati. Èudesne vijesti dijelila sam s Mamom; ona je bila donekle suzdr�ljiva, ali njezine dvije èvrste noge vi�e nisu bile u sporazumu: jedna je poèela sumnjati u tlo na kojemu stoji i poèela je trnuti kao dugo skvrèeno krilo. Mama je do�ivljavala bolan nastavak svoje u Egiptu otkrivene vidovitosti: polagani pomak svoje osovine iz opipljivog i obja�njivog svijeta u neopipljivi i neobja�njivi: pomak koji je zapoèeo Dionisovim, Parvatinim1 Hat-Horinim igrama.Jednoga jutra, dok je citostatik sporo kapao u Igorovu �ilu, po�la sam u èekaonicu da potra�im knjigu koju bih mu mogla èitati. Nasumce sam izvukla jednu koja je svojim formatom obeæavala da bi mogla biti slikovnica. Zvala se »Moja prva knjiga o Isusu«. Htjela sam je vratiti na policu zbog svog djetinjstva u kojemu je Isus stajao kao lutkasti kip i vonjao po pljuvaèki o pojasu �vore Diomire. Ali nisam. \Osjetila sam da se knjiga pru�ila za nama. Na koricama lo� crte� Isusa okru�ena djecom, sve slatkasto i be�ivotno. Ono �to je bilo �ivotno nije se davalo oku. Odnijela sam knjigu Igoru ne znajuæi �to da mu ka�em: tko je bio Isus? Tko je Isus? Nikada mu nisam govorila o takvim stvarima. Ba� njemu nisam. !�tiva je u knjizi bilo malo. Na moje zadovoljstvo ne spomenu�e ni izdaju, ni muèenje, ni smrt. Isus, dobri Isus, oti�ao je u neku neodreðenu daljinu. Za146njim su ostale njegove rijeèi i djela. Igor je pa�ljivo slu�ao. Ali u jednom èasu neoèekivano je prasnuo njegov ovozemaljski, stvarima okrenuti egoizam:»A, to ne mo�e!«Bio je to komentar na zgodu u kojoj je netko ima�niji skinuo ko�ulju i dao je golaæu, po Isusovu naputku.»Ne dam ja svoju ko�ulju!« reèe odluèno.»Ðizas to ni ne tra�i. On samo ka�e da dade� ko�ulju kad sam ima� dvije ili tri ili vi�e.«Igor se zamisli.Kod kuæe, za vrijeme ruèka, objavi Radivoju veliki nauk:»Bi li ti skinuo ko�ulju i dao je nekome tko je nema? Zna� li ti da bi svi ljudi trebali to èiniti? Zna� li ti da je nekad na zemlji �ivio netko tko se zvao Ðizas...«U prvi mah Radivoje nije u imenu »Ðizas« prepoznao zabranjeno, iz njegova kruga prognano ime »Isus«. Kad je to shvatio, veæ je bilo kasno: Ðizas-Isus veæ je bio srastao s Igorovim srcem.I ja sam radije govorila Ðizas nego Isus: jer sad sam ga ponovo otkrila i stideæi se svojih davnih do�ivljaja u dubrovaèkoj crkvi i �koli, prihvaæala sam nove do�ivljaje u ne�to izmijenjenu zvuku istog imena.»Tko je Ðizas?« pitala sam Jean. »Je li on Bog?«»Netko tko izmeðu sebe i Boga nije vidio razlike ni razmaka.«I tako se na�a melodija razraèvala u dva glazbala. Jedno je glazbalo bilo orgulje, a drugo indijska vina.SUZNAÈJA IPROTUZNAÈJAKako je jesen odmicala niz potok Rock Creek, Igor je bivao sve nehajniji, sve neprisutniji. Njegova �elja za bilo èim nikada nije bila izrazita, a sad je samo tinjala. Promatrala sam ga iz potaje, pla�eæi se ove njegove ne�elje, koja je mo�da bila �elja za odlaskom. No u bolnici reko�e da je takvo stanje uèinak Metotreksata.Jednoga subotnjeg jutra u rujnu sjedili smo na verandi: u staklenoj kutiji koja

je sporo plovila kroz li�æe stra�njeg vrta. Koncert boja bio je dosegao trenutak apoteoze, ekstatiène stanke koja je sama po sebi crescendo i savr�eno ravnovjesni slo�aj tonova � od zlatnojarkih do �arkorujnih, po skali rðastih, smeðih, purpurnih, ljubièastih, zagasito�utih i zelenih. Kroz prota-njenu ko�u svakog lista isijavalo je unutra�nje svjetlo, vidljivi dio kemijske vatre u tkivu; to unutarnje neusredi�teno svjetlo bilo je zapaljeno jenjavanjem vanjskoga � nije ga znalo izazvati ni proljeæe ni ljeto, veæ, eto, njihov odlazak.Nijema apoteoza traje najvi�e dan, dva. Kao kadar zaustavljena filma stoji �uma, stoji stablo: èekaju znak. A onda se negdje i zbude taj znak - ne znamo kakav, no dovoljno je da boje znaju. One onda krenu nizbrdo,1 Metotreksat, kemijski agens, i �elja za smræu, psiholo�koduhovni poriv, dvije su artikulacije neèega �to se najsigurnije moglo dohvatiti spremno�æu na promjenu i obrat i nepoznato. I to ne�to mo�da i nije drugo doli sama ta spremnost za nj, umijeæe otpu�tanja; umijeæe ostavljanja koje je uzimanje, uzimanje koje je ostavljanje. Ono je zbunjivalo, to ne�to, potresalo je svojim prividno opreènim izrazima; a milovalo je sposobnost otvorenosti, sposobnost neprianjanja ni za �to; igru postojanja.io- 147potmulo se, diskretno gaseæi i pu�tajuæi onim mrkima izmeðu sebe da potisni zlatno�utu braæu.Na�e subotnje jutro upalo je u takvu stanku-kulmen boja na Crestwooi Hillu. Doruèkovali smo za te�kim, okruglim stolom od mahagonija. Suboton i nedjeljom imali smo oprost od bolnice. Igoru je poèela klijati blijeda boja�ljiva kosa - netko bi, vidjev�i ga, pomislio da se o�i�ao do ko�e n; ljetnom logorovanju te da je ovo paperjasto nicanje vlasi uspomena na nek krepak �ivot pod �atorima. Nalikovali smo na jednu od milijuna subotnjil porodica, nièim naroèito ugro�enih, nièim obilje�enih, ni po èemu izdvoje nih: onih i onakvih na koje smo nalikovali u novobeogradskom deseton ulazu. Ova jutro�nja pauza u prirodi pru�ila je odah od logike toka i nakratkc nam posudila izgled ljudi koji ni ne znaju za postojanje takvih kakvi smo mi»U �panjolsku«, objavi Radivoje svojim zaraznim naglascima, »dogodim u ovo vrijeme putujemo u �panjolsku.«»�panjolska« je bila jedna od Radivojevih mantri, jedna kojom je oc vremena do vremena najavljivao uzbudljivu i rasko�nu buduænost. Svi s< ubaci�e s upitnicima i uskliènicima. Nad glasovima Relje, Mame i nad mojirt glasom vijorio je Radivojev pokliè zvonak od kristalnih zvukova kakvi si »barcelona«, »flamenko« i »alhambra«.Igor nas je èasak, dva, slu�ao; a onda lane s laga�nom, skoro vedrorr sjetom:»To mene ne zanima, ja æu ionako �ivjeti jo� samo godinu dana.«Kao onomad u Stone Harbouru, zaustavismo se, presenetismo se; ali Igoi nije bio voljan obja�njavati svoju izjavu. Osjetih tada ko�om kako iz na�« staklene kutije polazi put �ume onaj nevidljivi znak � znak orkestru li�æa filmu vremena, subotnjoj maski i kako poèinje decrescendo boja i sjajeva a slutnja kreæe u susret dalekom vonju trule�i koji najavljuje san, smiraj odlazak, povlaèenje u kuæu, u sebe.Kao krda i jata u doba seobe, poèe�e nailaziti snovi. Topot i slutnja odzvanjali su najvi�e noæu; ali znamenja kojima su se slu�ili pripadala su svakodnevici. San je ukazivao na fantastiku dana; na�a java nije bila manje èudna ni manje tlapnjiva od sna, ali mi to nismo dovoljno primjeæivali, i snovi su dolazili da nas na to upozore.Nekoæ, u Kairu, bila sam opisala zgodu sa skarabejom koji je pao na na�u terasu niodakle, po silnici sna. Spoznaja da je dnevni do�ivljaj snolik a da je san javolik i da smo u snu kadri reæi »ne, ovo ne mo�e biti san«, a da smo na javi nesigurni nismo li sanjali ne�to �to se dogodilo pred vanjskim osjetilima, ta spoznaja je potresala svojom grozovitom jednostavno�æu; gotovo je pla�ila, kao �to upla�i otkriæe da je neki priprost predmet koji je godinama na oku i dohvatu, zapravo ne�to sasvim drugo od onoga èime smo ga smatrali - da je Aladinova svjetiljka, da je zapu�ten, neoèi�æen dragulj vida.U Igorov san u�ao je pas, njemaèki ovèar. Tek tada sam s razumijevanjem pogledala na�ega samozvanog za�titnika Kinga. U Igorov san takoðefje u�la crna maèka: njezina tvarna blizanica uskoro se na�la u na�oj kuæi. U Igorovu snu va�nu je ulogu igrala policija: iz sna je valjalo shvatiti pravu ulogu i prirodu èuvara reda, moænih za�titnika neèujnog klizanja u crnobijelim fordovima s uga�enim signalnim lampama.U Knjizi o djeèacima, zapoèetoj jo� u Egiptu, zapisana su tri rujanska snai Prvi je bio o psima.

']»Napala su me dva ovèara. Borio sam se s dva. I nekako sam ih pobijedio. Ali onda je do�ao èitav èopor i ja sam bje�ao prema �umi. Nisam148Jse mogao braniti. Onda je do�la policija i zazvi�dala. Oni slu�aju samo policiju.«»I jesu li se vratili?«»Da, vratili su se.«»A ti?«»Pa i ja. Krenuo sam kuæi.«Igor je govorio sve nehajnije, kao da je kraj prièe jasan. Morala sam izravno upitati:»Kojoj si se kuæi vratio?«On me pogleda.»Pa ovoj na�oj.«I onda sam se osvrnula po sobi: pogledala kroz zidove, kroz strop, kroz pod, u vidik hrastov-javorov-jasenov, kroz osunèanu crvenu ciglu: nad glavama struganje pand�i crnobijelih maèkolikih zvjerèica od kojih jedna stra�ari na dimnjaku, ispod nas trup brijega s korijenom u potoku, pred kuæom bijeli bezazleni prijatelj, za kuæom zagasiti opasni prijatelj i rub �ume, �eljezna mre�asta ograda, poèetak nenjegovanog carstva stabala, guste vojske koja vi�e ne koraèa, veæ samo (prilièno �estoko) stoji na mjestu. Na�a je kuæa bila kuæa sna, istinski dom povratka za lica iz bajke: san nije mogao izmisliti èudniju.Slu�eæi se snom rekao mi je ono �to nije htio ili nije mogao kazati na javi: nekako sam se othrvao od dva napadaja leukemije. Ali kad napadaji budu krenuli u èoporu, neæu se moæi braniti. Onda æe mi pomoæi policija. Radilo se0 tome da odgonetnem tko je i �to je »policija«.Crestvvood Hillom kru�ile su redovite policijske patrole: sve su one majestetièno ulazile u slijepi Quincy kao na proziv i provjeru. Tu Jpi usporile, ponekad zaustavljale, potom se lagano vraæale. Nerijetko su uljudni, elegantni policajci izlazili da nas pozdrave i da proèavrljaju. Bili su snabdjeveni moænim aparatima, pi�toljima i povremeno psima ovèarima. Pi�tolji su izgledali golemi, u crnim, sjajnim, ko�natim dr�aèima; palice su visjele niz bok, o pojasu su zujale crne kutije, imali su rukavice, tamne naoèale, znaèke1 blistave kacige. Bili su namijenjeni na�oj za�titi, pa opet su se doimali kao ne�to opasno. »Policija« je u Igorovu rjeèniku bila zbirna imenica za ljude, oru�je, sprave, automobile sa sirenama i lampama za uzbunu. Policija je bila autoritet kojega, eto, slu�aju i divlji psi napadaèi. (»Oni slu�aju samo policiju«.)Je li taj redar koji je zazvi�dao bio znamen tjelesne smrti? Znamen tjelesnog �ivota? Nalikovao je i na jedno i na drugo. Kasnije mi je sinulo da me slovo »policija« uèi kako zapravo treba shvatiti smrt: smrt je na� dnevni za�titnik, zastra�ujuæi zbog svoje moæi, ali ta je moæ zbog na�ega dobra. »Policija« je kao tibetansko bo�anstvo: strahotno na pogled, ali ta strahota je izraz braniteljske snage.No u ono vrijeme ja sam �eljela da redar iz sna bude znamen tjelesna �ivota, naime tjelesna zdravlja. »Ja æu izlijeèiti tog djeèaka.« Ozdraviti, othrvati se napadaèu, to je za Igora mo�da znaèilo ne�to drugo od onoga �to je to znaèilo za Radivoja i mene. Za Radivoja i mene ozdraviti je znaèilo rije�iti se leukemije. Odgodila sam spoznaju po kojoj bi redar iz sna i Sai Baba mogli imati istu misao o zdravlju, naime, da treba ozdraviti od tjelesnoga �ivota, od ogranièene egzistencije, od bolesti samoga prièinskog postojanja.Drugi san bio je o crnoj maèki.149»Na na�oj verandi bila je crna maèka koja je imala �alac, onako kac pèela. Mi smo je prskali s otrovom i ona je pala mrtva. Ali poslije se opei probudila.«Igor nije odustajao od svog obièaja da popostane tamo gdje sam \i naj�eljnije oèekivala nastavak. \»I?« pitala sam �to sam unijela nehajnije. '\»Morali smo je opet prskati. Ali sada s mnogo vi�e otrova.« \Crna maèka s pèelinjim �alcem. Kakva poslastica za Junga! Praslika kojj se di�e iz zajed

nièke du�e èovjeèanstva da bi prosvijetlila, prenijela neprenosivo, povezala ra�trkane dijelove pojedinèeve psihe - koliko bi lucidnih stranica posvetio ovoj Bastet, kako bi ingeniozno povezao Stari Misir Sumer, Kelte, srednjovjekovlje, nigredo i �alac, s kakvom nasladom bi poredao dvo-i-troznaèje kao �to je pèela-med-ubod, kako bi nam podastre na trpezu tog kukca sunca sa skrivenim otrovom, kukca koji je suza sunèanoj; boga, pèelu blisku medenom Madhavi! Nije li Kama, bestjelesni bog ljubavne �elje napravio tetivu za svoj luk od niske pèela? Pa jo� Melisa i druidske veze s pèelama - da, kako bih i sama o tome razvezala, raspjevala, da nisam Igorova majka, da nisam u prvom redu pisar7~a tek onda pisac, da nisam ljetopisar u nevidljivoj samostanskoj æeliji i u kostrijeti svjedoèenja � a tek onda pjesnik i znalac.Suznaèja i protuznaèja simbola bila su ravna suznaèju i protuznaèju dogaðaja.San o nigredo maèki s pèelinjim �alcem nije imao odreðen kraj: nije se moglo saznati jesmo li maèku konaèno usmrtili, ili æe naizmjenièno buðenje i umrtvljavanje trajati i dalje bez opredjeljenja prema jednom ili drugom rje�enju. Prskanje s »mnogo vi�e otrova«: slika stanja koje upravo traje. Igoru nitko nije rekao da su citostatici »otrovi«, da »lijek mo�e biti bolestan«.Crna maèka sa svojim neizvjesnim ishodom imala je, kao i svi ostali znakovi koji su nas zasipali, karakter »da« i »ne« odgovora. Osjeæala sam da je njezina dvoznaènost, odnosno protuznaènost, namijenjena odvici od prianjanja za samo jedno i neopozivo rje�enje. Trebalo je olabaviti stisak oko (samo jednog) ishoda. Trebalo je pustiti na slobodu svijet zatoèen na (samo jednoj) strani smisla.Jean me uèila da mirnom vjerom i nezahtjevnim oèekivanjem omoguæim stvarima da se dogode na pravi naèin. Bilo je to blisko onome �to je Don Juan nazivao »zaustavljanje svijeta«, neèim �to nije ni odstupanje ni nastupanje, veæ uronjenost bez konkretnih zahtjeva. Naposljetku, isto ono èemu je Kri�na uèio Arðunu: igrati dodijeljenu ulogu, aktivno i besprijekorno, no ne �eðati za plodovima akcije � oni pripadaju velikom redatelju.Zapisujuæi snove i razgovore ostavljala sam svoje èuðenje po strani. Znala sam da æu se jednom kasnije narazumijevati i nadoèuditi, a da sada samo majeutièki prisustvujem dogaðanju. Osjeæala sam veliki otpor, gotovo gaðenje prema takvoj vrsti zapisivanja. Èesto nisam bila kadra svladati svoj otpor. Pustila bih da se dogaðaj zaljulja u pamæenju. »Ta ovo je nemoguæe zaboraviti« mislila sam. 'Pa ipak, poslije izvjesnog vremena primijetila bih da se nezapisanl dogaðaj prisjedinjuje neèemu blistavom i bezobrisnom, jednom unutra�njerr| iskustvu bez odvojivih pojedinosti ili znaèajki. Sa zaprepa�tenjem bih ustano« vila da je dogaðaj naprosto pro�ao kroz moje pamæenje kao val kroz mre�ii i da se poslije slio s morem zauvijek utopiv�i u njemu svoj oblik i �um. \Tijek i povodanj zbivanja nije sustajao, nije èekao da se neka stvar utvrdi150 ;i uokviri u mom sjeæanju, veæ se valjao kroza me pokazujuæi mi da moje pamæenje, mada jako i jarko, ipak nije doraslo zadatku. Osjeæajuæi i dalje gaðenje prema pustom zapisivanju, opet bih zapisivala. Pisac u meni patio je zbog svoje neupotrebljenosti.POSLJEDNJI DAN LJETAJedne noæi na kraju ljeta vidjela sam u snu golu i sumraènu visoravan, krajolik velike samoæe i divovskog kamenja. U snu sam znala da je to Tibet. Jedan je gromadni kamen kao ispaljen letio prema meni. Na kamenu je stajao djeèak, dijete od nekih sedam-osam godina; mahao mi je u susret �ivahno, radosno, kao da je to sastanak zakazan davno i �eljno i�èekivan. Boja prizora bija�e mrklo siva i lice djeèaka nije se razabiralo; ali podignuta ruka i kretnja pozdrava pokaza mi da je to netko vrlo, vrlo moj. Mu�ko je, pomislih u pravcu svog trbuha. Ta me misao probudi. Tara, Tibetanka, jo� jednom se preobratila u djeèaka.Ne�to rastezljivo �to je bilo razapeto na izlazu utrobne vreæe, stade se napinjati, konci se neki stado�e tanjiti, i onda, kao i dva prethodna puta, zbude se muklo prsnuæe. Potom mlaki vodopad, otjecanje vodene kolijevke. Probudih Radivoja. Kuæa je ostala za nama tiha, neprobuðena; mala, �uta maska Igorova lica u ogromnom krevetu, kraj nemirnog, ljepolikog Relje. Izmeðu njih æe se uskoro udjenuti netko nov, èije su crte jo� nezamislive, ali netko tko je maloèas najavio svoj spol.U autu poèe gnjeèenje u pravcu izlaza iz tijela. Onaj veliki tamni kamen iz sna okretao se u meni tlaèeæi tkiva i dah snagom za koju nisam bila spremna. Posljednja dva

mjeseca bila sam podronila, savila se i nagnula ispod Igora, oko Igora i nad Igora. Podvezivala sam u sebi i izvan sebe Igorove konce sa �ivotom. Svom bremenu, mada s mukom no�enom, nisam poklanjala pa�nju.»Tu si, �to jo� drugo hoæe�?« znala bih mu uputiti letimièno pitanje. »Evo ti moje tijelo, put u njemu i neka ti to zasada bude dovoljno - ne remeti moju usredotoèenost, strpi se, prièekaj me ...«I sad me poroðaj stao kotrljati pred sobom kao koèija koja u trku obori duhom odsutna pje�aka i poène ga valjati po nadolazeæoj cesti.A udario je pod sukladnim astrolo�kim kutom: jer upravo je bila svanula ponoæ i mi smo uplivali u posljednji dan ljeta. Poroðaj su oèekivali tek poslije dva, tri dana; ovako je uskoèio u svoju posljednju �ansu da se nade u suglasju s godi�njim dobom neumiranja, odnosno sa zakonima i rasporedima planet-nih i zvjezdanih vrtnji toga doba. Posljednje dijete, posljednji dan ljeta. Zalazeæe tijelo majke i gore u prostoru zalazeæe tijelo neke zvijezde ili planete. Djeèak s Tibeta ukrcao se na moju posljednju splav koja prevozi s one na ovu obalu. Sad je plovio burno, naglo, otiskujuæi se svom snagom, bje�eæi pred prijetnjom jeseni, nedoba i nepovoljnog zvjezdanog znaka.Iz mene je izlazio zvuk razlomljen na svoje sastavne dijelove; popu�tao je pred izgonskom silom i raspadao se na odvojene grcaje, �tektaje, dahtaje, stenjaje. Uzalud sam ga zadr�avala u tkivu i grlu � navirao je samostalno i padao oko mene kao ki�a �rapnela, �arafa i zavrtnja �enskog jauka.U bolnici ustanovi�e da su vrata maternice tek od�krinuta. Gnjeèenje naraste u panièan, gotovo neprekinut zahtjev. No prestra�ena i zateèena tkiva-uzvraæala su mutavo, nenalik sebi one noæi na Nilu, u arkanðelskom151x u j*ntjesnacu. Vrata se jo� samo malo od�krinu�e i onda ostado�e tako od�krinuta! narednih èetrnaest sati. !Stije�njena izmeðu stoliæa i staklena ormara s lijekovima, sjedila je crna' bolnièarka. Izgledala je kao da bi najradije plela, ili parala staro pletivo. Nej zato �to je bila ravnodu�na, veæ zato �to je znala da æe se »sve dobro zavr�iti« J Tu i tamo progovorila bi ginekologu s bugarskim prezimenom: ¦»To je zato �to se ona pla�i. ..« \Poslije su nai�li jo� jedan patuljasti �utoputi, i drugi visoki, otmjeni crnac! Do�li su u prijateljsku pomoæ biv�em Bugaru. I njima je bolnièarka ponovilaj istu reèenicu o mojoj upla�enosti. Zamjenica »to« oznaèavala je tvrdoglavo,! zbunjeno odbijanje majèinske mje�ine da se razve�e i otpusti svoj plod. iBolnica »George Washington« bila je sabirnica rasa i nacija treæegaS svijeta; vrvjelo je od prebjeglica iz istoènoevropskoga bloka: Mad�ara,; Rumunja, Poljaka, Bugara, Èeha, Jugoslavena. Istoèna Evropa i Azija bile; su jeftinije i objeruèke su pristajale na pohabanije amerièke uvjete. »Georgei Washington« bila je ogromna bolnica, koja je upravo curila niz financijsku! nizbrdicu; cijelo jedno krilo ginekolo�koga odjela bilo je zatvoreno, jer nijei bilo sredstava za njegovo odr�avanje. 3Odluèi�e da me po�alju na rendgen da vide zbog èega je i gdje je zapeoi poroðajni tok. U kratkim predasima izmeðu gnjeèenja popela sam se na: ledeni pult. Kad sam se na�la ispod topa s nevidljivim snopom, sjetila sam se^ ^onog davnog snimanja prije odlaska u Kairo i htjela sam se iskobeljati ispodj novog stra�ila. Ali tibetanski kamen opet me obori i rastavljeni jauk krenei prema grlu i oèima. iRendgenski snimak nije ih osobito prosvijetlio. Radivoje, u bijeloj halji,> bio je zapanjujuæe miran; on je bio spona izmeðu bijelih, �utih i crnih mi�ljenja, prenosio je moje poruke i odmrsivao neke zapetljaje. Poèe�e ubadati u mene tube i cijevi, a �ice spoji�e s ekranima u dnu sobe, gdje su; do�aptavale podatke o do�ljakovu kretanju. :Noæ je stajala nepomièno na svom mjestu sve do jutra. Veæ smo bili dobrano zagrabili u zoru posljednjeg ljetnog dana, kad su signali Tibetanèevai srca poèeli slabiti. Uzvrpolji�e se, dado�e mi masku s kisikom. Bolnièarka; ponovi jo� jednom ono o pla�enju, sada

ne�to glasnije. Htjela sam joj reæi da se ne pla�im, jer i ja znam da æe »sve biti u redu«, a da se radi samo o tome da; pre�ivim gnjeèenje. Ali nije bilo daha za govor. U stankama izmeðu gnjeèe-] nja, koje su sada iznosile samo sekunde, vapila sam da mi »ne�to« daju, ali; u sobi su prijekorno vrtjeli glavama i govorili mi da budem strpljiva. -iKucaji do�ljakova srca se pojaèa�e. Biv�i Bugarin odahnu, jer je taji manevar udaljio operaciju koju se na svaki naèin �eljelo izbjeæi. Zbog cijene. \U neko doba uðe u sobu mlad Indijac s krupnom injekcijom koja me; podsjeæala na onu pomoæu koje su Igoru ubrizgavali Metotreksat u kralje�nicu. Indijac je imao duboko usaðene blage oèi i tamnomodru talasavu kosu. i Bio je anesteziolog. Uhvatismo trenutak izmeðu dva tlaèenja za ubod u hrp-: tenjaèu. Odjednom se poèeh smije�iti. Puko odsustvo bola bilo je radost, iOpet se na ekranu pojavi�e znakovi srèanog klonuæa, usprkos kisiku i kojega sam stalno udisala. �uta, bijela i crna ekipa izjavi da æe zagrepstii ispod ko�e novoroðenèetova tjemena da uzme krvi i ustanovi koliko je i zasiæena s kisikom. Unije�e se opako jarkim reflektorima meðu moja bedra � i poslije neèujnog i neosjetnog zahvata iznije�e ne�to na vrhu svjetlucavog, instrumenta - krv s djeèjega tjemena. Iznijeli su je uzalud - u nedovoljnoj^ kolièini da bi im ne�to kazala. i152Sad sam gnjeèenje kamena osjeæala tek kao treptaje nekih slaba�nih krila. Vrata maternice ostajala su gluha na molbe, udarce i krikove iznutra. Oko podneva Radivoje se ustremi na ono �to je preostalo kao jedino rje�enje: carski rez.»Ne brinite«, reèe biv�i Bugarin zabrinuto, »to nam ostaje kad sve drugo zaka�e...«U rano poslije podne kretnje i glasovi postado�e odluèniji i �ivahniji. Odjednom se sve u�urba. Krevet na kojemu sam provela noæ i jutro u mre�i �ica i cijevi sad je osloboðeno jurio prema operacionoj sali. Odnekud se pojavi Indijac, zabode mi u kralje�nicu jo� jednu iglu i potom reèe:»Mo�ete poèeti.«Prenije�e me na operacioni stol. Vaclav se dade na posao. Èuli su se �kljocaji, zvecaji, grgljaji, glasovi metala i stakla, ultrazvuèni plaè nalik na paranje tkanine, sve to zamotano u gazu jednoliko mrmoravih poslovnih glasova ljudi; iznenada se mrmorni zavoj raspori i kroza nj vrcnu djeèji jauk. Za jaukom krenu horda uzbuðenih i u isto vrijeme rastereæenih odraslih glasova.»Èestitam«, reèe Bugarin svlaèeæi krvavu pregaèu, kapu i rukavice. »Djeèak je. Ogroman djeèak.Novoroðenèe je te�ilo pet kilograma. Bilo je tri sata poslije podne. Prinije�e ga. Imao je slatko, èisto, pravilno lice. Bio je pravi Neven.Toga istoga posljednjeg dana ljeta, toèno dvanaest sati ranije, naime, u tri sata po ponoæi, iz Laile je iza�la u svijet djevojèica Jasmin. Tako se svijet zakitio s dva nova cvijeta.PRVI DANI JESENIKad je minula oluja prvih vijesti i kad su se uskliènici u ulici Quincy prorijedili, Igor izgovori dvije stra�ne reèenice:»Za�to se on morao roditi? I ja imam pravo da �ivim...«Mama, inaèe spremna na svaèije nezadovoljstvo, na�la se zateèena. Pribirala se, pentala i vrludala s odgovorom dok nije izvela na èistac tvrdnju:»Pa ima mjesta i za tebe i za njega. Za�to tako govori�, Igice?«Igor joj ni�ta ne odgovori.Sjedio je sam, sumoran, sa znanjem koje ga je udaljavalo od okoline. U èasu vidovite gorèine izdao se da zna za vezu izmeðu bratova roðenja i vlastite smrti. Taj »za�to« je bio upuæen krojaèu sudbine, sili proljeæa i jeseni koja jedne doèekuje a druge ispraæa o istom èvoru. �utio je: znao je da je izgovorio zabranjeno, da je odao tajnu.Nevenov dolazak bio je uvjetovan i duboko, najdublje povezan s prijetnjom Igorova odlaska; kad sam to jednom izgrcala iz sebe (»kako se mogu boriti za jedan �ivot a uni�tavati drugi?«) otada smo nas troje odraslih to prihvatili meko i prirodno. Znali smo da bismo Nevena »otjerali« s praga da je do�ao u neko drugo, lak�e vrijeme. Igor je pokazao da zna vi�e: dolazak Nevena stajao je u obratno upravnom odnosu s njegovim vlastitim odlaskom � taj do�ljaèiæ je dolazio po Igorovoj smrtnoj boljci kao po mostu, a mi smo, eto, pljeskali njegovu dolasku, mahali mu s rado�æu. Odatle gorèina: kao da smo zaboravili cijenu te radosti.

Poslije tri dana objasni�e mi da me ne mogu dulje dr�ati u bolnici. Neven i ja uðosmo sveèano i oprezno u kuæu na brijegu, iznad stogodi�njeg mlinskog153kamena i vjeènog indijanskog �uma. Djeèje oèi podrhtavale su kao zastori prije podizanja. Lelujalo je u njima pijanstvo èuðenja i nje�nosti, a istodobno su pokrivale prizor neke prestra�ene samoæe. \Mama je jo� uvijek bolovala od one dvije reèenice. Isprièa ih �aptom: ]»Zamisli �to je rekao . ..« ;Ali Igor je veæ bio odmaknuo od tog èasa. Pa�ljivo i s razumijevanjem; prihvatio je da vi�e ne bude najmlaði u kuæi. Krik koji mu se oteo prvog danaj jeseni pokazao je da nije sasvim pristao na svoj odlazak, odnosno na to daj Nevenu prepusti svoje mjesto uz nas. Sada je znao da mu ga prepu�ta, bio jej opet star i mudar. Mnogo kasnije i na drugi naèin æe reæi: »Ja sam dove<s Nevena.« ;Drugi djeèak dugo je u sebi nosio klicu straha i otpora. Dolazio je dq krevetiæa i zbunjeno gledao usrdno lice koje se smije�kom dizalo ususret njegovu, poput male mjehurave vrulje s dna jezera. Mo�da se sjeæao svoje: zbunjenosti na nilskom otoku, kad ga je Igor istim takvim smije�kom pozvaoj da budu braæa i suigraèi, �to ga je nagnalo na udarac obrane, a mene nai kaznenu pljusku. Iza modrih zastora Reljinih oèiju njihala se tjeskoba^ nespremna da se objavi. U kolu porodiène razdraganosti, on se pla�io svoj* straha. Nikome nije smio reæi da su njegovi osjeæaji prema ulje�èiæu drukèiji,: da ga o�amuæuju, osamljuju i naposljetku raspaljuju. iNedugo poslije poroda pisala sam Lidiji: »Sad je Igor za�tiæen s oba! boka...« Ako ni�ta drugo, sad smo se svi okupili unutar mandale koja sej zvala porodica � svi koji smo bili prozvani na okup. »Stari, imao si pravo«,! pomislila sam jo� jednom put anðela najave iz Karaèija. »Obavila sam posao.i Gotovo da sam zakasnila. Konaèno smo se svi ukrcali u isti vlak.« \�epajuæi, Igor se pope u sobu na katu gdje sam le�ala; nosio je èa�u) naranèina soka. \»Za�to ti, Igice«, rekoh prijekorno. »Tebe jo� uvijek boli noga. Zar nije] mogao netko drugi...?« \»Zato«, reèe Igor, »�to ja jedini znam �to to znaèi le�ati u bolnici, imati; iglu u �ili i bitlestan. Nitko drugi u kuæi to ne zna.« ¦Igor od�epa do Nevenova krevetiæa i pokroviteljski zacvrkuæe nad njim:' prosipao je malu milu ki�u tepavih rijeèi. Neven u odvrat poku�a izvuæi iz sebe nekakav gugut, ali glas se spetlja medu glasnicama i ostane utopljen; u grlu kao grgolj u potoèiæu. iIgor se od srca nasmija; nadmoæno i nje�no je zvuèao njegov smijeh.: Pogledao me saveznièki, kao da smo oboje jednako dijelili tajnu koja se zovej Neven. i»Eto, pothvat nam je uspio, prebacili smo ga preko plota u posljednji] èas«, govorio je taj starmali pogled. jKRIK I JAUK \Vaðenje kosne sr�i postajalo je sve bolnije. Nekoliko se puta dogodilo da^ sr� nije bljuznula uvis, u iglu, jer se zgru�ala od zloæudne gu�ve. Tada sei nemilosno bu�ilo iznova. �Jednom prilikom provalio je u vrisak.Strah od duboke i debele bu�ilje potkopao je njegovu branu filozofske \ odaleèenosti: poèeo je osjeæati bol. Od Igorova vriska svi smo se uru�ili: i154 'Appelbaum je nekud posivio i prijekorno vrtio glavom u smjeru igle, kosti i sudbine, moja nutrina zalila se lu�inom prosvjeda, a crni-kao-ponoæ tehnièar Johnson stegnuo je lice kao da igla svrdla u njegovoj, a ne u Igorovoj kosti. Najpora�eniji je bio sam Igor: razoèaran i upla�en vlastitim slomom.Poslije bolnice znali smo svratiti u neki od duæana s igraèkama u Bet-hesdi. Ujutro

dok smo se spremali, ili u kolima dok smo lelujali kroz �umu, prièali smo o tome kako æemo poslije bolnice navratiti u »Toys are us« i kupiti mali vatrogasni auto. Prièom smo razgorijevali tu vatrogasnu mrvicu radosti. Ali kad smo stigli u prodavaonicu primijetila sam daje Igor splasnuo, ali da se dr�i dogovora i da pose�e za igraèkom koja ga vi�e ne zanima. Trudio se da skupi svoj interes u krug, ali je ojaðen promatrao kako se krug rastaèe, kao taknuta kuglica �ive. Jutrom bi, budeæi se, plakao. »Ni�ta me ne zanima.«»Dokle æu se ja ovako lijeèiti?« pitao je baku.Mamin optimizam bio je posljednjim dogaðajima dobrano naèet. Ali kad je netko do�ao k njoj po utjehu ili ohrabrenje, ona je smjesta narasla velika i jaka. Pomislila je da Igoru treba podr�ka ili prilika da se iskali. Prevarila se. Igor je samo �elio objaviti da zna o èemu se radi. Njezinu reèenicu »jo� neko vrijeme pa æe...« presjekao je mirno i hladno:»A ne. Nikad to neæe prestati, nikada ja neæu ozdraviti.«Nije se dao uvuæi ni u napeta oèekivanja ni u razdragana odahnuæa od kojih se najèe�æe sastoji psiholo�ki cik-cak lijeèenja. Kao da se lijeèio zbog nas, a ne zbog sebe; kao da se nije lijeèio da bi se izlijeèio, veæ da bi udovoljio jednom propisu i obredu, jednom èak bontonu prema nama ukuæanima, on, gost.Kad mu je bivalo lak�e, pohaðao je �kolu »John Eaton« i jugoslavensku nastavu u ambasadi. Ljupko i pametno sudjelovao je Igor u svom razredu najmlaðih. Djeca su ga isto onoliko �eljela kao i na novobeogradskom igrali�tu, samo �to je sada oko Igora svjetlucala aura bolesti � bolesti koja se èinila tajnovitom jer je izoblièavala. Roditelji te djece govorili su o tome �aptom, na lica su im silazili izrazi poti�tenosti, a kod nekih se osjetio iracionalan strah da se ne zaraze na�om sudbinom.Èitajuæi sa mnom æirilièku zadaæu Igor je izvodio sitne zaobilazne manevre da bi preveslao preko nesigurnih rijeèi. U takvim prilikama provirivao je iz njega onaj Sancho Pansa koji je bio zavarao sve nas. Uspomena iz preða�njeg �ivota palucala mu je u oèima: podrugljivo znanje ovoga svijeta. Slovkajuæi, provjeravao je ispod oka moje lice i slu�io se onim �to je na njemu zaticao. Zatim, titraj zadovoljstva �to me uspio »prevariti«. Zatim, uzdah kao od umora ili dosade: uzdah kao da se sjetio da je tu igru odigrao veæ toliko puta da se ona za nj ispraznila. Jer sav taj trud oko slovkanja, povezivanja slogova i smislova, sve raèunanje i vje�be i uèenje pjesmica naizust i sve kasnije definicije, teorije i zakljuèci, dug uspon prema maturi, diplomi i doktoratu - a zbog èega? Zar zbog toga da bi se saznalo ne�to sasvim obièno, �to ne donosi prosvjetljenje, veæ najèe�æe samo poredak èinjenica u pamæenju, na naèin upotrebljiv i kruhoboran? Kao da se sjetio nepotrebno-sti ovakvog truda, uzdahnuo je i �apnuo sam sebi:»Najgore je �ivjeti.«Umjesto zemlji, sad se s onom istom uporno�æu okrenuo svjetovima sna i du�e. Don Kihot je sanèopansinskom metodom istra�ivao predjele nepojav-nosti.1 ^-,v^v155Jednog popodneva djeèaci i ja smo gledali film iz serije o Tarzanu, s nezamjenjivim Weissmillerom. Spu�tao se rani zimski mrak. Izmuèen jutro�njim Metotreksatom ubrizganim u kralje�nicu, Igor je zadrijemao na kauèu. U trenutku kad se na filmskoj traci pojavio prizor Tarzanove borbe s velikim kamenom koji ga je prignjeèio, ja sam, ne znajuæi za�to ba� u tom trenutku, pogledala put usnulog Igora. On je bio budan i netremice je, razrogaèenim oèima gledao prizor na ekranu. A onda poèe�e iz njega vrcati krikovi strave. 'Zagrlila sam ga i privila uza se govoreæi mu da je sigurno ne�to ru�no sanjao. Ali njegovi krikovi postado�e jo� oèajniji, poèe se otimati, odmicati moje ruke od sebe, vri�teæi kao da prepoznaje u meni ne�to drugo i u�asno. Upla�ila sam se i ja. Odmaknula sam se. Svi smo se sjatili oko njega nd znajuæi kako mu pomoæi. Odbijao je da ga bilo tko dodirne. A nije umio! objasniti �to osjeæa. iNaposljetku ga Radivoje ponese na rukama, dr�eæi ga lagano i podalje od! sebe. Ispadali su iz njega odlomci u�asnutih reèenica � radilo se o tome da jq osjetio nekakav pritisak, koèenje, grè, �to li, oèito pobuðen slikom kamena koji je prignjeèio Tarzana. Vanjski dodir je pojaèavao taj unutra�nji pritisak j No njegovi mi�iæi nisu se bili ukoèili, niti se i�ta od grèa zbivalo u tijelu. Bila; je to halucinacija.

jIz dubine sjeæanja podigla se u meni slika drobnoga, u luk savijena tijela, s oèima utonulim za Ozirisov obzor: nosim ga i osjeæam kako mi tvrdne? u rukama, postaje predmet. Grlo mu je stisnuto, ne mo�e ni zaplakati, veæ sej nijemo skamenjuje. Kakav li je u�as tada pro�ivljavalo novodo�lo biæe!; Vratio ga je Waly s injekcijama, mala sprava opet se otkoèila, predmet se; opet pretvorio u �ivo stvorenje. \Stra�ni stisak je potonuo u podsvijest. A sad je Metotreksat, ubrizganj u kralje�nièki likvor istjerao iz dubokih klanaca mozga uspomenu na taj' stisak, zavitlao je tu uspomenu prema povr�ini gdje ju je zakvaèila udica; jedne filmske slike. l-Pla�ila sam se ovih crnih d�epova psihe koja se, pogoðena kemijskim; minama i blizinom smrti, trza i povraæa svoje davne sadr�aje. To je bilo te�e' od svih glavobolja i bolova u mi�iæima, od igle bu�ilje koja svrdla u kosti. Jer u tome je Igor bio beznadno sam.Ne dodirujuæi ga, prièala sam mu o bolesti koja ga je spopala dok je bio jo� u pelenama. \»To je bilo prije �est i pol godina i ti si to zaboravio. Ali negdje u tebi je!j ostao trag. I kad si danas onako bunovan ugledao sliku kamena koji gnjeèi; Tarzana, sjetio si se. Ponovo si pro�ivio strah«koji si iskusio kao bolesna^ beba. Samo �to ovaj put nije bilo bolesti.«Ali Igor jo� nije bio kadar razgovarati o »onome«. �Pla�io se noæi. Hoæe li se »ono« vratiti? Pla�ila sam se i ja: a �to ako ga ' »ono« opsjedne ka to neæu moæi vidjeti, jer æe malo usnulo lice ostatij ukoèeno? Te veèeri sam legla uza nj u veliki krevet. Noæno stanovni�tvo toga-i kreveta se stalno mijenjalo. Veèeras smo poslije dugih mjeseci trudnoæe Igor i ja opet spavali zajedno. ;Gledala sam u njegov blijedi profil nakon �to je od�aputao svoje hari-omove i Tarinu mantru kojoj sam ga bila nauèila. Lice mu je ostalo spokojno kad je neprimjetno utonuo u san. Gledala sam ga kao da gledanjem mogu j rastjerati strahove koji sada mo�da izlaze iz svojih duplja u Igorovoj psihi, \156 i�lijezdama i hipotalamusu. Na jastuku je mirovala mala netaknuta maska. Za�to i meðu najvoljenijima postoji ograda tijela, granica ko�e?Ljubojeviæ i Jean su me uèili kako da zacrtavam svjetlosni krug oko onih koje �elim za�tititi: da hudobe ne mogu prekoraèiti i nikakvo zlo da ne mo�e priæi. Zacrtavala sam svijetlu elipsu najprije oko Igora, potom oko Relje i Nevena i naposljetku oko cijele kuæe. Onda mi se èinilo da moji koluti ne mogu izdr�ati navalu tame. Mrak je bubrio. Crne kovitlave rupe juri�ale su na nas. I kao onomad u sarajevskoj noæi, sa slikom Minotaura, zvala sam Jukte�vara. I, kao u sarajevskoj noæi, zlo je nekud odstupilo. Pokrio nas je mir; malo ranjen, ali mir.DVIJE-TRI CVEBEUlazili smo u prve snjegove. Kao sestra milosrdnica uðe u na�u kuæu Mira Juri�iæ, ravno iz svoje Volgine ulice na Zvezdari. Sjela je u naslonjaè i poèela plesti i �utjeti, a �utjela je kao da plete, plela je kao da nas vraæa iz labuðeg lika u ljudski. Plela je uporno i tiho puna èetrdeset i dva dana.Onako u kutu, stajala je iza svakoga u kuæi. Ukuæani su je do�ivjeli kao naslonjaè, pokrivaè ili lonac juhe - ne�to �to spremno doèekuje njihov umor i potrebu i �to moli da zbog toga ne bude primijeæeno.Takve su bile i Mirine skulpture � te�ile su tome da se izravnaju s trupinama sprudova, s otpalim granama, sudarenim liticama i skvrèenim korijenjem, da ukinu razliku izmeðu sebe i nevidljive obiènosti prirode. Ta te�nja je bila �estoka. Nosila je na leðima i samu prisilu stvaranja, vrebajuæi trenutak kad æe je zauvijek zbaciti. Zbog te �estine Miri ba� nije polazilo za rukom da kle�e ne�to drugo nego gromade, èak i kad su bile smanjene na sobnu mjeru. Ne�to monumentalno, neka dramatièna besvjesna i nadsvjesna samoæa izbijala je iz njezinih oblika. Ali ta golemoæa i ta samoæa jedva da su bile ljudske, najmanje pak �enske. Kao da su potjecale iz prostora iz kojega su iskoraèili i èovjek i biljka da bi jednom u nj tko zna kada u�ao arkanðeo ili natèovjek. Mirine k

lesarije èesto su izgledale kao da im je tvorac nitko, ili barem netko kome nije do toga da se odvoji od nitkosti.Jedva èujno zveckanje pletacih igala majèinski nas je slalo u na�a vlastita raspolo�enja i putanje, uvjeravajuæi nas o svojoj podr�ci. Mira je bila pozadina koja je hrabrila o�trinu reljefa. Relja je bio nemirniji, Igor mudriji, Mama okretnija. Oko Nevena je jasnije svjetlucala aureola dragosti i pa�nje. Radivoje je s neizreèenim odobravanjem prihvaæao ovu Azrinu prijateljicu koja ga nije ugro�avala, poput Azre, svojim jarkim æudima.Dokopav�i se Mirine poticajne �utljivosti, ja sam pu�tala iz sebe luckaste misli u jatima, smijuæi se malim Mirinim potezima kojima je branila svoje mjesto u kutu. Sveèano uozbiljena nad iglama pletiljama, Mira bi izbjegla moja hu�kanja rijeèima iznutra malo nasmije�enim:»�to hoæe� od mene, ne znam ja to, daj mi mira da pletem.«Poslije èetrdeset i dva dana, sredinom sijeènja, Mira je spakovala svoje igle, ostaviv�i na Relji i Igoru dva èarolijska oklopa, dva tamnoplava prsluka. Potrèala je kamenom stazicom prema kolima kojima æe je Radivoje odvesti na aerodrom, a izgledala je kao da trèi da bi preskoèila plot iza kojega je Zvezdara, Momo i Ilija. Prije nego �to ga je preskoèila, trgnula se i malo izbezumljeno pogledala iza sebe: tra�ila je Igora. Èinilo joj se da se s njim nije dovoljno pozdravila. Igor je pronaðen, pozdravi su izmijenjeni. Mira je u�la157u kola obuhvativ�i nas pogledom koji je zaklinjao da ostanemo brojèano isti Kroz glavu mi tad proleti misao:»Izdala se ovim trèanjem na kraju. Ovo je njezin posljednji pozdra' s Igorom i ona je toga svjesna.«¦1Kroz kuæu je tekao potok gostiju.Ponekad sam samu sebe zatjecala u gorkom samosa�aljenju, pomije�a nom s ljutnjom: jer na� slu�beni program odvijao se i dalje nesmanjenon �estinom. Bila sam majka troje djece od kojih je jedno bilo te�ko bolesno a drugo potrebito izuzetno velike pa�nje; treæe je, sreæom, bilo jo� u pele nama. Ti�tala me nezavr�ena, ugovorom vezana »egipatska« knjiga za Orfe Zorana Mi�iæa. Ti�tala me ova trokatnica, vrt, dva psa, gosti, nepometenc li�æe. Ti�talo me �to nisam mogla no ino veæ opteretiti Mamu.Bila sam supruga, to jest dodatak ministra savjetnika u jednoj od na�rt najzaposlenijih ambasada. Valjalo je biti spreman s veèerama, jelovnicimæ i razgovorima. Valjalo je voditi raèuna o titulama, funkcijama i specijalno stima koje inaèe ne bih pamtila. Valjalo je poznavati èasovitu politièki opsesiju i terminologiju koja je u modi. Svaka politièka sezona imala je svoje hit-termine. S njima se afektiralo, bili su iskaznica za èlanstvo u sekt obavije�tenih. Gledajuæi to i slu�ajuæi, ja sam sebi prevodila onaj otmjeno�æi i tajnovitim umijeæima nadjeven pojam diplomacije u ne�to vrlo priprosto Diplomaciju najèe�æe poistovjeæuju s neèim tananim, elegantno neizravnim i neiskrenim, do te mjere neiskrenim da se i iskrenost upotrebljava kac sredstvo izazova ili iznude. (Ne potjeèe li rijeè »diplomacija« od rijeèi »diploma«, �to æe reæi predvojen papir, t, reæi, dvostrukosi i dvolièje?) Ali diplomacija kakvu sam ja osjetila bila je u veæini sluèajeva gruba jagma za informacijama, neuvijena trampa podataka, a diplomatski kor tr�nica obavijesti, interpretacija, ocjena, nagaðanja i glasina - prodaja i preprodaja njihova nekad iznad, a nekad ispod tezge. I znalo je biti smije�no: jer izvjesne su tajne i �aptom zadobivene vijesti veæ uveliko kolale ulicom bez stida, kao lady Godive Washingtona D.C.U tom svijetu koji je bio zadan a ne izabran, ipak se pojavilo nekoliko licu koja su nagradila (moje) sudjelovanje: nekoliko osebujnih i prijateljskih lica.»U kuglofu«, govorio je moj nastavnik glasovira, egzaltirani Marian Feller, »u kuglofu koji je �ivot naiðe tu i tamo pokoja cveba. Ne oèekuj da æe svaki zagrizak naæi cvebu.«Po tom felerovskom receptu �ivjela sam u Radivojevu Washingtonu �vaèuæi pusti biskvit dru�tvene ophodnje s ponekom rijetkom cvebom. Jedna od tih cveba bili su braèni par Le Sage.U proljeæe je Radivoje sa skupinom diplomata otputovao u Kaliforniju. Put je organiziralo amerièko ministarstvo vanjskih poslova. U Los Angelesu boravio je u porodici Jamesa i Ruth Le Sage. James je radio u jednom poduzeæu Hovvarda Hughesa; Ruth, domaæica, bavila se obilato i dobrovo^ ljaèki dru�tvenim zadaæama. Njihov prvoroðeni sin

bio je umno zaostao; kæerka je bila redovnica-uèiteljica. Radivoja su ugostili s neizmjernom i vedrom srdaèno�æu. jIspitivala sam Radivoja: kako izgleda Ruth? Je li vitka? Odijeva li se] s pa�njom i ukusom, ili joj je odjeæa kao u prosjeène Amerikanke? Je li naobra�ena? Kakav je namje�taj u kuæi, odaje li ljude koji vole i njeguju; birane stvari? Radivoje mi reèe da je Ruth »dama« �to mo�e zahvaliti, kakoj sama reèe, vrlo dobroj kuænoj pomoænici po imenu Ruth. Radila je s kosili-t158 1com na travnjaku, s usisivaèem po kuæi, s kuhaèom u kuhinji; kuæa je uredna, Ruth uveèe otmjeno odjevena, sa svje�e ukovrèanom kosom i diskretnom �minkom.Bio je to primjer koji mi je govorio: evo �ene, pogoðene sliènim udarcem, optereæene sliènim du�nostima, koja svoj teret nosi oèito s povjerenjem i vedrinom, i jo� pritom rastereæuje druge.Jednoga dana Radivoje je neoèekivano susreo Ruth i Jamesa na prijemu u kuvajtskoj ambasadi. Sutradan uveèe ukoraèili su u kuæu na Crestvvood Hillu. Ruth je bila nasmijana, elegantna i divno taktièna. James, tih i dobar, otmjen i on. Ruth je umjela postavljati pitanja kao Tarzan, gdje je ono naivno »za�to« zbunjivalo upitanog tamo gdje je mislio da je sve jasno. Tada bi Ruthin smije�ak postajao materinski, spreman da pomogne i razumije. Podsjetila me na Tagorovu pjesmu kad je, smije�eæi se, kazala: »Zna�, nismo molili da se patnje i nedaæe uklone s puta, veæ smo molili za snagu da ih podnesemo.«Pokazala mi je sliku mlade kæeri u opatièkoj odori, usred nekog �ivahnog razreda osnovne �kole.»Je li ona sretna kao redovnica?«Sa svojim materinskim, glupost-pra�tajuæim smije�kom Ruth reèe: »Sretna? Prekratka je to rijeè. Ispunjena je. Ostvarena je.« Le Sageovi nisu bili tipièna amerièka porodica. Pripadali su onom malom broju prosvijetljenih, tolerantnih, cijelom svijetu okrenutih ljudi. Nisu se paranoidno pla�ili infekcije komunizmom, nisu imali èvrsto ukorièene politièke ideje, nisu bili nepokolebljivo za »american way of life«. Bili su pru�eni prema ljudima kao otvoren dlan, njihova strast bila je blagost.IGOROVA PITANJAIgor je stajao pred ogledalom navlaèeæi na golo tjeme trobojnu vunenukapu, pari�ku uspomenu. Ono ne�to paperjaste kose �to se bilo promolilo,opet je ispalo. Gledajuæi se, Igor reèe:»Hajde, pogodi kako se ja zovem. Ako ne pogodi�, umrijet æe�.«»Znam«, rekoh ne znajuæi �to æu reæi. »Ti se zove� Ðizas.«Osupnula sam se, jer to je bilo upravo ono �to je Igor, gledajuæi se, biopomislio. Nasmijao se. »A odakle ti to zna�?« Nekoliko dana potom, pred istim ogledalom i u sliènom trenutku prijeizlaska, upita:»Ako umrem, hoæe li mi Ðizas pomoæi da se opet rodim onako kako jabudem htio?«»Naravno da æe ti pomoæi. On poma�e svakome.«Za�utio je, zadovoljan. Sjetih se Jeaninih upozorenja:»Slu�aj i budi pa�ljiva kad ti on ne�to ka�e. On je du�a na visokomstupnju razvitka. Mo�da osjeæa da ovo vrijeme nije njegovo. On je svakakou dosluhu sa Sobom. Slu�aj �to ti poku�ava reæi.« Slu�ala sam. Ali njegove natuknice o odlasku nisam htjela èuti: odbacivala sam ih hitronatrag, u njegova usta, tra�eæi ispravak, preinaku, svakako ne�to �to on nijeni �elio ni mogao dati: obeæanje da æe ostati, da æe odrasti s nama, da æeprihvatiti �ivot u ovom napaæenom tijelu dok ono ne ojaèa i ne ozdravi.159»Zna�«, rekao mi je jednom zami�ljeno, »èega se ja bojim? Da, kad odr stem, ne budem glup kao i svi odrasli.« iNije bio uvijek siguran u Ðizasa.Kad smo jednom kretali put bolnice kroz crnobijeli zimski krajolik Ro( Creeka, Igor izgovori bez ljutnje, ali gorko:»Kad bih ja bio Ðizas, a on kad bi bio bolesni deèko, ja bih njen pomogao. Za�to on meni

ne pomogne?«Te stra�ne rijeèi kazalo je dijete blijedo i podbuhlo, s crnim toèkican rasprsnutih kapilara oko oèiju i s rukama izbodenim iglama za infuziju, ; zdjeliènom kosti izrovanom sondama za hvatanje blijedokrvne kosne mezgn sa �ivèevljem koje je bilo ustreptalo od citostatika - ali dijete u kojemu ; stanovao pronicljiv i nadahnut um. Pogledav�i ga, osjetila sam da mu n smijem pokazati svoju solidarnost s njegovim pitanjem. Sva moja snaga i�laj u smjeru odgaðanja moje reakcije.A kad sam Igorovu primjedbu isprièala Jeani, ona nije skrivala svoj pogoðenost. Gotovo je bila ozlojeðena s Ðizasom.»Dobro«, rekla je, »dosta«, a ja nisam znala èega da bude dosta. Jea nato reèe:»Mi ne znamo za�to Igor mora prolaziti kroz svu tu tjelesnu i du�evn bol. Ali oèito mu je dana snaga da ju izdr�i. Izraz te snage je i ovo njegov pitanje. Samo hrabar duh æe se odva�iti na pitanje koje drma njegovii temeljima.«Uz bok njegovih pitanja moji su odgovori zvuèali patuljasto. Govoreæi ih osjeæala sam se kukavièki, neiskreno i blijedo, osjeæala sam da ni sama vi� nisam sigurna ni u �to � poput sveæenika koji brani odoru i liturgiju, a zaprav nije uvjeren da li Bog uopæe postoji.Govorila sam da se moramo strpjeti, da æe jednoga dana sve biti jasne sva æe se pitanja tada sastati sa svojim odgovorima. Sada je vrijeme ku�nje vjere i ustrajnosti.»Osim toga«, rekla sam, »mi ne znamo koliko nam Ðizas mo�d i poma�e, mo�da bi bez Njegove nevidljive pomoæi bilo mnogo te�e.«Slu�ajuæi moje odgovore, Igor je premi�ljao, mjerkao, vagao i polako s-vraæao u svoj uobièajeni mudri mir. A kad se on smirio, smirila sam se i jaÐizas i Baba opet su bili na dohvatu daha.DVA-TRI SNAU veljaèi 1975. Igor mi isprièa nekoliko svojih snova. \»Oti�ao sam daleko cestom, u neku �umu, daleko, gdje je nebo �u�taloj Bio sam tamo sam i bilo mi je ru�no. Onda sam se opet vratio.«1 Narednog jutra isprièao mi je novi san. »Oti�ao sam biciklom na more, vozio sam se po pla�i, bilo mi je lijepo1 Daleka �uma je pojavni �ivot. �ivotu nebo �alje svoje mutne poruke, pa je zbog t< mutnine sve zastra�ujuæe, samotno i ru�no. Ovo nebo koje je »�u�talo« podsjetilo me na one nebo koje se ljuljalo na vrhu goruæeg �tapa u Reljinu snu; nebo koje u dodiru sa zemljinirri vertikalama postaje opasno. Daleka cesta kojom se oti�lo i kojom se vratilo � put u pojavni tjelesni �ivot, i povratak u zavièajno stanje. U tijelu je du�a sama i nebo joj nerazgovijetne govori. Reèenica »onda sam se opet vratio« zvuèala je kao rje�enje i sretan svr�etak.'160Onda se èulo da æe more narasti i potopiti gradove. Pojurio sam na beton, zgrabio sam bicikl i kantice i poèeo bje�ati. Vratio sam se, probudio sam se.«216. veljaèe Igor mi isprièa san koji je izrièito slutio na povoljan ishod bolesti ili sam tako sama sebi izbajala.»Do�ao je crnac, lopov, koji je htio da me ukrade. On je imao pi�tolj i govorio mi da se predam. Dok je on govorio ja sam razmi�ljao kako da ga pobijedim. Brzo sam uperio pu�ku u njega, a imao sam i pi�tolj. Po�to je pu�ka jaèa od pi�tolja, on je morao baciti oru�je. Onda je morao sjesti. Tada sam uperio u njega pi�tolj. On se èudio kako ga je dijete pobijedilo. Onda je pobjegao i vi�e se nije vratio.«Slavodobitno sam ovaj san isprièala Mami i Radivoju. Radivoje je imao neiskorjenjivo strahopo�tovanje prema snovima. Snovi nisu bili Bog ili du�a, bili su ne�to granièno �to je vladalo hercegovaèkim kamenjarom, �to je najavljivalo, opominjalo, pripremalo za udarac, za otkriæe, za nepoznato. Ponekim rijetkim jutrom Radivoje bi znao isprièati neki svoj �iv i znamenovit san, i onda djeèaèki upitati: »�to to znaèi?« Kao zvijerka koja krije svoj trag od gonièa, bio je najosjetljiviji prema prijetnjama, �u�njevima iz zasjede, dozivanjima �uljaèa i vrebaèa. Njegov san gotovo je uvijek najavljivao napadaj ili opkoljavanje tamnih sila; simboli su najèe�æe bili zmije, stvorenja kojih se pla�io praznovjernim strahom predaka. Saslu�av�i san o crnom provalniku, pobijeðenom razboritim i neustra�ivim postupkom napadnutoga, zasvjetlucao je i nije vi�e pitao �to to znaèi. San je konaèno bio jasan.Ali narednog jutra Igor reèe:»Opet sam ne�to sanjao. Ne sjeæam se svega. Znam samo to da je u na�u kuæu do�ao gost. On je bio dobar, bio je uèitelj djeci. Bilo je lijepo.«

Zapanjilo me kako je smjesta, kako je vje�to taj isti crni lopov u�ao u na�u kuæu kao Gost, djeèji uèitelj, valjda onaj isti kojega je sanjao Relja u Novom Beogradu i osjetio strah od njegove �utnje. Opet se pokazalo da su maske razliène i izgledom opreène, ali da ispod njih �ivi jedno te isto lice, neuokvir-ljivo na�om ljudskom logikom i potrebom. Smrt je uèitelj. Nije li Jama bio uèitelj Naæiketi, nije li mu bio guru koji ga je prosvijetlio do besmrtnosti? Smrt je dobra. Smrt je provalnik i otimaè. Smrt je ono �to mislimo o njoj. Ono �to sanjamo o njoj.U tim se snovima dogaðalo ne�to �to se najbolje mo�e razumjeti odricanjem od razumijevanja. Trebalo ga je pustiti da proðe kroz nas svojim dvojnim plesnim korakom, tog namr�tenika koji se smijao svojom mr�tinom, mr�tio svojim smijehom. Tada to nisam uèinila ili sam uèinila napola. Prvi sam san objeruèke prihvatila, a drugi sam dr�ala u limbu vlastitog shvaæanja.Jedne veèeri prije spavanja, Relja mi reèe da on i dalje razgovara s Bogom.»Èujem ga kao i tebe.«Podi�ao me srh neke nelagode. S kim to Relja razgovara? Sa svojom2 Kao da ovim snom kri�a neka znaèenja iz prethodnog. »Vozio sam se po pla�i i bilo mi je lijepo« stoji u raskoraku s »bio sam tamo i bilo mi je ru�no«. Obje slike su simboli �ivota, �ivota tjelesnog i tvarnog, na obali postojanja, na rubu tajne, u �umi oblika: �ivot je takav bio ru�an; takav, bio je lijep. Bicikl kao vozilo oznaèava tijelo i to upravo djeèje tijelo. A kad se navijestilo da æe »more potopiti gradove«, rje�enje ili sretan svr�etak vi�e ne glasi »onda sam se opet vratio«, veæ, »probudio sam se«. Probudio sam se od sna �ivota - i - smrd, od dvojnosti samsare, u�ao sam u novu dimenziju, u stvarnost prema kojoj su more - i - obala samo tlapnjive slike. Vratiti se znaèi probuditi se, ostvariti se u drugoj razini svijesti.11 Brdo iznad oblaka161fluidnom psihom ili uistinu s nekom vi�om stepenicom vlastitog razvoja? s nekim, ne daj bo�e, entitetom?Moji razgovori s vilama i polubogovima u djetinjstvu bili su moja slati izmi�ljotina, moja predstava pred san. Nikome ih nisam saopæavala jer sa znala da nisu »istiniti« nikome osim meni. Ne �eli li Relja da mi se svi s izjavom da razgovara s Bogom? Da skrene moju pa�nju na sebe kao i zanimljivog i va�nog èlana bogosvjesnog dijela na�e zajednice? Da, to je vr vjerojatno, zakljuèio je psiholog u meni. Koliko god sam krila zapisivan snova i razgovora u Knjizi o djeèacima, djeca su toèno znala gdje je i �to moja misao. Da, Relja je mo�da smi�ljao, mo�da nadomi�ljao. *Ali onda se sjetih njegova kristalnog, vidovitog sna u Novom Beograd onog èudovitog platna s kozmièkim polovima, one nadahnute, jark poetiène alegorije unutra�njeg i vanjskog postojanja. Ne, onaj san ni izmi�ljen; izmi�ljen je onoliko koliko i svaka velika pjesma, svako slikarsl remek-djelo. Izmi�ljen onoliko koliko i Bog ovih Reljinih razgovora. Izn �ljen, mo�da, koliko i Don Juan Carlosa Castanede. Zar su bila izmi�ljei njegova pitanja o stvoritelju i prirodi, njegova astralna iskustva? Izbacila sa psihologa iz sebe i stvari su postale normalne.»Sto ti je rekao Bog? Kako je izgledao?« i»Imao je veliku glavu. Glava se pojavila na zidu. Rekao je: »Ti sad zn da ja postojim, zato jer ti ja to ka�em. Ne treba� pitati nikoga drugog.«»Jesi li ne�to molio od Boga, Relja?«»Da, molio sam ga za zemlju. Da se zemlja ne raspukne, da se ne zagat oceani.« Relja i ja smo se uèlanili u Cousteauov klub spasilaca mora.»I �to je Bog rekao na to?« ,»Obeæao je da æe spasiti zemlju.«»Za�to ga nisi molio da Igica ozdravi?« \»Oh, to je sitno prema milijunima ljudi koji æe stradati ako zemlja strad Osim toga, ja se molim za Igicu kad je njemu lo�e, kad je u bolnici. Pro�li pi sam znao da æe ozdraviti i doæi kuæi.«Relja se jedino s Igorom opu�tao u igri. To je bila igra ma�te: obojica s prihvaæala da su izvjesne osobe s odreðenim polo�ajem, imenima i porod èama. Razgovori i dogaðaji ove dvije osobe bili su neiscrpno Reljino blagi Vazda je mamio Igora na igru. Zagnjurivao se u nju, dok je Igor sudjelova samo s jednom rukom da uèini Relji po volji.

Razmi�ljala sam o tome �to bi i kako bi Relja mogao uèiniti ne�to 2 Igora? On, tako nesamodostatan, �to bi mogao pru�iti nekome samodosta nom kao �to je njegov mlaði brat? ;Potkraj veljaèe Igor mi reèe:»Sanjao sam da sam nauèio voziti d�ambo-d�et. Relja je do�ao i napun pao mi gumu pumpom od bicikla.«I tako je, u snu, stariji brat pomogao mlaðemu da poleti.DAR IZ DHARMASALE *U istom tom mjesecu veljaèi telefonirao je glas koji je kazao da se zov Margaret, da stanuje u Laurelu, da dolazi iz Dharmasale, da nosi po�iljku o Vane i da se po�iljka smije samo uruèiti, nipo�to poslati po�tom. Prije no �t< sam spustila slu�alicu glas me upozori: »Nemojte se iznenaditi kad m ugledate � ja sam budistièka redovnica.«162 iIpak sam se iznenadila.Nasred snijegom pokrivene ulice Quincy stajala je toga jutra visoka mr�ava djevojka, o�i�ana do kosi�ta, u grubotkanoj tamnocrvenoj tibetanskoj redovnièkoj halji, sa sandalama na bosim nogama. Stajala je kao ugru�ak krvi u prozirnoj kocki jutra, ledenoj kocki kristalnih bridova: projekcija s Himalaja baèena na na� ekran da bi na njemu svojom o�trinom i vedrinom svjedoèila da zaista dolazi s najvi�ih planina svijeta.Zagasitim glasom prièala je o �ivotu u Dharmasali, o uèiteljima, o obredu zareðenja, o tome da je Centralna tibetanska knji�nica i arhiv nemoæna ustanova koja zbog politièkih obzira ne mo�e dodjeljivati diplome studentima i kako æe onda i �to æe Vana... U jednom trenutku Margaret æe gotovo prezirno:»Vana ne zna tibetanski...«Dok smo razgovarale pru�ila mi je Vanino pismo i mali zamotuljak. U�ao je Igor i zabezeknut pogledao Margaret. Konaèno netko tko je bio gole glave kao i on - samo �to je taj netko ponosno pronosio svijetom svoju æelu.»Mila moja«, pisala je Vana, »samo sam ti preko nekoga mogla poslati jedino blago koje imam, jedno �to bih Igici mogla dati. .. Kada sam januara 1974. putovala po Indiji s Njegovom Sveto�æu Karmapom, primila sam lièno od njega inicijaciju Avalokite�vare. (Tibetanci smatraju Karmapu inkarnacijom Avalokite�vare.) Tom prilikom mi je dao specijalne pilulice koje u sebi imaju sve blagoslove ovoga sveta. Ima ih svega nekoliko i svaka je namenjena drugom cilju. Ova maju�na koju ti �aljem po Margareti je vaðra dugog �ivota koja nas opra�ta bolesti...« Dalje je pisala daje cijelu 1974. godinu bolovala, ali da nije htjela uzeti pilulicu »jer netko drugi je uvek u veæoj nevolji.« I: »�aljem ti je sa svom svojom ljubavlju i snagom volje, misli i srca.«Polako sam shvaæala. Vana je tek sada odgovarala na moj tu�ni i �estoki zahtjev koji sam joj uputila telefonom iz Beograda u Zagreb, u ono rano jutro prije dvije godine: zahtjev za èudom. Dirnuta, dr�ala sam u rukama crveni zamotuljèiæ. Njezino jedino blago, zadobiveno samo ljubavlju, jedinim èudom za koje je htjela znati.Margaret je oti�la obeæav�i da æe mi javiti gdje i kada mogu pronaæi tibetansku lijeènicu Lobsanglu koja je upravo gostovala u SAD. Lobsangla je velika travarica. Tiho, potmulo, u meni je zatinjala gri�nja savjesti: ove tri �ene s Himalaja, svaka na svoj naèin, ali u stupnjevitu pokretu, bile su isijanje Tare.Nisam htjela davati Igoru pilulicu dok prvo sama ne odmrsim smr�aj svojih èuvstava. Pojavio se i neki nerazgovijetni strah. Ili stid? To je znaèilo: otpor. Za�to Vana navodi sve te titule i poèasne nazive kad govori o svojim guruima? Njegova Svetost, Njegova Prejasnost, Njegova Preuzvi�enost... Zar je zamislivo kazati Sai Babi: Va�a Visosti? Ili Jukte�varu: Njegova Presvjetlost? �to æe joj ova ceremonijada? Grije�im li kad smatram da me od budizma odbija upravo nesta�ica Ti-odnosa, nesta�ica bhakti sentimenta? I sad iz tog svijeta sti�e èarobna kuglica, kuglica zdravlja, s planine gdje je moja vrhunaravna prijateljica njegovala bolesnike i brinula se za napu�tenu djecu i, usput, koliko je stizala, prouèavala sutre Probuðenih, pod vodstvom - kako je pisala � »najprosvetljenijih umova ove planete.«Ne znam koliko sam dugo tako pretakala svoje gri�nje i udivljenja jedne u druge. Ali naposljetku je otpao i budizam i iritantne titule i moj odnos s Tarom: ostalo je samo cvjetoliko Vanino lice, �apat kroz telefonsku �icu iz Zagreba u Beograd: ljubav je jedino èudo za koje znam."*

163Razvezala sam crvenu tkaninicu, pa�ljivo je razastrla i onda se drukèij upla�ila: nije bilo kuglice. Kako, zar . ..? Odjednom sam se pomamila, htjel sam zvati Margaret u Laurel da doðe i objasni �to se dogodilo. Ponovo sai uzela u ruke tkaninicu. A onda osjetih pod prstima ne�to sitno, nek pra�inicu, goru�ièino sjeme�ce: da, pilulica je bila tu.Pru�ila sam je Igoru, izgovarajuæi u sebi Avalokite�varinu mantru. Igor j je progutao i pomno pratio njezin uèinak u svom tijelu.»Toplo mi je od nje.«Crvena tkaninica bila je komadiæ trake koju su Vani vezali oko vrat u vrijeme obreda inicijacije. Odnijela sam tkaninicu kod Jean. Dr�eæi j medu dlanovima, Jean reèe:»O da, zraèi veoma izrazitom toplinom.«Tako se pro�irivalo kolo anðeoske za�tite oko Igora. Je li ne�to znaèi broj, je li poveæavao snagu, krijepio �ivotvornu energiju? Je li ne�to znaèi prostorni raspored anðeoskih centrala? Moja ljudska tjeskoba tjerala me d pronalazim i razmje�tam oko Igora takve nadnaravne generatore, ali u ti�ii svoje misli dobro sam znala da broj slu�i meni, mom osjeæaju da sam »i t poku�ala«.Jo� uvijek sam radije prepu�tala molitvu Olgi Worrall, Kathrvn Kuhlma i Jean Hill, umjesto V.K. Ali jednoga od tih dana veljaèe, dok sam se vozil niz strminu Crestwood Hilla, odjednom me zgodi otkriæe: sad vi�e nemai nikoga osim Tebe. Eto, Ljubojeviæ, Chapman, Nadija, eto èak i Jean, Olg Worrall, Kathrvn Kuhlman, evo i himalajska kuglica... a bolest ide svojii ravnodu�nim putem. Nitko ne mo�e ni�ta. Samo Ti.Kao da je izmeðu Boga i mene na trenutak spala koprena napravljena o najtananijih niti i najljep�ih �ara, ali koprena: zapreka vidiku. Ta koprena j bila moje oslanjanje na druge, na sve one koje sam uposlila spasavanjei Igora, smatrajuæi ih pozvanijim za taj^posao od sebe. Oslonac na druge, p ma kako ti drugi bili prosvije�teni i moæni, bio je moj stid i sram pred Bogorr ne ja, ja nisam tako èista kao oni... iUvijek ti famozni drugi.Kako sam samo �udno uvjeravala Ðurðu da je Dobri èovjek sa �itnjak nepogre�iv. Vozeæi se dalje niz potok shvatila sam ljudsku pogre�ivost svoji oslonaca. Ponavljala sam: sad imam samo Tebe. Istjerana na èistinu takv kakva sam, naga i nerazgovijetna, pru�ala sam se prema Bogu ba� kao d sam umivena i spremna. U dnevnik sam zapisala:»Ni�ta sam. Jedino takva mogu ne�to.«Ipak, postojao je jedan izuzetak u mom odnosu s Bogom. Izuzetak s zvao Sai Baba. Nikome nisam mogla poturiti svoju molitvu Babi. Jer on m je zagrlio i pokazao mi da ,izmeðu Njega i mene nema mjesta iza ne�to drugo i nekoga drugog, sosim za mene i za Njega. ¦RODOSLOV JEDNOG PISMA iJednoga beogradskog jutra u kasno proljeæe 1972. probudila sam s znajuæi da vi�e ne �elim jesti meso. To nije bila odluka; ni zavjet; ni (manjt -vi�e) spontana �rtva. Èak ni pokus; ne, èak ni èaèkanje po tjelesne164 il\mentalnim navikama. Bilo je to bezbolno otkidanje od neèega �to je dugo va�ilo kao potreba � neprovjerena dodu�e, ali tim sna�nija. Toga jutra mesni dio ishrane uèini mi se kao grana i peteljka zrelu plodu: nepotreban.Na trpezi za ruèak bilo je ponuðeno meso: svi su ga jeli, a ja ga nisam po�eljela. Nisam ga po�eljela ni sutradan. Ni prekosutra. Poslije mjesec-dva bezmesni�tva (iz jelovnika nisu bili izbaèeni riba ni jaja) osjetila sam se laganijom, �ivahnijom i sna�nijom. Kao da sam postala protoènija za svijetlu, pjenu�avu energiju koja je u posljednjoj razudbi svodljiva na radost.Ali na balkonu svoga maju�nog stana u ulici Stjepana Flajpana u Zagrebu, Vana mi reèe:»Moj guru Trung-pa rimpoche jeo je sve. Za njega nije bilo nepravog ili neèistog jela, jer on je sve elemente pretvarao u duhovnu energiju. Ali da bi dosegao taj stupanj, on je ...«

To je bilo isto �to æe mi dvije godine potom isprièati Jean Hill. Od rane mladosti Jean je patila od alergije zbog pra�ine. Pra�ina joj je brtvila du�nike i posipala nje�ne granèice pluæa: Jean je hripala, kihala i suzila po cio dan. Naposljetku je odluèila potra�iti pomoæ dra Maxa Ballarda, proèelnika Crkve Isusa Iscjelitelja.»Jean«, upitao ju je dr Ballard, »je li pra�ina takoðer Bog?«Zapanjena ga je pogledala: oh, kako priprosto! Nikada vi�e nije kihnula, èak ni u oblaku pra�ine.Da, i meso je takoðer Bog. Ali ja sam to mogla shvatiti samo verbalno, samo idejno, a ne kao Jean i ne kao (po svoj prilici) Trung-pa: cijelim biæem. Vana mi je potom prièala o Trung-paovima bijelim, jarkim zubima koji su podsjeæali na �ivotinjske; kako je samo smijuæi se pro�dirao goveðe odreske! Ni Buddha nije odbijao meso veæ zaklane �ivotinje, jer time nije bila naru�ena ahimsa. A Isusovo upozorenje da èovjeka daleko vi�e èini ono �to izlazi iz usta nego ono �to ulazi u njih... Ipak, ja sam se udobno osjeæala u svojoj biljojedaèkoj razigranosti, voljela sam svoje novo stanje � mada ono samo po sebi nije znaèilo nikakvu duhovnost, veæ samo jednu (ne najva�niju) potporu duhovnog razvitka.U Delhiju sam, sjedeæi s Radivojem u »Alpsu« ili u »Gavlordu« znala jesti bifteke s oznakom »ekstra« � a to »ekstra« odnosilo se na velièinu. Po uzoru na oca bila sam prihvatila zasadu da je meso izvor snage, da su bujnost temperamenta i smionost ma�te, polet i samopouzdanje potpomognuti obilnom mesojedaèkom trpezom. No pod istim krovom Krmpotiæa �ivio je netko tko se od malena prirodno i duboko gadio mesne hrane. A nemilice je tro�io energiju u sportu i seksu; atletskoga kroja, visok i nabreklih mi�iæa, taj netko, naime sin i brat Davor, svjedoèio nam je ne�to suprotno od onoga �to nam je govorio otac, opremljen autoritetom od nekoliko medicinskih specijalizacija. Tvrdoglavost Davorova bila je pravo èuda�tvo; ali mi smo se navikli na to èuda�tvo, ne pomi�ljajuæi da bi ono moglo znaèiti drukèiju i uroðenu mudrost, veæ samo osobnu Davorovu æaknutost.D�eklondonovski svijet bijelih oènjaka zapravo je tu�an svijet, no dugo mi je trebalo da to shvatim, buduæi da sam u�la u nj rano, kad se ne razmi�lja, veæ opona�a. Kad sam prvi put srela' Joganandino lice na koricama Knjige, u meni je zapalucala pakosna misao: ta blagost nije ni�ta drugo doli utrnulost nagona, usporen rad �lijezda zbog toga �to nikad nije jeo drugu nego pospanu hranu, hranu bez naboja robusne vitalnosti.No istovremeno su u moje polje saznanja ulazili drugi biljojedi èiji je temperament bio buran, karakter èvrst, um britak, a radna energija nepre-

«SVa;:*4'.iS3

165su�na. Schopenhauer, Tolstoj, Shaw, Tesla, uz dobro poznate primjer Pitagore, Seneke, Vivekanande, Aurobinda i Gandhija. Meðu njima stasit krepka prilika guru Jukte�vara. Njegova stvaralaèka energija voljela s ispoljavati u radu ruku, u tjelesnim vje�bama; naoko spartanski strog prem svojim �i�jama izgovaratelj kratkih, jezgrovitih reèenica s prizvukom poetièn zagonetke, guru Jukte�var je bio primjer duhovne i tjelesne mu�evnosti pa excellence. A hranio se, eto, »pospanom« hranom.Proèitavala sam njegovu jedinu i neveliku knjigu, onu koja mi je osvanul na sarajevskom tanjuru. Kaivalaja Dar�anam bila je za mene knjiga bez dna Reèenice odluènog reza nisu se trudile oko pripreme i omek�avanja èitatelja veæ su bez okoli�anja govorile istinu kakva se �apæe na uho veæ zrelor uèeniku. Iznimka je bilo poglavlje o èovjekovoj ishrani.Na tom je podruèju guru popostajao, èekajuæi èitatelja, navodeæi ni dokaze i znakove s vi�e strpljivosti i op�irnosti. Pobrojavao je karakteristik èovjekova probavnog sustava od usta do èmara, usporeðujuæi ih s karakteri stikama probavnog sustava meso�dera i biljo�dera. Meso�deri, pisao je imaju namjenski za�iljene oènjake i kutnjake, dok su im prednjaci razmjerni slabo razvijeni. U biljojeda pak, prednjaci su vrlo dobro razvijeni, oènjaci n iskaèu iz kola ravnih i jednolikih zuba, dok su kutnjaci plo�ni, �irok i postakljeni sa strane. Postoje nadalje �ivotinje koje su sve�deri, naime biljo -i-meso�deri, primjerice medvjed. Prednjaci takvih �ivotinja podsjeæaju n; prednjake biljo�dera, oènjaci su im kao u meso�dera, a kutnjaka ima u njil i plosnatih i �iljatih. Naposljetku, meðu biljo�derima postoji podvrsta koja b se mogla nazvati plodo�dernom - u njih su zubi listom jednake velièine oènjaci èunjasti i neo�tri, kutnjaci neza�iljeni i po vr

hu postakljeni. P< guruovu mi�ljenju èovjekovi zubi ne nalikuju ni na zube meso�dera ni na om biljo�dera, a ni sve�dera; veæ su slika i prilika plodo�derskih zuba. Zato si plodovi i zrnjevlje èovjekova najblagotvornija hrana. Itd.Jukte�var se nije libio navoditi .dokaze na�ih osjetila oka i nosa. Prizo krvi i zadah mesa, zapravo zadah le�ine, èovjeku je nemio, �tovi�e potresai i odbojan. Reakcije osjetila pokazuju da je tek zabunom i nu�dom natjerai u tabor meso�dera. Naprotiv, mirisi jabuka, dunja, ananasa, kao i pogled n; tre�nje, kru�ke, gro�ðe, doimlje se prijatno i privlaèivo. Za�to bi, pisao j< guru, èovjeèji nos i oko uzmicali od hrane kakva je meso, ako je ta hran; uistinu primjerena èovjekovu sustavu i istinski hranjiva? Za�to moramc udobrovoljavati i zavaravati ta na�a osjetila svom silom zaèina i kuharskil zahvata da bismo prihvatili ne�to �to nam je u izvornom stanju odvratno?Naravno, Jukte�var nije bio jedini koji je zagovarao vegetarijanstvo. Al meni je prijao njegov naèin, mo�da ba� zato �to je bio neuobièajen z; indijskog ri�ija � pobrojavanje kutnjaka-prednjaka-oènjaka i mjerenje duljim crijeva, uspomena na stare jednostavne prirodopise kakve je èovjek njegovac valjda jo� od peæinskih dana.Novim Beogradom vladali su aksiomi mesnih bureka, pasulja sa svinj skim rebrima, kupusa s kobasicama, kupusa s koljenicom, dimljenoga i su�e noga mesa i slanine, i naravno, æevapèiæa. Obrve bi se podizale u prijekorni èuðenju:»Kako � ne jedete meso? Pa od èega onda �ivite? Je 1' Vi to iz idejnih razloga?«1974. slavio se Prvi maj u prostorijama ambasade u ulici koja se zvah Kalifornijska. Trpeza je na uobièajeni naèin svjedoèila o èemu se radi kad ]t166na dnevnom redu proslava: prasetina, paprièice i kiseli krastavci, prasetina. .. I vino, pivo, rakija, konjak. Ploèe i kazete s novonastalom »narodnom« muzikom. Odjednom, poslije dvije biljne godine, neuznemirene prohtjevima za mesom, moji trudnièki porivi okrenu�e se u pravcu prasetine. Te sam se veèeri najela mekog i masnog mesa vi�e od ikoga. Potom sam èekala da se ne�to dogodi, da moje tijelo prosvjeduje. Ali od prosvjeda ni traga.Ta �utnja me razoèarala. Tijelo se pokazalo kao netankoæutni ureðaj � kao da mu ni�ta ne znaèi ovakva ili onakva hrana. Odavno, jo� od uèenièkih dana, stidjela sam se besramne zdravosti svoga tijela. Moje drugarice u srednjoj �koli i na fakultetu znale su se tu�iti na glavobolju, na bolove u kri�ima, bubrezima, na umor, slabost i nesanicu. Gotovo sam im zavidjela. Govorila sam da me boli glava. Nikad me nije zaboljela. Nikad me nije ni�ta boljelo. Tijelo je bilo tvrdoglavo neranjivo. Smatrala sam: neosjetljivo.K tome, smetalo me pamæenje koje je bilo zlurado jarko i prostaèki neselektivno. U Ðurðe je pamæenje bilo mutno kao opalna ploèa: kroz ploèu se nazirala blaga i èudna povorka sjena. U mojoj glavi sve je bilo bolno i nemilosno o�tro, sve su pojedinosti bile obasjane i bez zabune smje�tene na odgovarajuæa mjesta. Koliko sam samo �eljela da se zabunim, da ne�to zaboravim. Poku�avala sam razmagliti stvari alkoholom. No alkohol je bio ono jedino �to moje tijelo izrièito nije podnosilo � svako alkoholno piæe bilo mi je odvratno, smrdljivo i peklo je u grlu i u �elucu. U mladosti sam se silila da pijem kako bih bila ravna klapi, s nadom da æu se bar na trenutak odmoriti u opalnoj kugli. Tijelo bi tada kategorièki izricalo svoje »ne« i izbacivalo mrski alkohol i njegovu prljavu maglu.I sad, poslije dvije godine biljne hrane, tijelo nije na�lo za shodno da mi zvrcne svoj stav (nadala sam se: prosvjed). Ili da mi barem stavi do znanja da uoèava razliku. Uvrijeðena, vratila sam se meðu meso�dere i vr�ljala s njima sve do kraja trudnoæe. A tada sam opet polako, skoro neprimjetno pre�la na stranu biljo�dera i bez znaka i podstreka ostala tamo sve do dana�njeg dana.U Washingtonu je bilo sasvim udobno ne jesti meso. Ponuda druge hrane bila je obilna i raznolika. Istina, dinosauruske samoposluge Giant Food sa svojom kiè-hranom tutnjale su neprikosnoveno kroz dnevne putanje amerièkih domaæinstava. Ali ubrzo sam otkrila male oaze duæana sa zdravom hranom.Ti su duæani bili odmetnièke crkvice. Heretièki Liliput je najavljivao doba nove svijesti u borbi za odgaðivanje zlorabljene majke prirode. Koliko god da su bili d�epnog formata trubili su na juri� protiv dinosaurusa. Dinosaurusi su pak ugaðali boleæivoj �elji za udobno�æu koja je u sprezi s uspavanom pameti radila na potapanju kuhinje. Nudili su sve spravljeno ili poluspravljeno, kalorijski izraèunato, veselo obojeno (meso se bojilo crvenom bojom), navo�teno da bude sjajno (jabuke i paprike) i, narav

no, s jamstvom da neæe biti bakterija do tad i tad. Drugim rijeèima, nudili su praznu, toksiènu hranu, hranu koja je izgubila okus po hrani i koja je punila smetli�ta u tijelu i gvalila se u pukotinama i èahurama, stvarajuæi naseobine buduæih ubojica.Duæani sa zdravom hranom pronalazili su sebi sliène neortodoksne pravce, udru�ivali se s tamjanovim �tapiæima, meditacijom, jogom, astrologijom, Castanedom, Buckminsterom Fullerom »Buckvjem«, johimbinom, Allanom Wattsom, velebnim, cijelo-stoljeæe-prerano-roðenim Reichom i s neizbrojnim nizom rubnih stanja, znanja i iskustava. Sve to zajedno bija�e potpora krupnim mrkvama i crvljivim, neprskanim jabukama, peludu u pilulama, klicama alfalfe, neolju�tenoj ri�i i cijeloj p�enici, mlijeku koje nije167homogenizirano, kruhu od soje i mekinja, ulju od sezama, lana i èe�njake iglama za akutoèke, kozmetici na temelju ginsenga, èajevima chaparralc kozjem siru, kolaèima od meda i rogaèa, jestivim uljima koja nisu provrel u postupku veæ su tije�tena hladna iz sjemenja suncokreta i lana - svemu �t je raðala njiva, povrtnjak i voænjak, a �to je bilo gnojeno stajskim gnojivor i neprskano pesticidima.Na prvi takav duæan natrapala sam u glavnoj ulici Bethesde. Otada sar redovito navraæala u nj, podmeæuæi na kuænu trpezu ne�to od te krepke u prvi èas neukusne hrane, vodeæi svoj privatni mali rat s Giant Foodor i s navikama porodice, s civilizacijom zatrovanih, udobnih naèina hranjenjaJednoga dana, u pretproljeæe 1975. plutala sam po duæanu uobièajeniii ritmom, pru�ajuæi priliku svom njuhu da pronaðe ne�to va�no. Jer u nekon od onih èajeva �ivjela je mo�da travka koja umije dovesti u red poremeæeni ravnote�u Igorova organizma. No�ena uobièajenom polukru�nom strujon stigla sam veæ do blagajne, zapev�i na trenutak kod nevelika �icanog stalk s knjigama i èasopisima. Tu su se nudile knjige i mjeseènici kojima drugdje nije bilo mjesta. Neke i neki od njih bili su nemilosrdno progonjeni � spalji vani poput Reichovih rukopisa, napadanih poput izvje�taja o leatrilu. Itd.Ne�to me tad osinu s vrha stalka. Bila je to mala fotografija Joganande Madonske oèi u kojima sam nekad, u �estini svoje mesnate mladosti gledali krotku uspavanost biljojeda, a sada sam u njima prepoznavala spokoj i sami lost mudraca.Sto je htio Jogananda u malom zavojevaèkom duæanu u Bethesdi? Svak nepredviðeni susret s njim unosio je u moj �ivot izvjesno ubrzanje i pro�irenji spoznaje. �to je dakle htio ovdje?Kao po paukovoj niti si�ao je moj pogled od �enolika anðeoskog lica n; naslove u donjim redovima i zabio se u tanku knjigu s upitnom reèenicon umjesto naslova: »Je li dr Max Gerson uistinu prona�ao lijek protiv raka?< Kupila sam knjigu i istoga je dana proèitala. Bila je otkriæe.Napisao ju je izvjesni Haught, njujor�ki novinar. Bili su ga poslali d; raskrinka nekog �idova, �arlatana meðu lijeènicima. �arlatan po imeni Gerson �ivio je i radio u maloj klinici u Queensu. Nikada nije stigao d( Manhattana. Bio je varalica zato �to je lijeèio i izlijeèio ne�to �to se nijt moglo izlijeèiti, kao naprimjer rak, sklerozu multipleks, artritis, dijabetes Parkinsonovu bolest, itd. Opremljen znanjem daje to nemoguæe, novinar j( krenuo u pohode klinici u predgraðu i njenu visokom, sedamdesetogodi� njem anðelu za�titniku. Doèekao ga je gorkim odmahom ruke:»Zanima Vas moja metoda? Za�to se ne raspitate kod svojih kolega? Sv< sam im potanko objasnio i pokazao, a nitko od njih nije objavio ni slovca Meni je jasno zbog èega, a jasno je vjerojatno i Vama. Iza Vas i Vama sliènil stoje moæne farmaceutske kompanije, zapravo cijela farmaceutska industriji i èitav taj sramni biznis s kobaltom i kemoterapijom, svi skupi istra�ivaèk centri i bolnice i sav presti� onkologije. Problem je u tome �to je moja metodæ sasvim jeftina i �to za nju nisu potrebni drugi ureðaji osim ruène tje�tilice z< voæe i povræe. Tko da ne�to takvo dopusti?«Tirada je zvuèala paranoidno i tu bi se sve i zavr�ilo, naime u izvje�taji o paranoji, da nije bilo izlijeèenih pacijenata, njihove rodbine i prijatelji � nekoliko tisuæa biv�ih bolesnika koji su odu�evljeno svjedoèili izljeèenje oc najneizljeèivijih oblika kancerozne po�asti. Novinar je najprije preslu�ac bolesnike koji su trenutaèno boravili u klinici gdje nisu ni�ta naroèito radil osim �to su pili i jeli po receptu asketskog dra Gersona. Oni su isprièali168 \novinaru da su »sve poku�ali« i da su negdje pri kraju svoga paniènog umiranja èuli za doktora koji lijeèi »travama«. Donijeli su ih u neuglednu kliniku. Laknulo im je veæ poslij

e tri dana terapije. Najljep�e od svega bilo je to �to su sami bolesnici smjesta shvatili jednostavno naèelo lijeèenja i �to im se ono uèinilo pravo, logièno i jedino koje ima izgleda na uspjeh.1946. godine poèetkom srpnja dr Gerson je izlagao u amerièkom Senatu0 svojoj metodi lijeèenja raka, dovev�i kao potvrdu deset pacijenata koje je standardna onkologija bila poslala kuæi da umru, po�to je na njima isku�ala sve svoje rendgene, kobalte, skalpele i citostatike. Bili su to naj�e�æi i najbez-nadniji gliomi, melanomi i semenomi. Senator Pepper klimao je glavom, zabezeknut. Ali ostala dvojica senatora u komisiji zakljuèila su da novac za istra�ivanje ipak treba dodijeliti suprotnoj stranci, onoj koja je ponudila skup program produljavanja �ivota. Doktor Gerson vratio se svojoj olinjaloj klinici u predgraðu, uzalud poku�avajuæi da svoje otkriæe predstavi, na struènim skupovima ili da ga objavi u èasopisima Amerièkog dru�tva za borbu protiv raka.Gersonov naèin bio je Hipokratov i Paracelsusov naèin, �to æe reæi da je istovjetan naèinu istoènjaèkog lijeèni�tva. Lijeèenje je u prvom redu èi�æenje cijelog organizma. Lijeèenje nije kva lokalna terapija ili zahvat. Lijeèenje je vraæanje tijela u stanje izvorne ravnote�e koja je neèim poljuljana. Gerson je »èistio« pomoæu sirove i zdrave hrane i sokova i izvjesnih elemenata koje je tijelo bilo izgubilo tokom svoga subliminalnog trovanja. �tetna hrana kakva je meso, sol, bijelo bra�no i bijeli �eæer, masnoæe, bila je uskraæena. Osvje�eno, tijelo se sjetilo kako se mo�e osloboditi �tetnih elemenata na svoj vlastiti, bogomdani naèin.Tako se uspostavljala ravnote�a izmeðu ide i pingale, sunca i mjeseca, Ozirisa i Seta, soli i pota�e. Dr Gerson je govorio o soli i pota�i sa stra�æu, onako kako Kinezi govore o jangu i jinu: o dva pola izmeðu kojih kru�i energija ti ili prana. Organizam, zalijevan vodopadom sokova (svakoga sata pila se po èa�a toèno odreðena i svje�e istije�tena soka), brzo bi reagirao: poèeo se trzati, pribirati, prisjeæati se kako se istjeruju ðavoli iz dubokih duplja; huckao je na te ðavole probuðene pse èuvare, a ovi su ih hvatali, ubijali i bacali njihove le�eve u krvotok, odakle su uvirali u cijevi i ureðaje za izbacivanje. Jetra, kao dirigent procesa detoksifikacije, bila je najoptereæeniji organ. Jetru je valjalo poduprijeti specijalnim izabranicima vitaminima iz skupine B. Pri procesu izbacivanja pomagalo je starinsko sredstvo èi�æenja: klistir.Je li moguæe, pitao se unezvijereni novinar, je li moguæe da u sredi�tu civilizacije koja dodjeljuje tako golem novac za istra�ivanje raka, �ivi skroman i predan rabi opæe medicinske prakse, bjegunac pred Hitlerom, koji lijeèi rak i sve druge bolesti samo mudrim izborom hrane i piæa? Je li moguæe da j& takvo lijeèenje gotovo besplatno? I da skoro nitko o tome ni�ta ne zna?1 da se taj ljeèitelj i dobroèinitelj zbog toga dokopao samo nevolja? Novinar je vrtio glavom, ali nije bilo kud: ozdravljenja su bila brojna - nekoliko tisuæa. Oèi�æeni organizmi svjedoèili su istinu o mesu, o vegetarijanstvu,0 gomilanju �tetnih sastojaka u pukotinama tijela - sve ono �to je davno prije1 do kraja priprosto kazao guru Jukte�var. Jogananda je uistinu znao �to radi kad se na�ao na vrhu stalka s prognanim knjigama.Dalje se prièa odmata logièno i tu�no: dotièni novinar, konaèno jedan neustra�ivac i istinoljubac, odluèio je objaviti �to je vidio i èuo. Po�lo mu je za rukom da prvi izvje�taj obznani putem radija. Smje�taje dobio otkaz. Potom:l&UKSIf169èlanke su mu svuda uljudno otklanjali. Sve je to previ�e fantastièno, draL kolega. Novinar nije odustajao. Onda su poèele prijetnje, ultimatumi, poèei se nazirati obris nevidljivog monstruma koji se zove profit. Kao u pono gledao je u dru�tvo koje se dièilo trpeljivo�æu prema èudacima i odmetnicima trpeljivo�æu prema politièkoj opoziciji, prema svima koji nisu ugro�ava! novèanu dobit. Razgovarao je zatim s lijeènicima. Na�ao se samo jedan koj je javno zasvjedoèio da ga je dr Gerson izlijeèio od neizljeèivog dijabetesa z; cigli dvadeset i jedan dan, a potom i njegovu �enu od dugogodi�nje tuberku loze kostiju. Napisao je:»U doktoru Maxu Gersonu vidim jednog od najveæih genija u cijelo povijesti medicine.«Taj jedan jedini svjedok bio je slavni dr Albert Schvveitzer. i»Ah, Schvveitzer«, odmahivali su nevoljko, »on sa svojim Afrikam; i svojim Indijama ...«Novinar je naposljetku shvatio da Amerièko dru�tvo za borbu protiv rak; nastoji svim

silama da se lijek za rak ne pronaðe, jer bi ih to li�ilo novca polo�aja i ugleda. Uopæe, lijeènièko-farmaceutska mafija borila se za svije u kojemu æe biti �to vi�e bolnica, ljeèili�ta i bolesnika � ona je ovisili o bolestima. Gandhi je rekao da je dru�tvo bez lijeènika i bolesnika normalne dru�tvo. Zdrav i normalan �ivot neæe izazvati degenerativne bolesti - a be; takvih bolesti lijeènici su bespredmetni. Ne mogav�i doæi do rijeèi na zadovo ljavajuæe javni naèin, novinar je odluèio napisati knjigu. ?U meðuvremenu, dok se knjiga pisala, 1959. godine umro je dr Gersori Prije smrti dovr�io je knjigu koja se skromno zvala »Lijeèenje raka - izvje�ta o 50 sluèajeva«. U knjizi je sabrao sve svoje praktièno iskustvo i potanko j( opisao naèin spravljanja sokova, objasniv�i naèela i temelj drevnog shvaæanj; zdravlja i bolesti. U »Tajnom �ivotu biljaka« autori su pokazali da je takai stav odvajkada�nji, da je bivao potiskivan, ali nikada i potisnut i da j( neodvojiv od pobo�nog, pjesnièkog panteizma alkemièara, taoista i vedan tista.Tisuæe izlijeèenih Gersonovom terapijom zasipali su svakog novog pred sjednika Amerike pismima u kojima su ga zaklinjali da se istra�i sluèa Gerson za dobrobit onih milijuna koji boluju i umiru u skupim bolnicama Ali kao u filmovima o velikim zavjerama s natruhom iracionalnog, sluèa Gerson nitko nije istra�ivao.Ostala je samo najmlaða Gersonova kæi, Charlotte, jedina osoba m planeti koja je znala: bila je naime desna ruka dru Maxu u Queensu, madæ bez lijeènièke diplome. Novinar je zabilje�io svoj razgovor sa Charlottom, al nije naveo njezinu adresu. Gdje je dakle bila Charlotte? Ako je uopæe jo� igdje bila?Napisala sam pismo izdavaèu zamoliv�i ga da mi po�alje Charlottint adresu. Ne potraja dugo i sti�e odgovor: oni su znali samo staru kuænu adresi iz Queensa, ali sa Charlottom nisu imali dodira. Telefonirala sam u New York jednom prijatelju zamoliv�i ga da ode do Queensa i provjeri tko tame stanuje. Prijatelj, dopisnik Tanjuga, �ivio je u sredi�tu, blizu zgrade Ujedinjenih nacija. Probiti se do dalekog Queensa bio je pothvat.U meðuvremenu, dok je prijatelj birkao dane kad æe se odva�iti u pustolovinu predgraða, ja sam napisala pismo Charlotti i poslala ga na tu istu nesigurnu adresu. Bilo je to 11. o�ujka. I opet, kao i prilikom pisma Sai Babi. imala sam osjeæaj da sebe �aljem nekim davnim tragom. Pismo je bilo metak davno ispaljen, a ja sam sebe osjetila veæ u blizini cilja, osjetila sam to po170 \zakrivljenju svoje putanje. Iz knjige spu�tene na tanjur u Sarajevu poletio je, a sada upravljen Joganandinim pogledom spu�tao se k zemlji, k cilju, metak s oznakom jednog �idovskog muèenika. I taj rodoslov je, tko zna kako i dokle, sezao u jedno staro, predjukte�varsko poznanstvo.Malo potom prijatelj je telefonirao da na onom broju ne stanuje vi�e nitko.KATHRYN KUHLMANO�ujak je sipio mutno i neodluèno. Vijesti koje sam oèekivala pritajile su se, ustupale su mjesto nedoreèenu muku. Igor je kunjao. King, pas za�titnik, preskoèio je jedne noæi ogradu i oti�ao svojim putem. Ne�to je vrebalo iza ugla.U ponedjeljak, 17. o�ujka, u kosnoj srèici pokaza se zloæudno vrenje malignih stanica. Kao sna�no odbijena lopta vratila se bolest, hitro.Bilo je vrijeme smjene lijeènika u NIH-u. Taman smo se ukotvili kod lepr�avog Appelbauma, kad nam ovaj dovede mekoputa, malo podbulog kolegu koji je hodao kao da ka�njava zemlju. Zaèudno, taj je izgledao posve nepripadnièki u odnosu na Zajednièki nazivnik. Ali po�to je Igora upravo zadesio Treæi udar, Appelbaum odluèi da odgodi zamjenu. Pro�loga kolovoza bio je preuzeo Igora od McGuirea, u èasu Drugog udara. Zla vojska èuèala je u pritaji sedam mjeseci.Disali smo skamenjeni zrak u maloj izoliranoj kutiji na kraju ambulantnog krila, tamo gdje se ru�ièasto deblo hodnika rascvjetava u polukru�ni kapitel s vijencem lijeènièkih æelija. Igora sam odvela u èekaonicu gdje je Joannie zujala kao velika pèela. Pokraj nje je sjedio sretni deèko Jeffrev, sad veæ izgubljeni nihovski adut.Rekosmo Appelbaumu da nam treba vremena da odluèimo hoæemo li Igora uopæe muèiti daljnjom kemoterapijom. Od one jesenske jo� se nije oporavio, a novu, jaèu, vjerojatno neæe pre�ivjeti.Sjedili smo u salonu, uru�eni. Rekla sam tad, zaiskala od Radivoja ne�to �to inaèe ne bi

h, jer sam se pla�ila njegova odbijanja i vlastite nemoæi da budem uvjerljiva:»Idemo kod Kathrvn Kuhlman. Ovoga tjedna odr�at æe iscjeliteljsku misu u prezbiterijanskoj crkvi u Pittsburghu. Sto mo�emo izgubiti?«Radivoje je bio previ�e zdrobljen da bi zagrmio; vrcnulo je iz njega nekoliko mr�tina, dva-tri odmaha ruku i ne�to nerazgovijetna prosvjeda. Dokazivala sam da u ovakvom trenutku nitko nema pravo biti pripadnik ove ili one ideologije, nara�taja, dru�tva ili partije. Veæ ima du�nost sve poku�ati, èak i ono �to se njemu osobno èini nemoguæe ili besmisleno.Radivoje nije znao za knjige koje je Kathrvn napisala i koje su o njoj napisali; nije mario za svjedoèanstva lijeènika, uglednog dra Casdorpha i dr Viole Fryer; nije znao za zakladu Kuhlman, za pismo koje mi je napisala i, naposljetku, nije znao za njezinu teologiju i njezin neumorni rad. Koliko god sam poku�avala da mu poka�em taj svijet, on je za nj ostajao slijep. Ali sada... s Igorom oborenim Treæim udarom èuo je i razumio ono moje pitanje: »�to mo�emo izgubiti ako odemo?«Bitni dio Kathrvnine teologije bio je usklik: »Love is something that you do!« Ona je uistinu bila utjelovljenje takve radne ljubavi. Njezine iscjelitelj-171I1ske mise, one redovite, odr�avale su se dvaput tjedno u Los Angelesi i Pittsburghu; one posebne putovale su po Americi i Kanadi po velikin stadionima i dvoranama. Jednom je na stadionu u Torontu prisustvovali jedanaest tisuæa ljudi. Svakoga tjedna odr�avale su se televizijske i radi« emisije.U Washingtonu se njezina »Vjerujem u èuda« pojavljivala u ponoæ i u njo bi Kathrvn u kaskadi kakve divot-haljine iskreæi svojim draguljnim oèim; dovr�avala reèenicu naslova �arko, zanosno, rosno, smije�eæi se do kraj; i dna slike: »Da, ja vjerujem u èuda, jer sam ih vidjela; ali najvi�e zato �t< vjerujem u Boga.«Potom bi uslijedio razgovor s izlijeèenima. Kathrvn ih nije poznavala, nit je znala njihovu povijest: oni su je prièali s uzbuðenjem i rado�æu, ljud s imenima i adresama, opremljeni komentarima struènjaka i dokumentima Sve se to odvijalo u kupci onoga dijamantnog smije�ka koji se nije prestaja« èuditi iscjeljenjima koja su se, na njoj neznan naèin, zbivala njezinim posred stvom. Govorila je:»Ja vam ne nudim nikakvu novu religiju. Ja nisam moderna vidovnjakinj; niti sam èudotvorka. Kathrvn Kuhlman je samo �ena. Nitko ne zna bolje o< mene da sam sama po sebi ni�ta. Nisam va�a toèka kontakta. Ni�an izbaviteljica. Stojim pred vama bespomoæna. Pa ipak, èuda se dogaðaju Za�to - za�to? Èudim se ba� kao i vi, plaèem upravo kao i vi; radujem s< onako kao �to se i vi radujete ...«U velikoj vijeænici u Tel Avivu Kathrvn je stajala kao anðeo pomiritelj: i: nje je strujala Ðizasova ljubav, a lica u dvorani su plivala u toj struj u ljekovitom samozaboravu i u sjeæanju na Njega. Zatim, tu su bila nek; markantna èuda koja su se preprièavala èe�æe od drugih: kæeri poznatoj ortopeda iz Los Angelesa za vrijeme mise se stvorio dio zgloba koji joj je O( roðenja manjkao u kuku; petnaestogodi�njak koji je tri godine bolovao o( Hodgkinsove bolesti i koji je ozdravio èekajuæi da poène misa. Izlijeèenici si èesto prièali da su osjetili srhovitu iglièastu struju i valove topline od glave d< pete - i svijest o tome da mogu ustati s nosiljke ili iz kolica. Drugi su proèuli progledali, progovorili. Treæe je obuzimalo veliko atmièko ganuæe. A svi si znali da se ne�to stubokom izmijenilo u njihovu tijelu, du�i i �ivotu.Sve to Radivoje nije znao. Koliko god sam �eðala da podijelim s njim ta svijet, toliko nisam umjela podnijeti njegovo odbijanje; i kod prve poruge bil uzmicala, bolno sklupèana, ili pak o�inuta uvis, na protuudar.No ovaj trenutak je bio drukèiji. Vi�e nije bilo va�no tko ima pravo. Osin toga, Radivoje nije imao srca da mi prekri�i moguænost u koju sam vjerovala Ja, pisac i obrazovana, natrpana znanjem »egzaktnih« znanosti, vjerovali sam, eto, u Kathrvn Kuhlman i ostale bogomoljce. To je Radivoju bilo èudne jo� od prvih dana na�ega poznanstva, samo �to on tada nije mislio da je t( moj ozbiljan �ivotni stav; smatrao je to »pjesnièkim« hirom koji æe izdimit u sudaru sa »stvarno�æu«, to jest u mom ko�tacu s domaæinstvom i materin stvom. S èuðenjem i bijesom je ustanovio da hir ne samo da nije ishlapio, ve< se uèvrstio do �ivotne osovine. Na kraju krajeva, mo�da...Vjerujem da je u Radivojevu pristajanju na Pittsburgh bilo i nek< utonule, subliminalne nade: uostalom, tko zna, da vidimo... ,

I tako smo odluèili otputovati u Pittsburgh.Misa je bila zakazana u petak. Nazvala sam Pittsburgh i razgovarah s Kathrvninom pomoænicom Millie.172 j»Ponesite pokrivaè i vrtne stolice.«Narednih dana Igor je naglo malaksavao. Povraæao je. Boljele su ga kosti, mi�iæi i glava. Svaki ga je pokret umarao. Mo�nje nabrekle, jaja uvuèena u trup. Hoæe li izdr�ati do èetvrtka? I kako æe podnijeti vo�nju od èetiri sata?Pla�ila sam se da Radivoje zbog Igorove slabosti ne otka�e put. Zloæudne vojske bijesno su i u�urbano juri�ale u krvotok i odande veslale u organe, u�anèivale se u jetri i slezeni, iskrcavale se, osvajale polo�aje, slale uhode put jo� neosvojenih podruèja. U isto vrijeme Radivoja je grdno stisnulo u kralje�nici.U srijedu je Igor cijelo jutro kunjao, zapadao u san kao da sipi nizbrdo. Da bih mu misli odvela od njegovih vlastitih muènina prièala sam mu koliko ljudi ovoga èasa u svijetu umire od gladi.»Kako se umire od gladi?«»Tako, ljudi nemaju �to jesti, snaga ih napu�ta i oni...«»Onda ja neæu jesti.«»Za�to?«»Zato jer hoæu da umrem.«»Zar ti nije �ao ostaviti tatu i mamu, Relju i Nevena?«»Ne, nije mi �ao. Oni neka plaèu. Ba� me briga. Ja æu otiæi u drugi svijet gdje æe mi biti lijepo. A ako æu htjeti da se opet rodim, onda æu sebi izabrati bolje roditelje i jo� boljega brata od Nevena.«Neobièno za Igora: prvi put mi je jasno i prkosno rekao da �eli umrijeti. Je li nanju�io da se sprema zamka koju smo mi zvali ozdravljenje?Igor je oèito nosio prevelik teret; osim svoje bolesti nosio je cijeli taj kotaè za muèenje na kojemu se rastezala moja vjera i Radivojeva nevjera. Mi uistinu nismo bili laki roditelji: bili smo, kako nas je oslikao Relja, izdanci zemlje i neba, jedno je od nas sviralo zemaljske orgulje, a drugo je plamenim �tapom istra�ivalo nebesa. I za manje osjetljivu djecu taj raspon bi bio kri�, raspeæe uma i srca.Na moje pitanje »kako si« Igor bi obièno odgovarao milo i obzirno:»Dobro sam, mama.«Kad bi ga Radivoje upitao isto, djeèak bi zaljuljao glavom i mrsio kroz zube, ne gledajuæi ga:»Ne valja.«Dobro je znao kome æe i �to kazati. No ovoga jutra dozlogrdilo mu je da i�ta zna. Htio se odu�iti, htio je reæi: »Dosta mi je, previ�e ste toga stavili sa mnom na kocku - ne mogu vi�e, pustite me da odem svojim putem.«Dogovorismo se da povedemo i Relju. U kuæi æe ostati samo Mama i �estomjeseèni Neven. Sve je bio �apat, tajna, naoko bezazlen izlet; hotel je bio rezerviran u sredi�tu Pittsburgha. Appelbaumu sam javila da æemo doæi u ponedjeljak.»Tko je ta Kathrvn Kuhlman?« pitao je Igor prije spavanja.»Teta Kathrvn ima u sebi veliku energiju. Ona poma�e ljudima. Idemo da je gledamo. Doæi æe puno svijeta.«Dok sam to govorila èinilo mi se da stojim pred posve neprozirnim bijelim zidom. Nikako nisam mogla dokuèiti �to ima iza zida. Hoæe li Igor biti jedan od tisuæe izlijeèenih?Rano ujutro, u èetvrtak, si�la sam prva u salon. Kao i uvijek, tra�ila sam znak. Prvo �to sam ugledala bio je crni pas.173Sjedio je nasuprot na�e kuæe poput kipa, zagledan u na�a vrata. Sjedio j< na travnjaku Largessovih, ali zanimala ga je samo na�a kuæa.Braneæi se od te slike, rekoh sebi da je to novi pas nekoga od susjeda. Ne kad sam izi�la u trijem pokazalo se da je crni pas do�ljak, da je jo� nièiji, ali dæ namjerava postati na�. Nisam se usudila da ga otjeram - kao da bih otjerah zakonitu sudbinu i time samo povrijedila a ne i sprijeèila njezin tok. Na mo znak rukom pas prijeðe ulièicu i pribli�i mi se, gledajuæi me netremice i intenzivno.To je dakle taj crni pas iz snova èiju je masku Igor pronosio po rue Bichat pas ko

ji je pljuvao otrov u Reljinu snu, to je Anubis kojega sam stekla jo; u Egiptu. Nepogre�ivo je izabrao jutro na�e nade za svoj tamni nastup; be2 zabune je prona�ao posljednju kuæu u posljednjoj ulièici. I kako ga je same ljubomornik Hari prijateljski doèekao! Ovaj pas je bio otmjen, njegovane sjajne dlake; bio je apsolutno crn - ni jedna se dlaka nije zabunila na svjetliju stranu. Imao je ovratnik i znaèku s telefonskim brojem gospodara. Odluèila sam da pozovem taj broj tek poslije povratka iz Pittsburgha. Ne znam za�te sam tako odluèila: kao da sam bila opèinjena tom sjajnom crnom ljepotom.Mama se takoðer naje�ila od ove posjete. Ali smjesta potom je zavoljela posjetioca, jer je bio prekrasan i jer je sam bio odu�evljen �to nas je na�ao. King je oti�ao, do�ao je Anubis. Djeca ga stado�e maziti. Relja se valjao s njim po blijedoj o�ujskoj travi.Radivoje se, ukoèen, te�kom mukom uvukao u kola. Smijenila sam ga negdje na pola puta; vi�e nije imao snage da priti�æe pedale.Izbili smo na autostradu s pet kolovoznih traka i uskoro se u daljini nazrije�e blijedoplave planine Pennsvlvanije. Pokazalo se da se Igor sasvim dobro osjeæa, da je èak �ivahne i ljupke volje. Planine su postajale sve stvarnije. Zami�ljala sam da se iznad njih di�e golem Ðizasov lik i da �iri ruke ljuljajuæi se, pijan od ljubavi, u plavièastu vjetru.Hotel na malom trgu u sredi�tu grada, skromna izgleda, starinski. Upisujuæi na�a imena i provjeravajuæi koliko æemo ostati, domaæin hotela nas diskretno prostrijeli pitanjem koje i nije bilo pitanje, veæ tvrdnja:»Do�li ste zbog Kathrvn Kuhlman ...«Saznali smo da je u grad stiglo veæ desetak èarterskih autobusa iz svih krajeva Amerike, a da se veèeras oèekuje i jedan èarter avion iz Njemaèke,! sutra ujutro drugi... Impresioniran, Radivoje upita: |»Koliko ljudi mo�e stati u prezbiterijansku crkvu?« ¦»Oko tri i pol tisuæe, ali nitko ne zna koliko ih se jo� nabije unutra.) Ogroman broj ostane pred vratima. Preporuèio bih vam da najkasnije u zoru' stanete u red èekaèa.« *Crkva nije bila daleko od hotela. Preko puta, na �iroku ploèniku, bilo jej parkirano desetak veæih autobusa. Primijetih da su na pragu pokrajnjih, crkvenih vrata èuèale nekolike �ene. Popeh se do njih. One me doèeka�e kao staru znanicu. Reko�e da æe ovdje probdjeti noæ, ovdje na pragu, da bi ujutro^ imale mjesta u prvom redu. Nisu bile bolesnice � jedna je od njih bila biv�a" bolesnica, i od njena izljeèenja gledale su sve èetiri da ne propuste ni jednu5 misu, jer je do�ivljaj bio uznosit. ?»Jeste li svojim oèima vidjele...?« upitah nespretno, podsjeæajuæi samuisebe na svog mu�a. J»�to? Izljeèenja?! Eh, na stotine njih!« ,Slatko su se smijale. Moja ih je neukost raznje�ila i zabavila i mo�da;174podsjetila na njihove vlastite nekada�nje sumnje. I one su veæ znale za dolazak njemaèkih bolesnika.»Bit æe gu�ve«, reèe najstarija. »Najbolje æe biti da dovedete djeèaka i prenoæite ovdje s njiSpu�tao se mrak, kamen crkve naglo je postajao leden. Nisam mogla ni pomisliti da Igora, onako bolesna, dovodim na crkveni prag da prenoæi. Umjesto toga odluèih da sama doðem oko jedan noæu i da stanem u red, a da mi se Radivoje s djecom pridru�i u �est ujutro. Vrata crkve otvarala su se u osam.Kad smo se vratili u hotelsku sobu sjetila sam se imena Erike Bourdakos, �ene lijeènika iz Pittsburgha, koja je nastupila u jednoj od posljednjih emisija »Vjerujem u èuda«. Bourdakosi su bili Grci. Erika je godinama patila od stra�nih glavobolja. Nestale su od onoga èasa kad je stala pred ulaz prepune crkve. Erika nije vjerovala u èuda, pri�la je iz znati�elje, a njezin je mu� dotada bio bezvjerac. Kathrvn Kuhlman nije ju ni vidjela.Odluèih da u telefonskoj knjizi Pittsburgha potra�im njezin kuæni broj. Naiðoh na nekoliko lijeènika s prezimenom Bourdakos. Poslije dva-tri upada u neprave domove, naiðe u slu�alicu glas izlijeèene Erike. Objasnih tko sam, potom upitah:»Jesu li Va�e glavobolje ... mislim, da li su se vratile?«

»Nisu«, reèe Grkinja velebno. »Èak sam zaboravila da sam ih imala.«Dopustih sebi mali usklik slavodobiæa. Ali glas se zaleti za mojim klikom i uhvati ga za rep:»Ali to nije najva�nije, znate. Najva�nije je �to sam ja sada posve drukèija osoba. U meni je spokoj, da, èak sreæa. I moj suprug, moja djeca, svi su do�ivjeli preobra�aj. Kad bi mi netko ponudio stare glavobolje s ovim du�evnim stanjem, ili zdravlje bez tog stanja, izabrala bih, vjerujte mi, glavobolje. Bila sam bolesna, da, ali nisam znala da sam bolesna, sve dok nisam ozdravila: od bezvjerja, da.«Budilica me probudi poslije ponoæi. Obukla sam skija�ki d�emper, hlaèe, èizme, �al, kapu, zimski kaput. Radivoje me doprati do crkvenog ulaza. Noæ je bila veoma hladna, ta noæ prvog dana proljeæa. Pred ulazom se veæ naèetilo stotinjak ljudi.Neki su sjedili u bolesnièkim kolicima, neki na stepenicama umotani u pokrivaèe, neki su hodali uokolo i tiho mrmorili. Sjela sam na vrtnu stolicu, prebaciv�i pokrivaè preko nogu. Poslije jednog sata vi�e nisam osjeæala tijelo: postalo je neosjetljivo od studeni. Ali u meni je gorjelo, kucalo, plamtjelo ne�to �to mi nije dalo da se osjeæam ohlaðeno, veæ naprotiv, toplo i jarko. Jer ovo je bila najveæa pustolovina u koju sam za�la i u koju sam uvukla cijelu svoju porodicu. Osjeæala sam se kao vojnik prije bitke, ili kao osuðenik prije izricanja presude. Jo� uvijek nisam znala �to ima iza bijelog zida. Pobjeda? Poraz? Ili i jedno i drugo?Ljudi mladi, stari, neki s djecom, �u�tali su kao kro�nje. Noæ je bila �aputava i �iva od njih. Stalno su nadolazili, sve gu�æe, �utljivo. Iza mene veæ se nadovezao bedem od noænih spodoba s podignutim ovratnicima, maramama, zimskim kapama. Jedan se èovjek prometao kroz redove razgovarajuæi s ljudima, noseæi im èaj, smije�eæi se, �aleæi.»To je profesor Hoyt, ortoped iz Los Angelesa«, �apnu netko. »Kæi mu je izlijeèena, veæ ima dvije godine, ali on otada stalno dolazi, poma�e ljudima.«Mladiæi s pra�umskim bradama i kosama, elegantne dame, domaæice, sveæenici, lijeènici, braèni parovi s djecom, neki od njih s Havaja, neki175s Jamaice, neki iz Evrope; neki s infuzijama, s cijevima u nosu, otvorim u grlu, neki naizgled potpuno zdravi, neki s izgledom beznadno utonuli u drogu i alkohol. Èarterski autobusi iz Ohia, Kentuckvja, Zapadne Virginij i Ontaria �tektali su kroz noæne ulice tra�eæi mjesto gdje æe stati i odlo�iti sve ljudski tovar. Mnogo cadillaca iz dr�ava Delaware i Marvland. Grup studenata teologije s Harvarda. Stigo�e dva autobusa avionske kompanij TWA.Preda mnom, na stepenicama, sjedilo je dvoje mladih, zamotano u zajed nièki pokrivaè: izgledali su kao razapet �ator. Kad se u trenutku podigl jedno krilo �atora, vidjeh da mladiæ ima ogromnu gu�u koja mu je sezal dobrano ispod vrata.Oko �est ujutro pojavi se Radivoje s djeèacima i sendvièima. Igor m smrknuto pogleda, kao da mi predbacuje: èemu sve to kad ja to ionako n �elim? Smjestih ga na stolicu, umotan ga u pokrivaè i on uskoro poè drijemati. Relja je bio vrlo budan. Ostali se nisu bunili zbog dodatka koji s prikljuèio mom mjestu. Ljubav je jedina stvar koja, dijeleæi se, raste.Ta nevjerojatna, vrela, ledena noæ, napunjena uzbuðenim �apatima koj su preprièavali èudesa jednoga drugog svijeta, svijeta koji je �ivio tu, pre< nosom, uz bok hotela, industrije �eljeza i cadillaca, Hollywooda i NIH-a �ivahna, tamnokosa �ena povede pjesmu, ljudi izletje�e u svoja grla ka< ptice u zoru. Izreda�e se sve Kathrvnine pjesme. Nekoliko se puta otpjev; ona s kojom je poèinjala i zavr�avala emisija »Vjerujem u èuda«:Dotaknuo me, oh, dotaknuo me, ;kakva radost preplavi mi du�u ... '<Kad su zapjevali Aleluju osjetih suze u grlu, suze na obrazu. U to melodiji zvonilo je jedno spokojno, zanosno prepu�tanje koje je samo sobon bilo ispunjenje svih �elja, sjedinjenje s Bogom, zagrljaj Sai Babe.U osam se otvori�e vrata. Misa je zapoèinjala u devet. Prije toga su n; pokrajna vrata pustili bolesnike u kolicima i na nosilima. Njih su smje�tal u zaèelje crkvene laðe.Ljudi se poèe�e toèiti u crkvu kao rijeka ili kao jezero kad prepukns brana. Jurili su da dosegnu bolja mjesta, a potom samo mjesta, bilo koja Vratari i pomoænici bili su gotovo nemoæni zauzdati taj povodanj, on j< preplavio crkveni prostor i smjesta se podigao do prvog, pa do drugog i næ kraju do treæeg balkona. Za deset minuta oko èetiri tisuæe ljudi ispunilo je crkvu.

Sjedili smo na lijevoj strani, bli�i oltaru nego zaèelju. Veliko je mno�tve ostalo pred crkvom i kao mrmoravo uzrujano more oplakivalo je ula; i zidove.�amor u crkvi iskrièav, poput uskipjela elektriciteta. Zgu�njavala se toplina, ljudi poèe�e svlaèiti kapute, rukavice, �alove. Ostala sam sjedit: u kaputu, d�emperu i kapi. Tijelo je bilo tako duboko smrznuto da nije osjetilo ovu toplinu.Va�an dio Kuhlmanièinih misa bila je glazba. Njezin kor je bio poznat: dirigent mu je bio Arthur Metcalfe, muzièar s doktoratom iz filozofije. Pc ljudima se poèe prelijevati Mendelsohn, Bach i Teleman. Potom crkvene pjesme. Kad su zapoèeli prelijepu »Dotaknuo me« na podiju se pojavi vitka Kathrvnina prilika u zlatno�utoj haljini, kao sletjela odnekale gdje je dugo i bez daha èekala znak da sleti. ¦176U aureoli svoje duge, tamnocrvene kose, sa smije�kom koji je putovao kroz crkveni prostor kao svjetlosni kolobar. Prolomi se odu�evljen pljesak, a zatim se ruke poèe�e dizati u znak pozdrava, hvale i radosti. Krhka i nestvarna Kathrvn je stajala na podiju ra�irenih ruku, lica malo zabaèena i rasvijetljena: pojava roðena da tu stoji, pred tom bolesnom, �ednom gomilom koja ju je slu�ala kao �to more slu�a vjetar.Potom Kathrvn povede pjesmu zaèuðujuæe gustim i tamnim altom, a crkva se zaljulja od tisuæa prionulih glasova, orgulje jurnu�e u to pijanstvo dok ne izbismo u iznenadnu ti�inu.Kathrvn je �aputala u mikrofon o moæi koja izvire iz Isusova imena,0 èudima koje æe se jutros na ovom mjestu podogadati. Potom ona pozdravi neke goste, medu njima i lijeènika iz Njemaèke koji je predvodio skupinu njemaèkih bolesnika, a kojega je Kathrvn svojedobno bila izlijeèila u ovoj istoj crkvi. Lijeènik se popeo na improvizirani podij i progovorio na njemaèkom s povremenim lo�im engleskim umecima. Prièao je dramu svoga iscjeljenja. Razumjeli smo i to da je u-Njemaèkoj otpoèeo iscjeliteljsku misiju.Kathrvn mu priðe i stade se glasno moliti:»O Bo�e, daj mu mudrost i moæ da lijeèi...«Potom ga dotakne. Èasak, dva, lijeènik je stajao ukoèena pogleda, a tada se poèe ru�iti natrag. Spremno ga doèeka�e dva sna�na Kathrvnina pomoænika.Dahtaj uzbuðenja prostruji crkvom. Znalo se da ljudi padaju kao snoplje kad ih dotakne ta tanahna ruka, ti bjelokosni, svjetlucavi prsti. Mnogo je ljudi vidjelo taj prizor mnogo puta. Ali svagda je bilo potresno.Zaèuh Radivojev mrmljaj:»Aha! Znao sam, sve je to aran�irano.. .«Nailazili su i drugi gosti, listom svi da posvjedoèe svoje iscjeljenje. Neke su pratili lijeènici koji su ih uzalud bili lijeèili i koji su i sami do�ivjeli preobra�aj zbog ozdravljenja svojih pacijenata. Kathrvn se smijala, divila, �alila, molila. A onda se odjednom uozbiljila, gotovo upla�ila.»Tu je � tu je ta prekrasna prisutnost Duha Svetoga. Oh, sve je moguæe! Osjeæam da se kotrljaju kotaèi goleme svjetlosti« i ona stade ljuljati rukama1 trupom, a glas joj naraste nekud krupan i dramatièan. »Tra�ite, sve je va�e, uzmite svoje iscjeljenje, prihvatite ga.«Ljudsko se more ustalasa, muzika orgulja ustalasa se u odvrat, odnekle se izvi pokliè kao da se budi ptica, nepriseban, nesuvisao.»Tamo gore, u drugom redu balkona, s lijeva«, reèe uzbuðenim �aptom Kathrvn, »tamo ima netko, jedna �ena, koja je upravo izlijeèena od bursitisa. Podignite ruke, doðite. A tamo u dnu èovjek je upravo izlijeèen od dugogodi�nje paralize. Ustanite iz kolica, doðite!«Na balkonu poèe kome�anje: netko se zaista probijao kroz guste redove, silazio, dolazio, s podignutim rukama. Bila je to omanja �ena srednjih godina, Njemica. Kad je stigla do mikrofona vidjeli smo da plaèe: zapravo se smijala i mahala rukama, uzvikujuæi na njemaèkom da je izlijeèena od dugogodi�njeg bursitisa zbog kojega nije mogla micati rukama i koji ju je �igao danju i noæu, otporan na sve pilule. Kathrvn je dotaknu, Njemica se skotrlja u naruèaj dvojice pomoænika. Unezvijereno je gledala oko sebe kad su je podizali. Vratila se na svoje mjesto plaèuæi, uzvikujuæi, ma�uæi rukama.U meðuvremenu je do postolja dotrèao krupan stariji èovjek sa �tapom i ortopedskim cipelama. I on je plakao i vikao.12 Brdo iznad oblaka177

»Dvadeset godina se vozim u onim kolicima«, grcao je. »A gledajte me sada!« jI on uzbaci nogu, dodirne njom visoki stol i egzaltirano odbaci �tap. j»Mogu plesati, mogu skakati, gledajte!« iUhvati se obim rukama za jednu nogu, dok je na drugoj poskakivao.»Smirite se«, reèe Kathrvn drhtavim glasom, »ka�em Vam da se srni rite... Ka�ite nam tko ste, odakle ste, koliko dugo bolujete ...« Èovjek j( prièao, zapravo vikao. Bio je veteran s ozlijeðenom kralje�nicom; kralje�nici se s godinama pogor�avala, dok ga nije prikovala za invalidska kolica. No i te bi se podnijelo da nije bilo bolova, stra�nih, nepopustljivih bolova. Netko mi je rekao o Kathrvninim misama. Bez mnogo vjere utrpao se u autobus i cijeli se noæ vozio iz Indianopolisa. I sad...»I sad«, bla�eno æe Kathrvn podigav�i uvis lice posuto suzama i smije� cima, »i sad Ti zahvaljujemo, najdra�i Oèe, zahvaljujemo Ti milijun putæ i obeæajemo Ti da neæemo zaboraviti, da æemo ozdraviti i du�om...«»Tamo«, reèe iznenada pokazujuæi prstom, »netko je upravo ozdravio oc astme. Ja ne znam tko je to, ali taj netko je u�ao u crkvu hripljuæi, a sad jt hripanje prestalo. Bog mi je svjedok da ste potpuno ozdravili.«Ljudstvo se uzbiba, za�umi od oèekivanja. S druge strane netko j< uzviknuo:»Moje uho! Ja èujem!« *Ljudi stado�e ustajati progla�avajuæi da su ozdravili od ovoga i onoga Pomoænici prido�e i zamoli�e ih da stanu u red da bi svjedoèili na podiju prec mikrofonom. Povorka izlijeèenih je rasla. i»Ne bojte se, ta toplina koju osjeæate u tijelu nadnaravna je toplina« govorila je Kathrvn put balkona. »Upravo dok ovo govorim neèiji glaukorr nestaje, u desetom redu zdesna. Ustanite, Vi, kojemu je vraæen vid.« ,»Starac, dolje u dnu laðe, upravo je izlijeèen od bolne upale prostate Operacija neæe biti potrebna. Doðite, doðite! I Vi tamo, Va� tumor na �iji j< nestao. U treæem redu balkona netko je izlijeèen od dijabetesa...«/To je tako tutnjalo dva sata, nalikovalo je na mahanje velikih krila. Ljud su odbacivali �take, gu�ili se u suzama i plesali od radosti, dolazili d( mikrofona, svjedoèili, hrpe ljudi. Kathrvn ih je prozivala, ne znajuæi odakl< joj to znanje. No bilo je ljudi koji su nailazili pred mikrofon nepozvani iscjeljenje se dogodilo bez Kathrvnina proziva.»Ne«, pro�apæe Radivoje, »ovo je nemoguæe inscenirati, tko bi mogac potplatiti tolike ... ne, ovo je zbilja .. .«Kathrvn je uto pozvala:»Svi vi koji bolujete od raka, doðite sad k meni da se zajedno pomolimo!«Radivoje me upitno pogleda. Od raka? Oklijevala sam.Ljudi su grnuli, op�irno se kolo zatvorilo oko zlatno�ute vitke prilike Ona poèe da se moli. Iz kola se zaèu�e usklici. Neèiji je tumor nestao. -,Izgledalo je da se misa bli�i kraju. Visoka, sijeda, mladolika �enaf Kathrvnina pomoænica Millie (koja je po prièanju bila iscijeljena za vrijeme gledanja Kathrvnine emisije) prolazila je uto kraj na�ega reda.»�ta èeka�?« gurnu me Radivoje. iUstadoh, pozvah je. Ona se sjeti mog pisma i na�eg telefonskog razgo vora. Kolo oko Kathrvn veæ se rijedilo, razilazilo. Blistava prilika je izranjali na èistinu podija, spremna za meditaciju. Pomoænica joj dade znak rukorn pokazujuæi na Igora, i nijemo mièuæi usnama: leukemija... ¦»Idite, �to èekate«, po�urivao nas je Radivoje. :178»Neæu da me Kathrvn obori« zujem.prosvjedovao je Igor. »Neæu da se poka-»Idi, dat æu ti deset dolara«, zabrza Radivoje i doda: »Dvadeset«.Igor mi pru�i ruku, nevoljko. Millie pru�i ruku meni, izvuèe me iz reda. Naðosmo se u prolazu koji je vodio do podija, licem u lice s dijamantnim smije�kom. Kathrvn je stajala sama, �irila nam je ruke ususret. Oko nje nije bilo vi�e nikoga, niti je tko novi prilazio. Najednom shvatih da smo stigli u posljednji èas. Najednom shvatih da je to stvarno, da smo zaista tu, na vrhu, da je to vrh. Zajecala sam.

Neosjetno uze Kathrvn Igorovu ruku iz moje i zagleda se u njegovo lice s neizmjernom nje�no�æu. Stajali smo tako èasak, dva, a onda ga ona zaigrano povede u kru�nu �etnju pred oltarom. Èula sam kako ga pita:»Zna� li ti da Ðizas voli male djeèake?«»O da, znam«, reèe Igor i zakima glavom.Ona ga opet pogleda. Mo�da je vidjela da se pla�i njezina dodira. Pribli�i se meni.»Molim Ti se, Oèe, da dade� mudrost ovoj majci, tako da u svakom èasu zna �to treba raditi, blagoslovi je, Oèe«, i ona me dirnu posred èela a ja utonuh u neki divni mrak i probudih se kad su me dizala ona dva pomoænika. Kathrvn je sklopila ruke nad Igorom i molila predano, usrdno, �arko:»Oh, Oèe, oèisti krv ovog djeteta, o-è-i-s-t-i je, usli�i nas Oèe...«Dugo je molila podignutih ruku i lica, nalik zlatnome koplju, eteriènom gejziru. A ja sam se topila u suzama.Kathrvn me jo� jednom pogleda.»Pomozi njenom bolu, vodi je, prosvijetli je« i pru�i ruku put mog èela, ali ga ne dodirne. Ja se opet skotrljah u onaj sretni mrak. Podigo�e me, pribrah se. Kathrvn je uto odlazila, penjala se prema mikrofonu. Orgulje zabruja�e. Igor i ja vratismo se na na�a mjesta.Malo kasnije Radivoje pro�apæe:»Misli� li da je izlijeèen? Bio je jedino dijete i jedina osoba s kojom je �etala dr�eæi se za ruke ...«To je bila istina.»A ti« nastavi, »�to je tek tebi uèinila. ..«Poslije:»Igice, boli li te glava?«»Ma ne boli«, reèe Igor nestrpljivo, »ni�ta me ne boli, samo kad æemo vi�e izaæi...«Posljednji dio slu�be odvijao se tako �to je Kathrvn si�la s postolja i stala koraèati izmeðu redova, govoreæi lijevo i desno: »Ovaj æe rak nestati«, »Prohodat æe�« , »Progledat æe�«. A kad bi ispru�ila ruku prema nekome èak dalekom, taj bi padao. To je zaista bilo olujno more. Ta �ena nije znala �to govori, ali je oèito govorila istinu. Ljudi su se lelujali, plakali, ganuæe je postalo gotovo nepodnosivo, ali nije bilo histerije ni prenemaganja.»Obeæajem vam«, povika Kathrvn na kraju »da nijedna osoba koja je ovdje u�la neæe izaæi onakva kakva je u�la. Ne, ni jedna.«I to je bila istina.179PITTSBURGH, PRVOG DANA PROLJEÆAiNa izlazu iz crkve naðosmo se licem u lice s ono dvoje mladih ljudi iz Ohi; �to je cijele noæi sjedilo kao jedan �ator. Nasmije�ismo se jedni drugima pc _podnevnom suncu kao ljudi koji se prepoznaju poslije lijepe smrti. S; svanuæem u glasu Radivoje mi reèe:»Jesi li vidjela? Ma jesi li vidjela? Onaj mladiæ vi�e nema gu�e!« ¦Tokom trosatne mise mi smo toliko toga vidjeli; ali Radivoja se ov< naroèito kosnulo, nekako ga je najvi�e dosegnulo. Ti su mladi ljudi sjedil pred nama, me�koljeæi se pod svojim pokrivaèem, �apuæuæi, nadajuæi se izmjenjujuæi s nama pokoju reèenicu. Nitko ih nije namjestio, nitko podmet nuo. Nismo znali hoæemo li ih jo� ikada vidjeti. To je bio Radivojev kamièal u d�epu kojega je on opipavao, premetao prstima, to je bilo ne�to �to nijt bilo ponuðeno na pozornici ili u razgovoru s drugima, ne�to �to je sam otkric i zapazio.Sretno iznureni, vratismo se u hotel. Odluèismo odspavati i poslije otiæ na kasni ruèak ili ranu veèeru. Svlaèila sam Igora. I tada mi zastade dah Jedna mo�njica je izgledala normalno; iz trupa se u nju spustilo jaje. Druga j< bila na putu da joj se to isto dogodi. Pozvah Radivoja. Zapanjio se.Znali smo da jaja, nabrekla od navale limfoblasta, ne mogu splasnuti tel tako, bez intervencije citostatika; a i tada splasnuæu treba vremena da si zbude-dan, dva, tri. Ali jo� uvijek se nisam usudila dokraja povjerovati da ji Igor izlijeèen.Polijegasmo. Njih trojica smjesta zaspa�e. U mojoj glavi brujale si orgulje. Promatrala sam tiho Igorovo lice poleglo kraj toga bruja.»Primi, ne ispusti, zadr�i«, zaklinjala sam ga. 1

A onda sam ipak zadrijemala, jer me prenulo Igorovo cmizdrenje. !»Gladan sam, hajde. Stra�no sam gladan. Imaju li ovdje vir�le?«Obukli smo se i otputili niz ulicu. U jednom restoranu naruèismi sendvièe. Igor je pojeo dva velika sendvièa sa �unkom. Gledajuæi to, Radi voje rekne:»Da netko s takvim tekom pojede dva tako velika sendvièa ...« Nije hti< dalje govoriti.Ali mene proburazi Igorov plaè. Tu�io se na ne�to neodreðeno. �eludac glavu.»Ne«, reèe opet Radivoje, »ja se ne bih obazirao na to plaèikanje. Je netko tko pojede dva tako velika sendvièa ...«Malo smo pro�etali. Igora sam nosila jer je bio umoran. Onda smo s< polako, zaobilazno, vratili u hotel. Odande smo nazvali Mamu.»Ja mislim da jest«, èula sam sebe gdje govorim. Ali istovremeno san osjeæala jezu nesigurnosti.»Da?« reèe Mama.»Da«, rekoh i zasutih. 'Kad smo spremili djecu na spavanje siðosmo u hotelski bar. Polaki i stidljivo poèesmo razgovarati o onome �to smo jutros vidjeli i èuli. Naravno nikome ni rijeèi. Sto, zar Vi, dru�e Petkoviæu? Zar Vi koji ste uvijek bi] tako... itd.»Ali ako je Igor ozdravio onda se takva stvar ne mora kriti«, reè Radivoje i u glasu mu zaplaminja buduæi izazov. »Neka mi onda ne�to ka�u Samo ja mislim . ..« I on me pogleda.»�to misli�, je li Igor ozdravio?« |180 1Htjela sam reæi »ne znam«, no umjesto toga sam rekla:»Ozdravio je. Zar nisi vidio mo�njice?«»Da«, reèe, »to je nevjerojatno. I oni sendvièi!«I tako smo kroz krhotine na�e nade dodirivali ogromno èudo kojemu smo danas prisustvovali. Dok Radivoje nije prepukao:»Ali kako to mo�e biti? Kako je onaj invalid mogao plesati? Kako je ona gu�a mogla nestati?«»Toga je uvijek bilo, i ima ga, samo �to ti nisi za to znao, nisi �elio znati«, doèekah ne bez osvetoljubivosti, strpav�i ovamo sve osujeæene Bo�ice.»Oh, meni se moj �ivot sviða takav kakav jest«, reèe on hladno. »Ja sam s takvim �ivotom zadovoljan, ni�ta mi ne manjka.«U�utjesmo. Dodirnuli smo podvodnu minu koja je plivala u na�em bazenu.»Kako je tebi bilo tada. .. mislim, kad te ona dodirnula?« upita kad je �utnja veæ poèela ti�tati.»Ja sam tada nestala. A kad sam se opet vratila nisam se mogla sjetiti gdje sam bila, samo sam znala da je tamo bilo prelijepo. I bilo je savr�eno: nije bilo ni leukemije, ni kljastih, ni nesretnih, ni radosnih. Nije bilo ni crkve u Pittsburghu, ni Kathrvn ali nije zbog toga bilo prazno, nego naprotiv, do vrha puno.«»Hm«, promrmlja Radivoje �vaèuæi ove moje reèenice, oprezno. »Hm. Nego reci mi: odakle onoj sitnoj �eni onolika snaga?«»Nije to njezina snaga.«»Nego èija?«»Kako da ti to ka�em pa da odmah ne uzmakne�? Recimo da je to snaga onoga mjesta gdje sam bila.«»Hm. A otkada ti zna� za Kathrvn Kuhlman?«»Odnedavno. Mada mi se sada èini da sam se cijeloga �ivota penjala na vrh koji se zove: Pittsburgh, prvog dana proljeæa.«»Sto misli� koliko je ljudi ozdravilo?« I sam pohita s odgovorom:»Prisustvovali smo ozdravljenju od barem dvije stotine � toliko ih je najmanje do�lo pred mikrofon.«No mnogi ljudi nisu u prvi èas bili svjesni svoga ozdravljenja; mnogi su osjetili olak�anje na putu kuæi, ili poslije dan, dva. Kathrvn nije o tome vodila evidenciju; ta kako bi kad nije znala, nije se sjeæala �to je govorila i radila, koga je susrela i prozvala? No kasnije, iz okolnih gradiæa i gradova, iz Njemaèke, Kanade, Engleske, Izraela, stizala su pisma s vijestima o naknadno primijeæenu ozdravljenju, s po

tpisima nepoznatih. Ozdravljenici u Kathrvninim emisijama bili su i njoj prvi put predstavljeni. Nitko sa sigurno�æu ne bi mogao utvrditi ni pribli�an broj iscijeljenih. Bilo je jedino sigurno da je taj broj veæi nego �to se moglo vidjeti na licu mjesta.»Oko dvije stotine« ponovi Radivoje zami�ljeno. »�to misli�, da lije Igor meðu njima?«SUBOTA, NEDJELJA, PONEDJELJAKSutradan je Radivojeva hrptenica osvanula posve ukoèena. On se bio potiho nadao da æe Kathrvnina »energija« zbrisati tu smetnju, ali smetnja se samo pojaèala.Od Pittsburgha do Washingtona vozila sam u jednom dahu. Cijelo181vrijeme suze su mi klizile po obrazima i ispod obraza, ali kapci i nosnice nisi ni nabrekli ni pocrvenjeli tokom èetiri sata tihog plaèa. Psiholo�ki, to nije bit plaè. Bilo je to svojevrsno smije�enje. »Kao kad se èa�a napuni do ruba, i ka< se jo� prepuni, onda se ona prelijeva iz sebe zato jer je puna«, obièavala ji govoriti Jean. »Ona ne svjedoèi ni�ta drugo do li svoju puninu.« Punin; ganuæa � ne samo zbog nade u Igorovo iscjeljenje, veæ i zbog velièanstveno; prizora kojega, znala sam, nitko od nas vi�e neæe zaboraviti. Zbog toga �t< »nijedna osoba koja je tamo u�la neæe izaæi ista, ne, nijedna«.Subotu i nedjelju proveli smo u stra�njem vrtu, pod pljuskom mlado; sunca. Igorov Kodak je nje�no kao èvorak kvrcao, ljuljaèka se razmahala naglo su pupale grane. Igor se dobro osjeæao. Trèkarao je, skakutao. Nevei je cièao.»Kakva promjena«, reèe Mama pobo�no. »Gledaj ga, skaèe. A sjeti si kako se osjeæao u srijedu.«U nedjeljnu ponoæ doèekala sam »Vjerujem u èuda«. Kad je Kathrvnii kor prosuo po sobi zvukove pjesme »Dotaknuo me« osjetila sam se tamo u velikom auditoriju, dotaknuta bjelokosnom rukom, gurnuta u samadhi u nekoliko èasaka razistovjeæenja s tijelom, u �ivot bez sitne osobnosti u postojanje tako ogromno da se pri povratku u obiènu svijest èinilo nepojrri ljivim te se za nj nije mogao naæi drugi prijevod osim mraka i nesvjestice. *Na kraju televizijskog razgovora Kathryn, upitana o neizljeèenima, reèe»Nitko ne zna kako umirem kad vidim i èujem neizljeèene. Tad po�elin da prestanem s misama. Ali u zaèelju crkve uvijek ostane desetak kolicail nosiljki. Ta mi kolica daju snagu da ne prekinem.«24. o�ujka, u ponedjeljak, u dan zakazan za poèetak nove kemoterapije probudih Igora i rekoh mu:»Hajdemo èaskom do bolnice. Samo æemo malo izvaditi kosnu sr; i odmah se vratiti.«»Za�to?« zaprepasti se Igor. »Pa vadili su je pro�li ponedjeljak. Valjd; zna� da se kosna sr� ne vadi svaki èas.«»Pro�li put rezultat nije bio jasan«, slagah. »Eto, zato.« 1Igor se snu�di.»A Kathrvn?« oprezno upita. i»Ba� zato idemo vaditi kosnu sr� da poka�emo da ti vi�e ne trebaji infuzije. Energija kojom te Kathrvn napunila... ne, vi�e ti neæe trebat infuzije. Ali Appelbaum to neæe shvatiti dok ne vidi kosnu sr�.«Dok sam to govorila pomagala sam mu da se obuèe. I onda ugledah nabrekle mo�njice, jaja ponovo uvuèena u trup.Appelbaum nas je èekao s pripremljenim citostaticima. Svojim lakim zvjerkastim pokretima vodio nas je prema prostoriji za infuzije. Igor ukoè korak i �apne mi:»Reci mu da mi vi�e ne trebaju infuzije...«Ja nato zaiskah. od Appelbauma da se ponovi test kosne sr�i. On me pogleda, iznenaðen, malo radoznao.»Pa dobro«, rekne na kraju »ako �elite - ali ja bih rekao da je nepotrebno.«Vaðenje je bilo bolno. Igor je �kripao zubima, grèio pesnice. Kosna srèika nije se pojavljivala na vrhu bu�ilje. Prilikom treæeg bu�enja vrcnu uvis mali gejzir, zapjenjen, maglièast, krvav. Brzo skinu�e plastiènu tubu i posla�e je u laboratorij. Trebalo je èekati oko sat i pol na rezultat.182 '\Nisam se usudila maknuti iz èekaonice, kao da svojim usredotoèenim èekanjem neèemu poma�em da se dogodi. Igor je nataknuo kapu i nestrpljivo, nerado sjedio kraj mene, ne obaziruæi se na Joannienine poku�aje da ga premami u igru. Jedva sam izdr�avala minute

, a opet, bila bih voljela da se vrijeme ukoèi kao u onoj Borghesovoj prièi o èovjeku pred streljaèkim odredom. Jer sad vi�e nisam mogla na ino nego se upla�iti ponovne nabreklo-sti mo�njica i onog zloslutnog odbijanja kosne mezgre da �ikne uvis. Bez zastoja sam u sebi pru�ala ruke svima Njima koji su bili Jedno. Tada me Appeibaum pozove da poðemo s njim, ali bez Igora.»Znate«, reèe kad je zatvorio vrata kutijice za muèenje, »do�lo je do pogor�anja. Kosna sr� jeakrèena limfoblastima. Moramo poduzeti hitne mjere. Dio malignih stanica veæ je uplovio u krvotok.«»Ali... kako to?« lanuh i u�utjeh. Appeibaum me radoznalo promatrao.»Dakle?« upita kao nekad Chaisson, ali bez zajedljivosti.»Ne danas«, proustih. »Sutra.«Trebalo mi je vremena da ne�to izmislim, da pripremim Igora. Zgrèeno malo lice izronilo je iz èekaonice.»Idemo li, mama?«»Samo da telefoniram tati.«Radivoje je èekao da mu javim novi nalaz kosne sr�i.»Ali... kako to?« èula sam svoje pitanje od maloèas. »Je li to sigurno? Da nisu zamijenili...?«�utjela sam. Glas mu jurne i zapne. A onda za�uti i on i ja sam osjetila ko�om i vlasima kako se u njemu gru�a bijesna gorèina. Njegovo razoèaranje me smo�dilo: lak�e mi je bilo podnijeti vlastito. Jer njegovo razoèarenje je bilo uzmak, potonuæe u svijet iz kojega sam ga �eljela izvuæi. Njegovo nagonsko pitanje »je li to sigurno« i »da nisu zamijenili« otkrilo je da se bio tajom ponadao èudu, da mi je pru�io ruku spreman da iskoraèi. Sad je ova �utnja grmjela o povlaèenju u njegovu jedinu sigurnu luku: u nevjerovanje.Mama nam izaðe u susret, na trijem, naoko zabavljena Nevenovom boèicom. Azaleje su se upravo razgorjele pod prozorima. Djeèji glas je cvrkutao u pozadini.Utrèala sam u sobu do telefona i poèela zvati Pittsburgh. Nakon prekap-èanja javila se Millie.»Moje dijete nije izlijeèeno, a izgledalo je kao da jest. Miss Kuhlman ga je vodila za ruku, molila se, kako sad to ...«»Miss Kuhlman nema ni�ta s tim«, tiho reèe Millie. »To ne ovisi o njoj. Svejedno, ja æu joj prenijeti Va�e pitanje i ona æe se moliti za Va�e dijete u svojim redovitim dnevnim molitvama.«»Ali ja �elim odgovor!« viknuh. »Za�to se tako dogodilo � za�to?«»Mi Vam ne mo�emo dati odgovor. Bog æe Vam dati odgovor« i ona blago naglasi rijeè »Bog«.»Dobro, onda mi barem dajte savjet« zaiskah. Ne sjeæam se kakav sam savjet zatra�ila.Igor se na�ao meðu onima za koje je Kathrvn rekla: Dala bih svoj �ivot, da, �ivot, ako bi to pomoglo. Ali ja ne odluèujem o tome tko æe ozdraviti, a tko neæe . .. Bog je izvan na�eg razuma, izvan na�e najsna�nije vjere, izvan na�e naj�arèe molitve. Moja molitva je ista kao i svetog Pavla: da bi vam Bog na�eg Spasitelja dao nadahnuæe mudrosti i otkriæe spoznaje: da bi se prosvijetlile oèi va�eg razumijevanja.«Prije tri dana molila je za moje prosvjetljenje i dva puta me gurnula183u atmièku nesvjesticu. A sad mi je u du�i bjesnila oluja. Oèi mog razumijevanja plivale su u slijepim suzama. Ali nisam se sad smjela sukobiti ni s Bogom ni sa svojim pitanjem. Sva moja energija trebala je sad Igoru. Trebalo ga je ponovno odvesti u NIH, na kemoterapiju.PISMO IZ LOS ANGELESA \Olovna srca rekoh Igoru da je u njemu zaostalo jo� malèice bolesti koju treba istjerati asparaginazom. Vidjeh koliko sam pogrije�ila kad sam mu jutros kazala da vi�e neæe biti infuzije. Za�to sam to kazala kad nisam u to bila sigurna? Kao da sam htjela prisiliti redatelja na�e drame da me èuje, da promijeni tok, dobaciv�i mu taj �lagvort, glasno ga obavezav�i.Igor je bio razoèaran. <»Mene je Kathrvn izlijeèila«, ustvrdi. »�to æe mi onda asparaginaza?«»To je sitnica«, rekoh. »Ti si vidio èudesne, prekrasne stvari, ne samo da si ih vidio, dobio si ih. Ali zasada se moramo jo� malo gnjaviti s asparaginazom.«Telefonirala sam gospodaru crnog psa. Saznali smo da se Anubis zove Siegfried. G

ospodar je smjesta do�ao. Ali pas nije pokazao radosti kad ga je vidio, èak nije htio uæi u kola. U na�oj kuæi oèito je postojalo ne�to �to ga je vezalo, kao �to znaèenje ve�e svnak. ]U utorak ujutro Jean nas otprati kao i pretkraj pro�log ljeta: s uranjanjem u »ti�inu«. Poslije infuzije nije bilo ni povraæanja ni glavobolje. Samo su �ile^ izmuèene, uzmicale pred iglama. Ni Connie ih nije uspjela udobrovoljiti.' S drugog kata pozva�e najiskusniju bolnièarku, Nancy. Nancy je bila nalik na devu: i�la je zaljuljano, malo uzbaèene glave, s majestetskim poèetkom smije�ka svrh usta. Najprije sam mislila da ima neke pote�koæe s vratom. Ali ona je jednostavno tako pronosila svoj stav prema svijetu. iNancy uðe, prospe svoj zapoèeti smije�ak po krevetima, staklenim ormariæima i jutarnjem zveckanju i spusti se lelujavo kraj Igorova le�aja. Ali kad jd uzela ljubièaste, istoèkane Igorove ruke u svoje, lice joj izgubi onaj neprisutni i malo oholi izraz i postane veoma bri�no, usredotoèeno, gotovo zagri�eno. Lovila je jednu �ilicu koja je bje�ala; poslije tihog opkoljavanja gumenorrij stezalicom i poslije znalaèkog prepada prstima, �ilica se nade uhvaæena,; ubodena, prisiljena na suradnju. Nancy vje�to uèvrsti iglu flasterima, Igofl odahne, moji se mi�iæi otpusti�e i zahvali�e za ovu malu milost.Utorak, srijeda, èetvrtak, petak, ponedjeljak... te�ke doze VinkristinaJ Rubiomicina, asparaginaze. Igor je blijedio, �utio, malaksavao. Kad smo sei u ponedjeljak oko jedan sat vratili kuæi, na stolu me èekalo pismo. Na, poleðini pisma èitalo se ime: Charlotte Gerson Strauss.Pisala je 24. o�ujka. i»Konaèno sam primila Va�e pismo poslano 11. o�ujka. Poslali su mi ga; s moje njujor�ke adrese... Da, dr Gerson je bio kadar izlijeèiti �rtvei leukemije. Upuæujem Vas da o tome saznate ne�to vi�e iz njegove knjige »Lijeèenje raka«, u drugom dodatku. Pretpostavljam da je Va� deèko pro�aoi kroz obilnu kemoterapiju koja je vrlo razorna i zbog koje æe biti vrlo te�koi detoksificirati organizam, �to je uvjet ozdravljenja. Ali vrijedilo bi poku�ati.;Da, otvorila sam centar za ishranu... Program u centru slijedi programi koji je odredio dr Gerson - 12 èa�a sokova dnevno, ukljuèujuæi i dvije èa�ej svje�e istije�tena soka oteleæe jetre; tu su zatim obroci, èajevi, klizme, itd.184 - iCijena: 400 dolara tjedno. Za osobu pratilju hrana i krevet iznose 100 dolara tjedno.«Kasno, èula sam svoju misao. Kolike su litre otrova uvirale u Igorove �ile tokom ove dvije godine, neprekidno natapajuæi organe i tkiva, rujuæi, potkopavajuæi, pusto�eæi, prazneæi mu zalihe, spaljujuæi ureðaje za uzbunu i obranu, izazivajuæi ludilo i rasap stanica!Nisam na�la snage ni da se mi�lju uputim za ovim novim pozivom na spa�avanje. Koliko je lak�e dr�ati se propisanog Stava i Pravca, povjerovati da je sustav na snazi uistinu najbolji moguæi - koliko je lak�e tako nego saznati prièu o farmakolo�koj mafiji i Gersonu muèeniku, o muèeniku Ivyju,0 kajsijinim ko�ticama, o spaljivanju Watsonova laboratorija i Reichovih rukopisa, o svemu �to svjedoèi da postoji ne�to drugo, da je oduvijek postojalo ne�to drugo, po svoj prilici ne�to bolje od vladajuæeg sustava1 naèina i ba� stoga na zubu i udaru buduæi da ugro�ava, buduæi da raskrinkava. Najte�e od svega je poku�ati s tim drugim - i ne uspjeti.Gorka vatra posljednjeg poraza gorjela mi je u srcu. Nije li dijamantni anðeo sklopio ruke nad Igorom, nisam li sama dvaput tonula u besvjesno bla�enstvo, nije li Igor na trenutak popustio molbama i molitvama i ozdravio - a sad, kao da su nam se narugali i odbacili nas svjetlosnici i nebesnici, kao da su nam pokazali sve divote da bi nas jo� dublje naboli na svoje koplje? Da je Kathrvn bila varalica, mo�da bi nam bilo lak�e. Ovako je ostalo pitanje: Za�to? Za�to ne mi? Jesmo li nevrijedni? Jesmo li ne�to propustili?Pa ipak, tvrdoglavo, u meni je i dalje �ivjelo uvjerenje da nisam pogrije�ila �to sam sve to »drugo« poku�ala. Jest da je cijena bila visoka, mo�da vi�a no �to æu moæi platiti; aliisam se mogla cjenkati i prebrojavati, morala sam u rizik. Jednoga dana, znala sam, sve æe ovo iziæi preda me, jasno kao kristal.

Kuverta je le�ala na tlima. Podigoh je, pogledah �ig. Podido�e me �marci: Los Angeles. Ponovo proèitah adresu koju je Charlotte navela u dnu pisma: 6301 Orange street, Los Angeles. Joganandin grad!Jogananda je tamo proveo najveæi dio �ivota. Tamo je osnovao Dru�tvo za samoostvarenje, tamo je umro i tamo je pokopan. Tamo je dvadeset dana le�ao u staklenu kovèegu s tijelom netaknutim truljenjem, s tijelom iz kojega se izvijao miris ru�a.Nije li me u duæanu u Bethesdi upravo Jogananda gurnuo put dra Gersona � ne zove li me Jogananda u svoj grad, a mamac je najmlaða princeza Gerson, posljednja Mohikanka cjelinskog lijeèenja? Jer otkud sad Charlotte u Los Angelesu, kad je duge godine �ivjela u Queensu - od svih gradova ba� u Los Angelesu, gdje je prije svega mjesec i pol dana otvorila svoj Centar za ishranu, prvi puta poslije oèeve smrti? Otkud da se sve to sretne u takvoj suvislosti?Odmah sam uputila novac za Gersonovu knjigu. A onda sam nazvala Charlottu.»Smjesta prekinite terapiju ako mislite dolaziti.«Najjasnija od svega bila je Radivojeva srd�ba.»Sve su to koje�tarije!« vikao je. »Najprije Borka, sjeti se Borke � kako li smo Migo i ja kao dvije budale jurili u Suboticu. Pa Ljubojeviæ, sva ona noæna telefoniranja. Pa sam nosio Taru kod Jasmine Puljo. Pa onaj la�ni Tibetanac. Pa ta tvoja bogomoljaèka Jean. Cijelo to tvoje nastrano dru�tvo. Sad, na185kraju, pristao sam da odem i kod Kathrvn Kuhlman. Ja - kod Kathrvr Kuhlman! Ja! I je li ga izlijeèila? Evo kako ga je izlijeèila...« ;I on pomogne svom urnebesju pokretom ruke. ]»I sad jo� ima� obraza dolaziti s neèim novim ...«»Imam«, rekoh, »imam obraza. Sve dok postoji i najmanja �ansa.«Te�ko je bilo suprotstavljati se Radivoju, jer je njegov gnjev zvuèao takc opravdano. Previ�e sam tra�ila od njega, stavljala sam ga na muke, a on je bio u neusporedivo te�em polo�aju od mene, jer je definitivno izgubio vjeri u »ne�to drugo«, �togod to drugo bilo, Bog ili Hipokratova medicina. Pro�l ponedjeljak jo� je u njemu tinjala nada kad je rano izjutra krenuo u amba sadu, a ja ostala da spremim Igora za bolnicu. Bolno je bilo èuti njegovo »dæ nisu zamijenili...« I onda naglo stvrdnjavanje u hladan i opasan bijes Uistinu, bilo je bezdu�no od mene opet mu priæi, uvlaèiti ga u novu stupicu, Ali nisam imala drugog izbora.»Ako mu je ikad i�ta pomoglo«, vikao je Radivoje, »to su bili citostaticS Citostatici i ni�ta drugo! Sve ostalo su la�i i gluposti, gluposti i la�i!«»Prije svega«, uzrujah se sad i ja, »ti ne zna� koliko mu je i kad pomogle to �to zove� glupostima i la�ima. Koliko je, naprimjer, pomogao jedar Ljubojeviæ, u vrijeme najte�e Igorove krize s ospicama. I kako smo u Parizi dobro pro�li, bez infekcija, zahvaljujuæi... Pa i ovdje, odakle ti zna� dæ mnogo�ta nije ubla�eno i izbjegnuto, odakle zna� da mu Jean, da mu Kathrvr nije dala snagu da podnese ne�to �to inaèe ne bi mogao? Ne mo�e� tvrditi dz je la� i glupost ono �to si vidio u Pittsburghu...«»Neka je ta tvoja Kathrvn izlijeèila gu�ave i kljaste«, re�ao je. »Ali nije izlijeèila Igora! Uostalom«, dodade slavodobitno »sva ta izljeèenja su autosugestije, da zna�.«Autosugestija, to je bila spasonosna, »znanstvena« rijeè. Kathrvn bi na te rekla:»Da, autosugestija. Samo mi objasnite �to je to? iMo�ete li objasniti �to je struja? A slu�ite se njom, nikada ni ne pomi�ljajuæi da ne razumijete to èime se slu�ite, �to vam je blagotvorno ...«Nevolja je bila u tome �to smo Radivoje i ja gubili snagu da odgodimc na�a kre�eva za neko samotno mjesto i vrijeme. Kad bi meðu nama planule rijeèi, one bi poèele nezadr�ivo paliti druge, te�e rijeèi, kao plamen suhu savanu. Od jarosnog zahtjeva da ga pustim na miru, da ga vi�e ne zaludujem. �iknuo bi u pljuvanje po svemu, u bjesomuèni topot i grmljavinu. Na�alost. otkrila sam da se i ja di�em u odgovor, da mi rastu kand�e, kopita i oènjaci, najprije da obranim sebe i svoje poku�aje, a potom vi�e nije bilo razlike izmeðu obrane i napada.Pa ipak, kad bi ga napustila ta nervna lomljava, Radivoje se sam manje ili vi�e pribli�io napadnutom. Ispadalo je daje verbalna agresija bila naèin da na ne�to pristane. Tako je bilo i ovaj put.»Uostalom«, reèe uveèe, »poði ti s Igorom, ako si uvjerena da treba.«Zadrhtala sam. Te�ko mi je pala ova pobjeda. A �to ako se zavr�i porazom?

:Trebalo je jo� podnijeti i nihovsku reakciju. Sve uokolo mene se protivilo. To lomljenje drugih i drugoga bilo je kao lomljenje stakla: raskrvarilo je onoga tko je lomio. Radivoje je dodu�e pristao, ali se i dalje mr�tio, siktao, odmahivao rukom. Trebalo je kupiti karte za avion, namaæi novac za na� boravak kod Charlotte i naæi nekoga u Los Angelesu tko æe nam pomoæi da186se snaðemo. Kao melem izroni�e nam u svijest imena i lica Ruth i Jamesa Le Sage.U utorak odluèih prekinuti terapiju. Ostavih dakle Igora kod kuæe i pozvah rezidenciju Le Sageovih. Javila se neka nevjerojatno ljudska sprava: »Ruth nije kod kuæe, ali doæi æe uskoro. Ostavite svoje ime i broj«, reèe èovjekolika sprava.Predveèe se javi Ruthin slatki, vedri glas. Kad sam zavr�ila svoju prièu, ona æe gotovo radosno:»Kako si znala .. .«»?«»Da mo�e� raèunati na mene. Sutra æu poæi u izvide. Javit æu ti.«Sutradan:»Carlotte ka�e da zasada ima mjesta u njenu centru. Centar je smje�ten u jednom prilièno pohabanom hotelu. O Charlotti ti ne mogu jo� ni�ta reæi, osim �to izgleda duboko uvjerena u ono �to govori i radi.«Kupili smo karte za èetvrtak. Telefonirala sam Appelbaumu da prekidamo terapiju.»Kako?« èula sam ga gdje podi�e obrve. »Za�to?«»Poku�at æu ne�to drugo. Sutra putujemo.«Zgranuto æe tad Appelbaum:»Jeste li svjesni toga kako je lo�a Igorova krvna slika? Njegovi su trombociti spali na 15.000. Neka se na putu ozlijedi, ili neka doðe do unutra�njeg krvarenja.. . Dajte da barem primi transfuziju.«Odjurismo u bolnicu da Igor primi transfuziju. Naiðe Appelbaum sa svojim podbulim nastavkom.»Dobro, o èemu se radi? Zar ne �elite-da uvedemo Igora u remisiju?«»�elim, ali riskirat æu. Jeste li kad èuli za dra Gersona?«»Ne«, reèe. »Radi li se o vitaminskoj terapiji?«»Da«, odgovorih. Nije mi se dalo obja�njavati.»Za�to ne poku�ate s tom terapijom nakon �to ga uvedemo u remisiju?« pomirljivo æe Appelbaum. »Dajte da dokrajèimo �to smo zapoèeli.«Da se potkrijepim, ponovih u sebi Charlottin zahtjev, ali osjetih da popu�tam, da klizim nizbrdo, da je odgovornost za prekid suvi�e velika. Rekoh u sebi: dobro, otiæi æemo kod Charlotte malo kasnije.Vratili smo karte, telefonirali Ruthi i Charlotti da dolazimo naredni tjedan. Nastavismo s kemoterapijom.U petak se vadila kosna sr�.Kosna sr� se pokazala èista. (»Ako mu je ikad i�ta pomoglo, to su bili citostatici!«) Temperatura je spala, Igor se razbistrio. Isprièao mi je svoj pro�lonoæni san:»Zna� li �to sam uradio?« reèe energièno. »Rastjerao sam sve doktore, izvadio iglu od infuzije i sam oti�ao kuæi, bez pote�koæa. I najeo sam se salame.«Pomislih: mo�da se u svojoj podsvijesti otvara prema ideji izljeèenja. No i opet je ostalo nerije�eno pitanje �to znaèi ono »oti�ao sam kuæi«.U subotu sam po�la kod Jean. Dugo i odu�evljeno sam joj prièala o Maxu Gersonu i Charlotti. Jean je razumjela za�to joj govorim o njima s toliko �ara; jer to je bio naopaki naèin da joj poka�em svoje razoèaranje zbog neuspjeha »njezina« naèina. Kad sam odlazila, rekla mije svojim glasom èednog cvijeta, mudro i s jedva osjetnom natruhom ironije:187»�to æu kad ne znam ni�ta drugo nego osloniti se na Oca...« \Postidjeh se. Moja ljutnja nije bila tako po�tena i jednostavna kao«Radivojeva. iI RELJA \Jednoga od narednih dana Appelbaum nas pozove na povjerljiv razgo-j vor. Predlagalo se presaðivanje kosne sr�i, operacija slo�ena i opasna. Na? odjelu je upravo traja

la jedna takva presadba. Èetrnaestogodi�nja kæi jednog filadelfijskog lijeènika le�ala je u nepropusnu �atoru, sva u iglama, tubama, i cijevima. U njezinu sobu nije smio nitko ulaziti osim majke koju suj svakodnevno dezinficirali, a na poèetku postupka su je zasuli zrakama: i antibioticima. Djevojku su najprije izbombardirali velikim dozama citosta-tika i nekim grdnim zraèenjem dok sve stanice u kosnoj mo�dini nisu bile1 pobijene. Nije smjela pre�ivjeti ni jedna, ne, ni jedna, i u tom je delikatnom! trenutku valjalo uzeti srèiku zdrava i organski najbli�eg davatelja i ubrizgati je u umiruæe tijelo. Raèunalo se da æe ono posvojiti zdrave stanice i oporaviti se. i»Jedan takav pokus po�ao je za rukom«, reèe Appelbaum pomalo neodreðeno. »Razmi�ljali smo o tome da zahvat ponovimo na Igoru. Jer, na�alost, jasno je i vama i nama da su Igorove moguænosti ozdravljenja uobièajenom terapijom vrlo, vrlo mr�ave.« >»Kako je djevojci iz Philadelphije?« upitah. i»Jo� se ne mo�e ni�ta odreðeno reæi. Shvaæate li, to je pothvat u kojemu! sudjelujemo svi, do kraja, shvaæate li, svi, do kraja.« 1Ja sam to sebi prevela: velika �ansa za NIH, prestignuæe suparnièkih ustanova. i»Koliko je takvih pothvata dosad uspjelo?« i»Oh, to je novo, tek smo u razdoblju ispitivanja«, zavjerenièki æe; Appelbaum. »Mi smo, kao �to znate, istra�ivaèka ustanova.«U daljnjem razgovoru saznali smo da bi netko od nas morao biti davatelj] kosne sr�i. Najvjerojatnije stariji brat.»Dovedite ga da obavimo sva potrebna ispitivanja. Poslije toga æetel s djeèakom kod psihijatra, da se utvrdi neæe li ga takva operacija psihièki* o�tetiti.«Drugoga dana povedoh Relju u NIH. Objasnila sam mu da se Igorova' bolest pogor�ala i da æe mo�da biti potrebno da mu on, Relja, pokloni stanice; svoje kosne mo�dine. \»Ma hoæu, naravno«, reèe Relja bezbri�no. »Ali ja ne vjerujem da bi Igor mogao umrijeti.« <Jo� na poèetku Igorove leukemije, u Beogradu, bio me upitao da li djeca] mogu umrijeti. Kad sam mu kazala da mogu, on je dopitao:»Ali ja mislim, razumije�. .. sasvim mala djeca?« ¦]»Da, i ona«, rekla sam. »No to se malo kad dogaða«, slagala sam dodatnoi i Relja je znao da sam slagala. On se cijelo vrijeme pla�io za Igora i zvuk bezbri�nosti bio je strah prevrnut na svoju drugu stranu. iSa strahopo�tovanjem je gledao kako Nancy muèi Igorovu �ilu. Osjeæao se slabijim. Njegove sna�no zavitlane emocije mora da su ga o�inule razornim! samoprijezirom: on, stariji brat, brzi trkaè i vje�ti penjaè-i-skakaè, pa da sei upla�i od jednog vaðenja krvi, dok je mlaði, bolesni brat tako hrabar. Mnogo1 kasnije Relja mi je povjerio: J188 I»Ja sam uvijek mislio da je Igor anðeo.«»Anðeo?«»Da, anðeo. To znaèi � netko tko se nièega ne boji, jer ima snagu unutra.«Reljina definicija me podsjetila na obja�njenje petogodi�nje Ane iz prekrasne knjige »Mister God, this is Anna«. Dotièna Ana je kazala: »Lako je uoèiti razliku izmeðu neke osobe i anðela. Najveæi dio anðela je unutra, a najveæi dio osobe je vani.«Iste veèeri, prije spavanja, Relja mi isprièa svoj pro�lonoæni san, su�tu opreku Igorovu snu. Koliko je Igorov san obilovao osjeæajem moæi i slobode, toliko je Reljin bio te�ka mora bespomoænosti.»Najprije sam ne�to ru�no sanjao. Htio sam se probuditi, pa nikako nisam mogao.«»I?«»Zar ne vidi�? U ovom svijetu mi nije lijepo. U onom svijetu mi nije lijepo - zbunje

n sam ne znam kuda æu? Reci mi, mo�e li èovjek, kad umre, po�eljeti da samo zaspe i da vi�e ne sanja?«Relji je bilo deset godina i stajao je nagnut u ponor ispod elsinorske litice, u trenutku, neprestanom trenutku opipavanja svjetova. Nije htio ni u jedan: ni u svijet �ivota u tijelu, ni u svijet �ivota bez tijela.Narednog proljeæa zbio se pomak s litice. Usnio je glas koji ga je pitao:»Hoæe� li na vrata sna ili na vrata buðenja?«A pokaza�e se uto dvoja vrata.»Na vrata buðenja«, odgovorio je Relja.Bio je to izbor na raskr�æu odakle je jedan put vodio u predjele dvojne braæe Hipnosa-i-Tanatosa, a drugi je put bio hrapav i dug, ali je sadr�avao moguænost koja je dana samo utijeljenim biæima: da odrede svoju karmu i probude se u slobodi.tPUT U LOS ANGELESIgor se sprijateljio sa zvukom rijeèi Los Angeles, mada je taj zvuk mirisao po voænim sokovima. Prije, kad sam mu cijedila gro�ðe na preporuku Olge Worrall, dugo sam ga morala nutkati da bi popio samo jednu skromnu èa�u. A sad æe se piti dvanaest èa�a dnevno, svaki sat po jedna; od tih dvanaest dvije æe biti èa�e jetrenog soka - od teleæe, nezamrznute jetre. Moje sporo i oprezno razlaganje Igor presijeèe izjavom:»Ako mi ne�to ne bude ukusno, pretrpjet æu i popiti.«Jednog jutra, zbog pokusa, iscijedila sam sok od gro�ða. Noseæi iscjedak Igoru rekoh put Joganande: »Ti si me na ovo naputio, pomozi sada!«Bez rijeèi uze Igor èa�u i iskapi je do dna. Mene to èudno prestravi: nada zna zviznuti surovije od beznaða.23. travnja Relja i Radivoje isprati�e nas do velikog aviona kompanije American Airlines. Ponijela sam Reljinu malu kinokameru i svoj »indijski« fotoaparat. Èinilo se da kreæemo u ekspediciju, u otkrivaèki podvig. Disne-yev dvorac si�ao je s korica knjige i spustio se na tle udaljeno èetiri i pol sata leta.O podvigu se uistinu i radilo. Prekinuli smo terapiju odr�avanja. Usudili smo se potrèati za vlakom kojega mo�da neæemo stiæi. Stavili smo na kocku ono malo vremena �to je ostalo od �ivota.189Igorovi obrazi bijahu nabuhli, netom izrasla kosa spremala se opel ispasti, vrh nosa i usne �koljke su po�utjeli, a bijela i crvena krvna zrnca vrcala su gore-dolje u unezvijerenu ritmu. Po statistici limfoblastiènih leuke-mièara Igor je ulazio u razdoblje kad novi udar dolazi brzo i neuklonjivo. Dc sada nije bilo krvarenja iz nosa i desni; niti su se pojavljivale rane na jeziku i slièni u�asi. Bio je po�teðen tih usputnih pakosti leukemije.Nekoliko dana prije puta stigla je Gersonova knjiga. 1Od korica do korica bila je napisana jasno i pouèno. Pa�ljivo sam je èitala i za dan-dva pretvorila sam se u struènog tumaèa prirodnog, cjelinskog naèina lijeèenja a la Gerson, a la Paracelsus, a la Hipokrat. iDoktor Gerson poèinjao je od njive, na�eg »vanjskog metabolizma«. Godinama se njiva uni�tava pesticidima i umjetnim gnojivom: godinama se prazni od vitalnih sadr�aja, godinama se uni�tavaju bakterije potrebne za alkemijski proces prerade organskih i neorganskih materija, godinama se izaziva exodus glista. Navedene su brojne tabele koje su pokazivale za koliko se smanjuje postotak proteina u kukuruznu zrnu, ako je taj kukuruz pripadnik, uzmimo, treæeg nara�taja zagaðene njive. Oporavljena organskim gnojivom, njiva je poèetak svakog lijeèenja: jednako je i preventiva svake bolesti.Lijeèenje bilo kojeg poremeæaja odvija se po naèelu: osposobiti tijelo da se samo lijeèi. Da bi se samo lijeèilo valja ga osloboditi naslaga �tetnih materija, oèistiti ga. U tu svrhu »opet æe nam trebati istinske domaæice, ne one koje gledaju kako da pobjegnu od kuhinje, veæ stvoriteljice domova i zdravih porodica.* Inaèe, smatrao je dr Gerson, bolesnici æe se mno�iti br�e no �to æe se bolnice i ustanove moæi podizati; isto tako æe se poveæavati broj umobolnih. ;Svojim osloncem na subliminalno toksiènu hranu (koja pogoduje fermen-^ taciji i anaerobnim elementima, �to opet pogoduje malignim stanicama),! moderna civilizacija stvara predmorbidno stanje kod gotovo svakoga svog pripadnika. Pojedinci se razl

ikuju samo po stupnju predmorbidnosti., U posljednjih dvadeset i pet godina postotak predneoplastiènih stanja naglo se poveæao. Upravo zato �to je uno�enje toksiènih supstanci subliminalno,! ono ne izaziva obrambenu reakciju tijela, tijelo se postupno navikava na! abnormalno stanje i tumori mogu neometano rasti.Koje sile organizma mogu najuspje�nije suzbiti rast zloæudnog tkiva?] Doktor Gerson je rekao: enzimi oksidacije. Stoga æe lijeèenje raka bitJ u prvom redu uspostavljanje utrnule funkcije sustava za oksidaciju u cijelom) organizmu. Da bi se to postiglo valja ga najprije detoksificirati, potomj potkrijepiti osnovnim mineralnim sadr�ajima iz skupine pota�e i joda, i kaol treæe, valja ga neprestano pojiti enzimima za oksidaciju, sve dok ih sam nei bude kadar proizvoditi.Lijeèiti na ovaj naèin nije lako. Potrebna je pomoæ u toku cijeloga dana:i rad u kuhinji, na pripremanju hrane i sokova.Te�ko je shvatiti odbojni stav veæine lijeènika prema Gersonovoj metodi.i Sudbina reformatora na bilo kojem polju jest poruga i moralnopsiholo�ko,' a èesto i fizièko iskljuèenje iz struène zajednice. Veæina reformatora nije; doèekala pobjedu svojih ideja za vrijeme vlastita �ivota. Govoreæi o odbijanju! kolega da èak i prouèe njegovu metodu, dr Gerson je rekao: ;»U prvom redu, svi smo mi odgojeni u vjeri da je rak neizljeèiva bolest, i Nadalje, nekoliko preda�njih poku�aja da se uvede novi lijek propali su..Dr Gerson je bio mi�ljenja da je moderna medicina zaboravila gledati nai èovjeèji organizam kao na psihofizièku cjelinu. Ono �to je onaj hidalgo duha, i190Ortega y Gasset, nazvao modernim barbarizmom, naime specijalizaciju, Max Gerson, skromni rabi medicine iz njujor�kog predgraða takoðer je smatrao osnovnim uzrokom sljepila i proma�aja. Bio je jedan od prvih koji je u potkrepu svojih nazora naveo primjer Hunza s Himalaja, izvanredno zdravih i dugovjekih ljudi, kod kojih su degenerativne bolesti nepoznate. U njihovoj zemlji zabranjena je uvozna hrana, oni jedu samo ono �to uzgoje na vlastitu tlu i �to nagnoje stajskim gnojivom.Ideju cjeline zastupa i poznati biolog Szent-Gyorgyi. Desetljeæe-dva prouèavao je rad mi�iæa da bi na kraju izjavio:»�to vi�e saznajemo o jednoj izdvojenoj reakciji mi�iæa, to manje razumijemo njegovu funkciju � a njegova funkcija je dio cijelog tijela.«Metoda doktora Gersona, shodno vidiku koji je nudila i kojemu je vjerovala, i nehotice je zagovarala drukèiji stav i odnos prema �eni domaæici. U takvu vidiku nema mjesta onom kratkovidu prijeziru prema »�enskom« poslu u kuæi. Poklik za »osloboðenje« �ene i prvaranje doma u uslu�nu stanicu dio je apokalipse otuðenja.Slika ponuðena sa �icanog stalka u Bethesdi �irila se u indijski spektar. Ljudi su stvorenja zraka i èistoæe. Ljigavi tumori i sav anaerobni proces malignosti, potpomognuti su jedenjem le�ina, to jest mesa i svih trule�i iz aluminijskih konzervi. Cousteau je navijestio smrt oceana i, posljedièno tome, propast èovjeèanstva. Zbog zagaðivanja morske vode, naime zbog nemilosrdnog ubijanja planktona koji ve�e kisik, doæi æe do takvog prorjeðe-nja kisika u uzduhu da æe se ljudi razbolijevati od sve novijih i fatalnijih oblika malignosti i da æe se buduæa propast svijeta jamaèno zavr�iti cvile�om (u slozi s proroèanstom T. S. Eliota), naime hripanjem i dahtanjem ugu�enih �ivotinja i ljudi. Boleæiva potreba za udobno�æu, tro�enje bez vraæanja, a tvorci udobnosti, profita�i, svakoga dana izmi�ljaju nove naèine èovjeèjeg »oslobaðanja« od rada ruku.S Gersonovom knjigom i s Knjigom putovali smo u Los Angeles. Bili smo vedri: opet smo se iskrcali na otoèiæu u rijeci vremena. Prije dvije i pol godine letjeli smo u Pariz, izgubljeni i prestra�eni. Sad je zdravstveno stanje bilo neusporedivo beznadnije, ali mi smo bili gotovo veseli. Kao da nas je obasjavala fantastièna svjetlost koja pada na pozornicu u vrijeme preokreta.CHARLOTTE GERSON STRAUSSRuth jurnu na nas s razdraganim cvrkutom i lepetom. Njezino jato smije�aka, pitanja i pokreta veselo nas je vodilo put izlaza. Na izlazu me opet okrznuo �ièani stalak s èasopisima i novinama. S naslovne strane nekog lista zapljusnu me plavoputi Kri�na u �enoliku, klasiènom polo�aju tribhangi. U tom èasu sam shvatila da su Kri�nine oèi izrazito nalik na Joganandine - ista srneæa milokrvnost, ista krotka, zami�ljena, samilosna vatra u pogledu. Stajao je na ulazu u na� Los Angeles kao podsjetnik, najava i dobrodo�lica.Dok smo se vozili prema gradu dan je oko nas kolutao bjelinom i zlatom. Za�to je J

ogananda izabrao ba� ovaj grad? Za�to nije ostao u aristokratskom Bostonu? Zbilja, za�to su filozofi, znanstvenici i sveci Antike grnuli u Alek-sandriju, u onaj �enstveni, opaki, prekrasni monstrum? I Los Angeles je �enstven; kao Aleksandrija i on se beskrajno otvara moru, jednako u �udnji za nemoguæim, jednako orgazmièki zadihan, pretovaren ljepotom i gnjile-191�om. Idealna arena za ljude �eljne uzbuðenja, slave, propasti, naglih uspor i prevratnih otkriæa. Los Angeles, centar delirija Sjedinjenih Dr�ava.U gradu i oko njega �ive bogata�i i slavljenici, tu se divlja i mahnita kæ na rimskim gozbama. Ali tu stanuju i odmetnici od novca i slave i vreve, c civilizacije: otkrili su da upravo ovdje mogu najdjelotvornije sprovesti svo muèaljivu ili glasnu volju za nijekanjem, èak ru�enjem. Tu nadalje �ri prosvjetitelji, odricatelji, samotnjaci i èudaci; nagnuti nad svojim astrolo�ki raèunarima i ostalim mentalnim spravama, �ive ovdje prijestupnici svih vrs i velièina - od otmjenih i moænih do dronjavih i nastranih. Na�minkano tije izbacuje svoj gnoj i svoju alergijsku groznicu na stra�nja vrata, kroz venti zloèina i ludila.Ali Los Angeles nije samo psihodelièni metropolis. U nekim svoji rezervatima to je pitom mediteranski grad. Tu �ive ulice bez buke, s niski] kuæicama bijelih zidova i s jasnocrvenim krovnim opekama, u ritmu b< iznenaðenja. Da me netko padobranom spustio u takav predio L.A. pom slila bih na Grèku, sjevernu �panjolsku, primorski Al�ir ili ju�nu Francusk- a nikako ne bih pogodila da se radi o roditelju manièno-depresivnc Hollywooda.U jednu takvu ulicu, u Orange street, uplovi veliki, neèujni Ruthi studebacker. Zaustavismo se pred �utom jednokatnicom na uglu. Kuæa bija; rastegnuta, dvije su je ulice vukle svaka na svoju stranu, �to dalje od ugl; Pred ulazom je kunjao malen vrt bez cvijeæa. ;U susret nam doðe �ena'koja mi se uèini intenzivno poznatom. Ne�to u meni reklo, gotovo bez iznenaðenja: »Oh, pa to si ti, naravno.«�ena nas srdaèno i krepko pozdravi: t»Dobrodo�li. Ja sam Lotte Strauss.«Èinilo se da je u kasnim tridesetim godinama; kasnije sam saznala da prevalila pedesetu. Bila je stasita, vitka, s èvrstim stiskom ruke; svijetli kovrèava kosa, blijedoplave staklaste oèi, sportska odjeæa; doimala se simp; tièno i energièno, kao uèiteljica jahanja.Odvede nas u poveæu svijetlu sobu. Kupaona s po�utjelom kadom, tepi olinjao, namje�taj treæerazrednog hotela. Za razliku od tamnièavog Bearr, u rue Bichat, ova je bila kutija pozlaæene svjetlosti koja je sipila kroz d\ velika prizemna prozora.Ruth nas ostavi da se udomaæujemo, obeæav�i da æe uskoro navrati s Jamesom.»Da, iæi æemo u Disnevland«, odgovori na Igorovo bezglasno pitanje »d; u Dis-ney-land.«Govorila je onim svojim glasom koji se �irio kao lepeza, da bi na kraj pre�ao u bijeli èipkasti smije�ak - sve dok Igor nije popustio i poèeo u odvr; paliti svjetiljèice u oèima i u kutovima usta. Obistinila se dakle ma�tarija i Novog Beograda, onaj razgovor za kuhinjskim stolom: -.»Sto ima u Americi?«»U Americi ima Disnevland. Jednoga dana æemo otiæi u Disnevlan i ponijeti fotoaparat. I kinokameru.«Na obodu na�ega kruga Charlotte se uljudno smije�ila. Disnevland? Ka da je mislila drukèije. .,Poslije nas povede u blagovaonicu, salon i u svoj laboratorij zdravljæ kuhinju. U kuhinji je poslovalo nekoliko meksikanskih mladiæa i djevojak- upravo su spravljali Hipokratovu juhu za veèernji obrok. Bez ulja i sol192povræe u toèno propisanim kolièinama i omjeru predavalo je svoju dobrotu i svoje moæi napitku koji je gusnuo u velikom loncu. Iz èeliènog sokovnika, zapravo tje�tilice, ru�ièasti je sok �uborio u podmetnut krèag.Charlottin Centar bio je sme�ten u prizemlju. Na prvom katu jo� je uvijek �ivotario hotel. Kroza nj su noæu zujale otkvaèene heroinske putanje.Vratismo se u blagovaonicu. Tu mi Charlotte predstavi omanjeg postarijeg èovjeka spu�tenih ramena i vjeða, rekav�i samo:

»To je Bob.«Bob, odnosno Robert Keltz, kasnije mi je objasnio �to on ovdje radi. On je bio financijer Charlottina prihvatili�ta. Proputovao je sav svijet, ne propu-stiv�i ni Jugoslaviju. Nije imao djece. Uzgajao je i prodavao rasne trkaæe konje. I �elio je ulo�iti novac u »ne�to pravo«, bez obzira na gubitak, dobitak ili slavu. Davno je bio èuo za Gersonov reformatorski poku�aj u medicini. Dvadeset je godina tragao za nekim od preostale porodice Gerson i zbog nekog nejasnog razloga nije ih nalazio.U meðuvremenu je Charlotte podigla i poudala dvije kæerke i razvela se od mu�a. Cijelo vrijeme je savjetom i uputama pomagala bolesnike koji su jo� uvijek nailazili u biv�u kliniku u Queensu. Prije dva mjeseca primila je brzojav od nepoznata èovjeka, poslan iz nikad viðenog grada, Los Angelesa. »Doðite da se dogovorimo«, javljao je nepoznati. »Otvorit æemo centar. Snosim sve tro�kove. �aljem Vam avionsku kartu s neupisanim datumom. Robert Keltz, obo�avatelj Va�eg oca i Va� po�tovalac.«Tako je Charlotte stigla u Los Angeles. Smjesta se na�la u vrtlogu poslova oko otvaranja centra za ishranu. Bio je to njezin prvi ozbiljni poku�aj da poslije oèeve smrti poku�a s terapijom na �iroj i javnoj osnovici, na osnovici ustanove.Po�to nije imala diplomu medicinskog fakulteta, nije imala ni dozvolu da unutar ustanove obavlja bilo kakve lijeènièke zahvate. A nijedan lijeènik nije se usudio raditi s Charlottom Gerson. Pacijenti su morali sami sebi davati injekcije � ili su to èinili njihovi pratioci. Charlotte se pla�ila da æe je lijeènièka komora ubrzo najuriti, kad otkrije o èemu se radi. »Dodu�e«, rekla je, »oni to veæ znaju. Oni me godinama uhode, osujeæuju sva moja nastojanja.«Ljekarnici su takoðer odbijali suradnju. Na�ao se samo jedan. Staub, u njujor�koj aveniji Lexington, koji je na zahtjev bolesnika spravljao onu naroèitu pota�u i lugol koji su se ukapavali u sokove.Osim Charlotte i petoro Meksikanaca, u Ulici Naranèi 6309 radio je jo� samo jedan student medicine, visok, jak mladiæ kovrèave kose. Charlotte ga je »odgajala«, bdjela nad njegovim razumijevanjem. »Gdjegod i kakogod bude radio«, rekla je »on nikada neæe zaboraviti �to je ovdje vidio.«Svakoga jutra, podneva i veèeri uplovio bi u blagovaonicu Bob Spu�tenih Ramena, katkada u nezamjetljivoj pratnji supruge. Njegova vedrina bila je u �aljivom raskoraku sa spu�tenim vjeðama i brcima. Bob se brinuo za dovoz svje�e, nezamrznute teleæe jetre; organizirao je nabavu neprskana voæa i povræa i provjeravao da li uzgajatelji »zdrave« hrane ipak ne podvaljuju s umjetnim gnojivom. Cijeli Bobov dan bio je strasno poklonjen Centru, Gersonovoj terapiji, bolesnicima, Charlotti i borbi s osujetiteljima njihova sna.Los Angeles je veæ tonuo u kasno poslijepodne. Zidna ura u blagovaonici otkuca pet sati. Pojavi se Meksikanka s pladnjem na kojemu su bile postrojene èa�e s ru�ièastim gustim napitkom.I13 Brdo iznad oblaka193i»Sok od teleæe jetre«, najavi Charlotte. »Mije�amo ga sa sokom od mrk i jabuke, da bismo pobolj�ali ukus. Najte�i sluèajevi piju ga dvaput dnevi � uostalom, mi i nemamo drugih sluèajeva osim najte�ih.«Prièala mi je da je ovaj sok jedno od posljednjih izna�a�æa dokto Gersona. On je neumorno tra�io kako i èime potpomoæi divovski zadat; jetre u borbi za ra�èi�æavanje organizma. Otkrio je da sok svje�e istije�tei jetre, po moguænosti od teladi s nezagaðenih pa�njaka, sadr�i one vitamii i enzime koji su najdjelotvorniji prilikom eliminacije otrovnih materija.»A toksini same teleæe jetre, �to je s njima? Ne unose li se oni u orgai zam putem iscjetka?«»Ne«, reèe Charlotte. »Toksini su zgruvani u masnom tkivu. Mast se i mo�e tije�titi.«Pacijenti poèe�e navirati u blagovaonicu. Nama dodijeli�e stol do vrat Na stol nam donije�e upisnu tabelu s danima, satima i elementima terapije i bismo lak�e nadzirali tijek lijeèenja. I spusti�e prvu èa�u, boleæive ru�ièas boje, s blago neugodnim zadahom.»Da te vidim sada«, rekoh Igoru. Charlotte je sjedila s nama k; podr�ka.»�to da me vidi�«, odbrusi Igor nadmoæno, odluèno; i iskapi èa�u bi treptaja i zastoja.U Igora se zabode nekoliko zaèuðenih i raznje�enih pogleda. S iscjetko jetre svi su im

ali manje ili vi�e muke i pili su ga u nastavcima. Charlotte^ blistala. iUveèe smo se upoznali s hranjenicima Centra. Bilo ih je otprilil dvadeset, raèunajuæi i pratnju. Desno od nas sjedila je tamnokosa �ei u kolicima. Bila je strahovito, nestvarno mr�ava; njezina kuæna haljina k< da se nije imala oko èega saviti, pa se podr�avala vlastitim, mlohavi naborima. Lice te �ene bilo je papirnobijelo i plisirano finim borama. Sarr je jedna pojedinost njezina lika bila obilna i velièanstvena: to su bi trepavice. i»Ja sam gospoða De Viro«, reèe put na�eg stola. »Èestitam ti.« 3»?«»Zato �to si do�la, lutko. Kakav god da je problem, ovo je najbolje mjesi za njegovo rje�enje. Dobro do�li, i neka vam je oboma sretno.«I ona podi�e èa�u soka kao da je �ampanjac. Igor i ja podigosmo na�e èa; u odvrat.»Moj mu�«, predstavi mi stidljiva, æelava debeljka poodmaklih godin; »A ovo je jedan od mojih sinova.«Debeljko i mladiæ trznu�e usnama, kimnu�e i potom nestado�e s pozo nièe komunikacije. Gospoda De Viro bila je jedini mu�karac svoje porodice»Koliko ste veæ dugo ovdje?« .»�est tjedana«, odgovori. »Do�la sam odmah po otvorenju. To jes donijeli su me. Raspadala sam se, zna�. Ni�ta nisam mogla okusiti, a bolo1 su bili, uh-huh. A pogledaj me sada.«I ona pokaza tanjur s kojega je bila i�èezla veèernja hrpica. -i»Pojedem ja i njihovu veèeru«, priklopi jogunasto. ?»�to ste ... mislim, gdje ste imali...?«»Oh, imala sam ga posvuda«, nasmija se gospoða De Viro zvonko. »I svim organima; u kostima; u mi�iæima; u �lijezdama. Doslovce, sva sam bil zloæudna. A poèelo je, zna�, prije sedamnaest godina. Da ti usput ka�em: j194 isam nastavnica kemije i fizike. Poèela sam krvariti iz �enskih predjela, razumije�. Na pregledu su ustanovili karcinom maternice treæeg stupnja. Predlo�ili su operaciju vaðenja i kobalt. Odbila sam i jedno i drugo. Pre�la sam na strogo vegetarijanstvo. Pobacala sam u smeæe sve one dra�esne staklenke s bijelim bra�nom i �eæerom i ostalim koje�tarijama. Poslije izvjesnog vremena prestala sam krvariti. Na ponovnom pregledu su ustanovili da se moj karcinom smanjio na velièinu ... no, zrna graha, zar ne, srce?« obrati se mu�u.Mu� spremno izroni na pozornicu:»Gra�ka.«»Da, gra�ka. Kao �to veæ biva, lijeènici su izjavili da se radi o spontanoj remisiji. Glupost. Ni�ta se ne dogaða spontano, svemu mora� pomoæi da se dogodi. (Ja sam nastavnica kemije�i�fizike, ja to znam!) 1 tako sam �ivjela s mojim zrncem gra�ka punih sedamnaest godina, obavljala sam svoj nastavnièki i kuæanski posao èilo i veselo, uopæe nisam mislila na bolest. Moje zloæudno zrnce nije nikada i�èezlo, ali je bilo nemoæno da mi naudi. Dok jednoga dana...«I ona zatra�i dodatnu porciju banana. Banane su se smjele jesti u neogranièenim kolièinama.»Jednoga dana, u razdoblju klimakterija, zna� ... (zar ne, srce?) javili su se bolovi, navrla je neka zgrèena, tamna krv. Poèela sam slabiti. Moj karcinom je ugrabio priliku da se razbukta �irom organizma, jer to je za nj bilo povoljno doba, doba hormonalne uzburkanosti i pometnje. Tad sam vidjela da vegetarijanstvo samo po sebi ne mo�e izlijeèiti rak, mo�e ga samo zaustaviti ili usporiti. I dalje sam odbijala to �to su mi nudili - a jedino �to su mi nudili bila je kemoterapija i zraèenje.«Ona se opet vragoljasto nasmija.»Ti sad sigurno misli�: Bo�e, mr�ava li je kao raga. Trebala si me vidjeti onda. Bila sam kostur, pla�ilo. K vragu, umirala sam. Tada smo èuli da se otvorio ovaj Centar. Cim su me donijeli znala sam da je to pravo mjesto -jedino sam se pitala nije li za mene prekasno. Spasila me moja tvrdoglavost, to �to sam odbijala njihovu terapij

u. Moje ozdravljivanje poèelo je vrlo brzo i vrlo burno. Treæi dan po dolasku veæ sam bila kadra pojesti svoj obrok i ne povratiti ga.«Poslije veèere javismo se kuæi u Washington.»Nevjerojatno, upravo sam razgovarala s jednom bolesnicom...«A Igor dometnu:»Sokovi su dobri, juha nije naroèita. Ali zato idemo u Disnevland, s kamerom.«�ivot hranjenika u Ulici Naranèi bio je �ivot zdu�ne porodice. Svi su vodili raèuna o svakome. Svaka pobolj�ica ili pogor�ica bila je svima va�na. A nad kolektivom je bdjela Charlotte sa svojim zdravim, po�tenim fanatizmom.Za vrijeme ruèaka ili veèera znala nam je isprièati pone�to zanimljivo.»Jednom sam putovala u Ju�nu Ameriku, na turneju predavanja koju je organiziralo Dru�tvo alternativnih naèina lijeèenja raka. U hotelima najèe�æe nisam mogla dobiti »moju« hranu. To znaèi, morala sam jesti povræe i voæe zatrovano pesticidima, k tome sve slano i prezaèinjeno. Poslije mjesec i pol dana, koliko je trajala turneja, ispod mog lijevog koljena iskoèio je tumor velièine zrele �ljive. Kad sam se vratila na svoju hranu, on je nestao.«Znala je donositi èlanke i napise koje je smatrala pouènima. Jednom nam13*195je èitala izvje�taj o pokusu sa �izofrenicima. Davali su im hranu ispra�njeni od proteina. Poslije tri tjedna bolesnici su se navodno probudili iz ludila.»Sav taj vjeronauk o proteinima«, govorila je Charlotte. »Veleva�r proteini. A pogotovu oni �ivotinjski. Soja i alfalfa imaju vi�i postotal bjelanèevina od mesa, s tom razlikom �to za razlaganje biljnih bjelanèevin nisu potrebne tolike armije enzima.«Iz pacijenata su obilato vrcala pitanja: i»Jeste li se hranili na ovaj naèin veæ od djetinjstva?« <»Cijela na�a porodica hrani se ovako veæ trideset godina.« '»Sto mislite o Leatrilu?« pitao je bradati mladiæ u dru�tvu hipi-djevojke Do�ao je èak iz Kanade i zvao se Robert. Imao je rak pluæa. Djevojka je bil; iz Dovera, na jugu Engleske. Njezin hipijski izgled bio je u smije�ni nesuglasju s njezinim aristokratskim britanskim izgovorom. i»Za�to Leatril nekima poma�e, a nekima ba� nimalo?« J»To ovisi o stupnju zagaðenosti organizma«, spremno je doèekivali Charlotte. »Ako je organizam preoptereæen toksinima, onda je nemoæan di se okoristi bilo kakvim lijekom, pa ni Leatrilom. Najprije valja detoksificirat tijelo. Neki pak organizmi nisu toliko zatrovani i to je razlog za�to je Leatn kod njih djelotvoran.«»Kako to da neki ljudi jedu meso, piju alkohol, pu�e, a zdravi su?< gotovo ljutito je pitala �ena slijeva, u dru�tvu s mu�em koji je izgledao kao d; negdje ima ljubavnicu i avionsku kartu za Havaje. Bili su iz San Diega. �en je nabubrila desna ruka, pod pazuhom je bolno izronila �lijezda. I ona je bil; pripadnica nove svijesti o zdravlju i civilizaciji. Nije prihvatila nikakvi kemoterapiju, veæ se lijeèila kod stanovite lijeènice Virginije, koja je pravih serum protiv raka na temelju krvi bolesnika. Virginiju je nihovska ma�ineriji istjerala iz Bostona, pa se preselila u Kaliforniju gdje se lak�e disalo ako s( disalo drukèije od ostalih.»Da, kako to ...« ponovi mu� koji je bio pu�aè i strastan ljubitelj bifteka.»To ovisi o zalihama organizma. Neki su organizmi veæ roðeni o�teæeni upravo zbog majèinih i oèevih cigareta, alkohola i tome slièno. To vam je kac da imate raèun u banci: ako je na raèunu pozama�na svota vi æete je dulj« tro�iti, mo�da cijeli �ivot. Ali ako je ta svota veæ naèeta, eh, onda ... Valjdæ znate onu narodnu: Oci jedo�e kiselo gro�ðe, a sinovima utrnu�e zubi?«Razmi�ljala sam o tome zbog èega mi se Charlotte èinila poznatom. Je 1 to bio njezin izgled? Je li to bio njezin misionarski duh? Da li je nekad netkc nai�ao u moje vidno polje s izrazom tako energièna po�tenja na licu u pokretima, u hodu? Je li neka �ena u hlaèama, svijetlokosa i zdravorazum-skih priprostih opaski ostavila u meni trag veæ svoje zaboravljene prisutnosti1; Nisam se mogla nikoga sjetiti. Ali osjeæaj da odnekle poznajem Charlottu nije me napu�tao. »Oh, pa to si ti, naravno.«Charlotte je èesto dolazila u na�u sobu, donoseæi male poklone za Igora. Jednom je donijela �iroskop. Dok je zavezivala uzice za krajeve napravice. reèe:»Vidi� Igore, mora� nauèiti kako da dr�i� ove uzice, da ih naglo zategne�. ovako, i onda æe se

va kugla zavrtjeti, evo ovako.. .«Kugla se zavrti i poène frenetiènu karijeru dervi�a, hraneæi se svojom vrtnjom, ple�uæi gore-dolje i pretvarajuæi se u maglovitu magmu prostora. Igor je pa�ljivo promatrao taj prizor.»Je li tako i na�a zemlja...?«»Da«, reèe Lotte, »a rekla bih i svemir.«196»A mi ne znamo tko dr�i uzice«, ubacih svoj kamenèiæ.»Zar ne znamo?« Charlotte uzvije obrvama i nasmije�i se nekako vrcka-sto. Gledale smo se kao sestre koje se igraju skrivaèa u sobi èije su skrivaèice veæ poznate i gdje stoga nema skrivanja. Dugo je njezino pitanje-odgovor iskrilo u njezinu smije�ku. Hvala Bogu, ova propovjednica tjelesnih naèina zdravlja bila je bogosvjesna.Ruth i James doðo�e i donije�e nam mali televizor. Gledali smo film s Bobom Hopeom. Igor se dugo i slatko smijao.»Ba� nam je lijepo«, reèe. I potom:»Sto bi rekao Appelbaum? I onaj njegov debeljko?« Oni bi rekli: »Igore, hoæe� li malo asparaginaze?«1 Igor je krivio lice i to je bilo jo� smje�nije od Boba Hopea..Svakoga jutra Charlotte je lovila neke samo njoj znane znakove na Igorovu licu i rukama � vrebala je potvrdu da je otpoèeo proces pokretanja mrtvih naslaga.»Poslije tri dana terapije bolesnici se poèinju dobro osjeæati. To traje otprilike tri ili èetiri naredna dana. Zatim nailazi kriza. Sposobnost samois-cjeljenja je probuðena i gurnuta u akciju. Otrovi, istjerani iz svojih duplji u krvotok naplavljuju sad organe, izazivaju upale, groznicu, glavobolje i muèninu. Ukratko, organizam je napadnut svojim vlastitim smeæem. To je razdoblje kad ga treba uèestalije èistiti i hitro ga oslobaðati od toksiènih materija. Kad mine ta prva kriza, razdoblje olak�anja traje tjedan, dva. Slijedi jo� jedna kriza, manje dramatièna, jo� jedna lovaèka akcija organizma. Kad i ona proðe, bolesnik je na najboljem putu da ozdravi. Ali ne smije prekidati terapiju jo� godinu dana. Poslije godinu dana terapija se mo�e malo prorijediti. Takvo je lijeèenje prirodnim putem � ono ide postupno i za na�e pojmove sporo.«Svakoga dana i ja sam vrebala zapah rumenila na Igorovim usnim resicama. Taj zapah bi nam kazao da je tijelo poèelo s prozraèivanjem i prevrtanjem svojih d�epova. Ponekad mi se èinilo da vidim kako nje�no, poput zore providno rumenilo plavi sitne �ilice pod ko�om. Ali poslije nekoliko dana Charlotte reèe:»On bi sad morao povraæati. Ne sviða mi se �to ne povraæa.«LOS ANGELESSvakoga dana kretali smo niz Ulicu Naranèi, mimo kuæica s vrtovima, mimo ogradica s estrelicijama, kanama i anturionima, mimo lica koja su ovuda plovila sporo, kao jedra na bonaci. Kad bismo stigli do ugla naredne ulice, Igor je zastajao i tiho, srame�ljivo govorio: »Sad me nosi«.Nosila bih ga do slijedeæe raskrsnice, ili dalje, odnosno dotle dok Igor, slu�ajuæi moje disanje, ne bi najavio: »Sad æu malo hodati«.Cilj ovih �etnji bio je veliki, pomalo samotni park, znamenit po ostacima iz pradoba.U parku se nalazio paviljon, unutar paviljona kru�ni balkon, a ispod balkona crnio se ostatak pretpotopne moèvare. Iz crnog mulja brbotao je sumpor, izranjali su polagani, ljepljivi mjehuri. Razaznavale su se skamenjene kosti mamuta, tigrova sabljara i nekakvih gorostasnih medvjeda.197Nekada su ovuda tumarala stada mastodonata i divovskih ljenivaca � moèvare su tada zacijelo zaglu�no grajale, a zrakom su brujali golemi vilinkonjici. Kad bismo ponju�ili stanje iznad crnog, �ivog bunara, izlazili smo na poljanu gdje bi Igor uzjahivao na plastiènu repliku velikog ljenivca; sjedeæi mu na leðima uperio bi bumerang u nebo. Klasièni polo�aj Durge. Na fotografiji je izgledalo kao da lebdi u modrini, s ne�to bijelog oblaènog pramenja oko glave. Sjedio je na hrptu kosmate nemani koja je tromim hodom nailazila iz pro�losti. Fotografija za iskaznicu karaktera i sudbine: zraèno stvorenje s bacaèem-povratnikom uperenim uvis, u nebo; zemlja i njezini trapovijesni nagoni zajahani pobjednièki i onda ostavljeni negdje ispod slike, kao nepotreban i pre�ivjeli dio pejza�a.Na povratku smo svraæali u jednu robnu kuæu, gdje bismo oèima i prstima vr�ljali po poli

cama djeèjeg odjela. Igor je zami�ljeno promatrao svoje igraèke. Jednom, prije spavanja, upitao me vragoljasto:»Da li se Ðizas igra s mojim autiæima dok ja spavam?« iUbrzo po na�em dolasku stigli su novi hranjenici. Braèni par iz Santa Barbare, stariji ljudi. Mu�a nismo vidjeli, buduæi da nije bio u stanju sjediti. Saznali smo da je bio lijeèen, otpu�ten, ponovo lijeèen i da se sve zavr�ilo neminovnim: poslali su ga kuæi s hrpom pilula za umirenje bolova, ne izostaviv�i ni morfij. Rak je najprije napao prostatu; poslije operacije i zraèenja pojavile su se metastaze u lopatiènim kostima i poèele nezadr�ivo nadirati prema glavi i pluæima. Supruga, po zanimanju bolnièarka, pokupila je Talvine i morfije i odvezla mu�a kuæi. Tada joj doðe do u�iju da usred Los Angelesa ima netko tko lijeèi »travama«. Slegnula je ramenima i usprkos svom treningu, znanju i stavu dovezla mu�a k Charlotti. I sad je sjedila u blagovaonici, tanak, plosnat lik s mno�tvom sitnih, �ivahnih pokreta. Bilai je vedre volje, kao da je dopratila mu�a u odmarali�te. i»Te�ak sluèaj«, reèe Charlotte. »Najte�e od svega je privoljeti takve ljude? da popiju prvu èaOni su uvjereni da æe smjesta sve povratiti. Dabome, veæina i povrati. Ali poslije prvih injekcija B 6 i B 12 i poslije dva, tri klistira,] oni ustanove da im je laknulo, da nisu povratili, da im èak prijaju sokovi i neslana hrana. Tada odu�evljeno navale i ja se vi�e ne moram brinuti hoæe 1| ili neæe slijediti terapiju. Vidjet æete, ovaj æe èovjek za tri dana sjediti s namð za stolom i jest æe i piti bez pote�koæa.«Charlotte je to rekla pred punom blagovaonicom, hrabro. Svi smo sellecnuli, jer je rukavica bila dobaèena i svima nama, na�em uvjerenju i nadi.iSupruga-bolnièarka naèini desetak sitnih pokreta rukama, vratom i rame-,nima, �to je, zbrojeno, govorilo: :»Nemoguæe, ali ako Vi ka�ete...« IPoslije tri dana pojavi se u blagovaonici visok, mr�av èovjek zemljane;boje ko�e. Te�ko je hodao, oslanjajuæi se na �tap i na �enino rame. Kad jesjeo za stol prisutnici spontano zapljeska�e. Èovjek se zbunjeno smije�io. '»Da li Vas jo� boli?« pitala je Charlotte. {»Ne«, reèe èovjek »ni�ta me ne boli. Gotovo da ne povjerujem sam sebi.«Pojeo je ruèak onako kako je Charlotte bila prorekla: bez pote�koæa.)Mali plosnati lik ushiæeno je treperio kraj njega.Igor je bio jedino dijete u Centru; i jedini sluèaj leukemije. I»Leukemija je«, pri�apnu mi Charlotte, »vrhovni poremeæaj organizma..Mnogo te�i od raka.« 1Proðe tako osam dana. Charlotte je htjela saznati brojèano stanje crvenihii bijelih krvnih zrnaca. Po�li smo u jedan laboratorij u predjelu Hollvvvooda.ij198 1Krvna slika nije nas osobito prosvijetlila; veæ ne�to drugo. Kad je Igor ispru�io ruku sa spremnim prstom, pogled mi pade na ono spaljeno mjesto gdje se zubata tekuæina svojevremeno bila izlila u okolno tkivo. O�iljak je do�ao nekud bljeði i manji.Doktor Gerson je neumorno nagla�avao univerzalnost svoje terapije - njom se lijeèe svi poremeæaji, od krupnih do sitnih, �izofrenija i brazgotina, glaukoma i opekotina, hemoroidi i skleroza multipleks, reumatizam i para-dentoza. Igorov problijedjeli o�iljak bio je prvi dokaz da su »sokovi« ostavili svoj trag na njegovu tijelu.Nedjelja bija�e odreðena za pohod u Disnevland. No Charlotte se usprotivi:»Takav izlet traje nekoliko sati. Ne smijemo poremetiti ritam pijenja sokova.«Ruth predlo�i da ponesemo sokove u termos boci.»Samo sok od mrkve-jabuke mo�e èekati sat, dva po tije�tenju. Sok od zelenog li�æa ne mo�e èeki, buduæi da enzimi pogibaju na zraku i svjetlosti.«Naposljetku se sporazumjesmo da æemo na� izlet smjestiti u vrijeme kad se pije mrkva-jabuka, a to je bilo rano poslijepodne. Ponijesmo dakle potrebnu kolièinu u termos boci. Charlotte nas jo� opomenu da ne dopustimo Igoru mnogo hodanja. »On je sad bez bjelanèevina.«Disnevland je bio obavljen propisno: s kinokamerom. Na filmskoj traci najprije s

e javlja kru�ni srebrni vlak, strelovita igraèka �to vijuga u visini, na vitku nadvo�njaku; nailazi potom eksplozija grimasa, pokreta, balona, vrtu-ljaka, maski, tunela, labudova, dvoraca, èamaca, zraènih ko�ara i reklama. Kroz tu gu�vu povremeno bi proletio Ruthin smije�ak i drago, bri�no Jamesovo lice; i Igor, blijed, sa slaba�nim iskricama zadovoljstva u oèima. To je dakle taj obeæani svijet, zakazan jo� za kuhinjskim stolom u Novom Beogradu, u vrijeme kad je mo�da izgledao po�eljniji i èarobniji nego sada.Ukrcasmo se svi èetvoro u torpedo koji je kretao u sunovratnu vo�nju. Kad je torpedo poèeo hujati kroz �uplju imitaciju Matterhorna, strmoglavo, zaokretno, sumanuto, Ruth i ja smo pustile iz sebe svu svoju zarobljenu ciku i kriku, s odu�evljenjem se predajuæi �ansi da budemo zavitlane neèim vanjskim i opipljivim. U tome je valjda dra� takvih mjesta: �to ljudi opet mogu do�ivjeti strah od pada i u�itak letenja, i da te senzacije budu tjelesne, kakve%su bile u djetinjstvu, ili u davnim danima prvotnih zajednica. Bilo je ugodno pla�iti se vanjske sile koja je nalikovala na valove, orkan ili na potres; bilo je odmorno predahnuti od tlaka koji je gnjeèio iznutra i unutra.Za vrijeme otkvaèene vo�nje Igor nije nijednom jeknuo. Kad smo se iskrcali, zadihani i slatko iscrpljeni, on reèe:»Za�to ste toliko vriskale ... Meni je u onom tunelu izgledalo kao da ste vi djeca, a ja odrastao.«Jo� jedna vo�nja u èamcu s Jamesom i krenusmo put Los Angelesa. Igor je odahnuo kao poslije napisane �kolske zadaæe: poslije neèega stoje obaveza ali ne i prava potreba. Opipljivi Disnevland Igoru, onako umornom, bio je poput ko�uljice koju je izrastao: mio, neupotrebljiv.Za�li smo u drugi, to jest u posljednji tjedan boravka kod Charlotte. Nije bilo razloga za dulje ostajanje. Ako je terapija djelovala - �to æe konaèno i nedvoumno pokazati stanje kosne mo�dine - onda æemo je nastaviti u Washingtonu, onda æemo je nastaviti u Beogradu, onda æemo se manje-vi�e svi upisati u Gersonovu viziju i disciplinu. U tu sam svrhu naruèila izradu199¦ft *naroèite èeliène gnjeèilice-i-meljaèice koja je stajala koliko i dobar polovn automobil. Iz bilje�nice pleæatog studenta prepisala sam recepte Charlottim kuhinje - o tome kako se upotrebljava li�æe od cikle, kako se spravlja kolai od mrkve, kakav je kruh najbolji. Nabavila sam ampule s vitaminima B6 i B12 Injekcije sam nauèila davati veæ prvog dana; onog istog popodneva kad smc stigli u Centar Charlotte me uspjela osloboditi straha od igle. Snabdjela san se tabletama Niacina i Pankreatina. Nabavila sam zatim onu naroèitu pota�i i jod koji se ukapavaju u sokove. U svojim slavnim stanjima zanijetosti Edgai Cavce je spominjao element èiji je manjak u organizmu povezan s izbijanjen maligniteta: taj element je jod. Da, bili smo spremni nastaviti bitku u Was hingtonu. Kuæa na Crestvvood Hillu postat æe toèionica sokova; a èokolade i salame, vir�le i sladoled nestat æe s obiteljske trpeze.Drugi tjedan boravka pre�la sam s djelomiène na posvema�nju Gerso-novu terapiju. Odsada smo zajedno pili sok od jetre; injekcije sam davala seb: kad i Igoru; a ostale elemente i propise veæ smo dijelili. Prihvatila sarr posvema�nju terapiju da bih bila s Igorom u istom loncu; k tome, �eljela sam se rije�iti nabuhline oko zglavaka, zaostalih od posljednje trudnoæe. Ne usprkos terapiji, moji gle�njevi ostado�e tvrdoglavo nabubreni. Charlotte se èudila, mrmljala sebi u bradu, opipavala natekline. Opet sam osjetila da je moje tijelo svojeglavo zakopèano u sebe, da se ne obazire na ono �to se izvana u nj unosi, bilo to dobro ili lo�e.Iznevjerila nas je sila nadreðena tijelu, sila koja je sukljala kroz Kathrvn (i u drukèijem obliku i manjoj mjeri kroz Ljubojeviæa, Olgu Worrall i njima sliène). Mo�da æe uroditi plodom ovakav strpljivi i zemaljski postupak, ovo skromno graðenje zdravlja èa�u po èa�u. Tako sam razmi�ljala tra�eæi smisao u toj strpljivosti i disciplini, u toj dobroj i ustrajnoj razboritosti, smisao u cijeloj Gersonovoj koncepciji koja je bila tako jukte�varska i s kojom je valjalo upoznati druge.Roberta uto obori vruæica. Nekoliko dana Helen je �u�tala svojom resastom suknjom izmeðu sobe i blagovaonice, noseæi sokove, hranu i kavu za klizmu. Saznali smo da je Robert bio zraèen i da je primio uobièajenu dozu kemoterapije. Charlotte nije imala za nj mnogo nade, ali ova zaka�njela vruæica pobudila ju je na nove pretpostavke.

»Moj otac nije imao pacijente ovako razorene kemoterapijom« rekla je. »Kolièine citostatika u njegovo vrijeme nisu bile tako opako velike. Robertov sluèaj upuæuje na to da kod takvih bolesnika reakcija èi�æenja kasni, ali da ipak dolazi. Nadajmo se da æe se ne�to slièno dogoditi i s Igorom.« \Upitala sam je za uzrok smrti dra Gersona.»On je bio zdrav, zdrav. Umro je u sedamdeset i nekoj godini. Od pneumonije.«»Od pneumonije? Zar njegova metoda ne lijeèi upalu pluæa?« :»Dakako«, reèe Charlotte s trpkim trzajem usana. »Samo �to njegova pneumonija nije bila izazvana ni bakterijama ni virusima. Znate, poslije smrti smo izvr�ili autopsiju. Na�li smo arsenik u pluæima.« Posljednju je reèenicu izgovorila spu�tena glasa. .,»On je dakle . .. njega su . ..« %Ona kimnu. »Oni su gori od fa�ista.« ;Dan, dva potom u Centar je stigla mlada djevojka iz Cincinnatija, po imenu Nancy. Doveo ju je momak i jo� nekoliko mladiæa i djevojaka koji su listom mirisali na jedno od nebrojenih losanðeleskih bratstava- sestrinstava gdje se njegovao Laingov vjeronauk o represiji koju nad pojedincem vr�i200 1porodica. Sutradan se pojavi�e majka i mlaða sestra. Nancy je imala ru�an i velik tumor ispod prepone; tumor je bio iskoèio naglo i zadavao je velike boli. Zajednica mladih je zakljuèila da Nancy ne bi trebala iæi u bolnicu. Majka je oèito bila na posve drugom kolosijeku.U Charlottinu Zavodu prvi put se srela s èovjekom s kojim je Nancy odbjegla od kuæe i, kako je majka mislila, od razuma, sigurnosti i topline. Sad su svi sjedeli za istim vegetarijanskim stolom, nagnuti nad pitanjem koje je nadilazilo sve sukobe oko shvaæanja slobode, ljubavi i æudoreða.Jednog popodneva, iznenada, djevojku spopado�e grèevi. Pleæati kovr-èavi student podi�e je na ruke i odnese do sofe u salonu. Grèevi su polako jenjavali. Nancy je tonula u klonulu i prestra�enu �utnju.»�to je to?« pitali smo Charlottu, zbunjeni. »Nancy se nije zraèila, nije primala citostatike. Ovaj napadaj... �to je to?«»Ne zaboravite da sam tumor izluèuje otrove«, reèe Charlotte. »Pogotovu ovako veliki tumor.«Veliki crni tumor nije se smanjivao. Okru�ena svojim istomi�ljenicima i jadnom, razoèaranom majkom, Nancy je lebdjela u nekom zaustavljenom vremenu ni-umiranja-ni-ozdravljivanja. A za stolom nasuprot njenu sjedio je visok èovjek koji je naglo ozdravljao; �urio se jesti i piti, piti i jesti. Taj èovjek je bio zraèen, napumpali su ga citostaticima, ali on je ozdravljao, vraæao mu se glas, uspravan hod, svje�ina ko�e. Iza zatvorenih vrata Robert se borio da produbi svoju krizu. Gospoða De Viro bivala je svakog dana sve vrckastija. Moji gle�njevi ostajali su nabubreni. A s Igorom se naoko nije dogaðalo ni�ta.Da li je Charlotte govorila u sebi, podalje od sluha svojih bolesnika: »Ne razumijem Tvoju volju, ali je slu�am; ne znam Tvoje puteve ali koraèam njima«? Tako bi govorila Kathryn. Charlotte je htjela sve objasniti. Nadmoæno je poznavala logiku fiziologije, logiku tjelesne cjeline; ali logika, pogotovu logika tijela, bila je prekratka da objasni razlike u naoko istome, istovjetnosti u naoko razliènome.Igor je pa�ljivo promatrao �to se zbiva u Ulici Naranèi. Jednoga dana je izjavio da æe objasniti drugim ljudima kako se valja hraniti. Èuv�i to, Charlotte zablista svojim blijedoplavim staklencima i reèe mi tiho, s ganuæem u glasu:»Jeste li ga èuli? Znate li onu biblijsku: »I malo æe vas dijete voditi...?«IIDRU�TVO ZA SAMOOSTVARENJEDoðe naposljetku i to rano poslijepodne kad nas je neèujni studebacker vozio bulevarom San Rafael. Tra�ili smo broj 3880.Odmah po dolasku u Los Angeles pozvala sam telefonom Dru�tvo za samoostvarenje. Raspitivala sam se za Uèiteljevo tijelo � mo�e li se vidjeti, nalazi li se jo� uvijek u stanju neraspadanja? Mirno su mi objasnili da su Paramahansini zemni ostaci pokopa

ni u grobnici na Forest Lawn Memorial groblju.Nisam mogla sakriti razoèaranje:»Kako, zar nije ...?«Miran, prijazan �enski glas reèe:»Uèiteljevo tijelo dovoljno je dugo svjedoèilo snagu njegova duha - toliko dugo da se to stanje moglo proglasiti èudom, odnosno jedinstvenim, neobja�-201njivim dogaðajem. O tome je, kao �to Vam je poznato, izdan slu�ben dokument s potpisom upravitelja mrtvaènice, dra Rowea. Ali... Da li je ti uistinu toliko va�no?«Tvrdoglavo sam mislila da je va�no, da bi bilo veoma va�no kad bismi mogli vidjeti to tijelo kojemu nisu mogle priæi bakterije truljenja, kad bisrm mogli udahnuti miris ru�a iz njegovih nosnica. Jogananda je umro 7. o�ujk 1952. 27. o�ujka, dakle 20 dana po smrti, upravitelj mrtvaènice Forest Lawi groblja poslao je ovjerenu potvrdu o tome da se »na tijelu nisu mogi primjetiti vidljivi znaci truljenja... niti prijesan na ko�i, niti zadah, nil vidljivo su�enje i skupljanje tkiva... �to predstavlja jedinstven sluèaj u ana lima ove mrtvaènice ...« Za�to su onda pokrili bronèanim poklopcem taj da poklonjen s ljubavlju onima kojima su vidljivi dokazi jo� uvijek potrebr � za�to su ga zazidali u grobnicu, udaljili od oèiju, dopustili sumnju? .Ograðen vrt s travnjakom i po�ljunèenim stazama; bijela prizemrr zgrada; i nigdje nitko. Visoke Ruthine pete zaèagrlja�e po �ljunku; kinoka mera u mojoj ruci zazuji slijedeæi imaginarni Uèiteljev pogled, polukru u kojemu su se na�la stabla, krov i dio vrta s ulaznom kapijom. Na traci s vidi Igor, obuzet jednim kamenim lanetom, nedaleko od ulaza u zgradu.Odnekale doleti pred nas jedan bijeli sari iz kojega je virilo zdrave simpatièno amerièko lice. O pojasu bijelog (redovnièkog) sarija zveckao j sve�anj kljuèeva. Jedan od njih otkljuèa vrata zgrade i mi uðosmo u nevelik prostoriju koja je slu�ila kao ured i duæan. Sve je izgledalo obièno; bijeli sai je ne�to petljao oko izloga sa zlatnim lotosima i kri�evima, dvostrukir znamenom Dru�tva; nacrt znamena je, znala sam, izradio sri Jukte�var. Bije sari je petljao kao manje-vi�e svaka �enska srednjih godina, neoèekivan prekinuta u poslijepodnevnoj siesti. Gledajuæi je, mislila sam: ona je mo�d vidjela Joganandu, mo�da je s njim razgovarala, mo�da ju je blagoslovio.JVani je Igor milovao kameno lane. Je li to lane bilo spomenik lanetu koj je Jogananda, kao mlad svami dr�ao u svojoj �koli u Ranchiju, zamjenjujuc mu poginulu ko�utu i poku�avajuæi ga spasiti kad je bilo oboljelo? Plakao j tada Jogananda, molio, milovao lane, sve dok nije otvorilo oèi i stalo n krhke, klecave noge. Svami i uèenici su klicali od radosti. Ali noæu se lan pokaza u Joganandinu snu i reèe: »Ti me zadr�ava�. Molim te, pusti me d odem.« »Pu�tam te«, odgovorio je svami u snu. Istoga èasa se probudi i zavajkao: »Djeèaci, na�e lane umire!« U kutu sobe, na prostirci, lane se je jednom drhtavo osovilo na noge, zakoraèilo prema Joganandi i palo preda n mrtvo.Je li ovo kameno lane bilo podsjetnik koji je Jogananda postavio set i drugima � da ne valja zadr�avati onoga tko mora i �eli otiæi, pa ma koliko t« netko prirastao za srce?Na policama staja�e Knjiga, postrojena u bezbroj izdanja na trinaes jezika. Upravo je iza�lo jedanaesto amerièko izdanje. Lavovska glava si Jukte�vara; zagonetni, odsutni-i-prisutni pogled Lahiri Maha�aje; Ðiza u svjetlu Gvida Renija; Buddha; i plavoputi, �enoliki Kri�na, tako nali Joganandi.Zatekoh sebe gdje ponovo kupujem Knjigu, sa sveèanim osjeæajem da j to posljednji put. Jogananda je uistinu valjano obavio zadatak koji mu je bi namijenio Babaði i za koji ga je pripremao sri Jukte�var: da upozna Zapa s Istokom, da u isti red svrsta Bhagavad Gitu i Evanðelje, da poka� temeljnu istoæu Kristova uèenja i indijske sanathane dharme.Ruth se zagledala u fotografiju Dave Mate, otisnutu na omotu gramofor202 jske ploèe. Davino je lice bilo �enstveno, kao i Ruthino; neko zlaæeno treperenje po ko�i, diskretno, blago iskrenje koje prelazi u ti�inu. I Davina je kosa bila besprijekorno ukovrèana. Na omotu je pisalo: »Je li meditacija0 Bogu spojiva s modernim �ivotom?« Fascinirana, Ruth reèe:»Kakav je mir na tom licu!«Daya Mata, Amerikanka, imala je samo sedamnaest godina kad se uputila na predava

nje nepoznatog mladog Indijca. Poslije prvih reèenica znala je: »Evo èovjeka potpuno predana Bogu. On æe mi pokazati put do takve predanosti.« Danas je Daya Mata predsjednica Dru�tva za samoostva-renje. Napisala je knjigu »Jedino ljubav«, u kojoj je opisala svoj izvantjelesni susret s Babaðijem, za vrijeme puta po Indiji^Kao da je to najobiènija stvar na svijetu, zatra�ih upisnicu za uèlanjenje u Dru�tvo. Uèlaniti se, znaèilo je postati studentica krija joge, znaèilo je primati po�tom upute i obja�njenja za krija vje�be i pristupiti ispitu kad za to doðe vrijeme - ukratko, znaèilo je postati neizravnom uèenicom Joganande1 Jukte�vara. Uvijek sam zavidjela onima koji su bili slobodni da se posvete takvom uèenju pod rukom istinskog gurua. Sad mi se samoj, prirodno i jednostavno, nadala prilika da se ubacim u isti èamac, a da time ne naru�im svoj �ivot u porodici i za porodicu.Krupnim sam slovima ispisivala svoje ime na upisnici. Konaèan potpis na davno sklopljenu ugovoru. Osjeæala sam da je ovo posljednja stranica Knjige, njezino ispunjenje u mom �ivotu i da sam zbog toga i dovedena u Los Angeles. Da je na taj put Igor vodio mene, a ne ja njega.Jasno i mirno sam tada pomislila: Igor, to su Oni. On je zato do�ao: da mi poka�e da su Oni stvarni kao i on, da su mi bliski kao �to mi je on blizak. Igor toèno zna �to �eli i �to mora obaviti, a mene vodi korak po korak da i ja to saznam.Pomislila sam da mi nije �ao niti bi mi smjelo biti �ao i jednog koraka: svi su dio baleta. Jean je obièavala govoriti: »There is so much fun on the way«, naznaèavajuæi time da joj nije do toga da po�uruje ili skraæuje putovanje, jer je i ono u biti od tvari cilja.Pomislila sam i to: Igor, to je ono Joganandino lane. Moja bol nad njegovim odla�enjem sebièna je bol. Zadr�avati ga, to je kao zadr�avati osloboðenika da produljuje svoje tamnovanje, samo zato jer moj tamnièki rok jo� traje.Ovamo, u Joganandin centar, dovedena sam zbog dubljeg i prisnijeg dodira s vlastitom du�om. Krija joga je tehnika kojom se taj dodir br�e i potpunije ostvaruje. Krija joga nije nova religija - napokon, zar i jedna religija mo�e biti nova? Krija joga je put, sredstvo, naèin: utemeljena davno, uskrsnuta razmjerno nedavno. Najprosvjetljeniji gurui sjatili su se prigodom njezina uskrsnuæa. Jogananda ju je primio od Jukte�vara, Jukte�var od Lahiri Maha�aje, a Lahiri ju je nauèio izravno od dvijetisuægodi�njeg Babaðija. Rodoslov kakav se èita u Ramajani i pritom pomi�lja: mit, bajka, zamagljeno osjetilo vremena. Rodoslov o kojemu govori Kri�na u Bhagavad Giti:»To je ono isto znanje koje sam nekoæ otkrio prvome Vivasvatu, a Vivasvat ga je potom kazao Manuu, a ovaj ga je opet prenio Ik�vakuu. I tako je kraljevskim slijedom putovalo dalje, od mudrih ka mudrima, dok ga na kraju ne zame�e prohujala doba.203Tu starostavnu jogu ja danas predajem tebi, ajjer ti si prista�a moj i ti si prijatelj moj.« s{Bhagavad Gita, pjevanje èetvrto) |Mi èitamo Purane, èitamo Gilgame�a, Popol Vuh, Homera, Bibliju, kao neku fantastiènu poetizaciju povijesti, ne shvaæajuæi da je sama povijest fantastiènija i poetiènija od svega �to bi èovjek mogao isfantazirati i ispjevati.U Indiji sam neka poglavlja o Babaðiju i neka o Maha�aji i Jukte�varu èitala kao bajku. Morala sam na daleki zaobilazni put do Los Angelesa, pomno�ena s jednim odraslim i tri nedorasla djeèaka, preko Beograda, Kaira i Washingtona, da bih pokucala na ta davna vrata.Ali � je li taj put bio uistinu zaobilazan?Je li porodica zaista bila odugovlaèenje? Nije li takav put mo�da ravnrji od onoga �to sam prije mislila da je ravno? Nije li porodica bila ubrzanje a neParamahamsa Jogananda204Orange street 6301, L. A. Slgorove desne strane Bob Keltz. Lijevo Charlotte Gerson.usporenje sazrijevanja? Nije li bila ogledalo koje je na mene juri�alo slikom moga vlastitog unutra�njeg rasporeda i smisla? Primjerice, nije li se nepre-poznati sraz u meni samoj odslikao u jakov-andelovskom zagrljaju s Radivo-jem? A vidoviti vulkani u djeèjim snovima i pitanjima? Nije li sve to �ansa da shvatim na�u jedninu, da ugledam blistavi lik Uèitelja u svakome od nas? Nije li mi �ivot upetero darovao v

i�e i probudio me jaèe nego �to bi mogla samotarska peæina? Nije li sva ta zaobilaznost i podjela na druge i na drugo bila magièno zrcalo u kojemu se tvar i simbol zaboravljaju jedno u drugome? Da, Igor, to su Oni. Nisam li zbog Igora krenula u intenzivniju i konkret-niju potragu za bo�anskim iscjeliteljem? S onim koji ucjeljuje du�u? Nisam li zbog Igora saznala za Sai Babu? Stigla na sastanak s krijoml Nije li me Igor odveo u Pittsburgh, na taj vrh èuvstvenog potresa? Nije li me svojim snovima zadivio vi�e nego ijedan od Jungovih primjera?Ne sjeæam se kako smo se oprostili od Charlotte, od Boba Spu�tenih Vjeða i od ostalih. U Charlottinu pogledu u posljednje sam vrijeme hvatala ne�to maglièasto i sjajno kadgod bi pogledala put Igora. Ona je sebi mogla dopustiti samo neosobnu ljubav prema svojim bolesnicima. Odnosno, njezina prava i bezuvjetna ljubav bila je terapija i misija njezina oca. Prema svima je Charlotte bila ljubazna i uslu�na, za svakog se svojski borila; no prema Igoru je strujala velikom i sjetnom nje�no�æu starije sestre.»Èim saznate, javite mi«, �apnula je, misleæi na nalaz kosne mo�dine.Hranjenici Centra obeæa�e da æe nam pisati i izvijestiti nas o svom stanju; to isto obeæasmo i mi njima.Ruth nas odveze na aerodrom. Kolutao je oko nas onaj isti zlatnobijeli aleksandrijski dan. Sad smo se radovali povratku. Nosili smo darove; nosili smo novo znanje; nov zadatak.m205Kad smo se otisnuli od tla i uzletjeli nad puèinu Tihog oceana, vidjeli sm kako Los Angeles tone u nestvarnu fatamorgansku dubinu, kao da je otok Atlantida, a ne obala kontinenta. Dva smo tjedna �ivjeli na tom otoku ko< jedne vile travarice. Otok je bio odreðen za utonuæe. Dva je tjedna ti milostivo odgaðao. :SVIBANJ ;Kuæa na Crestwood Hillu zamirisa po pota�i, jabukama i kolumbijsko kavi. Trpki, vla�ni mirisi celerova i per�inova korijenja spleto�e se s boleæi vim vonjem sirove jetre. Nezamrznutu teleæu jetru donosio je izravno i; klaonice nezamjenjivi Arnie McKee.Lijeèiti se na Gersonov naèin znaèi raditi po cio dan na spravljanju hrane sokova i klizme. Voæe i povræe najprije valja odvojiti u toèno odvagan« hrpice; na red dolazi pranje i ribanje èetkom � guljenje ili struganje osiroma �uje plod za vitamine koji se nalaze pod korom. Potom se plod, gomolj, list korijen i stapka izre�u na komade, ali samo u onoj kolièini koja je potrebn; za dotièni obrok. Ta se kolièina najprije samelje u meljaèici. Meljavina s< zatim umota u naroèitu nepropusnu krpu i podmetne se pod tijesak. Sok koj se istije�ti bolji je od soka koji bi se dobio iz sokovnika s centrifugalnin ureðajem; jer negativni naboj koji se stvara vrtnjom poguban je po enzime Doktor Gerson bio je uistinu veliki sveæenik kuhinje.Poslije svakog tije�tenja stroj je valjalo oèistiti od prionulih èestica voæ< i povræa, posebice poslije mljevenja i tije�tenja teleæe jetre. I kad bismc zavr�ili s èi�æenjem, veæ je nailazilo vrijeme za pripremu novoga soka; jer sa vremena, koliko iznosi stanka izmeðu dva pijenja, potro�i se na rasklapanje i pranje stroja i na pranje i sitnjenje novih kolièina voæa i povræa.Bilo je ne�to lak�e u pogledu Hipokratove juhe: ona se mogla pripremat svaki treæi dan. Dva se dana smjela èuvati u hladnjaku, da bi se od nj( uzimalo i podgrijavalo samo onoliko koliko je potrebno za ruèak ili veèeru Hipokratova juha kuhala se u poveæem loncu, na najti�oj vatri; tako je �aputala tri sata, a potom se skuhano povræe mljelo ruènim mlinom sve dc posljednje �ilice. Tako samljevena, vraæali smo ga u lonac; i juha se pretva rala u gust, smeækast napitak.Kava za klizmu ukuhavala se u odreðenoj kolièini. Dr Gerson je otkrio dz nasuprot pijenju kave koje nije nimalo blagotvorno, ubrizgavanje kave u crijeva poma�e èi�æenju jetre. Kao èarobnim kljuèiæem otvarali su se zakreèeni jetrini kanali: iz njih se poèela toèiti stvrdnuta nedaæa tijela. Poslije svakog ubrizgavanja bolesnici su se osjeæali lak�e i bezbolnije, pa bi sam tra�ili uèestalije èi�æenje kavom. Ali Igor to nije tra�io; niti sam ja primjeæi vala da mu je lak�e poslije klizme.Na kuhinjskoj su polici stajali poredani dobri vojnici na�e obrane: bocæ s pota�om, boèica s lugolom, tablete s preparatom �lijezde �titnjaèe, tablete niacina i pankreatina, vitamini u ampulama za injekcije, tablete pepsina boca s lanenim uljem, boèica s r

icinusovim uljem, limenka s kavom i èajevi oc metvice i kamilice. To je bilo cijelo oru�je u borbi protiv moæne, razularene leukemije.Priskoèi�e u pomoæ Rada i Mi�ekalo, Nada i Rade Marku�. Kuæi poduprije�e uigrani pokreti; nalikovali smo na brod u oluji, s dobro poraz-mje�tenom posadom. Izbacivali smo vodu iz potpalublja ritmièkim kret-206njama, smjenjujuæi se za crpaljkom koja se kod nas zvala tje�tilica. I trpeza se smjesta i bez pogovora slo�i s novim sadr�ajima; na njoj se vi�e ne naðe ni èokolade, ni salame, ni vir�la, ni sireva, èak se ni kefir vi�e ne pojavi, pode u privremeno progonstvo.Èesto sam telefonirala Charlotti.Nudila sam joj Igorovu glavobolju i malaksalost kao simptome oèekivane krize. Potmuli bolovi koji su ga spopadali bili su suvi�e neodreðen znak. Trbuh mu se naduo, a tek splasnuo. U Charlottinu glasu opet sam vidjela onaj sjetni i sjajni pogled - glava malo nakrenuta, na èelu zabrinuta, upitna brazda. Mutna jeza plazila je rubovima dana. Igla u srcu pomakla bi se na pogled Radivoja, odjednom anga�irana, punog nade.»Strahovita je energija u ovim sokovima«, govorio je svima nama svojim najuvjerljivijim glasom. »Od ovoga mora ozdraviti.«Odluèili smo da ne odemo u bolnicu, dok se ne napuni mjesec dana terapije. Danas mi nije jasno kako smo se odva�ili èekati toliko vremena.Jedne noæi, sredinom svibnja, probudi me u�aren �apat. Igor i ja smo sada spavali u zadnjoj sobi prvoga kata: èinilo nam se da smo ovdje najdalje pobjegli gonièima. Igor je ne�to suspregnuto, u�asnuto �aputao. Le�ao je nepomièan, razrogaèenih oèiju, zureæi u neki izor.»Sanja�, Igice, to je samo san«, ponavljala sam milujuæi ga.On sjede u krevetu, ogleda se, u�uti; potom poèe nesuvislo govoriti kao da je pogubio zvukove i njihova znaèenja. To ga jo� vi�e potrese.»Toga nema«, govorila sam put neznana neprijatelja u snu, »samo smo ti i ja ovdje, i volimo se.«Igoru se povrati govor. Pro�aputa:»Govori tiho, da te ne èuju.«Onda mi isprekidano poèe prièati dogaðaj iz sna, ogledavajuæi se, prislu�kujuæi, jer »oni« su et mogli iskrsnuti i oteti mu netom vraæenu prisebnost i rijeè.Radilo se o nekom autobusu.»Èak ga je i �ofer napustio«, uzrujano æe Igor. U podstavi te uzrujanosti iskrio je gorak, gotovo sarkastièan prizvuk: »Èak ga je i �ofer napustio ...« Takav je dakle beznadan sluèaj taj autobus.»Napadali su u mraku, èula se u�asna vriska, tuèa, juri� na autobus. Iznutra su se branili velikim magnetom.«To je bilo sve; to je bio mrki ekran na kojemu se ocrtavala bitka u tijelu - otpor posljednjih snaga organizma, �aèica ostavljenih putnika.Dugo smo sjedili zagrljeni u mraku, odbijajuæi udarac ovog sna. Prizor koji je preda me isplivao iz Igorovih zgranutih usta, bio je odgovor na pitanje koje nas je muèilo veæ toliko dana: ozdravlja li Igor? Ili tone jo� dublje u bolest? Jesu li glavobolje, nabuhlost i bolovi znaci krize ozdravljivanja, ili...11 Napu�teni autobus s nekolicinom putnika prvorazredna je definicija Igorova izubijana tjelesnog vozila. Opasna i buèna rulja koja na nj juri�a iz mraka: zloæudne, nakazne stanice s d�epovima punim otrova, urnebesno krdo razdra�eno pojavom svijetlih sokova. Prestra�eni putnici u èije ime Igor �apuæe nemaju drugog oru�ja osim nenasilne, prirodne obrane: oni ne ubijaju, veæ odbijaju. Veliki magnet kojim to èine prirodna je sila, okrenuta na stranu odboja, na stranu koja je dvojno lice privlaèenja. Ne bacaju se (vi�e) kemijske bombe, niti se puca iz te�kih kobaltnih topova � samo se pru�a ta bezazlena naprava prirodnog odbijanja. Po Igorovu strahu vidjelo se da se lo�e pi�e autobusu i malobrojnim putnicima u njemu.207Sjedili smo zagrljeni, oporavljajuæi se od sna. Pitala sam se za�to se Igoi tako upla�io? U svojim snovima obièno je stajao po strani, kao promatraè i svjedok: kao gledalac koji pa�ljivo prati predstavu na pozornici, ne ulazeæ u igru. Za�to se sada tako upla�io? Bio se poistovjetio sa sudbinom (otpisa nih) putnika. Prihvatio je da naèas b

ude oni. Za�to?Tek kasnije sam nado�la na razlog: Igor je rado prihvatio »sokove«' prihvatio je ideju nezagaðene hrane, povoljno je ocijenio Charlottu. Povjero vao je u èi�æenje, jer je vidio da i ja u nj vjerujem, ili se bar uvelike trudim oke toga. Opet, njegov spreman odziv prihvatila sam kao signal da æe primit izljeèenje iz Charlottine ruke � za mene produljene ruke Joganandine i Jukte-�varove. I sad je njegovo prionuæe uz ideju èi�æenja, �to æe reæi uz idejt prirodne hrane koja je ujedno i lijek, do�ivjelo udarac: san je pokazao da si posljednji branitelji tijela koji su koristili Charlottin magnet ipak ginuli Magnet je bio preslab da odbije urnebesno zlo, buduæi da vi�e nije bile vozaèa koji je jedini umio pokrenuti ma�inu tijela.Ponovila se ista, valjda neizbje�iva gre�ka: ohrabrila sam ga da se ve�e U2 Charlottu i njezinu �uboravu radionicu. Nisam dovoljno odluèno rekla dL zdravlje i bolest nisu u rukama Appelbauma, nisu u rukama Charlotte, nisi ni u rukama Katrhvn Kuhlman - oni su u Bo�jim rukama. Nisam mu te dovoljno odluèno rekla, jer se nisam usudila.Jer �to ako nas Bog, zbog nekog nedokuèivog karmièkog ili nekarmièkoj; razloga prepusti bjesomuènoj gomili? Svoje razoèaranje mogla bih podnijeti, ali Igorovo ... Nije li onda lak�e svaliti krivicu na Charlottu? Na suvremeni trovaèku medicinu? Igor je dobro znao o èemu se radi i �to je na "kocki, Jednom je rekao: »Ja ne molim Ðizasa za neke velike stvari. Jer ako mi ne ispuni molbu, �to æu onda? Ako ga zamolim da mi ukloni ove bolove, a on te ne uèini � �to æu onda?« \Ova borba nije dovodila u pitanje samo tijelo, veæ um i du�u. 'Zato se dakle Igor pla�io: zbog oèajnièkog poistovjeæenja s Gersonovim lijeèenjem i stavom. U svom potpalublju, u noænom kinu, bio je svjestan neuspjeha lijeèenja. Odatle je kuljao njegov strah; koraèao je po tankom rubu bezumlja. :»�to Ti èeka�?« govorila sam put Sai Babe. »Rekao si da æe� ga izlijeèiti: Po�uri.«Te noæi mi je kroz glavu proletjela jo� jedna sumnja. Onaj gorki Igorov naglasak »èak ga je i �ofer napustio...« kao da je optu�ivao nekoga vi�eg i moænijeg od samoravnateljske tjelesne sposobnosti. Nije li vozaè Igorova autobusa Uèitelj glavom, odnosno utjelovljeni cilj, smjer i naèin putovanja? Ta tko je bio vozar koèije u snu na Novom Beogradu, ako ne sadguru glavom? �to dakle ako je Igorov »�ofer« ta bo�anska prisutnost koja nas, evo, napu�ta � �to ako nas napu�ta Sai Baba, Ðizas, Jukte�var? �to ako su nas Oni prepustili otrovnoj gomili zvuka i bijesa?Takve je stvari bilo sablasno i pomisliti. Danas, poslije daljnjih devet godina Sai Babine prisutnosti u mom �ivotu, vidim da je sumnja bila samo dio procesa rasta. Nijedna stvar na svijetu nije se nudila na tanjuru dogotov-A vozaè autobusa, ta kukavica, ta nepodoba? Tko je. uostalom, taj vozaè? Nije li to sposobnost organizma da sam sobom upravlja, da stavi u pogon motore tijela - sposobnost o kojoj je dr Gerson neumorno govorio i na koju je jedino raèunao u borbi ozdravljivanja? Cilj Gersonove terapije je bio da probudi i aktivira tu zakoèenu, pridavljenu sposobnost; da podstakne vozaèa da okrene kljuè na stranu oslobaðanja tjelesne akcije. Igorov vozaè je dezertirao. Vozilo je bez njega bilo mrtvo, nepokretno.208ljena i zajamèena: sa svakom se morala prihvatiti borba s njezinim protusmi-slom i izbor po srodnosti.Kad sam ujutro otvorila oèi mogla sam u sebi napipati odgovor na ovo pitanje. Noæu, kroza san, dizao se odgovor prema budnoj svijesti, nenamjerno i neodoljivo poput mjehuriæa koji s dna jezera putuje prema povr�ini, da bi se tamo stopio sa svojim elementom, zrakom. Ne, Sai Baba nas nije napustio. Vozaè autobusa je tjelesni kormilar a ne duhovni voða. I cijelo dramatièno viðenje u Igorovu snu odnosi se na tjelesno stanje, na akutnu i aktualnu borbu unutar sanjaèeva organizma.Jer mi jo� uvijek nismo znali: �to se uistinu dogaða u tom tijelu, kakva se bitka bije i tko pobjeðuje? Nismo znali jesu li branitelji ove male, polurazru-�ene tvrðave uspjeli odbiti crne, psoglave juri�nike? Igorov san nam je odgovorio: snaga cijeljenja je zakazala, vozaè je pobjegao.Drugi san odigrao se nekoliko noæi kasnije. Kao da je do�ao da nas opomene da ne upadamo u klopku konaènog dojma i zakljuèka. Donekle je opovrgnuo zlorijek prvoga. Pojavio se kao novi nogostupni kamen u vodi kad noga veæ klizi s prethodnog. Ali ni na

ovome kamenu nismo se smjeli zadr�ati. Morali smo preko rijeke.»U na�oj kuæi je gvozden èovjek«, izjavio je Igor za vrijeme jutarnjeg soka. Zaèudio me nepomièni, vjeèni prezent ove reèenice, nepodesan za present continuous. No naredna reèenica odmota se u prièu i traka vremena poèe teæi.»Mi smo otvorili vrata da on izaðe. On je iza�ao � onda smo sva�ta prikucali na vrata da opet ne ude. Ali on se pojavio na prozoru! Gaðali smo ga pi�toljima, njemu ni�ta. On je samo gledao u kuæu. Onda je (sam od sebe) oti�ao prema nekoj drugoj kuæi.«2Bajku »Gvozden èovjek« èitala sam djeèacima iz stare zbirke narodnih pripovjedaka od D. Bogdanoviæa, iz one iste iz koje sam probirala kao dijete. Igor i Relja, a kasnije i Neven, veoma su voljeli tu bajku. Gvozdeni je ktonièna sila, kruta, zastra�ujuæa, ali pravedna. On poma�e careviæu u nevo-2 Posljednja reèenica, prevedena, glasila je: dobili smo odgodu. Mogla sam se opu�tenije posvetiti znamenju ovoga sna. Najprije autobus, sad kuæa: dva znamena tijela. Jer tijelo je privremeno boravi�te: putnici se u autobusu nalaze privremeno, dulje se ili kraæe vrijema voze dok ne stignu na cilj. Ni ukuæani ne stanuju u kuæi zauvijek: jednoga se dana odsele, otisnu se u svijet. Ni putnici ni ukuæani nisu istovjetni sa svojim boravi�tima.U Igorovoj kuæi, u Igorovu tijelu, stanuje gvozden èovjek. Prezent te reèenice hoæe reæi: roðen sam sa smræu u sebi, do�ao sam s njom na svijet. Najprije sam umirao kao dvomjeseèna beba. potom sam htio pasti u ponor visok deset katova, naposljetku sam obolio od neizljeèive bolesti. Do�ao sam s odlaskom pod rukom.Mi smo toj gvozdenoj prisutnosti otvorili vrata, pru�iv�i joj priliku da izaðe. Postupili smo mudrije nego da smo se s njom izravno srazili. Gvozdeni èovjek je prihvatio na� nenasilni naèin, izi�ao je. Ali oèito se radilo o njegovoj zadanoj kuæi, jer se pojavio na prozoru. Uzalud smo dakle »sva�ta« prikucavali na glavni ulaz. Uzalud smo gaðali i pi�toljima, uzalud nasilje, uzalud lijepo i ru�no, ovako i onako, kemoterapija i Gersonovo lijeèenje. Gvozdeni je imao svoju volju i svoje razloge: podsjeæao je na robota, na slijepi, bezèuvstveni stroj. Gledao je u kuæu ne obaziruæi se na na�e poku�aje da ga otjeramo, gledao je u nju i oèito ne�to radio tim gledanjem. I onda je, isto tako samohotno, »oti�ao prema nekoj drugoj kuæi«. Gvozdena hudoba, navijena da gleda iako je, zapravo, slijepa.Ovdje strojevna, gvozdena kob; tamo opet prijazan i mio gost, »uèitelj djeci«; potom crnac provalnik; crna maèka s pèelinjim �alcem; Èopor pasa ovèara; more, veliki val; vrh brda nad Herceg-Novim; tunel; bunar; crni pas. Sve je na razne naèine govorilo o istome. A mi smo raspolagali sa svega jednim jedinim tvrdim zvukom: smrt.14 Brdo iznad oblaka209lji i kad se jednom iskobelja iz svog bunara i uputi se putevima nadzemlja, okoraèa kao potres - nezaustavljivo i do kraja. :U na�oj kuæi je gvozden èovjek. iPOVRATAK U BOLNICU iDoèekao nas je podbuli Appelbaumov nastavak. Appelbauma nije bil< Kosna sr� je izvaðena i poslana u laboratorij. Radivoje, Igor i ja sjedosm u kola i krenusmo u vo�nju kroz �umu. Bio je drugi lipnja, ponedjeljak. Da kada su se u »John Eatonu« dovr�avale godi�nje ocjene. Dan kada su Lail i Mohamed prireðivali jednu od svojih bujnih veèera. Dan kada je Daya Mal u Los Angelesu potpisala moju èlansku iskaznicu za Dru�tvo samoostvarenj Jedan obièan, neponovljiv dan.Za vrijeme vo�nje, Igoru se povraæalo. Kasnije, u muèionici, Podbu reèe:»Radi se o katastrofalnom relapsu. Svi unutra�nji organi preplavljeni s malignim stanicama. Jetra i slezena su veoma nateèene.«Tako ne�to veæ se dogodilo u ovoj istoj sobi: trijesak, rasprsnuæe kristalr kugle u kojoj smo gatali sliku ozdravljenja. Dim i sumpor prosuklja Radivoja. Okrete se k meni:»Eto ti tvoga nadrilijeèenja ...«Njegovo vlastito odu�evljenje »strahovitom energijom u sokovima« pr< vrglo se u bijes. Podbuli me uze u za�titu:»Pustite je, sad je bar shvatila da je vitaminska terapija prevara.«Na putu kuæi poèesmo okoli�no o tome da æe se ipak morati u bolnicu r infuziju. Igor je

bio zaprepa�ten. U prvi mah nije vjerovao.»A sokovi?« pitao je. »A neslana dijeta? A sve �to smo radili i trudili si zar mi nije pomoglo?« i»Pomoglo ti je«, rekla sam iskreno. »Ali ti nije dovoljno pomoglo.« ¦»A �to æe na to kazati teta Charlotte?« i»Mi idemo tamo gdje nam mogu pomoæi. Ako nam pomogne asparag naza, uzet æemo asparaginazu.«»Ali-ona æe mi pomoæi nakratko, znam«, reèe Igor trezveno i gorki »Poslije æe mi biti jo� goreI umrijet æu, jer æe mi bit sve te�e i te�e; da, r kraju æu umrijeti kao Jessie.«1Predveèe smo iznijeli Igora u vrt, na le�aljku. U meðuvremenu sam po� u Van Ness da ne�to kupim. Kad sam se vratila zatekla sam Mamu i Radivo s obje strane le�aljke; pa�ljivo su ga slu�ali, kao da slu�aju neku tili1 Jessie je u meðuvremenu umro proboden s nekoliko tuba i cijevi. Njegovu sam maji susrela u restoranu NIH-a ne�to prije na�eg puta u Los Angeles. Pokazala sam joj Charlottii pismo. Duboko je uzdahnula: »O, Bo�e! Samo da Jessie prebrodi ovu upalu pluæa. Pa æu ot s njim u Los Angeles.« Ali Jessie nije prebrodio upalu pluæa. Umro je omamljen morfijei U jednom sam trenutku vidjela kako se bori protiv maske s kisikom i plinom za uspavljivanj kao da �eli ostati na svojoj bolnoj javi, kao da mu se ona èini boljom od podzemlja u koje prisilno tonuo. Nitko ne zna kakva stra�ila vrebaju u zakucima uma, kako se raspomari tjeskobe, kad se svijest razistovjeti s tijelom a poistovjeti s umom. Vjerovalo se daje Jessie um ne pateæi se; ali ja sam u to sumnjala. Moj otac, neustra�ivi Tata umro je boreæi se proi injekcija s morfijem; on, lijeènik s tri specijalizacije, pratio je svoj rak na pluæima i moèva metastaza u bubrezima kriomice od svakoga. Kad je konaèno pao u postelju navalili su na s morfijem. Osmi dan po dolasku u bolnicu je umro. No do posljednjega daha borio se proi omame koja ga je mo�da izruèivala grdobama gorim nego �to je tjelesno raspadanje.210i prelijepu muziku. Sad je njima prièao ono �to je prièao samo meni. Po tome se vidjelo koliko je uznemiren.»Ni sokovi nisu pomogli, a 'kemikalije', one mogu napraviti samo gore. Treba ne�to treæe. Moram razmisliti, moram pitati svoju misao, moram pitati Ðizasa. Onako kako mi on ka�e, tako æu napraviti.«S velikim je po�tovanjem Radivoje slu�ao l^ako Igor govori o svojoj misli, bez obzira na to �to se ta misao zvala Ðizas.»Sad ni�ta ne znam«, ponovi Igor. »Mo�da æu sanjati �to treba da uèinim.«»Pitaj svoju misao«, podsticala ga je Mama. »Pitaj Ðizasa.« I ona je prihvatila englesko ime Isusa kao ime ponovo otkrivenog Boga svoga djetinjstva, s kojim se bila rastala a da nije znala ni gdje ni za�to.Igor je stalno govorio o tome da »treba ne�to treæe«. Kao gonjeni jazavac, bio je natjeran put izlaza za koji nije znao kuda vodi. Nije znao �to æe mu kazati njegova misao. Ni mi nismo znali.Te veèeri morala sam glasno izgovoriti da je sad svejedno �to se jede i pije.»Zbilja?« reèe Igor s dvostrukim zvukom u glasu: i poradovao se i za�alio.Pojeo je èetiri kri�ke kruha s maslacem i dva pileæa batka. To je bio njegov prvi obrok otkad smo se vratili iz Los Angelesa. Te veèeri nitko nije ni pogledao put tje�tilice: stajala je kao hram bez vjernika.Noæu je Igor stenjao i uzdisao. Opet more i zlosanice. Budila sam ga; on se nièega nije sjeæao. Ali èim je utonuo u san, poèeo je opet jeèati i uzdisati. Zvao je svoju misao.Ujutro se bez rijeèi spustih na njegov krevet. Igor je bio budan.»Zvao sam Ðizasa ali on neæe da se poka�e. Misao mi nije ni�ta rekla.«Ja sam �utjela.Shvatio je da sam do�la da ga spremim za bolnicu. Ne za ambulantu, nego za bolnicu. Pokraj kreveta je stajala putna torba s njegovom pid�amom i papuèama. O�iriut tim saznanjem pridi�e se i reèe:»Èekaj èasak, da èujem �to ka�e misao.«Okrenuo se k zidu, zatvorio oèi i u�utio. Poslije dvije, tri minute okrenuo se k meni i rekao:»Misao ka�e da ne idem u bolnicu. Ona ka�e da æe mi tamo biti gore, da æemo pokvariti sve

ono dobro �to smo uèinili sa sokovima.«»Ali �to onda da radimo?« upitah. »Sokovi nisu pomogli do kraja. Opasno je èekati.«»Èekaj da pitam«, reèe Igor. Opet se okrenu k zidu i neko je vrijeme le�ao nijem, bez pokreta. Onda se okrenuo i kazao:»Misao mi ka�e da ostanem kod kuæe; misao mi je rekla da moram puno puno jesti dobre hrane: i salatu i juhu i sve, puno, puno. Poslije toga, mo�emo opet na kontrolu kosne sr�i. Tako ka�e misao i treba je poslu�ati.«�to da se odgovori djetetu koje zna istinu i govori istinu? Kidala sam se i bijedno poku�avala svezati na� prepukli poku�aj s nekim polunitima.»Mi æemo i bolnicu i sokove...«Igor æe nato:»Misao mi je rekla da ne primam lijekove, jer oni æe mi uèiniti jo� gore. Ako ti hoæe�, ja æu iæi u bolnicu, ali na kraju æu umrijeti.«Pogled mu zape za putnu torbu i on zajeca:»Molim te, mama, kad te molim...«Tad zaplakah i ja, a govorila sam isto: i»Molim te, Igice, kad te molim...« *Rastajali smo se od onoga u �to smo usrdno vjerovali tamo na travarièinotoku i ovdje na bre�uljku Crestwood; od onoga za �to smo radili rukama cjutra do mraka i �to se slo�ilo s na�im osjeæajem za sklad i èistoæu. Vraæasmo se u monstruoznu palaèu kemikalija, iz koje smo pobjegli prije èetrdesidana.Igor je ridao kao nikada prije ni poslije.»Zao mi je moje misli, neæu da se rastanem od nje. Ja znam, ja znam cæe mi poslije biti jo� gore nego sada. . .«I ja sam to znala. Ali odlazak u bolnicu bio je neuklonjiv. Gvozdeni;gledao u na�u kuæu; otvoriti mu vrata ili gaðati ga pi�toljem bilo je isto. Nsmo morali i jedno i drugo.ÐIZASiDjeèji odjel za leukemiju vratio se na svoj zakoniti ru�ièasti kat. Soh svijetle, èiste, sa �irokim vidicima na zapjenjeno zelenilo Rock Creeka, ima! su jedan, dva, najvi�e tri kreveta. Uvedo�e nas u sobu s dva kreveta; uèinil mi se da je to soba u kojoj je preminuo Jessie, samo �to su.uklonili paravai U krevetu do vrata le�ao je mladiæ iz Georgije, crnac. Oko njegova krevet klimatala je debela mlada crnica na �takama. Uljudno sam klimala glavoi kad bi on ili ona ne�to progovorili; njihov engleski bio mi je posve nerazun ljiv.Ali on je malo kad davao glas od sebe. Le�ao je kao da je odnekale pa( bez volje da ustane, ili da bar provjeri mo�e li ustati. Jednu je nogu vazd dr�ao isturenu u stranu; noga se doimala otuðeno, odvojeno od trupa, nije s pomicala, nije sudjelovala u rijetkim, bezvoljnim pokretima tijela, bila j prikucana na nevidljivu dasku osuðenih. Cijeli taj otpali crni lik bio je nali na svoju bolesnu nogu.�ena na �takama postavila je na noæni stoliæ uokvirenu fotografiju troj male djece. On je tu i tamo okretao glavu na tu stranu i dugim, utrnulii pogledom doticao njihova lica.Kad se Igor popeo na krevet do prozora, prepuko�e brane i ustave kojim je dr�ao bol unutar akumulacionog prostora u sebi. Iz naduta malog trup �iknu uvis �krgut i plaè jetre, �eluca i slezene. Usta su pratila taj izlaza u èujnost svojim glasovima. Dvije, tri minute plakao je cijeli Igor: upaljen* zgnjeèena tkiva iznutra i razoèaranje sedmogodi�nja djeteta, vraæena u mrsk postelju bolovanja.»Boli me. Previ�e me boli. Hoæu da umrem. Dosta je.« =Poslije se pojavi devolika Nancy noseæi poslu�avnik s iglama, gazamæ �karama, pincetama i flasterima, sve uredno i blistavo, gotovo privlaèivc Igor stisnu zube i grlo.Nancy se dugo �etkala po njegovim rukama. Naposljetku pronaðe jedn �ilicu na nadlanici: ubode hitro i spretno, bez uspjeha: krv ne poteè u cjevèicu. Nancy gurnu iglu dublje, poèeka, potom je malo izvuèe i kren postrance. Igor zastenja. Jo� uvijek ni�ta. Smije�eæi se prijekorno, ona izvuè iglu i dade se na ponovno pretra�ivanje terena. Dugo je stezala ruki gumenom cjevèicom, masirala i tapkala oko utonulih prestra�enih �ilica, a nije na�la ni jednu koja je obeæavala suradnju. Vrati se onoj prvoj. Dugo j

212s njom pregovarala preko jagodica prstiju, nje�no je, uporno uvjeravajuæi da se nema èega pla�iti. Kod ponovnog uboda pokaza se krv, Nancy se odahnuto zabaci u svoj odsutni, majestetski lik, zaba�kari se u njemu kao u kupelji. Plastièna cjevèica bude ukljuèena u raskr�æe trocijevnog sustava, s tri viseæe boce. Bude odvrnut prozirni kljuè jedne od njih, boce s glikozom; poteko�e kapi, najprije zrnato kao ogrlica, potom kao neprekinut konèiæ. I sve krene uobièajenim redoslijedom.Okret toga plastiènog kljuèa odrezao je sve na�e èetrdesetodnevne napore, zakljuèav�i Charlottu i Gersona s onu stranu prozirne plastike.Oko osam uveèe pojavi se noæna bolnièarka, postarija krupna lady s mr�tinom meðu obrvama. Bila je izuzetak meðu bolnièarkama. U�la je, pregledala grafikon s temperaturnom crtom, pogledala mene i Igora kao da i s nas ne�to otèitava i bez rijeèi iza�la. Igor se nakrevelji, opona�ajuæi njezinu namr�tenu poslovnost. Nasmijasmo se oboje. Onda Igor poèe opona�ati Podbulog, raste�uæi glas kao gumu, napuhavajuæi neke rijeèi, pumpajuæi prazninu u cijelu pompoznu reèenicu.Odjednom se zakotrljasmo u zavjerenièkom smijehu i smijali smo se sve vi�e i slaðe, kao da smijehom pro�irujemo prostor na�e intime u ovoj savr�eno ureðenoj palaèi bola. Opet smo isplivali na svoj otoèiæ ili makar na greben. Otada smo se uvijek dogovarali oèima u prisutnosti va�nih nihovskih osoba, i smijali bismo se iznutra, dijeleæi jednu obje�enjaèku tajnu.Ali u devet uveèe, kad sam se spremala otiæi, Igor mi reèe da se pla�i noæne bolnièarke. Zapravo, pla�io se noæi; jer noæ je doba kad se zbog samoæe mo�e osjetiti �eð, kad se zbog tjeskobe mo�e osjetiti potreba za mokrenjem ili kad sama od sebe mo�e zapeckati igla u �ili, a rijeèi engleskog jezika mogu se razbje�ati u glavi. S takvom noæi samo se ljubav smije uhvatiti u ko�tac.Kome dakle, èijoj ljubavi da ostavim Igora?Mladiæ iz Georgije bio je utonuo u nepokretno beznaðe. Lady s mr�tinom davala nam je na znanje da je ostavimo na miru. Opet, kao onoga dana u kolima, na strmini Crestwood Hilla, shvatila sam: sad imam samo Tebe.Samo �to je sada�nje stanje naraslo do Igora: moje shvaæanje nije bilo dovoljno. I Igor bi to isto morao shvatiti. Sve druge po�tapalice, sve uzdanice tipa Charlotte ili Kathryn bile su se izmaknule.Rekoh Igoru:»Sad, dok sam jo� ja ovdje, ti strahuje� od trenutka kad æu zatvoriti vrata i otiæi. Ali tek tada æe� vidjeti da nisi sam. Tek kada ja odem.«»Zvao sam Ðizasa«, povjeri mi Igor. »Ali on neæe da se poka�e.«»Oh, ne mora� Ga vidjeti oèima da bi znao da je tu. Najèe�æe mo�e� osjetiti Njegovu prisutnostTad osjeæa� da si miran, da ti se ni�ta ru�no ne mo�e dogoditi. Onda zna�: On je tu, taj osjeæaj je od Njega.«»A ako nisam miran, ako se pla�im?«»Svejedno, On je tu. On je uvijek tu. I kad to zna� strah biva manji.«»Znam ja to«, reèe Igor, »a znam da i On zna da ja to znam.«Spu�tajuæi se liftom niz utihnule katove, ponavljala sam:»Sad imam samo Tebe. Nikakve druge mudrolije vi�e ne znam. Sad zbilja mora� preuzeti kormilo.«Kao odjek, zazvonio mi je u glavi Tagorov stih iz vremena moga studentskog prevoðenja »Gitanðala«: »Sad je hora Tvoje smjene.«Kad sam u�la, Igor je drijemao. Vidjeh da je igla od infuzije promijenila213Fran Fischer s Igorom u NIH-u�ilu: vi�e nije bila u nadlanièkoj �ilici, veæ u korijenu palca druge ruke Spustila sam na stoliæ termos-bocu sa sokom od mrkve-i-jabuke. To je bi vezivni konèiæ sa �ivotom prethodnog poglavlja. Sok vi�e nije imao oku lijeka; sad smo po�tivali u njemu ne�to drugo. Nismo mogli tako surovo nagi protjerati dobrog doktora Gersona iz na�ih dana zato �to lijeèenje nij uspjelo.»Smetaju li ne�to ovi sokovi terapiji?« pitala sam Podbulog. Autorit;i tivno je odgovorio:»U manjoj kolièini ne smetaju. Ipak, ne bih �elio da u Igorov organizan unosimo toliko pota�e. Jer on je i bez toga preplavljen pota�om, a to j �kodljivo za srce.«Dr Gerson bi na to rekao:

»Naravno, organi ubrzano otpu�taju pota�u i zato se organizam èir prepun pota�e. Ali to je pota�a u odlasku: vitalna tkiva su prazna.«No mi smo bili vojnici izgubljene bitke: razoru�ali su nas, morali srni tra�iti dopu�tenje èak i za d�epni no�iæ.Igor otvori oèi. Bile su sjajne, prelijevale su se kao staklene kugli s rastopljenim bojama u dubini. Oko njih su kru�ili ljubièasti koluti.»Kad si ti sinoæ oti�la, ja sam sve ono promislio i bilo mi je dobro. Brze sam zaspao. Ali po noæi sam se probudio jer me zaboljela �ila. Zvao sam zvonio. Do�la je ona debela namr�tenica, a kad je vidjela da mi je ruk; nateèena, pozvala je jednu drugu. Ta druga mi je izvadila iglu, i onda j<214Jean Hilltra�ila i tra�ila gdje da ponovno ubode, nekoliko je puta poku�avala. Nije uspjelo. Onda je oti�la i rekla da æemo saèekati jutro. Ali poslije pet minuta do�la je opet i kazala: »Èuj, Igore, hoæe� li mi pomoæi? Imam jedan problem koji ne mogu rije�iti bez tebe. Ja ti moram noæas namjestiti iglu. Hoæe� li mi dopustiti da jo� jednom poku�am?« Zna�, kad me tako lijepo zamolila, ja sam rekao: »Okey, evo ti ruke pa tra�i.« I zamisli, na�la je ovu �ilicu kod palca.«Igor je to prièao kao da se radi o nekome drugom. Nije rekao: Izmuèio sam se. Kazao je:»Nije uspjelo.«Opet je isplivao u svoj stari neosobni naèin.Dnevna bolnièarka bila je mlada i ljepu�kasta Fran Fischer, pripadnica Zajednièkog nazivnika. Bila je izabrana predstavnicom okruga Montgomerv kao Miss Nada, netko tko æe zastupati program nade Amerièkog dru�tva za borbu protiv raka. Program nade sadr�avao je preporuke, mjere i savjete koji su se odnosili na rano otkrivanje bolesti. Fran je bila izabrana na temelju uravnote�enosti, obrazovanja, osobne privlaèivosti, izgleda i sposobnosti da o�ivi nadu u ozdravljenje. Miss Nada je imala dvadeset i tri godine, radila je u slobodnom vremenu dobrovoljno na zadatku obrazovanja �ena svoga okruga u otkrivanju raka dojke. U studenom æe se Fran natjecati za naslov Miss Nade dr�ave Marvland. Bila je ambiciozna, no opet, radila je predano i nesebièno, vjerujuæi u konaèan uspjeh nihovskog pristupa. To je bio duh koji je pro�imao sve mlado osoblje bolnice, od lijeènika do bolnièarki.215Pomislila sam da je moj otpor prema njima nepravedan: oni su zdu�ni obavljali svoj posao, kao �to je Charlotte zdu�no obavljala svoj.Ta ista Fran Fischer do�la je slijedeæeg jutra u na�u sobu zamoliv�i z dopu�tenje da se slika s Igorom. Slika je bila namijenjena mjeseèniku Blisl snimak, listu namje�tenika NIH-a. Ona je �eljela da se predstavi, da obja> svoj �ivotopis, svoj rad i svoje nade i smatrala je da je Igor najpogodnij dru�tvo za njezin nastup. Igor, koji nije volio »da se pokazuje« pristao je d se slika s Fran. Fotografija je objavljena u srpanjskom broju Bliskog snimkaOko pet sati toga dana u na�u je sobu u�la Jean onim istim krhkir ljubièastim pokretima kakvima je ulazila u svoj vrt ili u crkvu. Bijahu negd| odvezli Igorova sulo�nika, mladog crnca iz Georgije. Bili smo sami.Jean me podsjeæala na Kordeliju koja gordom skromno�æu ponavlja sam jednu priprostu reèenicu, tamo gdje Gonerila i Regana prosiplju vatromet uskliènih zakletvi. »Ne znam ni�ta drugo nego osloniti se na Oca...«Kad su se prozorska stakla zaplavila Jean je sjela uz Igorov kreve i poèela izgovarati molitvu koju sam ja prevodila. Molitva je bila nadahnut samoæom predveèerja i Igorovom tjeskobom pred nadolazeæom noæi. Bal zamne rijeèi govorile su o Ðizasovoj prisutnosti u svemu, molile su za mal stvari: za dobru noæ, za hitro i bezbolno jutro. Nisam upamtila ni jedni reèenicu: no upamtila sam njihovu ljekovitu glazbu. -;Kad je Jean oti�la Igor reèe:»Zna�, kad smo ono bili kod Kathrvn Kuhlman, ja tada nisam dobro znai da postoje takvi.. . no, specijalni ljudi. Teta Jean je isto takva, specijalna Ona bolje zna razgovarati s Ðizasom od mene. Jer ja sam poku�avao da G. molim, ali se nije javljao. Ja nekako nisam spojen s Bogom.« 5»Oh, ti to ne zna�«, rekoh. »Mo�da si i ti specijalan, ali ne zna�.«

Sutradan se pokazalo da je noæ pro�la bez upadica i da je jutro protekl* brzo i lako.NIHOVSKE IGREPoèeli smo izmi�ljati svoje igre i premazivati njima sablasno nihovskc rumenilo. Tragali smo za neèim antipastelnim, za neèim zahrðalim, za nekon ulicom Sezam. Hodnik djeèjega krila bio je pritoka jednoga veæega hodnika napuèena s obje strane odraslim bolesnicima, sve sam rak. Taj je hodnil dugo tekao prema veliku, dobro osvijetljenu prostoru neodreðene geometrija gdje su zujali liftovi, a skupine fotelja putovale cijelo poslije podne i veèe kac spora, prazna stada.Hodnik je uranjao u taj prostor da predahne, a potom je izranjao m drugoj strani, da bi jurnuo prema te�kim metalnim vratima u dubini.Svakoga dana putovali smo prema tim vratima, kao da ne znamo �to imæ iza njih. Kolica su klizila be�umno i lako i, da nije bilo �tapa s infuzijskon bocom, da nije bilo igle u �ili, ona bi nalikovala na igraèku ozbiljnijeg tipa Vrata su bila dvokrilna, s masivnim ruèkama, prava vrata za ulaz u zabranjene predjele dvorca. Iza njih se zaista i ulazilo u smrknuti prostor kojim si znali o�inuti bièevi propuha, iznenada, i odakle se moglo èuti utrobnc brujanje NIH-a, rezanje elektriènog Ba�-Èelika. Tko je god sumnjao u beza-zlenost roza i nevinost svijetloplavog, ovdje je mogao èuti potvrdu za svoju sumnju.NIH-ova iznutrica bila je zmajevska; bio je dobro na�minkana nakaza.216pro�drljiva su mu crijeva stalno klokotala, puneæi se i prazneæi istoga èasa. Svakoga dana �irom Amerike pro�dirao je paket djece u ru�ièastu i svijetlo-plavu papiru s veselim vrpcama. Ali to nije bilo sve: njegov u�areni dah opr�io je pluæa dobrom �idovu Gersonu, spalio je laboratorij dra Watsona, knjige dra Reicha, ugled mnoge svoje djece, meðu njima i ugled naèelnika citokemije u istom ovom institutu, dra Deana Burka; a popla�io je i rastjerao tolike, o�igosao i zabranio, nahuckao i opljaèkao, potkopao i prigrabio. Milijuni su se dolara dnevno u nj pumpali, samo da bi se podmazivalo njegovo zmajstvo, da bi ostalo na potrebno jarosnoj razini.Iza metalnih vrata èasak smo prislu�kivali zvijer u dubini, a onda kretali ulijevo, kroz slièna vrata i upadali u pusti hodnik bez bolesnika i bez soba, ali hodnik �iv od svjetlucanja i grgolja tajanstvenih ureðaja koji su ne�to mjerili i ispitivali u zakljuèanim staklenim laboratorijima. Taj je hodnik tekao usporedo s prvim, kao neka njegova podstava. Mi smo se »igrali« da je hodnik na�a istra�ivaèka stanica. Dijelili bismo plijen svakoga dana iznova.»Oh, ova je moja«, govorio bi Igor put sobe sa staklenim kvadrom punim mjehurave tekuæine koja je istjecala u prozirne spirale radeæi na nepoznatu zadatku. O stropu je visila ma�ina s treperavim oèima. Elektrièni satovi s nekim drugim vremenima, aparati koji su ne�to zbrajali i odbijali zelenim �aptom, kazaljke koje su ukazivale na nevidljive dogaðaje, zamagljene retorte, stakleni koluti i vojske epruveta, sve nam je to odgovaralo bolje nego roza smije�ak djeèjega krila.»Eh, pretekao si me. Ali zato je ova moja.«Soba je bilo dovoljno, ali mi smo se igrali da ih ima premalo.»Hoæe� li da ti poklonim onu s bazenom?« pitao bi Igor nakon nekog vremena. Ako je veæ nailazio kraj hodnika, ja bih odgovarala:»Ako ba� hoæe�.«Ali ako smo imali jo� komad puta pred sobom, znala bih mu predlo�iti:»Hajde da se zamijenimo. Dat æu ti jednu posve novu, kakvu jo� nisi vidio. Na primjer, ovu.«Tako smo svakoga dana pripitomljavali zaleðinske dijelove na�ega kata. Jednom ili dvaput smo posjetili igraonicu na èetrnaestom katu. Ondje smo zatekli gomile svje�ih igraèaka, ne�to uvenule djece i dvije, tri spremne psiholo�kinje. Ali Igoru su se vi�e milile na�e izmi�ljaèke igre.JEAN HILLNekako u to vrijeme saznala sam neke zaèuðujuæe stvari o svojoj sedam-desettrogodi�njoj prijateljici.Jean Westerfield bila je bole�ljivo dijete duhovnih nagnuæa. U treæoj godini nauèila je èitati. U petoj je èitala »U suglasju s beskrajem«. Njezina je porodica bila jedna od najstarijih u Novoj Engleskoj. Studirala je filozofiju, biologiju i astronomiju. U dvadesetoj se udala. U dvadeset i drugoj poku�ala je samoubojstvo plinom.

U londonskoj ekonomskoj �koli upoznala je uèenjaka Malinovvskog. Mu� joj je bio nemiran duh te su mnogo putovali i vrludali po svijetu. Usput je radila kao bolnièarka i uèiteljica, dobrovoljaèki. Kad je poslije majèine smrti naslijedila kuæu u Georgetownu, razvela se od mu�a i preselila se s desetogodi�njim Peterom u kuæu u Tridesetèetvrtoj ulici. Ima veæ èetiri godine kako radi u svojstvu duhovnog savjetnika pri Crkvi bo�anske znanosti.217Sve do nedavno nisam znala da je u èetrdesetoj godini do�ivjela romai tiènu, mladalaèku ljubav. Èovjek istih godina i sliènog polo�aja pozvonio j jednog dana nekim poslom na njezina vrata.»Cim sam ga ugledala znala sam da je to moj èovjek. Otada smo bi nerazdvojni. Èak smo i kola vozili dr�eæi se za ruke.« ;;»I gdje je on sada, Jean?«»Umro je. U poèetku sam bila suvi�e pogoðena i nisam znala ni èuti i vidjeti. Trebalo je pet godina da bih do�la k sebi.«»�to nisi znala èuti ni vidjeti?«»Pa njega. Tek poslije pet godina osjetila sam njegov znak. To s dogodilo nehotice, za vrijeme vo�nje. Nisam tada ni mislila na nj. Kad mi j ruka po�la put mjenjaèa, osjetila sam njegovu ruku svrh moje. Dodir senzc ran, vrlo blag i prirodan, tako prirodan da se nisam ni zaèudila. Zna�, on je 2 vrijeme vo�nje obièavao poklopiti moju ruku svojom. Otada se zaista n smatram li�enom ljubavne pa�nje � æutim ga uvijek uza se. Ponekad ga vidii i èujem. Bilo bi preglupo smatrati ga mrtvim � onda bih mogla i sebe smatra mrtvom.« <Jean je èesto spominjala jednu svoju prijateljicu po imenu Grace Johi son. Ta je Grace bila medicinsko èudo, upravo je ozdravljala od raka koji ji je bio prore�etao kosti da su nalikovale na sir ementaler. Spominjuæi Graci Jean je redovito spominjala i Parra, pokojnoga mu�a Graceina, koji se javlja i upuæivao je �to i kako treba raditi. Jean je to prièala laga�no, tek �to se ni mogla suzdr�ati od hihota kad je opisivala zbunjenost lijeènika u Bolni »George Washington«.Jednoga dana mi usput napomenu da je pro�li tjedan posjetila prijatelj u vojnoj bolnici »Walter Reed«. Prijatelj je umirao od raka sa jo� �estorico] sebi sliènih u sobi. Od te sedmorice, �estorica su bili orni za razgovor, dok j sedmi krkljao iza paravana. Njegova smrt oèekivala se svakoga sata.»Kod svaèijeg sam se kreveta pomolila, pa i kod kreveta onoga umiruæe; On me navodno nije èuo. Ali sutradan mi je prijatelj veoma uzbude telefonirao da je umiruæi te noæi ustao i uputio se u kuhinju, tra�eæi mlijeki Onda je izjavio da je ozdravio i da ide kuæi. Jedva su ga nagovorili da saèek jutro i svog lijeènika.Jean se smijuckala, zabavljala ju je pomisao na lijeènikovo zaprepa�ten lice.»Oèekivao je mrtvaca, a doèekao ga je ozdravjeli.« ,»Ozdravjeli? Zar je on ozdravio, Jean?« i»Dabome, ozdravio je.«Jean se i dalje smijuckala.»Nego, porodica se na�la u èudu. Lijes su veæ bili naruèili i platili, a nek su njegove stvari razvukli i podijelili medu sobom. Sad se sve to mora hitn i po moguænosti neprimjetno vraæati. Da, pomalo je nezgodno ustati o mrtvih.«»Znaèi, on se otvorio prema iscjeljenju, ba� on koji je umirao? A �to j s ostalima?«»Koliko ja znam, ostali jo� uvijek boluju, mada ih je ovaj sluèaj prilièn potresao. Moj prijatelj je umirovljeni pukovnik; tvrd, dakle, orah. Takvim je lak�e umrijeti nego mijenjati pogled na svijet.«»Jean«, pitala sam po veæ ne znam koji put, »odakle dolazi energi] iscjeljenja? Izvana? Ili iznutra? Iz Boga-u-èovjeku, ili iz Boga-u-èovjeka?«218 jJean me pogleda: oèi su joj nalikovale na dva kamenèiæa preko kojih struji vesela, �uborava voda.»Energija ne dolazi, ona je tu. Nepodijeljena na unutra i van, na Boga i èovjeka.«»Dobro, ona je tu. Ali �to treba uèiniti da i mi budemo »tu«, to jest �to treba uèiniti da shvatimo tko smo? Da smo ta vazda�nja, nepotro�iva, svudprisutna energija?«»Uèiniti, nema se �to uèiniti, osim, mo�da, neèinjenja. Nikakav napor ne mo�e se po djelotvorn

osti mjeriti s opu�tanjem. Nikakvo znanje - mislim na verbalno i intelektualno znanje � ne mo�e izvoj�titi sebespoznaju. Sva tajna je: otvoriti se, predati se. Predati svoje ogranièeno znanje, svoje zahtjeve, svoje oslonce, ukratko: svoj ego.«»Dobro. Otvoriti se, predati se - ali kako?«»Tako.«Jeanin glas i izraz lica obavi�e posao tumaèenja dotiènog naèina: bili su od otvaranja, od takvoæe. Gledajuæi moje razoèarano, kastanedinsko lice, onda doda:»Kad previ�e priti�æe�, kad pre�arko moli�, onda se neæe dogoditi. Ali kad se otpusti�... odje je tu. Nije to pitanje volje. Ni snage. To je pitanje povjerenja i ljubavi. Daj da ono k tebi doðe, umjesto da ti sebe prisiljava� da ga dosegne�.«O tome �to je ona govorila i �ivjela ja sam pisala stihove. Davno, prije susreta s njom. Pisala sam o pre�estokoj �eði koja lako proma�i izvor i otetura u pustinju da tra�i drugo kamenje. Sad se vidjelo da sam pisala0 neèemu �to nisam imala. Mo�da sam zato i pisala da bih do�la u dodir s njim.»Lak�e æe se predati onaj tko zna da na taj naèin postaje jaèi. Treba dakle znati. Takvo znanje nije knji�ko, veæ intuitivno; ono je vjera, talent, duhovni nagon. Èovjek ga donosi sobom u veæoj ili manjoj mjeri, veæ prema svom karmièkom iskustvu. Èovjeèja evolucija je evolucija tog znanja u njemu, unutra�nja evolucija. Jedan njezin lijep motto je onaj stih iz Davidove psalme: »Be still and know that I AM God.« A mala Anna je to ovako objasnila svom prijatelju Fynnu: »Bog je kazao: Ja Jesam, i On hoæe da mi to ponovimo...«»Èekaj,« rekoh, »kazala si da se nema �to èiniti, osim mo�da suzdr�ati se od èinjenja. Ali nij evolucija pokret prema gore? Nije li ona gibanje, èin? Kako onda pomoæi evoluciji neèinjenjem? Èemu onda molitve, èemu razgovori? Eto, ti si se molila za bolesnike, moli� se za Igora. Nije li to trud, èin, napor?«»O da. Trud, èin, volja i disciplina neophodni su tokom razvoja. Ali u samom èasu sazreæa, odnosno pregledavanja, naime predavanja, oni su suvi�ni. Èak smetaju. To se ne mo�e opisati. Zato sam maloèas rekla: tako. Molitva je èin i trud u poèetku, dok zadr�ava� svijest o tome da se moli� za to1 to. Kad vi�e ne primjeæuje� da se moli�, onda molitva postaje stanje ispunjenja. Kod nekih ljudi stalno je tako: oni �ive molitveno, naèin �ivota biva molitvom. Tad vi�e nema razlike izmeðu molitelja, onoga za �to se molilo i onoga koga se molilo.«Da, to sam znala u poeziji. Ali kad se radilo o Igoru postajala sam neuka i kratka.»Dobro, a onaj umiruæi èovjek iz bolnice »Walter Reed« � kako se on otvorio, nije li pomoæu tvoje molitve?«2191¦iJean se nasmija. *»Pomoæu sebe. Ja sam samo dr�ala ogledalo.« i»Ali za�to se neki ljudi ne mogu vidjeti? Za�to se ona �estorica nisu mogl vidjeti? Za�to se neki ljudi ne �ele vidjeti? I za�to neki ljudi nemaju prilike d; se vide � za�to nikad ne susretnu ruku koja dr�i ogledalo?«»Ne mogu, ne �ele, nemaju priliku, te tri rijeèi znaèe isto: nisu sazreli Svak u svoje vrijeme.« v i»Ali za�to svak u svoje vrijeme? Èemu te razlike?«»Ovo je svijet razlika. Postoje naranèe, kru�ke, tre�nje. Svaki plod im; svoje vrijeme cvatnje i zrenja, svaki ima svoju boju, ukus i oblik. I svima im jt zajednièko to �to su voæke koje cvjetaju i sazrijevaju.«»�to æe Bogu takav svijet? Za�to je pristao na njega?« zarogoborih. ]Kad god bih svome Ti kazala da je Bog, time bih Ga udaljila od seb< � smjestila Ga na faraonsko prijestolje negdje u piramidi svemira ili izvan nje Sad sam to èinila namjerno da bih povela dijalog izmeðu dvije toèke u svojo svijesti.»�to æe Njemu sva ta bjesomuèna kru�enja kroz kru�ke, crve i ljude, �t( æe mu na�a spora otkri muke i zabune, padovi i uzleti, na�a borba d; se predamo i da Ga dosegnemo? �to æemo Mu mi, takvi nesavr�eni i krnji kad je On punina, cjelina i savr�enstvo? Èemu sve te �uplje milijarde kad smc oduvijek mogli biti samo ono neizmjerno Jedno? Drugim rijeèi

ma, Jean za�to On nas muèi?!« \»A za�to ti to pita� mene, za�to ne pita� Njega?« reèe Jean vragoljasto »Ako tvoje pitanje nijpoza, ako je iskreno, On æe ti prije ili kasniji odgovoriti.«»Èak i ako je ta muka san, ona nije zato manja. Mene nitko nije pita( �elim li tu muku ili ne �elim. Nitko me nije pitao �elim li san ili buðenje rastanak ili sastanak. Da su me pitali, ja bih znala �to bih izabrala.»�to?« pitala je Jean nevino, prinoseæi ustima kolaèiæ. 3»Izabrala bih jedninu. Izabrala bih da moje glupo ja ne stoji izmeðu Njeg; i mene. Oduvijek sam za tim èeznula.«»Ti to upravo èini�. Upravo izabire�. Pomoæu svoje muke. Pomoæu svojil pitanja. Pomoæu svoga nesavr�enstva. To su oruða tvog rasta. Morala bi vi�< voljeti sve �to ti se dogaða. Jer ti se dogaða s dobrim razlogom.«»Hm. Pa ja, zapravo ...«»Da, znam«, reèe Jean milujuæi svog pudla Alfija. »Znam.« .Za�utjele smo. Nisam bila sigurna �to to Jean zna, nisam bila sigurna n �to ja znam. Ne gledajuæi me i dalje milujuæi Alfija, Jean reèe:»Ti si mistik i pjesnik. Ti zna� odgovore na pitanja koja meni postavlja� K tome, ti ima� svog sedmogodi�njeg Vergilija koji te vodi kroz pakao koral po korak, kao u starinskom misteriju. Rekla bih da te on uèi da ne prione� n za �to, osim za Boga. Pa ma kako to ne�to izgledalo prekrasno i èudesno. Uè te da je svjetski pakao naèinjen od sjena, od utvara. Ne, to ti ne manjka. Al ti manjka ne�to drugo.«»�to?«»Zatvorila si se u krug oko Igora. Ti moli� samo za njega. Za druge ni moli�.«»To je istina, Jean. Ne molim za druge. Ali to je zato �to mi izgleda d; ja... nisam prava osoba.« Sjetih se kako je Igor kazao u bolnici: »Drugi specijalni, umiju to bolje .. .<>>A kako to da moli� za Igora?«i220»Ah, za Igora. Pa on je moje dijete. Onda ne mislim jesam li ili nisam prava osoba.«»To je to! Mora� moliti i za druge kao da su tvoja djeca. Moliti i ne znati jesi li ili nisi prava osoba. Prepusti to Njemu. Tvojom molitvom za druge Igor samo dobiva. Jedna od tajni kako se ne�to mo�e zadr�ati jest u tome da se to ne�to podijeli s drugima.« ____Ovaj smo razgovor vodili na prekide, mjesecima, nekad i putem telefona. Bio je taj razgovor ispresijecan suzama i smijehom, Alfijem, malim èa�æe-njima i rijeèima od milja koje je Jean upuæivala Igoru i meni. Ponekad su kroz na�e razgovore prolazili Jeanini prijatelji.»Da, zbilja, �to to Bogu treba?« pitala sam opet jednom, neutoljena. »Nikad neæu shvatiti za�to moramo na tako daleki put, ako je On blizina.«»Bogu ni�ta ne treba«, rekla je nato Jean. »A to da je On blizina, to je za tebe samo ideja, a ne i stvarnost. Zato putuje�.«»Ali za�to je tako? Za�to je Bo�ja blizina za mene samo ideja? Za�to taj i takav svijet?«»Za�to � niza�to. Taj i takav svijet je tvorevina tvoje misli. Ovladaj svojom mi�lju i ovladat æe� svijetom.«»Uh«, zavikah zlurado, »voljela bih sad poletjeti, ali tijelo radije slu�a silu te�u nego moju �elju � hoæu reæi, radije slu�a moju misao o sili te�i, ili, neka bude, moju halucinaciju sile te�e. Sve mi se èini da bi sila te�a i dalje postojala kad bih ja ovladala svojim umom. Ne, to je ne bi smetalo da postoji.«»Kad bude� zaista ovladala svojim umom onda ti se ni�ta neæe èiniti - onda æe� znati. Evo, ove reèenice izgovaramo o svojevrsnom snu, a one govore o buðenju. Ali kako da sazna� �to je buðenje, ako se ne probudi�? Kako da sazna� �to je �eæer, ako ga ne okusi�? Tu ne poma�e nikav, pa ni najvje�tiji opis. Stoga najprije mora� iskustveno ostvariti odgovor na svoja pitanja. U tome te prijeèe tvoje ideje, sumnje, misli i emocije. Tvoje predrasude. Tvoje poistovjeæenje s tijelom. Sve se to skupnim imenom naziva um. Um je ego. Kad ovlada� umom, tek onda æemo istinski nastaviti razgovor. Tek onda æe� mi po istini reæi ima li razlike izmeðu �ljive i kru�ke, zime i ljeta, Boga i tebe. Ali pazi, ti ne mo�e� ni�ta saznati dok sama ne postane� znanje.«

»Uði u mene pa æe� znati �to sam ja«, rekao je ocean lutki od soli. Dalje se nije moglo pitati. Moglo se samo ugaziti u vodu.U�utjesmo. A onda se poèesmo smijati.Osjetih kao da le�im na pr�ini i kao da ispod mene rovari �uboravi, zaigrani val. Bilo mi je dobro a da nisam znala za�to. Val je znao za�to. Jesam li se na èasak bila opustila? Predala? Raspustila svoje granice? Jesam li na èasak bila more?Trajalo je kratko, èinilo se dugo, imalo je okus noænog zagrljaja Sai Babe. Nisam se mogla sjetiti �to sam to maloèas htjela.LIPANJU liftu sretoh Appelbauma.»Kako je Igor?«»Leukemija se vratila. Le�i«, rekoh lakonski.Appelbaum je saèuvao svoju radoznalost prema ljudima.221»Da li se nakon izvjesnog vremena èovjek navikne na nevolju?« '»Ne znam. Mo�da gleda na nju drugim oèima.« *Lipanj je bio mjesec u kojemu su se usporedo javljali mnogi op�irni i raznovrsni dogaðaji. Relja je zavr�io èetvrti razred. Neven je prohodao. Doputovala je Mira Anu�iæ. Razgovarala sam s lijeènicom Hazel Parcells. Upoznali smo famoznu Grace i jo� neke druge neobiène ljude. Iz Igora poèe�e teæi kojekakve èudne zgode, u snu i na javi. Navr�ila sam èetrdeset i tri godine. Iz Dru�tva za samoostvarenje stigla je prva po�iljka s uputama za pripremno ugoðavanje tjelesno-du�evnog instrumenta. Iz Gersonova svijeta javila se Helen s razglednicom iz San Francisca i s vije�æu da je Robertu sve bolje. Charlotte je bila pisala da se morala iseliti iz Ulice Naranèi zbog tu�be hotelskih sustanara.Poku�avala sam smisliti neko bavljenje za Relju. Najprije sam ga odvela u jedan djeèji ljetni logor u Washingtonu. Usprkos mojim predradnjama, Relja se tamo lo�e osjeæao. Poslije sam ga upisala u konjièki klub. Tamo se osjeæao bolje, ali je ubrzo do�ao u nesuglasje s uèiteljicom jahanja, zbog toga �to je kr�io disciplinu postupnosti � htio je odmah galop i prepone.Na�e kuæanstvo dr�alo se na okupu sve tanjim koncima. Pranje, peglanje, kuhanje, èi�æenje, Neven, odr�avanje vrta, kupovanje, veèere, gosti, posjetioci, sve se to na�lo u stanju odlaska jednog od drugoga, sve se ra�ivavalo i prijetilo rasapom. Kuæa s Nevenom na jednu stranu, kuæa s Reljom na drugu, s Igorom na treæu, a s Radivojevim dru�tvenim obavezama na èetvrtu. Mama i ja smo morale preskakati iz jedne u drugu kao spojnice. K tome, ja sam u svom polupodzemlju raðala staroegipatsku knjigu.Onda je preko praga prestupila Olga Anu�iæ, zvana Mira. Sve su kuæe opet do�le jedna k drugoj, svezale svoje konce u jedan èvor. Miru je Ðurða prona�la u Zagrebu. Bila je poluzaposlena, neiskusna i iz Sinja. U njenu dvadesettrogodi�njem povi�em stasu kucalo je djeèje srce � spu�vasto srce koje je �edno upijalo hranjiva strujanja iz okolice. Imala je lice zdrava malo nesigurna anðela, s okvirom od bu�manske ondulacije. No postupno je poèeo preobra�aj: prvo su se sitne kovrèe otegnule u valove, zatim u minislapove i naposljetku je ostao samo dug, zlatan pad. Istodobno su lik, obrazi i hod lju�tili sa sebe ono ne�to djeèje i nezgrapno i isku�avali nove, èiste pokrete, prateæi ih svjetlucanjem lica, kao prilikom polaganog otkriæa. Kad se taj preobra�aj zbio u dostatnoj mjeri, Crestvvood Hill je �aptom pratio Mirine �etnje s Nevenom, svjestan da ovdje odnedavna stanuje ljepotica.Nedugo po Mirinu dolasku Igor joj povjerljivo reèe:»Ja sam znao da æe� ti doæi. I znao sam da æe te moja mama voljeti.« ,Mira se prostodu�no divila djeèaku. Slu�ala je njegove upute da ne zalazi dalje od kuæe, pogotovu ne u pravcu »crnih« predjela s onu stranu �esnaeste ulice. ,Visoki, zgodni, neo�enjeni policajci poèe�e tad kolati Crestvvoodom obilnije nego inaèe, s neizbje�ivim zaustavljanjem u ulici Quincy. Veoma rijetko i na na�e zborne nagovore, Mira se odluèivala »iziæi« s nekim od njih; ali bi se brzo vraæala u udobni zgvrèeni polo�aj leptira u kukuljici, vireæi odande u svoje izvankukuljiène izlete kao u neki komièni strip. Biti smije�an sam sebi, znaèi biti sebi prihvatljiv. Mira se u takvim trenucima smijala rukama, nogama, kovrèama, rukavima, stolicom ispod sebe; smijala se kroz usta, laktove, nokte i tabane. Pridru�ile bi se pepeljare i vaze, slike sa zid

ova bi poèele svjetlucati, zastori podrhtavati. Mama je zdu�no pomagala ovoj222 \

zarazi. Bio je to sladokusaèki i koristan posao, to prevoðenje zastra�ujuæeg u smije�no.Malo tko je shvatio tajnu na�e �estogodi�nje simbioze. Mislim da je jedan od temelja te simbioze bio Mirin strah pred »razjapljenim raljama �ivota«, odnosno, njezino zaklanjanje za porodicu koja je znaèila èuvstveni i financijski zaklon iza kojega se moglo neu�urbano sazrijevati. Punila se stvarima0 kojima nije nikada èula, ali ih je razaznavala i usisavala ko�om, smje�tajuæi ih u prirodne pukotine i �upljine u sebi, èuvajuæi ih za neku buduæu potpunu asimilaciju.U susjednoj ulici Argvlle Lailina je kuæa zvonila od rasko�nih veèera. Svakojaki su se ukr�tavali kroz kuæu, neki dolazeæi iz egipatskog ortodoksnog sloja, sa �enama kao galijama, pretovarenim zlatom, draguljima i brokatom; neki iz modernog Egipta s rjeènikom marksista i egzistencijalista; Amerikanci svih vrsta; prista�e PLO-a; bankari, novinari i diplomati. Jedne veèeri Lailin cvrkut izleti iz telefonske �koljke vukuæi za sobom �amor pozadinskih glasova:»Doðite, doðite. Ovdje je Samia Riyad iz Kaira. Ona bi te rado vidjela.«»Laila«, rekoh, »radije ne bih. Te�ko mi je susretati se s ljudima iz vremena bezbri�nosti.«Tada sam gurala kolica s Igorom po travnjacima Gezire; Samia i Fuad, Hamdi i Hoda, Mohamed i Laila èesto su presijecali moju putanju, na putu prema svom golf-ili-tenis igrali�tu, pod vodstvom lula i cigara i ostalih znakova raspoznavanja. Djeèja kolica u meðuvremenu su skrenula nizbrdo, a na�i koktel-prijatelji jo� uvijek su lelujali po ledinama od igre.»Mora� doæi«, reèe Laila s dalekom panikom u glasu, podbodena mo�ebitnim neuspjehom aran�mana koji nije bio samo dru�tveni. »Samia ka�e da te mora vidjeti. Ona ti �eli reæi ne�to va�no.«Samia Riyad do�la je u dvomjeseènu posjetu Americi, kao go�æa jednoga uglednog i feministièki usmjerenog dru�tva amerièkih intelektualki. Bila je profesorica na Pravnom fakultetu u Kairu, s doktoratom iz patentnog prava. Njezin mu� Fuad takoðer je profesorovao na istom fakultetu. Jednom su me bili odveli kod gurua Kri�ne Menona koji je odsjeo u vili jednoga njihova prijatelja u Maadiju. Guru je bio beskompromisni monist, predstavnik advaite. Taj susret je zavr�io mojim razoèaranjem guruom. Prasnuo je na jedno pitanje koje mu je bio postavio upravo Radivoje. »Ne sudite«, kazao mi je kasnije jedan iz istog dru�tva. »Veæ vidite mo�ete li ne�to od njega nauèiti.« Cijelo to dru�o bilo je zadojeno vedantom i jogom; koliko je ona bila salonska a koliko naèin �ivota, nisam uspjela dokuèiti.Fuada su raèunali u inteligentne, nemirne i �armantne tragaèe za duhovnim èudom, s tolerantnim indeksom raspr�enja koji je pokrivao buène, prizemne afere sa �enama. �amiju su smatrali postojanom, pouzdanom, vjernom, razboritom, odgovornom i otmjenom. U oèima prijatelja i znanaca s Gezire, Samia je bila moderna egipatska intelektualka, naobra�ena �irinom1 dubinom, k tome odana mu�u i djeci, �ena bez mane i povrh svega, ljepolika. Svi su je po�tovali, a pomalo i �alili zbog Fuadovih ðavolija. Nikome nije, èini se, padalo u oèi da je Samia ne samo ljepolika, veæ i privlaèiva. Njezina kratko podrezana gusta kosa sjala je oko lica kao tamnomodra kapa. Sitne i vi�laste oèi s maloazijskih pa�njaka, zaostale u nilskoj dolini poslije bogzna koje najezde Hiksa; alt èulno natopljen nazalnim tonovima; visok, trskolik stas - ali nitko to nije primjeæivao u sjeni moæne223Fuadove eksitacije. No jednoga dana, ubrzo po dolasku u Ameriku, �amiji dotu�ilo da je smatraju zajamèenom, pa je odbjegla s tuðim mu�em, razoriv dva doma o istom tro�ku. Najednom su svi primijetili daje zapravo zavodljiv i èarobno, opasno zla. Poèeli su �aliti Fuada koji se u meðuvremenu batrgæ na Sveuèili�tu u Bejrutu. -jKad sam do�la, Samia je sjedila na stolu pokraj telefona i njihala vitki nogama u crnim èarapama. Izgledala je savr�eno opu�tena i zadovoljna.»Susrela sam«, reèe, »jednu èudnu �enu, doktoricu Hazel Parcells. T susret nije bio ugovoren, dogodio se izvan zadanog programa, mada i i sluèajno. U New Yorku. Ona je doputovala u New York iz Albuquerqut da odr�i teèaj o izboru i spravljanju hrane. Ona sva�ta

zna. Rekla mi je da lijeèila i izlijeèila mnoge leukemièare.«Moje lice i odmah rukom gurnu�e �amiju iz njena neobavezna polo�aj Crne vitke noge zastado�e u neèujnoj zvonjavi. Samia se spusti sa stola.»Molim te«, reèe svojim najnazalnijim tonom, molbeno, »poku�aj. Vjer mi, ona je ...« Tra�ila je rijeè i nije je na�la. Okani se i nastavi informativni»Zavr�ila je medicinu. U Engleskoj je diplomirala homeopatiju i j< ne�to, mo�da kiropraksu. Samu je sebe izlijeèila od te�ke srèane man Njezin je pristup slo�en: ona lijeèi biljem i mineralima, ali i punjenje eteriènog tijela. Dovoljna joj je kap krvi za nalaz i terapiju. To je stai tibetansko lijeèni�tvo.«»Tibetansko?« |»Da, tibetansko. Tako mi je rekla.« i»Gdje i od koga je to nauèila?«»Nigdje, i ni od koga«, reèe Samia tiho. Pogledav�i put ra�trkane Lail za�apæe:»Ona ka�e da se sjeæa.« IPamtim kako je stasita Samia odlazila u sumrak po betonskom puteljki ogrnuta bijelim lepr�avim kaputom. Ponijela je Igorovu fotografiju, opet or koja je svojedobno letjela preko Atlantika da bi doletjela u ruke dobre Williama Brovvna i koja je, doletjev�i opet natrag, krenula na �itnjak, u rul jednog drugog dobrotvora, Viktora Orlovskih Oèiju. Na toj fotografiji Ig< objahuje drvenu devu na egipatskoj terasi. Samia je ponijela i kaplju Igoro\ krvi na papirnatu ubrusu. Sutradan je putovala na jug; slu�beni prograi sreæom je ukljuèio i Albuquerque. Lijeènica Parcells �ivjela je u Albuqi erqueu zato �to joj je na dohvatu ruke bio napu�ten kop s odgovarajuæi] rudama. Njezina ustanova zvala se »�kola znanstvene ishrane«. Opet netk iz istoga biljnog plemena, opet vinjaga iz Tarinih prsta.Ali kad se bijeli Samijin ogrtaè rastopio u sumraku, ja sam u sel prekri�ila taj novi sirenski zov.»Dosta je«, rekla sam put nepoznate Tare u sjeni rudnika, »dosta, mak; si s Tibeta.«' I ba� Tibet? Alexandra David-Neel iz knji�nice mog oca. Vana i njezi Trung-pa. Anagarika Govinda. Ewans-Wentz. Sve su moje fascinacije doli �ile preda me, okiæene amuletima na kojima je ne�to pisalo na sanskrti paliju ili na staroegipatskom jeziku � smisao star dva-tri tisuæljeæa.224SAI BABASvake veèeri, kad su svi sigurnosno pozaspali, ja sam u zelenom salonu zapoèinjala s vje�bama krijajoge. Uvodne vje�be bio je smislio Jogananda za uèenike svoje �kole u Ranchiju. To su bile vje�be ritmièke artikulacije svakog mi�iæa, od stopala do sljepooènica i od sljepooènica do stopala. Trajale su otprilike trideset minuta. Pripremale su tijelo i osjetila za disciplinu svjedoèenja i za povlaèenje u pozadinu.Poslije mi�iænih, dolazile su na red disajne vje�be. 1 nakon potonjih, odvje�banih, trebalo je usredotoèiti pogled u aðnu, toèku iznad sastavka obrva, koja je mjesto �este èakre, pretposljednjeg energijskog kolobara u eteriènom tijelu. U tu toèku trebalo je vezati nemirnu misao; trebalo je dugo ustrajati u njenu kroæenju i pitomljenju da bi se u jednom sretnom trenutku ugledala naranèasta kru�nica treæeg oka, s malim, zlatnim i zvjezdolikim pulsarom u sredi�tu.Dok sam to poku�avala, sama sam sebi smetala svojim potcjenjivanjem vlastitih napora:»Ah, ta gdje bih ja to mogla... ne radim ja to kako valja ...«Mali zlatni pulsar nisam ugledala. Ali iza èela, u prostoru aðne èakre gledala sam naranèasto svjetlo bez oboda i sredi�ta i u svijest bi mi dolazila neponovljiva slatkoæa susreta sa Sai Babom. Tada bi se plima ganuæa dizala do oèiju, i moji su obrazi èesto bili mokri od suza.Istodobno nisam sebi vjerovala: plaèem li ja to uistinu? Ne izmi�ljam li te suze? Ne nagovaram li sebe na takvu reakciju �aptom, u podrumima svijesti? Ne podgrijavam li iskru nadahnuæa umje�no i kri�om, ne udièarim li iz same sebe tronuæe koje je veæ isparilo?Osjetila bih tada da se hladim i koèim od takvih misli, da sjedim u lotos-asani prazna, neprisutna i sebi strana. Misao da sama sebi podvaljujem bila je samostojna i divlja - dolazila je kad joj se htjelo da me smrzne i nije odlazila na moj n

agovor veæ onda kad to nisam mogla primijetiti. Ostavljala me opusto�enu, da se polako oporavljam u zelenkastoj polutami. Mo�da je ona bila uzrokom moga otpora prema meditaciji; mo�da je, naprotiv, ona bila posljedica moga otpora. Jer ja sam mnogu tu veèer nevoljko kretala na isti put. Kao i svoju djeèju molitvu, meditaciju sam èesto obavljala samo zato da bih je obavila � ne zbog ljubavi nego zbog moranja, ne zbog htijenja veæ zbog osjeæaja krivice ako bih je propustila.Ni pripremne vje�be nisam rado radila: tijelo se prepiralo sa mnom, svaki put se morala svladavati prirodna lijenost i nevjerica. Radila sam ih jer sam imala osjeæaj da na taj naèin poma�am Igoru, jer je bilo nemoguæe ne raditi ih poslije Los Angelesa. Bio je to trud i prilog, kinetièka molitva kojoj me nauèio guru Jukte�var. Ne, bilo je nemoguæe ne raditi vje�be meditacije. Ali, bila sam uvrijeðena na samu sebe: za�to mi to tako te�ko pada? Kakva sam to ja? Gle, èim je nestalo ego-opijanja s Tarom, ja ne umijem, ne mogu, izvlaèim se.No usprkos razoèaranosti sa sobom, nastavljala sam: svaku sam veèer stala na poèetak staze, svladavala uvijek iste prepreke, ni za dlaku manje.Poèinjala sam s jednostavnim vje�bama disanja, zatim je na red dolazilo ritmièko stezanje mi�iæa za mi�iæem, u smjeru od stopala put sljepooènice, s isto takvim ritmièkim otpu�tanjem istih mi�iæa, ovaj put u smjeru od sljepooènice prema stopalu. Puneæi i prazneæi tijelo, grèeæi ga i olabavljujuæi, stidljivo sam dodirivala jednu misao u sebi, veoma nalik na oæut i osjeæaj da je15 Brdo iznad oblaka225tijelo èa�a koja se mo�e natoèiti energijskim sadr�ajem i potom se taj sadr� opet mo�e istoèitiz èa�e.A to je i bio cilj ovih vje�bi: spoznaja da je tijelo instrument kojega u mo�e voljno puniti i prazniti energijom koju Indijci zovu prema. Mi�iæi i udo su se tokom ovih vje�bi prebrojavali, ra�èe�ljavali, umivali se mi�lju jedan : drugim; misao ih je opipavala, prateæi se dahom. Vje�be su brusile osjeti unutra�njeg opipa kojim se moglo pratiti putovanje prane u organizm Oèekivalo se da uèenik u poèetnom razdoblju svlada umijeæe upravljan energijom, da je uzmogne usmjeriti i uperiti u odreðene organe i dijelo1 tijela. ,Poslije vje�bi ritmièkog stezanja i otpu�tanja mi�iæa praæenog rni�l i dahom dolazile su na red nove disajne vje�be. Naposljetku, opu�tanje c vje�bi, od stege, od htijenja: vjeðe su se spu�tale kao zastori, a dva su pogleda iza zastora zabadala u toèku aðnu kao dvije strelice. Tek sad nastupalo najurnebesnije razdoblje: razdoblje poku�aja usredotoèenja.Nastojala sam ubosti poglede u aðnu pomoæu Babine mantre, odnosn< pomoæu Njegova imena. Umjesto da se sti�aju, misli, èuvstva i predod�be j< vi�e bi se razburjali. Zujali su, brujali i ritali se, poku�avajuæi me otkinuti c kotve mistiène lozinke, uvjeravajuæi me da se uzalud trudim oko njilw koèenja i kroæenja. Iza zatvorenih ukri�enih oèiju jaèala je bolna svijest da r mogu zaustaviti film uma niti na pet sekundi. �to su, zbilja, Jukte�v; i Jogananda vidjeli u meni, te su mi pru�ili dar koji nisam kadra primiti?Naravno, znala sam da moram biti strpljiva; i razoèaravala sam se �inisam. Znala sam da je mjerkanje i prosudba vlastita uspjeha ili neuspjehpostignuæa ili zaglibljenja, takoðer vrlo samo�iva rabota. I razoèaravala sa;/se �to ne mogu bez nje. Ukratko, ogledalo mojih prvih ozbiljnijih poku�a* duhovnog zadubljenja ponudilo mi je sliku koja je ranila moju ta�tinu.Ali usred zbunjenih pregnuæa da ispraznim mislenu posudu i usporedo i skliznuæima u sumnju i malodu�je, Babina je prisutnost nailazila u mene b< uoèiva ili izgovoriva razloga, onako kako sunce prosijava kroz oblake, p neuhvatljivoj æudi vjetra i vlage.»Doði, poka�i se« govorila sam prizivajuæi smije�ak, pokret i onaj osjeæ; davnog, prisnog poznanstva.Negdje u sredini grudi prokljuèao bi vrutak i stao se penjati u oèi. Uokol su i dalje vri�tale pogane misli da je sve to samo moja inscenacija i predstav; da sam ja jedina glumica, redateljica i gledateljica. No usprkos tome �to sai bila zavezana za repove takvih razularenih misli i �to su me one razapinjal i vukle po blatu, opet me obuzimala ti�ina velikog ganuæa. Eto, sjedila sai zakovana, nemoæna da se odve�em od svojih tjeskoba i svojih ideja o vlastit poletu ili posrnuæu, od svoje slike o s

ebi. Nisam sjedila u indijskom a�rami veæ usred smrtno zamr�ena klupka svoje porodice, gdje sam istjerivala seb na èistac pod Jukte�varovim i Joganandinim za�titnim znakom i gdje je sv bilo nalik onoj sjeni na trupu »piramide« u pustinji egipatskog juga, sve j mo�da bilo u bavljenju ciljem a ne u cilju, sve je mo�da bila igra i opæina, p Sipak, pa ipak ... postojalo je i ne�to drugo, prisutnost koja nije pru�ala druj dokaz o sebi osim sebe, koja nije ovisila o pomami mojih misli, koja j nailazila kao milost, nerazumljivo i koja se mogla dodirnuti samo poniznii y*odreknuæem od razumijevanja. jNe�to je dakle u meni bilo (ipak) mirno i znalo je, a ne�to je bilo vazda nemirno i nije htjelo znati. To se dvoje nije moglo usporeðivati, nije se mogl226 'jedno drugim mjeriti; nije se moglo susresti ni pomije�ati, da bi se rodilo ne�to treæe - nekakav spoj sumnje i vjere. Preskakivala sam iz jednoga stanja u drugo gotovo istovremeno. Jer kad bih se osjetila izvan sumnje i dokaza, u slatkoj punini postojanja, kad bih osjetila Njegovu ljubav kao èvrstu zbilju ovoga moga kazali�ta sjena, u istom dahu bih znala kriknuti: »Ne izmi�ljam li ja Njegovu ljubav da bih pre�ivjela?«DOBRI DIV BILJAROstatak lipnja Igor je dobro podnio. Nije bilo stra�nih nuspojava koje prate uznapredovalo stanje leukemije. Svako smo se veèe molili za male stvari: da se ne upali �ila, da ne zaboli glava, da namr�tena lady ostane sigurnosno daleko.»Kako, a ti si mi rekla da ne gnjavim Ðizasa za sitnice«, prijekorno æe Igor.»Eto, nauèila sam da nema sitnica.«Dvaput su ga pustili kuæi za vikend. Svaki put su ostavili iglu u �ili, jer ni Nancy vi�e nije mogla èiniti èuda. Oba ta vikenda baratala sam fotoaparatom oko djeèjih lica. Odnekud se kod nas obrela mlada crna maèka, �ivi otisak one maèke iz sna. Hari ju je prijateljski doèekao. Da upotpunim mantru, nazvala sam je Kri�na.Igor je privijao Kri�nu uz obraz. U zelenoj sjeni hrasta s ne�to prosijane sunèeve pra�ine odvijao se nje�an prizor: avetnocrna maèja glava s dva jantarna oka, pripijena uz blijedo djeèje lice s oèima koje su razmicale ljubièaste obruèe oko sebe. Te sam oèi �eljela izvuæi iz lica, iz cijele bolesne prilike. Pomoæu prstenova za pribli�avanje prikuèila sam im se sasvim blizu, otev�i ih iz onoga njihova ljubièasta okvira i iz susjedstva prorijeðene kose.Lipanj 1975.227IS maèkom Kri�nomNa fotografiji su se oèi doimale onakvima kakve su zapravo bile: oèi vidovite biæa, uprte u nevidljiv prizor. Svako je oko na svoj naèin upijalo ono �to je gledalo. Jedno se natopilo sanjarskom sjetnom milinom i kupalo se u sjenci trepavica i obrva kao pupoljak u svojoj savr�eno skrojenoj kolijevci od li�æa. Drugo je nalikovalo na tamnu razrogaèenu mlaku u kojoj je titrala same jedna bijela visokofrekventna iskra. Ovo drugo gledalo je netremice, beskompromisno; ono prvo moglo je na èasak odlutati pogledom po okoli�u i nevino se od njega vratiti svome nevidljivom prizoru. To su bile oèi biæa o kojemu je Jean kazala:»Ne vidim da mu i�ta manjka. On je cio.« jNjegova cjeloæa poèe da nam govori sve jasnijim glasom. Igor nam se predstavljao kao biæe koje zna tajni tijek dogaðaja i koje se zbog toga svogE znanja osjeæa pozvanim da vodi brigu o svima nama. Skrovito je bdio nac Reljom, Nevenom i Mirom; baku i mene obasipao je malim pa�njama kao da nas �ali i �titi od neèega �to je samo on znao; u odnosima s Radivojem najvi�e228je dolazio do izra�aja njegov smisao za humor i britku dosjetku. Kad se s nas smaknu godine i izgledi, onda se vidi da je Igor bio glava porodice.Jedne lipanjske subote ili nedjelje jo� jednom je natuknuo o svojoj tajnoj vezi s Nevenom. Toga dana za dlaku se izmaklo nesreæi. Kroz otvoren prozor Neven je ispuzao na ravan limeni krov drugoga kata. Puzao je prema rubu, potcikujuæi i u�ivajuæi u svojoj pustolovini. Mira je banula u sobu kad je Neven veæ istra�ivao rub krova. Zadr�av�i prisebnost, Mira poèe presti i vabiti Nevena, kao nekada Nadija Igora nad ponoro

m od egipatskih deset katova. I kao nekada Nadija, uspije ga odmamiti od pada. Poslije, na tratini, s Nevenom sigurnosno ubaèenim u ko�aru za igru, moglo se o tome do mile volje razgovarati i do mile se volje nastrahovati. Slu�ajuæi Mamine i Mirine usklièno-upitne reèenice, Igor progovori kao da izdaje povjerljiv podatak iz dosjea o Nevenu:»Ja sam znao da æe se to dogoditi. Da æe se tako dogoditi. Da se neæe dogoditi.«»Kako si znao kad je Mira to tek sada isprièala?«»Eh � sanjao sam. Neven i ja smo zajedno letjeli. Ja sam odletio visoko, jako visoko, jako, jako visoko. Neven je htio za mnom, ali ja mu nisam dao. Rekao sam mu: ti se mora� vratiti. Onda se Neven vratio. To je to.«Da, to je to: sporazum izmeðu starijeg i mlaðeg anðela: ja odlazim, ti ostaje�: da bih mogao odletjeti »jako, jako visoko«, ti mora� dopuzati natrag, do prozora svoje djeèje sobe.Jednom je malo odspavao na kauèu. Kad se probudio isprièao mi je �to je sanjao.»U na�oj kuæi spavao je ogroman èovjek, èudovi�te. Pitao sam te bi li se usudila poæi tamo gdje on spava. Ti si po�la i stavila si mu minu. On se probudio (od mine) i zatim oti�ao kod jednog drugog èudovi�ta, koje je bilo njegov gospodar. Rekao mu je da je obavio posao - neki zadatak za nas. Ali on ga nije obavio, on je samo nestao, onako meko kao �to sok nestane i proðe kroz tijelo. Gospodar mu je rekao: »Nisi obavio zadatak«, i od bijesa je i on umro. Zna�, ono prvo èudovi�te je bilo na� prijatelj, ono nas je èuvalo.«111 Jo� jedna prièa o na�em poku�aju s Gersonovom terapijom. Kao �to je san o napadnutu i napu�tenu autobusu bio dijagnoza onoga �to se u to vrijeme dogaðalo pod ko�om, ovaj je san govorio jezikom bajke o tom istom, sad veæ pro�lom dogaðaju, prikazav�i ga kao ne�to mitsko i pomalo tragièno. Tajnoviti zadatak divova nije uspio i oni zbog toga pogibaju. Div koji je »klonuo i nestao onako meko kao �to sok nestane i proðe kroz tijelo«, dobri div biljar, duh prirodnog napitka i sin zemlje, onaj kojega smo zaklinjali na�om meljaèicom i na�im boèicama lugola i pota�e - nije uspio obaviti »zadatak« koji mu je povjerio gospodar. Oèito posramljen, slagao je gospodaru da ga je obavio. No nije mogao prikriti da je malaksao i pro�ao kroz tijelo »onako meko kao �to sok nestane i proðe«. Gospodar je nato »umro od bijesa«. Obojica su umrli zbog neizvr�ena zadatka.Usnuli div u »kuæi«, �to æe reæi u tijelu, na prvi je pogled malo opasna i skrovita sila. Valjalo se usuditi i probuditi je. Dijete-sanjaæ je svojim poticajnim pitanjem »bi li se usudila« podstre-knulo majèinsku za�titnu stranu svoje prirode na riskantan pothvat. Valjalo je podmetnuti minu toj divovskoj usnulosti � minu stoga �to je usnuli ogroman i �to ga ne�to slabije ne bi probudilo. Valjalo je prekinuti san, naru�iti postojeæe stanje, zapoèeti akciju.To se obavilo, ali svejedno, na� ogromni prijatelj i èuvar nije uspio izvr�iti taj »neki zadatak za nas«. Nadnaravne sile imale su ljudske osobine - poku�avale su sakriti neuspjeh i pucale su od bijesa zbog neobavljena posla.Igor je nekoliko puta opisivao neobiènu smrt dobrog èudovi�ta: mekani pad, klonuæe i nestanak »kao �to sok proðe kroz tijelo«. Gospodar koji je umro od bijesa - tko je pak taj? Je li to trostruka inkarnacija Hipokrit-Paracelsus-Gerson?229PIRAMIDNA ENERGIJA I »ÈAS JE OZIRISE«U to vrijeme do�li su mi do u�iju pokusi dra Flanagana s piramidnoi energijom. Flanagan je bio vunderkind koji je s devet godina upisao MI' (prvorazredni Massachussetts Institute of Technology), a s èetrnaest je izumi spravu koju je nazvao neurofon. Pomoæu te naprave koja je nalikovala n muzièke slu�alice zvuèni su se titraji prenosili u slu�ni centar preko lubanje a ne putem slu�noga �ivca. Pomoæu neurofona posve gluhi ljudi imali s slu�ne do�ivljaje. Tada su se novine i èasopisi bacili na toga zgodnog tamnokosog pubertetliju, na èelu s Lifeom koji je objavio Flanaganov portre na naslovnoj strani.Poslije neurofonskog razdoblja Patrick Flanagan se pozabavio znanstve nim nacrtom »èovjek-dupin« kojega je radio pod pokroviteljstvom amerièk mornarice. Poslije je suraðivao s NASA-om. No ubrzo se nemirni deèk na�ao na pragu neèega �to ga je u dovoljnoj mjeri pokrenulo i uzbudilo d godinama ustraje u njegovu istra�ivanju. To ne�to je bila energija otkriven u kraljevoj grobnici unutar Keopsove piramide. Jedno od oèitovanja nepo2 nate energije bio je pomor mikroba. Organska tkiva su se mogla vrlo dobr

oèuvati pod snopom piramidne energije te se tako djelomice uspjela razjasnii zagonetka mumificiranja. Flanagan je jurnuo u avanturu strpljivih pokusa Izjavio je da je piramidna energija energija buduænosti i da æe se buduæ civilizacije napajati na tom izvoru, kao �to se sada�nje napajaju na izvorirrt nafte i turbinama hidrocentrala.Flanagan nije bio ni prvi ni jedini koji se bavio piramidnom energijom Ne raèunajuæi Staroegipæane i druge drevne znalce, od novovjekih istra�ivaè prvi je zapazio djelotvornost ove energije francuski in�enjer A. Bovin Prilikom posjete Keopsovoj piramidi opazio je da ulutali �i�mi�i i mi�evi nisi istrulili, veæ da su se isu�ili, gotovo balzamirali. Ovu je pojavu pripisai zraèenju nepoznate energije. Poslije rata pokuse s nepoznatom energijon nastavio je èe�ki in�enjer Karei Drbal, koji je èak i patentirao napravicu z, o�trenje otupjelih britvica - napravicu u obliku minijaturne Keopsove pira mide. Energija se objavljivala tamo gdje su se po�tovali keopsovski geome trijski odnosi, nije dakle ovisila o dimenzijama, veæ o proporcijama.Sve sam to znala jo� od kairskih dana. No tada se Flanagan jo� ne bija�i uhvatio uko�tac s tajanstvenom energijom. Sada je na osnovi svojih istra�iva nja nudio novu kozmologiju u koju je ponovno uveo eter, prekri�iv�i neki Einsteinove postavke. Flanagan je pripadao hipijskoj strani znanosti; ustoli èenici su ga proglasili sumnjivcem i neozbiljnikom, �to je mo�da djelomici i bio.Sam je financirao svoje istra�ivanje. Objavio je knjigu »Piramidna ener gija« koja je bila njegova postdoktorska studija; u knjizi je potanko opisa( svoje pokuse, iznio novu hipotezu o eternom svemiru i o piramidnoj energij kao o temeljnoj energiji jo� neizdiferencirana oblika, èije je otkriæe smatrac epohalnim.U Fateu su se od vremena do vremena pojavljivali èlanci o Flanaganu kao i pozivi na narud�bu malih kartonskih ili veæih plastiènih piramida koj< su se mogle smjestiti ispod kreveta ili iznad hrane, ili se moglo sjediti u njim; kao u �atoru. Flanagan je piramidni oblik potom pretvorio u kru�ni, na slièai naèin kako su se antene pretvarale u metalne diskove.Najprije sam naruèila malu kartonsku piramidu. Stigla je zajedno s; stupiæem koji je, postavljen u okomici i osovini ovoga geometrijskog tijela230dosezao do propisne treæine visine, odnosno do visine kraljeve grobnice. Na taj sam stupiæ postavila Igorovu sliku.A onda, jednoga dana, palo mi je na pamet da podmetnem piramidi svoju staroegipatsku pisaniju koja je bila zapela u meni i s kojom sam grdno zakasnila kod Zorana Mi�iæa. Postavila sam dakle papiriæ s naslovom »Èas je Ozirise« pod geometrijsku èaroliju i potom sve skupa zaboravila.Ali istog ovog mjeseca lipnja moja je glava poèela zujati od slika i bljesko-vitih, zaigranih otkriæa. Poèela sam pisati. No sad to vi�e nije bila antologija staroegipatskih tekstova s (manje ili vi�e pronicljivim) tumaèenjima stare civilizacije. Shvatila sam da sam se cijelo vrijeme u sebi protivila toj ideji, da sam Zoranu obeæala ne�to �to me vi�e nije privlaèilo, neku inaèicu »Hiljadu lotosa«. Sad sam bez napora, premi�lja i ispravaka dokazivala da je takva stvar besmislena, �tovi�e, nemoguæa.Ta tko da bude siguran kako te tekstove uistinu prevesti, uistinu protumaèiti? Jer oni su izvorno i bili saèinjeni za zbunjivanje onda�njeg nedouèena sloja èitalaca-i-slu�alaca; kako da onda mi, u stanovitom smislu jo� neukiji od staroegipatskih nedouka, s ne�to rozikrucijanskih, teozofskih i ostalih kljuèeva odgonetnemo njihov pravi smisao?Sa sla�æu poèeh praviti knjigu protiv knjige; podnaslov »antologija« bude izmijenjen u »antiantologija«. Pisanje je napredovalo skoèimice, s kamena na kamen u rijeci dana. Pisanje je bilo sjurivanje u utrobu s azalejskim kucajem u prozoru i ponovno izranjanje poslije tri, pet ili deset minuta tipkanja, kad me je netko trebao ili kad je do�lo vrijeme da ja nekoga ili ne�to trebam. Lipanjsko, srpanjsko i kolovo�ko pisanje bilo je isprekidani slap koji me uvelike zabavljao.Onda sam se sjetila piramide. Podigla sam kartonsku napravu postavljenu u suglasan polo�aj sa stranama svijeta i ugledala u »grobnici« Igorovo lice. Ispod njega kao odar, bijelio se papiriæ s naslovom »Cas je Ozirise«.1GLAS IZ ALBUQUERQUEAIgora su zraèili rendgenom u predjelu slabina da bi sprijeèili uljezanje malignih stanica u mo�nje i u preponske �lijezde. Silazili smo u danonoæni bruj nihovskih crijeva

gdje su kobaltni i rendgenski mitraljezi neèujno siktali. To je bila ona tanad koju smo ispaljivali u Gvozdenog, a njemu, zna se, neæe biti ni�ta.Jednoga petka bija�e u na�oj kuæi zakazana veèera za trideset i èetiri osobe. Prije svake takve veèere ja sam bolovala od strahova: hoæe li uspjeti? Bolovala sam i od gaðenja prema predradnjama: dono�enju stolova i stolica, pribora i stolnjaka, odla�enju u nabavku, pamæenju imena i titula i uputa o tome tko je glavni, a tko podglavni uzvanik. Telefoni su zvrljali, javljali ne�to o piæu, tavama, srebrenini, sarmi. Ne�to prije dolaska gostiju, telefon je opet srdito zazvonio.»Ovdje Hazel Parcells. Samia mi je dala Va� broj. Zovem Vas iz Albuquerquea.«»Oh«, rekoh izlazeæi iz svoje va�ingtonske ko�e. »Vi ste... Mislite li da mu mo�ete pomoæi?«1 »Èas je Ozirise« nije dugo èekao na svoje uskrsnuæe. Do kraja godine bio je dovr�en, prekucan i poslan Zoranu. Po Zoranovu mi�ljenju, »Oziris« je nadma�io »Faraona«.231»Ja bih mu mogla pomoæi, jer sam veæ pomogla takvima. Ali morat prestati s kemoterapijom i zraèenjem, �to je, kao �to vidim, u toku. Jer on �to ja budem vadila, oni æe ponovno stavljati. A to iscrpljuje njegovi energiju.«Na osnovu one kaplje krvi na papirnatu ubrusu, opisala je Igorovo stanje limfatièni malignitet u predjelu testisa, upravo u trenutku �irenja u kosnu sr i krvotok. Opis je bio toèan.»Stanje je te�ko«, dodala je. »Ali Vi morate odluèiti.«»Ja sad ne mogu prekidati kemoterapiju«, èula sam svoj glas kao da j neèiji tuði. »Ni zraèenje. Ne mogu. Jer jednom veæ jesam, pa... Mo�d kasnije.« \Ona tad reèe: i»Zapamtite, mi nikada nismo omanuli. Ali Vi æete odluèiti onako kaki smatrate da je najbolje. Bog Vas blagoslovio.«Na�a trideset i èetiri gosta bili su �ivahni i zadovoljni, èak se i pjevalo Kako je veèe odmicalo, tako sam lak�e disala, jer se nije dogodio nikaka »gaf« i jer je zavladao ugoðaj lagode i srdaènosti. U glavi mi poèe otkucaval reèenica: »Zapamtite, mi nikada nismo omanuli.. .« O Bo�e, to je okrutno Onaj tko se usuðuje to reæi, taj je ili samoobmanjenik ili genije èije æe se djeli tek objaviti svijetu. Glas joj je zvuèao èisto, srebrnasto, kao inje u sunèevi sijeèanjskom jutru. Na osnovi osu�ene kapljice krvi izreæi toènu dijagnozu Ah, ali Samia joj je rekla. Pa dobro, da i jest èudotvorka, zar to niji i Kathrvn? Kako bih to, kojim rijeèima predlo�ila Radivoju? Naje�ila sam s i od same pomisli.Sjedila sam zami�ljena, pomalo zgranuta nad Igorovim snom. Premetal; sam ga u glavi, zagledala u nj s lijeva i zdesna i ostajala smuæena.»Ja, Relja i jo� jedna teta igrali smo se u blizini na�e gara�e. To je bila igr; u kojoj se ne�to brisalo sa spu�vom. Onda je iz malih vrata kod gara�e (z; koje nismo znali da postoje) iza�la gadna vje�tica i po�la na nas. Relja i ja srne pojurili na glavna vrata i poèeli zvoniti i lupati da nam otvori�. Ti nisi dug( otvarala, valjda si imala nekog posla. Naposljetku si otvorila, mi smo u�i i brzo zatvorili vrata. A ona teta je i�la polako, jer je bila bolesna. Ti si ope otvorila vrata da i nju spasi�, ali ja sam ih opet zatvorio, da vje�tica ne uðe Teta je ostala vani. A vje�tica se pravila da joj vrata ne smetaju, po�la je n; nas ra�irenih ruku i iscerena, da bi nas upla�ila. U tom èasu sam se probudio Bio sam sav u znoju i suze su mi tekle po licu.« ,»To æu razumjeti jednom kasnije«, rekla sam sebi zapisujuæi san u dnev nik. Dogaðaj je svakako vrlo dramatièan. Ne�to se ubrzano i pogubno zbiva Da, otkuda ba� sada »bolesna teta« u igri brisanja sa spu�vom? Sada kada S( javila Hazel? Igor joj nije dao da uðe. Slike i pojmovi su valovi u struji uma neprestano se mijenjaju i pritom nikad ne prestaju svjedoèiti more.Onda je Helena prolepr�ala kroz Washington. Doputovala je u dru�tvi svoje amerièke uèenice i njezina mu�a. Sjedile smo u mojoj polupodzemno retorti. Velika Joganandina fotografija snimljena dva sata prije smrti smije �ila se u prozorskom oknu.Suzdr�avajuæi se da ne proplaèe, Helena je slu�ala Igorov komentar na�ej poku�aja s Gersonovom terapijom.»To lijeèenje je jako dobro i pomoglo je mnogima. Mama i ja smo te vidjeli. Ali meni, ne znam za�to, nije pomoglo.«

232Slegnuo je ramenima; nije bilo gorèine u glasu. Kao da je izvijestio o propalu izletu do kojega mu i nije previ�e stalo.Jednom kasnije, dok je le�ao a ja sjedila na rubu kreveta stavljajuæi mu obloge, rekao mi je sjetno, poput starca koji se sjeæa mladosti:»Sjeæa� li se Pariza? I Pittsburgha? I Los Angelesa? Zna� li da bih volio da se to jo� jednom ponovi...«Govorio je kao da govori o filmu kojega je veæ gledao, ali bi ga volio jo� jednom pogledati, tako, da o�ivi uspomene; kao o filmu, izletu, ljetovanju ... a ne o svom �ivotu.ISAI BABAOd Helene sam doznala za Yes, knji�aru i prodavaonicu zdrave hrane i lijekova s prikljuèkom skromnog restorana. Yes se nalazio u jednoj od strmih d�ord�taunskih ulièica �to su otjecale prema rijeci Potomac kaldrma-stim tokom.U Yes-ovoj knji�ari mogle su se naæi najneobiènije knjige ovoga svijeta. U duæanu: najmirisniji èajevi, kruh od tamnoga �ita i voæa, sapuni i �amponi bez »kemije«, mirisni �tapiæi, vamini zadobiveni iz prirodnih izvora i sva sila blagotvornih jestvina.Odmah sutradan po Heleriinu dolasku prekoraèila sam prag Yes-a i rastoèila se medu policama. Nove knjige Jane Roberts, Puharicheva djela iz ranog razdoblja, studije o Castanedinu Don Juanu, Reich, ploèe s pojanjem iz Veda, s bhaðanima svih vrsta, s tibetanskom misom, s pjesmama sufija, flauta u Keopsovoj grobnici, rog u Tad� Mahalu, Mircea Eliade, Schvvaler de Lubitsch, izvje�taji o Loch Nessu, o vilama, leteæim tanjurima, o divovima, o podzemnim civilizacijama, Fulcanelli, Pauvvels-Bergier, Eliphas Levy, Aleister Crowley, apokrifi i Trismegistus - ukratko, rajska poljana sa stupicama za neoprezne i s rastrèavanjem u nekoliko istodobnih pravaca.Nisam umijela ni �eljela biti sustavna - prelijetala sam od jedne do druge police ne pregledav�i nijednu kako valja, zarivala se u stranice, u kazala, u slike.Odjednom, o�inuæe munje: »Sai Baba, èovjek èudesa«. Knjiga nekog Australijanca, Murpheta. Na koricama Babina slika: Satvino lice, cvijet u sanjarskom otvaranju i ruka, pru�ena kao zov, kao netom poletjela ptica, kao viseæi most, sve tako umilno, opojno i dirljivo. Samo su oèi bile nedokuèive, izvan prostora i vremena, izvan uma i volje, zagledane u kraj »odakle se i rijeè i misao vraæaju neobavljena posla«.Osjetila sam da me presreo ba� u ovom lovi�tu gdje su se kri�ale zavodljive strijele i èarobna priviðenja, da me zazvao po imenu i probudio me iz omame. »Èovjek èudesa« stajao je na èelu police sa zbornicima Babinih tekstova i s knjigama napisanim o Njemu. I kao �to se nekad dogodilo s po�iljkom knjiga iz New Yorka, odlo�ih sve ostalo i latih se Babe.Knjige su bile veæinom meko ukorièene i jeftine; najèe�æe indijska izdanja. No bilo je i ne�to engleskih i amerièkih. Meðu amerièkima na�la se knjiga kalifornijskog psihijatra dra Samuela Sandweissa, »Svetac i psihijatar«.Stigla sam kuæi s tovarom knjiga, razdragana i uzbuðena. Jedva sam doèekala veèe da se zagnjurim u èitanje. Sandvveissova i Murphetova knjiga bile su ispovijesti preobra�aja; èitalac je mogao u�ivati u Sandweissovim233batrganjima s ta�tom predod�bom o sebi, jer je to pomagalo u bori s vlastitim egomanijaèkim stanjima. Pred iskazima o èudesima zastajao dah. Ali ni�ta se po slatkoæi, mudrosti, jednostavnosti, �irini, dubini i ljupki sti nije moglo mjeriti s Babinim vlastitim rijeèima. Ni�ta tako èisto, jasn i pitko, tako mnogoslojno, na trenutke poetièno, na trenutke zagonetno, r trenutke pouèno i cijelo vrijeme tako u sr�i predmeta o kojemu se govoi A govori se, naravno, uvijek o onom jednom �to je uistinu prava i jedir tema pjevanja i mi�ljenja. Èitala sam sve dotle dok nisam otupjela c ushiæenja.Iz ovih je stranica Babin lik izrastao u Puru�u, gorostasa svemii0 kojemu Vede pjevaju:»Tisuæu glava ima Puru�a, tisuæu oèiju, tisuæu nogu, 1svu je obgrlio zemlju a njega obuhvaæa pedalj.«Nikada se dosad avatar nije javljao tako �irom i daljom svijeta. Za Ram1 Kri�nu u njihovo se vrijeme znalo samo u Indiji. Jednako se i za Oziri; znalo samo unutar zemlje Kemi. A tek je mali broj suvremenika bio svjesta Isusove bo�anske prirode u vrijeme njegove zemaljske karijere.

Za Satya Sai Babu zna se od istoènoga do zapadnog oceana. Iza devi brda i iza devet brava izvodi on svoja razigrana èudesa. U stotinama tisuc domova �irom zemljine kugle kaplje amrita iz njegovih slika. Ispod stakli naoèigled i vjernika i nevjernika, javlja se vibhuti i kumkum. Milijunirr Baba dolazi u san; stotine tisuæa susreæe na ulici i u sobi ili na drugi naèi ostavlja trag svoje prisutnosti. Govori svim jezicima, dolazi tjelesn i astralno, otklanja pogibli, lijeèi od svjetovnih �elja, od bolesti, od nevolj; od samoæe. Ostavljao bi otisak stopala u vibhutiju iza zakljuèanih vrat; u zakracunatoj kuæi ostavljao bi miris ru�a ili bi ru�inim laticama ispisao svo ime na tlima; podno svoje slike stavio bi boèicu s lijekom, cvijet, nakit, ikon i uvijek bi stavljeni predmet bio od intimnoga i posebitog znaèenja za one kome je bio namijenjen. Gomilale su se na tisuæe svjedoèanstava: ljudi crn bijeli, smeði, crveni i �uti, znanstvenici, generali, sirotinja, politièari, nov nari, pisci, sociolozi, industrijalci, guverneri, bankari, ministri, vozaèi, pro jaci, slikari, ambasadori, lijeènici, advokati, ljudi od ugleda i bezimen s doktoratima i nepismeni, nobelovci i potucala bez zanimanja, no s ushiæeno svjedoèeæi svoj do�ivljaj s avatarom, bilo u Njegovoj tjelesnoj blizii ili pak daleko od nje � svi su govorili o neprotumaèivoj avatarovoj svenazoi nosti, sveznanju i svemoæi. Sve te rijeèi, sve te èudesne zgode pred kojima s i stopala i glave dru�tva stajale jednako ponizno, saèinjavale su Puru�u, bk èije je oblièje èovjeèanstvo u svih sedam svjetova.Ponovno sam èitala proèitano i u istim reèenicama otkrivala neotkrivene Bila sam pijana od èitanja. Nije se moglo reæi: to je ljepota, to je mudrost, 1 je poezija. Jer su ljepota, mudrost i poezija bili samo tragovi onoga �to je O i od èega je On naèinjen. Kao kad bi se reklo: vjetar, to je �um li�æ; A trebalo bi: od vjetra je za�umilo li�æe, zaljulale se dine, podigli se valov Vjetar je ne�to drugo, nevidljiva sila sa stopama u vidljivome. .»Sa �enama, ja sam �ena. S djecom, ja sam dijete. S mu�karcima sam mu�karac. A kad sam sam, onda sam Bog. Samo Ja znam �to sam Ja.«234Taj isti usklik poletio je iz Isusovih usta:»Gle, pokazah ti �to si ti.Ali ono �to sam Ja, to znam samo Ja.«1Ni �um li�æa, ni pokret dina, ni poskok valova: ni poezija, ni ljepota, ni mudrost: ni znanje, ni vjera, ni moæ. Oko Njegovih tragova podigli smo crkve, sustave, kulture; prouèavamo ih, zanosimo se, opona�amo ih, punimo se njima, �ivimo u njima, svojatamo ih, ratujemo zbog njih, pra�tamo zbog njih - ali �to je On to ne znamo.Sreæom, ipak, ljubavi to ne smeta.GRACE JOHNSONPoslije dvadeset i �est dana asparaginaze u pojaèanim dozama, jo� uvijek je u kosnoj sr�i bilo trideset posto malignih stanica. Povisi�e doze Vinkri-stina, Daunorubicina i Pronizona. Ni�ta. Nakaze su postale otporne na topovsku paljbu.Kod Jean susretoh mladu �enu duge plave kose i ru�ièastobijele puti. Izgledala je kao beèka Maderl, podsjeæala je na UFA zvijezdu Winnie Markus. Bila je to Grace.Jedina uspomena na stra�nu bolest bio je �tap na koji se oslanjala zbog nezarasle rane na stegnu. Rana je zaostala od operacije kojom su u Graceino bedro umetnuli platinsku kost. Bedrena se kost polomila na nekoliko komada kad su polumrtvu Grace premje�tali s nosiljke u bolnièki krevet.Jean je po�la u kuhinju da nam pripremi kavu.»Grace«, rekoh, »toliko sam slu�ala o Vama. Toliko da bih voljela kad biste mi Vi sami isprièali �to se s Vama dogaðalo?«Ona se nasmija vedro i voljko.»Eto, ja sam se razboljela od raka jo� davno. To je bio tumor dojke od vrste koja je, ka�u, vrlo opaka i koja se uvijek vraæa. Tada mi je bilo dvadeset godina. Moji su roditelji bili mrtvi. Imala sam samo udatu sestru u drugom gradu, ali s njom nisam uspjela ostvariti nikakvu prisnost. Imala sam zaruènika, ostavio me kad sam se razboljela. Bila sam sama, bez prijatelja.Odrezali su mi dojku i mi�iæ nadlaktice i jo� koje�ta. Le�ala sam u bolnici »George Washington« i �eljela sam umrijeti. Tada je u moju sobu nekim poslom u�ao naoèit, otmjen mu�karac èetrdesetih godina. Zvao se Parr Johnson i pripadao je bogatoj i uglednoj porodici od stare, senatorske loze. Zaljubili smo se, uzeli smo se. Kad sam iza�la iz bolnice krenuli smo po svijetu tra�eæi èudotvorce koji bi mi pomogli. U bolnici su mi kaza

li da æe mi ruka ostati do�ivotno ukoèena. Ali jedan od iscjelitelja, Bil Gray, tako je osposobio moju (desnu) ruku da sam opet igrala tenis! Bila sam sretna, zaboravila sam na karcinom, Parr je bio divan. Dijelili smo ljubav prema neotkrivenom i natprirodnom. Ali onda se on razbolio. Dobio je Parkinso-novu bolest.Spisi sv. Ivana, Apokrifi 101.235Ni on ni ja nismo �eljeli bolnice i ortodoksnu medicinu. Opet sm putovali svijetom tra�eæi èudotvorni lijek. Bili smo i kod Ariga...«Tu sam zinula od èuda:»Kod Ariga??« iArigo je bio brazilski seljak koji je izlijeèio na stotine tisuæa ljuc najprimitivnijim sredstvima i apsurdnim naèinima. Najèe�æe se slu�io vlast tim prstima neèistih nokata; koristio je i d�epne no�iæe koje je »sterilizirao bri�uæi ih o znojnu ko�ulju; njima je znao »orirati« oènu mrenu; propisiva je sumanute kolièine kojekakvih tableta; i nije uzimao ni novèiæa za svoj rac A radio je od vrlo rana jutra sve dok nije primio i posljednjeg bolesnika ko je stao u red toga dana. Rijeke ljudi su tekle put njegove skromne »ordim èije«. Puharich je 1968. doveo komisiju koja ga je dva puna mjeseca prouèe vala: snimala ga je prije, poslije i pri »operacijama«, razgovarala s bolesn cima i izlijeèenima, s lijeènicima i policajcima, prouèavala dokumente boles i potvrde o izljeèenju. Komisija nije uspjela naæi nikakav trag prijevare, niti) utvrdila ikakav drugi razlog izljeèenjima osim nepoznatog razloga. Arigoj za vrijeme »ordiniranja« bio u stanju zanijetosti, blago obuzet neèijom tuðor voljom i znanjem. Sam je bio neuk i nepismen. O njemu se govorilo d nikada nije pogrije�io u dijagnozi i terapiji. Èak je i Kubièek, predsjedni Brazila, doveo k njemu kæer koja je patila od neizljeèive bubre�ne boljk i koja se godinama uzalud potucala po ljeèili�tima i ordinacijama Evrop i Amerike. Kao i svi drugi neizljeèivci koje je Arigo primao, predsjednikov kæi ozdravila je odjednom i potpuno. Kad su ga vlasti i crkva poèel proganjati kao nadrilijeènika i varalicu, Kubièek je ustao u njegovu obranu posvjedoèiv�i da mu je Arigo izlijeèio kæer. ,»Kod Ariga?? Kako... zar nije pomogao Va�em mu�u?«»Parr je bio izuzetak u Arigovoj karijeri iscjeliteljstva. Ne, nije g izlijeèio. Onda, bili smo i kod svami Rame. Svami Rama nam je jamèio da æ ga izlijeèiti. I ja sam to vjerovala. Parr je to vjerovao. Ali ni�ta od toga.«Njezina me povijest poèela podsjeæati na na�u vlastitu.»Naposlijetku, u New Yorku, Parr je pristao da ga smjestim u bolnicu Tamo su mu donekle olak�ali simptome bolesti. Jednoga jutra sjeo j u krevetu da bi doruèkovao. Pao je natrag na jastuke, mrtav. Tada sam se i j razboljela. ;Moj je karcinom izbio stra�nom �estinom u kralje�nici. Le�ala sam ko< kuæe sama, nisam htjela u bolnicu, nisam htjela nikakve lijekove. Pila sar èajeve, a kad su bolovi postali nepodno�ljivi, pila sam brandy. Morfij nije q mene djelovao.Jean i ostali prijatelji su me obilazili i nagovarali da se okanim svo odbojnog stava prema suvremenoj medicini, ali ja sam bila tvrdoglava Uskoro, pri malo naglijim pokretima kosti su se u meni poèele drobiti kralje�nica mi je naprsla na tri mjesta, vratni se pr�ljenovi uru�ili. Tek tad sam pristala da me odnesu u »George Washington«, na odjel gdje san nekada susrela Parra. Tamo su mi, prilikom smje�tanja na krevet, slomil bedrenu kost.«I ona veselo lupnu �tapom po nozi. i»Stavili su me u �ine, da se ne bih dalje mrvila, da bih umrla ba s nekoliko èitavih kostiju. Doktor Mondschein me zaklinjao da dopustim ba malo kemoterapije, ne bi li mi laknulo. Odbila sam. Jer ja sam �eljel umrijeti.Onda, iznenada, vratila mi se �elja za �ivotom: htjela sam iziæi, pro�etati236 irije�iti se bolova. Poèela sam ridati, zapomagati. Ugledala sam Parra, naslonjena na zid bolnièke sobe. Gledao me, prijekorno vrteæi glavom. Pomislila sam da on zacijelo hoæe da ja �ivim. Èula sam u glavi misao:»Zbog èega neæe�? Za�to odbija�? Ne valja se dr�ati nijedne dogme.«

»�eli� li da poku�am s kemoterapijom, Parr?« pitala sam u glavi.»Da. To æe ti pomoæi. Nije va�no sredstvo, veæ tvoja otvorenost i opu�tenost. Ti mora� ozdraviti. Tvoj put na zemlji jo� nije zavr�en.«Tada sam poèela popu�tati, razvezivati konce svoga èvora.»Èekajte, Grace. Zar se niste zapanjili kad ste ugledali Parra?«»Oh, ne. Zaboravila sam Vam reæi da se Parr javljao od trenutka kad je umro.«U�la je Jean noseæi kavu.»Sjeæa� li se, Jean, one prve noæi poslije Parrove smrti?« obrati se Grace na�oj prijateljici. »Onoga mirisa sandalovine?«»Naravno«, reèe Jean glasom sipkim kao pijesak, predana pokretima poslu�ivanja. »Noæila si ovdje sa mnom. Bila si oèajna, èak histerièna. Sjedile smo tu uz kamin. Odjednom smo obje osjetile miris sandala. Sandal je bio omiljeni Parrov parfem, a volio je i boju sandalovine, èak mu je i kosa bila sandalove boje. Pogledale smo se i rekle jedna drugoj: 'Parr...' Tako je to bilo.«»Je li to bilo sve?« pitala sam gledajuæi kamin i nagaðajuæi kako li je to bilo one ne tako davne noæi.»Oh, ne«, reèe Grace smijuæi se svojim praporastim smijehom. »Poslije se javljao na mnoge naèine. Ali ona noæ je bila u znaku sandala. Sjeæam se, popele smo se na kat i zatvorile vrata za sobom, ali u sobi je opet zamirisalo na sandal. Èim smo progovorile o Parru, osjetio bi se miris. Sandalov miris je vrlo poseban, neslièan drugim mirisima.«Grace se sada jo� �a�avije smijala: podsjeæala me na djeèju strojnicu.»A Parr je cijeloga �ivota �alio �to njemu ne polaze za rukom nadnaravne stvari. Zavidio je meni, koja sam toga vazda imala napretek. Tek kad je napustio tijelo, mogao se i on pohvaliti sliènim djelom.«»I �to se onda dogodilo, Grace? Kako ste se izlijeèili?«»Eh, onda sam pozvala doktora Mondscheina i kazala mu da pristajem na kemoterapiju. Pristala sam kasnije i na vaðenje maternice. Netom su poèele infuzije, osjetila sam olak�anje. Uistinu, pobolj�ica je bila neviðena, neoèekivana. Ubrzo su mi skinuli �ine u koje sam bila ukovana od glave do stopala. Jednoga dana, nedugo po skidanju �ina, rekla sam dru Mondscheinu: »Jo� deset dana i ja æu ustati«. Tako mi je Parr bio navijestio. Doktor me pogledao. »Draga moja, ustat æete poslije mnogo, mnogo dana. Va�e su kosti jo� uvijek porozne.« Moji vratni kralje�ci su bili zdrobljeni i glava kao da mi je bila nasaðena izravno na trup. Onda mi je vrat poèeo rasti. Narastao je tri i pol inèa. Jo� uvijek raste.Kad je pro�lo deset dana, ja sam zbilja ustala. Najprije sam polako sjela, spustila noge niz krevet i zatra�ila �take da se osovim. Svi su se �trcali i poku�ali me vratiti u krevet. Ali ja se nisam dala. Onda sam se polako uspravila, dr�eæi se za ogradu kreveta. Dali su mi �take. Poèela sam klimatati na njima. To je bilo èudo. No ja sam znala da smijem hodati, da mi se ni�ta neæe dogoditi.Drugoga dana batala sam na �takama dugim hodnikom bolnice. S obje strane hodnika naèetili su se lijeènici, bolnièarke, laboranti � svi su do�li237vidjeti kako sam ustala od mrtvih. Nisu za moj sluèaj imali obja�njenja. Dv; mjeseca potom ja sam posve ozdravila.«»Je li karcinom zaostao negdje u nekom zakutku organizma? Makar kac zrnce, kao uspomena?«»U cijelom organizmu nije bilo naæi ni cigle maligne stanice. Pretra�ival su me palac po palac. Jedino me muèila rana od operacije na stegnu. Èeste odlazim u bolnicu na kontrolu, ne zato �to to meni treba, veæ zato �to oni �el( nadzirati 'moj sluèaj'.«I ona opet mitraljeski zahihoæe. iKad je Jean ranije prièala o Graceinu èudu svojim laga�nim cvjetnin naèinom, meni se to èudo èinilo dalekim i nepristupaènim. A sad je pred; mnom sjedila rumenobijela mlada �ena koja je èavrljala i smijala se kac najobiènija od svih �ena; ali to je bila �ena koja je ozdravila od stra�nil progrizina u kostima, �ena èija je kralje�nica bila prepukla na tri mjesta i èij se vrat uru�io u sebe poput trula panjiæa; sad je ta �ena koraèala, smijala s< kao Winnie Markus, obasjavala nas svojom dugom plavom kosom, pili s nama kavu i spremala se kao lastavica put Arizone.»Prije odlaska �eljela bih pozvati Igora na ruèak«, objavi. »Toènije, htjel; bih dati ruèak u

njegovu èast i pozvati jo� nekoliko prijatelja. Jeste li slobodn iduæe nedjelje?« iIduæe nedjelje Igor i ja smo se pojavili u Tridesetèetvrtoj ulici, Igo u crvenoj »John Eaton« majici, ja u istoènoafrièkoj kitangi.»Tko je ta teta Grace?« raspitivao se. »I tko æe sve tamo biti? Ja ne volin kad ima mnogo ljudi. Da li ba� moramo na taj ruèak?«»Teta Grace bi se ra�alostila da ne doðe�.«Slièno Igoru, osjeæala sam se preumornom za nove susrete - nije mnoge manjkalo da zaustim ne�to kao »ali ako se tebi ne ide, ne bih ni ja...« Ne Igor me preteèe:»Dobro, idemo. Ali neæemo dugo ostati?« �.»Neæemo.« ¦Kod Jean su nas veæ èekali. Bio je tamo dr Leon Wright, profeso teologije na sveuèili�tu Howard, njegova suradnica Dorothv McKinne] i Grace Johnson. Dr Wright je stanovao u ulici Varnum, u blizini Crestwooc Hilla. Imao je ogroman topao glas i uranjao je slu�aoca u nj kao u hranjivi kupelj. U slobodno vrijeme je pisao knjige i bavio se iscjeliteljstvom. Wrigh tova suljeèiteljica, stasita i ljupka mulatkinja Dorothv, obilazila je s njin bolnice. Jednom su posjetili Igora, u vrijeme kad se jo� nismo susreli, iakc smo se poznavali preko Jean. »Ne znam tko su oni«, rekao je tada Igor »Samo znam da taj ciko zna razgovarati s djecom.«Grace je blistala u elegantnim bijelim hlaèama i u modroj, bijelo istoèka� noj bluzi. Hrana je bila odnekale naruèena: kitnjasto slo�ena na pladnjevima pod vijencima majoneze i s ru�ama od samljevene �unke. �to bi rekl; Charlotte da to vidi! Pa ipak, ta je hrana bila prièesna.Grace je za koji dan putovala u Phoenix, glavni grad Arizone. Ostalima j< bilo poznato kako je do�lo do te odluke, pa su meni objasnili da je poslije Parrove smrti Grace uzalud poku�avala prodati staru obiteljsku kuæu Johnso novih u Georgetovvnu. Onda se Parr upleo u kupoprodaju. Uputio je Grace kada æe i u kojim novinama oglasiti ponudu. Dva dana po objavljivanji prodajne ponude kuæa je kupljena za pozama�nu, neoèekivano povoljni svotu. S tim novcem je trebalo kupiti stan u Phoenixu, nabaviti kola i jo:238 1neke potrep�tine i mirno �ivjeti od rente. Buduæi da novac od prodaje kuæe nije dostajao za naum takvoga obujma, Parr je opet pouèio Grace u pogledu nekakvih dionica. Svi su je odgovarali od kupnje tih dionica, jer je to izgledalo posve suludo, ali pokazalo se, naravno, da nije... Itd. I sad se Grace, prepuna para, spremala odletjeti u Phoenix gdje nikada nije bila.»Podneblje æe ti prijati«, najavio je Parr. »Naroèito je blagotvorna pustinja.«Grace je odluèila iznajmiti ljetnikovac u pustinji. K tome, vodila je na put fizioterapeutkinju koja æe razgibavati nogu s platinskom kosti. Na pragu svoje ju�njaèke avanture iskrila je od mladosti; svakoga èasa iz nje su izlijetali �tektaji malih smjehova.»Zamislite �to se dogodilo pro�log utorka. Parr mi je kazao ime i adresu posudbene knji�nice gdje sam imala potra�iti odreðenu knjigu pjesama. Oti�la sam na naznaèenu adresu, prona�la knji�nicu i knjigu. Onda mi je Parr �apnuo broj stranice. Tamo sam na�la dvije pjesme. Jedna nije imala naslova. Druga... ne sjeæam se. Ali sam vidjela Parrov prst na stihovima koji su zbilja prekrasni: »otvori �irom oèi za ono �to ne vidi�.«»Tko je autor pjesama, Grace?« htio je znati dr Wright.»Oh, ne znam. Mislim da su prevedene s jednoga od evropskih jezika.«Potom je dr Wright prièao o tome kako je Parr prisutan u �ivotima Graceinih prijatelja.»Jednom mi je pomogao naæi prsten koji sam bio izgubio u gu�vi, na koncertu svog sina. A Dorothv . ..«I Dorothv je imala svoju prièu. U vrijeme kad se razvodila od mu�a, Parr joj je priskoèio u pomoæ na raznorazne naèine, od upuæivanja gdje i kod koga da ode zbog novca za uzdr�avanje djece, pa do opipljive intervencije prilikom pijana mu�evljeva upada u kuæu. Mu� je prijetio i vikao; a onda je u kuæu u�ao nepoznat èovjek srednjih godina i o�tro nalo�io izgredniku da iziðe. Mu� se bez rijeèi pokupio. Smjesta potom izi�ao je i nepoznati. Zapanjena, Dorothv je oæutila u sobi miris sandala.

Dr Wright zamoli Igora da mu ne�to nacrta. Igor mu nacrta trkaæi automobil.»Shvaæam«, reèe dr Wright. »Morao bih br�e napredovati.«Za Jean i Grace nacrtao je pla�u s kupaèima. More je vrvjelo jedrilicama i malim vrckastim valovima.Sjedili smo na terasi, prizemnoj i natkrovljenoj: pred nama se sterao vrt sa svojim �uborom, kamenim nogostupima, cvijeæem i mahovinom. Dr Wright me povede u stranu. Obuhvati me i podupre svojim bogatim, krepkim glasom, i èvrsto me njim stegne.»Za�to ste klonuli? To ne valja. U Va�em djetetu, Vi to znate, stanuje èudesan duh. Vi ste blagoslovljeni. Èemu onda ta tama u Vama? Svakoga èasa mo�e se dogoditi obrat, èudo, ono �to se smatra nemoguæim. Pogledajte Grace ...«Dugo je govorio. Cutila sam kako njegova bri�na toplina, toplina crnog èovjeka, moæno podstavlja moju blijedu satrvenost. Njegove su preðe gazili bjelokosti, a on se uzdizao nada mnom kao dare�ljiva kro�nja melemnoga �uma. Dobro sam se osjeæala u takvoj simetriji; voljko sam priznavala njegovu crnu nadmoæ.Ovih èetvoro ljudi molilo je za Igora. Jean, Leon, Dorothv i Grace, èetiri239vedre i suæutne du�e, èetiri du�e s bogatim iskustvom u nadnaravnom! Molitva, upuæena Ðizasu, glasila je: »Daj mu znak Svoje prisutnosti.« ]Prvi znak dogodio se jo� u bolnici.Na èetrnaestom katu odr�avao se veliki va�ar za djecu. U NIH su toga dana do�li Mama, Radivoje i Relja. S Igorom u kolicima odzujali smo m uzbuðeni èetrnaesti kat.U velikoj dvorani vrvjeli su �atori s igrama i iznenaðenjima; na podijumi su se odr�avale utrke s kornjaèama na koje su se djeca kladila. Ogledala si razvlaèila likove na smije�ne strane. Nai�li smo pred kuæicu za gaðanje. Ne ploèi su bili prièvr�æeni polunapunjenbaloni; trebalo ih je pogoditi strelicama i osvojiti nagradu. Zbog neèega je to bilo jako te�ko - svi su proma�ivali, ma koliko da su se trudili, ukljuèujuæi i odrasle.Igor se najednom prenuo, zainteresirao. Dali su mu èetiri strelice. Sjedic je u kolicima s iglom u �ili. Iza njega je o �tapu svjetlucala boca s mrskorr tekuæinom. Pomislila sam kako Igor nema nikakve �anse - ne bi je imao ni dæ stoji i da su mu obje ruke slobodne.Malo uzbuðen, reèe: .»Zamolit æu Ðizasa da mi pomogne.«Slobodnom rukom je bacio strelicu - i pogodio. Uzviknuli su od èuda. èestitali mu, uruèili nagradu. Imao je jo� tri strelice. Druga strelica proma�i. Proma�i i treæa. U glavi mi tad zazuji gorka misao: »Naravno. To se ne dogaða dva puta. A i prvi put je bio sluèaj.«Igorovo lice sabije se u jedan �eljni, usredotoèeni izraz. Je li opet zamolic Ðizasa za pomoæ? Vjerojatno, jer je èetvrti put pogodio. Bili smo osupnuti Igor je bio ponosan na svog prijatelja. Mama ozarena. Ovaj sam posljednj pogodak do�ivjela kao blagu pouku meni, osobno od Ðizasa.Toga va�arskog dana na èetrnaestom katu pustili smo s terase na slobodi jedan balon kojega su Joannie i Fred napumpali helijem, prethodno staviv� u nj papiriæ s Igorovim imenom i adresom. Balon je nadletio najvi�a stabl; Rock Creeka i krenuo nekamo put mora, sve dok se nije izgubio u daljin i visini. Pratili smo ga pogledom dok se mogao nazirati kao �uta toèka a poslije je ostalo ne�to u oku, titraj, iskrica, mrvica. Pomislila sam da i Igo isto tako odlazi, jer je on stvorenje zraèno, jer ga zemlja ne mo�e zadr�ati, je je osloboðen te�ine �elja, jer je veæ odletio »jako jako visoko«.Istoga ovoga mjeseca lipnja godine 1975. isprièao mi je jo� dva sna.»Na cvijet, na nje�an cvijet, pada ki�a velikog kamenja. Probudio sam se plakao sam i u mraku sobe vidio sam taj cvijet. Poku�ao sam da te zovnem ali nisam imao glasa. Onda sam opet zaspao i vi�e nisam ni�ta sanjao.«Drugi san bio je smje�ten u biv�i Charlottin Zavod u Ulici Naranèi: i»Ti i ja se nalazimo u uskom hodniku, onakvom istom kao �to je bio ona kod tete Charlotte. Mi smo u tom hodniku, ali smo i u sobi. Izdaleka je buèa< jedan kamion sa sisaljkom s kojom je sisao kuæe. Kamion je imao lice ka( èudovi�te. Relja je pobjegao, sakrio se u jednu od soba. Kamion je dolazic sve bli�e, ru�io je kuæe i onda ih usisavao.«»I �to se dogodilo kad je do�ao sasvim blizu?« ,Igor me pogleda; bio je nesiguran.

»Ne sjeæam se. Mo�da sam se probudio. Ili kamion nije primijetio na�i sobu. Ali vi�e nije bio stra�an. Vi�e ga se nisam pla�io.«»Nacrtaj mi, hoæe� li, taj kamion?« \240Na Igorovu crte�u kamion je podsjeæao na veliku robotsku �ivotinju, na gvozdena nosoroga.1KRALJ U PEÆINI SRCAUsred igre, �etnje ili razgovora Igor bi znao zastati i odlutati nekamo u ultrazvuèni svijet. Izgledalo je kao da neèemu prislu�kuje. To èemu je prislu�kivao jedno je vrijeme nazivao »moja misao« ili naprosto »misao«.Pamtim Mirino lice s izrazom djetinjeg po�tovanja dok mi je prièala zgodicu s jednog izleta. Igor se bio udaljio od ostalih i sjeo na kamen. Kao sva nesamodostatna i suæutna biæa, Mira nije umjela podnositi neèiju osamu -osamu je dr�ala kaznom ili patnjom. Pri�la mu je s pozivom na igru i razgovor, ali on ju je mirno prerezao:»Ne sada, Miro. Sad mislim.«Postupno se misao ohrabrila do �apta i onda do »glasiæa«. Glasiæ se javljao u glavi, ali je znao progovoriti iz �arulje ili iz cvijeta. Odgovarao je na Igorova pitanja, upozoravao, tumaèio. Igor je po svoj prilici mnogo èe�æe slu�ao svoju misao nego �to se moglo zapaziti, èe�æe, mo�da, nego �to je sam znao. Rekla bih da se to dogaðalo nekoliko puta u toku dana. Sadr�aje svojih dosluha prenosio mi je tek ponekad � valjda onda. kad su poruke narasle do usta, odnosno do prevodivosti na ljudski jezik. U poèetku nitko drugi u kuæi nije znao za ovu izvanosjetilnu doslu�nicu.U posljednje vrijeme javljalo se stanje koje je nazivao »ne�to kao san«. Jedne sam veèeri poslovala u kuhinji, kad me pozvao iz blagovaonice vedrim i energiènim glasom:»Znam da æu dobro spavati, upravo sam to saznao. Evo, sad mi je do�lo ne�to kao san.«Iz takvih stanja izranjao je krepkiji, mudriji i obavje�teniji. Mala mila vijest da æe noæas dobro spavati kapnula je iz predjela koji su ga sve dublje natapali, kao plimni val pr�inu. Kasnije je iz tih predjela iznosio va�na i provjerljiva otkriæa.Stanje »ne�to kao san« bilo je zapravo ono isto u koje je odlazio u jednoj vrsti svojih noænih izleta. Poetiènost i sklad Igorovih noænih vizija upuæivala je na ne�to �to nadilazi i san i javu i istovremeno ih pro�ima: na nerecivo stanje, opipljivo povezano s na�im �ivotom.Igor je vrlo dobro razlikovao obièan san od takvih iskustava. Govorio bi:»Ovo sam samo sanjao. A tamo sam bio.«1 Bio je to primjer zamjene simbola: umjesto zmaja, kamion. I to kamion sa sisaljkom. Jer smrt je to: ta ma�ina za usisavanje i, prema tome, èi�æenje. Smrt je strojevna pojava, navijena da obavlja svoj posao. No, kad je taj tutnjavi kuæoru�itelj s usisnim rilom do�ao blizu, »vi�e nije bio stra�an«. Igor mi je saopæio da se on vi�e ne pla�i smrtA krhak i bespomoæan cvijet kojega zasipa ki�a kamenja? Taj prizor govori o onome �to se dogaðalo u postlosanðeleskom razdoblju: o kamenovanju nje�ne biljke koju smo uspjeli uzgojiti u tijelu; zasipali smo je grubim kamenicama obnovljene kemoterapije. Igor plaèe jer bi htio spasiti cvijet; od u�asa se budi, ali probuðen otkriva da je cvijet i dalje pod paljbom, a da je on sada isto tako nemoæan da ga za�titi, kao �to je bio nemoæan da to uèini u snu. Cvijet je znamen novoga, nje�noga i èistog �ivota. Mo�da je uistinu trebalo poslu�ati Igorovu »misao« i nastaviti s Gersonovom terapijom? Mo�da bi taj cvijet ojaèao - obodrilo bi ga mo�da produljeno nenasilje starinskoga lijeèenja?Kamenovanje tog cvijeta, propalost na�ega poku�aja s Gersonovim lijeèenjem, bio je najveæi Igorov bol. Ovaj san je to jo� jednom potvrdio.16 Brdo iznad oblaka241Katkada je umjesto glagola »biti« upotrebljavao imenicu »istina« i prik »stvarno«.»Ovo nisam sanjao. Ovo se stvarno dogodilo.«Ili: ' i»Ovo nije san. Ovo je istina.«Na�a nova lijeènica, June Fusner, mlada, suhonjava i unaoèaljena pripai nica Zajednièkog nazivnika, �aptom bi izgovarala kobni upitnik »meningiti; kadgod bi se Igor potu�io na glavobolju i vrtoglavicu. Jesu li Igorovi izleti bi posljedica meningitiènog �kakljanja mozga? Je li �irenje psihe i zrenje vidov tosti bilo podbodeno Metotraksatom i asparginazom? Odgovor se vaze nudio dvostruk, raèvao se u dva svijeta: u jednom

se zbivalo razaran visokoorganizirana tkiva, a u drugom, oslobaðanje du�e.Ali petog srpnja, u subotu, Igor je do�ivio ne�to �to je obezva�ilo �izoidi raskol na psihu i kemiju. Nije ih ukinulo, veæ im je oduzelo izazov ili-il smjestiv�i ih tamo gdje su i spadali, naime meðu znakove i aspekte, a r meðu uzroènike i èinioce.Toga dana je Igor, kao i obièno, trpio od svoga pronizonskog tek; Svakih èetvrt sata morao je ne�to jesti. Odgovarali smo ga od toga, ali on nij mogao odustati; Pronizon je tjerao iznurenu malu ma�inu na besmislen punjenje. Do suza ga je muèilo to ropsko stanje, nemoæ da se odupi sumanutim zahtjevima tijela. Da bi se rastresao, po�ao je na kratki izl< s Radivojem, Reljom i Mirom.Cilj izleta bila je netom dovr�ena mormonska crkva. Crkva je lebdjela n jednom od bre�uljaka Rock Creeka, zdanje od bijelog eteriènog mramor s pozlaæenim tornjevima; bila je mje�avina monumentalnog i nje�nog, klasi« nog i modernog, suzdr�anog i zanosnog, podsjeæala je na tvrðavu i na ljeti oblak. Imala je samo jedan nedostatak - bila je mormonska, �to æe reæ otvarala je vrata samo mormonima.U potrazi za subotnjim programom, ustanovilo se da Mira jo� nije vidjel slavnu graðevinu i Radivoje predlo�i da se poðe tamo. Igor se kolebat pogledavao me ispod oka.»Ja moram u Van Ness«, objavila sam. »Ne mogu s vama.« ¦¦*,Onda su se njih èetvero otputili prema mormonskom hramu.Kad sam se vratila iz Van Nessa ustanovila sam da su mi utovarili neèij tuðe pakete. Mami i meni to je bio povod za smijeh. Smjehovi su bili rup u koje smo zapadali, u koje smo se uistinu po�udno bacali, dugo se u njim koprcajuæi. Usred na�eg rzanja èuo se cilik ulaznih vrata. Izletnièko dri �tvance se vratilo i ra�trkalo se po kuæi kao mala buèna eksplozija poslij duga sjedanja u limenki automobila. Jedino je Igor sjeo u naslonjaè; na lic mu je palucao neki naroèit izraz. Izgovorio je sveèano i odluèno, nalijevaju< do vrha znaèenje u svaku rijeè:»Mama, ti ne zna� �to se dogodilo. Dogodilo se ne�to va�no.« <U glavi mi zaiskri misao: ]»On je razgovarao s Ðizasom.« :Smijeh u meni smjesta utrne; iz svih ostalih u kuæi jo� je izlazila poneb huka i sitniji urnebes i nitko se nije obazreo na Igorov ton. Kad smo se on i j smjestili u nesmetani kut, prièa je potekla bez zapinjanja i sa svije�æi o va�nosti onoga �to se prièa.Bili su najprije navratili u ambasadu da bi malo posjedili s obitelji domara Radiæa. Igor je tad osjetio »kao da spava«.242 i»Ali nisam spavao« reèe odrje�ito. »Samo nisam bio tamo - to jest, bio sam tamo za njih, ali nisam bio tamo za sebe.«Netko ga je ne�to upitao, a on nije mogao odgovoriti. Radivoje je tada kazao neka ga puste na miru, jer da je umoran.»Ali ja nisam bio umoran, samo sam oti�ao, a nisam im to mogao objasniti. Poslije toga smo krenuli kolima prema mormonskoj crkvi. Sjedio sam otraga, s Mirom. Onda sam poèeo razmi�ljati: 'Kako da ja sebi pomognem? Za�to ja moram toliko jesti? I k tome slano?' Pa sam lijepo zamolio Ðizasa da mi pomogne. I onda...«Igor me pobjedonosno pogleda: radost je svjetlucala u dnu njegovih oèiju kao �ljunak u potoku.»Osjetio sam da me ne�to povuklo unutra, evo ovdje« i on pokaza vrh grudi, malo iznad srca. »Povuklo me pod ko�u. Izgledalo mi je da sjedim u stolici koja se spu�ta unutra, najprije dolje, pa onda u stranu. Bilo mi je lijepo i ugodno tamo unutra. Stolica je bila kao mali otvoreni lift i jo� je imala svjetla na naslonu. Spustila se pred jednu èudnu zgradu koja je izgledala kao srce. Imala je ta zgrada otvor sprijeda. Stolica se zaustavila toèno nasuprot otvora. Po rubu zgrade gorjela su ista onakva svjetla kakva su bila na naslonu stolice.Unutra je bilo tamno i crveno. Znao sam da je to od krvi. Vidio sam unutra drugu stolicu, takoðer sa svjetlima, a na njoj je sjedio mlad èovjek duge kose, u dugoj bijeloj haljini posutoj svjetlucavim kamenèiæima � ili plamenèiæima, ne znam toèno. Dr�ao je u ruci ono ne�to �to dr�e kraljevi. Taj èovjek nije imao bradu. Ja sam znao da je to Ðizas.Onda sam ga èuo gdje govori. Pitao me za�to sam do�ao. Ja sam mu rekao:

'Eto, ne znam �to da radim, ne znam kako da sebi pomognem. Nervozan sam jer ne znam kako da rije�im svoj problem. Znam da nije dobro jesti vir�le, a ja ih toliko jedem i jedem sve drugo slano i s kemikalijama i ne mogu prestati. To me muèi i zato sam do�ao.'Ðizas je na to rekao:'A �to se ti toliko o tome brine� kad je dovoljno da ja o tome vodim brigu?' I jo� je sva�ta govorio. Zna�, on je govorio, ali glas se èuo u meni � da li ti to razumije�? Rekao mi je:'Sad se vrati u svijet iz kojega si do�ao. Ja sam ovdje i vodim brigu0 svemu. Ti se ni za �to ne brini.'Kad je to rekao, otvor se na kuæi zatvorio, a moja se stolica poèela dizati1 onda: plap! Opet sam se na�ao vani, u autu i nitko nije primijetio gdje sam bio.«»I zna�«, nastavio je odu�evljeno, »moje je nervoze najednom nestalo. �utio sam, nikome nisam ni�ta rekao. Znao sam da je to trajalo tek par sekundi, ali je vrijeme tamo unutra bilo dugo.«Sve �to sam �edno èitala u knjigama, u Knjizi, sad je stajalo preda mnom u stasu vlastitoga djeteta, izgovoreno djeèjim jezikom. Ovo je bio drugi veliki znak Ðizasove prisutnosti. Bila sam svjesna da æu se jednom kasnije moæi dokraja zadiviti, da to sada nisam u stanju; dar sam tek napola odmotala nemajuæi snage ni sabranosti da ga odmotam cijela. Tako sam stajala pred Igorom, pred Ðizasom, moleæi se samo da �to vjernije zapi�em rijeèi, reèenice, pokrete i datume, jer sad nije vrijeme èuðenja ni tumaèenja, sad je vrijeme pa�ljive pisarske slu�be. I uistinu, u dnevniku su toga dana zapisane16*243samo dvije uskliène reèenice, sve ostalo je bilje�enje dogaðaja i navo Igorovih reèenica.Poslije toga jelo se sve i onoliko koliko se htjelo. Igor je te veèeri pojt trinaest jaja. Mo�da sam nad trinaestim ipak podigla obrve, na �to je ( rekao:»�to se brine�, ja sad imam Ðizasa.« I namignuo obje�enjaèki: J»Hoæe� li da drugi put pitam i za druge? Da zamolim da kemikalija bu< zdrava?«2Pomi�ljala sam kako æu jednoga dana poæi od tog prizora i napisati djeè prièu, dramu, operetni scenario, scenario za kazali�te s lutkama, scenario ; projekciju s dijapozitivima, i kako æe djeca bez ièije pomoæi shvatiti �to i gdje je kraljevstvo nebesko.Dogaðaj od petog srpnja pokazao se za Igora preokretnim. U djeèaku : �irom otvorila svijest o prisutnosti Ðizasa u nutrini njegova srca i �ivot u vjeènom ovdje. Gotovo od istoga dana pro�irio se prema drugima, c primatelja se pretvorio u davatelja, osovio se u punini svog zadatka. To je b smisao obeæanja »Ja æu izlijeèiti tog djeèaka« � izlijeèitga od tjesnoæe src od su�ena vidika, od sitnih briga, od ovisnosti o nebitnom. U buduæim æe :IS ovim do�ivljajem stari suparnici tijelo i psiha ukaza�e se kao puki simptomi, dvoji simptomi, koji su se otèitavali na dvije razlièite razine i u dvije razlièite tabele. Vizija i asparag naza predstavile su se kao nuspojave opreènih no povezanih izraza i meðu njima je splasnu borba za prvenstvo utjecaja. Jer �to drugo da budu tijelo i psiha ako ne artikulacija jedne jedinog nedvosmislenog zbivanja koje se dogaða Igoru i pomoæu Igora? To zbivanje nen uzroka: samo je uzrok. Nema temelja: ono je temelj. Nema dokaza: ono samo je dokaz. Razr ideologije imaju za nj razna imena.Za mene je to zbivanje bilo veliki TI. Veliko TU. Veliko TO. Istina. Igor i ja smo ga sat zvali odreðenim osobnim imenom i likom, mada se nije radilo ni o osobi ni o odreðeni povijesnoj figuri, èak ni o ideji: veæ je sama osoba, povijesna pojava i ideja ime za neiskaz sadr�aj.Nisu dakle asparaginaze, zara�eni hipotalamus i uzburkano more podsvijesti bili tvor i uzroènici ovog spu�tanja u peæinu srca, pred vladara koji ondje »vodi brigu o svemu«; oni < u najboljem sluèaju mogli biti korelativna pojava, popratno odvijanje u zrcalima mesa i um; Kad bi leukemièna najezda u predjele sredi�njeg �ivèevlja bila kadra izazvati takva mistièr iskustva i pjesnièka saznanja, onda bi to bila manje-vi�e redovita pojava, pa bi najveæi br< leukemièara i inih propjevao ili progovorio mudrorijekom. Igorov Ðizas me oslobodio prisile d mjerim prvost psihe nasuprot drugosti tijela - ili obratno; psiha i tijelo stajali su oboje u drugoi redu, tamo gdje su oduvijek i stajali i odakle ih je na� poremeæen vid pomicao u kauzalni svemi gdje smo ih huckali na sukob oko prvenstva.

Ðizas je, znala sam, odgovorio i mojoj tjeskobi zbog »zdrave« i »zagaðene« hrane, rekav priprosto: » . . . dovoljno je da Ja o tome brinem . . .« Uistinu, tu brigu i sve druge brige valjalo j prepustiti Njemu. Ne dolazi li i zdrava i zagaðena hrana iz Njegovih ruku? Nije li i pra�ina Bog Da, zbilja, i »kemikalija« æe biti zdrava ako On ushtjedne . . .Da, Ðizas je govorio kri�ninskim jezikom: tra�io je da mu dademo svoja oèekivanja, brig i nade, da ne mozgamo o ishodu. Tek tada æe On u potpunosti uskoèiti u na�e èizme i povesti m hod po �eravici kao da je trava. Govorio je Igoru i kroz Igora. Govorio je da budemo svjesi Njega koji je unutra u nama, u najveæoj moguæoj blizini, i koji o svemu brine. Be still and kno' that I Am God. Ramana Mahar�i i Aurobindo kazali su da je u stihu toga Davidova psalm sadr�ana cijela vedanta.Divila sam se sukladnosti dvije istovjetne stolice sa svjetlima na naslonu. Jedna od njih j bila pokretna, bila je »lift«, a to znaèi da je poslovala izmeðu »vani« i »unutra«Druga j zauvijek ustolièena u peæini srca. U trenutku potrebe i molitve dvije su se stolice na�le licei u lice, u istoj ravnini. Na njima je sjedilo zapravo isto biæe, podijeljeno na Sebe i svoju sliku, n bo�ansko i ljudsko, na trenutak i vjeènost.Jednom, prije, Igor je, gledajuæi se u ogledalu, vidio sebe kao Ðizasa, i zatra�io je od men da pogodim kako se on, Igor, zove, zatra�io to sfinginski, prijeteæi mi smræu, u �ali dakako, jer j sva ozbiljnost iznutra laka i zaigrana. To je uistinu bio Ðizas koji se gledao s Igorova lic u ogledalu. Sad je slika si�la k prilici, stala suèelice kraljevskoj Sebi u crvenom mraku srca.244noænim izletima Igor starati o bolesnima i ugro�enima, obavljat æe razne Ðizasove poslove, odr�avat æe red medu ljudima i planetarna. Od onog prosvjeda zbog poklanjanja kaputa u »Mojoj prvoj knjizi o Ðizasu« pa do ovakvog stava, pro�lo je svega nekoliko mjeseci;da bi shvatio davanje kao uvjet i oblik primanja, i da su drugi on sam, i da zvona, ma gdje zvonila uvijek njemu zvone, koliko treba èovjeku da bi to shvatio � kolik prostor da svlada, i koliko vrijeme, kolika polja da preplavi, kolike ceste da prevali?�ivot? Vi�e od �ivota? Nekoliko �ivota?Ovih nekoliko mjeseci bili su za Igora �ivot, vi�e od �ivota, nekoliko �ivota. Naglo je odslu�ivao karmièki rok i meteorski se pribli�avao svojoj zvijezdi. Ðizas je od nas �elio da vi�e ne pitamo koja je to zvijezda, kako izgleda, kako se zove. On nas je tamo vodio i to je trebalo biti dovoljno.Igoru je to bilo dovoljno.Ali meni, ipak, nije.ÈAROBNE ZNAÈKEPri svakom jutarnjem pozdravu raspitivala sam se o snovima. Kao da otvaram radio da bih èula prve dnevne vijesti. Pitala bih:»Kako si? Jesi li dobro spavao? Jesi li ne�to sanjao?«Znala sam da mu moj interes mnogo znaèi i da ga podstièe na to da se sjeti sna. Ali sad sam bila uvjerena da nitko ne bi mogao izmisliti snove poput Igorovih samo zato �to to nekoga drugog zanima. Svakoga jutra Igor bi mi isprièao dogodov�tinu svoje noæi koju bi Jung, rekla bih, nazvao »velikim snom«; jer te dogodov�tine nisu bile san, veæ njegov pravi �ivot, i s dolaskom jutarnje jave taj je pravi �ivot tonuo u stanje slièno snu, »velikom« snu.Snove sam zapisivala u Knjigu o snovima, jo� jedan »egipatski« notes. Zapisujuæi ih, nisam ih odvi�e vagala ni mjerila; jedino pitanje na koje sam �eljela jasan odgovor bilo je pitanje Igorove tjelesne dobrobiti. Hoæe li Igor ozdraviti od leukemije? Sto o fome poruèuje vladar Igorova srca? Odgovori su najèe�æe bili samilosno i nadahnuto dvojaki.Jedan od takvih dvojakih bio je san o velikoj kuæi koju su napala tri provalnika.»To je bila velika kuæa, kao moja bolnica. U njoj sam bio ja i jo� puno ljudi. Bio je mrak. Na vrata su kucali, to su bila tri lopova koji su poku�ali provaliti vrata. Vrata su se otvorila - ili ih je netko iznutra otvorio - i lopovi su upali unutra i svi su se ljudi razbje�ali. Bje�alo se na sve strane, pa sam bje�ao i ja dok nisam do�ao do dugog dugog hodnika, utrèao sam u njega245i dugo sam trèao dok nisam dotrèao do te�kih gvozdenih vrata (kao u moje

bolnici), otvorio sam ih i opet zatvorio za sobom, i tamo sam bio siguran.«Jeah je rekla svojim nje�nim glasom, olovno: i»On mo�da ne �eli odrasti.« '»Za�to?« upitala sam i sjetila se one Igorove izjave da se pla�i odrastikako ne bi postao »glup kao i svi odrasli«.»On mo�da zna kakve ga opasnosti vrebaju kao mladiæa i mu�karca U Igoru ima vrlo �ilava ovozemna crta, ima ne�to od onih starkelja i trbonj; ogrezlih u smijeh, jelo i piæe. On je mo�da toga svjestan. Mo�da �eli izbjeæ napasti. On zna �to dobiva ako to izgubi.« <.U subotu dvanaestog srpnja po�la sam s Mirom kod Zayrea. Na stolovim za rasprodaju bija�e nahrpljena sva moguæa roba: od odjeæe i obuæe, èa�a zdjela, kozmetike, satova, kuæanskih naprava, stolnjaka, posteljine, naliv -pera do konzervirane hrane te vrtnih i sportskih potrep�tina. Jedan je sto bio pretovaren jeftinim reprodukcijama. Na�la sam mali jajolik otisak Muril lova djeèaka Isusa, u kitnjastu mjedenu okviru. To je bio Isus iz spavaæe sobi u vili Park Gradac u Dubrovniku iz vremena moga djetinjstva. Mama koj; sebe nije smatrala »pobo�nom« jednoga je dana prikucala reprodukciji »svetih« slika iznad Davorova i moga kreveta. Davora je dopala jedna o< Rafaelovih svetih obitelji, dok je nad mojim krevetom osvanuo Murillov mal ju�njak blijede puti i crnih kovrèica. U bucmastoj ruci dr�ao je pastirski �tap sjedio je na kamenu neceremonijalno ra�iriv�i no�ice, a ja sam mislila kako si pregibi njegova koljena isti kao i moji. Svakoga jutra i veèeri gledala san njegove slatko zaèuðene oèi. Izgledalo je kao da se naglo okrenuo - kao da g; je netko zazvao iz d�buna ili iza kamena ili iz prostora pred slikom. Je li s( odazvao sada, u Zayreu? Kupila sam jajoliku slièicu osjeæajuæi da se elips«1 Znaèenje sna ovisilo je o tome kako protumaèiti »te�ka gvozdena vrata«. Dok smo na javi prolazili dugim bolnièkim hodnikom i potom otvarali te�ka gvozdena vrata u dnu, osjeæali sme kao da prekoraèujemo stanovit tajnoviti prag, s onu stranu kojega smo ostajali sami i svoji, i gdje smo po svojoj æudi raspolagali s onim �to smo vidjeli oko sebe, i gdje je to posjedovanje, kao i svako posjedovanje, bilo samo na�a igra. Prostorije s tajanstvenim �uborima bile su samovite i pomalo sanovite, ali i na�e, ako smo to htjeli. »Te�ka gvozdena vrata« iz Igorova sna raèunala su na ovaj pripremni dojam iz jave, da bi se nadogradila u odluèan prijelaz u predjele sigurnosti. Te�ka gvozdena vrata bila su nepronièna granica iza koje poèinje drukèije, neugro�eno postojanje, izvan dohvata provalnièkog trojstva. Pitala sam se: jesu li ona smrt. ta vrata? Ili spoznaja da se mo�e uteæi? Ozdraviti?Trorogog uljeza odmah sam strpala u usku ulogu tjelesne boljke, troudarne leukemije. No taje ko�a pucala na njemu, izrastao je u ne�to daleko slo�enije: u trigram sudbine koja kuca na vrata: u samsaru kojom vladaju tri gune: u troliko, pro�lo-sada�nje-buduæe vrijeme. \Prava opasnost je opasnost vanjskog �ivota: maja. Od te je opasnosti Igor bje�ao »dugirri dugim hodnikom«; od te se opasnosti spasio. Biti zara�en majom znaèi biti bolestan: zbog toga velika kuæa postojanja podsjeæa na bolnicu, zato je u njoj mrak. ;»Ja æu izlijeèiti tog djeèaka.« Sve bolje sam shvaæala od èega æe Baba izlijeèiti Igora: oð bhe, od obuzetosti vanjskim i svjetovnim. Kako je to jednostavno rekla Grkinja iz Pittsburgha: »Bila sam bolesna, da, ali nisam znala da sam bolesna sve dok nisam ozdravila: od bezvjerja.« Biti pobijeðen majom znaèi svojevrsno umrijeti. Ozdraviti, o�ivjeti, to znaèi otiæi unutra, u dubinu za�tiæenu te�kim gvozdenim vratima. Dugi hodnik je znamen samotnog i samosvojnog puta bez skretanja, sve do vrata (te�ke i gvozdene) odluke: umaknuti, ozdraviti.?San je nudio dvije definicije izljeèenja, odnosno dvije definicije bolesti. Trebalo je izabrati.1 San je bio onaj anðeo koji je pitao cara Lazara prije sudbonosne bitke kojem æe se prikloniti carstvu: zemaljskome ili nebeskome? San-anðeo je od mene tra�io potpunu nepristranost; i nije* ostavio ni mrvicu prostora za pomirbu - jer to je bio trenutak ili�ili izbora. ¦Koja je dakle Igorova istinska opasnost? iKoja je dakle svaèija istinska opasnost? '

246SrpanjZnaèka iz sna247prepleæu; objesila sam je iznad Igorova kreveta, rekav�i mu daje to bio »m( Ðizas« u vrijeme kad sam imala sedam godina, koliko i on danas ima.Te noæi Igor je sanjao bajku o èarobnim znaèkama.Znaèke u snu imale su oblik jajolika okvira Murillova Isusa. '¦¦»U�li smo u jedan duæan, ja, ti i tata. Ti si kupovala stvari za Nevenæ Kupila si mu djeèji motocikl. Ali za mene se nekako ni�ta nije moglo kupit Bio sam �alostan i nisam znao za�to se to dogaða. Onda sam od tebe dobi dvije znaèke. Udario sam jednom o drugu i odjednom su se poèele stvara: sve stvari koje nisam imao, motocikl i sve drugo. Ti si mi rekla da su t znaèke od jednog malog djeèaka koji stoji iza mene i koji je nevidljiv.«To �to me Murillov Isus na�ao na rasprodajnoj hrpi, i to �to sam znaèk nevidljiva djeèaka predala u Igorove ruke, spadalo je u istu stvarnost. T kako me Murillov Isus na�ao u Dubrovniku prije trideset i pet godina, i t kako smo se opet sreli u snu i na javi moga djeteta, spadalo je u istu cjelinu Dvije znaèke - jedna iz dubrovaèke a druga iz va�ingtonske spavaæe sobe obje okru�ene �umom, na katu, obje nad krevetima djece istih godina - to j bila jedna znaèka s obje svoje strane, jedna u dvostruku ogledalu vremena Dogaðaj je mirisao na onaj �enski koan o udarcu dlanom o dlan samo jedn ruke.Jean je znaèke protumaèila kao »badges of authoritv«, odlièja (duhovne moæi. Igor mi je �ivahno opisivao izgled znaèki. Onda mu je sinulo da jedni od njih nacrta. Nacrtao je ovalni cvijet s trokutastim laticama - igla, nit il sasvim tanka, ravna stapka izvan cvijeta, u sredici dvije prekri�ene crte.»To je Ðizasov znak«, reèe pokazujuæi prekri�je.Crte� sam prilijepila u Knjigu o snovima. Znaèka je imala isti jajolik oblii kao i Murillova slièica. Isti oblik kao lingam koji se nekoliko godina zaredon raðao iz Babinih usta o velikom blagdanu �ivaratri.U ponedjeljak, èetrnaestog srpnja, krenuli smo u bolnicu na vadenji kosne sr�i. Da li æe pokazati pobolj�icu poslije udarca znaèkom o znaèku' Bolovi u kostima su bili i�èezli. Kosna sr� je pokazala blagu pobolj�icu, bilo j< naime »samo« èetrnaest posto malignih stanica. June Fusner je odluèila d; s induktivne terapije prijeðe na terapiju odr�avanja.2MORRIS CERULLO I SAN O POZORNICIU utorak uveèe, kad su svi pozaspali, otvorila sam televizor na toèk programa koja se zvala Morris Cerullo. Nisam znala je li Morris Cerullo ime èovjeka, putne agencije ili sportskih kola. Zvuèalo je egzotièno. Susretah2 Pi�uæi sada, nadaziruæi se nad ono vrijeme prije devet godina, primjeæujem mnogo tog �to mi je tada promaklo. Danas me zapanjuje izravnost i hitrina odgovora koji su stizali na na� izgovorena i neizgovorena pitanja. San o provalnièkoj trojki izazvao me da izaberem izmeði zemaljskoga i nebeskog carstva. Shvatila sam �to se od mene tra�i, no odgaðala sam èista opredjeljenja. Nisam tada razumjela da je moj odgovor do�ao odmah potom, u narednom snu u snu o znaèkama. U prizoru tog sna vidi se da sam veæ izabrala: Igoru nisam kupovala »stvari« dala sam mu umjesto njih dvije Ðizas-znaèke. Nevenu sam kupila motocikl, tjelesno vozili sna�nije i br�e od bicikla. Igoru (za koga se u poèetku »nekako ni�ta nije moglo kupiti« i koji niji mogao shvatiti »za�to se to dogaða«) uru sam èaroliju carstva nebeskoga, onoga po kojemi æe mu doæi sve druge stvari, naroèito stvari koje nije imao.Tek s dana�njeg vidika razabire se da sam tada izabrala, mada kri�om od majke u sebi.248 �rsam ga kao redovitu toèku u tiskanim programima televizije, ; li nikada nisam trznula u pravcu te egzotike - do noæas.Na ekranu se pokaza èetvrtasto energièno lice sredovjeènjaka s jastrebov-skim nosom, jakom vilicom i gromornim glasom. Njegove rijeèi su se s praskom drobile meðu zubima i opet su s praskom uskrsavale na usnama, odakle su juri�ale u oèi, u�i i pod ko�u slu�alaca. Poslije nekoliko sekundi shvatih da je Morris Cerullo iscjelitelj i propovje

dnik �idovske rase koji je neumorno ponavljao Isusovo ime.Navodila su se èuda, nizali primjeri, nudio se telefon na koji gledaoci mogu pozvati u toku njegove jednosatne emisije i zatra�iti pomoæ, èudo, razgovor, zagovor. Cerullo je nalikovao razmahanoj oluji. Daleko od nedjeljno-sladunjavog Orala & sina, s njegovim kiè-tornjem za molitvu; daleko od Kathrvn Kuhlman, dijamantnog anðela koji nikada ni�ta nije tra�io, koji je davao svoje divljenje i svoju radost kao da prima. Daleko od svih drugih, manje-vi�e simpatiènih, vedrih i èestitih propovjednika s gitarama i pjevaèko-instrumentalnim sastavima. Ne, nitko nije bio tako orkanskog temperamenta, tako razvijorene retorike, kao Morris Cerullo.Nije me zanio, ali me se dojmio. Potrèala sam do telefona, odjednom uzbuðena vlastitim pokretom. Za�to to radim? Ta tko da u toku emisije dobije vezu? Nisam mogla vjerovati u�ima: telefon je zvonio i u slu�alicu se smjesta ulio mu�ki glas.»Morris?« pitala sam, spremna povjerovati da se udvostruèio.»Ne, nije gospodin Cerullo«, reèe glas, »nego gospodin Taj-i-taj, njegov pomoænik. Sto mo�emo uèiniti za Vas?«Zbrzih svoj izvje�taj.»Evo zapisujem«, kaza glas, »i prenijet æu Va� sluèaj gospodinu Cerullu jo� veèeras. On æe sig ne�to uèiniti za Va�eg sina. Vjerujete li u to? Vjerujete li da æe Va� sin ozdraviti? Morali biste vjerovati...«»Vjerujem«, izustih i osjetih da se sleðujem od la�i koju sam izgovorila. Ali isto bih tako slagala i da sam rekla »ne verujem«.»Ako vjerujete, onda æe ... snaga vjere ... itd.«Glas najavi da æe Morris Cerullo uskoro na turneju iscjelivanja, pa æe narednog tjedna (!) doæi u Washington.Kad sam se vratila u zeleni salon èovjek-bomba rasprskavao se na ekranu s ustima punim rijeèi »Ðizas«. Trebalo mu je svega minutu-dvije da bi banuo u na� �ivot.Sutra ujutro Igor mi je isprièao èudesan predjutarnji san.»Bila je nekakva pozornica preko koje se moralo prijeæi. Puno je ljudi dolazilo u redovima, polako je prilazilo i penjalo se na pozornicu. Na pozornici su zdesna i slijeva bile neke stra�ne peæine, vjetrovi, urlici, sablasti. Kad je do�ao red na mene (da se popnem), upitao sam Ðizasa (znao sam da On ide iza mene):»Sto da radim, kako da proðem?«»Natrag vi�e ne mo�emo«, rekao je Ðizas. »Ne mo�emo se ni sakriti, moramo se popeti i prijeæi eko pozornice. Ali ti se ni�ta ne boj, idi ravno i sredinom, ne gledaj ni lijevo ni desno i oni te neæe primjetiti. A ja æu iæi iza tebe.«Tako sam i uèinio. Popeo sam se na pozornicu i i�ao sam po njoj ravno i mirno, noge kao da su mi upale u neke nevidljive traènice � nekako sam klizio bez napora. Sablasti su urlikale ali me nisu primijetile. Pre�li smo249preko pozornice i si�li po stepenicama van, u zelenilo i svijetlost. »Eto vidi! rekaoje Ðizas. »A ja æu se sad vratiti da pomognem drugima.«1»�ivot je pozornica puna buke i bijesa«, rekao je divni Will i dod; k tome jo� dvije, tri gorke i zastra�ujuæe.Igorov Ðizas mislio je to isto o pozornici �ivota, tek �to su njegove rije bile ohrabrujuæe. »Idi ravno i sredinom, ne gledaj ni lijevo ni desno i oni te neæe primiji titi.« Odakle sedmoipogodi�njem djetetu tako mudro i jednostavno rje�enje Odakle mu znanje o tome da ne valja skretati, da ne valja slu�ati riku ave i hudoba, jer one primjeæuju samo onog tko njih primjeæuje? Odakle ako r / od Ðizasa koji, mada sjedi u peæini srca, koraèa iza svakoga tko ga umi: l�^osjetiti?Pozornica u snu je mjesto ku�nje; duge povorke putuju prema toj ku�nj gdje mogu pasti u �ake pla�ilima ili mogu sebe osloboditi od svih ku�nji. N pozornicu se uzlazi i s nje se silazi stepenicama: ulaz i izlaz iz tjelesnog �ivota, iz �ivota oèitovanja, dva trenutka akutne mijene, dvojna granic preko koje se najprije prelazi u pozornièku tamu, a potom u predio »zeleni! i svjetlosti«.Nisam s Igorom razgovarala o znaèenju njegovih snova. Ako mi ne�t nije bilo jasno, pitala sam. Ali sam se èuvala od toga da mu bilo �to natuknei ili pak skrovito podmetnem: toga sam se pla�ila kao svete vatre. Prièanj snova bila je zadaæa u èiju je izvedbu i sadr�aj Igor bio potpuno i nadmoæn siguran: nije trebao barometar moga lica.ZGU�NJAVANJE OBLAKA

Na preponama i pri korijenu bedara poèe se razdvajati ko�a, pomalja�e s ranice. Sreæom, nisu se upalile ni oneèistile. Posipala sam ih Vioformom U bolnici sam vidjela nekoliko sluèajeva otvorenih i upaljenih rana koj nikako nisu mogle zarasti. Je li to bilo nedjelo rendgenskih zraka?Odlazili smo u bolnicu koliko je zahtijevala terapija odr�avanja. Jednon sam ponijela Gersonovu knjigu i dala je na�oj lijeènici. Onako mala i mr�ava Fusner je podsjeæala na djevojèicu, ali iz njezinih unaoèaljenih oèiju gledali je èvrsto nihovsko opredjeljenje. Prilikom narednog susreta donijela je knjigi i izgovorila reèenicu koju je potom dva-tri puta ponovila: ;1 I san o provalnicima i san o prelasku preko pozornice govorili su da treba iæi svojir putem, ravno, bez zastranjivanja da bi se iza�lo u drugi i drukèiji svijet: u svijet iza te�kih gvozdenih vrata, u svijet s onu stranu pozornice. Naèin putovanja i cilj ukazuju se isti u oba snaÐizasove rijeèi o tome da »natrag vi�e ne mo�emo« i o tome da se »ne mo�emo ni sakriti upozorale su da je evolucija zakon kretanja pa ma �to se na putu isprijeèilo. Nitko se ne mo� sakriti, nitko ne mo�e izbjeæi dramu roðenja i smrti, drugim rijeèima, svatko mora prijec pozornicu �ivota opsjednutu bijesnim stra�ilima. Ta nas èa�a ne mo�e mimoiæi. Po toj smo èas jeka Isusova hoda po mukama.No na� vodiè ne ide pred nama, veæ iza nas i on nas podsjeæa da ide iza nas. odnosno da na i nevidljiv prati. (»A ja æu iæi iza tebe«). Nije on samo uputitelj: on je i put. On nam povjerav; tajnu, upasanu, geslo prijelaza. Ono glasi: usredotoèi se na cilj, uti�aj i ukroti oèi i u�i koje si inaèe podlo�ne okolnoj huci maje. Be still and know that I AM God. To je put u kraljevstvi nebesko, u slobodu od raðanja i smrti, u stanje I AM GOD. �to nailazi tek poslije uti�anosti (Bi still!).250»Znate li da su spontana izljeèenja od raka najèe�æa upravo kod sluèajeva koji se navode u knjizi?«Htjela je reæi: svih pedeset »terminalaca« nije izlijeèio Gerson, veæ je nastupila neprotumaèiva spontana reakcija cijeljenja - ba� kod svih pedeset. Eto kako se brani Ba�-Celik: nije mu nemilo pljunuti èak i na ono �to smatra svojim poizbor oru�jem: na logiku broja, na aritmetièku sredinu i indekse raspr�enja. Spontana su izljeèenja strahovito neèesta: najpriprostija statistika æe pokazati da pedeset takvih izljeèenja u karijeri jednog lijeènika mogu biti uzrokovana samo sistematskim a ne sluèajnim èiniocem. A da se ne spominju ostale tisuæe izljeèenja koje nisu navedene u knjizi, kako se sluèajevi ne bi ponavljali.Jednoga jutra Joannie je sjedila na susjednom krevetu ma�uæi nogama i poku�avajuæi razgovoriti Igora koji je le�ao s iglom u �ili. Na Joannieninoj nozi ugledah tada krupan i podbubrio made�. Gotovo sam uzviknula:»�to ti èeka�?!«»Eto, ne znam ni sama.«Kasnije vi�e nismo vidjeli Joannie. Onaj made� bio je uistinu podivljao na najzloæudniji naèin. Dobra, draga i luckasta Joannie vi�e nije mogla podnositi svoju zdravost kraj tolike bolesne djece. Umrla je iz sauèesni�tva.Na krevetu uza zid le�alo je tih dana dijete s oèima nalik na dva zamagljena stakalca boje rijetkog mulja. Le�alo je mirno. Pomodrjela ruka polo�ena na jastuèiæ. Majka i ujak �utljivo su stra�arili kraj djeèaka. Odsjeli su u motelu, dolazili ujutro i odlazili uveèe. Ni s kim nisu razgovarali osim s bolnièarkama i lijeènikom. Mislila sam da je to dijete nevjerojatno strpljivo, dok mi Susie nije pri�apnula da ga poje morfijem. Nai�lo je jutro kad ga vi�e nismo na�li. Poslije su Igora premjestili upravo na taj krevet.Hodnikom i èekaonicom krstario je Jeffrev na klecavim nogama. Blijed i oæelavio, s uleknutim obrazima. Njegova vedra i optimistièka mama i dalje se hrabro odupirala malodu�ju.»Oh, opet«, rekla je s izrazom kao kad se proma�i lopta: s nekim sportskim �aljenjem. Bio je to veæ treæi udar. Morali su na neko vrijeme obustaviti asparaginazu, jer je Jeffrev poèeo vri�tati u snu.Netom izrasla Igorova kosa poèe opet opadati. To ga je oneraspolo�ilo. Smetale su ga i ranice. Pitala sam Fusner kad æe zarasti, ali ona je zaljuljala glavom i blago slegnula ramenima.»One obièno ne prolaze tako brzo.«

Potom su nastupile sna�ne glavobolje.»Pla�im se encefalitisa«, reèe Fusner. »Morat æemo uzeti spinalni likvor zbog laboratorijske analize. To æemo uèiniti iduæeg tjedna, kad mu budemo ubrizgali Metotreksat u kralje�nicu.«U subotu i nedjelju Igor je uglavnom le�ao, muèen sve �e�æom glavoboljom. No kao i uvijek, tra�io je da ga provozam. Tvrdio je da glavobolje nestaju za vrijeme vo�nje.�utjeli smo vijugajuæi kroz �umu, pod zlatne tornjeve mormonskoga hrama, i dalje, do kraja na�e uobièajene staze, veæ dobrano u dr�avi Marvland. �uteæi tako, punili smo se jedno drugim, ponekad smo se pogledali i nasmije�ili kao ljudi koji znaju ne�to �to ne mogu izreæi i �to ba� neizreèeno dobiva na jasnoæi. Na kraju staze, uz ogradu jednog vrta vazda se veselo vrtjela mala vjetrenjaèa. Kad bismo ugledali njezin kru�ni trepet, znali smo da je do�lo vrijeme zaokreta.Za vrijeme tih vo�nji povremeno me spopadao osjeæaj zbog kojega sam251htjela kriknuti: prisustvujem, eto, neèemu neponovljivom, neizmjerno dra gocjenom i ja znam da ono odlazi, ali ne bih kriknula zbog toga, nego zbo toga �to ga dovoljno ne èujem, dovoljno ne vidim u èasu dok je sa mnom, �t< nisam sebe dovoljno njim pro�ela i �to æu jednoga dana to mo�da uzalu nastojati, vjerojatno u literaturi, naime, poku�ati se vratiti u upravo onL trenutak polaganog zlata koji je sada moj, a ja ga ne mogu sasvim uzeti Takva kakva sam bila, s tim nekriknutim osjeæajem podsjeæala sam sebe n ne�to i nekoga; na �to i koga, nisam se mogla sjetiti: èinilo mi se da san nekad davno bolovala od ovog istog bola, u jednoj pjesmi koju nisam sam napisala. \U nedjelju ujutro Igor mi je isprièao novi san.»Sanjao sam da sam upravljao onakvim voziæem kakav je u »John Cabin parku. Ja sam ga vozio po pruzi okolo, i onda je taj voziæ postao veæ sta i truo, pa sam izi�ao iz njega i htio da uðem u novi voziæ koji se za meni pravio. I taman sam htio uæi u njega, kad je maèak Kri�na skoèio unutra kro: prozor. Nastala je strka, morali smo ga najprije naæi. Onda sam u�ao u vozii i vozio ga.«1»Reci mi veæ jednom«, mrmljala sam put dirigenta u Igorovu srcu I kukavièki dodavala: »Ne, nemoj jo�, prièekaj...«I opet:»Otkud voziæ sedmoipogodi�njeg djeteta mo�e postati »star i truo«? Gdjt se to uspio toliko izvozati, toliko istro�iti?« 'I odgovor Sai Babe, u jednoj od njegovih knjiga:»�to se èudite? Odijelo mo�e biti novo, ali je va�no od kakve je tkanim sa�iveno; ako je tkanina stara, odijelo æe se brzo poderati, br�e od onoga koje je davno sa�iveno, ali od nove tkanine.«MORRIS CERULLO iKazala sam Radivoju da je u Washington stigao èovjek po imenu MorrisCerullo, koji je mu�ka verzija Kathrvn Kuhlman. '<»Mama i ja æemo poæi s Igorom u hotel Connecticut.«»Dobro, poðite.« \U ponedjeljak uveèe smo se odvezli, Igor malo nevoljko zbog glavoboljei zbog svoje nesklonosti prema gungulama. Connecticut je nalikovao nasvjetionièki greben kojega oplakuje more limenih valova, brujeva i svjetala.1 �to je voziæ? Tijelo, tjelesnost? Ili cjelina biæa, sastavljena od nekoliko vagona postojanja: postojanja na javi, postojanja u snu? Nije li voziæ simbolski jednak biciklu, èamcu, motociklu iz prija�njih snova? Sve su to vahane, vozila, odnosno sredstva kretanja. Od svih dosada�njih vahana, voziæ je oblikom i znaèenjem najslo�enija.Dijelovi biæa, prikopèani jedni na druge? Inkarnacije? Simboli su slojeviti, njihovi odrazi �ive u nekolikim ogledalima. Voziæ je svakako simbol karmièkoga tijela, sastavljena od pro�lih postojanja; a simbol je i psiholo�ke slo�enosti, odvojenih-i-spojenih dijelova cjeline. Jedino je sigurno da voziæ nije istovjetan s vlakovoðom: on biva pokrenut od vlakovoðe, vlakovoða njime upravlja, usmjeruje mu kretanje, pode�ava brzinu napredovanja. Vlakovoða je nazavisan od vlaka. No bez vlaka, vlakovoða je neostvaren. Bez vlakovoðe, vlak je mrtav. ,

Vlakovoða napu�ta vlak kad ovaj postane »star i truo«. Ulazi u novi, za nj napravljen vlak< Izmeðu te dvije vo�nje, vo�nje u veæ istro�enu tijelu i vo�nje u novome, dogodila se gu�vica s maèkom. Crni uljez, maèak, da, naravno, provalnik kroz prozor; on ne izaziva onakvu paniku kao provalnici u veliku kuæu ili provalnik crnac s pi�toljem, ali svejedno, strku. Nije se mogla! krenuti na novu vo�nju dok se nije prebrodila strka s maèkom.252Napredovali smo polako, u povorci; redari hotela su zaustavljali, mahali, upuæivali sve dok se nismo ukotvili u jednome od neizbrojnih gustih redova za parkiranje. Svuda veliki plakati s krupnom eksplozijom Cerullova lica. Ne sjeæam se jesmo li platili ulaznicu, ali ako nismo, bilo je tu raznih bro�ura koje su se nudile na kupnju i koje su imale zadatak da pokriju tro�kove iznajmljivanja ogromne dvorane. Polovica gledali�ta veæ je bila ispunjena. Sjedosmo negdje u sredini, na poèetku reda: da bismo mogli iziæi ako Igoru pozlije za vrijeme Morrisova happeninga. Kraj nas je sjeo mlad brkat èovjek crvenkaste kose.»Ja sam Bob«, rekao je i rukovao se s nama. Onda je pogledao Igora i potom nas, upitno.»Leukemija«, rekoh ispod glasa.Bobovo lice tr�nu se kao od �amara.»Je li moguæe � u mojoj porodici bio je isti sluèaj! Djeèak je izlijeèen posredstvom Morrisa. Otada sam Morrisov pomoænik. Molit æemo za Va�eg djeèaka.«I Bob se umiri, spusti glavu i vjeðe i èas, dva nekud nestane. Poslije se cijelo vrijeme brinuo o nama, ali i o drugima. Tokom veèeri mu je sauèesnièki pri�la Anne, mlada djevojka koja se takoðer »brinula« o ljudima.Nisam znala �to osjeæam prema svemu tome. Na sve strane, tako mi se èinilo, vr�ljali su Morrisovi ribari du�a. Bob je bio jedan od njih. Ali, mislila sam, to ne znaèi da je neiskren i da nije Bogom poslan.Dugo je trajalo zagrijavanje opæinstva najavama i predigrama. Naposljetku je na dobro osvijetljenu pozornicu doslovce ruknuo Morris Cerullo. Prolomio se zaglu�an pljesak, poduprt topotom nogu i uzvicima. Morris je zalebdio na vrhu tog vala ra�iriv�i ruke i zatvoriv�i oèi. Kad se pozdravna buka sti�ala, progovorio je polaganim, sna�nim �aptom, majstorski vladajuæi temperaturom i naponom slu�ali�ta, probijajuæi se na probranim mjestima u siktanje, cvrèanje, èekiæanje, hujanje, rezanje i gromot, poput orkestra konkretne muzike.Polako, nezaustavljivo, poèela sam osjeæati ko�om da u tome ima ne�to neèisto, ne�to samodopadno, ne�to svjetovnjaèki osvajaèke Pa sam samu sebe presijecala mi�lju da to nije va�no i da se moram nauèiti da ne ovisim o svojim sudovima, kad ih veæ ne mogu suspregnuti.Dugo je, dugo govorio Morris o Ðizasovu idealu. Sat i pol trajala je njegova propovijed. Usprkos neprestanim propovjednikovim amplitudama, opæinstvo se polako umaralo: htjelo je èuda, htjelo je izljeèenja. Onda je govornik zagrmio uzbaciv�i ruke i velika uzrujanost poèe se kotrljati dvoranom. Morrisovo lice blistalo je od znoja ili od suza, zatvorio je oèi i prozivao èuda i od tog èasa nije zastao i nije za�aptao, bio je u neprekidnome huju koji je nadglasavao uzbuðeni �amor i povike.Pozornica je bila veæ pretrpana ozdravljenicima. U sredini, pred mikrofonom, stajao je Morris u bijeloj raskopèanoj ko�ulji, s oznojenim èupercima kose po èelu i sljepooènicama. Bio je zanijet i neumoran, iznajmljivao se za jedan vi�i sluh, vid i moæ.Bob nas je oplitao.»Boli li te glava?« bri�no je pitao Igora.»Ne boli.«»A leða? A noge? Da li te i�ta boli?«»Ne boli me ni�ta.«Oko nas su se ljudi talasali kao pijani. Znala sam da je to Igora253iscrpljivalo. Iznutra sam bila hladna, nedirnuta èudima koja su se oèit« dogaðala.»Jesi li siguran?« pitao je Bob malo kasnije. »Da li te zbilja ni�ta ne boli?<»Ne boli.«Bob me pogleda. j»Da poðemo na pozornicu i prijavimo izljeèenje?«Htjela sam mu reæi: ne. Ali nisam. Uputili smo se prema gu�vi nj pozornici gdje su l

judi pred mikrofonom svjedoèili svoja iscjeljenja. Morris il je dodirivao i oni su padali kao poko�eni. Nekako smo se uspentrali n; pozornicu, ali do Morrisa nismo stigli. Happening izljeèenja je uto prestao poèela je molitva, zavjet, poziv na iscjeljenje du�e. Bilo je veæ jedanaest sati I opet sam, neuvjerena, po�la po »iscjeljenje du�e«. Za leðima mi se na�i; plavokosa Anne. Poslije je ispunila malu tiskanicu mojim podacima i dala m neku Morrisovu knji�icu.Ali sutradan se glavobolja pojaèala. Ranice nisu pokazale nikakvi! znakova cijeljenja. Uveèe smo Radivoje i ja oti�li na predstavu »Bori: Godunov« koju je u Kennedv Centreu davao moskovski Bolj�oj. Te noæi j< Igor odluèio da æe spavati u velikom krevetu s tatom i Reljom. Ali nikakc nije mogao zaspati. Prevrtao se i uzdisao. Onda je, kako mi je ujutro kazao »èuo divnu muziku« i ugledao èarobnu �ivu sliku u kojoj su mali trkaæ automobili vozili u krugovima, kao da ple�u u ritmu glazbe. To gaje smirile i on je zaspao. Ta »divna muzika«, nije li to ona toliko puta opisana glazb; astralnoga svijeta?U srijedu dvadesettreæeg srpnja bija�e zakazano drugo Morrisovo veèd Zbog te�ke glavobolje Igor nije mogao ni podiæi glavu s jastuka. A pojavila st i temperatura. Ostao je le�ati na kauèu u zelenom salonu. Odluèila sam otiæ u njegovo ime. Relja mi se pridru�io. '»Mi sad predstavljamo Igora«, rekla sam mu. *U dvorani sretosmo Boba. Rekoh mu da se Igorovo stanje pogor�alo, i»Nastavit æemo s molitvom. Poslije se popnite na pozornicu i primite dodir u Igorovo ime.«Kad su se dvoranom razmahala èuda i poèeli uzvici radosnih iznenaðenja, probismo se do pozornice i laktajuæi se s mukom, popesmo se na nju. Krug velikog reflektora padao je po èelu pozornice gdje je Morris, uzavreo kac vulkan, gromorio, rikao i dodirivao ljude, a ljudi su padali, obeznanjivali se. glavinjali, govorili aramejski, prièali svoju prièu ozdravljenja, odbacivali �take i odlazili preobra�eni, opijeni. Nisam se naroèito upinjala da se probijemo do Morrisa, jo� uvijek sam promatraèki stajala izvan njegova vrtloga, ali sam �eljela da mu pridem kao glasono�a onoga u èije sam ime samozvano do�la. Zaustavi me visoki Morrisov pomoænik koji se raèunao u »doglavnike« buduæi da je najavljivao i odjavljivao zbivanja na pozornici i nalazio se vazda blizu glavne zvijezde programa. Pomislila sam da je to zacijelo isti èovjek s kojim sam pro�loga utorka razgovarala telefonom.»Nemate pravo da se zadr�avate na pozornici ako ne svjedoèite iscjelje-i nje«, rekao je gurajuæi me prema stepenicama.Bili smo u pozadini, prilièno daleko od rasvijetljenoga èela. U tom èasu unezvijereni se Morris okrete kao uboden, uperi prst u nas i povika, gotovo kriknu:»Ne tjerajte tu �enu, ona je do�la zbog va�ne stvari!« '¦Smjesta se opet okrete i utopi u zapjenjenu moru drugih lica i zbivanja. »Doglavnik« i ja ostadosmo osupnuti. Morris nikako nije mogao èuti uhom254 �tih nekoliko prigu�enih rijeèi koje smo izgovorili u povodnju drugih glasova; niti nas je mogao vidjeti oèima. Doglavnik me pogleda.»Dobro« reèe, »zbog èega ste do�li?«Rekoh mu, kao i onomad na telefonu.»Vjerujete li da je Bog uèinio èudo?«»Vjerujem« rekoh i vi�e nisam znala da li sam tako rekla da bi me ostavio na miru ili zato �to sam, poslije Morrisove upadice, povjerovala da se uistinu dogodilo èudo tamo u zelenom salonu.Jo� smo neko vrijeme ostali zabodeni u Zagoru i gurnjavi. �to bi Ðizas kazao na sve ovo? Zamislih Ga kraj nas: Njegovo lijepo i nasmijano lice, blistanje zuba, �u�tanje plave galabeje. Iz Njega je strujala vesela, sretna mudrost, poziv na igru. Mom Ðizasu je bilo do toga da povede kolo, On nije bio sudac, nije vidio nièiji grijeh, mada nas je Morris stalno uvjeravao0 suprotnom. Ðizas je gledao svakoga kao da vidi Sebe. U mislima sam naslonila glavu na Njegovo rame i zatim pomislila da mi On �apæe na uho:»Idi kuæi, sve je veæ obavljeno.«Relja se pribio uza me kao zablije�tena rovka. Odahnuo je kad smo se iskobeljali iz Connecticuta i u�li u kola. Bilo je ugodno �utjeti, umiti se ti�inom. Kathrvnine mis

e nisu ostavljale ljude tako zblanutima. Mada su uzbuðenja i ganuæa u Pittsburghu dosezala potresne visine, ipak se sve do�ivljavalo kao glazba, kao dijamantni obred proèi�æenja. Kod Morrisa se kovaèki udaralo, kod Morrisa se mahnitalo i, �to me najveæma smetalo, kod Morrisa se radilo o kampanji, bilo je navijenih poteza hvatanja i dovlaèenja zbunjenih du�a pod njegovu, Morrisovu zastavu. Kathrvn je sve prepu�tala Bogu. Ali ipak, usprkos ovim zamjerkama Morrisu, u dvorani su se dogaðala èuda iscjeljenja.Kod kuæe naðosmo Igora budna. Mama me izvijesti da se probudio prije nekoliko minuta.»Cijelo vrijeme je spavao.«»Vi�e me ne boli glava«, reèe Igor vedro, energièno.Stao mi je dah. Ostavili smo ga u vruæici, malaksala, s glavom u kojoj je èekiæalo i tlaèilo; sad nas je doèekalo svje�e, iskrièavo lice. »Idi kuæi, sve je veæ obavljeno.«Kad sam ga nosila na spavanje, on mi �apnu:»Zna� li �to se dogodilo? Ja sam spavao a onda me probudilo nekakvo �kakljanje po cijelom tijelu. Htio sam ga rukom otjerati � te neke male iglice. Onda sam se okrenuo na drugu stranu i zaspao.«»Te neke male iglice« - jesu li to bili �marci iscjeljenja o kojima govore toliki iscjeljenici? Je li to bilo u isto vrijeme kad je Morris upro prstom u nas1 povikao da me ne tjeraju jer sam »do�la zbog va�ne stvari«? Igor je u tom èasu spavao, njegov um je tada bio najopu�teniji, najprijemèiviji, mada je i tada htio rukom »otjerati« po�iljku energije. Ali po i�èezloj glavobolji i spaloj temperaturi reklo bi se da je energiju (barem dijelom) zadr�ao.Jutro je osvanulo s iznenaðenjem. Ranice u pregibima nogu su zarasle. Glavobolji ni traga.Krenusmo u bolnicu da Igoru uzmu krv i kralje�nièki likvor za analizu. Fusner je naime htjela znati smije li nastaviti s terapijom. Krvna slika je pokazala neoèekivano pobolj�anje. I opet me preplavio onaj osjeæaj da se tu pred mojim oèima odigrava ne�to �to ne mogu dovoljno vidjeti, dovoljno255èuti, dovoljno razumjeti i da æu jednom kasnije uzalud roniti u uspomenej bih dodirnula prisutnost sada�njega èasa. |Svojim unjkavim glasom prehlaðena djeteta Fusner je ponavljala: i»To je dobro, to je vrlo dobro.« iVaðenje kralje�nièke tekuæine odgoðeno je za ponedjeljak.»Sto se tièe encefalitisa ili meningitisa«, reèe zabrtvljeni lijeènièin gl »klinièki simptomi su mi dovoljni; potreban mi je laboratorijski nalaz.«No najvi�e su je iznenadile prekonoæno zarasle ranice.»Zbilja, vrlo, vrlo dobro. Zapravo neobièno.«Poslije sam nazvala Jean da joj isprièam �to se dogodilo � kako je Moi neoèekivano nahrupio izmeðu doglavnika i mene, i kako su Igora (po s1 prilici u isto vrijeme) probudili �marci, i kako je glavobolja i�èeznula net gom, ranice zarasle, a krvna se slika pobolj�ala. Jean je bila razbla�ena zb pobolj�ice. Mirno je saslu�ala moje uskliènike. Na kraju je izrekla tiho, k da prekriva ljubièastim �alom prejaku svjetiljku: ,»Zna�, u isto vrijeme i mi smo molili za Igora: Dorothv, Leon i ja.«Petak, dvadesetpeti srpnja, bio je posljednji dan Morrisova osvajaèk pohoda na Washington. Mada se Igor dobro osjeæao ispalo je da æe on ost; kod kuæe, a da æemo u njegovo ime poæi Mama i ja.Isprièala sam Radivoju �to se dogodilo one noæi, kad je Morris up prstom u mene i kad je Igoru krenulo nabolje. Iznenadio se. Kazao je Igor»Hajde, Igice, poði s njima.« <Ali Igor nije htio. Ja mu tad rekoh da tokom veèeri samo zamisli da-i tamo. !Te veèeri iscjeljenja su bila najbrojnija. Od tumora, od artritisa, ( paralize, od skleroze multipleks, a tvrdilo se i od ovisni�tva o drogi i alk holu. Opæinstvo je pjevalo.

Ali prolamali su se i histerièni krikovi i padanja, �to se neugodno doimaj Mame. Ona je tiho, srame�ljivo i s iskrenim strahopo�tovanjem prihvati Igorova Dizasa, pa ju je smetao silovit Morrisov stil. Osjeæala sam da : brani, da se povlaèi u sebe; branila sam se i ja dozivajuæi svog Ðizasa blistav zuba i usana, sve dok me nisu poèele ispirati suze tronuæa, pa sam osjetila c vi�e ne zamjeram onome èemu sam maloèas zamjerala, da je to sitnièarenji da je to nemoæ da se otkvaèim od vlastite neprikosnovene ideje o tome kak bi morao izgledati bo�ji èudotvornik. Jer ljudi su ozdravljali, mo�da je i Igc ozdravio. Ili je mo�da dobio odgodu smaknuæa.Kad smo se vratili Igor je bio budan.«Poku�ao sam zamisliti da sam tamo, ali nekako mi to nije uspijevale Zamolio sam tatu da me proveze. Zamisli, tata je krenuo prema Connect, cutu, vozili smo se oko hotela i zamalo da nismo u�li. Onda, u kolima, do�l su mi ove misli: da sam tamo, da primam energiju i da je zadr�avam u sebi z druge. Da, ja æu lijeèiti druge. Ja znam da to mogu, jer meni se Ðizas dosad osam puta javio! Ja æu biti takav specijalni èovjek. Samo æu ostaviti mali energije u koljenima i stopalima za sebe - da mogu hodati.« ;Igor je to govorio odluèno i uvjereno.»Ja znam da to mogu« - nije to bila reèenica ta�tine, hvalisava djeèj. izjava, veæ izraz sebesvijesti. A prije svega mjesec i pol, le�eæi u NIH-u posliji katastrofe s Charlottinim lijeèenjem, govorio je da nije »spojen s Bogom« i d; bi bilo bolje kad bi s Bogom umjesto njega saobraæali »specijalni« ljudi kakv su Kathrvn Kuhlman i Jean Hill. Kako se i kada zbilo to jasno samosaznanje' Kad se dogodilo razistovjeæenje s tjelesnom nemoæi, razoèaranjem i cijelon256 ' 'prividno neizljeèivom situacijom? Poistovjeæenje s Ðizasovim znakom, imenom i djelom? Da li se mo�e uprijeti prstom u neki dogaðaj i kazati: tada...?Jedna od blistavih toèaka inicijacije ili, kako bi Indijci rekli, »drugog roðenja«, bio je Igorov do�ivljaj petog srpnja. Spu�tanje »liftom« pred Kralja u crvenoj peæini srca otvorilo je to srce za druge. Igor je rekao da æe lijeèiti druge. Dobro je upamtio Ðizasov nauk.Veèeras mi je rekao da æe samo zbog drugih primiti i zadr�ati �ivotvornu energiju. U toj njegovoj izjavi èula sam odluku da �ivi zbog tuðeg dobra � da se ispuni ono za �to je Jean molila.Pa ako se i moglo uprijeti ka�iprstom u odreðen trenutak, opet bi, poslije svih razudbi i rasudbi, ostalo tajnom kako to cvijet osvane jutrom u punom cvatu, a sinoæ ga jo� nije bilo.CRTE�ICijele subote Igor se dobro osjeæao.Je li to bilo te subote, dvadeset i �estog srpnja, kad je po�elio crtati i kad je narisao niz èarobnih slika vo�tanim pastelama s kojima inaèe nije rado radio? Svakako, to je bilo tih kasnih srpanjskih i ranih kolovoskih dana.Blagovaonica je bila porodièno vrzmali�te, i to zbog velikog stola na kojemu se moglo toliko toga u isto vrijeme. Na stolu je bilo mjesta za bakinu �ivaæu kutiju, za pasijans, za djeèje crtanje, za pijenje kave, za lijepljenje plastiènih avionskih modela, za matematièke i druge zadaæe, za pisanje pisama i za Nevenove obroke. Tu se Radivoje zagnjurivao u novine, tu smo igrali igre s kockom, èitali, pleli, razgovarali, naprosto tu smo zajednièili na samosvojan naèin.U jednom takvom raskopèanom blagovaonièkim trenutku Igor je donio vo�tane bojice, sjeo suèelice meni i zapoèeo neku risariju. Nije sjedio ni minutu, kad je istrgnuo list iz bloka za crtanje i donio ga meni:»Ovo sam nacrtao za tebe.«Bila je to slika ptice izdu�ena vrata, s dva listolika krila, s trupom oblika mrkve i s repnim mlazovima koji su podsjeæali na sukljanje perja ili korije-nova. Igor je pticu nacrtao vodoravno, u letu, ali kad sam je okrenula okomito, njezin je lik poprimio pun znaèaj: ptica u èasu uzdizanja, s eksta-tièno izvijenim vratom, glave malo nagnute u stranu da bi kljun mogao sudjelovati u okomici. U korijenu vrata i na poèetku trupa razlistala su se krila, nalik na dva blizna raznobojna lista, ili na dvije blago trokutaste latice, obje u nedvoumnom pokretu otvaranja. Vrat je uistinu bio duga stapka s raspjevanim pupoljastim cvijetom na vrhu.

Poèetak vrata, u blizini trupa, bio je obojen zemaljski smeðe, no kako se uspinjao postajao je sve modriji, dok glava na vrhu nije buknula jasno modro, s crvenim trokutom kljuna. Trup te cvjetolike ptice ili pticolikog cvijeta imao je oblik podzemnog ploda, upravo mrkve: bio je obojen naranèasto i bio je najdeblji dio figure, doimao se kao jedino mjesto gdje bi se ta ptica mogla obuhvatiti stiskom ruke. Kratki raznobojni mlazovi koji su �ikljali iz trupa podsjeæali su na tragove raketnoga otisnuæa ili na energijske zrake.U toj slici sabila se Igorova povijest. Bila je otisak uspona du�e. Izvedbeno èista, bez ijednog suvi�nog ili oklijevajuæeg poteza, nacrtana prosvije-�tenom rukom. Mada je bila tako odluènih linija, osnovni dojam kojim je17 Brdo iznad oblaka257zraèila bila je omama, radosno pijanstvo. Gledajuæi tu ushitljivu okomi« èovjeku se èinilo da èuje visoki pokliè �eve, jutarnji triler kojim je izrazi vibrirao vrat i kljun, dok je trup jo� zadr�avao uspomenu na �ivot u zemljGledajuæi crte� Mama je pticu i vidjela i èula: vidjela i èula trepet njezin krila, otvaranje kljuna i pjev. Ali to se dogodilo kasnije. Sada, ja sa spontano ispustila klik iznenaðenja, �to je Igor doèekao ponosno, s lice koje je govorilo: znao sam.Da li je Igor znao i koliko je znao �to je nacrtao, to je bilo drugorazredi pitanje. Ali oèito je bio svjestan da je pogodio cilj i da æe crte� izazvati i samo ohrabrujuæu podr�ku i hvalu, veæ iskreno udivljenje. Potpisao se i sliku, uokviriv�i svoje ime na naèin faraona: u pravokutni kartu�. Taj naè nije nigdje vidio, veæ ga je postupno razvio, po�av�i najprije od potcrtavan svog imena, sve dok nije zatvorio ime u posveæen mandalski oblik.Slike sad poèe�e curiti kroz vo�tane pastele. Sve su nastajale brzo i bi razmi�ljanja, bez dotjerivanja, sve su bile natopljene pjesnièko-filozofski sadr�ajem. Pojavi se najprije nekoliko cvjetova krupnih glava. Glave su : rasprskavale na visokoj i poput koplja tankoj stapci; streljale su zvjezdoliko* okrugle sredice i podsjeæale su na znaèke iz sna. Stapke su se pri zem raèvale u crne kand�e korijenja. Bilo je karakteristièno �to su kand�e jed' dodirivale zemlju, �to su se iz nje izvlaèile, ili su lebdjele u travi. Ti viso gejzirski cvjetovi svojom su okomitom jurnjavom uvis svjedoèili srodstv s uvodnom risarijom ptice. iNaroèito mi se svidjelo jedno stablo. Imalo je ljudski lik, dvije ruk -grane pru�ene od malo zaljuljana stasa, i dva stopala-korijena, crna, i ov put nesumnjivo iznad zemlje. Ogromni crveni plodovi visjeli su na granam oèito ih prite�uæi k zemlji; ruke su jedva uspijevale ne klonuti pod te�ino plodova. Trup je teturao, nastojeæi odr�ati ravnote�u. Sve je podsjeæalo i glavinjav ples uzvijenih stopala. A stopala, dva crna kvaèila, veæ su : otkvaèila od tla.Svaka od ovih slika bila je portret situacije i portret osobe. Svaka je bi oèitovanje cjelovita i radosna duha koji je svjedoèio svoje oslobaðanje c zemaljskih te�a i razloga. Nigdje ni natruhe gubitka, ljutnje ili straha. Jean imala pravo kad je na poèetku na�eg poznanstva kazala da je Igor cio.Da je ove crte�e vidio neki psihijatar, pa i sam guruði Jung, on nikad i bi mogao iz njih nazrijeti da ih je nacrtalo dijete tako bolesno, prikovano i kri� tijela trostrukom iglom: iglom za infuziju, kralje�nicu i kosnu sr�. On u Igorovim crte�ima uzalud tra�io potpis fizikogene psihologije. Slike su bi izraz samo i jedino Igorova duha. A taj se duh vi�e nije poistovjeæivæ s tijelom, a ni s psihom i sudbina tijela nije imala na nj gotovo nikako utjecaja.Groznica crtanja trajala je svega nekoliko dana. Obuzela je i Relji U basementu bude sveèano otvorena izlo�ba, na kojoj su Mi�ekalo i Rac zvuèali kao mnogo radoznalih uzvanika.Relja je vodenim bojama nacrtao ne�to �to je nazvao »srce-svijet«. h »srce svijeta«, veæ »srcevijet«. U sredini slike �irilo se veliko crveno-crr srce, i u srcu gradovi, ceste, stabla i oblaci. Crvena i crna bile su njego\ boje, jo� iz vremena kad je crtao svoj san o zemlji i nebu. ;»Zapravo«, objasnio je, »to srce je Ðizas.«Razlika izmeðu braæe, izmeðu njihova stava i osjeæaja prema svijei mogla se vidjeti u tome kako su crtali stabla. Reljina stabla nosila su svo li�æe i plodove unutra, zelenilo je teklo ispod smeðe kore debla, cvjetovi su i

258 \

¦-«i«i««SS»"E«is«.Kolovoski crte�i, 1975.259otvarali prema mezgri. Relja je bio unutra, (jo� uvijek) unutra. Igorov stabla su, naprotiv, pru�ala svoje li�æe, plodove i cvijeæe izvan sebe: ka vesele svjetiljèice crvenile su se tre�nje na deblu i granama.Crte�e, snove i razgovore sam spremala za neku buduæu pjesmaricu Sanjarila sam o du�evnoj slovnici, gdje æe slova biti takva srca u kojim stanuju gradovi i oblaci; i takva stabla kojima pod korom teèe zelenil i cvijeæe; cvjetolike ptice koje uzlijeæu u okomit pjev, cvjetovi koji se izvlaè iz tla u plesnom ritmu. Nikada nisam po�eljela pisati pjesme »za djecu«; a ovi su me crte�i gurkali u istom smjeru kamo sam i�la s vlastitim pjesmamaUbrzo potom Relja je izjavio da �eli crtati onako »kako neka stva izgleda«. To je bio kraj crtaèke avanture. Kad ga je prestala voditi njegov misao, ukoèio se pred papirom i bojicama, nije vi�e umio vjerovati set i svom razumijevanju stvari. Moje udivljenje vi�e ga nije moglo podstaæi d i dalje crta. Naglo sam u tome postajala nedovoljna,Svijet je tra�io imitaciju a ne kreaciju. Kao i veæina djece njegove dob Relja je umio ono �to se nije tra�ilo.Crte� pticeKRILATI ODGOVORU noæi od subote na nedjelju Igora probudi�e bolovi u rebrima. Stenjao j i tvrdio da se bolovi »penju«. Probili su se do kralje�nice.�to god sam radila da ih olak�am pokazalo se nedjelotvornim od Tilenol do Babine manire, od polaganja ruku i termofora, do ponovnog davanj Tilenola. Odjednom mi se uèini da je sve kliznulo niz neku drugu logiku. M koliko da sam se molila, vi�e nisam uspjela »ugledati« blistave usne i zub Ðizasove. Negdje pred zoru zaspasmo oboje.260Sanjala sam da s ogromne (avionske) visine gledam zeleno more u dubini. U tom zelenom moru crnila su se tri prstena ili koluta, i ja sam znala da je to Japan i da æemo se tamo spustiti. Strahovala sam da se ne sru�imo, jer sam osjetila da se avioni najèe�æe ru�e prilikom slijetanja. I u snu sam poèela zami�ljati kako se ru�imo u zeleno more i kako od udarca svi ginemo. Ali to je bilo samo moje zami�ljanje. Avion nije pokazao znakove padanja. I to moje zami�ljanje me probudilo.Istovremeno je Igor sanjao da smo on, Relja i ja krenuli na put avionom i da smo putovali kroz tri kruga. Tu je zastao. Kad sam ga upitala kroz kakva smo tri kruga putovali, on je rekao:»To je neobja�njivo«, i odustao od prièanja. Ne�to se dogaðalo, ne�to je, dogaðajuæi se, odbijda bude imenovano. Bolest? Zdravlje? Pad? Uspon? Otpadnuæe? Inicijacija?Ujutro se smiri�e bolovi. Igor mi potom isprièa jo� jedan san.»Oti�ao sam u jahaèki klub. Jahao sam velikoga konja. Stvarno sam nauèio jahati! Kad sam do�ao do kraja staze, okrenuo sam se i pogledao iza sebe.«»I?«»�to 'i'? To je kraj.«Poslijepodne odvezosmo se do Korvette u Marvlandu. Bila je nedjelja, ali je Korvette bila otvorena. Vr�ljali smo po duæanu, Relja po�udno i uznemireno, Igor ravnodu�no. Na povratku kuæi opet su ga skolili bolovi. Opipav�i mu èelo osjetih da ima vruæicu.Kod kuæe mu dadoh dva tilenola. Bolovi su i dalje sijevali kroz leða. Onda se poèeo tresti. Upla�ila sam se i pomislila:»To je kraj. Maligne stanice napale su centralni �ivèani sustav.«No smjesta se za tom misli baci druga, suprotnica:»A �to ako je to drhtavica kakva se javlja na Cerullovim i Kuhlmanièinim misama iscjeljenja?«Je li moguæe u isto vrijeme reæi i »da« i »ne« � biti puna nade i puna beznaða? Moguæe je.Igor se tresao punih sedam minuta. Naroèito su mu drhturile noge. Onda je treskavica polako jenjala. S treskavicom okopnje�e i bolovi. Najednom se osjeæao dobro. Uèinak tilenola? Ubrzo potom je zadrijemao.

Uveèe sam telefonirala Jeani. Bila sam sazrela da od nje ne�to izravno i izrièito zatra�im � neku izuzetnu akciju, carski rez. Dokle æe to malo tijelo otkucavati poput njihala, èas na stranu oslobaðanja od bolesti, èas na stranu umiranja, èas na obje strane istodobno? Ne sjeæam se kako sam, kojim sam rijeèima zatra�ila od Jean da se za Igora uèini ne�to konaèno � mada mi nije bilo jasno �to - neka udarna molitva, neki nov prodor u tajne ravnanja spranom. Jean je smjesta prepoznala uzrujani zahtjev u mom glasu. Nalikovala sam na �enskog Palunka koji se pomami poslije duga i strpljiva slu�anja bajki koje mu prièa �ena, pa skaèe na noge i ljutito uzvikuje: »Dosta, hoæu da me vodi� kod kralja morskoga!« Preveden na jezik na�e situacije moj usklik je glasio: »Dosta uobièajenih naèina, hoæu da se poduzme ne�to neodoljivo, ne�to neproma�ivo!«»Dobro«, reèe Jean. »Noæas æu zaroniti u ti�inu i poku�at æu dobiti odgovor.«Jean je svakodnevno ronila u ti�inu, ali glas kojim je najavila noæa�nje ronjenje imao je u sebi prizvuk izazova. Ne znam je li Jean osjetila isto �to261i ja, poriv da se baci rukavica prema zvijezdama, da se zatra�i odgovor o kojega æe se ili umrijeti ili o�ivjeti; ali je bilo èujno njezino pristajanje. T na�a odluka bila je slaba�na jeka onoga �to je prije dva i pol tisuæljeæa u sv( punini i velièini uèinio princ Sidharta, rekav�i pred stablom pipala:»Odavde æu ustati kao Buddha, ili uopæe neæu ustati.« ;Dogovorismo se da æemo u isto vrijeme poèeti s meditacijom, svakak u vrijeme kad Igor bude spavao.O svojoj meditaciji nisam ni�ta zabilje�ila. Valjda je bila, kao i obiène prelivena Babinim smije�kom i zagrljajem, i mojim sporim suzama. Ni�ti oèito, nisam »saznala«, ni�ta dozvala. Ali te noæi dogodio se Igorov san u sve jasnoæi izravnog odgovora.Noæu se Igor probudio i zatra�io vode. Kad se napio, rekao mi je: 5»Zamisli kakav sam èudan san sanjao. Da letim nad morem s jo� nekim; Nije bilo sile te�e i mi smo lebdjeli. Ali ja sam bio ne�to bolestan. Ugleda smo jedan otoèiæ i sletjeli prema njemu, a na otoèiæu je bila kuæica - zaprav ova kuæa u kojoj stanujemo. U kuæi si bila ti, i jo� tata i Relja. Oko kuæe j bilo jo� uvijek moguæe malo letjeti, ali u kuæi se vi�e nije moglo, tamo j vladala sila te�a. Morao sam u kuæu da me ti izlijeèi�. Ti si mi svakoga dan cijedila sokove i davala injekcije - one iz Los Angelesa. Kad sam primio sv injekcije, kad sam se izlijeèio, iza�ao sam van i opet poletio.« ]»A gdje su bili oni s kojima si doletio?«»Oni su me èekali vani. To su bili onakvi, zna�, specijalni ljudi. Po tom sam znao da sam i ja specijalan. Vidio sam ih kroz prozor kako lebde ok kuæe i èekaju me. Od njih se sve sjajilo.«»A zar ti nije bilo �ao da nas ostavi�?«»Oh ne. Pa oni su me èekali. Ja sam do�ao samo na kratko.«1Dok mi je to prièao u mraku, meni se èinilo da vidim te bistre predjel visine i iskrièav modri beskraj mora u dubini. Èinilo mi se da znam o èem govori kad je govorio o lebdenju u prostoru gdje zemlja nema vlasti - èinil mi se sama do�ivljavam to osloboðeno zraèno postojanje, taj èisti i sreti bitak. I jo� mi se èinilo da ja cijelu prièu-film-stanje veæ odnekuda znam, d je znam u svim pojedinostima - primjerice, da razabirem u sebi magm jednog otoèiæa, jednog karmièkog duga (Igorova duga meni i moga Igoru da ga do�ivljavam kao pukotinu u svom biæu, kao bolest od koje se morai lijeèiti i izlijeèiti. Èinilo mi se da znam sjajna krila dru�ine, da im govorin »Prièekajte trenutak, odmah æu se vratiti.« I da onda prelazim preko prag i da me obuzima blagi zaborav i nesvjestica, sve do neizbje�ivog buðenj i ponovne sebesvijesti.21 To je dakle bio odgovor izronjen iz ti�ine. Sve je bilo jasno: nije se moglo prokrijumèar nikakvo drugo ili treæe tumaèenje. Igor je bio posjetilac koji je do�ao »samo nakratko«. ! svojom prejasnom astralnom dru�inom spustio se na otok izdvojena i pojedinaèna postojanj u predvorje zemaljsko »gdje se jo� moglo malo letjeti«, i potom u�ao u kuæu tijela gdje vla< zemljina privlaèna sila. »Morao sam u kuæu da me ti izlijeèi�.« Kuæa je znamen majk maternice, tjelesne ljuske; a kad se spominju ukuæani, kuæa je tad zbir osobnih znaèaji karmièkih tendencija i inkarnacija.Drugim rijeèima, Igor je rekao: »Morao sam se roditi, morao sam prihvatiti zemaljske te: i zakone, 'jer natrag vi�e ne mo�emo, a ne mo�emo se vi�e ni sakriti'; morao sam odigrati uloj sina i brata da bih do�ao do lijeka bez kojega nisam mogao nastaviti svoj beste�inski let. Taj liji je bio �ivotvorna tvar koju si mi samo ti mogla dati i

koja se samo na zemlji nalazi. A moj pra �ivot je krilati, izvantjelesni �ivot u prostoru slobode.«2 �to je za Igora bio taj karmièki dug, kakvim se to lijekom lijeèio? Je li to bila ljuba' Jesam li ja njemu dugovala ljubav, je li on meni dugovao ljubav? �to su bile te »injekcije« iz L262 . ;Igorov san je lebdio u tami sobe i u meni, razapet kao veliki �ivi dijapozitiv. Bio je izravni odgovor na na� zahtjev da nam se odgovori odluènim potezom carskoga reza. Gledala sam ga i èudila se �to nisam oèajna zbog takve poruke. Ali njegova ljepota me razbla�ila.Ponovno smo legli i uputili se svako svojim putem prema jutru. Za vrijeme spavanja iskrio je u meni osjeæaj da lebdim u Igorovu beste�inskom prostoru.Svanuo je ponedjeljak. Uputili smo se u NIH. Danas su bila zakazana dva neugodna zahvata: vaðenje kralje�nièke tekuæine i vaðenje kosne sr�i.Najprije je izvaðena kralje�nièka tekuæina. Igor je morao leæi na visoki le�aj za intervencije koji je podsjeæao na �rtvenik; morao je saviti leða u luk i podvuæi koljena pod bradu. Fusner je opipavala kralje�ke i odluèivala gdje æe ubosti. Izabrano mjesto se premazivalo. Potom se otvarala kutija sa steriliziranim rukavicama i ostalim priborom. Uzimala se �uplja igla nalik na omanje postolarsko �ilo. I ona mi se ukazivala kao �rtveno oruðe. �ilo se ubadalo izmeðu kralje�aka, tako da proburazi kanal. Ja bih pritom uvijek zadrhtala: a �to ako igla bude gurnuta preduboko, pa probije stijenku na drugoj strani? Taj delikatni zahvat gotovo je uvijek bio besprijekorno izveden, tekuæina bi smjesta prokapala kroz �uplje �ilo u podmetnutu posudicu. Kad bi nakapala do odreðene kolièine, u kanal se ubrizgavala ista kolièina Metotreksata. Kutija, pribor, rukavice, sve se potom bacalo u ko�. To je bilo jeftinije nego ih ponovno osposobiti za uporabu.Najèe�æe je Igor dobro podnosio ovu vrstu bu�enja. Mo�da zato �to nije mogao vidjeti �to se zbiva iza leða. Kod Keziæa su djeca sjedila, savijena kao loptice. Kod doktorice Stanimiroviæ u ono vrijeme zahvat se nije izvodio - smatrao se preopasnim.Dok se spinalni likvor prouèavao pod mikroskopom, izvadi�e i kosnu srèiku. Kad je stigao nalaz Fusner reèe da ga ne mo�e smatrati pouzdanim.»Za�to?«»Zato ... To je nemoguæe. Kao da nema malignih stanica. Po svoj prilici sr� nije zahvaæena s pravoga mjesta. Vjerojatno je rezultat isti kao i pro�li put«, huknula je.Suspregnula sam svoje uzbuðenje dok ne stigne izvje�taj o tekuæini kralje�nice. Kad je stigao, pokazalo se da je likvor èist kao suza.Kako je lako vjerovati kad vanjski simptomi potvrðuju ono u �to se vjeruje! A kako je te�ko zadr�ati hrabrost vjere kad se simptomi naizgled okreæu protiv nje! Simptomi, uistinu, kao da su se igrali � vrckasto su skakutali gore-dolje, izazivajuæi Fusner na racionalizacije; varavi i nestalni, èas val, èas zrnce, uèili su me da se ne oslanjam na njih, uèili su me da je vjera, ako je vjera, jedina èvrstoæa u ovom pjenovitom svijetu.Daleko je bila moja vjera od toga da bude »obeæanje« i »jamstvo« da æe seAngelesa? Ti s velikim trudom pronaðeni i iscijeðeni napici, sva ta okrepa po koju je do�ao? Je li to smisao prièesti? Znak da se duh oslobaða tvari pomoæu tvari? Da se letaè pomoæu zemlje otiskuje u nebo?»Ja æu izlijeèiti tog djeèaka« - sad je Babino obeæanje zablistalo u pro�irenu i produbljenu vidiku. »Izlijeèiti« je znaèilo vratiti pticu u nebo, ribu u ocean. »Ozdraviti« je znaèilo otiæunutra iza neprobojnih gvozdenih vrata, gdje nemaju dostup sile te�e i tri gune vanjskog svijeta. A tijelo, boravak u njemu i susret s izabranim biæima, sve je to bila samo usputna ambulanta. Zar je »izlijeèiti« ikako moglo znaèiti ostanak u kuæici na otoku, u stije�njenu prostoru u kojem se nijfi moglo letjeti?263dogoditi stvari jo� nedogoðene. Suvi�e je ovisila o znacima Igorove tjelesi boljke � svezala se za to malo tijelo, di�uæi se i padajuæi s njim.Meningitis je zasad bio prekri�en. A mo�da i leukemija? Posredstvo Morrisa. ..? Ah, svejedno. Svejedno je tko je vinotoèa, jer sva hvala i< gospodaru vinograda.Poslijepodne otputih se do Jean; ove vijesti nisu se smjele saopæiti kn �icu. Niti se mogao telefonski preprièati Igorov noæni let. Moralo se sjed licem u lice i zajedn

ièki gledati veliki svijetli dijapozitiv anðeoskoga vidik Dra�kalo je i svrbjelo na mjestima gdje su ocvala ili æe tek procvasti krilaJean zakima sijedom glavom i prousti:»Smatram se poèa�æenom �to ga poznajem.« ;Potom mi isprièa �to se dogodilo za vrijeme njezine ti�ine. Dugo je ronil dugo iskala da joj se ka�e. Ni�ta. A onda, odjednom, priviðenje: Igor spav a do nogu mu sjede dva anðela. Jedan je anðeo bio Istina; drugi, Ljubav.Kad bi se razbistrile oèi mog razumijevanja, vidjela bih da nema mjesta èasa gdje i kada ne stra�ari Igorova krilata dru�ina. ',ZNAKOVI I ÈUDA :Stizale su vijesti od Grace. Kupila je stan u jednoj velikoj zgradi u Ph enixu. Iznajmila je ljetnikovac u pustinji. Nabavila je auto. Onkolozi i ost; prolazili su istim onim hodnikom èuðenja, kao i njihovi kolege iz bolnii »George Washington«. Preuzeli su dokumentaciju od dra Mondschein Grace je veselo suraðivala, pojavljivala se na predavanjima o »njenu si èaju«. Lijeènici su je nudili kao dokaz da je rak veliki misterij i da, naravn ne treba gubiti nadu ni onda kad se organizam veæ raspada. Ali obja�njen nisu imali.Grace je nagonski lutala pustinjom pronalazeæi indijanska sveta mjest gejzire nevidljive energije koji su pulsirali odreðenim ritmom. Sjedila bi i takvome mjestu pola sata. Dizala se osvje�ena. Zraèi�ta je otkrivala vido i opipom. Ukazivala su se kao svjetlucavo kolo, a ko�a ih je bilje�ila blagi trncima. U tom pothvatu ju je pratio jedan in�enjer-ra�ljar.I dalje je odr�avala veze s Parrom. Parr je nedavno izjavio da njege boravak u sloju vibracija bliskom na�emu iznosi èetiri zemaljske godine. 2 to vrijeme dano mu je da saobraæa s biæima i dogaðajima na�e, tjelesne razii i da poma�e "njihovu ostvarivanju. Takoðer je rekao da poma�e Igori dodav�i da æemo svi mi �to�ta nauèiti od djeèaka.Jean mi je isprièala smije�nu zgodicu s Parrom, Grace i fizioterapeuti; njom. Grace i fizioterapeutkinja su ranim jutrom silazile u kupali�te zgrac da bi Grace preplivala zadane metre i odvje�bala u vodi pokrete za razgib vanje kuka. U to vrijeme nije bilo nikoga na kupali�tu. Dok su sjedile na rut bazena pridru�io im se Parr, takoðer u kupaæim gaæicama. Obièno je Gra( bila jedina koja ga je vidjela; najèe�æe je razgovarala s njim umozorm mislima.»Hvala Bogu da si konaèno ovdje«, reèe Parr prote�uæi se. »Jer to zna da se i ja mogu malo opustiti.«Nato je èula terapeutkinju:»Zar neæete skinuti sat prije nego �to skoèite u bazen?« jGledala je ravno u mjesto gdje je sjedio astralni Gracein mu�.264»Ona ga vidi«, pomisli Grace.Parr se nasmija na bolnièarkino pitanje i umjesto odgovora ustane i skoèi naglavce u vodu. Obje su ga �ene gledale. Parr je za tjelesna �ivota bio sporta�, ponosan na svoj izgled i vitak stas. Skoèio je elegantno, no povr�ina vode nije prsnula, ostala je stakleno mirna. Nije se èuo nikakav �um. Parr je nestao.Fizioterapeutkinja je buljila u mjesto gdje je Parr zaronio, oèi su joj se �irile a usta se otvarala. Napokon je provalila u vrisak i skoèila da pobjegne. Grace ju je jedva nekako smirila i uvjerila da je otmjeni postariji mu�karac s kosom boje sandala bio samo optièka varka, stvorena jutarnjim svjetluca-njem vode.U utorak, dvadesetdevetog srpnja, ranice u pregibima nogu posve zacije-li�e. Igor je bio dobre volje. Ujutro mi je isprièao san kojega sam zabilje�ila u notes preprièana, s tu i tamo umetnutim navodima.Odr�avao se koncert violina, gitara i viola. Svirao je Igor i jo� neki - »moji«, kazao je. To je dakle bio orkestar »specijalnih« sviraèa. Svirali su lijepo, drugi su slu�ali. A onda je orkestar oti�ao u drugu sobu. Tamo se ne�to va�no zbivalo. Igor je rekao: »Zbivala se neka tajna, neka molitva, neko stvaranje«. Poslije se orkestar opet vratio u prvu sobu i nastavio svirku.'U srijedu izbi�e rasprsline po prstima desne ruke. Ko�a je pucala, pukotine se �irile otkrivajuæi ranjivo, upla�eno meso. Po�li smo u bolnicu. Kao da je to oèekivala, Fusner zakima glavom:»Vidim, vidim. Samo pazite da se rane ne oneèiste. To sporo i te�ko prolazi.«Igora je to oneraspolo�ilo. Dr�ao je ruku ukoèeno i podalje od svih dodira, kao tuði pre

dmet koji mu smeta da misli i radi po svome. Za vrijeme vo�nje upitah ga je li ne�to sanjao pro�le noæi, buduæi da sam ujutro zaboravila o tome pitati, zbog otkriæa ranica.Igor se malo ustruèavao.»To je djeèji san«, reèe kao da se isprièava. Na moje nutkanje ipak ga je isprièao:»U na�em basementu bilo je puno djece: ja, Relja, Borko, Slavica, pa i Neven. Sve je bilo okiæeno kao za roðendan. Dugo i lijepo smo se igrali raznih igara. U meðuvremenu smo vidjeli da je Neven prohodao.«2U petak, prvi dan kolovoza, stigao je noænom po�tom ovaj san:1 Ovaj san me zapahnuo radosnim obeæanjem: poslije tajnog obreda proèi�æenja, nastupit æe neometano doba glazbe u vidljivu prostoru. Pitala sam se kako da ovaj san nave�em na prethodni san o oboljelom anðelu? Tamo je krilato biæe letjelo, sletjelo i opet odletjelo. Ovdje je »specijalni« orkestar svirao, povukao se iza zatvorenih vrata i opet se vratio u zvuk i vidljivost. U oba sluèaja izbivanje znaèi sazrijevanje i uvjet za nastavak zapoèetog.Izmeðu oba dolaska i odlaska postoji sinapsa ku�nje - u prvom snu »lijeèenje«, u drugom »neka tajna, neka molitva, neko stvaranje«. Izmeðu starog i novog voziæa dogodila se upadica s crnim maèkom. Pojmovi povratka (»orkestar se vratio u prvu sobu«) i odlaska (»Iza�ao sam van i opet poletio«) pokrivali su jedan drugoga po naèelu opreke. Opreka nije dopu�tala tumaèu da se usidri u samo jednom tumaèenju: ona ga je mrvila, mek�ala i mijesila u tvar od koje se neumorno oblikuju valovi, oblaci, pjene i duge. Smrt je crni provalnik; smrt je dobri uèitelj djeci. Odlazak je povratak. Radost je tuga. San je java.2 Malo dijete je znamen novog �ivota. U sveèanoj igri roðendana, u lijepoj i dugotrajnoj igri svih dijelova biæa, dogodilo se sazreæe: novi je �ivot stao na noge. Divila sam se Igorovim zavr�ecima koji su nastupali iznenada, no posve opravdano, kao �to konjanik razumljivo naglo zate�e uzde konja pred ponorom ili pred krajem puta. »U meðuvremenu je Neven prohodao«. »Okrenuo sam se i pogledao iza sebe«. I? Ni�ta. Za onoga tko vidi i èuje, dostatno.265»Kuæa-brod ljulja se na moru i mi svi smo u njoj. Lijepo je. Ja iznenac skaèem u more i val me ljulja � divno je, ne pla�im se, kao da sam na ljuljaèk Dolazi drugi, manji brodiæ i odanle mi slu�e doruèak na valu. Uh, to je bi fantastièno, pravi u�itak. Ja sa svog vala vidim tebe gdje silazi� u svoju kabir i tamo pi�e�. Jedan val je doskoèio do prozorèiæa i polizao ga. Ja se i dal ljuljam, i dalje mi je divno. Poslije sam se opet popeo na brod.«3Rane su se �irile. Igor je iznenada zaiskao da odemo na more.Bilo je nezamislivo da se s takvom rukom igra na pijesku ili da je pokva morskom vodom. Fusner me upozorila da stra�arim nad ranama, da pazi da vazda budu suhe. No buduæi da je Igor uporno tra�io da odemo, uput smo se rano u subotu prema gradiæu Rehobotu.Odsjeli smo u motelu na obali i odmah po dolasku ugnijezdili se i pijesku. Igor se kupao, pokazao se ne�to hrabriji u vodi nego lani u Stoi Harbouru. Nauèio je da se pomalo pu�ta valovima. Oèito je do�ivljaj iz si pomogao njegovu malom, ote�alom tijelu.U nedjelju ujutro uèinilo mi se da se rane na prstima su�e. Jutro srr proveli na pr�ini. Ja sam slikala, Radivoje nam donosio pr�ene kokic hamburgere i kokakole. Relja je gradio kule u mokrom pijesku. Igor je sjed na prostirci, zami�ljen pod naranèastom sjenom platnene kape. Podalje c lica dr�ao je ruku ra�irenih prsta, tuðu stvarèicu, granèicu koja mu povjerena na èuvanje i sunèanje. Dogaðalo se uistinu ne�to nevjerojatni rane su se naoèigled su�ile. Igor je sjedio na pr�ini pomalo nerado; njemu sve to bilo tegotno, on je samo uèinio uslugu svojoj ruci.U to isto nedjeljno jutro isprièao mi je »gadan« san: »Horde èudovi�t3 I ovdje se zbiva povratak u situaciju iz koje se oti�lo. U sredini, u trajanju izmeðu odlas i povratka, opet se odigrava inicijacija koja obogaæuje: boravak u samom elementu beskraja,; valu-ljuljaèki, u stanju zaigranosti i bla�enstva. '»Kuæa-brod ljulja se na moru ...« u toj je reèenici sadr�ana cijela prièa postojanja. More bezgranièje, vjeènost, bitak; kuæa-brod je njegov upojedinjeni trenutak, mjehur toga bitk I mada joj bitak omoguæava da funkcionira, naime da plovi i da se ljulja, ona je oivièer odvojena od njega i u njoj se �ivi neizravno i posredno. Ljulja se jer je

ritam raðanja i umirar ritam ljuljaèke. Ova kuæa- brod podsjeæa na onaj otok koji je zapeo za oko bolesnome ande dok je letio s dru�inom u beste�inskoj zoni.Skok (iznenadni) u more metafora je za izravan �ivot, za tjelesnu smrt, za stapar s neizmjerjem, du�om ili Bogom, odnosno za napu�tanje ogranièenog naèina postojanj Boravak u beskraju doèaran je u svoj njegovoj divoti, rasko�i i nevinosti: slikom doruèka koji »slu�i« na valu iz drugog, manjeg brodiæa. (»Uh, to je bilo fantastièno, pravi u�itak«). M brodiæ je bli�e moru: Igora su dakle hranili iz sfere anðeoske; brinula se za nj ekipa koja je bli moru od one na brodu-ljuljaèki.Najvi�e me se dojmilo Igorovo promatranje zbivanja na kuæi-brodu iz vidnog kuta val Odatle on prati moje sila�enje u kajitu. Ta je kajita pljunuti znamen moga opipljivog polupo zemlja s pjesnièkom radionicom � a ono je opet izraz du�evnog podzemlja, ono je retoi i maternica duha, silazak u ti�inu poezije i meditacije. I dok pi�em u kajiti, jedan valiæ, jed individualizirani trenutak vjeènosti, doskaèe do prozorèiæa i ljubi staklo, naime mjesto gdje je 2 najprovidniji a odijeljenost najtanja. Dok se to dogaða Igor nije s nama na kuæi-brodu, veæ ljulja u svojoj udobnoj ljuljaèki-valu, u kojoj je »divno« i gdje nema straha od utapljan] Usporedo se dakle dogaða moje sila�enje-i-pisanje i njegov boravak u vjeènosti.Ova je noæna vizija skladana èistim i nedvosmislenim simbolima. No posljednja je reèeni' zapalila u meni nedoumicu. »Poslije sam se opet popeo na brod.« Hoæemo li se svi op inkamirati zajedno, jo� se jednom sresti u kuæi-brodu? Je li to slika cikliènoga dogaðanj velikoga ritma u moru bezoblikosti, po kojemu pluta oblik, naime prostor-vrijeme na�eg �ivot »Poslije sam se opet popeo na brod.« Je li pro�ao trenutak, milijuni trenutaka, cijela jedna jug, Kada je »poslije«? Je li to tada kada se iz Vi�nuova pupka rascvjetava (uvijek isti) lotos stvaran - u svakom novom svemirskom razdoblju? Mo�e li »poslije« biti sada, mo�e li stati unutar d ljulja, izmeðu na�eg roðenja i smrti?266 jgadnih maski i lavova napale su gomilu ljudi u nekom tamo prostoru (opis prostora ispao je nejasan). Ljudi su bje�ali na sve strane i vri�tali.«»A ti? Gdje si bio ti?«Najprije je rekao da je i on bio u razbje�anoj gomili, a potom:»Te nemani, to su bile vojske koje su napadale, a ja sam stajao po strani na malo povi�enom mjestu. I gledao sam: vojske su provalile u mjesto gdje sam stanovao.«»Jesi li se pla�io?«»Ne, nisam se pla�io. Samo sam promatrao te gadne maske.«4U ponedjeljak ujutro zaputismo se u NIH. Trebalo je vidjeti �to se uistinu dogaða u kosnoj sr�i, krvi, organizmu. Hoæe li se ponoviti onaj fantastièan i nemoguæ rezultat od pro�log ponedjeljka, ona mezgra bez blasta i likvor èist kao suza? No prije nego �to smo to saznali, Igor pokaza ruku sa veæ zaraslim ranama. Fusner se zapanjila. Skide naoèale, obrisa ih i ponovo stavi, a tada se nadnese njima nad mladu ko�u Igorovih prsta.»Kako?! Zar to nije fantastièno?!« èudio se unjkavi glas. »Te stvari gotovo nikad ne prolaze same od sebe. Jeste li ne�to... primjenjivali?«»More, sunce i pijesak.«Ona uzvije obrvama gledajuæi me u nedoumici.»Èudno. More i pijesak obièno prouzrokuju infekcije.«Igor je bio ponosan. Ali nije htio ni�ta obja�njavati Fusner. Kad se udaljila, pri�apnuo mi je:»Vidi�, ja mogu, ako treba, sam sebe izlijeèiti.«Ali nalaz kosne srèike pokaza se isti kao i nalaz od èetrnaestog srpnja: i dalje je kosna sr� sadr�avala èetrnaest posto malignih stanica. �to se dogodilo? Ono isto �to i u Pittsburghu? Kad je nakratko ozdravio od leukemije, �to se vidjelo po mo�njama, i kad su ubrzo poslije toga mo�nje opet nabrekle od leukemiènih stanica? �to se dogodilo? Tvrdoglavo odbijanje ozdravljenja?Reèenica koju je Igor maloèas izgovorio u povjerenju, »ja mogu sam sebe izlijeèiti«, bila je vrlo putokazna, bila je zapravo odgovor mom pitanju. Izjava »ja mogu sam sebe izlijeèiti« sadr�i u sebi i svoj negativ: »ja mogu sam sebe razboljeti«. Naravno, »ako treba«. Sva je stvar za Igora bila u tome da li treba. A to je samo on znao.Sad mi je jasno rekao da je bolest-zdravlje u njegovim rukama. Nije li mi, uostalom, nedvojbeno pokazao da je tako, rukovodeæi iscjeljenjem svojih rana? Trebalo j

e iæi do kraja i priznati da je ovih èetrnaest posto blasta Igorova odluka.Krvna slika se pokazala odliènom, osim hematokrita. Fusner reèe:»Trebat æe transfuzija. Doðite u srijedu.«U utorak ujutro isprièao mi je kratak san koji se nadovezivao na izjavu o samoiscjeljenju.»Te�ko sam se razbolio i morao sam u bolnicu. Bio sam �alostan. Ti si odlazila hodnikom a ja sam ustao iz kreveta i trèao sam za tobom. Ti si mi rekla da se vratim. Ja nisam htio i trèao sam i dalje, govoreæi sam sebi: 'Ma ja sve ovo sanjam!' Onda su doktori dotrèali za mnom da me vrate, a ja sam rekao: 'Zar ne vidite da sam zdrav? Ozdravio sam! Sad sam jak!'4 Za razliku od stanja u snu o napadnutu autobusu, Igor se pro�le noæi vi�e nije postovjeæi-vao s »mjestom gdje je stanovao«. Jer sad je stajao na malo povi�enu mjestu, na mjestu svjedoka.267Doktori su se vratili.« ;Pred svim ovim snovima stajala sam kao pred bogato izrezbareni vratima: divila sam im se, znajuæi da vode u ne�to jo� divnije. I znala sam c je Igor tamo, iza vrata, zaposlen tom divotom.BIJEG IZ DVORCA SAMOZABORAVA1San koji je mnoge dosada�nje zbrojio i u sebi sa�eo odigrao se u noæi c utorka na srijedu.Kad sam u srijedu ujutro za�eljela Igoru dobrodo�licu u novi dan, on r navijesti da je usnio dug i èudan san. Donijela sam Knjigu o snovima. Pola! i ozbiljno, s posvema�njim sjeæanjem, Igor mi je kazivao u pero bajkol i zagonetno lijep san:»Sanjao sam da se odredilo da moram otputovati u neku daleku zemlj: u jedan dvorac. Vi ste me otpratili na Dulles, jer ja sam u tu zemlju treb< letjeti avionom. Ti, tata i Relja. Pozvali su me i ja sam u�ao u autobus, a i ruci sam imao sat koji ne samo da je pokazivao vrijeme, veæ je i svirao.Odvezli smo se do velikog jumbo jeta. U�ao sam i sjeo uz prozor pren krilu. Pista je bila nekako èudna, dizala se u nebo. Avion se digao i poleti' Letjeli smo i letjeli oko tri sata. Bilo je i drugih putnika. Onda se avk spustio u onu zemlju u koju sam ja putovao. Ja sam jedini iza�ao.Doèekali su me neki ljudi u dugim bijelim haljinama, a imali su na gla ne�to èudno, nalik na rogove ili antene. Bilo je neèega opasnog i zloèest( u tim rogovima. <Po�li smo u dvorac. Tamo je bilo svakojakih krasnih igraèaka, bilo zlata i blaga i jedno zabavi�te s toboganima i vrtuljcima. Ja sam se igrao, one sam se umorio i zaspao, pa bih se probudio, opet se igrao, opet zaspao i tal je pro�lo pet godina. Ali jo� sam uvijekbid mali deèko.Kad je pro�lo sto- godina sjetio sam se svoje kuæe. Po�elio sam da vratim, ali nije bilo aviona. Oni ljudi koji su �ivjeli sa mnom u dvorcu nisu i se sviðali. Stalno su me s neèim smetali, podvaljivali mi dok sam se igrao Onda, jedne noæi u tri sata, èuo sam glas koji mi je �aptao: 'Po�to ovdje ne slijeæu avioni, ti æe� sam napraviti avion od zlata. I u sobu sa zlatom i sagradi ga.'Drugo jutro po�ao sam u sobu sa zlatom i poèeo graditi avion. Toga dai jo� ga nisam dovr�io. Bojao sam se da ga oni ljudi ne nadu i ne razbiju. Èi sam ih gdje dolaze prema sobi. Od�uljao sam se hodnikom s druge strai i zakljuèao vrata na koja su htjeli uæi. Vratio sam se natrag u svoju sol tra�eæi gdje da sakrijem kljuè. Onda mi je Bog dao jednu èarobnu magnetsl kutiju u koju sam stavio kljuè.Oni ljudi su do�li u moju sobu da tra�e kljuè. Jedan od njih je rekao:«'Mora da je u onoj kutiji.' jPoku�avao ju je otvoriti, ali nije mogao. Drugi je rekao: \'Ne vjerujem da je tamo.' -jOnda su oti�li. 'Drugo jutro ponovno sam oti�ao u zlatnu sobu da dovr�im avion. K;

sam ga dovr�io, otvorio sam neka vrata kao od gara�e; vrata su vodila ipistu. Izgurao sam avion napolje. Napunio sam ga blagom i zlatom, a pon268 1sam i zabavi�te s ljuljaèkama i vrtuljcima, mada ono u Washingtonu ne mo�e raditi, ono mo�e raditi samo u dvorcu. Sjeo sam u avion, upalio motor i pojurio po pisti. Oni ljudi su sjeli u d�ip i pojurili za mnom. Ali ja sam veæ bio uzletio, a oni su se morali vratiti, vidjeli su da su zakasnili.Letio sam natrag u Washington i stigao nad na�u kuæu. Pritisnuo sam dugme u avionu i avion je stao u zraku. Onda se okomito spustio u ulicu Quincy. Ti, tata i Relja i svi drugi dotrèali ste do mene i bili ste sretni �to sam se vratio. Zabavi�te sam postavio u ba�èu, a donio sam vam pun avion zlata.I tako smo svi bili sretni.«Netom sam zavr�ila zapisivanje sna, morali smo krenuti u bolnicu, Igor se veæ dva dana dobro osjeæao te sam se nadala da se stanje u krvi popravilo. Na na�e razoèaranje, hemoglobin je jo� uvijek bio na niskom broju �est. Nije bilo druge, morala se dati transfuzija.Ali �ile su sasvim odbile suradnju. Igor se smraèio, stisnuo zube i zgrèio mi�iæe. Ni velebna Nancy nije mogla ni�ta uèiniti. Nekoliko je puta bezuspje�no ubadala, ali �ilice, iskrzane i spaljene, nisu vi�e znale podnositi iglu u sebi. I sama na kraju svoje zalihe neprikosnovenosti, Nancy buèno uzdahnu i okrete se od Igora, pogledav�i upitno uokolo. Susie i Connie nisu ni pomislile da se upliæu. Devedeset�i�ne�to posto Igorovih �ila po rukama bilo je iznutra oprljeno.Ali transfuzija se morala dati. Tako je govorio unaoèaljeni pogled. Nancy slegnu ramenima i okrete se opet Igoru.'Uze mu ruku i stane je moliti, preklinjati; ostavi je i uze drugu, prinese je do oèiju, nastojeæi prozrijeti ko�u. Ustremi se na gornji dio podlaktice, tamo gdje �ilice uopæe nisu bile vidljive.Kad je ubola, krv naglo i sna�no sunu u cjevèicu.»Ah«, reèe Nancy i pomiluje srebrnu narukvicu s natpisom »Igor«, dar Mire Juri�iæ. »Ovo je èar narukvica.«»Zna� li �to se dogodilo?« reèe Igor onim svojim glasom kojim je svaku rijeè natoèio va�no�æu ruba. Znala sam.»Bio sam stra�no nervozan i nisam znao �to da radim. Onda sam rekao Ðizasu: 'Ja vi�e ni�ta ne mogu, daj sad ti preuzmi stvar.' Lijepo sam ga zamolio. I krv je odmah potekla.«San se navezivao na javu, java na san. Danas mi nije jasno kako sam mogla podnositi taj tijek smisla bez predaha, ne poku�avajuæi ga zaustaviti i oporaviti se u sjeni nekog njegova detalja. Jer literatura hoæe da zadr�i, da sagradi privremenu branu; literatura nije izraz taoa. Kako izgovoriti ne�to �to je sa svih strana otvoreno?Literatura jo� uvijek pati od svog malog karmièkog duga, jo� uvijek slijeæe na otoèiæ jedne �elje: da smisao zaokru�i u rijeè. Mudrac je protoèan; stvaralac nije. Mudrost je bez �elja i namjera; stvaranje nije: ono hoæe. I po�to hoæe, ono i bira, a to znaèi otima i izbacuje, zato da bi spojilo, prekrojilo, sa�ilo i razrezalo, da bi isforsiralo jednu manje-vi�e upotrebljivu lozinku � lozinku stalnosti, primjenjivu na ovu naoko beskorisnu i besciljnu mijenu.Ali ja danas, u Africi, pi�em o vremenu u kojemu nisam smjela ni mogla biti pisac. Zato mi je te�ko razumjeti: jer danas nemam drugog �ivota u tom vremenu osim �ivota pisca, zaèuðena nad svojom pro�lom pisarskom inkarnacijom.Kro�nje simbola �umile su u neprestanom odlasku. �uma niz Rock Creek, neponovljivo i nezadr�ivo bogata vijuga niz jesen, uèeæi te da vijuga�269s njom, da pusti� onog trenutka kad zgrabi�, da bude� potok, propusr mre�a, pjesnik koji zaboravlja pjesmu da bi se predao poeziji.Drukèije oèito nije bilo moguæe pratiti Igora na njegovu putu. Prateæi g tako, u brzini sam kupila svjetleæe kamenèiæe sa staze, èasom bi ih opipa mutnim jagodicama, i strpala u d�ep koji æu isprazniti u nekoj davni buduænosti.1TRI OBEÆANJAU noæi od èetvrtka na petak Igor se probudio i zatra�io vode. Pitala sa: ga da li je ne�to sanjao. Gotovo sam bila sigurna da se probudio zato da bi r isprièao san.»Èekaj, ne�to sam sanjao. .. Samo da se sjetim.« i

�utjeli smo u tami èasak, dva, a onda Igor prigu�eno uzvikne: '»Sjetio sam se!«I poèe prièati bez zapinjanja.»Ti, tata, Relja i ja u�li smo u neku veliku dvoranu u nekoj velikoj zgrad Mislim da je to bila dvorana u kojoj se molilo, kao kod Morrisa. Tamo su bi postavljene kutije na kojima su pisala na�a imena. U tatinoj kutiji pisalo je c æe dobiti nov krasan auto, u Reljinoj je pisalo da æe mu se ispuniti neka �el1 San o bijegu iz bolnice iznio je na vidjelo jednu oslobaðajuæu sumnju: »Sanjam li ja ovi Ma ja ovo sanjam!«Sanjaè to klikæe dok poku�ava pobjeæi iz svog sna � i opet »dugim dugim hodnikom Bje�ati iz nega èega nema, znaèi uzimati ga (jo� uvijek) ozbiljno.»Dokle god misli� da postoji maja dotle se neæe� izbaviti njezina stiska«, rekao je Bal vreme�nom jogiju koji je do�ao da ga upita za savjet kako bi se najdjelotvornije oslobodio ma, A posumnjati u taj stisak dok se udav opsjene èini jo� tako stvarnim, znaèi otpoèeti s oslobad njem, odnosno prosvjetljenjem.Bijeg »dugim dugim hodnikom« u smjeru izlaza ne znaèi samo sumnju u privid bolesti, v i rastuæu svijest o vlastitu zdravlju. Bolnica, bolest, lijeènici, sve je to hlap i para i zmija tlapnj spasiti se, probuditi se, znaèi spoznati sebe, svoju neranjivu i pravu prirodu. Samo ona ( natjerati »doktore« da se vrate u bolnicu, u onaj pakao sjena.»Ja æu izlijeèiti tog djeèaka« � to znaèi »Ja æu mu pomoæi da shvati da nije bolestan. Ja æu ni kako izgleda zdravlje u Mojim oèima, i kako sve �to je nezbiljsko otpada s onoga tko spoznao da on nije tijelo.«Tjelesni �ivot je prikazba i film; ples sedam u bijelo odjevenih sjena; prizori�te; sanjali�t �ivot u tijelu je predstava puna buke i bijesa; mahnito priviðenje; kome�anje u napadnu mraku. �ivot u tijelu je »pozornica preko koje se mora prijeæi« jer »natrag se vi�e ne mo�e« a »sakriti se ne mo�e«. Znati to. posumnjati u naoko tvrdu narav opsjenjive sile, znak duhovnoga prozreæa i odmaknuæa. Znati �to je zbiljno a �to sanovno, znaèi biti svjedokom svori snu, svome tjelesnom �ivotu, ma kako ovaj- bio'podstavljen-gro�njama i u�asima.A biti svjedok znaèi stajati na »malo povi�enu mjestu« i odatle promatrati bez straha kal vojske nemani i »gadnih maski« juri�aju na mjesto gdje »stanujem«. To je, dakako, tijel K tome, ne svjedoèimo samo na�e èasovito stani�te: svjedoèimo strku, vrisak i razbjeg �itelja i sve strane. Tko su ti �itelji neodreðena prostora s kojima se svjedok na trenutak poistovjeæuj Kao i uvijek, oni su dijelovi psihe, plohe maloga ja; ponekad se mogu zvati inkarnacijama. U si o provalnièkoj trojci ka�e se: »Bio sam ja i jo� puno ljudi«. Zatim: »U na�em basementu bilo puno djece«. U snu o orkestru, to je bio glavni sviraè, i jo� neki, »njegovi«. U snu o vozi u John Cabin parku, to su vagoni. U snu o kuæi-brodu, to je porodica. Sve su to dijelovi k< spadaju u svijet sjena: oni nisu pravo ja, oni spadaju u predstavu koja se gleda, u povorku kc prolazi.Pravo ja ili atman promatra njihov bijeg pred juri�nicima iz motri�ta na »malo povi�ei mjestu«. Promatra uljezanje hudobne vojske u »mjesto gdje stanuje«. Neupla�enoje pravo ja, j je svjesno da su i napadaèi i napadnuti samo kazali�ni èin. Da je jedina zbiljska toèka u prostoono samo.270i da æe dobiti krasan poklon. U tvojoj je pisalo da æe� dobiti kao neku malu kuæicu s nekom ma�inom s kojom se pravi grnèarija i s tom ma�inom moæi æe� sve stvoriti �to bude� htjela. mojoj kutiji je pisalo da æu postati mali kralj.Mi smo te kutije pokazali Morrisu i on je od sreæe plakao. Rekao nam je da ih je postavio jedan nevidljivi èovjek.Zatim smo se vratili kuæi i svak je dobio svoj poklon: tata je dobio auto, ti si dobila kuæicu s ma�inicom, a Relja je pod krevetom na�ao ne�to lijepo. Ja sam oti�ao u najdalju sobu (na katu). Tamo je bio mrak. U mraku sam vidio nekakvo svjetlucanje: netko je dolazio prema meni i svjetlucao. Ja se nisam bojao. Taj netko je do�ao blizu mene, pru�io mi jednu kutiju i rekao: 'Evo ti, uzmi'. Uzeo sam kutiju i otvorio je: unutra je bio èarobni �tapiæ.«Taj san sam ujutro zapisala po sjeæanju i onda ga proèitala Igoru zbog mo�ebitnog ispravka. Ispravak je bio nepotreban.Stav svjedoka je stav vrhovne aktivnosti. Neuplitanje u ponuðenu igru je daleko di

namiènije i djelotvornije od uplitanja. Da bi se do�lo do tog stanja i da bi se moglo pogledati niz bojno polje bez uzrujanosti. treba prijeæi odreðen put. ispuniti stotinu godina trnoru�iène samoæe, bje�ati dugim hodnikom do te�kih, gvozdenih vrata, treba neko vrijeme proboraviti na otoku zemaljskih ogranièenja. Treba »stvarno« nauèiti jahati, zauzdati konja nagona�i��elja i stiæi do kraja zadane staze � tek tada se jahaè mo�e osvrnuti na prejahani put. Sve bajke o junacima koji osvajaju zakopana blaga ili kraljevne ljepotice, govore o ovoj istoj ku�nji: o vjernom, nezagri�e-nom, upornom izvr�enju zadatka, o zavjetu �utnje i kreposti koji je uvjet uspjeha.I zatim taj refren dugog hodnika, hodnika bijega: to je onaj isti ravan i neskretan put kojega je preporuèivao Ðizas u prela�enju pozornice. »Kao traènice«, rekao je Igor.Pitati se je odakle stanovniku tako izmuèena tijela stav izvantjelesna promatraèa? Tko je poku�ao dulje vrijeme sjediti u lotos-asani i usredotoèiti se na èeonu èakru, zna da je tijelo daleko moæniji vlasnik na�e pa�nje nego �to slutimo. I najmanji bol u kralje�nici remeti duhovni uzlet. Organizam muèen bolovima leukemije i napadnut lijeèenjem ni�ta manje bolnim od same bolesti nije nimalo pogodna podloga za tjelesna razistovjeæenja. Naprotiv, on je kotva koja prite�e duh u moèvaru tvarnog i osjetilnog. Da, odakle tjelesno raspetu djetetu motri�te svjedoka na »malo povi�enu mjestu«? Kako je uspjelo bez straha promatrati juri� pogane vojske u »mjesto gdje stanuje«?�to se tièe bajke-sna o boravku u dvorcu, on me je o�amutio. Bila sam svjesna vlastitih potmulih poteza da ga skratim na d�epni format i da uplo�tim njegovu zagonetnu, poetiènu dubinu. Istodobno sam znala da je to nemoguæe: to bi bilo isto kao kad bih djeèju ko�uljicu navlaèila na atletski torzo.�to je dakle taj tajanstveni dvorac izvan svih puteva, s posadom mrkih, pakosnih stanovnika? Svakako ne�to daleko zama�nije od palaèe NIH-a ili od èaðavoga »Saint Louisa«. �to sleti�te gdje nitko ne slijeæe i s kojega nitko ne uzlijeæe? Tko su �itelji, rogati, sluhoviti i zlohotni, u dugim bijelim haljinama kakve nose �reci? Vladari èudovita dvorca od igre i zaborava � tko su oni i �to je njihov predio?Predio podsjeæa na raj; a podsjeæa i na pakao. Naoko je raj zbog igre i u�itaka, no zapravo je pakao du�ozaborava, mjesto gdje se zbiva rasap sjeæanja i gdje se svijest ve�e uz trice. U tom se predjelu biæe raða i umire kao i u predjelu tvarnosti � ono neprestano buðenje i zapadanje u san u igraonici, onaj umor od igre i ponovna �elja za njom ritam su raðanja i umiranja. Igraonica i zabavi�te su zakrinkani zatvori; igranje je ropstvo, opiumski san.O takvim predjelima obilato govore bajke i jedna naroèita, brojem skromna knji�evnost: ispovjedna, memoarska, okrenuta svjedoèenju knji�evnost, tek �to ona svjedoèi izvantjelesna iskustva i historije. Ovamo spada i staroegipatsko zagrobno �tivo. Posebno se time opajaju keltske bajke. U nadahnuæima �reca i pjesnika, i onih koji su obdareni dugim sjeæanjem, i onih koji su izletnici u astralne predjele, zrcali se svijet koji nije jedinstven, veæ stupnjevit i raznolik. »U kuæi mog Oca mnoge su dvorane«. Jedna od tih dvorana je svijet koji okultisti nazivaju ni�im astralom. Ovdje prebivaju biæa neotkvaèena od �elja za zemljom, biæa tamnih nagona koja vrebaju neopreznike i smrtnike �eljne slasti i moæi. Iz ovih predjela ta biæa uljezaju u laboratorije velikih uèenjaka i silaze nad èarolijske znakove znalaca magije.U bajkama i svetim spisima opisuju se poljane vjeène mladosti, vilinski otoci, dvorci slasti�i�lasti. Vile i patuljci, sirene i èarobnice mame smrtnike u te rajeve; ni boginjama to nije mrsko. Boravak u Igorovu dvorcu samozaborava podsjeæa na boravak Herakla u dvoru kraljice Omfale; junakovo zaglibljenje u mulj mekoputnosti, njegov zaborav na sama sebe - na to daje271t'! ***� "mtfmimmm?L&<$&*>¦* '^5^S^'' t,!TfINikada mi Igor nije postavljao pitanje o tome �to znaèi njegovo snovno dnevno viðenje. Kad bi mi ga isprièao, smjesta ga je gurnuo u stranu i poè< se baviti neèim drugim. Nikada nije preprièavao ni povezivao svoje broji snove i ono-i-ovozemaljske do�ivljaje. On ih je samo izbacivao iz sebe kad: sazreli da budu izgovoreni. <Poslije nekoliko mjeseci Radivoje je dobio »nov krasan auto« a Relja kupio zvuènu filmsku kameru novcem zaraðenim od prodaje novina. Ja sa u poèetku bila zbunjena poklono

m koji mi je bio namijenjen, grnèarski kolom. Za�to mi, primjerice, nije bilo poklonjeno èarobno pero, ili sam hodni pisaæi stroj? Za�to ba� drevno grnèarsko kolo?Kasnije mi je svanulo da je grnèarsko kolo oruðe boga stvaranja, Ptah -knuma. Grnèarskom spravom Ptah je oblikovao ljude i stvari od bezobli gline, sjedeæi, valjda, na skrovitu nenapadnu mjestu, u svojoj »kuæici«. Me grnèarsko kolo zavrtjelo se poslije nekoliko mjeseci u knjigu od osamdes sedam pjesama, nastalih (za mene) strelovitom brzinom: u roku od godii dana.Najmistiènije obeæanje, obeæanje Igoru da æe postati »mali kralj« ispun se od dna do vrha i nije imalo vremenskih granica.heroj, Zeusov sin, a ne �ena uz preslicu. Podsjeæa i na boravak Tanhausera na Venerinu brije na boravak tigra u stadu ovaca gdje tigar vjeruje da je ovca, sve dotle dok ne naiðe na zrc vode koje æe mu baciti u oèi istinu o njegovu biæu. Podsjeæa, naposljetku, na ponudu svjetovni koju sotona èini Isusu poslije èetrdesetodnevna trapljenja u pustinji.»Odredilo se«, kazao je Igor na poèetku prièe. Nije rekao: »Po�elio sam« ili »odmamili me«, nedredilo se«. Ovaj neosobni oblik ukazuje na naredbu bez lica i imena: na sudbi Sudbina ili karma je tvorac stogodi�njeg izleta. Junak se najprije dugo zatravljuje èudesi zaèaranoga dvorca. A onda, sporo no nezadr�ivo, njegova astralna èula otupljuju, slasti i 1; postaju zamorne, navr�ava se vrijeme zaborava. I kao �to æe stanovita planeta opet zaslu svoju konjunkciju poslije dugih otkupnih ophodnji, tako æe se i Igor vratiti u svoj dom, ostai mo�da za svega nekoliko dana.Kako se uspio izbaviti?Gospodari zaborava oèito budno paze na svoj plijen, a i uzleti�te je od vrste na koje nitke svraæa. Izbavljenje mo�e doæi samo uz pomoæ vi�e sile. Jedne noæi, u svetom èasu brah muhurte, u èasu propukline izmeðu svjetova i u èasu lotosnoga otvaranja ususret budi svjetlosti praskozorja (a to je toèno tri sata po ponoæi, ujedno i trenutak kad se sanjaè rod u tom èasu atmanski �apat upuæuje probuðenika kako æe uteæi iz dvorca maje. Taj �apa pravo rika buðenja kojom tigar pozdravlja svoj lik u vodi.Uzamèenik mora sagraditi novo letalo za sebe, ovaj puta od zlata. Zlato je znamen duho èistoæe. U pothvatu gradnje zlatnog vozila Bog mu ne poma�e samo savjetom, veæ i djel - daje mu èarobnu kutiju da u nju sakrije kljuè od zlatne odaje. Astralna mafija svladana jt pomoæ bo�anske sile, probuðene u sazrelu duhu. I tako je junak ruknuo iz stupice duge stol godina.Reèenica koja poèinje rijeèima »jedne noæi u tri sata« vratila me u onaj arkanðelski tjesna Nilu, u èas sanjaèeve brahme muhurte, u poèetak zlatne pustolovine. Letaè je donio te. zlata porodici u koju se vratio. Pro�lo je stotinu godina, a u na�em vremenu je: maloèas. Nose vremena ne mogu mjeriti. Nije li boravak u peæini srca trajao dugo, dok je na povr�ini prctek èasak?O znaèaju dvorca i cijeloga toga predjela govori i reèenica o pisti »koja se dizala u neb Takva pista je katapult u izvanzemaljske sfere, u predio ni�e svarge. Da je tako potvrt i avion, vozilo koje jo� na poèetku Igorova sanjanja, u bolnici »Saint Louis« oznaèava otisn od tvari, uzlet s vrha zemaljskog brda u zraène predjele izvantjelesnosti.Svr�etak ovog sna donekle je slièan svr�etku sna o kuæi-brodu. Poslije boravka u jec maloj vjeènosti junak se vraæa u sada�njost. »Poslije sam se opet popeo na brod«. Od lotos; lotosa u Vi�nuovu pupku pro�li su eoni i juge, ali lotosu je to uvijek isto jutro u tek m zlatnijem »sada«. Lotos u pupku Boga je brahma muhurta, neprestana zora svijeta, neprekir obnova stvaranja. U takvom èasu smo se sreli, poklopili se jedni drugima, poslije duge otku ophodnje u tuðini.272 SKad me Igor prije godinu dana poèeo zasipati svojom duhovnom pronic-ljivo�æu, ja sam �utjela o svemu onome �to sam mu bila namjeravala kazati jo� u Novom Beogradu. �utjela sam nagonski. Jer da sam govorila danas bih mo�da posumnjala da su moje vlastite u nj posaðene ideje proklijale pod pritiskom tegoba u slike i spoznaje. Igor nije nikada, nenalik Relji, postavljao pitanja mo�e li Bog stvoriti nekoga drugog, jaèeg Boga i da li æe poslije tisuæu godina tri i tri i dalje biti �est. »Moja prva knjiga o Dizasu« bila je ujedno i prvi spomen avatarstva ili bogouèovjeèenja.

Jednom, u Beogradu, kazivala sam obojici:»Da, haljina se podere, potplati se pro�uplje. Ali ne podere se onaj tko nosi tu haljinu. Kad baci� stare cipele, ne baci� i noge. Presvuèe� se. Preobuje� se. Tijelo je kao haljina. Tijelo je kao cipela. A ti nisi tijelo.«Relji je to odmah bilo blisko. Igoru nije.»Ali kad te zakopaju u zemlju onda ne mo�e� disati«, prosvjedovao je.Odustala sam od daljnje »poduke«. Upravo je tako i trebalo biti. Igor je samostalno isplivao u taj svijet, �iknuv�i u nj neusporedivo vi�e, punije i konkretnije no �to bi ga onamo mogla gurnuti moja rijeè.PAKLENA MEHANIKAU ponedjeljak, jedanaestog kolovoza uputismo se u NIH. Nalaz na osnovi krvi pokaza se ovaj put zadovoljavajuæi.U utorak je spavao do u kasni jutarnji sat. Nekoliko sam ga puta obilazila: mala spokojna maska boje slonovaèe, s golim tjemenom; i ispod nje nevidljivi kovitlaci vidovitosti. Igor otvori oèi, omamljene od slika koje je maloèas gledao.»Da, sanjao sam«, reèe, »ali to je bio te�ak san.«Jo� nije bio oran za ustajanje. Polo�i glavu u moje krilo i poèe prièati:»Sanjao sam da su dva zloèesta kauboja svezali Relju, mene i jo� jednog treæeg deèka i da su nas na konopcima spu�tali prema bunaru da nas bace unutra. Ja sam bio prvi, iza mene Relja, pa onda onaj treæi. Mi smo bili svezani i obje�eni na neke re�etke ili �ipke, a te �ipke su opet bile na nekim stupovima koji su se micali, spu�tali se prema bunaru. Kauboji su bili ispod zemlje odakle su upravljali stupovima, a imali su ekran na kojemu su sve vidjeli.Dok su nas spu�tali ja sam razmi�ljao kako da se oslobodim. Poèeo sam misliti da se konopci razrije�e, i dok sam mislio, konopci na lijevoj ruci su se podigli, najprije se jedan podigao i razdvojio, pa onda drugi ispod njega, pa treæi. Moja lijeva ruka bila je slobodna. Poku�ao sam to isto na desnoj ruci, ali energija misli veæ je bila potro�ena. Onda sam se sjetio da lijevom rukom oslobodim desnu. To sam i uèinio.Sada sam se obim rukama dr�ao za preèku. Veæ smo bili blizu bunara. Razmi�ljao sam kako da skoèim. I kad smo bili sasvim blizu skoèio sam na rub i pao na zemlju. Odmah sam skoèio i pomogao drugima da se odve�u. Ona dvojica su odmah htjela da bje�e, ali ja sam ih zaustavio i rekao im da je bolje da ostanemo tu, jer ona dva kauboja mora da nas gledaju na ekranu, pa æe nas uhvatiti ako bje�imo, a onda nam nema spasa. Onda su ostali.Opet sam poèeo misliti �to da radim. Kauboji su se sakrili u neki grm i vrebali su nas. Uzeo sam drva, pokupio ih sa zemlje i poèeo ne�to praviti.I18 Brdo iznad oblaka273Sastavljao sam drva i to �to sam sastavio bila je neka lampa. Ona se pretvori! u gvozdenu lampu. Zamolio sam Ðizasa da mi pomogne. ,Kauboji su se poèeli pribli�avati iza grma. Ðizas mi dugo nije pomagao Èekali smo, ali kad su kauboji bili veæ blizu, onda su se na lampi stvorila dv dugmeta. Pritisnuo sam jedno dugme i lampa je stajala sama u zraku i poèel su iz nje izbijati neke zrake. Relja i onaj drugi deèko potrèali su pod lampi i od onih zraka su postali nevidljivi.'A, tu ste vi!' povikali su kauboji i htjeli da me �èepaju. Ja sam pritisnui drugo dugme i potrèao pod lampu i opet su sinule zrake, pa sam i ja postai nevidljiv. A i lampa. Kauboji su se zbunili, nisu znali gdje smo.Onda smo se odjednom, zajedno s lampom, stvorili kod kuæe. Tamo srni bili sretni i spa�eni. A kauboji su dodirnuli one re�etke i ubila ih je struja.«1 Zapisav�i san, na kraju sam dodala reèenicu: i»Ako Igor bude �ivio, on æe biti pomagaè drugima. Dajem Ti ga, uèini od njega ono �to ove san ka�e da veæ jest.«»Dva zloèesta kauboja« koji pote�u konce u podzemlju i promatraju na ekranu �to s dogaða: ktonske sile, smrtne sile, koje vuku u bunar, u Duat, u Had. Jo� od vremena izlet u Grocku bunar je Igoru govorio o smrti. Zbirka smrtoznamenja bila je povelika: od bunara pasa ovèara, crne maèke s pèelinjim �alcem, mora, velikog vala, tunela, te�kih gvozdenih vrata policije, gvozdena èovjeka, gvozdena kamiona sa sisaljkom, crnog prov

alnika, gosta... i sad t. dvojna sila u podzemlju.Trojica razapetih i osuðenih djeèaka: meðu njima je Igor onaj pravi jasni ja koji misli o seb i o drugima, èija je inicijativa spasa i koji je u dosluhu s Ðizasom.Ovaj san nema izrazit poèetak, doima se kao dio filma koji poèinje scenom puna naboja kadrom psihodeliène sekvence: stupovi silaze prema bunaru s trojicom djeèaka razapetih n; preèkama (kri�evi na Golgoti?), a tim hodom upravlja se iz podzemne prostorije s ekranom Poèetak sna je banuo usred toga dramatiènog spu�tanja. Prikovana biæa su nepokretna, samo si njihov kri� kreæe korakom robota, nizbrdo, prema otvoru podzemlja. To je dakle svije posvema�nje determiniranosti, zarobljenosti biæa.»Dva zloèesta kauboja«, naèelo dvojnosti, vlasnici su i upravljaèi robotskog hoda kri�evi i cijele fantastiène ma�inerije silaska prema bunaru-smrti. Hod karme je mehanièan i neumitan gvozdeni èovjek je navijen i programiran; sav smrtoliki svijet u kand�ama jang-jin suprotnost odvija se bezdu�no i strojevno. Takav je bio i onaj kamion koji je »usisavao kuæe«: velik: gvozdena neman koja neumoljivo napreduje prema »mjestu gdje smo stanovali«.Kakvoæa strojevnosti je odlika pakla; u�asno je ono �to nema u sebi svijesti, s èim se ni mo�e uspostaviti dodir, �to se odvija iskljuèivo vanjski. Pakao u ovom snu je utroba s fantastiè nim ureðajima za manipulaciju i kontrolu; putem tih ureðaja naèelnik dvojnosti, vladar vanjskoj svijeta zakovanog izmeðu dana i noæi, slasti i bola, roðenja i smrti, pomièe stupove nizbrdc s raspetim osuðenicima. Pakao je vrijeme-i-mjesto kad-i-gdje izgleda da nièega drugog nem; osim te ma�inerije, osim te logike, osim te sile.Snom je odgovoreno na pitanje o slobodi. Mo�e li se èovjek oteti naizgled nesavladivo ma�ineriji svijeta suprotnosti? Mo�e li se izbaviti zlog usuda, karme i sudbine, �to je mnogo vi�e nego spas od samo jedne smrti u nizu tolikih?Da bi se u tome uspjelo, treba biti priseban, hrabar i domi�ljat. Najvi�e od svega, treba bit »spojen s Bogom«. Tada se dogodi èudo: pukotina u zadanoj mehanici, prodor, mijena intervencija. Igor u snu je su�ta poduzetnost. On sabrano razmi�lja o spasu; nije ustra�en n bespomoæan. Najprije æe upotrijebiti energiju svog uma, netjelesnu energiju, da bi oslobodio dic tijela, samo jednu ruku; potom æe, razborito, osloboðenom rukom pomoæi drugoj, neosloboðenoj. On æe, takoðer, od sasvim obiènih stvari, od otpalih drvaca, sagraditi ne�to neobièno svjetiljku, sredstvo prosvjetljenja. Ta æe se svjetiljka pretvoriti u »gvozdenu«, naime u jak i trajar izvor svjetlosti koji æe »sam stajati u zraku«. Naposljetku æe, uz Ðizasovu pomoæ, ta svjetiljka. sprava koju je stvorio vlastitim trudom, postati uistinu èarobna, svojim æe zrakama nevidljiv-kama sakriti osuðene djeèake od njihova dvogubog progonitelja.Znala sam da se bunar ne mo�e svesti na smrt samo jednog tijela, ovoga u kojemu Igoi trenutaèno »stanuje«. Bunar je crna rupa cijelog mehanièkog svemira. On je svojevrsna sisaljka mraka i podzemlja. On je usta boginje Kali, vremena. Spasiti se od bunara znaèi spasiti se od cijelog ciklusa paklene mehanike, od karme i samsare.Pa ipak, ovaj je san podgrijao moju nadu u Igorovo tjelesno ozdravljenje. Naroèito me se dojmila reèenica:274DVIJE RAZINEBila je srijeda ujutro. Mislila sam da Igor jo� spava i htjela sam se od�uljati iz spavaæe sobe. Ali on me zovnu. Vratih se, sjedoh na krevet.»Sad slu�aj �to sam sanjao.«Oèi su mu palucale, kao da ga je zabavljala njegova moæna filmska projekcija.»Sanjao sam da mi je bio tako stra�no zaèepljen nos da nikako nisam mogao disati. Ni�ta nije pomoglo. Onda mi je netko �apnuo na uho da odem u kupaonu i da perem zube i da zubnu pastu pu�em kroz usta kao balon, pa æe mi se nos otèepiti. Oti�ao sam u kupaonu, uèinio tako i nos mi se otèepio.Onda sam po�ao u kuhinju gdje si bila ti. Kad si vidjela da di�em, zaèudila si se. A onda sam se ja zaèudio: èemu se ti èudi�? (Ja vi�e nisam znao �to je bilo s nosom, kao da nije ni bilo). Onda mi je onaj glas opet �apnuo da se to zaèepljenje zapravo meni èinilo da postoji, ali zapravo, nije ga bilo.Onda sam oti�ao u ovu na�u spavaæu sobu, samo �to je ona bila drukèija. Na krevetu sam na�ao mali koferèiæ, slièan kutijici. Otvorio sam ga i na�ao unutra zlatnu ogrlicu, èarobnu ogrlicu koja je mogla svakog zaslijepiti - bila je jaèa od atomske i hidrogenske bombe, i u njoj se moglo vidjeti kao u èarobnom biseru gdje je tko i �to radi. Stavio sam je oko vrata i pomislio: 'Ja to sada sanjam. Ali htio bih se probuditi i ponij

eti sobom ogrlicu iz sna'.Tada sam se na�ao u svom krevetu, probudio sam se, ali ogrlice nije bilo.«1U nekoliko posljednjih snova poèeli su se pojavljivati èarobni predmeti. Poèelo je s èarobnim znaèkama. Slijedila je èarobna magnetska kutija,»Ðizas mi dugo nije pomagao.«Igor se spasio u posljednji èas, po�to je najprije pomogao drugoj dvojici da se sklone pod èarobnu svjetiljku. U meni se ustinjala nada: ozdravljenje æe doæi u posljednji èas. kad kauboji veæ slavodobitno jurnu da ga dograbe. Èekajuæi, odla�uæi svoje spasenje, on poma�e svojim supatnicima.Dvorac samozaborava i podzemna upravljaonica dvije su metafore pakla.1 Nisam se tada udubljivala u slo�enu skladbu ovoga sna iz veæ navedenih razloga. Èineæi to danas opet se èudim kako sam mogla ne zastati, ne upustiti se u èuðenje: kao da me zaslijepila ogrlica iz Igorova sna.San se odigrao u tri sekvence. Prve dvije govore o dvije razine stvarnosti. Igora je oèito zabavio ovaj zapletaj zaèepljena i otèepljena nosa, i èuðenja zbog neèijeg èuðenja.vije razine stvarnosti su dvije razine svijesti. U jednoj se dogaða zaèepljenost nosa, stanje nedisanja i potom (posredstvom onog istog �apta!) zbiva se prodisavanje.Na drugoj razini se vidi da nos zapravo nikada nije ni bio zaèepljen, da se to samo èinilo - tako obja�njava �apat, »glasiæ«, »misao«. To èinjenje, taj prièin je maja: opæina èe �ivi u maji dotle se misli da se mo�e ostati bez daha, bez znamena i nosioca �ivota.Ova spoznaja dolazi sanjaèu u drugoj sekvenci sna. U njoj se vidi da stanje ne samo nije manjkavo, veæ da nikada nije ni bilo manjkavo. Uvijek je bilo savr�eno. To je stanje atmana. Takvi smo u oku Boga. Osjetiti tu svoju savr�enost znaèi ujedniti se sa savr�enstvom. Bogom.Treæa sekvenca je bajkolika i poetièna. I opet se javlja pitanje o dvije razine stvarnosti. U jednoj stvarnosti postoji, eto, èarobna ogrlica sa svim svojstvima vrhunaravne moæi; ona visi oko sanjaèeva vrata. Sanjaè, svjestan razlike izmeðu dvije razine stvarnosti, pita se mo�e li ponijeti iz nadreðene u podreðenu èarolijski znamen moæi i svevida, naðen u kutiji koja podsjeæa na »èarobnu magnetsku kutiju« iz sna o samozaboravu. Razina u kojoj je vidljiva svevidna ogrlica je razina nikad-zaèepljena-nosa; a razina buðenja je, naprotiv, razina na kojoj se zbiva nedisanje-i-prodisavanje, smrt-i-roðenje. Jedna je razina cijela i savr�ena: druga je razina na kojoj se stvari prièinjaju. Mada ta druga, uistinu, ne postoji.Sanjaèeva majka je dio maje; ona je pomislila, povjerovala da je njezino dijete napadnuto bole�æu koja se zove smrt. Zaèudila se kad ga je vidjela cijela i zdrava. Èuðenje je poèetak razumijevanja.i«- 275èarobno grnèarsko kolo, èarobni �tapiæ, èarobna svjetiljka i sad, evo, èarobi ogrlica. Struja opredmeæene èarolije nadolazila je sve bujnijim tokom.Neki od simbola bili su nadahnuti ili preuzeti iz zbirke izdanja Kugli ko su se uporno èitale i preprièavale. To se najveæma odnosilo na èarolijsl predmete. Ali bi se te�ko moglo reæi da je Igor opona�ao u snovima ono �: smo èitali na javi. On je naprosto prepoznavao izvjesne elemente kao svoj' izdvajao ih otprilike onako kako se bira odjeæa, boja ili glazba: izbor f srodnosti.Neke je prizore susretao u svakodnevici: oni su »po danu« izgledali nenan èiti i obièni, ali na noænom ekranu pretvarali su se u moæne znamer i alegorije. Ovamo spada zgoda sa zaèepljenim nosom. Psi ovèari i policiji Jahanje. Roðendanska gu�va. Bolnica.No veæina prizora i dogaðaja potjecala je iskljuèivo iz vlastite Igoro\ kovaènice. Jedinstveni lift u srce, istolike stolice za malog i velikog kralj; peæina u kojoj pulsira crvena pomrèina � to nije bilo, niti je moglo biti negð drugdje viðeno. Jednako je samosvojna vizija krilate dru�ine u beste�instv i otok sa stupnjevima sile te�e. A razdragana fantazija scene na valu-ljuljaèk gdje se doruèak rasko�no slu�i iz manjeg brodiæa? Ni stupovi-kri�evi ko silaze niz brijeg prema bunaru s tri razapeta djeèaka nisu prijepis nek poznate situacije.Dalje se radilo o tome da se ogrlica iz sna prenese u svijet jave. Da se jav poène ne razlikovati od sna.No da sam tada umjela pribrano prebrojati na�a èudesa, staviv�i na èel te povorke trenutaèno Igorovo iscjeljenje u crkvi u Pittsburghu, da sai povezala Igorov zov u pomoæ i Ðizasov spremni odaziv prilikom tra�enja �il ili gaðanja balona, da sam na to nakopèala »�kak

ljanje« koje se dogodil prilikom Morrisova ruknuæa i koje je odnijelo u najmanju ruku glavobolji ranice i vruæicu, da sam tome pridodala prvi susret pred peæinom src i posljedièno, nestanak nervoze i grizodu�ja zbog »kemikalijske« hrane, ond bih veæ mogla opipati tri, èetiri zrnca kojima je èarobna ogrlica proviril u svijet na�e jave. I ono �to je meni osobno bilo najveæim mjeraèem èud i milosti, tjelesno ozdravljenje, dogodilo se barem dva puta.Ali ja to tada nisam znala, umjela vidjeti, oèito zbog jednog dobrog vidovitog razloga. .ZMAJEVI I KONJI KRILA�ISedamnaestog kolovoza bila je nedjelja.»Jedan jumbo jet letio je oko na�e kuæe i onda se spustio. Ti si po�la d; vidi� tko je do�ao. U avionu su bila dva pilota. Obojica mladi. Avion ji doletio iz Rusije i donijeli su kefira i druge zdrave hrane. Osim toga, svatki od nas dobio je po kutijicu sa svojim imenom na njoj. U svakoj kutijic nalazio se mali blistavi crni kamen koji se mogao otvoriti, i u njemu je bili puno rupica iz kojih se moglo gaðati zrakama, neèim atomskim. A kad si kamen zatvori, njegova zraka mo�e zaslijepiti.Spremio sam kamenèiæ u kutijicu i oti�ao sam do jedne ma�ine koju mi j< posudio pilot. Stavio sam kutijicu u ma�inu. Namjestio sam na broj tridese276 1i potrèao u krevet da spavam. Onda je ma�ina do�la na nulu i ja sam se probudio.«'Sutradan smo oti�li u NIH na kontrolu. Kosna sr� pokazala je petnaest posto limfoblasta. Krvna slika vrlo dobra. Leukocita je bilo gotovo sedam tisuæa. Fusner je zbog toga odluèila povisiti doze Metotreksata i Purinetola.Kod kuæe me èekalo pismo nepoznate �ene iz New Yorka. Zvala se Zdenka Viher, Slovenka, medicinska sestra. I ona se bavila iscjeliteljstvom; osim sluèajeva pacijenata i inih, spomenula je i svoj vlastiti. »1950. godine sam oboljela, ohromila i skoro sam dvije godine provela u postelji. Rekli su: neizljeèivo.« Opisivala je kako je neki nepoznati iscjelitelj poèeo »raditi« s njom i bodriti je, pa kad je shvatila da je ozdravljenje moguæe, bitka je veæ bila zadobivena. Pisala mi je da su joj telefonirali iz Washingtona - njoj nepoznata Jean Hill - i zamolili je da mi napi�e nekoliko rijeèi. Napisala je pet gustih stranica. »Niè ne vem kdo ste. Pa to ni va�no.« I dalje: »Igor je celica v dobrohotnem svemirju... Vsem ko so nam ali njemu storili hudo, opra�èamo iz vsega srca.«Ovo pismo je napisala ruka ljubavi, i bilo je gurnuto u moju putanju istom takvom rukom ljubavi. Oko nas su uistinu anðeli vodili kolo, provirujuæi u na�u javu svojim ljudskim obilje�jem.U utorak, devetnaestog kolovoza, Igor mi je isprièao jedan od svojih najpoetiènijih snova: o zmajevima i krilatim bijelim konjima.»Bio je krasan sunèan dan i puno cvijeæa oko na�e kuæe - to su bili tulipani. U na�oj (spavaæoj) sobi na zidu radio je najavio da trebamo otiæi na jednu livadu kuda se ide cestom Glover. Na toj livadi pu�tat æemo zmajeve. Odvezli smo se i dalje je bilo divno sunce; za vrijeme vo�nje jedan glas mi je �apnuo: 'Svi ste vi èuli za ljude, za specijalne ljude koji mogu letjeti. Ti misli� da ne mo�e� letjeti, ali ja æu ti pokazati kako æe� letjeti na ovaj naèin - sa zmajem.'Stigli smo na livadu i pustili zmajeve. Pustio sam svog zmaja, zabio mu konopac u zemlju - tako mi je kazao glasiæ. Onda sam ga privukao, sjeo na njega i uzletio. Letio sam, letio i doletio do jedne visoke zgrade. Tamo mi je glas kazao:'Vrati se i javi da æete svi dobiti po krilatog konja.'Vratio sam se na livadu i rekao svima vama i vi ste se veselili. Onda ste i vi zabili konopac u zemlju i letjeli ste kao i ja, jer ste vidjeli kako ja to radim. Onda smo se vratili kuæi, ali to je bila nova kuæa, ljep�a, blizu livade.Pred kuæu je do�ao kamion i trubio: pi, pi, pi. Spustio je daske i istovario èetiri bijela krilata konja. Bili su bez ijedne mrljice. Mi smo im dali mlijeka, vode i sijena. Onda sam se probudio.«21 Ovaj san je podsjeæao na prethodni. Umjesto èarobne ogrlice, èarobni crni kamen; ovaj put svatko dobiva po èarobnu stvarcu. Kao zlatna ogrlica, crni kamenèiæ mo�e zaslijepiti; a mo�e gaðati »atomskim« zrakama.Piloti iz Rusije? Igor je znao da su Kavka�ani koristili kefirske gljivice, pa je

dr�ao da je Rusija domovina zdrave hrane. Piloti, mladi, neka vrsta anðela, donijeli su ljekovit napitak i »druge zdrave hrane«. Igor jo� uvijek nije mogao zaboraviti Charlottin nauk. To je bio nauk kojemu je vjerovao; èak i kad se pokazalo da mu »zdrava hrana« nije pomogla, èak i kad mu je Kralj u peæini srca rekao da ne brine o tome �to jede, Igor se jo� uvijek vraæao na onaj daleki, bolni i èisti zvuk iz Los Angelesa. na�e utonule Atlantide.2 Odu�evila me metafora uzlijetanja. Ne mo�e se poletjeti bez oslonca na tlo. Zemlja je odskoèna daska za let u nebo. Ovu istinu Igor je na mnoge naèine njegovao i osvjetljavao. Jer ona je bila istina njegova �ivota.277RELJIN ÐIZASKnjiga o snovima naglo se punila zapisima Igorovih sanjanja. Nastoja sam to sakriti ili bar omalova�iti pred Reljom, pla�eæi se njegovih reakcija.! svojom sklono�æu prema izvanosjetilnim do�ivljajima, sa svojim darom int ièije i vizije, sa svojim svijetom zamagljenih rubova gdje se san èesto i razaznaje od jave, Relja bi mogao postati lak plijen svojih prenadra�en unutra�njih osjetila i mogao bi izgubiti ono malo èvrstoga tla koje mu koraèalo pod nogama. K tome, na tom se podruèju najlak�e prokrijumèai samoobmane i ta�te halucinacije o vlastitoj velièini i va�nosti.Ali on je brzo opazio da su Igorovi do�ivljaji meni daleko znaèajniji neL �to sam ja priznavala. Ono èega sam se pla�ila, dogodilo se. Rekao mi je:»Ja mogu to isto.«»Sto ti mo�e� isto?« '»Pa to �to i Igor. I ja èesto razgovaram s Ðizasom.«»Oh«, pomislila sam, »jedan Ðizas u porodici je dovoljan.« I pomalo s zebnjom mu rekoh:»Mnogi ljudi to mogu. Dobro je �to i ti to mo�e�.«Nisam ga pitala �to je razgovarao s Ðizasom. Nisam ga htjela obodriti d sanja i snovidi; ali ni obeshrabriti. Svejedno, on je prilièno odluèno znao on �to je znao.Kad je Uri Geller krenuo po televizijskim ekranima svijeta savijajui vilju�ke i uskrisujuæi stare satove, izazvao je veselo kome�anje medu djecoi svih zemalja i svih stupnjeva obrazovanja: jer mnoga od te djece su tvrdila d mogu ono isto �to i veliki Uri. S dru�inom haj kaca i provjeritelja Puharich j krenuo u potjeru za tim tvrdnjama. Uskoro je registrirao lijep broj gelerina malih savijaèa metala i otiskivaèa misli na fotografski papir. Uri Geller je bi signalno dugme toj djeci; dugme je pozvonilo u njihovoj vlastitoj gla\ i upozorilo ih na sposobnosti koje sami imaju. Relja je oduvijek bio taka gelerin; no mo�da se u susretu s Igorovim snovima osjetio ponukanim da jo jednom poka�e svoj duhovni dar.Onoga istoga utorka kad mi je Igor isprièao san o zmajevima i krilatin konjima, Relja mi uveèe povjeri svoj san-i-javu. U poèetku sam ga slu�al,Alegorija sa zmajem srodna je alegoriji o bolesnom anðelu: i tamo se krilato biæe oslobodi! tvari uz pomoæ tvari. Moralo je sletjeti na otok sile te�e i pojedinaèna postojanja, da bi u dodir s ogranièenjima i ljekovitim a èistim zemaljstvom odradilo svoj uzlet u bezgranièje. O istoj stvai govori i san prelaska preko pozornice.Zmaj, simbol du�e, vezan je konopcem za zemlju, simbol tijela. Konopac je tanka vrpca famozna srebrna vrpca okultnih proniknuæa. Treba privuæi zmaja-du�u blizu zemlje-tijela: sjes! na nj: otisnuti se uvis.Ovaj obred jest obred lomljenja kruha: »Jedite, ovo je tijelo moje. . .« Zemlja je kruh blagoslovljena dodirom du�e, uzletnog dijela biæa, postaje prièesna i produhovljena. Tu preo brazbu mo�e svatko ponoviti. Glasiæ je rekao da nas samo predrasuda prijeèi da �ivimo krilati - mi mislimo da ne mo�emo i zato ne mo�emo. Mi mislimo da nismo du�e i zato se osjeæamc zemno.Povratak kuæi povratak je u novo i ljep�e obitavali�te. Pred tu novu kuæu sti�e poklon koj smo dobili posredstvom Igora: to su èetiri bijela konja krila�a, èetiri stvora »bez ijedne mrljice« Konji krila�i su letaèi, jer let nam je svima namijenjen, sveèanost je skupna.U dosluhu s glasiæem Igor nas priprema za pustolovinu duha: odvodi nas na livadu gdje æemo nauèiti letjeti. I opet u dosluhu s glasiæem Igor nam daje zornu obuku letenja � upravo or koji se prvi oslobodio obmane da ne mo�e letjeti.U ovom snu prvi put se javlja znamen livade. Za razliku od �ume, livada je èist prostor odakle se mogu pu�tati zmajevi. Kao i vrh brda, livada je otvorenost nebu, uzl

eti�te u krilate predjele duha. Livada je usredi�tena molitva: vrijeme meditacije.278s izvjesnim otporom, �to æe reæi slu�ala sam ga s pola uha, ali kad je do�ao na red nastavak sna u javu, prenula sam se i poèela ga pa�ljivo slu�ati. Poèela sam shvaæati da slu�am ne�to izuzetno. Ista glazba doista se javila kroz dva glazbala.Najprije je opisao »jednu livadu na drugoj planeti« koja je bila »èudna« jer su se boje na njoj prelijevale jedna u drugu, bile su »�ive«. Jo� je ne�to bilo spomenuto o livadi: bila je »kao pijesak morskog dna kad sunce sije«, bila je »u bojama, stalno je titrala i prelijevala se i nekud putovala«. I jo� je na jugu te livade bilo jedno more, jasno plavo.»Sjedio sam sam, na pla�i«, govorio je Relja. »U glavi mi se pokazivalo kao da æe mi doæi Ðizas. Na nebu sam vidio mla�njak koji je jurio strahovitom brzinom, ba� kao i na na�oj zemlji. Taj je mla�njak pisao svojim dimovima da æe Ðizas doæi. I kad su se pojavila slova u visini ja sam se probudio - kao da je bio prekid u snu, onako kao na televiziji, kad prekidaju s nekom reklamom i to je uvijek tako pred najnapetiji dogaðaj. Kad sam se probudio, sjetio sam se sna i po�alio �to nisam vidio Ðizasa. Osjeæao sam se »tupav« i najprije sam pomislio da sam mo�da gledao neki film o Ðizasu, pa mi se uèinilo da sam taj film sanjao. Onda sam pomislio: 'Gotovo, izgubio sam taj san.' Ali dok sam le�ao budan, stvari su izgledale èudno, cvrèci su pjevali u vrtu, leptiri su letjeli pod prozorom i to me uspavalo. I onda se nastavio isti san, toèno na mjestu gdje je bio prekinut.Mla�njak je opet dalje letio. Mislio sam:'Pazit æu dobro da toèno vidim kako æe se Ðizas stvoriti, hoæu da vidim trenutak kad se stvara.'Daleko na moru, poslije nekih deset minuta, vidio sam neku crvenu toèku koja se pribli�avala; najprije je izgledala kao brod, pa onda kao avion, pa onda kao sva�ta. Kad je to ne�to do�lo blizu, vidio sam da je to splav. Okrenuo sam se na drugu stranu, na sjever � more je bilo na jugu � malo sam gledao put sjevera, opet se okrenuo i na splavi vidio Ðizasa. Jedan mi je glasiæ rekao: 'Ti ne mo�e� primijetiti kako æu se ja stvoriti, samo æe� me vidjeti kad se veæ budem stvorio.'Ðizas se rodio na toj splavi, ali nije se rodio kao beba, veæ kao èovjek kojega sam poznavao sa slika.Molio sam mu se jer sam bio u nevolji - ne znam kako da se izvuèem iz nevolje, stalno sam nervozan, ne�to nije u redu, neki put mi ne�to fali u glavi pa sam kao tupav. Za�to ne mogu dobro uèiti? Molio sam ga da i ja nekoga iznenadim s nekim èudom, nekim trikom.'Ne', rekao je Ðizas, 'nikakav trik, nego bolje drugu pamet.'Onda mi je rekao da æe mi dati jednu snagu s kojom æu znati �to æe biti sutra. I jo� je rekao da je najbolje ono �to mi on daje a ne ono �to ja tra�im.'Reci mi �to æe biti sutra', molio sam ga.'Ono �to ja ka�em, to æe biti.''Ka�i mi.''Ne, sad ti neæu ni�ta kazati, ali ti æe� to sam doznati kad se probudi�.'Onda sam ga molio da mi pokloni boce s kisikom za podvodno ronjenje. Ðizas je rekao da je pogled unaprijed bolji od boca s kisikom. I jo� mi je rekao da ga ne zovem za sitnice, veæ da ga zovem kad mi bude prava nevolja. 'Kad ti bude prava nevolja zovi me i ja æu doæi', tako je rekao.Ujutro sam se probudio (danas!) i najprije nisam znao �to æe biti unaprijed, jer najprije sam se morao sjetiti sna. Kad sam se sjetio sna, onda279sam odjednom znao �to æe se danas dogoditi: da æe doæi radnici da mijenjaj tepihe, znao sam �to æu jesti za doruèak, da æe uveèe doæi gosti, da æu iæi n bazen, da æe me ubosti pèela,upiti glavom o kamen i da æu kasno poi na spavanje. Sve sam to znao. Onda sam pomislio: 'Dobro æu paziti da se n udarim i pazit æu da me ne ubode pèela.' jOnda sam ustao i sve sam opet zaboravio.Ali kad su do�li radnici, sjetio sam se. Kad me ubola pèela, sjetio sam s( Kad me Weissman pozvao na bazen, skoèio sam naglavce i kad sam izranja udario sam glavom o zid bazena. U vodi sam tada èuo glasiæ koji mi je rekac 'Ono �to ja ka�em, to je uvijek toèno. Sad vidi� da su èuda moguæa'. Meni j bilo kao da sanjam. Sve sam èuo i vidio oko se

be, ali bilo je kao u snu.I onda sam znao da æu poæi kasno na spavanje, a to je sada. Èudim s kako sam sve to mogao znati?«1Sutradan me snaðe drugi Reljin do�ivljaj. Pomoæu ovoga drugog, prib rala sam se u prvome.»Sanjao sam o Ðizasu, opet mi se pokazao. Ni�ta nije rekao, pokazao n se u jednoj knjizi (o bogovima), gdje se on micao i hodao. Uzeo sam pap i olovku i narisao ga istog kakav je bio u knjizi. Sve je to bilo na nekoj druge planeti.Onda sam sebe prerisavao u njega (specijalnom olovkom koju sai umakao u tintu); sav sam se obojio. Pa sam èekao da mi naraste kosa. Ond sam pomislio: 'Ja sam se maskirao u Njega, ali ja nisam On.'Onda sam se poku�ao moliti Ðizasu, ali sam vidio da mi nitko nI!I1 Odakle rastresenu djeèaku ovako zbit, povezan, cjelovit izvje�taj?U prvom redu nisam mogla na ino a da se ne zadivim opisu livade na drugoj planeti, koja nedvoumno podsjeæala na opise astralnih predjela. Relja nije mogao saznati o kakvoæi astralni boja o kojima se tvrdi da su preljevne, �ive i jasne. On je imao samo svoje neveliko �ivotn iskustvo i oslonio se na usporedbu s pje�èanim morskim dnom kad je dovoljno plitko i obasjan suncem, te po njemu putuju svjetlosne mre�e i boje. Htio je reæi: na toj planeti sve je �ivo, ni�i nije kruto, to nije svijet oblika veæ sadr�aja, a sadr�aji se stalno mijenjaju, oni teku jedni u drugi Zato je usporedba livade s titravim morskim dnom - uopæe, sa stanjem preljevnosti, tekuænos i prozirnosti - tako dobro pogoðena.Nadalje, u onoj �elji da se uhvati trenutak tajne, naime stvaranje, prepoznala sam ne�l izrazito Reljino, karakteristiku njegove strastvene æudi, poriv da otkrije ono �to oèito ni namijenjeno otkrivanju. Da, to je pravi Relja, bilo da je sanjao, bilo da je izmislio san.Zbunila me pojava »glasiæa«. Za�to opona�a Igora? Hoæe da bude nalik Igoru jer misli da æ ga vi�e voljeti, vi�e se njim baviti. To ukazuje na psiholo�ki svijet, a ne na nadtjelesni. Ako je ov bio autentièan nadtjelesni izlet, za�to se slu�io neèim �to je vidio i èuo u svojoj najneposredniji okolini? Nije li se moglo naæi ne�to »izvan vjetra, neba i godina«?Onda me o�amutio izbor vozila kojim se Ðizas dovezao. Splav. To je bio pojam kojega nitk u njegovoj okolini nije upotrebljavao povezana s Bogom. A cijela indijska tradicija smatra splæ znamenom spasenja, sredstvom prelaska preko rijeke, preko mora samsare. Splav je zname vjere. Ðizas se raða na njoj. Eto neèega izvan vjetra, neba i godina.Reljin razgovor s Ðizasom uèinio mi se iskreno njegovim. Naroèito njegova molba da »i o nekoga iznenadi s nekim èudom, nekim trikom«. To je bila Reljina skrivena i otvorena boljk; �elio se neèim istaæi, dojmiti se drugih. Kupovao je pribor za jednostavne maðionièarske trikovi I istodobno je znao u èemu je èvor. Ne u tome da ovlada nekom dojmljivom vje�tinom, v« u »drukèijoj pameti«.Nadalje, dio razgovora mirisao je na one filozofske tvrdnje koje se ne izvode ni iz èega, vs su zapravo ishodi�te za druge tvrdnje. »Biti æe ono �to ja ka�em«. To je u suglasju s Bo�joi tvrdnjom iz razgovora otprije nekoliko mjeseci, kad je Bo�ja glava na zidu sobe kazala: »Ti sa zna� da ja postojim, jer ja to ka�em«. Nije li to isto ono: »Ja sam onaj koji jesam' Tvrdnja-Uroboros, tvrdnja-Kvetzalkoatl, tvrdnja koja guta svoj rep zatvoriv�i se u cjelinu.Ali najvi�e od svega presenetilo me ispunjavanje buduænosti u ovom najobiènijem dam utorku; dano kao poklon iz Ðizasove ruke, a umjesto boca s kisikom. Ujedno, to je bilo podruèj s najobilnijom moguæno�æu za svjesnu ili podsvjesnu varku.280 \odgovara. Onda sam vidio da je to zato �to sam ja Ðizas, vidio sam da je Ðizasa nestalo iz one knjige, a ja sam se stvorio u njoj kao mali Ðizas.'�to da radim, svi se meni mole, ali kome æu se ja moliti?' mislio sam. 'Bolje da se vratim u samog sebe, bolje to nego da ja budem Ðizas.' Jer ja sam ipak na neki naèin znao da sam ja ja, da nisam Ðizas, nego da sam se takav napravio, prebojio se, okru�io se elektromagnetskim poljem.>

Onda sam se pretvorio u samoga sebe i onda sam toèno vidio tko je pravi Ðizas. Glasiæ u snu je rekao da je bolje da budem ono �to jesam, a ne ono �to nisam.'To nije dobro polje (elektromagnetsko), to nije dobra boja. Nikada neæe� moæi pobijediti na kraju, ako nisi onaj koji jesi � ti. I kad tebi doðe vrijeme da ti bude� Bog, onda æe� imati pravo tako �ivjeti, ali sada ne, jer sada si takav kakav si sada'.«2Igor je pa�ljivo slu�ao Relju, ne govoreæi ni rijeèi. Relja je izvje�tavao o svom prvom snu koji se produljio u javu s ubodom pèele, udarcem o zid bazena i drugim pojedinostima. Sutradan mi Igor reèe negodujuæi:»Za�to on razgovara s Ðizasom o bocama kisika i takvim stvarima? On treba da poma�e drugima, ovako kao ja. Ja branim druge i zato mi je Ðizas dao èarobni �tapiæ.«2 Od glave do repa ovo je bio Reljin san. Ako su Igorove vizije podstakle Relju da i on razve�e jezik, one mu nisu izmislile samosvojnost, niti su izmislile sam dar vidovitosti. San je govorio o svom sanjaèu na izrazito karakteristièan, nezamjenljiv naèin. Drugim rijeèima, ovakav se san nije mogao dogoditi Igoru, a to opet znaèi da nije bio imitacija, veæ da je pripadao svom sanjaèu kao �to otisak palca pripada samo jednom odreðenom èovjeku.�to je dakle bilo to neponovljivo tipièno u ovom Reljinu snu?Otkad postoji, Relja se hrvao s vlastitim »ja«. Njegovo »ja« nije htjelo prihvatiti ulogu Relje: Relja je uvijek bio stranac i uljez, uvijek »on«. A ovaj san je iznio na vidjelo pokus s vlastitim »ja«: najprije poku�aj da se preskoèi stupanj razvoja i nezaslu�eno uskoèi u vi�u razinu, potom dobrovoljni, razboriti pristanak na sebe onakvog »kakav si sada«, naime suoèenje s »onim koji jest«. Takav pristanak je èin sazreæa.Veliko pitanje »tko sam ja« ovdje poèinje s odbacivanjem malog, osobnog »ja«. Jo� od egipatskih dana, ovo pitanje o sebi istinsko je Reljino pitanje. Nijeèuæi svoj mali »ja«, izmi�ljao je biæa za koja se izdavao; tim je biæima pripisivao èudesne moæi. Njegovo sazrijevanje se sastojalo u odricanju od ta�te slike o sebi. Takvo odricanje mo�e se dogoditi samo s punim pristankom odricatelja, poslije avanture u tuðoj i bogolikoj ko�i, i poslije uvida u besciljnost samozavaravanja. Jer, kako reèe glasiæ, »nikada neæe� moæi pobijediti na kraju ako nisi onaj koji jesi«. Drugim rijeèima, nema konaène pobjede ako je ti sam ne izvojuje�: neæe� postati div ako se popne� na ramena diva � patuljak ostaje patuljak èak i ako se popne na brdo.Knjiga iz koje je prerisao Ðizasa, knjiga je �ivota, slikovnica postojanja. Svaki list je po jedna razina ili dimenzija stvarnosti. Ðizas se pokazao bez rijeèi, ali pokretima: bio je �iv. Nije bio slika i nije bio slovo. Njega se moglo prerisati »specijalnom« olovkom i tintom.Vlastito se biæe moglo prerisati u Ðizasovo, moglo se preobojiti u Njega, zatvoriti oko sebe bo�ansko (elektromagnetsko) polje. Praznina vlastita obrisa mogla se popuniti puninom Bo�jeg lika, onako kao �to se èini s nedovr�enim likovima djeèjih risanki. Ali za takav preris mora doæi vrijeme. Mali se »ja«, ljudski ego ne mo�e prerisati u veliki bo�anski Ja, dok se ne ispune izvjesni uvjeti. Neodbolovana boljka ne mo�e se zaobiæi.Poruka ovakve vrste osobita je, ne upuæuju se urbi et orbi, veæ upravo onome tko se upu�ta u preuranjene zahvate »prerisavanja« ega u atman. Da, takav se san nije mogao dogoditi Igoru.»E pa onda«, rekoh sebi, »ovo nije opona�anje, ovo je odgovor na vlastito, izvorno Reljino pitanje, na pitanje njegova �ivota.«Za srce mi je zapela jo� jedna prekrasna pojedinost Reljina sna. Glasiæ se javlja tek onda kad se sanjaè odrièe svoga oholog poistovjeæenja, kad se. kako reèe, vratio u samog sebe. Tek tada pravo ja u njemu nalazi prostor za dosluh i vodstvo.Isprazniti se od nadmenih predod�bi o sebi znaèi napraviti mjesta za bo�anskog suigraèa. Kathrvn je to imala na umu kad je rekla:»Sto sam praznija, to sam punija.«»Samo se prazna posuda mo�e natoèiti«, rekao je Baba.281To je izgovorio kao Reljin stariji brat; a pomalo i kao posveæen u Ðizasovu tajnu. Nije sumnjao u to da se Relja sastao sa Ðizasor Prosvjedovao je zbog banalnosti zahtjeva.»Jednoga dana«, rekla sam, »Relja æe takoðer pomagati drugima. A. zasad ima posla sa sobom.«ONA GADNA DVOJICA ,

»Bila su dva lopova. Kupili su novine od prodavaèa novina (na bicikli i doznali iz novina da ima jedan deèko koji pravi èuda. Ja sam bio na livad bilo je ugodno mraèno. Kad su lopovi proèitali novine, rekli su: 'Taj deèi mora umrijeti, jer poma�e drugima. Hajde da ga se rije�imo.'Na livadi se otvorila zemlja, skoèio sam unutra; tamo unutra je bil prijatno. Lopovi su se pripremali da me uhvate. Ja sam zapravo pao u nek kuglu. Na drugoj strani le�ala su dva èovjeka, zavezana. Lopovi su rr zavezali i polo�ili na tle, i rekli: 'Slu�aj ti deèko, ako bude� pomaga drugima, ti æe� umrijeti. I to æe� sada, prvi umrijeti.'Upla�io sam se i zamolio sam Ðizasa da mi ka�e �to da radim. Ðizas j tako uèinio da se na meni stvorilo jedno crveno odijelo; sa sjekirom su m udarali po glavi, nogama, tijelu i rukama, ali nisu mogli probiti crven odijelo. I sjekira se na kraju slomila. (Ta dvojica su bili gadni, oho-ho!)Onda sam opet zamolio Ðizasa da mi ka�e kako da prekinem konopa i lanac. Onda mi je Ðizas rekao:'Prekini ga!'Rekao sam: 'Ne mogu. Kako?'On je rekao: '�to te briga kako! Nemoj misliti da ne mo�e�, neg prekini.'Prekinuo sam lance, najprije na jednoj, pa na drugoj ruci. Ona dvojic malo su se upla�ili i odmaknuli. Onda sam sam izi�ao kuda sam i u�ao, pope sam se na livadu; kopao sam zemlju i stigao kod onih zarobljenih ljudi u njihovu sobu u kugli. Oslobodio sam ih i rekao:'Brzo kroz rupu na livadu, dok nisu do�la ona dvojica.' iOnda su do�li lopovi, zarobili me i rekli: ]'Sad je zauvijek s tobom gotovo.' ]Opet sam zamolio Ðizasa (da mi pomogne). Ðizas mi je rekao:'Sad æe� postati nevidljiv.' ,I postao sam nevidljiv, nestao sam i stvorio se opet na livadi. Tamo sari opet bio vidljiv.Onda sam opet u�ao pod zemlju (ona dvojica su oti�li u svoju sobi s ma�inama, oni su mislili da sam ja zavezan), uzeo sam drugu sjekiri i prekinuo glavnu �icu, porazbijao ma�ine i podmetnuo bombu i pobjegac van, zajedno s onim ljudima. A ona dvojica su bili u kugli i nisu znali da su in ma�ine pokvarene; pili su viski. Onda je kugla eksplodirala, izletjela je vai s lopovima i pala je na neku drugu planetu, daleko u svemir. \Onim sam ljudima rekao: 'Sad idite kuæi'.Oti�li su svojim kolima. Onda sam i ja oti�ao kuæi, i svima vama sam prièac kako je bilo, i svi su bili sretni.«11 Izgleda da je Igorova radionica sustavno obraðivala izvjesne teme i znamenja. Sad su oèit« bila na redu »ona dvojica«. Dvojica koja rade pod zemljom s ma�inama; dvojica s kompjutorima282 IÈUDOTVORNI �TAPIÆ I ÈAROBNA KNJIGAKad sam sutradan u�la u spavaæu sobu, Igor je veæ bio budan. Reèe da je imao »gadan« san. Te noæi je spavao s Reljom i Radivojem.»Padalo je kamenje, ru�ile su se kuæe, stijene su juri�ale na mene. Plakao sam i tata me pitao za�to plaèem. Probudio sam se i opet zaspao. Onda je do�ao dobar san.Do�ao je Ðizas. Bio je obuèen kao kralj, imao je krunu, ne�to je svjetlucalo po njegovim dugim haljinama - haljine su bile modre, crvene i bijele. Po rukama i nogama visjeli su kao neki zlatni lanci. Bio je mlad, imao je dugu kosu. Oko glave je nosio vrpcu koja je mo�da dr�ala krunu. S leða mu je visio pla�t a na plastu opet slika Ðizasa. I na plastu su mu visjeli lanci,ekranima, �icama, paklenom mehanikom u slu�bi zla. Ideja o karmi ili usudu kao o matematièki preciznoj zbrajalici-i-oduzimalici, kao o ma�inskom ureðaju ili o bezliènom kozmièkom zakonu - i ta ideja u znaku broja dva.Ponovno ista slika upravljaèkog sredi�ta ove raèunarske logike: podzemlje. To je Duat: Had: pakao. Ovaj san dodao je jo� jednu znaèajku izgledu pakla: pakao je kuglast, o

n je tamni krug. Iz sredi�ta te tamne kugle kreæu naredbe za nizbrdni hod kri�eva i za druge manipulacije.Skaèuæi pod zemlju Igor uskaèe u stope mitskih junaka Gilgame�a, Herakla i Orfeja, buduæi da æe obaviti junaèki zadatak, oslobodit æe dva zarobljenika. Ali njegov zadatak je i sebepros-vjetljenje, izravni dvogovor s bo�anstvom. Po tome Igor podsjeæa na djeèaka Naæiketu iz Kene upani�ade, ili na vjernu Savitri iz Mahabharate � njih oboje dobrovoljno slijede smrt zbog jednog vi�eg, nesebiènog razloga. Naæiketa silazi u podzemlje, susreæe se s Jamom, ocem smrti i vremena, saznaje od njega najvi�u istinu i tako nadrasta smrt. U takvom susretu i sam vladar smrti postaje »dobar«, pretvara se u »uèitelja djeci«. Zadatak je Igorov dakle vi�estruk, èin je mnogolik i na dobro je drugih ljudi.U podzemnoj kugli junak nalazi sputanu dvojicu, bijelo suglasje mraènog tandema. Ta dvojica su nadzemna strana samsariènoga kruga. Oslobaðajuæi ih, sam biva zarobljen. Izbaviti se i opet ne mo�e drukèije nego uz pomoæ najvi�e sile.Ðizas mu najprije daje crveno odijelo, neku vrstu eteriène energijske ko�e. Je li to pranomaja kosa, druga od pet ovojnica oko pravog ja ili atmana? Vitalno tijelo, blizanaèki otisak tvarnoga, koje su Staroegipæani takoðer prepoznali kao drugi dio èovjeèje sveukupnosti, dvojnièki dio ka? U narednim snovima Igor æe u svojoj novoj ko�i biti nepobjediv.U podzemnoj pustolovini Ðizas nije samo spasilaèka ekipa: on je i guru, duhovni vodiè kroz predjele zemlje, pakla i neba. Njegovo uèenje uvijek je isto, mada je prelomljeno u kristalu drukèijega prizora gdje se izvjesna pojedinost vidi o�trije od neke druge. Ali u svakom prizoru Ðizas podsjeæa du�u da mu preda svoj ogranièeni razum i svoje ljudsko znanje, �to æe reæi, svoju ego-prtljagu. Sve ostalo je lako i zbiva se kao posljedica predanosti. Izmeðu Ðizasa i Kri�ne zaista nema razlike.Nije li rekao: »�to te briga kako!« I: »Nemoj misliti da ne mo�e�«. To znaèi: »Èini ono �to ti u dio da èini� i vjeruj meni. Treba vjerovati a ne misliti. Od vjere je sazdana stvar kojoj se nada�. Treba djelovati a ne pitati mo�e li se ili ne mo�e. Ja znam kako, ja znam za�to. To je dovoljno.«Junak je poslu�ao Ðizasov nauk i dogodilo se èudo: nadvladao je zakone gospodara tvari, prekinuo je njegove lance.U ovom snu produbljen je i znamen livade: ona postaje suprotnost ktonskoj sili podzemlja. Ako je podzemlje pakao, livada je raj: staroegipatska poljana bla�enih, Elizejsko polje, �ivot u obilju i krasoti. Pakao i raj su dvije kugle sa suprotno nabijenim sadr�ajima, koje jedna drugu omoguæuju. Negdje postoji toèka dodira, crnobijela rupa kuda se silazi i uzlazi u crni i bijeli svijet. »Deèko koji pravi èuda« najprije silazi a potom uzlazi kroz toèku kontakta.Dva kruga zrcale jedan drugi upravo zbog naèela dvojnosti. Dvojnost, naèelo svijeta prièina, vlada i u jednome i u drugom krugu. Dva mraèna kauboja (ovaj put dva lopova) gospodari su jednog kruga; dvojica bezazlenih potjeèu iz nadzemnoga kruga. Raspored snaga je isti, mada æasovito stanje nije jednako: svijetli dio je slabiji, biva zarobljen i strpan u mrki zatvor.Ta èinjenica zove na herojsku akciju: sviæe vrijeme za sinove Bo�je, za avatare, mesije, velike junake, otkupitelje i osloboditelje. O njima se pi�e u »novinama«, odnosno u objavama i svetim knjigama �to navje�taju èudotvorce. Njih vodi glas istine. Kad iscrpu svu svoju snagu, onda bo�anska sila preuzima kormilo. Najprije æe junaka za�tititi neprobojnom ovojnicom, crvenim tijelom o koje se lome udarci grube zemne sile; potom æe ga savjetovati da se ne obazire283blistali su. On je sav blistao. Kruna je blistala, na kruni je bio kri�. Nosio j u ruci knjigu i èarobni �tapiæ.Zapravo, on je knjigu i èarobni �tapiæ izvadio iz svog odijela i rekao:'To pripada tebi. To æe uvijek biti tvoje.'Zaboravio sam ti reæi da je to bilo u nekom restoranu - i�ao sam cl pi�kim, a vi ste èekali za stolom. Kod klozeta sam vidio da se ne�to stvar; onako kao u »Zvjezdanim stazama«, polako i s visokim zvukom.Uzeo sam knjigu i �tapiæ; Ðizas je nestao. Vratio sam se za stol i otvori knjigu. U njoj je bilo puno ljudi, more, sva�ta. I to je sve bilo �ivo. Vidio sai mrtvog èovjeka kako o�ivljuje i skida sa sebe povoje. Vidio sam Morris kako lijeèi ljude, kako ih gura i kako oni padaju. Knjiga je bila naranèast boje.Onda sam sa èarobnim �tapiæem stvorio razne stvari: naprimjer, jeda avionèiæ u koji sam mo

gao sjesti i poletjeti. Stvarao sam i vama - man èarobnu ogrlicu, Rojki èarobnu kutijicu, Rekiæu sam stvorio èarobnu olovk i bilo je prelijepo. Bili smo sretni. .Onda smo se vratili kuæi. Probudio sam se i pomislio:'Gdje su moje stvari? Moj �tapiæ i knjiga? Jer Ðizas mi je rekao da æe t uvijek biti moje.'Onda sam u sobi èuo glas:'To je sve nevidljivo. Ako jako �eli� da to vidi� oèima, jednoga dana æena svoje pojmove o moguæem i nemoguæem; naposljetku æe ga uèiniti nevidljivim � nevidljivi] u paklu, vidljivim u raju.Dvojica zarobljenih podsjeæaju na onu dvojicu razapetih iz sna o kaubojima. Igorovo jasr ja je izuzeto iz oba kruga: ono je slobodno i od svijetlog i od tamnog dvojstva. Ono je simbi jednine.I �ivot tvari i �ivot psihe proces je izmeðu dva granièna, suprotno nabijena stanja koja s uzajamno podr�avaju i osvjetljavaju. To je dijalektièki, jin-jangovski proces: opreke tvoi napetost potrebnu za kretanje i mijenu. Od plusa k minusu, od minusa k plusu - svejedno kak æemo i kojim pojmom u datom trenutku prevesti taj minus, da li pojmom smrti, mraka, zla, led; tromosti � i kako æemo prevesti plus, kao roðenje, svijest, vatru, ljubav, svjetlost. �ivot tva i �ivot psihe je dvotaktan: zakovan izmeðu dva otkucaja �to ga pretvaraju u samohodni paklei perpetuum mobile.Èuda su, naprotiv, izuzeci od samsariæne mehanike. Zato dvojna sila ne voli èuda. Izuzei ne potvrðuju mehaniku, ugro�avaju je. Stoga je »deèko koji pravi èuda« na udaru zlih sili K tome, on poma�e drugima i to je razlog vi�e da ga dvojna sila osudi na smrt: za njega su drui dio njega samoga i poma�uæi njima, on poma�e sebi i tako razbija opsjenu dvojnosti.U ovom snu nagla�ena je jo� jedna karakteristika pakla: pakao je prièin razlika. Oni ko �ive od razlika, oni koji �ive u razlikama, �ive u paklu. Prvi poriv k shvaæanju jednine jest pori da se sa drugima postupa kao sa sobom � da se drugima poma�e kao sebi. da ih se voli kao sebe sve tako do uvida i spoznaje da su granice izmeðu »ja i »ti« puka halucinacija.Gospodari vatre i vode to ne �ele. Oni se brinu o tome da se granice ne ukinu da se svi or milijuni i milijarde koji svijetom govore »ja« a razlièni su stasom, spolom, godinama, rasorr narodno�æu, polo�ajem, izgledom, pameæu, ideologijom i obrazovanjem, da se svi ti milijur i milijarde koji govore tu jednu jedinu bitnu zajednièku rijeè »ja« ne dosjete ða oni uistinu i jes taj jedan zajednièki »ja«. Oh, i gorega se boje gospodari suprotnosti: da to zborno »ja« (d kojega je grunuo Jung) ne uzleti jo� dalje, u spoznaju da je bo�ansko i nedjeljivo, da nem drugoga, da su milijuni i milijarde samo njegova sjenovita igra. Eto, zato je opasan onaj »deèki koji pravi èuda«, deèko koji »poma�e drugima«. Sotonin svijet razlika je napadnut samiri postojanjem dobrih i jednovitih biæa.I tako, kad se pojam dvojstva rasvijetli, vidi se da �ivot nije prosta i neumoljiva mehanika veæ nevidljiva svenazoènost Bo�ja, koja od vremena do vremena provali u vidljivost. Za junak u snu ta vidljiva intervencija nije èudna; èuda uopæe nisu èudna, ona su zapravo normalna, je vrhovno èudo je vazda tu, gdje »vodi brigu o svemu«, vrhovno èudo koraèa iza hodaèa preki pozornice sa stra�ilima, vrhovno èudo, nevidljivo, uruèuje zalog i znamen svoje moæi u mraki zadnje sobe.284to dobiti. Sada jo� ne mo�e�. Kad ti bude nevolja, onda æe ti to pomoæi. Jednoga dana æemo ti i ja razgovarati i ja æu ti reæi kako da postavi� ruku i onda æe ti se u njoj stvoriti �tapiæ'.«U pismu Ðurði koje sam tih dana napisala, nalazi se opis ovog sna. U pismu je reèenica, nekoliko njih, koje nijeèu onaj osjeæaj nedoèuðenosti koji me posljednjih mjeseci spopadao. Pisala sam kao netko tko toèno zna �to mu se dogaða. No pisanje pisma je trenutak koncentracije i prosvje�æivanja, �ansa da shvatim »da mi �ivot nikada nije bio puniji, bli�i èudu; ili bli�i onome za èim smo uvijek, s manje ili vi�e svijesti, stremili«. Dalje sam pisala da sam »s velikom rado�æu i odu�evljenjem postala pisar Igorov, jer san i java nisu razlièiti. Nemoj misliti da sama sebi predem prièu: to se dogaða, jedva sti�em zapisati. Jednoga dana to æe biti knjiga.«1U isto vrijeme iz mene se toèio »Èas je Ozirise«, knjiga koja je htjela izroniti s dna Nila kovèeg s dragocjenim mrtvacem. Sve se sklapalo u zajednièki èas.

Cvijetov leptir i leptirov cvijet, to je jedan te isti trenutak, koji ma�e èas laticama, èas krilima.S dna Nila, snovne rijeke, dizalo se slovo �ivota u posteljici roðenja. Igor je stigao noæu, u èasu brahme muhurte, a stigao je u Ozirisovu kartu�u, s obrisom mrtvaèkog sanduka. Na sanduku lebde »oèi na�eg razumijevanja«, otvarajuæi se sve do sada�njeg èasa i jo� dae.SAN U SNUTih dana govorilo se o izletu do Nijagarinih slapova. Mada je leukemija i dalje bila prisutna u kosnoj sr�i sa svojih petnaest posto limfoblasta, Igor se dobro osjeæao. Bio je vesele i vragoljaste volje. Radovao se putovanju.Dan prije puta, u petak, Igor mi izjutra reèe da se èasovito ne mo�e sjetiti sna, ali da æe ga se sjetiti uveèe. Presijecajuæi moje pitanje, objasni mi:»Tako mi je rekao Ðizas. Kazao je: 'Zaboravit æe� san, pa æe� ga se sjetiti uveèe.'«Bija�e objavljena vijest da æe naredne subote Uri Geller preletjeti balonom iznad sjeveroistoènog dijela Sjedinjenih Dr�ava. To je bio pokus golema obujma, jer su milijuni ljudi pozvani da iznesu zahrðale ure i druge trule sprave u toèno zakazano vrijeme da bi se kasnije vidjelo koliko je djelotvoran Urijev energijski pljusak s takve visine. Od pokvarenih satova imali smo samo jedan: to je bio Igorov sat, kupljen kod Zayrea. Veæ dulje vrijeme nije radio i ja sam ga uveèe donijela da ga Mama i Mira podastru pod zakazani balon iduæe subote. Igor tad uze svoj stari sat i reèe da æe ga popraviti. Poèe1 Igor nikada nije èuo prièu o Lazaru, o »mrtvom èovjeku koji o�ivljava i skida sa sebe povoje«. Knjiga koju mu je Ðizas dao, naranèasta knjiga, bila je slikovnica �ivota, kao i ona u Reljinu snu. Takva knjiga je onaj Tahutijev svitak papirusa s ispisanim zvijezdama, rijekama, oblacima, planinama, biljkama, jer »vascijeli je svemir svjetska knjiga, rukopis, divovski svitak papirusa �to ga ispisa�e ruke Bo�je«. Igor je to rekao na svoj naèin: »puno ljudi, more, sva�ta«.285ga pipkati i navijati i spravica odjednom prokucka. Igor stavi sat na ruki i izjavi:»Ja mogu isto �to i Uri. Ponijet æu ovaj sat na put i vidjet æe� da æe cijel« vrijeme raditi.«Sat je uistinu radio cijelo vrijeme puta i jo� neko vrijeme poslije. A ond; je zauvijek stao. Igorov »popravak« bio mu je kratak izlet u upotrebljivost U svemu tome mene je razdragala Igorova uvjerenost da mo�e »isto �t< i Uri«. Bilo je va�no da on u to vjeruje, da zna da mislima mo�e gurnut liliputanski stroj u akciju, kao �to je mislima odzvezao svoju ruku od sipki kri�a.»Sjetio sam se sna.« Zirne put mene veselo. »Odjednom sam se sveg; sjetio.«Kako bi i moglo biti drukèije - jer »ono �to On ka�e to æe biti.« .,I stade prièati: �'»Bili smo kod kuæe i ja sam bio bolestan. Odvezli ste me u bolnicu i oti�l kuæi.Onda se (meni) stvorio èarobni �tapiæ. Zbog njega je nestala infuzija Onda sam se zaèudio �to svi misle da sam ja bolestan, a ja sam znao da nisam Oti�ao sam iz bolnice da se ne kvarim s kemikalijama. Vratio sam se kuæi.Netko zvoni na vratima, nitko u kuæi ne zna tko bi to mogao biti. Vidjel ste da sam to ja, pa ste se zaèudili. Isprièao sam vam da nisam bolestan. Po�te sam bio zdrav oti�li smo na Nijagaru, i tamo sam zaspao i vidio Ðizasa koji m je govorio da æu brzo dobiti svoj èudotvorni �tapiæ j èarobnu knjigu. Bio san jako sretan i probudio sam se u snu, pa smo se onda vratili u Washington, je èarobni �tapiæ æe se tamo stvoriti. Kad smo se vratili, vidio sam svoj èarobn �tapiæ i knjigu. Ðizas mi je, nevidljiv, govorio:'Mora� se vratiti u onaj svijet bez toga, ali ti æe� to brzo dobiti.' \Rekao sam:'Bolje da se vratim (na onaj svijet) dok nisam zaboravio, da isprièan svojim roditeljima.'Onda sam se probudio i zaboravio san. Onda... sada sam se sjetio.«1 «IZLET NA SLAPOVE NIJAGARE :Velebne amerièke osmotraène ceste bile su naèièkane McDonaldima Holliday Inn-ima, Howard Johnsonima i svima ostalima; snabdjevene ben zinskim stanicama, restoranima, zabavi�tima, reklamama, natpisima, pozi vima na to-i-to i obilnim prometnim znakovima. Na njima je �ivjelo nepre stano pleme na kotaèima.

,To je pleme jurilo u svim pravcima, bjesomuèno i panièno. Sve je nalikovalo na navijeni pokretni dio jedne divovske igraèke. Zabune su bik1 Kao i san o zaèepljenu nosu, i ovaj san govori o èuðenju zbog toga �to okolina ni primjeæuje da je »bolesnik« zdrav. Bolest se samo prièinjala i tek je posredstvom èarobno; �tapiæa razbijen prièin.Èarobni �tapiæ je duhovno oru�je, nalik na maè diskriminacije (viveke) indijskih jogija Pomoæu toga oru�ja spadaju vela i koprene s lica istine, nestaju muèila bolesne stvarnosti i ostaji svijest o dobrobiti i zdravlju.San u snu je treæi stupanj svijesti. Kao u posveæenu prostoru, u njemu se javlja Ðizas da b saopæio tra�itelju da æe znamene i zaloge samoostvarenja - èudotvorni �tapiæ i èarobnu knjigi - »brzo dobiti«.286Lnemoguæe, lutanja odrezana; put, jednom izabran, bio je tako obilje�en kao da pleme na kotaèima uistinu ne boluje od onog famoznog kvocijenta inteligencije, te te�ke opsjednutosti pje�aèkog plemena.Rano izjutra krenuli smo prema velikim jezerima na sjeveru. Namjerili smo provesti nekoliko dana na vodopadima Nijagare, da bismo se poslije »spustili« na istoènu obalu u dr�avu New Jersev, s neizbje�ivim Stone Harbourom.Za vrijeme vo�nje Igor i Relja su neumorno razgovarali svojim jezikom koji je cio bio lozinka, odnosno jezik u jeziku. Prièali su jedan drugome dogaðaje koje su izmi�ljali; izmi�ljali su ih unutar odreðenih granica i po izvjesnim le�ernim zakonima, otprilike onako kao �to Indijci skladaju glazbu unutar odreðenih raga. To su bile groteskne, urnebesno otkvaèene i nepotro-�ive dogodov�tine, po uzoru na televizijsku seriju »Kamiond�ije«.U sumrak smo izbili na obalu Ontaria. Tu se æud puta promijenila. Najprije nas je osmotraèna matièna autostrada predala ne�to u�oj odvojnici,' a onda se ova poèela postupno su�avati dok se nije stanjila do jednotraènog puta. Ovaj pak, kao da �eli klja�trenje privesti kraju, pojuri u visoku barsku travu i jurio je zagnjuren, ne di�uæi glave kao prestra�en zec. Obala i voda nisu se mogle vidjeti, ali su se mogle naslutiti po zamagljenu, sjetnu prostoru koji je lebdio iznad njih; taj prostor vi�e nisu presijecali ni brda, ni dalekovodi, ni stabla.Jurili smo niz nevidljivi Ontario i niz njegovu vidljivu vla�nu samoæu. Trebalo je stiæi prije mraka u grad Niagara Falls. Na ovom putu nije bilo naæi nikakve benzinske stanice, a crveno svjetalce u oknu benzinskoga spremi�ta odavno je svijetlilo. Veæ je dobrano zanoæalo kad smo briznuli u grad.Nekako smo se nevoljko izvukli iz kola. Èinilo se da nam je svima vi�e prijalo putovanje, a da nas je ostvaren cilj naglo spljo�tio. Kamiond�ije umuko�e. Igor duboko uzdahnu onim svojim sveznalaèkim uzdahom.Spavali smo u neuglednu motelu Clarke's na glavnoj prometnici, na bulevaru Niagare Falls. Noæu se Igor probudio i kazao mi da san nije bio0 Ðizasu »zato jer mi ni�ta nije potrebno«.»Sanjao sam da ste me odveli u bolnicu, da le�im u sobi na katu. Bio sam �alostan i ljut. Ali brzo sam se razveselio jer su mi doktori rekli da poslije jednog dana idem kuæi.«Clarke's je vodila vreme�na udovica s dvoje poluodrasle djece. Motel je zbog toga podsjeæao na �vicarski pansion - sve je bilo prisno, praktièno1 obiteljski pouzdano.»Znate«, kazala je, »danas nitko neæe da radi male stvari, svi hoæe ne�to veliko. A ja vam ka�em da bez malih stvari...«Mo�da im nije i�lo previ�e dobro, buduæi da se Clarke's nalazio ne�to dalje od sredi�ta, na prometnici koja je danonoæno zujala i svijetlila. Mo�da su zbog toga sve sami radili: kuhali, spremali, èistili, prali, glaèali, èak i opslu�ivali mali bazen. A mo�da je to bilo zbog stava u pogledu malih i velikih stvari.No usprkos porodiènom ugoðaju mi smo �eljeli otiæi i spavati u blizini njezina velièanstva vodopadne sile. Nigdje na cijeloj planeti nema mjesta gdje se vi�e vode ru�i u ponor. Prizor je gromoglasan. Nalikuje na neprestano samoubojstvo. Preselismo se dakle u motel Michael's Inn, na samoj obali rijeke Nijagare; tamo su sve sobe sprijeda bile zauzete, te nam dado�e neudobnu sobicu stra�njega prikljuèka motelu.

Toga dana obigrali smo oko slapova zajedno s gomilom pokldnièkog287naroda u �utim kabanicama i crnim gumenim èizmama. Osjetila, naroèite u�i, bijahu smo�dena. Svijet se rijedio u bijeloj pari i huci, i opet se iz nj« materijalizirao. Uistinu je ovo gibanje nalikovalo na obrednu ophodnji s ugraðenom formulom po kojoj se najprije silazilo dugim mokrim stepeni èama niz jednu stranu zapjenjena kotla, odakle je pucao vidik uzgor, prerm gorostasima amerièke strane; zatim se prelazilo na drugu stranu, u podno�ja vodopadne stijene, gdje su bili prorovani tuneli, mukli, vla�ni i puni �upljt jeke, s jednom kljuènom terasom ispaljenom sasvim blizu prvog vodenoj sunovrata, gotovo pod samo njegovo pazuho. Formula se potom granah u dva pravca: moglo se brodiæem doploviti ludo blizu vodopadne grdosije, il se helikopterom mogao nadletjeti cijeli prizor. Ispunili smo formulu s ob; kraka.U brodiæu su davali crne kabanice. Isplovili smo iz sunèanog maloj pristani�ta i ubrzo uplovili u bijelu maglu i gromot, prodjeven dugam; i sna�nim prskovima pjene i pare. Crne kabanice stado�e potcikivati; n< manjkala je zvuèna traka, usta su se otvarala kao u nijemom filmu, bez glasno. Poslije, u preletu nad zelenim kotlom vidjeli smo Nijagaru gdji uzrujana brza odozgo, kao da hrli u susret letu, a ne padu. Iz njezin; strmoglavljanja izvijao se velik polukru�ni oblak i vrtlo�no jezero u dubini Poslije se sve smirivalo, podavalo se velikoj hidrocentrali; bjesnilo i samouni �tenje postado�e krotki i svrhoviti.Noæu je bilo zagu�ljivo. Ujutro mi je Igor rekao da je sanjao da se vozi« u koèiji, ali da je ostatak sna zaboravio.Poslije doruèka smo pre�li preko mosta i na�li se u Kanadi. Sve je bil< isto. Najprije smo se ukrcali u lift velikog tornja s kru�eæom glavom. Lift ji puzao s vanjske strane vrtoglavo visokog betonskog stupa. Odozdo je naliko vao na bubu zlaticu, a zapravo je bio velika metalna kutija s dvadeseta! putnika.Onda smo krenuli prema Torontu. Dan je bio sivkastosrebrnast, sedefn: su kapljice èekale negdje u uzduhu da ote�aju i da padnu. Veæ oko podnev; sjedili smo na velikom trgu u Torontu. Trg je bio skladan kao skupina oblik u interakciji � nesimetrièno postavljene visokokatne zgrade u neodoljivi prisnu odnosu jedna naprama drugoj, u odnosu koji se neprestano dogaðao Trg je bio zbivali�te; na njemu su i ljudski odnosi postajali reljefniji, misi jasnije, a valjda su se i kemijski procesi u zemlji i tijelu ubrzavali. Jedna y Mooreova skulptura to sve kraljevski potvrðivala.Igor i Relja jeli su neizbje�ive hot-dogove. Ja sam lunjala uokolo tra�eè zanimljive kutove za svoje fotografsko oko. Kad sam se vratila na kamem klupu, Igor mi reèe da se sjetio ostatka sna.Izvadila sam Knjigu o snovima i zapisala san na licu mjesta.SEDAM SVETIH GLJIVA»Vozili smo se u koèiji, èetvoro nas. Bila su dva konja, jedan crni i jedai smeði; nije bilo koèija�a. U koèiji su bile i sobe, kupatila, sve kao u kuæi. Pal; je noæ. Konji su bili umorni, stali su, a mi smo ih pokrili i ispregnuli, i oni si spavali, legli su. I mi smo spavali. Tako smo se danju vozili, a noæu spavaliUjutro sam vidio jednu biljku blizu koèije. Imala je zelenkastu i crvenka288 ;stu stabljiku, a glava joj je bila crvena s bijelim toèkicama. Bila je niska. Ubrao sam je, i svi smo znali da je to Ðizasova biljka.Nitko nije znao �to da se s njom radi, ali ja sam znao kako se iz nje cijedi sok: otkinuo sam dno od glave i glavu sam cijedio kao naranèu, i dobio sam �uti sok. Svi smo ga popili. Taj sok nas je ojaèao i nikad vi�e nikakvih bolesti ni na koga od nas, pa kad jede� kemikaliju ta te biljka �titi.Onda smo u daljini vidjeli bijeli dvorac. Znali smo daje tamo Dizas. I tata je to znao! Krenuli smo prema dvorcu i u�li u njega � tamo je na prijestolju sjedio Ðizas, imao je krunu i dijamante po bijelom odijelu. Bio je mlad, duge kose - kao da mu ima dvadeset pet godina. Oko njega je padala crvena sjena.Zahvalili smo za biljku. Ðizas je rekao:'Ima jo� �est takvih biljki. Uzmite ih dok ih nisu drugi (lopovi) uzeli. Da lopovi ne bi postali jaki i uni�tavali druge.'Zahvalili smo i oti�li. Ja sam bio jako sretan i nisam znao kako da mu se zahvalim, pa kad smo ubrali sve biljke, ja sam ubrao cvijeæe za Ðizasa. Odnio sam mu cvijeæe.

Dizas mi je rekao da njemu cvijeæe ne treba, ali da æe ga uzeti da bih ja bio sretan. Jo� prije nam je dao zlatne kutijice s imenom svakoga od nas, i kad se ta kutijica otvori neka te snaga zaokru�i i nitko te ne mo�e ni ubiti ni raniti.Zahvalili smo se, sretni, oti�li smo opet u svoju koèiju pred dvorcem i putovali dalje, i nikakvo nam se zlo nije desilo. Biljke smo èuvali u koèiji.«11 Ovaj san je trajao: nije imao poèetak ni svr�etak. Unutar trajanja dogodila se kljuèna epizoda susreta s bo�anstvom. Poslije te epizode trajanje se nastavlja istim ritmom kojim je i poèelo: ritmom dana i noæi, buðenja i spavanja, raðanja i umiranja.Koèija je vozilo, vahana, ba� kao i kuæa-brod, ili kao voziæ, ili kao avion. U vozilo postojanja upregnuta su dva konja, konji dana i noæi (bilo bi idealno da je partner crnome konju bio bijeli, a ne smeði konj � ali Igoru mo�da nije bilo sasvim jasno kakva je smeða boja). Ti konji danju idu a noæu spavaju. Dan je �ivot tijela; noæ je smrt tog istog tijela. Ujutro poèinje nova inkarnacija. Uveèe nastupa umor i �elja za snom. Tako je �ivjelo i umiralo, umiralo i raðalo se jedno biæe u èetiri dijela.Ima na putu sedam tajanstvenih biljki, koje su Bo�je biljke. Igor je onaj èlan putnièke dru�ine (onaj dio svog biæa) koji je najmudriji i koji je u milosti: on prvi pronalazi biljku, on jedini zna kako treba cijediti njezin �uti sok. dragocjeni sok sunca. On jedini donosi Ðizasu cvijeæe u znak zahvalnosti.Naðena biljka po opisu je gljiva muhara, sveta gljiva Egipta, Sibira, Evrope, Kine i Meksika. Jer »niska je« i »glava joj je crvena s bijelim toèkicama«. To �to ima »glavu« a ncvijet ili plod, mo�e jedino znaèiti da se radi o biljci klobuèarki. Iz opisa cijeðenja vidi se da je njezina »glava« polukru�na, ba� kao klobuk gljive: »Otkinuo sam dno od glave i glavu sam cijedio kao naranèu«. Naranèa se cijedi tek kad se njezin kuglast plod prereze napola. U sluèaju Igorove biljke to nije trebalo uèiniti iz jednostavnog razloga �to je glava veæ imala oblik podesan za cijeðenje.Sto se pak tièe stabljike koja je »zelenkasta i crvenkasta« � a �to odudara od popularne predod�be o bijelom trupu muhare - sasvim je shvatljivo da bjelièasta ko�a poprima preljeve onih boja koje joj se nalaze u neposrednoj blizini. To su u prvom redu crvena i zelena boja. Odsjaj crvena klobuka i zelene trave ili hlada vidljiv je na inaèe bijelom trupu gljive. Po Puharichu, gljiva muhara (Amanita muscaria) koristila se za izo�travanje izvanosjetilnih sposobnosti u ezoteriènim krugovima Starog Egipta, u vrijeme hramskih inicijacija. Azijski �amani upotrebljavali su je u sliène svrhe - primjerice zato, da bi sveæenik mogao pratiti netom umrlog u carstvo izvantjelesnosti. Zbog takvih svojstava gljiva je bila svuda cijenjena, ukljuèujuæi Daleki Istok, Evropu i Sjevernu Ameriku. Posebice su njezinu primjenu njegovali u civilizacijama Meksika.Glavni junak sna prepoznaje zdravljonosne osobine gljive. Njezin sok krijepi i �titi. »Vi�e nikakvih bolesti ni na koga od nas« - ovdje se »bolest« ne shvaæa samo kao tjelesna nepogoda, veæ vi�e kao patnja biæa i izruèenost pogubnim utjecajima (»kemikalije«) - �to je pojam sasvim nedalek od pojma bolesti u Sai Babinim ustima. I mada je gljiva izdanak vlage i hlada, mada je izraz tamasiènih kakvoæa, ona sadr�i u sebi sok sunca i podsjeæa na ju�no voæe, naranèu.19 Brdo iznad oblaka289Spremila sam Knjigu o snovima u putnu torbu. iNad trgom je jo� uvijek visila sedefna boja. Uputili smo se prema kolimaiNamjeravali smo se spustiti niz rijeku Nijagaru do jezera Erie, i dalje. Osvrnula sam se zahvalnièki put trga: bio je divan okvir za na�irnajsjevernijih �ezdeset minuta. ?MAC I PRSTENKraj je izranjao neobièno, èarobno lijep, boje su bile jarke i èiste a kasnopopodnevno sunce toèilo se poput lipova meda � bilo je teèno, gusti i melemno. Zaustavili smo se kod dra�esnog malog motela na obali jezer Erie. Nedaleko je istjecala Nijagara, zapjenjena od predosjeæaja.Za�to ima ba� sedam gljiva?S istog razloga s kojega ima sedam patuljaka i sedam u bijelo odjevenih sudenica; i zato �t ima sedam krakova u svijeænjaku prostora; �to ima sedam boja u dugi i sedam tonova u glazbene ljestvici, sedam grijehova i sedam otajstava, �to svijet ima sedam razina, �to se èovjeèji �iv( dijeli na razdoblja od po sedam godina, i zato �to je se

dam nebeskih protega i sedam èakr; sedam ovojnica oko svakog biæa. Sedam je znamenka unutra�nje grade. Sedam je raspored u nevidljivom svemiru. Sedam je anðeo sklada. Sedam je tajanstvo cjeline.Junak sna ima jo� tri dodatna dijela - ili znaèajke - pomoæu kojih tvori èetverostran stvorenje trajanja. Ono je njegov oblik u vremenu. On je glavni dio tog stvorenja: on je intuitivi ili razabiruæi dio. Indijci bi rekli: budhi. Na�i stari bi rekli: svjetlost razuma. I »po�to nije bil koèija�a«, ovaj je intuitivni razum oèito vodiè i kormilar putovanja.Koèija-tijelo, koèija-kuæa, s konjima dana i noæi ide donekle i sama, nagonski, ravnajuæi i prema ugraðenu ritmu vremena s dvije meða�ne toèke: buðenjem i spavanjem, akcijo: i odmorom. Opet klasièna vedantinska slika - metafora Upani�ada i Bhagavad Gite. Igoi0 tome nitko nije govorio.U prastaroj indijskoj prispodobi s konjima, koèijom i putnikom, atman vazda zauzirr kljuèno mjesto. Jednom je putnik, drugi put je vozar. U Igorovoj varijaciji atman je Ðiza stanovnik bijelog dvorca, malo podalje od puta. Po�to je Ðizas atman, putnici se upuæu k njemu.Ovaj put, Ðizas je u bijelom; no kao znak Njegova podrijetla, oko Njega pada crvena sjen Jer mada je dvorac bijel i podalje od puta, on je ipak u srcu putnika. iÐizas daje èetveroèlanoj posadi koèije preostalih �est gljiva. Da se ne dogodi zloporaba, »c lopovi ne bi postali jaki i uni�tavali druge«. Okrepa i za�tita pripala je dobroj, èednoj stra zbivanja. K tome, putnici su dobili na dar po zlatnu kutijicu iz koje æe izaæi i oviti se oko svakoj neprobojan obruè. »Elektromagnetsko polje«, rekao bi Relja.Ako je Ðizas atman, tko je onda putnik u koèiji? Tko putuje iz tijela u tijelo, tko se seli kn osobe i pojave? Tko je i �to je ono �to uveèe usne a jutrom se budi, i �to, trajuæi u vremensko kontinuumu �ivi po naèelu uzroka i posljedice, po karmièkom naèelu?To je pojedinaèna du�a, upojedinjena su�tina. Indijci bi rekli: divi. I veoma bi ga razlikov; od velikog Ja. Upojedinjena su�tina jo� se uvijek osjeæa odvojenom od sveopæe su�tine, < velikog Ja, Boga, atmana. Egipæani to stanje oznaèavaju simbolom ptice s ljudskim licei odnosno s licem tog�i�tog pokojnika. Ptica lepr�a nad mrtvaèkim kovèegom, ona je poèet; leta, no pretvorbu ptice u let prijeèi ba� ta vezanost za odreðenu osobnost, naime za ski mentalnih karakteristika koje sebe osjeæaju posebnim entitetom. Po tome ta ptica-ðivj jo� uviji biva podlo�na raðanju i umiranju, jo� uvijek �ivi u dimenziji vremena, po zakonu naslijeðen poriva. Ukratko, divi jo� uvijek boravi u svijetu maje, mada, mo�da, u svijetu veoma razrijeðei maje, u predjelu protanjenih sjena.Atman ne putuje, ne odlazi, ne dolazi, ne sti�e, ne postaje: on jest. U ðiviju se budi instin vi�ega reda, bo�anski njuh tragaè, budhi. Pomoæu tog njuha on prepoznaje dobrotvorne poja1 znakove na putu. Naposljetku dolazi do izravnog susreta s atmanom-Ðizasom, i taj su�i olak�ava ðiviju daljnje putovanje: oporavlja ga i �titi. Osim toga, du�a u susretu s Boge do�ivljava ekstazu sreæe, koja je sama po sebi znanje i prosvjetljenje. Jer du�a prepoznaje sv i najsvojskijeg i voljenog stanovnika vlastite nutrine: Ðizasa iz peæine srca. »Crvena sjena« � u bijelom dvorcu pada oko Njega podsjetnica je na staro poznanstvo du�e i Boga: poznanst290 iDrugo jutro kupali smo se u bazenu motela. Svjetlost je prosijavala kroz cvijeæe i li�æe, mirisava od njega. Bilo je nestvarno tiho i ljupko. Igor je poku�avao da nauèi plivati, ali je odustao. Relja se bacakao po modroj vodi kao vidra. »Kad bismo mogli ovdje ostati«, pomislila sam, »bolest ne bi mogla �ivjeti u prisustvu tolike ljepote.«U podne smo veæ sjedili u kolima kreæuæi prema Buffalu. Ali prije toga Igor mi je isprièao pro�lonoæni san.»Po noæi, na terasi bilo je puno ljudi koji su èekali jednog stra�nog èovjeka s maèem, koji se pretvara u gorilu i ubija. Najprije su na terasi gorjele svjetiljke, a poslije su upalili jednu svjeæicu. Tog èovjeka nije bilo.Ja sam bio u kuæi. Èovjek je dolazio i htio je da me uhvati, ali ja sam opet pobjegao u kuæu i zatvorio vrata i prozore. Vidio sam da se on opet stvara u gorilu i vikao sam onim ljudima da se to dogaða. Ali gorila je pojurio na terasu s maèem, i bio je pun trikova: sve je one ljude pobio.

Meni je Ðizas �apnuo:'Ne boj se, on samo izgleda stra�no, i ti se zato pla�i�. Uzmi i ti maè, èarobni maè i ovaj prsten koji æe te za�tititi, pa ti nikakav udarac neæe moæi na�koditi. Izaði slobodno, ne boj se.'Iza�ao sam s èarobnim maèem i prstenom i rekao sam gorili: »Predaj se, jer meni tvoji trikovi ne mogu ni�ta«.Ali gorila me poèeo napadati, skoèio je uvis, a ja sam podigao maè da se na njega nabode. Onda sam ja odskoèio na vrh drveta, i kad je gorila skoèio za mnom, ja sam ga sru�io. Onda se on opet pretvorio u èovjeka i ja sam mu rekao:'Sad æu pozvati policiju i bit æe� pet godina u zatvoru.' Pozvao sam policiju i odveli su ga zavezanog.«1Uveèe smo se pribli�ili jednome veæem gradu, èini mi se Buffalu. Veæ smo bili umorni. Proma�ili smo sve motele na prilazu gradu, ali smo se nadali da æemo se usidriti negdje na izlazu. Dogodilo se da smo i tamo proma�ili.u ljubavi, prisnosti i samoæi srca. Mali vodiè je »jako sretan«. Za tu vrstu sreæe koja je bla�enstvo, Indijci bi rekli: ananda.Kako je lako prepoznati isti sadr�aj u razlièitim oblicima, kad se radi o kljuènim, ni�od�ko-ga-nauèenim stanjima! Lako je vidjeti da je zlato prstena zlato, da je zlato narukvice zlato, da je zlato ogrlice zlato, kad je èovjeku do zlata a ne do nakita. Tada za trenutak prestaje strahovlada Sotonina svijeta razlika. U Bo�jem svijetu sve je jednina.I mada nastavlja svoje putovanje kroz maju, divi odlazi okrijepljen i za�tiæen. Vraæa se u istu, pa opet drukèiju situaciju. Popeti se na kuæu-brod poslije ljulju�kanja u beskraju mora, vratiti se u dvoranu od svirke poslije »neke tajne, neke molitve, nekog stvaranja«, sjesti u voziæ poslije gu�ve s maèkom Kri�nom, vratiti se kuæi poslije sto godina samozaborava, i vratiti se u putnièku koèiju poslije posjete bo�anskom cilju znaèi opisati navoj u spirali: naæi se u istoj toèki, za stupanj vr�oj. Interludij izmeðu te dvije toèke je vrijeme karme, borbe i inicijacije.»Putovali smo dalje i nikakvo nam se zlo nije desilo«. San nema kraja, pru�a se kao zraka vremena, iz bespoèetka u besvr�etak. No poslije susreta s vjeèno�æu, putnici su okusili anandu, proèistili su se i »zaokru�ili se snagom«. Na daljnji put su ponijeli bo�anski dar: èudotvorne biljke. Te biljke su primili s blagoslovom broja sedam. Sve su to »èuvali u koèiji« u vozilu svog putnièkog postojanja. Mi, jedno biæe, pili smo �uti sok sunca, iscijeðen iz biljke koja je izraslica mraka i vlage.1 Ovaj san je pritvrdio spoznaju da svijet prièina crpe svoju snagu iz na�eg straha. Na� neprijatelj »samo izgleda stra�no«. Atmanski �apat upozorava da se ne treba obazirati na izgled.Èarobni maè i prsten su znamenja spoznajne moæi i duhovnog juna�tva. Li�iti nekoga ili ne�to njegova izgleda, njegova prièina, znaèi uèiniti ga ne�kodljivim.Jedna scena toga sna posebno me se dojmila. U oèekivanju èovjeka- gorile, Igor izlazi iz kuæe. Mrak je. »gori samo jedna svjeæica«, svjetalce du�e. Kad je neprijatelj nasrnuo iz mraka, sanjaè je pobjegao u kuæu i zatvorio sva vrata i prozore. On se od tog neprijatelja sakrio u kuæu19. 291ISad nas je noæna cesta vukla u daljinu u kojoj je bilo sve manje znakova dæ æemo uskoro naæi prenoæi�te.Bli�ila se ponoæ kad smo se popeli do usnula planinskog motela. Prec motelom su bila parkirana samo jedna kola: vlasnikova. Si�ao je vlasnik �utljiv èovjek, i odveo nas u prostranu sobu okrenutu prema �umi. Potom na: je poslu�io veèerom u velikoj, praznoj blagovaonici. U zaledini, na grebenu streljale su put ponoænoga neba divovske crnomodre jele. Kraj je nalikovac na zaborav, na izgubljeni dio �ivota. Ni ovdje bolest ne bi mogla izdr�ati.. Ali naravno, mjesto je crpio svoju èaroliju iz èinjenice �to æemo sutra otiæ i rasteretiti ga od svojih oèekivanja.Narednog jutra cesta je zalelujala meðu humovima; ovi su neosjetm pristajali na sve plo�nije crte, sve dok se nisu izgubili u ravnici.U kasno popodne obresmo se u Stone Harbouru. Ovdje smo lani tak< bezbri�no ljetovali. Ovdje nas je prenuo Igorov uzdah na terasi pod mjese com: o dosadi �ivota i o �elji za smræu. Odavde je krenuo Drugi udar.

Stone Harbour uèini nam se neprivlaèan. �etali smo drvenim �etali�tem tra�eæi sladoled od lani. U izlogu jednog duæana zatravio me jedan prekrasai indijanski pojas. No bilo je kasno, duæani bijahu zatvoreni. Odjednom si za�eljesmo kuæe i ukuæana na Crestwood Hillu. Odluèismo da æemo sutr poslije kupanja natrag u Washington. -Uveèe mi Igor povjeri da æe se tokom noæi »dogoditi ne�to dobro«.»Toèno u tri sata poslije ponoæi probudit æu se i vidjeti da li imam èarobr prsten. I zamolit æu Ðizasa da opet osjetim onakvo �kakljanje.«Uvijek to posveæeno vrijeme, ta brahma muhurta, taj èas Kri�nin roðenja. Ujutro Igor doðe u na�u sobu i reèe da se »ono« doista dogodilo.»Probudio sam se, bilo je tri sata (popravljeni sat jo� uvijek je radio) poèelo me po cijelom tijelu svrbjeti, èe�ao sam se i onda sam vidio kak èarobni prsten lebdi i silazi na srednji prst moje desne ruke. Imao je zeler obruè, stakalce je bilo zeleno okovano, a u stakalcu je bila nekakva mal lampica koja je svjetlucala. Onda sam zaspao znajuæi da je prsten ostao n prstu i da æe sutra ujutro biti nevidljiv.K tome, znam da sam sanjao ne�to lijepo, ali sad se ne mogu sjetiti. Sjet æu se uveèe.«CRVENI KRALJIÆU posljednje vrijeme èitala sam knjige stanovitog Seta, koje je izgovori na usta svog medija, spisateljice Jane Roberts. Set je za sebe tvrdio da ] »osoba koja vi�e nije usredotoèena u fizièkoj razini«. Jednom je isprièao daj u jednoj od svojih brojnih inkarnacija bio �ena � prosjakinja u Jeruzalemi Imao-la je jedanaestoro djece. Nisu ni�ta posjedovali, glavni im posao bija� da isprosjaèe ne�to hrane za brojnu obitelj, i da nekako protavore hladnoæ i vlagu noæi. Spavali su pokriveni jedni drugima, zamotani jedni u druge Ujutro, po buðenju, prebrojavali su se da vide nije li u toku noæi netko umre Kad su ustanovili da nije, »nikakva se radost nije mogla mjeriti s na�oisvoga tijela. Tijelo je dakle u vezi s njegovim strahom od gorile prolaznosti. »Vani« je gorila si pobio, jer je »bio pun trikova«, �to æe reæi, bio je vje�tak varke i opsjene. Jer on je zgusnuta si prièina i mijene: od obiènog u stra�no, od stra�nog u obièno, tako taj opasnik mijenja svoj lik, s> dok ga junak ne obori i ne preda vrhovnom redotvorcu, policiji. Ali da bi se to postigl< potrebna je Ðizasova intervencija, jer tek na Ðizasov podstrek junak napu�ta kuæu svoj tjelesnog postojanja i susreæe razgoropaðenu silu prièina u slobodnu prostoru duha.292 1rado�æu, kad smo utvrdili da smo svi na broju, da nas je onoliko ustalo koliko nas je sinoæ polijegale«Taj mi je Setov opis zazvonio u glavi na vidik kuæe u ulici Quincy. Pod hrastom smo zatekli Mamu, Nevena i Miru, s nedalekim diskretnim bruja-njem policijskih kola. Kakva radost: svi smo bili na broju. Bio je trenutak da se shvati kakav je izuzetan blagoslov na�a svakodnevica.Izmeðu Igora i Mame strujala je posebno nje�na pa�nja. Vazda bi Igor donosio baki kakav poklon s putovanja. Taj bi poklon sam izabirao. Baka je to primala s velikom ganuto�æu: ni�ta joj nije bilo dra�e od tih malih staklenih vrèeva" ili plastiènih novèanika. Ona je te poklonèiæe odnosila u neku svoju samoæu, u svoj kofer mo�da, jer kofer ju je podsjeæao na èinjenicu da je doputovala sama i da æe mo�da i otputovati sama. Mama vi�e nije bila ono neoborivo stablo o koje smo se bezobzirce vje�ali u vremenima povodnja. Ljuljala se u sebi nenavikla na vlastitu ru�ivost, potresena �to joj stari oslonac nekud izmièe i �to joj novi nije do kraja uvjerljiv. Igor je osjeæao njezinu zaljuljanost i obasipao ju je malim dragostima. Od toga je Mamin unutra�nji jecaj postajao dublji i sladi.Uveèe Igor reèe:»Sjetio sam se sna.«Donijela sam Knjigu o snovima i zapisala ovaj san:»Do�ao sam u jednu kuæu (crvenu) u kojoj je bila jedna soba s kraljem-djetetom i jo� dvoje druge djece koja su bila zloèesta i koja su svima smetala - krala su i ru�ila gradove. Svi su se èudili kako ta djeca to mogu. Onda sam do�ao ja. Oni su mi rekli:'Tko si ti? Odlazi! Ili æe� umrijeti!'Mene nije bilo briga �to oni govore, nisam htio otiæi. Igrao sam se, crtao u toj sobi. Dijete-kralj imalo je crveni kaput.Poèeli su napadati na mene. Ali iza mene je bio jedan deèkiæ koji mi je govorio:

'Ti se nemoj pla�iti. Ti ima� prsten i nitko ti ni�ta ne mo�e. Moæi æe� èak i letjeti.'Oni su navaljivali. Ja sam rekao:'Imam prava da budem u ovoj sobi.'Oni su rekli:'Nema� prava, umrijet æe�.'Udarili su me po ruci onako kao kod karatea, ali meni ni�ta. Onda sa sjekirom (po ruci), pa opet ni�ta. Rekao sam:'Sto ne poku�ate s bu�ilicom?'Oni nisu imali bu�ilicu, bili su ljuti. Ja sam tada poletio i jurio sam na njih strahovitom snagom (kao leteæi tanjur), jer to je bila Ðizasova energija. Djeca su se upla�ila. Ja sam lupio o njih � malo sam usporio � i dvoje je palo mrtvo. Ostao je samo kraljiæ. Pitao sam ga:'Ima li jo� ne�to da se radi?'Kralj se pretvorio u vojsku i rekao:'Neæu da vi�e budem kralj. Pozvat æu vojsku i ti æe� mi platiti.' Rekao sam:'Budemo videli.'Onda je on oti�ao da pozove vojsku, a ja sam potrèao u �kolu i povikao djeci da pobjegnu, jer dolazi vojska, spa�avajte �ivot.U daljini vojska; ja sam èarobno zatvorio vrata i prozore da nitko ne293mo�e unutra. Tako sam spasio djecu koja su ostala u �koli. Onda sam svo snagom poletio na vojsku. Vojska je pucala na mene s topovima i raketam mislio sam da moj prsten to mo�da neæe izdr�ati, upla�io sam se, ali onaj mæ deèko opet se stvorio i rekao:'Nemoj se pla�iti i nemoj misliti da te to mo�e uni�titi. Pa ako ti se ne�' takvo i uèini, nemoj zaboraviti da sam ja iza tebe.'Onda sam poru�io svu vojsku, razbacao je, oni su me uhvatili, ja se ott i poletio, njih poubijao. Onda je ostao samo kralj. Rekao sam mu:'Nikad neæe� moæi mene pobijediti. Ti ne zna� odakle meni ta energijaA taj kralj, ja sam vidio �to on misli. On je mislio: 'Ovaj deèko je stvarr èudo, probao sam sve, nema vi�e ni�ta, pa je zato bolje da se predam.' Pa i je rekao: i'Dobro, mi æemo se predati i vi�e te neæemo smetati, ni tebe ni druge. E æemo dobri i pomagat æemo drugima. Samo ti meni o�ivi moju vojsku.'Rekao sam: t'Jen, dva tri, ustajte!'I mrtvi su ustali, otvorili su oèi, i bilo je lijepo, oni vi�e nisu bili zloèesi cijeli grad se oporavio, sve je bilo èisto i sunèano, o meni se pisalo u no\ nama.Igor mi jo� reèe da je taj san sanjao prije nego �to se probudio noæu u ti prije nego �to je vidio prsten gdje mu se natièe na prst.1 Bilo je oèito da se Igorove bitke u snovima vi�e nisu mogle spljo�titi do bitaka za tjeles �ivot i zdravlje. Te su bitke imale raspon velikog svjetskog plana, vodile su se za opæe dob i udarale su po opæem zlu.Bitka s kaubojima, s dva lopova podzemnika, s opsjenjivim gorilom i sad sa zagonetn djetetom-kraljem koji �ivi u crvenoj kuæi i nosi crveni kaput i mo�e se pretvoriti u svoju vojsk bila je bitka kakvu vodi red s neredom ili pravda s krivdom. Junak koji olièava red i pravdu hci je novog �ivota, osloboditelj svijesti i ustolièitelj vrline; podvizi i djela nisu u njega tako va�ni k u heroja grèkih ili germanskih, veæ je nalièniji na indijske junake koji su najprije Bo�ji zakletni i djela im nisu toliko spektakularna koliko su privlaèivi njihovi unutra�nji do�ivljaji. Igorov odgovara takvom Bo�jem zakletniku, jer on se u svojim sukobima sa zlom stalno do�apta s Bogom, a sve �to posti�e, posti�e »Ðizasovom energijom.«Takoðer je tokom posljednjih snova postalo jasno da se ne radi o izmi�ljajima psihe \ o do�ivljajima duha. Nepredvidljivu pustolovinu samoostvarenja Igorovi su snovi prevoc jedinim primjerenim jezikom: mitom i bajkom. Na toj razini ubrzano se ne�to zbivalo, dogad se proces rasta, misterij oslobaðanja; a na razini za oktavu ni�oj Igor je samo gostovao, èekaji da se navr�i vrijeme »lijeèenja«, da bi nastavio let sa svojom sjajnom dru�inom. (»Jer ja s< do�ao samo nakratko«). Mi, slu�aèi njegovih snova i prièa, prisustvovali smo nevidljivoj drar do ruba nalivenoj na�om svakodnevicom.

Ðizasova poruka je vazda ista. ;»Ne boj se« i »ne zaboravi da sam ja iza tebe« (èak i ako ti se uèini da te pobjeðuju) i »jaj iza tebe« i »ja sam ovdje dolje gdje vodim brigu o svemu«. »Sjeæaj se Mene i bori se«, kL Baba.Nastupa, oèito, doba velikog prijeloma, doba sudara i ku�nje. Dio ku�nje je i samo tjeles trajanje, prijelaz preko pozornice �ivota, bijeg pred gorilom u kuæu tjelesnog postojan Kulmen te ku�nje je suèeljavanje s pobje�njelom silom privida, s podzemnicima ovoga svije Od zaleðinskoga �apta (koji èesto izabire tri sata po ponoæi kao vrijeme svoje objave) poèinje 5 da se mijenja; od toga �apta pozornica biva �iroka, platno golemo, a zamah i prodor juna arkanðelski. Ne�to je veliko na kocki.U snove o velikom sukobu spada i ovaj posljedni san-zagonetka. Sanje zagonetan najveæi zbog toga �to dijete-kraSj podsjeæa na podjetinjena Ðizasa. Kraljiæ �ivi u crvenoj kuæi, dal u srcu. Na njemu je crveni kaput, odijelo od krvi srca. On je nedoraslo bo�anstvo, infanti oblik velikog vladara. Jung bi rekao da je kraljiæ puer aeternus koji je zaboravio svoju pra prirodu, i koji s dru�inom malih nevaljalaca, pakosnih zabadala, neke vrste astralnih huligai remeti mir i red svijeta. Slu�eæi se Igorovim vlastitim pojmovnikom rekla bih da je dijete-kr Ðizasova »zloèesta maska«. To znaèi; raspu�tena strana zbivanja. Tu stranu valja ukrotiti.294 iNOVI LOS ANGELESSutradan je osvanula subota: pretposljednji dan kolovoza. Igoru je od jutra bilo muèno. Tokom dana le�ao je i drijemao. Onda je visoko nad nama preletio Uri u balonu. Prona�li smo jo� nekoliko starih satova. Jedan od njih poèeo je neuvjerljivo kuckati.Jean je svojedobno iznijela staru zahrðalu budilicu pred televizor, u vrijeme kad je Uri zraèio s ekrana. Budilica je bila u beznadnu kvaru � urar je izjavio da joj manjka neki va�an dio zbog kojega se takva stvarca ne isplati popravljati, doðe odvi�e skupo. U toku emisije budilica je poèela kuckati i pona�ati se kao zdravi sat. Jean ju je poslije odnijela kod onog istog urara. Taj je ustanovio da je novi skupi dio na svom mjestu. To pokazuje da sila kakva se objavljuje kroz Urija i njemu sliène nije samo sila koja mijenja oblike i gradu materije, to jest raspored atoma; to je takoðer i sila koja stvara materiju. Nije li se kæeri losandeleskog ortopeda stvorio dio zglobne èa�ice kuka za vrijeme Kathrvnine mise?Prije nego �to smo krenuli na uobièajenu vo�nju u kasno poslijepodne, Igor mi je isprièao poslijepodnevni san.»Do�li smo u jedan motel i tamo je bilo jako opasno. Tamo su bili duhovi. Poveli smo jednog moga druga Jugoslavena, a onaj èovjek koji je primao goste rekao je:Karakteristièno je da crveni kraljiæ ima dva druga u nesta�lucima, dva djeteta koja kradu i ru�e gradove. Infantilni Ðizas se udru�io sa silom neprave stvarnosti, s naèelom polarizacije koje dobacuje bespomoæna biæa od suza do smijeha, od pro�losti do buduænosti. Èitav je kozmos u kand�ama te dvojice.Grad je slika kozmosa, a to znaèi: zakonitosti i reda postojanja. Nered i ru�enje negativ su te slike: rasap, kaos. Pa ipak, pozitiv i negativ su najbli�i srodnici, polovi jedne te iste cjeline. Kako izmaknuti toj vjeènoj dvojici? Nisu li i crveni kraljiæ i dijete-�aptaè takoðer bliznici? Zar bi inaèe dijete-kralj �ivjelo u crvenoj kuæi, zar bi imalo na sebi crveni kaput?Malo taj Igorov kraljiæ podsjeæa na obijesnog kraljiæa, sina Palunkova iz »Prièa iz davnine«. Objesnik se mora najprije privesti pameti: mora se u njemu probuditi sjeæanje na majku, na ljubav i odanost. Svojeglavi kraljiæ Palunkov znamen je bjesnila i æudljivosti mora, znamen sile s razorno mu�ièavim predznakom. Unatoè svom visokom podrijetlu na koje ukazuje crveni kaput i odaja u crvenoj kuæi, kraljiæ je izvor i jezgra nezauzdane elementarne sile koja »svima smeta, krade i ru�i gradove«.Da je tako pokazuje i neobièna tvrdnja da se »kralj pretvorio u vojsku«. On se pretvara u sve oblike, umno�ava pojave, vlada mno�tveno�æu. Za mene je ta reèenica vrlo govorljiva: izmeðu jednine i mno�ine postoji znak jednakosti. Neizbje�ivi Jung bi ovaj odnos jednine i mno�ine okrstio na gnostièku, corpus mysticum - �to znaèi daje pojedinac u poèetku èlan �irega tijela koje za nj igra ulogu njegove cijelosti , �to takoðer znaèi da pojedinac nije kadar sebe dokraja sagledati u ukupnosti svoje jednine, veæ se slu�i mno�inom

kakva je porodica, dru�ina ili vojska.Neuljuðena djeca su znamen razularene sile u prirodi � sile kakva je vulkanska, poplavna ili olujna. Zadatak je junaka da je ukroti. I po�to se glavne uloge igraju u djeèjim kostimima, to se i Ðizas ovaj put javlja u liku »deèkiæa«. Uostalom, to mu nije prvi put: u snu o èarobnim znaèkama bio je nevidljivi djeèak koji stoji iza sanjaèa. Otpoèetka je »mjesto iza« njegovo omiljeno mjesto.»Imam pravo da budem u ovoj sobi!« kliknulo je dijete-junak. Jer ta soba je odaja srca, klijetka za kralja; to je mjesto u koje se junak jednom spustio u liftu. Dijete-junak je poklonik kralja, taj kralj je njegov kralj i njegov veliki prijatelj; taj kralj je obeæao da æe junak postati »mali kralj«. Zato dakle on »ima pravo« boraviti u odaji srca: jer je ba�tinik prijestolja, a ne uljez i prkosnik.No upravo ga zbog toga raspusnici i �ele istjerati; zbog toga ga napadaju: jer on svojim pravom ugro�ava njihov (bespravan) boravak u vladarskoj odaji. Njegova prisutnost ometa njihovo divljanje. Dijete-junak se �ali, ono je nepobjedivo zbog èarobnog prstena. I kad ubije dva kraljiæeva druga, kraljiæ mu prijeti vojskom. Mno�ina najprije upla�i junaka, sve dok ga295'Vidite li ove slike?'Na zidovima su visjele fotografije leteæeg tanjura i jedne �enske koja li i uni�tava; i bilo je jo� puno drugih slika raznih Marsijanaca � sve opasno, sam pronju�io da je to ne�to �to uni�tava grad.Bilo nas je èetvoro. Oti�li smo u sobu. Mislio sam da æe biti veli problem uni�titi te neprijatelje (dva leteæa tanjura, onu �ensku i dru Marsijance). Ali ipak sam znao da imam svoj prsten.Si�ao sam i pitao èovjeka �to to �u�ti, je li se ne�to razbilo? On je reka 'Ni�ta.' Ja sam znao da me vara. Vratio sam se gore. Onaj moj drug je b sam i vri�tao je jer je vidio kako se na prozoru pojavila ona �enska �to le Ona je èula da netko dolazi pa se sagnula ispod prozora. Do�ao sam i pitao �to mu je. Rekao je da je vidio tu �ensku. Rekao sam da æu je naæi i pokus; uni�titi, a njemu sam kazao da doðe kod nas u sobu. On je rekao da neæe, j bi ona mogla uæi i napraviti rusvaj. Onda je do�lo vrijeme za spavanje, svi pripremili pu�ke i topove za bitku. *Moj drug se bojao poæi na spavanje. Rekao sam mu: ''Sto æe� ti raditi? Ti mora� spavati. Ako se ne�to desi, mi smo tu.' iOnda je on legao, ali nije mogao zaspati, vidio je da se zbiva ne�to èudi i pobjegao je iz sobe. Oti�ao sam i vidio da nema nièega i tako sam n i rekao. Opet se vratio u sobu i zaspao. Ona �enska se opet pojavila i prozoru. Njezina energija ga je probudila i on je poèeo vriskati. Dotrèali sn i ona je nestala. Drug je rekao da je nevidljiva. Vidio sam da je nema, prob sam zid, lako kao da je od papira, i rekao:njegov prijatelj deèkiæ ne razuvjeri. Deèkiæ mu �aptom obja�njava da ga »takva stvar« ne me unti. »Takva stvar« je mno�ina: maja, privid. Pa ako te maja trenutaèno i zaslijepi, ako ti dakle i uèini da æe te juri� mno�tvenosti pobijediti, sjeti se najva�nijega: da sam ja iza tebe. ] vjeruj dakle ni oèima ni u�ima, vjeruj Meni. Jer oèi i u�i vide prièin, a vjera vidi Mene.Kad je dijete-junak poubijalo svu vojsku, crveni kraljiæ se predao i priznao nadmoæ dol nad zlom, jednine nad mno�inom. K tome, obeæao je da æe pomagati drugima. Pripitomio pokajao, stavio se u slu�bu dobra.»Samo ti meni o�ivi moju vojsku«, zamolio je.Dakako, bez te vojske se ne mo�e, ne mo�e se bez prirode u milijardama njezinih poja' oblika i stanja. Maja je, ma koliko nekad goropadna, djelo Bo�je, isijanje atmana; treba je sai ukrotiti i podlo�iti duhu, tada æe biti prijateljica i pomagaèica.�to je maja pokazuje i reèenica; »Kralj se pretvorio u vojsku«. Ta vojska, priroda, mno�t' privid, to je kralj sam; podrijetlo maje je u Bogu, i ona æe suraðivati s bogotra�iteljsk pobudama i postupcima kad je ukore i pokore. Ukorena, pokorena, preobra�ena, priroda ust; od mrtvih da bi stala na stranu djeteta-junaka i njegova deèkiæa.Svr�etak dogaðaja je apoteotièan � »grad se oporavio, sve je bilo èisto i sunèano«. Svemii ozdvio od rasula i sljepila. O junaku-djetetu svuda se pronio glas, jer se o njemu »pis; u novinama«. Pisati o nekome u novinama znaèi obznaniti Vijest. Poruku, pro�eti svijet ti Objavom, �to je ravno zapisu istine, Knjizi, Pjesmi o velikom mistiènom juna�tvu, teme i uzoru kasnijih nara�taja.

Starodrevnici su znali da se spremna ljudska svijest mo�e uvesti u dimenziju i ra�i postojanja koja je nadosjetilna, gdje ne dopiru mrke ktoniène gravitacije ni dvojna opsje prostor-vrijeme. Na toj razini zbiva se ples simbola: poezija. Poezija, ples simbola je nadredi obrazac po kojemu se na razini tvari odvija pokret opona�anja. To saznanje je podloga vise magije: simbolièni æe obred ili èin izazvati jeku na podreðenoj razini, u materijalnom svemi Upuæenici su znali da se pa�ljivim voðenjem ljudska svijest mo�e izvesti iz nadtvarne dimenz i »vratiti« u dimenziju obilje�enu tjelesno�æu. Znali su takoðer da se mo�e saèuvati sjeæanje, se mo�e prizvati iskustvo s izleta u onostranski predio. To se tisuæljeæima zbivalo u razn mjestima posveæenja, u Eleusini, Saisu, Karnaku, Abidosu, Stonehengeu, na Samotra u Chichen Itzi, u tibetanskim lamaserijama, pod �amanskim �atorima, u indijanskim koliba! i vjerojatno u peæinama kamenog doba - kad god su i gdje god su ljudi spoznali da tijelo nije poèetak ni kraj �ivota.Igorovi snovi su takva sjeæanja. Igor je boravio u onostanstvu kao u svom pravom don a kod nas je gostovao, predajuæi nam viðenja i uèenje svoga zavièaja.296 ;'Najbolje æe biti da se odselimo odavde, jer ovdje je opasno. Ja æu poku�ati da to uni�tim.'Svi smo se onda odselili, a ja sam poletio kroz prozor i tra�io po gradu te neprijatelje kojih nije nigdje bilo. Èudio sam se, ali onda mije Ðizas �apnuo:'Ja znam gdje su se oni sakrili.'Onda su se iznenada stvorila dva leteæa tanjura, Marsijanci i ona �enska, i svi su pojurili u napad. Ðizas mi je �apnuo:'Prije nego �to te oni napadnu, sjeti se da ti ni�ta ne mogu, jer ti ima� prsten koji te �titi.'Onda sam jurio, ratovali smo, oni su pu�tali zrake i ru�ili grad; pojurio sam na jednoga i taj se rasprsnuo, uni�tio sam Marsijance. Leteæi tanjur je udario o mene, odbio se i pao uni�ten. Dva leteæa tanjurca bila su mrtva, ostali su jo� Marsijanci, oni su me uhvatili, ja sam se oteo, bio sam u crvenom èarobnom odijelu, jurio sam �ensku, svom sam je snagom udario. Iz prsta sam ispustio neke lance i konope - to mi je Ðizas �apnuo - opleo sam je njima i bacio je u more, gdje se utopila.Tako sam sve pobijedio i svi smo se vratili u jedan novi motel, mnogo ljep�i ( od prvoga). Vratio sam se u stari motel i na�ao onoga èovjeka koji nas je varao, i rekao sam mu:'Ti si taj koji je varao, tvoji Marsijanci su svi uni�teni, i sad æe� iæi na policiju i na sud da ka�e� za�to si to radio.'On je govorio, ali nije mogao kazati kako je varao, onda su ga strpali u zatvor i svi su mu se smijali.Onda je Ðizas sve sru�ene kuæe brzo sagradio (pustio je energiju iz prsta i ono �to je bilo sru�eno samo se poèelo sastavljati kao �to je i bilo). Te noæi sve su kuæe bile osvijetljene, gozba se slavila, muzika je svirala, bilo je torti, cvijeæa i piletine. Ujutro smo se vratili svak svome poslu i tako smo lijepo �ivjeli.Naknadno mi je rekao da je grad u kojemu se ratovalo bio Los Angeles. A Ðizas je izgledao toèno onako kao u Mojoj prvoj knjizi o Ðizasu.11 I ovaj san je prièa o sudaru dva naboja, od kojih je jedan ru�ilaèki, a drugi za�titni i stvaralaèki. Snovi su imali svoj redni broj, toèan smje�taj i trenutak nastupa; bili su kao glumci jedne predstave koja se postupno �iri u smislu i upotpunjuje u detaljima. Svaki od ovih snova, nalik na èvor u tapiseriji, imao je svoje mjesto i nije ga mogao zamijeniti s mjestom drugoga. Oèito je da su bili na redu veliki borbeni potezi i definitivna karijera heroja osloboditelja.Zla sila radi na tome da uni�ti grad i njegove stanovnike. Grad je, vidjelo se, kozmos: svemir, svesklad. Zla sila hoæe da ga strmoglavi u svenemir i svenesklad, dakle u kaos. Marsijanci i »�enska koja leti« nisu ni�ta drugo doli varijacija zloèestog kraljiæa. No zlo se ovaj puta toliko razmahalo da nije bilo moguæe pripitomiti ga i privoljeti na suradnju s dobrim; ovaj put sraz je bez milosti, bojovnici nepomirljivi, opreke jarko izo�trene.Sukob se »nanju�i« tek kad se èetveroèlana dru�ina doseli u »motel«. U znamenaru grada motel jsimbol privremena boravka. Bez boravka u motelu ne mo�e se saznati da u gradu �ivi pritajena zla sila. Motel u Igorovu snu, preuzet iz njegova neposredna iskustva n

a putovanju, ima funkciju kakvu u sufistièkoj poeziji ima karavan seraj. Karavan seraj je mjesto kratkotrajna ostanka, trenutka izmeðu dolaska i odlaska � jedni odlaze da bi napravili mjesto onima koji dolaze (rekao bi Omar Hajjam). Motel je dakle vrlo prikladno upotrebljen moderni znamen privremene smje�tenosti biæa u tvar i tjelesnost.Dotièni motel je opsjednut neèistom silom, »duhovima«, jer je cijeli grad, cijeli kozmos, opsjednut istom silom. Vratar motela ortak je te sile. To potvrðuju njegove zidne »reklame« opasnih biæa i pojava. »Vidite li ove slike?« rekao je.Odmah po ulasku u motel dijete-junak »nanju�i« da se ovdje reklamiraju sile razornice. Njegov intuitivni razum, budhi, upozorava ga da je stanje opasno i da æe doæi do gu�ve.Igorov drug, Jugoslaven koji spava odijeljen od ostalih, po svoj prilici oznamenjuje jednu odliku ili funkciju psihe koja je razmjerno osamostaljena i odvojena, i zbog toga je ugro�enija od297SEDMI ZLATNIK ;;iVraæali smo se s izleta u Atlantic City. Za leðima nam je gasnulo me i buèno zabavi�te s neiscrpnim ma�inama za urnebes. Rasvijetljeni je br klizio mimo obale.»Ja glasam za brod, za prekooceanski brod«, kazala sam kad se pov razgovor o naèinu povratka u Jugoslaviju. »Brod nije tako surovo nagao k avion, on pu�ta da se èovjek postupno privikne na drukèije podneblje.«»Alaj æemo u�ivati na brodu«, reèe Rada malo kasnije. Govorila je Igc koji je sjedio kraj nje �utljiv, vjerojatno u razgovoru sa svojom mi�lju. ( mirno i hladnokrvno reèe:»A ne. Ja ostajem ovdje. Ja se ne vraæam s vama.« !Zagazili smo u rujan. Pro�loga rujna Igor je rekao da æe �ivjeti jo� sai godinu dana. Sad nam je rekao da æe umrijeti u Americi.Jednoga od kasnokolovo�kih dana Hari se nije vratio sa svoje uobièaje poslijepodnevne �etnje Cretvvood Hillom. Bio je jedan od rijetkih pasa koji smio slobodno vr�ljati uokolo, jer je bio tako golubinje æudi. Susjedi se n bunili �to za Harija va�e drukèiji zakoni nego za ostale pse ovoga kraja. ! ostali morali su u �etnju o uzici i s brnjicom. Hari je bio uljudan, svii naklonjen, nikada nije lajao na ljude veæ samo na mjesec; bio je pas kojega moralo voljeti. Ali s te jedne kasnokolovo�ke �etnje nije se vratio.Uveèe smo ga dugo èekali. :Onda smo oti�li na spavanje tje�eæi se da æemo ga sutradan sigurno n pred kuæom. Ali jutro je osvanulo bez Harija. Sad smo se ozbiljno zabrim Hari nam je izgledao kao ne�to neizgubivo. Svi su ostali usvojenici dola: i odlazili - King, Anubis, maèak Kri�na. A Hari je ostajao. Nikada r pravio ispade, nikada nije bje�ao od kuæe. On je vrlo dobro znao da smo njegovi i da je on na� i da nema kuda drugdje lutati. Njegove su �etnje hdrugih. Nakon op�irnog vrzmanja tamo-amo i gore-dolje, taj se samostalni dio prikljuè skupnom dijelu, da bi bio sigurniji. Dijete-junak tad stupa na popri�te i uz pomoæ Ðiz pronalazi neprijatelje i pobjeðuje tu udru�enu tuðinsku silu.I u ovom sukobu najva�nije je znati da ti »oni ni�ta ne mogu«. Jer oni su, kao i uvijek, sa naizgled stra�ni, oni su od tvari priviðenja. Pogibaju od udarca onoga tko je za�tiæen cjelin svog biæa: èarobnim prstenom.Na srednjem prstu desne ruke, u zelenom obruèu, ima stakalce. U stakalcu pulsira je< kap svjetlosti, plamièak jedne svjeæice. Ali nitko ne zna kakva je i èija stra�na energija o\ pohranjena.I u ovom snu sve se svr�ilo apoteotièno. Èetveroèlano biæe se preselilo u nov motel, »rani ljep�i od prvoga«. Vratar staroga motela je ka�njen. Iz Bo�jih prstiju iza�la je snaga od koji sve sru�eno poèelo podizati u svoj nekada�nji oblik. Lijep prizor: kamenje se samo zida u : poput o�ivjelih lego-kockica, zidovi se sami penju u tornjeve, u nebodere, neboderi se si u ulice i trgove, naposljetku u cijeli grad. Ta »energija« iz Ðizasovih prstiju - nisu li to zr stvaranja o kojima se govori u gnostièkim spisima? I nanovo sagraðen grad-kozmos cijelu svetkuje, gozbuje i lijepih je i dobrih stvari u izobilju: muzike, torti, cvijeæa, svjetala i piletiNaknadna opaska da je sru�en-i-podignut grad Los Angeles ima smisla samo u Igor sl

uèaju, samo u njegovoj osobnoj povijesti. Los Angeles je bio na�e bojno polje: Los Angele bio svemir u koji smo se doselili na kratko vrijeme, gdje smo boravili u Charlottinu karav seraju, i gdje su nas zle i neèiste sile - najprije skrivene - napale i sru�ile na�u vjeru u èiste sok i u zdravlje kroz zemaljsku trpezu. Na� Los Angeles se sru�io sa �tropotom kad smo se odseli »motela«, kad smo se vratili u \Vashington. I sad je u snu uskrsnuo Novi Los Angeles, v Novog Jeruzalema, prijestolnice nebeske, podignute od ru�evina svoga starog postojanja.No svega toga sjetila sam se mnogo kasnije. U ono vrijeme moj je zadatak bio da razumijem. I ja sam taj zadatak, rekla- bih, dobro obavljala.298 iodmjerene i umirovljenièke: da se vidi je li sve u redu, a u redu je, to se unaprijed zna.Èekali smo na vijest o Hariju. Relja se raspitivao kod drugih djeèaka � je li ga tko vidio. Èuli smo prièu da ga je pregazio auto; da su ga neki prolaznici odmamili; da je otrovan. Nikada se nije saznalo ne�to dovoljno pouzdano. Igor i Relja dugo su �alili za Harijem. A meni se u srcu opet pomaèe igla: na� prvi i najvjerniji èetverono�ni za�titnik nas je napustio.Po noæi je Igor plakao i dozivao me, ali me nije èuo kad sam se javljala u odziv. Ujutro mi je isprièao krhotinu svijetlog sna:»I�li smo u Stone Harbour, tamo je bilo lijepo. More, puno, puno brodova. Kupali smo se. Nad pla�om je preletio avionèiæ i vukao iza sebe slova. Pisalo je: ,Ðizas je tu.'«Ne, Hari se nije vraæao, usprkos na�em usredotoèenom èekanju.U ponedjeljak, drugoga rujna, bilo je zakazano vaðenje kosne sr�i. Igor se toga pribojavao veæ nekoliko dana.U noæi od nedjelje na ponedjeljak se probudio: nije mogao disati zbog prehlade. Pred jutro je zaspao. Kad smo kretali u bolnicu, u kolima mi je isprièao ovaj san:»Imao sam novaca u ka�ici, a to su bili zlatni novci, �est komada. Napunio sam kantu s vodom i bacio jedan zlatnik u kantu. Onda sam to izlio u klozet i po�elio da se vi�e ne pla�im stvari kao �to je vaðenje kosne sr�i. Onda sam bacao zlatnik za zlatnikom u klozet i �elio: da nam svima bude lijepo, da svi �ivimo do stotinu godina, da dobijemo nova velika kola i na kraju, po�elio sam da mi se Ðizas poka�e. I poslije sam jo� htio po�eljeti da me danas ne zaboli vaðenje kosne sr�i, ali vi�e nisam imao zlatnika.Onda sam èuo Ðizasov glas:'Ja znam èega se ti pla�i�. Zadnji puta te kosna sr� boljela zato jer si zaboravio na Boga èim si u�ao u sobu za vaðenje. Tada vi�e nisi vjerovao da bih ti Ja mogao pomoæi. Danas æu ti pomoæi, i kad doktorica bude pribli�ila iglu, ja æu pru�iti ruke i dat æu ti energiju koja æe te za�tititi od boli.«Vaðenje kosne sr�i nikada nije bilo tako bolno kao toga ponedjeljka. Igor je �krgutao zubima, psovao, drhtao, vikao, Fusner je stenjala od napora bu�eæi i svrdlajuæi debelom iglom u kosti, ali mutna pjenu�ava ponornica nije izbila na vrh bu�ilje. Unutra, u podzemlju kosti, sve je bilo stvrdnuto.Poslije nekoliko minuta na vrh bu�ilje prokljuèa krvava pjena. Hitro nataknu�e plastiènu tubu i usisa�e mezgru. Jo� dugo poslije zahvata Igora je boljelo ubodeno mjesto. Oboje smo bili poko�eni. Odjednom je izgledalo kao da se sugovornik iz snova poigrava s na�om javom. U sobi za intervencije na�a je vjera problijedila i ustuknula. Dogodilo se upravo ono �to je glasiæ nedavno kazao: »Kad uðe� tamo, ti zaboravi� na Boga...« Stol za zahvate ukazao se kao �rtvenik hirovitome bogu, a igla bu�ilja kao oruðe nemilosnog �rtvoprikazatelja.Fusner se pojavi u hodniku i pozove me pokretom glave. Znala sam da æu èuti ono èega se pla�im. I uistinu: u sr�i je bilo �ezdeset posto limfoblasta - nagli skok od posljednjeg vaðenja prije dvadesetak dana.U kolima smo oboje �utjeli. To je bila �utnja ranjenih. Igora je najvi�e potreslo iznevjereno obeæanje - njegov mu kraljevski prijatelj nije pomogao, nije pru�io ruke da bi ga za�titio od boli.»Mi ne znamo za�to«, rekla sam iskreno, misleæi na bolove prilikom vaðenja kosne sr�i i na leukemiju koja je nadirala.299LIstoga toga ponedjeljka Radivoje je otputovao u Jugoslaviju. Kad odlazio rekla s

am mu:»Ako mo�e�, donesi Taru.«iUveèe, u polupodzemnoj radaonici Ozirisa, Igor i ja smo dugo razgo rali. Tek smo sada mogli hrabrije progovoriti o onome �to se jutros dogoc u bolnici. Predlagala sam ovo i ono kao razlog, ali Igor je na sve odlui odmahivao glavom.»Ne, to se nije smjelo dogoditi. On je meni obeæao da æe me za�til Za�to nije uèinio kao �to je obeæao?« iOboje smo bili nemoæni odgovoriti na to pitanje. iJo� uvijek smo èekali Harija. 1Sutradan Igor izjavi da je sanjao da se Hari vratio. »Zaboravio samiostalo«, reèe. Uveèe je isprièao san bez zapinjanja, sa svim pojedinostirr»Odletio sam na neku drugu planetu. Ðizas mi je dao strahovitu enerjTara300s kojom sam mogao letjeti br�e od leteæeg tanjura. Za pet minuta doletio sam na tu planetu.Tamo je sve bilo èudno. Vidio sam ogromni kamen kako se otvara, ali nisam htio uæi u njega. U daljini sam vidio neke ljude i leteæi tanjur. Oni su se spremali za napad. U prstenu se vrtjela lampica i slala zrake. Pomislio sam: 'Kako bi to bilo dobro kad bi svi ljudi na svim planetarna u svemiru bili prijatelji, umjesto �to ratuju.'Oni su uperili svjetlost na mene i poèeli su me gaðati svim i svaèim: laserima,topovima, zrakama. Ali meni ni�ta. Na menije bilo èarobno odijelo i prsten. �etao sam uokolo i nije me bilo briga �to me gaðaju. Onda su svom brzinom pojurili na mene. Tada se kraj mene stvorio Ðizas (samo sam ga ja vidio) u kraljevskom odijelu i rekao mi:'Uperi ovaj prsten na njih tako da zraka svjetlucavog kamenèiæa pogodi njih i ukoèi ih!'Tako sam i uèinio, i oni su svi stali u zraku, ukoèeni. Razledavao sam njihovu planetu, oni su i�li za mnom, pratili su me, ali me vi�e nisu napadali. Postali smo prijatelji, èak smo se malo i igrali.Onda sam se vratio na zemlju i javio svima da smo prijatelji s Marsijan-cima i sa svima drugima. Ljudi na zemlji su se radovali i slavili: pjevali su, pu�tali balone i veselili se kao za Novu Godinu, i zahvaljivali su Ðizasu. Ja sam bio sretan i svi su bili sretni. Vidio sam Ðizasa kako se smje�ka, jer je on èuo i znao da se ljudi Njemu zahvaljuju. Onda mi je rekao:'Sad æe� se probuditi. Najprije æe� zaboraviti ovaj san, ali æe� ga se poslije sjetiti.'Probudio sam se i vidio da mi je lice mokro od suza. Plakao sam od sreæe i bio sam sretan i dok sam bio budan, ali vi�e nisam znao za�to.Tek sada znam.«U srijedu je poèela terapija suzbijanja. Doze asparaginaze pope�e se na opaku visinu: po petnaest tisuæa jedinica u jednoj boci. No sve je razmjerno dobro prolazilo.Jean je otputovala. Do�la sam do zakljuèka da je bolje �to je nema, jer ono �to mi je najnu�nije trebalo to je bio oslonac na samu sebe. Èitala sam Puharicheva »Ariga«, prouèavala Seta; uveèe, ronila sam unutar mekih, jeftinih korica indijskih izdanja. Da, za�to da Baba ne djeluje putem nekoga kao �to je Set? Ili Arigo?I tako sam nazvala Puharicha jednoga ranog jutra, strepeæi od svoje smjelosti. Stanovao je u Ossiningu, dalekom predgraðu New Vorka.U telefonsku slu�alicu uspuzao je jedan beskrajno umoran glas. Taj je glas oèito pripadao osobi koja je cijelu noæ provela u iscrpljujuæim pokusima, osobi koju su izvanosjetilne energije praznile i oèerupale da bi joj pokazale samo nekoliko materijalizacija.»Arigo je u Va�oj prisutnosti izlijeèio, izmeðu ostalih, i nekoliko leukemi-èara. U Va�oj knjizi pi�e da im je ponekad, kao dodatnu terapiju, propisivao èudne kolièine citostatika. Sjeæam se da je jednom bolesniku odredio da odjednom proguta pet stotina pilula purinetola. Pisali ste da su svi oni ozdravili. Htjela bih znati postoji li Arigova formula, kao �to postoji Cayce-ova? Ne�to �to bi bilo lijek za svakoga? Ilije on lijeèio od sluèaja do sluèaja?«»Od sluèaja do sluèaja«, reèe Puharich klonulo, otegnuto. Onda malko �ivnu i napregnu se da

upita:»Jeste li Vi bolesni?«»Ne. Moje dijete.«301»Oh, �ao mi je, �ao«, promrmlja. »Na�alost, sva je tajna u èinjenici: bi tamo. Ne postoji nikakav univerzalan lijek, èak ni propis. Arigo je, kao �i znate, postupao po diktatu.«Ova su vrata bila zatvorena. Slijedeæa na koja sam tih dana pokucala ta je Set, odnosno Jane Roberts.Fascinirala su me neka njegova otkriæa iz povijesti i fizike. Naroèito; bilo uzbudljivo pitanje neolita, kontinenta Mu u Pacifiku, donekle u slo s Churchvvardom, pitanje Lemurije, Atlantide i pojava ljudi koje je naziv; »progovornici« - od pradavnih vremena do dana�njih dana. Takoðer je bi zanimljivo tumaèenje praèestice kao trenutka kad se mentalna energi promatraèa zgusne u granièni oblik tvari. Razmi�ljala sam o tome smijem banuti telefonom u dom Jane Roberts i njezina mu�a, slikara Rober Buttsa. Oboje su mi se èinili neskloni opæenju s nepoznatima; odr�avali : naporne sjedeljke sa Setom, i k tome su vodili veèernji teèaj svojevrsne pro�irivanja svijesti. Na tim se teèajevima Set znao iznenada pojavi odnosno, preuzeti iznajmljenu Janeinu tjelesnu posudu. Pojavljivao se daj neke stvari projasnio; a ponekad je znao odgovarati na pitanja i problen studenata. Za�to ne bi odgovorio i na moje pitanje?Nakon premi�ljanja odluèih da najprije napi�em i po�aljem pismo s oj som svog sluèaja. Novu adresu sam saznala od slu�be obavijesti gra< Elmire. tTreæi potez, kasnije, sastojao se u tome da smo krenuli u prihvatili�te pse, u nadi da æemo naæi pogodnu zamjenu za Harija. Na�li smo haskij eskimskog psa saonièara. Bio je poput crnobijelog ornamenta i nekal previ�e lijep. Crnobijela prepletanja poèinjala su od rubova i vrhova u�i i trajala do vrha repa i krajeva �apa. U�i su iznutra bile bijele dok su im rubovi crnili. Èelo opet crno, kao nataknuta kapa, nju�ka bijela, s crnii surmali oèima, po srijedi nju�ke sve do nosa tanka crna crta. Igra nastavljala po trupu: crna leda i bijeli trbuh, noge bijele kao u bijeli èarapama; rep odozgo crn, s donje strane bijel. Gledali smo ga zadivljeneU kolima, Igor, Relja i Mira su se razmicali da mu bude udobnije. Has nije bio umiljat, prihvatio nas je kao nu�no zlo: gospodara se mora ima Nismo mogli shvatiti za�to su ga njegovi biv�i gospodari napustili. Ljudi prihvatili�ta su mrmljali o tome da je porodica otputovala.Nazvali smo ga Lucky, Sreæko. Lucky je oèito jo� bio mlad, ali ga n zanimala ni igra, ni tepanje, ni milovanje. j»Mo�da on voli samo svoga gospodara«, reèe Relja s po�tovanjem, iSjetismo se kako je King u prvo vrijeme tulio u stra�njem vrtu - plakao izgubljenim gospodarom. Onoga jutra kad je preskoèio ogradu, krenuo valjda u potragu za tim prvim i pravim i nezaboravljenim gospodaro Mo�da se tada sjetio puta - mo�da su nai�li vidoviti porivi i pozivi. ,Ali Lucky nije ni za kim plakao. Polako, malo pomalo, pristao je Reljino draganje. Znao je uniæi u basement dok sam pisala i neèujno, gledajuæi me, leæi na divan. Prekrstio bi lijepe bijele noge i zami�ljeno polo; na njih ornament svoje glave. Nije se obazirao ni na kuckanje pisaæeg stro Mislio je ne�to svoje.Lucky je do�ao k nama sredinom rujna. Do njegova dolaska Harii obilato nailazio u snove. iU èetvrtak uveèe, èetvrtog rujna, sjedila sam na Igorovu krevetu pon �uæi mu da se presvuèe. Uto on reèe s malim slavodobitnim praskom u glas302»Ha, sjetio sam se sna.Bio tako jedan lopov koji je �elio ubijati ljude i krasti njihove stvari. On je imao motocikl. Jurio je za jednim èovjekom koji je vozio kola. Neki je èika pozvao tog èovjeka u goste pa je lopov zakasnio da ga ubije. I onda je onaj èovjek opet po�ao s kolima, a lopov opet za njim. Jurio je i dostigao ga, gaðao ga pi�toljem i ranio ga. Kola su udarila, on izletio iz kola.Lopov je mislio da je èovjek mrtav, pa je oti�ao dalje. Onda se o tome pisalo u novinama. Mi smo to.proèitali i ja sam oti�ao da vidim �to je to. (Znao sam voziti kola). Jurio sam za lopovom i vidio u daljini motocikl. Sakrio sam kola u �umi i poletio za njim. Dostigao sam ga, s prstenom sam zaustavio motor.

Motorist je pobjegao a ja za njim. Tukli smo se, udario sam ga jako i on je pao. Strpao sam ga u kola i zavezao, u moja plava kola, i onda kod onog ranjenog èovjeka. Pitao sam ga kako mu je i rekao da imam specijalni lijek (energiju). On je to popio i odmah ustao � kao kod Kathrvn. Onda sam mu rekao:'Tvoja su kola u redu i ti mo�e� kuæi.'On se zahvalio i oti�ao. Ja sam se vratio u svoja kola i oti�ao s lopovom na policiju. Tamo su ga odvezali i zavezali za stup i stolicu. Pitali smo ga za�to je to radio. On nije htio ni�ta reæi, pa mu je policajac dao �amar. Onda je lopov rekao:'Ja sam nekada bio dobar, pa mi se dogodilo da sam vidio da su drugi bogati, a ja siroma�an. Tako sam bio siroma�an punih dvadeset i pet godina. I naljutio sam se, i htio sam i ja biti bogat. Ali sada to vi�e neæu raditi, pa makar ostao siroma�an (dovijeka).'Policija i ja smo mu dali pare, i Ðizas mu je pomogao.Policija ga je pustila i lopov je postao dobar, a ja sam se vratio kuæi i isprièao sve kako je bilo, i svi smo bili sretni.«1Veæ sam bila po�la, kad me Igor zovnu.»Zaboravio sam ti ne�to reæi. Prije nego �to sam se probudio Ðizas mi je rekao da se taj dogaðaj stvarno zbio ovdje u Washingtonu. Rekao mi je da sam ja kroz san pomogao da se to dogodi. I jo� mi je rekao da æu se probuditi, zaboraviti san i da æu se sjetiti tek poslijepodne ili uveèe.Ovo je bila uistinu novost, ova izjava da se zgoda stvarno odigrala u Washingtonu. Je li to znak da se astralne intervencije konaèno prevode u termine tvari?Takoðer se pojavio i prostor epiloga. To je bio prostor u kojemu se pojavljivao redatelj drame Ðizas, s uputama i obja�njenjima. Poslije dobro obavljena zadatka glavni junak je stajao licem u lice s Redateljem, u prostoru izvan svakog dekora i igre. Aurobindo je rekao da je najveæe bla�enstvo za bogotra�itelja kad se ovaj naðe »nasamo s Bogom«.21 Kao i preða�nja dva, tri sna, ovo je razrada djeteta-junaka u bojovnika za opæe dobro, s naglaskom na preodgoju i preobra�aju zloèestih u dobre. Popravio se najprije kraljiæ, smirili se Marsijanci, a sad se dozvao pameti i ovaj lopov koji se bio pronevaljalio zbog siroma�tva. Hoæe li se, pitala sam Ðizasa-Babu. i zlo u Igorovu tijelu privoljeti dobru?2 Obuhvat zadatka se �irio. Sad je bio ukljuèen svemir, druge planete, Marsijanci. Istakao se ideal prijateljstva svih biæa u svemiru i to je razlog za veliko, ludo slavlje od kojega teku suze radosnice. Snovi su poèeli preplitati elemente bajke, znanstvene fantastike i krimiæa, i bili su, kao i uvijek, pro�arani metafizièkim vizijama.Vi�e nego ikad, Igor je razlikovao tri stupnja zbivanja: jedno je bilo zbivanje koje se naziva neprimjerenim nazivom »san« a koje predstavlja �estoko aktivan �ivot na vi�em planu, u sakralnom vremenu-i-prostoru sa sve èe�æim predjelima epiloga ili sna u snu; drugi stupanj bilo je303gliiliiiU petak je opet sve dobro pro�lo prilikom infuzije. Prehlada je jenjaval Po pravilu, Igor se nije ujutro sjetio sna. Rekao je da æe ga se sigurno sjet popodne ili uveèe.Dan je pro�ao u igri. Kasno uveèe, prije spavanja, Igor najavi da je s; »prelijep«.»Bio sam u nekoj �umi. Bila je lijepa ta �uma, u bojama, u njoj ptièic jagode, jabuke, naranèe, banane, leptiri, cvijeæe. S prstenom sam uput jednu zraku na stablo i pale su mi banane i najeo sam se. Poslije sam oti�ao �ume.Onda je oko dvadest ili trideset lopova htjelo raditi to isto (isto �to sa i ja radio u �umi). Rekli su:'Hajde da saznamo od onog deèka njegove tajne'. Jedan se sjetio i kaza'Vi mislite da je to lako, ali vi njega ne mo�ete uhvatiti, jer on ima èarob prsten o kojemu sam ja danas èuo.'Drugi su rekli:'Po�to ga ne mo�e ni�ta uni�titi, hajde da mu ne�to pripremimo.'Do�li su na livadu i dovukli topove, tenkove, pu�ke, veliku rakei bombe i avione. Cijelu lopovsku armiju. 'Hajde da ga èekamo', rekli su.Vi ste bili kod kuæe, ti si èitala, svak je radio svoje, a ja sam se poja\ i vidio s

am da su oni priredili vojsku. Ali Ðizas mi je rekao:'Ne boj se, ti ima� èarobni prsten. A ja æu ih upla�iti. Ne zaboravi da : ka�e� da æe se sad dogoditi jedna èudna stvar.'Oti�ao sam na livadu, poletio sam, oni su me gaðali ali sve se od me odbijalo: ogromna topovska kugla, tanad, sve. Tenkovi, mnogo njih, po�li na mene i uperili u mene cijevi. Ja sam doletio pred tenkove i svakoga sj prevrnuo. Zatim (sam prevrnuo) topove i rakete. Topove sam razval Gaðali su me raketama, a kad su rakete do�le blizu mene, pru�io sam ru i uhvatio ih. Puno raketa. Okrenuo sam ih i bacio natrag na njih, i s^ trideset lopova je poginulo.Onda sam se (kroz �umu) vratio u grad i isprièao sam �to se dogodi Do�la je policija i uhvatila ih (bili su ranjeni). Policija im je rekla: ;'Nema vi�e dogovaranja, vi lopovi, sad je gotovo, uhvaæeni ste.' sLopovi su bili ljuti. Jedan od njih je do�ao k meni i rekao:'Jednog dana æemo te zbilja uni�titi s bombama, i vi�e te neæe biti. Zasa zdravo, mi idemo u zatvor, a ti æe� to platiti.'Ja sam rekao: 'Budemo videli'. *Odveli su ih u zatvor gdje su dugo bili. U gradu smo razgovarali �to uradimo, kako da se obranimo od lopova koji stalno vrebaju na mene da i opljaèkaju, jer sam imao puno zlata i blaga. Oni bi hvatali druge ljude i tjei ih da im govore kako æe doæi do mene. Oni bi tada dolazili dok sam se pravio da spavam da mi ukradu crveno odijelo, a ja bih tada skoèio i sve poubijao, tako da su i ti lopovi stradali.U gradu smo se dogovarali, ja sam se vratio kuæi i sve isprièao, i svak< sam donio po kutijicu od Ðizasa. Ðizas mi je te kutijice dao jo� na liva U kutijicama su bile èarobne slièice s Ðizasovom energijom koja pom; u nevolji. A ja sam dobio kuglu s konopom s kojom mo�e� uni�titi èijiobièno spavanje (»onda sam zaspao i spavao sve do jutra«); treæi stupanj bilo je izvje meðustanje, stanje produljene senzibilnosti i vidovitosti na pragu obiène, ogranièene percepi To stanje znalo je biti praæeno glasom u sobi ili u glavi, gdje je glas tumaèio i povezivao svijeta. A danas, evo, javio se i èetvrti razred noænih pustolovina: san koji poma�e javi d; ostvari; san-intervencija.304 1zemlju. I jo� je tu bio jedan �tapiæ i jedna mala ma�ina. �tapiæ je bio za svemirce. Ma�ina je imala kazaljku koja se morala pomaknuti nalijevo ili nadesno da potjera kuglu iz sebe. �tapiæ je slu�io kao putokaz za kuglu. To sam vam sve obja�njavao.Svi smo bili veseli i sretni, lijepi su dani dolazili. Pripremio sam prsten da se pomoæu njega vratim u svoj svijet, to jest da se probudim. Na kraju sna Ðizas mi je rekao:'Ti æe� se toga sna sjetiti negdje oko osam, devet ili deset sati uveèe. Sretno, mo�e� pomagati ljudima!' Taj sam glas èuo u glavi, on nije bio ni na jednom poznatom jeziku.Probudio sam se malo o�amuæen i opet sam èuo Ðizasa gdje govori:'Nemoj se èuditi �to si o�amuæen, jer ti si se borio s lopovima i kad si ih pobijedio i otvorio kutijice, i svoju kutijicu, energija je u�la u tebe. Nikada jo� nisi uzimao energiju kad si budan, nego samo u snu, a sad prvi put vidi� da energija ulazi u tebe kad si budan.'Energiju sam osjeæao u glavi � �umilo mi je i bilo malo neugodno, jer je istjerivalo bolest iz mene (!), energija je pustila zrake svuda u tijelo, to me je lijeèilo.Jo� sam mislio da Ga upitam za�to me boljelo vaðenje kosne sr�i. Zamolio sam Ga da mi to ka�e, ali On mi nije ni�ta rekao. I kad sam poèeo opet tonuti u san, jedan mi je glasiæ kazao:'To æe ti Ðizas mo�da reæi, a mo�da neæe. Ako ti ne ka�e, onda zna� da je to Njegova tajna, i je to va�no da ti ne ka�e. Kad ti je onda prije govorio, ti"¦:riffi.\Crte� iz bolnice20 Brdo iznad oblaka305#

ga nisi dobro razumio. Bio si tada sretan, èinilo ti se da ti On govori, ali te nije bilo tako. Nego, nije va�no da li te boli ili ne boli, va�no je da si èitav. I va�no je da je Ðizas uvijek s tobom. Za dalje æemo vidjeti, pa æemo ti dati energiju ako treba. Zasada, zdravo!'Onda sam zaspao. I probudio se ujutro.«Protiv uobièajenih pravila, u subotu je bila zakazana terapija. Na odjeli tiho i prazno. Igor uze da crta. Ruku s infuzijom polo�i�e na povi�eni naslon donije�e podesan podupiraè za crtaæi papir, a nadohvat slobodne ruke poslo�i�e vojske drvenih i vo�tanih bojica, flomastera i kutija s vodenirr bojama.Najprije se pojavi polukru�ni brijeg s neizbje�ivim Ðizas-znakom m jednom kraju. Izronio je odozdo, poput kugle svitanja, kad se pomoli iznac obzora da je ovaj presijeèe u visini struka. Pomislila sam da je prizoi nehotièna ilustracija staroegipatskog mita stvaranja: bre�uljak postojanje izdi�e se iz beskrajne vode nestvorenog i neoblikovanog.U kutu neba, ogromno sunce sa zrakama pru�enim prema poluokruglo zemlji. Potom lik èovjeka. Jo� jednog. Jedna se zraka, najdulja od svih, pru� jednome od ljudi pod noge. Povlaèeæi je, Igor se zadovoljno smijuckao, kac da mu je po�la za rukom neka osobita dosjetka ili kao da je nekome drugom« ljupko podvalio.»Ovaj ciko je pobjegao onome drugome èiku. Pobjegao je po sunèano zraci« i on tiho zahihoæe nad ovim jednostavnim rje�enjem. »Onaj ciko n< mo�e tamo za njim, he-he!« Nekoliko je puta s oèiglednim u�ivanjen ponavljao svoje izna�a�æe, podsmjehujuæi se »onom èiku«.U prvim trenucima crtanja crtaè je bio tvorac, stvoritelj zemlje i sunca. Potom je napuèio zemlju onom slavnom dvojicom: dobrim i hrðavim, goni èem i gonjenim, Kainom i Abelom. Jedan od dvojice zna, a jedan ne zna jedan umije, a drugi ne umije. Igor se zabavljao neuko�æu agresivnog dijel; èovjeèanstva.Zadrhtala sam od ideje da se mo�e pobjeæi po sunèanoj zraci; jer znali sam da je taj bjegunac sam Igor i da pobjeæi na sunce znaèisvuæi svaku drugu ko�u .iosim ko�e svjetlosti. }Uveèe, u basementu, skijala sam se niz reèenice pomalo mahnito, bje�eæ pred dalekom grmljavom lavine �to je nadolazila odozgo i iza leða. Si�ao }t Igor, sjeo na divan i rekao poslovno: ,»Meni je Ðizas kazao da sjednem i da se sjetim sna.« ¦Zastala sam u jurnjavi. Igor se zamislio, na trenutak kao da se sjetioj potom opet utonuo u zaborav. »Jedino znam da je san bio lijep.«Kad sam otpratila djecu na spavanje, ponovno sam si�la u basement æu nastavim svoj bijeg. Ali onda se preda mnom ustoboèila posljednja Igorovæ noæna pustolovina. Od mene se zahtijevalo razja�njenje: o èemu se radi? Nisi li neki dijelovi pustolovine mirisali na ad hoc tvorevinu prestra�ene sedmogo di�nje psihe?3i3 Dobro, èarobna �uma je nesumnjivo potjecala iz onog nadosobnog stvaralaèkog sloj odakle nam kaplju otkriæa umjetnosti i uvidi znanosti i odakle nas natapaju nadahnuæ i prozrenja. �uma je mno�ina magiènog stabla Kalpataru, stabla ispunjenja �elja: predio Bo�j306 iSjedila sam nad pisaæim strojem ne upu�tajuæi se ni u vlastitu sumnju ni u vlastito udivljenje, a niti u bijeg od jednoga i od drugoga. Mo�da sam manevrirala, kao �to je mo�da manevrirao Igor. No danas gazim po minskim poljima bez straha, jer danas je doba jedne druge zebnje: je li mi rijeè dorasla onome �to se dogodilo, je li moj izvje�taj dovoljno �turo toèan? Izdaje li me ma�ta i sjeæanje? (Da, ma�ta. Ona je, èini mi se, potrebnija pri opisu �are nekog kamena, nego pri opisu oblaka).Da sam tada koraknula samo korak natrag po tragu snova, nai�la bih na san o zlatnicima, kojega tada nisam zapazila kako valja. Taj se san dogodio u noæi od nedjelje na ponedjeljak, dakle prije vaðenja kosne sr�i. U njemu se jasno ka�e �to æe se dogoditi u ponedjeljak ujutro.Da sam se u ono vrijeme vratila po tragu snova do sedmog zlatnika, shvatila bih. Ali moj tada�nji trenutak je bio: ne shvatiti. Od nas se tra�ilo da vjerujemo i kad su se stvari rugale na�oj vjeri.JA JESAM, SVE STVARI JESU I SVE STVARI MOGU BITI JAU nedjelju uveèe, za stolom u blagovaonici Igor reèe:

»Sjetio sam se.«Knjiga o snovima uhodanim pokretom izroni u ruku. Zapoèeo je tko zna koji po redu zapis o izvanosjetilnoj predstavi èiji je izvjestilac bio i glavni glumac.blagodati, saborno mjesto miline i obilja prirode. Dijete skida voæe sa stabala zrakom iz svoga èarobnog prstena � prizor poetièan i èudolik. To dijete je razdragano ali ne i zablije�teno èarolijom: ono prolazi kroz �umu na putu nekamo drugamo. Èarobnica svemira ponizna je pred njim.�uma u ovom snu vi�e nije opasna ni mraèna, u njoj vi�e ne »�u�ti nebo«, vi�e ne zavodi putnikao rajski vrt, ona nudi svu rasko� mnogolikog postojanja bez ikakve druge namjere osim namjere da obraduje. No njezini plodovi daju se samo cjelinskom biæu. vlasniku èarobnog prstena. Lopovi ovoga svijeta, kradljivci kuæa i ru�itelji gradova, ne mogu na isti naèin u�iti plodove �ivota; jer oni nisu upuæeni u tajnu èarobnog prstena, ne znaju mandalu �ivotne cjeline. »Lopovi« nisu ni�ta drugo doli krnja biæa i zlo nije ni�ta drugo nego neznanje.Neuvjerljivi dio noænog do�ivljaja je razgovor sanjaèa s Ðizasom u polubudnom stanju. Sanjaè pita Ðizasa o onome �to ga ti�ti i �to mu je ostalo nejasno iz jave: za�to je boljelo vaðenje kosne sr�i? Ðizas mu na to ni�ta ne odgovara. Je li do�lo do kratkog spoja u prijenosu, uzrokovana sanjaèevim preza�etim htijenjem da mu bude odgovoreno? I èemu kasnije ono komotno obja�njenje »glasiæa« (»mo�da hoæe, mo�da neæe«)? Je li to manevar podsvijesti? Suti? Da bi se zaobi�lo minsko polje, da se ne prozre namje�taljka obiène male psihe koja je izmislila obeæanje velikog sugovornika? Pa kad je to obeæanje ostalo neispunjeno, pribjegla je dvosmislenom obja�njenju? Nisu li razgovori u bardo predjelu svijesti ishitreni, nisu li podsta-knuti i uoblièeni osobnim strahom i nadom?2 Sanjaè je imao samo �est zlatnika da bi zakleo sudbinu; sedmi je manjkao. Da li je uistinu manjkao? Zlatnik po zlatnik, �elja za �eljom odlazi mlazom kojim se ispiru suvi�ne stvari iz �ivota. Kad je sanjaè na kraju htio po�eljeti da zahvat vaðenja sr�i proðe bezbolno, ustanovio je da je potro�io sve zlatnike. Potro�io ih je na bolje i va�nije stvari i to se moralo platiti. On je dakle prinio na �rtvu tjelesni bol da bi se ispunile velike i nesebiène �elje: »da nam svima bude lijepo, da svi �ivimo do stotinu godina, da dobijemo nova velika kola, da se vi�e ne pla�im stvari kakva je vaðenje kosne sr�i, da mi se Ðizas poka�e.« Sedma �elja je svojim neispunjenjem omoguæila ispunjenje prethodnih �est; sedma je zapravo prisutna u ispunjenju svih �est. Ona je njihova mistièno jedinstvo, ona je sredi�te kotaèa sa �est �bica. Igor je onoga ponedjeljka zaista legao na �rtvenik, pod �rtveni ubod suhonjave sveæenice, da »bi nam svima bilo lijepo«.San o zlatnicima narekao je istinu. On nije zadao obeæanje koje æe ostati neispunjeno; on je tanano i dojmljivo ocrtao �to se dogaða, naznaèiv�i k tome i za�to se dogaða.Obeæanja bez pokriæa zadana su u stanju pomije�anih percepcija, u trenutku kada se Nil sna rijedi u moru jave. Tad se vrdalo u odgovoru: tad su se ponudila naknadna obja�njenja.20*307»Svi smo putovali avionom. Kad smo stigli, smjestili smo se u motel, oti smo tamo taksijem. Ja sam oti�ao u ba�èu za igranje. Napravio sam m avion, za sluèaj da se ne�to dogodi. Ðizas mi je dao nekakav materijal -sam materijal na�ao, ali sam znao da je od Ðizasa. Bio je kao gvo�ðe. M avion, taman za nas.Poslije toga sam oti�ao daleko na jednu livadu, onakvu kakva je bila o na Geziri u Kairu i tamo sam poèeo kopati i na�ao sam puno èudnih i lijep stvari - zlata, dijamantova, ogrlica. Svatko je imao pravo da to uzme.Ali neki lopovi su tragali za tim blagom i htjeli su da ono bude sar njihovo. Ja sam donio vreæu i strpao sam sve blago u nju. Na�ao sam jed kri�, nalik na Ðizasov, a na kri�u je pisalo da se ispod kri�a mo�e iskop svakakvo blago, naprimjer onakav indijanski pojas koji smo vidjeli u Sto Harbouru. Iskopao sam blago ispod kri�a i stavio ga u vreæu. Lopovi su rek 'Hajde da ga uhvatimo i otmemo mu sve njegovo blago!' Onda su skoèili na mene, tukli.me i oteli mi vreæu. Ali ja sam se sar pravio da sam slabiji. Oni su do�li iznenada.Onda sam poletio za njima i udario ravno u njih i prevalio ih � bila dvojica. Za to vrijeme vi ste bili u motelu s dobrim èikom za primanje gosti i razmi�ljali ste gdje li sam se zadr�ao. Uzeo sam svoje blago i krenuo dali O�amuæeni, lopovi su ustali i rekli: ='Hajdemo u grad da opljaèkamo banku.' i

Onda su oti�li na parkirali�te, razbili ma�ine za pare, uzeli pare i pobjeg Ja sam vidio da u ma�inama vi�e nema para i da je to djelo one dvojice. Op sam poletio za njima i potpuno ih ubio. Oduzeo sam im pare i vratio u ma�ine.Ali drugi lopovi su rekli da æe poku�ati s armijom. Pozvali su armi preko svojih toki-voki aparata, i poslali su je u napad. Na jednom pol armija se pripremala s tenkovima, topovima, raketama, svim moguæii Èekali su da doðem. Ali gdje sam ja? ;Bio sam iza drveta i gledao sam �to oni rade. Onda sam iza�ao od sve volje i rekao im:'Sto �elite? Ja imam èarobni prsten i vi meni ni�ta ne mo�ete.' Oni, odgovorili:'Poku�at æemo te uni�titi, a ti, glupane, ne poku�avaj da nas prevari� i se spasi�.' %Poku�ali su, gaðali su me, ali ni�ta. Rekao sam: ,'Hoæete li sada prestati?' i'Ne', rekli su, 'jo� æemo te gaðati.'Na mene je pala velika bomba, ali meni ni�ta. Rukama sam hvatao rake i pitao ih: i'Da li sada odustajete?' ¦ <Ðizas je bio iza mene, nevidljiv, i �apnuo mi je: ']'Ba� je dobro �to si im tako rekao.' Oni su rekli: «'Odustajemo, jer vidimo da ne mo�emo ni�ta protiv vas.' <Oni nisu vidjeli Ðizasa, ali su znali da iza mene stoji netko moæan. \Onda je do�la policija, uhapsila ih i odvela u zatvor. Vratio sam u motel, isprièao vam, svi smo bili sretni, pu�tali smo one iste zmajeve. Jed; zmaj je imao nacrtana usta i progovorio je dok je letio:'Vi�e se nièega ne morate pla�iti, jer ja sam Ðizas, jer sve stvari su Ðiz i sve stvari mogu biti Ðizas.' i308 \

Ja sam se nasmijao jer ja sam veæ poznavao Ðizasa, taj zmaj je bio za vas. Ali svejedno, iz zmaja je pre�la energija u mene.Veseli smo bili i slavili i prièali prièe. Ðizas mije rekao daje vrijeme da se probudim. Rekao je da æu se sna sjetiti naveèe. Rekao mi je za juèera�nji san: on je htio da se ja sam poku�am sjetiti sna, bez Ðizasove energije, ali ja to nisam mogao, jer nisam bio sam u sobi. Po�to je netko bio sa mnom (ti, u basemenetu), kontakt od energije se izgubio. Ðizas je rekao: 'Kad ti slijedeæi put ka�em da æe� se sjetiti sna sam, onda idi u sobu i sam misli i sjetit æe� se.'Sada smo nas troje spavali u velikom krevetu. Kad sam ih spremila za noæ i veæ krenula iz sobe, Igor me pozvao i rekao:»Zaboravio sam ti ne�to reæi. Ne�to �to mi je Ðizas rekao. Rekao mi je: 'Nemoj zaboraviti da æe� imati lijep �ivot i da æe� �ivjeti dugo, stotinu i deset godina, kao i svi tvoji. Kad bude do�lo vrijeme ti æe� lijeèiti druge i pomagat æe� ljudima. Tada neka te mama odvede na livadu kod ceste Glover i neka te èeka u kolima, dok ti ode� daleko kroz �umu na jednu drugu livadu. I tamo stani i èekaj. Doæi æe ljudi i pitat æe te �to èeka�. Ti im reci da si doo da im poma�e�. Oni ti neæe vjerovati. Ali malo njih æe poæi s tobom. Ti æe� ih izlijeèiti. Dgi put poæi æe ih vi�e.'«1Te nedjeljne veèeri opet su me pomele protusmjerne oluje. Nisam se1 Ovaj san spada u skupinu o èudotvornom djeèaku-heroju u sukobu s lopovima svemira. Ta se serija veæ mogla razaznati od drugih vrsta snova: od, uzmimo, izrazito poetiènih i bajkolikih prikazbi sa simbolima nabrizganim filozofskim znaèenjem, kakvi su oni o letu bolesnoga anðela, o dvorcu samozaborava, o zmajevima i konjima krila�ima, o sedam svetih gljiva itd. Serija o èudotvornom bojovniku-i-pomagaèu ljudi èija energija dolazi od njegova nevidljiva i vrlo osobnog prijatelja Ðizasa, upravo je bila u toku.U toj seriji javljali su se izvjesni karakteristièni elementi: èarobni prsten koji j

e oru�je najave, obrane i napada; crveno odijelo koje �titi i omoguæuje strelovit let; neizbje�iv lopovski duo; policija; èistac livade: nevidljivi �aptaè Ðizas. K tome, veæina herojskih pustolovina zavr�ava nekim uznositim stanjem sreæe i opæe razdraganosti: zadatak je izvr�en, slavlje je svuda. (»Svi smo bili veseli i sretni, lijepi su dani dolazili« - »Ljudi su se radovali i slavili: pjevali su, pu�tali balone i veselili se kao za Novu Godinu« - »Te noæi sve su kuæe bile osvijetljene, gozba se slavila, muzika je svirala« - »Veseli smo bili i slavili i prièali prièe« - »Cijeli grad se oporavio, sve je bilo èisto i sunèano«), U ovom snu zavr�no je slavlje upotpunjeno jednim poetiènim viðenjem: Ðizas-balon leteæi progovara ne�to tako mudro i mistièno da to ponovno dokazuje da Igorovi snovi ne potjeèu iz sedmogodi�njeg iskustva. Poruka balona-Ðizasa namijenjena je »nama«, naime trojima manje prosvijetljenim dijelovima èetveroèlanoga biæa. Poruka glasi:»Od sada vi�e nema straha, jer ja sam Ðizas, jer sve stvari su Ðizas i jer sve stvari mogu postati Ðizas.«Bo�anstvo se dakle objavilo, predstavilo se, reklo )e:»Ja sam . . .« I odmah poslije toga: sve stvari su »ja sam«. I odmah poslije toga: sve stvari mogu postati »ja sam«. »Ja sam« se zove jo� i Ðizas.Fvnnova Ana je rekla da je Bog kazao svega dvije rijeèi: »Ja sam.« »I to je sve �to On �eli da i mi ka�emo, to isto »ja sam«, tvrdila je.No kako to: stvari veæ jesu, za�to se onda ka�e da mogu postati? Zbiva se i veæ je zbiveno; postaje, a vjeèno je. Atman jest, on nikada ne mo�e postati; ne postoji ni�ta �to nije atman. No atman se igra kao da ima ne�to �to on nije, �to je sjena i skrivaèica bitke i �to se tek uèi izgovarati veliko »ja sam«.Savr�enstvo je svuda i uvijek savr�eno, èak i u svom nesavr�enstvu.U naknadnom saopæenju ovoga sna opisana je sudbina izbavitelja. Tamo, »na nekoj drugoj livadi«, u nekoj drugoj inkarnaciji odigrat æe se unaprijed poznata drama: ljudi neæe povjerovati svome pomagaèu. Tek nekolicina njih æe poæi s njim. On æe ih iscijeliti. I oèito, vratit æe se po ostale, jer drugi put, »poæi æe ih vi�e«. Takav je izbaviteljev kri�:trpljivo èekanje da ljudi pristanu na njega. On mora mnogo puta doæi i otiæi, otiæi i doæi. Koliko to godina traje? Koliko �ivota? Stoljeæa? A ja ga èekam u kolima, u tijelu, na rubu jedne druge livade, one s koje smo pu�tali zmajeve.309umjela sabrati i izaæi na èistac pred pitanje: �to je od svega toga istina? Ni radi li se o djeèjoj i mojoj megalomaniji? Kuda sve to vodi? Zar meði Mesije? Medu Otkupitelje? Nije li sve to podvala ega?Pomolila sam se sri Jukte�varu: i»Guru, ti si mi uvijek odgovarao kad ja zbilja nisam znala odgovor1 Odgovori mi veèeras. Odgovori mi preko Knjige.«Uzela sam Knjigu, trenutak sam nad njom bdjela, a onda je otvorii nasumce i spustih prst ne gledajuæi kamo, ne usuðujuæi se odmah pogleda! u strahu od rugla i neodgovora. A onda, nisam mogla vjerovati svome prstu^ svojim oèima, svom razumijevanju: i»Nije li pisano: i vi æete biti kao bogovi?«Ðizasova reèenica! Potpun odgovor, posvema�nja sukladnost situaciji U Knjizi se Ðizasove rijeèi navode na svega nekoliko mjesta. Navodio ih je sam guru Jukte�var kojemu na srcu bija�e rasvjetljavanje istoèe vedantinskoj; i kr�æanskog pristupa. Guru mi je uistinu odgovorio odrje�ito i jasno. Sjedila sam tako s Knjigom, osjeæajuæi da se u meni otapa dubok, odvajkada�nji osjeæaj nevrijednosti. Zbog tog osjeæaja se nisam usuðivala izravno moliti, zaiskati od Boga jasan znak i odgovor, jer sam bila uvjerena da ga neæu dobiti, buduæi da sam nevrijedna.Sjedeæi tako s Knjigom, osjeæala sam neki pokret u sebi kojemu nije bilo do toga da ga ja razumijem. Poèeh moliti za svog oca. Moj otac, velièanstveno sam poput Himalaja, nedosti�no hrabar u bolovima i umiranju, faustovski �edan neobiènih i konaènih znanja - a negdje u skrovitu kutku svog biæa skru�en i nesiguran djeèak, potrebit obiène, nje�ne dobrote. Odjednom poèeh moliti za svog oca.POMAGAÈ jU ponedjeljak, osmoga rujna, vozila sam Relju u �kolu. -i»Molio sam Ðizasa da mi vrati Harija. To je bilo u snu. Vidio sam Harija pred kuæom, izgledalo je kao da se vratio. Onda mi je Ðizasov glas rekao daj 'neke stvari moraju otiæi, ne mo�e� ih zauvijek imati'. Po tome sam znao daj nam se Hari vi�e neæe vratiti.«

\Na povratku, u ulici Argvlle ugledala sam malu kornjaèu koja se uputila' na svoj spori put preko kolnika. Netko æe je pregaziti prije nego �to se^ domogne druge strane. Vozila sam i dalje i rekla u sebi: »Pomozi joj.«| Smjesta se u odvrat javila misao: »Ja poma�em, ali kroz ljude.« Okrenurr kola, vratih se na isto mjesto. Zaèudo, kornjaèa je veæ bila na travnjaku, veæj joj je bilo pomognuto.Kod kuæe sam krenula u telefonski lov na Jane Roberts. Prvi poziv; dovede mi u uho nje�an glas o�trih naglasaka i odrezane melodije govora.; Jane. Ne, nije primila moje pismo. iObjasnila sam svoj stav. \»Nikako ne mogu smatrati sluèajem �to se obraæam Vama, odnosno; Setu.« I nastavih s prièom o Igoru. Nije me prekidala. Vrlo me voljko slu�ala, j»Neka djeca vi�e vole da ne odrastu«, reèe poput jeke Jean Hill. »Ta1 djeca �ele ne�to postiæivojim kratkim �ivotom, postiæi bilo za sebe, bilo za druge, odnosno i za sebe i za druge.«»Razumijem to i �eljela bih to prihvatiti, ali ne mogu. Ja sam majka i jal bih takoðer htjela njegovu tjelesnu prisutnost.«310»Naravno. I o tome Vi �elite pitati Seta...«»Oh, da. Ja bih doputovala ako je potrebno.«»Ali mi ne odr�avamo sa Setom privatne sjedeljke. Previ�e je ljudi koji to tra�e. Svi oni pi�u, nazivaju, dolaze na vrata. Ali reæi æu Vam �to æu uèiniti za Vas. Poslat æu Vam Pomaga - znate li tko je i �to je Pomagaè?«»Znam.«»Poslat æu ga danas, sutra i prekosutra. Ne oèekujte nadljudske uèinke. Ali u nekim sluèajevima imali smo vrlo dobre rezultate.«»Hvala Vam«, rekoh razbla�ena. »I hvala Vam za Va�e knjige, naime za trud i vrijeme i energiju koju ste ...«»I ne zaboravite«, reèe Jane ne obaziruæi se na hvale, »da njegovo sanjanje �ivota i pobjede znaèi da jedan dio njegove psihe poku�ava to saopæiti drugim dijelovima.«»Koji mo�da tvrdoglavo odbijaju da prihvate zdravlje i �ivot na materijalnom planu?«»Da, mo�da. Ali to isto tako mo�e znaèiti i novo roðenje na drugom, nematerijalnom planu.«Upitala sam je zna li za iscjelitelje koji bi mogli pomoæi. Vrlo je odrje�ito rekla da æe me lutanje od jednog iscjelitelja do drugoga samo izluditi. Ali onda joj se glas smek�a i ona reèe:»Ipak, znam jednoga. To je Harry Edvvards. On �ivi u Burrowsu u Engleskoj. Dat æu Vam njegovu adresu. A poku�ajte stupiti u vezu s drom Simontonom iz Kalifornije. On slijedi Setove upute u lijeèenju koje je vrsta autogenog treninga. Njegovi su rezultati spektakularni. Poku�ajte.«Odu�evila me Janeina èvrstoæa i po�tenje: ona nije izigravala ne�to �to nije bila. Nije izigravala milosrdnu sestru, nije se prodavala za sveznalicu. Bila je biæe mjere i samonadzora. A pjesnikinja!Jane Roberts se iznajmila neèemu �to se nazivalo Set. Slu�ila je tome bez osjeæaja pozvanosti i va�nosti; a ta joj je slu�ba oduzimala vrijeme i snagu i izazivala je nepovjerenje njezinih kolega. Malo je, premalo ljudi prepoznalo zama�nost toga otkriæa. Na fotografijama je Jane izgledala kao prerano ostario djeèak, tankoga trupa i udova, ali s neèim �eljeznim i �ilavim u sebi.Nego, ta njezina odluka da mi po�alje Pomagaèa, ba� poslije Igorova sna o pomagaèu koji je izi�ao na èistac pred ljude? Èudno se pokrilo, nesluèajno se podudarilo spominjanje oba pomagaèa. Janein Pomagaè bio je njezina vlastita mentalna energija, individualizirana i donekle osamostaljena, tako da je ona o njoj govorila kao o njemu. Slala ga je na zadatke smirivanja, ta�enja, uklanjanja zapreka i prosvjeæivanja, nekad i izravnog iscjeljivanja.DVOGOVOR S ÈUDOMPoslije smo oti�li u bolnicu. Danas je bila zakazana te�ka paljba: poveæane doze Vinkristina i Daunorubicina. No sve je pro�lo brzo i lako. Je li pomogao Pomagaè? I opet onaj osjeæaj da �ivim u jezgri èuda i da toga nisam dovoljno svjesna. Jo� juèer su Igora muèile vrtoglavice i posrtaji. Danas su te tegobe jenjale.Uveèe, usred neke vedre gu�ve s Mamom i Mirom, Igor se pojavi na ulazu u blagovaonic

u i reèe mi tiho, ali s onim posebnim nagla�avanjem svake rijeèi:»Mama, imam ti reæi ne�to va�no.«311U salonu mi poèe prièati sti�anim i sasvim malo uzbuðenim glasom:»Oti�ao sam u gostinjsku sobu da se malo igram i odjednom sam 'zaspao'. Na�ao sam se u jednoj dvorani, bila je u crvenim i plavim bojama. Gorjele su lampe i tamo je bio Ðizas u bijelom odijelu s dijamantovima. Nije imao krunu i bio je malko drukèiji nego prvi put. Odmah sam ga upitao: ,'Sto je s Harijem? Mo�e li se vratiti?' >On mi je odgovorio: 1'Hari se vi�e ne mo�e vratiti, Hari je mrtav. Njegovo je vrijeme do�lo. I bolje je tako, jer poslije bi imali samo problema s njim, dojadio bi vam.''A kako je umro?' pitao sam.'Pojeo je hranu za �takore i umro je od otrova. Ali ostavi sad Harija, te nije va�no, druge su stvari va�ne. Pozvao sam te da ti ka�em da æe� ti meni noæas pomagati da izlijeèimo jednog èovjeka koji je jako bolestan. On se sad sprema na spavanje i pun je bolova. Ti poði u krevet u deset sati i tridesei minuta, pa æemo onda otiæi i sastati se s njim. Ti æe� ga svojom energijom izlijeèiti. Poslije æe� se vratiti i onda æe� biti iscrpljen i morat æe� dugo duge spavati da se opet napuni� energijom, jer dok bude� spavao primat æe� energiju. Taj èovjek je jako bolestan i ti æe� mu pomoæi. Mo�da æe� ustati i obuæi se ne da to radi�, mo�da æe� otiæi iz kuæe kao obièno; a mo�d^ æe� poletjeti. Dok si jo� ovdje, mori ljudima.'« ,Tu nisam izdr�ala, provalila sam s pitanjem:»Kako to - dok si jo� ovdje?«»Pa dok sam jo� tu, on je tako rekao. Jer za nekoliko dana idemo na put.«»Na kakav put?«»Da, za nekoliko godina, ili za dva, tri, èetiri, pet ili �est mjeseci.« Oèito je htio reæi: ne mogu ti odgovoriti ono �to bi ti htjela èuti, pogotovu to ne mogu terminima na�ega konvencionalnog vremena. i»A kakav je to put?«»To je put na koji æu otiæi da upoznam i ostale bogove. Kao �to ja imam svoje drugove, tako i Ðizas ima svoje bogove. On �eli da me upozna s njima, da se dogovorimo kako æemo raditi. Ja æu ostati �est dana na tom putu i onda æu se vratiti.« 3Vratiti se! Odahnula sam, ali ne sasvim.»Rekao mi je da samo pomislim na Njega kad mi doðe neka nevolja, recimo ako me napadne neki crnac; i onda æu stvarno poletjeti. A ako �elim poletjeti sa zmajem, moæi æu i to; treba da se zaletim i pozovem Njega, i zmaj æe me dignuti. To se sada ne dogaða zato jer mi ne treba (tu je Igor bio vrlo odluèan). Kad mi bude trebalo, dogodit æe se.«Htjela sam jo� ne�to priupitati o putu i vraæanju, kad me on predusretnej»Hajde, mama, moramo se �uriti, ja ne smijem zakasniti. Jer onaj èovjek æe inaèe prekosutra umrijeti. On je tako bolestan da mo�e �ivjeti jo� samo dva dana. Ja ne znam kako æu to izvesti, bit æe te�ko sudariti se s njegovim bolovima.«»Je li ti Ðizas rekao da æe� to moæi pomoæu èarobnog prstena?« j»Pa da«. Rekao mi je da ispru�im ruku ravno i iz prstena æe onda iziæi neki zvuk. Onda sam ga ja pitao za�to mi se stalno muti u glavi i za�to mi se èini kao da æu pasti, i za�to sam nervozan. On mi je rekao da mi se ne muti od bolesti, nego da je to energija koja je u�la u mene. Rekao je:'Kako to nisi znao? Kao �to se ljudi ru�e i teturaju kod Kathrvn i Morrisa^ tako se to i tebi dogaða. A to �to te boljelo oko stomaka to je energija bila tamo da ti ojaèa stomak.'«M2Danas nijednom nije povratio poslije visoke doze Daunorubicina i Vin-kristina.»I jo� mi je rekao: 'Ono �to doktorica Fusner misli da jest, to nije. To je energija.'«Tu sam prosto sjela od èuda. Fusner mi je jutros bila pri�apnula da sumnja na uljezanje blasta u-sredi�nji �ivèani sustav i da æemo, ukoliko vrtoglavice ne prestanu, morati obaviti lumbalnu punkciju. Naravno, Igor to nije èuo.

»Da, to nije to«, ponavljao je. I razraðivao:»Ako ona i vidi pod mikroskopom ne�to kao infekciju, to ne�to nije infekcija.« I vedro:»Ðizas mi je jo� rekao: 'Good luck!' Da, rekao mi je jo� i to: 'Veèeras se neæe� sjetiti sna, jer bi dugo trajalo dok ga zapi�ete, a mi se moramo �uriti onom èovjeku. Ali sutra ujutro, kasno, sjetit æe� se onoga �to æe se dogoditi noæas'.«»Koliko je sve to trajalo? Susret i razgovor s Ðizasom?«»Pa oko deset minuta, tako mi se bar èini. I jo� mi je Ðizas rekao: 'Neæe� se sjetiti sna, ovo je dosta.'«Ovo: Igorov dvogovor s Dizasom i preprièavanje toga dvogovora meni.Tijekom razgovora s Igorom poèela me obuzimati tuga od koje mi se koèila misao i rijeè. Tuga zbog psihe koja se bori da nade za sebe u sebi utjehu: da naðe za sebe u sebi smisao. Opet mi se sve uèinilo nalik na samoobmanu, usprkos napomeni da je Fusner u zabludi, misleæi da je infekcija ne�to �to je energija. Mo�da bih to prihvatila bez otpora da se dogaða nekome drugom, dalekom i nepoznatom; ali nama...Otpratila sam Igora na spavanje, sveèano, kao da ga pratim do kozmièke letjelice. Kad sam si�la, podijelila sam Igorovu prièu s Mamom i Mirom. Uèinilo mi se da nijedna ne vjeruje u istinitost prièe; i da se obje pune onom istom zdvojnom nje�no�æu.A onda je sijevnulo kroza me sinoænje iskustvo s Knjigom. Odgovor »i vi æete biti kao bogovi« dobio je tek veèeras svoje puno znaèenje.BO�ANSKI ZMAJ I OTROVNA �UMAKao �to je Ðizas bio najavio, Igor se kasno probudio: u pola jedanaest, toèno dvanaest sati po odlasku na noæni sastanak. Bio je bistar i veseo. Ni traga vrtoglavici.»Kako je bilo?«»Lijepo, ba� onako kako mi je Ðizas rekao da æe biti. Najprije sam ustao, obukao se i oti�ao u kuæu onoga bolesnog cike. Ne, najprije sam pomislio da ja budem okey. Onda sam oti�ao.«»Gdje je ta kuæa? Je li u Washingtonu?«»Da, u Washingtonu. Ja mislim da je negdje u �esnaestoj ulici. Stao sam pred tu kuæu, to jest to je zgrada, stao sam u ba�èu i pomislio: 'Neka tom ciki bude dobro'. To je kratko trajalo. Onda sam se vratio i Ðizas mi je rekao da je ciko ozdravio. Jo� smo jednom zajedno pomislili dobro. Onda sam opet zaspao. Ðizas mi je rekao da moram dugo ujutro spavati da primim energiju. I da dobro jedem. Probudio sam se, bio sam sav o�amuæen, i opet sam zaspao da ojaèam.«Kad je ustao pokazalo se da vi�e nimalo ne posrèe. No jo� uvijek je bio313razdra�ljiv. Po�li smo u bolnicu. Fusner se opet zaèudila: kako odjednorr ishlapi�e svi simptomi koji su upuæivali na to da je leukemija prodrlæ u sredi�nji �ivèani sustav? Smijuæi se, spomenusmo se kako su Igoru isto takc neoèekivano i naglo zarasle ranice po rukama i u pregibima bedara.Infuzija asparaginaze je tekla bez pote�koæa, usprkos tome �to je devede set devet posto �ila po rukama bilo neupotrebljivo. No krv je svaki put sunuk u cjevèicu na prvi Nancvn ubod.Poslije podne je odspavao.Po buðenju reèe da nije bilo nikakvoga sanjanja, jer mu je Ðizas rekao da se mora odmoriti i od snova.»Ðizas mi je rekao da æe moji snovi trajati cijeli �ivot«, izjavio je. »Ali danas je dan odmora od snova.«Predveèe smo se odvezli na livadu kod ceste Glover. Poku�avali smc pu�tati zmajeve, ali nije bilo vjetra i nismo bogzna kako uspjeli. Neven je puzao po travi. Rujansko sunce poprimilo je boju odlaska. :Na jednoj od fotografija vidi se Igorov zmaj: lebdi u modrini, a uzica, gotovo nevidljiva, jedini je znak da negdje dolje, izvan slike, postoji ruka koja je dr�i.Prije spavanja Igor mi reèe da æe ga Ðizas povesti na put u »jednu onakvu kuæu u kakvoj su sjedili ljudi s druge planete, s one odakle je do�ao Superman.« U seriji o Supermanu to je bila okrugla dvorana bez zidova, a na stupovima; ljudi odjeveni u toge sjede za kru�nim stolom.»Tamo su takvi specijalni ljudi, ne�to kao bogovi«, obja�njavao je. »Bit æe tamo Kathrvn, Morris i svi takvi.«U èetvrtak, jedanaestog rujna, takoðer je dugo spavao. Bilo je pola jedanaest kad me je zvao. Zatekla sam ga neraspolo�ena, spremna na plaè, s pote�koæama pri govoru.

t ¦U bolnici je davanje asparaginaze proteklo brzo i bez pote�koæa; sve^ jedno, Igor se i dalje tmurno osjeæao. Fusner mi reèe da mucanje dolazi od> asparaginaze, a jednako i depresija. Jeffrevu su opet morali obustaviti terapiju zbog halucinacija. \Poslije podne i uveèe stanje se pogor�alo. Te�ko smo ga razumjeli kadi nam je ne�to poku�avao reæi. Da ga razonodim, vozila sam ga starim^ putevima. No prije nego �to smo krenuli niz potok, ustanovila sam da mi je] spremi�te za naftu prazno, pa smo morali u �esnaestu ulicu da natoèim; gorivo. Dok smo se vozili kroz �esnaestu Igor malo �ivnu i pokaza mi zgradu-pred kojom je stajao u snu. Velika stambena zgrada nedaleko od uhW Sheperd. iNi danas nikakvih snova. Odluèila sam da ga sutra ne vodim na asparagi-s nazu. jNi sutradan mu nije laknulo. Rekao mi je da se po buðenju sjetio sna, alii ja nisam bila u blizini da mi ga ka�e. Poslije ga je zaboravio. Bilo mi je jako-�ao izgubljenog sna. Nadala sam se da je u njemu odgovor na sada�nje te�koj stanje. jU subotu se Igor probudio rano i poèeo mi prièati san bez zapinjanja.] Pro�la je ta te�ka ljepljiva mora koja ga je prijeèila da govori. :»Svi smo po�li na livadu, svak je imao svog zmaja. Ja sam imao onog zmaja-Ðizasa. On mi je rekao kako da sjednem na njega. Prije nego �to sam;314 !sjeo, opet sam pitao za Harija. Glasiæ mi je rekao da je on to meni veæ objasnio - Hari je morao otiæi. 'Ali sad to pusti na miru,' rekao je glasiæ.Onda sam zabio konopac od zmaja u zemlju i sjeo sam na zmaja. Ðizas se pojavio kao kralj, vi drugi ga niste vidjeli. I rekao je da æemo uskoro na izlet - mo�emo i preko sna.Onda sam poletio sa zmajem. Letio sam visoko i daleko, i doletio do jedne zgrade na kojoj je pisalo »supermarket«. Si�ao sam sa zmaja, on je lebdio i èekao me, i u�ao sam unutra i na�ao sam èetiri veæe kutije. U njima su bili èarobni pojasi - kao onaj indijanski iz Stone Harboura. Tko taj pojas metne na sebe, ni�ta mu se ne mo�e dogoditi, nitko ga ne mo�e napasti.Vratio sam se na livadu. Dao sam svakome po kutiju. Otvorili ste je i stavili pojaseve i bili ste veseli. Vi drugi ste pu�tali zmajeve ali niste letjeli.Onda sam osjetio da iz zmaja preko konopca ulazi u mene energija, �kakljanje se razi�lo po cijelom tijelu. I bilo mi je malo toplo. Ðizas- kralj mi je rekao da je to energija od koje æe mi ujutro biti bolje. Onda smo se svi vratili kuæi i spremili na�e pojaseve u kutije.«Bilo je sasvim vidljivo da mu je bolje. Da li zbog toga �to smo u petak izostavili asparaginazu? Ili ga je bo�anski zmaj napunio energijom? Moglo se izabrati. Ðizas je tra�io opredjeljenje svakoga dana iznova. Spoznaje i uvidi od juèer i prekjuèer nisu dosezali, dostajali za dana�nji �ivot. Svakoga dana tro�i se ono �to se toga dana zaradilo.Poslijepodne Igor me zamoli da ga vozim uobièajenim putem. Pridru�io nam se i Relja. Polako smo vijugali kroz ekstatiènu �umu. Igor je u kolima isprièao svoj poslijepodnevni san.»Svi smo bili u jednoj lijepoj zgradi - kao da je bila crkva ili dvorac. Iznutra je bilo puno kuglica koje su visjele sa stropa. Ðizas je sjedio na stolici u kraljevskom odijelu. On nam je rekao da se ne pla�imo uveèe kad se vozimo kolima, da èak i on mo�e biti u nekim drugim kolima iza nas. Rekao je da nam se ni�ta neæe dogoditi.Tada smo oti�li iz crkve i vozili se kolima kroz �umu. Ali ne�to nije bilo u redu. Onda mi je odgovorio glasiæ kojega sam najprije samo ja èuo, a poslije i svi vi:'To �to vidi� stabla i travu kao da su bolesni, znaj da je to energija, i ja sam ti to veæ rekao.'Iza�ao sam iz kola i oporavio �umu svojom energijom. Onda se o tome pisalo u novinama.

To su proèitala dva lopova. Odluèili su da potruju sva stabla, da stave otrov u svaku jabuku, tako da se ljudi otruju i umru, i da sve ostane njima, lopovima. Kad smo dalje vozili kroz �umu vidjeli smo ta dva sumnjivca kako zasijecaju stabla i stavljaju otrov unutra. Onda sam se vratio u dvorac-crkvu i upitao Ðizasa �to da radim. On je rekao:'Neæe biti te�ko izlijeèiti stabla. Naði onu dvojicu i ne daj da i dalje truju �umu.'U svom crvenom odijelu odletio sam natrag u �umu i tra�io ih. Nisam ih na�ao. Opet sam odletio kod Ðizasa. On mi je rekao:'Samo ih tra�i dalje.'Opet sam se vratio i u daljini vidio onu dvojicu kako i dalje truju �umu. Poletio sam na njih i povikao:'Hej, vas dvojica, �to to radite? Sad æu vas odvesti na sud!'Oni su se upla�ili i pomislili da je policija sa mnom. Onda sam ih odveo na315policiju i tamo su ih zatvorili na godinu dana, ali najprije su ih pitali za�to sil to radili. Po�to nisu ni�ta rekli, bili su zatvoreni. :Opet sam poletio u dvorac i Ðizas mi je dao pijuk da iskopam otrove. Poletio sam i iskopao rupu i izvadio otrove, sve otrove sam strpao u vreæq i vreæu sam bacio u more. Suma se oporavila. iOnda sam pitao Ðizasa za�to se meni muti u glavi. On mi je rekao da je to zato �to me on priprema za izlet. Rekao mi je da æe mi vo�nja u autu olak�ati mute� u glavi. 'Nije to nikakav problem', rekao je Ðizas, 'i mnoge stvari kojej se vama èine ru�ne ili opasne uopæe ne moraju biti takve. Naprimjer, ako* neki ciko nepa�ljivo vozi auto, to ne mora znaèiti da je zloèest, nego da sej mo�da o neèemu zamislio.'Onda sam se vratio kuæi.« jUveèe sam opet telefonirala u Elmiru. Jane se javila gotovo istoga èasag kad je zazvonio telefon. Oèito joj je telefon stajao na pisaæem stolu. Oèitoj sam je prekinula u poslu. <Isprièala sam joj Igorov do�ivljaj od ponedjeljka, naime dvogovor s Ðiza-j som i najavu da æe sa svojim bo�anskim prijateljem iscijeliti jednog bolesnika; iz �esnaeste ulice. O tome kako je Ðizas objasnio vrtoglavicu: kao punjenje; energijom. O tome kako je reèeno da »to nije to«, naime ono �to misli* Fusner. I o tome kako je, prolazeæi �esnaestom dva dana kasnije Igorj prepoznao zgradu u kojoj �ivi njegov bolesnik. 1»Slu�ajte«, kliknula je Jane, »to dijete je èudesno nadareno! Ma �to se-dogodilo, sjetite se da se o njemu dobro staraju.« ¦Onda joj isprièah posljednji, poslijepodnevni san o otrovanoj �umi. Onai reèe: i»To je fantastièno. Mora da se osjeæate blagoslovljeni. Shvaæam, vi ste, majka i �eljeli biste da on �ivi u ovom svemiru. Ali ipak, ako i ne bude �iviol u njemu, vi ste blagoslovljeni.« '»I osjeæam se tako. Osjeæam se neiskazivo zahvalnom. Ovo dijete je moji najveæi �ivi uèitelj. I dok ja titram na rubu bla�enstva i oèaja, ne�to se iz menej izvlaèi, ne�to se u meni unutra raða.« \»Odlièno«, reèe ona, »sjajni ste.« iJo� smo neko vrijeme prièale, a onda je zamolih da pozdravi Seta. i»Èuje li me Set kad mu se obratim?« lupnuh. i»Ja Vam na to ne mogu odgovoriti. Ja to ne znam. Odgovor mora doæi izj Va�e vlastite psihe.« iReèe mi da æe opet poslati Pomagaèa - danas, sutra i prekosutra. \ Zamolila me da joj javim novosti. Obeæah da æu pretipkati Igorove snovei i poslati joj za njezinu novu knjigu. <Njezine rijeèi nisu bile ni�ta drugo doli moje vlastite; ali od nje sam ihj lak�e prihvaæala nego od sebe.1 11 U posljednja dva-tri sna javlja se bo�anski zmaj. U jednom od njih zmaj se mo�e sh

vatiti j kao Ðizasova usta. (»... imao je nacrtana usta i progovorio je...«). A po�to je izgovorio ] jednad�bu »ja sam Ðizas«, predstavio se kao bo�anski dio biæa, dio koji je zapravo sve. jSimbol zmaja javio se veæ u snu od sedamnaestog kolovoza, u snu o konjima krila�ima. \ Negdje je tih dana, na nekoj livadi, Igor ugledao zmaja i smjesta ga ukljuèio u svoj mistièni j znamenar. �to prikladnije naæi za transcendentnu istinu biæa od tog zmaja, predana visini, ¦ satvièkom predjelu, a vezana za tamasièku zemlju tijela tankom uzicom koja se svakoga èasa ; mo�e prekinuti ili kliznuti iz ruke?Da bi se sa zmajem letjelo, valja se najprije osloboditi te�ke samoobmane da se ne mo�e316Te neprestane pobjede na cetverodimenzionalnom ekranu sna! Zar ba� ni�ta da kapne u zemno tijelo koje se rastaèe? Ili ne umijem primijetiti? Da, ja sam gruba i nezasitna i jednostrana i hoæu samo krupne pogotke, pa ne umijem dovoljno primijetiti one tananije. Jer nije li se to tijelo oporavilo od energije koja je u njega zastrujala iz bo�anskog zmaja, kroz uzicu, ravno u ruku sanjaèa, te se on probudio tjelesno svje�? Nije li se to veæ nekoliko puta dogodilo? Nije li spu�tanje »liftom« i razgovor s Kraljem u peæini srca kao rukom odnijelo nervozu i utuèenost i konflikt oko zdrave i zagaðene hrane? Nije li za vrijeme Morrisova ruknuæa nai�lo »�kakljanje« pa se poslije pokazalo da je nestalo te�ke glavobolje i temperature, i da je kralje�nièki likvor èist? I ranice na prstima i pregibima nogu, kako li su neoèekivano i brzo zarasle?Da, ja sam gruba i nezasitna i jednostrana i hoæu samo krupne pogotke.ANÐEO OD STOTINU GLASOVA»Ne zna� ti kako je to«, rekao je Igor jedne od ovih veèeri, zakapèajuæi pid�amu. »Prije nego stignem u san imam problema.«letjeti. Potom, sa zmajem treba na odreðeni naèin postupati: treba zabiti uzicu od zmaja u tle i potom ga privuæi zemlji. Treba dakle iskusiti i onu drugu osobinu bo�anskog, njegovu imanentnost. Kad je uzica sigurnosno uèvr�æena, kad je zemlja prièvr�æena i nebu privjenèana, tada se mo�e sjesti na zmaja i poletjeti.Glavni dio sanjaèeva biæa, njegovo ja, umije izvesti operaciju uzlijetanja jer je voðeno glasom intuicije. Ostali dijelovi, troje »nas«, nauèili su uzlet gledajuæi svoje ja. No u posljednjem snu o bo�anskom zmaju pokazalo se da trojni dio sanjaèeva biæa nije nauèio letjeti, veæ samo pu�tati zmaja. Letjeti mo�e samo onaj tko je doveo blizu nebo i zemlju, tko je visoko snizio a nisko uzvisio, tko nije tijelo veæ se pomoæu tijela otiskuje u prostore duha.S takvog uzleta donose se èudesni darovi: èetiri konja krila�a i èarobni pojasi. Oba puta letjelo se do izvjesne »visoke zgrade« odnosno do »supermarketa«. Supermarket je mjesto gdje je sabrano bogatstvo i obilje. Pred ulazom treba siæi sa zmaja i ostaviti ga da èeka, kao da je nebeski konj. Jer u supermarket oèito mo�e uæi samo golo ja.�to je onda zmaj-Ðizas? Onaj koji objavljuje nauk o jednini po kojemu su »sve stvari Ðizas«? Sto je dakle on ako pomoæu njega uzlijeæe ja? �to je on ako ne mo�e uæi u supermarket?Je li ovdje rijeè o posljednjem Iju�tenju biæa? Biæe mora skinuti sa sebe i posljednju, najtananiju ovojnicu � svoju ovisnost o liku i imenu Boga. Lik-i-ime kao �to je Ðizas, Sai Baba ili Kri�na, vozilo su, letalo su biæa; bo�anska vahana. Idol, Rijeè, jantra, mantra, sve su to vahane: oblici i sredstva kojima se ono �to je svuda i uvijek spu�ta u jednu odreðenu toèku prostora i vremena, u svijet imena, oblika i kretanja. Od mitolo�kih vahana najpoznatija je Vi�nuova vahana: to je zmajska, èovjekolika ptièurina Garuda. Zeusova vahana je orao; Durgina vahana je lav; Sarasvatina je labud itd. Vahana je nosaè, izraz i karakteristièna crta pojedinaènog bo�anstva; ali su�tina bo�anstva, svebo�anstvo ili atman-brahman nema karakteristiènih crta, nema izraza ni nosaèa, ne kreæe se, ne traje u kontinuumu suprotnosti. Svebo�anstvo je slobodno od svega toga i ono je obilje svega toga. »Nepomièno, a presti�e sve �to juri«. I zato onaj tko ulazi k njemu mora odlo�iti svoju vahanu, svoje sredstvo i oblik putovanja, mora se svuæi u nagu sobost koja jedina smije dotaæi vrhovno blago.Pada mi na um prizor iz �ivota Ramakri�ne, prizor, zapravo ukazanje u njegovu umu: golim maèem osloboðenja on æe prepoloviti lik voljene majke Kali koji se javlja u unutra�njem prostoru meditacije. To je bio posljednji èin i napor da se otisne od lika-i-imena. kako bi se moglo utonuti u svelik i sveimenost i bezgranièje koje je prava priroda atman-brahmana. U Igorovoj noænoj skladbi sve je izgledalo zaigranije i poetiènije, svakako manje dramatièno. Ali smislom je bilo jednako Ramakri�ninu udarcu maèe

m.Jo� se jedan znamen iz Igorove snovne riznice pojavljivao u varijacijama koje su osvjetljavale njegovu raznoliku prirodu. To je �uma. U Igorovu viðenju �uma je pro�la kroz nekoliko preobra�ajnih stupnjeva: najprije je bila �uma izgubljenih, mraèna i samotna, s nebom koje nerazumljivo �u�ti, potom je briznula u èaroban vrt rasko�i i ljepote, poda�an cjelovitu biæu,317»Kakvih problema?« '»To ti ne mogu objasniti. Ponekad je ba� stra�no.« i»Ali ti ima� Ðizasa ...« i»Ma znam, znam, ali dok se do njega probijem...«Obièavala sam zavirivati u spavaæu sobu poslije ga�enja svjetla. Poslijdo�ivljaja koèenja strepila sam pred neèim sliènim. Igorova du�evna snagbila je temelj njegove tjelesne hrabrosti. Ako bi neka mora nagrizla tdu�evnu ravnote�u, ne samo da bi nai�le nove, te�e patnje, nego bi njegofizièki èamac poèeo naglo tonuti. Na prstima sam obilazila veliki kreveiNagnula sam se nad Igora: le�ao je nepomièan, �irom razrogaèenih oèijuGotovo sam vrisnula.Ali Igor je bio gluh i slijep za sve osim za prizor koji ga je obuzeo. Onda j nerazgovijetno uzviknuo i nastavio izbacivati krhotine krikova. Postavila sar se izmeðu njegova pogleda i nepoznatog vidika, ali je njegov pogled jedne stavno pro�ao kroza me, i dalje zaboden u neki u�as. Povikala sam: nije m èuo. Sporo, u mom naruèju i pod brizgom svjetlosti do�ao je k sebi. Nije umi' opisati �to je vidio. Bio je to jedan od najte�ih trenutaka u na�oj povijesti: j ga nisam mogla dohvatiti, on me nije mogao èuti-ni-vidjeti. Stra�ila su imal podr�ku Metotreksata. !IU nedjelju, èetrnaestog rujna, Igor se veæ izjutra sjetio sna: »Radio na zidu na�e sobe najavio je da æemo iæi na izlet prema Skvlam cesti. Oti�li smo kolima. Dok smo se penjali na planinu razmi�ljao sam kaki bih ja to povratio Harija. Javio mi se glasiæ i kazao da je on to veæ objasnioi naposljetku je postala popri�tem sudara onog famoznog lopovskog tandema koji je naumio d je otruje, kako bi je nesmetano posjedovao.�uma je mnogovitost pojavnoga svijeta; stablo je veza zemlje s nebom, ono se korijenjer spu�ta u tlo a krunom zadire u zrak; umno�eno do gustoæe, saèinjava zbornik na�ih �ivota corpus mysticum na�ih pojedinaènosti. Na poèetku prièe �uma se ukazuje nekud bolesna. Ni glasiæ obja�njava da je to »energija« uz napomenu da je to veæ jednom obja�njeno. Kada, kojon prilikom je obja�njeno? Najvjerojatnije onom prilikom kad je Ðizas tumaèio da je mute� u gla\ posljedica energijskog punjenja, i da »to nije to«, naime »ono«, èak i ako se pod mikroskopon uka�e da jest; Ðizas je takoðer podsjetio na to da ljudi padaju kad ih dotakne provodnik visok' energije u vidu Kathrvnine ili Morrisove ruke. Pretkraj sna o otrovanoj �umi Ðizas jo� jednon rasvjetljuje pitanje bolesti, zla i ru�noæe. Vrtoglavica je posljedica »priprema« za »izlet« a »mnoge stvari koje se vama èine ru�ne ili opasne uopæe ne moraju biti takve«. Sve to upuæuji da glasiæ vodi raèuna o dosada�njim razgovorima sa sanjaèem, bez obzira da li je sugovornik 01 sam ili Ðizas.Suma, zbirka na�ih �ivota i oblik njihove integracije, nije dakle bolesna: ona se samo èin bolesnom. Na intervenciju sanjaèa koji u svom vozilu putuje kroz �umu kao èetveroèlano biæe nestaje èak i taj privid bolesti. Ali buduæi daje o tome puknula Vijest, ona neizbje�iva dvojica si odluèila zaista razboljeti �umu, cijepiti je otrovom.Izranjamo u vidik starog pitanja: �to znaèi oboljeti? �to znaèi izlijeèiti se? Otrov one dvojic< nikako se ne mo�e poistovjetiti s neèim tako jednostavnim kao �to je fizièko razaranje. Ne njihov otrov je otrov dvojine, slièan opijumu igre u dvorcu samozaborava. Njihov otroi podr�ava neprestano, bespomoæno pulsiranje izmeðu rasta i pada. Njihov otrov je zarobljenos oprekama.Samo uz Ðizasovu pomoæ sanjaè æe zaskoèiti dvojicu i poslije oèistiti �umu od otrova. �um« je oda, prakriti, èarolija maje. Ta èarolija mo�e biti otrovna, a mo�e biti i blagotvorna. On; dvojica �ele posjedovati �umu sebièno; ta dvojica su isto tako �eljela blago samo za seb( u nedjeljenom snu o »ja jesam«. Vlasnièki, grabe�ljivi odnos prema prirodi dovodi

do trovanj; njezinih plodova: priroda tada postaje opasna, postaje bolest, bhavaroga. No odnos ljubav i nesebiènosti oporavlja je; priroda je neopasna duhu koji �ivi u dosluhu sa svojim bo�anskin osobinama. Takvome æe spu�tati plodove u ruku na dodir zraka iz njegova èarobnog prstena. Jei takav je slobodan od �elje sa plodovima, pogotovu od �elje da ih samo on u�iva: on je samo mak zaigrani prolaznik, zaposlen drugim ciljem.318Hari se ne mo�e vratiti. Ali ako jako �elim da ga vidim, kazao je, vidjet æu ga na jednoj livadi u planini.Kad smo do�li na tu livadu, tamo je zaista bio Hari, i mi smo svi bili sretni, igrali smo se s njim. Opet je progovorio glasiæ: 'Harija su neki ljudi odveli u planinu, odveli su ga kolima i ostavili ga ovdje. Ako �eli� da ga vidi�, zamoli tatu i mamu da te ovamo dovedu kad se probudi�, jer Hari je stvarno tu.'Meni je Ðizas bio dao jednu ma�inu koja je pravila zlato. To su èula dva lopova i odluèili su da tu ma�inu ukradu.Oti�li smo kuæi i tamo sam u ma�inu nalio tri specijalne kapi, malo ulja i benzina, i ma�ina je zazveckala i vidjeli smo da je puna zlata.Lopovi su se do�uljali, ukrali ma�inu i pobjegli s kolima. Ja sam bio gore na katu i èuo sam preko radija na zidu da se to dogodilo. Po�elio sam svoje crveno odijelo, i ono se stvorilo na meni. Poletio sam za autom. Jednom sam rukom letio, a drugom sam zaustavio auto i vukao ga natrag. Lopove smo strpali u zatvor na dvadeset dana, a oni su poslije toga postali dobri. Ja sam se opet vratio natrag kuæi s ma�inom i svi smo bili sretni.«Kako sad protumaèiti ove dvije verzije o Hariju? Ðizas je rekao da je Hari pojeo otrov za �takore, a glasiæ je rekao da je odveden. Nisam htjela0 tome pitati Igora, da ne bi poèeo nadomi�ljati i nasilno obja�njavati sve �to se èini neslo�no i protuslovno. Ponovo sam sebi postavila pitanje: tko je glasiæ?Poslije podne odvezosmo se na livadu kod ceste Glover da pu�tamo zmajeve. Ovaj puta su letjeli visoko, vjetar i sunce su ih ljuljali.»U snu o livadi u planini pu�tao sam zmaja i trèao. Trèao sam lako i brzo, vidio sam da mi ni�ta nije te�ko«, izjavio je Igor zate�uæi uzicu svog zmaja. Zmajevi su oèito bili na dnevnom i noænom redu.Te veèeri prije spavanja Igor mi reèe:»Sjetio sam se �to sam do�ivio u kolima kad smo i�li kod tete Vukice. Opet sam èuo glasiæ koji mi je �aptao: 'Ti æe� se sutra rano probuditi, a po�to nema� budilicu kao Relja, ja æu ti zazvoniti u glavi na jedno zvonce, i onda æe� èuti glasiæ koji æe ti govoriti: 'Ustani! Ustani!' Ti tada ustani, obuci se1 sidi sam u salon. Tamo sjedni i poèni razmi�ljati, pa æemo nas dvojica razgovarati i ja æu ti neke stvari objasniti. Ti se toliko pla�i� te kosne sr�i. Znaj da ti pro�li put Ðizas nije mogao pomoæi makar ti je obeæao, jer je morao pomagati jednome drugom èovjeku. Jer nemoguæe je da te boli, ako je energija tamo. Ali ja mislim da æe sutra biti sve u redu.«Slu�ajuæi ga, opet sam se s nelagodom pitala:»Tko je, zbilja, glasiæ?«U ponedjeljak ujutro, kad sam dovezla Relju u �kolu i vratila se, Igor me doèekao budan, s dva sna.»Sanjao sam da mi je baka pravila jedan specijalni kefir na koji smo dugo èekali. Na kraju, kefir je bio zreo, gust i jako dobrog ukusa. Ja sam ga pio, pio i dobivao energiju. Probudio sam se i bio sam ljut �to nemam kefira.«Drugi san je bio dug, bio je skladan od poznatih elemenata i imao je tri razaberiva dijela.»I�li smo u bolnicu da vadimo kosnu sr�. Glasiæ mi je govorio da Ðizas pro�li put nije mogao doæi i da ovaj puta valjda neæe boljeti. Jer dosta je bilo bolova. Do�li smo u sobu za vaðenje i kad me Fusner ubola, ni�ta me nije boljelo. Kosna sr� je odmah u�la u �pricu i sve je bilo u redu. Glasiæ mi je rekao da je vrlo moguæe da æe tako biti i na javi.319Poslije toga smo oti�li na livadu i pu�tali smo zmajeve. Zmaj-Ðizas je le' najvi�e, i kad se konopac odmotao do kraja, zmaj se otkinuo i poletio, smo plakali za njim, ali on je znao za�to je odletio. Oti�ao je u supermarl i donio èetiri kutijice koje se mogu otvoriti da budu velike, pa se mo�e u n uæi i zatvoriti ih, i onda su opet male

. Tako se mogu uhvatiti i zatvoriti lopo Ðizas je te kutijice spustio k nama s èetiri padobrana. Onda se spustio s< i rekao da on leti samo onda kad ima struje u zraku. Zmajevi su se spustili,] smo ih spremili u auto i vratili se kuæi.Radio u zidu u na�oj sobi najavio je da æe dva lopova opljaèkati bank Oni su odluèili da opljaèkaju tu banku i da onda tim novcem kupe u Ðiza< vom supermarketu jednu ma�inu koja mo�e sve uni�tavati. Ta je ma�ina b jako skupa. ;Èule su se vijesti da su opljaèkali prvu banku, pa onda drugu. Razmi�lj sam �ta da uèinim pa sam se sjetio da ih odmamim sa zlatom koje æe napra\ u svojoj ma�ini. Uzeo sam ulja, pra�ka i benzina, kapnuo èetiri kapljice, us pra�ka i benzina, pomakao ruèicu i kazaljku stavio na broj trideset. Kad kazaljka vratila na ni�ticu èula se lagana eksplozija i stvorilo se zlato.Na meni se stvorilo crveno odijelo, poletio sam za autom s lopovir i zadr�ao ga. Oni su se èudili a ja sam im rekao:'Sto æe vam pare iz banke kad ja imam ovdje zlato?''Da, zbilja', rekli su oni. 'hajde da uzmemo ovo zlato, ono je èarobneHtjeli su ga uzeti, ali ja sam poletio, uletio u kola, zgrabio opljaèka pare i donio ih u banku. Onda sam pozvao policiju i bili su uhap�eni.Na policiji su ih ispitivali za�to su to uradili, a oni su rekli da ih je spope neka bolest pa nisu znali �to rade. Obeæali su da æe biti dobri i policija ih pustila. 'Meðutim, lopovi su se samo pretvarali da su dobri. Ja sam ih vidio gc �etaju gradom, i kako mi je bilo mutno u glavi zbog potro�ene energije, ni�a vidio da su oni i dalje lopovi. U�li su u banku, zarobili dva slu�benik zavezali im usta i strpali ih u sobu bez prozora i vrata. Tamo su ih odveza zazidali i pobjegli. Rekli su:'Odavde ih nitko neæe izbaviti osim onog deèka.'Onda su krenuli da opljaèkaju banku, ali su ih uhvatili i odveli u zatve Tada su lopovi govorili:'Bolje da nismo pljaèkali!' *'Bogami, bolje!' iOna zarobljena dvojica u sobi sjetila su se da zapale novac u kaminu pa dim iz dimnjaka dati znak. Tako su i uèinili. Dim je poletio uvis, ja sam j vidio i pojurio da ih spasim. Nisam znao kako da prodrem unutra, pa sam utanjio, spustio sam se kroz dimnjak. Oni su se zaèudili.'Hajdemo van kroz dimnjak', rekao sam. i»Ali kako da mi izaðemo kroz dimnjak?' pitali su oni u èudu. Onda sa probio zid i svi smo iza�li. Vratio sam se kuæi i svi smo bili sretni.1 >1 Dvojica se ponekad udvostruèe, pa se dobiva èetverokut: dva svijetla i dva tamna pol, Kvaternarni princip je princip vanjskog svijeta; broj dva je njegov kljuèni broj. Dva tam napadaju dva bijela, odnosno nedu�na dijela. U snu o dva podzemnika dvije njihove nadzem �rtve bile su zarobljene, svezane i smje�tene u dno podzemne kugle. U snu o dva kauboja dvas djeèaka bili posve bespomoæni na silazeæim stupovima. U ovom snu, dvojica su bili zazidani. D bijela polja su opkoljena i stegnuta crnima.Intervencija u korist bijele strane dolazi od nekoga tko je izvan i bijelih i crnih.�to se tièe prizora na livadi, on je uvijek pun ljepote, bio u snu ili na javi. Ljepota je i u tor320 iPoslije smo se odvezli u bolnicu. Svaki drugi ponedjeljak vadila se kosna sr�. Fusner je htjela vidjeti kakav je trag u kosnoj sr�i ostavila paljba citostaticima. Jesu li pojaèane doze asparaginaze, Vinkristina i Daunorubi-cina potisnule navalu leukemiène vojske?U kosnoj sr�i je primijeæena pobolj�ica; ali buduæi da je bio zahvaæen nepouzdan uzorak, nije se moglo sa sigurno�æu utvrditi koliki je postotak malignih stanica. Reko�e nam da se prilikom brojanja stanica u aparatu pojavio »oblak«, zamuæenje. Za nekoliko dana trebat æe obaviti ponovno bu�enje.

Za nas je bilo va�no �to vaðenje nije boljelo. Poslije zahvata Igor je bio sretan: govorio je da je Ðizas pomogao. Krvna slika pokaza da su leukociti spali na osam stotina. Terapija se zbog toga morala obustaviti. Svi ostali nalazi pokaza�e se povoljni.Na putu kuæi, lelujajuæi kroz �umu opu�teno i blago, razgovarali smo o glasiæu. Ja rekoh:»Bit æe najbolje da ga pita� tko je, kad se opet bude javio.«»Glasiæ je ... glasiæ«, reèe Igor. I doda:»Kao neki moj drug.«Bio je dobre volje i bez bolova. Jeo je s tekom. Cijelo se veèe igrao s Reljom.Narednoga jutra Relja se neækao da poðe u �kolu. Mene je to njegovo neækanje zaboljelo; sjetila sam se svojih muka i izbivanja iz �kole; nisam izbivala zbog lijenosti, veæ zbog prevelikog napora da budem tamo, na udaru, kako mi se èinilo, podrugljivih pogleda i omalova�avanja. Zacijelo je i Relja tra�io odah od takvih do�ivljaja. Odvezla sam ga u �kolu te�ka srca, nesigurna da li èinim ono �to bi valjalo èiniti.Kad sam se vratila, Igor me doèekao budan. Izgovorio je reèenicu koja me osupnula:»Sanjao sam da sam po�ao u �kolu i da mi je tamo bilo lijepo.«S tom je izjavom poèeo izvje�taj, a izjava je stajala u raskoraku s Reljinom jutro�njom nelagodom, a jednako i s Igorovim vlastitim odnosom prema �koli. Ono malo vremena �to je odlazio u �kolu, osjeæao se neprijatno zbog perike i zbog djeèjeg zadirkivanja. Svo troje znali smo da je �kola za nas muèionica. Kao da me �eli o tome razuvjeriti, Igor reèe da mu je »tamo bilo lijepo«.»Poslije �kole« nastavio je, »izi�aov sam da te èekam. Èekao sam tvoj crveni volkswagen, ali tebe nije bilo. Èekao sam pet minuta, pa onda pola sata, pa opet pola sata. Onda se na meni stvorilo crveno odijelo i ja sam poletio put kuæe. Ali u svom èarobnom prstenu vidio sam da si ti taman po�la. Vratio sam se pred �kolu a ti si me pitala gdje sam tako dugo. 'Pa ja sam te èekao i èekao,' odgovorio sam, 'mislio sam da si zaspala kod kuæe'. 'Bila sam u Safewayu,' odgovorila si ti. Onda sam sjeo u kola i po�li smo kuæi. Kod kuæe smo pojeli jako dobru juhu.Onda je na� radio na zidu javio da se dva lopova spremaju da uni�te sve �kole s bombama. Prva na udaru je bila na�a �kola, »John Eaton«. Ja sam�to zmaj-Ðizas leti najvi�e. I u tome kako odlijeæe kad se odmota do kraja, a zna za�to odlijeæe, dok mi ne znamo i zato plaèemo. Ðizasov odlazak je uvijek preru�eni blagoslov. Najprije silaze njegovi darovi s èetiri padobrana, i naposljetku on sam.Banka je moderni znamen, kao i supermarket. Banka je mjesto gdje je pohranjeno bogatstvo i vrijednost. O tome bogatstvu vode brigu »slu�benici«, èuvari vrijedne strane svijeta. Od istog je kova i ma�ina koja pravi zlato: od modernog, mada je starinskoga znaèenja.21 Brdo iznad oblaka321odmah poletio, probio vrata na �koli, uletio u klozet i izvadio odatle borni jednu minutu prije eksplozije. Bacio sam je u more gdje je eksplodira] i nastao je vrtlog. Lopove su odveli na policiju.Onda me neki èovjek pozvao na ruèak u restoran i tamo mi je rekao ima jo� lopova na motociklima, njih dvadeset, a oni idu po gradu i ru�e kuæ'Ti nam mora� pomoæi sa svojom energijom,' rekao je taj ciko.'Kako to? Zar jo� ima lopova?' èudio sam se. Onda sam poletio i tras motocikliste, ali oni su se sakrili. Javio se glasiæ da mi ka�e gdje su. Ja se mu rekao:'Dobro, ali najprije mi ka�i tko si ti?''Ja sam anðeo koji ima stotinu glasova, a tebi se javljam s djeèjim glasoi Ja sam ne�to kao Ðizasov sin i pomoænik.'Onda smo otkrili jednog motociklistu, a ovaj, kad je vidio da sam poleti izvadio je toki-voki i javio drugima, sakrivenima u njihovoj zgradi: 'S\ devetnaest napolje!'Izjurili su i spremili se za napad. Ja sam se sjurio na njih sa stra�ne brzinom kao leteæi tanjur, udario sam o njih i sve ih razbacao. Ostao je j jedan koji je bio voða. Jurio je i preskakivao u zraku. Prviput ga nisE uhvatio, a drugiput sam i ja zaskoèio u zrak kao i on. Predao sam ih polici a voda mi je rekao: ¦<'Jednoga dana æu ja tebe uhvatiti...'Ni�ta nisam na to rekao, veæ sam se vratio kuæi. Sutradan sam opet po� u �kolu, ali tamo s

am vi�e sjedio kao èuvar, a manje kao uèenik. Ðizas mi rekao: <'Ti idi u �kolu i èuvaj djecu, a mo�e� ne�to i uèiti, ako �eli�. Ali nemoj jo� sada, jer ja teripremam za izlet, pa da nam se ne dogodi da krenen dok si ti u �koli. Ti se mora� dobro opskrbiti s energijom. Mo�da æen krenuti prekosutra, a mo�da naksutra. A sada sretno, idi da se probudi�!'Zadivio me odgovor glasiæa:»Ja sam anðeo koji ima stotinu glasova, a tebi se javljam s djeèji glasom.« Zvuèao je taj odgovor kao da ga je uistinu izgovorilo biæe mudro i miline, kao daje uistinu do�ao iz usta anðela i prodjenuo se kroz djeèja usl zvuèno i smisaono neokrnjen. Anðeo od stotinu glasova: muzika sfera, veli mantra, zvuk Om u svim ljestvicama i sa svim glazbalima. Anðeo Rijeèi kc stalno postaje meso. Tajanstvo pranave, prve vibracije. Pa ipak, najljep i najèudnije u vezi s anðelom stoglasnikom nije bilo njegovo velièanstvo, v ne�to posve drugo: *»On je kao neki moj drug«, rekao je Igor. \IZLET U BIJELU KULU >Cijeloga dana Igor se dobro osjeæao. No uveèe ga je zaboljela glav Onda je poèeo govoriti da æe noæas krenuti na »izlet« i da se moran oprostiti.»Odr�at æe se sastanak bogova i onakvih specijalnih ljudi kakvi -2 Èesto se u snovima spominje radio na zidu sobe. Taj je radio najavljivaè i otkrii zbivanja, tehnièko treæe oko. Sprave poput radija, ma�ine za pravljenje zlata, ma�ine koju donijeli piloti iz Rusije, te ma�ine s kuglom i �tapiæem oznaèavaju èaroliju duhovnih mo i nema razlike izmeðu njih i èarobnog maèa, prstena, pojasa, èarobnih malih-pa-velikih-pa-op malih kutija i sve ostale upredmeæene magije.322Kathrvn i Morris, svi æe sjediti u krugu ispod jedne kupole, a Ðizas æe sjediti u sredini. O va�nim æe se stvarima razgovarati: o lijeèenju i pomaganju. Zatim æe nam Ðizas objasniti za�to se neke stvari dogaðaju, i jo� mnoga druga pitanja.«»Odakle ti to zna�?«»Pa Ðizas mi je ne�to malo rekao.«Nije mu bilo jasno koliko dugo æe izlet trajati. Ali oèito ga je ozbiljno shvatio.»Moje tijelo æe ostati ovdje a ja æu izaæi iz njega i poletjeti. Nemoj se prevariti i pomisliti da ja spavam, da sam u tijelu, kad me vidi� sa zatvorenim oèima. Ja æu biti daleko, ne u snu, nego negdje drugdje.«Naknadno se sjetio da je u posljednjem snu pitao Ðizasa �to znaèi onaj »oblak« u kosnoj sr�i. Ðizas mu je odgovorio da jedan dio mutnine potjeèe od energije koja je bila usisana zajedno s kosnom srèikom u tubu. To je bila energija koju je on, Ðizas, dao za vrijeme vaðenja, da Igor ne bi osjeæao bol.Prije spavanja za�eljeh mu »sretan put« s pomije�anim osjeæajima. On reèe:»Za dvije minute polazim!«»Kako to zna�?«»Evo, misli mi govore: idi, idi!«Sutradan, u srijedu, Igor je jo� spavao kad sam se i�uljala s Reljom. Relju je trebalo odvesti kod zubara i poslije u �kolu. Pogledala sam malu blijedu masku i pomislila kakva li je tajna ispod nje. »Ja æu biti daleko, ne u snu, nego negdje drugdje.«Kad sam se vratila na�la sam ga budna i spremna da prièa o izletu. Donijela sam novi notes, sjela na krevet i Igor stade kazivati teèno, bez dvoumljenja.»Sinoæ sam poslije dvije minute izi�ao iz tijela i Ðizas i ja smo se na�li pred kuæom. Ðizas je bio u dugoj plavobijeloj haljini. Onda se na meni stvorilo crveno odijelo. To nije bio san � prvi put sam vidio na sebi crveno odijelo!Onda smo poletjeli iznad gradova. Gledali smo osvijetljene kuæice i vidio sam kako je lijepo letjeti - ti ne zna� kako je to lijepo - jer, ka�em ti, to nije bio san. Preletjeli smo grad i daleko tamo nalazila se jedna kula nad koju smo se spustili.Tamo su svi bili sretni �to sam do�ao. Ðizas je sjedio u sredini, imao je stol i papire. Vidio sam Kathrvn, Morrisa, tetu Jean i puno bogova.Prvo nam je Ðizas kazao za�to su ljudi zloèesti. Zato �to su se neki (ljudi) rodili siroma�ni, ili su imali manje od drugih, pa su jednoga dana izmislili jednu rijeè, »lopov«. I onda su kao »lopovi« poèeli krasti. Ljudi koji su dobri, rodili su se kao dobri, ima

li su svega, ali neki od dobrih su takoðer bili siroma�ni. Neki (dobri) ljudi imaju svega pa daju siroma�nima.Bila je tamo jedna torta s velikim svijeæama kao konopcima. Svijeæe su gorjele, a na torti je pisalo »Ðizas«. Prije nego �to smo jeli tortu, lijeèili smo ljude. Ðizas je rekao da su neki bolesni zato �to je tako priroda odluèila, Bog je odluèio da tako bude, jer mora biti i zla na zemlji. Kad su neki ljudi vidjeli ovo drugo zlo, oni su ga nazvali »bolest«.Mene su neki drugi pitali i rekli mi da sam dobro uradio sve ono u snu (o lopovima). Kad je neki èovjek ozdravio, svi drugi su plakali od sreæe. Svi smo ustali i razi�li se na sve strane; jedan je oti�ao u jednu salu, drugi u drugu, ja2I* 323sam oti�ao u sobu s Ðizasom i tamo smo lijeèili. Najprije mi je Ðizas poka^ kako se mora s rukama dodirivati. Rekao je:'Ja æu sad postati nevidljiv da vidim kako ti radi�.' =Onda sam lijeèio jednu tetu i jednog èiku, imali su onakve cijevi i boce disanje kakve smo vidjeli kod Kathrvn, i poslije su ciko i teta skinuli boe Kad je to bilo gotovo, veæ je poèelo svanjivati. Svi smo se vratili u central: dvoranu i sjeli u krug. Bolesnici su oti�li svojim kuæama. Prije nego �to oti�li, mi smo stajali u krugu oko njih. Onda smo se jo� dogovarali, sve je b postavljeno, jela, lampe; jeli smo i prièali kako treba ljude lijeèiti i kako æer svi morati reæi ostalim ljudima da je to moguæe. Èak i onim zloèestirr makar i ne vjeruju; mi æemo im dobro uraditi ako im poka�emo da dogaðaju èudne stvari, da bi oni povjerovali.Onda je do�lo jutro, bilo je oko osam sati. Ðizas mi je rekao da æu se vratiti oko devet, i da sada, prije odlaska, ka�emo jo� pone�to jedni drugirr da po�elimo jedni drugima sreæu u lijeèenju ljudi.Onda je Ðizas sa mnom oti�ao, svi su se vratili, zatvorila se bijela ku Ðizas mi je rekao:'Sada se sam vrati, ne pla�i se da neæe� znati put, sve æe ti se pute otvarati. A ja odoh na svoju stranu, bit æu opet nevidljiv.'Ja sam poletio, letio, leteæi sam se odmarao, letio sam nad gradom i b je divno. Vidio sam dolje na�u kuæu i spustio sam se. Vidio sam tebe i Re kako se spremate kod zubara. Vi mene niste vidjeli. Stajao sam u salon Onda sam se stvorio gore u krevetu i probudio se.«Zapisujuæi, mislila sam kako nikad ne bih ovo zapisivala da se nisL cijeloga �ivota spremala, da nisam toliko o svemu tome èitala, pjeva slu�ala, da nisam susretala ljude i dogaðaje koji su imali okus dokaza, nisam tri puna desetljeæa brusila svoju mutnu �elju u kristal vida � da svd nije bilo, ja ovo danas ne bih zapisivala. Jer ne bih bila u stanju otvoriti èudu koje stoji tako stra�no blizu. Niti bi biæe koje zovem Igor izabralo b moju utrobu.Ali kako da se ne dogodi ovo �to se dogaða? Kako sam mogla ne b pripravnica, kako sam mogla ne kopati za dijamantnim faraonom, kad je tako staro poznanstvo i tako davno polo�en zavjet? Do�li smo na ureèe sastanak jer nismo mogli ne doæi. Nismo li se svi srodnici i prijatelji, i uopc svi susretnici, skobili no�eni na�im karmièkim strujama koje se ne mo zabuniti i skrenuti nekim drugim koritom? Nismo li do�li s ugraðeni zadacima koje mo�emo samo zajedno obaviti, zajedno u slozi ili zajedi u raskoraku?Jo� od onih prvih ronjenja u Reljine oèi, ja sam znala da se s tim biæem i susreæem prvi put. I sad smo, gle, stigli u toèku prepoznavanja, u odje majke i sina � a vjerojatno smo isku�ali i ostale odjeæe ljudskih odnosa, i s; smo stajali jedno naprama drugome kao dvije oblikom razlièite èa�e, no oh pune istog starog vina.U dva navrata Igor je naglasio da »to nije bio san.« Ako nije bio sa a nije dakako bila ni budnost, onda je bio do�ivljaj slièan prvu njegovu izle izvan tjelesnosti, onom spu�tanju »liftom« pred dvorac srca, pri punoj i jark svijesti. Do�ivljaj koji su toliko puta opisali mistici i posveæenici okultn umijeæa svih vremena, od staroegipatskih do suvremenih. Nijedna se budne ne mo�e mjeriti s budno�æu i o�trinom astralnih osjetila, s jasnoæom izvantj lesne pa�nje i pamæenja. Odatle tako potanki izvje�taji o noænim letovim oni su ostali upeèeni u sjeæanje, za razliku od obiènih snova koji se rijei'i324 j

i gube obris na svjetlu jave. Naposljetku, mogla sam to znati i smjela tome vjerovati na temelju vlastitog iskustva: susreta, sa Sai Babom, do�ivljaja urezana u srce, osjetila i osjeæaj za stvarno vi�e od ijednog drugog do�ivljaja iz podruèja jave.1Oko podneva telefonirala je Fusner. Vijest je bila porazna: leukemija je malo ili nimalo spala. Kad se slegao onaj »oblak« u sr�i izvaðenoj u ponedjeljak, razabralo se da u njoj ima oko pedeset posto malignih stanica.Kako se to sla�e sa skupom iscjelitelja i vizijom bijele kule? S jedne strane radostan let, a s druge vojska nakaza koje prodiru sve dublje na meni dragocjeno tle Igorova tijela. Kako se sla�e? Dobro se sla�e. Ako postoji dobro, mora postojati i zlo. Na�emu zlu netko je davno dao ime »bolest«.Cijeloga dana �ivjela sam u Igorovu izletu. Htjela sam saznati jo� neke pojedinosti. Prije spavanja ga upitah kakva je bila Ðizasova torta. Odgovorio je da je bila bijela i da je na njoj gorilo »hiljadu svijeæa iz cijeloga svijeta«. Ime »Ðizas« bilo je napisano plavom kremom.Igor se zamisli i upita me:»Da li u rijeèi »Ðizas« ima slovo »o«?«»Nema.«»A u rijeèi »Krajst«?«1 Igorovo noæno tijelo Indijci bi nazvali suk�ma �arira � tijelo prane ili energije. »Prvi put sam na sebi vidio crveno odijelo« - htio je reæi da je prvi put vidio svoju noænu ko�u za let i akciju oèima pune prisebnosti i da je njegovo èulo za stvarnost bilo bistro.Ðizasov nauk u bijeloj kuli bio je nauk o imenovanju svijeta � ne�to �to Igor nije mogao ni od koga (drugoga) èuti i razumjeti. Ðizas je objasnio proces postajanja velièajno priprosto. U su�tini, ovo je obja�njenje slo�no s onim »I Rijeè posta meso«. Najprije je stvorena rijeè-pojam (»lopovi«, »bolest«). Potom se uoblièila odgovarajuæa pojava ili osobina. Svijet pojavnosti je posljedica svijeta ideja. Izgovoriti ime znaèi upostojiti. Po�to je dakle bio stvoren pojam »lopov«, izvjesni, tome pojmu skloni ljudi poèeli su se vladati prema njemu, poèeli su krasti i varati.Takoðer je protumaèeno za�to postoji zlo - nevaljalstvo i nevolja, lopovstvo i bolest. Ako postoji dobro, mora postojati i zlo; ako postoji naprijed, mora postojati i natrag. Jedno bez drugoga ne mo�e, jedno se o drugo upire, jedno se drugim mjeri, jedno drugo sobom zapo�ljava. Takva je odluka prirode-Boga. I kad veæ mora postojati zlo, bolje je dati mu ime. Recimo, bolest. Tako je bezimeno i bezobliko zlo, zlo kao ideja, dobilo specifièan izraz.Sastanak u bijeloj kuli imao je zaista radni znaèaj; poslije (uvodnog) predavanja Predsjednika, sudionici se »razi�li na razne strane«. Radilo se dakle, sekcijski. Sanjaè i Ðizas su, kao i uvijek, zajedno: oni su stari suradnici, pa i ovaj put rade kao iscjeliteljska dvojka. Pritom Ðizas prelazi iz vidljivosti u nevidljivost, zbog poduke u svenazoènosti.Bijela kula sastoji se od nekoliko krugova ili mandala. Njezin prvi krug je njezina kupola; ispod kupole je kru�na dvorana, u dvorani je okrugli stol. U sredi�tu toga treæega kruga (stola) sjedi Ðizas. On je uèitelj i domaæin u kolu »specijalnih« uzvanika. Ugoðaj je seminarski. Poslije predavanja zapoèinju radom iscjeliteljske radionice. Prije nego �to su se bolesnici razi�li kuæama, odigrala se jo� jedna mandala: krug iscjelitelja oko iscjeljenika. Poslije rada se gozbuje i tom prilikom æe se gozbenici poèastiti jo� jednom, petom i prièesnom mandalom: Ðizasovom tortom.Zakljuèak bo�anskog skupa uznosit je i milosrdan: èuda iscjeljenja moraju se razglasiti, pokazati »èak i onim zloèestima«, jer znaci i èuda su za one u kojih nema vjere, ili im je vjera slaba�na, pa da bi je oporavili.Prije nego �to je Ðizas krenuo u svoju nevidljivost, on je sanjaèu uputio rijeèi koje su zazvuèale kao prekrasno obeæanje:»Sve æe ti se putem otvarati.«Leteæi, odmarajuæi se u letu, sanjaè je iskusio stanje anande, izvornog bla�enstva koje je pravo, prirodno stanje biæa.»Ti ne zna� kako je lijepo letjeti,« kazao je. I jo� jednom, na kraju: »Bilo je divno.«Posljednji èin odigrao se pod krovom na�e svakodnevice. Izjava da nas je vidio kako se »spremamo za zubara«, tvrdnja da je stajao u salonu (nevidljiv nama, dok smo mi bili vidljivi njemu) govori o prisustvu jednoga svijeta u drugome, o neèemu �to je paralelno ali nije jednako, kao �to su otprilike one kineske kutije koje se sla�u jedn

a u drugu, manja u veæu, veæa u jo� veæu, i tako redom do najveæe, koja sadr�i sve ostale.325,\trn»Ni u njoj. Zar si vidio slovo »o«?« 1»Da, vidio sam. U sredini toga slova bila je sredi�nja svijeæa.« Nisam mu htjela reæi da je »o« znak beskraja i cjeline. »Torta je bila bez kemikalija, napravljena s medom, ali ja sam je svejedi volio.« i»Tko je rezao komade?« |»Ðizas. Svaki je dobio komad koliki je htio.« ;|Od bo�anskog uèenja svatko æe uzeti koliko hoæe. j»A tko je napravio tortu, tko ju je ispekao?« |»Pa... Ne znam. Valjda oni bogovi.« j»Jeste li ne�to pili?« <»Da, pili smo ne�to �to je bila energija. Izgledala je kao sok kojis nacijedi od polovice limuna.«Nalik, dakle, na �uti sok tajanstvene gljive na putu za Ðizasov dvorac »I zna� li �to sam jo� tamo vidio? Na katu u kuli nalazio se duæan, Ðizasi duæan. Oho, da si samo mogla vidjeti kakve su to stvari!«Igor je oèito imao u vidu moje vr�ljanje po duæanima s rukotvorinama i vrijeme na�ih izleta Amerikom. Ja sam u tim jednoliènim duæanima vazi tra�ila ne�to osobito, ne�to neviðeno na drugim mjestima, èega naravno ni bilo.»Sve prekrasno«, nastavljao je odu�evljeno, »sve od zlata, dijamantov srebra, pa kipovi, slike, kutijice, kuglice u bojama � ne, ne mo�e� zamisl kako je to bilo lijepo. Bio je jedan Ðizasov kip od zlata, ali u bojama! Ta nije ni�ta prema tom kipu.«»Tko je sve te stvari napravio?« :»Ðizas.« s»Jesi li ne�to kupio?«»Nisam. Sve mi se jako sviðalo, pa nisam znao �to bih. Ali ne, to se prodaje, svak mo�e uzeti �to hoæe. Ðizas nam je rekao da se mo�emo vral u taj duæan kad god hoæemo i da mo�emo uzeti odatle �to god hoæemo. Ja; se vratiti.«Jo� mi je dugo, s velikim ushiæenjem opisivao prekrasne stvari iz Ði2 sova duæana sa suvenirima. Onda mi jo� objasni da je bijela kula daleko, j su letjeli preko mora. Nalazi se na osami. Unutra, u glavnoj dvorani v prekrasan luster s obruèem. (Jo� jedna mandalal) S obruèa visi hiljai konopaca, a na konopcima su zapaljene svijeæe. Sve je to prekriveno stakle da se ne bi zapalilo. *»Hoæe� li mo�da opet na takav ili slièan izlet?«»Ne znam. Ali moæi æu se �etati oko kuæe i vidjeti gdje u gradu ir lopova. I pitat æu Ðizasa � je ono kucalo u zidu.« »A kako se izlazi iz tijela, reci mi?«»To traje jednu minutu. Ima� druge oèi - ostavlja� ove, ima� drugi n � ostavlja� ovaj, i tako sve redom, dok se ne izvuèe�.«Slu�ajuæi ga, shvaæala sam da je on veæ odavno ovladao tehnike »izla�enja«. A �to je drugo »izego »ulaz« u slojeve astralnog svemii koji je nastanjen obestijeljenim biæima, tzv. pokojnicima i ostalima koji nikad ne inkarniraju u ljude? U astralnome svemiru vlada, ka�u, zakon mi i osjeæaja, a ne zakon vremena i prostora. Biæu se dogaða ono �to biæe �< i o èemu razmi�lja. Igor je izabrao dobro mjesto: kulu-mandalu s dragocjeni duæanom, gdje Uèitelj obja�njava za�to na svijetu �ive bolesni i zdra' po�teni i lopovi. Ovdje, u svemiru tvari, boravak u astralnom naziva se sm:326Naknadno mi je sijevnulo da je »hiljadu svijeæa iz cijeloga svijeta« i »hiljadu konopaca« koji vise s lusterskog obruèa znak sedme èakre, hiljadu-latiènog lotosa duhovnog ostvarenja. I pomislila sam da je takav znak eto upuæen nekome tko ga umije prepoznati; da slu�alac ove noæne mise nije upoznat s tradicijom sanathane dharme, toga znaka ne bi bilo u mistiènoj predstavi.

CRNI ROBOTOtkad smo se uselili u kuæu na Crestwood Hillu povremeno smo znali èuti kucanje u zidovima. Salve malih hitrih, vrlo ravnomjernih kucaja. Najprije sam optu�ila rakune. Oni su bili stariji stanari od nas i mo�da su nam pand�icama slali svoje prosvjedne signale. Ali rakunski signali otkucavali su samo u stropu. Nisam znala kome i èemu pripisati kucaje u zidovima i u drvetu od posteljne uzglavnice. Mentalnoj energiji? Duhu uljezniku?Jednoga jutra, rano, èulo se kucanje unutar zida. Bilo je tako izrazito da sam si�la da vidim nije li, ipak, netko na vratima. Nije, naravno, bilo nikoga. Kad sam se vratila na kat, Igor je bio budan i rekao mi je da je i on èuo kucanje, maloèas, u snu. »Ja sam tada si�ao dolje, stavio ruke na zid i kucanje je prestalo«.Sutradan, u èetvrtak osamnaestog rujna, èula sam od Igora � izmeðu ostalog - novo tumaèenje ove pojave. Za vrijeme doruèka je izjavio da je san opet bio »stvaran«. Sjetila sam se da bi valjalo snimiti poneku Igorovu prièu na mali kazetofon koji mu je poklonila Jean. I tako je jutros Igor izgovorio svoju noænu pustolovinu u kazetofon, s ne�to malo ustruèavanja zbog tehnièkog bilje�nika. Snimak je pokazao opseg i karakter mojih potpitanja i uspita-nja; jer kad sam zapisivala u notes, nisam uvijek unosila svoja vlastita pitanja.»Opet sam se poslije dvije minute probudio - ali to je bilo stvarno, ne kao u snu...«»Ne kao u snu, nego kao u stvarnosti?«»Da. I onda se na meni stvorilo crveno odijelo. Iza�ao sam pred kuæu i tamo sam �etao i �etao. Okrenuo sam se (prema kuæi) i tra�io da vidim ima li netko u to vrijeme tko kuca. Nisam nikoga na�ao.«»Ja nisam ni�ta èula«, ubacih, »sinoæ nije bilo nikakvog kucanja.«»(Ipak), vidio sam da ima ne�to sumnjivo. Po�ao sam malo dalje cestom, ali ni�ta. Onda mi je prsten pokazivao slike i dao mi znak zvukom - u daljini sam tada spazio jednog crnog èovjeka. On mi je bio sumnjiv, jer je i�ao od kuæe do kuæe i ne�to je tra�io i gledao.«»Kako je izgledao taj èovjek?«»Bio je u crnom odijelu. Èekao sam da se okrene i doðe do na�e kuæe. On me nije vidio. To nije bio san! Okrenuo se, vidio me i zaèudio se kako je to moguæe da ja imam crveno odijelo. Krenuo je prema na�oj kuæi. Ja sam se sakrio iza grma i èovjek je pomislio da me nema i da sad mo�e ukrasti na�u kuæu.«»A kako je on to krao kuæe?«»Pa on je nekako... Vidio sam da je sumnjivac. I onda je dolazio sve bli�e i bli�e, i�ao je prema na�oj kuæi. Onda ja iskoèim i napravim rampu i zatvorim na�u ulicu. On se sagne. Ja napravim jo� jednu. Onda se ja poka�em na rampi. On se zaèudio i upitao me:'Tko si ti ? �to ti hoæe�?'

327Ja sam rekao:'Ja ti ne mogu objasniti tko sam ja, nego ti meni reci za�to ti krade� kuæiOn tada ni�ta ne reèe nego izvadi pi�tolj i poèe pucati po rampi sve dok nije razvalio. Onda sam ja stao da ga sprijeèim da uðe. On se pokus zaletjeti da me pogazi...«»Zar je bio u kolima?«»Ne. Hodao je. Podigao se, zaletio, onda sam ga ja bacio, pao je i dob se udario o zemlju; onda sam ga poprskao neèim iz prstena i on se raspæ Onda sam vidio da to nije èovjek, jer on se raspao na puno gvozdei komada. Mislio sam da je to robot. Tra�io sam u njemu i prona�ao jed specijalnu ma�inu koja je njim upravljala. To je bilo jako èudno. Uzeo s; (tu ma�inu) i odnio je na sud. Sve je to bilo noæu.Policija je gledala tu ma�inu i rekla da je to jako dobro, jer pokazuje èega je napravljen robot i jer æe se tom ma�inom moæi hvatati lopo Zahvalili su se. Onda smo uzeli ostale dijelove, strpali ih u vreæu i oni su) odnijeli, a ja sam se vratio kuæi. Vidio sam da vi�e nema nikakvog kucao Najprije sam se stvorio u salonu, a onda u krevetu.«Igor je jo� sinoæ najavio da æe umjesto »izleta« pro�etati oko ku i izvidjeti ima li u gradu lopova. Kao da je znao �to æe te noæi do�ivje K tome je izjavio da æe istra�iti tko to kuca u zidu - upitat æe o tome sve velikog prijatelja.Zagonetka kucanja sad je rije�ena: kucanje je bilo povezano sa �uljanj( crnog robota

. On se �uljao od kuæe do kuæe, zavirivao uokolo njih, opipav ih i onda ih krao. Crni robot koji krade kuæe � jo� jedna usporedba za smr�to poruèuje vladar u peæini srca? Je li ovo pobjeda nad smræu ili pobje nad roðenjem-i-smræu, nad crnom mehanikom dvojnosti? S kim se i èim I§ hrva otkad mu se tijelo razboljelo? I je li mu se tijelo razboljelo ba� zato da se oslobodio duh ratnika, da bi se povela bitka za ne�to daleko va�nije samo jedne inkarnacije? Nije li to bitka za osloboðenje od svih inkarnac i svih ogranièenja? Vladar u peæini srcajtoruèuje da je on >>tjimo_dolje<<_ij »vodi brigu o svemu«, i to je Trebalo odavno biti dovoljno. "Ipak, jo� uvijek, unatoè svoj poeziji èuda: ~~meni nije bilo dovoljno. \1 Najprije se èini da oko noænih kuæa (grada) nikoga nema. Ali sanjaèev o�tri izvanosjet njuh upozorava ga da »ima ne�to sumnjivo«. Ta nije mu valjda uzalud najavljeno da æe ove n �etati oko kuæe - ne u snu nego u stvarnosti - i da æe vidjeti ima li ovdje lopova. Èarobni prs ga opominje na opasnost i oèito mu omoguæuje da ugleda crnog èovjeka, tog sumnjivca. Da za�titilo na�u kuæu dijete-junak gradi brklju na ulazu u ulièicu Ouincy, najprije gornju, a or i donju brklju. Po�to crni ne odustaje, dolazi do sudara, u kojemu napadaè strada. Èaro1 prsten ga rastaèe na komade.Sad se vidi da je to robot: stroj, stari znanac gvozdeni èovjek koji »gleda u kuæe«. Sad je gvozdeni pobijeðen èarobnom energijom prstena. Po tome kako je Igor objasnio da ga gvozdeni htio »pogaziti« osjetila sam da je u srodstvu s onim kamionom koji ru�i i usisava ku Srce toga gvozdenjaka je sprava koja otkriva tajnu njegova robotstva, i uopæe, tajnu lopovaI tako, u noæi punoj sumnjivoga �uljanja i kucanja, opipavanja kuæa, na ulazu u Ouin u stanju koje nije san i nije java, sukobljuju se u crno odjeveni robot i u crveno odjeveno dije Zaèuðen takvim protivnikom, robot pita: »Tko si ti?« A dijete, znajuæi da tom tamnom �ulj; ne mo�e objasniti �to je svjetlost, odgovara: »Ja ti ne mogu objasniti tko sam. . .« Kao �te reklo crvenom kraljiæu: »Ti ne zna� odakle meni ova energija . ..« Dijete-junak je svjesno sv Ðizas- prirode, i svjesno je da je ta priroda neobja�njiva onima koji je sami ne posjeduju.328DUGME U TRI POLO�AJA I NOÆNI POHODI PO DANJEMSVJETLUPoslije podne sam skoknula do Jean koja se vratila sa svog dvotjednog izbivanja. Kod Jean sam zatekla Lissu, mladu �enu po zvanju zvjezdoznanku i maserku. Lissa se seljakala po Washingtonu od nemila do nedraga. Upravo se uselila u Jeaninu vrtnu kuæu. Bila je èvrste tjelesne grade no iznutra ustreptala poput morske trepetljike; èesto je zapadala u crne rupe depresije iz kojih se sporo i s mukom izvlaèila. Dvaput se udavala i dvaput razvodila. Imala je dvadesetpetogodi�njeg sina i ostarjeli automobil. U svojim dobrim, nadzemnim razdobljima umjela je biti pronicljiva i zanimljiva.Prièala sam im Igorove posljednje do�ivljaje. Obje su se divile. Tada me Jean zamolila da saopæim Igoru njezinu �elju da joj pomogne pri iscjeljivanju jednog djeèaka. Djeèak se zvao John i le�ao je slomljena vrata, ukoèen, u jednoj bolnici u Bethesdi.Vratih se kuæi predveèe. Igor me iznenadi jednom novom tvrdnjom. Rekao je da mo�e na sebi napipati jedno dugme koje ima tri polo�aja. Te je polo�aje nazvao polo�aj A, polo�aj Z i polo�aj D. Kad se dugme nalazi na polo�aju A, onda je energija na niskom stupnju; na Z je srednje jakosti; a na D je sna�na.To dugme i njegova tri polo�aja mogli su se opipati na crvenom odijelu.Dogodilo se da se upravo veèeras pokazao uèinak energijskog pokazala. U kuæi su se bili zabrtvili svi nu�nici. Poku�avali smo ih odbrtviti vrelom vodom i gumama za otèepljivanje, ali nismo uspjeli. Naroèito se trudila Mira. Onda mi Igor pri�apnu:»Evo, pomaknut æu dugme na D i upotrijebit æu energiju da se klozeti otèepe.«Opipao je rukom jednu stranu rebara, èini mi se, lijevu.»Evo, pomaknuo sam. Poku�aj sada.«Ponovno sam poku�ala s gumenim otèepljivalom i odjednom se èuo zvuk usisavanja i klokot prolaza vode. Igor je zasjao od ponosa.»To je tvoje djelo«, rekoh, ali nisam sasvim u to vjerovala. Kako to? rekoh sebi. Evo plju�te èudesa i znakovi a ja jo� uvijek petljam sa »sluèajem«?Saopæih tad Igoru Jeaninu molbu za pomoæ djeèaku Johnu. Bio je polaskan. No kazao je d

a nije siguran hoæe li uspjeti.»Ne znam kako æu s energijom« promrmlja. Energija je bila potro�ena za otèepljivanje nu�nika.Prije spavanja je legao na krevet i zamislio se. Nauèila sam da po�tujem njegove �utnje, no ipak sam se zaletjela da ne�to proustim, na �to me on prekinu i reèe da o neèemu va�nom »misli«. Poslije minutu - dvije, do�ao je k meni sav ozaren.»Zna� li �to se dogodilo? Ja sam tada na krevetu »malo zaspao«. Pipnuo sam dugme i vidio da je na A. Onda sam ugledao onog deèka - zbilja mu je jako slabo i vidio sam da bi noæas mogao umrijeti. Oni su ga stavili na grob ...«Valjda se radilo o le�aju za te�ke bolesnike? Ili je izrièaj »staviti na grob« znaèio da se djeèak na�ao na odru u strahovanjima svoje okoline, odnosno da je strahovanje okoline vidjelo djeèaka na odru.»Vidio sam da mu moram pomoæi. Dok sam gledao u lampu i �mirkao, iz onog je titranja izlazio glasiæ i govorio mi da mogu uvijek otiæi na jedno329specijalno mjesto, Ðizasovo mjesto, gdje Ðizas ima jednu pumpu koja pum energiju - pumpa kao za automobile. Tamo se mogu snabdjeti energijom a je nemam ... A za sada, rekao je glasiæ, 'ja sam ti donio energiju'. I dao mi energiju! Dugme je skoèilo na D. Onda je bilo gotovo.«To je bilo prvi put da je u mojoj prisutnosti »iza�ao«. Imao je otvorene ( i le�ao je nepomièan. Onda sam se i�uljala iz sobe i ne znam jesu li mu ( ostale otvorene daljnju minutu, dvije.»Glasiæ mi je jo� rekao: 'Kad se dugme spusti blizu A moæi æe� sam izaæi tijela, (i otiæi po ergiju).'«Prije spavanja izjavi da æe otiæi do djeèaka Johna da mu pomogne.»Ne, to neæe biti san«, reèe s velikim uvjerenjem. »Poku�at æu zapaml zgradu u kojoj le�i.«Kad je Igor legao, pozvala sam Jane. Slu�ala je izvje�taj o izletu u bijè kulu i o sinoænjem susretu u ulici Quincy.»Sreæa je imati dijete kao �to je Igor«, reèe Jane. »Jer vi sad kroz nje saznajete da je onaj drugi plan postojanja stvaran. Saznajete da nema srni Ono jedino �to bih Vam ja htjela posebice naglasiti jest to da imate v: povjerenja u psihu djeèaka, jer on æe odluèiti �to je za njega najbolje. Kak god da je odluka, shvatite da je dobra.«Nije spomenula Seta, da li je ne�to poruèio ili natuknuo o Igorosluèaju. Ali je obeæala da æe jo� jednom poslati Pomagaèa.iUjutro se vidjelo da se Igorova noæ sastojala od tri stupnja svijesti: si spavanja i astralnog izleta. Rekao je da je najprije sanjao, potom izi�ao tijela i oti�ao kod Johna; i na kraju zaspao, valjda da se odmori.»Kupila si mi toki-voki. Ali kad sam se probudio i vidio da ga nema, t sam ljut. Onda sam zaspao i izi�ao iz tijela, najprije sam malo �etao oko ku u crvenom odijelu, a onda sam odletio prema Bethesdi.«Tvrdio je da zna kako izgleda bolnica � èetvrtasta, s jo� jednom ni�e zgradom.»Stao sam pred bolnicu i znao sam koji je prozor deèkove sobe. Uzle sam na prozor i vidio sam ga kako spava. Vidio sam �ine koje su izviriv; kod obraza. Mislim da mu je bolje. Jo� sam neko vrijeme sjedio a onda s; odletio kuæi. Prozor je na desetom katu.«»Ovi do�ivljaji su zbog nas, a ne zbog njega«, pomislila sam. »Njemu jasno, meni (jo� uvijek) nije.«U dnevniku nema zabilje�ke o tome je li bolnica uistinu tako izgledala i li djeèakova soba bila na desetom katu. Ne sjeæam se jesan li o toi razgovarala s Jean. Mo�da su nas u meðuvremenu preplavili drugi do�ivlj; pa sam zaboravila pitati. A mo�da sam i pitala i zaboravila zapisati odgovcUsprkos èudovitosti koja je postala svakodnevno zbivanje na�la sam se rubu bezvjerice i klonuæa. Na trenutke mi se sve èinilo kolosalnom halucii èijom. Poèela sam se uru�avati u malaksalu �utnju, u neki golem umor k vi�e nije htio ni�ta èuti, nikoga vidjeti.U takvom raspolo�enju �etala sam uveèe Crestvvood Hillom s Reljo Igorom i Luckvjem. Relja me uhvatio za ruku i prièao o »Zvjezdan stazama«. Igor je hodao iza nas i svijetlio ruènom svjetiljkom. Poslije �etn nasamu, Igor mi reèe da mu se za vrijeme �etnje javio glasiæ i napomenuo i da sutradan ne bi trebao iæi u jugoslavensku �kolu u ambasadi, jer æe valj pomoæi nekom te�kom bolesniku. Iz svoje utuèenosti htjela sam prosuklj uvis i

kriknuti: »Dosta! Za�to taj glasiæ uvijek govori stvari koje t(330 \mpogoduju? Za�to ka�e za Harija da je mo�da mrtav, mo�da nije?« Naravno, nisam kriknula, a Igor mi je dugo prièao o tome bolesnom mladiæu. Najprije mi je kazao da stanuje negdje u �esnaestoj, samo ne�to ni�e od onog prvog sluèaja. Poslije je izjavio da se bolesni mladiæ nalazi u aveniji New York. Raspredao je o tome da mladiæ ima rak, da mu se kosti »raspadaju«, da ga muèi vruæica i da le�i u �inama. Tvrdio je da su ga helikopterom prenijeli u vojnu bolnicu u Los Angeles, ali da mu tamo nisu mogli pomoæi, pa su ga opet vratili u Washington. Helikopterom, èak i vojnim u Los Angeles? Sve nevjerojatnije.»Po�to se po noæi moram odmarati i spavati, otiæi æu k njemu tek ujutro. Ne znam da li æu stiæi i u �kolu. Valjda je va�niji njegov �ivot nego moja �kola?!«Znala sam na kakvom se rubu nalazim: na rubu da povjerujem kako su svi snovi i sve jave Igorove samo beskrajno vje�ti i tanani manevri psihe koja bi da sebi olak�a strah od tjelesne muke i smrti.Sjedili smo u gostinjskoj sobi, sami. Vani se uhvatio tvrd mrak. Onda æe Igor iznebuha:»Zna�, èini mi se da bih sada mogao izaæi iz tijela.«»Kako?« prenuh se. »Ba� sada?«Iz blagovaonice su se rasipali veèernji glasovi.»Ka�i im da ne galame i zatvori vrata.«Igor legne na kauè i poène se gnijezditi, namje�tajuæi glavu na jastuku.»Veæ osjeæam da gledam odavde«, reèe i pokaza vlastito tjeme. Trgoh se, prenera�ena. Odakle to njemu? Gledati tjemenom ili èelom mogu samo iskusni jogiji. Igor nije nikada o tome èuo. Sredi�te pomaknulo; nije vi�e bilo usredotoèeno u osjetilima.Onda se umirio, zatvorio oèi. Noga mu se trznula, kao da je njom prostrujao talas ili napon nekog pokreta, odnosno, kao da se nevidljivi unutra�nji Igor izvlaèi odozdo, iz peta, prema vrhu glave, kao �to se tvrdi u svim knjigama o astralnim izletima. Sjedila sam nepomièno do Igorovih nogu, nekako jo� pravo ne shvaæajuæi da prisustvujem istinskom izla�enju iz tijela, neèemu �to se njegovalo u sveti�tima Eleusine i Heliopolisa, �to je bilo nastavni predmet u tibetanskim lamaserijama i o èemu su svjedoèili hladno-krvnici poput Herodota i Apuleja, a u novije vrijeme uèenjaci s doktoratima; o tome neèemu izvje�tavalo se tokom dvadeset i pet stoljeæa kao o tajni, namijenjenoj odgoju upuæenika. Prisustvovati neèijem izla�enju iz tijela znaèi prisustvovati smrti dotiène osobe.Budila sam se iz svoje olovne more. Zapravo, ja sam bila ta koja je bila bli�a smrti nego Igor, i sad sam se, paralelno njegovu izvlaèenju iz tijela, izvlaèila i ja iz stanja duhovne ukoèenosti.Igoru se opet tr�nu noge. Otvori oèi i reèe:»Evo me. Bio sam tamo.«Cijelo izbivanje trajalo je oko minutu, dvije.»Gdje je tamo?«»Zapravo, nisam onako izi�ao iz tijela kao prije, po noæi, nego mi se samo zavrtjelo u glavi, i odmah sam se na�ao na onom raskr�æu, zna� tamo, gdje uvijek govorimo: »Bogzna kuda vodi ova cesta...« Htio sam vidjeti kuda vodi, pa sam po�ao nalijevo od Rock Creeka i ubrzo stigao na onu livadu gdje se ispod zemlje nalazi pumpa za energiju. Ne, nije to pumpa: to je �iljaknjegove svijesti se�to i nije u proturjeèju: avenija New York se ulijeva u �esnaestu.331nekakve lampe koji viri van. Taj sam �iljak stavio u usta i popio energij I sad mi je dugme na D!« \On opipa lijevu stranu rebara. j»Da«, reèe odu�evljeno, »sad mi je na D i pun sam snage.« {Sjeo je. Jo� uvijek mu se vrtjelo u glavi. Od energije. j»Vidjela sam kako su ti se trznule noge.«

»Oh, da. Kad sam prvi put pomaknuo nogu, to je bio znak da sam stigi na livadu, a kad sam je drugi put pomaknuo to je bio znak da sam se vratioSmjerno sam osjeæala da mi je bilo dano da prisustvujem ovom astralno happeningu zaradi moga vlastitog oporavka i »punjenja«. Stidjela sam ¦ prija�njeg klonuæa, ali taj moj stid je bio od tvari radosti: shvatila sam da klonula predigra ovom èinu imala svoj poletni razlog. Shvatila sam nadalje i prisustvujem i vlastitom happeningu, predstavi koja se sastoji od smje mojih du�evnih raspolo�enja, od treperenja moje vjere.Jest, da nisam tako potamnjela u svojoj vjeri, Igor mi ne bi pokazao da izvantjelesni izlet stvaran, i daje svijest izravni gledalac- slu�alac-saznavala da joj nisu potrebne oèi-u�i-razum. Moj mrak je bio svega tri minute dalek a ja sam æutila da je svjetlost koja me sada natapa jedina prava zbilja. S knjige koje sam èitala i sva znanja koja sam u sebi gomilala sjedila su do no; ovom Igorovu izletu od dvije minute.Svojim mi je tijelom pokazao one iste simptome o kojima su govori knjige: trzaje donjih udova koji se najprije prazne od vis vitalis, a poslije; opet trzavo njom pune. Tijelo prane je tijelo unutra�njih osjetila. On je potvrdio svojim opisom izla�enja: »Ima� druge oèi, ostavlja� ove, ima� dru nos, ostavlja� ovaj, i tako redom ...« »On oko gleda i èime uho slu »seli se u pranamaju kosu.Igor mi je takoðer sasvim spontano pokazao pravac izlaza put tjeme: èakre, hiljadulatiènog lotosa, kuda razvijena du�a napu�ta tjelesnu posud Pokazao mije da su ti izleti uistinu ne�to prisno, da mu eto nailaze i danju, j on je oèito sve vi�e bivao »tamo«, a »ovdje« ga je vezalo sve tanjim koncim Sve jasnije je osjeæao svoju privremenost u »ovom ovdje«, sve vi�e je biv gost koji èeka da istekne vrijeme posjete, jer vani pod prozorom, vani izn krova, veæ su se raz�u�tala krila prejasne dru�ine.Opet se ulio u svoje bolesne ruke i noge i trup, namjestio krabulju gla s otvorima za »ove oèi« i »ove u�i«. No energijski vrtlog u njemu nije se vi zadovoljavao tijelom, kao �to se zreo leptir vi�e ne zadovoljava kukuljicoiTek danas razabirem da mu je »pumpa« s energijom dana u trenutku k je odluèio pomoæi djeèaku Johnu. »Jedna od tajni kako se ne�to mo zadr�ati jest da se to podijeli s drugima«, rekla je Jean. Da, i ne san zadr�ati: umno�iti, ojaèati.Odlazeæi na spavanje Igor izjavi da noæas opet ima »sastanak«. Sastai su tamo gore uèestali, dok ovdje dolje traje rastanak, na èasove prilièi �estoko.DALJNJI NOÆNI POHODI PO DANJEM SVJETLU !Mamino lice bilo je zgu�vano. Pogled joj se izvijao u stranu, bje�eæi pr mislima koje su se zgu�njavale za èelom. Za nju su nastupila vreme u kojima se ru�ilo ono �to je vazda va�ilo za èvrstinu, a jedna se drukè i neopipljiva zbilja uvlaèila u kosti, nudeæi se da postane njihov najtvi332 isadr�aj. Toga popodneva Mama je odluèila »baciti karte«, ili kako je to ona podsmje�ljivo nazivala, »�logati«. Vi�e nije mogla podnositi frenetièni titraj vjere i sumnje u sebi. Da bi prekinula vlastiti dijalog izmeðu »da« i »ne«, obratila se izravno i hrabro Igorovu Ðizasu:»Molim Te, hoæu da budem naèisto. Poka�i mi �to æe biti... Ti mi poka�i.«Prve dvije karte odgovorile su nedvosmisleno: trefova desetka i trefov as pado�e jedna za drugom. Smrt. Dobila je �to je tra�ila: odgovor bez dvojbe i moguænosti drukèijeg tumaèenja.Mogla je jo� samo jedno: zamoliti za milost da joj se ka�e je li to zbilja posljednja rijeè, rijeè bez opoziva. Ima li nade da se presuda ubla�i ili barem odgodi? Jesu li trefova desetka i trefov as konaèna i cijela istina?»Ka�i mi«, pro�aputala je, »je li to zbilja sav odgovor?«Karta koja je potom pala bila je karta potvrde, ili, kako se to na »�logarskom« jeziku naziva, karta »cijele istine«. Da, to je posljednja rijeè, rijeè bez opoziva.U�asnuta, Mama je razmije�ala karte i odgurnula ih od sebe kao da su ku�ne. Jedno je vrijeme èekala bez misli, ne znajuæi �to æe s tim teretnim saznanjem. A onda je shvatila da ga nije kadra sama nositi. Isprièala mi je Ðizasov odgovor. Da se »�loganje« dogodilo prije godinu dana, ona bi mi pre�utjela ovakav pravorijek. Ali vi�e nije bila sigurna u svoj odumiruæi za�titnièki naèin. Naprotiv, sada sam ja osjetila da je moram �tititi, jer smo se nalazile u prostoru kojim sam odavno hodala, u cipelama svojih pjesama

; a ona je mislila da tuda ne zna i ne �eli.I tako sam progovorila o Igorovoj smrti drugim jezikom.»To je seoba. Seoba pred na�im otvorenim, budnim oèima. On nam pokazuje kuda i kamo odlazi.«Ali Mama je odmahnula rukom. U isto vrijeme je i zatomila i ispustila uzdah. Kao da je htjela reæi: »Nije mi do va�ih bijelih kula ni rajskih poljana. Ne zavaravaj se, smrt je nestanak: kad ono �to je bilo ovdje, vi�e nije ovdje.«Sutra ujutro Igor objavi da je noæu bio kod onog bolesnika iz avenije New York.»Dugo sam ga lijeèio energijom iz prstiju.«Drugih snova nije bilo, valjda zbog »punjenja«. Po�to je bila subota, obojicu sam odvezla u �kolu u ambasadi. Igor se nije protivio: obavio je noæni zadatak lijeèenja.Bila se negdje zametnula bijela kartonska piramida koju mi je poslao Flanagan i pod kojom sam zraèila Igora i »Èas je Ozirise«. Èak je ni Mira nije uspjela pronaæi, ona koja je pamtila mjesto svake sitnice u kuæi. Kad je Igor uveèe si�ao u moju oziristièku spilju, pade mi na um da ga upitam zna li gdje je piramida. On reèe da ne zna. Èasak je �utio, zatim lane:»Ali ja mogu otiæi u drugi svijet i tamo dobiti pamet, pa æu je mo�da naæi.«»Okey«, rekoh predosjeæajuæi pustolovinu.On le�e na divan, umiri se i zatvori oèi. Gotovo istoga èasa tiho kliknu:»Evo, sad gledam iz glave!I ne otvarajuæi oèi, pokaza mi tjeme.»Kako je to èudno! A sad gledam sa strane, joj sad gledam sa strane ...«I dotaknu rukom sljepooènicu. Poslije toga je u�utio i vi�e se nije micao. Trznu�e mu se noge, kao i juèe.Mirovao je otprilike dvije minute. Sjedila sam nepomièno za pisaæim333stolom, preda mnom je bilo brdo papira staroegipatske antiantologije, vanf li�æe tanjilo svoje veze s peteljkom i granom, a tri metra od mene le�alo jedno dijete koje sada nije bilo tu. Gdje je bilo? Uostalom, gdje sam bila j gdje je bio Oziris, gdje odlazeæe li�æe? »Kad sazna� tko si ti, saznat æe� i ti sam ja«, kazao je Baba jednom posjiocu.Igorove noge ponovno se trznu�e. Jo� nekoliko sekundi je mirova a onda otvori oèi i reèe:»Evo me!« iPridigne se malo usporenim kretnjama. I poèe prièati:»Bio sam u jednoj dvorani, tamo sam zatvorio oèi i brojio do dvadese Onda sam pomislio: 'Sad sam se valjda napunio pameti, pa se mogu vratit I vratio sam se.«To je bilo posve jednostavno. Igor ustade, okrenu se prema vratin i zastade kao da oslu�kuje. Potom bez rijeèi izaðe. Èula sam ga kako vr�lja ] basementu. Odjednom, pobjedonosni uzvik:»Evo je!«Vrati se noseæi piramidu.Piramida je bila baèena zajedno s nekim kutijama u prostor mal< drvenog bara. Kutije su je potpuno sakrile od pogleda. Po�to je i sama bila ( kartona i imala o�tre bridove, onaj tko ju je ovdje tra�io te�ko ju je mog; razaznati od drugih kutija. Mogao ju je naæi samo netko tko je toèno znao < je ona tamo.Ozarena, stavila sam piramidu u propisan polo�aj sjever-jug, a na stup postavljen u okomici ispod vrha namjestila sam Igorovu sliku. Dok sam radila, ubode me jedna pakosna iglica misli: »Igor i Relja su se igrali u bai s kutijama, pa su posudili piramidu. Poslije su je zaboravili vratiti i uobièajeno mjesto. U svom kratkom transu Igor se toga sjetio. Nitko mu nije rekao, on je sam sebe doveo tamo gdje je ostavio piramidu.«Do�lo mi je da ka�em svojoj misli: »Ba� si glupa!« I do�lo mi je da nasmijem nad tim priprostim otkriæem: moja misao i ja nismo isto! Naravn Ne samo da tijelo nije ja. Ni misao nije ja. Ona se sad izdala, ta misa* isplazila je iz svoga skrivali�ta kao zmijica, pokazala svoju kratkoæu i gr> hoæu.Jer reæi, pomisliti »Igor je sam sebe doveo tamo« ili »Ðizas ga je dovt tamo« znaèi reæi i pomliti isto, na dva neista izrièajna naèina. Sjetiti se sa ili do�ivjeti susret s nevidljivim podsjetnikom nije razlièno, ako se dr�i i umu da su Ðizas i pojedinèevo ja srasli

u korijenu: Bilo bi razlièno samo one da je Igor odigrao komediju: da je znao gdje je piramida i da se gradio kao c ne zna i kao da je »dobio pamet« u dvorani od astralnog punjenja. Ali tko c ne�to takvo pomisli, poslije svega �to se dogodilo? Uistinu, samo misao ko nije ja.Prije spavanja jo� se jednom vratio na taj do�ivljaj.»U onoj dvorani Ðizas mi je rekao da æu noæas otiæi s njim na ruèc u bijelu kulu - s njim i ostalim bogovima. Onako kao �to tata ide na ruèL s ambasadorima. Zaboravio sam ti to kazati«, presijeèe moje pitanje o ton za�to mi to tek sada saopæava.Igorov sensus numinis bio je u punom razmahu i lako je u stvarima ovoj svijeta prepoznavao vezu i usporedbu za onaj neusporedivi i nesaopæi predio kojega je svjedoèio. Stvari zemlje i svakodnevice pokazivale su se kæ334 1Mumjesne i prikladne natuknice o nebu; i one u slu�bi svjedoèenja poput otisaka eteriènih prstiju.Netko drugi, drukèijega i opreènog stava mo�da bi upravo u ovozemalj-stvu vidio poticaj, model i uzrok onozemnim do�ivljajima. Takav netko skupljao bi dokaze o samoobmani tamo gdje smo mi nalazili dokaze o istini. Takav netko bi Igorove izlete prevodio terminima manje vi�e uhodane psihopatologije, njegovu vidovitost u bolesnu uzrujanost osjetila, a moju »pisarsku« ulogu mogao bi protumaèiti kao nesvjesnu podr�ku i podstrek samozavaravaèkoj djelatnosti djeèje psihe. Takva bi zacijelo bila ocjena modernog psihijatra. Ali kako da i bude drukèija? Jer koliko je njih oti�lo u Putaparti? Koliko njih vidi u èovjeku jezgru bo�anstva? Koliko njih ne zaglibi u podzemlju svijesti, gdje se toèe nagoni �ivotinjstva i gdje se talo�i sluz i izmet demonskih poriva? Koliko njih umije naslutiti i onaj anðeoski dio? Koliko njih umije poæi u potragu za njim? Koliko njih tjera bolesni um da se suoèi sa svojom bo�anskom prirodom, po�to su ga tako zdu�no tjerali da se suoèi s animalnom?Veæ èujem taj prijezirni smijeh. Jedan od njegovih zvukova ponekad naiðe i kroz meni bliska usta.OTKRIÆE LIVADEU nedjeljno jutro, dvadesetprvog rujna, Igor me doèeka s izvje�tajem o noænom pohodu u bijelu kulu. Tvrdnja »izi�ao sam iz tijela« znaèila je da »to nije bio san«, veæ vrlo budan �ot u izvantjelesnoj stvarnosti.»Izi�ao sam iz tijela i odletio u crvenom odijelu u bijelu kulu. Tamo je bio Ðizas i svi ostali, naime, samo bogovi � imali su dugu kosu.«»Sjeæa� li se mo�da njihovih imena?«»Ne, ne sjeæam se , ali kad sam tamo, u drugom tijelu, onda znam. Bilo je puno stolova, puno jela. Ja sam sjedio s Dizasom i s jo� jednim bogom. Razgovarali smo o lijeèenju i o Ðizasu kad je bio mali, kako se i on dru�io s bogovima. Onda sam oti�ao u duæan da ne�to kupim. Kupio sam dvije figure Ðizasa...«»Èekaj... ka�e� da si ih kupio. Jesi li platio za njih?«»Da, platio sam. S parama.«»S kakvim parama?«»S dolarima. Pare se stave u jedan tanjuriæ. Figure su bile bijele. Ðizas je u tim figurama imao bijelu haljinu. Bile su od drveta, jako lijepe. Do jutra smo sva�ta radili. Ujutro sam se vratio.«»A ruèak? Je li bio ruèak?«»Da, naravno. Bilo je piletine, juhe, salame, riblje juhe, bila je i torta s Ðizasovim imenom. Pili smo iz jedne èa�e u kojoj je bilo svega i sva�ta - piva, viskija, sode, svega, i odatle se toèilo u puno drugih èa�a. Svak je uzeo �to je htio. U svom drugom tijelu mogao sam piti sve �to mi se htjelo. Pio sam èak i kefir. Pivo i kefir.«»A naksutra«, najavi Igor, »va�an sastanak, negdje u svemiru. Tako æe biti svakoga dana. I jo� mi je Ðizas rekao da se oporavio onaj mladiæ iz avenije New York. Da osjeæa u tijelu vruæinu i vrtoglavicu od energije.«U ponedjeljak ujutro bija�e kao i obièno zakazana analiza krvi. Prije335:<�¦' i-,-.odlaska isprièao mi je da je »oti�ao« na sastanak u bijelu kulu s bogovim i Ðizasom.»Najprije smo razgovarali, a onda smo oti�li daleko, dalje od Amerike tamo gdje su s

e nalazile peæine s kostima. Tra�ili smo onu vodu koja tam izvire i koja prolazi kroz kosture i donosi bolest. Tra�ili smo, nismo na�i Onda smo hodali daleko, daleko, i na�li smo. U zemlju kuda ta voda protjeè zakopali smo kutijicu s dijamantom, da se zla voda pretvori u dobru.Poslije smo èuli da ima jo� jedna voda koja mo�e uèiniti da se smanji� ka prst kad je popije�. Prije nego �to ta voda stigne do Amerike, treba j proèistiti. Na�li smo je u jednoj dalekoj peæini, ispod kostura. I na tom mjest smo zakopali kutijicu s dijamantom, i voda se proèistila.Onda smo se vratili u bijelu kulu, jo� smo razgovarali, jeli i onda s razi�li. Mo�da æu se uveèe sjetiti ako mi je Ðizas kazao ne�to posebno.«U bolnici nam se nije èekalo na nalaz krvi. Odluèismo se malo provozat Kad smo se na�li u blizini onog raskr�æa u Rock Creeku, doðe nam misao d potra�imo livadu na koju je Igor oti�ao izvantjelesno, dok je le�ao na kauè u gostinjskoj sobi. Ta se misao spustila medu nas iznenada i ne sjeæam se tk ju je prvi izgovorio. Trebalo je krenuti ulijevo, odvojkom od ceste Oregor putem kojim nikada nismo i�li, veæ smo vazda pitali jedno drugo: »Tko zn kuda vodi ova cesta?«Nije bilo vremena za uzmak. Niz hrptenicu su mi krenuli je�uri: ulazil sam u prostor provjere, u moguænost da Igorove do�ivljaje potvrdim i odreknem terminima tvarnoga svijeta. Ako je Igor izvantjelesno otkri livadu lijevo od ceste Oregon, onda bi se ta livada mo�da mogla na< i u tjelesnoj, tvarnoj dimenziji. Okrenuh dakle kolima ulijevo, polako, kao d ulazim u predjele zasjede i zamke. Do�lo mi je da odustanem, ali nije bil prilike da to uèinim jer veæ smo se ukljuèili u tekuæu traku nepoznate èest koja se ubrzo na�la pred nedoumicom raskr�æa. Trebalo je odluèiti na ko| æemo od èetiri ponuðene strane. '»Kuda?« pitala sam nervozno. a»Ne znam toèno, kad sam izvan tijela onda znam, a sada nisam sigurar Ali èini mi se da je tamo.« I on pokaza put uzbrdnog odvojka. Krenusmo toi ulicom i izbismo u �iru aveniju Western koja je, znala sam, spajala predjel Rock Creeka sa �ilom kucavicom Connecticut.»Kuda sad?« 'Igor pokaza u smjer prema Connecticutu. Po razboru i urbanoj logii znala sam da se u smjeru prema Connecticutu ne mo�e oèekivati nikakv livada. Braneæi svoju uzdrmanu vjeru, braneæi Igora, okrenuh suprotno o smjera kojeg mi je on naznaèio: uputih se opet u smjeru prema �umama Roc Creeka.»Nije ovdje«, prosvjedovao je Igor. »Tamo je.«Neminovno, cesta se opet ulije u Oregon. Nikakva se livada ne pokazæ mada je kraj bio najladanjskiji, obilatoga zelenila, �ume i potoka. U ovoi dijelu Washingtona kuæe kao da su se uselile u �umu, a ne obratno. �uma j ostala na svom mjestu, primala ih je, jer su bile prizemne i ljupke.»Da poku�amo ponovo«, rekoh.Opet smo okrenuli ulijevo, popeli se uzbrdnim odvojkom do avenij Western i tada, po Igorovoj uputi, okrenusmo prema gradu. Vozila sai polako. U blizini signalnih svjetala Igor hitro, malo uzbuðeno pro�apæe:»Jest, tu je. Sjeæam se ovih lampica. Idi jo� neko vrijeme ravno.« >336 iPreðosmo jo� pedesetak metara. S lijeve strane, nenajavljena, izbije manja pokrajna cesta koja se zvala Beech street, Ulica bukava.»Okreni ovdje«, reèe Igor, odjednom siguran. S lijeve strane Ulice bukava rasle su kuæe; s desne, bukve. I upravo na bukovoj strani ugledasmo livadu.»To je!« povika Igor. »Tu sam bio!«Izadosmo. Livada je bila nevelika, obrubljena visokim stablima ispod kojih je jedva èujno �uborio potoèiæ. Igor se oprezno uputi preko trave i prljine. Tra�io je mjesto gdje se ispod zemlje nalazila nevidljiva toèionica energije. Uputio se u odreðenu smeru i onda zastao, ispitujuæi tlo tabanom.»Vidim na travi znak«, objavi. I onda kliknu:»Evo ga! Na�ao sam!«Stajao je na mjestu koje se ni po èemu nije razlikovalo od okoline. Trava je bila

pro�arana æelama. Lijevim stopalom u mokasini Igor je pritiskao tle:»Osjeæam na tabanu zvuk: pi-pi. Kad bi se tu kopalo, na�lo bi se.«Na gornjem kraju livade nalazio se stup s mre�om za ko�arku.»Jesi li vidio onaj stup kad si prvi put do�ao?«»Kako da ne«, reèe on s uvjerenjem. »Sve sam vidio.«Stajao je na »svom« mjestu. Stala sam i ja pokraj njega, ali ni�ta nisam »èula« ni tabanom ni kojim drugim dijelom tijela. Nalazili smo se u u�arenom srcu èuda, a sve je izgledalo obièno. Dobila sam potvrdu koju sam tra�ila: Igor me doveo na livadu koju je posjetio dok je le�ao na kauèu, u mojoj prisutnosti. Da stvar bude uvjerljivija, livada se nalazila u posve neoèekivanu dijelu: u dijelu bli�em trgovaèkom sredi�tu nego �umi Rock Creeka. �tovi�e, u prvi sam èas odbila da se uputim u tom smjeru, uvjerena da se tamo nikakva livada ne mo�e naæi; i da nije bilo èvrsta Igorova uvjerenja i njegova sjeæanja, livadu nikad ne bih na�la.Stajali smo nad tajanstvenim mjestom �uteæi, gledajuæi se, smije�eæi se.TARAKrvna slika, kasnije, pokaza pad bijelih zrnaca. Fusner zbog toga odluèi prepoloviti sutra�nju indukcijsku dozu. Odjednom mi pade na um da zai-�tem, da �tovi�e inzistiram na neèemu na �to nisam imala pravo: tra�ila sam da se Daunorubicin zamijeni Endoksanom. Fusner je upirala u mene svoja debela stakla, upitno, a tanki lukovi obrva odmicali su uvis. Endoksan su u NIH-u zvali Citoksin. Bio je otrovan kao i Daunorubicin. Daunorubicin su u »Saint Louisu« zvali Cherubidin. Zbilja, èemu sam se nadala od ove zamjene?June Fusner me i dalje zaèuðeno, u nedoumici gledala. Naposljetku poðe do neprikosnovene Leuventhal. Vrati se s odobrenjem za Endoksan.Tad sam pomislila na Hazel Parcells. Kako mi bija�e rekla: »Mi nikada nismo omanuli...«U NIH-u se moglo samo umirati. Krvna zrnca bijahu prorijeðena, leukemiène stanice otporne, terapija, �to æe reæi daljnje trovanje, postajala je sve izli�nijom.Uveèe smo se odvezli na baltimorski aerodrom da doèekamo Radivoja. Saopæi�e nam da avion kasni puna dva sata. Morali smo se vratiti. Na povratku, u kolima, Igor mi je pri�apnuo da æe mi poslije reæi ne�to va�no.22 Brdo iznad oblaka337Kod kuæe smo zatekli Radu i Mi�ekala, pa sam Igorovu prièu slu�a u nastavcima.»Dok smo se vozili na aerodrom, izi�ao sam iz tijela i htio sam vidj< tatu. Pa sam sebi nacrtao avion kao sliku, vidio sam tatu u njemu, malo udebljao. Sjedio je kod krila.« ¦>.»A Tara � sti�e li Tara?« *»Oti�ao sam u rep od aviona da vidim je li Tara tu. Smanjio sam se i u� u kofer - tamo nije bila. U�ao sam u putnu torbu i opipao - nije je bilo tamo. Vidio sam nekakve krpe, zgu�vane - Tara je le�ala na dnu (torb umotana u te krpe.Onda sam se vratio u kola, probudio se, i opet izi�ao. To je bilo u vrijer dok si ti razgovarala s Reljom i èikom Milinkom. Èuo sam glasiæ koji mi govorio da æe sutra�nji lijekovi uzalud uæi u mene, jer ja sam pun energi] i energija im neæe dati da uðu u mene. Od sutra ja postajem mali bog, ide na sastanak gdje æu se pretvoriti u malog boga. Od sutra mi ne treba nikakvi lijekovi. Ðizas mi je rekao da moram sva�ta izdr�ati ako hoæu postanem mali bog � na primjer da veèeras ne smijem dugo zaspati, on ho da vidi koliko ja mogu izdr�ati. Ako hoæu da budem mali bog, onda mi trebaju nikakve infuzije. Ja sam rekao da hoæu. I ka�em ti, sve æe ono sut uzalud uæi u mene.«Bila je to najava inicijacije, gdje se od upuæenika tra�e dokazi izdr�ljiv sti: bdijenje, post, �utnja, itd. Sutra se dakle spremao obred ustolièer malog kralja, obeæan onomad u mraku zadnje sobe, zadnje inkarnac u kutiji od poklona. �to znaèi postati mali kralj ili mali bog? Postati biæe san0 sebi, nezavisno od tjelesnosti; biæe autoriteta i moæi, koje, ako hoæe, mo samo sebe izlijeèiti.»Ponekad æe izgledati kao da sam poludio, jer æu sve razbijati oko seb To dolazi od velike energije. I to je zato �to me uhvati ljutnja �to sam �iv i � nisam u bijeloj kuli. Nemoj se onda èuditi ako poènem razbijati oko sebe,i je energija.«»Ali ti treba� �ivjeti ovdje, jer ti ima� zadatak da poma�e� ljudima...

»Dobro, dobro. Ali zato mi dolazi ljutina.«Mala mr�tina meðu obrvama govorila je da je i sad ljut, ili spreman i ljutnju. Onda se iznenada razvedri.»Sjetio sam se! Ako me sutra budu previ�e gnjavili u bolnici, ja æu pobje iz tijela!«S velikom je odluèno�æu tvrdio da mu ne treba nikakav lijek.»Ja sam okey.«Uistinu, bio je èudesno svje�, nimalo umoran, mada smo, èekaju Radivoja, probdjeli do kasne noæi.Radivoje se ulio u kuæu s uzvicima, smijehom, kovèegom i putno torbom. Ustanovilo se da su se Radivojevi obrazi zbilja popunili, da je zais sjedio kod avionskog krila, i da je donio Taru na dnu torbe, umotai u »nekakve krpe«, naime u neoprane ko�ulje, i da je torbu bio predao k; popratnu prtljagu u repni odjel za prtljagu, usprkos mom upozorenju da to i èini (»Ako je namjerava� donijeti, nosi je uza se, stara je to bronc1 krhka.«). Kad mi je Igor dva sata ranije rekao da je vidio Taru na dnu ruci torbe u repu aviona, ja sam posumnjala u toènost njegova viðenja: jer Tari bilo mjesto uz putnika. Jo� jednom se pokazalo da je istina ono �to Igor tvr da jest, a ne ono �to se èini vjerojatnim i logiènim. Ne, ni u noæa�nju inicijaci ne treba sumnjati; niti u opomenu da ga pustimo na miru s »lijekovima«.338 -iPoslije dvije godine izgnanstva Tara je opet u�la pod na� krov. Sveèano sam je postavila na policu iznad kamina, gdje je njezina crna gracija zaigrala na pozadini bijelog zida. Sjela je na svoje zakonito mjesto zahvaljujuæi Ramu Svvarupu. S lijeva i s desna stra�arila su dva svijeænjaka od ljubièastog amerièkog stakla.Kao da je u�la Vana, prijateljica koju sam ranila svojom idolatrijom Tarina lika. Poslije onih jednostavnih rijeèi indijskog prijatelja (»kako bi se ikakvo zlo moglo dogoditi tamo gdje je ljubav«), vi�e nisam osjeæala ni straha ni gri�nje savjesti, niti sam æutjela onu samodopadnu opojnu femininost Tarine pojave. Ramakri�na je u svakoj �eni presjekao �enku kad ju je oslovio s »majko«. Prva rijeè koju sam uputila Tari kao dobrodo�licu, rijeè s kojom sam je oslovila u sebi na nov naèin, bila je »majko«, i ta ju je rijeè smjestila na postolje skrbi, pra�tanja i moæne, nje�ne za�tite.1JtnJe1 No i prije nego �to je kip prekoraèio prag kuæe u ulici Quincy, Tara je u�la u nju u obliku dugaèkog Vanina pisma. U podne toga istoga Tarina dana, èitala sam mali roman najnovijih Vaninih èuda i nedaæa. Vana je u meðuvremenu stigla u ulicu Stjepana Flajpana u zagrebaèkom predgraðu i tamo èekala da se razmrsi smr�aj izvjesnih administrativnih konaca. Vana je doista bila najljep�a Tarina maska.Deset je i vi�e godina sjedila do nogu gurua koji su je mogli prosvijetliti, ali joj nisu mogli0 tome izdati potvrdu. Po dubini, obujmu i ostvarenosti svoga znanja zaslu�ila je i vi�e od doktorata. Usprkos tome �to su joj uèitelji bili »najprosvetljeniji umovi ove planete« Vana je slu�beno jo� uvijek bila student nedouk, pobaèaj beogradske anglistike i zagrebaèke indologije. Radilo se o tome da se zapoèeto dovr�i i da se stekne »papir« koji æe joj u Jugoslaviji omoguæiti prosvjetnu i prosvjetiteljsku djelatnost. Svojevremeno sam joj pisala da se najbolja amerièka katedra za tibetologiju nalazi u Seattleu. u dr�avi Washington. Vana je �eljela doæi u Scattle, sjesti u bruco�ku klupu, studirati, diplomirati, doktorirati. Ali kako? Tko da joj plati put u Seattle, tko da joj namakne novac za upis na fakultet, tko da se pobrine za njezin smje�taj, hranu, knjige, odjeæu?Tko drugi nego opet Tara, u jednoj od svojih apartnih spodoba. Neoèekivano se u Dharma-sali obrela lijeènica Gavle Pierce iz San Francisca, plemenita i gorda starica, u isto vrijeme1 stroga i milosrdna, i puna tajnovitih znanja. Doputovala je da bi se poduèila tibetanskom travarstvu. Vidjela je Vanu, uzdrhtalu, smjernu, predanu. Po obièaju svoga bezgraniènog srca, Vana je u Dharmasali vodila �ivot bolnièarke i dru�tvene zbrinjavateljice, a ostatak je vremena posveæivala uèenju i meditaciji. Vodila je Lobsanglinu bolnicu dok je ova boravila u Americi. Druga Tara nije dala znak da ju je prepoznala. Otputovala je bez rijeèi. A onda je stiglo pismo u kojemu joj je ponudila svoju privatnu stipendiju za studij u Americi. Svota na njezinu bankovnom raèunu i

znosila je svega desetak tisuæa dolara. Od te svote dr Pierce bija�e spremna odvojiti polovicu za prvu pomoæ Vani.Vana je si�la s planine i uputila se u jugoslavensku ambasadu u Delhiju. U njezinoj karakteristici je stajalo da je ona svjetsko lutalo u drugoj polovici treæeg desetljeæa, k tome bez »papira«. Nije, naravno, stajalo da je �arko �eljela donijeti kuæi, u Jugoslaviju, svoje s mukom steèeno blago. Mjerodavnici u ambasadi slu�ali su je sa sumnjom. Kazali su joj da bi se ta stipendija mogla provrgnuti u politièki problem, i da se diploma neæe moæi nostrificirati ukoliko stipendija ne potjeèe od neke slu�bene ustanove. »Posumnjat æe se, drugarice, za�to su te tamo neki Amerikanci financirali za te tvoje struène stvari.«Jednostavno, ljudi nisu mogli povjerovati da »nema ni�ta iza toga« - na svijetu ne postoje dobre vile, pogotovu ne u Americi. Vana je plakala zbog toga �to joj nisu vjerovali da voli svoju zemlju. »Nikome nisam mogla dokazati da sam ostala dete svoje majke, da joj se bogatstvom sveta vraæam i odu�ujem.«Èuv�i to, Gavle je spremno ponudila svoj novac na raspolaganje bilo kojoj ustanovi koja bi fingirala kao Vanin sponzor. Na scenu su sad bili prozvani Radivoje i Mi�ekalo. Trebalo je odluèiti smije li se, mo�e li se; kada i kako; a najvi�e od svega, da li bi zbilja bilo »politièki nezgodno« ako bi dr Pierce uputila novac izravno na univerzitet. Sva Vanina dokumentacija nalazila se kod mene. Sreæom, Mi�ekalo i Radivoje nisu vidjeli nikakav problem tamo gdje su ga vidjeli njihovi kolege iz ambasade u Delhiju. Obojica su hitro i djelotvorno krenuli u lov na rje�enje Vanina statusa. Iste veèeri kad je crna Tarina gracija zasjala u na�oj kuæi, saznalo se da æe Vana ubrzo stiæi na ovaj kontinent, i da ovdje �ivi strogi anðeo po imenu Gavle Pierce, i da se sve to susrelo upravo danas pod na�im krovom.339Igor je spavao sve do deset sati. Mora da je pustolovina ustolièenja bil rasko�na i uzbudljiva. Kad me pozvao, pohitala sam k njemu sa spremnii notesom. Doèekao me ozaren, pomalo sveèan.»Noæas su me napravili u malog boga.« <Obred »pravljenja« zbio se na prostoru izvan bijele kule. Bilo je sunèane svirala je muzika, bacali su se �areni papiriæi i baloni. Na jednom balonu j bilo Ðizasovo lice i taj je balon odletio. Igora su tad postavili na postolj i Ðizas mu je pru�io vrè i zlatnu medalju, kao prilikom sportskog natjecanje Ovo je dabome bio duhovni sport.»Svi su pljeskali i bilo je veselo, pljeskali su svi bogovi i svi specijalni ljud Bila je Kathrvn, Morris, teta Jean... Mo�da æu se uveèe sjetiti ako mi j Ðizas ne�to rekao. Samo se sjeæam da mi je kazao da ne trebam iæi u bolnici Jer sve �to u mene ude bit æe uni�teno.«A jutros je bila zakazana polovièna indukcija u NIH-u. Doruèkovali sm i nismo vi�e progovarali o tome idemo li u bolnicu ili ne idemo. Uzevi kljuèeve od auta, obratila sam se Miri i Mami s rijeèima: »Brzo æemo s vratiti...« Igor poðe za mnom put auta. Nije me pitao odakle æemo se brz vratiti. �utio je iz obzira. Tako smo se odvezli u NIH.Po obièaju, tamo je sve èekalo spremno. Nancy je lako uljezla s iglor u �ilu. Poèe�e se toèiti glikoze i citostatici. Umjesto Daunorubicina dado� Endoksan. I sve je pro�lo bez pote�koæa.Ali kod kuæe se u Igoru podi�e val fizièkog prosvjeda. Veæ odavno nij povraæao zbog citostatika. Tijelo kao da se bilo naviklo na otrove pa ih j primalo ravnodu�no i bez trzaja. Odakle sad ovako �estoko povraæanje? 11 jo� od poloviène doze? Je li to bilo Ðizasovo obeæanje da æe energija smjest izbaciti otrove iz tijela, »neæe im dati da udu«? Ili je to bio Endoksan? Sa sam shvatila za�to sam tako uporno tra�ila da se Daunorubicin zamijer Endoksanom: da bih sebi jo� jednom omoguæila izbor po srodnosti: priklc njenje jednome od carstva.Igor je le�ao u zelenom salonu i drijemao od iscrpljenosti. Kad sam se n prstima prikuèila kauèu, otvorio je oèi i kazao:»Ja sam se veæ jednom probudio. Bio sam sam. Vidio sam Tarino lic nagnuto nad mene � njene oèi su svjetlucale, ispu�tala je iz njih energiji ravno u mene. Ne, ne ravno, nego onako kako ide zmija. Bio sam od tog topao. Onda sam èuo u sobi glasiæ koji je govorio: 'Eto, svak svakom poma�e u zlu; èak i ti mora� pomagati ako je netko drugi bolestan. Vidi� 1 koliko to vrijedi? Sada si zdrav! Tvoja je energija ubijala i istjerivala lijekove svi su oni izi�li, nisu ni stigli djelovati � zato si povraæao. I da bi se tvoj energija smirila, Tara je ispustila u tebe svoju energiju.'«

;S kauèa se mogla vidjeti razigrana crna figura na bijeloj pozadini iznai kamina. Na licu izraz beskrajne blagosti.»Kakva je bila Tarina energija?«»Bila je u raznim bojama. A zna� li gdje je u�la u mene? Evo ovdje« i Igor pokaza pleksus solaris, draguljno mjesto koje se u indijskoj eteriène anatomiji naziva èakra Manipuri. Èudila sam se i istodobno mislila: »Dost; tog glupog èuðenja, èudo je normalno, neèudo je abnormalno.«Igora poèe opet potresati »energija izbacivanja«.»Bilo bi bolje da sam poslu�ao Ðizasa i da nisam i�ao u bolnicu.« *No �to bih ja, zaista, da je odbio poæi u bolnicu? Da li bih se pozvala n; svoj autoritet odrasle osobe i majke? Da li bih umjela po�tovati Ðizasovi volju u ovakvoj stvari? Igor mi oèito nije htio prirediti lomljavu: bez rijeèi j<340 1po�ao za mnom u kola. Nije me �elio dovesti u polo�aj beskompromisnog suoèenja s mojom vlastitom vjerom u Ðizasa. Koliko uopæe vjerujem prièi koja se prièa pomoæu Igora? Koliko vjerujem onome �to pjevam i mislim da vjerujem?Bila sam zahvalna Ðizasu i Igoru �to su me po�tedjeli izja�njanja u ovom trenutku. Dugi Tarini prsti milosrdnog doticaja treperili su u zraku. Ona se naginjala sa svih strana i ulazila u nas svojim dijamantnim oèima i �arenim zmijolikim pogledima. Pra�tala je zablude, vezivala pokidane konce.�to se rastalo, sastaje se. Isto, samo veæe. Tara vi�e nije moj feti�. Tara je smije�ak Sai Babe. Ðizasova �akti.�to se sastalo, rastaje se. Nije li Ðizas na »predavanju« u bijeloj kuli rekao da jednoga nema bez drugoga? Za »cijelu istinu«, tako je. Igor je odlazio praæen visokorodnom svitom.PODZEMNI GRADU stankama izmeðu povraæanja bio je svje�. Prièao mi je o èemu ih je Ðizas uèio na sastanku. Krugolikom zboru izabranih Ðizas je objasnio da se èovjek seli iz tijela u tijelo � u jednom umre, u drugome se rodi. Ponekad ima i »ferije«.Netko je valjda upitao za�to su neki ljudi dobri.»Oni osjeæaju da im je dobro kad su dobri«, rekao je Ðizas. »Zato su dobri.«Cijele noæi se budio i povraæao. Ujutro se osjeæao bolje, ali reèe da pro�le noæi nije nigdje odlazio, po svoj prilici zbog svog uzburkanog stanja. No u èetvrtak ujutro posve se oporavio. Odmah mi je poèeo prièati o pro�lonoæ-nom izletu.»Najprije smo bili na sastanku u bijeloj kuli, pa smo onda oti�li dalje od Amerike i tamo smo ne�to istra�ivali i promatrali. Rekao sam Ðizasu da juèer nisam.mogao doæi zbog povraæanja. Ðizas je rekao:'Znam. Tvoja energija ti nije dala, jer je izbacivala iz tebe sve lijekove.'Rekao sam:'�to sam mogao uèiniti? To je prvi (i posljednji) put. Slijedeæi put æu uèiniti kako Ti ka�e�.'Dok smo hodali i istra�ivali Ðizas me pitao:'Za�to nisi do�ao kad ti je ono zvono zazvonilo u glavi?' (Juèe u kolima).Ja mu nisam htio reæi da je to bilo zbog Mire koja me smetala u kolima. Ðizas je sve to znao i bez moga kazivanja. Rekao je: 'Dobro'.Duboko smo kopali i sagradili lift s kojim smo se spustili pod zemlju i tamo smo vidjeli jedan èudni stari grad. Taj grad je bio èist, ali razru�en. Ðizas nam je objasnio da su tu ispod zemlje �ivjeli neki ljudi slièni Indijancima, oni su sva�ta znali, imali su zlata i svega, imali su parkove i duæane. Jednom se desilo da je k njima do�lo puno lopova koji su se obukli kao astronauti, da ih zavaraju. Jedan od tih lopova imao je ma�inu s kojom je otkrio grad ispod zemlje. Ljudi ispod zemlje bje�ali su od lopova na zemlji. Ovi ljudi ispod zemlje bili su sasvim drukèiji, kao iz neke druge zemlje. Imali su lijepa odijela. Lopovi su dovukli ispod zemlje top, iskopali veliku rupu, postavili mitraljeze i sve drugo oru�je. A ljudi ispod zemlje imali su za obranu samo koplja i strijele. Lopovi su ih ubijali, pucali topom u grad, buknula je341vatra, grad se rasprsnuo. Strijele nisu mogle probiti odijela lopova. To s< dogo

dilo u vrijeme dok se Ðizas jo� nije bio rodio.Ljudi ispod zemlje su se predali, grad je izgorio, sve je bilo poru�eno nastao je rusvaj. Tako su lopovi pobijedili. Onda su oti�li. Bog je to vidi< i onda je lopovima uèinio jo� gore, te�u kaznu, pa su i njih ganjali drugi koj su ih gaðali topovskim kuglama.Kad smo mi si�li, na�li smo samo kosti. Prije nego �to su umrli, podzemn ljudi su ne�to napisali. 'Mi idemo u drugi svijet, mi smo pomagali i zloèe stima, ali nemojte nas �aliti, mi æemo se u drugom svijetu roditi'.Kad se to pismo proèitalo, svima su potekle suze od �alosti. Sve nam je t( Ðizas prièao. Rekao je da æe grad ispod zemlje biti uspomena. Doæi 6 kamioni i odvesti taj materijal u muzej da se vidi kako je izgledao taj grad'Moramo maknuti kosti i zakopati ih', rekao je Ðizas.Mi smo zakopali kosti i stavili znak na grob. Napisali smo da je to �alosn grad.Onda smo oti�li daleko, gdje su nekada �ivjeli dinosaurusi. Iskopali siru kost od dinosaurusa i Ðizas je rekao da æemo je baciti u more. Ona æe s< u moru pretvoriti u neko ulje koje treba ljudima; u naftu koja æe se naæ u moru. Ðizas je rekao:'Sad ste vidjeli ovo danas. I dinosaurusi su postojali, i ljudi malo drukèij (od nas).'Onda smo poletjeli i vratili se u bijelu kulu. Ðizas je rekao:'Sve smo to noæas vidjeli i sve to znamo otprije (ja i bogovi). Ali ja san vam pokazao da se sjetite. I trebate to reæi ljudima.'Jo� smo dugo razgovarali u kuli. Svak je ne�to pisao, ne�to radio, netko jt èak ne�to uzeo iz duæana. Ja sam uzeo Ðizasove figure i ostavio ih tamo, d< me èekaju kad se opet vratim u bijelu kulu.Prije povratka Ðizas nam je rekao da æemo sutra u svemir. Ðizas je opei postao nevidljiv, ja sam poletio i vidio na�u kuæu, spustio sam se i male gledao oko sebe. Vidio sam Luckvja. Htio sam vidjeti �to æe on kad gæ dodirnem. Dodirnuo sam ga, ali on me nije vidio; samo je ne�to osjetic i poèeo da ludi, da cvili, re�i, skaèe, bio je sav zbunjen. iJo� sam malo bio u salonu, onda sam oti�ao kod Nevena. Bio je budan, valjao se po krevetu, baka je priredila dudu, ti si bila dolje. Onda sam se probudio i jo� sam èuo Ðizasa gdje mi govori:'Evo, to je bila prièa koju æe� ti prièati drugima kad odraste�. Tada æe� i ti imati bogove, bit æe� kao ja, imat æe� i ti jednog deèka kojega æe� uèiti kao �te ja uèim tebe. Tako æe� pomama.'Taj Ðizasov glas èuo sam u sobi.«1 :1 Uèitelj ih je veæ u dva navrata vodio na »teren«. Pokazivao im je zagaðenu vodu, propale civilizacije, kosti dinosaurusa. Pokazivao im je to zato da bi se sjetili svojih oèito zaboravljenih znanja (»Sve to znamo otprije«). A i zato da bi ta otkriæa saopæili drugima.Uopæe, sva znanja i sva nastojanja birala su smjer prema drugima. Veliki zakon da »svak svakom poma�e u nevolji« bio je glavni nauk noæne obuke.Nepogre�iv je bio izbor simbola. Najèi�æa i najtvrða stvar ove planete, dijamant, upotrebljen je kao sredstvo proèi�æavanja zagaðene vode. U znamenarima svih velikih civilizacija dijamam predstavlja onu konaènu, savr�eno bistru i neuni�tivu istinu postojanja. Njegova je gustina takva da se èini praznom. Zakopati dijamant u zemlju, tamo gdje ponire zloæudna voda, uistinu je vrle osebujan naèin lijeèenja zara�ene prirode. U podrume zemlje stavljen je bo�anski znak jasnoæe i sjaja.A prvi put je spomenuta reinkarnacija. U Novom Beogradu prièala sam o smrti kao o seobi. Prièala sam da umiru tijela, a ono �to nastava tijelo odlazi nekud dalje, po svoj prilici u potragu342PUT U SVEMIRProbudio se po obièaju oko deset sati. Nije htio odmah prièati gdje je bio: najprije je doruèkovao. Ali ni poslije doruèka nije bio oran za prièu. Tek popodne se osjetio spremnim da svoj izvje�taj izgovori u mali kazetofon.Bio je to dosad najdulji izvje�taj; prièanje je trajalo gotovo cio sat. Ako je prvi pohod bio usmjeren ekolo�ki, drugi arheolo�ki, ovaj treæi podvig bio je astronautski. Igor je rekao da je trajao »mnoge dane i noæi, dugo, jako dugo«.

Zaèudo, prièanje ga nije zamorilo; naprotiv. Na kraju prièe glas mu je �ivnuo, zatrubilo je iz njega slavlje jedne va�ne poruke. A poruka je glasila: »Sve se mo�e. Nema nièega �to se ne mo�e.«»Ovako«, reèe Igor po�tujuæi daljinu od mikrofonske povr�ine kazetofona. »Najprije sam izi�ao tijela i oti�ao u bijelu kulu, gdje smo se dogovarali. Bila je tamo jo� jedna plava kuæa, specijalno mjesto za raketu, malo dalje od bijele kule. Bili su bogovi, njih dvadeset, bio je Ðizas i ja. Oti�li smo u plavu zgradu, tamo su se nalazili jo� drugi Ðizasovi bogovi. Bilo je tamo tele vizo fèiæa, dugmadi, svakakvih ureðaja. Raketa se vidjela na ekran-èiæu, daleko, daleko. Èekali smo jo� �est dana, tek �esti dan smo se spremili i oti�li.«»Jeste li imali astronautska odijela, ili ste i�li na put bez njih?«za nekim novim tijelom. Slu�ajuæi me, Igor je rekao: »Ali kad te zakopaju u zemlju, ne mo�e� disati«. Nije umio razluèiti tijelo od stanovnika tijela. Sad je imao �ivu potvrdu u samome sebi, potvrdu o tome da je tijelo ne�to poput ko�ulje iz koje se noæu izvlaèi� i poslije je opet na sebe navlaèi�. Nije vi�e Igoru trebala nièija poduka da bi to shvatio. Njemu se to dogaðalo.Zanimljiva je bila i opaska o »ferijama«, naime o odmoru od raðanja�i�umiranja. Sve se to slagalo s ud�benicima ezoterije, s iskustvima gurua i svih onih koji su metodom vlastite ko�e istra�ivali svjetove poslijetjelesnosti.Gdje je bilo to mjesto »dalje od Amerike« gdje je pod zemljom le�ao »èudni stari grad«, poput uspomene utonule u podsvijest? I kada su tamo �ivjeli neki »ljudi slièni Indijancima« koji su nastradali od tehnièki naprednijih zlikovaca? Je li to bilo na kontinentu Ju�ne Amerike? Atlantide? Ne govori li se ovdje o propalim civilizacijama èije je podzemne hodnike vidjela Helena Blavatska? Ne spominju li ih toliki pisci, istra�ivaèi i vidovnjaci? Tragajuæi za tom i�èezlom civilizacijom Favvcet je nestao u pra�umama Matto Grossa. Pisac romana »Izgubljene staze« govori o tragovima u stijenama; tlorisi u arhivu Madrida upuæuju put nestalih gradova u pra�umama Brazila, nacrti nevje�tih i nepismenih pustolova i zlatohlepnika svjedoèe nepoznata slova, prerisana s proèelja i stupova uru�enih gradova. Itd.Podzemljari su bili miroljubivi. �ivjeli su u spokoju i blagostanju, u svom su podzemlju gojili parkove, umjeli su i znali »sva�ta«; samo nisu znali ubijati. Nije li Ðizas na svom noænom �kolskom satu pokazao uèenicima legendarni Agarthi, legendarnu Tulu, prijestolnicu Vrila, izgubljeni svijet o kojemu se toliko sanjari, �apuæe i nagaða? Obeæano je da æe kasnije izaæi na vidjelo sudbina »�alosnoga grada«, da bi svi mogli vidjeti kako je to nekad izgledalo, kako su �ivjeli ljudi »malo drukèiji od nas«.Tko su bili »lopovi« odjeveni kao astronauti, koji su »ma�inom« utvrdili mjesto i polo�aj podzemnoga grada? Jesu li do�li iz svemira? S Atlantide? Jesu li pripadali civilizaciji Tiahu-anaca? Imali su moæno oru�je, pobijedili su starinski naoru�ane i boju neviène podzemljare.Ali po naèelu karmièke odmazde, sami su do�ivjeli jo� goru sudbinu istrebljenja. Jesu li Asteci bili njihovi potomci, odnosno njihova reinkarnacija, buduæi da su im do�li oklopnici Corteza i pobili ih zbog njihova zlata, zbog istoga razloga s kojega su njihovi mo�ebitni �ukundjedovi pobili stanovnike podzemnoga grada?I �to su, u zaglavlju sna, znaèile Ðizasove rijeèi »kad odraste� ... bit æe� kao ja . . .?« Ði svakako mislio na unutra�nji rast. »Kad odraste�«, kad dosegne� punu visinu duhovnoga razvoja, tada æe� »imati bogove« i tada æe� prièati prièu o »�alosnom gradu« i tada æe� imati »jebiti ono isto �to je Igor danas, uèenik i posveæenik, prenosnik visokih uèenja drugim ljudima. Tada æe to biæe biti »kao ja«, poistovjetit æe se s bo�anstvom. Od malog boga dorast æe do velikog.Nije li reèeno: »I bit æete kao bogovi. . .«? U svih sedam svjetova nama blistavije karijere.343»Nekakva specijalna kakva nose bogovi. Specijalna kola su nas vozila do jedne druge manje kuæe, tamo smo i�li kroz jedan hodnik - zna� li kakav je to hodnik?« ,»Ne, kakav?« J»Evo, ovo je hodnik« i on pokaza rukom zami�ljen pravac prostora, »i taj hodnik vodi do velikih kola, a kola nas voze do ulaza u raketu. Razumije�?«

»Kao na aerodromu Dulles«, pomislih. I priupitah: i»Jesi li se bojao?«»U poèetku mi je bilo nekako nesigurno, poslije ne. Onda smo u�li u raketu, bilo je mjesta za sve nas, zatvorila su se vrata, svi su upalili ekranèiæe i gledali i javljali. Onda su nam odbrojavali onako, zna�: deset, devet, osam, pa kad su do�li do nule, ispalili su nas, i pojurili smo visoko, visoko, visoko, dva sata nam je trebalo da izaðemo iz blizine zemaljske kugle. Pro�li smo i Mjesec - tri je sata trebalo za to - i vidjeli smo da je tamo sve u redu, prolazili smo dalje, daleko, daleko, daleko, do neke planete. Sve su planete bile na�i prijatelji. Ta jedna jedina planeta htjela je napasti zemlju, spu�tala se prema njoj.« i»Zna� li kako se zvala ta planeta?« i»Ne znam, to nije va�no. Onda smo se spustili na tu planetu bez modulaj Razgledavali smo i vidjeli èudne planine, neko èudno more. Imali smo jedan specijalni brod koji mo�e da ide po vodi i ispod vode. Vozili smo se i tra�ili. Vidjeli smo jednu èudnu stijenu i na njoj lice, kao da je bila maska nekog starog boga koji je �ivio davno prije na toj planeti. Iz stijene se pojavila velika ruka. Gaðali smo je na�im oru�jem, ali ona se pretvorila u neku �ivotinju i nestala je. Vidjeli smo da se ne�to èudno zbiva, pa smo se vratili na na� brod. Plovili smo po vodi, javljali smo, bila su dva broda, pa smo se dogovarali. Na kopnu smo sagradili jednu specijalnu kuæu. Ogradili smo j© �icom koja daje signal ako netko dolazi. Priredili smo oru�je za obranu odf one zvijeri (u koju se pretvorila ruka). iOnda su meni dali jednu specijalnu kutijicu za pucanje i poslali su me dal izvidim da li netko dolazi. Poletio sam i letio, letio, tra�io sam zvijer, ali na�ao sam samo stijene. Onda se jedna stijena rasprsnula i iz nje je velikaj ruka poletjela na mene. Ruka je micala prstima i uhvatila me kao hobotnica' i meni je bilo te�ko da je zbacim, ali zbacio sam je. Onda su se pojavili tragovi u pijesku, u daljini, bilo je sve te�e. Pojavili su se i neki Marsijanci, neki opasni ljudi. Planeta je bila dom nekih bogova koji su veæ bili umrli. Ondaj sam rekao: j'Sad nije va�no da li æu umrijeti ili neæu, nije va�no kako to izgleda, veæ jej (va�no) da zaustavim tu zvijer da ne napadne ostale.' iNapadali su me Marsijanci s rogovima, bilo je te�ko, nisam vi�e mogad dr�ati veliku ruku koja me opet zgrabila - nisam mogao da je smaknem saj sebe, bila je prete�ka. Jedva sam pomaknuo svoje dugme na D, i onda je'i stra�na energija poèela kolati kroz mene i razmaknula je ruku, i ruka se; prevrnula. Onda su Marsijanci napadali i pucali, stijene su se razvaljivale,; u�as...« 1»A gdje su bili drugi bogovi? Zar ti nisu pomagali?« j»Ma ne. Oni su me poslali (na taj zadatak). Oni su me èekali. Ruka je bila zbaèena, ali njoj ni�ta; Marsijanci su opet napadali, jo� je tragova dolazilo iz; daljine, kakve vatretine, pijesak je gorio, sve je bilo gadno.« 1»Jesi li se pla�io?« ]»Nisam. Ruku sam ukoèio. I Marsijance. Onda sam se zaokru�io s mag-j344netnim poljem i to je polje svakoga odbacivalo. Onda mi je energija veæ do�la na A i poèelo mi se mutiti u glavi. Nisam vi�e mogao. A ruka je opet poèela napadati. Morao sam se vratiti, jer da sam ostao ne bi vi�e koristilo. Vratio sam se i rekao sam �to se dogodilo.Onda su se pojavili tragovi, pa ta sna�na ruka, pa Marsijanci, pa neka nacrtana zvijer, kamenje se razvaljivalo. Bogovi su gaðali, ali onoj zvijeri ni�ta. Onda je moja energija poèela opet kolati i do�la je na D, zato jer je poèela bitka, nije se vi�e mogla vratiti na A. Bitka je bila te�ka, pojavio se i jedan zloèesti robot. ..«»A gdje je bio Ðizas?« ne otrpjeh upitati.»Ðizas je samo gledao. Onda je ona zvijer poèela dolaziti sve bli�e i bli�e, urlikati. Onda je Ðizas poèeo s njegovom energijom i ta zvijer se rasprsnula, i ruka se rasprsnula. Mi smo veæ bili sasvim �u�tali, i na�a ograda se pokvarila pa smo je morali popraviti

.Jo� je ne�to bilo. Jedna lampa na nekoj stijeni. Oti�li smo tamo, bilo je to ne�to èudno, jer to je bila zapravo maska jednog boga, bog je imao zube i pla�io nas je. Poku�ali smo uni�titi lampu, ali ona se nije mogla uni�titi.«»Je li ta lampa bila i maska, ili...?«»Ma da. Tek smo je na kraju uni�tili, uh. Poèelo je urlikati more, lebdio je jedan Marsijanac - ma sva�ta, ta planeta nikako da se smiri. Na kraju smo sve uni�tili i znah smo da æe ta planeta eksplodirati. Stavili smo i svoju bombu i oti�li smo brodom u raketu, trebali smo iæi dalje, u drugu galaksiju.Planeta je eksplodirala za pet minuta, a mi smo jurili u drugu galaksiju. Tamo je sve bilo lijepo, spustili smo se s raketom na jednu lijepu planetu. Na njoj su prije �ivjeli neki ljudi, oni su veæ umrli, a poslije njih je ostalo zlato i jo� sva�ta. Cvjetovi su bih èelièni i zlatni. A ostale su i pare. Ostala je i divna fantastièna voda koju smo pili i napunili termos. Onda smo kroz neku cijev si�li ispod zemlje, bilo je mraèno, napravili smo lampu, zatim smo kopali - o kako smo ne�to krasno, krasno na�li, prekrasno, a ne mo�e ga uni�titi ni�ta atomsko, ma prekrasno, neki dijamant pun zlata, pun boje, pun svega, a neuni�tiv je. Puno smo stvari ponijeli s te planete, onda smo oti�li da dalje istra�ujemo. I jer je ovaj put trajao jako dugo, rekli smo: 'Hajdemo se vratiti'.Opet smo pro�li mimo Mjeseca, malo smo se spustili, tamo je bilo obièno ali zgodno - na�li smo zastavu i ponijeli je na Zemlju. Po Mjesecu smo fino skakali. Onda smo se spu�tali prema Zemlji i znali smo da æe raketa eksplodirati i pasti u vodu. Mi smo izletjeli iz nje i sletjeli natrag u ona kola, hodnik i plavu kuæu.Tu su nam do�li èestitati, jer to je bio najljep�i put - cijela zemaljska kugla, sve kugle, svi ljudi do�li su da nam èestitaju. Onda smo rekli: 'Morat æemo otiæi.'Vratili smo se u bijelu kulu i Ðizas nam je rekao:'Eto, sad ste vidjeli da se sve mo�e. Ovo nam je bilo zadnje putovanje, poslije toga æe svak iæi na svoju stranu. Isprièat æete svim ljudima i svi æe znati �to ste vidjeli i �to ste mogli - da znate da se sve mo�e, ne samo to �to ste vi mogli, nego i sve drugo.«Kad smo se razilazili, ja sam oti�ao posljednji. Do�ao sam kuæi, najprije u mali salon. Tamo sam malo stajao i mislio kako je to prelijepo �to sam do�ivio. Energija mi je do�la na D. I sad mi je na D! Onda sam se vratio u krevet i u tijelo.345

Eto, sve se mo�e.«2 'Uveèe sam pisala »Ozirisa« dok je Igor le�kario na divanu. Prije spavanjareèe da mu je glasiæ kazao da izleta vi�e neæe biti sve do druge subote, veæ daæe se vratiti sanjanje.»Noæas æu sanjati«, najavi. j»Jesi li i�ao na put u crvenom odijelu?« htjela sam znati.»Pa da«, reèe. »Zna� li da crveno odijelo ima na prsima znak? To je znakkri�a i vatra je oko njega. Kri� je naranèast a vatra je zelena.«OTETO I VRAÆENO BLAGO \Subota, dvadeset sedmi rujna. Uobièajeno jutarnje pozdravljanje.»Nije bilo nikakvog izleta«, reèe Igor, »ali sanjao sam ne�to èega æu se mo�da poslije sjetitiUstao je nevoljko, tijelo mu je malaksalo slu�alo pokrete dnevnih zadataka. Poðosmo u �kolu u ambasadi. Poslije ruèka je, iscrpljen, zadrijemao.Poslije smo krenuli u grad da pronju�kamo �to se dogaða na policama duæana. Ni to nije pomoglo. Poslije povratka Igor je legao na kauè u zelenorr salonu te�kom mukom zadr�avajuæi suze.»Mora da su mi leukociti spali«, reèe, poku�avajuæi dozvati u pomoæ svoju trezvenost i svoj stav promatraèa. Ali tijelo se objesilo poput utegæ2 Igor je zavr�ni dio prièe izgovarao s velikim �arom i slavodobiæem. Naglasci su udarali pc znaèenjima kao èekiæi po nakovnju. A onda se poèe �aliti i djetinjiti. Prièa je bila dramatièna kao u znanstveno-fantastiènom filmu; pustolovina je bila vanjska, s mnogo pojedinosti i s opisorr nepoznatih predjela i pojava; prizori nisu bili poetièni i filozofièni kao u dosada�njim noænirr zbivanjima, veæ su nalikovali na dnevnik èlana kozmo

nautske dru�ine koja ima zadatak ds u svemiru pronalazi planete skrenule s putanje. Bogovi nisu koristili svoje nadnaravne sposobno sti, veæ su slijedili mukotrpan put materijalnog svijeta: putovali su u svemir s raketom, m zloæudnoj planeti kretali su se amfibijom. Slu�ili su se rafiniranom tehnikom kozmièke ere daljinskim upravljalima. komunikacijom pomoæu ekrana, »svakakvim ureðajima«, »specijalnorr kutijicom za pucanje« i »�icom koja daje signal ako netko dolazi«. U izvantjelesnoj stvarnosti sv« te sprave i naèini po svoj su prilici nagla�avali ljudski trud i postupak, domi�ljatost i po�rtvovanost; bogovi su dakle nosili tijelo ljudskih ogranièenja. Izgleda da se samo s takvim tijelom mogle odraditi karma èi�æenja. »Èak i bogovi zavide èovjeku na njegovu tijelu«, ka�e se u Puranam. De bi im omoguæio da se okoriste tijelom do kraja, Uèitelj se nije mije�ao u bitku, sve dok neprijatel malone nije provalio za�titni obruè. »Ðizas mi dugo nije pomagao«, ka�e se u snu o dvj podzemnika.Poslije more na zloæudnoj planeti koja je naposljetku uni�tena, dru�ina se odmara m »lijepoj« planeti gdje izvire »divna, fantastièna voda« i gdje u unutra�njosti ima »ne�to krasno prekrasno, ma prekrasno, neki dijamant pun zlata, pun boja, pun svega«. Taj dijamant j« neuni�tiv, on je zgusnuæe ljepote, vjeènosti i sveukupnosti, simbol je jezgre postojanja. Da bi se doprlo do njega treba kopati zemlju i roniti u dubinu (liftom!). Dok je prièao o dijamantu Igorov glas se burkao kao more, uzalud tra�eæi prave rijeèi, vraæajuæi se onim poznatirr i ulijevajuæi u njih svoj zanos, preko njihova ruba i mimo njega, talasajuæi ih u bujici svog« govora.Svr�etak pustolovine je apoteotièan - »cijela zemaljska kugla, sve kugle, svi ljudi do�li su d; nam èestitaju«. Ali junaci kozmonauti se klone takve javne slave, njima se �uri u bijelu kulu, n; sastanak s Uèiteljem koji ih je vodio na taj dugi i èudesni put oko svemira. Na sastanku se ubrzc vidi da ih Uèitelj nije vodio na put zbog toga da bi gledali èuda i divote, da bi se opajal opasnostima i fantastiènim predjelima, veæ da bi u ime svih ljudi shvatili da se »sve mo�e, ni samo to �to ste vi mogli, nego i sve drugo«.U Igorovoj prièi dala su se prepoznati dva, tri scenograma iz jednog znanstvenofantastiènoj filma koji smo zajedno gledali i koji se zvao »Zabranjena planeta«. Izabrao ih je kao veæ uhodai jezik kojim æe proturiti znanja i iskustva koja su u njemu èekala, spremna.No bezmjernu odanost, po�tovanje i ljubav prema Uèitelju Igor nije nigdje èuo ni vidu u vanjskom svijetu: ni�ta ga nije trebalo podsjetiti na njih, osim vlastite du�e.346o njegov duh. Zatvorio je oèi, spreman opet utonuti u privremeni odmor drijeme�a.Ostavila sam ga na kauèu i po�la u blagovaonicu da radim s Reljom matematiku. Proðe svega nekoliko trenutaka a Igor se pojavi u blagovaonici svje� i ozaren, s oèima u kojima je palucao sjaj unutra�njeg zadovoljstva.»Zna� li �to se dogodilo? Dok sam le�ao, javio se glasiæ i kazao mi da se zbilja radi o niskim leukocitima � jer energija koja je izbacivala lijekove pogodila je i krvna zrnca, tako je rekao. 'Alija æu ti sada dati energiju', rekao je glasiæ. I odjednom sam postao svje�.«Sjede za stol smijuckajuæi se, kreveljeæi, namigujuæi.»Moram napisati zadaæu koju nam je teta Marica jutros zadala«, objavi.Gledala sam ga ispod oka: pisao je svoja spora, obla æirilièna slova. Zaklela bih se da u tom èasu u njemu nije bilo nijedne maligne stanice.»Sve se mo�e«, poruèio je vladar iz peæine srca. On nam je to nebrojeno puta zorno pokazao. I opet sam osjetila da od nas dvoje nije bolestan Igor veæ ja. Moja se bolest zvala nedovjerje.Znam da bi mnogi drugi pomislili da je to nedovjerje moje jedino zrnce zdravog razuma, jedino podruèje gdje se oni i ja mo�emo sastati i pregovarati. Èak i drugovi iz klape koje volim i cijenim ... èak i oni. I Tonko, i on bi po�tovao u meni upravo i najvi�e ovo moje opiranje da povjerujem do kraja. Moju nepredanost. I Vlado i Tonko bi zacijelo na�li neki neodoljiv izrièaj, neku �armantnu formulu, neko uvjerljivo tumaèenje. Mo�da bi govorili o plemenitosti otpora; mo�da bi �ivot opiranja uzvisili nad �ivotom predanosti; mo�da bi u posvema�njoj vjeri vidjeli pad uma i klonuæe vitalnosti. Nisam li i sama nekada voljela patnju svoje podijeljenosti, nisam li pjevala »Tebi se molim, Bo�e, jer Te nema...« zahtijevajuæi od sebe ono �to sam smatrala èistoæom od cilja i koristi? Naravno, jesam. Bilo je izvjesnog ponosa u takvom stavu. Bilo je samopo�tovanja u takvom porazu.

A ipak, cijelo je vrijeme, od poèetka, �ivio u meni taj neiskorjenjivi TI, taj kome sam govorila svoje sumnje u NJEGA SAMOGA, svoj prkos, svoju èe�nju, svoj zanos, svoja koprcanja. On, slatki gospodar, kojemu sam pjevala svoju nevjeru u Njega, a svoju vjeru u pjesmu koju Mu pjevam? Tako je to bilo, i ja sam na gorkoslatki naèin voljela �to je tako.A sada sam stajala pred neèim strahovito priprostim �to je u usporedbi s onim davnim podijeljenim krikom zvuèalo neugledno i ogoljeno, �to je u oèima promatraèa moralo izgledati kao predaja i pokleknuæe. Sad sam znala da su pokleknuæe ovi moji padovi u bezvjericu, moji oslonci na privid materijalnih èinilaca, moja briga o ovome i onome, ukratko, moja nepotpuna predanost Onome koji je rekao »dovoljno je da Ja o tome brinem«. To je bila boljka od koje me lijeèio �aljuæi mi èuda i znakove u obilju.Prije spavanja sam po obièaju upitala o pro�lonoænom snu: da li se dozvao u sjeæanje? Igor se zamisli.»Izgleda mi da æu se sjetiti.«Ponovno se zamisli i onda usklikne:»Aha! Slu�aj!«»Bila su dva lopova. I bio je jedan deèko od nekih �esnaest ili sedamnaest godina. Taj deèko je imao puno blaga � zlata, dijamantova, i sve je to bilo u jednoj �krinji koja je bila zakopana izvan grada, èini mi se na nekoj livadi.Lopovi su doznali za blago i htjeli su da mu ga oduzmu. Deèko je �ivio u kuæi s roditeljima. Roditelji su mu zabranili da izlazi s nepoznatim ljudima.347mJednoga dana do�ao je pred kuæu lopov na motociklu i pravio se kao da j< dobar, smije�io se i pozvao deèka na vo�nju. Deèko se sjetio �to mu je kazal; mama, pa je rekao tom lopovu:'Ne smijem da idem.'Ali lopov se tako vje�to pretvarao da je deèko naposljetku pristao d< poðe s njim, zajahao je na motocikl, a lopov, da ga jo� vi�e uvjeri, vratio s( nakon kratke vo�nje k deèkovoj kuæi.Onda dulje vremena nije dolazio, a kad je opet do�ao deèko je odmal krenuo s njim. Odvezli su se negdje daleko i tamo ih je saèekao drugi lopoi u kolima. �Obojica mu onda reko�e da æe mu pokazati nekakav trik. Zavezali su ga stavili na motocikl, upalili motor i pustili ga da ide. Deèko je vikao da g< odve�u, ali oni su mu govorili neka se ne pla�i, jer da je to samo �ala.Ja sam bio sakriven iza grma i vidio sam kako je projurio motocikl s; zavezanim vozaèem. Znao sam da se dogaða ne�to sumnjivo. Imao san vazda uza se jedan balon koji me je pratio kao neki moj znak. Na tom baloni je pisalo da sam ja mali kralj i da poma�em ljudima.Ja sam onda po�ao meðu bogove, bio je tamo i Ðizas, i pitao sam �to jt s tim motociklom. Rekli su mi da je to opasno, da dodu�e neæe biti te�ko te zaustaviti, ali da to nije nikakva �ala. Onda sam smjesta pojurio da stignerr motocikl, stao sam pred njega i pru�io ruke i zaustavio ga. Odvezao san deèka.Lopovi su se èudili (kako sam.to mogao). Rekli su da je to bila samo ign (trik). Ja sam toga èasa opet bio s bogovima i Herkules mi je rekao da su tæ dvojica lopovi i da trebam odvesti deèka kuæi. Onda su me lopovi pitali �te sam za�utio. Ja sam se pravio kao da im vjerujem da nisu lopovi.Uzeo sam deèka i poletio, gurajuæi ga pred sobom. Rekao sam mu:'Po�urimo, tvoji æe se roditelji zabrinuti, a tata æe ti se ljutiti ako te ne naðe kod kuæe.'Doletjeli smo do njegove kuæe i tamo mu je bila mama koja ga je poèek grditi zbog toga �to je oti�ao i rekla mu je da sada neæe smjeti izlaziti mjesec dana. Deèko je poèeo plakati od ljutine, a ja sam na to rekao:'Nemoj se ljutiti ni �alostiti, to ti je kazna zbog toga �to nisi slu�ao. Ali t æe� opet jednom moæi izlaziti.'Oti�ao sam. Lopovi nisu odustali od toga da se domognu blaga. Oni si saèekali mjesec dana i opet su do�li k deèku, kad nikoga nije bilo kod kuæe Deèko je pomislio da su mu oni prijatelji i opet je po�ao s njima. Oni su gi odmah svezali i naredili mu da i

h vodi do blaga. Morao je nacrtati mapu. Kac su do�li na to mjesto iskopali su �krinju, opljaèkali je i odnijeli blago u svoji kuæu. Nato su zapalili vatru i rekli deèku: ,'Ovdje æemo te ispeæi i pojesti.'Meni se ne�to uèinilo sumnjivo. Moj balon mi je pokazao kuda se ide dc blaga, na balonu se pokazala mapa i ja sam po njegovim uputama stigao dc mjesta gdje sam vidio dim. Oni su me primijetili u visini i rekli su:'Eno onog deèka koji je mali bog. Hajde da mu ne damo da doðe ovamo.'Poku�ali su da me sprijeèe da sletim, okru�ili su me elektromagnetskim poljem, ali ja sam se zaletio brzinom leteæeg tanjura i probio sam obruè udario ih i oslobodio djeèaka. Poslije sam rekao:'Blago æu predati policiji da ga ona èuva, jer kod tebe nije sigurno.'A lopovima sam rekao:'Sad æu ja vas ispeæi. Ili vi�e volite u zatvor?' j348Oni su molili da ih ne ubijem nego da ih predam policiji. Rekao sam deèku:'Prièekaj me, moram ih odvesti.'Odveo sam ih u zatvor i na sud, blago sam donio i na sudu sam isprièao kako je sve bilo. Poslije toga sam se vratio, uzeo deèka i odveo ga kuæi.Ocu i majci sam rekao da budu mirni, da im se sin vratio i da mu je �ao �to ih nije slu�ao i da vi�e nikad neæe to uèiniti. Roditelji su mu oprostili i svi su bili sretni.Onda mi je glasiæ rekao da odem na jednu livadu i da isprièam �to sam uradio. Na livadi su stajali bogovi i Ðizas. Rekao sam:'Roditelje treba uvijek slu�ati. Treba paziti da lopovi ne metnu masku prijatelja.''Dobro si sve to uèinio, ba� kao mali bog', rekao mi je Ðizas. 'Pobijedio si lopove, a onim si ljudima pomogao. Zato æemo ti slijedeæe subote staviti krunu na glavu. Ti neæe� nikada umrijeti, samo æe� iæi dalje i dalje æe� pomagati. Ovdje si veæ dovoljno pomagao. ja æu krenuti dalje i ovdje æu postati nevidljiv. Nemojte zato biti �alosni. A ti æe� poæi sa mnom.'Tako mi je govorio Ðizas. I onda sam se probudio.«Dok mi je prièao svoj san, pogled mi je pao na njegovu lijevu ruku. Na njoj su se pojavile dvije-tri nove rasprsline, znaci napredujuæe leukemije. Dvije-tri sitne ijedna krupnija. Juèe ih nije bilo. Na svoj naèin potvrðivale su posljednje Ðizasove rijeèi.1Gledala sam dvije-tri rasprsline na Igorovoj lijevoj ruci.»Ti æe� poæi sa mnom«, rekao je Ðizas. »Ovdje si veæ dovoljno pomagao.«1 Pouka ovoga sna je jedna od deset Bo�jih zapovijesti, ona koja govori o odnosu prema roditeljima. I upozorenje da se ne valja zavaravati iskazima prijateljstva, buduæi da oni mogu biti krinka za neprijateljstvo. U snu se javlja nov simbol: balon-pratilac, znak s natpisom malog boga, vodiè u duhovnim pustolovinama i pomagaè u bici s onom vjeènom dvojicom. U prethodnim snovima javljao se balon s Ðizasovim licem; a prije njega, zmaj. Oba su zraèni, letni dio biæa, vezan za tijelo tankom, vrlo prekidljivom uzicom. U spa�avanju djeèaka i njegova blaga balon sudjeluje tako �to se na njemu pojavljuje tloris livade gdje je zakopana �krinja sa zlatom i dijamantovima«. Dra�esna pojedinost: balon je izvidnica, ekran i �aptaè.Tko je deèko »od �esnaest ili sedamnaest godina«? Je li to poluosvije�teni dio sanjaèa, jedna od njegovih inkarnacija ili karmièkih tendencija? Jedna od slièica njegova psihièkog kaleidoskopa? No taj poluosvije�teni dio biæa, mada naivan i neposlu�an, vlasnik je zakopana blaga na koje vrebaju dva zlotvornika.Zlato i dijamanti znamenja su duhovnog mira i bogatstva spoznaje. Na takvo blago vazda vrebaju sile vanjskosti i privida. Te sile, da bi zavarale nebudni, nedorasli dio biæa, stavljaju krinku dobrohotnosti i tako mame u stupicu, sapinju, zarobljavaju i naposljetku pokradu blago duhovnosti. Dijete-spasilac poslije predaje blago policiji, to jest redotvornoj sili u biæu, buduæi da se deèko nije pokazao pouzdanim èuvarom.U ovim pustolovinama ocrtan je jo� i odnos izmeðu dvije razine u unutra�njem�i�vanjskom �ivotu: izmeðu nadreðene, mudrije, roditeljske razine i neiskusne ni�e razine predstavljene likom sina. Taj odnos treba da je skladan: vi�a razina mora biti spremna na pra�ta

nje, a ni�a mora »slu�ati« i uèiti na gre�kama svoga neposluha.Zaglavlje sna odigrava se na prostoru èistine, gdje se sanjaè nalazi licem u lice sa svojim Bogom. To je sveèan trenutak, trenutak pouke i shvaæanja i velikih, prekrasnih obeæanja. Sanje san, kao svaki �ivot; ali ovaj susret poslije valjano obavljena sna-�ivota pravi je i stvaran. »Stajati licem u lice s Bogom najveæe je bla�enstvo .. .«349SMRT I USKRSNUÆEJednoga od tih rujanskih dana vozila sam kroz Rock Creek, sama. Kai god sam vozila sama, razgovarala sam s Babom, s Ðizasom, sa sobom: tra�eæ poruke, znakove, upute. Vi�e nisam ni primjeæivala da to èinim.Budnim sam oèima vrebala oko sebe da mi ne promakne odgovor i nisam znala da vrebam. Trgnula bih se samo kad je neka vijest procuril; u uho ili oko jasnim glasom uzbune. To se uvijek dogaðalo s prometnin svjetlima.Na pogled prometnih svjetala u meni bi vazda zakolutala prisilna neprimjetljiva misao: »Ako se ne zapali crveno, pre�ivjet æe«. �uto i zelene smje�tala sam na stranu dobitka. Sve sam to radila automatski i tek kad bi si zapalilo crveno svjetlo � uvijek, neizbje�ivo crveno � zapazila bih odgovo i sjetila bih se pitanja.Tra�ila sam druge znakove. �uma se jo� jednom penjala prema vrhunci svojih boja. Prevalila je dvanaest mjeseci od lanjskog li�æa. I opet se negdjf zbio odlazni znak i boje su poèele otjecati. Pratila sam ih pogledom svakoj dana. Cijeli je Washington �ivio u jednoj velikoj, prekrasnoj auri odlaska.»Daj mi znak«, zaklinjala sam jednoga od tih dana, kao da mi jo� nikad; nije bio dobaèen jasan znak i odgovor. Vijugala sam cestom niz potok. I; grma su naglo izletjele, prepla�ene, dvije ptièice: jedna veæa i jedna manja U tom sam se èasu probudila i prisebno sam, polagano, oèekivala od njih odgovor: jer to je bio ptiæ i majka ptica. Zbunjeni, poletjeli su prema kolima bje�ali su od neèega u grmlju i na�li su se pred limenim èudovi�tem koje je neoèekivano presjeklo njihov zalet. Poku�ali su se vinuti uvis, izbjeæi sudar Èula sam tup udarac: jedna od njih nije uspjela. Potom sam vidjela majki pticu kako izbezumljeno leti natrag u �umu.Poruke su bile nedvosmislene. Ali ja nisam mogla odustati od toga da il stalno ne provjeravam: mo�da se ne�to promijenilo, mo�da smo veæ prevalil zavijutak smrti? Logika karme je jedno, a Bo�ja milost drugo. No tada nisarr mislila na to da moleæi za Igorov tjelesni �ivot ja zapravo tra�im milost ze sebe.Jer, da li je Igor do�ao zbog mene ili zbog sebe? Odlazi li Igor zbog mene ili zbog sebe? Trebalo je shvatiti da milost njemu i milost meni nije iste milost. _U noæi od subote na nedjelju dogodio se u snu potresan prizor. Isprièac mi ga je tek u nedjelju uveèe:»Imali smo neku ma�inu koja je bila od Ðizasa i mogla je praviti zlato. Ukljuèio sam je i rekao:'Poku�ajte pucati iz atomske ili hidrogenske pu�ke!' ]Pu�ke nam nisu ni�ta mogle, ma�ina nas je okru�ila magnetskim poljem.Ma�ina je pravila zlato. Meni je mogla isprazniti staru energiju i napuniti me novom. To sam pokazao ljudima i policiji, zakljuèao sam je u ormai i bacio kljuè negdje u vodu, u rijeku.Rekao sam da idem negdje kolima - svejedno �to sam bio mali. Kola sam posudio. Dovezao sam se do nekog skladi�ta starih stvari i pasa; tamo je bilo zabranjeno ulaziti. Bilo je zakljuèano. Sjetio sam se da odem po ma�inu. Oti�ao sam, razbio ormar i vratio se s njom. Uzeo sam jednu krpu, zavio sam ma�inu i sakrio je u moja kola; stigao sam pred jednu lijepu kuæu. Pred vratima su èekala dva lopova koji su se pravili dobri, smje�kali su se i pozivali350unutra da vidim, da ne�to kupim ili popijem. Oti�ao sam unutra, a oni su pojurili na kola da uzmu ma�inu.Kola su bila zakljuèana. 'Brzo, dok se nije vratio', rekao je jedan. Drugi je opalio u bravu, ona se rasklimala, otvorili su vrata, upalili kola novèiæem od dvadeset i pet centi i pobjegli.Oti�li su do jedne kuæe dalje od skladi�ta. Tamo su na kratko izi�li, a kad su se vratili ma�ina je nestala. Netko ju je odnio u skladi�te. Ta ma�ina je ko�tala oko milijun dol

ara. Onda su ona dvojica bili ljuti i odluèili su da opljaèkaju banku. Ponijeli su vreæu da strpaju pare, opljaèkali su jednu (banku), policija se naljutila, pisalo je o tome u novinama.Pro�ao je jedan sat, na policiji je zazvonio telefon i javljali su da je i druga banka opljaèkana. Onda su lopovi krenuli na treæu banku i postavili su na cestu bombice � od tih bombica napravili su se mali autiæi i pojurili su pod velike aute i nanosili im �tetu. Policija je zvala drugu policiju. Ali bez uspjeha. Dogovarali su se preko telefona, televizije i toki-vokija.Ja sam se vraæao iz one (lijepe) kuæe i vidio sam da nema kola. Pomislio sam da je �teta �to su ukrali ma�inu, da æe cijela zemaljska kugla zbog toga �teto vati.Ona dvojica su ukrala ma�inu iz skladi�ta, u�la su kolima, zapalila skladi�te. Jurili su vatrogasci, onda sam ja oti�ao na policiju i razgovarao (s policajcima). Jedan deèko od �esnaest godina nalazio se u skladi�tu gdje je bila ma�ina. Lopovi su ga uhvatili i rekli da æe ga pojesti. Onda sam ja poletio na to mjesto i poku�ao da gasim vatru. Tro�ila mi se energija, lopovi su ukljuèili ma�inu da se obrane i pustili su Ðizas-polje, i onda se nisam mogao probiti (iz tog polja) i gubio sam energiju. Tresao sam se i pao na zemlju.Napravili su sanduk za mene, strpali me unutra i bacili u more. Pao je na dno, velika ga je biljka uzela, savila i zatrpala. Ali onaj moj balon je ostao gore, zakvaèio se za neku antenu. Iz balona su izlazile cedulje s porukama za policiju. I balonu su tekle suze. Dvojica lopova su se smijala.Zapalili su vatru da skuhaju onog deèka. Onda je Ðizas vidio da sam ja dolje na dnu (to je bio Ðizasov sanduk, onaj u kojemu je bila ma�ina). Balon je slao muziku ispod vode i plakao. Dolazila je armija - topovi, tenkovi, napadali su lopove ali ni�ta im nisu mogli zbog magnetskog polja. Vatra je i�la sve bli�e i bli�e onom deèku.Policija je na�la one cedulje od balona gdje je pisalo da sam ja jako �alostan �to eto prvi put nisam mogao pomoæi. Onda sam se u sanduku polako gu�io i balonu je bilo te�ko na anteni, i on je isto htio umrijeti. To je bilo gadno.Izi�ao sam (iz sanduka) sa svojim drugim tijelom, obiènim, i do�ao sam pred neku �umu, bilo je mraèno. Popeo sam se na veliko brdo i vidio sam more i bilo mi je �ao moga tijela u sanduku, vidio sam i balon i rekao:'Moja je gre�ka �to se ovo dogodilo. Nisam smio reæi Ðizasu da mi dade svoju ma�inu.'Pa mi je i ovo tijelo poèelo slabiti i pao sam u more u onaj isti sanduk i vi�e nisam mogao iziæi iz njega.I dok sam le�ao na dnu mora Ðizas mi je rekao:'Spasit æe te onaj tvoj znak. Ne boj se.'Neka misao mi je govorila, pitala, da li sam ja sad stvarno umro, da li sam prestao da budem mali bog.Onda je nastupila stanka, kao na televiziji ili u muzici------.Onaj znak na odijelu poèeo je zvi�dati i davati mi energiju, postajao sam351sve sna�niji, sanduk se rasprsnuo i ja sam sa silnom snagom poletio iz vode Probio sam magnetsko polje, zgrabio ma�inu, oslobodio deèka, a lopove san odveo na policiju gdje su zavr�ili u zatvoru. Cijelu sam zemaljsku kugi' uredio. Lopovi vi�e nikada neæe iziæi iz zatvora. Vratio sam deèka rodite ljima, oni su bili sretni, poèela je gozba i veselje. Svi su slikali moj zna i oblijepili grad tim slikama. Balon se vratio. Znak je visio izvan grada i toj bio kraj.Ðizas mi je rekao:'Kad god ne mo�e� pobijediti, onda æe ti taj moj znak pomoæi, on ti j prijatelj.« ¦;Javio se i glasiæ. Kazao je:'Ðizas je svima nama otac, on je tako nama obeæao. Ti jo� ne mo�e� t shvatiti'.«Po�to je isprièao san, Igor mi je nacrtao znak koji mu je »prijatelj< Vanjski obod mu je bio jajolik, unutar njega nalazio se krug s kri�ei u sredini, a na krugu trapezoidni lik, takoðer s kri�em na sebi.Dan ranije mi je rekao da je kri� naranèast, u krugu od zelene vatre. On prve èudotvorne znaèke o kojima je sanjao da ih je dobio od men u »duæanu«, bile su krugovi s trokutastim laticama, a u sredini je bio kri: Prsten koji mu je si�ao na srednji prst u èasu brahme muhurte, bio je crven svjetalce u zelenom okviru. Bio je to cijelo vrij

eme jedan te isti znak, koji: varirao i dopunjavao svoje osnovne oblike kri�a, kruga i trokuta, ne odust; juæi od naranèastocrvene i zelene boje. No u posljednjoj, dana�njoj verzij javio se i lingamski, ovalni oblik svepostojanja, koji u indijskoj simbologi oznaèava brahman. Trapezoidni oblik na krugu podsjeæao je na crkvu, kul ili hram, a mogao je istodobno predstavljati i krunu. Znak je bio nesaopær neprevodiv, sveznakovan. Bio je cjelina u cjelini, punina u punini.11 U ovom snu se reljefno ocrtala drama smrti i uskrsnuæa. Smrt najprije izgleda kao por; djeèaka-pomagaèa. U izvjesnom smislu, to je Ðizasova obredna smrt na kri�u. Ona nastupa zb( neopreznosti jedne molitve.Ðizas je imao »jednu ma�inu koja je pravila zlato«; Ðizas je imao svemirski moti s neprobojnim obruèem energije. Dijete-junak molilo je Ðizasa da mu dade tu ma�inu. Ni mislilo da bi ta ma�ina mogla postati opasna u rukama One Dvojice. Jer ma�ina je (ipak) ma�in ona slu�a ruku koja njom upravlja. Èarobna Aladinova svjetlija slu�i i Aladinu i njegoi zloèestom stricu.Zbog tog neopreznog baratanja ma�inom dolazi do nesreæe. Ona famozna dvojica dokopa su se superenergijske naprave i okrenuli je na razornu stranu. Mali bog je pobijeðen, energija rr se istro�ila u borbi s Ðizas-poljem u rukama du�okradica. Pao je na zemlju a zla sila ga zakovala u sanduk i bacila na dno mora, gdje ga je podvodni, nesvjesni �ivot sobom ov i zatrpao.Dugo bi se moglo meditirati nad ovim prizorom. Mali bog, svladan, le�i pokopan u duh nama svjetske podsvjesti. Ali njegova du�a vjerno nadlijeæe mjesto njegova groba, �aljuæi porul (»cedulje«) i roneæi suze. Kontrapunkt ovome prizoru je smijeh lopova opremljenih svemoæno ma�inom.Du�a �alje muziku ispod vode. Kad se mali bog poèinje gu�iti u sanduku, postalo »gadno«: i du�a-balon je osjeæala to gu�enje i �eljela je umrijeti. Mali bog je, le�eæi na dnu mo s oba svoja nemoæna tijela zakovana u sanduk, razmi�ljao o tome je li on sad uistinu mrtav, je izgubio svoju besmrtnost, svoje bogovstvo. Je li smrt kraj snovima i do�ivljajima? Razmi�ljan umiruæeg boga veoma je ljudsko: ono sadr�i veliko pitanje: prestajem li ja biti ja?Stanka ili prekid u filmu sna oznaèava sve ono �to bi netko u tome htio prepoznati: srni nepredoèivu stvarnost ili naprosto prekid prièe na najnapetijem mjestu kako bi se napete produljila i problem bolje sa�vakao. Bez obzira koje se znaèenje pridaje pojmu stanke, ona duboko na mjestu i kao simbol i kao stilski umetak.Ima ipak ne�to �to je jaèe od èudotvorne ma�ine. To je Ðizasov znak kojega junak nosi i352 :<PO KOJI VEÆ PUT?Probudila sam se s melodijom jednoga stiha u svijesti. Stih je bio iz Goetheova »Fausta«. Njim se Mefisto predstavlja Faustu:»Ja èest sam sile te �to vazda �eli zlo, a tvori dobro sve ...«Stih u starinskom prijevodu. Ime prevodioca sam zaboravila; pa i stih sam zaboravila. A jutros sam se probudila prisno s njim pomije�ana.Sa stihom u glavi odvezla sam Igora u bolnicu. Bio je ponedjeljak, dan kontrole. Oèekivala sam da krvna slika poka�e doslovnu vezu s Goetheovim stihom, ali dogodilo se suprotno: nalaz je ukazao na daljnje uru�avanje organizma. Leukociti su spali na osam stotina a trombociti na �ezdeset tisuæa. Nove ljubièaste toèkice osule su se oko ranica. Stih je lebdio u meni, otkvaèen od zemaljske sile te�e.Fusner vi�e nije ni�ta predlagala. Terapija citostaticima morala se iskljuèiti. Mogle su se davati samo transfuzije. Veliki NIH sa svojih èetrnaest tisuæa supstancija stajao je nijem i nemoæan da nas za�titi od Ba�-Celika koji se razmno�io na desetke tisuæa malih nakaza.Sad smo napokon doveslali do kraja lijeèenja. Pro�li sam put prekr�ilagrudima, u potpunoj poistovjeæenosti s njim. U tom æe znaku biæe uskrsnuti. Sve se zbiva u èasku, mada su mo�da pro�li eoni u snu i u stanci utonulog biæa: no na zemlji Ona Dvojica jo� uvijek nisu ispekli nesretnog deèka, vatra ga jo� uvijek nije dohvatila, jo� uvijek nije kasno za spas.I tako se sve munjevitom brzinom vraæa u red, u opæi red, jer ureðena je »cijela zemaljska kugla«, a ne samo grad. Deèko je vraæen roditeljima, ma�ina je do�la u prave ruke, svi su ljudi shvatili snagu mistiènog znaka i oblijepili su svoj grad njegovim slikama

. I dok u svijetu sna poèinje gozba i veselje, junak ulazi u posveæen, jedinostvarni prostor sastanka s Ðizasom. Ðizas ga upozorava da æe mu znak pomoæi onda kad njegova snaga neæe dostajati za pobjedu. Naranèast kri� u elipsi od zelene vatre.U snu se javlja nekoliko veæ sanjanih elemenata i dogodov�tina. Ðizasova ma�ina poznata je iz prethodnih snova. Posljednji put je viðena u snu od petnaestog rujna (s prizorom pu�tanja zmajeva): zapravo, tada je samo spomenuta kao ma�ina koja mo�e »sve uni�titi«, a prodaje se u Ðizasovu supermarketu. Noæ prije, pretpro�le nedjelje, pojavila se kao zlatotvorna naprava, Ðizasov poklon: kao takva, zapela je za oko zlatokradicama. U snovima s poèetka rujna spominje se ma�ina s kuglom i konopcem, i opet Ðizasov poklon. I ta ma�ina mo�e uni�titi »cijelu zemlju«. U snu od sedamnaestog kolovoza prethodila joj je ma�ina koju su donijela dva pilota; ta je opet imala kazaljku i mogla se navijati kao budilica.Sve te ma�ine su modernizirani èarobni �tapiæi. Ali su ipak samo predmeti: svatko ih mo�e koristiti. Ovaj san je upozorio na opasnost od takve moguænosti.»Deèko od �esnaest godina« pojavljuje se i ovom prilikom kao ugro�eni dio sanjaèeva biæa. On je i ovdje u vezi s neèim dragocjenim - sa skladi�tem u kojemu je pohranjena ma�ina. Zbog te svoje veze s dragocjeno�æu napadaju ga kradljivci dragocjenih stvari. Kao i u pro�lom snu oni ga namjeravaju ispeæi i pojesti. Ma�ina koje se �ele domoæi omoguæuje nadzor i vlast nad cijelim svijetom.Mo�e se prispodobiti s amritom, piæem besmrtnosti, o koje su se otimali bogovi i demoni, kad je na kocki stajala vaseljena. »Deèko« je jedan od nedu�nih i nehotiènih sudionika te borbe, on je junakova slaba toèka, njegova moguænost poraza.Naposljetku, zadivila me ona slatka, èista prisnost s velièanstvima svemira.»Znak je tvoj prijatelj«, rekao je Ðizas.»Glasiæ je kao neki moj drug«, kazao je Igor.»Ðizas je svima nama otac«, objasnio je glasiæ.Bog je mogao imati sva obilje�ja vladarstva - krunu, prijestolje, �ezlo i haljinu s »dijamanto-vima«, ali u su�tini je bio mio i bri�an drug ili stariji brat, koji voli poklanjati èarobne stvarèice.23 Brdo iznad oblaka353Ðizasovu volju i dopustila da Igor primi poloviènu indukciju s Endoksanom, a danas se ta volja dogodila i bez moga uèe�æa. »Energija izbacivanja« sru�ila je leukocite tako duboko da se moglo samo jedno: prestati s citostaticima. Ona polovièna indukcija sigurno nije mogla izazvati takav pad. Ðizas mi je jo� jednom kazao: »Ono �to ja ka�em to æe biti«.Kod kuæe sam nazvala Hazel Parcells u Albuquerque. Imala sam sreæu: bila je tamo, u svom tajnovitom laboratoriju. Rekoh joj da Igor vi�e ne prima citostatike jer je tijelo do�lo do kraja svoje snage da ih podnosi. Svojim mirnim, malo sveèanim glasom Hazel mi reèe da æe mi sutra uveèe javiti mo�e li i�ta uèiniti za Igora. ;U utorak se Igorovo stanje pogor�alo. Bolovi su poèeli svrdlati kroz sveudove. Ranica na nozi se upalila.Oko podneva je zazvonio telefon. Sunèani, blagdanski glas lijeènice hAlbuquerquea javljao je da su prouèili Igorov sluèaj i da su pristupili»èi�æenju«.»I?« upitah. *<»Oèistili smo leukemiju. Oèistili smo i otrove od terapije. On æe se ubrzcoporaviti.«»Kako?« rekoh ne shvatajuæi. »On je vrlo bolestan.«»On æe se ubrzo oporaviti«, ponovi Hazel. »U njegovu organizmu vi�enema malignih stanica. Oèi�æen je. S leukemijom smo oduvijek imali uspjeha.«»Molim Vas, èekajte. Mislim da ne sanjam, mislim da Vas dobro èujem1rekli ste da æe se Igor oporaviti?«»Ne vidim nikakva razloga da se ne oporavi« i ona zakovrnu glasonnekud uvis, vedro, kao da najavljuje praznik, izlet ili povoljnu meteorolo�kisliku.»Ali. .. kako je to moguæe? Kako ste to izveli?« "»Hm. Duga je to prièa. Na�e lijeèenje mo�ete zvati i magnetskim.« »Je li to... lijeèenje astra

e ovojnice? Dijagnosticirate li putem aure?< »Da, zaista, mi popunjavamo i dovodimo u ravnote�u nadreðeni dioonaj koji upravlja tijelom, da. Ali to su prilièno slo�eni zahvati, zato ne bilmogla biti ovom prilikom op�irnija ...«Poslijepodne Igorovo se stanje pobolj�alo. I�èeznu�e bolovi iz zglobov;i mi�iæa. Kad je do�la Jean kojoj sam jo� jutros javila da je Igoru slabozatekla ga je posve oporavljena. ^Isprièan joj najnovije èudo. Stalno sam ponavljala: 1»Kako, zar je to moguæe .. .?« ;»A zar treba to pitati?« reèe Jean laga�no. »Pusti tu �enu da ona vjeruj'da gaje izlijeèila. A ti budi zahvalna za svaki trenutak u kojemu se Igor dobriosjeæa. I ne pitaj: tko je to uèinio? Mo�da je Tara uèinila, mo�da Hazelmo�da Kathrvn � ali znaj da je uvijek iza toga Bog, jedino On. Budzahvalna, jer je stanje zahvalnosti naèin da se dobrobit uèvrsti i odr�i.« Stih iz »Fausta« spustio se u svoj smisao. Po koji veæ put? ,Uveèe se Igor sjetio sna. Bio je dugaèak; uèinio mi se snom uobièajen zapletaja, s obaveznom dvojkom.»Bila su jedna velika kola. Napravio ih je jedan dobar i pametan uèenjak On je ta kola tako napravio da im nitko nije mogao ni�ta uèiniti i da se ljuc mogu u njih sakriti ako izbije rat.354Za kola su doznali neki gangsteri � dvojica s jo� jednom zloèestom �enskom i s jo� jednim robotom. Rekli su: 'Sutra ujutro æemo ih ukrasti.'Robot je imao jedno dugme. �enska je pritisnula dugme i robot se pretvorio u malo i stra�no èudovi�te. Sutradan su dva lopova i malo èudovi�te èekali u jednoj zgradi, a �enska je sjela van na klupu i pravila se kao da èita. Onda je do�ao onaj uèenjak, sjeo pokraj nje i rekao:'Vi ne znate kakva smo velika kola napravili.''Sto?' pitala je ona praveæi se da ni�ta ne zna.Onda je uèenjak oti�ao. Ona je imala jedan satiæ, pritisnula je dugme na njemu i javila onim lopovima da krenu za uèenjakom. Poslije je oti�la.Nju nije moglo ba� ni�ta ubiti. Pokazala se pred jednim èovjekom na ulici i nije mu dala da ide, i èovjek joj je rekao:'Makni se, tko si ti?'Ona je mogla da se pretvori u sasvim drugo lice i on to nije mogao vjerovati. Imala je neke gadne zube i èovjek je pobjegao. Opet se pretvorila u nekog èovjeka i opet se pojavila onom èovjeku, a on joj je poèeo prièati �to je do�ivio s onom �enskom. Onda se opet pretvorila u ne�to treæe, a izbezumljen èovjek je pobjegao i do�ao kod pravih ljudi i isprièao im sve �to se dogodilo. Ljudi mu nisu vjerovali. Na kraju su povjerovali i rekli:'Dobro. Idemo u potragu za onom �enskom.'Poèeli su pretra�ivati grad i vidjeli su da je u gradu ne�to èudno.'Hajde da pozovemo znanstveni odred grada.'Kad su dohvatili telefonsku slu�alicu ona se pretvorila u neku gadnu masku. To su javili policiji, a policija je kazala da je to nemoguæe.Ali lopovi su poèeli razvaljivati grad i na njih je poslana vojska s tenkovima. Lopovi su ukrali ona moæna kola i nitko im ni�ta nije mogao.'Ne mo�emo im ni�ta', rekao je jedan èovjek. 'Jedini naèin je da poku�amo sa �ezdeset aviona da ga uhvate u mre�u.'Onda se to poku�alo, ali kola su bila prete�ka i nisu se mogla podiæi. Avijatièari su poginuli. Onda je netko rekao da ima jedan deèko, mali bog, koji ima druge bogove za prijatelje. Ja sam doznao za to i rekao:'Lako æemo to!' Rekao sam Ðizasu:'Ja æu to sam uèiniti.''Dobro', rekao je Ðizas. Dao mi je jednu ma�inu s mjenjaèem, fiksirao ju je, montirao, pomaknuo ruèicu na trideset. To je bila ma�ina za mene, malog boga. Pojurio sam na cestu i vidio gdje u daljini jure kola. Lopovi su me vidjeli. Ma�inu sam stavio ispod zemlje (ceste) i ma�ina mi je zvukom pokazivala kuda se kreæu velika kola. Kola

su pojurila, bio sam spreman i èekao sam ih na cesti. Energija mi je bila na D. Kola su dolazila sve bli�e. Zajurio sam se u njih kao leteæi tanjur, stra�no sam udario o njih, potresao ih, zadr�avao, htio sam ih podiæi ali su bila stra�no te�ka, i onda sam osjetio da mi se dugme vratilo na A.Onda sam se spu�tao odozgo na kola, bacio sam ih svom snagom, kola su pala na cestu gdje je bila ma�ina, pa su i kola i ma�ina eksplodirali. I ona dvojica su poginula.Imao sam jo� malo energije. Do�ao je robot-èudovi�te, tukli smo se, poprskao sam ga iz ruku. Onda sam zapovijedio cijeloj prirodi i sva su se stabla stisla èvrsto okolo njih (bila je i ona �enska) kao jedan krug koji ih je zatvorio, kao re�etke na zatvoru. Krug se poèeo stezati oko njih i ubio ih je.Kad su ljudi za to èuli bili su veseli i o tome se pisalo u novinama. Ali zato sam ja bio iscrpljen i sru�io sam se na cestu. Vi�e nisam znao otiæi iz tijela23*355� nisam dobio kontakt. Nisam mogao otiæi i napuniti se energijom. Le�a sam i nisam se mogao micati. Umirao sam. Oèi su mi se zaklapale. To tijelo j umrlo.Le�ao sam kod jezera, do�li su neki ljudi da peku meso. Kad su me vidje bili su �alosni i donijeli su mi cvijeæa. Nije bilo va�no �to sam umro, veæ �t sam obranio grad. Ljudi to neæe zaboraviti.Onda se kod ljudi stvorio jedan Ðizasov bog i rekao im: ,'On je sad negdje drugdje. Njegovo tijelo je mrtvo, ali kad bude stvarn trebalo, on æe opet doæi da vam pomogne. Njegovo tijelo æe se opet oporavi i dobiti energiju.'Ljudi su bili sretni. Bog je rekao:'Sad æe se on ovdje stvoriti.'Ispustio je zrake iz oèiju i vidjelo se kako se moje tijelo koje je bil nestalo opet sastavlja. Bog je nestao, ja sam o�ivio i oti�ao sam na jedn livadu i tamo sam govorio:'Uèenjaci koji izmi�ljaju stvari ne smiju praviti tako moæne ma�ine, jt lopovi ih mogu ukrasti i poslije je veliki problem kako ih uni�titi. Æao!'Poletio sam i nestao, jer sam to sam htio, i stvorio sam se u krevetu. Ka sam se ujutro probudio, Ðizas mi je rekao - èuo sam glas u glavi:'Ovo �to si uèinio, to si dosta dobro uèinio. U subotu, kad dobije� kruni bit æe lijepo. Jednoga dana moæi æe� sve raditi i bit æet ti dobro'.«Sjedeæi na krevetu, zapisivala sam san u notes. Onda je Igor po�elio d popije èa�u kefira. Po�la sam po rashlaðeni ke'fir. Kad sam se vratila rekao n je da je iz Murillove slièice iskoèila zlatna iskra.»Kao fle�«, reèe Igor pijuæi.11 Danas vidim da san nije bio s »uobièajenim zapletajem«. Varirao je temu smrti i uskrsnuc i temu ukradene (moæne) ma�ine. Junak uskrsava Ðizasovom intervencijom -jedan se Ðizasc bog daje na posao da sastavi veæ nestalo tijelo, da ga napuni energijom svojih pogleda, a ri utjehu ljudima.Junakova smrt je bila �rtvena: on je uspio uni�titi kola i Onu Dvojicu, ali je umro o iscrpljenosti. Le�eæi mrtav kraj jezera, mislio je da nije va�no �to je njegovo tijelo umrlo, veæ �t je uspio obraniti grad. Ta hrabrost i samopo�rtvovnost je znaèajka njegove prirode, i »ljudi t neæe zaboraviti«. Za vrijeme izleta u svemir, tokom borbe s èudovitom rukom, on razmi�lja r isti naèin: »Nije va�no da li æu umrijeti ili neæu. . . veæ je va�noa zaustavim tu zvijer da r napadne ostale«. Pomaganje drugima bez obaziranja na vlastitu sigurnost bilo je ono �to ga j uèinilo malim bogom; ispunjavanje Ðizasovih zadataka zaradit æe za nj krunu, obeæanu j< ljetos, u mraku zadnje sobe.Ma�ina, ovaj put u liku moænih kola, ponovno je ugrozila svijet. Lopovi su nesmetan razvaljivali grad jer su ih �titila neprobojna kola, kao �to ih je u pro�lom snu �titilo Ðizas-polji Ta su se kola mogla uni�titi, ali je cijena bila visoka. I mada mali bog poziva u pomoæ prirod� koja ga oèito slu�a � on ipak mora umrijeti jer je toliko iscrpio zalihe energije da je »izgubi kontakt« i vi�e nije umio iziæi iz tijela, to jest vi�e se nije mogao spojiti s energijskii napajali�tem.Stvaralaèka energija koja zraèeæi izlazi iz Ðizasovih prstiju i iz oèiju boga; trenutak obnov i uskrsnuæa koji podi�e razru�eni grad-svemir i umrlo tijelo u novo postojanje, oèi�æeno od zl; gozba i veselje koji se ponavljaju krugoliko, u ritmu kojim Brahma i Siv

a, svitanje i zalaz svijel izmjenjuju svoja lica u onome �to ih ve�e na oba svoja kraja: u trajanju i èuvanju, u Vi�nuu.Novo sanjaèevo tijelo ravno je onom kr�æanskom »tijelu slave« kojim se uzlazi iz svemu tvari u svemir duha: tijelo kojim se prorok Elisa uspeo na nebesa, tijelo kojim je Isus uza�ao pre oèima svojih uèenika, tijelo kojim je guru Jukte�var do�ao u pohode Joganandi poslije svoj smrti. U sanjaèevu iskustvu nova su tijela dolazila na kraju svih ku�nji i pustolovina: »Onda sm se vratili kuæi, ali to je bila nova kuæa, ljep�a, blizu livade . . .« (iz sna o konjima krila�ima). II »Svi smo se vratili u jedan novi motel, mnogo ljep�i od prvoga. . .« (iz sna o Novom Lc Angelesu). Ili: »Onda sam u�ao u (novi) voziæ i vozio ga« (iz sna o voziæu).Poruka koju sanjaè izrièe u zaglavlju svog sna kao da je upuæena vrlo odreðenom trenutk u povijesti: sada�njem. Ciklotroni i laboratoriji nalaze se u slu�bi napadaèke politike. »Uèenja'356 'iKale� s amritom je ukraden. Vraæen. Ukraden. Vraæen. Itd.�ivimo li u doba otimaèine?Ili u doba vraæanja otetog?Izgleda: èas u jednom dobu, èas u drugom.Izgleda, takoðer: i u jednom dobu, i u drugom. U vremenima fizièkim i kratkim bili smo pokradeni; a u dobu duha sve oteto bilo nam je vraæeno i presipalo se preko ruba kale�a.SNIJEG, PO�AR I ZAKON NENASILJAU mom dnevniku srijeda zapoèinje klicanjem:»Èudo! Èudo!«Potom obja�njenje:»Igor je sve bolje. Ranica se su�i, bolovi, ako naiðu kratkotrajni su.«Nazvala sam Hazel da joj javim pobolj�anje. Ona je onim istim glasom sunèanog inja ponovila reèenicu od juèe:»On ima sve �anse da ozdravi.«Kazala mi je da se Igor mora bar jednom dnevno okupati u kadi u kojoj su morska sol i soda bikarbona pomije�ani u omjeru 1:3.»To æe smiriti i uravnote�iti procese u organizmu.«Sol?! �to bi na to rekla Charlotte? Hazelina je medicina bila slo�enija i duboko povezana s astralnim organizmom. Nadohrana fizièkog tijela obavljala se putem izravnog djelovanja na auru, na finu bioluminiscentnu placen-tu-i-matricu vanjskoga èovjeèjeg biæa.»Po�aljite mi kaplju Igorove krvi na ubrusu.«Po buðenju Igor se sjetio dva kratka sna. Jedan je san govorio o smrti od hladnoæe; drugi, o smrti od vatre.»Bila je zima, snijeg, na snijegu krevet. Na krevetu sam na�ao toki-voki. Bilo je tako hladno da su male gljivice kefira pomrle na stablima.«Krhotina fantazmagoriène grafike, ili neki Munchov drvorez. Zatim:»U na�oj je kuæi planula vatra. Gasili smo je, gasili, najposlije ugasili. Ali ona je opet planula, ne zna se kako, i ja sam vidio kako ste svi izgorjeli. Onda se plamen poèeo pribli�avati meni, sve bli�e i bli�e, i onda sam se probudio.«Èudna dva sna nekoga tko je poèeo ozdravljati!1koji izmi�ljaju stvari«, Einsteini i von Brauni, uistinu se ne bi smjeli posvetiti otkriæima koja æe »lopovi« iskoristiti za svoje smrtotvorne i otimaèke ciljeve. Dobrohotnoj sili veliki je »problem« da kasnije uni�ti te »moæne ma�ine«. Zato u snu o sedam svetih gljiva Ðizas savjetuje èetveroèlano biæe-dru�inu (corpus mysticus) neka ubere preostalih �est gljiva da ih se ne domognu lopovi i ne »postanu jaki«.Ova se poruka takoðer svezuje s onom u kojoj se ka�e da »treba paziti da lopovi ne metnu masku prijatelja«. Lopovi se rado »prave dobri« da bi zavarali nebudne i bezazlene. Prema zlu nema opu�tanja zato jer zlo nikad nije opu�teno prema dobru. Ono vazda vreba da ukrade »ma�inu koja pravi zlato« ili »�krinju s blagom« ili èarobnu �umu ili pozaspale , ili èak gradove, ili crveno odijelo, ili vreæu s blagom koja se nalazi ispod kri�a, ili, kao u posljednjem snu, velika i moæna kola. Kale� s amritom ni èasak se ne smije ostaviti neèuvan.1 S oba kraja svijeta, s oba svjetska pola pribli�ava se smrt, jednom u haljini od

snijega, drugiput u odjeæi od plamena.Izraz »na�a kuæa« � a jednako i »motel«, »kuæa na obali«, »kuæa-brod«, »avion«, »taksi«, »�kolivremenog boravka jednog ja koje u sebi razaznaje nekoliko dijelova ili aspekata. »Kuæa«, »motel« itd. je toèka integracije tih dijelova, sabir nekoliko inkarnacija u jednu. Zajednièki krov je znamen okupljanja i suradnje. Razlièni357[ IIUveèe se Igor okupao u ljekovitoj vodi. Uze tada da mi prièa san o dv; trkaèa.»Svi trkaèi su se spremali za trku. Prona�li su jednog koji je bio najbolji m svijetu, imao je najbr�a kola i �ivio je u dvorcu.Jedan od trkaèa je po�ao u dvorac kod njega. Glavni trkaè je sjedio næ prijestolju i slu�ili su ga sluge.'Hoæe� li se utrkivati sa mnom?' pitao ga je trkaè koji je do�ao. Glavn trkaè je rekao: 'Neæu.'Onda ga je onaj drugi molio i molio, sve dok nije pristao. Ali je rekao: 'Tko se trka sa mnom, taj æe umrijeti.' ¦*Njegova su se kola zvala Akrobet-tim i mogla su svakoga poru�iti. ;J 'Tko ostane �iv bit æe moj sluga.' .\Najavljivali su trku, kola su palila motore i svi su pojurili. U snu sam se sjetio da to sad sanjam prema seriji Speed Racer, pa sam se èudio. Glavn:modaliteti biæa te�e k svojoj fuziji i to je svrha njihova obiteljskog boravka u privremenoj ljusci postojanja.Kad sanjaè sjedne u voziæ ili u èamac, ili kad uzja�e bicikl, konja ili zmaja, onda u tom vozilu nema drugih: oni se jo� nisu poèeli razabirati u svijesti. Ili je ta svijest veæ ucijeljena. Ali u »na�oi kuæi« �ivimo »mi«: ja i njegovi sateliti, njegovi najbli�i, nje manje-vi�e samostalni dijelovi �to znaèi kad u »na�oj kuæi« bukne vatra? �to je ta vatra? Kogona ugro�ava?Ona ugro�ava srodnike, odnosno nedovoljno prisjedinjene dijelove cjeline. Vatra je izgaranje onoga �to mo�e izgorjeti; drugim rijeèima, vatra je proces èi�æenja. Ja se treba oèistiti oc iluzije da su drugi drugi, da nisu ja. Èi�æenje od iluzije naziva se i prosvjetljenje. I kad je proces prosvjetljenja jednom zapoèeo, onda ga nitko ne mo�e »ugasiti«, on nailazi »sve bli�e i bli�e«, on je zaista po�ar, pogrebna lomaèa svega izgorivog i netrajnog. Pogibija sanjaèeva oca^ majke, brata i cijele kuæe u plamenu samo je naizgled katastrofa: u su�tini se sanjaè oslobaða svoje »drugosti«, odrubljuje dvije-tri karmièke tendencije da bi se na kraju sna oslobodio i prièina o oslobaðanju. Sanjaè se budi i shvaæa da nema niti je bilo oslobaðanja, jer nije bilo nièega od èega treba biti osloboðen � jer je oduvijek slobodan. Nije bilo po�ara i nije bilo ga�enja, nije bile smrti i nije bilo spasa; nikad nije planula vatra niti su postojali oni koji su u njoj izgorjeli niti oni koji su se od nje spasili.San-slika ledenog predjela svojim izrazom djeluje poput negativa »po�arnog« sna. Skica kreveta na snijegu, u pejza�u u kojemu od hladnoæe umiru na stablima »male gljivice kefira«, takoðer govori o pomoru neèega dragog. Ovaj puta taj dragi dio sanjaèeva biæa ne stanuje pod istim krovom, naime ne dijeli isti le�aj. Taj dio pripada onim oblicima �ivota koji stoje ukoèeni, smrznuti, mo�da mrtvi u toj fantastiènoj hladnoæi.�to se tièe kreveta na snijegu, on oznaèava sanjaèevo tijelo. Krevet ne spada u razred dinamiènih simbola, tjelesnih vozila kakvi su èamac, jumbo jet, autobus, bicikl, voziæ, konj, automobil; pa ipak, mada je sam nepokretan, krevet je svojevrsna vahana sanjaèeva biæa. Ova vahana nagla�ava jednu drugu znaèajku �ivota u tijelu: znaèajku mirovanja. Krevet je mjesto spavanja i intimnog �ivota, mjesto na kojemu um plete svoje samotnjaèke prièe. Krevet �titi sanjaèa od dodira s (neprijaznom) okolinom: odvaja ga od hladnoæe (snijega) i tvrdog tla.Na tom krevetu svoje odvojenosti sanjaè nalazi toki-voki, spravu za komunikaciju. Njegovo tijelo veæ ga je doèekalo opremljeno za dosluh. S kim?Okolica je ledena, u njoj nema nikoga i nièega �ivog; i male drage gljivice, nabubrine �ivota, »pomrle su na stablima«. Stoga se natuknica na doslu�ivanje ne mo�e odnositi na neki dio smrznute slike. Toki-voki je aluzija da s nekim treba stupiti u vezu. Ali s kim? Nikoga nema u tom nemilom, ukoèenom, irealnom svijetu. Mo�da treba stupiti u vezu s nekim izvan tog svijeta? Zapravo, sa samim prisnim sobom, nevidljivim na psihodeliènom krevetu tjelesnog samovanja? S nekim tko je maloèas bio tu, tko je tu le�ao, bolovao, spavao, a sad je negdje oti�ao pa se mo�da nalazi raspr�en usred tog

nemilog, ukoèenog, irealnog svijeta?Kad se ova sjevernjaèka grafika pa�ljivije pogleda onda se vidi da je sanjaèevo ja uistinu raspr�eno u tom svijetu i da ga istodobno u sebi sadr�i, kao �to sanjaèev um sadr�i u sebi san, a da se on, um. tvorac sna, u snu ne vidi. Sugovornik na toki-vokiju je imanentni i transcendentni dio slike. On ne mo�e stati ni u sliku ni u simbol o sebi kao �to ni ocean ne mo�e stati u vrè kojim se zahvatilo od njegova beskraja.358Mtrkaè je poslije negdje stao i puno je trkaèa do�lo do njega. On se smijao i rekao je:'Va�a kola ne mogu ni�ta mome Akrobet-timu. Va�a kola su piletine. Dobro, svak od vas æe umrijeti. Imam �est papiriæa. Na pet papiriæa pi�e »ne ide« a samo na jednom pi�e »ide«. VuciSvi su izvukli »ne ide« osim onog trkaæa koji je prvi do�ao da ga posjeti. Na njegovom papiriæu je pisalo »ide«.On je rekao:'Za�to da se na trkama umre?'Utrkivali su se, Akrobet-tim mu je smetao, udario ga je, kola su mu se razbila i zapalila, a on je le�ao ranjen. I mislio je kako se vi�e nikad neæe utrkivati. Nekako se pje�ke dovukao do trkali�ta. Akrobet-tim je pobijedio. Tada je taj trkaè odustao od toga da bude trkaè.Onda sam ja poletio za Akrobet-timom i kad se glavni trkaè negdje udaljio ja sam mu razbio kola i pobjegao. Kad se on vratio vidio je razbijena kola i naljutio se. Do�ao sam kod njega u crvenom odijelu i rekao mu:'To sam ti ja razbio.'On je imao jednu vatrenu pu�ku i rekao je:'Sad æu te ubiti.'Pucao je i pucao dok nije istro�io svu vatru i ni�ta mi nije mogao. Onda sam ga odveo u dvorac i rekao mu:'Ako æe� ti jo� takve stvari raditi, onda æe� i ti umrijeti.'On se upla�io ali je rekao:'Ja æu svejedno takve stvari raditi.'Kad je ranjeni trkaè ozdravio, rekao je:'Poku�at æu da skupljam dijamantove i zlato.'Kad je skupio dijamantove i zlato, do�ao mu je glavni trkaè i rekao mu:'Hajde da se malo provozamo.''Kakva vo�nja?! Ja znam da si ti zloèest i ja ne idem s tobom.'Glavni trkaè je uperio pi�tolj u njega i rekao mu:'Bolje ti je da ide� nego da umre�. Daj mi zlato.''Dobro', rekao je onaj drugi.Odveo ga je kod sebe kuæi u dvorac, tamo je imao neku ma�inu i rekao je:'Sad æemo napraviti jedan veliki, specijalni fejzer od zlata.'Ja sam to èuo preko prstena i stigao sam tamo. Uzeo sam zlato i uèinio da ono nestane. On se naljutio i upla�io.'Sad æe� na policiju i vi�e neæe� biti nikakav trkaè', rekao sam. Odveo sam ga na policiju, zatvorili su ga i s nekakvom ma�inom ga ubili.Oti�ao sam u drugi svijet kod Dizasa i drugih bogova i pitao:'Kako bi bilo da lopove namamimo da budu dobri?'Ðizas je na to rekao:'Ne mo�e se njih namamiti da budu dobri jer tako je odluèila priroda - mora biti i zla na zemlji. Ljudi samo treba da se èuvaju zla i da imaju policiju. Morat æe� kazati onome dobrome trkaèu da vi�e ne smije na trke zato �to mu se mo�e dogoditi da pogine, jer uvijek ima ludih vozaèa, ili mu se mo�e zamutiti u glavi. I ne smije vi�e skupljati zlato.'Vratio sam se i to sam rekao trkaèu.'Ne smije� na trke, ne smije� zlato ni ma�ine, ne smije� ni pecati ribe ni loviti kitove, nikakve �ivotinje ne smije� loviti, ni èovjeka. Zato �to svak mora imati svoj �ivot i kad mu doðe vrijeme da umre, onda neka umre, a ubijati se ne smije.'359On je rekao:'Dobro. Ali �to da jedem kad ogladnim?''Ti æe� jedino moæi jesti voæe, kokosove orahe, jabuke. Ako toga nema onda jedi travu, m

akar trava ne valja za ljude.''Dobro', rekao je. 'Tako æu i uraditi.'Bio je nesretan �to ni�ta nije mogao da radi: ni da se utrkuje, ni da peca^ Rekao sam mu:'Imat æe� kola i kuæu, �enu i djecu � mora� biti dobar i imat æe� bogatu kuæu.'On je rekao: \'To mi se sviða!' 'Tako je i bilo i on je lijepo �ivio. sBila je gozba i ja sam oti�ao da vidim da li je sve u redu, popeo sam se na brdo i rekao sam:'Nikada ne smijete ubijati �ivotinje ili im èiniti zlo; nikada ne smijete ubiti èovjeka, ni iæi na trke, ni praviti zlato. Samo trkaèi smiju na trke. Molim vas da tako i bude. Æao, do drugog sna!'Odletio sam i probudio se. Ðizas mi je rekao:'Sve si dobro uradio. U subotu æe� dobiti krunu. Imat æe� zasada medalju i pokal kao nagradu. Uvijek æu ti ne�to lijepo reæi. Okupat æe� se u slanoj vodi i dat æe� krv iz prsta i onda æe� se sjetiti sna."Probudio sam se i na meni se stvorilo crveno odijelo. Ðizas mi je rekaoi'Evo, sad vidi� da se crveno odijelo mo�e vidjeti (i obiènim oèima).' \Bio sam sretan.«2 !2 Posljednjih mjesec dana snovi su istovarivali poruke, sve va�niju od va�nije.Poruke su se izricale odluèno, ponekad na zapovjedan naèin i u prostoru koji je bio odijeljer od prostora sna. Poruke je izgovarao junak sna ili njegov bo�anski prijatelj. Imale su prizvul zakljuèka; bile su pouka poslije basne; bile su obja�njenje; bile su opomena.Glasile su: »Sve se mo�e«, »roditelje treba uvijek slu�ati«, »treba paziti da lopovi ne metni masku prijateljstva«, »kad god ne mo�e� sam pobijediti onda æe ti moj znak pomoæi«, »uèenjac: izmi�ljaju stvari ne smiju praviti moæne ma�ine jer ih lopovi mogu ukrasti«, »mnoge stvar koje se èine ru�ne ili opasne uopæe ne moraju biti takve«. I ova posljednja: »Nikada ne smijett ubijati �ivotinje ili im èiniti zlo � nikada ne smijete ubiti èovjeka. . .« Medu zakljuèke mo�e se ukljuèiti i panteistièka jednad�ba »Ja sam Ðizas, sve stvari su Ðizas i sve stri mogu biti Ðizas« Ovamo spada i opis sudbine izbavitelja. »Doæi æe ljudi i pitat æe te �to èa�. Ti im reci da s do�ao da im poma�e�. Oni ti neæe vjerovati. Ali malo njih æe poæi s tobom. Ti æe� ih izlijeèiti Drugi put poæi æe ih vi�e.« Ovamo spadaju i sva upozorenja tipa »ne boj ili »prije nego �to ts napadnu sjeti se da ti ni�ta ne mogu« i »nemoj zaboraviti da sam ja iza tebe«. Uputa iz sn;0 prela�enju preko pozornice da valja iæi »sredinom i ravno, ne gledati ni lijevo ni desno i oni tt neæe primijetiti«, spada u formule neustra�ivosti i usredotoèenja na su�tinu.Posljednjim snom obuhvaæeno je mnogo toga �to bi se moglo podvesti pod zajednièk naslov: ahimsa.Upravo u to vrijeme èitala sam Babine rijeèi o ahimsi. Poruka ovog sna i Babino tumaèenji bili su slo�ni: ahimsa nije samo zakon neubijanja, ona je zakon nenasilja u svakom pogledu Ahimsa je naèelo blagosti. Ahimsa je èedan �ivot koji ne zna za pohlepu ni za èastohleplje Dakako, ona je i naèin prehrane koji izbjegava krv i bol �ivotinja. Ona je i naèelo dru�enja dru�enja zbog prijateljstva, a ne zbog koristi ili slabosti. Ahimsa je hrabrost nepristajanja na zk1 uz zlo po cijenu vlastitog �ivota. Takva ahimsa dobro je pobrojana u Igorovu savjetu trkaèu»Ne smije� na trke« � jer je to divlja groznica takmièenja.»Ne smije� zlato« - jer je to gramzivost i ovisnost o materijalnom. (Ovdje je zlatt upotrebljeno kao simbol materijalne vrijednosti i bogatstva.)»Ne smije� pecati ribe ni loviti kitove, nikakve �ivotinje ne smije� loviti, (naravno) n èovjeka, zato �to svak mora imati svoj �ivot i kad mu doðe vrijeme da umre onda neka umre a ubijati se ne smije« � i zato �to se nikome »ne smije èiniti zlo«.U skladu s naèelom blagosti junak sna odlazi u drugi svijet pred svoju prejasnu dr

u�inu s prijedlogom da se lopovi »namame da budu dobri«. Ali veliki nauk o dobru�i�zlu i:360 . iHAZEL PARCELLSÈetvrtak, drugog listopada. Dnevnik zapoèinje s patetiènim uzvicima: »Za�to je sve isto, za�to satovi ne krenu natrag, za�to ne procvjetaju azaleje? Jer Igoru je zaista sve bolje.«Igor je pjevao. Igrao se. Trèao. Bolovi su posve i�èeznuli. Usprkos kupanju u slanoj vodi rana na nozi je zarasla. Mama i ja pogledavale smo se s udivljenjem, bez rijeèi. Neprikosnovene nihovske obrve June Fusner putovale su uvis, takoðer bez rijeèi: jer u posljednjem razdoblju leukemije takve se stvari ne pamte. Samoiscjeljenje rane dogaðaj je neèuven; razoren imunitet i niski leukociti otvaraju vrata tijela svim uljezima i ne umiju ih nagovoriti da iziðu. Bili smo svjedoci medicinskog èuda. A to medicinsko èudo bilo je svjedok jednog jo� veæeg i èudnijeg èuda.Ne�to od toga sam rekla Radivoju, oprezno. On se okru�io nekom ogradom preko koje nisu mogle takve i sliène vijesti. Poslije poraza kod Kathryn i neuspjeha sa Charlottom on je sebe �titio od novih nada. Nije se zanimao za Igorove snove i prièe, prepu�tao ih je meni. Po svoj prilici je mislio da su snovi i prièe potrebni koliko Igoru, toliko i meni. Njemu je bilo lak�e bez vjere, bez nade i bez snova. Nisam dirala u to njegovo beznaðe, kao �to on nije dirao u moju nadu. �ivjeli smo oko Igora razlièiti, nismo jedno s drugim o tome govorili, ali smo jedno drugo osjeæali kao onu drugu obalu iste rijeke.Je li ovaj susret s Hazel Parcells onaj susret na koji sam èekala, za koji sam se molila, je li ta nepoznata �ena ona Ðizasova intervencija koja se javlja u posljednji èas, kad su sve zalihe snage veæ potro�ene? Jer Ðizasov je obièaj da dugo stoji po strani i promatra bitku (»Ðizas mi dugo nije pomagao« - iz sna o dva kauboja). On pru�a moguænost bojovniku da oslobodi svoje snage, odradi svoj dug, ispuni du�nost. Zato je pustio malog boga (i velike bogove) da se dugo sukobljavaju s monstruoznom rukom na zloj planeti i tek kada je ta ruka u obliku zvijeri poèela provaljivati za�titni obruè, on ju je uni�tio.Da li se to sada dogaða?Uveèe sam ponovo nazvala Hazel.»Ima veæ dvadeset i tri godine kako se bavim ovim lijeèenjem*reèe taj»predavanja« u bijeloj kuli stoji i u ovoj prilici. Priroda je nagodba izmeðu dobra i zla. Priroda je, �tovi�e, suradnja izmeðu dobra i zla. Ona narodna »svako zlo za neko dobro« i njoj srodno Goetheovo »ja èest sam sile te �to vazda �eli zlo a tvori dobro sve«, govore o toj suradnji. Svijet ne mo�e postojati bez ova dva tabora.Ali nije svejedno u kojem si taboru, kojem si se priklonio carstvu. Ljudima valja paziti da se ne spetljaju sa zlom i da svoju redotvornu silu, »policiju«, vazda dr�e budnom i pripravnom. Jer ako se pomije�aju sa zlom poput lakomislenog trkaèa iz sna snaæi æe ih nevolja.Zlo je predstavljeno likom glavnog trkaèa koji ima najbr�a kola, nepresti�an je i �ivi u dvorcu. On je ravnatelj svijeta mahnite pojavnosti, gdje je sve zara�eno �eljom za jurnjavom i uspjehom. On je dakle Sotona. S njim se ne valja trkati, s njim ne valja tikve saditi. Jer, »tko se trka sa mnom taj æe umrijeti«.Onaj lakomislenik je pomislio da bi mogao dobiti takvu trku. Nakon �to je u trci ranjen, shvatio je i odustao. No tad je upao u drugu zamku: po�elio je bogatstvo. Ono je trebalo nadoknaditi prvi neuspjeh. Tek kad je glavni trkaè bio uni�ten (na »policiji«) drugi se konaèno izlijeèio od maje i na�ao radost u skromnom i ahimsiènom �ivotu.Na kraju sna junak se pozdravlja sa svojim dru�tvom iz sna. Kao u odjavi redovite emisije ili sastanka, za�elio im je »æao« do drugog sna. On je uistinu �ivio na dvije razine.Ðizas mu je jednom za�elio »sretno, idi da se probudi�«, kao �to se za�eli rudarima prije silaska u okno, mornarima na odlasku ili pilotima prije uzlijetanja.A Ðizas je odr�ao rijeè: i ovaj put je sanjaèu rekao »ne�to lijepo«.361IIIsuncem preliveni glas. »Usavr�ila sam svoj naèin postupno. Jo� uvijek uèirr i saznajem. Ni

tko to ne radi na ovaj naèin. Ali Vi æete shvatiti, ja ne �elim dc se o tome mnogo prièa. Uostalom, mi i ne mo�emo primiti vi�e bolesnika Pretrpani smo.«Molila sam za malog Srðana. Sjetila sam se uzdrhtale, nje�ne Emire njegove majke, tamo u Keziæevu »kabinetu«. Sad je Srðan le�ao na Keziæevi odjelu, oboren predsmrtnim udarcem. Emira je telefonirala prije nekolike dana, nagnana zdvojno�æu: nije li se tamo u NIH-u ne�to novo otkrilo? Htjele je znati za�to sam joj na rastanku u Beogradu bila kazala: »Javite mi se kac bude lo�e ...« Ja sam tada imala na umu Ljubojeviæa. Ona se javila sada, jei je ta moja reèenica bila jedina iskrica nade koja joj je preostala. Usprko; Hazelinoj napomeni o tome da su pretrpani, molila sam za Srðana.Trenutak se kolebala, a tada reèe: ,»Dobro, po�aljite mi djeèakovu krv.«Gersonovo polje bila je fiziologija tijela. Hazel je djelovala izravno n< tanane energije aure. Drevno tibetansko lijeèni�tvo dijagnosticiralo j« pomoæu aure prirodu poremeæaja � prema pomaku boja, prema �estini �arama i opæem obrisu aure odreðivalo je bolest i lijek. Lijeèilo se opet puterr aure: dovodio se u red i slo�aj oblik i raspored boja u auri, jer se na taj naèir dovodio u red i slo�aj raspored i kolièina elemenata u organima vanjskoj tijela. Meðutim, kako se utjecalo na auru, o tome Hazel nije htjela govoriti Glvnis, njezina pomoænica, takoðer se nije telefonski upu�tala u obja�njava nja metode doktorice Parcells. Samo je rekla da je to »prilièno slo�eno« i d< se »mnogima mo�e uèiniti nekom vrstom magije«. Glvnis je bila dobrovoljka Prikljuèila se Hazelinu laboratoriju poslije izljeèenja svoga sina koji je bk obolio od neke neizljeèive bolesti �ivèevlja. Svakoga dana radila je do kasne uveèe. <Hazel je propisivala kako se i kada hraniti, koju hranu mije�ati s kojom �to izbjegavati, èemu davati prednost. Pravila je sirup od kaktusa i pilule oc alfalfe, iscjedak od datulje, sezama i ginsenga. Vitamin C dobivala je iz �ipka prirodnim putem; za vitamin B koristila je jetru morskog psa. Popis njezini! proizvoda sadr�avao je vi�e od dvije stotine lijekova, napitaka, vitamina melema i kojekakvih dohrana i prihrana. Sve je to bilo vrlo jeftino.Bila je, naravno, vegetarijanka. Njezino vegetarijanstvo nije bilo same jednostavno izbjegavanje mesa, veæ vrlo precizno i zakonito izabiranje biljm hrane s obzirom na podzemnu ili nadzemnu karakteristiku i godi�nje doba Primjerice, nadzemno se povræe moralo uzimati u dva puta veæoj kolièini oc podzemnog, u omjeru 2:1. Ili, proteinska se hrana � avokado, lje�njaci maslac i sir � ne smije mije�ati sa �krobnom hranom, kakva je kruh il tjestenina, ukoliko nije dodana zelena salata. Hazel je saèinila popis bjelan èevina koje su se smjele mije�ati sa �krobnom hranom i onih koje se nisu n u kojem sluèaju smjele mije�ati s krumpirom i �itaricama.Osim doktorata iz medicine, Hazel je imala doktorat iz kiropraksi i naturopatije. Petnaest je godina vodila istra�ivaèki odjel i odjel za ishrani na sveuèili�tu Sierra States u Los Angelesu. U èetrdesetoj se razboljela O( neizljeèive boljke srca. Tada je samu sebe izlijeèila. Poslije toga je odluèili napustiti sveuèili�te i otvoriti �kolu znanstvene ishrane s teèajevima odabira nja, pripremanja i kuhanja hrane. �koluje osnovala 1947. i nazvala ju je Par -x-cell.Poduku je zapoèinjala pitanjem: >,»Znate li razliku izmeðu hrane i ishrane?« ,362I dodavala:»Sva je razlika u elektromagnetskoj energiji.«Slijedila su uputa o posudu. Kao i kod Charlotte, aluminijski se lonci i zdjele nisu smjeli upotrebljavati.Hazel je bila autorica nekoliko knjiga o biljnoj energiji i o naèinu kuhanja.»Uskoro æu«, najavila je, »spremiti hranljive napitke i vitamine za Igora, na osnovi formule njegove krvi.«Kad je stigao paket iz Albuquerquea, na�li smo u njemu »mlijeko« od sezama, tablete od nadbubre�ne �lijezde, pra�ak kalcija i koncentrat jetre. Glvnis mi je jedne noæi prièala kako Hazel, Proserpina, silazi u napu�teni rudnik i sama izabire i donosi minerale koje æe koristiti u lijekovima.Iste veèeri, u èetvrtak, Igor se sjetio pro�lonoænoga sna.

DVA ISTA MENE»Sjeæam se da su bila dva ista mene.Najavili su da se ne�to èudno dogaða. Da se pojavila kula i da su je uni�tavali tenkovima, raketama i na kraju su je uni�tili. Ta je kula zaostala iz vremena prije milijun godina. Nalazila se u gradu.Po�to sam ja bio uni�tio sve neprijatelje, ljudi toga grada podigli su mi spomenik - kip je bio isti kao i ja. Ali taj je kip pu�tao struju i pretvarao se u istoga mene i postao je zloèest. Onda sam se sjetio da ljudi nisu smjeli podiæi taj kip.Kip je jurio i ubijao ljude. Do�ao sam i pucao sam u njega iz prstena i nisam mu ni�ta mogao. On je imao onaj isti znak kao i ja pa mu nitko nije ni�ta mogao. Tukli smo se, ali njemu ni�ta. Dolazile su rakete i gaðale ga, a kip je pravio nered i �tetu, ru�io je grad pa su ljudi poèeli da se mole Bogu u jednoj specijalnoj sali. Ali kip je poletio i spustio se u salu. Sve ih je poubijao, ali ja mu nisam dao, meni nije mogao ni�ta, ni ja njemu nisam mogao ni�ta.Poku�ao sam mu oduzeti znak. On je mene gaðao iz prstiju, imao je ne�to jaèe, bio je sav Ðizasov. Jer Ðizas nije htio i nije dao da se radi taj kip i, po�to ga ljudi nisu slu�ali, kaznio ih je tako da je kip o�ivio i postao zao.O�amutio me i onda sam pao i vi�e nisam mogao ustati. Stavio me u jednu kutiju, zaèavlio ju je i bacio niz slapove i tako je nesmetano radio zlo po gradu.Moj balon je jurio oko njega i smetao mu. Da je on uni�tio moj balon, onda bi se sa mnom ne�to gadno dogodilo.Ljudi su stavljali pisma u fla�e i spu�tali ih niz slapove. Pisali su: 'Probudi se!' Ali ja se nisam mogao probuditi, on je i dalje ubijao i uni�tavao i uni�tio je moj balon. Tada je glasiæ rekao u kutiji:'To se dogodilo zato �to nisu slu�ali Ðizasa. Nisi trebao u njega dirati, on je jaèi, on je Ðizasov, jer si ti Ðizasov.'Bli�io se kraj sna i glasiæ je jo� rekao:'�to æe se dogoditi? Je li to tvoja zadnja bitka? Jesi li ti umro zauvijek?'San je bio gotov, probudio sam se i znao sam da æe se sutra nastaviti.363..4l&'/.-.iS:Tako mi je glasiæ rekao. Ne, ja nisam mogao trpjeti da onaj drugi ja ubija ljude, bilo mi ih je �ao i zato sam ga morao napasti.«1Dugo sam te noæi bdjela. Kad sam se konaèno u�uljala u spavaæu sobu,1 Zapisujuæi ovaj san osjeæala sam od vrha olovke do grudnog ko�a da je rezan èistim i dubokim potezima i da je od poèetka do kraja smiona i neobièna alegorija. Prizori, zgode i ideje tako su izvorni da uzalud pretra�ujem sjeæanje u potrazi za neèim sliènim. Nijedan film koji sme gledali, nijedna knjiga koju smo èitali nisu sadr�avali tako sjajnu metaforu za podjelu istoga na razlièito.Mnoge dosada�nje promisli i pitanja mogu se prepoznati u ovome snu. Misao o dobru i zlu. Misao o jednini. Pitanje o smrti. Pitanje o �rtvovanju za druge.Najèudniji je, dakako, naèin na koji se alterego oslobaða nadzora svijesti i pravog ja. Nije se hajalo za Ðizasovo upozorenje da se heroj-spasitelj ne smije pretvarati u idolopoklonstvem predmet. Drugim rijeèima, ne smije se obo�avati lik i znak; niti se od juna�tva smije praviti kult. Ne smije se njegovati oholost, raspaljivati slavoljublje: sna�iti ego.Jer æe se dogoditi da æe ego izmaknuti nadzoru pravoga ja � podivljat æe, osamostaliti se. povjerovati da je on zaslu�an za juna�tvo; on, sluga, ogrnut æe se ko�om gospodara. Po�to »ljudi nisu slu�ali Ðizasa«, po�to su se odali razvratu ta�tine, kip je o�ivio i pomahnit, junakova se slava pretvorila u njegova zloduha.Osamostaljeno malo ja je zapravo tlapnja � no tlapnja koja se luðaèki bori za svoj opstanak Kao svaki dvojnik, ego te�i tome da podvali prvom biæu: u njegovo ime poèinja nepodop�tine i na kraju ga uni�tava. Njegova moæ je moæ prvog biæa. A jer je prvo biæe »spojeno s Bogom«, te je, posredno, energija dvojnika takoðer Bo�ja energija.Dogodio se dakle rascjep. Dvojnik je napumpan mraènim nagonima uni�tavanja, dok se u prvom ja sabrala sva vrlina. Mada su »dva ista mene« naizgled isti, oni naravno nisu isti pc svom podrijetlu � otprilike su onako razlièni kao �to su razlièni lik pred zrcalom i odraz u zrcalu Odraz potjeèe od lika, ali lik ne potjeèe od odraza. Ego je odsjaj pravoga ja, a nije obratno.Snagu supostojanja dala mu je naopaka pa�nja »ljudi«, to jest onih manje razvijenih di

jelovæ svijesti, koji su podatljivi varkama i koje lako potkupi rijeè laske. U ovom rasporedu prepoznaje se kozmièki nacrt zbivanja: Lucifer je najprije bio utjelovljenje svjetlonosne sile pa se zboj oholosti sunovratio na suprotnu stranu, postao je kralj mraka.Izmeðu svjetlosti i mraka razapet je svijet ljudi. I svijetli i tamni anðeo dio su unutra�nje planimetrije: oni su u du�i, Mihael i Lucifer su u du�i, u du�i je i meðusvijet kojega treba stalne �tititi i prosvjetljivati.»Dva ista mene« nisu isti ni po namjerama ni po postupcima. Uistinu, u tome su opreèn jedan drugome. No ima ne�to u èemu su, èini se, jednaki: to je njihova snaga. Èak je ono druge ja trenutaèno jaèe od prvoga. San je nesvr�en, prekinut je na najnapetijem mjestu kac u televizijskim nastavcima. Prvo ja izgubilo je bitku, sunovraæeno je u dubinu »niz slapove« zakovano u »kutiju«, do�ivljava dakle sudbinu poput one iz sna o smrti i uskrsnuæu. I u onom sni je zakovano u sanduk, �to æe reæi u lijes, i baèeno na dno mora. U oba sna to je �rtvena smrt.Igor nije znao za mit o Ozirisu i Setu. Nije znao da Set, zli brat blizanac, ubija Oziris; i zakiva ga u sanduk, koji onda pu�ta niz vode Nila, da bi se sam zakraljio i nesmetano vr�io svoji mraènu volju.U oba sna junak stradava zbog vlastite, nehotiène pogre�ke. U prvom snu sam ka�e da jt pogrije�io �to je zaiskao u Ðizasa èudotvornu ma�inu koja je razdrazila pohlepu otimaèa pa su jt naposljetku oteli. U snu o »dva ista mene« gre�ka je fantomsko ja, nastalo zbog neprosvijetljeno sti. Grijeh idolatrije morao se otkupiti: ljudi æe zbog toga grijeha patiti, ali se patnjom neæt otkupiti; samo pravo ja ih mo�e otkupiti. Otkupitelj je Isus, Ðizas, onaj kojega grijeh nikada nijf taknuo, veæ samo i uvijek vrlina; Oziris, koji je utjelovljenje besmrtnosti; Rama, koji je avatai praviènosti. Smrt pravog ja je dakle �rtvena, otkupna, �ivotna smrt.Tek u vremenima muke i smrti »ljudi« su shvatili da nije trebalo slaviti idol juna�tva, ve< juna�tvo. Za nestalim junakom slali su boce s pismima, zaklinjuæi ga da se probudi od svoj podvodnog sna. U snu o uèenjacima-izumiteljima posipali su cvijeæem junakov grob i molili se z; njegov povratak. »Ljudi« su se okrenuli su�tini svog biæa, svom atmanu s kojim su izgubili vezu.Kao i u preða�njim snovima, balon-du�a poku�ava pomoæi glavnom junaku. Dolazi d< »gadne« stvari - drugo ja uni�tava i du�u. I opet se ponavlja scena u kojoj »umoreni« pita samog; sebe o sebi: postojim li? Junak le�i nemoæan na dnu vode. Je li to smrt? Je li to kraj? Je 1 zauvijek gotovo s postojanjem? Mo�e li se nepostojati?I dok svijest o tome razmi�lja, ona sama sebi biva dokazom postojanja. »Mislim, dakls jesam.«Stanka izmeðu dva nastavka ovaj put se protegnula na javu. Ta stanka je bardo izmeðu dvijf inkarnacije. To je stanje mirovanja: noæ biæa. Lotos svemira sklapa latice. Poput veèernje pèeU u njemu zuji glasiæ koji obeæava buðenje, nastavak, rasplet.364Igor se probudio. Rekao mi je da je opet èuo »divnu muziku« i da je vidio »male cadillace« kako idu ukrug oko Ðizasova znaka. Legosmo da se svako svojim putem zaputi prema jutru. Ti�ina �ume pucketala je oko prozora.Odjednom se trgoh. Uèinilo mi se da s Igorova kreveta dopiru glasovi nalik na stenjanje ili na plaè. Zovnuh ga, ali se on ne odazove. Obuzeo me strah. Le�ao je u istoj sobi u kojoj i ja, a bio je nedohvatan i gluh kao da je unutar staklena kaveza. Mogla sam ga probuditi, ali nisam mogla prekoraèiti obruè njegove samoæe u èasu dok je on u njoj boravio.Ujutro mi reèe:»Ja sam se ono u snu smijao. Sanjao sam ne�to smije�no � kako se Relja naljutio i pobacao igraæe karte u smeæe.«SNIMAK NA SNIMAK»Ali«, reèe smrknuv�i se i spustiv�i glas, »ja veæ dvije noæi imam ru�ne snove. Za�to? Prije sa sam sve rekao - i Hari Om i Tarinu mantru i Om mani padne hum. Sve sam to lijepo rekao u glavi, pa ipak sam ru�no sanjao. Za�to?«»Pa mora� neki put i ru�no sanjati. Veæ mjesecima ima� samo krasne snove.«Bila sam znati�eljna na to �to je smatrao ru�nim snovima.»Pretpro�le noæi sanjao sam da su me zatvorili u kavez u zoolo�kom vrtu. Ljudi su dolazili da me gledaju i da mi se smiju. To je bilo stra�no.«»A pro�le noæi?«

»Pro�le noæi sam sanjao da sam po�ao u jugoslavensku �kolu i da je sve bilo nekako drukèije i te�ko. Izgubio sam svoje sveske i na kraju vi�e nisam volio �kolu, ni amerièku ni jugoslavensku. I sva je zemlja bila gadna.«Zanijemila sam. Prisiljavamo li ga na �ivot u materijalnom svemiru, u zvjerinjaku? U kavezu tijela? Kroz njegov organizam kolala je Hazelina èarolija, èisteæi ga i ozdravljajuæi ga, a on je to do�ivljavao kao nasilje nad sobom. U »�koli« je izgubio »sve svoje sveske«, izgubio je ljubav za bilo kakvu �kolu i na kraju, »sva je zemlja bila gadna«. Oduzimali smo mu njegovu ljubav, znanje i slobodu, eto �to smo radili.Jedna od mojih molitava u posljednje vrijeme je glasila:»Uèini da samo ozdravi od ove bolesti pa onda, ako mora umrijeti, neka izabere neki drugi naèin.«Je li ovo sanjanje gubitka znaèilo poèetak te drukèije smrti? Je li, ozdravljujuæi tijelom, ronio u te�u boljku, du�obolju? Hoæu li po�aliti �to sam molila za ozdravljenje od leukemije?U Èinni kathi, zbirèici pouènih prièa, Sai Baba na jednom mjestu ka�e: »Kad dijete umre, zapitaj se: Je li se rodilo zbog mene?« Svatko odreðuje vlastitu sudbinu. Svatko ima svoj vlastiti put.Toga jutra smo po�li u bolnicu da se utvrdi brojèano stanje krvnih zrnaca. Slika je bila jednaka kao pro�log ponedjeljka: leukociti su jo� uvijek brojili samo osam stotina, hemoglobin je iznosio 9,8, jedino su se trombociti ne�to malo popeli. Osjetih kako me polijeva ledena voda otre�njenja. Hazel je najednom zazvuèala smije�no i nemoguæe. NIH je bio uvjerljivo u pravu: ni�ta se nije pobolj�alo. Ponavlja li se opet onaj stra�ni ponedjeljak poslije Pittsburgha i Los Angelesa?Kod kuæe sam nazvala Albuquerque.365»Kako to, ima svega osam stotina bijelih zrnaca...«»Draga moja«, reèe ona svojim nepromijenjeno sunèanim glasom, »nij va�an broj leukocita, veæ kolièina energije u njima. Kolièina je posv zadovoljavajuæa, to sam provjerila. Osim toga, svako tijelo ima svoj ritai prilagoðavanja.«Osjetih da je ona sigurna u ono �to govori. Pohrlih s izvje�tajem o Igon vim ru�nim snovima. Ne pokazuju li oni otpor koji Igor pru�a lijeèenju?»Dobro je da ste mi to rekli. Radit æemo na tome. Da, zaista, kad ojaèi to æe ga proæi.«Hazel je izgovarala svoje spokojno »da, zaista« bez imalo patetike, a s nekim sveèanim podzvukom. Meni je to njezino »da, zaista« zvuèalo ka akord na kristalnim tipkama u svijetlo zimsko jutro.»Da, zaista. Uskoro æe se osjeæati veoma dobro, samo mu dajte vremen; Narednog tjedna bit æe mnogo bolje.«Uveèe smo imali goste. Igor je sjedio u naslonjaèu kraj kamina. �utio j i gledao u vrhove svojih mokasina. Vidjela sam da je zbog neèega neraspolc �en. Rekao mi je da ga boli glava. Poslije mi je dodatno objasnio da mu j kroz tijelo pro�la »vruæina« i da je ta vruæina izazivala glavobolju. Da li je t bio potez iz Albuquerquea koji je htio slomiti njegov otpor?Bila je subota, èetvrti listopada.»Opet sam sanjao gadan san«, reèe Igor. »Sanjao sam da mi je nos bi tako jako zaèepljen da ga nije mogao otèepiti ni najjaèi lijek. Gu�io sam s< Onda sam se probudio i odahnuo.«Ovi snovi su potresali tlo nove nade na kojemu sam stajala. ,Uveèe se sjetio krunisanja koje mu je bilo obeæano za subotu.»Taj san je, zna�, pre�ao preko onog gadnog sna onako kao kad ne�t nasnimi� preko neèega veæ snimljenog«, reèe Igor pouèljivo.»Izi�ao sam iz tijela. Oti�ao sam u bijelu kulu i tamo smo se dogovorili n kojem mjestu da se odr�i krunisanje. Izabrali smo mjesto i oti�li smo tam- bilo je lijepo i sunèano.«»Èekaj,« upala sam, »ka�e� da si oti�ao u bijelu kulu. To zvuèi kao da j ona negdje blizu. Gdjje ona zapravo, zna� li?«»Oh, ja uvijek letim u bijelu kulu preko oceana. Preletim preko Eiffelov tornja - sve skupa traje oko petnaest minuta.Tamo smo, zna�, sve priredili, bilo je puno stolova, puno jela, èak i sob s puno lijepih stvari; bilo je duæana sa suvenirima � sve su to bogovi tam donijeli. Bile su i dvije kamere i Ðizas je naredio da dva boga snimaju, da d\ spremaju hranu, dva da prireðuju krunu. Stajao sam na postolju, imao sai na sebi crveno odijelo, na njem

u jo� jedno drugo odijelo, kao kralj, s dij; mantovima u bojama, otraga mi je visio pla�t, naprijed pelerina. Ona d\ boga su nosili krunu na dva drveta, na drvetima je bio poslu�avnik, n poslu�avniku bijeli papir, a na papiru kruna. Dizali su je s dva drva i nosi i nisu je dirali rukama. Onda su donijeli dr�ak koji je izgledao kao dizalic; Dr�ak je podigao krunu, jer nju nitko nije smio dirnuti; dr�ak je donio krun nad moju glavu i spustio je. Kruna je bila drukèija od svih drugih krun� svijetlila je svim bojama i bila je okiæena.Onda su svi sjeli i gledali kako sam postao mali kralj. Svi su jeli pa sam j i ja spustio s podija. U velikom kotlu gorjela je vatra, udaralo se u bubnjevi Ja sam bio iza nekih vrata i tko god je htio da me vidi nije, smio unutra, veæ s366Jdva boga udarala u gongove i ja bih tada izi�ao. Trubile su i trube. Tako je to trajalo i onda je Ðizas rekao:'Sad æe svatko na svoju stranu. Sad æe� se ti probuditi, vidio si da si postao mali kralj i da æe sve biti okey.'Onda sam se probudio u krevetu. Na kraju mi je Ðizas rekao:'Sad æe� sve moæi, jednoga dana æe� ugledati i svoje odijelo i svoju krunu. Svi æe te dvoriti.'Ðizasova glava bila je kao veliki oblak - u oblaku se pojavila glava i usta su se otvarila i govorila. Glas mu je bio fin, mlad, nje�an. Kosa mu je duga. Onda je taj oblak nestao.«POSTANJE ZEMLJE I ÈOVJEKAU nedjelju se Igor dobro osjeæao. No poslijepodne pokaza se kod oka poveæa modrica.Uveèe smo sjedili na zbornom mjestu u blagovaonici. Mama se odmarala nad pasijansom, Mira je ne�to �ivala, Radivoje gnjurio u novine, Relja se nalazio u stanju neprestanog zapoèinjanja nekog crte�a, igre ili ideje. Igor je mirno listao neku knjigu. Svi smo jednim dijelom radili ono �to smo radili, drugim smo dijelom razgovarali, dok smo treæim dijelom oblijetali nevidljivi sto�er na�e nade i straha. Na�i ja-ovi su radili samostalno, uvje�bano, bez nesloge i zabune.»Oni æe se na kraju morati sporazumjeti«, promrmlja Radivoje iz svoje zadane obuzetosti detantom. »Sto veli�?« reèe mama zami�ljeno, bu�eæi oèima karte. »Ja to znam«, izjavi Relja,lako napraviti: trebaju mi samo dugaèki èavli i èekiæ«. »A Lucky je ba� krasan«, nastavi Mira ku svoju misao od poslijepodne. »Ljep�i je od onoga drugog, svijetlosivog haskija iz ulice Argvlle.«U tom èasu Igoru je ne�to »zvrcnulo« u glavi. Podigao je pogled i ugledao Ðizasa preko puta sebe. Ðizas je sjedio na slobodnoj stolici, leðima okrenut kredenci; bio je odjeven u plavu i crvenu haljinu sa zlatnom dugmadi, ha rukama je imao bijele rukavice i na njima crnom bojom ucrtan kri�.»Jo� malo ovdje sjedi, a onda poði u neku sobu gdje æe� biti sam, jer æe tamo doæi ostali bogovi, pa æemo se preko misli dogovarati«, rekao je Ðizas i nestao. (Kasnije mi je protumaèeno �to znaèi dogovarati se »preko misli«. »To je ovako: ja po�aljem misao i on je primi kao da je lopta, pa mi onda dobaci svoju.«)Jo� je kratak èas sjedio za stolom, a onda ustane i poðe u zeleni salon. Tamo se kratko zadr�ao. Ali iz toga kratkog ostanka izvila se podulja prièa.»Ðizas nam je prièao da bi i on umro kad bi se zemlja i svemir uni�tili. Bog bi po�ao tamo gdje bi oti�li ljudi. Jedan od bogova je upitao:'A �to mislite, kako su ljudi napravili Zemlju?'Ðizas je na to odgovorio:'Dok jo� nikoga nije bilo na svijetu planeta Zemlja se stvorila od jednoga maloga svjetla � tada jo� nièega nije bilo, svi su bili mrtvi. Iz toga svjetla je nastala jedna mala kugla i to je bila na�a Zemlja. Ona je sve vi�e rasla i na kraju je postala jako velika.'Onda je priroda odluèila da se netko rodi. Kako se prvi èovjek stvorio? Tada je sve bilo drukèije. Jedna biljka je napravila jednu sjemenkicu, iz te sjemenkice se rodila jedna mala beba koja je plakala i ta beba je bila Ðizas.367Ali ta beba je znala da æe ona svima pomoæi. Beba se poèela kotrljati p zemlji, le�ala je, bila je pametna i mogla je le�eæi raditi � napravila je noi Kad je Ðizas-beba veæ porasla, iz druge sjemenkice rodila se jo� jedna bebt Ðizas ju je napojio vodom i tako je

vrijeme prolazilo.Druga beba je bila curica. Kad je porasla, rekla mu je:'Ðizas, odakle ti ovdje?' ;'Ti si prvi èovjek na ovoj planeti', rekao joj je Ðizas. 'Ti æe� roditi drug bebu, opet curicu i kad ona poraste i ona æe roditi curicu i tako æe to biti.Jo� je palo puno sjemenkica i iz njih su se raðale bebe i sve su rasle. Ka je ona (prva) �ena rodila, vi�e nije bilo sjemenkica.Kad je veæ bilo puno ljudi, oni su poèeli izmi�ljati kako æe napraviti kuæe kola itd. Poèelo se graditi i rodilo se jo� puno ljudi.Ostala je jo� samo jedna velika sjemenka i ona je stvorila milijun beb< Prolazilo je vrijeme i bebe su rasle.'Na zemlji æe se za stotinu godina dogoditi potres, rekao je Ðizas. Pita sam ga:'A za�to? Zemlja nije kriva, za�to potres kad su tu toliki ljudi, za�to ne n Mjesecu?''Slu�aj, zato �to se odredilo da to bude ba� na Zemlji. Ali to se mo�d i neæe dogoditi'.«1Kasnije, kad su svi pozaspali, nazvala sam Hazel. Ona je, eto, radi! i nedjeljom. Htjela sam znati �to znaèi ona modrica kod oka.»Prsnula je kapilara«, reèe Hazel. »Stijenke su o�teæene medikamei tima«. A onda me iznenadi s pitanjem:»Je li Igor pro�log tjedna primao kakvu terapiju?«»Nije. A za�to, zar tako izgleda?« l»Pojavile su se gamazrake.« I»Gamazrake?«»Da, rendgenske. No to se èesto dogaða kod na�ih pacijenata. Mi 1 zrake ne mo�emo vidjeti ako nisu aktivne, a one se znaju pritajiti, posta nevidljive. Kad izbiju, mogu nanijeti �tetu organizmu. Dogaða se i to c ponovo o�tete kosnu mo�dinu, ukoliko se ne oèiste iz tijela.«Osjetih spori je�ur niz hrptenjaèu. U mirnom sunèanom glasu èula i najava daleke oluje.»Mogu li se te zrake pojaviti i nakon godinu-dvije?«»Ja to ne znam. Najvi�e �to mo�emo jest da ih èistimo i svakoga dar nadziremo stanje organizma.« I doda: »I da se molimo.«Odjednom sam se zaljuljala. Hazel, zar i ona? Ona koja je rekla: »N nikada nismo proma�ili...«»Izazivaju li zrake bolove i nelagodu?«»Da.«Igoru se veèeras vrtjelo u glavi. On je rekao da je to »od energije«. Haz mi jo� saopæi da se krvna slika sada i brojèano popravila.1 Iz kratkog boravka u zelenom salonu rodila se prièa o postanju zemlje i èovjeèanstva. Pr biæe na Zemlji bio je Ðizas. A prvi èovjek na Zemlji bilo je �ensko novoroðenèe.Od te Eve potekao je jedan odred djevojèica da bi se Zemlja napuèila. Redoslijed obrati nego u starozavjetnoj verziji.»Ti si prvi èovjek na ovoj planeti«, rekao je Ðizas �eni. A ona, kad je »porasla« prepozns je zasa � »Ðizas, odakle ti ovdje?« Te rijeèi pokazuju da izmeðu Boga i prvog èovjeka post' staro poznanstvo.Od svega me najvi�e dirnula tvrdnja da bi »i Ðizas umro kad bi se Zemlja i svemir uni�til: kao i tvrdnja da bi »Bog po�ao tamo gdje bi oti�li ljudi«.368MSutradan, u ponedjeljak, Igoru je bilo jo� bolje. Jedino su se oko modrice pojavile tamne toèkice. Otputismo se na vo�nju. Bio je �ivahan. Za vrijeme vo�nje èuo je glasiæ koji mu je najavio nekoga vrlo bolesnog kome treba pomoæi. Opipao je lijevu stranu rebara.»Energija mi je na D. Vuèe me.«Po obièaju, uveèe se sjetio sna.NJIH �EST I JA SEDMI»Odmah æu ti reæi da je to bio lijep i zanimljiv san«, reèe Igor.»Gadni« snovi su i�èezli s noænog neba. Odahnula sam na neobièan naèin: s izvjesnom zabrinuto�Onostranski svijet je izbrisao ovostranski, kao �to nasnimak bri�e snimak na magneto

fonskoj traci.»Bile su ma�ine za gradnju kuæe. Lopovi su ispod zemlje podmetnuli ne�to �to nije bila ni bomba ni pu�ka, veæ ne�to mnogo opasnije � sitna �ica u neèemu. Ma�ina je grabilicom izvadila ispod zemlje tu malu opasnu ma�inu. Zvali su policiju, do�ao sam i ja da vidim �to je to. Odnijeli smo to u na� laboratorij i gledali ispod mikroskopa. Ugledali smo onu sitnu �icu.'To je bomba', rekli smo.Bacili smo je daleko, ali mala �ica nije bila bomba, bila je magnet koji je privlaèio planete. I privukla je jednu specijalnu planetu i onda je ona udarila0 Zemlju. Zbog toga se na Zemlji stvorilo jedno veliko stvorenje, èudovi�te. Svi su rekli:'Pojavilo se èudovi�te! Napadajte ga!'Pozvali su armiju s tenkovima, napadali su ga, ali njemu ni�ta. Uni�tavali su Zemlju (napadajuæi ga) i zato su morali prestati. Od tog èudovi�ta neki su se ljudi razboljeli i oglupavili. Jedan policajac se tako upla�io da mu je ispao pi�tolj. Pitali su èudovi�te �to ono hoæe, a èudovi�te je reklo da je ono s druge planete i da æe ovdje zavesti zlo, da æe narediti da svak svakoga ubije i da se Zemlja na kraju rasprsne.'Vi meni ni�ta ne mo�ete, ja sam ubio jednog uèenjaka i jednu sam va�nu ma�inu uni�tio' (reklo je èudovi�te). I dolazilo je sve bli�e, poprskalo je ljude neèim iz ruke i svi su popadali.Onda sam u zadnji èas stigao ja - u crvenom odijelu.'Ti la�ljivèe i ubojico, to ti je zadnje �to si uèinio', rekao sam. Onda smo se pobili. Ono je trèalo kroz hodnike-to je bilo u jednoj zgradi-a ja za njim. Onda sam se zavrtio oko svoje osi i razdvojio se na �est ja-ova, i svih �est je krenulo u potragu. Stvorili su se oko èudovi�ta sa svih strana, opkolili ga, ono je poèelo prskati svoju energiju u krugu, ali �est ja-ova ga je uhvatilo, zarobilo i odvelo.'Hoæe� li odustati ili neæe�?', pitao sam.'Neæu', vri�talo je èudovi�te, 'neæu odustati od toga da vam èinim zlo!'Naredio sam da ga jo� muèe, ali ono se nekako uspjelo osloboditi1 pobjeæi, i onda se poveæalo i poèelo ru�iti grad. Onda je svih �est ja-ova poletjelo � ja sam bio sedmi � zaplelo ga u konope i vuklo ga izvan grada. Èudovi�te se onda smanjilo. Hvatali smo ga, tukli, prskali i polako se otkrivalo da to nije pravo èudovi�te, veæ jedan la�ljivac, la�no èudovi�te. To je zapravo bio èovjek koji se obukao u krzno pa se na toj drugoj planeti vje�bao kako da ojaèa i da se pona�a kao èudovi�te. Skinuli smo mu krzno i vidjeli da je taj èovjek s na�e planete, da je uèenjak koji je izumio neke

24 Brdo iznad oblaka369ma�ine. Odveli smo ga u na�u zgradu � �est ja-ova i ja sedmi � i on se tam probudio, energija ga je bila omamila. Mi smo mu rekli da æe u zatvor. On j rekao: i'Dobro, vi�e to neæu raditi, meni ponekad tako doðe u glavu.' %Zatvorili smo ga, onda smo otjerali planetu na njezino mjesto, o svem tome se pisalo u novinama. Ma�ine za gradnju su nastavile svoj posao.Na kraju sna Ðizas mi je rekao:'Sutra æe se dogoditi ne�to gadno. Neki æe èovjek stradati ili æe mu bi zlo.'Ðizas je rekao da æe mi pokazati sliku tog èovjeka. Èini mi se da je t netko tko je bio kod nas na veèeri. On æe stradati u vatri. Vidio sam njegov sliku: lijepo izgleda. i'Za�to se to mora dogoditi?', pitao sam.'Zato jer ima i zla na Zemlji', rekao je Ðizas. 'On æe stradati sutr poslijepodne'.«1Kod Jean sam èula da je Kathrvn Kuhlman najavila svoju skoru smrt.»Oh Bo�e, pa ona je potrebna tolikima«, zaustih.Izgledalo je kao da gubimo jednoga va�nog vojnika. Izgledalo je da æ svijet ostati ogoljen i osiroma�en poslije nje.Ali Jean se nasmija mojoj tjeskobi.»Takvi kakva je Kathrvn uvijek su ovdje. Ona æe biti �iva prisutnost z svakoga tko je takvu prihvati.« \DOVOLJNO JE DA DOBRO POMISLI� ;

Bio je utorak, sedmi listopada. Igor se potu�io na bolove u mi�iæu ruk( Boljeli su ga i prsti. Pro�le noæi se budio zbog bolova u dnu leda. Osjeæao s umornim i zato mi nije uspio isprièati gdje je bio i kako je lijeèio onog novo bolesnika.Sjetila sam se da mi nije isprièao nastavak sna o dva ista mene. San s zacijelo dogodio, ali na� zakrèeni dan nije imao slobodnog pristani�ta. Mo�d je mnogo snova ostalo neizruèeno u javu.Telefonirala sam u Albuquerque. Javila se Glvnis. Hazel je otputovala»Igor se lo�e osjeæa.«Glvnis obeæa da æe »pogledati« stanje i poraditi na uklanjanju bolova.«1 �est ja-ova i ja sedmi � veæ je samo zbog toga san zaslu�io Jgorovu ocjenu »lije i zanimljiv«. Ovdje je dioba biæa pod nadzorom cjeline: sedmog dijela. �est ja-ova suraðuje : sedmim i radi u slozi da bi se istrijebilo zlo. U snu o »dva ista mene« rascjep biæa je druge vrst dva ista ja su posvaðeni jedan s drugim. U posljednje vrijeme, oèito. Igor se na svoj noæni naè bavio pitanjem du�evnog ustrojstva, velikim pitanjem: tko je ja?Zemlji je zaprijetila opasnost od jednog pomahnitalog uèenjaka. (»Meni tako ponekad doc u glavu«, objasnio je svoje stanje taj znanstvenik). On se sakrio u èudovi�te, uvukao se pc krzno da bi mogao ometati gradnju kuæa, to jest rast i napredak svijeta. Izumio je »nel ma�ine«, ma�ine uni�tenja. I buduæi da je izumitelj ogrezao u ludilo, to su monstruozno i nakaznost postali prirodni vanjski izrazi njegove du�evne izoblièenosti. Èudovi�te je bi njegova prikladna maska.Ali u èasu »predstavljanja« maska kao da je povjerovala da se oslobodila svog lica. P> pitanje tko je ono i �to hoæe, èudovi�te odgovara da je ubilo »jednog uèenjaka« i »jednu va�ru«. Nije li to natuknica na proces otcjepljenja? Nije li to varijanta otuðenja ega od sv< pravog ja, varijanta sna o »dva ista mene«?Kao gorila iz sna na slapovima Nijagare. i ovo èudovi�te ima sve odlike ega. Pro prim razulareno je i opasno. Zatim, prilagodljivo je, mijenja izgled i velièinu. Igorovim rjeènika370U srijedu su bolovi i dalje rovarili u mi�iæima. Mo�njice, jo� otprije nabrekle, nisu spla�njavale. Jaja su bila uvuèena u trup.Ponovno sam telefonirala u Albuquerque. Glvnis mi reèe da su juèer otkrili gamazrake, da su dugo radili kako bi ih oèistili i da je pro�la noæ valjda pro�la bolje od pretpro�le. A to je bila istina. Noæ je dobro pro�la, a i ujutro mu je laknulo. Glvnis reèe da æe se stanje pobolj�ati kad poène uzimati pilule koje su nam bili uputili po�tom. Paket jo� nije stigao u Quincy.Uveèe je u ambasadi bilo zakazano veliko opro�tajno veæe za ambasadora Tomu Granfila i suprugu Anicu. Igoru se nije i�lo jer su ga iscrpljivali glasovi, pokreti, muzika, svjetlo. Ipak se na kraju odluèio poæi pod uvjetom da se vratimo kad mu »bude dosta«.Tomo i Anica, uostalom i svi Jugoslaveni, zdu�no su i bri�no pratili tok Igorove bolesti. Kao i svi ostali, osjeæali su se plahi i nemoæni da i�ta ka�u.Igoru je brzo postalo »dosta«. Kod kuæe smo oboje odahnuli. Kad sam ga spremala- u krevet, reèe mi:»Zna� li �to se danas dogodilo dok smo Relja, baka i ja igrali »Èovjeèe, ne ljuti se«? Oti�ao m iz tijela - oni to nisu primijetili jer ja sam ostavio svoje tijelo tako da ono funkcionira i bez mene.«Odavno je veæ Igor razlikovao sebe od svog tijela. Pa ipak, svako takvo razaznavanje djelovalo je poput otkriæa.»Oti�ao sam u jednu dvoranu gdje su uokolo sjedili kraljevi, otprilike njih petnaest. Najveæi kralj je sjedio u sredini. To je bio Ðizas. Dr�ao je u ruci �ezlo, a na stolu pred njim bila je èarobna staklena kutija u koju je svatko mogao baciti �to je htio i po�eljeti da mu se to pretvori u ono �to �eli. Tako je do�ao neki èovjek i ubacio dvadesetpet centi u kutiju i dobio je dijamant. Do�ao je jedan drugi, ubacio je kljuèeve od kola i dobio kasu s parama.Onda je ta staklena kutija bila postavljena na vatru, vatra je bila vruæa 100 stupnjeva Celzija, pa onda 200 i tako redom sve do 1000, a kutiji ni�ta. Ðizas nam je objasnio da nam pokazuje to èudo da bismo vidjeli moæ Boga.Zatim su zabubnjali bubnjevi, po njima su igrale ruke koje su se vidjele samo do laktova. Bogovi su zaigrali. To je bilo na pozornici.Do�ao sam Ðizasu i kazao mu da nisam mogao otiæi k onom bolesniku.

'Dovoljno je da dobro pomisli�', rekao je Ðizas.Na pozornici je trajala predstava, dugo, nekoliko sati. Onda sam se vratio, izbacio sam se iz unutra�njosti na povr�inu, tamo negdje na grudima i onda sam se opet polako namje�tao u glavu, u noge, onako kao da navlaèim èizme. Ili rukavice.«On je to prièao trezveno, lako nalazeæi prispodobe koje su bile praktiène i jasne. Igrao je »Èovjeèe, ne ljuti se« kao mehanièka lutka. Kad sam ga upitala kako je to mogao, naime, igrati s ostalima i u isto vrijeme biti negdjereèeno »puno je trikova«. Gorila se pretvarao u èovjeka, èovjek opet u gorilu. Èudovi�te se poveæava ili smanjuje da bi izmaknulo progonitelju koji ga opkoljava u labirintu uma. Njega ne mogu uni�titi »armije«, odnosno ne�to �to je poput njega; njega jedino mo�e uni�titi pravo ja, mo�e ga opkoliti, onemoguæiti mu »trikove«, razotkriti ga. prepoznati ga. Tada ego postaje ponizan, obja�njava svoju privremenu omamljenost i obeæava posluh.Svi snovi o sukobu djeteta-junaka i njegovih raznoraznih neprijatelja, ru�itelja svijeta i du�okradica, uvijek su prièa o sukobu pravog i nepravog ja. Nepravo ja ponekad nosi masku i obilje�je pravoga. Tako je bilo u sluèaju kraljiæa; u sluèaju »istoga mene«; i donekle u sluèaju dvojice lopova koji su se »pravili dobri«. No u veæini sluèajeva ego se javlja kao mraèno dvojstvo koje se pretvara u rulju, koje upravlja Marsijancima, ponekad robotima, dovodi neku krvo�ednu �ensku, vlasnik je podzemne mehanike i svakojakog oru�ja.�to se tièe èovjeka koji æe stradati u vatri, ostao nam je nepoznat.24. 371drugdje, on mi je objasnio da je u tijelu ostavio tek toliko sebe da mo�e baci kocku, te brojiti i pomicati figure. Za to vrijeme »boravio« je na sastanku o »nekoliko sati«. Profano i sakralno vrijeme ne mogu se pokriti jedno drugimIako su me dosada�nji »sastanci« bili o�amutili svojim smislom i ljepotoi te sam se nalazila u svojevrsnom jednoliko ubrzanom stanju opijenos s povremenim crnim rupama klonuæa, ovaj sastanak dojmio me se jednoi naroèitom, naoko sitnom pojedino�æu: Igor je zapravo bio »skoknuo« da s isprièa Ðizasu �to nije mogao posjetiti onog bolesnika. Onda je i taj ma propust pretvoren u nauk: èak je i astralni izlet nepotreban ako je upuæen dobronamjerna misao. Dobrota srca i �elja da se pomogne nadreðena je sfe: vitalne energije, pranomaji kosi. Jer misao-�elja pripadaju narednoj, vi�e razini biæa, ovojnici koju Indijci nazivaju manomaja ko�a, tijelo uma.Modre toèkice oko oka bile su ne�to krupnije nego juèe. Izgledale s bezazleno: kao toèkice od tinte, vrcnule prilikom pisanja domaæe zadaæe.jÈUDO U KRVIU èetvrtak ujutro Igor me doèeka s vije�æu da se sjetio sna. San je bi kratak.»Bila je jedna kuæa puna zlata i dragulja. Za to su èula dva lopov; u�uljali su se u nju, pobili ljude u njoj, pokrali blago, ubacili ga u sv< svemirski brod i poletjeli put svoje planete.Ali ja sam za to èuo, poletio sam za njima, zgrabio leteæi brod, zatresa ga. Blago je ispalo u vreæu koju sam ponio, a brod i onu dvojicu lopova sai bacio i uni�tio.«Poslije toga smo se odvezli u NIH na kontrolu krvi. Strepila sam o neugodnih vijesti. Uskoro doðe Fusner svjetlucajuæi staklima naoèala.»Fantastièno!« kliknu. »Ako se ne radi o gre�ci ili zamjeni, krvna slika s nevjerojatno popravila! Pogledajte, trombociti su skoèili na 111.001 A leukociti su 3.800! Jedino se hemoglobin zadr�ao na starom broju 9,8. A on se i najsporije mijenja.«Dah mi je stao. Hazel, nije li Hazel rekla da su se stanice i brojèan popravile? Fusner je zadivljeno buljila u papir s nalazima. Oèito se u ovi nagloj leukemiènoj nizbrdici nije oèekivalo nikakvo spontano pobolj�anji veæ samo uporna pogor�ica. Da je leukemija u pitanju onda bi tromboci padali, a ne bi rasli; naprotiv, leukociti bi abnormalno rasli. Osim tog; pro�le nedjelje u krvi su naðene maligne stanice: sad nije bilo nijedne.Fusner upita: ¦»Da ponovimo postupak?«Ponovili smo. Rezultati se pokaza�e isti. Ne�to od krvnog razmai ostavi�e za sutra�nje otèitavanje. Blistajuæi, Fusner reèe: «»Doðite sutra da pogledamo kosnu sr�.«

Igor se namr�ti, mene podiðe jeza nade i straha. Nisam li molila: »Ak mora umrijeti, daj da ne umre od leukemije?« Danas smo, konaèno, dobili n nihovskom papiru jasno napisanu potvrdu da astralna medicina nije obman; da Hazel zna �to radi, da je uèinak njezinoga rada neobja�njiv logici ort( doksne medicine.U Albuquerqueu su se obradovali. Glvnis kao daje u posljednje vrijem bila zbunjena zbog neoèekivanih bolova njihova pacijenta. Sad je odahnuteUveèe mi Igor reèe da se sjetio jo� jednog sna od pro�le noæi. Izgovorio g372 !je u kazetofon. Bio je to san iz serije o svemirskoj tuènjavi. Scenarij s gorilama, Marsijancima, leteæim tanjurima, hidrogenskim bombama, novim stra�nim oru�jem - i sa zaglavljem susreta s Dizasom.»Vidio sam u vazduhu veliki leteæi tanjur, dolazio je sve bli�e i bli�e i onda se spustio. Nitko nije htio da ide tamo gdje se spustio zato �to je to bilo jako opasno. Na kraju su se ljudi ipak pribli�ili, spustili se i kad su do�li blizu leteæi tanjur je poèeo ispu�tati struju. Ta struja ih je poubijala. I nitko vi�e nije smio doæi blizu.Meðutim, poslali su mene i ja sam do�ao, struja je dolazila na mene, ali mi ni�ta nije mogla. Onda sam poku�ao da vidim �to ima unutra. Slu�ao sam, prislonio sam uho na ma�inu i èuo sam da netko unutra ne�to èaèka. Onda je to letalo opet poletjelo. Netko je unutra pritisnuo dugme, izletio je jedan zvuènik, kru�io je oko zemlje i govorio:'Ljudi sa Zemlje, predajte se, ovo je zadnji èas da se spasite ako se predate. Hej ti tamo, deèko, ti meni ni�ta ne mo�e�.'Onda su oni spustili jednog gorilu koji je poèeo ru�iti, a s njim su upravljala dva Marsijanca. Onda su se vijesti (o tome) pojavile tamo gdje sam ja radio i najprije se odluèilo da se krene sa jetovima i atomskim bombama. Dolazili su tenkovi, atomsko oru�je, bombe, ali gorili ni�ta. On je i dalje ru�io. Onda su se vojnici vratili u zgradu i rekli da ni�ta ne poma�e. Bio je tamo jedan uèenjak koji je izmislio nekakvo stra�no oru�je. Poku�ali su s tim, ali gorila je postao jo� jaèi i veæi, pa mu ni to novo oru�je nije moglo ni�ta. Kao posljednje su odluèili da bace tri hidrogenske bombe - pa opet ni�ta.Ona dvojica iz letala govorili su preko zvuènika da se predamo, inaèe æe nas odvesti u svemir gdje æe nam biti gadno. Ljudi su se upla�ili. Onda sam ja vidio da nema nikakve druge moguænosti (osim moje).Zamolio sam da izaðem iz tijela, da se na meni stvori crveno odijelo. Ali ne�to nije bilo u redu. Èekao sam i èekao, za to vrijeme dok sam èekao gorila je razvaljivao grad, Marsijanci su krali ljude. U zadnji èas sam poletio na gorilu, bio sam mali, gorila me udario svojom �aketinom, zavrtio sam se od udarca ali nisam se upla�io, vratio sam se na njega i on je tada vidio da sam ja jak. Spustio sam se do njegovog stopala, uzeo onu njegovu kand�u i polomio je, njega je to zaboljelo, pobjesnio je, ja sam ga prskao s energijom, vukao sam ga za nos i morao je da ide. Do�ao sam do jedne velike planete i bacio ga tamo u neko more. polomljenog. Spasio sam ljude.Grad sam brzo sastavljao. Prskao sam iz prsta pa su se zgrade podizale kakve su bile. Marsijanci su se opet spu�tali, isprskao sam i njih pa su se ona dvojica tako zbunila da su se poèeli tuæi jedan s drugim. Podigao sam leteæi tanjur i bacio ga na njegovu planetu u drugoj galaksiji.Kad sam se vratio na Zemlju sve se to objavilo u novinama. Svi su bili sretni. Na kraju je do�ao Ðizas i rekao:'Eto vidi� kako se sve mo�e.'Onda sam Ga jo� ne�to pitao o vaðenju kosne sr�i...«l*t *»*#!»»Èekaj«, upadoh, »ti tada jo� nisi znao da æe se sutra vaditi kosna sr�...« »Onda i tamo sam zprekinu me. »Ðizas je kazao da je siguran da to neæe boljeti, zato �to imam takve snove i zato �to mogu sva�ta da radim. 'Samo budi miran', rekao je Ðizas, 'i ne pitaj nikoga hoæe li te boljeti, veæ mora� biti miran, sjesti negdje sam i sam sebi kazati da si hrabar, kazati: ja sam hrabar, ja neæu da plaèem. Ako se pla�i�', rekao je, 'znaj da ih ima373mnogo koji mole za tebe. A kad bude� htio da me ne�to jako va�no pitL moæi æe� to uraditi'.«Uvijek sam iznova zaboravljala da je sakralno vrijeme vjeèno sad svevrijeme odakle

se ulazi i u buduænost i u pro�lost i u obiènu sada�njost, kru�nog sakralnog se vidi svako pravèano historijsko vrijeme. Za�to sumnj; da Igor u noæi od srijede na èetvrtak nije mogao znati ono �to smo doznali ti u èetvrtak u podne- naime, da treba vaditi kosnu sr�? Koji je to bio dan, kc noæ? Svi dani, sve noæi.Ðizasova uputa kako se valja dr�ati licem u lice sa svojim strahom jedii je prava uputa koju netko nekome smije dati u takvom èasu. »Ne pitaj niko hoæe li te boljeti«, rekao je Ðizas. Drugim rijeèima: ne rasipaj energiju, v se saberi, »sjedni negdje sam« i sam se sebi zareci da æe� biti hrabar. Ovaj p nije bilo obeæanja o polaganju ruku na mjesto uboda, ali je bilo upuæivanja i snagu vlastitog biæa. Snovi i molitve mnogih treba da umanje strah i < razuvjere. U ovom snu se opet naglasilo da se »sve mo�e«. Za�to se dakle i bi moglo podnijeti vaðenje kosne sr�i bez straha i bola?IZMEÐU HAZEL I FUSNER i.iU petak ujutro Fusner nas doèeka s uobièajenim unjkavim izgledom J»Na�alost, razmaz je pokazao da u krvi ima preko trideset posto malign stanica. Oni rezultati od juèer su naprosto... anomalija. Zato neæe b potrebno vaditi kosnu sr�.« iMalo sam popostala u mislima i onda rekla: «»Hajde da obavimo i to, da pogledamo �to se tamo ka�e.« i»O'key.«Kad je ubola, Igor je zastenjao. Na vrhu igle kobni muk. Fusner sta< svrdlati stenjuæi i sama. Igor je �krgutao zubima, derao se, psovao i n i Ðizasa. U mo�dini je valjda bilo sve nabijeno kao i onda poslije L Angelesa. Ili je nai�la na jako izbodeno podruèje? ¦Naposljetku se na vrhu igle pokaza mjehurava mo�dina. Bude ulovljei u plastiènu tubu.»Bojim se da je uzorak neupotrebljiv«, reèe Fusner oporavljajuæi se < zadihanosti.Uzorak su poslali u jednu ma�inu da stoji u njoj do utorka kad æe i mikroskopski prouèiti.Stu�ten, Igor se obukao i �uteæi èekao. Gorko sam po�alila �to sam : izvrgla ovom potresu. Dopustila sam u�as njegova bola i gubitka prisebno; da bih sebi olak�ala stanje neizvjesnosti. I nisam ni�ta saznala. Hazel i Ðiz ostali su za pragom NIH-a. Nadoh sebe kako se povjerljivo naginjem pren Fusner i pitam:»Koji je, recite mi, najbolji naèin umiranja?« i»Infekcija«, tiho, hitro odgovori.Ovo pitanje su prije mene postavile tolike druge majke, kolebajuæi < optimizma, vjere, borbe, malaksalosti i konaèno do pristajanja na to da naè odlaska bude najbolji, da ne bude zastra�ujuæi poput Jessieova veæ da bu< slièan Carlinu koja je izdahnula od upale pluæa. A i Fusner je odgovarala k; iz pu�ke, kao da je oèekivala to pitanje i imala za nj spreman odgovor.»Infekcija«, ponovi usrdnim �aptom kao da mi saopæava neku dragocjei374 :tajnu. »Ako je krvna infekcija, traje svega nekoliko sati. To je najlak�e. Bilo bi nezgodno ako bi popucale �ilice u mozgu. Uopæe, unutra�nja krvarenja nisu dobar naèin.«Kod kuæe su èekale Mama i Mira, pune nade. Vijugajuæi kroz �umu, imala sam vremena da se malo skupim. Pomislila sam da æe mo�da Hazel imati kakav spasonosni odgovor. Prije nego �to sam i�ta rekla Mami, jurnula sam put telefona. Hazel, koja posljednjih dana nije bila u Albuquerqueu, jutros se odazove.»Moji rezultati pokazuju da nema ni traga malignosti«, reèe svojim sunèano-hladnim glasom. »Ima u organizmu jo� samo ne�to gamazraka, ali veoma malo u usporedbi s prija�njim nalazom. Energija u stanicama je dobra. Da, zaista, i organi dobro funkcioniraju.«»Kako onda objasniti trideset posto malignih stanica u krvi?«»Ili su pogre�no otèitali, ili se radi o tovaru mrtvih limfoblasta na putu iz tijela«, reèe ona autoritativno.Èula sam kako se moje disanje uti�ava.»Jesu li gamazrake mogle izazvati ovakav nalaz?«»Mogle su. Poslijepodne æu jo� jednom pogledati njegovo stanje. Zovite me uveèe.«Nisam je zvala uveèe, veæ poslijepodne. Upravo sam je zatekla gdje ispituje Igorovu eteriènu sliku. Nisam vi�e pitala kako ispituje, na osnovi èega - na osnovi one kaplje

krvi?»Kod mene je sve u redu«, reèe lakonski.Dugo smo razgovarale. Rekla mi je da nije uspjela izlijeèiti leukemiju samo jednog pacijenta: jednoga koji je ponovno pre�ao na kemoterapiju.»Imajte na umu da ja radim samo s beznadnim sluèajevima. On æe dokraja ozdraviti, da, zaista, jer je veæ prilièno prizdravio. Ali posvema�nje ozdravljenje posti�e se postupno. Naiæi æe smetnje, biti æe i padova. Jer i padovi spadaju u uzlaznu crtu. Noæas æu primijeniti ne�to naroèito, �to æe mu zasigurno pomoæi.«Nisam pitala �to i kako. Na kraju dugog razgovora stavila mi je na du�u da ga svakodnevno kupam u soli i sodi bikarboni.Sad je opet NIH ostao za pragom, sad je NIH bio nemoæan da doðe u svijet tako suptilnih intervencija kakva je bila Hazelina. Po koji sam to veæ put na�la sebe u polo�aju njihala? Istoga dana prevalila sam pun njihajski put - od visoke do niske toèke i opet natrag.Toga popodneva Jean mi je isprièala sluèaj svoje dobre prijateljice, Charlene. Sna�ao ju je mo�dani udar. Lijeènici nisu imali nikakve nade da æe pre�ivjeti. Ali ona je sutradan ustala i prohodala!Vijesti o èudima zapljuskivale su nas s mnogih strana. Mogla su se èitati i u listu sveæenika Ernesta Angleva kojega sam takoðer »upoznala« preko televizije i koji je svoju misiju iscjeljivanja obavljao u katedrali u Akronu. Pisala sam mu. Odgovorio je: »Vjeruj Mu bez ostatka. ..« Otada mi je slao svoj polumjeseènik na èijim je stranicama mnogo ljudi svjedoèilo svoje iscjeljenje. Anglev nikada nije tra�io novac, nije baratao s tornjevima za molitvu ni kri�arskim pohodima na Afriku. Kad sam ga ugledala u èetvorini ekrana izgledao mi je kao drvosjeèa ili vodenièar: crnokos, niska èela, veoma �irokih ramena i krupnih �aka. Ali je svoje duboko usaðene oèi znao podiæi u ushitu koji ga je èinio djetetom. Mnogi njegovi iscjeljenici tvrdili su zajedno375ft -.'¦sa svojim lijeènicima da im je iz tijela ne samo nestalo bolesno tkivo veæ da s stvorilo zdravo.Uveèe, za vrijeme kupelji, Igor se potu�i na bol u prstima ruke. Ko�a m je bila vrlo osjetljiva, tako da je od vremena do vremena morao odlagati svi Mickev Mouse sat. Jo� uvijek je osjeæao bol od uboda Fusnerièine igle.U krevetu mi je isprièao dugu zgodu o lopovima i o sebi. Prièu nisai zabilje�ila; mo�da mi se uèinila uobièajena, a mo�da sam bila premoren; a mo�da sam mislila da æu je sutra na miru pribilje�jti. Kasnije sam za�alila; njom: ta u svakom snu javljalo se ne�to novo i znaèajno.»Ne�to se poèelo dogaðati dok sam jo� bio u kadi«, reèe tad Igor. » glavi sam vidio neko svjet koje se vrtjelo i koje me vuklo u drugi svijet. B: sam tamo dok sam se kupao i dok sam se penjao u spavaæu sobu i hodao c kreveta.«»I pritom si sa mnom razgovarao?« v ",»Pa da. To nije te�ko. Kako sam onda igrao »Èovjeèe, ne ljuti se« i b s Ðizasom? Mo�e se biti dva mjesta u isto vrijeme.«Cvijetu je miris tako obièan da ga jedva umije preprièati nekome u koj je njuh veæ zahrðao.»Gogi«, rekoh, »reci mi da li su se takve stvari dogaðale i prije nego �i smo nas dvoje poèeli o njima razgovarati? Sjeæa� li se neèega od lani? Ili c preklani? Neèega �to ti se dogodilo, a slièno je ovome �to mi sada prièa�?»Oh, pa bilo je toga«, reèe Igor nehajno. »Samo ja nisam znao da je i ne�to naroèito. Mislio sam da je obièno. Mislio sam da se to svakon dogaða.«I isprièa kako je lani, u prvom razredu �kole »John Eaton« uèitelji« upitala tko bi znao izraèunati koliko je tri i èetiri.»Ja nisam znao koliko je tri i èetiri i uopæe matematika mi nije i�la. A kad je ona to upitala ja nisam znao �to radim, jer sam ustao, ne�to n za�kakljalo u glavi i rekao sam: sedam. Sam sam se zaèudio odakle to znan I jo� je bilo takvih stvari ali sam ih zaboravio.«Jer oni sebe slobodno zaboravljaju, miris i cvijet, jer su oni jedno drugo neprekidna, sasvim neizuzetna prisutnost. Da, 5mirisu je cvijet i cvijetu je miris :

tako obièan, i da mu ne treba na�e naopako èuðenjei uvredljiva zahvalnost. iSLOVCE O VJERI \iU meðuvremenu je stiglo pismo od Hazel Parcells pisano �estog list« pada. U pismu se tvrdilo da je Igor veæ mnogo bolje i da æe uz podr�k mineralne i ostale nadohrane brzo ojaèati. »Ovoga trenutka na�i nalazi r ukazuju ni na leukemiju niti na gamazrake. Ali juèer poslijepodne zabilje�i smo pljusak prilièno sna�nog zraèenja.« Hazel je bila diskretno uvjerena c to zraèenje potjeèe od rendgenske ili kobaltne terapije od pohoda u bolnic petog listopada. »Ovo smo oèistili«, pisala je dalje. »Ali, molim Vas, nemoji dopustiti nikakvo daljnje zraèenje.«Potom je obja�njavala prirodu lijekova koje mi je poslala. To je bi u prvom redu napitak kojega je nazvala napitkom normalizacije. Sadr�ava376je bjelanèevine svih �lijezda. Minerali su listom bili prirodni, s enzimima probave. Taj je napitak saèinjen na osnovi formule Igorove krvi i odraz je, kako je rekla, najhitnijih potreba njegova organizma. Osim tog napitka poslala je pilule od sr�i nadbubre�ne �lijezde i lijek naèinjen od sirove jetre. »Ovoga èasa najpotrebniji mu je graðevni materijal. To su minerali i bjelanèevine. Vitamini æe doæi kasnije na red. Neka jede salatu i voæe i �itarice cijeloga zrna, naroèito zob i jeèam. Izbacite iz jelovnika svu preraðenu i konzerviranu hranu.«U subotu se Igor cijeloga dana dobro osjeæao. Subota je poslije dugoga vremena bila nalik svaèijoj suboti. Ja sam po�la u Safeway. Djeca su se s Radivojem odvezla u �kolu u ambasadi. Mira, Mama i Neven bavili su se kuæom i vrtom, ljuljaèkom i Luckyjem.Negdje oko podneva sjedila sam u basementu ulijevajuæi se juri�no u svoj èas s Ozirisom. Djeca su se uto vratila iz ambasade. Poslije nekoliko minuta èula sam pa�ljive, tihe korake u mokasinama i znala sam da to Igor silazi da mi ne�to saopæi. Znala sam da æu izvaditi notes i pisati povijest isto tako mitoliku kao �to je povijest Ozirisa, no po znaèenju daleko zama�niju od moga vlastitog pisanja.Igor se spusti na divan. Progonila sam jednu reèenicu koja mi je izmicala, htjela sam je stiæi prije nego �to posegnem za olovkom i notesom.»Sjetio sam se sna kojega sam sanjao predjutro.«Ispustih skut one reèenice, uzeh olovku i notes kupljen u dalekom a�ramu Aurovillea.»Da, Gogi?«»Oti�li smo na put, ja, ti, tata, Relja, Neven, baka i jo� neki ljudi. Do�li smo u Ocean City i smjestili se u hotel. Tamo smo razgovarali. U hotelu je bilo (zlih) duhova. More je bilo zagaðeno i puno struja. Struja je povukla brod na dno, veliki prekooceanski brod. Neki su se ljudi kupali, struja je do�la blizu i odvukla jednog kupaèa, veæ je bilo kasno. A ja jo� nisam smio ravno iz hotela skoèiti u pomoæ, onako u svom crvenom odijelu.Obukli smo se i oti�li na pla�u. Tada sam obukao svoje crveno odijelo. Vidio sam (zlo)duha u moru. Bio je sav bijel, s crnim velikim oèima. Svi su se upla�ili, poletjeli su helikopteri, a struja u moru je bila tako jaka da je povukla helikopter na dno.Onda su gaðali iz tenkova u struju, a struja je poèela usisavati tenkove i metke i poèela je vuæi ljude s pla�e, a duhovi su se stvarali iza leda. Poletio sam u struju i vrtlog je krenuo oko mene i nije mi ni�ta mogao. Zaronio sam i spa�avao jednog deèka, izvukao sam ga na pla�u. I jo� druge kupaèe. Odjednom sam dvadesetak ljudi izvukao na pla�u.U hotelu su duhovi dolazili u jednu mraènu sobu. Ljudi su se pla�ili i pitali su se kako da se obrane. Poletio sam i tra�io sam duhove, jednoga sam na�ao, poprskao sam ga s energijom iz prsta i uni�tio ga. Drugi duhovi su me napadali, sve sam ih poubijao. S njima je prestala i struja.Onda su opet mogli ploviti brodovi, ljudi su se opet kupali, a mi smo se vratili iz Ocean Citvja.Ali onda se opet dogodilo da su dva lopova htjeli opljaèkati banku. Zaprijetio sam im, onda sam ih uhvatio i odveo na policiju. Ispitivali su ih, strpali u zatvor, ja sam se vratio kuæi i sve je bilo u redu.Ðizas mi je rekao: 'Sad æe� se probuditi i sve je u redu.'

377I probudio sam se.«1Èuli su se brzi, nemirni Reljini koraci, zapravo skokovi. U�ao je popi vijavice, okreæuæi se oko svoje osovine; izbacio je nekoliko zvi�duka i krikov pod strop i opet odvrtlo�io prema izlazu. Igor me tad pogleda i polako me s razumijevanjem upita:»Hoæe� li da odem u drugi svijet i pitam Ðizasa �to æe biti s toi matematikom?« ¦:»Daj, molim te«, rekoh �eljna Ðizasove pomoæi.Igor je legao na divan i umirio se. Promatrala sam ga: le�ao je na trbuhi zatvorenih oèiju, posve miran. Tada mu se trznu�e noge. Mirovao je je minutu-dvije. Onda zamijetih nekoliko malih trzaja koji su protalasali krc noge, ruke i leða. Otvori oèi i protegnu se. i»Evo me.«»�to misli�, koliko si dugo bio tamo gdje si bio?«»Oh, dugo. Dvadeset minuta. Bio sam u dvorani gdje su bili bogovi. 1 zna� da mi je Ðizas rekao da æu uvijek moæi otiæi k Njemu ako se ra< o neèemu va�nom? I tako, Ðizas mi je rekao...«Ovdje je Igor izgovorio vrlo toènu definiciju problema svoga brat; Slu�ala sam zaèuðena. U prvi mah sam prosvjedovala zbog nekih opaski. N tada nisam mogla znati da æe proæi samo dva mjeseca da bi se pokaza! toènost ove dijagnoze. Igor je svoj izvje�taj zavr�io autoritativno i lakonski»Ðizas mi je rekao da ti to ka�em.« iPoslijepodne sam zvala Hazel. Ona mi reèe: i»Sve je u najboljem redu. Oèistili smo organizam.«»Zar je opet bilo maligniteta? Ili gamazraka?«»Sinoæ je bilo ne�to regresije, pokazao se sarkom. Ali to smo uklonil Preostaje nam da neprekidno dr�imo organizam na oku, sve dok sam r uzmogne stvarati zdravlje i energiju. Svi organi su u redu, naroèito medull; Jetra je malèice poveæana, jer vodi bitku za oslobaðanje od toksina. Brojèan stanje krvnih zrnaca jo� je bolje nego prilikom posljednjeg nalaza. U tromb« citima smo dodu�e na�li ne�to malo sarkoma, ali smo ga, ka�em, oèisti! Energijska kolièina u stanicama je vrlo dobra. Ne vidim zbilja nikak\ razloga da se posve ne oporavi.«Nije li i Ljubojeviæ svojedobno otèitavao na svom ekranu energijsk punoæu organizma u krepku vrtnju èakri? Nije li bio siguran da se leukemijsl udar vi�e neæe vratiti? Kad se udar ponovio, vi�e nisam imala priliku c1 U jednom od na�ih izleta na istoènu obalu posjetili smo Ocean City. Za�to je Igor izabr; ba� taj grad kao izleti�te u svom snu? Za�to nije izabrao Stone Harbour. Rehoboth ili Annapo kamo smo odlazili èe�æe i boravili dulje? Nije li to zbog njegova imena? Oceanski grad, grad i rubu oceana: u srodstvu s beskrajem, nosi ime beskraja, �ivi na rubu beskraja.U taj se grad dolazi na izlet: u njemu se gostuje, kao �to se gostuje i izletuje u tijelu. Izriè; »oti�li smo na put« i »smjestili smo se u hotel« govore da je i ovo mjesto karavan-seraj, to jest < je obilje�eno privremeno�æu i zbornim obitavanjem. Svi parcijalni �ivoti, sve biv�e i budu inkarnacije, sve plohe i tendencije biæa skupljaju se nakratko na tom ugro�enom mjest napadnutom strujama smrtr.Izletnici (u tvar) imaju zajednièku (duhovnu) osovinu � dijete-junak � a ta osovina ne oda u prvi èas svoju snagu, ne pokazuje se u crvenom odijelu moæi. Zajednièka osovina, naèe kohezije, uvijek je u istom liku Bo�jeg potrkala, malog spasitelja. On se na kraju uspjesi obavljena zadatka javlja svom »poslodavcu« da podastre izvje�taj i saslu�a naravouèenije.Zbirci smrtolikih simbola pridru�ile su se struje u moru koje »usisavaju« brodove, plivaè helikoptere, tenkove, metke i naposljetku ljude na obali. Karakteristika usisnosti vrlo dob pristaje pro�drljivim èeljustima smrti. Prvi put se ta karakteristika spomenula u snu o kamioi koji je najprije ru�io kuæe, a potom ih usisavao.378èujem njegovo tumaèenje dogaðaja. Sjetila sam se Ðurðe: »Oni imaju samo djelomièan uvid .. .«Svejedno, Igor je poslijepodne bio pun energije. Igrao je bedminton s bakom i Mirom. Ulica Quincy napunila se radosnim uzvicima. Nalikovala je na ulièicu obiène subote u kojoj nitko ne boluje i nitko ne osjeæa galop smrti oko kuæe. Igor je trèao za loptom. U ovom bespomoænom razdoblju leukemije to je naprosto nezamislivo.

Uveèe su se i Igor i Relja okupali u èarobnoj Hazelinoj kupelji. Poslije kupke Igor se potu�io na bol u mi�iæu stra�njice. Bol je trajao deset minuta i potom netragom nestao. Hazel mi je objasnila da kupka istjeruje toksine iz njihovih skrovi�ta. U nekim sluèajevima to su gamazrake.Prije spavanja obratih se Igoru s nekim pitanjem. Ali on mi dade znak rukom da �utim. Poslije mi reèe:»Ba� sam se s Ðizasom dogovarao o putu na koji æemo sutra krenuti.«Narednoga jutra slika se izmijenila. Zalio se na bolove po cijelom tijelu. Po ko�i su se osule nove ranice. Ne oslobaða li kupka suvi�e naglo toksine i gamazrake koje onda prave rusvaj u organizmu?Juèer je trèao i skakao, danas je bio umoran, olovnoga koraka; gadila mu se hrana. Zabolje�e ga prsti na rukama. U nadi da æe mu kupelj olak�ati bolove, priredih mu kupku. Ali poslije kupanja bolovi su se samo pojaèali. Nisam zvala Albuquerque jer su mi rekli da neæe raditi sve do ponedjeljka poslijepodne.Poslijepodne Jean se javila telefonom da mi saopæi �to je vidjela kad je zaronila u ti�inu sa mnom i s Igorom.»Vas oboje izgledate divno. Kao da nema nièega lo�eg, sve samo dobro.«Predveèe sam pisala u basementu, �ureæi se niz reèenice, ne misleæi ni kud ni kamo. Knjiga je skokovito napredovala svom kraju. Uskoro sam èula male isprekidane stupaje niz drvene stepenice. Znala sam da mi prilazi, da mi opet prilazi netko tko æe mi djeèjom rukom pru�iti svjetiljku o èijoj sam svjetlosti pjevala.U�ao je korakom stara èovjeka i sjeo na divan.»Poku�avao sam opet otiæi kod Ðizasa, ali mi nije uspjelo � ne�to sa mnom nije u redu. Jer meni je Ðizas kazao da æu uvijek moæi kod Njega kad budem imao neki va�an problem. Kako to da sada ne mogu?«»Mo�da problem nije dovoljno va�an«, rekoh.On ne odgovori ni�ta, nego se zamisli. I opet, kao da se budi od sna, prousti:»Zbilja, kako to da ne mogu?«Sjedili smo u ti�ini.Mo�da mu prestravljeni organizam, odnosno organizam koji se bori da ne ozdravi, prijeèi da iziðe na uobièajeni naèin? Mo�da je u tijelu strka i zbrka, sukob dvije energije, pa su putevi i vrata privremeno zatvoreni astralnom putniku?Poslije nekoliko èasaka Igor æe opet, spu�tajuæi rijeèi pa�ljivo preda se, kao da su staklene figurice:»Dobro, ja neke stvari ne znam. Ja neke stvari ne razumijem. Ali neæu da zbog toga psujem Boga.«Nije gledao u mene, gledao je u svoje rijeèi na malom stoliæu. One su svjetlucale.¦ ,'.r-i5t-siu'-|3,1379»Nitko ne bi smio psovati Boga zato �to ga je stvorio ovakvog i onakvog«, objavi tiho i sveèano. »Bog zna za�to neke ljude stvara ovakve a druge onakve. Mi to ne znamo. Bog zna za�to neki moraju umrijeti: ka naprimjer Jessie. Jessieu nisu pomogle dobre misli ni molitve. Tako je Bo htio. I ako neki ljudi ne dobiju sve najbolje, pa �to onda? Bog je tako hti i gotovo.«2To je bilo kratko slovo o vjeri u vrijeme kad je vjernikova tjelesna snag osijecala, a pobjednièki se �ivot u snovima razmahao punim krilima. Govori mi je netko tko je bio star i mudar. A nije bio star ni mudar zato �to je bi blizu smrti. Veæ zato �to mu je bila dana vjera koja ne i�te podr�ku obièn stvarnosti, vjera koja je sama po sebi stvarnonosna i zbiljotvorna. Netko tk je znao �to znaèi predanost � tko je nikad nije pobrkao s rezignacijoi i gubitkom sebe, veæ je u predanosti prepoznao samotvorno i prekrasn naèelo svoga jastva.DVA SEPTAEDRASutradan, u ponedjeljak, trinaestoga, bolovi nisu laknuli. Ranice su s dodu�e poèele prisu�ivati, ali licem se razlilo �utilo. U tijelu su se oèit dogaðali rasapi raznoraznih vojski koje su palile svoja skladi�ta i uni�tava! municiju, svlaèile uniforme i tonule u opusto�enu zemlju. Jetra je stenjal i cviljela. Bubrezi su posrtali. Ali su�enje, ranica govorilo je o tome da odrec bijelih komandosa rade na svom zadatku i da se kroz maglu i rasuli leukemiène rulje probijaju hrpice pre�ivjelih branilaca.Bolovi u mi�iæima vezali su mu pa�nju za tijelo. Igor je danas bio zakovai na kri� tijela i zbog toga razdra�ljiv i nezadovoljan.

Jedva sam doèekala poslijepodne da zovnem Albuquerque. Zatekla san Hazel i saopæila joj da se Igor lo�e osjeæa.»Zovite me za jedan sat.« iPro�ao je jedan sat. Hazel je jo� uvijek istra�ivala Igorovu auru. Reèe mi»Nema nikakvog maligniteta.«»Ali odakle bolovi? Po cijelom tijelu?« >»To me èudi. Ne vidim nikakva uzroka. Ipak, zovite me jo� jednom 3 dva sata.« :Pro�la su dva sata. Hazel ponovi da je Igorov organizam èist i da ni}2 Ovo je bilo slovo o vjeri. O vjeri koja je izvan razmi�ljanja i prije iskustva. O vjeri koj samom sobom dokazuje ono �to dokazuje. Razumijevanje nas mo�e izdati, ma�ta mo� pregorjeti, oèi i u�i su kratke. Ali vjera se ne obazire na razum, ma�tu i osjetila i kad oni zaka� ona ne mora zakazati. Ona je svjedok onoga o èemu govori zato jer je napravljena od tvari tog onoga. Ona ka�e: »Gle. ja jesam, dakle i ono jest«. Morska kap, zavitlana vjetrima nad bar i jezera svjedoèi neviðeni, nezamislivo golemi ocean. Slatkovodno jezero razuma æe reæi: »J poznajem mjeru i kakvoæu na�ega roda. Ne postoji nigdje tako ogromna voda, k tome slana< Ali kap klikæe: »Ja sam dokaz!«Treba dakle vjerovati da Bog, kad ne�to hoæe, hoæe s dobrim razlogom. Ne treba se cjenka za dokaze da je tako. Razum je �krtica: trgovac na jeftino i u skuèenim kolièinama. On bi d kroji i broji po svojoj uroðenoj mjeri pa ako njegove mjere ne dose�u i ne pristaju mjerenome, o æe dotiènu pojavu proglasiti neva�eæom i nepostojeæom. Razum je nadmen, znanje je ta�to: 01 ne pra�taju kad nisu u prvom planu. Igor je rekao da se ne treba ljutiti i »psovati Boga« ako ne�t ne razumije� ili ne zna� ili ako ti ne�to nije po æudi. Veæ treba prihvatiti dato s vjerom u Bo�j volju koja je mudrost. On nije rekao »mudrost« ni »providnost«, ali je taj pojam sadr�a u izrièaju »Bog zna za�to«.380 ' juspjela otkriti nikakav drugi uzrok bolovima osim nervnog udara zbog vaðenja kosne sr�i pro�log petka.»Nema vi�e ni gamazraka«, ustvrdi. »Ali tijelo je slabo. Neka pije kalcij svaka dva sata.«Dok je ona to govorila moje uho je postajalo svjesno zvuènih signala koji su dopirali iz salona. Igor je ne�to veselo prièao i oèito se kretao.»Oh Bo�e«, upadoh, »njemu je bolje, jer ga èujem gdje se smije i hoda.«»Kupke izazivaju strane elemente na èistac«, ponovi Hazel. »Neka Vas to ne uznemiruje. Mi æemo jo� noæas raditi na njegovu boljitku. Napunit æemo ga vitaminom K. Znate, najveæi problem prilikom ozdravljivanja je prskanje kapilara. Uèinit æemo sve da do toga ne doðe. Ja sutra putujem i ne�to æu se dulje zadr�ati na putu. Ali Glvnis æe voditi brigu o Igoru, jer ona je upuæena u njegov sluèaj. Ne brinite, sve æe biti u redu. Da. zaista, treba mu samo vremena za oporavak.«»Odakle i kako dolazi do leukemiènog procesa u organizmu?«Nije mi se mililo �to odlazi; i stadoh je zasipati pitanjima kao da æu njima zaba�uriti njezin odlazak.»Izvori su nebrojeni. Jedan od njih je zraèenje u prirodi.«»Je li Igorova bolest karmièki uvjetovana?«»Ja to ne znam.«»Zar se to ne mo�e otèitati s aure?«»Ja otèitavam samo poremeæaj, neravnote�u i manjak elemenata i na osnovi toga postavljam dijagnozu. Ali ne istra�ujem dublje razloge bolesti, primjerice one koji se�u u prija�nje inkarnacije.«»Kako da umivam voæe i povræe?«»Pomoæu klora. Na �est litara vode u kojoj æete oprati povræe stavite kolièinu od èetvrt zaklopca. Poslije desetak minuta vidjet æete da se uvelo li�æe oporavlja. Klor je jedino valjano sredstvo.«»Sutra bismo mogli pregledati krv.«»Du�o«, materinski æe Hazel, »ne èini toga. Ne izvrgavaj mo�ebitnom potresu ni njega ni sebe.«»Ali to neæe biti nikakav potres. Igor èak voli iæi u bolnicu kad je takva sitnica u pit

anju. A nalaz krvi æe nam dati izvjestan kljuè, zar ne?«»Ne znam. Meni neæe pomoæi. Ali ako Vi mislite da posjeta bolnici neæe biti neprijatna za Igora, onda dobro, poðite. Mada bih ja na Va�em mjestu zaboravila i bolnicu i njezina mjerila.«Htjela je reæi: Mani se, dva se smjera ne mogu slijediti istodobno.Potkraj dana bolovi u mi�iæima posve su i�èeznuli. Zaista èudno. Dan je zapoèeo sa sumornom slikom klonuæa, a zavr�io s vodoskokom energije. Tokom dana Igorova su se raspolo�enja mijenjala od napetosti do vedre opu�tenosti. Ponekad bi ga spopadala �elja da »ne�to razbije« � u skladu s izjavom »doðe mi da poludim zato �to sam tu, zato �to nisam u bijeloj kuli.« Èas potom bi se smirio i dolazio mi javiti da se smirio.Uveèe mi je kazivao u pero san koji je spadao u pro�lonoænu proizvodnju. U tom snu iskrsnuo je detalj koji se pojavio u dana�njem televizijskom programu. Taj detalj je bio nevidljiva ma�ina iz serije o Supermanu s Geor-geom Reevesom. Je li nevidljiva ma�ina predviðena jo� pro�le noæi i i�èeprkana iz buduænosti? Ili je izabrana u sada�njem èasojicirana u pro�lost? Naime: je li Igor pronalazio svoje kalupe i izrièaje u datom trenutku od onoga i meðu onim �to mu se na�lo pri ruci da bi time izrazio sadr�aj veæ ranije zreo i spreman za objavljivanje? Ako je tako, onda je sadr�aj èamio u prisjenku381budne svijesti, èekajuæi da naiðu povoljni znaci za njegov nastup. Ali ako je drukèije, ako je sadr�aj do�ivljaja grunuo u buduænost sa svojim predslikama. on je mo�da prisilio tu buduænost da se potrudi oko smje�taja i smisla njegovih predviðanja. U ovom potonjem sluèaju nevidljiva ma�ina spada u predskazanje; u prethodnom, u poskazanje.Mo�da se radilo i o jednom i o drugom. Mo�da smo proroci i unatrag i unaprijed. Nije li �ivot magièno, fluidno, neprestano nastajanje? Ne zidaju li mu misli-i-èuvstva oblik i smjer i hotice i nehotice? Mo�da to èine prije, a mo�da poslije dogaðaja: mo�da ga navije�taju ili makar obrisno crtaju a mo�da ga grade unatrag. Jer kada je prije? Kada je poslije? Notesi se snovima vrvjeli su od primjera u kojima su te dvije »sada�njosti« zamjenjivak mjesta. i»�est Gargojla i jo� njihov voða, sedmi, sjedili su oko stola i dogovarali ss kakvo bi zlo uradili. Dogovorili su se da æe sutra ujutro napraviti �tetu m neèijim kolima.Sutradan su do�li u gara�u i pokvarili akumulator, koènicu i jo� sva�ta Kola su krenula, oni su sjedili na terasi i gledali kako su se kola slupala, U kola i jo� puno drugih. Poslije su odluèili da krenu u napad. Njihov voða bic je kostur.Vojska je na ekranu ugledala kosture. Kostur im je rekao da njihov grac nije kao drugi gradovi - ima malo kuæa - i da zbog toga mora biti uni�ten.'Ne', rekli su vojnici, 'mi smo taj grad sagradili za sebe i on neæe bit uni�ten.'Kostur je rekao: :'Mi imamo jednu bocu i kad ja pritisnem ovo dugme boca æe se otvoriti poteæi æe voda i razvalit æe kuæe. Ali ako se predate i izruèite nam svoj uèenjaka, onda neæemo to uèiniti.'Vojska je rekla: !'Kad se ovaj grad poru�i, onda æe i drugi gradovi stradati.'U njihovoj sobi stvorio se kostur i uhvatio uèenjaka i nestao s njim1 Patrola je krenula kolima da ga tra�i. Uèenjak je napravio nevidljivu ma�ini od koje su i Gargojli postali nevidljivi. Samo se vidio pi�tolj uprt u leðæ vozaèa u kolima. Odveli su ih kod voðe i rekli:'Imate jo� samo pet minuta �ivota.'Uèenjaka su tako opili da ih je slu�ao. 'Ja sam u crvenom odijelu preko magnetofona i televizora èuo i vidio �tc se radi. Poletio sam i doletio tamo - ljudi su veæ bili zavezani, nekoliko j< minuta veæ bilo pro�lo i ja sam stigao u zadnji èas i odvezao ih. Gargojli si povikali:'Hej ti, stoj!' i'Vi nemate pravo da uni�tavate ovaj grad', rekao sam.Oni su potrèali, ja sam podignuo kostura i bacio sam ga, ali on je joi uvijek bio �iv. Gargojli su oti�li u svoju zgradu i pustili su neko svoj« èudovi�te. Ja sam onako mali stao na nogu tog èudovi�ta, jako sam ga udark i ono je palo, onda sam ga podigao.

Gargojli su pustili vodu iz boce, ond; sam potrèao i svojom sam energijom zaustavio vodu i ona je nestala. Udark sam èudovi�te, vrtio ga za nogu u krug, bacao ga dok se nije umorilo, zgrabk sam bocu i udario ga njom i na kraju ga bacio na gargojlsku zgradu i oni su s« svi rasprsnuli.Stigla je policija i uhvatila voðu kostura. On je bio sav krvav i rekao je:382 :'Vi æete jednoga dana platiti za ovo.'Odveli su ga u zatvor, zavezali ga i ja sam se vratio u svoju zgradu, popravio kola i rekao svojim bogovima i Ðizasu da sam pobijedio. I za�elio sam da se probudim i probudio sam se.Ðizas mi je rekao:»Puno se zla dogaða, puno lopova ima i zato svi moramo dobro paziti.«1BRDO IZNAD OBLAKAU utorak ujutro èetrnaestoga, Igor se probudio iscrpljen, nervozan i pun bolova. Kao u vrijeme primanja Metotreksata, plakao je zbog toga �to ga »ni�ta ne zanima.« Sto se dogaðalo?Dogaðalo se ono �to je veæ zapoèelo prije nekoliko dana: istjerivanje na èistac metotreksatske armije. Hazelini komandosi pronalazili su ih u dupljama i pukotinama skrovitih predjela, gonili ih odatle u krv, onako kao �to su htjeli uèiniti Charlottini sokovi. Mo�da su ostaci neprijatelja bili brojniji nego �to se mislilo. Mo�da je zemlja bila prete�ko ranjena. U svakom sluèaju, vojska u povlaèenju pusto�ila je i palila zemlju koju nije mogla osvojiti.Ali... je li to bila sva istina Igorova plaèa?Sto su govorili snovi kao zarobljeniku u kavezu? O gubitku �kolskih sveski? Nije li Igor plakao i zato �to je bio zasiæen boravkom u tjelesnom kavezu? Ovdje ga vi�e »ni�ta ne zanima«. Nije li to svijet u kojemu je veæ obavio svoje zadatke? Nije li plakao zbog sna iz kojega mu se valjalo probuditi, zbog bolesti od koje mu je obeæano ozdraviti?1 U jednom od prethodnih snova pojavilo se »�est ja-ova i ja sedmi«. Gargojli su tamna strana ovoga septaedra. »�est Gargojla i jo� njihov voda, sedmi« predstavljaju idealni model i raspored, ovaj put zla. Njihov voða je smrt.Voða svijetlog odreda je pravo ja. Njihov je sukob vjeèan jer ih priroda njihova predznaka suèeljava i ne dopu�ta nikakav sporazum. I, kao �to se pripadnici dobra sastaju u svojoj »zgradi« da bi se dogovarali o za�titi dobra, tako se zlotvornici sastaju u svom »�tabu« da vijeæaju o tome kako bi nekom naudili.Ime i spodoba Gargojla paradirali su u jednoj televizijskoj seriji za djecu. Igor je mislio da Gargojli znaèe isto �to i ðavoli ili nakaze; tako je uostalom i bilo. U seriji su Gargojli bili izvanzemaljske grdobe opremljene nadmoænom napadaèkom tehnikom i bili su nakani istrijebiti èovjeèanstvo. Njihov naum vazda bi se izjalovio, poraz im je bio zajamèen zahvaljujuæi budnosti i hrabrosti braniteljskog odreda, no oni sami bili su neistrebljivi - inaèe ne bi bilo serije. (»Mora postojati i zlo na svijetu!«) Igor ih je prihvatio kao zornu definiciju zla.Ali Gargojli Tv-serije nisu bili obilje�eni brojem koji je ideja cjeline i model savr�enstva. Niti je na suprotnoj strani postojao suodred svjetlosti, komponiran po istom naèelu. Po ne znam koji put pokazalo se da sanjaè uzima iz jave ne�to sirovine koju onda preraðuje i uoblièava u dinamiène formule u svojoj noænoj radionici. U Igorovoj »seriji« dvije sudarene sile su naoko iste, kao �to su naoko isti »dva ista mene«. Ali izmeðu njih postoji bitna, u prvi mah nevidljiva razlika: na strani svjetlosti je atman, a na strani mraka je ego.Gargojli iz sna najprije su pregnuli da uni�tavaju pojedinaèna vozila, �to æe reæi tijela. Potom su krenuli da ru�e grad, dom skupnog postojanja pojedinaca, �to æe opet reæi svemir. Kao i obièno, vojska je nemoæna da ih zaustavi. Rekla bih da vojska predstavlja one funkcije i aspekte biæa koji su vanjska akcija. Vanjska se akcija temelji na podacima osjetila i na zakljuècima razuma. Vojska barata raznoraznim oru�jem: tenkovima, raketama, bombama, avionima te atomskim i hidrogenskim bombama. Sve je to oru�je pojavnoga svijeta, ogranièenoga dometa i uèinka. Savr�eno zlo mo�e biti pobijeðeno samo savr�enim dobrom.A to savr�eno dobro je ne�to samo naizgled maleno i nejako: dijete, Ðizasov »deèko«. Samo vrlina predanosti, samopo�rtvovnosti, neustra�ivosti i nevinosti (�to se na jeziku sanjaèa

naziva zbirnim pojmom »Ðizas- -energija«) kadra je da se usuproti zlobi, la�i, bezdu�ju i samo�ivosti. Biæe opremljeno Ðizas-energijom jaèe je od njihovih robota, gorila, magneta, hodajuæih kri�eva i ostalih stra�ila koja, zna se, »samo izgledaju stra�no«.383Po ustajanju savladao ga je golem, olovni umor. Legao je na kai; i zadrijemao. Kad sam do�la k njemu da ga povedem na vo�nju i u duæai isprièao mi je da se probudio trenutak prije i da je oæutio kako se kauè ljuljj»Ljuljao sam se i mislio: da li ja to sanjam? Onda sam u sobi vidio velik valove koji su me ljuljali, na valovima su bili brodovi i sve je bilo lijepo.«Materijalni svijet se na trenutke pretvarao u mre�icu i propusnu opni a astralni je svijet kroza nj nesmetano prolazio.I vo�nja kroz Rock Creek je ljuljala: krivulje i zavoji bili su vrhovi i dolin valova; a valovi su se dizali i spu�tali u ritmu koji nije bio zadan vjetroi nadolazeæe oluje veæ blagim, nje�nim disanjem neèije bliske ljubavi.Kod kuæe usprkos tjelesnim nelagodama isprièao je dug san u kazetofonSan mi se uèinio neobiènim, nenalik na dosada�nje. U njemu je sanjaèev ja ustupilo mjesto jednoj iznenaðujuæoj zamjeni: psu. Ali to je pametn i vjerno stvorenje, taj pas: spasitelj ljudi. Opisi do�ivljaja psa su priprosti, èa pomalo sirovi. Nema udarnih simbola i ljupkih usporedbi, nema slikovitos i magije, jezgrovitosti i metafizièkih natuknica kojima su obilovali osta snovi. Tom svojom priprostoæom svrstao se meðu nestandardne Igorov snove.»Sanjao sam o jednom peseku i vodopadima. Bio je jedan pesek, jak pametan, on je znao da spa�ava èovjeka, bio je kao ovèar, bio je jak, znao j prevariti medvjeda i vuka, jer je bio pametniji od njih. >Bili su i veliki vodopadi. Jedan medvjed je uhvatio jednog èovjeka i hti ga baciti u slapove i onda je do�ao pesek, medvjed je stavio èovjeka na ti i potrèao je za pesekom. Ali pesek je bio jako brz, trèao je, trèao i pobjega i u �umi je iskopao rupu i stavio po njoj puno li�æa pa je medo upao u rupuPesek je dotrèao natrag do èovjeka, gurao ga je nju�kom dalje o vodopada i spasio ga je.« ;»Kako se zvao taj pesek?« htjela sam znati. 1»Zvao se... ovaj, ne znam. Pesek je na�ao novèanik od èovjek u kojemu je bilo puno para, zlatnih, to mu je donio u zubima. Toliko je bi pametan da je skoèio do zvonca na vratima, ljudi su otvorili i vidjeli da j donio novèanik onoga èovjeka, pa su ga spasili i poslije uzeli peseka u kuæ i dali mu medalju. Ali pesek je oti�ao dalje.Onda su ga lopovi uhvatili u mre�u i objesili ga. A jedan mali Indijanci ga je oslobodio. Pesek mu se zahvalio na svoj naèin i vidio je da dolazi vuk Dogurao je jednu veliku okruglu stijenu jer je bio stra�no sna�an, potrèao j na vuka da obrani Indijanèiæa. Indijanèiæ je imao u zubima no�, bacio je no� vuk je odskoèio i pao je, a pesek je njuom dogurao stijenu i stijena je pat na vuka i usmrtila ga. Pesek je dobacio Indijanèiæu no� i onda je Indijanci mislio da on uzme tog peseka.Ali pesek nije htio da pripadne nijednom èovjeku, on je èovjeka sami �elio spa�avati; meðutim, �elio je poæi s tim deèkiæem zato �to mu je oi pomogao. Deèkiæ je imao jedan jako fini �ai zamotao ga je peseku oko vrat i jo� mu je dao pojas. Pesek je bio sretan, otrèao je da naðe ne�to �to æe oi dati Indijanèiæu. Na�ao je neki konop i drvo i napravio ne�to jako zdno i ti mu je odnio i stavio oko vrata i Indijanèiæ je tada bio sretan.Pesek ga je svuda slijedio. Spasio je Indijanèiæa od pitona. Znao je visoki skakati. Skoèio je visoko i pao zmiji za vrat pa ju je grizao i grizao dok se on; nije umorila, onda je na�ao konopac i zavezao joj glavu i rep zajedno.Onda su Indijanèiæ i pesek tra�ili Indijanèiæevog tatu. Ali tatu je uhvatili384nekih �est ljudi. Pesek je na�ao pu�ku (od tog tate) i dao ju je Indijanèiæu. Pesek je potrèao na neko brdo i vidio gdje su oti�li oni ljudi s Indijanèiæevim tatom. Bacio je na njih nekakvo prstenje i sve ih uhvatio i oslobodio tatu i odveo ga kod Indijanaca i bili su sretni.Ali tata je bio jako iscrpljen i pesek ga je odgurao do nekih ljudi koji su do�li s kolima i uzeli ga. Onda je Indijanac bio �alostan i plakao je, a pesek ga je nekako tje�io, pokazivao mu da ne treba plakati, jer æe njegov tata ozdraviti, a on, pesek, za to æe vrijeme biti stalno s njim.Onda su zajedno oti�li i vratili se u grad. I svi su gledali peseka i lanac. Pesek

i Indijanèiæ su poèeli zajednièki graditi kolibu. Pesek je rovao nju�kom, Indijanèiæ je zabijao s èekiæem i tako su podigli krasnu kolibu i lijepo su u njoj �ivjeli. Svi su tada rekli:'Taj pesek sigurno ko�ta hiljadu dolara, kad je tako dobar i pametan.'Onda sam se bio probudio, bio je gotov san. I Ðizas mi je jo� ne�to rekao. Rekao je:'Taj pesek je bio dobar, on umije da vuèe sanjke kao Lucky i on �ivi u Washingtonu, samo negdje dalje, na jednom polju, jer zato sam ti ga i pokazao preko sna da ga vidi�...'«»�ivi li i dalje s onim Indijanèiæem?« upitala sam.»Da, naime ne. On tu �ivi da bi pomagao. Ljudi su sretni stoje on tu. On je èist, ima bijelu, crnu i ljubièastu dlaku. I to bi bilo sve.«Ja sam tada upitala odakle je taj pesek do�ao.»Ovako«, reèe Igor. »Ljudi su do�li na livadu na kojoj je raslo mnogo biljki. Ljudi su za�eljeli da imaju peseka. Zasijali su sjemenke, zalijevali i molili se Bogu da im dade peseka. Dugo, deset godina su molili da im dade peseka koji æe ih èuvati i spa�avati i Bog je na kraju rekao: 'Dobro.'Priroda je tada odluèila kako æe to biti: narasla je jedna biljka i od nje se rodilo jedno malo jaje. Bo�ji glas je rekao da æe se poslije tri mjeseca iz tog jajeta roditi pesek. Poslije tri mjeseca jaje se raspuklo, izi�ao je iz njega pesek, ugledao je ljude i volio ih, volio. Kad je narastao, postao je pametan i spa�avao je ljude, a ljudi su bili sretni.«1Poslijepodne sam telefonirala u Albuquerque. Odatle se vi�e nije odazivao sunèano-hladni glas doktorice Hazel, veæ nje�an i usrdan glas Glvnis. Izvijestili da je Igor krvario prilikom stolice, da ka�lje, da ga bole leða, noge i ruke.»Ne znam �to bi to moglo biti osim kemijske neravnote�e u organizmu«, reèe Glvnis. »Vrtoglavicu obièno izaziva pomanjkanje pota�e. Nedostatak kalcija prouzrokuje bol u mi�iæima. Radim na tome da ovu neravnote�u dovedem u red. Radit æu do deset uveèe. Ne vidim nikakvih malignih elemenata. Vjerujte, èinimo sve �to umijemo i znamo.«Uveèe smo doèekivali goste. Za stolom je bilo veselo i buèno, ba� kao da je u na�oj kuæi sve u redu. Igor se pokazao, malo je i suzdr�ljivo odgovarao na pitanja gostiju, potom se povukao. No dok je tekao pjenu�avi razgovor ugledao je veliko kome�anje oblaka i usred oblaka Ðizasovo lice. Dizas je1 Pesek je uistinu specijalan: on je, rodiv�i se, ljude »volio, volio«. Pomagao im je i èuvao ih od zla i pritom �ivio sam, »nije �elio da pripadne nijednom èovjeku«. No u toj plemenitoj samoæi zbilo se jedno posebno prijateljstvo s Indijanèiæem, djeèakom koji je takoðer samovao. Oni su jedan drugome pomagali, jedan su drugoga darivali, naposljetku su sagradili zajednièki dom. Pa ipak, pesek je i dalje �ivio sam, »da bi pomagao«. On je inkarnacija one iste vrline koju utjelovljuje dijete-junak.25 Brdo iznad oblaka385ili

progovorio i povjerio mu da ima jedna »beba koja se rodila bez nogu i ru s kvrgom na ramenu i s nakrivljenom glavom. Ali ta beba bi mogla pos najpametniji èovjek, uèenjak, spasitelj ljudi, samo ako joj se pomogr Igoru je veèeras bio dodijeljen taj zadatak, jer Bog joj nije pomogao, toj b a On zna za�to.»Noæas dakle idem na taj zadatak«, reèe dok sam ga spremala! spavanje.Sutradan, u srijedu petnaestog listopada, probudio se s jakim bol u ramenu. Glvnisine zdu�ne èarolije koje je izvodila sve do u kasni �ino sat pokazale su se nedjelotvornima. Po�li smo u bolnicu na èitanje kr slike. iNalaz je naoko bio neumoljivo leukemièan: u krvi je naðeno trideset* tisuæa leukocita, od kojih je 99% bilo malignih. a»Nisu li to mrtve stanice?« pitala sam, poduèena onim Hazelinim ob njenjem.»Mrtve?! Bez citostatika?! I u ovolikom broju?! Oh ne«, reèe s bis podsmjehom June Fusner.Opet smo se sa�aptavale o »najlak�em« naèinu. Da trombociti m odveæ spali i da ne bi do�lo do unutra�njeg krvarenja, Fusner predlo�i doðemo u ponedjeljak zbog transfuzije trombocita.Telefonirala sam u New Mexico. Saslu�av�i me, Glvnis æe pon zdvojno:

»Uèinila sam sve �to znam i �to se pokazalo uèinkovitim u dru sluèajevima. Èinit æu to i daljekoliko Vi to �elite.« \»�elim, naravno«, zabrzah. »Ali negdje mora da je slijepa pjega kojai prijeèi da vidite pravu sliku.« !»Ja ne znam, mo�da«, reèe Glvnis poda�no, krotko.Igor me usput izvijesti o kratkoj iscjeliteljskoj posjeti kljastom nov« denèetu. ;U noæi od srijede na èetvrtak probudio se plaèuæi od bola. Dala sarri dva Tilenola i poslije dvadeset minuta mu je laknulo. Rano ujutro telef rala sam u Albuquerque. Glvnis je veæ bila na svom radnom mjestu.»Jedva sam èekala da me zovete«, pohita mi u susret glasom pu sitnih, vedrih uskliènika. »Sinoæ sam ostala do kasno. Nisam htjela poæi 1 dok nisam bila sigurna da æe mu krenuti na bolje.«»Molim Vas, Glvnis, mo�ete li pozvati doktoricu Parcells i upitati j< savjet �to da se radi? Njemu nije nimalo bolje. Noæas su ga spopali bolovi»Oh«, i glas klonu, uskliènici potamnje�e. »Zbilja sam tu�na i ne ra�i jem: sve �to radim izgla nedjelotvorno...«»Molim Vas, Glvnis, zovite doktoricu Parcells...«»Ne, to ne mogu«, blago æe ona. »Doktorica Parcells ne voli da je zove dok odsustvuje. Mo�da æe se sama javiti. U tom sluèaju æu joj saopæPoslije sam razmi�ljala: na kakav je to put oti�la Hazel kad je zabran] tamo zvati? Nije li to povlaèenje u samoæu meditacije, nije li to »punjenje nekoj njezinoj tajnoj livadi? Ako je tako onda moram biti strpljiva, jer æ s takvog puta vratiti vidovitija; njezino odsustvo zacijelo je na dobrobit Ij i ostalih bolesnika. Treba po�tovati njezin zahtjev da je ne uznemir Ovoga istoga èasa u Himalaji sjede u peæinama i kolibama generatori d< energije naizgled ne èineæi ni�ta; a njihov rad mo�da sti�ava neki pc povodanj ili bunu u du�i, krpa ljudski ili geolo�ki raskol, spreèava stafilc386da ne uljezne u pluæa, nogu da ne zgazi bubu. »Dharma dr�i svijet na okupu«, rekla je Savitri Jami, bogu smrti.Dobro. Ali �to je s Igorovom vlastitom pumpom za energiju? Jer i Igor je jedan od njih, jedan od generatora: puneæi se, on lijeèi kljastu novoroðenèad, mladiæe bolesnb od raka, djeèaka slomljena vrata, starce; k tome poma�e policijL da zaskoèi lopove na ulicama Washingtona, pronalazi izgubljene predmete, otèepljava nu�nike, lijeèi vlastite rane, postavlja pronicljive dijagnoze svojih bli�njih. Sto je dakle s na�om Himalajom u obliku Crestvvood Hilla, gdje se u duplji pod pazuhom �ume krije nepobjedivi Ðizasov deèko, okrunjeni èlan radnog i studijskog odreda bijele kule? On je tu, zovemo ga Gogi i Igica, ja se molim za nj, utjeèem se drugim izvorima energije tra�eæi pomoæ, a on je mo�da isto toliko moæan i znaèajan kao i ti drugi, ako ne i vi�e.»Zbilja, Gogi, �to je s tvojom livadom? Zar vi�e ne odlazi� na punjenje? Ka�i mi, na kojem je polo�aju dugme?«»Ne znam«, odgovori Igor splasnuta glasa. »Ne mogu da izidem, ne znam.«Telefonom se neoèekivano javi Mila Grubaèeviæ, predsjednica Dru�tva teozofa Jugoslavije. Jednom-dvaput bila sam je srela kod Helene. Tada mi se uèinila pone�to skolastièna. No svejedno, iza njezinih pouèljivih tonova slutilo se golo prijateljstvo koje je htjelo van, mimo rijeèi i bez rijeèi.»Doæi æu poslijepodne.«Poslijepodne nitko nije navraæao. Pomislila sam da je tako bolje buduæi da su nam vrijeme i snaga potrebni za nas same. Taman sam se s djecom uputila prema kolima, kad me presretnu dva �etaèa i nagovore na hrvatskom:»Jeste li Vi V. K?«Milin suprug i jo� jedan prijatelj veæ su dva sata lunjali na�im zaèaranim brijegom, tra�eæi mu zadnju ulièicu. Mila je èekala nedaleko, u kolima. Nedavno su joj operirali dojku, zbog karcinoma, te se jo� uvijek nije dovoljno oporavila za napore hodanja. No kad su je iskrcali na tratinu i ona svojim dobrim smije�kom sinula put nas, vidjela sam odjednom tu golu nutrinu koja je bljesnula poput sedefa medu lju�turama �koljke.Mila je smjesta zaiskala da s njom ne postupamo kao s go�æom. Utrpala se dakle s nama u kola pa smo se odvezli u Bethesdu, u onaj duæan koji je vazda palueao poput sv

jetionika na kraju svake bolnije posjete bolnici. Danas dodu�e nismo posjetili bolnicu, ali je dan bio bolan i malaksao.Igor je jedva podnosio taj mali skupni izlet. Takoðer ga je iscrpljivalo nove lice u na�em dru�tvu. Mila ga dodu�e nije obasula pitanjima, ali sama prisutnost nepoznate osobe bila je za Igora tegotna. Kad smo stigli do duæana nije htio iziæi iz kola: izgubio je svaki interes za igraèku. Ipak smo ga nagovorili da iziðe: uèinio nam je uslugu, u�ao u duæan i pokazao prstom na auto-cisternu s natpisom Exxon. Relja se jedini radovao grèevitom, kratkotrajnom rado�æu.Netom se vratismo kuæi kad sti�e stari, zeleni ford i sjedokosa, otmjena Jeanina prilika izroni iz kola. Jean je vrlo rijetko navraæala: no danas je odluèila doæi, jer je moj jutro�nji glas na telefonu zvuèao i�èa�eno. A onda, tu je bila Mila, potpuna rijetkost u mojoj kuæi. Jean i Mila kao da su urekle sastanak kod mene, imajuæi svaka samo po kratak sat vremena, jedna dolazeæi iz Georgetovvna, a druga s onu stranu oceana, iz grada Pule: da se nepogre�ivo ukrste u posljednjoj kuæi slijepe ulièice Quincy.25*387Igor je sjeo u naslonjaè i negodujuæi �utio. Meðu obrvama se poja mala mr�tina koja je govorila: nemam vremena za sve to - ka�i im da odu odu �to prije.A ja sam poèela govoriti o Setu, o Hazel, o Charlotti. Opkoljavala : rijeèima, mislima i osjeæajima tu stvar koju sam lovila u mutnom smara sumraka, na granici moje glave i ovog listopadnog dana. I, �to sam stezala mre�u govora, stvar je sve vi�e plinula. Na kraju je u mre�i os samo moja zapjenjenost, dahtanje lovaèkog psa kojemu je plijen izmaknNasuprot meni sjedile su Jean i Mila kao jedna �ena. Vidjela sam d one savr�eno razumiju. �to, zar skolastika i mistika? Osim toga, Mil; govorila nekim priuèenim, �upljikavim engleskim, podobnim samo za jec stavan razgovor. U njihovim zajednièkim oèima ja sam bila bolesnija Igora.Onda Mila progovori iznenaðujuæe dobrim, zapravo besprijekor engleskim. Govorila je bez zapinjanja, balzamno i nenametljivo: a u g i naglasku nije bilo ni trunke one poduèljivosti po kojoj sam je upam Jeanino lice je blistalo od tihog odobravanja. �»Okani se jednih, drugih i treæih. To ti samo oduzima energiju. A ti svoju energiju mora� dati njemu. Budi s njim, daj mu sve od sebe, ne oè« ni�ta. Nemoj ni razmi�ljati, ljubav je dovoljna. Tako æe� uèiniti vi�e negi svim ovim �to uokolo tra�i� i poku�ava�. Jedino prdo je u tebi i t mora� dati bez ostatka, ne oèekujuæi ispunjenje. Na taj æe� naèin poh najvi�e. Na taj æe� se naèin odu�iti ovom djetetu koje nije do�lo zbog toga je bilo karmièki vezano. Ne, ono je do�lo zbog ljubavi.« \I Mila pogleda u po�utjelo smrknuto li�æe ispod Tarine crne ljep I ponovi:»Zbog ljubavi. On je prihvatio ovaj kri� dobrovoljno. Budi s njim sva trenutka, jer sad si mu najpotrebnija. A kad on ode ti æe� odahnuti. Os tvoja djeca mogu biti s tobom vezana du�nièki, karmièki - ona to po prilici i jesu - ali ovo ovdje je do�lo slobodno, do�lo je od ljubavi i z ljubavi.«Nisam vjerovala svojim u�ima. Mila je to izgovorila ne pogaðajuæi se rijeèi, glatko, s dubokim uvjerenjem osobe prozvane da ka�e istinu. Ne ljivi redovi slu�alaca �utjeli su oko nas.Osjetih stid zbog svoje brzoplete ocjene Mile Grubaèeviæ. Kako je sæ banula u moju zabitnu vo�ingtonsku ulicu odnekale iz Pule da bi izgovc ove nadahnute i vidovite reèenice - ba� ona o kojoj sam mislila da ne ui nego knji�ki?Trenutak je dosegnuo dno svoje tamnosmaragdne vidljivosti. A ond sve vrati u svoju uobièajenu ko�u. Zapali�e se svjetiljke, go�æe pousta i oprosti�e se, kuæa se uskome�a od vnjeg zadatka, nakrca se glasovi zveketima i �tropotima; iz televizora dobrodu�no hukne glas Waltera Cro tea, Nevenov se cvrkut razleti kroz sobe, Mirin se smijeh zakotrlja po s kao srebrni d�ilit. Za to vrijeme Igor je zaspao od umora.Sjedila sam u blagovaonici usred veèernjeg vrve�a. Tad uðe Igor, od nom oporavljen, sa svjetlucavim licem. :Najprije sam pomislila da je oti�ao na livadu po energiju. Ali oru iznenadi s izjavom:»Ðizas mi je rekao (samo) naslov sna. Sna se jo� ne mogu sjetiti. Na je: 'Brdo iznad oblaka'.«»Tako bi se mogla zvati knjiga!« kliknuh s osjeæajem da odgovaran

388 \izazov, dobaèen kroz Igorova usta. Taj je izazov pao odnekud s brda iznad oblaka. Imala sam pomalo sveèan, uzbudljiv do�ivljaj primopredaje.»Knjiga o mojim snovima, je l'to?« upita Igor. »Da, ba� je dobar naslov.«»Napisat æemo je zajedno«, ponudih lukavo. »To æe biti na�a knjiga, ja je ne mogu napisati sama.«»O'key«, reèe Igor. »Napisat æemo je zajedno. Ti æe� je pisati, a ja æu ti govoriti. Onako kaoad zapisuje� snove u notes.«Brdo iznad oblaka. Naslov zaista toèan. Iznad neopipljivog, rasplinjivog i neprozirnog vela � oblaka � di�e se svijet koji je najèvr�æe stvaran i duboko usaðen u zemlju � brdo.ije oblak iznad brda. Brdo je iznad oblaka. Stvarnost je iznad i poslije vidljivoga. �ivot je poslije smrti.Iznad svih magli i neprozira �ivi to brdo, ta nepomièna, jaka zbilja. Iznad maje, sile prièina, jest istina, atman, Bog; i mada je koprena maje napravljena od hlapa, i mada se pri razudbi poka�e kao pramen nièega, ona ipak uspijeva ba� tom svojom ni�toæom sakriti ono jedino stvarno Ne�to. Zaista toèan naziv.Uveèe u krevetu Igoru iznenada pozli. Povratio je ono malo mr�ave veèere koju je pojeo. Poslije, kad mu je laknulo, reèe da se sjetio sna s naslovom »Brdo iznad oblaka«.»To brdo je bilo visoko iznad oblaka. Neki je mladiæ od �esnaest godinahodao u podno�ju tog brda. Majka mu je bila u kuæi na zemlji, u �umi.Poslala ga je po vodu u �umu.Mladiæ je u �umi sreo jednog èovjeka koji mu je rekao:'Daj ti meni ovu kantu za vodu, a ja æu tebi dati jednu èarobnu stvarcu.'Mladiæ je pristao, uzeo je èaroliju - to je bio jedan èarobni kamen- i poslije ju je pokazao mami. Mama mu je rekla: 'Ja sam tebe poslala po vodu, a ne po taj kamen.' Uzela je kamen i bacila ga, a iz zemlje je tada naraslo veliko stablo koje jedosegnulo do vrha brda. Stablo je bilo èvrsto i mladiæ se poèeo po njemupenjati i popeo se iznad oblaka, sve do vrha brda. Hodao je po vrhu i u daljiniugledao dvorac.Pozvonio je na vratima dvorca. Otvorio mu je neki èarobnjak i rekao mu: 'Ovo je dvorac mnogih èarobnjaka. Ja sam najmanji, od mene ima veæi,a od veæega najveæi na svijetu. Taj najveæi je tako visok da je veæi od kuæe.'No dvorac je bio tako velik da je i taj najveæi stao u njega.U dvorcu je mladiæ vidio svog mlaðeg prijatelja kojega su èarobnjacisvezali i zarobili. Mali èarobnjak je rekao mladiæu: 'Tako æe se i s tobom dogoditi.' Mladiæ ga je molio da mu pomogne, kazao mu je: 'Ne valja tako, jer æe se i tebi dogoditi ono �to èini� drugima." Tako mu je govorio svakoga dana. Onoga dana kad je trebao umrijetizamolio je (najmanjeg) èarobnjaka:'Oslobodi mog prijatelja, a ja æu ti dati jo� jednu èarobnu stvar iz �ume.'(Ona �uma je bila èarobna).Èarobnjak je tada pogledao u svoje ogledalo i èarobno u njemu vidio daæe se i njemu dogoditi zlo ako ubije mladiæa. I pristao je da im bude prijatelj,oslobodio ga je i rekao:'Sad se svi sakrijte iza kutija jer dolazi veliki èarobnjak!' Mali èarobnjak se pravio da je zloèest, ali veliki mu je rekao: '�to se tu kesi�? Hoæe� li da bude� dobar?'389vm'Ne, neæu', odgovorio je mali èarobnjak. ;'Ja osjeæam neki miris', rekao je veliki. Veliki je nanju�io da je i dobar.Mali èarobnjak, mladiæ i njegov prijatelj pobjegli su iz dvorca. Ma ponio jednu va�nu ma�inu, zaokru�io je (njezinim zrakama) dvorac i dv( je zauvijek eksplodirao s velikim èarobnjakom. Onda su rekli:'Hajdemo na zemlju dok je stablo jo� ovdje.'Spustili su se na zemlju i onda je stabla nestalo. Vratili su se u j i sagradili malom èarobnjaku novi dvorac. U dvorac je do�la i mladi« mama i svi su sretno �ivjeli.«2 ,PRINC ORLOVA I

Sinoæ, ipak, nisam izdr�ala, nisam poslu�ala dvojna usta Mile-Jean: z sam Jane Roberts. Molila sam za neku vrstu audijencije kod Seta. Staviv na stranu mojih dviju prijateljica, Jane reèe jednostavno: <»Set æe Vam reæi isto �to i ja.« i»Ka�ite mi onda Vi.«»Eto«, reèe ona svojim nesentimentalnim, neokoli�avajuæim naèin »ne èinite ni�ta protiv slobodolje tog djeteta. Imajte povjerenja u sve �to se tièe mene, moja je du�nost da odr�avam sjedeljke sa Setom, a n primam ljude.«»Ali ljudi su dio Setova fenomena i vi sami uèite od ljudi.« j2 Ova me bajka najprije malo zbunila. U svijetu iznad oblaka nisu �ivjeli bogovi i sto anðeli, veæ èarobnjaèka trojka, trigram nemile moæi. Trigram je lik vremena. Èarobnjaci s brda podsjeæali su na one rogate i zlobne stanovnike dvorca samozaborava u kojemu je s proboravio stotinu godina u pustoj igri. I jedni i drugi su vladari astralnog sloja �elja, o kradu ljude da bi ih dr�ali zarobljenima i da bi ih na kraju ubijali.Netko ih je morao u tome sprijeèiti. Taj netko je obièni, bezimeni mladiæ (opet netkoi je �esnaest godina), koji �ivi s majkom u zaèaranoj �umi mnogolikog postojanja. Mladi lunjati podno�jem brda. Njega privlaèi nevidljiva tajna iznad oblaka. On spada u one nespi neugledne èudake od kojih se ne oèekuje nikakvo zama�ito djelo.U zaèaranoj �umi skobio je »jednog èovjeka«. Taj mu nudi èaroliju koja æe ga zaobil; putem odvesti na vrh. Sustretnik mu to daje u zamjenu za »kantu za vodu«, dakle za p< u kojoj se èuva i donosi voda (�ivota). Ta posuda je tijelo. Da bi se domogao tajne oi nedohvatne, mladiæ je spreman umrijeti tjelesnom smræu.Reakcija majke pokazuje da ona ne razumije ili ne prihvaæa takvu �rtvu. »Ja sarr poslala po vodu, a ne po taj (èarobni) kamen.« Majka je sila zemlje i svega �to iz zemlje U brizi za rast svoga svijeta ona �alje svog sina po �ivotodajnu silu i kad se sin vrati bez vodi »kante« ali s èarobnim kamenom, ona se razbjesni i u bijesu baca sinovljevu malu èa proizvev�i je tim èinom u »veliko veliko stablo«. Tako i nehotice omoguæuje sinu da se pof vrh i pove�e nisko i visoko, da postane sila sjedinjavanja onoga �to je razdvojeno oblakomObred zamjene »kante« za èarobni kamen zbiva se dakle zbog vi�eg razloga: da bi se u ono nadnaravno zlo koje haraèi iz izvantjelesnih predjela svijetom ljudi. Baciv�i èarobni I majka i ne znajuæi poma�e sinovljevu zadatku. »Veliko veliko stablo« igra ulogu svj ljestava: ono je spojnica nespojenih razina, tjemena i stopala postojanja. Tako majka (pr slu�i oslobaðanju i prosvjetljenju i kad postupa neprijateljski. '.Brdo, èiji je vrhunac sakriven oblakom, planina je postojanja. U mitologijama civilizacija ona se razlièito naziva. U Indiji se zove Meru, u Sumerana Dur-an-ki. U Igoro' planinu je objahala trolika i zlohotna sila. Sin æe najprije pridobiti za sebe najmanje zlo: èarobnjaka. Osvaja ga rijeèima, �to æe reæi, snagom duha. Mali èarobnjak, mladiæev tamnii uspijeva odoljeti molbama i opomenama mladiæa i velikom zakonu »i tebi æe se dogoditi o èini� drugima«. Naposljetku je mali èarobnjak pogledao u zrcalo (svog uma) i tamo i ugledao zakon karme: isto za isto. To je odluèilo njegovim opredjeljenjem.390»To je istina. Ali ja neæu da budem za Vas ono �to je ta �ena (Hazel). Ja neæu da Vam govorim ne�to �to ne znam. Uostalom, stupite u vezu s Harry-jem Edvvardsom, on je najbolji iscjelitelj na svijetu.«Naredno jutro na�lo me u pisanju pisma dotiènom Edwardsu. Opisala sam bolest i prilo�ila fotografiju. Bio je petak. Bolovi su malo laknuli, sklupèali su se u lijevom ramenu i tamo zadrijemali. Temperatura je spala. Povraæao je. Jo� jednom je povraæao. Na vratu sam primijetila nova kapilarna krvarenja.Oko podne sam razgovarala s Glvnis. Ona mi reèe da se juèe telefonom javila doktorica Parcells i da se zaprepastila kad je èula da u Igorovu sluèaju nema pobolj�ice. »Bila je istinski nesretna, vjerujte. Sto se tièe moga rada s Igorom, kazala je da sam èinila sve �to je trebalo i �to se moglo. Rekla mi je da tako i nastavim i jo� mi je dala nekoliko uputa.«Pro�lonoæni sati prolazili su u polubunilu, sporo, s ronjenjem u obamrlost i s plaèem. Bolovi su bili nemilosrdni. U jednom trenutku te polagane noæi kazao mi je da se smanjio i da je u�ao u pianino u basementu, potom u stolicu i najposlije u no� kojim

su lopovi htjeli zaklati jednog èovjeka. »Kad sam bio u no�u uèinio sam da o�trica nestane. Lopovi su se upla�ili i pobjegli. Moj mali ja se vratio. I on ima na sebi crveno odijelo.«Predveèe se Igor ne�to bolje osjeæao. Rekao je da bi po�ao u ambasadu na opro�tajno veèe s ambasadorom Granfilom. Ovaj puta veèe je bilo »domaæe«, sudjelovali su u njemu samo Jugoslaveni. Igor je bio ozbiljan, uljudan, ali neveseo. Pojeo je, zaèudo, èetiri pileæa batka. Na fotografiji gleda iz svojih �uækastih nabuhlih obraza kao iz maske iza koje je lice veæ oti�lo od vidljivosti pa se do daljnjega poma�e ovom napravom.Osobe koje nose u sebi skoru smrt ulijevaju drugima praznovjeran strah. Laila je odavno bila pobjegla od ovih susreta, osjeæajuæi se nesposobnom podnositi prizor djeèjeg umiranja. Oko takvih osoba je krug samoæe kao oko oku�enih. A i one same æute da vi�e ne spadaju u dru�tvo zdravih, ukoliko ti zdravi nisu njihovi bliski i dragi.Kod kuæe mu navrije�e suze zbog ponovnih bolova u ramenu. Le�ao je na kauèu u zelenom salonu ne usuðujuæi se pomaæi. Dala sam mu dva kodeina s kojima su me snabdjeli u NIH-u. Ali nije pomoglo: Onda, oko jedanaest uveèe upitah ga hoæe li da mu donesen iz bolnice neke »jaèe« pilule. Pristao»Èekat æu te ovdje, na kauèu.«Igor je ostao na kauèu u zelenom salonu, usredotoèen na svoju bol. JaDobrota i po�rtvovnost bezimenog mladiæa ogleda se i u njegovu nastojanju da pomogne mlaðem prijatelju. Taj mlaði je valjda bespomoæni, neosvije�teni dio biæa kojemu je potrebno dru�tvo prosvijetljenog dijela da bi se oslobodio.Nadalje, zanimljiva je misao da se dobro (prema tome i zlo) mo�e »nanju�iti«. (»Veliki je nanju�io da je mali èarobnjak dobar«). U astralnom svijetu, tako ka�u, svaka stvar se odaje svojim mirisom - slatkim ako je to du�a dobra i samilosna, a smradom ako je sebièna i pakosna. U magijskim i duhozovnim priruènicima spominju se brojni primjeri smrada (trule�i i sumpora) u susretu sa zlodusima. U Mahabharati du�e osuðenih zaklinju pravednog kralja Judhisthiru da ostane jo� èasak s njima da bi udisali »slatki miris njegova biæa«. Osjetilo kojim se nju�e ovakvi mirisi naravno nije tjelesno èulo nos veæ ne�to nalik intuiciji, unutra�njem æutilu.Kako se jedan dio zle sile prièestio do�ljakovim rijeèima, tako se naru�ila ravnote�a crnog trigrama i on je na kraju »eksplodirao«. Stvorio se nov trigram: tvore ga mladiæ, njegov prijatelj i mali èarobnjak. Nova trojka je osnovala carstvo dobre sile na zemlji. U novi dvorac u�la je i èak i majka (priroda). Tako je podno�je svijeta postalo novi vrh svijeta.391sam jurila avenijom Wisconsin drogirajuæi se osjeæajem da svojom jurnja ne�to èinim protiv njegove boli.U bolnici mi dado�e Talvin i jo� jedan drugi narkotik Demerol. Opet jurila niz prazni VVisconsin. Zatekoh Igora budna, nepomièna. Popi Talvin. Èekali smo. Pro�lo je pola sata. Nije bilo uèinka. Proðe jo� c minuta. �aputali smo, polagala sam ruke na bolno rame.»Kao da ni�ta nisam popio«, pro�apæe Igor. ]Oko jedan poslije ponoæi svladao ga je drijeme�.Odnijela sam ga u krevet. Ali kad sam ga polegla, on iznenada s i reèe glasno i prisebno:»San od pro�le noæi... sjetio sam se. Zove se '�enska koja je i princa'.»Èudna li naslova«, rekoh. »I da se ba� sada sjeti�?«Igor poèe prièati san bez veæih pote�koæa, mada je u poèetku mislio i preumoran za prièu.»Bio jedan princ i imao svoje poslu�itelje. Sjedio je u sredini na prij« Iju. Svi njegovi poslu�itelji imali su na svojim odijelima znak orla. N poslu�iteljima je bila i jedna �ena koja je imala znak Capitol Hilla. Ta �ei bila i malo zla i malo dobra. Princ joj je rekao: 5'Ti ne mo�e� biti ovdje i slu�iti me, jer nema� moj znak.' ;Ona je odgovorila:'Ja imam svoj znak, ja sam iz druge zemlje, ali ja hoæu da budem ov('Ne mo�e�', odgovorio je princ i nju su izveli iz dvorca.Ona je bila ljuta. Vani je bilo jo� �est takvih �ena. One su sve bile jedi stare. Sedma je bila najglavnija. Onda su se one uzverale na neki pr odakle su mogle vidjeti princa kako sjedi u svojoj stolici daleko u ' Gledale su kroz teleskop, a onda su ispalile u njega jednu leteæu injek Injekcija je poletjela, ubola princa i isp

ustila u njega otrov. Princ je paPoslu�itelji su se sjatili oko njega, odveli ga u bolnicu. Tamo su namji u njega neki aparat koji æe im pokazati gdje je otrov. Gledali su u aj i vidjeli da se otrov nalazi u srcu, duboko unutra. Zbog toga ga nisu n izvaditi. Shvatili su da jedino mogu odrezati srce i staviti umjesto r aparat. Ali s tim aparatom princ neæe moæi ustati, morat æe èitav �ivot leLjudi su rekli da je bolje da ostane �iv s aparatom nego da umre. M æe se naviknuti na le�anje. Jer princ je bio jako dobar i pametan �eljeli da ga izgube.Tako su i napravili. Operirali su ga, odrezali mu srce i stavili aparat, se princ probudio poslije operacije, rekli su mu da ne smije ustajati. C ostao le�ati.Onih �est �ena i sedma, najglavnija, pobjegle su negdje daleko, ali - vojska i pomoænici - krenuli su za njima i uhvatili ih. Poèeli su ih ispil za�to su to uèinile, onda su ih odveli u zatvor. Tamo su bile neko vriji a onda su ih poslali na te�ak rad u polju, gdje se mnogo radi, a malo sr. To je bila kazna za njihovo zlodjelo.Kad su navr�ile pedeset godina pustili su ih da idu. One su izi�le, ali 1 nije htio s njima razgovarati. Nitko ih nije volio.Princ je tako le�ao i le�ao, ali jednoga dana mu je Bog pomogao. M je sjesti u krevetu. Onda su svi molili za njega, i poslije nekog vrer mogao je i hodati.«392 \Isprièav�i ovu èudnu prièu, Igor je zaspao. Bli�ila su se dva sata po ponoæi. Le�ala sam kraj njega u velikom krevetu, slu�ajuæi mu disanje. San me uznemirio.1Oko èetiri ujutro Igor me zovnu. Bio je vreo i �edan. Onda smo do �est sati opet �aputali, stavljali obloge na èelo, slu�ali cvrèke i granèice. Stavljala sam ruku na bolno rame; tvrdio je da mu je od toga lak�e. Prièao mi je �to vidi u mraku sobe.»Vidim crnu maèku.«Onda je rakun hodao nad na�im glavama i Igor je rekao da mu vidi korake kroz strop. Potom je krenula povorka prekrasnih slika u bojama, poèele su vrcati zlatne iskre iz Ðizasove slike. Kad sam krenula u kupaonu po vodu, vidio je u hodniku umjesto mene »nekog velikog èiku«.»Te boje, iskre i slike su isto �to i ona muzika s trkaæim kolima. Sjeæa� li se, muzika te uspavljivala«, rekoh u nadi da æe zaspati. Ali nije zaspao.Tada me upitao za Charlottu.»Sjeæa� li se Los Angelesa i tete Charlotte? Gdje je sad ona?«»Mo�da negdje u Nevadi. Ili u Arizoni. Morala je napustiti Los Angeles. Tu�ili su je.«»Za�to joj nisu dali da poma�e drugima?«»Na svijetu ima svakojakih ljudi, zlobnih i neukih.«»A sjeæa� li se Pariza?« reèe sa staraèkom sjetom. I igrajuæi se uspomenama, dometnu:»Zna� li da bih volio da sve to ponovimo...«»Zar bi uistinu volio?«»Da, mo�da, ne znam.«»Gdje ti je bilo najljep�e? U kojem gradu?«»U Kairu«, reèe neoèekivano.»Zbog èega u Kairu?«Malo je razmi�ljao a tada æe: »Zbog one terase sa cvijeæem. I zbog Aleksandrije.«U tri posljednja sna (o princu i sedam zlodjelnica, o brdu iznad oblaka i o psu-spasitelju) vi�e se nije pojavljivalo sanjaèevo ja, dijete-heroj. Do�ivljaji vi�e nisu bili u prvom licu jednine. Upitah ga o tome. On reèe:»Ja vi�e ne letim u crvenom odijelu. Odijelo je u bijeloj kuli kod Ðizasa. Ðizas je rekao da je mom pomaganju ovdje do�ao kraj, dosta sam pomagao ljudima.«1 Tko je i �to je ta sedmostruka »�enska« koja je iz osvete ubila princa? Ona nije bila zraèno stvorenje, nije nosila znamen orla, veæ znamen Capitol Hilla, �to se mo�e prevesti kao znak zemaljske vladarske kuæe. Bila je, rekao je Igor, »i malo dobra i malo zla«. Ali njezina povrijeðena ta�tina odluèno ju je gurnula u pravcu zla. Otrovala je srce princa zraènih predjela, vladara svih letaèa. Tako ga je duboko otrovala da se to srce moralo »odrezati« i zamijeniti umjetnim srcem, spravom.�to je sve to znaèilo? Zraèni predjeli (predjeli duha) i zemaljski predjeli (predjeli tijela) do�li su u sukob. Jedne predstavlja mu�ki princip, a druge �enski. I opet se javlja broj sedam, koji je ideja cjeline. Vjerojatno-je bilo i �est »poslu�itelja« oko princa, vjerojatno je princ bio sedmi, sredi�nji dio-cjelina. Do sukoba dolazi zbog

odbijanja zemlje da se podvede pod znamen duha. Zbog toga je morala napustiti dvorac orlova gdje je �eljela stanovati pod svojim znakom, znakom »druge zemlje«.Kao i sve ljubomorne, sebiène ljubavi, htjela se osvetiti onome tko ju je odbio. Sa svojim sudjelnicama koje su »sve bile jednako stare« - �to je upuæivalo na sedmorke ili na to da se ona jedna osedmala - otrovala je dubinu prinèeva srca tako da se otrov vi�e nikada neæe moæi izvaditi. Ali prinèevi su podanici �rtvovali prinèevo srce da bi princ ostao u �ivotu, makar i bogalj. Sto je to znaèilo? Pred ovim sam dogaðajem zastala kao pred zatvorenim vratima.393»Tko æe im odsada pomagati?«»Odsada æe to biti ovako: izvjesne æe stvari postati nevidljive - naprim ukradeni novac æe nestati. Jer ja se moram vratiti svom domu, dosta : pomagao.«Posljednju reèenicu izgovorio je prilièno odluèno; iz slaba�nog, sjet �aptanja u tami izvila se glasno i odrje�ito.»A gdje je taj tvoj dom?« upitah oprezno, spremna da mi se ka�e o bij kuli, o livadi u �umi. Umjesto toga Igor reèe:»Pa ovdje, gdje je na�a kuæa.« <Poèe se znojiti od Tilenola. Temperatura mu ne�to spade. Stavljala: ledene obloge na stopala i èelo. Le�ao je mirno, zatvorenih oèiju. Po poèe drhturiti od studeni. Pokrivala sam ga, umatala, grijala. On tada ri»Zna�, nisam zaspao. Samo sam zatvorio oèi i po�elio da me ljul valovi. I valovi su do�li i ljuljali me.«Èinilo se da je potreban tek pokret ili dah pa da onaj svijet prijeðe na stranu. To se zove smrt. Fvnova Ana bi rekla: '»Smrt? To je kad se okrene� sasvim sasvim unutra.« ;PRAVO JA JE BOG *Subota je osvanula kao i petak: sa svrdlom bola u ramenu. Rano smo' u zeleni salon. Ma kako da mu je bivalo slabo, Igor bi u toku dana pronal kutak vremena kad je bio oran za vo�nju. Provezli smo se dakle ste putevima, pod zlatne �iljke mormonskoga hrama i do male vesele vjetren i Igoru malo laknu. Èak se i igrao s Reljom. Zvala sam Glynis ali je nije na radnom mjestu.Poslijepodne stanje se pogor�alo. U ramenu se bolovi produbi�e, stac bu�iti, trgati i �iriti se prema grudnom ko�u. Igor je plakao i govorio d �elio umrijeti, jer je prete�ko. Onda je odjednom umuknuo. Ugledao je n suze. Nisam ni znala da su mi navrle, tek po èuðenju u njegovim oè shvatih da plaèem. i»Plaèem jer mi je �ao �to te boli.« <»Ne boli me jako.« 'Onda se telefonom probila k nama Emira, Srðanova majka. Drhtavi s podtekstom one reèenice koju sam bila izgovorila na rastanku: »Javite n kad bude te�ko...« Crta Srðanova �ivota poèela se naglo spu�tati, upi u isto vrijeme kad i Igorova. Mada su se kod Igora izredali iscjelitelji p( Ljubojeviæa, Nadije Hassan, Olge Worrall, Georgea Chapmana, Jean 1 Kathrvn Kuhlman, Charlotte Gerson, Morrisa Cerulla, Ernesta Angl Harrvja Edvvardsa, mada je k njemu doputovala pilulica dugog �ivota i zd lja iz ruku Avalokite�vare glavom, mada je posljednji vojnik bitke, H Parcells, uspjela zadiviti NIH svojim djelotvornim zahvatima u leukerr proces - unatoè ovom odredu izabranih Igor je klizio svome svr�etku! i Srðan.»Vi ste ne�to prona�li, zar ne? Tra�ili ste kap krvi od Srdana. Sto je Poruèili ste da to lijeèenje ima dobrih rezultata. Ja bih do�la sa Srðan samo mi recite ...«Morala sam joj reæi: -,,»Nemojte dolaziti...« ' jOna pro�apæe: »Srðan umire ...« '*394»Ba� zato. Bojim se da bi se najgore dogodilo na putu i Vi biste sebi predbacivali. A od ljeèitelja druge vrste nitko ne mo�e jamèiti... Igoru je takoðer lo�e.«Glas se nikako nije htio otkinuti od svoje nade, nije htio èuti.»Vi ste rekli, Vi ste poruèili...«

»Jesam. Ono �to je reèeno meni, to sam poruèila Vama. Preveliki je rizik. Nemojte dolaziti, Emira.«Kad sam spustila slu�alicu gotovo sam èula kako se krhka porculanska figurica lomi na komade. U pozadini bolna, suæutna Keziæeva usta koja govore:»Okanite se, Emira, da takva stvar postoji, znalo bi se za nju.«Najgore od svega bilo je to �to je takva stvar postojala, �to postoji: ali ne za nas.Opet vo�nja. Duæan s igraèkama u Bethesdi. Zeleni salon. Pilule.Sve do veèeri kunjao je u omami. Temperatura se penjala i s veèeri je dosegnula svoj vreli suhi vrh. Popio je dva Tilenola, ali vruæica zadugo nije spadala. Pribirao se polako, pojeo èak malo juhe. Prièala sam mu o buduæoj knjizi, o »Brdu iznad oblaka«. Napisat æemo da bi druga djeca i drugi roditelji znali da san nije la�.Kolutala sam u vlastitoj glavi kao ptica unutar kaveza, kao misao u slobodi u umu uznika. Kako bi bilo da telefoniram u Phoenix i zamolim Grace da porazgovori s Parrom o Igoru? Smjesta mi prostruji�e glavom Miline rijeèi i opomena Jane Roberts: »Ako budete i�li od iscjelitelja do iscjelitelja, to æe vas izluditi«. Onda opet: »Lako za moje ludilo, ja moram sve poku�ati. Nije li Parr izlijeèio Grace kad je bila isto tako blizu smrti kao i Igor?«Nazvala sam Jean i zamolila je da zovne Grace u Phoenix. Poslije nekoliko minuta Jean se javi i reèe daje Grace obeæala da æe poku�ati saznati Igorovu sudbinu. »Sutra u devet izjutra.«Noæ smo prilièno dobro proveli. Budili smo se samo tri puta. Davala sam mu Tilenole i temperatura je opadala. Bolovi nisu bili onako o�tri kao pro�le noæi.U nedjelju ujutro oko devet javila se Jean. Grace nije uspjela ostvariti komunikaciju onako kako je �eljela. Mo�da zbog toga �to je bila suvi�e zagrijana za povoljan odgovor. Poslije uzaludnih poku�aja razgovora s Parrom zaspala je i u snu vidjela prizor koji je bio odgovor na njezino i na�e pitanje. Ugledala je Igora usred prekrasne livade, nad njim se plavilo nebo, a s njegova lijeva i desna stajala su dva laneta. U ruci je dr�ao knjigu starinskoga uèenja. Po svoj prilici knjigu aka�kih zapisa. Prizor nje�an i tajanstven.»On dr�i tu knjigu u ruci«, reèe Jean. »On poznaje svoju sudbinu. Nitko je drugi ne poznaje tako kao on.«»A ta livada ...«»Grace je u snu bila svjesna nadnaravne ljepote toga mjesta i stanja. Ujedno je znala da je Igor tamo odvojen od svoje porodice.«Tako dakle. A ja ga zadr�avam, ote�avam mu odlazak na livadu s dva laneta.»Jo� ne�to«, kaza Jean. »Grace je poruèila da æe se njegovi snovi i viðenja vratiti. Budite stljivi.«Poslijepodne vozila sam Igora i Mamu starim putevima. Posjetili smo395livadu s podzemnom pumpom za energiju u Ulici bukava. Uveèe je drijem i bio preslab za razgovor. A ja sam ga htjela pitati toliko stvari. Promatr; sam ga dok je spavao. Svaki prst na ruci i na nozi bio je malo remek-dijel I to je sad odlazilo da se pretvori u trule� i zemlju. Pa ipak, osjeæala si zahvalnost: sreli smo se, to je najva�nije. Mogli smo se i mimoiæi.I ova je noæ bila razmjerno dobra, sa svega dva-tri buðenja. Temperatu je �ilava, te�e silazi i br�e se vraæa. Pod pazuhom provre�e novi bolovi. ( pola tri do pola pet ujutro bili smo budni i tiho smo romorili, baveæi se usp pilulama, ledenim oblozima i vunenim pokrivaèima.U ponedeljak ujutro spremismo se na odlazak u bolnicu. Tamo se nal; pokaza�e zaèudni: broj leukocita ostao je isti, iznosio je trideset i pet tisuc Jednako i hemoglobin. Jedino su trombociti spali na sedamnaest tisuæa. Zb toga mu je Fusner naumila dati transfuziju. Vratne �lijezde nisu bile nao: èene.Nalaz sam javila u New Mexico. Glvnis mi reèe da je na�la gamazra u �lijezdama i u mo�njama, u nadbubre�nim �lijezdama i u vratnim �lij< dama. t»Oèistila sam ih«, reèe jedva èujno.Mo�da je Harry Edvvards danas primio moje pismo. Ovo neznat pobolj�anje treba primiti kao dar, dar od svakoga. Treba se okrenuti u km oko sebe, okrenuti se oko Bo�jeg sto�era i pustiti svoje »hvala« da poleti sve strane, ne izdvajajuæi nikoga.

Poslijepodne bilo mu je bolje. Ne gledajuæi u mene, govorio je Rt i Mi�ekalu da je pro�le noæi, a i nekoliko noæi ranije, slijetala nad na� kr golema crna ptica.»Dolazila je da me odnese. Ali me nekako nije mogla dohvatiti.« 'Poslije kupke u soli i sodi bikarboni krenusmo kolima po Miru koja nalazila na teèaju engleskog u Georgetovvnu. No kad smo stigli kuæi �koli ga bolovi u ramenu. Dala sam mu Talvin. Zaspao je. U snu je stenjao i jeèe Oko pola dva noæu probudio se i zatra�io vode. Vruæ, ali ne odvi�e. Oko f opet bolovi. Pilula protiv bolova i dva Tilenola. Dugo sam ga rashladiv; mokrim ruènicima. Naposljetku je usnuo, a ja odmah za njim. Probudila sæ se u jedanaest prijepodne. On je jo� spavao.Gledala sam njegov spokojni, bjelokosni profil. Pomislila sam: »S razumijem i dajem otpust. Ali kako æu bez ovog profila?«On se probudio ne�to malo poslije mene. Zaèudila sam se kad sam vidj< da pokreæe ruku i rame. )»Ne boli me«, reèe i sjede u krevet. »Ne, ne boli me.« iOdjurila sam na telefon. Glvnis me izvijestila da je èistila gamazrake limfatiènog sustava. i»On je bolje«, zaurlala sam. »Mo�da ste napipali problem. Mo�da' problem u limfatiènom sustavu. Mo�da gamazrake znaju igre skrivaèa i min krije.«Malo kasnije smo po�li u bolnicu zbog transfuzije. Pri pregledu ustanovilo da su mo�nje meke, a da vratne �lijezde nisu poveæane. Fusner; vrtjela glavom èudeæi se. Mo�nje su veæ danima bile tvrde. 'Neobja�njivo splasnuæe mo�nji, to se veæ jednom dogodilo. U Pit burghu, prvog dana proljeæa. On je tada bio iscjeljen, jer je sada iscjelje Sada, jer je tada. On je veæ po drugi put iscjeljen. Mojoj molitvi je dat udovoljeno: bar dvaput je ozdravio od leukemije.Fusner ustanovi da su jetra i slezena okrupnile. ¦396»Zbog toga i povraæa«, izjavi Fusner. »Zbog naoteèene jetre.« »Ali on vi�e ne povraæa. Povraæarije, kad je jetra bila normalna.« »Onda ne znam«, reèe ona lakonski, navikla da u Igorovu sluèaju nailazi na nejasnoæe.Nancy umje�no obavi posao pronala�enja �ile. Tamna se bogzna-èija-krv poèe cijediti u Igorov krvotok. Uto donije�e nalaz jutro�nje krvi. Nalaz je sadr�avao jednu nevjerojatnu brojku: èetrnaest tisuæa leukocita. Od pro�le, to jest od juèera�nje kontrole, broj leukocita je spao vi�e od polovice! (Juèera�nji je nalaz iznosio trideset i pet tisuæa).Fusner je buljila u papir. Ta je brojka govorila o neèemu �to je bilo u posvema�njoj neslozi s uobièajenim tokom leukemije i s Fusnerièinim lijeènièkim znanjem i iskustvom. Sto se tièe trombocita i hemoglobina, oni su nastavljali svoj oèekivani spori pad: prvi su iznosili dvanaest tisuæa, �to znaèi da su od juèer spali za pet tisuæa; drugi su iznosili 7,9 �to je takoðer govorilo0 padu. Ali leukociti, leukociti, tako znaèajni za leukemièna stanja, kako to da su oni spali u vrijeme kad se od njih oèekivalo da rastu? Kako to da su spali za èitavih �esnaest tisuæa?Fusner je i dalje buljila u papir. »O èemu se radi?« upitah.»Ne znam«, reèe iskreno i zakima glavom. »To je zbilja zapanjujuæe«. Onda se prisjeti:»Ne�to slièno se dogodilo prije osam dana, zar ne?«Ona zai�te da joj donesu dokumentaciju.»Da,« reèe, »tada se broj trombocita poveæao, skoèio je na stotinu1 jedanaest tisuæa, a leukociti su iznosili svega tri tisuæe i osam stotina.«I nasmija se svojim smijehom prehlaðene djevojèice.»Igor nam svima zadaje zagonetke. Nego, uzet æemo krvni razmaz. Sutra æemo imati rezultat. Telefonirat æu Vam.«Nije bilo nikakve sumnje: ovo nije, ne mo�e biti, leukemija. Ovo su posljedice leukemije, njezino smeæe i otpaci. Odlazeæi, oni ru�e i kradu, pale i potapaju. Hazelina zastava vijorila je u nekom visokom vjetru.Poslijepodne Igor se dobro osjeæao. Temperatura je bila neznatna. Krenuli smo na uobièajenu vo�nju: lelujali smo kroz �umu u sveèanoj �utnji. U zalazu sunca blje�tali su �iljci mormonskog hrama. S jednoga od njih je anðeo Moroni pozivao trubom na buðenje. Uni�li smo u golem, samotan prostor pred hramom i zaustavili se da gledamo odlazak dana. Mramor, stakla, cvijeæe i vodoskoci su gasnuli, gubili o�trinu, na trenutke se os

lobaðali tla i uobièajenog lika. S obzora se stade dizati magla od ametista.»Sjetio sam se«, reèe Igor. »Sjetio sam se �to sam pro�le noæi sanjao. Opet sam bio ja.«»Bio sam ja i jo� jedan ja. Taj drugi ja je bio isti kao ja, samo �to je imao duge gadne zube.Prvi ja je bio Bog-Ðizas. Drugi ja je opljaèkao banku. Ljudi su ga vidjeli i èudili se kako je to Bog opljaèkao banku. Taj drugi ja je mogao postati nevidljiv. Tako je u�ao u sobu kod dvojice ljudi i poèeo im govoriti u �elji da ih odmami sa sobom i ukrade. Oni su mislili da to govori radio. Naposljetku su po�li za njim. Onda je do�la policija da se bori, ali nije uspjela. Zloèesti ja se umno�io na jo� �est drugih ja-ova - on je bio sedmi - i poèeli su napadati zemlju iz leteæih tanjura. �eljeli su uni�titi cijelu zemlju.Za to vrijeme ja sam bio u svojoj zgradi i èuo sam preko radija vijesti3970 napadajima. Poletio sam i ja sa svojih �est ja-ova i napali smo leteæi tanju zloèestog ja i uni�tili smo ga. Tako je zemlja bila spa�ena, ali je bila prilièni uni�tena od napadaèa. Sletio sam na razru�enu zemlju. Ona se poèel oporavljati. Ja sam tada stvorio ogromnu èarobnu plavu olovku i s njom sar poèeo crtati nove kuæe i nove gradove, jo� ljep�e nego prije.Svi smo se skupili u na�oj zgradi, tamo smo slavili, jeli i pili.« Slu�ala sam bez èuðenja. Nije li Dizas naglasio da se »sve mo�e«? I poslij svih najava smrti, poslije svih znakova i odgovora, poslije snova o odlask1 poziva na put koje je sanjaèu uputio sam Ðizas - poslije svega �to je govoril0 neumitnom i neizbje�ivom, mo�da se moglo i ne umrijeti? Ako se sv mo�e, onda se mo�e i �ivjeti usprkos znakovima koji ukazuju na suprotnoNije li »prilièno uni�tena zemlja« ovo tijelo koje sjedi pokraj men u ametistima sutona? Jer ono se poèelo oporavljati, ba� kao i opusto�en zemlja u snu. Kraj mene je sjedio djeèak bez vruæice i bolova, sa zrncima kr koja su se vraæala u svoje zakonite omjere i brojeve; djeèak sposoban da s sjeti i izgovori san o spasenju i uskrsnuæu u postojanje »jo� ljep�e nego prije< K tome, u ovom se snu dokraja predstavio tko je: pravo ja je Bog-Ðiza; Izmeðu pravoga ja i Boga vi�e nema razlike. U posljednjem razdoblju svoj zemaljske karijere Ðizas je govorio da je jedno s Ocem. Atman je jedn s brahmanom. Put je zavr�en. Puta vi�e nema. Ni putnika. Ni putovanja, f cilja.Sve se to ostavlja s ovu stranu uma, ikao �to se konja ostavlja pred mehanom, iili papuèe pred d�amijom. iNa hramu i na terasi planu�e svjetiljke, grozdovi i bokori svjetala. Dan j oti�ao svojim putem, noæ je veæ bila tu. Odjednom sam htjela kriknuti pi odlazeæeg dana:»Ali �to æe biti s ovim tijelom koje sjedi kraj mene u kolima? Hoæe li Igc malo odgoditi svoje savr�enstvo? Na kraju, nije li se bar jednim dijelom rodi1 zbog nas?« ,ÈUDO U KRVI <U srijedu, dvadesetdrugog listopada, Igor je osvanuo bez temperaturi Bolovi su se prorijedili i smanjili. Zvala sam NIH da èujem nalaz juèera�nje razmaza krvi. Unjkavi glas reèe:»Ja to ne razumijem. U Igorovoj krvi na�li smo svega nekoliko blasta.Uzviknula sam. Fusner poku�a ne�to izmudrijati:»Mo�da se pro�li put radilo o mrtvim stanicama koje je tijelo izbac valo ... Zato ih sad nema.«»Aha,« mislila sam, »to si èula od nas. A kazala si: 'Mrtve stanice, be citostatika?! I u ovolikom broju?! Ah, ne!«Rekla sam: >»Dobro, mrtve su stanice izbaèene. Ali �to je sa stanicama koje se nanov stvaraju u ko�tanoj srèiki? �to je s novim blastima? Gdje su oni?«»Ja ne znam.«Kroz oblaèni glas probije se zraka èuðenja. Èuðenje je zvuèalo popi smije�ka, usklika ili radosnog uzdaha.398Svega nekoliko blasta? Tko? �to? Kako? Ah, svejedno.

U Igorovu tijelu oèito je otpoèela evakuacija otpadaka. Tijelo se naprezalo: jetra i slezena radile su sumanuto. Znojio se. Imao po dvije stolice dnevno. Mokraæa mu je bila tamna. Je li to konaèno bio trenutak izbacivanja otrova na koji je èekala Charlotte? Da li da to javim Emiri?Okupao se u soli i sodi bikarboni. Noæu se èesto budio, ali ne zbog bolova. Ne�to je na toj »prilièno razorenoj zemlji« bdjelo i oblizivalo stare rane, èekalo, mo�da, da svane èarobna plava olovka koja crta novi �ivot.Sutradan, u èetvrtak, oporavak je vidno tekao dalje. Bolovi su se posvema uti�ali; zaplaminjali bi tu i tamo u grudnom ko�u. Gutao je Hazeline pilule. Glvnis mi je rekla da je na�la gamazrake u jetri. Ponovno sam pisala dr Edwardsu da otkrijem je li poèeo »raditi« ba� u ponedjeljak. Jean, Dorothv, Grace, Lissa i dr Wright bili su radosni. Odluèih prirediti za sve njih veèeru zahvalnicu. Fusner se javila telefonom i zakazala nam èitanje krvi sutra ujutro.Sutra, u petak, stiglo je pismo od Harry Edvvardsa. I nehotice je odgovorio na pitanje koje sam mu uputila u juèera�njem pismu. »Pitanje kad smo zapoèeli s radom i da li bi bolesnicima vrijedilo da slijede vremenski raspored na�ega lijeèenja pitanje je koje nam èesto postavljaju«, javljao je ovaj dobri èovjek s izgledom srebrokosnog kralja Leara. Umjesto konaènog »da« ili »ne«, naveo je kako je za vrijeme rata u Londonu obièavao odreðivati svakom bolesniku vrijeme da bi se dotièni sa svojom porodicom mogao ukljuèiti u struju molitve. Jednoga dana bomba V1 razorila mu je kuæu, nepovratno uni�tiv�i zbirku rasporeda i bilje�aka. U poèetku se Edvvards osjeæao kao da je propao u prazan prostor; vi�e nije mogao voditi uobièajeni nadzor, preostao mu je samo zbirni i sveobuhvatni naèin, nepodvodljiv pod minute i sate. Na njegovo iznenaðenje, ovaj naèin nije umanjio uèinke iscjeljivanja; naprotiv, poveæao ih je.Edvvards se zamislio. Poèeo je shvaæati da iscjeljenja potjeèu iz oblasti duha i da ne podlije�u ljudskom vremenu i prostoru. Ljudi sami ogranièavaju iscjeljenje stavljajuæi mu nadnevke i sate. Shvatio je k tome da postoji bolji naèin od pojedinaènog »rada« s bolesnikom: bolesnika jednostavno valja prikljuèiti vi�oj sili putem vlastitog uma i du�e. Stav u vlas jednak kao i stav Jean Hill. Harry Edvvards, »najbolji iscjelitelj na svijetu«, gledao je svoje bolesnike Bo�jim oèima cijelosti, a Bo�ji pogled nije mario za satnice i rasporede.Nije, naravno, znao �to sam ga u juèera�njem pismu pitala; no znao je da æu ga upravo to pitati. Odgovorio mi je mojim jezikom. Jezik mistika i jezik pjesnika isti je jezik. Koji je dan ponedjeljak? Ponedjeljak, to su svi dani. U koji se sat, u koju minutu dogodilo ono �to se dogodilo? U sve sate, u sve minute dogodilo se ono �to se dogodilo.Poslije smo po�li u NIH na zakazano otèitavanje krvi. Tamo se ustanovilo da je ma�ina brojaèica pokvarena.Igor je danas bio iscrpljen i nije se sjeæao noænih dogodov�tina. Tu�io se na ponovne bolove u ramenu i nadlaktici. Pozvala sam Glvnis. Vidi li se i�ta u tom ramenu i u toj nadlaktici? Ni�ta.U subotu je ma�ina proradila. Krvni nalazi pokaza�e se i opet nevjerojatni: hemoglobin i trombociti su bili na istom broju kao i pro�li put, ali su leukociti skoèili na stotinu dvadeset i pet tisuæa. Uistinu, kako to? U pone-399r,,.»*a3ss*s1djeljak su leukociti iznosili trideset i pet tisuæa, u utorak su spali na èetrnaesi tisuæa, a sad su evo skoèili na u�asnih stotinu dvadeset i pet tisuæa! To mon da su mrtvaci, pobijeni zloæudnici kojih se organizam rje�ava. Igor je osjeæac bol u jetri. Jetra je sad bila najzaposleniji stroj u organizmu: dirigirala j< velikim procesom evakuacije. Svojim postojanim brojèanim vrijednostim« trombociti i hemoglobin su naznaèivali da se ne radi, da se ne mo�e radit o leukemiji.»A �to ako leukociti narastu i do dvije stotine tisuæa?« ;»Mogu i vi�e od toga, mogu i trostruko narasti«, reèe Fusner. »Ond< dolazi do prskanja �ilica u mozgu. Mi tu ne mo�emo ni�ta uèiniti, osim dæ dajemo Metotreksat u �ilu.«Noæu se budio zbog bolova u jetri. Davala sam mu kodeine. U nedjelji ujutro probudio se osvje�en i isprièao mi dva sna: jedan »obièni« i jedar o crvenom odijelu. Obièni san je bio veseo i obijestan: Relja i Igor su vozit moja kola u duæan, tamo su nakupovali hrane, dovezli je kuæi i onda pobjegli. Drugi san je bio san o heroju i dva nei

zbje�iva lopova. Kako sam bih umorna, samo sam ga saslu�ala i poslije zaboravila zapisati.Odmah poslije prièanja snova osjetio je da malak�e. Vi�e nije mogac govoriti. Povraæao je. Napisala sam pismo Edwardsu, izvijestiv�i ga o pobolj �anoj krvnoj slici. Potom sam zvala Albuquerque. Glvnis je bila na radnorr mjestu.»Jetra ne radi kako bi trebalo«, reèe oklijevajuæi. iPotom sam zvala Fusner da èujem nalaz krvnog razmaza. Kao �to se moglo i oèekivati, onih stotinu dvadeset i pet tisuæa bili su blasti! Fusner }t zvuèala kao da i ona oèekuje njihov pad u utorak.Opet se tijelo uzmuti i uzavre. Podi�e se temperatura. Poèela je oèite druga faza èi�æenja.Uveèe se Igor jedva kretao. Pri svakom pokretu vri�tao je od bolova, Kako i ne bi s tolikim tovarom mrtvaca u sebi? Tijelo je nalikovalo na grad zakrèenih ulica i trgova, ili na galiju pretovarenu ku�nim le�evima.Noæ je pro�la razmjerno dobro. Le�ao je na leðima. Cijelu je noæ bic miran, bez bolova. Gledajuæi bjelokosni profil koji je svjetlucao u tami sobe. pitala sam se kakvim to sad hodnicima juri, s kakvim se mre�ama prepliæe u kakve stupice upada ta psiha o�inuta kemijom raspadanja? Uobruèila sam ga u kolut svjetlosti i molila.Dvadesetsedmog listopada, u ponedjeljak ujutro, kazao mi je da vi�e ne vidi svoje tijelo.»Mama! Sada sam nevidljiv«, reèe i razrogaèi oèi. I zadrhtao je. «»Ali ja te vidim«, rekoh �to sam mogla bezbri�nije. I poèeh mu brojiti prsi po prst, �aleæi se i djetinjeæi, razgovarajuæi sa svakim prstom ponaosob. Je li to bio uèinak Metotreksata istjeranog iz duplje u jetri? Ili je to bilo uzvi�eno razistovjeæenje s tijelom? Poslije meditacije jogijima se èesto dogaða da ne vide svoje tijelo buduæi da se �ari�te pa�nje prenosi s tijela na nevidljivu oblast duha. Mnogima od njih takav je do�ivljaj u prvi mah zastra�ujuæi.Onda Igor naglo sjede u krevetu i povika da mu je dosta povraæanja. Brzo mu pru�ih zdjelu za povraæanje, ali on je samo plakao. Nije mu se povraæalo; sanjao je da mu se povraæa. Naposljetku se pribrao.Bol u jetri je popustila, ali su mu vratne �lijezde nabubrile, a mo�njice postale tvrde. Popio je èa�u kefira i ne�to malo pojeo. Na unutra�njoj strani400bedara, na mi�iæu, napipala sam gvalu koja je na dodir bila bolna. Naviru li leukociti u mi�iæe? Oko usta izbi�e mjehuriæi i bubuljice. Kunjao je. Poslijepodne opet isti do�ivljaj nevidljivosti. On ga ne zna opisati. Samo ka�e da je u�asan i da ga tada i moj glas pla�i.Uveèe se temperatura popela na trideset devet. Dala sam mu dva Tilenola i smjestila ga u veliki, kraljevski krevet. Kad sam ne�to kasnije sprovodila Relju na spavanje, ugledala sam Igora gdje le�i �irom razrogaèe-nih oèiju. Opet je èuo i vidio iskrivljen svijet. Pomak mog prsta uèinio mu se ogroman. Moj glas je bio kao grmljavina. Unezvijereno je gledao po sobi, ali nije umio reæi �to je vidio. Ja sam �aptom obja�njavala da je to Metotreksat koji je na svom putu iz tijela zalutao u oèi i u�i. On se malo smirio i onda mi na moje neizmjerno èuðenje isprièao dva sna koja su mu se dogodila u ovo kratko vrijeme dok je le�ao sam. Ta dva su bila na slièan naèin sukladna kao i ona dva o ledu i vatri. Prvi san je bio o krvi. Drugi o mraku.U prvom snu je po�ao u bolnicu gdje su mu dali krv. Dali su mu jo� èa�u krvi da je ponese kuæi. Kod kuæe je pio krv i »uzimao krv preko guze« i dobro se osjeæao.U drugom snu Igor se nalazio u mraku i »hvatao mrak«. Ali taj mrak je bio dobar i valjao je ljudima. Onda je uhvatio sav mrak, strpao ga u zdjelu, poklopio ga poklopcem i vi�e nije bilo mraka. Ali Igoru je bilo �ao �to vi�e nema mraka. Zdjelu je spremio na neko mjesto u kuæi.1Telefonirala sam u Albuquerque. Te veèeri je doputovala doktorica Hazel. Odahnula sam kad sam èula njezin spokojni sunèani glas. Izvijestila sam je o novim simptomima. Ona na to reèe da su imali mnogo sluèajeva leukemije i da su listom svi isplivali u zdravlje, ali da je tok ozdravljivanja krivudao od kriznih stanja do stanja konaène dobrobiti.Kasno u noæi legoh pokraj Igora. On se prenu i reèe mi da je popio èa�u krvi. Odakle ova opsjednutost krvlju? Igor potom utonu u san i poslije èetvrt sata se probudi tvrdeæi unezvijereno da je popio krv. Vidjela sam da je uzrujan.»Mo�da je Ðizas donio èa�u svoje krvi?« poku�ah da ga smirim i podsjetim na njegovu bo�ansku v

u.»Mo�da. Ali kako je uzeo svoju krv?« upita Igor trijezno.»On mo�e uzeti èa�u vode i reæi: ovo je moja krv. I voda postane krv.«Najednom Igor poèe bijesnim pokretima trgati haljetak od pid�ame.»Krv mi je na vratu«, govorio je. »Sav sam krvav.«Poslije se smirio i zaspao. Kad se ponovno probudio odmah se okrenuo k meni i blijedo se smije�io, kao da se isprièava �to me prije uznemirio prièom0 krvi. Naposljetku smo oboje tvrdo zaspali i probudili se tek negdje u sitne ure. Igorovo èelo je gorjelo. Po�to je dugo le�ao na desnoj strani zaboljela ga jetra. No bol u ruci je jenjala.Ujutro sam primijetila nove uznemirujuæe znakove: krvario je iz desni1 prilikom stolice. Dok sam ga nosila u kupaonu po bedru mu se rasprsnu�e nove ljubièaste toèkice. Jo� je bilo rano da zovem Hazel. Mo�da æe trebati transfuzija.1 Uhvatiti dobri mrak u zdjelu i poklopiti ga i potom pohraniti negdje u kuæi vrlo je simbolièan èin. Negdje u svom tijelu, u svojoj tvarnoj sudbini, sakrio je smrt, �aleæi �to je vi�e nema, nje koja »treba ljudima«.Davanje krvi, znamena �ivota i radosti, suprotnoga naboja od mraka, odvija se na tri naèina: kroz �ilu, na usta i »preko guze«. Sanjaè se napaja tom èarobnom tekuæinom i dobro se osjeæa. »Pijte, ovo je krv moja.«26 Brdo iznad oblaka401Kasnije smo se odvezli u bolnicu. Prilikom pregleda Fusner je ustanovila da su vratne �lijezde nabrekle. Jetra i slezena iste kao i pro�li put: okrup-njale. No mo�nje vi�e nisu bile tvrde!Pod ko�om su se rasprskavale �ilice.»To je zbog pada trombocita«, reèe Fusner glasom zaèepljene trublje. »Doðite poslijepodne zbog transfuzije trombocita.«I odmah pozove krvnu banku da naruèi Igorovu krvnu grupu. U meðuvremenu uze�e krv za novu analizu.Poslijepodne Igor je iscrpljen zaspao. Dugo sam stajala kod telefona poku�avajuæi dobiti vezu s NIH-om da bih saznala rezultat jutro�nje analize. Po bolnici su lovili Fusner pomoæu toki-vokija.»Dogodit æe se èudo u krvi, jer se èudo veæ toliko puta dogodilo«, zujala je misao u glavi. »Ove padove-i-uspone treba prebroditi, treba ih podnijeti, sve dok se stanje ne ustali.«Onda zahunjka Fusnerièin glas:»Jo� uvijek èekam na rezultate, strpite se.«Èekala sam, èekala. Igor se probudio u zelenom salonu. Zaplakao je. Je li opet imao priviðenje? Buduæi da se nisam usudila ispustiti slu�alicu, dozivala sam ga i razuvjeravala da je sve u redu. On nekako doklimata do mene i ja ga uzeh u naruèje. Opet zahunjka Fusner.»Trombociti su dvadeset i pet tisuæa.«»�to?!« uzviknula sam. »A juèer su bili dvanaest tisuæa?! I Vi ste oèekivali njihov dalji pad? Pa onda mu ne treba transfuzija?«»Vidite, ja mislim... Bilo bi dobro, svakako bi koristilo, bez obzira na ovu pobolj�icu ...«»Koliko ima leukocita?« prekinuh je bezobzirce.»Trideset i jedna tisuæa.«Malo je �utjela, a tada reèe:»Nije li to nevjerojatno? Od stotinu dvadeset i pet tisuæa da padnu na trideset i jednu tisuæu? Nije li to nevjerojatno?«�utjela sam i ja.»Jedino je nizak hematokrit, spao je na �est. Igor oèito i dalje krvari? Zbog toga bi bilo ipak dobro da poslijepodne doðete na transfuziju.«»Dobro, doæi æemo.«Ali kad sam spustila slu�alicu pomislila sam da je transfuzija suvi�na. Èi�æenje ide svojim tokom, pod nadzorom Hazel Parcells. Kapilarne raspr-sline nisu uzrokovali niski trombociti, kako je u poèetku mislila Fusner, nego nedostatak vitamina K i o�teæenje �ilnih stijenki. Jer rasprsline su se javile i kad su trombociti bili osamdeset tisuæa. A da primi transfuziju zbog niskog hematokrita... radije ne, buduæi da se veæ d

va puta bio zarazio preko tuðe krvi. Nazvah ponovo June Fusner i rekoh joj �to mislim. Ona se smjesta slo�i, no predlo�i da bi mu dala injekciju vitamina K.»Sutra.«Popodne sam kratko odspavala. No ovaj put nisam zadrijemala u dru�tvu djece, pred povorkom nacrtanih junaka. Veæ sam se povukla na kat, u posljednju sobu, kao u brlog dubokog bijega. U ovom sam povlaèenju prepoznala onu istu nojevsku nadu iz djetinjstva - nadu da æe se svijet promijeniti kad se probudim ili kad od�mirim, da æe opasnosti i muke nekud i nekako nestati.Kad sam si�la zatekla sam Igora i Relju pred »Giliganovim otokom«, serijom koju smo obièno gledali posljednju u poslijepodnevnom programu.4021Mama, Neven i Mira odzvanjali su s tratine pred kuæom. Dan je bio bolno zlatan i topao.»Hoæemo li?« pitao je Igorov pogled.Sveèano i blago vijugao je Rock Creek, kao toliko�puta�odsvirana i neuni�tivo slatka melodija. Malo stablo na zavijutku kasnilo je u odlasku: kao da je istupilo iz zakona velikih, listopadu predanih bukava i hrastova. Baciti se na nj, grljenjem ga svojim sprijeèiti da otpusti li�æe i �ar u njemu - svu svoju snagu ulo�iti u nerazum zaklinjanja? Usprkos mudrosti ekagrathe, jednakog prihvaæanja boli i radosti, usuprotiti se hodu neumitnosti i poku�ati nemoguæe?Stabalce me podsjeæalo na svjetlorodnu Savitri, jedno od pet idealnih �ena indijske dharme. Na zavijutku je Savitri vrcnula u oblik stabla i stala ondje kao prometni znak na�oj svakodnevnoj meditativnoj vo�nji. Savitri je bila mlada �ena koja je spasila svog mu�a Satjavana od neminovne smrti. Satjavanova smrt je bila karmièki zakazana i èak najavljena. U kobnome èasu Savitri je neustra�ivo krenula za bogom smrti Jamom, navodeæi ga vrlinom svoga govora i du�e na zastajanje i popu�tanje, sve dok joj nije vratio Satjavanov �ivot. Krenula je dakle protiv reda i zakona i uspjela promijeniti (tuðu) karmu, zatraviti mrki tok vremena hrabro�æu, ustrajno�æu i vjerom, i, najvi�e od svega, èistoæom voleæeg srca.Ali koliko u cijeloj �umi ima stabalaca poput ovoga na zavijutku? Tko od nas umije biti Savitri? I tko, kad na trenutak ostvari u sebi Savitrinu snagu i vjeru, umije to zadr�ati u hodu s Jamom, kraljem vremena?Po povratku s vo�nje javih u Albuquerque radosnu vijest o padu leuko-cita i o tome daje Igor dobro veèerao. Uèinilo mi se da Glvnis te vijesti prima suvi�e suzdr�ljivo. Kao da vi�e nije sigurna �to treba oèekivati od Igora. U lome se nije razlikovala od nihovske Fusner.Predveèe Radivoje predlo�i Igoru da æe ga iznijeti u vrt, umotana u pokrivaèe. Igor pristade i mi se ubrzo naðosmo kru�no okupljeni oko le�aljke, nagnuti nad nju kao nad zrcalo. Toèno prije trinaest mjeseci Igor je bio lakonski navijestio da æe �ivjeti jo� samo godinu dana. Veèeras, le�eæi u vijencu na�ih lica, progovorio je kao da nastavlja pro�logodi�nju nit, udijevajuæi je u u�icu sada�njice, odjednom nesiguran �eli li ili ne �eli s onu stranu u�ice.»Na drugom svijetu je sigurno bolje nego ovdje«, reèe gledajuæi negdje iznad nas, u prorijeðene kro�nje. »Da, sigurno je bolje. Ali ja bi htio ostati jo� malo ovdje, s vama. Jer, ipak, i ovdje je lijepo.« Kad je to izgovorio, pogledao je u nas. »Vi ste ovdje.«Bila je to sjeta rastanka, kad odlaznik osjeæa veæu dragocjenost onoga �to ostavlja, ba� zato �to ga ostavlja. Mama se okrenu u stranu, ne stigav�i progutati suze. Igor nas je gledao nemoæne da mu i�ta ka�emo.»Da«, ponovi, »volio bih jo� malo ostati ovdje. Nisam ba� dugo �ivio, nema mi jo� ni osam godina. Prerano je da odem. Volio bih jo� malo...«Drugi svijet je potonuo u sitnoæu i bljedoæu pred ovim djeèjim �alom za ovda�njicom. A Ðizas ponovno nije odgovarao na Igorovo pitanje: »Kad bih ja bio Ðizas a on mali deèko, ja bih njemu pomogao. Za�to on meni ne poma�e?«U Igorovu nujnom refrenu »volio bih jo� malo ostati« Ðizas je �utio. �utio je i anðeo od stotinu glasova. I mi smo �utjeli."26*403ÈETVRTAK iU bolnici najprije dado�e injekciju vitamina K, a potom su analizirali 1 mokraæu. Na�l

i su u njoj krv; bilirubina nije bilo, �to je znaèilo da jetra nije j u najgorem stanju. Transfuzija je dugo trajala. Igora je tresla groznica, gorio j je, a poslije drhturio. j»Zbog èega krvari?« pitala sam Fusner. »Trombociti nisu tako lo�i.«»Iskreno govoreæi, ne znam.« iPremetala je u sebi one iste Hazeline misli koje je u poèetku s podsmije- ] hom bila odbila. Jer drugih nije bilo. � ;»Stijenke �ila su o�teæene citostaticima. Zbog toga je tako naglo opao i hematokrit: jer on negdje gubi krv.« \Kasno uveèe opet sam zvala Glvnis, mada sam trpko osjeæala da time \ samo muèim i nju i sebe. Sreæom, Glvnis se nije odazvala ni s jednog ni \ s drugog broja. \U veèernju i noænu mokraæu krv je navirala sve obilnije. U sitne noæne � sate odluèismo se za kupelj u soli i sodi bikarboni. Poslije kupelji mu je i laknulo. ;Drugo jutro probudio se s visokom temperaturom i s bolovima u mi�iæima. Jutarnja mokraæa pokaza jo� veæu kolièinu krvi. Vidjev�i krv, Igor reèe:»Gubim ono �to su mi juèer dali. �teta.«Glvnis reèe da su oni svjesni da se Igorovo stanje ne popravlja, ali da ne mogu uæi u trag uzroku neuspjeha. Otkrili su krvarenje u predjelu trbu�ne �upljine, sinoæ su radili na tome da ga zaustave.»Ali on i dalje krvari. I rekla bih da krvari �e�æe nego juèer.«Glvnis me tada spoji s Hazel. Nadala sam se neèemu od nje: nekom otkriæu i uvidu. Umjesto toga, ona æe jednostavno:»Radimo kako najbolje znamo i umijemo. Nadamo se dobru.«»Zbog èega krvari?«»Uzroènici su gamazrake.«»Otkuda sada gamazrake?«»One se s drugim elementima prespajaju u nove spojeve. Mi ih lovimo i prepoznajemo, ali to ne ide ni glatko ni brzo. Najèe�æe se spajaju s plutoni-jem i radijem. Ta dva elementa odgovorna su za sve nedaæe - za rast leukocita, krvarenje i bolove u mi�iæima. Sada je najva�nije uèvrstiti kapilare. Dobro je da prima transfuziju.«»Ali Vi ste bili tako sigurni da æe se Igor izvuæi«, provali iz mene. »Govorili ste... sjeæate li se: »Ne vidim nikakva razloga da Igor posve ne ozdravi...«»Pa i sad ka�em da æe se izvuæi. Neæemo odustati. Dok ima �ivota ima i nade za nj.«Govorila je jednako sunèano kao i onda kad mi je saopæila da je Igor oèi�æen od leukemije. »Znate, u leukemiji je prskanje kapilara veoma èest problem.«Sjetih se kako me opominjala da ne idem u bolnicu, jer da to mene i Igora uznemiruje, a njoj da ne treba. A sad je kazala da je dobro �to prima transfuziju. Kako reèe pokojna Kathrvn Kuhlman: »Ma koliko bili nadareni i znalci, ljudi su pogre�ivi«. To se potvrðivalo od Ljubojeviæa nadalje.404»Mi smo pro�le noæi radili na tome da zaustavimo krvarenje. Htjeli bismo znati je li mu bolje?«»Ne, nije mu bolje.«»Vadili smo plutonij iz mozga. Plutonij je uzrok halucinacijama, znate.«U nogama i u repu kralje�nice provrije�e bolovi te vi�e nije mogao ni stajati, a nekmoli hodati. I mada je poslije podne bio posve smalaksao, po�elio je da ga vozim starim putevima. Jednom prije glasiæ mu je bio preporuèio vo�nju kad mu naiðe kakva muka. I zaista, za vrijeme vo�nje mu je laknulo. Isprièao mi je da je pro�le noæi èuo jednu »�icu« ko je zazvuèala unutra u njemu, pa je od tog zvuka zaspao. Ohrabrena tom izjavom, upitah ga:»Na kojem li je polo�aju dugme? Na A? Na Z? Ili na D?«On okrenu glavu u stranu i promrmlja da ga sada ne mo�e napipati.»A glasiæ? Javlja li se glasiæ?«»Ne znam«, reèe jedva èujno.

»Dugo mi veæ nisi prièao snove, Gogi. Je li to zato �to vi�e ne sanja�, ili zato �to te prièan zamara?«1 »Ne mogu sada o tome govoriti.«Osjeæao se suvi�e tjelesno; bolovi su ga prisiljavali da posveæuje pa�nju tijelu i da �ari�te svijesti spusti u mi�iæe, kosti, �eludac i glavu. Bio je prikucan na svoju smrtnu ko�u; razapet na njoj kao na kri�u. Po svoj prilici to je bio razlog zbog kojega vi�e nije umio napipati onu drugu, eteriènu ko�u, i zbog kojega mu je opala sluhovitost za astralne zvukove.Te�ko je bilo gledati ovaj gubitak duhovnih krila. U tom sam èasu jasno osjetila da ga svako zadr�avanje u tjelesnom ropstvu duboko o�teæuje. Tada sam u sebi uputila molitvu velikom Ti, Njemu koji je s Igorom bio Ðizas, a sa mnom Sai Baba: u toj sam molitvi polo�ila oru�je, izgovorila rijeè pristanka, svjesna da otvaram vrata Igorovu odlasku na livadu s dva laneta:»Dobro, neka ide ako mora, samo neka bude bez bolova, neka bude sa svije�æu malog kralja.«Izgovarajuæi to, shvatila sam: on ne mo�e otiæi dok ga ja ne pustim. Dosada sam èinila sve da ga zadr�im. A sada evo olabavljujem stisak, jer vidim da je svako zadr�avanje sebièno, da prekida njegovu vezu sa zavièajnim stanjem snage i milosti.Ova se molitva dogodila bez namjere, za vrijeme vo�nje kroz �umu, na pogled djeèaka-heroja oklja�trena od njegove blistave, vidovite moæi. Moleæi tako, niti sam �rtvovala, niti se odricala: veæ sam pomagala, postupala u skladu s Igorovom dobrobiti. »Ne èinite ni�ta protiv slobodne volje toga djeteta« � kad mi je to Jane onomad kazala ja sam se s tim slo�ila intelektualno i verbalno, a sad se dogodio i emocionalni pristanak, bez potresa, odluke ili rascjepa. Onako kako se dogodilo u snu o dvije Ðizas-znaèke: opredjeljenje za èaroliju carstva nebeskoga, onaj izbor kri�om od majke u meni. Sad se i taj stav probio do jave, poput poruke �to je putovala kroz smr�aj �ica i izgubila na o�trini, ali ne i na jasnoæi.Uveèe mi je rekao da se sjetio pro�lonoænog sna, ali da nema snage da mi ga prièa. Oèito je time htio odgovoriti na moje pitanje o snovima: sanjam, da, ali ne mogu ti prièati �to sanjam. Snovi nisu prestali, prestali su samo razgovori o njima.Te�kom smo ga mukom odnijeli u spavaonicu. Bio je ukoèen, mi�iæi su se zakvrgali, dodiri i pokreti bijahu bolni. Po ko�i su izbijale eksplozije crvenila, èireva i ranica. Igor je bio preplavljen odlaskom vlastitih toksina.^405U kadi se malo smirio, prepu�tao se blagosti vode punih dvadeset minuta. I onda, o èuda, lice mu se posve proèisti od crvenila i bubuljica: vi�e nije bilo nijedne. To me potreslo, jer je i opet pokazalo da Hazel zna �to radi i govori; ona je neprestano upozoravala na va�nost kupki koje proèi�æuju organizam i isteruju tudince na èistac. Hoæe li sutra Igor sve iznenaditi i isto tako naglo zaigrati?Poslije kupke je zaspao. Uslijedila je te�ka, isprekidana noæ. Budio se svakih pola sata, pio vode i mokrio. Mokraæa je i dalje bila krvava. Onda je nahrupila vruæica te sam mu morala dati Tilenol, a poslije i kodein da se smire bolovi. Opet je zaspao, ali nakratko. Kad se nedugo potom probudio, poèeo mi prièati san od pro�le noæi, onaj kojega se sjetio ali nije imao snage da mi ga prièa. Time je odradio svoj odgovor na moje pitanje o snovima.»Odluèilo se1 da svi izleti i sva putovanja budu opasna. Da bude opasno putovanje brodom, jer brod mo�e potonuti. Da bude opasno putovanje �eljeznicom, jer vlak mo�e sletjeti s traènica. Da bude opasno putovanje avionom, jer avion mo�e pasti.Zbog toga smo se svi mi ukrcali na jedan specijalan i ogroman brod. Brod je imao dva bazena, duæane, sve prekrasno. Plovili smo kuæi. Uveèe bi se Relja i ja �etali palubom, a delfini su skakali iz mora i mi smo ih hranili kruhom. Jedan delfin skoèio je èak do ograde.Poslije smo oti�li u kabinu, more je �umilo i mirisalo. Onda smo doplovili u Jugoslaviju i smjestili se u hotel. Vidio sam da je i tamo lijepo, da imam vremena za igru i da æu stiæi raditi za �kolu.«Mala bjelokosna maska le�ala je svjetlucajuæi u mraku i kroz nju su izlazile melemne rijeèi kao glazba etera. Osjeæala sam slatkoæu ovoga sna, ali nisam imala snage da ga u sebi analiziram.2Pred jutro me probudio i upitao me ne�to o svom drugom ja.»Pa postoji samo jedan jedini Igor«, rekla sam.

On se zaèudi.»Ne sjeæam se da sam te ne�to o tome pitao.«A Hazel je kazala da su vadili halucinogeni plutonij iz mozga. Misli i osjeæaji talasali su se Igorom u vjetru mijene, no mo�da to talasanje nije izazvao nikakav plutonij. Mo�da je ono znak selidbe svijesti u druge predjele. Svijest malo pomalo napu�ta stan od mesa i kosti - neke su uspomene i predod�be veæ upuæene u novo boravi�te, kao �to se prilikom selidbe iz kuæe u kuæu namje�taj i ukuæanske stvarce �alju u dva-tri navrata, a ne odjednom te tako ono �to je u polupraznom stanu ostalo posljednje izgleda nepovezano i besmisleno.1 Upotrijebio je ovaj neodreðen izraz da bi naznaèio ne�to sudbinsko, kao i u snu o dvorcu samozaborava.2 Danas vidim da mi je u njemu opisao na�e skupno putovanje; ono je posve drukèije, sretno je, na golemu sigurnosnom vozilu. Na astralnom ekranu ocrtavala se divna vo�nja u zavièaj, dok je na ekranu jave ta ista vo�nja izgledala brodolomna i bolna. Da, tako u Bo�jim oèima izgleda na� �ivot: kao putovanje u domovinu s »much fun on the way«, a dodir s pratvari je razigran i lak te se pratvar uoblièava u dupine koji doskakaju do ograde i pristaju da ih hranimo kruhom, a more ulazi u kabinu svojim �umom i mirisom, tamo gdje je zid najtanji i gdje je vidik u veliku pratvar moguæ.406mPETAK, SUBOTA, NEDJELJAIgor se probudio stlaèen bolovima. Bio je tako smalaksao da zbog toga nismo mogli na vrijeme u bolnicu. Mira i ja smo ga odnijele u zeleni salon. Kad sam se obukla i do�la po nj, zatekla sam ga gdje spava. Dodirnuh ga: »Gogi...«On pro�aputa:»Ne diraj me, sada sam negdje va�no oti�ao. ..«I opet sam pomislila:»Idi, idi, oslobaðam te, neæu te zadr�avati, idi u svoju bijelu kulu.«Za doruèkom mi je Radivoje isprièao svoj san.»Igor je iscrpljen le�ao na kauèu. Onda je iznenada skoèio, potrèao pred kuæu i tamo poèeo skakati i igrati se. Ali bio je u obliku malog psa! Samo je glava bila njegova.«Taj ga je san tako razbla�io da se od sreæe probudio. Bilo je divno vidjeti Igora osloboðena. Ali radost sna jo� uvijek se sudarala sa �alo�æu jave: Igor je le�ao na kauèu, jeèeæ slabosti.Ne�to je jedva èujno mrmljao. Prislonila sam uho na nj kao da je prijemnik, izubijana kutija za hvatanje dalekih vijesti. Èuo se nerazgovijetan �um,eterno more s pjenom glasova, zaljuljana �upljina heliocentriènog pu�a.Potpuno zaroniti u to more znaèi istrèati iz kuæe tijela van, u igru, slobodu i zdravlje. »Ja æu izlijeèiti tog djeèaka.«Dok je spavao telefonirala sam u Albuquerque. Jutros su se u mokraæi pokazale grudvice krvi, znakovi ugru�avanja. Glvnis me izvijestila da su juèer poslijepodne ona i doktorica Hazel radile na zaustavljanju krvarenja. A onda æe skru�eno, suæutno:»Da, cijela stvar je krenula smjerom koji nismo oèekivali.«Poslije, u bolnici, rekoh Fusner da su se u mokraæi pojavile grudvice krvi.»To pokazuje da u Igora ima jo� dovoljno trombocita da izazovu zgru�a-vanje krvi.«Obje transfuzije èekale su spremne: trombocitna i eritrocitna. U meðuvremenu su u laboratoriju prebrojavali krvna zrnca.»Nema nikakve sumnje o tome da mu trebaju trombociti«, objavi Fusner.Èudno se slagala neprikosnovenost ove izjave s potuljenim, gotovo poti�tenim zvukom njezina glasa. Uto doðe laborantica noseæi papir s nepotpunim nalazom. I opet je lijeènica buljila u papir kao da odgonetava pismo na nepoznatu jeziku.»Hematokrit je opet spao«, progovori napokon. »To je zbog krvarenja. Moramo mu dati eritrocite.«»A leukociti?« proustih oprezno.»Ako nije gre�ka«, reèe ne di�uæi pogled od papira, »oni iznose osam tisuæa i devet stotina. A taj æemo nalaz jo� jednom provjeriti.«Iz mene krenu plima zahvalnosti u pravcu Albuquerquea. Jedan dio Hazelina znanja i rada vidio se u ovom èudu u krvi. Prije osam dana leukociti su iznosili stotinu dvadeset i pet tisuæa, a sada su spali gotovo na normalu! I to u fazi leukemije kad nikakvi citostatici vi�e ne mogu zaustaviti nadiranje

407maligniteta - odnosno rast leukocita i pad trombocita. Uèinci tajanstvene terapije bili su opipljivi i nihovski neprotumaèivi - hvala Bogu, èarobnica iz rudnika Shala nije bila ni varalica ni samoobmanjenica.Trebalo je jo� samo vidjeti brojno stanje trombocita; ako budu vi�i nego pro�li put, onda je jo� jednom dokraja jasno da se ne radi o leukemiji.Brojenje trombocita jo� nije bilo zavr�eno. Èekali smo na taj nalaz zbog transfuzije.»Neæe me valjda gnjaviti s dvije transfuzije?« progunða Igor.Fusner se vi�e nije izja�njavala. Tad naiðe Nancy sa svojim unatrag zabaèenim polusmije�kom.»Ne treba mu transfuzija trombocita«, reèe. »Trombociti su, zamislite, trideset i �est tisuæa!«»Fantastièno!« huknu Fusner. I jo� nekoliko puta ponovi: »Fantastièno!«Igor je mirno slu�ao te usklike kojima je bio nehotièan povod. Sa slu�alicama o vratu, iskreæi naoèalama, Fusner mu priðe i reèe svojim najbistrijim glasom:»Igore, �to je to? Opet nam zadaje� zagonetke. Smijem li te pregledati ...«Pokazalo se da su mu mo�nje potpuno omek�ale. Èak se jaje lijeve mo�nje poèelo spu�tati u svoj normalan polo�aj. (I opet Pittsburgh, prvog dana proljeæa, opet �u�taj dijamantnih krila nad nama, zanosna nesvjestica, anðeoska glazba). Transporti ljigavih mrtvaca napu�tali su zauzete polo�aje. Samo da se zaustavi krvarenje i rat je dobijen, samo da se podupru i zakrpaju pro�upljene stijenke �ila, jer evo trombociti su pokazali da oni nisu krivci krvarenja, buduæi da uporno rastu.11 Pi�uæi ovu povijest danas, vidim da je Igor nekoliko puta ozdravljao od leukemije, a da ja tada nisam bila toga (do kraja) svjesna.Prvi signal ozdravljenja bile su splasnule mo�njice u Pittsburghu. Kad sam ih ugledala ponovo nabrekle u onaj stra�ni ponedjeljak, u stranu sam pomislila da je to znak povratka bolesti. Naprotiv, to je bio znak organizma koji se talasa u buri ozdravljenja, kao �to se talasao cijeloga ovoga listopada. I stoga je onaj nalaz u kosnoj sr�i i u krvi oznaèavao samo brojèano stanje le�eva - �to ja tada nisam mogla znati, Appelbaum jo� manje. Napumpali smo Igora citostaticima i tako ga ponovno razboljeli.Na onda�nji Radivojev oèajnièki upit »da se nisu zabunili«, moglo se dakle odgovoriti: da, zabunili su se. Zabunili smo se. ONI su me usli�ali kad sam onako skamenjeno molila u èekaonici. Samo mi nisu dali da to spoznam.To je bilo prvo Igorovo ozdravljenje.Drugo je bilo ono koje se odigralo posredstvom Morrisa. Onaj nezaboravni vjetar »malih iglica« po ko�i, u vrijeme kad je Morris onako vidovito zarikao put mene � i potom èudesni pad temperature, i�èeznuæe glavobolje i dan, dva poslije toga potpuna èistoæa kralje�nièkog likvora, zarasle ranice i, najèudesnije, kosna sr� u kojoj nije bilo naæi ni cigle maligne stanice! A slu�bena je leukemija bila u toku i Fusner je morala taj nalaz proglasiti neva�eæim. Mo�da je ovo »Morrisovo« iscjeljenje bilo samo privremeno: mo�da se leukemija vratila u toèku s koje je nestala, jer se poslije izvjesnog vremena pokazao prija�nji nalaz od petnaest posto malignosti u kosnoj sr�i. Ali u prostorima èuda koja smo svjedoèili ne bi bilo èudno da se tih petnaest posto odnosilo na mrtve stanice, poginule u potresu ozdravljenja.Naposljetku, tko zna je li ili nije Igor ozdravljao poslije mjesec dana Gersonove terapije? Tko zna nije li Igorova misao imala pravo kad je onoga jutra zahtijevala da se ne ide u bolnicu? Jednoga drugoga stra�nog ponedjeljka Podbuli je ustanovio da je Igorov organizam preplavljen malignim stanicama - nije li to tada znaèilo ono isto �to i sada, zakrèenost tijela mrtvacima i njihovom opremom? Podbuli je tada mislio da je dokazao proma�aj jedne »vitaminske« i nadriljeèiteljske terapije. On je tako mislio jer je bio nihovac i jer, shodno tome. nije imao uho za glas poput Gersonova. A ja jo� nisam susrela Hazel da bih umjela drukèije otèitati taj podatak. »Na cvijet, na nje�an cvijet, pada ki�a kamenja...« govorio je Igorov san u mjesecu lipnju. Taj cvijet je njegovo krhko ozdravljenje, a kamenje su citostatici. Igor je htio za�tititi cvijet. Plakao je i dozivao me. Nisam ga èula. Sanjao je poskazateljski na� povratak u palaèu408

Poslijepodne Igor objavi:

»Ona velika ptica... evo je, ulazi.« Gledao je u vrata, mirno.Vratismo se u bolnicu zbog transfuzije eritrocita. I onda su mu, prvi put, ubrizgali morfij. Zakunjao je, ali nije zaspao. Zaèudo, bolovi su i dalje rovali kroza nj. Po rukama i nogama opet krenu pohod ranica i mjehuriæa. No, dok je mokrio, uèini mi se da manje krvari.¦Radosne vijesti o leukocitima i trombocitima javila sam u Albuquerque. Hazel se iskreno obradovala. O bolovima mi reèe da su posljedica plutonija. Ona zacijelo jo� mnogo toga ne zna; sama je govorila da neprestano uèi. Ali ono �to je znala daleko je odmaknulo od odobrenih medicinskih vidika. I jer je bila odmaknutija, morala se skrivati, kao i Charlotte. U tome nema razlike meðu stoljeæima: u srednjem i u modernom vijeku ustolièeno se �estoko brani od svega �to bi ga moglo razstolièiti.Satima je krv kapala u �ilu. U posjetu naido�e Mi�ekalo i Radivoje. Ja sam i dalje ostajala uronjena u ne�to sjajno: na sve èetiri strane gledala sam otvorena vrata.Spu�tala se noæ Hallowe'ena, bizarnog anglosaksonskog praznika u kojemu svetkuju vukodlaci i sablasti. Noæ vje�tièenja i djeèje cike. Odjevena u kosturèiæe i davolèiæe, djeca su ilazila kuæe zvoneæi na svaèija vrata i zahtijevajuæi od ukuæana obol u slatki�ima. Pritom su izgovarali èarobnu formulu: »Trick or treat!« To je otprilike znaèilo: »Slatki�e ili �ivot!«a pragovima kuæa èuèale su izdubene bundeve zubatoga cereka sa svijeæom koja je crvenkasto obasjavala prazninu bundevine glave. Pro�le godine su Igor i Relja s èoporom ðavolaka obi�li Crestvvood Hill i donijeli kuæi plijen u bombonima i kolaèima.»Hoæemo li stiæi na Hallovve'en?« pitao je Igor klonulo. S posljednjim kapima krvi spustila se veèer, hladna tama posljednjeg dana listopada. Igora -spopadne drhtavica od studeni. Connie donese debeli bolnièki pokrivaè te ga umotasmo u nj i odnijesmo do kola. Polo�ismo ga na stra�nje sjedalo. Igor je cvokotao sve do kuæe. Kad smo stigli do Crestwood Hilla bilo je veæ devet sati.Noæ je bila hladna i neprijateljska, bundeve su se goreæi uru�avale, zamiruci djeèji glasovi lomili su se u zraku kao ledene iglice. Nedaleko od na�e kuæe naidosmo na jednu od posljednjih hrabrih povorki koju su saèinjavali Relja, Nina, Ana i jo� dvoje djece pod vodstvom Judy Weissman. Pomodrjela od studeni, povorka je napredovala prema kuæama susjedne ulice. Ali uskoro svi odusta�e i vrati�e se kuæama.Igorova i moja noæ bila je sastavljena od polsatnih mirovanja i od ne�toNIH-a. Da, mo�da je i, tada bio zdrav, mo�da smo ga ozdravjela vodili u susret infuziji otrovne kemije.I konaèno, ovo posljednje ozdravljenje, zapoèeto poèetkom dramatiènog, fantastiènog mjeseca listopada: najgovorljivije od svih dosada�njih, najbogatije podacima i dokazima, kadro uvjeriti i najnihovskiji duh. Nekoliko se puta dogaðalo èudo u krvi: nekoliko su puta trombociti skakali od ni�ih vrijednosti na vi�e, a leukociti su nekoliko puta padali od vi�ih na ni�e. Najnevjerovatniji nalaz dogodio se devetog listopada, kad su trombociti skoèili na stotinu i jedanaest, a leukociti spali na tri tisuæe i osam stotina. Takoðer je nevjerojatan bio rezultat od dvadesetprvog listopada, kada su leukociti za samo jedan dan od trideset i pet tisuæa spali na èetrnaest tisuæa. I dan potom, nerazumljiv nalaz: u krvi »svega nekoliko blasta«. Potkraj listopada dogaða se sumanut can-can trombocita i leukocita: jedni rastu, drugi padaju. Sve je to praæeno i drugim nezapamæenim simptomima: su�enjem ranica, naizmjeniènim mek�anjem i stvrdnjavanjem mo�nji, pojavom i nestankom vruæice. Ozdravljenje je udarac, kao i bolest: oslabjelo tijelo æe od njega zateturati, prilikom uspravljanja æe se zanjihati kao i onda kad su ga obarali.-ramtti409duljih znojnih ili zimogroznih razdoblja. Pila se voda, gutale se pilule, namje�tali se jastuci, stavljali oblozi, palucali sitni �apati u mraku. Pomislila sam: »Sutra je prvi studenog. Studeni je mjesec Igorova roðenja. Doveslali smo do jedne va�ne obale«. A na poèetku listopada sam mislila: »Samo da nam je pre�ivjeti do studenog.«Ujutro sam morala u kupovinu. S kauèa u zelenom salonu ukoèen i nabreklih mi�iæa Igor mi reèe:»Mo�da bismo se kasnije mogli provozati.«»Mo�da, Gogi.«Ali nismo se provozali. Nije se mogao pomaæi.Kad sam se vratila doèekalo me pismo od Harrvja Edwardsa. Zahvaljivao se za vijesti o pobolj�ici. Na ono moje pitanje da li je poèeo radom u ponedjeljak, odgovorio je

da je »proces iscjeljenja neprekidan i sveobuhvatan«.U kutu zelenog salona stajao je gramofon s pojaèalom i zvuènicima. Odavno sam prestala vr�ljati po uglednim prodavaonicama ploèa. Kupovala sam ih iskljuèivo u Yesu. Tamo se mogla naæi najneobiènija, najstarija i najnovija glazba. Kao i uvijek, glazba me odvlaèila u daljinu�i�blizinu gdje sam bila svatko-i-nitko. Nisam bila samo Vesna, majka Relji, Igoru i Nevenu, Vesna, �ena Radivoju i kæerka Veri i Mariu, sestra Davoru, prijateljica nekolicini dragih du�a i spisateljica nekoliko knjiga, veæ sam bila podloga i sadr�aj svih tih odnosa.Tako se valjda glina u vrèusjeti da ona nije vrèveæ glina u vrèu;a sjeti se da je glina u svim vrèevima,da je, naprosto, glina.»Stella Nuova« bila je izuzetak od ovakvih do�ivljaja. Bila je to drevna bo�ièna pjesma, s ploèe starih bo�iènih pjesama koje je uz izvorna glazbala pjevao jedan pra�ki kor. »Stella Nuova« je bila izuzetak èak i meðu ovim pjesmama: pjevao ju je tenor bez ikakve glasovne i instrumentalne pratnje. Nerazmrsivo se splela s Igorom, iskljuèivo s njim, dok je le�ao u zelenom salonu �ut, nepokretan, sapet bolovima. Onaj samotni, èisti i hrabri tenor lebdio je u zelenu prostoru kao otkvaèena zvijezda, a pjevao je o novoj zvijezdi, o zvijezdi vodilji, o vijesti Roðenja - glas istodobno i izgubljen i naðen. Ove subote »Stella Nuova« pjevala je tiho, kao podr�ka, dok smo premetali dan kroz ruke.Uveèe smo dugo bdjeli oko Igora. Tko zna kakvi su se udari i sudari zbivali pod njegovom ko�om? Kakva svrgnuæa, bjegovi i oslobaðanja? Poslije kupke u »Hazelinoj« vodi stolica se pokaza mrkozelena, onakva kakvoj se svojedobno nadala Charlotte.Te�kom smo ga mukom prenijeli na krevet. Neki pokreti i polo�aji gnjeèili su zgrèena tkiva i stlaèene �ivce, na usta su izlazili isprekidani stenjaji, sjeæajuæi me vlastitog poroðajnog krika. No usprkos svojoj bolnoj ukoèenosti Igor je bio neupla�en: davao nam je vrlo prisebne upute gdje i kako da ga podupremo: ravnao je preno�enjem svoga nasukanog èamca le�eæi u njemu i istovremeno stojeæi u nekoj promatraènici na rtu zbivanja.Po�to mi je Connie sinoæ uruèila injekciju s nekoliko ampula morfija, odluèih da mu ubrizgam morfij. Jer noæ je visjela nad nama poput crnoga410poklopca, èekajuæi samo da ugasimo svjetlo pa da se spusti na nas i zatvori nam dovod zraka.Nikome se nije i�lo na spavanje. Relja je stajao kao ukopan, gluh na sve rijeèi kojima smo ga podsjeæali da je veæ pola dvanaest. Dadoh Igoru injekciju u mi�iæ nadlaktice i onda opazih da se tekuæina izlijeva po ko�i. Valjda je mi�iæ bio suvi�e stvrdnut. A kodein vi�e nije djelovao. Stajali smo goli i neza�tiæeni pred onim �to se spremalo. Radivoje sjede uza zid i zagleda se neodreðenim pravcem.Igor zatra�i da ga podupremo jastucima. Duboki koluti pado�e mu ispod oèiju kad smo ga namjestili u polule�eæi polo�aj. Mama �apnu:»Smiruje se.«Nagovorismo naposljetku Relju da pode na spavanje. Siðoh u prizemlje da se presvuèem za noæ. Mira donese posudu s ledom i oblozima. Ali kad sam se vratila gore Igor reèe sasvim sabrano:»Osjeæam da mi nestaje zraka. Ne znam �to da radim.«Nije se mogao pomicati; samo su mu usta i oèi poslovali. Ono »ne znam �to da radim« kazao je na slièan naèin na koji je izvje�tavao o nekoj nedaæi u snovima: dogaða se ne�to èemu trenutaèno ne znam doskoèiti, ali to nije razlog za paniku.»Sto misli�, da li da poðemo u bolnicu po kisik?« upita Radivoje.»Dobro, hajdemo.«Sletjeh opet u prizemlje da se obuèem i da telefoniram u NIH. Noæas je de�urao jedan mladi lijeènik lisièjeg lica i kose - crvenija i o�trija verzija Appelbauma.»Ne bi li to moglo sutra?« upita oprezno.»Ne, nego odmah. Priredite, molim vas, kisik. Doæi æemo za pola sata.«»U redu,« reèe pomirljivo, »doðite, èekat æu vas.«Radivoje siðe za mnom i doviknu: ¦*¦" »Igor ti poruèuje da po�uri�!«Svi smo sudjelovali u slo�enom zadatku presvlaèenja Igora. Odjednom su kretnje pomahnitale, vi�e nisu bile strpljive ni obzirne, htjele su silom skinuti pid�amu, hitno

pronaæi najpogodniju odjeæu, navuæi je bez pardona na stvrdnute udove. Igor je utonuo u hobotnièko gibanje na�ih ruku i podnosio ga bez glasa. Kad sam skinula s njega gornji dio pid�ame s u�asom sam opazila da se s pid�amom skinula i ko�a. Ali iz Igora ne iziðe ni pisak.Zamotana u onaj isti bolnièki pokrivaè polo�ismo ga na stra�nje sjedalo kola. Da bi imao vi�e mjesta da se ispru�i, sjela sam pokraj Radivoja.»Kako ti je sada, Gogi?«»Dobro mi je.«To je rekao tiho, odahnuv�i od nasrtaja èetiri para ruku. Pomislila sam molitveno: »Daj da umre u kolima«. I zaèudila se.Jurili smo praznom avenijom Wisconsin kao da bje�imo pred hajkom. Negdje na sredini puta Igor tiho zavajka:»Opet mi nestaje zraka.«Zaustavismo, ja se premjestih do njega i podigoh mu glavu i prsni ko�.»Umirem li?« povika slaba�no.»Oh ne, ne umire se od toga«, rekoh neprikosnoveno. No u sebi sam opet molila: »Daj da umre u kolima, ne daj da umre u bolnici pod maskom«.Moja se molitva sudarala s bjesomuènom brzinom vo�nje: ona nije �eljela da stignemo na vrijeme, nije htjela da nas doèeka spremna maska, paklene tube, pumpe i igle u kojima je izdahnuo Jessie.411»Odmah neka mi dadu kisik, odmah«, �aputao je Igor, bje�eæi pred plimom koja je rasla u pluæima.Hajka nam se pribli�avala, nevidljivo. Blizu zaokreta prema bolnici Igor doviknu Radivoju:»Vozi br�e, potro�io sam sav kisik ...«Poput metka smo stigli pred utihnuli, rasvijetljeni ulaz. Radivoje �ustro i spretno povuèe Igora iz kola.»Tata ...« reèe Igor plaèno, upotrijebiv�i naziv koji veæ dugo nije upuæivao ocu. Vrata' bijahu zakljuèana. Redar u ulozi vratara pokrenu se s onu stranu, pokretima lika u usporenom kadru. Kad je otkljuèao vrata, uletjesmo u predvorje i pojurismo prema dizalu.Za nama se baci energièni redarski glas. Taj nas glas vrati do prijemnog stola s telefonima. Vratar je tra�io da se najprije provjeri oèekuju li nas na odjelu. Jednom je rukom �èepao telefonsku slu�alicu, a drugom je izvlaèio iz ladice tiskanicu.»Ime lijeènika i va�a imena, molim.«Telefon je zvonio, nitko na odjelu nije podizao slu�alicu. Nitko od nas nije uzeo u ruke olovku i tiskanicu. Èasak-dva sve je stajalo.Pogledah u Igora na Radivojevu ramenu. Usta otvorena, pogled odlutao. Dreknula sam:»Zar ne vidite o èemu se radi?«Vratar tad ostavi slu�alicu i tiskanicu i mahnu nam rukom da poðemo. Pobrzasmo opet put dizala.NIH-ova dizala radila su neèujno i hitro. Bila su prostrana i u ogromnom predvorju njihove su crvene oèi treptale s obje mramorne strane. Prvo u koje ujurismo veæ je vozilo nekolicinu ljudi, �to me zaèudilo: otkuda svi ovi ljudi u tako kasni sat? Pritisnula sam dugme drugog kata na koji se opet bio preselio djeèji odjel za leukemiju. Dok smo neoæutno padali uvis, zirnuh na sat: jedan po ponoæi. Uplovili smo dakle, u nedjelju, drugi dan studenog.Odjednom Igorove ruke kliznu�e niz Radivojeva leða, zanjiha�e se kao poviju�e kojima je netko prerezao korijen. Iako ga nisam nosila, osjetih da je ote�ao.I onda se pokaza nevjerojatna stvar: dugme je ostalo pritisnuto na broju dva, ali dizalo se zabunilo, oti�lo je nekoliko katova vi�e. Unezvjereno smo se vraæali. Najednom se radilo o sekundama.Utrèali smo u poga�en djeèji odjel. Lijeènik lisièje boje stajao je u hodniku i �utke rukom pokazao sobu koja je èekala na nas. Soba nevelika, savr�eno uredna, dvokrevetna. Jedina stvar koja je u njoj manjkala bila je sprava s kisikom.Radivoje oprezno polo�i Igora na krevet. Igorove oèi, poluotvorene, kao prozori s kojih je netko naglo oti�ao zaboraviv�i u brzini zatvoriti kapke. Disao je plitko i ubrzano, zapravo je dahtao kratkim hroptajima bez zvuka. Dva-tri puta trznu�e mu se

usne. Pretvorio se u onu lanjsku ptièicu, ispalu iz gnijezda, u èasu kad mi je ispijehnula u ruci.Poèela sam vikati:»Maska s kisikom, gdje je maska s kisikom? Telefonirala sam prije pola sata da je priredite!«Uistinu, neobièno za NIH. Mala bolnièarka uzrujano poteèe da donese masku. Lijeènik spusti slu�alicu na Igorove grudi: pratio je u njima zvuène signale. Sagnuh se do Igorova uha i poèeh �aptati u�arene poruke koje su ga htjele stiæi u odlasku i doviknuti mu: »Volim te!«412Bila sam svjesna da se s druge strane sagnuo Radivoje i da Igor izmeðu nas dvoje, kao izmeðu dvije ograde na mostu prelazi na drugu stranu. Ta je ograda izdr�ala nekoliko sekundi prije nego �to se most ispod nje rasplinuo.Kad sam se uspravila, mala bolnièarka, zadihana od trèanja, stajala je kraj kreveta dr�eæi u ruci masku i spravu s kisikom. Pogledah lijeènika koji je jo� uvijek prislu�kivao glasovima i jekama grudne peæine.»Hoæete li mu dati kisik?« promucah.»�ao mi je, ali njegovo srce je upravo prestalo kucati.«413IZNAD OBLAKASJEDIM NA VRHU PIRAMIDESjedim na vrhu Piramide Sunca u Teotihuacanu.Koji li je mjesec, dan, koje godi�nje doba? U putnom notesu pi�e da je to bio pretprvi dan proljeæa 1976. No u mom sjeæanju ovaj nadnevak gubi obris kao daje upisan u mokri pijesak kojega stalno podlijeva pr�inski val. Vrijeme na vrhu Piramide sunovraæa se u svoju izvornu bezobrisnost.Tek je jedna stvar na tom obzoru zadr�ala svoje putokazno mjesto: urna s Igorovim pepelom koju je Radivoje ponio u Beograd. Ona je bila posljednji vidljiv znak na putu koji je potom uronio u oblak.Uokolo kristalno, visinsko jutro. Mravinjanje posjetilaca u dubini, golemim trgovima, oko �rtvenika i Cestom Mrtvih prema Piramidi Mjeseca. Dolje je mogla vrvjeti tolteèka, asteèka ili konkvistadorska svjetina; �agor koji je puzao uz bokove ogromne tjelesine nije znao kojemu vremenu pripadamo. Samo je bruj autobusa i zuj kamera kuljao iz dvadesetog stoljeæa.Putovala sam sama, prema zakazanom Palenqueu. Nisam putovala da zaboravim; veæ da se sjetim do kraja.1 Sletjev�i u Mexico City rastumarala sam se ulicama natoèenim do vrha isparinama, pra�inom, bukom i jurnjavom. Bile su kao klanci kojima su nekad tekle bistre rijeke visoravni, a sada se ovuda valja otpadna voda nove civilizacije. Tra�ila sam onaj ured Pan Americana kroz koji je Don Juan zavitlao Castanedu iz utorka u ponedjeljak. Ali ured je imao samo jedan ulaz, vrata u trijezno sada�nje vrijeme.Jedva sam doèekala naredno jutro da se utrpam u autobus za Teotihu-acan. Autobus je veæ bio krenuo kada je vodiè najavio da æemo prije1 Daleki, zapreteni narodi koji su podizali energijske spremnice i generatore u obliku piramida, narodi koji su se u svom korijenu isprepleli s do�ljacima s utonula atlantskog i pacifièkog kopna, odvajkada su me zvali na vrh ove piramide i na kozmodrome Anda. Sanjarila sam o tome kako æu sjesti na sam �iljak sjeæanja tolikih pokoljenja i kako æu progovoriti rijeèju koju su oni dugo �vakali, kao da je Meskalitov plod. Jer ta rijeè, samo nasluhnuta, odavno mi je pod ko�om tabana i dra�ka mi korak veæ dva i pol svjesna desetljeæa; k tome. zagovara neprovjerene vidike kakvima obiluju knjige izvjesnih polupismenih pustolova. Rovci po d�unglama i pustinjama, od pje�èare Gobi do jukatanskih pra�uma: Churchwardi, Spaldinzi, Brun-toni. Roerichi, Favvceti, Helene i Aleksandre, neponovljivi Schwaler de Lubitsch, od suvremenih Heverdahl, Puharich, Berlitz i sprega Thompkins-Bird, èak i izraziti sumnjivci tipa Charro-uxa i Rampe � svi su oni uzbudljivi kao Rilke ili Baudelaire.U hramovima i piramidama matematika je neodvojiva od fantastike, poezija od èinjenica, svjedoèeæi tako svijet jednine. Stari tlorisi �panjolskih zlatolovaca s ucrtanim gradovima u pra�umama Brazila, knjige pisane po astralnom diktatu, lemurijski znakovi iskopani u pretpotopnom sloju ispod Teotihuacana, Stonehenge i Tiahuanaco. sve je to huckalo moj njuh za ezoteriku i pustolovinu, tjerajuæi me prema opipljivi

m ostacima tajne, da bih polo�ila na njih oko i ruku i prislu�kivala glasu u vlastitoj nutrini. Zdanja i seobe, otkriæa i potresi, sukobi i pohare mrmorili su u tom glasu svoju nedoslu�anu povijest.27 Brdo iznad oblaka417Teotihuacana svratiti u crkvu Gospe od Guadalupe. Objasni�e mi da se rac0 meksièkom Lourdesu.»On«, mislila sam, »to mene ne zanima, te bogomolje i hodoèa�æa nacionalni senti� i suzoproliæHtjela sam se �to prije popeti na piramidu, na sljeme sjeæanja i sjedii tamo osloboðena svih drugih turistièkih moranja. Upitah vodièa mo�e li s Gospa odgoditi za povratak. On ne�to neodreðeno obeæa, no poslije neke liko minuta autobus stade pred golemom i starom katedralom. Zdanje s uru�avalo gotovo naoèigled. Slijeva brda�ce s kapelicom - mjesto gdje j siroma�nog paisana presrela spomenuta Gospa. Bilo je to 1531. godin u mjesecu prosincu.Iskrcasmo se, okupismo se oko vodièa. On je bio mlad, pona�ao S zavodnièki; bijeli, krupni, pravokutni zubi caklili su se pri svakoj rijeèi. �en je mjerio odozdo prema gore, prezrivo i struènjaèki.Na velikom trgu talasalo se turistièko i hodoèasnièko mno�tvo. Neki o hodoèasnika i�li su na koljenima, noseæi u naruèju ru�e.»Oni tako dolaze iz udaljenih mjesta«, reèe vodiè mjereæi nas ispod oki Nedaleko od katedrale nazirali su se poèeci moderne, nove crkve.Vodiè tek �to odmota prièu o priprostom Diegu (koji je na kraju dug1 mukotrpna pje�aèenja iz svog sela u tada�nji grad Mexico susreo na prilaz grada, to jest na ovom mjestu, naime na brda�cu, neizmjerno blagu, svjetle nosnu i prekrasnog lika Prisutnost koja mu je rekla da je ona Djevica, Ma Bo�ja i da bi htjela postati utoèi�te ovoga naroda i u dokaz svoje istin otisnula svoj Lik na njegov ubogi serape, zaiskav�i da se na mjestu njihov susreta podigne sveti�te, crkva u koju æe dolaziti bolesni i nevoljni pa kad j biskup to èuo, zatra�io je od Diega odnosno od Gospe jo� jedan, konaca dokaz te se paisano vratio na mjesto susreta zovuæi Djevicu i Ona se opi pojavite i napunila mu serape svje�im ru�ama, a bio je prosinac, mjese u kojemu ne cvatu ru�e, i to je bio posljednji dokaz) � tek �to je poteka uobièajeni red i ritam rijeèi, osjetila sam da se u meni di�e nezaustavljiv i meni nepoznata plima ganuæa. Ono �to sam oèekivala od vrha piramid dogodilo se ovdje, pred crkvom o kojoj sam mislila da me ne zanima, n mjestu koje sam htjela zaobiæi. Ispod mojih tamnih turistièkih naoèala poèe� navirati debele, djeèje suze.Vodiè me pogledavao iz kuta oka; u njegovim crnim, zvjeravim �aren èama zaiskri èuðenje. Nisam izgledala kao da bih mogla plakati pre Gospom. Okiæena fotoaparatom, svjetlomjerom, filmskom kamerom, s to! bom punom teleobjektiva i �irokokutnih leæa, filmova, notesa i knjig; nalikovala sam na priglupog lovca na informacije.Ovdje se zbio spoj zemaljske i nebeske ljubavi. Ovdje je Vladarica, velik �akti i Tara skinula svoju dijamantnu krunu i stavila je pod noge ponizni i ojaðenih. Ovdje se izlijeèilo na stotine tisuæa ljudi.Oltar, sav od zlata. Pri vrhu stakleni ormariæ, u staklenu ormariæu serap sa slikom Gospe od Guadalupe. To je Diegov serape i veæ mu teèe 44' godina. Serape se tka od vlakana aloje i vijek mu je u prosjeku dvadeseta godina. Ovaj serape ne samo da je odolio godinama i stoljeæima veæ i po�ar i podmetnutoj bombi.2 i2 Jednom je neki izazivaè podmetnuo bombu u crkvu da bi valjda provjerio èudo. Bomba1 prasnula, raznijela oltar, ali staklo ormariæa, zaèudo, nije puknulo. Serape je ostao netakn i prilikom po�ara.418 :Poslije su fotografirali Gospin otisak i poveæali ga. Dogodila se èudna stvar: u poveæanu Gospinu oku vidio se lik Diega. To veliko Gospino oko bija�e izlo�eno u posebnoj prostoriji. Svi smo gledali u nj, netko je vidio a netko nije maju�an lik u serapeu, a na tom serapeu takoðer je bila otisnuta nerazaberiva mrlja Gospe, i u njezinu oku mora da se opet vidio siæu�ni Diego sa serapeom i Gospinim otiskom, i tako spiralnim virom do vjeènosti.Sjedim na vrhu dvije stotine èetrdeset i èetvrte stepenice, na kresti vala koji se sporo uspravlja prema okomici zenita. Na obzoru velika urna, kao kljuèanica: kroz n

ju se vidi spavaæa soba one suzne novobeogradske noæi prije devet godina i sjena neke hitre zvijerke, mungosa ili laneta promièe nad posteljom kao oblak nad visoravni; potom brdo-piramida ju�no od Abu Simbela uzmièe u dubinu pustinje sa svojim varljivim ulazom u zagrobni svijet; i onda brdo nad Herceg-Novim, osuto zaglu�nom paljbom, a malen se �enski lik penje na vrh i onda se s vrha otkida avion i uzlijeæe u bistri zrak; penjaèica je u meðuvremenu sjela na vrh brda i to je vrh tolteèke Piramide Sunca, s ovu stranu kljuèanice.3Doputovala sam sama da bih se lak�e sjetila svojih pred�ivota i da bih ra�èistila tragove koje su ti pred�ivoti ostavili u sada�njici. Tragovi su imali oblik izvjesnih strasnih poriva i slutnji. No poslije susreta s Gospom od Guadalupe osjetila sam da moja �udnja za pro�lo�æu osijeca. Èak sam u jednom èasu postala ravnodu�na prema njoj. Pa �to da ako sam �ivjela u Palenqueu u vrijeme najezde s juga? Pa �to onda ako smo Igor i ja �ivjeli u Tuli, ako smo �ivjeli u Starom Egiptu? Nego: koliko smo sebe ostvarili u ovom �ivotu i u svim ostalim �ivotima? Ostvarili ne u imenu i potomstvu,3 Poslije æu se spustiti niz dvije stotine èetrdeset i èetiri stepenice u dvadeseto stoljeæe, a odatle u Tulu, u Cholulu, u Oaxacu, u Mitlu, u Monte Alban. u Villahermosu. u Chitchen Itzu, u Uxmal i Meridu. Svuda matematika, podloga estetike, podloga sna, podloga magije. Svjesno, kao u Egiptu. Kroz neèije lice u prolazu proviri naèas majanska maska. Nos dug. èulan, povijen, tu�an- ah taj nos, kljun utonule galije �to neprekidno istra�uje slani istoèni vjetar koji najavljuje propast rase. Kroz svakodnevni �um probije se rezak. a tih zvuk crnog opsidijana i na tisuæe iskopanih srdaca krklja u grudnom ko�u sunca.A profil Bijelog Proroka, blag. dolazi od istoènog mora. Na reljefu u Villahermosi vjerno je ucrtana onda�nja i tamo�nja nepoznata pojedinost: brada. Elegantna, njegovana, na naèin Asirana, Fenièana i egipatskih faraona. Semitski profil je donio moralni zakon i op�irno, korisno znanje. Prepoznali su Ga, dali su mu sredi�nje mjesto u sveti�tu hrama (Uxmal?). Prepoznali su Ga: kamenovali su Ga. Onda su Ga pomije�ali sa svojom pernatom zmijom, Kvecalkoatlom, Kukulkanom, Kon-Tikijem. On je otplovio. Neki reko�e: odletio. Èekali su Ga na obalama Meksika, Srednje Amerike i Ju�ne Amerike - èekali su Tolteci, Asteci, Miksteci, Maje, Inke. Poslije trinaestak stoljeæa doplovili su bradati bijeli ljudi koji nisu bili proroci; donijeli su pomor, ropstvo, bolest i glad. Uni�tili su njihove knjige, poubijali uèitelje i znalce, opljaèkali blago i poru�ili hramove.Kako su stotine to mogle uèiniti stotinama tisuæa? Mo�da zbog kolektivne gri�nje savjesti. Jer Bijeli Prorok, �aputalo se, nije ni otplovio ni odletio, Njega su ubili, izvadili Mu srce. A uèio ih je velikom zakonu: ne uèini drugome na�ao, jer taj drugi, to si ti sam.Putem kroz Jukatan stalno æu slati misao na brda�ce susreta. Tamo je ona davna bijela blagost opet do�la u liku Majke. Prepoznali su Je: postavili su je na sredi�nje mjesto velikog hrama. Prepoznali su Je: ozdravljali su.Nisam li Je i ja prepoznala? Tara je skinula svoja zadnja vela i krinke, skrivaèicu svoje tajnovitosti i �enstvenosti, svukav�i se u onu predobru, preslatku prikazu bo�anstva: majku.Sve dragosti ovoga svijeta di�u sad, prozvane, glavu u Njoj, a sve du�e neuke svjetovnim znanjem �ikæu uvis ba� zato �to za sebe nisu oèekivale nikakvo èudo ni milost. Kako je samo mila i priprosta slika Gospe na serapeu! A Kvecalkoatl. kako li je dojmljiv, kako gromovit! Na jednoj strani simboli, nacrti, astrologije i matematike, zakoni vidljive ljepote i natuknice na bestjelesnu silu. na drugoj strani ne�to èedno, nedu�no od matematike, okultnih umijeæa i kanona estetike.u znanju, ugledu, djelu i moæi, veæ u dobroti i punini biæa? Da li se hodoèasni Diego u nama pribli�io brda�cu susreta s istinom? <S onu stranu urne teku slike, datumi, krajolici, reèenice. S ovu stranu �ivi oblakolika, sanovita tvar od koje se prave simboli i znaèenja. Kroz urnu, kao kroz kljuèanièni otvor, dodiruju se povijest i vjeènost. To je njihovo ljubavno roèi�te, njihova crnobijela rupa: svemir od povr�ja-i-mjere i svemir od unutra�njosti�i�bezmjerja svezuju se u pepelu koji ima oblik urne, koja ima oblik kljuèanice, koja ima oblik maternice.Pepeo je tvarni znamen vjeènosti, rekao je Baba. Pepeo je ono �to ostaje poslije svih lomaèa, èemu vi�e nijedna vatra ne mo�e nauditi: neizgorivi dio: du�a: besmrtnost. A maternica je smrtovna vaza koja tome neprolaznom, pepelu naèas otkljuèava vidik prolaza. <

PEPEO jRelja zastaje u igri i pita: -j»Ma je li to sigurno?«»?« i»Da je Igor mrtav? Mo�da su se zabunili? Da on nije negdje tamo u bolnici? Ili mo�da u vrtu?«»Srce mu je prestalo kucati. Ohladio nam se u rukama. Poslije dva dana njegovo je tijelo spaljeno.«»A tako!« On poniknu i opet uroni u igru. Poslije nekog vremena, ne prekidajuæi je, kaza: .,»I s tim pepelom sam se ja igrao!«NEDJELJA -jU�la sam u Reljinu sobu i sjela mu na krevet, oborene glave. On je pomislio da se radi o nekoj �ali. Ta bilo je nedjeljno jutro, vrijeme opu�tenosti. Kad je ugledao suze koje su zastaklile kroz prste, jo� uvijek je mislio da æu se iznenada nasmijati i reæi: »Uh, �to sam te prevarila!« Umjesto toga sarr pro�aptala:»Igor je umro.« ¦Istoga èasa Relja se stao bacati po krevetu poput rjbe uhvaæene u mre�u povikav�i, zaridav�i:»Samo mi to nemoj reæi! Samo mi nemoj reæi da je umro!«Ponavljao je taj zahtjev odbijajuæi sve druge rijeèi, sve druge �utnje. Kac je na vratima ugledao zaplakanu Mamu i blijedog Radivoja, poèeo se bacat jo� oèajnije. Nitko od nas nije mu mogao reæi ono �to je �elio èuti.Potrèao je u srednju sobu. Veliki krevet zjapio je prazan. Na jastuki Igorova pid�ama, baèena sinoæ u hitnji.»Gdje je Igica?« pitao je prestra�eno, a pitao je nekoga èetvrtog koga nije bilo.Uistinu, gdje je? ,Poslije se kuæa stade puniti mrmorom posjetilaca. Zazvecka porcular i staklo, zamirisa kava i duhan. Unutar tog zvuka �utjelo se plaèno i bespo moæno. �enski kapci bijahu crveni i te�ki, u neprestanom spu�tanju. Relji420 �i mene je upla�io ovaj navir suæuti; u onom mrmoru, nijemom stiskanju ruku, grljenju i uzdasima odjednom smo vidjeli na�u duboku unutra�nju ranu, sad izvanj�tenu, umno�enu. Èvrsto sam stiskala Igora uza se, a onda mi je u jednom trenutku kliznuo, odnesen strujom suæuti.Relja je dodirivao Igorove igraèke. Nekoliko odraslije djece s po�tovanjem je stajalo uokrug malog plavog auta. Kroz prozore je sipila bolesna, pepeljasta svjetlost, kao da je daleko, visoko negdje dogorjela pogrebna lomaèa.Noæu sam htjela otiæi tamo gdje je oti�ao stanovnik bjelokosnog profila. Htjela sam vidjeti kako mu je tamo. Ronila sam u crnu, gluhu rupu besvijesti sa �eljom daje pretvorim u lijevak prolaza; i smjesta bih se na�la izbaèena na povr�inu, poput gumene lopte gurnute pod vodu. Tako je prolazila noæ. Onda, u jednom èasu izmeðu gnjurenja i izranjanja oæutjeh da u meni bruji �ica, valjda ona ista koja je jo� nedavno zabrujala u Igoru, uspavav�i ga usprkos bolovima. Poslije tog brujanja utonula sam okomito, kao kamen, i vi�e nisam uzlazila na povr�inu sve dok nije svanuo tmurni, besmisleni ponedjeljak.PONEDJELJAKPokreti, ostavljeni bez svojih razloga, visjeli su o udovima poput utega. Nalazili smo se na olovnoj zvijezdi koja nas je usisavala u svoj gusti bespo-kret. I disanje je zapinjalo.Osjetila su stalno javljala: nema ga. Um je javljao: ne samo da ga nema na livadama, ulicama i u �umama VVashingtona, nego ga nema ni na Sjevernom polu, nema ga ni u najgu�æoj pra�umi Amazone, ni na najnedosti�nijoj visoravni Anda; i sve da pretra�i� ulicu po ulicu svih gradova, da otvori� svaku �krinju i ormar, da zaviri� u svaku peæinu, d

a osvijetli� sve kutove i zakutke u dvorcima i kolibama svijeta, ti ga vi�e neæe� naæi. Du�a je stenjala i zamirala od tih vijesti. Ona je znala ne�to drugo, ali ovoga èasa to je znanje le�alo pokopano pod te�inom Igorove oèigledne odsutnosti.Pred kuæom je stajao bijeli austin, odjednom sveden na predmet. Valjalo je tu besmislenost produbiti do kraja, valjalo se provesti na�im putem kroz Rock Creek.U prvi sam mah htjela popabirèiti sve �to je ostalo od Igorovih pogleda jo� svje�e zabodenih »li�æe, asfalt, nebo. To sam htjela usprkos saznanju da je nemoguæe zadr�ati ikoga ili i�ta skupljanjem ostataka. Htjela sam taknuti dno èovjekove nemoæi da ne�to trajno zadr�i u istom obliku. Htjela sam se sa svih strana proburaziti svojim gubitkom.Radivoje je sjedio na stra�njem sjedalu, �uteæi. Igorovo mjesto kraj mene je zjapilo nepopunjeno, kao prostor koji ne pripada nijednom drugom vremenu osim pro�lom. Negdje na pola puta postadoh svjesna svojih misli koje su poèele navirati u odvrat na moje stvrdnute urlike. Korile su me i vraæale u korito iz kojega sam bila iskoèila.»Je 1' shvaæa� da sam morao otiæi?« govorile su s karakteristiènim Igorovim odluènim naglascima. »Shvaæa� ili ne shvaæa�? Morao sam, mama, meni je bilo do�lo vrijeme i ti nisi tu mogla ni�ta uèiniti - ni ti ni itko drugi.«Nailazi raskr�æe odakle se ide put livade s podzemnom pumpom i ja hoæu da ponovno razbuktam svoju bol, bezobzirce, sunovratice. Ali misao mi ne da. Strogim djeèjim glasom ka�e:421»Zar opet?! Prestani me tra�iti u onome �to je pro�lo. Tra�i me u onome �to je oko tebe i �to tek doæi.«»O' key Gogi, neæu vi�e, samo mi govori, budi tu.«»Eh mama, mama«, prijekorno æe misao. »Pa ja sam uvijek bio tu, ali ti me nisi èula, nikako me nisi dobro èula. Onda sam morao postati tvoj mali deèko da bi me èula. Sad sam opet u tebi i sad me valjda èuje�.«�iljci mormonskog hrama blistaju kao strijele u odapnuæu. Poku�avam da se ne odvojim od Igorove prisutnosti u sebi, ali èuvstvo gubitka èupa me vihorski, vitla sa mnom po praznini i naposljetku me baca na tlo, komad pc izgubljeni komad. S te�kom se mukom skupljam, na brzinu sljepljujem i hvatam rep razgovora:»O' key, Gogi, pro�lo je, govori mi.«»Mama, da zna�, ja te zovem »mama« samo zato da ti bude lak�e razgovarati sa mnom. Ali treba da shvati�, èuje� li, da ja nisam nikakav tvo; mali Gogi. Ti zna� tko sam - ili ne zna�?«»Tko si ti, Gogi?«»Ti si tra�ila svog Uèitelja ili tako ne�to. I�la si na razne strane, mislila s da je on ne�to daleko i sakriveno. Onda sam morao postati deèko èiji si gla; èula. Sad sam oti�ao i sad me nastavi slu�ati. Nemoj misliti da mene nenu zato �to me ne vidi�. Jednoga dana mo�da æe� me i vidjeti, ako je to uopæe va�no.«»Va�no je, Gogi, kako da nije va�no ...« -i»Dobro, dobro«, nestrpljivo æe misao. »Mama, ti mora� shvatiti da t mene ne mo�e� izgubiti. Moj Mickev Mouse sat � pa dobro, nosi ga ako ti je tako lak�e. Ali shvati da sam ja i bez toga s tobom.«Poèinjem sebi ne vjerovati: poèinjem psihoanalizirati: poèinjem se stidjet kao da sam sa samom sobom uhvaæena in flagranti. Igram li ja to sa soborr �ah, podijeljena na svoju crnu i bijelu vojsku? Podvaljujem li ja to sebi s obj( strane?Uto sti�emo do kraja puta. Trepæem oèima u nevjerici: mala vjetrenjaèi na zaokretu danas miruje. Otkada smo je sreli, prvi put miruje. Njezine mirovanje prihvaæam kao ponovni Igorov poziv na smisao.»Gle vjetrenjaèe na poèasnoj stra�i. Nju nisam mogla izmisliti, ako san mogla ovaj razgovor s tobom.«U povratku mi se uèini da je pro�lo mnogo dana. Odjednom se osjetildrukèije: bez grèa i trzaja. Rana je bila tu, ali nisam æutila bol.*Relja je uletio u zeleni salon i po obièaju povikao: *»Gdje je Igica?«I odmah se trgnuo od vlastitog pitanja; zbunjeno se nasmije�io kao da �el reæi: »Ah da, zaboravio sam, Igica vi�e nije ovdje«.Ogledav�i se po zelenom salonu, pokunjio se zbog njegova novog urednog izgleda. Vi�e nije bilo zdjele za povraæanje ni èa�e s kefirom n stoliæa s boèicama ni posude za led. N

iti je vi�e pjevala Stella Nuova. N; kauèu se razabirala blaga udubina od tijela koje je ovdje le�alo. Relja odlo� udicu i pu�ku, spusti se na kauè i polo�i ruku u udubinu.»Htio bih napraviti film o Igoru«, reèe. »Imam puno materijala, èesti sam snimao. Moramo kupiti onu napravicu za rezanje i lijepljenje filma.«Napravica je bila kupljena valjda istoga dana. Jedne od narednih veèei Relja i ja smo sastavljali film o Igoru lijepeæi fragmente sve do jedan poslij-ponoæi.422

Jo� uvijek je trajao beskonaèni ponedjeljak. Zazvonio je telefon. Svojim treperavim no èvrstim glasom Jean reèe:»Imam poruku za tebe.«»Znam. Od Grace.« I zaèudih se svom znanju.»Je li te zvala?«»Nije.«»Onda slu�aj.«Poteèe izvje�taj o tome kako je Grace sinoæ telefonirala Jeani da bi joj saopæila jedan svoj neobièni do�ivljaj. Veæ od subote ujutro osjeæala se malaksalo. Naroèito je æutila slabost u nogama. Upla�ila se misleæi da joj zdravlje opet klizi nizbrdo. Odvezla se u svoju ladanjsku kuæicu u Carefree. No osjeæaj nemira i slabosti pratio ju je i tamo. Tada je zamolila Parra da joj dade znak. Sjedila je u sobi, èekajuæi. Kroz od�krinuta vrata balkona u sobu je uletjela plava ptica, kardinalka.»Valjda zna� da je plava ptica znamen sreæe?« upita Jean, prekinuv�i naèas izvje�taj.Plava ptica je sletjela na pisaæi stol, pogledala u Grace i opet izletjela. Tek tada je Grace osjetila olak�anje.»Kad mi je to isprièala, ja sam joj rekla da je Igor umro. Grace je tad razumjela svoje stanje: ona je fizièki naslutila smrt Igorova tijela. Ali joj je bilo pokazano drugo lice njegove smrti, sretno stanje du�e. Onda mi je pala na um misao da upitam Parra mo�e li nam ne�to kazati o Igoru. Upitala sam. Grace je tada rekla 'Parr je ovoga èasa ovdje. Upravo mi ispisuje poruku sjajnim slovima, kao �to obièno radi kad sa mnom razgovara. Evo, napisao je da je Igor s njim! A sad vidim rijeè HAPPY napisanu krupnim slovima i uokru�enu u sjajni obruè. Plava ptica i rijeè HAPPY!'«�utjela sam.»Grace nije umijela objasniti �to znaèi onaj obruè oko rijeèi HAPPY«, nastavi Jean. »Ali je osjeæala da je u vezi s Igorom.«�utjela sam.»Taj obruè � znaèi li to i�ta tebi?«' »Obruè...« rekoh, »obruè.« A onda mi se oteo uzvik. Oh Bo�e, pa naravno! Igor je uobruèavao oj potpis, obruè je bio njegov faraonski znak, njegov kartu�: trag njegova egipatskog podrijetla. Na slici koju mi je nacrtao prije neka dva mjeseca i koja je otada visjela u basementu iznad mog pisaæeg stola, njegovo je ime stajalo okomito, unutar mandale povuèene crvenom vo�tanom pastelom. Uspravni kartu� neodoljivo je podsjeæao na za�tiæena kraljevska imena staroegipatskih grobnica. Poèela sam drhtati i smije�iti se. Obruè, dakako, obruè.To je dakle bila poruka od Igora. Javio nam je da je sretan, jer je znao da æe jedino takva poruka smiriti na�u bol.Istrèala sam pred kuæu. Mama je sjedila pod hrastom. Neven je grgoljio u svom kavezu. Rekoh joj:»Igor se javio«, kao da prenosim neku sasvim obiènu vijest. Mama me slu�ala oèima koje su bile kao zastrti prozori.»Traljava je to utjeha.«»Kako traljava?«Ona malo posuti i tad reèe:»A mi? Kako æemo mi �ivjeti? Lijepo je èuti da je on sretan. Ali mi, mi nikako ne mo�emo biti sretni bez njega.«To me osupnulo. Nije nalikovalo na Mamu.423No ja nisam mogla znati da je ona upravo tada prekidala sa svijetom koj je Igor bio u nju uselio. »Ne trebam te, idi«, rekla je Ðizasu. Ne, nije sam« voljeni unuk nestao iz njena �ivota, nestala je vjera-i-smisao koje je 01 utjelovljavao. Sad je svjedoèila, kako je vjerovala, smrt tog pupoljka u sebi »Odlazi«, rekla je Ðizasu i krenula

u �etnju s djeèjim kolicima.Ulica Argvlle bila je glatka i pusta. Pod potplatom je za�kripao kamenèiæ Mama, koja je veæ dvadeset godina nosila ortopedsku cipelu i iz godim u godinu hodala sve nesigurnije, htjela je odgurnuti nasrtljivi kamenèiæ. Al taj se nije dao: prilijepio se za potplat. Naposljetku nije bilo druge veæ si sagnuti i skinuti ga s cipele. No tad je vidjela da to nije kamenèiæ nego kri�l s raspetim Isusom.U tom èasu Mamu je preplavio osjeæaj kojega mi je kasnije dugo i uzalui opisivala. Buljila je u kri�iæ misleæi: »To je nemoguæe. Ba� ovdje i ba� sada' I ba� On? I da mi se tako zijepi za cipelu?« Tijelo Raspetog bija�e mak ogrebeno ga�enjem. Sti�æuæi ga u ruci ponijela ga je kuæi, svjesna da je t( odgovor, upuæen izravno i samo njoj. Najvi�e od svega ju je ganulo �to j< najprije morala zgaziti kri�iæ da bi ga mogla podiæi i prepoznati. Otada ga ji uvijek nosila uza se.Mamina vidovitost, tako neoèekivano otkrivena u Egiptu, poèe sac napipavati Igora i u snu i na javi. Krene povorka zvukova i viðenja. Tako je praæena znakovima i putokazima onostranstva, Mama prelazila preko min skog polja svoje najveæe �ivotne krize.UTORAKRadivoje, naprotiv, poèe tonuti u mrki kovitlac gnjeva. Svakoga dan; prokuljao je crnim dimom. Podizao je bedeme i ru�io prilaze. Vi�e od ièeg; �eljela sam s njim podijeliti poruku HAPPY u obruèu kartu�a. Od te pre�elji sve su se rijeèi u srcu ukoèile. �ar koji je u mene zastrujao iz poruke sledio s< pred Radivojevim bijesom. Ali bijes je bio njegova jedina obrana od tuge.Bija�e ga smrvilo putovanje u Beograd s urnom Igorova pepela. Sablasn« putovanje: u toj urni nije le�ao samo pepeo Igorova tijela veæ i pepeo svil Radivojevih klica nade u ono �to sam ja vjerovala, a Igor svjedoèio. Pepei Igorova tijela bio je pepeo te neroðene du�e Radivojeve.Zatutnjilo je i u Relji: mutan krik u suznoj magli koji je svakoga èas mogao provaliti u srd�bu. Poslije duge prièe o tome kako je i od èega bolovai Igor, Relja izbaci iz sebe bolni upitnik: ,»Ali za�to je morao umrijeti on koji je bio tako dobar?« 'S druge strane tog pitanja zjapilo je jedno drugo, neizreèeno, koje }< govorilo o osjeæaju krivnje: »Za�to sam ostao u �ivotu ja, koji nisam tak< dobar kao Igor?«Pitanje je bilo upuæeno Bogu: za�to si to dopustio, kakav je to svije u kojemu dobri boluju i umiru, a manje dobri ostaju u �ivotu i ni�ta im ni manjka? Podsjetilo me na ono Igorovo: »Kad bih ja bio Ðizas a on kad bi bi< mali deèko, ja bih njemu pomogao...« Drugim rijeèima, ja bih zaveo bolji pravdu od Tvoje: jer ne�to nije u redu s tim Tvojim svijetom.Relja je htio znati najvi�u stvar: je li moralni zakon uistinu temelj svijeta da li zaista »u istini teku rijeke, u istini sunce sja?« Pitanje je drmalo Reljinin424temeljima; i nije bilo baèeno u lice Stvoritelju iz prkosa ili iz znati�elje veæ iz tjeskobne patnje du�e.Od tog pitanja u meni se odjednom zamraèio umilni smije�ak Sai Babe i na njegovu se mjestu pojavio izraz hladan i nedokuèiv i nekako nesmiljen - Bog crkvenih zapovijedi u mom djetinjstvu, gospodar strog i ujedno ravnodu�an, vlasnik svijeta koji zahtijeva da mu se plati danak Oèena�ima i Zdravomarijama prije spavanja, a opet, te su mu molitve sitne i mo�e i bez njih, mo�da ni ne primjeæuje jesu li odmoljene ili nisu. Takav nas Bog tjera u ludilo i zloæu. Takvom sam Bogu okrenula leða i poèela ga �aptom ogovarati s mojim bezimenim unutra�njim povjerenikom. Sad me ovo Reljino pitanje jo� jednom podbolo protiv Boga tiranina, a natjeralo me da upitno pogledam i lik iz Putapartija koji se eto najgu�æe naselio mojim dvogovorenjem � da ga pogledam i da mu ka�em: »Slu�aj Ti, zar Ti da bude� na strani hirovitog silnika koji se oglu�uje o djeèje molbe i pitanja? Odvoji se od njega ili vrati meni moje!«Rekoh Relji, kao nekada Igoru:»Mi to zasada ne znamo.«I onda poèeh prièati o brdu iznad oblaka.»Nitko u podno�ju nije mogao vidjeti vrh tog brda. Jedan penjaè je toliko �elio da se popne na vrh da je u zamjenu za to dao »kantu za vodu« i onda se popeo na vrh po èarobnom stablu �ivota.«»A drugi?« pitao je Relja. »A �to je s drugima? Da li se i oni penju na vrh brda?«»Naravno, svi. Ali ne penju se svi jednakom brzinom.«

Relja je �utio. Onda reèe:»Znam. Ali mi svi i dalje plaèemo. I ti plaèe�.«»Oh da! Zato jer ga ne vidim i ne èujem.«Zajedno smo pogledali put Igorove stolice.»Kad dobro razmislim, shvaæam da plaèem zbog sebe.«»Ja se nemam s kim igrati«, reèe Relja.Poput povodnja je nado�la tuga ostavljenog, tuga za izgubljenim. Grleæi ga, osjeæala sam koliko je ovaj mokri plaè lak�i od onoga suhog, s kojim je zapoèeo razgovor. Jer sad smo doveslali do slike da smrt mo�e biti popnuæe na brdo iznad oblaka i da je mo�da te�e onima koji su ostali dolje, usprkos izletu na Floridu, Walt Disnev svjetovima i velikim radioteleskopima. Jer »mi, mi ne mo�emo nikako biti sretni bez njega.« A on... on je HAPPY unutar svoga kraljevskog obruèa.SRIJEDA: KOSE MOJE BAKEUjutro je Mama sjedila na krevetu u bijeloj sobi i po obièaju se èe�ljala. Na vratima se zaèulo kucanje: tri uljudna, pa�ljivo razmaknuta kucaja. Neven izvadi prst iz usta i zirnu put vrata.»Slobodno«, doviknu Mama.Ali nitko ne uðe. Zakljuèiv�i da je (Radivoje) nije èuo, Mama ustade i poðe otvoriti vrata. Pred vratima ne bija�e nikoga. Relja i ja jo� smo spavali, umorni od pro�lonoænog lijepljenja filma. Radivoje je u blagovaonici prelistavao novine. Mira se vrzmala po kuhinji.»Igor«, sijevnu u Mami.Svojedobno ga je uèila da ne upada u sobu bez kucanja. »Kucaj tri puta,425Ilagano, da ne probudi� nekoga tko spava«, govorila mu je. »I onda èekaj do. ne èuje� da ti ka�u 'slobodno'.« Otada se Igor vazda najavljivao s tri obzirn i razdvojena kucaja na bakina vrata. Volio je jutrom posjeæivati Nevena.»Zamisli, i Neven ga je èuo«, reèe Mama kasnije, natapajuæi rijeèi onir svojim uroðenim po�tovjem prema objektivnom dokazu. »I Neven. Izva dio je prst iz usta, pogledao u vrata i èekao.«Relja se probudio u kasni sat jutra.»Noæas sam bio tamo gdje je Igor«, izjavi. »Vidio sam kako izgleda on* svijet. I sreo sam puno drugih ljudi.« i»Prièaj«, rekoh. A mislila sam: '»Zar dva noæna izletnika u istoj porodici? Ne�to �to tako rijetko kapni zar da se ovdje æurkom toèi? K vragu, �to je to?« �»Prièaj«, ponovila sam. '»Najprije se pojavio Ðizas. Rekao mi je: 'Na drugom svijetu ima lo�i stvari, a ima i dobrih. Ako si bio dobar na ovom svijetu, bit æe ti dobro i n onom. I ako si bio zloèest na ovom svijetu, neæe ti biti dobro na drugom Poslije toga sam vidio drugi svijet: sve je bilo u divnim bojama, planine potoci, prirodni mostovi...«»Kakvi su to prirodni mostovi?«»To su ... Nitko ih nije gradio, sami su nastali da bi se moglo prelaziti i jednog mjesta u drugo. Tako se mo�e prelaziti s planete na planetu. Vidi sam Saturn, ima prstenove u bojama i sve je to nekako blizu i lako. Igor s igrao s igraèkama napravljenim od trave i zemlje. Kraj njega je sjedio tvc tata, samo �to je bio mlad. Bio je i djed Vidak i on je bio mlad.« i»Kako zna� da su to bili oni?« *Relja je vidio svoje djedove samo na fotografijama: djeda Vidaka n �uækastoj ukartonjenoj fotografiji iz Vancouvera, a djeda Maria na snimku z iskaznicu, u vrijeme kad je veæ bio prevalio �ezdesetu.»Tako. Znam. I sreo sam tatu od tete Charlotte. On je tamo kao nekaka komandant. On se brine da sve bude prirodno, ne samo hrana, neg i igraèke. Tamo nema kuæa. Stanuje se u nekakvim prirodnim zaklonima -1 su kao neke zelene spilje. I zna� li koga sam jo� vidio? Maki, moju prabaku i Zagreba! Imala je dugu kosu, bila je mlada i kazala je: 'Oh, koliko je ovdj ljep�e nego tamo na zemlji gdje sam bila slijepa i g

luha!'Eh, sad sam se lecnula. Relja je svoju prabaku vidio jednom u �ivotu: ka mu je bilo èetrnaest mjeseci. Mojoj baki Darinki Lopa�iæ-Karlovskv tada j bilo blizu devedeset. Bila je gotovo posve oslijepila, sluh joj je veom oslabio, kosa se prorijedila a ramena se povila. Nitko u toj staraèkoj prilici n bi mogao naslutiti visoki i gordi stas njene mladosti, njezinu dugu valovit kosu koju je najèe�æe plela u dvije debele pletenice, savijajuæi ih oko glav u svojevrsni zlatni turban.»Onda«, nastavi Relja, »do�ao sam do Igora i pitao ga: 'Ti si umro, je li t tvoj svijet?' 'Da, i ovdje je sto puta ljep�e nego tamo.' 'Jesi li ti napisao on rijeè HAPPY?' 'Da, ja sam to napisao. Ja æu dolaziti da vas posjeæujem 'Hoæe� li mi dati da se igram s tvojim igraèkama?' 'Evo, igraj se'. Dao mi j igraèke. Igrao sam se i rekao mu da ne�to od igraèaka spremi da ih ponesei u svoj svijet. Onda mi je Igor napravio veliki paket, dugoljast, s autiæima o zemlje i trave. I jo� mi je rekao: 'Ti se sad slobodno mo�e� igrati s mojir igraèkama i fotoaparatom iz Pariza, mene to vi�e ne zanima, ja sada imai bolje igraèke.'i 426 iOnda sam pitao Dizasa: 'Imam li jo� malo vremena ili se moram �uriti da se probudim za �kolu? Jer nemam budilicu.' 'Ima� jo� malo vremena.' Tata od tete Charlotte je rekao da zna sve �to teta Charlota radi. Onda sam se na�ao u krevetu, doletio sam u njega, nisam otvarao oèi i èvrsto sam u rukama dr�ao paket s igraèkama. Stavio sam ga kraj jastuka. Ali kad sam otvorio oèi paketa vi�e nije bilo i bio sam �alostan i htio sam se vratiti, ali vi�e nisam mogao.«Cijeloga dana upijala sam prizore Reljina sna. Lebdjeli su u »divnim bojama«, podsjeæajuæi me na neka èudna ulja na staklu, za koja nisam bila sigurna jesam li ih negdje vidjela ili sam ih i ja usnula. Slike su bile fluidne, iz boja su isijavali prostori i stanja bla�enom lakoæom. Iz visine u �irinu, s planete na planetu, sve »blizu i lako« i sve stvarno u èasu dok si »tamo«. Podsjeæalo je na �ivu mre�u svjetlosti koja putuje po pijesku morskog dna- da, to je bio isti svijet kojega je sanjaè jednom posjetio u potrazi za Ðizasom- ista rajska livada za�tiæena zakonom jednostavne èistoæe.Kroz krajolik �etaju mrtvi koje zemaljski uljez ne poznaje, a vidi ih onakvima kakvi su bili u mladosti, u vremenu koje nije ni na fotografiji zabilje�eno. Ti mrtvi oèito igraju ulogu dokaza da se uistinu radi o zagrobnom svijetu. Predjelom se morala pro�etati moja baka, ljepotica dugih kosa o kojima praunuk nije ni èuo, a kamoli ih vidio. Zbog tih dugih kosa ovaj kraj svjetlovit i lelujav otkrio se kao onostransko stanje.IZGUBLJENI ANÐEOPredveèe zovem Phoenix. Odanle za�ubori bistar glas.»Dobro je �to si me zvala, upravo sam razmi�ljala o tome da ti se javim. Zna�, jutros mi je Parr rekao da ti proèitam jednu pjesmu. Hoæe� li?«»Naravno.«O toj je pjesmi Grace prièala na opro�tajnom ruèku kod Jean: kako ju je Parr naputio da pode u posudbenu biblioteku i tamo zatra�i tu-i-tu knjigu pjesama, naznaèiv�i joj stranicu s dvije pjesme. Knjiga je spadala u one koje malo tko tra�i. Grace nije upamtila ime autora. Fotokopirala je pjesme. A jutros je Parr rekao da jednu od njih proèita meni.Za�u�ti papir i Grace uze da èita. Brzala je i gutala rijeèi te nisam mogla razabrati èija je pjesma i kakva je, mada je dva-tri puta zaiskrila otkrhcima pro�ivljenih prizora, kao da se netko u meni upinje da se sjeti sna.»Parr je rekao da æe� naæi utjehu u ovoj pjesmi. Kako ti zvuèi?«»Ne znam«, rekoh smeteno. »Nisam je dobro razumjela. Èitaj mi ponovno, ali polaganije.«»O' key«, veselo æe Grace i opet za�u�ti papirom.»Èekaj«, upadoh, »naslov pjesme je ...?«»Pjesma nema naslova. Parr joj je dao naslov »Izgubljeni anðeo«. Ti valjda zna� da sam Parra obièavala zvati anðelom?« po ne znam koji put upita Grace.Kad je u èitanju stigla do posljednjih stihova, sjetih se.»Pa to je on, Salinas! To je jedna od mojih najdra�ih pjesama! I upravo ta pjesma... Oh Grace, ti i ne zna� �to mi je Parr odabrao.«Toga trena preda mnom se pru�i Nikoliæ-Masarvkova ulica u Zagrebu, s uvirom u Kazali�n

i trg, a ja, studentica psihologije i potajni pjesmopisac427koraèam prema Institutu s jednom nedebelom knjigom pod pazuhom s upravo objavljenom antologijom moderne �panjolske lirike u Gardiæevi prijevodu. Iz te knjige struji u mene vjetar dodirnut nepoznatim sjetnin vidicima - neka asketska vite�ka samoæa stanuje u njima. Poèinjem s< otvarati tom vjetru kao prozor koji je ostao nezaèvr�æen, poèinjem lomatat s oba svoja krila sluteæi nevrijeme u daljini. Najvi�e se otvaram jedno Salinasovoj pjesmi. I kad ta pjesma stigne do tri svoja posljednja stiha, ja san �irom otvorena mutnom bolu rastanka.Sutra. .. kad bude� daleko, tiza krhkog zida >jvjetra, neba i godina. \Nitko moj nije mi tada prijetio odlaskom i ja nisam mogla razumjeti svoji potresenost. Neroðeni a prisutni dio mene bolovao je tu tugu: na drugon mjestu i u drugom vremenu predrag netko je odlazio, a ja sam bila nemoæn; da ga zadr�im.Ne vidim te jali znam tda se nalazi� tu, ,iza tankog zida 4od kreèa i opeka, i èuo bi -moj glas 1kad bih te zvala. 1Ali neæu te zvati. 1Zvat æu te sutra ,kad te ne budem vidjela, 'kad budem sanjala ) da si tu, do mene,i da je dovoljan glas "koji sam juèer uskratila. ISutra... *kad bude� 7gore, Xiza tankog ;zida vjetra, \nebesa i godina.1 {Stihovi su crtali moju buduæu bol. I buduæa bol me natapala, mek�ala pripremala za sebe. A tek se sada srela sa svojim punim razlogom. I kao �t( me nekad nemu�to boljela sada�nja rana, tako me sada, iz slu�alice, pogodu onaj davni mutni metak iz Nikoliæ-Masarvkove.»Oh Grace, ti i ne zna� �to mi je Parr odabrao«, ponavljala sam. I onda jo poèeh prièati. Grace za�tekta onim svojim djeèjim hihotavim veseljem.»ZbiljaVesna, ja... Parr je tako rekao. Kao �to vidi�, ja nisam znala n ime pjesnika, a kamoli to da je on tvoj ljubimac. I da ba� ta pjesma to znaèi.«Sjetih se svoje misli koja se javljala Igorovim glasom: »Govorio sam ti nisi me èula, onda sam se pretvorio u tvog malog deèka da bi me èula; i sad siPreveo N. Miliceviæ.428opet vraæam u tebe i sad æe� me valjda èuti.. .« Isto su govorili Igorov glas i Salinasova pjesma: odlazak oslobaða glas za dozivanje i uho za slu�anje. Odsutnost oslobaða drukèiju prisutnost. Postadoh svjesna ogromnog dobitka koji se plaæa ogromnim gubitkom.Pribrah se i rekoh:»Zahvali Parru na poruci. Vidim da me dobro poznaje. Nadam se da æemo nastaviti razgovor.«Kao da opipavam tumor, opipavala sam osjeæaj gubitka; htjela sam vidjeti je li metastazirao do Boga. S koje god strane sam ga dodirivala, Veliki Smisao bio je tu, neizgubljen. Ono �to sam izgubila bila je osobna prisutnost Igorova, njegov glas, lik, pogled, slatka mudrost njegovih rijeèi. Boljela je prazna stolica i postelja, sjedalo automobila; boljela je èa�a, igraèke, odjeæa, lijekovi Charlottini i lijekovi od Hazel, tje�tilica koja je neutje�no kutrila na kuhinjskoj polici. Pa ipak, tu bol ne bih bila mijenjala ni za kakvu drugu radost.

Nisam bje�ala od njega. Smije�no i nedotupavno èinilo mi se tra�enje »utjehe« ili »zaborava«. protiv, nastojala sam produbiti sjeæanje i u svakom èasu s punom svije�æu nositi u sebi Igorov nestali lik. Jer, mada je osjetilno i�èeznuo iz na�eg �ivota, taj lik je ostavio mjesto do vrha ispunjeno èudestvom svog i na�eg postojanja.Kratkotrajno je gostovao u na�oj kuæi: kao da smo unijeli jaku i jasnu svjetiljku i njom obasjali sve tamne zakutke, razaznali �to ima u podrumu, �to na tavanu, �to u oèima ukuæana. I kad smo tako razaznali tajne svoje kuæe, svjetiljka se ugasila. Mrak poslije njezina ga�enja, koliko je bogatiji od mraka koji je prethodio njezinu paljenju! Koliko je manji na� rastanak od na�eg sastanka! Kako je »bezmjerni taj gubitak malen pred èasom kada si bio sa mnom!« Igorovim rijeèima, mrak odlaska »dobar je mrak, mrak koji treba ljudima.«- Dobitak tako osvojen mogao se èasovito zaboraviti. Ali se nije mogao izgubiti.KRUH �UTNJEA onda rijeèi, kao gladne ptice, poèe�e raznositi kruh moje �utnje. Si�la sam u basement, sjela za pisaæi stol i pogledala u goli grm azaleje pod prozorom. Jedna ptica prhne s grma i zaleti se u prozor. Kljun lupnu o staklo poput kamenèiæa.»Jesi li to ti?« upitah.Toga èasa nisam vjerovala ni ptici ni sebi.Dotaknula sam svoj prastari pisaæi stroj.»�utnja me muèi a govoriti je bolno«, rekoh mu. Nisam vjerovala ni stroju ni sebi. Ali on se pokrenu pod mojim prstima. U meni se stade dizati slika rascvjetana polja, ali mutna, kao da gledam kroz debelo, oro�eno staklo.»Staklo kajite«, rekoh �aptom, prizivajuæi Igorov proroèanski san o brodu-ljuljaèki.Jedna me rijeè zagrli i ne otkvaèi se vi�e od mene. To je bila rijeè »obuzimanje«. »�to hoæe�?joj u blagom otimanju. »Ja vi�e ne znam pisati pjesme.«429Grnèarsko kolo se tad poèe vrtjeti na skrovitu mjestu. Iz mene stado�i curiti stihovi, napjevi, srokovi, priviðenja. Imali su stegnut oblik, popu dobro naciljanih vodoskoènih mlazova. Mada je nadahnuæe bilo podrijetlom tektonski val, nailazilo je u vezanu obliku. Najèe�æe je pristajalo u stakleni kutije èetverostihova, gdje je zveckala prozirno starinska melodija jezika.Knjiga pjesama (»Ljevanica za Igora«) poèe s vidicima koji su prosijava! kroza se neko smrtno svjetlo; poput dijapozitiva, o�ivljavali su na prola zrake svjetlosti koja je dolazila iza leða i nabadala ih na svoju sulicu. Ov zraka dolazila je uistinu iza leða: iz predjela sna i smrti. Ali usprkos tome èuvstva koja sam otkrivala u ovim vidicima iznenaðivala su me: bila su n strani hvale i udivljenja. Kako su odmicali dani i mjeseci, tako se meni na oè i u�i moj krik pretvarao u poklik.Svakoga dana silazila sam u basement, sveèano, svjesna da silazim u svoji kajitu i da je sada tada: ova java je onoj drugoj javi san. Igor se ljulja na vali tu u blizini i njemu je »divno«. Gleda me kako pi�em, dok oceanski vali zapljuskuje prozorèiæ moje intuicije. Kad je prije tri mjeseca izronio preda m taj san, znala sam �to se u njemu vidi, a sada evo jesam to �to se u njemi vidjelo. Kakva razlika! Znati da æe ne�to biti i biti to �to æe biti, dvije si meðusobno daleke zvijezde.POÈETKOM PROSINCA ]Poèetkom prosinca �uma Rock Creeka bija�e najzamrlija: crno smrznuta bez zvuka i daha. Vozeæi niz potok osjetila sam sukljaj vrelog plaèa u grlu S naporom sam se podsjetila na Igorov stav prema suzama.Tada mi se uèini da �uma nije mrtva, da u njoj treperi visokofrekventr pokret, da promièu �uljaji i glasovi, u prvi mah nevidljivi i neèujni. U glavi rr poèe zujati misao da s druge strane potoka koraèa Igor i da èini na vlas ist pokrete kao i ja.»Kad zaplaèe� i ja plaèem. Samo �to ti to ne vidi�, a ja vidim. Ti i ja sm na dvije obale iste rijeke.«Suze se ukoèi�e. A ukoèi se i o�trica no�a u srcu: zastane u probadanju Kao da su me narkotizirali. Bunim se:»Za�to vi�e ne osjeæam bol od maloèas? Hoæu da traje. To je vez s tobom.«»Ne«, odgovara misao Igorovim glasom, odluèno. »Tebe bol smeta da s koncentrira� na va�ne stvari. Ja ti zato dajem injekciju, pilulu za umrtvljenj bolova, onako kako sam ja morao primati dok sam �ivio na zemlji.« ,Potom prihvaæam vlastito smirenje.Na zahukan prozorèiæ kajite kucali su znakovi bestjelesnim prstima. J sam ih priziva

la, a kad bi se oglasili, znala bih posumnjati: nisu li moje djelo Od te sumnje poèinjem zamirati, tonuti u ljepljivu pauèinu vlastite mre�t Oh Baba, oh Ðizas, kako da dosegnem Igora? Kako da budem sigurna d sam ga dosegnula?»Ljubav«, odgovara misao u meni koju pripisujem Njemu. »Samo ljuba mo�e tamo gdje ne mogu osjetila, gdje ne mo�e rijeè, gdje ne mo�e ma�ti Okru�i ga ljubavlju. Ne tra�i da ti se javi. Ne isti znakove. Voli ga. Voli g u svima.«Onda se uspravljam u sebi klikæuæi: »Volim te!« I �aljem te dvije rijeèi pi svojih ukuæajia, usnulih i ranjenih i potrebnih nje�nosti. Pokrivam ih tii430 !rijeèima od pete do tjemena i ne mogu se otkinuti od njih, pla�eæi se da æu ih o�tetiti ako krenem dalje. No jedne veèeri, u ludom rasipni�tvu, poèinjem slati »volim te« na sve strane da ne bih proma�ila Igora. Vrtim se u krugu i mislima milujem Largesse, Weissmane, Gavlorde i dalje niz ulicu Argylle Hakijeve i Johnove i ostale, do struje automobila u koritu Rock Creeka, i jo� dalje, do brzih matica Connecticut i Wisconsin, pa do Georgetovvna i rijeke ¦ Potomac, niz autostrade i mostove do Annapolisa, Rehobotha i Stone Harboura; zatim iz sve snage volim Atlantik i sve �to je u njemu, sve �to je na njemu, do njegove istoène obale i do Jadrana, grlim Zagreb, Dubrovnik, Beograd i hercegovaèki kamenjar, bacam se dalje prema Egiptu i Indiji, kleèim u Putapartiju pa se izvijam uvis i prosipam se kao ki�a u sve �irim kolobarima nad sve poznato i nepoznato u obliku ljudi, stada i kro�nji - da bih uzvratila Igoru i u Igorovo ime.DALJNJI ZNAKOVIU Davorovu pismu jedna je reèenica neprestano govorila, zara�ena buduæno�æu: »Jednoga dana i drugi æe saznati o njemu...« Ta me reèenica osupnula, gotovo prestra�ila. Ne�to se negdje spremalo, zvalo se »Brdo iznad oblaka«, ja nisam imala pojma kakvo je, kako izgleda, a spremalo se pomoæu mene. Odavno se u porodici Krmpotiæa utvrdilo da je Davor ba�tinio Maminu vidovitost. Ali bez obzira na Davorova prozreæa ja sam, proèitav�i ovu reèenicu, osjetila da ona najavljuje poput mutne trublje dolazak na svijet jednog djeteta kojega sam zaèela sa sinom.Charlottino pismo zavr�avalo je rijeèima: »Ne mo�emo razumjeti puteve Bo�je, ali morali bismo znati da svemu ima razlog...« Dugo sam èekala da Charlotte progovori ovim jezikom. Ona, trenirani lovac na uzroènike, priznavala je da je razlog nesaznatljiv, iako je saznatljivo njegovo postojanje.U Hazelinu pismu se kazivalo da je �ivot uzimanje i davanje i da je za mene oèito nastupio trenutak otpu�tanja. Otpisala sam Hazel naglasiv�i da usprkos Igorovoj smrti vjerujem u nju i u njezin rad. »Vjerujem da si pomogla mnogima, iako nisam susrela nikoga od tvojih ozdravljenika. Ta ista vjera mi ka�e da Igoru nisi bila kadra pomoæi ni da smo, kao �to ka�e�, 'poèeli na vrijeme'.«Sve vi�e poèe Igor zalaziti u �ivot sanjaèa u ulici Quincy. Ponekad je dolazio u pratnji tri kucaja, dovoljno glasna da ih èuje nekoliko pari u�iju. Ispunjavao je obeæanje zadano Relji u snu: »Ja æu dolaziti da vas posjeæujem«.Na blagdan koji se u Americi naziva Thanksgiving Day (Dan zahvalnosti), noæu se javi�e tri sna�na kucaja o vrata Mamine sobe. Neven se prenuo i zaplakao, Relja se prome�koljio, a Mama i ja sjedosmo svaka u svojoj postelji, uskucana srca i naæuljenih u�iju. Ti�ina pred prsnuæem. Onda Mama zaèuje Igorovo �aputanje blizu uha, �aptom i naèinom kojim joj je znao povjeravati izvjesne male tajne. Napela je sva osjetila da bi razabrala �to �apuæe, ali nije uspjela. »Sto? Sto si rekao?« �aputala je i ona. Onda je �apat zamro. Mama je jo� dugo sjedila u mraku, uzrujana, naje�ena, na rubu krika.Kucaji su se znali oglasiti i danju. Jednom su zabubnjali o ulazna vrata te je Mama pohrlila da ih otvori, uvjerena da tako glasno mo�e zakucati samo4311nestrpljivi zemaljski posjetilac. Kucanje se javljalo iz uzglavlja, dovratk; i tavanice: èudan zvuk. kao da netko kuca unutra u drvetu.Onda je nai�ao san o dvanaest Igora. Dogodio se, naravno, Mami Dvanaest Igora igralo se pred kuæom. Mama ih je èuvala znajuæi da je te samo jedan Igor, mada je toga jednoga zvala »djeco«. Igori su bili nasmijan i razigrani. Poèelo se smrkavati. »Hajdemo, djeco, u kuæu«, pozivala ih jt Mama. Ali dvanaest Igora se smijuljilo, veèe je i dalje padalo; dvanaesto struko biæe se smijuljilo i veèe je sve vi�e padalo.

Tako poetièno i tajnovito i simbolièno dogaðanje Mama nije bila kadri smisliti na javi. Preprièavala je svoj san kao da preprièava Debussyjevi glazbu, diveæi se njegovoj neprenosivoj ljepoti.»A na javi sve izgleda drukèije«, zakljuèi sjetno.Kao da odgovara na tu pritu�bu protiv jave, zbude se u pola bijela dan; ne�to sanovito. Dan je bio u svom punom zamahu, kad Mama ugleda maleni crnu pticu velièine krupnog leptira. Ptièica se strelovito odnekud zaletil; u prostor kojim su krstarili smijehovi Mire i Nevena.»Igor«, pomisli Mama. -iPtièica bi izgledala svakida�nja daje nisu izdala krila: bila su èipkasta, da bila su napravljena od �upljikave crne materije. i»Kroz krila se vidjela zemlja i nebo«, opisivala je Mama kasnije ti magiènu pojedinost. »Zar ima takvih ptica?«Ptièica je odletjela iza kuæe.»Meni se sva�ta prièinja«, pomisli Mama. U isti mah ptièica èipkastil krila opet uleti u prostor pred kuæom; kroz njezina pro�upljena krila jo jednom je proletjelo granje i nebo. A onda se izgubila u �umi. Mama je bili svjesna da takva ptica ne postoji. Bila je svjesna da ju je samo ona vidjela Kao �to je samo ona vidjela ples grèkog bakanta i spazmatiène Parvati.No poslije nije odoljela svom nagonu provjeravanja. Raspitivala se ko< prirodopisaca i inih: �ivi li u �umama Washingtona ili gdje drugdje ptièic; èipkastih krila?»Da nije kolibriæ?« upita mladi Largess, nastavnik u jednoj �kol u Bostonu. I odmah odgovori: »Ne, kolibriæ je manji i ne mo�e letjeti ni taki brzo ni tako visoko. Kolibriæ nema èipkasta krila. I �to je najva�nije: ne �iv ovdje.« ;U snu je Radivoje postajao protoèan za sadr�aje koji su proturjeèi I njegovoj dnevnoj ideologiji. Njegov se susret s Igorom u snu zbio tel nekoliko mjeseci poslije smrti i bio je nevjerojatno eksplicitan.Jedne noæi, jli zelenom salonu, pomislila sam put Babe:»Znam, sve znam, ali ipak je te�ko. Veæ dugo nema nikakva znaka 01 Igora.«Narednoga jutra Radivoje mi prsne ususret, ozaren.»Sanjao sam Igora! Prvi put otkako je... U snu sam vidio onu scem umiranja, vidio sam da Igor odlazi, nestaje, izdi�e. Onda se sve zamraèilo do�lo je ne�to drugo, kao nekakva pauza. Poslije se opet javio nastava! prvoga sna. Opet scena s mrtvim Igorom, ali sad se vraæao, o�ivljavao Uspravio se na ruke i na koljena, poèeo se ogledavati i govoriti: 'Tata, pa j sam opet tu'. Bio sam uzbuðen i zvao sam ga da doðe k meni. Onda je oi poèeo hodati i govoriti mi zadivljen: 'Gledaj, ja hodam!'Ovaj happening u dva takta s meðustankom podsjeæao je na Igorov snove o smrti i uskrsnuæu. U èasu prijelaza iz jednoga stanja u drugo, ka*432fu kazali�tu izmeðu èinova, spu�ta se zastor i sakriva oku tajnu preobra�aja. Radivoje nije znao za te pojedinosti Igorovih snova. Ali njega se nedvojbeno dojmila nezaobilaznost i jednostavnost poruke. Bilo mu je drago �to mu se dogodio takav san, ba� njemu, i �to ga je mogao meni isprièati za jutarnjim stolom.Ja nisam »sanjala«. Ali pjesme su se toèile iz mene æurkom. Za nekoliko mjeseci napisala sam 87 pjesama, kolièinu za koju mi je prije trebalo nekoliko godina.DALJNJI ZNAKOVIProljeæe je uvijek kretalo iz stra�njeg vrta. Prvi pokreti zapoèinjali su u �umarku grmolikih stabalaca koja su rasla u tjesnacu izmeðu �ume i kuæe, u vjeèitom zasjenku. Cijele su godine stabalca �ivotarila u neugledu � osim u rano proljeæe. U prohladne i nesigurne dane o�ujka, zablistala bi pupolja-stim cvjetovima boje potmulog zlata.»Kamelija«, reko�e Largessi-i-Weissmani.Mislim da nije bila kamelija. Ali nisam provjeravala da ne bih morala svrgnuti to melodiozno ime. Ostavih ga da se pro�ima s izgledom ranih cvjetova - ime bar�unasto i ujedno bjelokosno, stvoreno da ga izgovara neki pjevni, njegovani alt.U vrijeme kad su procvale kamelije kroz Washington je proputovao Robert Keltz, alias Bog Spu�tenih Ramena. Dolazio je s travarièina otoka koji se u meðuvremenu preselio u Nevadu.

Prièala sam mu o Hazelinu lijeèenju i o zagonetnim preokretima u krvi. Bob zakljuèi da je Igor podlegao otrovima koji su, napu�tajuæi njegov organizam, pokidali ureðaje za evakuaciju i do kraja ostrugali stijenke �ila.Raspitivala sam se o hranjenicima Charlottina Zavoda. Saznala sam daje umro Robert, visoki mladi Kanaðanin kojemu je rak bio progrizao pluæa. Usprkos uzmaku simptoma i propisnim zdravim krizama, bolest se vratila i pokosila ga.»On je bio zraèen, znate«, reèe Bob. »Odluèili smo da vi�e ne primamo zraèene bolesnike, niti e koji su primili veæe doze kemoterapije.«»A Nancy?« pitala sam. »Ona mlada djevojka koja nije bila zraèena i koja nije primala nikakvu kemoterapiju � je li ozdravila?«»Ne«, odgovori Bob spu�tena glasa. »Umrla je i ona.«»Kako to?« lecnuh se. »A �to je s ostalima? Da nisu i oni umrli?«»Ne, nisu. Sjeæate li se gospoðe s nateèenim pazuhom koja se prvo lijeèila kod doktorice Virginije? Njezin se tumor povukao i ona je danas u dobru zdravlju. Onaj èovjek koji je bio zraèen i koji je do�ao u pratnji supruge bolnièarke - i on je ozdravio. Sad svi nastavljaju s terapijom kod kuæe.«»A gospoda De Viro?«»Ona... neobièan sluèaj. Ona je ozdravila, posve je ozdravila. Vratila se kuæi puna energije. Jednom je vje�ala netom oprane zavjese, ljestve su se ispodmaknule i ona je pala i slomila kuk. Prevezli su je u bolnicu da bi joj namjestili zglob. Lijeènik je pripremio injekciju novokaina, èemu se usprotivio gospodin De Viro, upozoriv�i ga da je organizam njegove �ene osjetljiv kao u djeteta � zahvaljujuæi èi�æenju Gersonovom terapijom. Lijeènik se nasmijao i ubrizgao gospoði De Viro uobièajenu dozu. Tada i tamo gospoða De Viro je izdahnula. Nastalo je zaprepa�tenje. Mu� je podigao tu�bu protiv

:,.- r:28 Brdo iznad oblaka433lijeènika. Ovaj se branio tvrdeæi da je gospoða De Viro zapravo umrla c raka, jer je u meðuvremenu saznao da je bolovala od te bolesti. Sud naredio obdukciju. Nisu na�li ni ciglu malignu stanicu. Lijeènik je mora platiti od�tetu. Eto vidite, gospoða De Viro je ozdravila od raka koji ju je bi obuzeo od glave do pete; ali nije mogla pobjeæi dosuðenoj smrti.«Prisjetih se prièe Ljubojeviæeve supruge o njezinu ocu: bio je izlijeèen o raka u grlu, da bi umro od kljenuti srca. Promrmljala sam: >»Ni Igor nije umro od leukemije.«»Charlotte i ja smo poslije Los Angelesa oti�li u Arizonu. I tamo su nai podvaljivali pa smo se preselili u Nevadu. Na�li smo jedan mladi braèni pa lijeènike, koji su pristali da rade u na�em Zavodu. Ali pro�lo je sveg dvadesetak dana, a Lijeènièka komora ih je iskljuèila iz èlanstva zbc suradnje s »nadrilijeènicima« pa su se upla�ili i otkazali nam. Buduæi da sm sada bez lijeènika oèekivati je da æe nas Komora uskoro tu�iti zbog nedopi �tene lijeènièke prakse. Da nam nije �ao bolesnika odmah bismo zatvori i ovaj centar. Poku�at æemo jo� jednom, u Meksiku.«Htjela sam znati hoæe li Charlotte doæi u Washington prije mog odlask za Jugoslaviju. Bob reèe da æe se u rujnu u Washingtonu odr�ati dvodnevi kongres s temom: Izljeèenje raka netoksiènim naèinima. Kongres ne organ �ira lijeènièko dru�tvo veæ jedan atomski fizièar, ofesor Alwin Browr Sudjelovat æe i dr Dean Burk, utemeljitelj Nacionalnog instituta za ra i naèelnik odjela za citokemiju. Nadalje, oèekuju se nastup\ dra Walter Emmera, direktora Internacionalnog savjeta za zdravlje i dra Cisey Reamsæ biokemièara-biofizièara-naturopata-i- sveæenika. K tome, sujelOyat æe i i; vjesni senatori koji se bore za olak�ice u radu takvih neortodoksnikjstra� vaèa. Da, Charlotte æe sudjelovati na kongresu.»Hoæete li doæi?« upita Bob onim svojim spu�tenim glasom. j»Dakako da æu doæi. Nisam promijenila mi�ljenje o Gersonovu prilaz i svim sliènim prilazima zato �to je Igor umro.«Poslije kamelije doðo�e na red azaleje. Crveni cvjetiæi razgorje�e se po prozorima sa svom blago�æu i �arom mladog pokoljenja. Ta neizbje�iv ljepota i ta spremnost za novu gizdu uèini�e mi se tu�nima i mehanièkima zakovano za kotaè zama�njak godine, cvijeæe se poèe vrtji oko sunca smije�eæi se nevjestinski, sa �eljom da zapne za oko, da se dopadne - mili jarde nevjestica za hranu samo jednom �eniku. Nijedna jesen nije m rastu�ila koliko

ovo proljeæe. Poèeh napipavati u sebi sitost: dosta tih boja, t dra�esti i te nevinosti. Nisam li bezbroj puta dolazila i odlazila u krugolik' plesu, s nakitom trenutka, u sa�aljenja vrijednom poku�aju da zaustavili kotaè okiæen sa mnom i meni sliènima? Neko tiho gaðenje, �elja da istupim i kola vrtnje, umor i gnu�anje koje su dokraja istra�ili i iskoristili budisti dovev�i ga do savr�enstva � to je na pogled proljeæa proklijalo kroza me dra�kajuæi stijenke �eluca i klance mozga.Mo�da bih oti�la stazom gaðenja dalje da nije bilo Babina smije�ka koji j< svitao u meni kad god bih se vratila zanemarenom umijeæu meditacije. U ton smije�ku nije bik) mjesta za gaðenje, kao �to u ljubavi nema mjesta z; mr�nju. Kad je mr�nja, onda nije ljubav; kad je ljubav, onda nije mr�nja Roneæi u naranèastozlatni sjaj toga smije�ka, osjeæala sam da je svako zrno pijeska na svom mjestu i da su »sve planete na�i prijatelji«. Ali ujutro sam si budila klonula. Smije�ak se morao svakoga dana iznova zaslu�iti.434LJETOLipanj je bio mjesec najpomamnijeg vrtnog �arenila. U lipnju je doputovala Azra. Po kuæi su se razmahali vriskovi èuðenja i beskonaène prièe i razgovori. Htjela je sve odjednom saslu�ati, sve u isti èas izgovoriti. Po prvi put sam èitala iz Knjige o snovima, Knjige o djeèacima. Azra se sklopila kao molitven �ator, podrhtavajuæi krilima. Poslije je kazala:»Jednoga dana ti æe� to morati napisati. Malo tko æe vjerovati, ali ti æe� to svejedno morati napisati.«»Bojim se da neæu umjeti.«»Hajde«, reèe Azra, »kao da je za to potrebno neko umijeæe ...«»Bit æu pristrana, eto to. I onda, kako da prièam na� �ivot ovako na�ivo? To je nepristojno, neukusno. Jedno je naslikati golotinju, a drugo je pro�etati se gola na izlo�bi. Bojim se da neæu znati ni htjeti bez simbola.«»Stani«, razvrca se Azra, »pa i ovo su simboli. Igorovi snovi, va�a imena, dogaðaji, dokumentacija, podaci... Poslije izvjesnog vremena nitko ih neæe drukèije do�ivljavati nego kao simbole. Èinjenice i doslovnost postat æe alegorija i prispodobe. Nemoj ni pomisliti da je ovo privatno i samo tebi namijenjeno.«'Svojim malim uzmacima podsticala sam Azru da govori jer mi je prijalo slu�ati vlastite misli u tuðim ustima. No �to je ona uvjerljivije govorila, to sam ja poèela osjeæati sve veæi strah. Zadatak koji me èekao tko zna gdje i kada. Brdo iznad oblaka, bio je poput smrti: dalek, nevidljiv, nepojaman. I, poput smrti, neizbje�iv. \^Jedne veèeri smo Azra i ja sjedile u gostinjskoj sobi, komentirajuæi maloèa�nje odbijanje Jane Roberts da nas primi. Iz zelenog salona uto doðe Mama nekakvim sveèanim, polaganim korakom.»Vidjela sam«, reèe, »veliki plameni kolut. To je bilo tako prekrasno da sam ... Bio je iznad najvi�eg stabla u vrtu. Kao da ga je netko u zraku crtao. I sad me vi�e ni�ta ne boli.«Prièa se sad razmotala unatrag. Saznali smo izvjesne tajne koje su se u kuæi èuvale veæ dva mjeseca. Za vrijeme na�eg uskr�njeg puta na sjever Marna je pala niz stepenice i ozlijedila trtièni dio kralje�nice. Uspjela je to sakriti od nas, mada sam primijetila da odnedavno te�e ustaje i da se s mukom namje�ta u sjedeæi polo�aj. U zelenom salonu te se veèeri gledao televizijski program. Duhom odsutna, Mama je lutala pogledom kroz prozor, u tamu vrta, i onda je ugledala plameni obruè i u èasu ðipnula iz naslonjaèa.»Nisam«, kazala je, »tako poskoèila iz naslonjaèa zato �to sam se zaèudila, nego zato �to je tbilo prekrasno.«Potrèala je na verandu dovikujuæi zabezeknutoj Miri da doðe i da vidi tu ljepotu. Uzalud je Mira slijedila Mamin pogled u tamu da bi vidjela ono �to je on doticao i èemu se cijelo Mamino biæe divilo.»Pogledaj ga! Prekrasan je!« tiho je uzvikivala. Mo�da je Mira u tom èasu v. pomislila da je Mama �enula umom i, uopæe, da je zapala u kuæu na tankom rubu ludila. Ali kad se kolut ugasio vidjelo se da je Mama izlijeèena od bolova. A Mira je bila jedini sudjelitelj tajne o povrijeðenoj kralje�nici, jedini svjedok pada niz stepenice. Ludilo? Treznoæa? Èudo? Sluèaj? Da li ime ru�e èini njen miris? Ne samo da su bolovi nestali netragom: nikada se vi�e nisu vratili.28*

435Mislili smo: sad je dosta. Imamo dovoljno znakova za ostatak �ivota. Vi� nikada neæemo klonuti vjerom.Ali veæ sutradan potiho smo se nadali novom znaku. I s tom nador pozvali smo telefonom Grace.DALJNJI ZNAKOVI iGrace je, kao i obièno, bila bistre volje. Isprièah joj Mamino viðenj plamenog kruga. \^ /»I ja ga vidim!« kliknu Grace. »Zaista^jeprekrasan. Da, to je Igoro znak.« i»Ka�i mu da ga volim.«»Igore, mama te voli«, reèe Grace a glas joj zazveèi kao prosuta ogrlica Smijala se. ,U plamenom obruèu pojavi se rijeè »yes«, »da«. Da, on to zna. i»Pitaj ga je li on nacrtao onaj plameni obruè?«Pred Graceinim vidovitim okom plameni se obruè ponovno pojavi potvrðujuæi da je Igorov znak raspoznavanja. I opet i�èeznu.»Bo�e«, pro�apæe Azra, »o takvim smo stvarima samo èitali, ne sanjajuæ da bi to moglo, da bi sto moglo jednoga dana i nama dogoditi...«Narednoga jutra po�la sam s Azrom u Yes. Tamo nas je doèekah iznenaðenje. Na stalku s ploèama na�li smo ploèu bhaðana s likom Sai Babi na koricama. Unutra�nji ovitak sadr�avao je iscrpnu prièu o avatarskin èudesima Babe. Ploèu je u Putapartiju snimio amerièki producent Richan Bock. iÈim je igla zaplovila svojim krugom, iz zvuènika se izvije èudan, mlad bogat glas, sanjarski i djeèaèki na trenutke, a na trenutke nabijen snagon i �arom. Za njim se prosu kor pomije�anih glasova, u odu�evljenom ponavlja nju. Snimak je oèito bio napravljen na terenu, bez priprema i dotjerivanja.Bhaðani su bili neobièno pjevni i najèe�æe posveæeni Kri�ni i Rami. Gla: ih je pjevao i pjevao. Nije bilo drugoga glasa. Naposljetku smo shvatili da j< to Babin glas.Iza glasa pru�ao se ocean sretnih, bla�enih lica koja nismo vidjeli, ali smc osjeæali svoju buduæu prisutnost u tom koru.»Zna� �to«, reèe Azra, »zakazujem ti sastanak u Putapartiju, 15. stude nog, na Igorov roðendan. Nemoj da ne doðe�.« Hihotala je od zadovoljstvæ �to se dosjetila neèemu tako jednostavnom i nedosti�nom.»Doæi æu.«Ljeto je donijelo mnoge nemire. I kad su ti nemiri dosegnuli trenutak vrenja, pozvala sam jedne noæi Phoenix. Tako je poèela niska razgovore u kojima je Grace bila prijemnièka antena, a nevidljiva Igorova zvijezda oda�iljaè. Sedam je dugih razgovora odzujalo niz �ice zemaljske i astralne, a svaki je iznio nekoliko otkriæa, predskazajne ili poskazajne naravi. Poruke koje mi je saopæavala Grace nije mogla niodakle saznati osim od obestijeljene svijesti Igorove ili od mene telepatskim èeprkanjem. No bilo je pojedinosti o kojima ni ja nisam ni�ta znala; to su bile najave buduæih zbivanja koje su se listom obistinile.Mo�da je Grace koristila lik i ideju Igora da bi otkvaèila vlastito vreme-436 1zorno osjetilo? Svoje vidovnjaèko prozreæe? Za�li smo u predio izvan dokaz-ljivosti, gdje je opredjeljenje ovisilo o ukusu i intuiciji. »Izmeðu Eddingto-nova modela svemira i Einsteinova stoji samo ukus.« Kao znanstvenik, sir Eddington nije smio dodati: i intuicija. Mada se rukovodio intuicijom.No, prije negojlo-su otpoèeli ovi noæni razgovori, susrela sam jo� jednog medija, ovaj put nedobrovoljca i �ivotno posve drukèije usmjerenog od ¦Grace. To je bila mlada, dra�esna �ena koju sam upoznala na slu�benoj veèeri kod Rajaèiæevih.Do�la je u pratnji vreme�nog pukovnika koji je radio u Ministarstvu saobraæaja gdje je i ona radila. Plava, lutkastih obraza i izvanredno gracioznoga, maèjega tijela. Zvala se Diane, no bila je zapravo Danja, dijete poljskih doseljenika. Grèevito se trudila da se popne po ljestvici dru�tvenog ugleda; trudila se oko svojih veza, ok

o svoje doktorske dizertacije, oko svog izgleda i garderobe. Ispod njezina paniènog juri�a na uspjeh samovalo je ne�p tu�no, dobro i veoma intuitivno. Ni jednog trenutka nije bila sigurna neæe li napraviti nekakav nesmotren pokret, jer je bila nesmotrena i lakomislena i znala je daje takva. Nije imala nijedne prijateljice; nijednog prijatelja. Imala je samo mu�karca s kojim je trenutaèno odr�avala seksualnu vezu; a zapravo, nije imala ni njega. Imala je samo odno�aj: kratak, nezadovoljavajuæi, sveden na sredstvo. Tada, te veèeri, stekla je u meni prijateljicu, a da nije znala kako ni za�to, kao �to ni ja nisam znala kako ni za�to.U kuhinji Rada mi pri�apnu:»Ta mala je najnovija pukovnikova maèka. Preselila se k njemu, ali njegova majka je ne trpi.«Tjedan, dva, i Diane i ja naðosmo se na ruèku u gradu. Diane je birala restorane blizu vladinih ustanova, otmjene i diskretne, s uglednom klijentelom. Razvezala je o temi koja joj je bila nemila: o djetinjstvu, o siroma�tvu,0 svaðama roditelja. O tome kako je u crkvi, gledajuæi kip Madone, uvijek mogla vidjeti smije�ak i pokret, i kako se u�asno upla�ila sebe i svoje sposobnosti da pokreæe, èuje i vidi stvari. Kako joj je jedinu sigurnost pru�ao novac i polo�aj.Sutradan me Diane nekoliko puta tra�ila telefonom. Konaèno me pred-veèe prona�la kod kuæe. Bila je uzbuðena i povikala je bez uvoda, slavenski impulzivno:»Ja ne �elim da mi se to dogaða! Ja nemam ni�ta s tim stvarima!«Odmah sam znala da joj se dogodilo ne�to u vezi s Igorom. Juèer za vrijeme ruèka bila me upitala dva-tri obzirna pitanja o njemu. Sad sam saznala �to me privuklo k njoj: jo� jedan vidik kroz mutno staklo kajite.Sinoæ je Diane po obièaju po�la u postelju tek poslije èetiri. Patila je od nesanice i bila je gutaè kojekakvih pilula. U èetvrt do pet skoèila je iz postelje, a u glavi joj je odjekivalo ime: Igor. U�asno se upla�ila jer je osjetila, kako je rekla, njegovu prisutnost u kuæi.»Uèinilo mi se da vidim malog djeèaka. Stajao je u predsoblju i htio je uæi u spavaæu sobu. Ja sam napela sve snage da ga zadr�im. On je onda nestao. Ostatak noæi sam prosjedila i htjela sam te odmah zvati i reæi ti da ga povuèe� iz moje kuæe i iz mog �ivota.«Bilo mi je �ao Danje. Pla�ila se neèega �to joj je moglo pomoæi da smiri1 udjeli vlastito biæe. Bila je neraspakovani medij. Morala sam joj obeæati da vi�e neæe biti nadnaravnih posjeta.Sporo je osijecao Danjin strah. Jednom, poslije nekoliko mjeseci, ugledala je u polusnu krupno Igorovo lice na tamnoj pozadini. Lice je lebdjelo437nad njom. Ni�ta nije govorilo. Ali u Danjinoj glavi se javi rijeè: interakciji Otvorila je oèi i pomislila: »Kako to da se nisam upla�ila? Mo�da to i ni stra�no?«Kad sam odlazila, Danja nije imala �to da ka�e. Plakala je tiho, ni utje�no. Nadolazila su tamna vremena. Jedan je daleki, osvetoljubivi ne krenuo na put prema njezinim leðima.ASTRALNI TELEFON '�Bilo je lako pozvati Phoenix, Gracein pr�tavi glas i u njemu ekra »dobroga mraka koji treba ljudima«. Taj nedohvatni svijet nalazio se sam djeliæ sekunde daleko od mene.Na�la sam je u njezinoj ladanjskoj kuæici u mjestancu Carefree na rub pustinje. Bila je èila i budna, iako je bilo kasno. .»Pitaj Igora �to da radim. Imam tri moguænosti.« ¦4-Grace malo posuti i potom reèe: i»Evo ga, tamni pravokutnik. Nalik na �kolsku ploèu. Sad vidim kredr nevidljiva ruka ju je podigla i ne�to crta. �to je to? Kao da je valovita �ari Da, to su mali valovi. Èekaj... od njih struji mir. To nisu veliki i burt valovi, veæ sitni i jednoliki, kakvi nastaju od vode koja struji. Podsjeæaju n tijek vode. Hm.«»Igor je volio crtati pla�e i kupaèe, èamce i valove. U kuhinji kod Jea ima jedan njegov crte� valova.«»Hej,« uzviknu Grace, »sad vidim brodicu na valovima. Valovi tek ispod nje, nose je. Nose je u pravom smjeru. Ha! Jasno je. Velika stvar s brine o maloj. More se brine o brodici. Ti si brodica. Da, to je crte� djeèj ruke.«Igor mi je svojim karakteristiènim slikama i simbolima saopæavao d budem spokojna i

da imam povjerenja u tijek i smjer zbivanja.»Ako se ne�to bude u meðuvremenu pojavilo, pozvat æu te«, reèe GraceNe proðe ni pola sata, a Grace me zovnu.»Imam poruku za tebe. Ovaj put od Parra. Rekao mi je da ti proèitan jedan odlomak iz knjige izvjesnog dra Paula Bruntona.«Opet sam kliknula od èuda. Parr je jo� jednom pogodio moje omiljeni �tivo. Bruntona sam otkrila u jednom antikvarijatu u Kairu. <»Odakle"tebi, Grace, ta knjiga?«»Iz posudbene biblioteke. Parr me prije nekoliko dana poslao u ti biblioteku i rekao mi da tra�im tu knjigu. Citkam je, ali se ne udubljujen previ�e. Onda mi je pokazao odlomak na osamdesetoj stranici i rekao mi d; ga pa�ljivo proèitam, buduæi da je taj odlomak va�an. Veèeras, poslije na�ej telefonskog razgovora s Igorom, po�la sam u drugu sobu i tada sam jasno èul; Parrov glas: 'Javi se Vesni i proèitaj joj taj isti odlomak'. Eh, sad slu�aj. J; mislim da ovaj tekst vrlo dobro dopunjuje Igorov odgovor na tvoje pitanje.«I Grace tad proèita reèenicu:»Kako se meditacija produbljuje i vanjski svijet i�èezava, ti shvaæa� d; nema� �to èiniti, da ma� �to postiæi, veæ prije dopustiti stanovitim stvarim; da se u tebi postignu.«Azrine oèi �irile su se u zelenkastoj polutami, posrebrene ushitom. Vrle je dobro znala moju opsjednutost Bruntonom. Posjedovala sam sve Brunto438nove knjige i èesto sam �u�i i njoj dodijavala prièama o njegovim pustolovinama u Egiptu i Indiji. Azra i �u�a radije su slu�ale moje preprièavanje nego �to su èitale suhoparno Bruntonovo �tivo. Da, Brunton je spadao u moju zbirku polupismenih prosvjetitelja.»Hvala«, rekoh, »hvala. Ne znam kome da sve zahvalim. Zato æu zahvaliti Bogu, a odatle neka svatko uzme svoju zahvalnicu: Igor, ti, Parr i Brunton.«Preda mnom je plovilo more svojim valiæima i na njima brodica, no�ena, èuvana, usmjerena. »Nema� �to èiniti i nema� �to postiæi, veæ prije dopustiti stanovitim stvarima da se u tebpostignu.«Drugi razgovor zbio se drugoga kolovoza 1976. Radivoje, Relja i ja upravo smo se vratili s duljeg izleta na sjever. Iste veèeri po povratku pozvala sam Phoenix. Kao i uvijek, Gracein glas je vedro po�ao ususret mojemu.»Smijem li ne�to upitati Igora?«»Naravno.«»Htjela bih znati smeta li ga �to ga zovemo i i�temo znakove i razgovore?«Istoga èasa Grace je na svom ekranu ugledala sliku jednog zida. Preko tog zida, tamo i amo u nesta�noj igri, skakuæe malen djeèak. Ta je slika tako dra�esna i tako prikladna da Grace hihoæe od ushiæenja.»To je za njega igra, Vesna. Igra zadovoljstva.«Da, odgovor je posve jasan. Na red dolazi moje veæ jednom postavljeno pitanje o posljednjim trenucima. Je li tada patio? Jesmo li bili nespretni?Odgovor sti�e bez oklijevanja u obliku krupno ispisane rjeèce NE. Pojavila se dok sam jo� izgovarala posljednje slogove svog pitanja.»Jesi li jo� uvijek u crvenom odijelu?«»Ne, on je sada u plavom odijelu«, reèe Grace. Ovaj odgovor nije proèitala, niti ga je vidjela nacrtana na »ploèi«; obuzeo ju je poput sna�nog dojma.»Da li da poènem pisati na�u knjigu ili da jo� èekam?«Na crnoj ploèi javi se slika malih valova koji teku svojim smjerom. Gledajuæi ih, Grace reèe:»Sve je u redu. Nemoj navaljivati. Nemoj brinuti. Samo æe doæi.«Imala sam uza se papir i olovku i �urno sam zapisivala odgovore. Na moje pitanje o na�oj porodici, nevidljiva ruka nacrta èetiri male kupole. Mogle su biti izvrnute �alice. Ili �uplji valovi.»Ne znam �to to znaèi«, reèe Grace, zabavljena ovom pomalo tajanstvenom slièicom. A onda æe, u nastupu nadahnuæa:»Va�a porodica broji èetiri èlana. Ovo su èetiri ki�obrana, èetiri za�titna polukruga nad svak od vas. On bdije nad vama.«Pitanje, toènije slutnja koja me pratila na mom putu kroz Meksiko izroni mi sada u glas:»Jesmo li �ivjeli zajedno u Meksiku?«

Na ekranu se pojavljuje brojka: 1878. Vi�e ni�ta.»Èekaj, mislim da ima jo� ne�to«, reèe Grace. Èekali smo. Ni�ta se ne pojavi. Onda upadoh s pinjem:»A u Egiptu?«Grace odgovara kao iz pu�ke:»To je bilo davno, pet �ivota unatrag!«»Jesi li s Ðizasom?«439Pojavljuje se èarobna slika: kolo svijetlih biæa (anðela, ka�e Grace). I t; se biæa pribli�avaju jedna drugima i stapaju se u sredi�tu vlastitog kruga Ðizas nije osoba veæ stanje jednine.»Jesi li jo� uvijek mali deèko?« i»Da.« i»Ja te ne sanjam ili se bar ne mogu sjetiti da smo bili zajedno u sm| Sastajemo li se u snu, ti i ja?« \Ekran zablista od velikog, dvostruko uokvirenog »da«.Treæi razgovor vodio se nekoliko dana poslije drugoga. Nadala sam se d; æe se Grace sama javiti; ali ona je �utjela. Htjela sam pitati jo� mnogo toga) Naposljetku nisam izdr�ala: nazvala sam Phoenix.Ne ekranu se pojavi�e rijeèi: volim te, mama. Igor se, neupitan, izravne obraæao meni.»Gogi«, pomislila sam dr�æuæi. »Da li si to uistinu ti, moj Igor? Ili s tvorevina Graceine i moje mentalne energije?« jTada mi pade na pamet da ga »provjerim«. "*»Grace, ne�to bih zamolila Igora. Mo�e li napisati na ploèu ime od milj* kojim sam ga najèe�æe zvala?«Èekali smo. Ni�ta. Osjeæala sam da se Grace napinje. Onda je ugledah jasno napisano, èudno ime: Ptehi. Slovkala ga je: P-t-e-h-i. U tom èasu ime Ptehi nije imalo za mene nikakva znaèenja, osim kao ime otprije pet �ivota u dolini Nila. :»Grace, ime od milja poèinje slovom G.«Ne èekajuæi, Grace ispali slovo po slovo: G-o-g-i. Kliknula sam: ni Grace ni Jean nisu znale ovo Igorovo ime. Smijale smo se od razdraganosti. »To s: ipak ti, Gogi.« Odmah potom, javi mi se misao: Ali Grace je to mogla izvuæi iz mene, umozorno. Nastavih drukèije: ' i»Mi idemo iz �ivota u �ivot, iz osobnosti u osobnost. Danas smo ovo. sutra ne�to drugo. Ali �to smo uistinu?« n.Na crnoj ploèi nevidljiva djeèja ruka poèe crtati onakav cvijet kakav je crtala vo�tanim bojicama na stolu blagovaonice prije nepunih godinu dana. Latice su se èinile �ive, i�le su u krug oko sredice. Gledajuæi cvijet, Grace reèe da ima »sna�an dojam« da latice znaèe na�e �ivote.»A �to je sredina?« \»Sredina je beskraj.« >»Mo�e li se taj beskraj ponekad zvati Ðizas?« *»Da.«Prekidam ovu filozofsko-pjesnièku temu i poèinjem se raspitivati za na�u svakodnevicu. 1Èetvrti razgovor odvijao se u nedjelju, petnaestog kolovoza. Kasno, kad su svi pozaspali, pri�la sam telefonu s osjeæajem da prilazim znaku nacrtanom na sarkofagu, kljuèanici iza koje je ne�to beskrajno blizu i beskrajno daleko, otprilike onoliko koliko i vlastita du�a. Jest, osjeæala sam se krivom �to guram Grace u taj napor prizivanja. Ali nisam mogla odoljeti: prekrasna, golema pustolovina bila je samo djeliæ sekunde daleko.Grace za�ubori u slu�alicu svojim vedrim glasom. Meni malo odlanej Valjda bi me odbila da joj je naporno voditi onostranske razgovore.

Ja prvo ka�em: »Volim te.« >U odgovor, Grace vidi krug s toèkom u sredi�tu. Prevedeno: beskrajno tQ volim.440»�to bih mogla uèiniti za tebe? �to bi ti volio da uèinim?«Po crnoj ploèi nevidljiva ruka crta hitre krivulje. Krivulje se penju, kao zalelujane morske trave. Ili kao strmine valova. Grace glasno razmi�lja:»Ove krivulje se di�u u nebo. On bi �elio da ti duhovno raste�.«Iznenaðena, Grace ka�e da vidi Igora i jednu malu djevojèicu. On se s njom tamo igra.»Ona mu je pomogla da se prilagodi i snaðe.«»Sve �to sam poku�ala da bi se izlijeèio, svi iscjelitelji, sve molitve ... nije uspjelo. Je li to bilo zbog toga �to ti nisi �elio da uspije?«»On je odslu�io dodijeljeni mu vijek«, protumaèi Grace svoj dojam. »On je morao otiæi.«»Poma�e� li i dalje ljudima? Lijeèi� li? Spreèava� li zlo, poma�e� li onima u nevolji?«I opet dojam: Igorov je zadatak sada drukèiji, sastoji se od uèenja i prilagoðavanja.»Ima li tamo zadataka? Poslova? �to se tamo radi?«»On je naprosto sretan. Osim toga, s onu stranu ima osoba koje na materijalnom planu nisu imale djece. Ti neostvareni roditelji brinu se o Igoru i drugoj djeci.«»Je li te Relja zbilja posjetio u snu?«»Da, Relja je bio ovdje«, odgovara misao u Graceinoj glavi.Noæni razgovor s Grace-Igorom poveo se opet u drugoj polovici kolovoza. Pala mi je na um misao da mu postavim pitanje na hrvatskom. Da provjerim Graceinu protoènost kad ne bude znala �to pitam. Najprije sam uputila Igoru pitanje na engleskom:»Smijem li pitati na na�em jeziku koji teta Grace ne razumije?«»O' key, pitaj«, odgovor u obliku dojma.»Dobro, za�to si prestao da se javlja� kucajima?« izgovorih na hrvatskom. Pitanje bez osobite va�nosti, tek da istra�im da li Gracein prijemnièki ureðaj radi i pod nepovoljnim uvjetima.Èekali smo. Potom Grace proèita na crnoj ploèi reèenicu:»Da, ali prièekaj. . .«Postavljam jo� jedno pitanje na hrvatskom:»Da li je bio lak prijelaz na onaj svijet?«Ovaj put Grace smjesta ugleda ljubak prizor: jedan se mali�an spu�ta s padobranom. Sjajan odgovor: Grace je u tom trenutku bila samo puka �ica. Spust padobranom naznaèava lakoæu i bezbolnost: nije bio izbaèen, niti je pao, veæ se lagano doèekao na noge. Da bih dokraja provjerila odgovor i Gracein udjel u njemu postavljam isto pitanje i na engleskom.Grace tada vidi most od duge, blistav luk. Duga je razapeta izmeðu dva grada. Preko mosta-duge prelazi djeèak. Obje slike su pun pogodak izvornosti, prikladnosti i ljepote. Svijest koja ih je saèinila kao odgovor mislila je istu misao bez obzira na jezik postavljenog pitanja.»Jesi li kad �ivio u Indiji?«Nema izravnog »da« ili »ne«. Umjesto toga pojavljuje se slika poput staroegipatskog slikovnog slova: bijeli lotos u rascvjetavanju i pokraj njega djeèja ruka koja dr�i boèicu ili èa�icu s nekom tekuæinom - rosom, medom ili lotosovim uljem. Odgovor sam do�ivjela kao lijep ispravak vlastitog pitanja i mi�ljenja: jesam li u Indiji �ivio tjelesno ili nisam, nije va�no. Ali znam �to je441Indija. Dr�im u ruci sr� njezina lotos-uèenja, mirisno ulje njezine du�e, med njezine tajne koja se otvara.Ne mogu se otkinuti od telefona. Ali u Graceinu glasu kao da se spu�ta zavjesa. Dobacujem jo� jedno, posljednje pitanje:»Sanja� li jo� uvijek, kao �to si sanjao ovdje?«»Ja sada �ivim u snovima.« %Jo� dugo u noæ sreðujem zabilje�ke razgovora. \Krajem kolovoza vodio se ovaj razgovor. *>»Jesi li ti mene izabrao?«»Da, meðu vama je veza iz pro�lih �ivota«, ka�e Grace. Nevidljiva ruka opet crta jedrilicu n

a valovima. Valovi teku ispod nje. Slika zraèi dojmom da je sve nepogre�ivo, zakonito, pravilno. Odgovor: ja sam tebi pripao i ti si pripala meni, jer nas je povezao tok i zakon karme. Moj izbor samo je izraz toga zakona.»Da li se mi iz �ivota u �ivot penjemo? Napredujemo? Ili ponekad nazadujemo? Padamo?«Na crnoj tabli javlja se crte�. Grace pa�ljivo prati raðanje slike.»Vidim krug. Oh, to je prsten. Jo� jedan. Taj drugi se nadovezuje na prvi.«Potom Grace ima dojam da se netko provlaèi kroz to prstenje, sve dalje i dalje. Meni tad sine: to je spirala! \»Da«, reèe Grace iznenaðeno, »to je spirala. Ide u sve u�im navojimaj Da, to je spirala! Mi napredujemo, mada idemo kru�no. Oh ne, ne kru�no;mi prolazimo kroz krugove, mi smo osovina svojih �ivota. 1i»Kakvo vrijeme teèe kod tebe - postoji li razdioba na pro�lost i buduænost?«Igor opet crta svoju jedrilicu. Onda strelicama pokazuje da ona mo�e iæi u oba pravca, u pro�lost i u buduænost.I ova slika je jedan od dovitljivih i ljupkih odgovora.Naredni razgovor vodi se poèetkom rujna.»Jesi li ikada �ivio na Zemlji?« Pitanje koje sam u drukèijem, konkretni-jem obliku veæ postavljala; no ovo je �eljelo provjeriti, doznati vi�e. 'Javlja se brzometan odgovor. Reèenica, napisana na crnoj ploèi: »Da; s tobom.«»�to smo tada bili jedno drugome? Ovo �to smo sada - naime majka i sin? Ili smo bili brat i sestra? Ili ne�to treæe?« |I opet brz, jasan odgovor, napisan: ]»Mu� i �ena.« \»Gdje smo �ivjeli? U kojem kraju svijeta?« \Igor crta laðicu. Grace nije sigurna �to to znaèi. Laðica se javljala kad je trebalo poruèiti ne�to kao: sve ide svojim tokom, nema gre�ke, o putovanju se brine beskraj koji nas nosi. Promatrajuæi laðicu Grace stièe dojam da smd Igor i ja �ivjeli »davno, davno« i da je to bilo negdje na Bliskom ili Srednjem! Istoku.»Mo�da u Egiptu?« pitam. »Buduæi da smo se u Egiptu ponovno sreli?«i»Ne«, oklijevajuæi æe Grace. »Ali tamo negdje. Mislim da se Egipat tada; drukèije zvao. Vidim ne�to poput piramide, ali to nije egipatska piramida.' Vas oboje ste pripadali gornjim slojevima dru�tva. Ti si tada bila ono isto �toi si i danas: tragalac za istinom. Zemlja u kojoj ste �ivjeli bila je zemlja vrloj442 \napredne kulture. U to vrijeme dogodilo se vrlo va�no otkriæe u vezi s gradnjom piramide. Ne razumijem sasvim ... To otkriæe se dr�alo u tajnosti. Samo je nekolicina znala za nj. Imam dojam da æe ti Igor u buduænosti prenijeti o èemu se radilo.«»Da li se zbog toga pro�loga bavljenja toliko zanimam za piramide, evo recimo za piramidnu energiju? Te se i on rodio u sjeni piramide?«»Da, to je utjecaj iz pro�losti. Te su stvari tebi danas bliske zbog toga �to su ti tada bile bliske.«»Evo sad pitanja od tete Jean. Dok je molila za tebe, vazda je imala nepogre�iv osjeæaj da je s tobom sve u redu, da ti ne treba nikakva pomoæ ni iscjeljenje. Rekla je: 'Nikada ga nisam mogla vidjeti drukèije nego u svjetlosti'. Ona pita jesi li ti bio svjestan toga, naime, da tebi ni�ta ne manjka, mada si bio bolestan?«Odgovor dolazi smjesta, pismenim putem. Na ploèi su napisane rijeèi: dvije razine. Potom nevidljiva ruka crta piramidu. Uz kosinu piramide pojavljuje se strelica koja pokazuje nizbrdo. Grace ima dojam daje Igor �ivio na gornjoj razini, naime na vrhu ili pri vrhu piramide i da se povremeno, poput nesta�na djeteta klizao dolje, na donju razinu. Gornja razina je ona nemanjkavost i cijelost koju je Jean uvijek doticala u njemu; a donja mu je bila potrebna da bi upoznao ljudski oèaj, patnju i promjenjivost raspolo�enja. Jean je bila u pravu: njegovo pravo, zavièajno stanje bila je gornja razina, stanje potpunosti.Postavljam pitanje na hrvatskom:»Jesi li to zaista ti, Gogi?«

Grace prima ovakav odgovor:»Moram ja tebi doæi izravno.«Sjajno. Dodir putem Grace je neizravan i posredan; i zbog toga ostaje u meni titraj sumnje, neprekoraèen prostor. Kad dvogovor s Igorom postane moje izravno iskustvo onda æu biti sigurna i vi�e neæu provjeravati.Naredni razgovor vodi se trinaestog rujna.»Ka�i mi ime svog djeda?«Kad se radi o neèemu �to joj je posvema nepoznato, Grace obièno èeka. Èekala je. Nije i�lo. Onda joj rekoh prvo slovo imena: M. Ona pita nespretno slovkajuæi ime na koje nije navikla:»Nije li to ne�to poput M-i-r-o?«To »Miro« izgovorila je Mairo, odnosno Mario. Prasnule smo obje u smijeh zadovoljstva kad sam joj rekla da je pogodila zvuk i izgovor, usprkos drukèijoj ortografiji. Ona je zapravo prilagodila ortografiju zvuku.Grace, to èudo koje je iz zdrobljenog tijela uskrsnulo u novu �ivotnu radost, stvorenje koje se uistinu dvaput rodilo, transformator ultrazvuènih valova izmeðu Igora i nas. Bila je gibak medij s ra�irenom lepezom antena; njezini su kanali bili listom otvoreni i pru�eni, prepliæuæi se, dobacujuæi viðenom èujeno i potkrepljujuæi viðeno-èujeno inim uvidom koji je ona nazivala dojmom.Razgovor od dvadesetog rujna razlikuje se od dosada�njih po tome �to je Igor preuzeo inicijativu, pokazujuæi stvari koje je oèito smatrao va�nima i èesto zaobilazeæi moja pitanja koja su mu izgledala nedovoljno umjesna.Najprije nam pokazuje red od �est knjiga koje kao da su imale zajednièke443korice ili kutiju-dr�aè, èime se htjelo naglasiti da te knjige dijele istu temu. Na vrhu �estorke polo�ke je stavljen jedan svitak, oèito rukopisni: pergament ili uvitak papirusa: po svoj prilici sedmi i cjelinski dio, sa�etak i kruna onih preostalih �est. Grace vidi kako Igor uzima u ruke ba� taj sedmi, papirusni dio i kako se sprema da ga rasklopi. U tom trenutku slika se gasi.Nije li nam Igor pokazao policu onakve astralne biblioteke kakvu je opisala Jane Roberts? Sve stvari i zgode, otkriæa i spoznaje, sve pjesme i prièe veæ su zapisane: dogoðene su. Iz protege u kojoj su dogoðene treba ih prevesti u protegu koja èuva za njih prazno mjesto. Knjiga »Brdo iznad oblaka« veæ je dakle napisana. Valja samo posegnuti za njom, ispuniti njom prazno mjesto u sebi. Igor je pokazao da on na svojoj obali razmata i rasklapa ono najbitnije, a da ja na svojoj moram usredotoèiti pa�nju na posao primanja. Sve ostalo je manje va�no. Zato, manimo se upita na hrvatskom, manimo se provjere i dokazivanja; ni�ta se na taj naèin neæe konaèno dokazati, ni�ta do kraja provjeriti. Ali mo�emo pru�iti ruku i prihvatiti dar, u ovom sluèaju knjigu, pa makar ruka koja pru�a dar bila od »magle, sjene i rose �to hlapi«. iOdmah kako je pokazao onih �est knjiga, Igor crta svoju neizbje�iv« laðicu, jedrilicu. Sve je u redu, sve teèe kako treba teæi. ;Grace potom ugleda jednu drugu knjigu i po prvi put vidi boju na crnom ekranu. Na ovitku ili na koricama knjige nacrtan je crveni konj u propnju.i Naslov se ne vidi. Je li to »Brdo iznad oblaka«? Je li to knjiga koja je' proistekla iz onih �est, odnosno iz rasklapanja onoga svitka papirusa, buduæi da slijed slika tako teèe, potpomognut jo� i jedrilicom koja bi da naznaèi zakoniti tok zbivanja? Je li ta prièa u nekoliko slika mistièna genealogijaj buduæe knjige? ]Kao da bi htio potkrijepiti misao o spajanju i suradnji, Igor pokazuje jo� nekoliko slika. Javljaju se dva prsta, srednjak i ka�iprst i oni se dodiruju vrhovima tvoreæi mandalu elipsnog oblika. Postoji takav znak u hijeroglifi skom pismu Starog Egipta. Zatim se pojavljuje ruka, vlasnica ova dva prsta.i Prsti iste ruke se spajaju vrhovima; Igor i ja dodirujemo se krajnjim dometima svog biæa da bismo satvorili mandalu cjeline, mada mi veæ zapravo' jesmo artikulacija temeljne jednosti, ruke. Potom se javlja jo� jedna ruka.J Dvije se ruke dodiruju.»Sve je to u vezi s knjigom o crvenom konju«, dodaje Grace. }Konjski propanj je skok uvis; konj bi da poleti ali mo�e samo poskoèiti, te^ ostaje razapet izmeðu zemlje i neba. Nije li to znaèajka do�ivljaja koji nas* pro�ima? Buduæa knjiga je u znaku crvenog konja, odnosno skoka u drugu dimenziju. Konj je sin zemlj

e i nagona i stra�njim nogama èvrsto pamti silui te�u; ali prednjima, da, zaboravlja na nju, grebe zrakom, jer u njemu sej probudila luda, nezemaljska �elja za letom. I eto, trenutak tog skoka kojim se otiskuje od tla trenutak je nadahnuæa i prekoraèenja vlastite ogranièenosti, j Daje konj dokraja zaboravio da ne mo�e poletjeti, poletio bi. Odmah potoni prednji æe se udovi vratiti na zemlju i jo� æe se jednom vidjeti da stvorovi! zemlje nemaju krila. Ali æe se pamtiti trenutak kad je izgledalo kao da ih.< imaju. Taj trenutak je èin pretvorbe vode u vino. Trajao je kratko, ali mi smo) ipak okusili vino, amritu, prije no �to se ono opet pretvorilo u vodu. I zbog; tog kusanja nemoguæeg svijetu je dodana ljepota koja ne pru�a ni�ta osim' same sebe. IOnda Grace izvijesti da vidi nekoga s Igorom. Taj netko je osoba vx\o\ tajnovita i vreme�na; oko glave nosi bijelu vrpcu pro�aranu zlatom. Djeluje i444kao mudrac i prorok. Njegova slika se gasi i na ekranu se razigra jedan tamni kip u baletnoj pozi.»To je umjetnièki predmet«, obja�njava Grace. »Igor poku�ava da ti ga pru�i. Ne znam �to to zn ukoliko uskoro ne dobije� na poklon ne�to slièno.«Opet se javlja dostojanstveni starostavnik s bijelozlatnom vrpcom oko glave.»On se brine o knjizi koju æe� napisati«, poèe Grace prevoditi svoj dojam. »Njegove misli prelaze u tebe .. .«»Jesam li ikad �ivjela na materijalnom planu s tom osobom?«»Da, rekla bih da jesi.«Ugleda prijestolje na kojemu starosta sjedi; da, on doista izgleda kraljevski, ali on je kralj znanja, on je veliki riznièar znanja svih sedam razina postojanja.»Sad pru�a ruku i pokazuje u tebe«, reèe Grace. »On ti �alje znanje.«Odmah potom pojavljuje se golema knjiga s bezbroj listova. Stranice se same listaju.»Stranice su razlièite protege vremena i prostora, razlièite razine bivanja«, tumaèi Grace. »Kraljevski mudrac dr�i u rukama knjigu postojanja.«Pojavljuju se ruke koje se pru�aju za drugim rukama. U tom èasu pomi�ljam na Jukte�vara. Mo�da me na nj podsjetio lik velièanstvenog starodrevnika.Ekran potamnje i potom na njemu izroni lice postarijeg èovjeka.»Izgleda veoma dojmljivo«, reèe Grace. »Ja mislim daje to tvoj otac. Ima prilièno bujnu sijedu kosu; obrve su mu debele i guste. On gleda prema tebi. A sad vidim Igora koji je legao poleðu�ke i lomata rukama i nogama kao u velikom zadovoljstvu.«Likovi plju�te po ekranu, zaigrano kao vatrometi u blagdansko veèe.»Moj otac?«»Nije bilo lako razumjeti tvog oca«, reèe Grace, iznenadiv�i me ovom izjavom. »On je veoma razvijen duh. Evo sad djeèje ruke. Na prstu nosi dijamantni prsten.«»Igorov èarobni prsten.«»Sad vidim jo� jedan prsten. U sredi�tu prstena je lavlja glava...«»To je Jukte�var«, pomi�ljam, ne znam za�to.Istoga èasa Grace poèinje opisivati lice koje je provirilo kroz lavlju glavu:»Lice podsjeæa na lava, ima u sebi snagu i velièanstvenost; kosa je bujna, spu�ta se do malo iznad ramena. Lice mu je posve drukèije od lica mudraca s vrpcom oko glave.«»To je Jukte�var«, rekoh. U ekran sad vrca prizor Igora koji se zaposlio pakovanjem nekakvih poklona. U po�iljku koju æe odaslati u mom smjeru stavlja zapravo risariju koju je sam nacrtao i koja o�ivljuje i raste. Iz narisane slike izrasta zlatna ogrlica i jo� neki nakit; i pjesme. Sve to Igor umata u papir i �alje put mene.Uluèih priliku da bubnem sa svojim pitanjem:»Koliko je stara Tara?« Mislila sam na bronèani kip.Ali Igoru je to bila zgoda da ne odgovori na tako trivijalno pitanje. Njegov odgovor je bio zorna poduka o pojmu »Tara«, »boginja«, »bo�anstvo«; takoðer i vizuelni podatak o me �to je to �iva, mistièna misao.Poèinje crtati dvije èa�e, jednu pokraj druge. Obje su na stapkama, nalik na �ampanjske èa�e ili na tulipane, odnosno na onakve cvjetove- znaèke445kakve je èesto crtao u svijetu tvari. Iz prve u drugu i iz druge u prvu pretaè se vino. To je sve. Grace i ja smo u prvi mah zbunjene, ali se divimo èaroli prizora. P

repoznajemo da se govori o neèemu �to nema poèetka; �to ne zn za prvost i drugost, veæ za istovremenost. Kasnije je Jean jednostavn protumaèila poruku: »Prije nego �to je Abraham postao, ja jesam.« To je te Tara je vjeèna.Poslije Grace ugleda svojevrsnu �kolsku sobu. Igor sjedi na klupi i jed sendviè s paradajzom.»S paradajzom? Paradajz nije volio.« '<Igor pru�a sendviè, nudi mi polovicu. On se uèi voljeti ono �to nije volii� odatle uèionica. On bi htio da i ja to nauèim, da podijelim s njim sendviprosvjetljenja. j»Jesi li se ti javljao baki?« i»Da, da«, dvostruka potvrda, k tome uokru�ena. iNa kraju razgovora javlja se slika paketa koji putuje k meni. ,»Oèekuje� li neku po�iljku?« pita me Grace. '»Ne«, rekoh, ne znajuæi da mi Diane donosi poklon sa svog putovanj;u Ekvador.»U po�iljci je ne�to plavkasto.« iDiane mi je donijela okrugli privjesak: malahitni i tirkizni mozaik n; srebru. Na privjesku ovakav prizor: èovjek majanskog profila dr�i medi rukama piramidu, okomito, kao svoj znak i znamen. Jedna mu je ruka ispoc osnovice piramide, a druga na vrhu. Svjetska planina, ona koja spaj; Tahutijevo gore i dolje, nalazi se unutar èovjeèjeg obuhvata.»Ne�to plavkasto« putuje k meni, iz Igorove ruke u znaku piramide, m vratanca Ekvadora, a na ruke jednog drugog medija; i kad doputuje izgledai æe kao lijep suvenir s dalekih Anda, neæe izgledati kao ono �to jest: po�iljka u zemlje dobrog mraka.CHARLOTTEDvadesetèetvrtog, petog i �estog rujna 1976. odr�ao se najavljeni skup kojega je uprilièio profesor Ahvin Brown. Ime sastanka vijorilo je poput zastave: Pobjeda nad rakom. U hotelu Mayflower u aveniji Connecticut okupilo se tridesetak mislilaca i istra�ivaèa izvan propisane struje znanstvenog mi�ljenja. Opæinstvo bija�e nebrojno, ali listom struènjaci i naobra�eni, osobiti, slobodoumni ljudi. Priredili su i izlo�bu knjiga, dokumenata, lijekova i hrane.Konaèno sam susrela Charlottu. Pro�lo je vi�e od godinu dana otkako smo se oprostile na vratima pohabana hotela u Ulici naranèi, u Joganandinu gradu. Nosila je iste hlaèe, istu frizuru, zraèila je istom uvjereno�æu. Kad me ugledala, njezina se dva blijedoplava staklenca premagli�e hitrom sjetom^ a sportski korak se naèas zbuni. Ali to je trajalo trenutak: poslije se sve vrati u svoju krepku, jasnu odluènost. ' iS tom istom krepkoæom i jasnoæom zastupala je ideje svoga oca medu ovim osebujnim znanstvenicima, nepokolebljivo uvjerena da je dr Maxi Gerson od svih najveæi i najosebujniji. '�»Otvaramo centar u Tijuani«, povjeri mi. »�tovi�e, na�li smo vrsnog) lijeènika koji æe nadgledi medicinski dio terapije. Nadamo se da æemo ovaj put uspjeti.« i446I ona se nasmije�i onim svojim smije�kom plivaèice koja je upravo oborila posljednji rekord u plivanju na duge pruge.U ulici Quincy prireðen je toga dana strogo vegetarijanski ruèak. Bila je nedjelja. Poslije, u zelenom salonu, zamolila sam Charlottu da mi isprièa kratku povijest svoje porodice. I Charlotte je prièala. Najèudniji bija�e sluèaj dvije njezine sestre. Obje su umrle. Jedna je djelomice slijedila naèin ishrane svoga oca, dok je druga bila buntovnica koja je pila, pu�ila i jela meso. Obje su umrle od raka.»Od raka?« zinula sam.' »Da«, reèe Charlotte. »Kad je otkriven tumor, moja najstarija sestra smjesta je pre�la na propisnu dijetu i tumor je i�èeznuo. Onda ju je pokosila te�ka gripa. Tumor se vratio, i... A onda druga, srednja, odmetnula se od nas, �ivjela je po svome. Umrla je, dabome.«

Slu�ala sam dakle prièu o tome kako su djeca bogata�a umrla od gladi. Prièu o sveæeniku zdravlja i njegovim bolesnim kæerima. Matematika tijela prekratka je da do kraja objasni zdravlje i bolest. Zdravlje i bolest imaju osim tjelesnih i druge, mentalne ili astralne èinioce, one koji se prote�u u pred�i-votnu pro�lost. »Stvar je karmièka, �alim«rekao bi èlan astralne ekipe Williama Brovvna.U kolima, dok sam vozila Charlottu u Mayflower, ne otrpjeh nego lanuh:»Vjeruje� li ti, Charlotte, da je duh izraz tijela, ili naprotiv, vjeruje� li da je tijelo izraz duha? Ne mislim: slika i prilika duha, veæ izraz, funkcija, zavisna varijabla?«»Mislim« reèe Charlotte, »da mije ovo posljednje bli�e. Znam da izmeðu duha i tijela postoji uzajamna zavisnost. I znam da ta zavisnost nije ravnopravna ni jednaka-jedno je od njih manje zavisno o drugome. Svejedno, bilo kako bilo, ja se bavim tijelom. Moje bavljenje nije protuduhovno.«»Nije. Ali je nedovoljno da bi se razumjelo pona�anje tijela - ponekad. Kao u sluèaju tvojih sestara. Ili Nancy.«»U jednu sam stvar sigurna,« reèe Charlotte. »Moj je otac prerano umro. On bi jo� koje�ta otkrio da je ostao desetak godina dulje sa svojim bolesni^ cima. Ovako... Katkada mi se èini da osjeæam njegovu misao, njegovu prisutnost. Kao da mi �eli izvjesne stvari poruèiti.«Isprièah joj tada Reljin susret s drom Gersonom u onostranskom predjelu èistoæe. Charlotte zasvjetluca oèima i smije�kom.»Jednom su mi veæ rekli da otac bdije nada mnom. Da, ja to osjeæam.«Bila je nedjelja: tih, tmuran dan. Charlotte jo� jednom zasvijetli cijelim likom, prije nego �to potamnje u predvorju hotela. U dubini se nazirao sunèani Mexico.ASTRALNI TELEFONKod kuæe me èekalo iznenaðenje. Javila se Grace. Bila je, po obièaju, dobre i vesele volje. Razgovor poèinje smjesta, bez uvoda.Na crnom ekranu najprije se pojavljuje knjiga. Igor je dr�i u ruci i prelistava.»Je li to knjiga koju æu napisati?«»Da.«»Je li to knjiga pjesama, ili je to ona druga, 'Brdo iznad oblaka'?«»Ona druga.«447Te se rijeèi javljaju napisane na tabli. J»Ne bih �eljela da ta knjiga izazove neprilike mom mu�u, a izazvat æ< Kako da rije�im taj problem?«Grace sad vidi Igora kako mi pru�a knjigu, a ona se rastvara u sredini. T je sve. Grace tad poèinje preprièavati svoj dojam: »Sve æe ti se kazati putei pisanja...« Kao dopuna odgovoru javlja se brodica na malenu, okrug] jezercu ili bazenu. Brodica plovi u krug. Tok na�eg �ivota i pisanja j mandala.Kasnije sam htjela znati s kim se ili èim Igor sada poistovjeæuje? Da li o jo� uvijek sebe do�ivljava kao Igora? Ili kao osobnost koja je �ivjela prij Igora? Ili kao mje�avinu jedne," druge, treæe i bogzna jo� koje osobnosti Ukratko: koje je sada �ari�te njegova identiteta?Pomislila sam da nije lako odgovoriti na ovo pitanje. Ali Igor kao d u�iva da upravo na te�ka pitanja izbacuje ljupke i doliène odgovore, u stil slikovnog pisma. Grace je najprije ugledala dvoja krila vrata, zatvoren; Dvoja se krila otvaraju. U sredini otvora stoji Igor. Odjeven je u hlaè i majicu. Jo� uvijek nosi djeèju odjeæu, jo� uvijek je dijete. Tek �to je krupni i uzrasliji, veæi no onda kad ga je (prvi i posljednji put) vidjela. Kosa mu j bujna. On je Igor, kakvim ga pamtimo. Takav ulazi u druge prostore, kad s razmaknu vratna krila koja bi mogla znaèiti ovo�i�onostranski dvojni karal ter njegova puta i stava.U jednom trenutku, kasnije, Igor s kategorièkim NE odbacuje moj ponovljeno pitanje o tome da li ga saobraæaj sa mnom dr�i unekolik prikovanim za zemlju?»Dodir s tobom èini se njegovim zadatkom, uvjetom njegova rasta< protumaèi Grace.Visila sam na kraju transkontinentalnog �ivca, tamo gdje se dotica va�ingtonske sinapse i gdje su mu ususret strujali dendriti Crestwooda. Uhoi i ustima, kand�asto, dr�ala sam se za crnu slu�alicu. �uma i kuæe uokol ronile su u noænu stranu svijeta. Na drugom kraju �ivca, sa zapadne stran kontinenta, pulsirala je jedna plava i ru�ièasta �ena

s crnim ekranom 2 hvatanje i prevoðenje visokofrekventnih astralnih impulsa. Na� sugovornik j Igor, èije je tijelo spaljeno prije deset mjeseci; u ruci mu je knjiga s crvenii propnjem na koricama, knjiga veæ napisana i poslana u zemaljskom smjer da bude prenapisana u jezik moga roda, da, od svih jezika slavljeni i otmjenih, da bude prevedena ba� na opori, prekrasni, malo kome znai hrvatski jezik.Preplavljuje me zahvalnost: duboko, prozirno, opojno, pjenu�avo vin zahvalnosti. 5»Volim te«, ka�em ne izostavljajuæi nikoga. ;»Volim te, mama.« ]LISTOPAD ISti�e i listopad, sav u ki�ama i tmori. Pod prozorom su posljednje crven geranije gubile vjeru u sunce i ljeto. Èekalo se i na posljednju lastavicu: neæ li se zabuniti, oteti se kotaèu godine, ostati? Kad je i posljednja odletjeh Mama je spakovala svoj kofer i odletjela i ona. S onu stranu velike vod èekali su drugi. Taj pokret povratka ostao nam je znan jo� iz Egipta; n448u obruèu njegovu, kao u svadbenu æupu, dokrajèila se davno zapoèeta pretvorba vode u vino.U Sloaneu jedna bronèana Durga u pozi ratnièke gracije, razigranih udova a lica zanijeta u unutra�njost zbivanja, pokazuje mi da je ona onaj tamni kip u baletnoj pozi koji mi je bio najavljen i pru�en Igorovom rukom. Cijena je iznosila treæinu od prvotnog iznosa. Uistinu, dar.Jednoga od tih tmurnih dana Grace konaèno odbije da razgovara s Igorom u moje ime. Ustanovila je da joj ti razgovori ipak oduzimaju energiju.Morala sam se vratiti svom vlastitom nahukanom prozorèicu. U dubini srca sam znala da tako treba biti. Bila sam se suvi�e oslonila na Grace i opteretila sam je svojim zahtjevima i provjerama. Tek kad me odbila, shvatila sam koliko mi je davala. A ja sam pohlepno tra�ila jo� i jo�, ni ne pomi�ljajuæi na to da zastanem i unesem u svoj razgovor s Igorom malo vi�e pobo�nog suzdr�avanja. Naprosto sam se razularila i ne�tedice sam tro�ila vrijeme i snagu drage, èudesne Grace.Prisiljena da se oslonim na sebe, poèeh najprije sreðivati i prepisivati uèisto astralne razgovore. Tek tada sam se istinski zapanjila nad bogatstvom odgovora koji su stizali preko Grace u toku ova dva mjeseca. Na sva va�na pitanja bilo mi je odgovoreno i po nekoliko puta.Nikada nisam zaboravila veliko i divno dobro koje mi je uèinila. Prije mog odlaska ona se opet razboljela od raka. Ovaj put je Parr stajao po strani, zagledan u neku toèku na obzoru, govoreæi: »Sada mora� sama odluèiti �to æe�. Moj zadatak vezan za zemlju i�i se kraju. Pro�le su èetiri godine, Grace. Odluèi sama hoæe� li u bolnicu ili neæe�.«Grace je iz toga shvatila da je stvar ozbiljna. U paniènom bijegu od bolesti pojurila je svom doktoru Mondscheinu u bolnicu »George VVashing-ton« u Washingtonu. Pod pazuhom se pojavilo zrnce, neveliko, ali zlokobno. Iz jetre se prolilo �utilo.»�to, zar moja èudotvorna djevojka plaèe«, rekao je doktor Mondschein. Sjeæao se kako je nekad �eljela umrijeti. Jednom, èetiri mjeseca kasnije, u rano zimsko novobeogradsko jutro probudila sam se od dogaðaja u snu. Sanjala sam da je Grace u muci. »Ona mi je toliko dobra uèinila«, pomislila sam u snu. Uzela sam je na ruke i odjednom je postala malena kao dijete; uputila sam se nekim prolazom ili hodnikom, unutra. U dnu hodnika stajao je Sai Baba. Pru�ila sam mu malenu Grace, nijemo, znajuæi da vi�e nema �to da se ka�e ili uèini.Grace je umrla poèetkom o�ujka, 1977.Jfiv-."?'" ¦ *iL»~[SPILJA, RETORTA, MATERNICA, GROBNICABijeli papir u mom starom pisaæem stroju neizmjerno je velik i neispisiv. Buljim u njega ljutito i zdvojno. Knjiga s crvenim konjiæem priti�æe na svoje prazno mjesto u meni. Treba je pretoèiti, redak po redak, stranicu po stranicu, poglavlje po poglavlje. Darovitost je vje�tina prepisivanja; stvarala�tvo je stega sjeæanja; nadahnuæe je nagon da se slijedi ono �to se u poèetku ne razumije. Nagon, vjera, sjeæanje... a razum æe uèiniti najvi�e ako tome protoku ne zasmeta, ako stane u stranu da bi propustio mudrijega od sebe.

Usprkos vodièima i putokazima, ja sjedim mrtva nad ovim groznim bijelim neizmjerjem. Znam da æu se jednom razmiliti sa stotinama crnih slovaca po toj pustinji, i koliko god mi je te�ko sjediti ovako smrznuta na vrhu29 Brdo iznad oblaka449vulkana, toliko me hvata jeza pred èinom pisanja. Osjeæa li se tako embr u spilji maternice, znajuæi da ga èeka potres roðenja - duga, bolna stiska pn sporim vratima od utrobe? Svejedno kakav �ivot èeka vani, kratak ili du surov ili blag, �to je jednom posijano u rodnicu mora iz nje izaæi � korov' p�enica, svejedno. ;SAI BABA ]Dvoipogodi�nji Neven �etao je jednoga jutra s Mirom. Opet je bi proljeæe. Opet su kamelije, zumbuli i azaleje povjerovali da nitko prije nj nije cvjetao ni otcvjetao.Negdje prema ulici Varnum nalazila se crkvica. Pune sam tri godii prolazila kraj nje a da je nisam primijetila. Toga jutra Mira i Neven uvrluda u praznu crkvicu. Na oltaru je stajao Isusov kip, nevisok, otu�noga, konve cionalnog izgleda. Neven pokaza prstom Isusa i mirno reèe: »Sai Baba«.Mira se preseneti. Nije bilo nimalo tjelesne sliènosti izmeðu istoènjaèke lika Sai Babe u njegovoj naranèastoj haljini, s crnom pra�umskom aureolo kose i tamnozlatnom puti i ovoga bjeloputog i modrookog mladog èovjel duge valovite kose i svijetle kratke brade. Ali Neven je oèito pogled; vidovitim okom koje saznaje smisao i znaèenje a ne vanjski oblik.Kao u vrtlogu pijeska okretala se godina. Stvorenja u njoj borila su se ; malo zraka i vlage. Kuæa nam je posrtala.»Znam da postoji�, ali Te ne èujem«, govorila sam put Babe koji u takvi èasovima vi�e nije �ivio u meni, veæ na dalekom indijskom potkontinent preko sedam mora i devet planina. »Znam da si ti Ti, ali ja èasovito ni�a ja.«Jedan takav pje�èani dan donese dobru noæ. Probudio me vidik i do�ivlj u snu. Kao u rudarsko okno ili kao u crni spiralni prsten s ogledalom u dn pogledala sam u svoj san. U njemu je svjetlucalo Babino lice, a nalazilo se i dnu, odnosno, bilo je dno bunara. Bilo je to lice s jedne od fotografija i koricama serije njegovih govora. Na toj je fotografiji èudno nalikovao i Afrièanina ili Malajca, ko�a mu je izgledala zagasitija nego obièno. Jo� dc sam u Egiptu èitala Junga, dogodio mi se niz snova o crnom vodièu ili vozaè u suglasju s Jungovim pojmom animusa. Vozaè je bio crnac, crn od mo dubine, �utljiv i vazda okrenut leðima, nesagledan i neizgovoren. U jedno snu uspjela sam mu doæi bli�e. Dobje�ala sam za njim na rt Porporele. On sjeo na kamen uz more i ne gledajuæi me rekao: »Your body is the livii temple«. Govorio je engleski, jo� uvijek sam ga smatrala tuðincem. A sæ sam u tamnom licu Babe vidjela da je crni psihopomp na zavièajnoj Porpor« bio odsjaj Njegove ko�e. Moj dan je mogao nalikovati na pje�èanu oluju, æ u dubini je �ivio bunar, svjetlucav, spiralan, cilj �ednih. U snu sam znala ( i ja �ivim na dnu bunara, da �ivim tamo mnoge i mnoge godine, do noj Uèitelja, i da dugo listamo Njegove knjige, da mi On obja�njava pojam f pojam, i da to ne traje jednu noæ veæ cijeli �ivot. »Nitko ne mo�e Mene sanjL a da mu Ja zaista ne doðem u san.«Baba mi stade sve èe�æe dolaziti u san. Jedne noæi se budim, sjeda u krevetu, gledam, slu�am: sa stepenica se èuje topot nogu, glasovi, smije U sobi gori svjetlo. Baba ulazi u sobu vodeæi za ruku jedno, dvoje, troj èetvoro djece. Ja im ne vidim lica, ali znam da su to moja djeca. Buèr dru�ina prolazi, nesta�eæi se, djetinjeæi, i odmah potom èuje se nova buka450stepenica. On je u prvom, drugom, treæem, n-tom djetetu, oni stalno dolaze i prolaze, i povorka teèe kroz moju sobu. Osjeæam, znam da mi Baba govori: »Nisi imala jedno dijete koje je umrlo: imala si ih stotinu. Svakome od njih Ja sam majka. A nijednome ni vi�e ni manje, nego svima jednako.« Tada se Baba, djeca, svjetla gase, ja lije�em misleæi kako sada znam da je On bio tu, a sutra ujutro to æe mo�da izgledati kao priviðenje.Naposljetku me dosegne i san o Igoru. Najprije se u snu pokaza vrtuljak u kru�enju. Svako je vozilo bilo razlièito i svako je kru�ilo svojom posebnom brzinom. Bezbrojna razlièitost, zaposlena istim oblikom kretanja. Tako jednostavan i slo�en ureðaj postojanja. A u svakom vozilu sjedi po jedan Igor.Stojim pred vrtuljkom. Kad god je neko od vozila projurilo preda mnom, Igor je u

njemu bio vidljiv. Èim je vozilo zamaknulo, Igor je opet postajao nevidljiv. Ali ja sam znala da je on tamo. Nejednakim brzinama i u razlièitim vozilima okretao.se svijet pun Igora. On je bio jedini i mnogobrojni stanovnik ovog ureðaja za igru: unutra�nji sadr�aj lile i samsare. »Onda sam morao postati deèko èiji si glas èula.« Gledajuæirtuljak u snu shvaæam da gledam tajanstveno zabaviste postojanja u kojemu ni jedno vozilo - tijelo - nije bez tog unutra�njeg u�ivaèa�u�igri. Vidjeti ga u svakom pojedinaènom obliku jedini je pravi posao �ivljenja, jedina karijera koja znaèi unapreðenje. Ovaj san pokazao je isto �to i san s guruom Jukte�varom na vozarskom sjedalu koèije: u svakom suputniku treba prepoznati Jukte�vara, i to prepoznavanje je zapravo putovanje.OPRO�TAJI»Da, to je svjetlucav krug, promjera oko dva metra«, rekla je Jean gledajuæi oko sebe. Nalazile smo se na Igorovoj livadi, onoj s »pumpom« ispod zemlje. Bio je kraj listopada.Prije nekoliko mjeseci dovele smo ovamo Grace. Iskobeljav�i se iz kola, Grace se smjesta okrenula u smjeru Igorove »pumpe«.»Tamo je«, rekla je pokazujuæi �tapom. I na�la je mjesto bez vrludanja, jednostavno.»Osjeæam ga«, kazala je.Jean je rekla: »Vidim ga«.Bilo je rano poslije podne, kuæe s onu stranu Ulice bukava utonule su u mlaku ti�inu sieste. Nas dvije, u vrtnim stolicama, na uskoj livadi tamo gdje je bila neravna i pro�arana prljinom, izgledale smo kao èudaèke, samotne izletnice koje su izgubile pojam o pravom mjestu i vremenu izleta.Jean pogleda uvis. Nad nas se nadnijela grana stabla koje je raslo uz potok. Susjedno stablo tako je nakosilo svoju granu k prvome, daje zatvorilo. s njim lik piramide.»Ne zraèi samo odozdo. Osjeæam �kropac odozgo, iz kro�nje. Voda je najbolji provodnik energije, ona natapa korijenje ovih stabala.«Napinjala sam se da pro�irim granice svojih osjetila, ali nisam uspjela ni�ta »osjetiti«. Vrpoljila sam se u sebi kao nezgrapni Carlos Castaneda, kad je tra�io svoje pravo mjesto na trijemu kuæe Don Juana. Nije ga na�ao, ali je zaspao od umora upravo na njemu. I ja sam sjedila u toèki nevidljivog gejzira-i-vodopada koju mi je bio pokazao Igor, a moje su ga dvije prijate---.:.'-4 -

"IK/,},-'"'. SJSZS29*451ljice ponovno prona�le i prepoznale. Sjedile smo unutar svjetlucavog krug; èuda, a sve je izgledalo obièno.»Mislim da je ovdje bio indijanski izvor«, reèe Jean. »Njihovo svete mjesto za lijeèenje i meditaciju. Ova energija ima svoj ritam. Otprilike svak< dvije minute snaga zraèenja dose�e vrh, potom jenjava.« \Poslije pola sata Jean zaigra prstima svoje reumatiène ruke: plesali su treperili, zglob je gipko poigravao. Jean se smije�ila. Za vrijeme ruèka nij( bila kadra rukovati kutlaèom za sladoled. Odluèih tada da napomenerr Puharichu i Birdu da istra�e ovo mjesto na svoj ra�ljarsko-vidovnjaèki naèin.Dvadesetdevetog listopada 1977. skupili smo se kod Jean na opro�tajno veèeri. Manjkala je jedino Grace. Le�ala je u bolnici »George Washington< po�utjela i upla�ena, osumnjièena da æe ovaj put podleæi zloæudnoj najezdi Nazvali smo je. Dr Wright uze slu�alicu i obuhvati Grace u svoju toplu zagasitu moæ. Gracein se glas plaèno slomio. Panièno, bezumno, ona je sac htjela �ivjeti.Pro�le noæi usnila sam gorak, tjeskoban san o Igoru. Probudila sam se oc tuge. Nisam razumjela za�to je poslije svih znakova sjaja nai�la ova tmurni i tlaèna slika. Poðoh za Jean u kuhinju i isprièah joj san.»Vidjela sam sobu punu djece. Djeca su bila mala i bez roditelja, èekah su nekoga ili ne�to. Soba je nalikovala na privremeno prihvatali�te ili m èekaonicu, bio je polumrak, djeca su se pla�ila. Meðu djecom sam ugledah Igora. Hodao je kroz gu�vu. Nosio je prozirnu kacigu. Morao ju je nositi, bk je to svojevrsni aparat koji me podsjeti

o na bolnicu i na spravu za disanje Upala sam u èekaonicu, uzela ga u naruèje. Ali on je u mojim rukama venuo Pomislila sam: »To se on mazi, dopu�ta sebi da bude slab, zato jer sam jæ ovdje.« Ali on je i dalje malaksavao. Od u�asa sam se probudila. Jean, �to te znaèi, �to je to?«Umjesto odgovora, Jean upita: j»Za�to ne isprièa� taj san i svima ostalima?«Kad sam to kasnije uèinila, svi su �utjeli i gledali me. Nisam mogh proniknuti njihovu �utnju. Onda progovori Dorothv, a govorila je praæeni tihim odobravanjem ostalih.»S Igorom je sve u redu. Ali s tobom nije. Ti ga u mislima privija� uza s< kao da je on bolestan i osamljen djeèak. Ti vidi� u njemu svoju vlastitu �alos i èe�nju. Njegova kaciga, pita�? Naravno, on sti�e iz daleka i sa visoka � da b pomogao onoj djeci. A ti si pomislila da je kaciga u vezi s bole�æu. On j< slobodan, kaciga mu je poslu�ila otprilike onako kao �to slu�i astronautim; na Mjesecu. Da bi mogao boraviti u sredini koja nije njegova prava ra�in; postojanja. Jednostavno, kaciga je znak da Igor ne spada u svijet tjeskobi i èekanja.« ,»To je lijepo«, rekoh. »Ali za�to mi Igor ne poka�e na neki drugi, jasn naèin da je tome tako?«»On ti to neprekidno pokazuje!« kliknu Dorothv. I poèe se smijat onakvim radosnim djetinjastim smijehom kakvim se uvijek smijala Grace »On ti to pokazuje upravo veèeras!« ,»Veèeras?«»Da, veèeras! Evo, ja sam ovdje protiv svih oèekivanja, ukljuèujuæi i moj; vlastita. Razlog? Bolesna sam, odnosno, bila sam bolesna. Jo� prije dva sat; le�ala sam u postelji i mislila: »Vesna odlazi, svi æe se okupiti kod Jean. A j; ne mogu maknuti iz postelje. Ili da ipak poku�am ustati? Mo�da bit mogla...?« U tom èasu èula sam iza sebe energièan djeèji glas koji je vrk452odluèno rekao: »Idi!« Pogledala sam iza uzglavlja i ugledala Igora, da Igora, ru�ièastog, krupnog: sijao je od zdravlja i dobrobiti. Onda je nestao. A ja sam ustala i osjetila da je moja boljka pro�la. Vidi� li: do�la sam ovdje na Igorov podsticaj. Sad znam za�to: da bih odgovorila na pitanje koje si upravo postavila � o tome zbog èega ti Igor na neki drugi naèin ne pokazuje da je s njim sve u redu. Sad vidi� da ti pokazuje.«Ostali za�agori�e potvrðujuæi da je Dorothv bolovala nekoliko dana. Jean reèe da se iznenadila ugledav�i je na vratima. Osjetih radost i stid, zahvalnost i uzbuðenje. I strah. Kako æu bez ovakvih prijatelja? Kao da èita moje misli, dr Wright mi reèe:»Uvijek æe� imati sve �to ti treba, ako samo izdr�i� u tome da bude� �to jesi.«Te veèeri dogodilo se jo� jedno blago èudo. Lissa je veæ dulje vremena patila od jakih bolova u leðima. Nije mogla udahnuti kako valja. Mutilo joj se u glavi. Pred na�im oèima iscjeliteljski par Wright-McKinney obavi astralnu masa�u nad Lissom.Le�ala je potrbu�ke, zatvoriv�i oèi. A njihova dva para ruku poèe�e izvoditi èudan ples: masirali su astralni dio polegle prilike. �uteæi smo gledali obred iscjeljivanja, srodan onome kakav je u Toccoi jo� uvijek obavljao dobri William Brovvn, a George Chapman u Aylesburyju, i tko zna koliki jo� �irom svijeta i vremena.Poslije nekoliko minuta iscjeliteljske se ruke povuko�e. Lissa ostade le�eæi, nepomièna, zatvorenih oèiju. Nije nas èula kad smo je zvali. Nije nas èula ni kad smo je ponovo zvali. Htjeli smo se zajedno slikati. Onda je dotaknusmo. Stresla se i ustala, supijana, omamljena.»Bilo je divno«, reèe sa �aljenjem. »Za�to ste me dozvali? Sad sam jako umorna.« Tada kliknu:»Gle, ja mogu disati!«Bol u leðima nekud je netragom nestala.Na rastanku, Jean mi uruèi pismo koje je trebalo biti sudrug knjizi »Brdo iznad oblaka«, ili naprosto mala povijest na�ega dru�enja.11 »Vjerujem da su neki ljudi roðeni sa svije�æu mnogo vi�om nego ostali. Takvi rijetko ostanu dugo s nama, ali nam zato daju obilato. Jedan od najdragocjenijih do�ivljaja u mom �ivotu duhovne savjetnice bio je susret i poznanstvo s osobom koja je �ivjela u svijetu, mada nije bila od (tvari) svijeta. Ta osoba se zvala Igor Petkoviæ. Ova knjiga opisuje njegove pustolovine onako kako ih je kazivao svojoj majci, Vesni.

Ona mi je postala dragom prijateljicom. Evo kako se to dogodilo.Duhovni savjetnik i iscjelitelj vazda je spreman pomoliti se, posavjetovati i lijeèiti osobu koja mu se obrati za pomoæ. Metoda u Crkvi Bo�anske Znanosti nastoji �to vjernije slijediti Isusovo uèenje. A to znaèi: vidjeti kao �to Bog vidi - vidjeti savr�enstvo svega stvorenog, bez obzira na to kako stvari èasovito izgledaju.Jednoga dana javili su mi telefonom iz Crkve: »Ovdje je jedna strankinja, sva u suzama i oèigledno u te�koj nevolji. Da li da je uputimo k Vama?« Ona je ubrzo stigla. Dok mi je prièala ^voju prièu, ja sam u njoj vidjela jednu izvanrednu pietu, jer iako je �ivot koji je u njoj bujao bio sna�an i krepak, ona je u velikoj �alosti privijala na srce, u mislima, svoga te�ko bolesnog, sedmogodi�njeg sina Igora. Upravo ga je sna�ao drugi udar leukemije, �to je znaèilo ubitaènu terapiju i veoma malo nade. Poèeh se moliti: 'Bo�e, daj mi pravu rijeè, poka�i mi �to da radim'.Tokom te godine krivudanja od boljitka do pogor�anja nisam se prestajala moliti, ali nisam mogla ni slutiti kakva je ljepota i kakva bol bila u tom do�ivljaju.Po�la sam s Vesnom u NIH da posjetimo Igora. Mali�an u krevetu bio je bolestan i upla�en. On je kroz sve to veæ jednom pro�ao. Ovdje, noæu sam, ne znajuæi jezik, pla�io se noæne bolnièarke (porodici nije bilo dopu�teno da noæi s djetetom) i strepio pred dolaskom noæi. Sve je to izviralo u struji jugoslavenskih rijeèi � veoma izra�ajnih, ali meni nepoznatih. Njegova je453OPORUKAPoèetkom studenog 1977, Radivoje i ja smo stajali pred desetim ulazon u Ulici Pari�ke komune, nadgledajuæi istovar sanduka koji je stigao iz dalek< baltimorske luke. Topole na parkirali�tu bile su za èetiri godine vi�e, inaèe j< sve drugo izgledalo isto.Priðe nam nadzornik ekipe. Ne�to je porazgovorio s Radivojem, a tada s( obrati meni:»Vi se mene ne sjeæate? Stanovao sam na ovom istom ulazu u vrijeme kac i vi. Dva kata ni�e.«Nisam se mogla sjetiti njegova lica meðu onima koji su stizali �kodanu i fiæama u zadano vrijeme poslije tri. i»Va� je pokojni djeèak dolazio kod nas na igru.«Tad sam se sjetila bucmastog mali�ana i njegove dobroæudne, krupm majke. Dolazili su po Igora �ljapkajuæi papuèama kroz uzani hodnik, s pris nim malim �tropotima i glasovima.»Dan prije Va�eg puta za Sjedinjene Dr�ave, Va� je deèko donio nekoliko igraèaka i ostavio ih kod nas. Kad se moj djeèak ustruèavao da ih primi Igor je rekao: 'Uzmi ih, ja se ionako vi�e neæu vratiti'. Mi nikako nismo mogl zaboraviti njegove rijeèi. I eto ...«Stajali smo i gledali se u sivom danu. Vijest je bila ispaljena iz èasa na�ej odlaska i kao vremenski torpedo stigla je u èasu povratka, prasnuv�i be2 zvuka. »Znao sam veæ tada«, govorila je vijest, »ali nisam vam mogao reæi Rekao sam drugima. Zato da bi drugi jednoga dana kazali vama i da bi vi jo� jednom saznali da sam znao.«Kakav obziran, zaobilazan, unaprijed poznati put. A ja sam mislila ds smo mi otkrili Igoru na kakav put idemo. ,jKljuèem dugim èetiri godine otkljuèala sam pisaæi stol. Izronile su fotografije, pisma i rukopisi. Sve je to pripadalo pretpotopnom dobu piramida, hmajka prevodila. Uzeh njegovu ruku i pustih Bogu da kroza me govori. Sjeæam se: bilo je va�ne usaditi mu u srce i um saznanje da nikada neæe ostati bez svoga voleæeg, bri�nog, tje�iteljskoj i iscjeliteljskog druga. Ime tog druga je Ðizas, i on je odr�ao obeæanje da nas 'nikada neæe napustiti ni odbaciti'. I druge sam stvari jo� govorila kojih se ne mogu sjetiti. Njegova je majkæ prevodila. Kada sam pogledala u nj, mogla sam vidjeti da iz njega izbija svjetlost � nikada gæ nisam mogla vidjeti drukèije nego u svjetlosti, pa ma �to se s njim dogaðalo. Imao je velike sjajne oèi koje su u sebi sadr�avale mudrost stoljeæa, no znale su zaiskriti s hitrim humorom. Bic je nabijen stvarima zrelim da se ka�u, ali nije to mogao lako na engleskom jeziku. Njegove rijeè: bi kao brzica zaplovile prema majci � vazda uzbuðene i pune �ivota. Neke od njih ona bi m prevela.Od vremena moje molitve on nikada nije bio sam. Ova æe knjiga pripovijedati o njegovirr do�ivljajima na dvije razine. On je tokom one godine imao svojih uzleta i padova i mnoge strahotnoga lijeèenja koje je podnosio stoièki, ali cijelo vrijeme bio je kadar da pobjegne na vi�u razinu � ne samo u ma�ti i snima, u to sam apsolutno sigurna. Njegovi izleti pod vi�im vodstvom, uvijek visokoletni nad zemljom i u dru�ini k

rilatih opisani su u knjizi, a jednako i njegova prekrasna putovanja k otkriæima. Ova vrsta do�ivljaja danas je �iroko prihvaæena sa strane uglednih fizièara i drugih uèenjaka. On je �ivio na dvije razine: vjerujem da je svjetlost koju sam uvijek vidjela u njemu bila njegova prava razina u koju je zastalno u�ao kad mu je bilo nepunih osam godina.Svoju majku je dobro odabrao. Ona je pisac, mistik i pjesnik, i ona æe za nas saèuvati njegove naroèite darove, kroz svoj talent govora. �to se mene tièe, ja i danas vidim njegovu svjetlost i sjaj njegovih oèiju, dok putuje dalje sa svojom blistavom dru�inom, dalek i blizak u isto vrijeme, jer u duhu nema ni prostora ni vremena, sve �to jest, to je �ivot i svjetlost.Jean Hill.«454jednog notesa izlepr�ala su tri papiriæa, nemarno otrgnuta i prekrivena u�urbanim rukopisom. Na tri papiriæa bile su zapisane tri Igorove pjesme. Na njih sam potpuno zaboravila.Prva je pjesma nosila naslov »Struja«.Bio jedan dvorac.Bila unutra struja,i kad se pokvarila,onda ni�ta nije moglo da radi,èak ni èesma.Ja sam telefoniraoi do�ao je majstor,i popravio struju.Kupio sam jedan automobil,radio je i i�ao sam.Ja sam ga volio,i bila je to prekrasnaigraèka.Druga pjesma imala je tajanstven naziv: EL-2. Sjetih se da sam ga tada bila upitala �to znaèi El-2, na�to mi je on odgovorio da se to ne mo�e objasniti.Kad smo i�li putem kroz �umu,ja sam ponio pu�ku.Ali tamo sam na�aojednu krasnu kuæicu.I�ao sam dalje kroz �umu,i kad sam iza�ao iz �ume,pucao sam iz pu�ke,jako sam pucao.I kad sam stigao na cestu,dojurio je jedan taksi,i on je stao,i ja sam ga zamolioda me odvede u moj dvorac.I kad me odveo,ja sam mu rekao »hvala«,i u�ao sam u dvorac,i spremam se za put.Kad sam se spremio,oti�ao sam do auto-kampa,i tamo sam platio kartu.Onda sam u�ao u EL-2,otkljuèao ga, otvorio,i lepo �iveo sam.Posljednja pjesma zvala se »Igraèka«.Padalo li�æe, putem i�lo,a ja, kad sam izi�ao iz dvorca,455oti�ao sam iza velikog brda, \i tamo sam htio da naðem blago, j

ali sam na�ao punu kutiju traktora 1i prekrasnih autiæa. ;Kad sam se vratio u dvorac, \onda sam znao sve �to je bilo ;i �to nije bilo. ¦=U sjeæanje mi ispliva prizor iz ove iste sobe: desetak je dana do Igorov �estog roðendana, a dan prije na�eg puta na amerièki kontinent. Igor sjedi n kauèu, ozbiljan, gotovo poslovan, i govori mi u pero bez zastoja i ispravak* Kad je izgovorio posljednju, pjesmu »Igraèka«, ja sam ispod nje potpisal njegovo ime i stavila nadnevak: peti studenog 1973. Danas je �esti studeno 1977. Pro�le su èetiri godine i jedan dan.Onoga dana, prije èetiri�godine�i�jednog�dana, Igor je znao da mu vi� neæe trebati igraèke, kao je znao da æu ovu »Igraèku« razumjeti tek dana: poslije izravne i zorne obuke koju mi je uprilièio svojim paralelnim nadosjt tilnim �ivotom. I opet je pokazao da je veæ tada nosio u sebi nacrt zbivanj i govor alegorije: u pjesmama je opisao istu dramu i poslu�io se istii simbolima koje je u snovima razigrao do savr�enstva.Onoga dana, u predveèerje odlaska, sve je veæ bilo tu: i dvorac, i �umæ i cesta, i vozilo, i veliko brdo, i blago, i odlazak, i povratak. Oporuka je bil napisana na poèetku, sa znanjem o onome »�to je bilo i �to nije bilo«.tI sada:od svih stvari mudrih i prekrasnih, od svih èuda �to su bila i ispod i izna oblaka, koje mi je najmudrije i najljep�e i najèudnije èudo? ,Ljubav mi je najèudnije èudo. *Od svih stvari mudrih i prekrasnih najljep�a je i najmudrija ljubav. O svih vjera najvjernija je ljubav. Od svih istina najveæa je ljubav. Ljubav mi j najèudnije èudo.I zato:tko �eli èitati nastavak ove povijesti, neka se spusti u peæinu svog src; u mjesto odakle se ova povijest istoèila, i sve druge takve povijesti odakle s se istoèile � u mjesto gdje veæ jest ono »�to æe biti i �to neæe biti«.456KazaloPredgovor 7 BRDOZaèeæe 11Tri pred�ivota 12Zagreb, Delhi, Beograd 15Kairo 20Suad 21Mama 23Roðenje 23Kap koja nije kanula 28Staroegipatski izlet 29Prve boljke 36Dijamantni faraon 38Porodica 40Mama 45Prijatelji i prijateljstvo 47Hat-hor, Tara 49Gvo�ðe i pauèina 51�to bi rekla Jelena 52Sri Jukte�var 53Novi Beograd 55Vana, Tara 58Gost 60Opipavanje 60Daljnje opipavanje 62Subota, nedjelja 63Naredni tjedan 69Saint Louis 71Pariz 79

Pariz 85Jovan Keziæ 91Ospice 93Iscjelitelj sa �itnjaka 94Palenque 96Iscjelitelj sa �itnjaka 97Sri Jukte�var 100457Jovan Keziæ 103Dvije, tri, èetiri Tare 104Opro�taji 106Odlazak u Ameriku 109Prvi dani u Washingtonu 111Trudnoæa 114Sai Baba 116Zimska pisma 119Sai Baba 120Reljina pitanja 122Stone Harbour 125Petak, subota 127Jean Hill 133Ponedjeljak, utorak 137Znaci i znamenja: ptièica, dva psa, komad torteBolnièka soba 142Takvima se dogaða najvi�e 145Melodija u dva glazbala 146Suznaèja i protuznaèja 147Posljednji dan ljeta 151Prvi dani jeseni 153Krik i jauk 154Dvije-tri cvebe 157Igorova pitanja 159Dva-tri sna 160Dar iz Dharmasale 162Rodoslov jednog pisma 164Kathrvn Kuhlman 171Pittsburgh, prvog dana proljeæa 180Subota, nedjelja, ponedjeljak 181Pismo iz Los Angelesa 184Relja 188Put u Los Angeles 189Charlotte Gerson Strauss 191Los Angeles 197Dru�tvo za samoostvarenje 201Svibanj 206Povratak u bolnicu 210Ðizas 212Nihovske igre 216Jean Hill 217Lipanj 221Sai Baba 225Dobri div biljar 227Piramidna energija i »Èas je Ozirise« 230Glas iz Albuquerquea 231Sai Baba 233Grace Johnson 235Kralj u peæini srca 241Èarobne znaèke 245Morris Cerullo i san o pozornici 248140

458Zgu�njavanje oblaka 250Morris Cerullo 252Crte�i 257Krilati odgovor 260Znakovi i èuda 264Bijeg iz dvorca samozaborava 268Tri obeæanja 270Paklena mehanika 273Dvije razine 275Zmajevi i konji krila�i 276Reljin Ðizas 278Ona gadna dvojica 282Èudotvorni �tapiæ i èarobna knjiga 283San u snu 285Izlet na slapove Nijagare 286Sedam svetih gljiva 288Maè i prsten 290Crveni kraljiæ 292Novi Los Angeles 295Sedmi zlatnik 298Ja jesam, sve stvari jesu i sve stvari mogu biti Ja 307Pomagaè 310Dvogovor s èudom 311Bo�anski zmaj i otrovna �uma 313Anðeo od stotinu glasova 317Izlet u bijelu kulu 322Crni robot 327Dugme u tri polo�aja i noæni pohodi po danjem svjetluDaljnji noæni pohodi po danjem svjetlu 332Otkriæe livade 335Tara 337Podzemni grad 341Put u svemir 343Oteto i vraæeno blago 346Smrt i uskrsnuæe 350Po koji veæ put? 353Snijeg, po�ar i zakon nenasilja 357Hazel Parcells 361Dva ista mene 363Snimak na snimak 365Postanje Zemlje i èovjeka 367Njih �est i ja sedmi 369Dovoljno je da dobro pomisli� 370Èudo u krvi 372Izmeðu Hazel i Fusner 374Slovce o vjeri 376Dva septaedra 380Brdo iznad oblaka 383Princ orlova 390Pravo ja je Bog 394Èudo u krvi 398329459Èetvrtak 404Petak, subota, nedjelja 407IZNAD OBLAKA417425Sjedim na vrhu piramide

Pepeo 420Nedjelja 420Ponedjeljak 421Utorak 424Srijeda: kose moje bakeIzgubljeni anðeo 427Kruh �utnje 429Poèetkom prosinca 430Daljnji znakovi 431Daljnji znakoviLjeto 435Daljnji znakoviAstralni telefonCharlotte 446Astralni telefonListopad 448Spilja, retorta, maternica, grobnicaSai Baba 450Opro�taji 451Oporuka 455433436 437447449460Biblioteka POSEBNA IZDANJAVesna Krmpotiæ BRDO IZNAD OBLAKAIzdavaè ÈGP DELOOOUR GLOBUS, Izdavaèka djelatnost ZAGREBZa izdavaèa TOMISLAV PU�EKLektor MIRNA PUHOVSKILikovna oprema STANISLAVA KNEZ MILOJKOVICNaklada 3000 ISBN 86-343-0522-8Tisak NI�PRO VJESNIK. Zagreb 1988

i'^k}Ue- V12__VVesna Krmpotiæ, roðena u Dubrovniku, �ivjela u Splitu, Zagrebu, New Deihiju, Kairu, VVashingtonu, Akri i Beogradu. Na zagrebaèkom Sveuèili�tu diplomirala psihologiju i engleski jezik. Od 1962-64. boravila u New Deihiju kao stipendistica indijske vlade. Studirala bengalski jezik. Pi�e poeziju, eseje, drame, pripovjedaèku prozu. Prevodi s engleskog i bavi se antologièarskim radom.Objavljena djela poezije:»Poezija«, 1956.»Plamen i svijeæa«, 1962.»Raskorak«, 1965. (Izbor)»Jama biæa«, 1965.»Krasna nesuglasja«, 1970. (Izbor)»Ljevanica za Igora«, 1978.»Dvojevanje«, 1980. (Izbor iz »Jedninei dvojine«)»Jednina i dvojina«, 1981.»Dvogovor«, 1981. (Izbor iz poezije)»Vilin svlak«, 1983.»Orfelija«, 1987.»Plamen neupaljene svijeæe«, 1987.(Antologija vlastitih tekstova)»Hiljadu lotosa« (Antologija indijskeknji�evnosti), 1971, 1973, 1987.

Objavljena djela proze:»Indija«, eseji, 1965.»Dijamantni faraon«, 1975, 1979, 1987.(Lirska proza)»Èas je Ozirise«, 1976. (Lirska proza)»Eyes of Eternitv« (»Dijamantni faraon«)1979.»Ko�ulja sretnog èovjeka«, eseji, 1987.»Izgubljeni biser«, lirski zapis.(u pripremi)»Pir sunca i mjeseca«, esej (u pripremi)»Narodne novine«, Zagreb � (74) 11-735 Oznaka za narud�bu: UT-XI/11-8