103147057-Mistery

InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz InfoMistery - Radio Stella Maris 97,3 MHz

Legenda

Uskršnjih Otoka


LEGENDA USKRŠNJIH OTOKA

Uskršnji otok i njegove tajne Nitko danas ne zna toèno u koju su svrhu preci današnjih stanovnika Uskršnjeg otoka izradili "kamene bogove", niti koga su ti šutljivi kolosi uopæe predstavljali. Ali postoji bezbroj vrlo zanimljivih teorija... Ležeæi oko 4350 km istoèno od Tahitija, 4200 km zapadno od Valparaisa u Èileu i 3200 km jugozapadno od otoèja Galapagos, Uskršnji je otok najusamljenije nastanjeno mjesto na zemlji, kao što je zapisao Thor Heyerdahl u knjizi Aku-Aku, gdje opisuje svoju ekspediciju iz 1955g.

Prvi otoèki susjedi nalaze se na sjeveru, u Polineziji, i udaljeni su gotovo nezamislivih 3800 kilometara. Zbog toga se na Uskršnji otok rijetko dolazi brodom, a avioni na jedinoj avionskoj linija iz Santiaga (Èile) polijeæu samo dva puta tjedno. U njima je teško dobiti mjesto i karte se nerjetko rezerviraju i godinu dana unaprijed.

Zapadni je svijet prvi puta èuo za Uskršnji otok kad ga je otkrio nizozemski

pomorac, admiral Jacob Roggeveen, 5. travnja 1722 g.; bila je uskrsna nedjelja te otuda otoku njegovo zapadnjaèko ime. Otada Uskršnji otok privlaèi veliku pažnju znanstvenika zbog svojih zagonetnih divovskih kipova (moai) kojih ima negdje oko tisuæu. Kameni bogovi, zadnje živo svjedoèanstvo nestalog naroda

Pored karakteristiène usamljenosti, Uskršnji otok krije i nebrojne tajne. O njegovoj prastaroj zagonetnoj prošlosti gotovo se ništa ne zna. Ali se zna da je oko 400. godine otok bio naseljen a na otoku živio narod koji je imao svoj jezik, svoju kulturu, svoju povijest i svoje umijeæe. Stoljeæima su otoèani na posebnim dašèicama strpljivo bilježili kronike svog vremena, ali su katolièki misionari, proglašavajuæi ih “ðavoljim djelom”, sve uništili i spalili, nameæuæi gostoprimljivim otoèanima svoja vjerovanja. Tako su završila naj dragocjenija svjedoèanstva iz povijesti najmisterioznijeg otoka na svijetu a s njima i odgovor na pitanja tko su i odakle su?

Posjetioce Uskršnjeg otoka najviše fascinira uobièajeni prizor: posvuda, duž

kamenitih obala uzdižu se kameni divovi, “moai”, ne rjetko i 22 metra visoke skulpture od tvrog vulkanskog kamenja vulkana Rano Rarakua. Ima ih ukupno 276 i oèigledno predstavljaju ljudska tijela sa duguljastim glavama, velikim ustima i ovalnim oèima èije su zjenice napravljene od morskog sedefa. Osim toga, 53 kamena kolosa imaju na glavi i èudnovate crvene kamene šešire.

Niko danas ne zna toèno u koju su svrhu preci današnjih stanovnika otoka izradili "kamene bogove", niti koga su ti šutljivi divovi uopæe predstavljali. Po mišljenju veæine istraživaèa, oni nikako ne predstavljaju otoèane, jer tipièni oblik lica kamenih statua uopæe ne odgovara obliku lica starosjedioca.


Legenda kamenih Divova Iako se svrha kamenih bogova i dalje ne znam prema suvremenim istraživaèima, istraživanja pokazuju kako su oni zaista predstavljali umrle vladare koji su nekoæ imali dobrotvorne natprirodne moæi (mana). Zanimljivo je to što su na otoku zabilježene razlièite geomagnetske anomalije, pa postoji vjerojatnost da su ti monoliti djelovali kao žarišta iscjeliteljske Zemljine energije, jednako kao i kamene stijene u Britaniji i drugdje po svijetu. Postoji dakako i teorija Da su ti kipovi, koji stoje kao vjeèni èuvari Uskršnjeg otoka, možda portreti biæa iz nekog stranog svijeta. Biæa iz dalekih zvjezdanih prostranstava, kako misli švicarski pisac Erik Von Deniken? Ili je možda ova jedinstvena galerija èiji je svod vedro pacifièko nebo, ipak okamenjeni spomenar koji nas podsjeæa na moæne stanovnike legendarne Zemlje Mu, pacifièke verzije Atlantide? Tko su i što su zapravo ti nijemi kameni divovi? O èemu sanjaju i što nam poruèuju? Povijest «Uskršnjeg Otoka» Raniji kipovi, vrlo se razlikuju po obliku, ali svi kasniji primjerci prikazuju istog èovijeka (èiji je identitet nepoznat). Svaki je kip isklesan samo do nogu i ima nisko èelo, ispijene obraze, izboèenu bradu , orlovski nos, jako duge ušne resice i crveni èuperak na glavi. Ti su èuperci isklesani iz stijena malog vulkana koji se naziva Puna Pau. Veæina kipova teži 25 – 40 tona i visoki su od 3,5 – 7,5 metara, ali su tijekom godina otoèani klesali i puno veæe: jedan nedovršeni primjerak još se uvijek nalazi u krateru Rano Rarakua; a težak je oko 270 tona i dug oko 21 metar. No to je samo jedan od 400 nedovršenih kipova koji su pronaðeni u krateru. Ti su kipovi ostali nedovršeni zbog žestokog graðanskog rata meðu otoèanima, Hanau Epe ili Dugouhih za koje se pretpostavlja da su bili vladajuæi narod i Hanau Momoko ili Kratkouhih, koji su im bili podanici. Godine 1680. Rat je završio pobjedom Kratkouhih koji su poubijali sve Dugouhe osim jednoga. Nakon 42 godine kada je otok otkrio Roggeveen, došao je kraj dugotrajnoj izolaciji otoka. Godine 1774. stigao je i kapetan Cook i otkrio da su u proteklih 50 godina, za vrijeme izbijanja novog rata, kameni divovi srušeni s postolja i pobacani po zemlji, ali se ono najgore dogodilo 1862.g. Te je godine peruanski i robovski brod pokupio gotovo sve muškarce s uskršnjeg otoka i odveo ih u Peru da rade u rudnicima. Veæina ih je umrla a nekolicina koja je preživjela i vratila se na otok nakon posredovanja tahiæanskog biskupa, bila je zaražena kozicama. Ta je zarazna bolest desetkovala veæ ionako prorijeðeno stanovništvo; do 1877 ostalo je samo 111 otoèana. Jedna od najtragiènijoh posljedica te strašne sage o patnji, smrt je posljednjeg otoèana koji je znao njihovo jedinstveno pismo (nazvano rongo-rongo, urezano na drvenim ploèama) koje je do danas ostalo nedešifrirano. Godine 1888. Èile je prisvojio Uskršnji otok i otada se stanovništvo postupno poveæavalo, tako da danas tamo ima oko 2000 stanovnika. Tridesetak su kipova ponovno postavili na noge ekipe znanstvenika.


Povijesna istraživanja Ali odakle su došli prvi stanovnici Uskršnjeg otoka? Prema tradicionalnom mišljenju, došli su s Polinezijskih otoka na zapadu, èiji su pak stanovnici došli iz Azije. Meðutim, Norveški istraživaè Thor Heyerdahl smatrao je da to nije cijela prièa. Tijekom svojih istraživanja o Uskršnjem otoku sredinom 1950-tih godina, prikupio je neke intrigantne dokaze koji podupiru njegovo uvjerenje da su na ovaj udaljeni otok migrirali stanovnici s istoka, iz Perua, iz doba prije Inka. Heyerdahlovi dokazi o njegovoj tvrdnji jesu prisutnost biljke koja se zove totora trska na otoku, biljka koja je autohtona jezera Titicaca u Andama, i andskog slatkog krumpira. Osim toga Amerièki su nauènici otkrili nevjerojatnu sliènost kamenih bogova Uskršnjeg otoka s kamenim kipovima, pronaðenim u ruševinama najstarijeg južnoamerièkog grada Tiahuanacau. Dokazi o štovanju boga Sunca i na Uskršnjem otoku i u starim peruanskim kulturama: postojanje ljudi svijetle kože i crvene kose i na otoku i u andskim kulturama; te kameni divovi dugih ušiju koji se pojavljuju u andskim legendama o božanstvu Con-Tici vladajuæem bogu-kralju, sve su to sliènosti tih dviju kultura koje se ne mogu previdjeti. Legenda o naseljavanju Uskršnjeg otoka Povijest južnoamerièkog grada Tiahuanaka zadire u najdublje vrtloge vremena a puni sjaj doživio je prije skoro tri tisuæe godina. Njegovi hramovi, poploèani trgovi i velièanstveni kameni kipovi, svjedoèe o visoko razvijenoj kulturi èiji su pripadnici oko 1100. godine iznenada napustili sve što su do tada podizali i nestali u nepoznatom pravcu. Prema drevnim legendama, tada vladajuæi bog-kralj Con Tici pretrpio je u jednom boju užasan poraz i nakon toga se sa malobrojnom svitom preživjelih povukao preko mora, a legenda kaže da su se povukli upravo na Uskršnje otoke.

Udaljenost, kako æe ispostavilo, nije mogla biti razlog koji bi im onemoguæio migriranje preko mora.

Norveški je istraživaè Thor Heyerdahl, 1947. godine kako bi dokazao svoju tvrdnju o naseljavanju tog podruèja civilizacije prije Inka izgradio splav u starom peruanskom stilu (i nazvao ga Kon-Tiki). Prepuštajuæi se pacifièkim vjetrovima i morskim strujama, Heyerdahl je uistinu sa peruanske obale uspio stiæi do arhipelaga Tuamotu i Polinezijskog otoèja. Geograf Robert Langdon podupro je ovu teoriju otkrivajuæi 1988 g. Da je tapioka koja se dobiva iz južnoamerièke biljke manioka, bila dio prehrane i otoèkog stanovništva još davne 1770 g. što je otkrila ekspedicija koje je predvodio kapetan Felipe Gonzalez. Na nesreæu, ta je važna èinjenica ubrzo bila zanemarena zbog kriva prijevoda domaæeg naziva biljke manioka, što se dogodilo povjesnièaru Boltonu Corneyu u prikazu svoje ekspedicije 1908. pogreška koja je ispravljena tek 80 godina poslije Langdonovim otkriæem. Unatoè tomu , zamisao o drevnom južnoamerièkom stanovništvu na Uskršnjem otoku još uvijek nije u cijelosti prihvaæena u znanstvenim krugovima, tako da je tajna o podrijetlu civilizacije s Uskršnjeg otoka i dalje neriješena. Ironièno je što odgovor na tu zagonetku možda i postoji, ali je saèuvan u mnogim zakljuèanim primjercima tajanstvenog rongo-rongo jezika i sve dok se ne pronaðe kljuè ove lingvistièke tajne, neæemo doznati odgovor.


GRAD ZLATA

ElDorado


LEGENDA O GRADU ZLATA, EL DORADO El Dorado Legenda ili stvarnost?

Jedno od legendarnih mjesta ovoga svijeta koje svakoga oèarava smješteno je negdje u južnoj Americi ili tako barem kaže tradicija. Stoljeæima su ga ljudi tražili i stotine ljudskih života je izgubljeno u njegovom snu. Njihova ih je neugasiva žeð i požuda za zlatom tjerala u otkrivanje i pogibelj.

No sve što nas danas zapravo zanima nije zlato i malo je drugaèije prirode, nešto što se u toj legendi krije. Nešto mistièno, mitsko, magièno…

«Nalazi se na otoku usred slanog jezera èije je dno zlatno. U sredini otoka

nalazi se hram posveæen Suncu. Zidovi, krovovi, fontane, alati … sve je tamo od suhog zlata.» Ovakvi nam opisi zlatnog grada daje Belalcazar bojnik pod komandom španjolskog osvajaèa Francisca Pizarra a nakon njega isti takav opis dobivamo i od španjolskog povjesnièara Francisca Lopeza. Grad koji su njegovi starosjedioci isto tako nazivali Manoa, prozvan je tako, El Dorado.

Opis El Dorada utemeljen je na legendama Inka koje su španjolski conquestadores prenjeli iz Amerike. Meðu tim legendama nalazimo na legendu kralja božanskog porijekla, legendu Muisca naroda (o narodu koji je nastanjivao predio današnje Bogote').

Prva legenda prièa o kralju kojega su definirali kao sam sin boga sunca koji je živio u zlatnom dvorcu u koji nije mogla prodrijeti vanjska svijetlost. «Njegov je donji dio lica bilo pokriveno zlatnom maskom a mogao se pokazati podanicima samo jednom na godinu.» Dok druga legenda prièa o ceremoniji ustolièenja prijestolonasljednika. «Kada je sunce došlo u svoj zenit, posut zlatnim prahom, morao je uroniti tijelo u vode rijeke Guadavita dok njegovi su podanici u istu rijeku bacali zlatan alat.»

Ove su se legende vrlo vjerojatno iskrivile preprièavanjem sve do kreiranja mita o El Doradu. Tako da se poèevši od 1529 g. rodila zlatna groznica u potrazi za tim mitskim gradom, i mnoge su ekspedicije kretale u potragu za njim sve do današnjih dana.

Prije otprilike godinu dana antropolog Mario Polia identificirao je ElDorado u Paititiu, gradu civilizacije Inka. Paititi je, kako se može proèitati u jednom antiknom dokumentu, otkriven u 16. stoljeæu. Otkrili su ga misionari Isusovaèkog reda i opisali ga kao grad prekriven zlatom i optoèen dragim kamenjem.

Ipak, nitko nikada nije doznao toènu poziciju grada. Kaže se da je Vatikan izbrisao svaki najmanji trag o njemu da bi izbjegao opasnu «zlatnu groznicu». Današnji moderni povjesnièari su zapravo skoro svi suglasni da je ElDorado izmišljen pohlepom španjolskih conquestadoresa, iako misterij koji ga okružuje ostaje još uvijek fascinantan i privlaèan.


Poèetak Legende. Otkriæe Amerike Od svih dragocjenih stvari na svijetu, ona za kojom se uvijek najviše uzdisalo

zacijelo je zlato. Stari Egipæani smatrali su ga svetim poput sunca, ratovi su se vodili zbog njega a Portugalci su zbog zlata riskirali plovidbu na kraj svijeta. Zlato ne predstavlja samo blagostanje. Simbolièki je i znak ljubavi, vjenèani prsten je zlatan. Isto tako u lingvistièkom smislu rijeè zlato znaèi dobro. Kao recimo u izrazima: «Zlato od djeteta ili zlatna prilika». Manje od milijun tona zlata je iskopano, možda izgleda mnogo ali je puno manje u usporedbi sa dijamantima i drugim dragocjenostima koje su bile ispod zemlje.

Velièanstvena je legenda famoznog grada zlata ElDorada, i nevjerojatna blaga koja se na njegov spomen ukažu pred oèima, ušæe blagodati i dobrostanja, zlata unedogled. «Zlato je kažu Zeusovo dijete. Ni hrða ni plijesan ne izjedaju toliko koliko èovjekov um izjeda pohlepa za njim.». Tako je pisao Grèki poet Pindar. Zlato je kralj metala i posljednja mjera vrijednosti. Columbo je otišao toliko daleko i izjavio da «sa zlatom èovjek može zajamèiti svojoj duši ulaz u Raj.» No to nama daje zapravo uvid u ono što je bio njegov raj a baš je on bio taj èija se ekspedicija pretvorila u eksploataciju. Columbo je tragaèima zlata otvorio put blaga kada je otkrio zlato u San Salvadoru na Hispanioli. Novosti poslane Ferdinandu i Isabelli španjolskom kralju i kraljici uskoro se proširila diljem Europe i od tada je poèelo presjedanje na teritorije nove zemlje pod blagoslovom Kršæanstva koje je potpuno decimiralo amerièku dotadašnju populaciju.

Pedeset godina je prošlo od Columbovog otkriæa i izvješæa o postojanju zlata u «novom svijetu». Narodi Azteca u Mexicu i Inca u Peruu' potpali su pod vlast španjolskih conquestadoresa i njihove neiscrpne pohlepe za zlatom. Grobnice Sinu Indijanaca u visokim Andama opljaèkane su a Europski tragaèi zlata 1539 g. osnovali su grad Bogota, na teritoriju naroda Muisca .

No najveæe nalazište zlata vjeruje se da je bilo u gradu Manoa, izgubljenom u kišnim prašumama južne Amerike. Prièe i kazivanja govore o nevjerojatnom gradu gdje je sve ukljuèujuæi i svakodnevni alat, tanjure i ostalo bilo od suhog zlata. Njegovi stanovnici bili su upravo Muisca narod. O njima se nije mnogo znalo osim da je sve što su posjedovali bilo napravljeno od zlata.

I baš je tu meðu narodom Muisca legenda o ElDoradu po prvi put došla do ušiju Španjolaca. Reèeno im je za ritualnu ceremoniju koja se održavala na jezeru Guatavita, malo sjevernije od novoosnovanog grada Bogote.


Ceremonija «Zlatnog Èovjeka» Prièa ili bolje legenda o ElDoradu jedan je od najjaèih mitova vezan uz «Novi

svijet» . Legenda koja se po prvi puta pojavila èetrdesetih godina 16.stoljeæa. Sve su prièe o njemu zapravo potekle iz indijanskih prièa o kralju koji je bio toliko bogat se mogao prekriti zlatom tokom odreðenih ceremonija.

U centru prièe o ElDoradu su rijeèi koje su meðu Indijancima imala znaèenje «Zlatni èovjek» a to je bio upravo taj je poglavar «El Hombre Dorado», bio je to naziv Meksièkog kralja, poglavara naroda Muisca za kojeg se govorilo da je bio prekriven zlatnim prahom. No kasnije je ElDorado zauzeo svoje mjesto kao bajkoviti grad od zlata, antikna, izgubljena metropola naroda Inka.

Kada je narod grada Manoa izabirao novog kralja, održavala se odreðena

ceremonija na vodama jezera Guatavita. Jezero se pokazalo mistièno, mirno kao ogledalo, savršen geometrijski krug.

Okruženo uniformnim neplodnim brežuljcima. Legenda je opisivala dno jezera pokriveno neizrecivim bogatstvima koja su preci starih Muisca tamo odbacili. Narodu Muisca je jezero bilo sveto. Njihov je narod vjerovao da u jezeru živi duh žene prethodnog poglavara njihova naroda, koju je tamo zatoèilo zlokobno èudovište. Osobiti ritual koji se održavao na jezeru bio je dio saznanja novookrunjenog kralja. Neposredni svjedok tih dogaðaja Rodrigues Freyle, koji je prièu èuo iz usta svojeg prijatelja Don Juana neæaka zadnjeg poglavara naroda Muisca opisao je to ovako:

: «Ceremonija je imala biti poèetak ustolièenja novog vladara naroda. Prije

njenog poèetka, buduæi vladar morao je provesti neko vrijeme odvojen od svijeta. Zatvoren u hramu bez žena, a zabranjeno mu je bilo jesti sol i paprenu hranu te izlaziti van danju.»

«Prvo putovanje koje novi kralj mora proæi, trebalo je biti putovanje preko velikog jezera Guatavita gdje æe darovati i prinijeti žrtvu demonu kojega je narod štovao kao njihovog gospodara i boga. Tijekom ceremonije koja se održavala na jezeru, izradila se splav koju se uljepšavalo i dekoriralo sa najljepšim stvarima koje su imali Na nju se stavljalo èetiri upaljena svijeænjaka u kojima se palilo mnogo aromatiènih trava te smole i mnoge druge parfeme. Dim incensa pokrio je svijetlo dana. Jezero je bilo široko i duboko tako da je brod sa visokim bokovima mogao ploviti kroz njega, prepun bezbrojem muškaraca i žena obuèenih u perje, sa zlatnim ukrasnim tanjurima i krunama…»

«Buduæi kralj prekriven je blatom dok mu se pušuæi kroz lulu zlatnom prašinom pokriva tijelo. Tada se nasljednika skine do gola i premaže ljepljivom zemljom u koju se pomiješala zlatna prašina tako da je nasljednik bio potpuno prekriven tim metalom. Postavili bi ga na splav na kojoj bi ostao nepokretan a do njegovih nogu bi se stavljalo zlato i smaragdi da ih daruje bogu. Na splav bi se sa buduæim kraljem ukrcalo i èetiri poglavara optoèeni krunama, draguljima, ogrlicama i naušnicama od èistog zlata. I oni su kao i nasljednik bili goli i svatko je nosio svoje darove. Kako bi splav napustila obalu, poèela bi muzika truba, flauta i drugih instrumenata zajedno sa pjevanjem koje bi streslo planine i doline sve dok splav ne bi došla do sredine lagune gdje bi dignuli zastavu kao znak šutnje.» «Nasljednik bi tada predao svoj dar izbacujuæi u središte jezera hrpu zlata, a poglavari koji bi ga pratili uèinili bi isto to za svoj raèun. Tom bi ceremonijom novi vladar bio priznat kao vladar i kralj.»


Prve potrage za ElDoradom Sebastiana de Benalcazara 1533. g.Francisco Pizarro španjolski osvajaè krenuo je u osvajanje novog svijeta južno od Cajamarce i poslao svog èasnika Sebastiana de Benalcazara da otprati naðeno blago nazad u luku San Miguel. Benalcazar je tada èuo za nedozvoljeni upad na španjoski teritorij te je sam pokrenuo isto tako nedozvoljen pohod na grad Quito 1534 g. Nakon uspješnog pohoda Benalcazar zaposjevši je Quito od tamo pokrenuo malu ekspediciju na podruèje današnje Kolumbije. Vjeruje se da je zapravo bio prisiljen napustiti Quito da izbjegne uhiæenju Francisca Pizarra koji je naèuo za njegovu ekspediciju. Kada je tih godina poèela kružiti prièa o ElDoradu i njegovim bogatstvima, Benalacazar je stao tvrditi da je ElDorado bio od poèetka njegov cilj, nadajuæi se tako da æe tom tvrdnjom postaviti pravo na grad u sluèaju da ga netko pronaðe. Benalcazar je prešao èak natrag u španjolsku gdje je žestoko zastupao tvrdnju da se grad mora nalaziti u njegovom teritoriju. Španjolsko poglavarstvo nagradilo ga je kraljevskom potvrdom o ekskluzivi toga podruèja, dok se zlatni grad ElDorado pokazao ništa više od mita. Walter Raleigh Sir Walter Raleigh možda je najpoznatiji od svih sanjara koji je isto tako izgubio život u traganju za legendarnim ElDoradom. Raleigh je tragao uporno za zlatom ElDorada ciljajuæi da æe kada ga naðe vratiti se u domovinu Britaniju i postati vladar. Engleski avanturist i pisac, miljenik kraljice Elizabete I koja mu je 1585 dodijelila viteški status, optužen je bio za izdaju sa strane Jamesa I kraljièina nasljednika. Raleigh je bio zatoèen u Londonskom tornju te uskoro osuðen na smrt. Izmeðu 1584 i 1589 pokušao je osnovati koloniju u blizini Roanoke Island (današnjoj sjevernoj Karolini) koju je on tada imenovao Virginija, no tamo nije on sam nikada kroèio. Veæ 1595 predvodio je ekspediciju u predjele današnje Guyane u Južnoj Americi, ploveæi po rijeci Orinoco u srcu Španjolskog kolonijalnog carstva. Svoju ekspediciju opisao je u knjizi «The Discoverie of Guiana» izdanoj 1596 g. Prièe Indijanaca i španjolski dokumenti uvjerili su ga u postojanje ElDorada, neviðenom gradu od zlata negdje u unutrašnjosti Južne Amerike. Otkrio je zapravo nekoliko zlatnih rudnika no nitko nije podržao njegov projekt o koloniziranju toga podruèja. 1596 krenuo je zajedno sa Robertom Deverouxom, earlom od Essexa na neuspješan pohod na španjolski grad Cadiz. 1597 g. isto tako su zajedno krenuli na ekspediciju na Azore. Raleigh je još uvijek želio eksploatirati dobara Guyane navaljujuæi da je taj dio zemlje bio darovan Engleskoj sa strane njenih starosjedioca još u 1595-oj. Sa kraljevom dozvolom krenuo je na drugu ekspediciju u istom podruèju obeæavajuæi da æe otvoriti zlatan rudnik ne vrijeðajuæi time španjolsko carstvo. Na putu su ga nažalost isprijeèile mnoge nesreæe. Groznica je Raleigha sprijeèila da vodi svoje ljude niz rijeku. Njegov drugi èasnik Lawrence Kemys zapalio je Španjolsko uporište no nije naišao na zlato. Raleighov sin Walter umro je tokom ekspedicije. Vrativši se neobavljena posla Kralj James I osudio ga je 1618 na smrt. Ubrzo je i Walter Raleigh pao u zaborav, no mjesto blagodati nastavilo je živjeti i preraslo u legendu o ElDoradu. Slijedeæa dva stoljeæa ekspedicije su se nastavile u Andama i džunglama Amazone. Nitko se nije vratio sa izvješæem o pronalasku niti jednog jedinog komada sjajnog metala.


Legendarni El Dorado postoji. Istraživanja, dokazi i antikni dokumenti. Možda u legendama ima i istine. Ali dali je stvarno moguæe da je legendarni ElDorado, zlatni grad iz bajke zaista postojao? Prema nalazima arheologa Lima Pontifical Catholic University, jest a spominjali su ga èak i Jesuitski misionari

Populacije Inka zvali su ga «Paititi», e ElDorado Španjolci. Mitski grad prema legendi bio je zadnje utoèište Inka kada su pobjegli sa svojim dragocjenostima pred Španjolskim conquestadoresima 1532 g.

Mario Polia, talijanski arheolog koji poduèava na Lima's Pontifical Catholic University, pronašao je antikni dokument koji opisuje grad èiji su zidovi bili pokriveni zlatnim lišæem.

«Paititi nije samo mit, taj je grad zaista postojao. Pronašli su ga krajem 16. stoljeæa Jesuitki misionari Isusovaèke udruge.» Tako je naveo Polia u zadnjem izdanju arheološkog teksta Archeo. Još jedan antikni tekst naznaèuje moguænost postojanja zlatnog grada, «Izvješæe o èudu koje se dogodilo po Božjem milosrðu u kraljevstvu Paititi». Tekst je dio zbirke nazvane «Peruana Historia» (povijest Perua), a èuvan je u Romanièkom arhivu Isusovaca. U tom je tekstu naveden nevjerojatan susret sveæenika Andree Lopeza sa žiteljima Paititia. Citat iz teksta kaže «.. nevjerojatno zdrav grad optoèen zlatom, srebrom i dragim kamenjem.»

Prema izvješæu, sveæenik je izvijestio Papu o otkriæu i tražio dopuštenje da posveti i evangelizira podruèje. Polia vjeruje da Vatikan zapravo nikada nije odao toènu lokaciju Paititija, zlatnog grada bojeæi se poplave zlata i masovne histerije vjernika.

El Dorado je privlaèio mnoge istraživaèe tijekom posljednjih pet stoljeæa. Meðu njima je poznati Britanski istraživaè Sir Percy Harrison Fawcett, koji je krenuo u potragu za Paititijem 1925. Druga je nedavna ekspedicija koja je krenula 1972, Amerièka ekspedicija predvoðena Bob Nicholsom i 1997 ekspedicija Norveškog antropologa Lars Hafksjolda.

Zadnji istraživaè koji je krenuo u potragu za legendom je Jacek Palkiewicz, bolje poznat po otkriæu pravog izvora rijeke Amazone 1996 g. Palkiewicz je prije nekoliko mjeseci otputovao u neistražene džungle rijeke «Madre de Dios» na istraživanja, odakle æe krenuti na sistematsko traženje u Lipnju ove godine uz pomoæ tehnologije «State of the art»

Palkiewicz je nedavno izjavio za Dicovery News «Veæ dvije godine radim na ovom projektu. Èak sam prilièno siguran da sam otkrio poziciju slapa i jezera koje prema legendi vode u Paititi. Velike su šanse da æu naæi El Dorado.» No Polia je zapravo skeptièan prema njegovoj izjavi. A sam je izjavio da njemu to zvuèi poput još jedne neutemeljene izjave. Polia je uvjeren da Paititi nije u zoni rijeke Madre de Dios, podruèje koje su do sada sve ekspedicije istraživale. Brian S.Bauer, asistent profesora na antropološkom sveuèilištu Illinois, Chicago jedan od vodeæih struènjaka civilizacije Inka, isto je skeptièan prema Palkiewiczovom istraživanju


Eldorado iz doba prije Inka u središnjem Peruu'

Dali je moguæe da je ElDorado postojao prije doba Inka? Zapravo u Aprilu prošle godine nevjerojatno otkriæe britanske, amerièke i peruvijanske arheološke ekspedicije pokazalo je da je jedan ElDorado koji se pojavljuje još prije civilizacije Inka, izmaknuo pohlepi španjolskih conquestadoresa. Njihova je potraga donijela na svijetlo dana velike kolièine zlata i blaga sakrivenog u grobnicama koje su stare više od 1000 godina. Ruševine bi pripadale gradu prije civilizacije Inka u središnjem Peruu'. Jedna od dvije grobnice, najveæa je do sada otkrivena u Americi. Ovo otkriæe bi moglo uvelike doprinijeti studijama o pretkolumbovskim civilizacijama. Prema britanskom èasopisu «Independent», uèenjaci koji su uz pomoæ ultrazvuènih sondi veæ otkrili još dvanaest grobnica u toj zoni, uvjereni su da grad poznat meðu arheolozima pod imenom Sican sakriva stotine kostura i tisuæu dragocjenosti Najveæa grobnica formirana je od bunara dubokog više od 15 metara. U njoj je naðeno 24 ljudskih kostura, jedan muški, najvjerojatnije princ od otprilike 25 ili 30 godina i 23 žene od 20 do 25 godina. Na kosturima veæine naðeni su tragovi nasilne smrti kao što su udarci u lubanju i slomljeni vrat što ukazuje na moguænost da su žene žrtvovane da bi princa otpratile na drugi svijet. Takvi podaci uvelike pridonose prouèavanju kultura tih naroda i njihovih obièaja. U toj istoj grobnici naðena je prelijepa kruna od zlata i bakra, pozlaæena maska sa oèima od ambre, par rukavica isto tako pozlaæenih i ogrlica od dragog kamenja u više nizova. U manjoj grobnici naðeni su kosturi jednog muškarca, dvije žene i dvoje djece, mnogo kila zlata i drugih dragocjenosti. Cijeli kompleks koji su arheolozi otkrili osim grobnica obuhvaæa i jednu piramidu u jednu platformu. Vjeruje se da je sve to bilo dio glavnog grada, države od prije doba Inka koje se prostirala i obuhvaæala veæi dio Èilea i Columbije..


Legenda živi

Sve te antikne legende, prièe i predaje starosjedioca latinske Amerike, ceremonije naroda Muisca krunidbe zlatnih kraljeva i druge dale su život legendi o ElDoradu i nevjerojatnim blagodatima koje leže na dnu jezera Guatavita. Pokušaji da se jezero isuši zapoèeli su gotovo odmah nakon što se prvi puta doèulo za njih.

Danas okolni brežuljci nose zanimljiv usjek koje je Antonio Sepulveda,

Bogotanski trgovac urezao kada je 1580 g. pokušao isušiti jezero kako bi otkrio mitsko blago. Usjek je ostao vjeèni spomen na taj pokušaj koji je tragièno završio. Pokušaj isušivanja jezera obustavljen je kada su se izdubljeni brežuljci urušili i ubili mnoge radnike. No èak i da je zlato bilo pronaðeno, pripalo bi tada Španjolskom Kralju Philippu II.

Mitski ElDorado ukljuèuje zlatom posute zidove, krovove, alate i ostale dragocjenosti. Ali nikada neæemo doznati dali je taj legendarni zlatni grad zaista postojao, ili dali je stvarno bio samo san španjolskih doseljenika u potrazi za blagostanjem i sreæom. Moguæe je da je nekada bilo mnogo zlata u južnoj Americi i da se našavši ga novopridošlima raspalila mašta i preko prièa starosjedioca poèeli zamišljati grad toliko velièanstven i nevjerojatan koji je sav od suhog zlata te je kroz njihovu maštu nastao grad o kojem su mnogi sanjali i mnogi još uvijek sanjaju. Manoa, Paititi.. ili ElDorado. Koji je stvaran? Mnogi su dali život da ga pronaðu, a taj æe mit i dalje golicati maštu mnogih ljudi na svijetu i ostati æe metafora koja nam oznaèava potragu za boljim sutra.


SVEMIRSKI

li skI rivena nebesk ?a a æbi

NLOBRODOVI


LETEÆI TANJURI I NLO-i SVEMIRSKI BRODOVI ILI SKRIVENA

NEBESKA BIÆA? Dobrodošli u još jedan «put u nepoznato» ili bolje reæi još jedan InfoMistery. Sat vremena sa vama provesti æu ja, Ksenija a prije nego vas povedem kroz mraène putove znanosti i bez odugovlaèenja odmah na poèetku podsjetit æu vas da sam vjerojatno spominjala pojam tehno-mit. Da ukratko objasnim pojam tehno mita, jer je to upravo ono èime bi vas danas sat vremena pozabavila. Netko je napisao da smo «sa pojavom elektriène energije, atomske i genetske znanosti izgubili naše stare mitove, Orfeja i Euridiku, Perzeja i Meduzu pa popunjavamo tu prazninu modernim tehno-mitovima. Jedan je da u hangaru u zrakoplovnoj bazi Wright-Patterson živi vanzemaljac, drugi da je netko izumio rasplinjaè pomoæu kojeg bi se moglo prijeæi tri stotine kilometara sa èetiri litre benzina ali da su automobilske tvrtke otkupile patent i drže ga u ladici. Tu je zatim prièa da Rusi u Sibiru u nekoj tajnoj bazi obuèavaju djecu za ekstrasenzornu percepciju i da ta djeca mogu mislima ubiti bilo koga bilo gdje u svijetu. Prièa se da su crte u Nazci u Peruu aerodrom za svemirce, pa kako je CIA namjerno pustila virus AIDS-a da pobije sve homoseksualce. Da je Nikola Tesla izumio nevjerojatno moæan izvor energije ali da su se njegove bilješke zagubile. Da u Istambulu postoji crtež iz desetog stoljeæa koji prikazuje zemlju iz svemira. Da su u istraživaèkom institutu sveuèilišta Stanford našli èovjeka èije tijelo svijetli u mraku..» Ovu reèenica koja mi je postala dosta omiljena pošto su tehno mitovi sve brojniji, napisao je Michael Chrichton u «Izgubljenom svijetu» nezaobilazno sci-fi štivo svakog ljubitelja znanstvene fantastike. Sve što taj pojam oznaèava jesu nevjerojatne pojave i trendovi u koje je tijekom zadnjih stoljeæa èovjek voljan povjerovati. Tako da æu vam ponoviti prièu o malim zelenima… (ma neee.. reæi æete, ma èuli smo veæ prošli puta o izvanzemaljcima..). A ja æu reæi, pa da.. istina da sam vas natjerala da slušate o izvanzemaljcima veæ prošli puta, ali nije sve zlato ono što sija, kaže poslovica, a ja kažem nije svaka prièa ista ako imate široka gledišta. Što bi znaèilo, da izvanzemaljci ne moraju biti izvanzemaljci, ili marsijanci, ili mali zeleni.. svejedno, i ne moraju biti izvan – zemaljci, kako bi bilo da su oni recimo.. zemaljci? Teoriju da nismo sami u svemiru, potaklo je bezbrojno viðanje neidentificiranih leteæih objekata na nebu i to veæ desetljeæima. Uzbuðenje da postoje èudna biæa koja nama nisu slièna ili jesu, više manje, i koja obitavaju negdje u beskraju svemira ljudska je mašta oblikovala i smjestila meðu jedne od najveæih tajna naših vremena. Veæ se dešavalo da su mnoga viðenja navodnih leteæih tanjura jednostavno krive identifikacije odreðenih zemaljskih ili astronomskih objekata, poput metereoloških balona, planeta Venere, odraza svjetla od oblaka ili magle, nenadana plamsaja svjetla, jata gusaka ili èak i rojeva kukaca koji odražavaju svjetlo, oblaka ovalna oblika, tragova avionskih letova, niskoleteæih aviona i meteora. Veæina ljudi pretpostavlja da je svaki «istinski» leteæi tanjur i NLO izvanzemaljsko svemirsko vozilo; ali što ako su neki od njih izvanredna živa biæa koja potjeèu s našeg planeta i koja znanost još nije otkrila? Ta fascinantna ideja, koja se drugdje uopæe nije razmatrala, zadobila je veliku pažnju amerièkih istraživaèa.


Zamisao o nebeskim životinjama Samo nekoliko udubina u zemlji i vodi nije nastanjeno životinjama koje su se prilagodile životu u odreðenom staništu. No što je s nebom? Iako neki kukci i ptice provedu veæi dio vremena u zraku, ne postoji životinja koja cijeli svoj život iskljuèivo provede na nebu i koja se prilagodila životu u atmosferi koja okružuje naš planet, ili možda jest? Termin «leteæi tanjur», skovao je reporter koji je izvještavao o Kennethu Arnoldu, poslovnom èovjeku iz Idaha koji je 24. lipnja 1947. dok je upravljao avionom Callaria, vidio devet leteæih objekata nalik na diskove blizu planine Mount Rainier u Washingtonu. Manje je poznato da je Arnold usporedio te objekte sa živim organizmima: «nekom vrstom nebeskim meduza». Nije jedini tako mislio. Mjesec dana poslije, John P.Bessor iz St.Thomasa u Pennsylvaniji iznio je sliènu teoriju koju je 1946. obrazložio zrakoplovstvu SAD-a. Èasnik koji je odgovorio Bessoru, nije odbacio tu teoriju kao nerealnu, veæ je opisao njegovo zapažanje kao «jednu od najinteligentnijih teorija koju je ikad èuo». Zamisao o nebeskim životinjama dobila je daljnji zamah 1955. objavom mišljenja grofice Zoe Wassilko-Serecki, istaknute liberalne filozofkinje. Grofica smatra da je gornji sloj zemljine atmosfere nastanjen brojnim mjehurastim životinjama sa svjetleæim tijelima koja su graðena od energije i središnje jezgre koja je od èvrstog materijala.

«Te životinje imaju sposobnost mijenjanja oblika, od kuglastih dok mirujum do oblika nalik na cigare kad se kreæu upijajuæi energiju koja pokreæe njihova netjelesna biæa». Godine koje su slijedile nakon te njezine izjave obilovale su viðenjima NLO-a od kojih je veæina zaista imala oblik cigare.

Istraživanje teorije

Ideje grofice Serecki hvalio je zoolog Ivan Sanderson, jedan od najslavnijih amerièkih istraživaèa tajanstvenih životinja. Poèetkom 1960-ih, znanstvenik i izumitelj hidrofona John M.Cage iz New Jerseya, povukao je usporedbu izmeðu dupina koji prate brodove, i NLO-a koji prate avione, tvrdeæi da su NLO-i inteligentni oblici života koji se hrane negativnim elektricitietom.

Meðutim, najpoznatije opsežno istraživanje teorije o nebeskim životinjama je ono Trevora Jamesa Constabla, èasnika za radioveze u amerièkoj trgovaèkoj mornarici. Godine 1978. objavio je svoja istraživanja i nalaze u zanimljivoj knjizi «Nebeska stvorenja».

Prema Constablu, neki od viðenih NLO-a uistinu su divovski neotkriveni oblici života koji su se u cijelosti prilagodili životu u zraku unutar zemljine atmosfere. Te je iznimno specjalizirane organizme nazvao «kriterima» i opisao ih kao jednostaniène organizme (poput ameba) raznih velièina, zatvorene unutar oklopa nalik na liskun ili metal, velièine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko centimetara. Constable objašnjava da se ne viðaju èesto jer reflektiraju infracrveno svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Buduæi da mogu mijenjati boju pod odreðenim uvjetima, kriteri æe reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i.

Èini se da se mogu snimati infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadrži mnogobrojne fotografije navodnih kritera koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji.


Širenje tehno-mita Godine 1992. ideja o živuæim NLO-ima koji se katkad nazivaju «bioformi», dobila je ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins u svojoj knjizi Tvorci krugova govori o tome kako je, dok je tražio objašnjenje za krugove u žitu, otkrio rad dotad nepoznatog znanstvenika Wilhelma Reicha koji je tvrdio da je pronašao tajanstvenu vrstu energije koju je nazvao orgon. Collins misli da je u orgonu kljuè tajne za krugove u žitu i tvrdi da se sve pojave koje su o tome zabilježene odnose i na Constablove kritere. Nasuprot tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa zemljinom površinom mogao objasniti krugove u žitu. No ipak, ako i pretpostavimo da zaista postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih životinja na našem planetu. Foo Fighters

Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi saveznièki i nacistièki piloti prijavljivali su èudne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobièno inteligentno, kao da se igraju i znatiželjno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadašnji zrakoplov. Iako ih je prouèavala èak i NASA-a do danas nisu objašnjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta moguænost odbaèene pošto objekti nisu èinili ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih takoðer viðali i amerièki i japanski piloti. Slièen objekte može otkriti i radar, pa su ih smatrali beznaèajnim sitnicama ili anðelima. Constable vjeruje da su foo-fightersi mogli biti jako primitivne nebeske životinje koje su manje osjeæajne od svojih divovskih srodnika.

No foo-fightersi su takoðer mogli biti neobièni elektrièni ili optièki efekt poput kuglaste munje ili samo priviðanja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah meðu pilote što se može vidjeti i iz ove dvije prièe. U prosincu 1944 saveznièki pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10 000 stopa. Pretražujuæi nebo u potrazi za njemaèkim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemaèkim zrakoplovima nego nisu bili slièni nièemu što je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odluèio otiæi ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se još neko vrijeme na sve naèine pokušao riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac. Još jedan sluèaj opisao je Major William D. Leet: Foo Fighteri B-17, leteæa tvrðava. "Moju posada B-17 i mene èitavim je putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjeæam u prosincu 1944 za vrijeme noænog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjeæa da im je èasnik tajne službe rekao koko se radilo o novom njemaèkom lovcu ali, nije mogao objasniti zašto nije pucao na njih.


Kontroverzna teorija Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra živuæim nebeskim životinjama veoma radikalna, te da æe je vrlo vjerojatno odbaciti svi konzervativniji èlanovi znanstvenih krugova. Stoga bi zadnju rijeè trebao imati vodeæi biolog u zraènoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, državi Ohio, gdje se nalazi zapovjedništvo amerièkog zrakoplovstva za istraživanje NLO-a. Zbog kontroverzne materije, htio je ostati anoniman, ali njegove rijeèi sve govore: «Ako bacite kamenèiæ u vodu, vidjet æete kako vodene životinje nimfe, rakovi, klenovi, vodeni kukci bježe. Ali prije nego se voda smiri, opet se vraæaju i zantiželjno istražuju što se dogodilo.Možda jednako tako djeluju dogaðaji na našoj zemlji, atomske eksplozije, letovi raketa i drugo. Oni možda poremete stratosferu i uzbibaju samo tkivo svemira, pa svemirske životinje znatiželjno silaze da istraže što se dogodilo. Kao zoolog, uvijek sam bio zbunjen èinjenicom da na našem planetu ne postoje životinje koje žive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to što životinje imaju nevjerojatnu sposobnost prilagodbe koju su pokazale tijekom evolucije nastanivši sva mjesta osim neba.» Ako je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih životinja toèna, možda više neæemo biti zbunjeni neobjašnjivim pojavama na našem nebeskom svodu. Ako vas privlaèe kontroverzne teorije, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je istovremeno nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez dokaza o njihovom postojanju, možda iznad nas postoje živa biæa koja ponekad prouzrokuju neobjašnjive pojave, pa ako je moguæe da u morskim dubinama postoje neotkrivena èudovišta i zastrašujuæe vodene zmije ili još bolje, živuæi potomci dinosaura a na kopnu, neotkrivena populacija divovskih humanoida, velikih jetija ili bigfoota zašto ne bi nako živo biæe nastanilo i nebeski svod, pa tko voli nek izvoli. Teorija o nebeskim biæima, uzbudljiva je koliko i susret sa izvanzemaljcima. Opredjelite se sami kome pokloniti vašu vjeru, malim zelenima ili nebeskim biæima. Nadam se da vas takve teorije ne zaprepaštavaju, jer naš svijet je zaista pun i drugih èuda o kojima niste nikada niti sanjali. Pozdrav od Ksenije, do slijedeæe emisije, u isto vrijeme na istom mjestu.


LTLLNTIL


ATLANTIS Suvremeni èovjek ima iluziju da je èovjek iz prošlosti bio primitivni divljak, bez imalo tehnološke spoznaje, osim uporabe kotaèa i vatre. Ali piramide u Egiptu, èudesni megaliti u Engleskoj (Stonehenge, i dr.), kao i ostaci drugih civilizacija od Mezopotamije do Južne Amerike, svjedoci su vanrednih ljudskih sposobnosti tisuæama godina prije suvremene civilizacije. Zato je sve više onih koji znaju da su stari narodi bili mnogo naprednijima no što smo mi to danas spremni priznati. Javlja se sve više onih koji su uvjereni da su nekada postojale civilizacije razvijene poput današnje, a brojni "ufolozi" ove teorije povezuju s izvanzemaljskim civilizacijama. Najpoznatija prièa svakako je ona o Atlantidi, kontinentu koji mnogi vjeruju da se nalazio na mjestu današnjeg Atlantskog oceana... Atlantida - opis velièine i moæi O Atlantidi zapis nalazimo u dijalozima Timaj i Kritija, grèkog filozofa Platona (427-347.pr.Kr.). Najpoznatiji citat nalazimo u Timaj 24e: "Ispred tjesnaca koji vi nazivate Heraklovim stupovima, nalazio se otok veæi od Libije i Azije zajedno; s njega su oni koji su tada putovali mogli prijeæi na ostale otoke, a s njih na cijeli kontinent sa suprotne strane koji je okruživao ovo pravo more." Trebamo razjasniti neke pojmove iz Platonovog citata. Prvo, Heraklovi stupovi su antièki naziv za Gibraltarski tjesnac. Libija je naziv za Afriku, mada su stari Grci mislili da je ona mnogo manja no što je danas poznato. Azija je ustvari naziv za Malu Aziju, koja odgovara današnjoj Turskoj. Tako Atlantida nema površinu veæu od Azije i Afrike zajedno, nego je veæa od Sjeverne Afrike i Turske zajedno, što opet daje prilièno respektabilnu velièinu. Zanimljivo je da Platon zna za postojanje otoka u Atlantiku, kao i za kontinent s druge strane Atlantika, odnosno Ameriku. To je samo dodatni dokaz da su stari narodi mnogo bolje poznavali zemljopis i putovali svakako više i dalje no što smo i slutili. Platon Atlantidu slika kao jednu razvijenu civilizaciju, ali razvijenu sa stanovišta antièkog èovjeka. Atlantida je dobila ime po Atlasu, bogu koji na svojim pleæima drži èitav svijet. To je tipièan grad država, koji u nekim svojim detaljima podsjeæa na Babilon iz vremena 6. st. pr. Kr. Atlantida je moæna država koja vlada i dijelovima Sredozemlja i koja dolazi u sukob s Atenom. U tom ratu Atenjani pobjeðuju i protjeruju Atlantiðane iz Afrike i Evrope. Kraj Atlantide "Kasnije, uslijed strahovitih potresa i potopa, tijekom jednog jedinog dana i sljedeæe pogubne noæi, utonu u zemlju otok Atlantida, potonu u more i nestade. Stoga je sada more tamo besputno i neispitano, jer smeta muljevito i plitko dno, koje je otok, spustivši se, ostavio za sobom" (Timaj 25d). Prema Platonu, kraj Atlantide došao je kroz iznenadnu i strahovitu kataklizmu (koja je razorila i staru Atenu). Debele naslage mulja kod Gibraltara posljednji su tragovi negdašnje moæne civilizacije. Sve se ovo, prema Platonovoj kronologiji, odigralo negdje oko 95. stoljeæa pr. Kr.


Razlozi za sumnju Platon istièe da je do ovih podataka došao iz spisa njegovog slavnog pretka Solona (640-560 pr. Kr.), atenskog vladara, koji je opet do svih ovih podataka došao od egipatskih sveæenika iz Saisa. Meðutim, iako je povijesno toèno da je Solon putovao u Egipat, nema nigdje bilo kakvog spominjanja Atlantide. Isto tako, nigdje u Egiptu nije pronaðen niti najmanji nagovještaj prièe o Atlantidi. Stoga je izvjesno da se Atlantida prvi puta spominje tek kod Platona, a njegovo izmišljanje Solonovih i egipatskih zapisa dostatno je za odbacivanje povijesne pouzdanosti Platonove Atlantide. Dodatni razlog sumnji nalazimo i u neprihvatljivoj kronologiji. Danas je više nego jasno da se grèka civilizacija, osobito Atena, pojavljuje nekih osam tisuæa godina nakon Platonove Atlantide. Navedeni su argumenti sasvim dovoljni da se odbaci prièa o Atlantidi kao jedan tipièno Platonov mit. Poznavateljima Platonove filozofije jasno je da se u njegovim djelima poèesto nalazi mit, kao jedan slikovit govor o stanovitim filozofskim teorijama. Mit o Atlantidi u funkciji je Platonove teorije države. Platon želi idealnu državu, ali se susreæe (kao i mi) s gorkom realnošæu nesavršenstva. Stoga kroz mit o Atlantidi i Ateni, koja se zahvaljujuæi svojem savršenom politièkom ustroju uspijeva suprostaviti moænom atlantskom imperiju, Platon samo brani svoj filozofsko-politièki stav da je idealna država moguæa. Niti jednom ozbiljnom èitatelju Platona ne može pasti na pamet da prièu o Atlantidi shvati doslovno. Toèno je da su u prošlosti nestajale brojne civilizacije, od Palestine do Južne Amerike. Sigurno je da su legende o njima poslužile i Platonu da izgradi svoj mit. Atlantida je samo jedna filozofska metafora. Svi nagli zakljuèci, osobito o povezanosti Atlantiðana i izvanzemaljaca, samo su još jedan pokazatelj lakovjernosti koja je èovjeka "krasila" od pamtivijeka. Pronaðena Atlantida!? Francuski znanstvenik tvrdi da je pronašao mitski grad Atlantidu. Veæ više od dvije tisuæe godina spekulira se o lokaciji potonulog legendarnog. Najnovija arheološka istraživanja morskog dna, koja sežu u razdoblje od 9000 godina prije Krista, otkrila su potonulo otoèje u blizini Gibraltarskog tjesnaca. Profesor Jacques Collina-Girard s Mediteranskog sveuèilišta smještenog u gradu Aix-en-Provence ponovno ucrtava karte tog podruèja na temelju istraživanja koje treba pokazati kako su se ljudi uspjeli prebaciti iz Afrike u Europu. Platonova Atlandida bila je omanji kontinent. Jedan od pronaðenih potonulih otoka koji se nalazi u Gibraltarskom prolazu jako slièi opisu Atlantide u Platonovim knjigama. Ima tjesnac i unutarnji zaljev, kako je to Platon i opisao. Kad se razina mora podigla, nakon posljednjeg ledenog doba, ti otoci ostali su ispod razine vode. Glavni problem s ovom teorijom u tome je što je mitski opis Atlantide uvijek ukljuèivao i shvaæanje da je taj otok bio velik poput omanjeg kontinenta, a ne dug petnaestak kilometara, te èinjenica da je nestao tisuæama godina prije Platonova roðenja. Više o istraživanjima je opisano u posljednjem broju francuskog znanstvenog èasopisa Comptes.


NOINA ARKA - SPAS NAKON POTONUÆA ATLANTIDE Prema nekim izvorima, na našem planetu se u prošlosti zbio i opæi potop koji su preživjeli samo Noa i èlanovi njegove obitelji u Noinoj arci, koju su morske struje nasukale navodno na obronke planine Ararat u današnjoj istoènoj Turskoj na nadmorskoj visini od 4600 metara. S obzirom da je prosjeèna dubina svih mora oko 3800 metara, za vrijeme opæeg potopa morala se od nekuda stvoriti barem ista kolièina vode koja bi razinu vode digla za još 4600 metara, i naravno, nekuda i nestati nakon potopa. Podudarnost nekih detalja ovih mitskih prièa navode na zakljuèak kako su one ustvari dvije varijante jednog te istog dogaðaja. Naime, promatraè Noa bez suvremenih ureðaja nije nikako mogao utvrditi da li otok tone ili je u pitanju podizanje opæe razine mora pri potopu. Ako je mit o Atlantidi nastao na osnovi prièa preživjelih, taj oèevidac je mogao biti upravo Noa. Zanimljiva je i blizina postojbine autora mita o Atlantidi, navodno mjesto ostataka Noine arke i prostora koji su oko 4500 godina prije Krista nastanili Sumerani, narod nepoznata porijekla i pradomovine. Listajuæi Opæu enciklopediju nalazimo zapise o glinenim ploèicama koje opisuju mit o Noinoj arci, Babilonskom tornju kojeg su gradili Noini potomci, razvijenom klinastom pismu, poèecima kozmogonije, mit o raju i prvom èovjeku na podruèju južne Mesopotamije koju su nastanili Sumerani. Sumerane smatramo narodom bez pradomovine možda baš zato što je ona potonula i nemamo dokaza o tome kako se njihova civilizacija razvila do tako visokog stupnja dok su drugi narodi još crtali po špiljama. Prema ovom teoremu, Noina arka je nakon potonuæa otoka nošena morskim strujama pristala negdje na sjevernoj obali Indijskog oceana, najvjerojatnije kod Perzijskog Zaljeva. Prema smjeru tih struja zakljuèujemo da je Atlantida, odnosno Noina pradomovina bila negdje u ekvatorskom dijelu tog oceana. Indonezijska otoèja su možda bili vrhovi planina na tom potonulom kontinentu. Po današnjem broju stanovnika Indonezije lako je zakljuèiti da su tamo jako povoljni prirodni uvjeti za život. Neslaganja pojedinih detalja mitova kod raznih naroda možemo smatrati kao posljedicu krivog prevoðenja pri preprièavanju zbivanja pripadnicima drugih naroda. Naime, prije više tisuæa godina sigurno nisu postojali dobri rijeènici a ni zemljopis baš i nije bio razvijen, tako da je recimo suženi ulaz u Perzijski zaljev kod starih Grka protumaèen kao ulaz u Sredozemno more, poznat kao Heraklove stube.


Istraživaèka vjerovanja Charles Hapgood, profesor na Keene Stateu, dijelu Sveuèilišta New Hampshire, autor poznate knjige "The Path of Pole" (1970), koji je vjerovao kako je na Zemlji postojala civilizacija prije 100 000 godina. Jedna od njegovih znaèajnijih teorija jest svakako teorija pokretanja Zemljine kore, pri kojoj mu je pomogao i sam Einstein, a koja je objašnjavala kako su se neka podruèja u ledenom dobu mogla naæi pod ledom, dok su druga mogla imati sasvim ugodnu klimu. Hapgood je vjerovao da je Atlantida postojala, dokaze za to nalazi u starim kartama, primjerice karti koju je sastavio turski pomorac Piri Reis 1513. godine, a na kojoj je pisalo kako je karta izdvojena iz velikog broja starih zemljopisnih karata (pretpostavlja se da bi mogle biti stare oko 4 000 godine pr. Kr.) a na kojoj se prikazuje Južna Amerika, dio zapadne Afrike a na dnu karte, ispod Južne Amerike nalazilo se tlo koje je po svemu sudeæi, moralo biti dio Antarktika. Ono što je zaèuðujuæe kod ove karte jest to da je Antarktik otkriven tek 1818. godine, a tek sonarnim snimanjem koje je provedeno 1949. godine utvrðena je konfiguracija njegovog tla. Ta karta dovela ga je do zakljuèka kako je prije posljednjeg velikog pomicanja Zemljine kore, manji dio antarktièkog kontinenta, bio izvan antarktièkog kruga, a tek se poslije primaknuo bliže i zato možda bio bez leda 9600 godina pr. Kr. Tada je, prema Platonu, nastala Atlantida. Još jedna karta privukla je njegovu pažnju, a to je karta koju je izradio Orontej Finej godine 1531. a prikazivala je Antarktik kakav uglavnom izgleda na današnjim kartama. A na njoj su bili prikazani zaljevi bez leda, rijeke koje su tekle u more, èak i planine koje su sad zakopane pod ledom. Tko su bili ljudi koji su iscrtali ove karte takvom preciznošæu da ih ni današnji znanstvenici ne mogu objasniti? Da li su oni ostavili svoje bogato nasljeðe i znanstvene spoznaje koje su pomogle izgradnji nekih velikih spomenika iz povijesti naše civilizacije? Što je uzrokovalo njihovu propast? Meðutim, sam Hapgood za svoju je Atlanditu namijenio drugo mjesto, otok koji se nalazi uz obalu Južne Amerike, otprilike 1 600 kilometara udaljen od obale Venezuele i koji je vidljiv na karti Pirija Reisa i na još dvjema starim kartama, a na èijem se mjestu danas nalaze samo dva mala otoka poznata kao stijene Sv. Petra i Pavla. Istraživanje koje je Hapgood namjeravao provesti na ovom mjestu nikad se nije dogodilo, a dokaze koje je navodno imao za postojanje civilizacije stare 100 000 tisuæa godina koja je obitavala na podruèju Amerike i Antarktika (koje je spomenuo u pismu Randu Flem-Athu) nije nikad iznio jer ga je pomela iznenadna smrt. Dokazi da je u prošlosti ove planete postojala civilizacija na zavidnom tehnološkom nivou, koja je na neki naèin utjecala na stvaranje civilizacija koje danas poznajemo, brojni su. Bez obzira koliko pitanje Atlantide i njezino smještanje na Antarktik bili inicijalne hipoteze, oboriva teorija ili jednostavno povijesna legenda ili mit, ne možemo zanemariti važnost ovih istraživanja. A to je upravo ono što ovu knjigu èini vrijednom svaèije kuæne biblioteke.


NEKE OD PRIÈA O NESTALIM KONTINENTIMA Prièa o Atlantidi je dobro poznata svima onima koji vole mitove i misterije što ukljuèuje veliki broj onih koji vole SF, fantasy, “male-zelene” itd. Meðutim naklapanja o njoj su dugaèka i nekada pomalo zamorna pa je teško napraviti nekakvu recenziju svih tih prièa. Uglavnom se vode debate oko toga da li je taj izgubljeni kontinent ikada postojao i gdje je u tom sluèaju bio smješten. Prema jednoj teoriji Atlantida nije jedini kontinent koji nestao u dubinama oceana. Smatra se da je postojao veliki kontinent Lemurija koji je u sebi sadržavao Mu, Mar i Lumaniju. Takoðer su postojale zemlje Thula i Hiperborea koje su prema prièi skrivene pod velikim ledenim pokrivaèem na Sjevernom polu. Prema istoj teoriji prvotni Atlantiðani su bili vanzemaljskog porijekla. Po izgledu slièili su ljudima, ali su bili dosta viši i bez ijedne dlake po tijelu. Poznati su i iz prièe o genezi kao Elohim i Annunaki prema kojoj je njihov životni vijek preko 800 godina. Veæina starih civilizacija spominje ih kao Titane ili visoke (“the tall ones”). Teoriju o njihovom postojanju potkrepljuju prièama iz dnevnika Španjolskih konkvistadora koji su ih opisali kao visoke plavooke divove (8-12 stopa) koji trèe po Andama te nekim arheološkim dokazima uglavnom kostura tih “visokih ljudi”. Gotovo sve teorije o nestalim kontinentima govore o naprednoj tehnologiji gdje se spominje uporaba atomske energije, kontrole vremena, napredne arhitekture itd. Meðutim možda najfascinantnija i najzanimljivija od svih je teorija o korištenju kristala kao izvora energije i u druge nepoznate svrhe. Prema njoj Atlantiðani su imali daleko veæa znanja o kristalima nego što je danas poznato modernoj znanosti koja još od 1990. godine pokušava stvoriti savršeni kristal koji može izdržati sve vibracije i koji bi se mogao koristiti onako kako su to èinili Atlantiðani. Prvi koji su poèeli istraživati kristale bili su sveæenici koji su ih meðu ostalim rabili i za poticanje parapsiholoških sposobnosti poput vidovitosti, telekineze i ostalog. Svaka kuæa je imala kristale koji su skupljali energiju od sunca i tople vulkanske lave. Kako se energija dobivala dosta jednostavno i kako je tako dobivene energije bilo na pretek može se pretpostaviti da je to bio pravi raj na zemlji. Meðutim, da sve to ne bi bilo tako idilièno, sve dobro se može upotrijebiti i u loše svrhe pa tako i kristali. Snage Arhiemanic poèele su borbu za prevlast sa sveæenicima. Oni su postavljali kristale ispod velikih svetišta te su u njima pobuðivali velike vibracije koje bi razorile hramove. Na takav èin nasilja sveæenici su uzvratili istom mjerom što je kasnije dovelo do totalne katastrofe tj. do strašnih potresa i na kraju do nestanka cijelog kontinenta u tišini oceana. Smatra se da su prije potopa sveæenici pomoæu brodova evakuirali manji dio ljudi te ih poslali na razne strane svijeta. Tako se vjeruje da se civilizacija Atlantide proširila na Ameriku, Egipat i drugdje. Zato se ne treba èuditi naprednoj tehnologiji kojima su Egipæani i Maje podizali svoje piramide koje su bile kopije onih koje su postojale na Atlantidi, a bile su napravljene od kristala.


1970. godine Dr. Ray Brown je uz pomoæ sedam ronilaca istraživao morsko dno u podruèju Bahama gdje je našao neke metalne predmete te minijaturnu piramidu napravljenu u potpunosti od kristala. Kasnije su izvršena istraživanja te piramide na univerzitetu u Floridi gdje se pokazalo da ona pojaèava i usmjerava energiju koja prolazi kroz nju. Za djelo ljudi s Atlantide smatraju se i velike kristalne lubanje koje su kao i prije spomenute piramida velike zagonetke modernoj znanosti. Kao što sam naziv kaže, kristalna je lubanja replika ljudske, napravljena od razlièitih vrsta kristala (najèešæe od ametista ili kvarca). Danas neprocjenjivo vrijedne naðene su pokraj ruševina starih civilizacija Inka, Maya i Azteca. Na žalost nije moguæe toèno odrediti toèan datum njihova nastanka jer ne postoji metoda odreðivanja starosti kvarca. Hewlett-Packard (struèni tim Amerièkog instituta) prouèavao je 1970 –1971 Michell-Hedges-ovu lubanju i zakljuèio kako je današnjom tehnologijom apsolutno nemoguæe napraviti repliku takve lubanje. Naime, površina tih lubanja je tako glatka da jednostavno nije poznata metoda kojom je ona postignuta. Mnogi vjeruju kako kristalne lubanje koriste kao svojevrsno spremište podataka koje sadrži cjelokupnu povijest našeg planeta ukljuèujuæi i “naj-pitanje” - porijeklo ljudskog roda. Michael Kant, ekspert za kristalne lubanje, smatra da tehnologija potjeèe sa Atlantide, a tamo su je donijeli stanovnici zviježða Plejade. Prema njegovim tvrdnjama Zemlju je posjetilo dvanaest izvanzemaljskih vrsta, a svaka je donijela kristalni kostur koji je sadržavao znanje i genetièke kodove dotiène rase. Isto tako, pretpostavlja se da postoji i trinaesta lubanja koja objedinjuje ostalih dvanaest. Zajedno su poznate kao “13 vladajuæih lubanja”. Kao i poèetak Atlantide i njezin kraj je isto toliko misteriozan. Da li je nestala usred erupcije vulkana i potresa koji je uzrokovao njezino potonuæe ili pak uništenjem atomskim ili nekim drugim oružjem ostat æe tajna koja æe kao i sama prièa o Atlantidi zauvijek pobuðivati radoznalost svih onih koje zanimaju takve misterije. A misterija o Atlantidi i ostalim nestalim kontinentima æe uvijek postojati.


Nestali u ništavilu

BERMUDSKITROKUT


BERMUDSKI TROKUT Nestali u ništavilu

Nitko ne zna što se, zapravo, dogodilo tisuæama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u ukletom Bermudskom trokutu i sliènim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s njima nestalo je i više tisuæa ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u pomoæ i izvuæi živu glavu. Gdje su nestali? Što se dogodilo s njima? Bermudski trokut privlaèi veæ desetljeæima, veliku pažnju svih svjetskih medija. Meðutim, sasvim je druga stvar da li doista postoji u stvarnom životu. Drama je zapravo zapoèela još davne 1945.g. kada je poznata, nesretna Eskadrila 19, koju su saèinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB M3 Avenger” Amerièke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslala krajnje dramatiènu poruku: Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo! Tajanstveno podruèje «The Devil's Sea»

Bermudski trokut je podruèje oceana veliko 1,5 èetvornih metara, omeðeno Bermudskim otoèjem, Puerto Ricom i južnim rtom Floride. Po prvi se puta poèela spominjati paranormalna aktivnost tog podruèja 1950 kada je Associated Press spomenuo nedavne gubitke brodova u tom podruèju. Èlanci E.V.W. Jonesa spominjali su tajnovite nestanke brodova, zrakoplova i malih brodiæa u tom podruèju, i opisao ga ko "The Devil's Sea" ili Ðavolje more. Fate Magazine, je 1952 ponovno spomenuo èudnovate pomorske nestanke u èlanku Georgea Sanda, a tek je 1964 godine termin Bermudski trokut, popularizirao Vincent Gaddis.

Postoji bezbroj teorija o tome kako i zašto Bermudski trokut iskazuje svoju smrtonosnu moæ. To je podruèje svoju slavu dobilo zahvaljujuæi Charlesu Berlitzu i njegovoj knjizi The Bermuda Triangle iz 1974. Knjiga se sastoji od serije prièa o tajnovitim nestancima brodova i zrakoplova, a posebno o gubitku «Leta 19», Amerièke mornarice. U tom je letu nestalo pet amerièkih bombardera tipa «TN Avenger». Eskadrila je nestala dok je za navodno lošeg vremena, nakon poslijepodnevne rutinske vježbe u Fort Lauerdalu, prelijetala ovo podruèje uveèer 5. prosinca 1945. Tajanstveno je takoðer i to što je avion koji je krenuo u potragu za njima, takoðer nestao. No je li to cijela prièa?

Knjiga «Bermudski trokut» postala je best-seller u to vrijeme, i mnogo èitaoca koji su se zanimali za temu, predložili su raznovrsne teorije da bi objasnili prirodu nestanaka. U listi su se našle prirodne oluje, razna morska èudovišta, izvanzemaljske otmice, veliki valovi, otpuštanja mjehuriæa metana iz leda na morskom dnu, crne rupe, geomagnetske anomalije, izgubljeno carstvo Atlantisa sa dna oceana i još mnoge prirodne i natprirodne pojave.


Skeptièni komentari Kritièari su optužili Berlitza i ostale da su pretjerali u misterioznim aspektima

nekih sluèajeva. No sam Berlitz nije zapravo spominjao nikakva natprirodna objašnjenja nestanaka.

Osiguravajuæe društvo Lloyd iz Londona, 4. travnja 1975. pisalo je èasopisu Fate o svojim istraživanjima a izjavili su kako je prema Lloydovu arhivu, od 1955 godine nestalo 428 brodova po cijelom svijetu, ali da njihovi istražitelji nisu našli nikakav dokaz koji bi potvrdio da ih je u Bermudskom trokutu nestalu više nego drugdje. Time je osiguravajuæe društvo odbilo poveæati osiguravajuæe police za prolaz kroz to podruèje. Amerièka obalna straža je to i potvrdila.

Skeptici komentiraju kako bi nestanak vlaka na putu izmeðu dvije postaje bio mnogo uvjerljiviji dokaz paranormalne aktivnosti, a èinjenica da se tako nešto na zemlji ne dešava, sugerira nam kako nije potrebno puno paranormalnih objašnjenja kako bi se objasnili nestanci brodova i zrakoplova u nekom nepredvidljivom dijelu oceana. Razlozi nestanaka

Jedno od objašnjenja nekih zagonetnih nestanaka, fokusira se na prisutnost širokih metanskih hidrata na kontinentalnim ploèama. Dokument izdan sa strane Amerièke geološke patrole izvještava o hidratima na priobalnom podruèju Blake Ridgea, jugoistoèno od SAD-a, 1981 g. Periodiène erupcije metana sposobne su proizvesti mjehure velièine broda ili vodena podruèja sa toliko isparavanja, da gustoæa vode nije više prikladna za plutanje brodova.

Ako je to sluèaj, pojava takvog podruèja okolo broda moglo bi, hipotetski, prouzroèiti trenutno tonjenje bez ikakvog upozorenja. Posljedice takve erupcije isto su znatne, a izvješæa ukljuèuju iznenadnu maglu, pjenastu vodu, promjene u plutavosti brodova i klizave uljne površine. No iako metanski hidrati izgledaju kao veoma velika moguænost tajanstvenih nestanaka u podruèju Bermudskog Trokuta, geologièar Amerièkog geološkog instituta smatra da iako je ispuštanjem plinova moguæe prouzroèiti potonuæe broda, ne vjeruje da je to bio razlog nestanaka brodova u Bermudskom trokutu. Æudljivi valovi

Istraživanja pokazuju da æudljivi valovi visine i do 30 metara, koji mogu potopiti i najveæi brod u trenutku, mogu se dogaðati i dogaðaju se. Ne tako davno i sami smo bili svjedoci katastrofe koja se dogodila u Aziji pojavom Tsunamija. Iako zadnjih godina vrlo rijetko pojavljuju na našu sreæu, u nekim dijelovima oceana, strujanja vode omoguæuju im formiranje èešæe nego uobièajeno. Takvi su iznenadni valovi sve do sada bili glavnim uzroènikom mnogim neobjašnjenim gubitcima brodova kroz godine.


Sluèaj nestanka «Leta 19» Meðu najpoznatijim incidentima nestanaka u podruèju Bermudskog trokuta stoji gubitak "Leta 19", eskadrile od pet Nautièkih bombardera tipa "TN Avenger". Tog je dana, 5. prosinca 1945. godine, iz amerièke vojne baze u Fort Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila uzletjela na uobièajeni, rutinski let zraènim prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14:02, a šest minuta kasnije za njim su, leteæi u formaciji, krenula i ostala èetiri bombardera. Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na moguæu tragediju. Pa, ipak... Drama se dogodila u povratku. Približavajuæi se bazi oèekivalo se da æe Avengeri tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15:45 sati, Centar za navoðenje primio je krajnje uznemiravajuæu poruku: - Govori zapovjednik “Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo zemlju!... U bazi Fort Lauderdale istog je èasa dan znak za uzbunu. Iz Centra su odmah zatražili koordinate zrakoplova. Zapovjednik eskadrile potporuènik Charles Taylor izgledao je smušen izjavivši da ne mogu odrediti položaj i da nisu u moguænosti vidjeti zemlju i ocean, a nakon nekoliko trenutaka veza se prekinula. U amerièkoj je vojnoj bazi nastalo pravo zaprepaštenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme, veæ su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim toga i zapovjednik se eskadrile sasvim èudo ponašao. Nije pratio ni jednu od instrukcija, niti se koristio postupkom kojega je, kao profesionalni pilot, odlièno poznavao. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odreðene toèke za spuštanje, ali nije. Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”? Dežurni èasnik u Kontrolnom tornju pokušavao je od ostalih navigatora dobiti toènu poziciju “Leta 19”. No, radio-veza se iz neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki èudan naèin, u Kontroli leta mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom još održavali radio-vezu. Iz njihovih isprekidanih dramatiènih dijaloga moglo se zakljuèiti da su svi kompasi prestali raditi, da su navigacioni ureðaji poludjeli i da daju razlièite i zbunjujuæe podatke. Iz nekog krajnje misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, èak ni sunce! U 16:23 sati primljena je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao: Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo.. Potom je nastala tišina. Piloti amerièke “Eskadrile 19” više se nikada nisu javili. Dali je to sve što se dogodilo prije 60 godina? Možemo li ikako saznati što se na bombarderima zaista dešavalo.


Tajna nestale "eskadrile 19" Malo detaljniju i realniju verziju dao je Berlitz u svojoj knjizi «Bermudski

Trokut» . Bombarderi "TBM Avengers" bili sagraðeni tako da mogu dugo vrijeme plutati na vodi u sluèaju nesreæe. Prema tome trebalo ih se slijedeæi dan pronaæi obzirom da je tog dana prijavljeno vedro vrijeme, no oni su jednostavno nestali. Let je bio vježbovna misija, svi osim kapetana bili su studenti. Veæ na poèetku misije, kapetan je dao indicije da njegovi kompasi ne rade i pretpostavio je da lete nad malom grupom otoka za koje je vjerovao da su Florida Keys koji su naravno bili daleko izvan kursa koji su trebali slijediti. U kasnijem rekonstruiranju dogaðaja, pokazalo se da su ti otoci najvjerojatnije bili bombna meta, istoèno od Florida Keysa.

Kapetan je misleæi da se kreæe prema Floridi, vodio let dalje na sjever. Tada se vrijeme poèelo pogoršavati i u radio kontaktu su se pojavile smetnje. Let je zaista bio daleko od središnje obale poluotoka Florida. U 5:50 baza je ustanovila njihovu poziciju daleko od obale središnje Floride, no nije se moglo kontaktirati pilote kako bi ime se ta informacija dala.

Odmak se za njima poslao letaè kako bi im pomogao vratiti se, a kasnije još dvoje kao pomoæ u traženju. U meðuvremenu je pala noæ i vrijeme se pogoršalo. zadnja radio poruka sa bombardera primljena je u 7:04 naveèer, u kojoj su javljali da im nestaje goriva.

Piloti su se dogovorili da kada jednom ponestane goriva, svi zajedno spuste avione u more. Potraga za preživjelima "leta 19" potrajala je cijelu noæ i slijedeæi dan bez uspjeha. No to nije bilo zaèuðujuæe, bombarderi nisu bili namijenjeni slijetanju na uzburkano more.

Avion poslan u potragu koji je izgubljen bio je jedan od dva tipa Martin Mariner. Mariner je tada imao reputaciju "leteæe bombe" ili "leteæeg spremnika benzina", najvjerojatnije je eksplodirao u letu. Posada teretnog broda svjedoèila je eksploziji i prenijela da se u blizini nalazi ono što su mislili da je uljni trag i plutajuæa avionska olupina, no ništa nije pronaðeno. Nema sumnje u ono što se desilo spasilaèkom zrakoplovu, drugi je Mariner stigao u podruèje pretraživanja prema planu.

Slika iskusne eskadrile pilota koji nestaju tijekom sunèanog popodneva, oèito nije toèna. Realnije bila je to eskadrila studenata prisiljenih na slijetanje usred noæi u nepoznato olujno more. U originalnoj izjavi Amerièke mornarice, za nezgodu se okrivljavalo kapetanovu smušenost, no izjava je izmijenjena prema željama pokojnikove obitelji.

Potrebno je napomenuti da Bermudski trokut ipak još krije tajnu koja se odnosi na "Eskadrilu 19". Što se zapravo dogodilo Avenger zrakoplovima? 1991, olupine pet Avengera pronaðene su van obale Floride. U prvom trenutku nikto nije sumnjao da su to olupine "Eskadrile 19", no kasnije je otkriveno da seriski brojevi na motorima ne odgovaraju "eskadrili 19".

1986 olupina još jednog Avengera pronaðena je van obala Floride tijekom potrage za svemirskim brodom Challenger.

1990 arheolog aeronautike imenom Jon Myer izvadio je olupinu iz mora. Bio je uvjeren da je jedna od nestalih Avengera, no nije se moglo dobiti pozitivne identifikacije.

Nakon 1992 još jedna ekspedicija otkrila je rasute dijelove aviona u tom podruèju na dnu oceana koji bi mogli pripadati Avengeru.


Službeno objašnjenje U mnogim se prièama o dogaðaju Eskadrile 19, tvrdi da je voða bombardera, poruènik Charles C. Taylor, poslao niz èudnih poruka prije nestanka, no nema istinskih dokaza da je on te rijeèi zaista izgovorio.

U službenom objašnjenju Mornarice stoji da su se oba Taylorova kompasa pokvarila, pa se zabunio i pogrešno utvrdio lokaciju svog eskadrona zavaran sliènošæu Bahama i Florida Keysa, pokušavajuæi otkriti mjesto na kojem se nalaze, njegov je eskadron ostao bez goriva i noæu pao u more, tako da oni koji su pošli u potragu nisu vidjeli nikakva traga. Tog je dana u 19:50 naveèer s broda Gaines Mills viðen avion koji se zapalio iznad Daytona Beacha, a zatim pao u more i eksplodirao. Vjeruje se da je to bio nestali avion koji je krenuo u potragu. Istraživanja Lawrencea Kuschea

Zaintrigiran velikim brojem studenata koji su u vijeme incidenta "Leta 19" dolazili k njemu u potrazi za podacima o Bermudskom Trokutu, Lawrence Kusche, knjižnièar na Državnom Sveuèilištu Arizona, zapoèeo je veoma podrobnu istragu originalnih izvješæa. Njegova su istraživanja objavljena 1975 pod nazivom Bermudski Trokut, misterij riješen (The Bermuda Triangle Mystery: Solved). Kuscheova istraživanja otkrila su veliki broj nepodudarnosti izmeðu Berlitzeovog djela i izjava oèevidaca, i drugih ljudi koji su sudjelovali u nesreæama. Primjetio je sluèajeve u kojima su se pogodne informacije koje su se odnosile na sluèaj, ali su kasnije pristigle ostale nezabilježene.

Berlitzeova knjiga obilježavala je nestanak jahte Donalda Crowhursta kao tajnovit, unatoè oèitim dokazima da je Crowhurst krivotrvorio raèune svog putovanja a njegov je dnevnik jasno upuæivao da je poèinio samoubojstvo. Teretnjak koji je prevozio rude Berlitz oznaèuje kao «izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz jedne Atlantske luke», no teretnjak je zapravo izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz luke istoga imena u Pacifièkom oceanu. Kusche takoðer osporava veliku veæinu nesreæa dodijeljenih tajanstvenom Bermudskom Trokutu, a koje su se zapravo dogodile izvan njega.

Njegovi su zakljuèci da je Bermudski trokut jedno od najprometnijih pomorskih podruèja u svijetu i kao takvo proporcionalno ima i više gubitaka nego igdje drugdje. Èeste su tropièke oluje u zoni Bermudskog trokuta, samim time nestanci nekih brodova teško mogu biti tajanstveni, a veæina takvih nestanaka pretjerana je nespretnim istragama u kojima je brod proglašen nestalim no njegovo uplovljavanje u luku ostalo je neprijavljeno. Tijekom stvarnih nestanaka brodova koji su navodno nestali za mirna, sunèana vremena, tadašnja vremenska prognoza u tom trenutku nije odgovarala stvarnim vremenskim prilikama.


DA VINCIJEV KODLEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET…


DA VINCIJEV KOD LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET…

Pet ravnih linija prekriženih tako da oblikuju petokraku zvijezdu. Pentagram. Ako ste veæ imali u ruci knjigu «Da Vincijev Kod» èiji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala svjetsk i bestseller u zadnjih nekoliko mjeseci i koja je postala žarište brojnih vjerskih rasprava i otvorenih prosvjeda katolièke crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima ste se susreli je pentagram. Ako se niste još susreli sa upravo spomenutom knjigom, zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije a ako ste veæ upoznati sa «Da Vincijevim Kodom» onda zacijelo znate što æete uskoro moæi èuti. Tekst koji æete susresti ovdje, izveden je iz navedenog djela. Ali ne griješim ako kažem da nije potrebno ništa više kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najveæih legendi koju èovjeèanstvo posjeduje. Nevjerojatno temeljito obraðena tema u knjizi dala mi je poticaj da obradim ovu fascinantnu legendu. Iako je tema kako sam veæ nagovijestila zaista jako osjetljiva, ako niste veæ držali u ruci knjigu ili niste kojim sluèajem veæ negdje naèuli ili proèitali oko èega se sva ta strka i zbrka zapravo digla, zaèudit æe Vas ono što æete uskoro èuti. No ako mislite da se tu radi o dešifriranju nekog koda ili odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine.. Božanska proporcija Prije prelaska na meštra da Vincija, spomenut æemo nešto vrlo zanimljivo što uvelike pridonaša razumijevanju nekih pravila prirode. Dali ste se ikada upoznali sa brojem 1.618? Ako niste upoznajte ga, 1.618 poznat je kao PHI. No nemojte ga zamjeniti sa PI. Ovaj je broj, 1.618 vrlo važan broj u umjetnosti i smatra se najljepšim brojem u svemiru. Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato što je suma susjednih znamenki jednaka iduæoj znamenci u nizu, nego i zato što kvocjenti susjednih znamenki imaju zapanjujuæe svojstvo da sadrže broj 1.618! Usprkos tajanstvenom matematièkom porijeklu, istinski komplicirani aspekt broja PHI njegova je uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, æivotinje pa èak i ljudska biæa posjeduju dimenzije koje sadrže te èudne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je sveprisutan u prirodi, što jasno premašuje bilo kakvu sluèajnost, pa su tako ljudi pretpostavljali da je PHI s igurno predodredio sam Stvoritelj svemira. Rani znanstvenici su 1.618 predstavili kao Božansku proporciju. Spiralne latice èešera, poredak listova na stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujuæe svojstvo božanske proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju a zatim to podijelite s udaljenošæu od lakta do vrha prstiju, opet æete dobiti PHI. Još jedan primjer? Udaljenost od kuka do poda podijeljena udaljenošæu od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju. Prsi na nogama. Podjela kralježnice. PHI. Svi smo mi hodajuæi primjer božanske proporcije. Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prošlosti otkrili PHI, bili su sigurni da su nabasali na Božji graðevni blok svijeta i zbog toga su poèeli obožavati prirodu. Samo po sebi je jasno i zašto. Božja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere koje obožavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu na naèin na koji su to èinili i pogani, a da to èak ni ne znaju. Prvi svibnja je savršeni primjer. Proslava dolaska proljeæa, zemlja se vraæa u život da bi proizvela obilje. Èovjek se jednostavno pridržava pravila prirode a umjetnost je èovjekov pokušaj da oponaša ljepotu Stvoriteljeve ruke. Umjetnièka djela Michelangela, Albrechta, Dürera, da Vincija i mnogih drugih namjerno i rigorozno se pridržavaju božanskih proporcija. PHI se nalazi u arhitektonskim dimenzijama grèkog Partenona, egipatskim piramidama, pa èak i zgradi UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u organizacijskim strukturama Mozartovih sonata, Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartóka, Debussyja i Schuberta. Broj PHI, koristio je èak i Stradivari kako bi izraèunao toèno mjesto na koje treba staviti f-ove pri pravljenju svojih poznatih violina.


Pentagram Pet ravnih linija koje se meðusobno presijecaju i na taj naèin oblikuju zvijezdu s pet krakova najsnažniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat kao pentagram. Jedan je od najstarijih simbola na svijetu, koristio se pr ije više od èetiri tisuæe godina prije Krista. Crtajuæi pentagram, crte se automatski djele na segmente prema božanskoj proporciji. Omjer svih cr ta u pentagramu jednak je broju PHI, a to ovaj simbol èini osnovnim izrazom božanske proporcije i od davnina je bila simbol ljepote i savršenosti povezan s boginjom i svetom ženstvenošæu. Pentagram je primarno poganski vjerski simbol. No ako ste odmah pomislili na štovanje ðavla, varate se. U današnje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak štovanju ðavla, što je velika zabluda. Korijen rijeèi zapravo dolazi od latinske rijeèi paganus što znaèi onaj koji nastanjuje selo. «Pogani» su doslovno neindoktrinirani seljaci koj i su se držali starih, ruralnih rituala štovanja prirode. Zapravo, strah Crkve od onih koji žive u ruralnim sredinama bio je toliko jak da je iz rijeèi seljak, englesk i villager, izvedena rijeè vilain, što znaèi pokvaren èovjek. Hollywood je od zvijezde petokrake napravio klišej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama iza kojih obièno na zidu ostaje nažvrljana na zidu stana nekog sotonista zajedno s drugim navodnim demonskim znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je prilièno pobožno. Pentagram je pretkršæanski simbol povezan s obožavanjem prirode. U davnini ljudi su zamišljali da je svijet podijeljen na dvije polovice, muški i žensku. Njihovi bogovi i boginje održavali su ravnotežu moæi. Jing i jang. Kada bi muškarac i žena bili u ravnoteži, svijetom bi vladao sklad. Kad ne bi, vladao bi kaos. Pentagram predstavlja žensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesnièara religija on se naziva «sveta ženstvenost». U svojoj najspecifiènijoj interpretaciji, pentagram simbolizira Veneru – boginju ženske spolne ljubavi i ljepote. Rana religija temelji se na božanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te isto. Boginja je imala svoje mjesto na noænom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istoèna zvijezda, Ištar, Astarte, a sva ta imena bila su snažno povezana s konceptima prirode i majke zemlje. Grafièko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, možda je i njegovo najzanimljivije svojstvo. Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam godina za pomrèine neba ostavlja savršeni obris pentagrama. U davnini je ljude taj fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali simboli savršenstva, ljepote i ciklièkih kvaliteta spolne ljubavi. U èast Venerine magije, Grci su se poslužili njenim osmogodišnjim ciklusom kao modelom za održavanje Olimpijskih igara. U današnje vrijeme malo ljudi zna da èetverogodišnji raspored suvremenih Olimpijskih igara još uvijek slijedi Venerine polu-cikluse. Još manje ljudi zna da je zvijezda petokraka zamalo postala službeni peèat Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet meðusobno povezanih krugova kako bi se bolje odrazio duh zajednišva i sklada olimpijskih igara. Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila rimokatolièka crkva. Kao dio vatikanske kampanje da izbrišu poganske vjere i preobrate mase u kršæanstvo, Crkva je lansirala lažnu kampanju protiv poganskih bogova i boginja preinaèuæi njihove božanske simbole u simbole zla. To je vrlo èesta pojava u razdobljima previranja. Novonastala sila preuzima postojeæe simbole i degradira ih, pokušavajuæi izbrisati njihovo znaèenje. U borbi izmeðu poganskih i kršæanskih simbola, poganski su izgubili bitku. Posejdonove osti postale su vražje žezlo, šiljasta kapa koja je predstavljala mudrost postala je simbol vještica, a Venerin pentagram ðavolji znak. Kako bi bilo još bolje vojska Sjedinjenih Amerièkih Država takoðer je iskvarila pentagram. On je sada najistaknutiji amerièk i simbol rata. Crta ga se na mlažnjacima i nailazimo ih na ramenima generala. Toliko o boginji ljubavi i ljepote.


Leonardo da Vinci Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobièna tema za povjesnièare, pogotovo u kršæanskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnošæu i štovao božanski poredak prirode, a to oboje ga je držalo u trajnom stanju grijeha protiv Boga. Štoviše, umjetnikove sablasne ekscentr iènosti projicirale su odreðenu, svima dobro poznatu demonsku auru: ekshumirao je leševe kako bi prouèavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike neèitkim obrnutim rukopisom, vjerovalo se da posjeduje alkemièarsku moæ pretvaranja olova u zlato, pa èak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi ukljuèivali su i strašna oružja za ratovanje i sprave za muèenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti. Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kršæanskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvoliènjak. Prihvaæao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kršæanske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, naèin na koji si je osiguravao rasipni stil življenja. Na nesreæu Da Vinci je bio šaljivdžija koji se èesto zabavljao potiho grickajuæi ruku koja ga je hranila. U mnogo kršæansk ih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršæanski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No što da se o njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan èovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom. Vitruvijev èovjek Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija blijedožuti je pergament na kojem se nalazi slavni goli muškarac – Vitruvijev èovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu koji je velièao božansku proporciju u svom tekstu De Architectura. Smatran anatomski najtoènijim crtežom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio božansku strukturu ljudskog tijela. Kako bi izmjerio toène proporcije strukture ljudskih kostiju, da Vinci je iskopavao tijela. Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od graðevnih blokova èiji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI. Da Vincijev Vitruvijev èovijek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujuæi se na plakatima, podlošcima za miševe i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savršenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli muškarac, raširenih ruku i nogu. Krug je bio kljuèni element cijele kompozicije. Ženski simbol zaštite, krug oko tijela gola muškarca završavao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati – o skladu izmeðu muškarca i žene. Mona Lisa Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Možete li zamisliti koju tajnu ona krije iza sebe? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Vis i na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Pariškom muzeju Louvre. Naslikana na jablanovoj dasci, njezin eterièni, maglom ispunjeni ugoðaj pripisivao se da Vincijevom umijeæu sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj. Status najpoznatijeg umjetnièkog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesnièari umjetnosti i obožavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignuæe. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zašto, odgovarao bi da mu je teško rastati se od najuzvišenijeg izražaja ženske ljepote. No ipak, mnogo povjesnièara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetnièkim majstorstvom. Slika je najobièniji portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo obožavanje tog djela proizlazilo iz neèeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih šala. Kolaž dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da veæina njezin osmjeh još uvijek smatra nekom velikom tajnom. Mnogi æe vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno niže nego na desnoj. No on nije bio sklon greškama. To je u stvari bio njegov mali trik. Spuštajuæi crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veæu s lijeve nego s desne strane. To je njegova mala privatna šala. Povijesno gledajuæi, konceptima muškog i ženskog pripisane su odreðene strane – lijeva je ženska, a desna muška. Buduæi da je da Vinci bio veliki obožavatelj ženskih principa, napravio je Mona Lisu ljepšu s lijeve nego s desne strane. On se zapravo zalagao za sklad, ravnotežu muškog i ženskog. Vjerovao je da ljudska duša ne može doživjeti prosvjetljenje ako nema i muške i ženske elemente. Meðutim što god da je da Vinci htio postiæi, njegova Mona Lisa nije ni muško ni žensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj muškog i ženskog. Egipatski bog muške plodnosti zove se Amon, a Amonova družica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida èiji je drevni slikovni znak bio L'ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L'ISA. Osim što joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram božanskog sjedinjenja muškog i ženskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zašto se Mona Lisa tako smješka.


Sionski Priorij Sionski Priorij, utemeljio je u Jeruzalemu 1099.g. francuski kralj Godefroi de Boullion. Povijest bratstva obuhvaæala je više od jednog tisuæljeæa.. No što je to Sionski Priorij? Kralj Godefroi je navodno èuvao jednu vrlo moænu tajnu, tajnu koja je bila u njegovoj obitelji od vremena Krista. Bojeæi se kako bi se nakon smrti njegova tajna mogla izgubiti, osnovao je tajno bratstvo, Sionski Priorij, i zadužio ih da èuvaju njegovu tajnu i tiho je prenose s generacije na generaciju. Tu tajnu èuva složeni sustav znanja rasporeðenog na zasebne dijelove i podijeljeno meðu više èlanova. Iako je bratstvo veliko, samo èetvorica è lanova znaju gdje se èuva. Ugledne javne osobe, umjetnièke duše bili su veliki meštri Sionskog priorija. Dokaz za to otkriven je prije mnogo godina u pariškoj nacionalnoj biblioteci u spisima nekoæ znanim pod nazivom Les Dossiers Secrets. Svaki povjesnièar i entuziast koji se za to zanimao proèitao je Les Dossiers. A njihovu autentiènost potvrdili su mnogi struènjaci neupitno potvrdivši ono što su povjesnièari dugo vremena sumnjali: Velik i meštri sionskog priorija ukljuèivali su Nicholasa Flamela, Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Sir Isaaca Newtona, Victora Hugoa, Claudea Debussya i Jeana Cocteaua. No što je priorij èuvao? Koja je njihova velika tajna za koju mnogi smatraju da je odgovor na nju sam Leonardo naslikao u nekom od njegovih remek djela i provode sate i sate pred njegovim slikarijama u potrazi za skrivenim znakovima koji bi im pokazali gdje se nalazi naèuvanija tajna svih vremena. Tijekom godina provedenih u Jeruzalemu, priorij je saznao za hrpu skrivenih spisa zakopanih ispod ruševina Herodova hrama koji je bio izgraðen na ranijim ruševinama Salomonova hrama. Ti su spisi, navodno potvrðivali Godefoijevu moænu tajnu. Ti su spisi bili takve prirode da kršæanska Crkva ne bi prezala pred nièim samo da ih se dokopa. Kako bi se domogli tih spisa, priorij je okupio svoju vojsku – skupinu od devet vitezova po imenu «Red ubogih viteza Kristovih i hrama Salomonova». Bolje poznatiji kao vitezovi templari. Uobièajeno mišljenje o vitezovima templarima jest da su bili osnovani kako bi zaštitili hodoèasnike koji su bili na putu u Svetu zemlju. No mnoge teorije zavjera govore kako je njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bio je da povrate spise koji su se nalazili ispod ruševina hrama. Nitko zapravo ne zna zasigurno, no vjeruje se da su vitezovi zaista nešto pronašli ispod ruševina. Trebalo im je devet godina, ali konaèno nakon što su našli ono za èime su tragali, blago su iznijeli iz hrama, prenijeli u Europu i preko noæi im je narastao ugled. Papa Inocencije II istog èasa izdao im je papinsku bulu koja je vitezovima templarima garantirala neogranièenu moæ i proglasio da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitima. Ne zna se je li time Vatikan pokušao kupiti njihovu šutnju, ili su Vatikan Vitezovi ucijenili. No otada nadalje templari su se širili nevjerojatnom brzinom, postajali su sve jaèi i gomilali silno bogatstvo. Do 1300. vitezovi Templari nagomilali su više moæi od tadašnjeg pape Klementa V koji je odluèio da se nešto mora poduzeti po tom pitanju. U potezu dostojnom CIA-e, papa Klement izdao je tajne naredbe koje su trebale biti izvršene u petak, 13.listopada 1307. godine. Papa je Templare proglasio hereticima, vrajžjim poklonicima, homoseksualcima i sodomistima. Toga dana zarobljeno je, nemilosrdno muèeno i konaèno spaljeno na lomaèi nebrojeno vitezova optuženih za herezu. No bratstvo se održalo pod raznim imenima i do današnjeg dana i saèuvali tajne spise kojih se zapravo Klement želio dokopati. Spisi su povjereni templarovim redovima u sijeni, Sionskom prioriju. Tisuæu godina, prenose se legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova moæ i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom Sangreal. Niti jedan tajna kao ova nije izazvala toliko zanimanje meðu povjesnièarima koliko ona o Sangrealu. Iako je Sangreal drevna rijeè, tijekom godina poprimila je drugo zanèenje.. suvremeniji naziv. Gotovo svi su èuli prièu o Sangrealu, no vjerojatno su navikli da je sovu «Sveti gral». Sveti Gral Uvriježeno je mišljenje i svima dobro poznato da je Sveti gral kalež. Kalež iz kojega je Isus pio na Posljednjoj veèeri i u koji je Josip iz Arimateje kasnije uhvatio njegovu krv kada su ga razapinjali te je s njim prešao u Francusku i od tamo u Veliku Britaniju gdje mu se gubi trag. Upravo Sionski priorij, èuva tajnu Svetog grala. No mnogima æe druga strana prièe biti posve nepoznata, a upravo je druga strana razlog velikom strahu Crkve od njegovog otkr ivanja. Sveti gral uopæe nije kalež. Legenda o gralu – kaležu, domišljato je smišljena alegorija. Kalež je metafora neèeg drugog, neèeg puno moænijeg od obiène izgubljene posude. Sveti gral je najtraženije blago u povjesti èovjeèanstva. Od njega su potekle legende, ratovi, potrage koje su trajale cijeli život. Ima li smisla da se radi samo o kaležu? Da je zaista tako, ne bi li onda i ostale relikvije trebale proizvesti slièno ili još veæe zanimanje? Kruna od trnja, Pravi križ na kojem je Isus razapet, Titulus? Longimusovo koplje? No nisu. Tokom povijesti, Sveti je gral bio najposebniji. No zašto je tako? Zapravo mnoge knjige su o tome i napisane, no zašto onda ova teorija nije poznatija? Zato što se nijedna od tih knjiga ne može mjeriti i natjecati sa stoljeæima utemeljene povijesti, pogotovo kad tu povijest podupire najveæi bestseller svih vremena. A ne govorim o Harry Potteru veæ o Bibliji.


Sveti gral – druga slika novog zavjeta Sve što treba znati o Bibliji, sažeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj reèenici. «Biblija nije stigla faksom iz raja». Biblija je ljudski proizvod, ne Božju. Biblija nije pala s neba. Napisao ju je èovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije. Isus Krist bio je povijesna liènost s nevjerojatnim utjecajem, možda najzagonetniji voða na svijetu koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni Mesija, Isus je imao moæ od kraljeva, inspirirao milijune ljudi i bio osnivaè novih filozofija. Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus je imao zakonito pravo na židovsko prijestolje. Naravno njegov život bilježilo je na tisuæe njegovih sljedbenika u cijeloj zemlji. Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se više od osamdeset evanðelja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano da uðe u njega – Matej, Marko, Luka, Ivan bili su meðu tih nekoliko. Upravo tu fundamentalnu ironiju kršæanstva Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin. U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija bila je obožavanje sunca – kult Sol Invictus ili Nepobjedivog sunca. Na nesreæu, Rim su u to vrijeme obuhvaæali sve veæi vjerski nemiri. Tri stoljeæa nakon Kristovog raspeæa, Kristovi sljedbenici množili su se nevjerojatnom brzinom. Kršæani i pogani poèeli su se sukobljavati i taj sukob se toliko raširio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin je odluèio da se nešto mora uèiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odluèio je ujediniti Rim pod jednom zajednièkom religijom. Kršæanstvo. No zašto bi car poganin izabrao Kršæanstvo za službenu vjeru? Jednostavno, Konstantin je bio odlièan poslovni èovjek. Vidio je da je kršæanstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je ionako veæ pobjeðivao. Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kršæansku tradiciju koja se sve više širila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama. Tragovi poganske religije u kršæanskoj s imbolici ne mogu se poreæi. U kršæanstvu ništa nije originalno. Pretkršæanski bog Mitra – zvan Sin Božji ili Svjetlo dana – roðen je 25.prosinca. A inaèe je 25. prosinca i datum roðenja mnogih drugih bogova kao što su recimo Oziris, Adonis i Dioniz. Novoroðenom je Krišni kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. Èak je i kršæanski sveti dan u tjednu izveden od poganskog. Izvorno su kršæani slavili židovski Sabbath ili subotu, ali Konstantin je to promijenio tako da se taj dan pokapa s poganskim štovanjem dana sunca, nedjeljom. A sve je to u vezi sa pravom prirodom Svetog grala. Tijekom stapanja vjera, Konstantin je morao ojaèati tu novu kršæansku tradiciju i održao je slavno okupljanje pod nazivom Prvi opæi koncil kršæanske crkve u Niceji. Na tom skupu raspravljalo se i odluèivalo o puno aspekata kršæanstva, datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provoðenju sakramenata i, naravno Isusovom božanstvu. Do tog trenutka u povijesti na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka… velikog i moænog èovjeka, ali ipak èovjeka. Smrtnika. Isusovo uspostavljanje na «Sina Božjega» službeno je predložio i izglasao Koncil. Utvrðivanje Isusova božanstva bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj politièke moæi Vatikana. Službenim utemeljenjem Isusa kao Sina Božjeg, Konstantin je Isusa pretvorio u božanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, biæe èija se moæ nije mogla osporiti. To ne samo da je sprijeèilo daljnja osporavanja kršæanstva od strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem Rimske katolièke crkve. Sve se zapravo svodilo na to tko æe imati moæ. Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajuæi njegovu ljudsku poruku, obavijajuæi je neprobojnim plaštem božanstva i koristeæi je kako bi proširila svoju moæ. Nitko naravno ne tvrdi da je Krist varalica ili porièe da je hodao zemljom i nadahnuo milijune da vode bolje živote. Samo da je njegova važnost i njegov utjecaj iskorišten kako bi se oblikovalo lice kršæanstva onakvog kakvog ga danas poznajemo. Meðutim, trik je u tome što je car Konstantin uzdigao Isusa gotovo èetiri stoljeæa nakon njegove smrti, do tada je veæ postojalo na tisuæe spisa koji su kronološki bilježili njegov život kao smrtnika. Trebalo je mnogo hrabrosti kako bi se povukao veliki potez i prepravile se povijesne knjige pisane sve do tada. Konstantin je naruèio sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila ispuštena ona evanðelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba. Sa ostala evanðelja zabranjena su, sakupljena i kasnije spaljena. A evo i jedne zanimljivosti. Svi oni koji su se odluèili za zabranjena evanðelja, proglašeni hereticima. Rijeè heretik javlja se od tog trenutka u povijesti. Latinska rijeè haereticus znaèi «izbor». Oni koji su izabrali izvornu Kristovu povijest bili su prvi heretici na svijetu.

Tu dolazimo pomalo i do srži prièe o Svetome gralu. Neka su evanðelja koja je Konstantin pokušao izbrisati nekako preživjela. U dvadesetom stoljeæu pronaðenim su stari hebrejski rukopisi. Osim što ti rukopisi govore istinu o gralu, oni govore i o djelovanju Krista kao èovjeka. Naravno, Vatikan je pokušao sprijeèiti objavljivanje tih spisa. A zašto? Jer se iz njih vide jasna povijesna neslaganja koja jasno potvrðuju da su suvremenu Bibliju uredili i sastavili ljudi sa odreðenim politièkim ciljem a to je da promoviraju božanstvo Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojaèali vlastitu moæ.


Prava priroda Setog grala Želja suvremene Crkve da se sprijeèi objavljivanje tih spisa proizlazi iz iskrenog uvjerenja koje su sami utemeljili, a to je da je Krist uistinu bog. Vatikan uistinu vjeruje kako su ti spisi ništa drugo do lažno svjedoèenje. To se ne može poreæi. Toga je više nego itko bio svjestan upravo Leonardo da Vinci. Leonardovi osjeæaji vezani uz Bibliju odnose se izravno na Sveti gral. Zapravo, da Vinci je i nacrtao pravi gral. Kao što je veæ poznato, on je vlastita uvjerenja unio u slike koje je Kršæanska crkva naruèila od njega. U mnogo kršæansk ih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršæanski. Upravo je time isticao vlastita uvjerenja. Jedna od najzanimljivijih slika koje je ikada napravio, freska je Posljednje veèere. Èudno je, uzimajuæi u obzir da i Biblija i standardna legenda o gralu slave ovaj trenutak kao definitivni dolazak Svetog grala, èudno je što je da Vinci umjesto jednog Kristovog kaleža, naslikao svakome od trinaest prisutnih po jednu èašu. Veæina struènjaka ili ne vidi ili jednostavno odluèi zanemariti anomalije koje je da Vinci napravio na ovoj slici. Ova je freska ipak kljuè tajne svetog grala. Ova freska nam govori što je, zapravo bolje reæi tko je… Sveti graal. Alegorija Svetog Kaleža Igra rijeèi, kalež dolazi izvorno iz poganskih simbola za muško i žensko, dok muški znak trokut vrhom okrenut prema gore, nalikuje oštrici, ženski znak isto tako trokut, okrenut prema dolje nalikuje na šalici, posudi, ali što je najvažnije nalikuje obliku ženske maternice. Taj znak sugerira ženstvenost i plodnost. Legenda nam govori da je Sveti gral kalež, šalica. No opis grala kao kaleža nije ništa drugo do alegorija kako bi se zaštitila istinska priroda Svetog grala. Gral je doslovno drevni simbol ženstvenosti, a Sveti gral predstavlja svetu ženstvenost boginju koja se, naravno, do danas izgubila, buduæi da ju je Crkva doslovno izbrisala. Moæ žene i njezina sposobnost da stvori život nekoæ su bile vrlo svete, ali predstavljale su opasnost usponu pretežno muške crkve, pa je tako sveta ženstvenost demonizirana i proglašena zlom. Muškarac je a ne Bog, stvorio koncept 'izvornog grijeha' gdje Eva zagrize jabuku i prouzrokuje pad ljudske rase. Žena, nekoæ sveta davateljica života, proglašena je neprijateljem. Taj je koncept žene kao donositeljice života bio je temelj drevnih religija. Roðenje je bilo mistièno i moæno. Na žalost, kršæanski filozofi odluèili su zatajiti žensku snagu stvaranja zanemarujuæi biološku istinu i stvarajuæi muškarca Stvoriteljem. U Knjizi postanka govori se da je Eva nastala od Adamova rebra. Žena je postala izdanak muškarca. I to grešni. Knjiga postanka je poèetak kraja kulta boginje. Gral je, znak za izgubljenu boginju. Kad se pojavilo kršæanstvo, stare poganske religije nisu se lako ugasile. Legende o viteškim traganjima za izgubljenim gralom, zapravo su prièe o zabranjenim traganjima za izgubljenom svetom ženstvenošæu. Izgubljeni kult boginje Nitko ne može zanijekati puno dobroga što je suvremena Crkva èinila u današnjem problematiènom svijetu, a opet prošlost iste te Crkve podmukla je i nasilna. Brutalni križarski ratovi voðeni zbog reduciranja poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na obožavanju boginja, trajali su tri stoljeæa i pribjegavali metodama koje su bile koliko i nadahnute, toliko i straviène. Katolièka inkvizicija objavila je knjigu koja se slobodno može nazvati najkrvoloènijom u povijesti èovjeèanstva. Malleus maleficarum ili Vještièji bat. Ta je knjiga indoktrinirala svijet «opasnostima od slobodnih žena» i upuæivala sveæenstvo kako da ih pronaðe, muèi i uništi. Te navodne vještice, bile su znanstvenice, sveæenice, Ciganke, gatare, obožavateljice prirode, travarke i sve one koje su na bilo koji naèin bile povezane s prirodom. Babice su takoðer ubijali zbog njihove heretièke prakse korištenja medicinskog znanja kako bi olakšale bol rodiljama. Patnja koju je Crkva zastupala, bila je pravedna Božja kazna što je Eva otkinula jabuku s drveta znanja. Tijekom tristo godina lova na vještice, Crkva je spalila na lomaèi nevjerojatnih pet milijuna žena. Propaganda i krvoproliæe su upalili. Žene koje su nekoæ slavili kao bitnu polovicu duhovnog prosvjetljenja, izgnane su iz hramova svjetskih religija. Nekoæ sveti èin «Hieros Gamos», prirodno seksualno sjedinjenje muškarca i žene koje je stvaralo duhovnu cjelinu, preinaèili su u èin vrijedan prijezira. Sveti ljudi kojima je nekoæ seksualno sjedinjenja bilo iskustvo kojim se približavalo bogu, sada su se bojali svojih spolnih nagona kao vražjeg djela, suradnje s njegovom najomiljenijom saveznicom … ženom. Dani boginja došli su kraju. Majka zemlja postala je svijet muškaraca. Muški ego potrošio je dva tisuæljeæa trèeæi naokolo bez nadzora svoje ženske partnerice. Sionski priorij bio je uvjeren da je upravo to brisanje svete ženstvenosti u suvremenom životu uzrokovalo život bez ravnoteže. Nestabilna situacija oznaèena ratovima nabijenim testosteronom, pretek ženomrzaèkih društava i sve veæe nepoštovanje prema Majci zemlji.


Posljednja veèera Vraèajuæi se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje veèere, doæi æemo do srži legende. Crkva je podèinila žene, istjerala Boginju i zabranila pogansko štovanje svete ženstvenosti. Kada smo rekli da pravo pitanje koje valja postaviti vezano za Sveti gral nije što je nego tko je, gledajuæi pažljivo u fresku dobit æemo odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja osoba veæ žena, koja je u sebi nosila tako moænu tajnu da bi, kad bi je otkrila, uništila sam temelj kršæanstva. Upravo je nju da Vinci naslikao kako na posljednjoj veèeri sjedi na poèasnom mjestu, Isusu s desna. Posljednja veèera trebala bi prikazivati trinaest muškaraca. Duga crvena kosa, delikatno prekrižene ruke, nagovještaj grudi. Bez sumnje… žena. A to nije nikakva greška u slici, da Vinci je bio vrlo vješt u slikanju razlika izmeðu spolova. Unaprijed stvorena predodžba koju imamo o toj slici toliko je snažna da naš mozak blok ira neslaganja i zanemari što oèi vide. A još je jedna moguænost zašto se žensko nalièje nikada nije primjeæivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti snimljen je 1954 kad su pojedinosti još uvijek bile skr ivene ispod slojeva prljavštine i nekoliko restauracijskih prepravaka koje je napravio neki nespretnjakoviæ u osamnaestom stoljeæu. Sad kad je konaèno oèišæena i svi su ti slojevi skinuti, tako da možemo vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje ženu. Ta je žena, nitko drugi nego Marija Magdalena. Tajna Marije Magdalene Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je mišljenje da je bila bludnica. No to je nasljeðe pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana je crkva uistinu uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio božansko biæe. Prema tome, sva evanðelja koja su opisivala zemaljske znaèajke njegova života ispuštena su iz Biblije. Na nesreæu za rane urednike, jedna posebno zabrinjavajuæa zemaljska tema neprestano se pojavljivala u evanðeljima. Marija Magdalena. Ili toènije, njezin brak s Isusom Kristom. Da Vinci je bio toga više nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja veèera gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par. Nj ihova je odjeæa kao odraz u ogledalu i povezani su u kuku naginjuæi se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno odreðeni negativni prostor izmeðu sebe. Zapravo Isus kao oženjeni èovjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio neženja upravo zato što je bio Židov. Pravila ponašanja u to su vrijeme doslovno zabranjivala Židovima da budu nevjenèani. Prema židovskom obièaju, celibat je bio osuðivan i svaki Židov je imao obavezu pronaæi odgovarajuæu ženu svome sinu. U starim hebrejskim spisima pronaðenim kod Mrtvog mora, navode se mnoge intrigantne svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku nasluæivanja da æe biti uhvaæen i razapet, zadao upute svojoj družici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi Njegovu Crkvu nakon što Njega više ne bude. To je meðu njegovim uèenicima izazvalo mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje nezadovoljstvo što je drugi po redu i to iza žene. Prema ovim nepromjenjenim evanðeljima, Isus nije dao Petru upute prema kojima je trebao utemeljiti kršæansku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Kršæansku je crkvu trebala voditi žena. No kako sve to èini Mariju Magdalenu Svetim gralom? Malo ljudi naime zna, da je Marija Magdalena osim što je bila Kristova desna ruka, veæ bila moæna žena. Marija je bila iz Benjaminova plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je proglašena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snažnih veza s obitelji kojoj je pripadala. No nije Crkvu toliko brinulo što je Magdalena imala kraljevske krvi, kojiko što se družila s Kristom koji je takoðer imao kraljevske krvi. Evanðelje po Mateju govori da je Isus bio iz Davidova plemena. Potomak kralja Salomona – kralja Židova. Ženidbom sa snažnom kuæom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske krvne linije i stvorio snažan politièki savez koji bi mogao zakonski zatražiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona. Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o kaležu u kojem je bila krv Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.


Najveæa tajna u povijesti èovjeèanstva Sveti gral, Marija Magdalena… Ne samo da je Isus bio oženjen, nego je bio i otac. Upravo Marija Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kalež koji je nosio u sebi kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. No kako je moguæe da je tako velika tajna ostala skrivena sve do današnjih dana? Naravno da nije, za tajnu se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su prièu na sav glas izvikivali stoljeæima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala pronaðenim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi da su Isus i Magdalena bili kraljevske krvi. Leonardo ipak nije jedini koji je pokušavao reæi is tinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesnièara. Osamdesetih godina izdana je i dosta poznata knjiga «Sveta krv, sveti gral» u kojoj se otvoreno iznosi nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i zaslužna je što je napokon uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literatiru. Naravno reakcija Crkve na knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i oèekivati. Ipak je to bila tajna koju je Vatikan pokušao zakopati u èetvrtom stoljeæu. Križarski ratovi su se djelomièno vodili oko toga. Prikupljanja i uništavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala muškarcima koji su vodili ranu Crkvu mogla ih je uništiti. Ne samo da je Magdalena bila žena kojoj je Isus ostavio zadatak da osnuje Crkvu, nego je bila i fizièki dokaz da je novoobzanjeno božanstvo poteklo iz linije smrtnika. Crkva je da bi se zaštitila, ovjekovjeèila Magdalenu kao kurvu i sakrila dokaze Kristova braka s njom onemoguæujuæi na taj naèin bilo kakve moguæe tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtnik. To je bila dovoljno snažna motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi inaèe mogla preživjeti da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalište da je Krist božanstvo, a samim tim i stajalište da kršæanska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika Božjeg na zemlji, doista može dovesti èovjeèanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko. Leonardo da Vinci bio je genije a njegova uvjerenja duboko su usaðena u svaku njegovu sliku. Iako se na prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je život bio obavijen zaista mnogim tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova života i jesu li njegova djela zaista izraz nezadovoljstva kršæanskom Crkvom? Sva je prilika da simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna sakrivena izmeðu redova ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek pišu pobjednici. Kad doðe do sukoba dviju kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik piše povijesne knjige – knjige koje velièaju njegov cilj, a blate pobijeðenog neprijatelja. Napoleon je rekao: 'Što je povijest nego prièa oko koje su se složile obje strane?'. No povijest je uvijek jednostrana. Dali je istinita druga strana medalje? I dali zaista postoje spisi koji govore drugu prièu o Isusu Kristu i Mariji Magdaleni? Nije zapravo bitno. Ona strana prièe u koju želiš vjerovati, postaje stvar vjere i osobnog istraživanja. Kaže se da je mjesto na kojem su pronaðeni spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica i spisi prièaju prièu o njezinom životu. U samoj svojoj biti, potraga za Svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na moæ. Sionsk i priorij osnovan je kako bi èuvao njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrðuju njenu prièu. A osim toga ima i zadaæu da štiti potomstvo je bilo u neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi tajna Isusa i Magdalene bi mogla izaæi na vidjelo i osporiti katolièku doktrinu. Za sveti gral su svi èuli. Ali u proèišæenoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su spojeni. Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu izbjegavanu temu, a sada možete i sami uvidjeti zašto je ovo djelo diglo toliku prašinu i uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do sutra prièati o tome, ali ne može se osporiti da je fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu legendu koja je veæ tisuæu godina bila jedna od najèuvenijih tajni svih vremena.


- Ezoterija -Ukleti Dijamant, uznemirujuæi kipiæ,

faraonovo prokletstvo i prokletstvo Lokruma


- Ezoterija - Ukleti Dijamant, uznemirujuæi kipiæ,

faraonovo prokletstvo i prokletstvo Lokruma

Ezoterija Ezoterija, je kao vrlo zlosretna vještina nikla na dalekom istoku i kazuje se da je upravo istoènjaèka ezoterija najjaèa. U toj mistiènoj rijeèi nailazimo zapravo na vrlo jednostavan pojam, prokletstvo. Vještaci, šamani, èarobnjaci pa èak i sveæenici koristili su se a možda još uvijek koriste tu vještinu. No nije uvijek reèeno da je dragocjeni ali opasni predmet zaèaran ljudskom rukom. A to je i ono što najviše zaèuðuje. Neka od najpoznatijih prokletstva nevjerojatna su jer su predmeti od prvog trenutka svom vlasniku donosili nesreæu i jad. Koja je tajna èuvenih poznatih prokletih stvari ili mjesta i jeste li znali za sve to, otkrijte zajedno s nama…

Poput zvijezde koja zraèi ledeno-plavu vatru, blistao je na èelu indijskog kumira u hramu, sve dok ga nije bezbožno izvadio lopovski hinduistièki sveæenik èija je kazna za ovo svetogrðe bila spora i bolna smrt. Tako prema legendi poèinje mraèna povijest jednog od najpoznatijih ukletih dragulja na svijetu. Poznat je pod imenom Hopeov dijamant. Ali zašto se smatrao ukletim? Zašto su njegovi vlasnici mislili da je prelijepi tamnoplavi dragulj zlokoban?

Isto tako mnogi su zacijelo èuli za još jedan tajanstveni dragocjeni predmet koji je pokazao sliène sposobnosti ugrožavanja vlasnikova života. Jednaku tajanstvenu moæ imao je Budin kip isklesan iz zelenog žada. Kako i zašto? Što je taj predmet èinilo toliko opasnim?

U sjenci mnogo èuvenijih prokletstva, upravo kao što su «prokletstvo dijamanta Hope», «Budinog kipa» i «prokletstva faraona Tutankhamona» danas živi jedna stara legenda koja se veæ desetljeæima preprièava u gradovima Sredozemlja. Dali ste za nju znali? Ona je vezana za jedan od najljepših hrvatskih otoka – Lokrum, koji se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika.


Hopeov Dijamant Legenda o jednom od najpoznatijih prokletstva na svijetu – «prokletstvu dijamanta Hope»- èija je vrijednost procijenjena na 42,52 karata, je manje-vise poznata. Skupocjeni Hope, naime, nije donio mnogo sreæe nijednom od bivših vlasnika, poèevši od zlosretnog francuskog kralja Luja XIV pa do amerièke bogate nasljednice Eveline Wols McLeean. Njegova prièa poèinje kada biva iskopan u rudnicima Golconda u blizini rijeke Kistna i Jugozapadnoj Indiji, a svoj europski debi imao je 1642. kad ga je kupio francuski trgovac Jean-Baptiste Taverinier. Godine 1668. prodao ga je za velike novce kralju Luju XIV., ali je tim novcem morao namiriti velike dugove svog sina. Tavernier je otputovao u Indiju u nadi da æe nadoknaditi gubitak, ali su ga rastrgali divlji psi. U meðuvremenu, dijamant je prelazio iz ruke u ruku nekoliko kraljeva koji su svi doživjeli strašnu sudbinu. Kralj Luj XIV., koji je prije bio neusporediv po svojoj velièanstvenosti, izgubio je veæinu carstva i svoju omiljenost. Princeza de Lamballe nasmrt je pretuèena a kralj Luj XVI. i kraljica Marija Antonietta pogubljeni su. Mnogo godina kasnije, nizozemski brusaè dijamanata vješto je smanjio njegovu velièinu, ali ne i opako djelovanje. Njegov mu je vlastiti sin ukrao dijamant pa je brusaè, sav izvan sebe, poèinio samoubojstvo. Godine 1830., kad ga je kupio utjecajni bankar Henry Hope, taj je zlokobni dijamant dobio svoje službeno ime. Jedan od njegovih potomaka, siromašni lord Francis Hope, prodao je dijamant kada ga je njegova žena proklela smatrajuæi ga krivim za njihov neuspješan brak. A njegov kupac, francuski zajmodavac Jaques Colot, poludio je i poèinio samoubojstvo, dok su iduæa dva vlasnika bila ubijena. Turski sultan koji je 1908. kupio dragulj za 400 000 $, ubrzo nakon toga nožem je ubio svoju ženu i bio zbaèen s prijestolja. Nakon što je 1911. Edward McLean kupio taj isti dijamantm cijelu su njegovu obitelj snašle razne nesreæe. Govori se da je jedini naèin da se netko oslobodi predmeta koji donosi nesreæu, njegovo je darovanje, a ne prodaja. Stoga je zanimljivo da je jedina osoba koja nije doživjela nesreæu, a posjedovala dijamant, bio amerièki draguljar Harry Winston. Kad je kupio dijamant koji je bio u posjedu McLeanove nesreæom pogoðene obitelji, nije ga dalje prodavao. Umjesto toga, darovao ga je Institutu Smithsonian, gdje se nalazi i dan danas. Neprocjenjivo mineraloško èudo, zauvijek æe pratiti legenda èije prodorne plave zrake skrivaju nasilnu povijest prskanu krvlju i morama prijašnjih vlasnika.


Budin kipiæ isklesan iz zelene žade Jednaku je tajanstvenu moæ kao i Hopeov dijamant imao još jedan tajanstveni predmet. U knjizi Neèujno kroz džunglu, Ludwig Koch-Isenburg iznosi èudnu povijest malena prekrasna Budina kipa koji je isklesan iz zelenog materijala kojeg nazivamo žada. Kipiæ je stajao do nogu golema drvenog kipa Bude koji je bio isklesan iz kamena u peæini skrivenoj džunglom koja se koristila kao hram u Tajlandu. Nizozemac Klaasen bio je toliko oèaran savršenstvom ovog kipiæa, da ga je ukrao i uspio prokrijumèariti u svoju zemlju. No iako je bio strasni sakupljaè umjetnina, pogled na kipiæ koji je otada stajao na njegovom radnom stolu nije mu donosio radost i užitak, veæ neobjašnjiv osjeæaj tjeskobe. Za malo manje od godine dana prisutnost kipiæa ga je toliko uznemirivala da je odluèio otiæi na Tajland i vratiti ga na njegovo mjesto, do Budinih nogu. Dok je to radio, prišao mu je budistièki sveæenik koji se nasmješio i rekao mu da je vidio kad je prije godinu dana ukrao kipiæ, ali je znao da æe se prosvijetliti i vratiti ga u njegovo pravo prebivalište. Postoji li faraonovo prokletstvo? O tom fenomenu spore se znanstvenici, a to je prijepor koji je veæ dugo neodluèen. Zagovornici postojanja takva prokletstva svoje mišljenje temelje na èinjenicama. O zanimljivoj prièi o prokletstvu egipatskog faraona Tutankhamona, koji je vladao jedva devet godina - od 1358. do 1349. pr.n.e. - napisane su knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Prièa je posve bizarna: najmanje tridesetak uèenjaka koji su imali veze sa otkriæem Tutankamonovog groba i posmrtnim blagom koje je u njemu otkriveno, izgubili su živote prijevremeno i pod sumnjivim okolnostima. Svakako, najglasovitiji medu njima bili su britanski arheolozi Howard Carter i lord Carnarvon Pedesetosmogodišnjem lordu Carnarvonu, strastvenom arheologu amateru i egiptologu, mit o faraonovom prokletstvu bio je dobro poznat. Kad je poèetkom 1922. otišao u Egipat potražiti Tutankhamonovu grobnicu, nije se osvrtao na upozorenja struènjaka. Jedan od najpoznatijih okultista njegova doba, lord Hamon, poslao je Carnarvonu brzojav slijedeæeg sadržaja: «Lord Carnarvon. Ne iæi na grob. Pri neposluhu opasnost. Pri nepoštivanju bolest. Nikad više zdrav. Smrt æe vas zateæi u Egiptu.» Carnarvona je brzojav pogodio i on se zabrinuo, doduše ne dovoljno ali ipak se obratio dvojici vidovnjaka, koji su mu takoðer prorekli smrt ne bude li prekinuo potragu. No lord se nije dao impresionirati i dana 17. veljaèe 1923 doista je stajao u Tutankhamonovoj grobnici. On i njegov partner, Amerikanac Howard Carter, našli su neizmjerno blago: zlato, dragulje i goleme bisere. Lijes u kojem je ležalo mumificirano truplo bio je od masivnog drva. Prema izjavama èlanova ekipe, iznad lijesa visjela je tabla s natpisom: «Smrt æe snaæi one koji ometaju faraonov san.». Ploèa je zatim nestala i do danas se više nije pojavila. Dva mjeseca nakon što je ušao u faraonov grob, lord Carnarvon odjedom se poèeo osjeæati loše. Kad mu je sin stigao u hotel Continental u Kairu, lord je veæ bio izgubio svijest. Umro je iste noæi. Mladi lord se sjeæa: «U trenutku kad je moj otac umro, u Kairu su se ugasila sva svijetla. Mi smo zapalili svijeæe i molili». Te je noæi lordov pas u njegovu rodnom dvorcu u engleskom Hampshireu odjednom poèeo bez


Serija smrti uzrokovanih Tutankhamonovim prokletstvom se naravno nastavlja. Tri dana nakon lordove smrti, u hotelu Continental umro je i amerièki arheolog Arthur Mace, jedan od voditelja tima. Pao je u komu prije nego što su mu lijeènici uspjeli pomoæi. Egiptolog George Gold, prijatelj lorda Carnarvona, saznavši za njegovu smrt, odmah je otputovao u Kairo. Kao prvo razgledao je faraonov grob. Sutradan je imao visoku temperaturu. Nakon dvanaest sati umro je. Radiolog Archibald Reid koji je rengenski pregledao faraonovo truplo obolio je pa su ga odmah prebacili u Englesku kako bi mu pomogli. Umro je nakon nekoliko dana. Carnarvonov osobni tajnik Richard Bethell, tijekom ekspedicije pronaðen je mrtav u postelji jer mu je zatajilo srce. Britanski industrijalac Joel Wood bio je prvi kojega su pozvali da razgleda grobnicu. Nedugo nakon njegove posjete grobnici umro je od tajanstvene groznice. U roku od šest godina nakon otkriæa Tutankhamonove grobnice umrlo je dvanaest ljudi za redom koji su sudjelovali u tom otkriæu. Nakon sedam godina samo su dva èlana prvotne ekipe za iskapanja bila živa. Dvadeset dvoje ljudi koji su imali veze s ekspedicijom umrli su, meðu njima i gospoða Carnarvon i lordov polubrat, koji je poèinio samoubojstvo. Prokletstvo Lokruma U sjenci mnogo èuvenijih prokletstva, upravo kao što su «prokletstvo dijamanta Hope», «Budinog kipa» i «prokletstva faraona Tutankhamona» danas živi jedna stara legenda koja se veæ desetljeæima preprièava u gradovima Sredozemlja. Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlaèan mnogim europskim osvajaèima, krunisanim glavama i bogatunima. Ipak, nikome od njih nije donio sreæu. Naprotiv! Od polovice 19. stoljeæa pa sve do potkraj Prvog svjetskog rata, dubrovaèki otok Lokrum, bio je u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed beèke carske porodice. U njegovim živopisnim morskim lagunama i prekrasnim plažama, uživali su najugledniji austro-ugarski prinèevi, plemiæi i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskoši uživali i sami èlanovi carske porodice Hasburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romansa, ali i njihovih tragedija. Pa krenimo redom... Na smrt osuðen Otto Friedriech Willhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovaèkom otoku kao zaruènik Elizabetine sestre. Vrativši se kuci saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije naðen je mrtav u jezeru kraj svog imanja! U travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom Charlotte, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josipa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji æe tamo, proglasivši se za meksièkog cara, biti uhapšen, zlostavljan, osuðen na smrt i strijeljan. Charlotte se još jednom vratila na Lokrum, ali tamo doživljava brodolom i jedva ostaje živa. Ipak, i njen kraj je tragièan: umrla je pomraèena uma u Maksimiljanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta.


Novi vlasnik Lokruma postaje prestolonasljednik Rudolf (puno ime Franc Karl Josip), jedinac Franca Josipa I. i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovaèkom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zaruènicom Stefanijom. Stari dubrovaèki kronièari kažu da se "zemlja zatresla a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pješèanu lokrumsku obalu. Bio je to, govorili su tad Dubrovcani, predznak skore Rudolfove tragedije. I doista, 29. sijeènja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat æe se tragedija koja æe mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomuæenim strastima i ljubomorom, austrijski je prestolonasljednik na krevetu prekrivenom mirišljavim ružama, ubio svoju ljubavnicu, 17-godišnju baronesu Mariju Von Veser, prekrasnu živahnu kæerku ugarskog plemiæa Albina Von Veser, a nakon toga pucat æe sebi u slijepooènicu i tako okonèati svoj kratki ali uzbudljivi život (1858.-1889.). Konaèno, legende kažu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa supruga Sofija Hohenberg. No, nakon odlaska na dubrovaèki otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvršila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom na èelu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski ratu u kome su pala - tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko! Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" još uvijek traje, èekajuæi darovite pisce i filmske scenariste, koji æe od prastarih kronika i narodnih kazivanja uèiniti prièu za sva vremena...


IZGUBLJENE ZEMLJELemurija - izgubljena zemlja Lemura,

Muu Edenski vrt i Atlandija


IZGUBLJENE ZEMLJE Lemurija, izgubljena zemlja Lemura,

Muu – Edenski vrt i Atlandija Izgubljene zemlje Znanstvenici se veæ dugo spore o mitovima i legendama prema kojima je u davnoj prošlosti bilo tajanstvenih visokociviliziranih kontinenata koji su propali zbog prirodnih katastrofa. Legenda o bajoslovno bogatoj Atlantidi sigurno je najpoznatija, Legendu o Atlantidi svi smo èuli veæ mali milijun puta, ali uz nju postoje i znanstvena istraživanja o drugim sliènim mjestima i kontinentima, što je s njima? Pitam se jesu li kao prièu o Atlantidi, svi èuli i za kontinente koji su se zvali Mu, Lemurija ili Atlandija? Lemurija, izgubljena zemlja Lemura… ili ljudske vrste? S više od 20 razlièitih vrsta, lemuri su skupina primitivnih primata koji žive samo na Madagaskaru i nekoliko okolnih otoka. Njihovi su najbliži roðaci galagi i prstaši koji žive u tropskoj Africi, te lorisi na Indijskom potkontinentu i jugoistoènoj Aziji, a svi zajedno spadaju u polumajmune. Pitanje koje si ne postavlja svatko ali zato to èine mnogi zoolozi jest, ali kako objasniti ovu neobiènu i neujednaèenu zoogeografsku raspodjelu? Tijekom 1860-ih godina zoolozi su spremno prihvatili Darwinova naèela evolucije i bili skloni vjerovati da su Afrika, Madagaskar, Indija i jugoistoèna Azija bile povezane kontinentom koji se nalazio u Indijskom oceanu i na kojemu su obitavali polumajmuni. To romantièno viðenje je nastalo jer su znanstvenici zakljuèili da bez tog mosta maleni lemuri ne bi mogli svladati morsku površinu koja se nalazila izmeðu ta dva kontinenta. Naravno nakon toga smatrali su da je taj kontinent poslije potonuo, te su tako polumajmuni ostali izdvojeni na svojim današnjim obitavalištima. Engleski zoolog Philip L.Sclater nadjenuo je tom hipotetskom «izgubljeni kontinentu» naziv Lemurija. Daljnje se znanstveno zanimanje razvilo 1870-ih, kad je njemaèki znanstvenik Ernst Haeckel tvrdio da je Lemurija bila izvorište ljudske vrste. Danas znamo da je uzrok nejednake raspodjele polumajmuna razdvajanje kontinenata, da su Afrika i Indija nekoæ bile cjelina i da su se postepeno prije mnogo milijuna godina razdvojile u ono što danas gledamo na zemljopisnoj karti. Tako da je ponavljanje teorije o potonulom kontinentu u ovom trenutku suvišno. Zanimljivo je to da prije nego što je otkriveno razdvajanje kontinenata, nekoliko je poznatih okultista prihvatilo Haeckelov stav o Lemuriji kao kolijevci èovjeèanstva i razvilo svoje jedinstvene i možda pretjerano alternativne teorije o razvoju ljudske vrste.


Teorije o kolijevci života Jedna od najpoznatijih teorija koje su nastale o Lemuriji je manje – više bizarna teorija gospoðe Helene P. Blavatsky, osnivateljice Teozofskog društva. Gospoða Blavatsky tvrdi da je bila u psihièkoj vezi s eteriènim biæima koja su joj otkrila pravu povijest ljudske vrste koja je zaista zapoèela na Lemuriji. Prema Blavatskoj, Lemuriani su treæa od sedam osnovnih rasa (od kojih svaka prolazi kroz sedam stadija podrasa) koje su nastanjivale zemlju; a današnje je èovjeèanstvo peta rasa. Lemurijani su isprva bili groteskna biæa koja su slièila majmunima, sa tri oka i hemafroditskim naèinom razmnožavanja jajima. Evoluirali su u naprednije podrase od kojih su neke otišle na Atlantidu i postala osnovna rasa. Kraj njene teorije govori kako je Lemurija uništena strašnim vulkanskim eksplozijama, a Atlantida poslije crnom magijom. Gða Blavatsky umrla je 1891., ali su njezini sljedbenici otkrivali daljnje fantastiène pojedinosti, te je tako 22.svibnja 1932. «Los Angeles Times Star» objavio èlanak reportera Edwarda Lansera koji je tvrdio da je vidio naseobinu Lemurijana koji žive u zabiti na padinama Mount Shasta u Kaliforniji. Ironièno je to što u stvarnosti Lemurija nije nikad bila ništa do pogrešne pretpostavke nekih zoologa iz devetnaestog stoljeæa, ali je danas njezino ime poznatije od imena nekih stvarnih drevnih zemalja. Muu – Atlantida južnog pacifika Još jedna legenda. Još jedna teorija. Uvodne rijeèi knjige Jamesa Churchwalda Izgubljeni kontinent ukratko pripremaju teren za ono što æe slijediti; «Edenski vrt nije se nalazio u Aziji, nego na potonulom kontinentu u Tihom oceanu. Biblijska povijest stvaranja, ne potjeèe od naroda s Nila ili iz doline Eufrata, nego s kontinenta Mua, kolijevke èovjeèanstva koji je danas potonuo u moru.» Eto, tim rijeèima pukovnik i istraživaè James Churchward zapoèinje svoju knjigu The Lost Continent, koja je objavljena 1926. Veliki broj etnologa i geografa sudjelovao je u nastanku toga djela podupiruæi Churchwardovu tvrdnju. Prema njima kontinent je imao oko 64 milijuna stanovnika prije nego što je potonuo u oceanu. S ukupnom površinom od oko 176 milijuna èetvornih kilometara, beskrajno velik Tihi ocean ima više prostora za potonuli kontinent od mnogo manjega Atlanskog oceana, za kojega se drži da na svom dnu skriva nestalu Atlantidu. Meðutim, te su tvrdnje, najblaže reèeno, malo klimave. Veæ spomenuta, najpodrobnija dokumentacija o toj zemlji potekla je upravo iz pera (a da ne spominjemo maštu) bengalskog kopljanika, pukovnika Jamesa Churchwarda. Napisao je èetri knjige o Muu, veæinu krajem 1800-tih, koje nisu tiskane sve do 1926., pod naslovom The Lost Continet – Mu.


Moæni kontinent Churchwald je tvrdio da mu je sveæenik iz hinduskog hrama u Indiji (ili Tibetu, što se svako toliko mijenja u ostalim Churchwardovim knjigama!), pokazao èetiri svete kamene ploèe na kojima je bilo uklesano tajanstveno, dotad nepoznato pismo – Naacal, jezik kontinenta Mu. Intenzivno je prouèavao pismo sve dok nije otkrio njegovo znaèenje i dešifrirao ga, te je tako saznao da je Mu nekoæ bio moæan kontinent na kojem je prije 50 milijuna godina nastala ljudska vrsta. Možemo usporediti usput njegov podatak sa paleontološkim dokazima da èovjek postoji tek 4 milijuna godina. Mu se prostirao od Marijanskog otoèja i Havaja 9600 km na jug, prema otoèju Fidži, Tonga, Tahiti i Uskršnjem otoku, tvoreæi tako polinezijski paralelogram. Nastanjen visokorazvijenom civilizacijom od 64 milijuna stanovnika (postojalo je oko 10 rasa, od kojih je arijevska bila dominantna), Mu je bio idilièno carstvo kojime vlada kralj Ra Mu. Kontinent su navodno prekrivale soène livade i plodna polja. Postojalo je miroljubiv životinjski svijet, od kolibriæa do slonova. I ni jedna životinja nije bila opaka. Stanovnici Mua, uglaðeni i mudri ljudi na kraju su se raselili po cijelom svijetu, potièuæi razvoj svih ostalih civilizacija. Meðutim prije nekih 12 000 godina, zajednièko kataklizmièko djelovanje potresa, vulkanskih erupcija i plimnih valova uništilo je ovaj veliki kontinent koji je potonuo na dno Tihog oceana. Ista je sudbina tisuæu godina kasnije, zadesila njegovu koloniju na Atlanskom oceanu, Atlantidu. I tako, danas sve što je ostalo od kontinenta Mu su raštrkani polinezijski otoci u južnom Pacifiku. Meðutim, skeptici su ubrzo izložili mnoge povijesne netoènosti i anakronizme kojima su obasuli Churchwaldove knjige. One koji su voljni vjerovati u ovu teoriju, obeshrabruje to što niti jedan istraživaè osim Churchwalda, nije nikad vidio Naacal-ploèe. A Churchwald nikad nije toèno odredio hram u kojem se navodno èuvaju. Mu i dalje legenda Nažalost, jednako su tako nevjerodostojne tvrdnje drugog zagovaratelja teorije o postojanju Muua, Francuskog lijeènika iz devetnaestog stoljeæa, Augustusa Le Plongeona. Augustus je bio prvi koji je iskopao ruševine Maya na meksièkom poluotoku Yucatan. Pokušao je prevesti Troano Codex, jednu od samo tri preostale knjige Maya koju nije uništio kršæanski zelot Diego de Landa, španjolski biskup na Yucatanu. Prijevod je bio fascinantan, ali potpuno izmišljena povijest Mua, koja se temeljila na prijašnjem notorno netoènom prijevodu francuskog uèenjaka Charles-Etienna Brasseura. Danas mnogi znanstvenici odbacuju Mu kao lakrdiju, ali tko ih zbog toga može okrivljavati? Godine 1959. pojavilo se izvješæe u kojem se tvrdilo da je jedan arheolog u Meksiku pronašao dokumente koje je tamo davno prije ostavio sveæenik s Mua. Meðutim, vjerodostojnost tog izvješæa ozbiljno je poljuljana kad je otkriveno da je ime arheologa, Reesdona Hurdlopa zapravo anagram Rudolpha Rednosea.


Atlandija – druga Atlantida Tajanstvena knjiga Oera Linda navodna je kronika povijesti sjevernog kontinenta imenom Atlandija, potpuno razlièitog od Atlantide, ali jednako izgubljenog. Smještena uz nizozemsku frizijsku obalu, ta je idilièna zemlja imala suptropsku klimu i ljude koju su dobro i lijepo živjeli sve do 2193.pr.Kr., kad je velika katastrofa uništila otok i veæinu stanovnika. Oni koji su preživjeli otputovali su drugdje i utemeljili neke od svjetski najpoznatijih civilizacija, ukljuèujuæi staroegipatsku, grèku i indijsku. Ako svi ti podaci nisu dovoljno radikalni, ima još radikalnijih, primjerice podrijetlo njihove civilizacije kao ogranka civilizacije Atlantide koja je uništena nekoliko milenija prije, frizijski junaci kao izvorni modeli za norveška božanstva, posjet grèkog junaka Odiseja, razvijeni numerièki znakovi ne arapskog, veæ starofrizijskog podrijetla i korištenje Britanije kao kaznene kolonije! Ako je njezin sadržaj doista istinit, Oera Linda bi zahtijevala od povjesnièara da ponovno razmotre veliki dio ljudske povijesti. Što dakle znamo o podrijetlu i povijesti ovog revolucionarnog dokumenta? Oera Linda, podrijetlo rukopisa Prvi je put privukao pažnju suvremene javnosti 1848. kad je frizijski antikvar Cornelius Over de Linden (T.J. Oera Linda) pokazao rukopis dr. E.Verwijsu, Pokrajinske knjižnice Leeuwardenu u Friziji. Rukopis je napisan na mekanom papiru crnom tintom koja ne sadrži željezo i navodno je prekopiran 1256, otkad se nalazi u obitelji Oera Linda. Verwijs je želio da se knjiga objavi ali kad se obratio frizijkom društvu da sponzorira taj pothvat, bio je odbijen, a rad je nazvan krivotvorinom. Godine 1876. znameniti i poštovani londonski izdavaè Trubner & Co. izdao je knjigu s originalnim frizijskim pismom i engleskom verzijom Williama R.Sandbacha (s frizijskog na njemaèki preveo ju je dr. J.O. Ottema, a s njemaèkog na engleski Sandbach). Moglo se i oèekivati da æe povijesnièari biti jednoglasni u mišljenju i proglasiti rukopis krivotvorinom. Razlikovali su se samo u mišljenju o tome tko je poèinitelj, Cornelius Oera Linda, Verwijs ili obojica zajedno. I tu bi njezina povijest završila, nepoznata, brzo objavljenja pa još jednom zaboravljena, ali ne i za Roberta J.Scruttona koji je ponovno pobudio zanimanje javnosti knjigama Druga Atlantida i Tajne izgubljene Atlandije. Ipak, postojanje Atlandije i putovanje njezinih preživjelih stanovnika još uvijek nisu naišli na službeno prihvaæanje, iako se pojavio rijedak glas potpore u djelu Colina i Damona Wilsona Nerješene tajne: prošle i sadašnje. Pa ipak, koga to iznenaðuje? Svaki rad koji izokrene bilo koje tradicionalno ljudsko shvaæanje ljudskog napretka, koji nudi potpuno drukèiju povijest svijeta i koji ima nedovoljnu potporu za priznanje, teško da æe akademska zajednica prihvatiti s oduševljenjem. Èak su i pristalice osebujne, ali iscrpno istražene povijesti èovjeèanstva izložene u knjizi Svijet u sukobu i drugim djelima Immanuela Velikovskog, vrlo sumnjièavi što se tièe autentiènosti knjige, a barem se od njih oèekivalo malo simpatije za djelo koje stavlja na kušnju ortodoksna uvjerenja. Što se tièe sveukupno legendi o nestalim kontinentima one se tretiraju upravo isto kao i djelo o Atlandiji, ali samo zato što svi ne vjeruju u takve teorije, iako su neke od njih zaista ponekad i sulude, ne znaèi da u njima nema možda neke istine.


U Potrazi zaIzgubljenim Kovcegom


U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM KOVÈEGOM

Glumac Harrison Ford glumi u filmovima kršnog arheologa Indianu Jonesa koji je pronašao najveæe biblijsko blago, dogaðaj za koji se arheolog Vendyl Jones nada da æe iz fikcije pretvoriti u stvarnost. Tvrdeæi da je on stvarno nadahnuæe za lik Indiane Jonesa, ovaj ostarjeli baptistièki ministrant iz SAD-a, od ranih 1990-ih intenzivno traga za legendarnim plijenom, Zavjetnim kovèegom. Zavjetni kovèeg Što je to Zavjetni kovèeg? Prema Bibliji, ta je sveta relikvija Zavjetni kovèeg, zapravo velièanstvena drvena škrinja, obložena izvana i iznutra èistim zlatom, i koja sadrži dvije kamene ploèe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi. Kovèeg je napravio Mojsije od akacijinog drveta na gori Sinaj oko 1250 g.pr. Kr. prema Božjim uputama. Škrinja je dugaèka 114 cm, široka i visoka 69 cm, ima težak zlatni poklopac na kojem se nalaze dva sjajna kerubina. Sa strane se nalaze zlatni kolutovi kroz koje su provuèene motke koje su omoguæavale povlaštenim nosaèima da je nose na ramenima. Tako je nošena za vrijeme seobe Izraelaca i tijekom njihova lutanja pustinjom. Škrinja oèito nije sadržavala samo kamene ploèe, jer kada su god Izraeliæani krenuli u bitke, iz kovèega se širila božanska energija koja je uništavala njihove neprijatelje. Nije uzalud opisana u Bibliji kao znak i peèat Božje prisutnosti na zemlji. Za vrijeme jednog sukoba, oteli su je Filistejci, ali je njihov uspjeh bio kratkotrajan, jer su ubrzo bili pokošeni strašnom kugom i tumorima. Ubrzo nakon toga odustali su od svoga smrtonosnog plijena i poslali ga nazad prièvršæenog u kolima koja su vukle dvije krave na granicu Beth shemesha, levijskoga grada na sjeveru Judeje. Tu su škrinju preuzeli Izraeliæani i odnjeli je u Kiriath-Jearim. Dvadeset godina poslije, kralj David odnio ju je u Jeruzalem. Tu je 955 g.pr.Kr. kralj Solomon smjestio škrinju u svetu prostoriju nazvanu Najsvetije svetište, koja se nalazila u prvom Hramu koji je bio sagraðen na planini Moriah samo za èuvanje tog èudesnog kovèega.


Zavjetni kovèeg – izgubljeni kovèeg Zavjetni kovèeg, velièanstvena drvena škrinja, obložena izvana i iznutra èistim zlatom, koja sadrži dvije kamene ploèe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi smještena u svetoj prostoriji, svetištu koje se nalazilo u prvom Hramu sagraðenom na planini Moriah, nestala je neposredno prije uništenja Hrama u kojemu se godinama èuvala. Prema jednoj predaji, škrinju je ukrao Menelik, sin Solomona i kraljice Sabe i odnio je u mjesto koje je poslije nazvano Axum, u Etiopiji. Prema drugoj predaji, ubrzo nakon što su Babilonci 587. g.pr. Kr. razorili hram, kovèeg je uzeo prorok Jeremia i sakrio ga u neotkrivenu peæinu u okolici. Treæa je moguænost da je jednostavno bio uništen. Bez obzira koju teoriju uzeli kao istinitu, rezultat je isti, Zavjetni kovèeg je sasvim nestao, barem što se tièe zapisa. Odjednom je postao izgubljeni kovèeg i njegova je sudbina ostala skrivena tajna svim uèenjacima, a onda je došao Vendyl Jones! Vendyl Jones U ožujku 1992.g. kao direktor Instituta za judejsko-kršæanska istraživanja u Texasu, Jones je proveo arheološka istraživanja na podruèju od okupirane Zapadne obale do poznatih peæina gdje su 1947.otkriveni Svici s Mrtvog mora. Godine 1952. iskopan je taj kontroverzni svitak nazvan Bakreni svitak. Taj svitak navodno sadrži popis mnogih svetih dragocjenosti koje su se prije nalazile u drugom Hramu u Jeruzalemu kojeg je sagradio Herod Veliki, a uništili su ga 70 g. Rimljani pod vodstvom Titusa. Bakreni svitak ukazivao je na dragocjenosti Hrama te mjesta na kojima su ti predmeti sakriveni prije razaranja Hrama. Navodno je jedna od relikvija upravo Zavjetni kovèeg. Kako je kovèeg stigao u drugi Hram ne zna se, ali ga je Jones i dalje uporno tražio, ohrabren svojim uspjehom tijekom 1988. kad je otkrio mali vrè za ulje koji je takoðer bio naveden u popisu. Do svibnja 1992. zajedno sa svojom ekipom još se više približio cilju, kad su u jednoj od peæina iskopali nešto za što su vjerovali da je bila kadionica u Hramu. Sve se èinilo da vodi ka otkrivanju mitskog Zavjetnog kovèega. No Jonesu i njegovoj ekipi su potonule sve nade kada su im èetrnaest dana nakon otkrivanja kadionice, izraelske vlasti zabranile daljnja iskapanja i odbile produžiti dozvolu za nastavak istraživanja. Za takav postupak nije bio naveden nikakav razlog prekida radova, tako da su zasad svi Jonesovi pokušaji da pronaðe izgubljeni kovèeg osujeæeni i sprijeèeni višom silom. Vendyl Jones koji je bio poèašæen i nadimkom «Indiana», sada taj isti nadimak s prijezirom odbija.


Velika tajna Zavjetnog kovèega, gdje je? Dok je Vendyl «Indiana» Jones prekinut u svojim istraživanjima o lokaciji na kojoj se trenutno nalazi Zavjetni kovèeg koji sadrži dvije kamene ploèe na kojima je bog zapisao Deset zapovijedi, a zanimljivo je što je u istom razdoblju kad je Jones tražio kovèeg na Zapadnoj obali, drugi istraživaè tvrdio da je taj isti kovèeg veæ pronašao, i to u Etiopiji. U svojim djelima Znak i peèat te u Otisku bogova, britanski novinar Graham Hancock pripovjeda o svojemu muènom traganju za Zavjetnim kovèegom, koje da je dovelo do Axuma, u skladu s Menelikovom teorijom o sudbini kovèega i što se s njime desilo nakon što ga je kralj Solomon èuvao u prvom Hramu. Hancockova istraživanja su ga uvjerila da Solomonov sin Menelik ipak nije ukrao kovèeg. Umjesto toga, Hancock vjeruje da je kovèeg zadržan u prvom Hramu sve do oko 650 g.pr.Kr. kad su ga sveæenici odnijeli u novosagraðeni židovski hram u Elephantin u Egiptu zbog straha da bi ga mogao uništiti judejski kralj Manasseh koji je bio poganin i štovao je idole. U Elephantinu je èuvan sve do 410 g.pr.Kr kad je hram razoren. Na sreæu, i tada je kovèeg spašen i nosaèi su da trèeæi odnijeli do jezera Tana u Etiopiji, odakle ga je 350 g. kralj Ezana odnio na sjever do Axuma. Tamo je za njega bilo napravljeno posebno prebivalište, crkva Sv.Marije od Ciona. Kovèeg je samo nekoliko puta premješten tijekom srednjevjekovnih nemira dok je crkva bila uništena, ali je nakon njezine ponovne izgradnje stalno na istome mjestu. Ali zašto se onda smatra izgubljenim? Kakva ga onda tajna okružuje ako se ne može vidjeti u sadašnjem boravištu? Zašto se Zavjetni kovèeg ne smije vidjeti? Kao što je Hancock nauèio na teži naèin, odgovor na pitanje Zašto se ne smije vidjeti Zavjetni kovèeg, to nije baš tako jednostavno kao što se èini. Svi tragovi vodili su ga do sadašnjeg prebivališta Zavjetnog kovèega, crkve Sv.Marije u Etiopiji. U vrijeme procesija kojima se slavi blagdan Timkat, kovèeg se iznosi van prekriven pomno izraðenim suknom. No stvar je u tome da to nije pravi Zavjetni kovèeg veæ duplikat. Kažu da je pravi kovèeg stalno sakriven u keddusa keddusan, mjestu koje je isto što i židovima Najsvetije svetište, gdje baš nitko nema pristupa, osim jedne jedine osobe, èuvara kovèega. Samo znaèenje kovèega, moæ etiopske ortodoksne Crkve i državna vlast, osiguravaju da nitko ne prekrši tu zabranu. Sve to skupa omoguæuje jednom jedinom slatkorjeèivom bradatom redovniku, sadašnjem èuvaru kovèega, da uèinkovito drži sve pod kontrolom i sprjeèava svakoga, èak i vlastitog vladara, da gleda u znak i peèat Božje prisutnosti na zemlji. Kada redovnik umre, njegov nasljednik kojega æe odabrati na samrtnoj postelji, nastavit æe tu èasnu tradiciju. Sam pokušaj neovlaštenog pogleda èak i samo na jednu od mnogih kopija kovèega, koje se èuvaju po drugim etiopskim hramovima, bio ispunjen poteškoæama. Kad je Hancock htio krišom pogledati kopiju u Najsvetijem svetištu u gradu Gondaru, bio je suoèen s osvetnièki raspoloženim i bijesnim sveæenicima koji su mu prijetili šakama i proglasili ga «jako zlim èovjekom», naravno da nije ni pokušao po tom pitanju baciti pogled na pravi kovèeg, jer tko zna što bi ga onda snašlo. Umjesto toga, zadovoljio se jednim od savjeta èuvara kovèega 1991 g. koji se zvao Gebra Mikhail: «Vjerujem da je kovèeg jako dobro opisan u Bibliji. Možete tamo proèitati.»


Opèinjavajuæa moæ Sadašnje mjesto boravka Zavjetnog kovèega velika je tajna, kao i što je tajna i sam kovèeg. Napokon, izravnao je planine, srušio zidove Jerihona i na mjestu ubio nesretnog pomagaèa kralja Davida imenom Uzzah kad je stavio ruku na njega jer mu se uèinilo da æe pasti s volovske zaprege koja ga je vozila u Jeruzalem. Smatra se da je kovèeg odgovoran i za strašne bolesti i veliki pomor Filistejaca nakon što su ga oteli Izraeliæanima. Prema mišljenju suvremenih istražitelja, sve su to znakovi radijacijske bolesti. Postoji u stvari sedam teorija prema kojima je kovèeg neka vrsta elektriène baterije, minijaturni nuklearni reaktor, èak i napredna tvornica hrane koja je proizvela manu Izraeliæanima za vrijeme dugotrajna lutanja pustinjom u potrazi za obeæanom zemljom. Arca Santa Zanimljivo je što postoji još jedan manje poznati sveti predmet koji takoðer podsjeæa na Zavjetni kovèeg i koji je iz Jeruzalema preko Egipta došao do Asturiasa u Španjolskoj u devetom stoljeæu. Taj se predmet zove Arca Santa, a èuva se u katedrali u Oviedu, sigurno zaštiæen u posebnoj komori koju je za njega izgradio Alfons Kreposni. Prièa se da tajanstvena škrinja, poput kovèega, posjeduje zastrašujuæe moæi: prema povjesnièaru Eanu Beggu, sveæenici koji su je 1030. otvorili, istog su èasa onijemili. Što god da je i gdje god da se nalazio, Zavjetni je kovèeg bezbroj stoljeæa opèinjavao ljude. Možda æe se jednog dana nekako otkriti njegova tajna, ali imajuæi na umu da ništa od onoga što èak i današnja tehnologija može proizvesti, ne može ponoviti njegove mnogobrojne èudesne sposobnosti, hoæemo li moæi kontrolirati sile koje bi naše istraživanje moglo osloboditi?


Jack the RipperJack Rasparaè


Jack the Ripper Jack Rasparaè

Jack the Ripper – Jack Rasparaè

Jack the Ripper je pseudonim dan neidentificiranom serijskom ubojici koji se pojavio u devetnaestom stoljeæu krajem 1888 g. u osiromašenom gradiæu Whitechapel u okolici Londona, Engleska.

Ime Jack the Ripper došlo je iz pisma koja su poslana Središnjoj Novinskoj Agenciji (Central News Agency) osobe koja je tvrdila da je poèinitelj ubojstva. Unatoè mnogim teorijama, identitet Jacka Rasparaèa do danas nije otkiven, a možda nikada neæe ni biti otkriven.

Legenda koja okružuje Jacka Rasparaèa postala je zapetljana i mutna povijesna pretraga , prièa napola izmeðu prave teorije zavjere i narodnog folklora. Nedostatak potvrðenog identiteta ubojice omoguæilo je naknadnim istražiteljima, povjesnièarima kao i detektivima amaterima – poznatim pod nazivom Riperologi (Ripperologists), da pokažu prstom na nekolicinu osumnjièenih kandidata.

Tijekom tih godina poèela je rasti novinska industrija koja je širila na sve strane i uèvrstila ozloglašenost ubojice zbog njegovih divljaèkih ubojstava, i neuspjeha policije da ga uhiti, a poèesto im je Rasparaè jednostavno izmicao kroz prste.

Rasparaèeve su žrtve bile žene koje su više-manje za život zaraðivale prostitucijom. Tipièna Rasparaèeva žrtva pronaðena je na javnom ili srednje javnom mjestu; žrtvi je obavezno prerezan vrat, nakon èega je tijelo unakaženo u trbušnom dijelu a ponekada i drugaèije. Mnogi vjeruju da su žrtve prvo bile ugušene kako bi ih se ušutkalo.

Zbog prirode rana na Rasparaèevim žrtvama, od kojih su veæini unutrašnji ograni bili odstranjeni, pretpostavljalo se da je ubojica imao medicinsku naobrazbu, ili je moguæe bio mesar, no kao i mnoga druga mišljenja o ubojici i èinjenica o sluèaju, i to je pod upitnikom.


Žrtve «Svetih pet» žrtve Jacka Rasparaèa

Broj i imena Rasparaèevih žrtvi predmetom su mnogih debata, no najprihvaæenija lista poznata je kao «Canonical five» (Kanonskih pet). Ukljuèuje imena pet prostitutki ili u sluèaju Catherine Eddowes vjerojatnih prostitutki. Mary Ann Nichols (Djevojaèko ime Mary Ann Walker, nadimkom Polly) roðena 26. kolovoza 1845. a ubijena u petak 31. kolovoza 1888. Annie Chapman (Djevojaèko ime Eliza Ann Smith, nadimkom Dark Annie) roðena u Rujnu 1841. a ubijena u Subotu 8. Rujna 1888. Elizabeth Stride (Djevojaèko ime Elisabeth Gustafsdotter, nadimkom Long Liz) roðena u Švedskoj 27. Novembra 1843. a ubijena u nedjelju 30. Rujna 1888. Catherine Eddowes (Prema dvojici njenih bivših muževa usvojila je imena Kate Conway prema Thomasu Conwayu i Mary Ann Kelly prema Johnu Kellyu) roðena 14 Travnja 1842. ubijena u Nedjelju 30. Rujna 1888. Mary Jane Kelly (nazivala je samu sebe «Marie Jannete Kelly» nakon putovanja u Pariz, nadimkom Ginger) roðena u Irskoj 1863. ubijena u Petak 9. Studenog 1888.

Autentiènost ove liste ne dolazi samo iz brojnih istraživaèkih izvješæa, veæ i iz privatnih bilješki koje je 1894. naèinio Sir Melville Macnaghten, šef policije «Gradskog kriminalistièkog detektivskog odjela», bilješke koje su se pojavile tek 1959. Macnaghtenovi papiri zauzvrat su odavali samo suvremena policijska mišljenja, a sam Macnaghten pridružio se istraživanjima tek godinu dana nakon umorstava, tako da su njegove bilješke sadržavale greške ali takoðer i moguæe sumnjivce. Zbog ovih i drugih razloga, neki Ripperologisti iz njegovog kanonskog popisa žrtava izbacuju neka imena: meðu njima «Stride» (èije tijelo nije bilo mutilirano i koja je, ako se može vjerovati jednom oèevicu, napadnuta u javnosti), i/ ili «Kelly» (koja je bila mlaða od drugih žrtava i ubijena u kuæi, i èije je tijelo bilo mutilirano više nego druga.) Neki pak radije proširuju listu ubrajajuæi i Marthu Tabram i druge moguæe žrtve.

Iskljuèujuæi Strideovu, mutilacije na žrtvama postajale su sve oštrije kako su se nizala ubojstva. Nicholsovoj i Strideovoj nisu nedostajali unutrašnji organi, no Chapmanovoj je uklonjena maternica, a Eddowesovoj uz maternicu i bubreg te joj je unakaženo lice. Kellyjevoj je nestalo srce, a mnogi drugi interni organi uklonjeni su ali ostavljeni u njenoj sobi.

Pet kanonskih ubojstava uglavnom su se desila u ranim jutarnjim satima, u mraku, tijekom ili blizu vikenda, na osamljenom mjestu pristupaènom javnosti, u okrugu Whitechapela, i prema šabloni datuma ili krajem mjeseca ili oko tjedan dana kasnije. Iako svaki pojedini sluèaj u neèemu odskaèe od navedene šablone u nekom aspektu.

Osim veæ navedenih razlika, Eddowesova je jedina žrtva ubijena unutar Grada Londona, iako u blizini granica Whitechapela. Nicholsova je bila jedina žrtva koja je pronaðena na otvorenoj ulici, iako tamnoj i osamljenoj. Chapmanova je pronaðena u dvorištu, i vjerojatno je jedina koja je gotovo sigurno ubijena danju.


Moguæe žrtve Najveæa poteškoæa u identificiranju tko je bio a tko nije Rasparaèeva žrtva bilo

je veliki broj groznih napada na žene tijekom tog razdoblja. Mnogi struènjaci ukazuju na duboke prerez na vratu, mutilacije abdomena i genitalija žrtava, odstranjivanje internih organa i oskvrnuæa lica kao najznaèajnije znaèajke napada Jacka Rasparaèa.

Neke žrtve tadašnjih sliènih napada i /ili ubojstva predložene su kao moguæe Rasparaèeve žrtve. No te su žrtve veoma malo dokumentirane. Meðu njima se navode:

«Fairy Fay» Nadimak za nepoznatu žrtvu ubojstva koje se desilo 26.Prosinca 1887 g. Kao uzrok smrti naveden je dubok rez u donjem djelu trbuha. Zapravo se smatra da je «Fairy Fay» izmišljotina štampe zbog zbrke oko detalja umorstva Emme Smith. Izraz «Fairy Fay» pojavio se tek mnogo godina nakon umorstava, a vjeruje se da je uzet iz stihova popularne pjesme «Polly Wolly Doodle» koja poèinje stihom «Fare thee well my fairy fay». «Annie Milwood» bila je žrtva napada 25. Veljaèe 1888, zbog kojeg je završila u bolnici zbog mnogih uboda nožem u noge i donji dio tijela. Puštena je iz bolnice no preminula je 31. Ožujka 1888, navodno iz prirodnih razloga. «Ada Wilson» Napadnuta 28. Ožujka 1888. g. preživjela je dva uboda nožem u grlo. «Emma Elizabeth Smith» Napadnuta je 3. Travnja 1888. Preživjela je napad i vratila se kuæi sa ozbiljnim ozljedama. Policiji je javila da ju je napalo dvoje ili troje muškaraca od kojih je jedan bio maloljetnik. Pala je u komu i umrla 5. Travnja 1888. «Martha Tabram» Alias Emma Turner, ubijena je 07. Kolovoza 1888, sa ukupno 39 ubodnih rana. Tabramova se najèešæe spominje kao jedna od moguæih Rasparaèevih žrtvi van kanonskog popisa. «The Whitehall Mystery» Je termin isklesan za torzo obezglavljene žene pronaðene 2. Listopada 1888. «Annie Farmer» Žrtva je napada 21. Studenog 1888. Preživjela je napad sa samo laganom porezotinom na grlu koju je najvjerojatnije prouzroèio tup nož. Policija je sumnjala da je ranu, žena prouzroèila sama sebi i odustala od daljnje istrage. «Rose Mylett» Pravim imenom Catherine Mylett, poznata i kao Catherine Millet, Elizabeth «Drunken Lizzie» Davis, «Fair» Alice Downey ili Fair Clara. Preminula 20. Prosinca 1888. Prema izvješæima, ugušena užetom vezanim usko oko vrata. Neki istražitelji vjerovali su da je sama sebe ugušila ovratnikom haljine dok je bila u pijanom stanju.


«Elizabeth Jackson» Prostitutka èiji su razni djelovi tijela sakupljeni iz rijeke Temze izmeðu 31. Svibnja i 25. Lipnja 1889. Identificirana je pomoæu ožiljaka koje je imala prije njenog nestanka i ubojstva. «Alice McKenzie» Nadimkom «Clay Pipe» Alice. Ubijena 17. Srpnja 1889. Kao razlog smrti naveden je «prerez lijeve karotidne arterije» no uz to je bilo dosta drugih posjekotina i modrica na njenom tijelu. «The Pinchin Street Murder» termin je za obezglavljeni torzo slièan «Whitehall Mystery» torzu naðenom 10. Rujna 1889. Nepotvrðene su sumnje da tijelo pripada prostitutki Lydiji Hart. «Whitehall mystery» i «Pinshin Street Murder» èesto su pripisivani kao dijelo istoga ubojice prozvanog «Torso Killer» ili «Torso Murderer». Dali su Jack Rasparaè i Torso Killer ista osoba ili ne, nije dokazano unatoè nekim razlikama, aktivni su bili u istom razdoblju. Elizabeth Jackson takoðer je meðu moguæim žrtvama «Torso Killera». «Frances Coles» (poznata kao Frances Coleman, Frances Hawkins i nadimkom «Carrotty Nell»), 13. Veljaèe 1891, zadobila je lagane ozljede na pozadini glave, što ukazuje na moguænost da je snažno gurnuta na pod, a potom joj je prerezan vrat. Osim toga na tijelu nije bilo drugih ozljeda. «Carrie Brown» (nadimkom Shakespeare zbog navike da recitira Shakespearove sonete kad je bila pijana). Ubijena 24. Travnja 1891. na poluotoku Manhattan, New York SAD. Ugušena je komadom tkanine i oskvrnjena nožem. Tijelo joj je naðeno sa velikom posjekotinom preko prsa i trbuha i površnim porezotinama na nogama i leðima. Iako ni jedan unutrašnji organ nije uklonjen, ubojstvo se u to vrijeme usporedilo sa onima koja su se desila u Whitechapelu, iako Londonska policija nije imala nikakvih dokaza da su ti sluèajevi povezani.


Pisma Jacka Rasparaèa

Tijekom Rasparaèevih ubojstava, policija i novine dobivali su na stotine pisama o tom sluèaju. Neka su bila od dobrohotnih ljudi koji su nudili savjete kako uhvatiti ubojicu, èija je velika veæina bila beskorisna i prema tome ignorirana. Najzanimljivije je vjerojatno bilo stotinjak pisama koja su tvrdila da ih je napisao sam ubojica. «Jack the Ripper, bio je nadimak kojim se služio pisac tih pisama.».

Ipak, veæina tih pisama smatralo se prijevarama. Mnogi su struènjaci pregledali pisma i utvrdili da nijedno nije pravo, no meðu njima se našlo nekoliko koje i tadašnji struènjaci i današnji vrednuju kao autentièna, tri posebice su poznata kao autentièna pismo naslovom "Dear Boss", razglednica "Saucy Jack" i pismo naslovom "From Hell". «The Dear Boss»

Pismo, datira 25. poslano je 25. a pristiglo je 27. Rujna 1888 u Central News Agency, proslijeðeno je u Scotland Yard 29. Rujna. U poèetku se smatralo prijevarom, no kada je Edowesica pronaðena sa otkinutim uhom kako je pismo i obeæavalo da æe «damama odrezati uši», zadobilo je više pažnje. Policija je objavila pismo 1. Listopada nadajuæi se da æe netko prepoznati rukopis, no ništa se nije desilo. U tom se pismu prvi puta pojavilo ime «Jack The Ripper», i steklo svjetsku slavu nakon objavljivanja u novinama. Mnoga pisma koja su usljedila kopirala su ton i naèin ovoga a nakon ubojstava, policija je proglasila pismo prijevarom lokalnog novinara. Razglednica «Saucy Jack»

Poslana i pristigla 1.Listopada 1888 u Central News Agency, imala je rukopis slièan pismu «Dear Boss». Spominjala je dvije žrtve, Strideovu i Eddowesicu, koje su ubijene u veoma kratkom razmaku jedna od druge: «Double event this time» (Duplo ovoga puta) spominjalo se u razglednici. Raspravljalo se o tome jeli razglednica poslana prije nego li su ubojstva dana u javnost, no èudilo bi da obièan èudak zna toliko o ubojstvima, iako je razglednica frankirana barem 24 sata nakon ubojstava, tekar su mnogo kasnije novinari i okolni stanari saznali detalje o ovim ubojstvima. Kasnije je policija tvrdila da je identificirala novinara koji je autor oboje pisma «Dear Boss» i razglednice. Pismo «From Hell»

Frankirano 15. Listopada a pristiglo 16. Listopada. Pismo je primio George Lusk, iz Whitechapelovske nadgledne patrole. Lusk je otvorio malenu tek pristiglu kutiju i otkrio pola ljudskog bubrega unutra oèuvanog u ethyl alkoholu. Pošto je ubojica odstranio jedan od bubrega Catherine Eddowes, doktor koji je pregledao bubreg ustvrdio je da je veoma moguæe da je to upravo Eddowesin, iako su njegovi nalazi bili nepotpuni. Premda je nemoguæe znati sa sigurnošæu jeli bubreg bio njezin, ošteæenja tog bubrega bial su u skladu s posljedicama koje uzrokuje jedna posebna bolest od koje je Eddowes bolovala.

Pisac pisma je tvrdio da ima prijatelja koji je pojeo drugu polovicu bubrega. Naravno bilo je mnogo neslaganja oko bubrega, mnogi su tvrdili da uopæe ne pripada Eddowesovoj, veæ da je to bila samo neukusna i neslana šala i ništa više.


Još jedno pismo? Neki izvori spominju još jedno moguæe autentièno pismo datirano 17. Rujna

1888 kao prva poruka koja koristi sinonim «Jack the Ripper». Struènjaci vjeruju da je to moderna prijevara, i da je ubaèena u policijske izvještaje tek u 20.stoljeæu, dugo nakon ubojstava. Primjeæuje se da pismo nema službeni policijski peèat datuma kad je primljeno, niti inicijale detektiva koji je navodno pregledao pismo u sluèaju da je ikada uzeto u obzir kao potencijalni dokaz.

Takoðer nije spominjano u ni jednom tadašnjem policijskom dokumentu, a neki tvrde da je napisano kemijskom olovkom, koja nije izmišljena sve do nekih pedesetak godina nakon Rasparaèevih zloèina. «Goulston Street Graffiti»

Nakon «duplog ubojstva» (double event) Stride i Eddowes, rano ujutro na dan 30. Rujna, policija je pretraživala podruèje u blizini zloèina radi eventualnih tragova, oèevidaca ili sumnjivaca. Oko 3 ujutro Constable Alfred Long otkrio je komad odjeæe natopljene krvlju u blizini posjeda na Goulston Street. Potvrðeno je naknadno da je odjeæa bila komad pregaèe koja je pripadala Catherine Eddowesi i kojom je Rasparaè obrisao svoj nož.

Na zidu iznad pregaèe nalazio se grafit od bijele krede. Koliko je poznato poruka je glasila «Židuvi su ljudi Kojima Æe se Pripisivati ništo» (The Juwes are the men that Will not be Blamed for nothing), neki policajci kažu da je poruka pak glasila «Židuvi nisu ljudi koje Æe se Kriviti za ništa» (The Juwes are not The men That Will be Blamed for nothing).

Šef policije Thomas Arnold došao je na mjesto zloèina i vidio grafit. Znao je da æe zora donjeti najgore. Poèetkom dana poruka æe biti viðena što bi moglo pogoršati antisemitske osjeæaje populacije i dovesti do nereda. Sve od Nicholsove, kružile su glasine da su ubojstva u Istoènom kraju Londona djelo Židomrsca.

Religijski odnosi veæ su ionako bili zategnuti, i èesto su zamalo izbijale pobune

tako da je Arnold naredio da se grafit odstrani sa zida. Grafit pronaðen na teritoriju Metropolitanske policije, pregaèa je pripadala žrtvi koja je ubijena u gradu Londonu, što je znaèilo da su sluèajevi pripadali dvjema razlièitim policijskim odjelima.

Policijski dužnosnici pripadnici Londonske policije protivili su se Arnoldovoj odluci. Grafit se smatrao djelom scene zloèina i trebao je ako ništa drugo biti fotografiran prije uklanjanja, no Arnoldova je nareðenja podržao komesar Metropolitanske policije Sir Charles Warren. Grafit je uklonjen sa zida u 5:30 ujutro.

Veæi dio policije zakljuèio je da je grafit literarni napad na Židovsku populaciju no književnik Stephen Knight predložio je teoriju da se termin «Juwes» ne odnosi na «Židove» (Jews), veæ na tri ubojice Jubelo, Jebula i Jebuluma, Hirama Abiffa, polu- legendarne liènosti Freemasona, i da je poruku napisao ubojica ili ubojice kao dio zavjere Slobodnih Zidara. Ovu su ideju odbacili mnogi struènjaci, jer ne postoji dokaz da je itko prije Knighta upotrijebio za te liènosti termin «Juwes».

Autor Martin Fido primjetio je da je u grafitu korištena dupla negacija, ustaljena osobina u uliènom govoru. Predložio je moguænost da bi grafit preveden na standardni Engleski jezik zvuèio «The Jews are men who will not take responsability for anything» (Židovi su ljudi koji neæe preuzeti odgovornost ni za što). Predložio je takoðer moguænost da je grafit ispisao netko uvjeren da ga je prevario neki od mnogih židova nastanjenih u tom podruèju.


Istraga

Prije nego se uðe u istragu zloèina Jacka Rasparaèa, važno je napomenuti da su se istraživaèke tehnike i samosvjest uvelike promjenile i napredovale od doba tih zloèina. Mnoge vrijedne forenzièarske znanstvene tehnike koje se danas uzimaju zdravo za gotovo bile su nepoznate Metropolitanskoj policiji Viktorijskog doba. Koncept i motivi serijskih ubojica nisu bili shvaæani. Policija je prepoznala seksualni motiv ili element kao razlog napada, no sa druge strane im nisu bili dobro poznati takvi zloèini. Mediji

Strip «Punch» koji je kreirao John Tenniel (22. Rujan 1888), kritizirao je policijsku inkompetenciju. Rasparaèova ubojstva oznaèila su važnu prekretnicu u modernom britanskom životu. Iako ne prvi serijski ubojica, «Jack Rasparaè» bio je prvi koji je zadobio svjetsku pozornost zbog svojih zloèina pogotovo uoèi širenja novinarstva 1855, koje je omoguæilo publikacije jeftinih novina sa širokom tiražom.

Novine su nicale kao gljive u Vikorijansko doba, masovnim kruženjem jeftinih novina za pola pennya, zajedno sa popularnim èasopisima kao što je bio «Illustrated Police News», uèinili su Rasparaèu još do tada ne viðen publicitet.

Zajedno sa èinjenicom da nitko nikada nije bio osuðen zbog ubojstava, stvorilo je opsjedajuæi mit koji je bacio sjenu na kasnije serijske ubojice. Neki vjeruju da je ubojièin nadimak izmislio neki novinar kako bi zanimljivijom prièom prodao što više novina.

Takav je tretman postao uobièajeni širom svijeta a tu su i primjeri kao «Boston Strangler», «Green River Killer», «Axeman of New Orleans», «Beltway Sniper», «Hillside Strangler» i «Zodiac Killer».

Od Rasparaèa su nastali i derivati Britanski «Yorkshire Ripper» i to više od sto godina kasnije, i nepoznati poèinitelj «Golih ubojstava na Temzi», 1960 –tih, imenovan «Jack the Stripper».


«Ubojstva iz nemara»

Sirotinjska Istoèna èetvrt Londona dugo je bila zanemarena sa strane znaèajnijeg puèanstva, no priroda ubojstava i žrtava silom je privuklo pažnju na životne uvjete East Enda. Takva je pažnja dovela napokon da više klase napokon slušaju i vjeruju socijalnim reformerima, da je potrebno nešto napraviti u vezi takvog naèina života.

Pismo Georgea Bernarda Shawa èasopisu Star sarkastièno je komentiralo to iznenadno zanimanje tiska za životne uvjete u East Endu. «Dok smo mi socijalni demokrati tratili vrijeme na edukaciju, organizaciju i dizali uzbune, neki neovisni pametnjakoviæ uzeo je stvar u svoje ruke i jednostavno ubivši èetiri žene, preobratio je tisak na nesposobnu vrstu komunizma. Sumnjivci

Mnoge su teorije potaknute o identitetu Jacka Rasparaèa. Ni jedna nije potpuno uvjerljiva, a neke se teško mogu uopæe smatrati ozbiljnima. Obièni sumnjivci «Princ Albert Viktor»

Unuk kraljice Viktorije, kraljeviæ Albert Victor (Poznat kao Eddy), bio je duševno zaostao mladiæ kojega je jedan izvjestitelj s dvora opisao kao «svjetlucavu zlatnu ribicu u prozirnoj posudi». Èini se da je Eddy bio povremeni homoseksualac, kazneno djelo u ondašnjoj Britaniji. Glasine kažu da je uzrok smrti bio sifilis. Pretpostavlja se da je njegova ludost bila pobuda koja ga je navela na ubojstvo prostitutki, a strah od sablazni doveo je do zavjere šutnje da se kraljeviæeva krivnja zataška. Jedna druga teorija navodi na zakljuèak da je on možda oplodio neku prostitutku. Kad je ona pokušala ucijeniti vladu, kraljevi agenti ubili su nju i njezine prijateljice na naèin koji æe istražitelje odvratiti od pravog uzroka njihove smrti.

Najuvjerljiviji dokaz, godine 1970. dr Thomas Stowell je tvrdio da je pronašao zabilješke koje dokazuju kako je ljeènik kraljeviæa Alberta Victora, Sir William Gull, znao da je njegov bolesnik Rasparaè, a pripisivao je to ludilu koje je bilo posljedica siflisa. Nakon noæi u kojoj su bile ubijene Stride i Eddowes (double event), stavljen je pod kljuè, no pobjegao je i ubio Mary Kelly prije negoli su ga sigurno utamnièili sve dok nije umro 1982.

Na nesreæu Stowell je umro ubrzo nakon što je objavio svoju teoriju, a njegove su bilješke i spisi izgorjeli, tako da se njegove tvrdnje ne mogu provjeriti. Još važnije, sudski dnevnici pokazuju da Eddy nije bio u Londonu niti na jedan od onih nadnevaka kada su poèinjena ubojstva. Dr. Francis Tumblety

Amerièkog doktora Tumbletyja u istrazi je jako osumnjièio John Littlechild, voditelj tajnog odjela Scotland Yarda. Ovaj je doktor pobjegao natrag u Sjedninjene Amerièke Države, a Scotland Yard je poslao istražitelje da ga pronaðu, oèito bezuspješno.


Neobièni sumnjivci «Jill the Ripper»

Neki teoretièari zavjera upuæuju na zakljuèak da su ova ubojstva zapravo djelo dotiène Mary Pierce, primalje kojoj se smutila pamet, a koja je pogubljena u prosincu 1890. zbog toga što je prerezala vratove ženi i djeci svog ljubavnika. Možda je ona vršila neku vrstu grozne osvete prema drugim ženama zbog nekakve prijašnje stvarne ili umišljene uvrede. «Jumpin Jack»

Viktorijanskim Londonom harao je još jedan Jack – Jack Skakaè. Taj neobièan lik pod oklopom, plaštem i kacigom mogao je navodno preskakati i zgrade. Vidjele su ga stotine svjedoka, a hajkali su ga dobrovoljaèki odredi graðana koje je vodio slavni Lord Wellington. Neki misle da je Jack Skakaè bio nekakav meðudimenzijski uljez i pravi Rasparaè. Jack Rasparaè u pop kulturi

Rasparaè je jedan od najzanimljivijih likova koji se pojavljuje u popularnoj kulturi zadnjih stoljeæa, u nebrojenim fikcijskim djelima, kao centralna liènost ili pak samo kao sporedna uloga. Filmovi Meðu filmovima koji su kao subjekt uzeli Rasparaèa su:

· A Study in Terror (1965), Murder By Decree (1978), u oba filma se pojavljuje Sherlock Holmes u pokušaju da otkrije ubojicu.

· Jack The Ripper (1959), Montya Bermana i Roberta S.Bakera, bazira se dosta jadno na teoriji da je Rasparaè bio osvetoljubivi doktor.

· Hands of the Ripper (1971), u kojemu Rasparaèeva kæi odrasta i postaje ubojica nakon što vidi oca kako ubija majku.

· From Hell, (2001), Braæa Hughes pretvorili su istoimeni strip u film u kojemu glume Johnny Depp i Heather Graham.

· Time After Time, u kojemu autor H.G.Wells konstruira vremenski stroj koji Rasparaè koristi kako bi nastavio ubijanja u buduæem San Franciscu.

Kazalište

Rasparaè se nakratko pojavljuje na kraju Frank Wedekindove predstave «Die Büchse der Pandora (1904)», u kojoj ubija Lulu, glavnu glumicu. Ova je predstava kasnije pretvorena u film «Pandora's Box (1928)» i u Alban Bergovu operu «Lulu», a obje završavaju spomenutim ubojstvom.


Novele i kratke prièe Novele u kojima se pojavljuje Rasparaè ukljuèuju:

· «The Lodger» (1913) od Marie Belloc Lowndes, koja je 1927 postala subjekt filma kojega je režirao Alfred Hitchcock «Ritual in the Dark» (1960).

· Novela Kim Newman, Anno Dracula odvija se u alternativnoj povjesti u kojoj grof Drakula ženi udovicu Kraljicu Viktoriju, i koja je centrirana oko lova na Jacka Rasparaèa koji ubija vampirice prostitutke.

· Jack se isto pojavljuje u romanu Roger Zelaznyja A Night in the Lonesome October, prièa koju prièa Rasparaèev pas ljubimac.

· White Chappell, Scarlet Tracings, Iain Sinclair. · Savage: From Whitechapel to the Wild West on the Track of Jack the Ripper

(1993), Richard Laymon. · Yours Truly, Jack the Ripper (1943), Robert Bloch. · Sience Fiction antologija Dangerous Visions (1967) predstavlja nevezano

Rasparaèa u Blochovoj prièi "A Toy for Juliette," a ima i nastavak, "Prowler in the City at the Edge of the World," od Harlan Ellison koji je nastavak napisao po Blochovoj dozvoli.

Stripovi

· From Hell je stip o Jacku Rasparaèu, a kreirali su ga Alan Moore i Eddie Campbell.

· DC Comicsov strip «Gotham by Gaslight» predstavlja verziju superheroja Batmana Viktorijanske ere koji proganja ubojicu, koji je došao u Gotham City.

Televizija

· U epizodi Star Treka «Wolf in the Fold», napisao ju je Robert Bloch, veoma opasan vanzemaljac imenovan Redjac krivac je za Rasparaèeva ubojstva.

· U epizodi serije Babylon 5 «Comes the Inquisitor» lik imenom Sebastian prikazan je kao Jack Rasparaè, prenesen je u godinu 1888, rehabilitiran kako bi postao inkvizitor.

· U epizodi serije The Outer Limits naslovom «Ripper» Cary Elwes glumi doktora Jacka Yorka koji otkriva vanzemaljca koji opsjeda ljude i onda ih ubija, a onda i sam postaje sumnjivac zbog svog znanja o ubojstvima.

· U epizodi serije Goodnight Sweetheart, Jack Rasparaè prenesen je u godinu 1990 kroz vremenski portal.

· U prvoj epizodi serije Kolchak: The Night Stalker naslovom «The Ripper», reporter Carl Kolchak lovi ubojicu èije žrtve odgovaraju obrascu originalnih Rasparaèevih ubojstava.

Glazba

Razni glazbenici meðu kojima as Roland Kirk, Morrissey, Nick Cave and the Bad Seeds, LL Cool J, The White Stripes, Judas Priest, Queensrÿche, My Chemical Romance, Error, Link Wray, The Legendary Pink Dots, i Iced Earth, snimili su pjesme naslovom ili o Jacku Rasparaèu.


MITOLOŠKA BIÆA

Jednorozi


MITOLOŠKA BIÆA JEDNOROZI

Jednorozi Jednorog je jedno od najmisterioznijih mitoloških biæa koje su legende ikada srele. Jednoroge se idealiziralo kroz bezbrojne prièe, pjesme, poeziju, i legende kroz mnoga stoljeæa; a opet ta fascinantna biæa ostaju jedno od najveæih nerješeneh misterija svijeta. Unatoè vrlo raširenom uvjerenju u njegovo postojanje, ne postoje dokazi o viðenju tih stovernja i to veæ stoljeæima. Ako proletimo pogledom kroz popularnu istoènjaèku sliku Kineskog folklora pa sve do zapadnjaèkog razmišljanja i slike predivnog bijelog konja, nailazimo na posve razlièita biæa kojima je zapravo jedina sliènost jedan jedini rog smješten na èelu. Onima koji doista vjeruju u njih, njihovo ne postojanje samo pridonaša mistiènosti slike o jednorozima; i smješta ih u istu dimenziju u kojoj postoje dinosauri, mamuti, i ostala nevjerojatna biæa kao Bigfoot i èudovište iz LochNess-a. Postoji još jedno vrlo rašireno uvjerenje o jednorozima a to je da oni doista postoje u izgubljenim i neistraženim predjelima a pronaæi i vidjeti ih mogu jedino poštene i dobre osobe koje posjeduju iznimne kvalitete i dobro srce. No mi možemo jedino uzdisati nad njihovom ljepotom i dosljednim opisom tom predivnom biæu dodjeliti njegovo mijesto u svjetskoj kulturi. Izmeðu istine i mašte

Njegov je mitološki izgled mnogim prirodnjacima iz minulih vremena izgledao sasvim moguæ: bijelo ili zagasito žuto krzno, vitko mišiæavo tijelo, kratka razigrana griva, hitrina i èilost u pokretima i, ono najvažnije, poduži uvrnuti rog koji izrasta iznad oèiju...

Kada bi uistinu na našoj planeti živjeli jednorozi, oni bi na nas, vjerojatno, ostavljali veoma prijazan utisak. Životinje toliko sliène svojim bliskim roðacima; konjima, elegantni, laganog hoda, vitkog tijela, duge grive, ponosita vrata, plemenitih krupnih oèiju... Hitri i neukrotivi. U svakom sluèaju, jednorog zacijelo ne bi ni izdaleka izazivao onakvo èudenje, kakvo je, u vrijeme osvajanja Australije, u 18. stoljecu, izazivao klokan. Jer, ako se izuzme rog, jednorog je po svim ostalim tjelesnim karakteristikama, na ovim prostorima, uobièajena i veæ viðena životinja.

Zbog toga je zapravo pravilno postaviti pitanje: da li je zaista jednorog postojao u prošlosti i, ako nije, otkud mitovi o njemu?


Istoènjaèki Jednorog U istoènjaèkoj mitologiji Jednorog živi veæ tisuæama godina. Pojavljuje se u mnoštvu razlièitih oblika, ali najraširenije oblièje bilo je životinje jelenjeg tijela, konjskih kopita i jednog jedinog roga u sredini tjemena. Njegov je reb peterobojan a predstavljao je pet svetih Kineskih boja, crvenu, žutu, plavu, bijelu i crnu. Trbuh životinje žute je boje a u nekim verzijama ima zelenkaste zmajeve ljuske. Kineski Jednorog poznat je pod imenom Kilin (izgovara se chee-lin), što bi zajedno bilo ujedinjenje miškog Jednoroga Ki, i ženskog Lin. Opisuju ga kao životinju koje nikada ne bi povrijedila ni jedno dugo, pa ni najmanje živo biæe i koje bi jelo samo umiruæe biljke koje su pri kraju svog života a sam živi 1000 godina. Kaže se da Kilin izvire iz zemlje i prikazuje se kao jedno od èetiri božanskih životinja nositelja dobrog znamenja, (Zajedno s feniksom, zmajem i kornjaèom), predskazuje buduænost i simbolizira primarne životne elemente (Voda, Vatra, Zemlja, Zrak). Kineska mitologija Jednoroga prikazuje kao životinju dobrog znamenja koja dolazi ljudima samo u važnim misijama. Njegovu se pojavu tumaèilo kao predskazivanje dobrih vremena, a sama èinjenica što nije bio viðen veæ stoljeæima sugerira kako trenutno živimo u «vrlo lošim vremenima.» Ponovno æe se pojaviti tek kada vremena budu bolja i dobrota zavlada. Usporedno s legendarnim Jednorogom u Kini, i u drugim istoènjaèkim zemljama nailazimo na tradiciju vjerovanja Jednoroge. U Japanu, je poznat kao Kirin ali njegovo tijelo više lièi na tijelo bika. Za razliku od Kineskog Jednoroga u Japanu vjerovanje je da Jednorozi pokazuju krivnju i kriminalci su ga se najviše bojali. U Arabiji, Jednorog je poznat pod imenom karkadann, i pretpostavljalo se da posjeduje magiène sposobnosti. Njegov je rog bio simbol dobre sreæe protiv škorpiona, a vjerovalo se da jelo od njegovog mesa istjeruje demone i zloduhe. Struènjaci zapravo vjeruju na temelju starih tekstova kako je karkadann vrsta životinje koju nazivamo Oryx, velika antilopa koja viðena sa samo jedne strane izgleda kao da ima samo jedan rog.


Zapadnjaèki jednorog Zapadnjaèki je Jednorog zasjeo u mašte ljudi veæ negdje u treæem stoljeæu

Pr.K., a donijeli su ga putnici koji su obišli Afriku i Indije. U memoarima Grèkog povjesnièara i fizijatra Ctesiasa koji je putovao kroz Perzije donio je nazad u domovinu nevjerojatne prièe trgovaca koji su putovali kroz Indiju. Iako nije sam vidio ni jednog, opisuje biæe koje naziva «Wild ass of India», koji velièinom podsjeæa na konja, bijelog tijela, crvenkaste grive, plavih oèiju i ravnim rogom u sredini èela. Opisuje zapravo rog da je bio bijele boje u donjem djelu, dok mu je sredina bila crna a vrh crvenkast. Kao fizijatar posebno ga je rog zanimao za kojega je naèuo da ima svojstva da zaštiti od smrtonosnih otrova. Šalice za koje se vjerovalo da su izraðene od Jednorogova roga, imale su moæ da neutraliziraju otrov ako bi se iz njih ispijao. Ctesias je životinju opisao kao neobièno lijepu, hitrih nogu, neukrotivu i gotovo nemoguæu za uhvatiti.

Nakon Ctesiasa, prièe o Jednorogu postale su popularne i poznati Grèki filozof došao je i do zakljuèka da Jednorog mora biti prava životinja, ali nipošto nije vjerovao u prièe o magiènim moæima koje su pripisivali rogu. U svakom sluèaju vjerovanje u postojanje Jednoroga nije bilo mnogo upitno tada, i nije bilo manje vjerojatnije od postojanja životinja kao što su slon ili žirafa. Samo zato što veæina ljudi nije nikada jednoga vidjela nije bio dovoljan razlog da se u njega ne vjeruje. Postoji još mnogo nevjerojatnih prièa koje se tièu ne samo Jednoroga veæ pravih povijesnih liènosti i to dvojice najveæih vojskovoða povijesti. No dali su to samo legende teško je za reæi. Kažu da je Makedonski general Aleksandar Veliki u jednom od svojih osvajaèkih pohoda ujahao na Jednorogu a u stoljeæu prije Kristova roðenja, Rimski Vojskovoða, Imperator Julije Cezar izvijestio je da je susreo Jednoroga duboko u šumama jugozapadne Njemaèke. No ukorijenjeno vjerovanje u Jednoroga nije se utemeljilo sve do kasnijih stoljeæa sve dok se nije legenda o njima ispreplela sa poviješæu i što je najvažnije s asocijacijom na Bibliju i Isusa. Jednorozi u Bibliji Prema knjizi Postojanja, Bog je Adam u dao zadatak da imenuje sve što vidi u rajskom vrtu. U nekim prijevodima Biblije, Jednorog je bila prva imenovana životinja; i prema tome uzdignuta nad sve ostale životinje svijeta. Kada su Adam i Eva napustili raj, Jednorog je krenuo s njima kao simbol poštenja, nevinosti i èednosti. Otuda Jednorozima simbolika koju su poprimili u zapadnjaèkoj mitologiji. Biblija takoðer nudi objašnjenje zašto Jednorozi nisu bili viðeni veæ stoljeæima. Tijekom velikog potopa koji je uslijedio tijekom 40 dana i 40 noæi, Noa je primio na svoju arku po dvoje životinja od svake vrste pružajuæi im tako sklonište; no Jednoroga meðu njima nije bilo. U poèetku su bili primljeni na brod no kaže se da su zahtijevali previše prostora i pažnje za sebe tako da ih je Noa izgnao. Jednorozi su tako nestali u potopu a moguæe je da su neki preživjeli plivajuæi i preživjeli tako negdje u svijetu. Kroz povijest, crkva je interpretirala Jednoroga na mnoštvo razlièitih naèina. U srednjem vijeku postao je simbol samog Isusa Krista, a rog je bio simbol unije Krista i Boga. Dok recimo u Isiahovoj knjizi, pojavio se Jednorog kao simbol zla. No unatoè tome, Jednorog je postao i ostao životinja simbol vrline i èednosti.


Kako Uhvatiti Jednoroga Tijekom srednjeg vijeka, prièe su kazivale da iako je Jednoroga nemoguæe uhvatiti, jedini naèin da ga se približi bila je nazoènost prelijepe nevine djevojke. Jednorog bi se toliko oduševio djevojkom da bi se sam od sebe približio i pokorno spustio glavu u njeno krilo. Zlobni su govorili da Jednorog nije bio privuèen djevojkom veæ mirisom njezine haljine. No Europske legende kazuju da je Jednoroga nemoguæe uhvatiti silom. No kad bi bili privuèeni djevom postali bi laka meta za lovce koji bi nesmetano mogli uloviti ili ubiti životinju. Oko 1500 g., iznimno lijepa serija velikih tapiserija izraðena je u Belgiji kako bi prikazala povijest lova na Jednoroge. Kupio ih je John D.Rockfeller 1922 g. a sada su izložene u Cloisters museum u New Yorku. Serija od sedam tapiserija slijedi lov od poèetka do kraja. Jednorog kako je otkriven i gonjen grupom plemiæa i koji nisu sposobni uhvatiti ga. U petoj se tapiseriji pojavljuje mlada djevojka koja privlaèi Jednoroga i zarobljuje ga, upravo prema vjerovanju kako Jednoroga može pripitomiti samo nevina djevojka. U posljednoj tapiseriji, Jednorog biva vezan za stablo koje opkoljuje okrugla drvena ograda. I upravo je ova posljednja scena postala najpopularnija, univerzalno prihvaæena slika zapadnjaèkog Jednoroga .

"...Well, now that we have seen each other," said the Unicorn, "If you'll believe in me, I'll believe in you." -- Through the Looking Glass by Lewis Carroll


Krugovi u žitu


Krugovi u žitu Geometrijske anomalije Samo nekoliko misterija je tako brzo zadobilo pozornost javnosti, kao što su to bili krugovi u žitu. Prije 1980. ove zbunjujuæe, ali lijepe geometrijske anomalije koje se zagonetno pojavljuju, obièno noæu, u poljima kukuruza i drugih žitarica, bile su poznate samo nekolicini farmera. Danas spadaju u najpoznatije i najprepoznatljivije zagonetke svih vremena. Njihovo prouèavanje ima i svoje ime, cereologija. Tajanstveni prirodni fenomen prvi put se pojavio u ljeto 1981. na jugu Engleske. U poljima žita su preko noæi nastajali bizarni prikazi zapanjujuæe simetrije i ljepote. Sve od tada nije prošlo ni jedno ljeto bez poruka u žitu.

Isprva se èinilo da su krugovi u žitu ogranièeni samo na južne pokrajine Engleske, ali kad je taj fenomen zadobio medijsku pozornost, prijavljeni su i mnogi drugi sluèajevi. Ubrzo se saznalo da se na tu pojavu može naiæi po cijeloj Britaniji i ponegdje na europskom kontinentu kao i na japanskim poljima riže. Objašnjenja koja se nude variraju od parenja ježeva ili jazavaca, oznaka na zemlji koje su ostavili NLO-i i svaðe jata ptica, do gljiviènih bolesti, preobilna gnojenja i tajnih vojnih pokusa. Neke od najpoznatijih formacija su najvjerojatnije Mandelbrotov skup u Roystonu, Cambridgeshire te formacije u Woodborough Hillu i u blizini Kassela slika koja je otkrivena 10. srpnja 2000. Preciznost, raznolikost i maštovitost oblika Krugovi se u žitu veoma razlikuju, a najjednostavniji se oblik sastoji od kruga u kojemu su sve stabljike sravnate sa zemljom, ali nisu prekinute, veæ samo savinute pri dnu. Èesto krug ima vanjski prsten u kojem su stabljike takoðer savijene, ali gotovo u svim sluèajevima u suprotnom smjeru od onih u ostatku kruga. Katkad se oko kruga nalazi, na jednakoj udaljenosti, niz manjih krugova (pratilaca), koji mogu i ne moraju biti povezani s glavnim krugom. Neki krugovi sadrže uske prstenove s ne savijenim stabljikama koje se nalaze izmeðu glavnog kruga i krajnjeg prstena sa savijenim stabljikama. Slike u žitu koje su dosad viðene dosežu promjer i do 180 metara. Krugovi gotovo uvijek prikazuju geometrijske likove, najèešæe krugove, iako se viðalo još i zvijezde i šesterokute. Visoka preciznost izrade, maštoviti, ponekad èak i dosta teško izvodljivi oblici, ne mogu se napraviti bez složenih proraèuna kao i goleme tehnièke podrške. Osim toga, znakovi otkriveni nedaleko od pretpovijesnih kultnih mjesta upuæuju na slikoviti jezik koji do danas nismo uspjeli odgonetnuti. Taj jezik sadrži fraktale (geometrijske simbole koji na razlièitim velièinama imaju zapravo jedno te istu identiènu geometrijsku strukturu) iz teorije kaosa te slikovite znakove kao što su delfini, simboli iz kulture Maya. Neki èak nalikuju kromosomima. Bilo je piktograma s tako fino izvuèenim linijama da u njih nije stalo niti stopalo, kao i piktograma velikih mjera èije su vlati bile oblikovane na razlièite naèine, jedan sloj vlati usmjeren je u skladu s kazaljkom na satu, a sloj iznad u suprotnom smjeru.


Pravi i lažni krugovi u žitu Broj prijava o tim pojavama se ubrzo poveæao a malo je vjerojatno da su složeniji krugovi nastali prijevarom i ljudskom rukom, da ne spominjemo nogom, valjke za travnjake ili konopac prièvršæen za štap u sredini. Inaèe postoje èak i natjecanja za najljepše piktograme naèinjene èovjeèjom rukom. Krivotvoritelje se vrlo brzo otkriva. Ipak, mnoge autentiène pojave i dalje ostaju jednom od najveæih tajni 21.stoljeæa. Royston, Cambridgeshire, kolovoz 1991. Jeli zaista moguæe tvrditi da je zapanjujuæa pojava krugova u žitu nazvanu Mandelbrotov skup, djelo ljudskih ruku? Krugovi u žitu koji su se pojavili kod Roystona izgledaju kao savršena struktura visokokompleksnih kompjutorskih skupova izvedenih iz matematièkog kaosa. Nije upitno da i faktor prijevare ima važnu ulogu pri pojavi krugova u žitu, što su potvrdila razna izvješæa razna izvješæa medija i priznanja prevaranata. Nasupro tome, i veæina jednostavnijih krugova nesumnjivo je autentièna. Napokon, sama èinjenica da se te pojave èesto dogaðaju na udaljenim i nepristupaènim mjestima, ili na mjestima koje netko rijetko posjeæuje, pa prema tome zašto gubiti vrijeme da bi se na takvim mjestima napravila prijevara? Pa ipak, svaki put kad god se ponovno otkriju takvi znakovi u poljima žita, odmah se smatra kako se radi o neobjašnjivu fenomenu. Istraživaèi krugova u žitu otkrili su da, za razliku od lažnih, autentièni prikazi nemaju zgnjeèene vlati. Vlati se kod pravih krugova u žitu nakon nekoliko dana same isprave. Noæni krivotvoritelji pak u toj mjeri unište klasje da ono nakon toga uvene. Vidljivo je i to da lažve slike nemaju ni estetiku a niti snagu simbola koju posjeduju nekrivotvoreni prikazi. Prisustvovanje fenomenu

Kako objasniti ne samo fizikalnu konstrukciju krugova, veæ i one rijetke, ali fascinantne sluèajeve kad su oèevici bili dovoljno sretni da prisustvuju njihovu nastajanju? Jedan takav dogaðaj zbio se u kolovozu 1991. Oèevici su bili Gary i Vivienne Tomlinson. Par je upravo šetao u Hambledonu, Surrey, rubom kukuruzišta. Odjednom se kukuruz na njihovoj desnoj strani poèeo micati. Iznad njih se pojavila magla i èuli su èudan, visok zvuk. Tada ih je sa svih strana poèeo gurati snažan kovitlac vjetra, tako da su jedva stajali uspravno, osim Garryjeve kose koja je reagirala na koncentrirani statièki elektricitet. Nenadano, vrtlog se podijelio na dva dijela i odstrujio dalje, nejasno trepereæi i ostavljajuæi za sobom dva zaprepaštena oèevica koji su stajali u sredini klasiènog kruga u žitu èije su stabljike bile spljoštene.


Inteligentni svemir

Kako znaèi nastaju krugovi u žitu? Trenutno postoji mnogo zapanjujuæih, maštovitih pa èak i bizarnih teorija o njihovom nastajanju. Britanac Steve Alexander je 12. srpnja 1990. svojom videokamerom snimao piktogram kod Altona Barnesa u grofoviji Wiltshire, kad je zamjetio maleni, svijetli disk kako klizi na maloj visini preko polja. «Objekt je išao u našem smjeru, okrenuo se i zaronio u polje žita», poslije je izvjestio. «Letio je dosta duboko. Blisto je. Naposljetku je otprilike tri minute ostao iznad jednog polja.».

Analizom se ustanovilo da taj objekt na videosnimku ima promjer od 20 cm te da je vlati žita stisnuo na jednu stranu. Èini se da se èak i engleska protuzraèna obrana zanima za tu pojavu jer veæ godinama promatra to podruèje.

U svojoj knjizi Kružni dokazi, inženjeri i cereologièari Pat Delgado i Colin

Andrews navode da su krugovi šifrirani piktogrami koje je stvorila neka viša inteligencija, a koje su prepoznali Hopi Indijanci iz Arizone kao hijeroglife koji otkrivaju da je svijet u smrtnoj opasnosti.

No osim toga razmatra se i o drugim teorijama. Kao o teoriji da se radi o porukama pripadnika Kelta. U Europi se znakovi pojavljuju tamo gdje su se u pretpovijesti nalazili kameni krugovi i spomenici. Još bizarnije teorije kažu kako su to zagonetne vijesti bogova koji na taj naèin pripremaju svoj ponovni dolazak na zemlju ili pak biæa iz dalekih prostranstva svemira koji tim profinjenim porukama pokušavaju izvesti èovjeka iz ogranièenja koja je sam stvorio. Razmišlja se i o Zemaljskoj «Vojsci u sjeni» koja posjeduje tehnologiju nove vrste pomoæu koje proizvodi te precizne krugove u žitu.

Plazmatski vrtlozi

Prema prozaiènijem objašnjenju koje danas nailazi na opæe odobravanje, najpopularnije mišljenje a ujedno i najprihvatljivije objašnjenje jest teorija o plazmatskim vrtlozima koju je predložio dr.Terence Meaden, bivši profesor fizike na sveuèilištu Dalhousie u Kanadi, izdavaè Journal of Meterology i rasprave pod nazivom Krugovi s neba. Prema dr. Meadenu, ako brdo sprjeèava nalet vjetra, oblikuje se vrtlog koji se sudara s nepokretnim zrakom na padini brijega i stvara spiralni stupac koji usisava zrak i atmosferski elektricitet. Kad taj vrtlog doðe u dodir s poljem žita, njegove spirale spljošte stabljike u dobro poznati oblik kruga. Elektricitet iz tog stupca proizvodi visoke zvukove o kojima su ljudi govorili da su ih èuli neposredno prije viðenja novonastalih krugova.


Svijet cereologije Daljnja podrška Meadenovoj teoriji došla je od tima japanskih fizièara predvoðenih profesorom Yoshihiko Ohtskijem, koji su u lipnju 1991. objavili da su uspješno proizveli u laboratoriju kuglice plazme (ioniziranog zraka) koje su oblikovali elektromagnetskom interferencijom u zraku. Kad su te kuglice dodirnule ploèe prekrivene aluminijskim prahom, stvorile su krugove i prstenove koji odgovaraju pojavi krugova u žitu. Nastavak istraživanja otkrio je neke vrlo intrigantne, ali do ovog trenutka nepoznate pojave krugova prije 1980. godine. Posebno je zanimljiv ilustrirani pamflet (flyer) iz kolovoza 1678., u kojem se iznosi da je «vrag koji hoda» odgovoran za neobiène oblike na polju zobi u Hertfordshireu, koji jako slièe na krugove u žitu. Pamflet je danas znaèajan zbog èinjenice da je njegova kopija iz 1810. prodana na dražbi u ožujku 1994. farmeru u Wiltshireu za 280 funti. Prema dr.Meadenu, krugovi u žitu mogu potjecati iz puno dalje prošlosti. Usvojoj knjizi Božica kamenja, Meaden hrabro spekulira o tome da se ukrasi kojima su bili skloni neolitski umjetnici, poput kupe i prstena, drevnih labirinata i ostalih geometrijskih crteža koji simboliziraju vulvu, odnose na prvobitnu božicu plodnosti, te da su krugovi u žitu i viðenje njihova energetskog stvaranja nadahnule ranog èovjeka u njegovim slikarijama.

Što se sveukupno tièe krugova u žitu, možemo reæi da je u biti ovo jedan od najpoznatijih misterija svijeta, a ujedno i najjednostavnijih. Njihovo nastajanje je prouèeno i izuèeno i èini se da se za svijet cereologije može slobodno reæi da ga ne oèekuje ništa novoga.


KOPLJE SUDBINEKOPLJE

SUDBINEKOPLJE

SUDBINELonginus Lance


KOPLJE SUDBINE Longinus Lance

Europska je povijest bogata èudima, tajnama i mitovima koji se odnose na razlièite vrste svetih relikvija. Kako je dobro poznato da je kršæanstvo formiralo veliki dio naše povijesti, ne èudi što svete kršæanske relikvije pobuðuju toliko zanimanje. Velika veæina kršæanskih artefakata smatra se izgubljenim. Spominju se u Bibliji, u legendama u prièama. Prièa se o Zavjetnom Kovèegu, o Svetom Gralu.. Teško je sastaviti potpune prièe o velikoj veæini svetih relikvija. No jedno je sigurno, opèaravajuæa je pomisao na njih, na njihovo povijesno znaèenje i na moæ koja isijava iz njih. Kad spominjemo relikvije, svi znaju za postojanje Svetog Grala, neki više neki manje, neki znaju mnogo. Ali možda na spomen «Koplja Sudbine», neæe se svima upaliti lampica. Što je zapravo koplje sudbine? Govori se da je sveto koplje, poznato i kao Longinusovo koplje i koplje sudbine. To je upravo ono koplje koje se rimski vojnik Gaius Cassius Longinus zabio u Isusov bok dok je bio razapet na križu, a iz rane je šiknula krv koju je Josip Arimatejac uhvatio u kalež nazivom Sveti Gral. Najmanje se za èetiri koplja tvrdi da su istinska sveta koplja. Jednog je u Pariz donio Sv.Luis na povratku iz križarskog rata u Palestini u trinaestom stoljeæu. Drugoga je papi Inocentu VIII. poslao otomanski sultan Bejazet II. 1492 g., i to se koplje nalazi unutar jednog od stupova što drže kupolu bazilike Sv. Petra. Treæe je Koplje koje je sam Hitler prisvojio a nalazi se u Beèu. Èetvrto, koje se nalazi u Krakowu u Poljskoj, slaba je kopija prvog i najpoznatijeg od svih, èija je povijest vrlo složena.


Velike moæi svetog koplja Prema prièama o kralju Arturu, u Britaniju ga je, nakon Isusove smrti, zajedno sa svetim Gralom, donio Josip iz Arimateje, Isusov ujak. U legendi o svetom Gralu, sir Percival koji je u potrazi za relikvijom nabasao na zamak Kralja Ribara, u Gralskoj je procesiji vidio koplje s kojega kaplje krv.

Jedna od najranijih legendi vezana uz Sveto Koplje pripisuje se osvajaèu Attili, koji je svoj destruktivni put kroz Europu, probio zahvaljujuæi njemu. Legenda kaže da kad je njegova vojsku Italiji malaksala zbog gladi i kuge, Attila je uzjahao svog konja i dojahao do gradskih vrata. Tada je zavitlao koplje pred noge oficirima koji su mu bili poslani kako bi predao grad. «Drži svoje Sveto Koplje!» rekao je Attila. «Nije mi od koristi, jer ne poznajem Onoga tko ga je posvetio!»

Drugi vjeruju da je koplje osobno nosio Karlo Veliki u mnogim uspješnim bitkama u devetom stoljeæu. U svakom sluèaju, poslije su ga nasljeðivali saksonski kraljevi, sve dok doslovno nije pao u ruke Frederika Barbarose, osvajaèa Italije u dvanaestom stoljeæu. Nakon njega, koplje je došlo u vlasništvo dinastije Habsburgovaca i bilo je izloženo u beèkom muzeju Hofburg do 1938. Te je godine Austrija pripojena Hitlerovoj Njemaèkoj. Kako navodi Trevor Ravenscroft u djelu Koplje sudbine, Hitler koji je bio poznati obožavatelj legenda, oèaran moæi koja se pripisivala koplju i svima koji su ga posjedovali, naredio je da se koplje uzme iz muzeja Hofburg, te ga je sakrio u specijalnoj riznici u Nürnbergu.

Sveto koplje navodno posjeduje iscjediteljske moæi i onom tko ga nosi, donosi sigurnu pobjedu u bitkama. Navodno je Karlo Veliki umro ubrzo nakon što ga je sluèajno ispustio; isto tako i Barbarosa. A 30. travnja 1945., istoga dana kad su koplje iz podzemne Hitlerove riznice u Nürnbergu izvukli amerièki vojnici, u svom skrivenom bunkeru u Berlinu, Adolf Hitler poèinio je samoubojstvo. Tko je bio Longinus? Longinus je u Kršæanskoj mitologiji, ime Rimskog vojnika koji je probo bok razapetom Isusu na križu. Ime Gaius Cassius Longinus pojavljuje se u apokrifu «Acts of Pilate» - Pilatova dijela. Koplje koje je koristio, poznato je kao Koplje Sudbine, ili Longinusovo Koplje i pojavljuje se kao dio mita o Svetom Gralu. U nekim srednjovjekovnim folklornim pripovijestima kao npr. «Golden Legend» Zlatna Legenda, dodir Isusove krvi lijeèi ga od sljepoæe. Longinus je prikazan kao muèenik u Istoènoj Ortodoksnoj crkvi, zajedno sa anegdotskim detaljima unesenim kako bi pojaèali dvoliènost Židova u toj grani znanosti koja je vrti oko ovih navodnih oèevidaca raspeæa.


Dva Longinusa?

Postoje neke nejasnoæe u imenu Gaius Cassius Longinus. Osoba sa istim imenom zabilježena je kako zajedno sa Brutusom, kovala zavjeru 44.g pr. Kr. za ubojstvo cara Julija Cezara. Gaiusa i Brutusa savladali su Cezarovi sljedbenici, Anthony i Octavian tijekom bitke kod Philippia 42.g. pr.Kr., tijekom koje je Gaius Cassius Longinus poèinio samoubojstvo. Je li pojam «Longinus» kod ranih kršæana bila samo rijeè za «ubojstvo» umjesto imena vojnika, ostaje pomalo nejasno.

U svakom sluèaju, ta osoba, general Gaius Cassius Longinus imao bi preko 100 godina u trenutku raspeæa 30-ih godina nakon Krista. Tako da je vrlo malo vjerojatno da je on vojnik koji je zaboo koplje u Kristov bok. No postoji uviejk moguænost da je postojao još jedna centurion imenom Gaius Cassius Longinus.

Rimski zapisi koji donose ime vojnika, i njegovu biografiju nakon raspeæa

Vojnik o kojem govorimo bio je skoro siljep, okolnost koja mu je vjerojatno podosta smetala obzirom na njegovu službu vojnika i èinila ga blago reèeno bespotrebnim.

No legenda nam govori kako je nakon zabadanja koplja u kristov bok, krv Isusova pala na njegove oèi a on je uzviknuo «Uistinu je bio sin božji».

Izlijeèen od slijepoæe, prema zapisima Longinus preobraæen u kršæana ostavio je vojsku i uèio od apostola kako bi na kraju postao sveæenik u gradu Caesarei u Cappadocia-i. No jadni Longinus tamo je zbog svoje novosteèene vjere prošao veoma loše, ali je bio svjedok novog èudesnog izljeèenja.

Vlasti su ga muèile izbivši mu sve zube i odrezavši jezik, ali Longinus je unatoè mukama i dalje nastavio govoriti bez problema. Longinus je tada uzeo sjekiru i pred oèima guvernera razbio nekoliko idola.

Prièa kazuje da su nakon što je razbio idole, demoni koji su se skrivali u njima izašli i opsjeli guvernera oslijepivši ga i dovevši ga do ludila. Nekadašnji vojnik, sada sveæenik rekao je tada guverneru da æe ponovo dobiti svoj vid kada Longinus umre, a guverner je naredio njegovo smaknuæe. Kada je Longinus obezglavljen, njegova je krv poršpricala guvernerove oèi, vrativši mu vid. Na to je èudom kažu guverner preobraæen na Kršæanstvo.

Longinus se unatoè tome ne pojavljuje u Katolièkoj enciklopediji iako se kip Svetog Longinusa nalazi se u Vatikanskoj Bazilici Svetog Petra, isklesao ju je Gian Lorenzo Bernini, a danas se relikvije Sv. Longinusa nalaze u crkvi Sv. Augustine u Rimu.


Prièa o Kristovom Raspeæu – Pojava Svetog Koplja

Kada se krene sa prièom o «Koplju Sudbine», mora se naravno krenuti od poèetka, Kristovog Raspeæa na Križ.

Židovi nisu željeli da njihove žrtve vise tamo slijedeæeg dana, na sveti Sabbath (Subota), tako da su molili Pilata neka ubrza njihovu smrt nareðujuæi neka im se slome noge. Onda im se tijela mogu skinuti. Vojnici su došli i slomili noge dvojice lopova, razapetih zajedno s Isusom. No kad su došli do Isusa, vidjeli su da je veæ mrtav. Kako bi to i dokazao, jedan od vojnika, probušio je Isusov bok kopljem, krv i voda šiknuli su van.

Ovaj je dogaðaj istinsko svjedoèenje raspeæa. A kako se sve dogodilo upravo kako je predskazano u starim rukopisima, «Mesija æe biti proboden a niti jedna njegova kost neæe biti slomljena», rana Kršæanska zajednica shvatila je upravo ovu èinjenicu, da Isusove kosti nisu bile slomljene kao dodatni dokaz da je zaista bio ono što je tvrdio, Mesija predskazan profetima Starog Zavjeta. Ovaj su èin Kršæani smatrali ispunjenjem predviðanja u ranoj Bibliji. No vjerojatno nije igra sudbine to što je Isus umro na križu tog petka poslijepodne.

Raspeæe su Rimljani koristili tek stoljeæe prije Krista. Takav èin kažnjavanja

Raspeæe se smatralo toliko ponižavajuæi naèin kazne, da Rimski državljanin, nikako nije mogao završiti na križu, bez obzira na zlodjelo koje je poèinio. Ova je presuda bila obièno kazna za robove i ljude za koje se smatralo ispod èasti da budu Rimski državljani. Bila je to polagana i muèenièka vrsta smrti. Žrtve raspeæa mogle su slabiti u agoniji na križu po nekoliko dana. Proces umiranja mogao se ubrzati lomljenjem žrtvinih nogu, tako da žrtve više ne mogu uz pomoæ dizanja nogu doæi na mahove do zraka.

Kada su vojnici shvatili da je Isus veæ mrtav i da nema potrebe slomiti mu kosti, mora se uzeti u obzir da su naime, prije raspeæa Isusa Rimski vojnici cijele noæi brutalno muèili i vjerojatno je bio vrlo slab prije nego što su ga zabili na križ. Pojava svete relikvije «Koplje Sudbine»

To je koplje postalo religijska relikvija. Probadanje Kristova boka, viðeno je kao dokaz smrti i naknadnog uskrsnuæa. Reèeno je da je Longinusovo Koplje otkrila i iskopala kraljica Helena zajedno sa Svetim èavlima i Pravim Križem. Kasnije je pokopano u Antiohiji kako bi se sprijeèilo da ga prisvoje Saraceni.

O tome posveæenom oružju, ništa se nije znalo sve dok hodoèasnik, Sv. Antoninus od Piacenze (A.D. 570) nije opisao sveta Jeruzalemska mjesta. Izvijestio je da je vidio u bazilici Mount Sion «Trnovu Krunu» sa kojom je Isus bio okrunjen i koplje koje mu je probolo bok. Kasnija spominjanja koplja u takozvanim «brevijarima» crkve «Svetog Sepulkra» nisu naroèito vjerodostojna. No s druge strane, u minijaturi poznatog Sirijskog manuskripta koji se nalazi u Laurencijskoj knjižnici u Firenzi, dogaðaj probadanja Kristova boka ima istaknuti položaj koji je dosta znaèajan. Osim toga, ime Longinus napisano je grèkim slovima (LONGINOS) iznad glave vojnika koji zabija svoje koplje u bok Spasitelja i kojega po istoj legendi kap svete krvi koja istjeèe iz nanesene rane lijeèi od sljepoæe.

Taj manuskript je dokaz da je legenda koja nadjeva ime vojniku Longinusu nastala veæ negdje u 6. stoljeæu. Iskušenje je iako brzopleto dovoditi u vezu ime Logginos ili Logchinos sa starim nazivom za koplje (logche).


Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Slomljeno koplje sudbine – vrh koplja

Prvo od Koplja za koje se vjeruje da je identièno onome koje je bilo zabodeno u Spasiteljev bok štovalo se u Jeruzalemu krajem šestog stoljeæa. Pojava i zaštita ove važne relikvije zahvaljuje se pola stoljeæa prije Cassiodorusu a nakon njega Gregoryju od Toursa. Godine 615 Jeruzalem je opsjeo perzijski kralj Chosroes. Sveta relikvija Pasije pala je u ruke poganima, a prema «Pašalskim Kronikama», vrh koplja, je naknadno slomljen.

Iste je godine, vrh slomljenog koplja, odnesen je u Konstantinopol u crkvu Svete Sofije. Taj vrh koplja koji je postao ikona, mnogo stoljeæa kasnije donio u Francusku Sveti Louis, i odložen u svetište Sainte Chapelle u Parizu zajedno sa «Trnovom Krunom». Tijekom Francuske Revolucije, obje su relikvije prenesene u Nacionalnu Biblioteku, a dok je «Kruna» sretno saèuvana, vrh je koplja nažalost netragom nestao. Slomljeno koplje sudbine – drška koplja

Što se tièe drugog veæeg dijela koplja koje se nalazilo u Jeruzalemu, Arculpus ga je oko 670 godine vidio u Jeruzalemu gdje ga je navodno vratio Heraclius, i gdje je štovan u Crkvi Svetog Sepulkra. Nakon te godine, izvješæa hodoèasnika iz Svete Zemlje ne spominju više Koplje Sudbine. Posebice izvješæa Svetog Willbalda, koji je u Jeruzalemu bio 715, ne spominju koplje. Postojao je neki razlog zbog kojega se vjeruje da je veæi dio relikvije kao i vrh odnesen u Konstantinopol prije desetog stoljeæa, moguæe u isto vrijeme kada i «Kruna od Trnja». U svakom sluèaju pojavu koplja u Konstantinopolu primijetili su mnogi hodoèasnici, posebice Rusi.

Sir John Mandeville, izjavio je kao oèevidac 1357 godine, da je oštricu Svetog Koplja vidio u oba grada u Parizu i Konstantinopolu. Koja god da se relikvija nalazila u Konstantinopolu, pala je u ruke Turcima, i 1492 kao što je u detalje opisano u Pastorovoj «History of the Popes», Povjesti Papa, Sultan Bajazet II. poslao je relikviju Papi Innocentu VIII kako bi uzvratio uslugu koju je papa uèinio Sultanovu bratu Zizimu, koji je tada bio Papin zarobljenik. Ova relikvija sve otada nije ostavlia Rim, gdje je saèuvana ispod kupole Sv.Petra.

U vrijeme slanja veæeg dijela koplja papi Innocentu VIII, Rim je osjeæao veliku dvojbu u vezi autentiènosti relikvije, pogotovo zbog relikvija za koje se veæ znalo da su èuvane u Nürnbergu i Parizu i zbog navodnog otkriæa drugog «Svetog Koplja» u Antiohiji kojega je Peter Bartholomew, 1098 otkrio tijekom Prvog Križarskog rata.

Kanon Benedikt XIV, kasnije je iz Pariza dobio toèan crtež vrha koplja koji se tamo nalazi, i usporedivši ga s veæim dijelom relikvije èuvanoj u katedrali Sv.Petra, bio je zadovoljan ustanovivši da su dva djela u poèetku èinila jednu cjelinu. M. Mély, 1904 objavio je po prvi puta precizan dizajn Rimskog djela relikvije, drške koplja, a sama èinjenica da je koplje izgubilo svoj vrh, istièe se i središtem je mnogih fantastiènih nagaðanja.


Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Armensko «Koplje Sudbine»

Mnogi su vjerovali da je upravo zapravo koplje koje je Peter Bartholomew uz pomoæ priviðenja Svetog Andrewa pronašao, palo kasnije u ruke Turcima i kojega je sultan Bejazet poslao Papi Innocentu, istraživanja M. De Melya pokazuju da je to koplje pronaðeno 1098. identièno relikviji koju ljubomorno èuvaju u Etschmiadzinu u Armeniji.

Koplje je, iako u vrlo upitnim uvjetima otkrio Peter Bartholomew. Nije naime niti dokazano da je koplje u Armeniji zaista u pravom smislu koplje ali je bilo uvjerljivo štovano kao koplje sa kojim su neki Židovi u Beirutu proboli Kristovu figuru na Križu, uvreda za koju se vjerovalo da je uslijedila èudesnim prolijevanjem krvi. Vizija «Koplja Sudbine»

10. Lipnja 1098. siromašan sveæenik, križar imenom Peter Bartholomew, bio je sluga pripadnika vojske Grofa Raymounda. Bartholomew se pojavio pred grofom i biskupom Adhemarom. Rekao je da je prethodnih mjeseci imao nekoliko vizija Svetog Andrewa u kojima mu je svetac rekao da «Sveto Koplje» leži zakopano u katedrali Svetog Petra u Antiohiji. Bartholomew je svojom prièom ubijedio grofa Raymounda, no biskup je ostao skeptièan i na tome je stvar ostala.

Ipak novosti o viziji su se širile, puštajuæi svakome da razvije svoje mišljenje. Te je veèeri drugi sveæenik izjavio da je imao istu viziju a buduæi da je njegov ugled bio bolji od Bartholomeowog, biskup mu je vjerovao.

14 lipnja 1098. viðen je pad meteora na Turski kamp, dobar znamen. 15.tog, grupa križara meðu kojima grof Raymound od Toulousa, povjesnièar Raymond od Aguilersa i Peter Bartholomew pošli su u katedralu sv.Petra i poèeli sa iskapanjima koja su trajala satima.

Grof Raymound, ubrzo je odustao od iskapanja i otišao. Tada je Peter Bartholomew sam poèeo iskapati i ubrzo je izjavio da je pronašao koplje. Povjesnièar Aguiler kaže da je i sam dotaknuo koplje dok je još bilo zatrpano u zemlji. Koplje je zatim preneseno grofu Raymoundu. Biskup Adhemar još nije bio uvjeren u Bartholomejevu vjerodostojnost, no sreæa zbog pronalaska koplja bila je tolika da se više nije bunio.

Novost da je Sveto Koplje ipak pronaðeno, proširila se gradom u uvjerenju da takvo èudo sa sobom zacijelo donosi pobjedu. Bilo je naravno još skeptika, ali na opæi entuzijazam ostali su u tišini. Kršæani su planirali napad na Turke. Sveto Koplje je u tom pohodu nošeno na èelu pred njima kao neka vrsta zastave.

Kršæani su znali da je bilo ozbiljnih neslaganja meðu mnogima u Turskom kampu, a u svakom sluèaju nisu dulje mogli ostati u Antiohiji jer je vojska gladovala. Odredili su datum napada 28. Lipnja.

Noseæi Sveto Koplje na èelu vojske, Križari su napali Turskog vojskovoðu Kerboga koji je vidjevši Križare u punom postroju, pokušao pružiti otpor no uzalud. Kako su i predvidjeli Križari, emiri su poèeli dezertirati a kada je vojskovoða pobjegao cijela se njihova vojska raspala. Ta je bitka uništila Turke i spasila Križare a više nego išta potvrdila je vizije Petera Bartholomewa.


Sudbonosna ukazivanja

Križari su nastavili osvajaèki pohod pod vodstvom svetog koplja i mnogi su gradovi pali pod njihovom opsadom. Peter Bartholomew izjavio je da i dalje ima ukazivanja svetog Andrewa, koji ga vodi i upuæuje u naèine kako voditi daljnje ratovanje. U jednom trenutku Bartholomew je poèeo davati i savjete vojsci.

To je skepticima bilo previše. Bartholomejeve vizije bile su previše pogodne i struène, i otvoreno su ga optužili za laž. Unatoè njegovoj pomoæi i otkriæu Svetog Koplja, Bartholomeja nisu cijenili i dalje. Izazvan, Barholomew se ponudio da proðe iskušenje vatrom kako bi dokazao da ga vodi Bog. Kako su se nalazili u Svetoj Zemlji, tužitelji su izabrali, Biblijsku kušnju. Optuženik æe proæi kroz užarenu peæ a štitit æe ga Anðeo ili Bog. Križari su izgradili put izmeðu užarenih zidova. Bartholomew se hrabro uputio niz njega i zadobio užasne opekline. Umro je u agoniji nakon dvanaest dana patnji. Otada se pronaðeno Sveto Koplje više nikad nije spominjalo, iako su neki još uvijek vjerovali da su Bartholomejeva viðenja bila stvarna i da je pronaðeno koplje pravo Sveto Koplje. Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Koplje iz Nürnberga

Još jedno koplje postoji za koje se tvrdi da je uzrokovalo ranu na Kristovom boku, možda i najpoznatije, danas je èuvano meðu kraljevskim odlikovanjima u Beèu a poznato je kao Koplje Sv.Mauricea. Ovo je oružje korišteno 1273 g. tijekom ceremonije krunjenja Zapadnog Cara, prije te godine kao amblem sveèanog ustolièenja. Koplje se pojavilo u Nürnbergu 1424, i vjeruje se da je pravo koplje Cara Konstantina, koji je èuvao posveæeni èavao, ili dio èavla korištenog u Raspeæu. Ovo je koplje navodno dospjelo u ruke samog Hitlera i legenda kaže da je bilo njegova propast.


Rimska Tebijska Legija i Saint Maurice

Govori se kako je tijekom stoljeæa Sveto Koplje dospjelo u ruke Svetog Mauricijusa, vojskovoðe 3. garnizona Rimskih vojnika poznat upravo kao Tebijska legija. No zašto je upravo Sveti Maurice poznat kao posjednik Svetog koplja?

Putnik na autocesti koja vodi iz Geneve u Rim, može i danas primjetiti maleni i vrlo stari Švicarski gradiæ imenom «Saint Maurice» (danas Saint-Moritz or Saint Maurice en Valais or Saint Maurice d’Augaune) u Švicarskoj. Taj je grad u rimsko doba bio veoma važan komunikacijski centar. Upravo je tu vojskovoða Maurice zajedno sa svojom legijom od 6600 vojnika umro za svojeg spasitelja Krista od ruke cara Maksimilijana.

U godini Kristovoj 286, desio se veoma osobiti dogaðaj legiji Rimskih vojnika

sastavljenoj od samih Kršæana. 6.600 vojnika, a neki kažu i od 6.666, legija je dobila naziv «Tebijska Legija» jer su vojnici bili obuèeni u gradu Tebi, na sjeveru Egipta. To je podruèje bilo poznato upravo po svojem snažnom Kršæanskom duhu. Prvi sveæenici poznati kao «Fathers of the desert», (Oèevi pustinje), sastojali su se uglavnom od Tebijaca.

Car Maximilian upravo je Tebijskoj legiji naredio pohod na Galiju kako bi pomogli protiv pobunjenika u Burgundiji. Prešli su Alpe i ušli u Galiju pod vodstvom vojskovoðe Mauritiusa, i njegovih zapovjednika Candidusa i Exupernisa. Legija je prešla sjevernu Italiju preko prolaza Sv.Bernarda i utaborila se u blizini grada kojega danas zovemo St.Maurice.

Nakon pobjede nad pobunjenicima, car Maximilian izdao je naredbu da se cijela vojska pridruži slavljenju rimskih bogova radi uspješnog pohoda. Iako su takva slavlja bila uobièajena, ona su zapravo velièala cara kao božanstvo. Slavlja je ukljuèivalo pogubljenje Kršæana (vjerojatno kao žrtve Rimskim bogovima), ali samo se jedna legija usprotivila poslušati naredbe, Tebijska legija koja se udaljila od slavlja i odbila prisustvovati sveèanosti što je naravno razgnjevilo Maximiliana koji je tada naredio da se desetkuje cijela legija, da se izabere svaki deseti vojnik kojega se moralo smaknuti. Imena vojnika izvlaèila su se bubnjem i njih je 600 sudbina odredila da umru kao primjer ostalima. No to je samo razgalilo strastvene kršæane Tebijske legije, koji su svoje drugove potaknuli na taj èin i zavidjeli im na sudbini. Ravnica na kojoj su bili ubijeni, uskoro je bila prekrivena krvlju muèenika. A kako su preživjeli i dalje proglašavati sebe Kršæanima i nisu se željeli pokoriti Rimskoj vjeri, krv drugih 600 vojnika potekla pod naredbom sve gnjevnijeg Maximilijana koji je upozorio vojnike da im je bespotrebno ustrajati jer ako to uèine ni jedan jedini od njih neæe ostati živ. No ovaj drugi mesarski èin, nije ostavio mnogo više dojma od prvog, vojnici su ustrajali u svojim principima. Najveæi utjecaj u sudbini ovih vojnika zapravo je imao njihov vojskovoða Mauricius i njegovi zapovjednici Candid i Exuperius. Oni su raspalili srca svojih vojnika pozivajuæi se na primjer njihovih vjernih prijatelja sad veæ muèenika, i ulio im novu vjeru podsjeæajuæi ih na njihovu duboku vjeru u Boga. U srcima vjernika njegove su rijeèi probudile muèenike koji su caru dali odgovor koliko vjeran toliko i hrabar. Zakleli su se caru na vjeènu vjernost kao vojnici i zahvalili mu na službi ali nikada se neæe odreæi Njega svojeg Gospodara i Stvoritelja.

No umjesto da taj èin smekša cara, imao je obrnuti uèinak. U suludom bijesu na njihovu ustrajnost i zajedništvo, osudio je cijelu legiju na smrt, što su njegovi vojnici i uèinili dana 22 Rujna godine 286.


Hitler i Sveto koplje

Danas postoji nekoliko povijesnih koplja za koje se tvrdi da su istinsko biblijsko Sveto Koplje. No jedna od najzanimljivijih relikvija i ako ništa drugo, najstarija upravo je koplje za koje se tvrdi da je pripadalo Sv.Mauriceu, veæ prije spomenuto koplje koje se èuva u specijalnoj riznici Habsburškog muzeja u Beèu, Austrija. Koplje legionara Gaiusa Cassiusa kroz povijest našlo se u rukama mnogih vojskovoða sve do Konstantina Velikog, Rimski car koji je prvi uveo kršæanstvo u ranom 4.tom stoljeæu.

Prema legendi, koplje su posjedovali mnogi slavni vojskovoðe meðu kojima Theodosius, (poznat kao èovjek koji je opustošio Rim), Charles Martel (poznat po tome što je porazio Muslimane 733 N.E.), Charlemagne i Fredrick Barbarossa. Legenda je rasla oko koplja, tko god da ga posjeduje mogao je zavladati svijetom. Napoleon je takoðer posegnuo za kopljem nakon borbe u Austerlitzu, no koplje je prokrijumèareno iz grada mnogo prije poèetka borbe i Napeleon ga se nikada nije uspio domoæi. Prema Legendi Charlemange je nosio koplje tijekom 47 uspješnih bitki, a ubijen je kada ga je sluèajno ispustio. Barbarossa je doživio istu sudbinu, ubijen samo nekoliko minuta nakon što je ispustio koplje dok je prelazio rijeènu bujicu,

Koplje je napokon dospjelo u ruke slavne kuæe Habsburgovaca i sve do 1912 g. bilo je dio velikog blaga koje se nalazilo u Habsburškom muzeju. Bio je mjesec Rujan te iste 1912 g., kada je mladi Hitler koji je živio u Beèu i radio kao soboslikar, posjetio muzej i saznao za legendu o Koplju Sudbine.

Dr. Walter Stein koji je Hitlera pratio u toj posjeti kasnije se prisjeæao da je Hitler istoga trena kad je stao ispred Koplja Sudbine davao dojam da se nalazi u dubokom transu, nije davao nikakvog glasa od sebe, kao da je izgubio svaki osjeæaj i svijest o sebi.

Hitler je naravno izjavio kako je stajao tamo ispred koplja nekoliko minuta zapanjen svime oko sebe. «Koplje je isijavalo nekom svojom unutrašnjom energijom, nešto unutar mene koji sam osjeæao ali znao sam još ne mogu dokuèiti. Osjeæao sam se kao da sam u nekom prošlom stoljeæu veæ držao u ruci to koplje. Da sam ga veæ jednom zahtijevao kao moj talisman moæi i da sam veæ jednom držao buduænost svijeta u mojim rukama..»

Hitler je koplje vidio kao mistiènu nit koja ga povezuje sa generacijama njemaèkih osvajaèa koji su postojali prije njega. 14.Ožujka 1938, nakon što je uzdignut na mjesto državnog tajnika Njemaèke, Hitler je dao anex Austrijskoj državi i zapovjedio da se koplje, zajedno sa ostalim blagom Habsburške kolekcije, pošalje u Nürnberg. Koplje je ubrzo preneseno oklopljenim vlakom i preneseno u Nürnberg 13 Studenog 1938.

Tamo je slijedeæih 6.godina èuvano u crkvi St. Catherine sve dok nije

premješteno na sigurnije mjesto, podzemno sklonište iz kojega ga je 30 Travnja 1945 u 14:10 sati iznio u ime Amerièke vlade, Amerièki èasnik Lt. Walter William Horn istoga dana izvješteno je o samoubojstvu Adolfa Hitlera i Eve Braun, u bunkeru izvan Berlina.


Kopija ili Koplje sudbine?

Sa padom Sovjetskog Saveza, i predajom Njemaèke, napokon se uspjelo ustanoviti svjedoèenjem vojnika koji su otkrili Hitlerov bunker u Berlinu, da je Hitler poèinio samoubojstvo pucnjem u glavu u 15:30 sati, otprilike 80 minuta nakon što je Koplje Sudbine dospjelo u ruke amerièke vlade. Danas je Sveto Koplje vraæeno u Habsburški muzej. No ostaje pitanje jeli autentièno? General George S. Patton bio je uvjeren u to i nakon rata zabilježio je èitavu povijest koplja. Ipak, jeli Hitler zaista mislio da æe posjedujuæi koplje pobijediti u ratu? Mnogi su povjesnièari sumnjivi. Alan Baker, autor knjige «Invisible Eagle – The History of Nazi Occultism» misli kako je Hitler zapravo želio Habsburbško blago više od koplja i to prvenstveno iz financijskih razloga, a ne okultnih. Kasnija knjiga autora «Buechner & Bernhart» tvrdi da je u Beèki muzej vraæena kopija koplja dok je pravo koplje vrlo vjerojatno u tajnosti prokrijumèareno sa mnogim ostalim blagom Nacista negdje u južnu Ameriku ili èak na Anktarktik!

Koplja Sudbine «Èetiri relikvije», Koplje iz Krakowa Zadnje koplje za koje se vjeruje da bi moglo biti istinsko koplje koje je sudjelovalo u priæi o Raspeæu, èuva se u Krakowu, no iako je znano da se tamo nalazi veæ osam stoljeæa, nemoguæe je odrediti njegovu raniju prošlost. Legenda koja traje stoljeæima

Prièe o moæi Svetog Koplja, trajale su stoljeæima. Za koplje èuvano u Nürnbergu vjeruje se da je nakon što su ga koristili Sveti Rimski Carevi, izvješeno u palaèi Habsburgovaca u Austriji. Tamo ga je Hitler prisvojio 1930-ih i èuvao sve do svoje smrti, 1944.

Od tog dana u povijesti, Sveto Koplje postaje zamagljeno prièama i herezom. Nakon Hitlera govorka se da je krivotvoreno koplje vraæeno u muzej, a pravo Sveto Koplje drži tajno društvo u Njemaèkoj, pod nazivom «Vitezovi Svetog Koplja» (Knight of the Holy Lance), ali to je druga prièa iz drugog vremena, Vitezova Templara. Prije njihova uništenja, Vitezovi Templari uspostavili su najveæi i najrazvijeniji bankarski sistem njihova doba u Europi. Posjedovali su tisuæe dvoraca i hektara zemljišta. Zajedno sa ogromnim zemaljskim bogatstvom, Templari su sakupili i veliko duhovno bogatstvo, njihov je red bio poznat po tome što je tražio sve kršæanske relikvije u uskoj vezi i povezane sa smræu Isusa Krista.


MAGIJA


Magija i uvod u njen svijet

Vjerujem daje ova tema možda malo komplicirana ali zasigurno je zanimljiva kako mlaðima tako i starijima. Da pojasnimo naime pojam magije. Nisu baš svi upoznati sa tamnom stranom povijesti, mistiènom stranom svijeta, neobjašnjivim pojavama i tajnim naucima..

A kada govorimo o velikim misterijima svjetske povijesti, dijelimo ih na zapadnjaèke i istoènjaèke. Zapadnjaèkim se ritualima pri tome uvijek pripisivala izvjesna nedokuèiva mistiènost, a vrlo èesto i praksa crne magije. Zašto su se u srednjem vijeku proganjale vještice, èarobnjaci i opæenito oni koji su se bavili prirodnim lijeèenjem? Srednjevjekovna je alkemija preteèa današnje kemije i medicine a inaèe je tumaèenje i hvatanje ukoštac sa neobjašnjivim oduvijek golicalo èovjekovu maštu...

Ali misteriji svijeta ne postoje samo u prošlosti, možda æe Vas zanimati da je možda èak i nedavno roðen pojam "Tehno-mit" koji objašnjava novonastale trendove i neobjašnjive pojave, kao što su pojava izvanzemaljaca, misteriji pentagona, djeca sa parapsihološkim i psihokinetièkim moæima.

Ali u svijetu magije samo su nekim znalcima i odabranima poznate prave i istinske èinjenice o svijetu. To je jedno od najstarijih vjerovanja koje postoji u narodu.

Oni, svoje tajne prenose na nove generacije samo u usmenom obliku. Kultovima i bratstvima, mogu pristupiti samo odabrani i tako dobiti uvid u tajnu života i tajne nauke tih bratstva. Samo odabrani imaju pristup tim tajnama i zbog toga mogu ovladati snagom magije te ju primjenjivati.

Kulture u kojima se takvo znanje prenosilo sa generacije na generaciju u prvom redu su postojale u srednjem vijeku. One su se meðutim zadržale do današnjih dana, i to u krugovima koji djeluju tajno, u nekim starim kulturama i bratstvima.

Magija poèiva na predodžbi da je sve u svemiru prožeto transcendentalnom energijom. To znaèi da je dakle magija kao takva, sposobnost nekih ljudi da utjeèu na tu snagu, da upravljaju njome te da ju koriste za dobro ili za zlo.

Ali zapravo znamo da je uobièajeno da se magija i njeno djelovanje smatra praznovjerjem! Istina, ali suvremena parapsihologija podastrla je dokaze kako je djelovanje magije zaista moguæe, ali naravno rijetko i samo pod odreðenim uvjetima. Vjerovanje u magièno temelji se i na èovjekovom praiskustvu s pojavama kao što su telepatija, vidovnjaštvo, proricanje buduænosti te neobjašnjivo djelovanje na daljinu.


Pojmovi magije U sklopu magije, vezano je mnogo pojmova, kao što su predmeti obožavanja,

rituali, preobrazba, religija i èarobnjaštvo. Fetiši Èarobnjaèke snage se mogu prenijeti i na predmete te ljudske ili životinjske figurice.

Naravno u takvim predmetima snaga magije može biti pozitivna ili èak i negativna. Takve predmete zovemo Fetiši, odnosno predmeti koji se koriste u èarobnjaèkim radnjama, a imaju važnu ulogu. Takvi predmeti i figurice mogu postati izvor nadnaravnih sila. Pomoæu fetiša možemo se obraniti od uroka, ali isto tako možemo baciti zle èini na druge. A isto tako takvi predmeti mogu biti uzrok nesreæa a i prizivati sreæu ili naravno nesreæu. Ritual

Ritual ili obred najdjelotvorniji je naèin primjene sila magije. Izraz ritual oznaèava obièaj kojim se magija koristi kako bi se stupilo u vezu s nadnaravnim.

Ritual èine pojedini obièaji, na primjer obred prinošenja žrtve, ceremonije proèišæavanja i naravno povezivanje ovoga svijeta sa zagrobnim svijetom. Obièno su se takvi obredi tj. rituali, odvijali u tajnosti a smatralo ih se svetim. U kasnijim su se fazama pojedinosti vezane uz obrede poèele èuvati i u pisanom obliku. Taku su i nastale knjige vjerskih obreda. Inaèe kršæanstvo je dosta rano ugradilo èarobnjaèke rituale poganskog prastanovništva. U takve rituale ubrajamo, istjerivanje demona i vragova, crkva je takve rituale prozvala egzorcizmom..


Pojam Magija

Ovako, pojam magija, potjeèe od imena iranskog plemena Mager, èiji su pripadnici u starom vijeku nastanjivali sjeverozapadni predio današnjeg Irana. Ti su se mudraci posebno bavili tumaèenjem snova i astrologijom. Uèenjaci su još od srednjeg vijeka koristili izraz èarobnjak (mager) u znaèenju mudrac. Taj se izraz koristio i za znanstvenika koji je težio shvatiti sveukupnost svijeta.

Ali kasnije se u opæoj uporabi, izraz èarobnjak, miješao sa izrazom maleficus (zloèinitelj). Pod utjecajem crkve taj je izraz tada oznaèavao zlog èarobnjaka koji je sklopio savezništvo s demonima. Istaknuti teolog Toma Avinski najodgovornija je osoba za osuðivanje i protjerivanje magije sa strane crkve. Upravo je on doveo magiju u vezu s vragovima. Prema njegovu shvaæanju nije mogla postojati osoba s èarobnjaèkim sposobnostima, uèinci magije mogli su se samo objasniti djelovanjem demona s kojima je èarobnjak sklapao savez da bi se mogao okoristiti njihovim uslugama. Na isti naèin se shvaæalo gatanje.

Koliko nam je poznato i u crkvi su se koristili mistièni postupci i obredi, zašto se njih nije smatralo demonskim? Takve su se postupke naime kršæanski teolozi trudili odjeliti od èarobnjaštva. Proroci su se bavili gatanjem dok su sveæenici rabili sakramente kao sredstvo magije. U kršæanstvu su se molitve koristile kao èarobne formule a relikvije kao amajlije, biblijske knjige i psalmi koristili su se kao obrana od sila magije i primjenjivali su se pri istjerivanju duhova. Èarobnjaštvom su se služili sveæenici a èak i pape u srednjem vijeku. Ali zapravo izmeðu èarobnjaštva i religije postoji uska povezanost samo što je èarobnjak aktivniji u ophoðenju s nadnaravnim silama nego što je to uobièajeno za religiju.


Obredi i vjerovanja Šamani i pripadnici neciviliziranih naroda još i dan danas pri magijsko - vjerskim obredima koriste fetiše i najrazlièitija èarobna sredstva. U zapadno-afrièkom Beninu postoji djagli - voodoo s obredima pri kojima se koriste lubanje majmuna i pasa, a zanimljivo je da se takve lubanje mogu kupiti na sajmu. Inaèe je još u antièko doba èaranje slikama igralo važnu ulogu u èarobnjaštvu. To se u stvari posebno odnosilo na zle èini kao i na ljubavne èini. Pri tom najèešæe voštane figurice predstavljaju osobu na koju se magijom želi djelovati. Dosta su stare legende o probušenim voštanim figuricama koje su navodno izazvale neèiju bolest ili smrt. Te su legende bile proširene po cijelom zapadu. Prièe o antièkim èarobnjacima pridonijele su shvaæanju èarobnjaka kao tajnovite osobe. Poznata je prièa o slavnom Apolonu iz Tijane koji je u 1. stoljeæu živio u kapadokiji. U Korintu je Lamija (vampirica) željela ubiti Menipa, Apolonova uèenika. Prièa se da ju je Apolon uèinio potpuno bezopasnom No èarobnjaci i èarobnjaštvo s vremenom su doživjeli zanimljiv kulturno povijesni razvoj. Èarobnjak je prešao od plemenskog vraèa preko tehnièara i struènjaka za paranormalne pojave sve do tajanstvenog mistika ezoteriènog karaktera. Složeni obredi postali su nezaobilazni, obredna odjeæa, i cijeli arsenal kojekakvih predmeta i spravica, magièno kamenje, zrcala, amajlije i talismani koji se biraju po bojama i prema simbolima koje sadrže. Sve je to postalo neophodno kako bi se postiglo djelovanje magije. Uzimala su se eterièna ulja koja su prema legendama pripadala odreðenim Božicama i božanskim biæima. Naposljetku nije smjelo nedostajati ni izgovaranja èarobnih formula ili moænih slogova i imena prilikom izvoðenja magije i prizivanja duhova. Duhove se odreðenim formulama prisiljavalo na poslušnost, morali su se pokazati te dati odgovore na postavljena pitanja.


Bijela i crna magija Magija je zapravo neobjašnjivo hotimièno utjecanje na prirodu i èovjeka te pripada podruèju proturjeènoga i dvoliènoga. Gdje je zapravo pokušaj takva utjecaja moralno opravdan, a kada poprima obilježje opakoga? Dobri i zli èarobnjaèki postupci idu ruku pod ruku. U skladu s tim prototip svakog èarobnjaka je još od davnine istodobno iscjeljivaè i vještac. Èarobnjak svojim moæima i sposobnostima ima moæ iscjeljivanja a istodobno svoje protivnike i neprijatelje može zaèarati. Razlikovanje bijele, dobre od crne, zle magije rijetko je jednoznaèno te èesto podliježe tumaèenju koje je svojstveno od kulture do kulture i koje ne može biti univerzalno. Šaman australskih aboridžana èarobnjaèkim obredom može zaèarati prekršitelja tabua tako da prekršitelj oboli ili umre. U toj kulturi takav postupak se smatra dobrom magijom, jer služi zaštiti plemena i opæem dobru kao kazna za prekršitelje njihovih zakona. Dok se zapravo govorom o crnoj magiji u principu smatra da je to moæ uroka, ubijanja i opsjedanja ljudi, èim se za nekoga govori da ima izvanredne sposobnosti, odmah se sumnja da taj èovjek èini nevjerojatne stvari. Od kasne antike bijelu se magiju naziva teurgija a crnu nigromantija. Teurgija je zapravo grèki naziv za «božansko djelo». U Teurgiji èarobnjak traži pomoæ anðela ili dobrih duhova. Dok se nigromantija, ili opaka magija u èije se najpoznatije rituale ubraja zazivanje pokojnika, smatrala zabranjenom magijom. No najèešæe korištenjem opake magije ljudi su željeli stupiti u kontakt s pokojnicima jer se smatralo da pokojnici znaju kako izgleda buduænost. U Rimskoj književnosti postoje brojni opisi nekromantijskih obreda koje su izvodile vještice. Marko Anej Lukan napisao je ep «Farsalij» u kojem opisuje okrutne postupke tesalške vještice. U opisu stoji da vještica kukom odvlaèi svježi leš u peæinu te u njega ulijeva kipuæu krv. Duh oklijeva ne želeæi uæi u tijelo ali vještica bièuje leš živom zmijom te divljajuæi izgovara najteže uvrede božicama mrtvih. Tek se tada Božice pokore a duh preminuloga prorièe buduænost junaku epa, rimskom državniku Pompeju.


The Man in the Iron Mask

Èovjek pod željeznom maskom


The Man in the Iron Mask Èovjek pod željeznom maskom

Èovjek pod željeznom maskom je mit koji je nastao nakon smrti tajanstvenog zatvorenika u Pariškom zatvoru Bastille 19. Studenog 1703. Od tada nadalje, idenitet tog èovijeka bio je predmet mnogih nagaðanja, prvenstveno zbog toga što nitko nikada nije vidio njegovo lice, sakriveno crnom, baršunastom maskom (a ne željeznom kako tvrdi kasnija fikcija). Tajna «èovjeka pod željeznom maskom» bila je žarište zanimanja za nježne romantièare i za ozbiljne povjesnièare sve od sedamnaestog stoljeæa i proizvela je bezbrojne teorije o identitetu zakrebuljenog zatvorenika. Veoma poznati film «Man in the Iron Mask» u kojemu glumi «duplu» glavnu ulogu hollywoodska zvijezda Leonardo di Caprio dokaz je da nagaðanja o tajnom identiteu zatvorenika Bastilije traju još i danas. No kao prije tri stoljeæa, ni danas nismo ništa bliže otkriæu tko je bio taj tragiæan lik, a kako godine prolaze, izgledi za otkrivanje njegovog (ili njezinog) pravog identiteta sve više blijede. Tajanstveni zatvorenik O tom uhiæeniku malo se zna. Oskudni podaci koji postoje u francuskim službenim spisima namjerno stvaraju površnu sliku o njemu. Prvi preživjeli zapisi tok maskiranog zatvorenika datiraju 1. Srpnja 1669. kad je ministar kralja Luisa XIV poslao maskiranog zatvorenika na brigu guvernera de Saint- Marsa, u tvrðavu Pignerol, visoko u francuskim Alpama. Saint-Mars je dobio zapovijed da posebno pripazi na tog zatvorenika. Trebalo ga je odvojiti od svih ostalih, a reèeno je Saint-Marsu da mu zaprijeti smræu ako ikada progovori o bilo èemu drugome osim svojim osobnim stvarima. Prema zatvoreniku se trebalo što bolje odnositi ali mu je bilo nareðeno da mora šutjeti i ostati pod maskom zauvijek. Sam markiz de Saint-Mars bio je zadužen da ga hrani. Iz službenog dopisivanja izmeðu vladina ministra Saint-Marsa takoðer je otkriveno da zatvoreniku nije bilo dopušteno saobraæanje s bilo kim, bilo rjeèju ili pismom. Uèini li to, trebalo ga je smaknuti na licu mjesta. Kakvu je to strašnu tajnu koja je zahtijevala takvo postupanje morao znati taj èovjek? Povjesnièari su se pitali zašto je uopæe držan na životu. Ako je ono što je znao bilo toliko opasno za kralja ili državu, ne bi li bilo politièki sigurnije jednostavno ga ubiti? I zašto takva zabrinutost da narod ne vidi njegovo lice? Jeli slièio nekom drugom, dobro poznatom francuskome narodu, što bi ga moglo uèiniti istinu vrlo slavnim, imajuæi ipak na umu nizak stupanj razvoja tiskovina u sedamnaestom stoljeæu? Još jedanput, naprosto je lakše ga ubiti, izbor koji nije bio nepoznat francuskom dvoru u to doba – bilo bi razboritije.


Iz zatvora u zatvor Iako legenda kaže da je zatvorenik masku nosio cijelo vrijeme, mnogo je vjerojatnije da je masku morao nositi samo tijekom transporta, kao kada su ga prevozili od zatvora do zatvora, i kada su u zatvor dolazili gosti izvana. 12 godina od 1669. do 1681. ovaj je zatvorenik bio zatoèen u tvrðavi Pignerol, 1681. premješten je zajedno sa markizom de Saint-Marsom u zatvor «L'Exiles» koji leži blizu Pignerola. Nakon 6 godina opet je preseljen u svibnju 1687. godine ovaj put na Saint Marguerite, priobalni otok južne Francuske. Njegov boravak na otoku trajao je 11 godina, sve dok nije otpremljen 18.Rujna 1698. u Bastilleu u Pariz gdje je markiz Saint-Mars preuzeo mjesto guvernera zatvora. Zatvorenik je smješten u osamljenu æeliju u praznu treæu odaju tornja Bertaudiere. Drugi zaduženi po redu za zatvorenika, narednik de Rosarges dobio je zadatak da ga hrani. Mnogi detalji o maskiranom zatvoreniku (kao što su konstantno nošenje maske i poseban tretman) došli su sa strane Bastilleskog poruènika du Junca. Napokon je nakon pet godina boravka u Parizu zatvorenik umro 19. Studenog 1703. i pokopan slijedeæeg dana pod imenom Marchioly a sav njegov namještaj i odjeæa govorka se da je nakon toga uništen. Legenda Sudbina tajanstvenog zatvorenika – i posebna pažnja koju su za njega imali njegovi nadglednici, izazvali su mnogo zanimanja i stvorili isto toliko legendi. Jedna zanimljivost koja posebno pobuðuje zanimanje jest da je markiz Saint-Mars, èovjek koji je bio odreðen za tamnièara ovog zagonetnog uhiæenika, zadržao se na tom mjestu od prvog dana utamnièenja pa sve do njegovog posljednjeg daha 1703. Imajuæi na umu pristup politièkim imenovanjima i službama onih dana, a koji je podrazumijevao èeste rotacije, ova postojanost zaista pobuðuje zanimanje. Tijekom cijelog njegovog utamnièenja navodno su tog zatvorenika vidjela samo dva svjedoka koji nisu bili zaposlenici tamnica. Za vrijeme selidbe iz Exilesa na Saint Marguerite, zatoèenik je viðen pod èeliènom krinkom. Za selidbe u Bastilleu ova je glomazna maska zamijenjena nešto èovjeènijom krinkom od crnog baršuna.


Identitet pod maskom Suvremene tvrdnje o njegovom identitetu ukljuèuju moguænost da je bio Francuski maršal; ili Oliver Cromwell; Francois de Vendôme, ili grof Beaufort. Kasnija nagaðanja ukljuèuju: vojvodu od Monmoutha; Armenijskog patrijarha Avedicka; Molierea i Viviena de Bulonda. 1801. još je jedna legenda niknula, koju su najvjerojatnije stvorili podržatelji Napoleona Bonapartea, da je tajnoviti zatvorenik bio pravi Louis XIV, i da su ga velikani zamijenili prikladnijim kandidatom. Legenda takoðer kazuje da se zatvorenik oženio dok je bio u zatvoru i dobio sina, koji je kasnije odveden na Korziku kako bi postao jedan od Napoleonovih praotaca. No te su glasine vrlo vjerojatno namjerno pustili u javnost politièari. Louis XIV Meðu najpoznatijim nagaðanjima je i nepriznati stariji brat ili brat blizanac kralja Louisa XIV. Ovu, jednu od najpoznatijih teorija Alexandre Dumas je iskoristio u svojoj knjizi a takoðer i Hollywood u poznatom filmu iz 1995 godine «Man in the Iron Mask». Zapravo mnogi kažiprst upiru prema francuskom kralju Louisu XIV. Velika veæina povjesnièara smatra da je ovaj uhiæenik pod krinkom mogao biti Luoisov brat blizanac koji je navodno zaèet prvi, ali na svoju nesreæu roðen drugi. On nije znao svoj pravi identitet, a da bi rašèistio bilo kakve moguæe nesporazume oko nasljedstva, Louis je zatoèio svog brata. Neke druge teorije nagaðaju da je možda on bio stariji brat, plod neke izvanbraène veze Louisove majke. Upravo je Voltaire tvrdio da je zatvorenik sin Mazarina i Anne Austrijske i time nelegalni stariji polu-brat Kralja Louisa XIV. No koliko je Voltaire bio ozbiljan u svojoj tvrdnji, teško je reæi. Još jedna teorija tvrdi kako je taj zatoèenik bio lijeènik koji je obavio obdukciju Lousa XIII. i koji je na svoju nesreæu utvrdio da pokojni kralj nije mogao imati djece pa je na taj naèin ugrozio pravo Louisa XIV na krunu. Slijedom iste te niti ovaj je zatoèenik mogao biti pravi otac Luoisa XIV, kojega su privremeno zaposlili zbog nesposobnosti Louisa III u spavaonici.


Ostali moguæi kandidati Grof Antonio Matthioli

· Kasniji francuski kraljevi Louis XV i XVI tvrdili su da je zatvorenik bio Ercole Antonio Mattioli, ministar Grofovije Padove. Mattioli je bio upleten talijanske zavjere kralja Louisa XIV i odao svoje tajne Grofu Charlesu III od Padove, da bi omoguæio kupovinu važnog pograniènog obrambenog zamka. On je u zatvoru bio registriran pseudonimom «Lestang».

Vivien de Bulonde · Oko 1900. Etienne Bazeries, Francuski kriptograf uspio je proèitati neke od

šifriranih poruka kralja Louisa XIV. Tvrdi se da sejedna od njih odnosila upravo na tog zatvorenika odavajuæi da je on zapravo General Vivien de Bulonde.

Louis Oldendorff · Ovaj plemiæ iz Lorraine bio je voða Tajnog templarskog reda. Pravila toga reda

nisu dopuštala da ga itko zamjeni dokle god je živ. Nakon njegove smrti nekoga su drugoga prisilili da nosi masku i na taj naèin održava privid njegova utamnièenja, koèeæi tako Red da izabere novoga voðu.

Tajna kæi Louisa XIII i Anne · Zgrožen time što nema sina, stariji je Louis možda skrio svoji novoroðenu kæer

i zamjenio ju podmetnutim djeèaèiæem. Kada je Louisova kæi odrasla i otkrila svoj identitet, Louis XIV dao ju je utamnièiti.

Molière · Molièrea su kao komediografa vrlo voljeli i gledatelji i Louis XIV, no priskrbio si

je mnoštvo neprijatelja svojim manjkom vjerskih uvjerenja i opæenitim preziranjem francuske društvene vrhuške. Osobito je razljutio Društvo Svete prièesti, jednu jaku i utjecajnu katolièku skupinu. Ova teorija nastavlja time da je Molièrova smrt samo uprizorena 1673. godine, a komediograf je za kaznu postao «èovjek pod željeznom maskom».

Nicholas Fouquet · Ministar Fouquet je navodno bio utamnièen zbog otkrivanja tajnog znanja da

Krist nije umro na križu nego je preživio, što je vodilo do tajnog rodoslovlja izravnih predaka. Dali je ili nije on bio «Èovjek pod željeznom maskom», teško se može dokazati, no njegovo znanje moglo je biti dovoljno opasno da ga se željelo utamnièiti kao kaznu za njegove grijehe, a takoðer bi bilo neprilièno jednostavno smaknuti tako važnu osobu.

Eustache Dauger · Jedna teorija postoji da je maskirani utamnièenik bio Eustache Dauger,

komornik zatoèenog ministra Nicholasa Fouqueta, koji je takoðer pod stražom Saint-Marsa. Maskirani zatvorenik je naime u jednom trenutku bio zadužen služiti Fouquetu kao sobar. Nakon smrti Fouqueta, kralj se pobojao da bi njegov sluga mogao odati državne tajne ako ga se pusti na slobodu, tako da je ostao u zatvoru slijedeæih 23 godine, dok i sam nije umro.

· Druge glasine tvrde, ponovno, da je upravo Eustache Dauger zapravo bio brat blizanac kralja Louisa XIV.


Preklapanje sudbina Prièe «èovjeku pod željeznom maskom» o Mattioliu, Daugeru a moguæe i o nekim drugim zatoèenicima, mogle su se kasnije stopiti u jednu jedinu prièu o jednom jedinom zatvoreniku kao što je 1801. tvrdio revolucionarski zakonodavaoc Roux Fazaillac. Fazaillac je pokrenuo prièu da je maskirani zatvorenik bio preklapanje sudbine dvojice razlièitih zatvorenika, Antonia Mattiolia i zatoèenog komornika Eustachea Daugera. Ostale teorije

· 1711. Bavarska Princeza Charlott-Elizabeth tvrdila je da je tajanstveni zatvorenik Bastilije izgnani Engleski plemiæ koji je bio upetljan u zavjeru oko ubojstva Williama III.

· U djelu «The Man of the Mask» (1908), Barnes je predstavio Jamesa de la

Clochea, vanbraènog ali priznatog sina Charlesa II, koji je mogao biti tajna njegovog oca u dogovoru sa Katolièkim dvorom Francuske. Louis XIV mogao ga je zatoèiti jer je znao previše o odnosima Francuske i Engleske.

Dokazi i tajanstvene èinjenice Èinjenica da taj utamnièenik nije bio jednostavno pogubljen znaèi da su bez sumnje sigurno bile upletene neke kraljevske veze. Bilo tko drugi bio bi zadavljen i ostavljen u neobilježenu grobu. Unatoè neprestanom rivalstvu francuske politike i dobitcima koje bi mogli biti steèeni otkrivanjem tko je taj zatvorenik bio, unatoè sustavnom prouèavanju spisa, nema nikakvih naznaka tko je bio taj utamnièenik. Bila je to tajna dobro èuvana od sviju ukljuèenih strana. Tko je on bi? Kakvu je tajnu znao? Tajna «èovjeka pod željeznom maskom» isto je toliko nedokuèiva danas kao što je bila i prije tri stotine godina. Ono što je poznato jest to da je jedan èovjek platio užasnu cijenu za neki navodni zloèin, ili pogubnu tajnu koju je znao – o èemu povijest može samo nagaðati.


NAZCA Èarolija u pustinji


NAZCA Èarolija u pustinji

Nevidljivo umjetnièko djelo Zvuèi kontradiktorno, ali najveæe svjetsko umjetnièko djelo, ujedno je i najmanje vidljivo. Pa ipak, u sluèaju Nazca-linija u Peruu, to je istina.

Kilometrima duge linije tvore pravac koji prelazi preko oskudnih brežuljaka, goleme ptice šire svoja divovska krila, a trokuti, trapezi i pravokutnici velikih razmjera veæ stoljeæima su se zadržali u suhoj pustinjskoj klimi. Na ovoj uzvisini u današnjem Peruu nepoznati je narod izmeðu obale Tihog oceana i Anda stvorio više od 100 takvih tajanstvenih crteža èije se mjere mogu uoèiti tek promatranjem iz zraka. U blizini peruanskog grada Nazce u istoimenoj pustinji ležalo je svjetsko èudo koje je u svojoj punoj velièini i grandioznosti otkrio tek èovjek 20. stoljeæa

U rujnu 1926. ekipa arheologa koje je predvodio profesor Julio C.Tello obavljala je iskapanja u Cantallu, u blizini prostrane pustinje koja je nazvana dolina Nazca, kad su se dvojica èlanova popela na obližnje brdo i ugledala nešto izvanredno. Na svoje veliko zaprepaštenje vidjeli su da pustinja Nazca slièi na divovski nacrt. Isprepletena tisuæama ravnih i zakrivljenih crta, geometrijskih oblika, pa èak i raznih oblika životinja. Ali crte su bile tako golemih dimenzija, da su se razni oblici mogli vidjeti samo ako su se promatrali iz visine. Na zemlji su izgledale samo kao plitki jarci koji su se mogli vidjeti jedino ako je promatraè stajao na uzvisini. Zbog tog su razloga linije sve dotad bile zanemarene. I zaista, kao što je napisao Stuart Gordon u knjizi The Paranormal, kroz ovu je pustinju izgraðena panamerièka autocesta, a da nitko nije zamjetio te crteže. Meðutim 1930-ih nalaz je potvrðen mnogim izvješæima i fotografijama koje su snimili peruanski piloti. Sveukupno, ti se crteži prostiru na oko 1300 èetvornih kilometara i danas se nazivaju Nazca linije. Uz njih su pronaðeni dijelovi lonèarije, pa se sudeæi po njima pretpostavlja da su linije nastale negdje izmeðu 300. g.pr.Kr. i 500 g.


Linealogija

Na primjer, neke od ravnih linija duge su oko 8 km, pa ipak njihovo prosjeèno odstupanje iznosi 3 metra po milji. Nadalje, iako je nekoliko crteža i golemo i veoma složeno, neki prikazuju razne životinje od kondora, kita, pauka, majmuna do kolibriæa, ipak imaju savršeni oblik kad se promatraju iz zraka, bez ikakvih iskrivljenja ili drugih grešaka.

Dolina Nazca prekrivena je tamnim kamenjem. Profesor i arheolog Paul Kosok sa sveuèilišta Long Island u New Yorku, koji je 1941. dok je istraživao stari sustav za navodnjavanje plemena Inka, naišao na geometrijske uzorke nastale nakon odstranjivanja gornjeg tamnosmeðeg sloja kamena sa donjeg sloja svijetlog tla. Kamenje je na jednostavno uklonjeno, tako da su se istaknule svijetle crte koje saèinjava žuækastobijela zemlja koja se nalazila ispod njih. Drugim rijeèima, podrijetlo tih linija je sasvim zemaljsko; ono što ih èini iznimnima njihova je preciznost, s obzirom na njihove goleme razmjere i to što se mogu vidjeti samo iz zraka.

Prenošenjem linija i likova u umanjenom mjerilu na papir, Kosok je došao do otkriæa vrijedna pažnje. U veèer na dan ljetne ravnodnevnice, što je na južnoj polutki 21. prosinca, sunce se spušta iza obzora toèno na kraju jedne duge linije.

To ga je dovelo do pretpostavke da možda sve linije i slike u Nazci pokazuju toèke izlaska i zalaska zvijezda.

Golema astronomska tvorevina Kako je postignuta takva preciznost Nazca-linija? I koja je uopæe bila svrha tih golemih, zagonetnih crteža na zemlji? Ova su pitanja zaokupljala generacije istraživaèa obuzetih «Nazca - linealogijom», od kojih nesumnjivo prednjaèi Maria Reiche (1903. – 1998.). Ta je njemaèka matematièarka veæinu života provela prouèavajuæi Nazca-linije, poèevši 1940-ih zajedno s poštovanim kolegom, Paulom Kosokom, da bi nastavila sama i nakon njegove smrti 1959.

Profesor Kosok je vjerovao da Nazca-linije imaju astronomsko znaèenje, da ocrtavaju neku vrstu nebeskog kalendara, a istraživanja koja je matematièarka Reiche provela, poduprla su taj njegov zakljuèak. No ako se radi o astronomskom kalendaru iz najranijeg doba, oznake su morale biti napravljene uz mukotrpni rad, a tomu je moralo prethoditi višestoljetno promatranje noænog neba. Kada je Maria Reiche prvi puta 1941. ugledala jedan od crteža na tlu, pokušala je na svoju ruku, a potom i uz skromnu potporu jedne amerièka zaklade nastaviti s istraživanjem kulture Nazca. Svoj je istraživaèki rad 1952.godine predstavila senatorima peruanske vlade. Desetljeæima je kasnije prouèavala linije, Zakljuèila je kako su konstruktori linija i piktograma prvo crtali svoje oblike u umanjenom mjerilu kako bi ih potom mogli u skladu s tim poveæati na terenu. Pritom su morali za ih stvoriti premještati kamenje teško 10 000 tona. Zalagala se za to da se linije prizna kao pretpovjesne crteže koje se treba saèuvati. Ona je prva premjerila likove koji dosežu velièinu i do 300 metara te pobliže istražila astronomski položaj geoglifa. Sad se pomoæu raèunala izvode precizne procjene, rade se simulacije kružnog kretanja Zemljine osi tijekom prošlih stoljeæa.

Time se ne bi samo otkrilo toèno vrijeme nastanka slika, veæ bi se odgovorilo i na pitanje koje je izazvalo veliku raspravu, iako neke od linija oznaèavaju godišnju pojavu raznih konstelacija, neke toèno pokazuju mjesta izlaska i zalaska sunca za ekvinocija i ljetnog solsticija. No je li to bila njihova jedina namjena?


Još nekoliko teorija Dosad je predloženo mnogo razlièitih teorija razloga postojanja Nazca-linija. Poznato je da su Inke stjecali duhovnu snagu hodanjem po specijalno nacrtanim linijama koje se nazivaju ceques, pa su možda Nazca-ljudi nacrtali ove linije da bi stekli sliène dobrobiti. Drugo je popularno objašnjenje da linije predstavljaju sustav navodnjavanja. Isto tako, mogle su biti simboli vlasništva ili rodbinstva; svaka je linija pripadala jednoj obitelji, s time da su one veæe i složenije posjedovali važniji èlanovi zajednice. A što se tièe crteža životinja, oni su možda predstavljali simbole prirode i plodnosti što su Nazce štovali, a možda su jednostavno bile umjetnièko djelo.

Maštovitije su novije ideje koje se temelje na pretpostavci da su linije bile oznake izvanzemaljskim letjelicama za slijetanje i opskrbu gorivom. Posjetitelji iz svemira «AAS» istraživaèko društvo za arheologiju, astronautiku i SETI (Search for Ectraterrestrial intelligence – potraga za izvanzemaljskom oblicima života) polazi od toga da su na naseljenoj ravnici kod Nazce izvanzemaljski astronauti podigli dvije sletne piste za svoje svemirske letjelice koje djeluju u blizini Zemlje. Nakon njihova odlaska u svijet zvijezda, ondašnja plemena prije razdoblja Inka priželjkivala su njihov povratak pa su napravila nove linije usmjerene toèno prema zvijezdama stajaæicama. Na kasnijim skicama su uz bizarni životinjski svijet nastali i obrisi èovjekolikih stvorenja oèiju nalik sovinim te sa sjajnim vijencem. Ti su novi prikazi trebali podsjeæati na svemirske posjetitelje. Uz veæ poznate piktograme, pisac Erich von Däniken je golemu strukturu sliènu šahovskoj ploèi s uzdužnim i popreènim linijama, kao arak papira pun znakova Morseova pisma. Von Däniken je s velike visine uoèio i kružne oblike u èijem središnjem dijelu se nalaze pravokutnici i kvadrati. Za razliku od poznatih životinjskih i èovjeèjih likova, on svoja otkriæa smatra «vizualnim kodom» ili «porukom u binarnom kodu».


Balonom do sunca! Upravitelj u amerièkoj zrakoplovnoj tvrtki i povjesnièar Jim Woodman

pretpostavio je da pošto se Nazca-linije vide samo iz zraka, narodi koji su ih nacrtali, morali su nekako moæi letjeti da bi ih vidjeli. Godine 1975 preletio je preko Nazca-linija u specijalnom balonu Condor I. koji je bio konstruiran od materijala koji je mogao biti dostupan plemenu Nazca. Woodman je tvrdio da su Nazca-narodi bili u stanju izgraditi leteæi balon na topli zrak. Nazce bi u košaricu smjestili preminule plemenske poglavare i puštali ih da odlete k suncu. Ovu neobiènu smionu teoriju potkrepljuje nekoliko èinjenica.

Crteži na oèuvanim glinenim posudama te keramièke ploèice kulture Nazce pokazuju objekte koji bi svakako mogli biti baloni. K tome, u grobovima kulture Nazce pronaðeni su materijali koji svojom debljinom, lakoæom i otpornošæu gotovo nadmašuje suvremene materijale koje koristimo za balone na topli zrak. Osim toga, ostali istraživaèi koji su poduprli njegovu teoriju pretpostavljaju da su tvorci divovskih crteža na taj naèin mogli nadzirati precizno crtanje tih linija i likova. A indicije koje su ih doveli do tog zakljuèka su velike kružne «jame vatre» sa zaèaðenim kamenjem. Te su jame naðene na krajnjim toèkama mnogih linija, a mogle su biti u funkciji lansirnih rampi pri zagrijavanju balona.

Meðutim za tu moguænost ipak ima premalo dokaza a previše nagaðanja. Drugi tvrde da se preciznost linija mogla postiæi korištenjem samo zemaljskih naèina ozanèavanja, primjerice konopcima i štapovima i precrtavanjem nacrta s umanjenim mjerilom.

Istraživanje danas Osjetljivi crteži na tlu pustinje Nazca od 1994. nalaze se na UNESCO-vu popisu svjetske kulturne baštine. Prijeti im oneèišæenje okoliša i turizam koji je ondje u stalnom porastu. Arheologija ih pokušava saèuvati barem u digitalnom obliku. Grad Dresden, rodni grad Marie Reiche, uzeo si je za cilj nastaviti životno djelo istraživaèice te svijetu dati na raspolaganje rezultate njezina rada. Zajedno sa skupinom znanstvenika Sveuèilišta u Tübingenu, ispitat æe se moguæa astronomska pozadina tih linija i geoglifa. Slike naèinjene u zraku usporeðuju se s digitalnim prikazom zemljišta na kojem se pojavljuju ti crteži u tlu. Nakon toga treba razviti zaseban sustav podataka koji æe omoguæiti analizu geometrijskih, astronomskih, arheoloških i tematskih karata. Raèunalnom simulacijom mogu se prouèavati promjene na zvjezdanom nebu u vremenskom rasponu od otprilike 1500 godina prije i poslije Krista. Tako bi se astronomski uvjetovani planovi gradnje, ako oni postoje, uèinili vidljivima. Arheolozima æe takve procjene zasigurno donijeti brojne spoznaje o stvarateljima kulture Nazce. Dvojbeno je mogu li se u potpunosti odgonetnuti znaèenja tajnovitih znakova iz prošlosti.

Možda se najveæe èudo Nazca-linija sastoji u tome što su opstale toliko vremena. Radi se o sretnoj kombinaciji povoljnih metereoloških prilika i biologije. Èak i za pustinjske.


Neidentificirani Leteæi Objekti


Izvanzemaljci postoje ali ih možda nikada neæemo susresti

Svi su vjerojatno upoznati sa teorijom da možda nismo sami u svemiru. Veæ se stoljeæima vode rasprave vezane za postojanje, odnosno nepostojanje izvanzemaljskog života. Zbog argumenata koji se po stoti put spominju, ali i onih koje nikako da se netko sjeti. Ove rasprave postaju malo dosadne i podsjeæaju na rasprave o postojanju ili ne postojanju Boga. Sve se svodi na "ja vjerujem" i "ja ne vjerujem". Što je najtragiènije, nepostojanje izvanzemaljaca je nemoguæe dokazati (osim ako ne istražimo svaki djeliæ svemira, ali ni onda ne možemo biti sigurni da nam nešto nije promaklo), a i za suprotno postoji problem. Oni koji vjeruju da postoje izvanzemaljci, ne trebaju dokaze. Oni koji ne vjeruju æe i leš izvanzemaljca prikazan na, recimo HTV-u, proglasiti lutkom, prijevarom. Dakle, rasprava je osuðena na neuspjeh veæ prije nego je poèela. Jedino što možete postiæi je nešto potrošenih živaca.

Postoji nešto što se zove "zeleni pojas" (Green belt). Za one koji ne znaju to je pojas unutar kojeg bi planet trebao kružiti oko zvijezde da bi imao uvjete prikladne za život kakav se razvio na Zemlji. Sama ideja pojasa poprilièno je nepotrebna, a možda i umišljena. To što mi ne bi mogli živjeti izvan njega ne znaèi da netko drugi ne bi. Uostalom postoje i podruèja na Zemlji koja nikako ne spadaju u "za život moguæ okoliš" pa su u njima pronaðeni živi organizmi. Primjer su i trenutno najmanji organizmi na planetu koji žive u vodi koja je toliko vruæa da gotovo kljuèa. Neposredno uz izvore vruæeg plina na dnu oceana, na temperaturi i tlaku koje teško podnose i najmodernije istraživaèke podmornice, život buja. Štakori i škorpioni toliko su otporni na zraèenje da bi nakon nuklearnog rata na Zemlji bez ikakvih problema preživjeli, samo je pitanje što bi jeli. Neki pauci toliko su lagani i otporni da ih vjetar diže visoko u atmosferu gdje se zamrznu i nakon ponovnog vraæanja na zemlju nastavljaju živjeti. Neke vrste zmija preko zime su zamrznute, a u proljeæe gmižu kao da im se ništa nije dogodilo. Ovakvih primjera ima stotine, èak i ako izbacimo one Ericha Von Dänikena o mušicama pronaðenim u nuklearnom reaktoru. Èovjek nije bio prvo biæe koje je hodalo zemljom, nije ni prvi plivao vodom, letio zrakom pa vjerojatno nije ni prvi putovao svemirom. Prije njega sve su to uèinili milijuni drugih životinja, a mnoge su i dan danas u tome uspješnije od nas. Kada razmišljamo o životu u svemiru mislimo na planete, minijaturne toèke u njemu. Zašto "èitav" svemir ne bi mogao biti životni prostor nekih biæa? Kao što je ocean prikladniji prostor za velike organizme od kopna tako je i svemir prikladan za život biæa nama nepojmljivih dimenzija. Divovi od nekoliko desetaka ili stotina kilometara mogli bi stoljeæima ploviti meðu zvijezdama u potrazi za partnerom ili hranom. Temelj života na Zemlji je ugljik. Teoretski, tako raznolik život mogao bi se razviti na bazi, takoðer èetverovalentnog, silicija. Život kakvog poznajemo samo je jedan od milijuna moguæih oblika. Ako to shvatimo, puno lakše æemo prihvatiti èinjenicu da su šanse za njegov nastanak velike.


Velièina svemira

Koliko je svemir velik, nitko ne zna, uzet æemo zato podatak od 10 milijardi bilijuna zvijezda koji je spomenuo Carl Sagan. I njegov broj je samo procjena ali vrlo je vjerojatno da nije znatno manji. Da se ova emisija ne bi pretvorila u jednu od onih dosadnih rasprava koje smo prije spomenuli, kolike su šanse da se na nekim od tih zvijezda razvije život slièan našem (za sada uzmimo da je slièan našem) odredite sami. Postoje i neke formule ali mislim da nema smisla koristiti ih kad se svi podaci zasnivaju na klimavim pretpostavkama. Starost svemira

Ono što paralelno dolazi s velièinom svemira je i njegova starost. Einstein je bio pametan èovjek pa ako je vjerovati njegovim pretpostavkama ništa se ne može kretati veæom brzinom od svjetlosti, pa se tako ni svemir ne bi smio širiti brzinom veæom od 300.000km/s. Procijenjena velièina svemira je negdje oko 15 milijardi svjetlosnih godina pa uz najveæu moguæu brzinu širenja svemir mora biti star barem isto toliko milijardi godina.

Prema nekim pretpostavkama (sve same pretpostavke, ali takva nam je tema) vijek jedne civilizacije ne bi trebao trajati više od 100.000 godina. Ljudska je tek prevalila par postotaka ove brojke. Ono što bi nas moglo uništiti su razlièite svemirske katastrofe, poput recimo kometa. Takve stvari su se dogodile i mnogo veæim facama od nas (znate da su dinosaurusi izumrli) pa zašto se ne bi moglo dogoditi i nama. Dakle, kolike su šanse da se trajanja dviju civilizacija preklope u periodu od 15 milijardi godina? Matematiku opet ostavljam vama ali recimo da se radi o vrlo maloj šansi. Još ako kao dodatni uvjet odredimo i da te dvije civilizacije moraju nastati u bliskom susjedstvu od nekih 1000 svjetlosnih godina (i to je možda puno) rezultat je još porazniji. Potrebno vrijeme da se nakon nastanka svemira razvije život bez obzira što se radi o nekoliko milijuna godina neæemo uzeti u obzir. Postoje deseci izvanzemaljskih civilizacija koje se "službeno" spominju ali najèešæe je taj broj negdje izmeðu 5 i 10. Tako velik broj civilizacija istovremeno na dovoljno malom prostoru da se mogu meðusobno susretati i to još na gotovo istom stupnju razvoja. I nakon svega ovoga dobiva se jednostavan zakljuèak da život izvan našeg planeta vjerojatno postoji, i to u mnoštvu razlièitih oblika o kojima nikada nismo ni razmišljali. Ako veæ postoje, moguæe je i da nas posjeæuju. Doduše, to je nešto manje vjerojatno ali ipak moguæe.


Incident "Phobos II"

Prvu letjelicu na tzv. Crveni planet , Mars 1 , uputili su Rusi. Na otprilike pola puta letjelica je neobjašnjivo nestala a razlog nikada nije otkriven. Nakon toga èudnu je nesreæu doživio amerièki Mariner III, pri samom lansiranju. Nedugo nakon nesreæe na Crveni planet krenuo je Mariner IV. Istodobno su Rusi lansirali na Mars Zond II , a koji je opet neobjašnjivo nestao. Amerièki Mariner 8, koji je trebao orbitirati Mars, uništen je prilikom lansiranja. Mars Polar Lander razbio se o površinu Marsa zbog greške na senzorima. Gotovo 30ak godina nakon Marinera 8, 1999. sonda koja je trebala istražiti klimu i pronaæi vodu na Marsu, Mars Climate Orbiter, izgorjela je u atmosferi zbog raèunalne pogreške. No, jedan od bolje dokumentiranih sluèajeva, a koji ukljuèuje i konkretne dokaze koji su ufolozima zanimljivi, onaj ruskog Phobosa II 1988. godine. 7. srpnja 1988. SSSR je na Mars lansirao sondu Phobos I, a 12. srpnja i Phobos II. Jedan od ciljeva misije bilo je i prouèavanje sastava površine Marsovog satelita Phobosa . Navodno je sve išlo po planu dok 28. ožujka 1989. nije detektiran eliptièni objekt na putanji prema satelitu Phobos II, nekoliko sekundi nakon incidenta satelit je prestao slati podatke. Sve indikacije su upuæivale na to da je nepoznati objekt "napao" satelit koji se sada kretao nekontrolirano. 28. ožujka 1989. Tass, ruska novinska agencija, prenijela je: Phobos II je prestao komunicirati sa Zemljom nakon što je završio operacije oko mjeseca Phobosa. Slijedeæeg dana jedan je od vrhovnih službenika Sovjetske Svemirske Agencije (Glavkosmos) izjavio: "Phobos II je 99% izgubljen za dobar cilj." Važno je naglasiti da je izjavljeno da je izgubljen èitav satelit, a ne samo radiokomunikacija s njim. 31. ožujka 1989. je moskovski ekvivalent za Europsku Novinsku Agenciju (EFE) izjavio da je Phobos II snimio èudne fotografije Marsa prije nego što je s njim izgubljen svaki kontakt . Takoðer je objavljeno da je Phobos II snimio neidentificirani objekt na površini Marsa nekoliko sekundi prije gubitka kontakta s bazom. Znanstvenici su objekt opisali kao tanku elipsu dugu 20 kilometara. Dalje je navedeno da fotografije ne mogu biti iluzija jer su "uhvaæene" sa dvije razlièite kamere u boji kao i s infracrvenom kamerom. Jedan od kontrolora u kontrolnom centru u Kanlnjingradu je zakljuèio da se sonda nastavila nekontrolirano kretati. Sve je upuæivalo na to da se nešto sudarilo s Phobosom II, a što su kasnije potvrdili i ruski znanstvenici (19. listopada 1989. u Nature Magazine). Dugo se nagaðalo da su Mars i njegov mjesec Phobos izvanzemaljske kolonije. Površina Marsa je prekrivena objektima, u najmanju ruku èudnog izgleda, a koji su malo vjerojatno prirodna pojava. Tu se mogu naæi piramide, pravokutne "graðevine", piste, itd. Jeli moguæe da su sve to jednostavno prirodne pojave? Jedna struktura je nalik na lice èovjeka s kacigom koji gleda u svemir. Originalna fotografija nosi naziv "HEAD" ili u prijevodu glava. Fotografije je obradio inženjer i struènjak za fotografije Vincent DiPetro zajedno sa znanstvenicima iz Lockheada. Prema njima "glava" vjerojatno nije prirodnog porijekla, no jeli to dovoljan dokaz da postoji nešto više u svemu tome!?!


Sluèaj Roswell

Prièa poèinje 2.7.l947. godine nedaleko od mjesta Roswell (New Mexico-SAD). Vili V. Brasel bio je na ranèu te veèeri sa dvoje mlaðe djece. Iznenada je poèela snažna oluja s grmljavinom koja nije prestajala. Brasel je imao dojam kao da gromovi stalno udaraju u jedno mjesto, kao da ih je baš tamo nešto privlaèilo. Pomislio je da se možda odmah ispod površine nalaze naslage nekog minerala ili slièno, te da je to uzrok. Meðutim, o tome nije mnogo razmišljao sve dok nije zaèuo neku èudnu podmuklu eksploziju koja ga je podsjetila na neki jaèi udar groma, ali s obzirom na zvuk u tu svoju pretpostavku nije bio odviše siguran. Sutra je otišao do pašnjaka da pregleda svoje stado ovaca, ali je pronašao nešto sasvim neoèekivano, o èemu nije mogao ni sanjati. Na prostoru dugom oko èetvrt milje i širokom nekoliko stotina stopa pronašao je gomile razbacanog metala. Imao je dojam da taj materijal potjeèe od nekog predmeta koji se raspao visoko u zraku. Prema rasporedu krhotina zakljuèio je da se taj predmet kretao prema Socorru, jugozapadno od njegova ranèa. O tome što je pronašao na svom ranèu nije razmišljao kao o neèemu ozbiljnom. Tek nakon nekoliko dana odluèio je da sluèaj prijavi oblasnom šerifu. Kao što se to u ustaljenoj praksi dogaða, šerif je o tome obavijestio najbližu vojnu bazu, a zahvaljujuæi tome Vili Brasel je završio u - zatvoru u vojnoj bazi Roswell i to na sedmodnevnom ispitivanju da bi se ustanovilo je li nekome prièao o onome što je pronašao. Razlog za toliko interesiranje vojnih vlasti možemo potražiti u prièi koju je isprièao inženjer federalne vlade Gradi L. Barni Barnet. Ona otprilike glasi ovako: Disk s neba

"Radio sam u blizini Magdalene u Novom Meksiku. Jednog jutra pažnju mi je privukla svjetlosna refleksija koja se odbijala od nekog metalnog predmeta udaljenog milju do milju i po. Potrèao sam u tom pravcu misleæi da je u toku noæi došlo do neke avionske nesreæe. Kada sam stigao na to mjesto, ustanovio sam da metalni objekt nije avion, veæ jedan golemi disk širok dvadeset i pet do trideset stopa. Dok sam pokušavao da na neki naèin odredim što bi to moglo predstavljati, primijetio sam da mi u susret prilazi grupa ljudi. Kasnije su mi objasnili da su pripadnici jedne arheološke grupe sa sveuèilišta u Pennsylvaniji, te da u i oni u prvi mah pomislili kako se radi o srušenom avionu. Nekoliko trenutaka kasnije primijetio sam da su se okupili oko neèega na zemlji. Prišao sam i ugledao što im je to privuklo pažnju: na tlu, neposredno ispod velike pukotine na objektu, nepomièno je ležalo tijelo nekog èudnog biæa. Pogledao sam unutar objekta i ugledao još nekoliko tijela. U odnosu na nas bili su veoma neobièni: glave su im bile goleme i neproporcionalne u odnosu na tijelo, nisu imali kose, tijelo im je kržljavo, vrat, ruke i noge bili su izuzetno tanki. Na sebi su imali neku vrstu tamnih jednodijelnih kombinezona tijesno pripijenih uz tijelo i nisu bili visoki - najviše 130 cm. Slièili su na ljude, ali to svakako nisu bili. Na okruglim glavama dominirale su male, razmaknute, uvuèene i blago iskošene oèi, što znaèi da su usta, nos i uši bili gotovo neprimjetni. Naime, umjesto tih organa imali su male otvore i rupice. Na kombinezonima se nije mogao primijetiti nikakav pojas, patent, kopèa ili dugmad. Sva biæa (njih oko šest) bila su mrtva i mislim da su svi bili muškarci. Bio sam toliko blizu da sam ih pokušao dotaknuti, ali to nisam mogao jer su nas iznenada udaljili s mjesta nesreæe.


Kada smo se osvrnuli oko sebe ugledali smo da je vojska blokirala èitavo podruèje. Bilo je mnogo naoružanih vojnika koji su stigli s nekoliko velikih kamiona. Nama je prišao jedan oficir i rekao da se što prije udaljimo s tog mjesta, jer je za to nadležna vojska. Naredio nam je da o tome što smo vidjeli nikome ne prièamo ni po kojim uvjetima. Rekao nam je da je to naša patriotska dužnost i da je od velike važnosti za sigurnost države."

Tajanstveni objekt je odmah uklonjen s tog mjesta, ukljuèujuæi i nesretnu posadu. Dovezli su jedan veliki kamion i u njega pokupili i utovarili svaki pronaðeni djeliæ materijala. Svakome od sluèajnih oèevidaca je napomenuto da je nepatriotski prièati o takvim stvarima. Ostaci letjelice, kao i tijela mrtvih èlanova posade prevezeni su u vojnu bazu Roswell tog 7.7.l947. godine.

Indijansko pismo na letjelici

Na našu sreæu, Barni Barner je prekršio rijeè koju je dao vojnim vlastima, te je u veljaèi 1950. g. svoj doživljaj isprièao svojim najboljim prijateljima L. W. Vernu Maltazu i njegovoj supruzi, od kojih za ovo i saznajemo. Mnoge pojedinosti vezane za ovaj sluèaj saznale su se na ovakav indirektan naèin, jer su se oèevici ipak pribojavali (s punim pravom) da æe imati posla s vojskom ako nešto procuri u javnost. Najbolji primjer za tu tvrdnju može nam pružiti poruènik Walter Hout, koji je u to doba bio u vojnoj bazi Roswell zadužen za informacije i objavljivanje u lokalnom tisku. Naime, on je sutradan (8.7.1947.) u lokalnim novinama objavio kratak èlanak koji je izgledao otprilike ovako:

"Mnoge prièe o èudnim leteæim diskovima koje se pojavljuju u posljednje vrijeme, juèer su konaèno potvrðene. Obavještajna služba roswellske vojne zrakoplovne oblasti imala je sreæu da doðe do jednog takvog objekta, koji je pronaðen na jednom ranèu nedaleko od Roswella. Po hitnom postupku predmet je prebaèen u vojnu bazu Roswell gdje je pregledan i ispitan. Opširniji podaci o letjelici još uvijek nisu poznati."

Iz samog izvještaja je oèito da se poruènik Hout zaletio svojim èlankom. To se može zakljuèiti i iz toga što se napominje da je objekt pronaðen na ranèu u blizini Roswella, što se u stvari odnosi na ranè Vilija Brasela. Materijal koji je on pronašao takoðer je odmah prebaèen u vojnu bazu na identièan naèin kao i materijal i objekta iz Magdalene ({što znaèi uz temeljito proèešljavanje terena i skupljanje i najsitnijih krhotina).

Nakon tog èlanka nastala je opæa uzbuna u javnosti. Èitavu noæ u vojnoj bazi u kojoj se nalazio materijal zvonili su telefoni. Pristizali su pozivi iz gotovo svih krajeva svijeta.

Vojnim je vlastima postalo "gusto" i morale su se poduzeti hitne mjere da se spasi ono što se spasiti može. Slijedeæeg dana novine su bile preplavljene demantijima koje su uputile vojne službe obavještenja. Da demanti ne bi izgledao apsolutno apsurdan, objavljeno je da je pronaðeni predmet u stvari meteorološki balon. Tolika zainteresiranost vojske ne bi nas trebala zaèuditi ako obratimo pažnju na strukturu materijala koji je pronaðen. Opis pronaðenog materijala dao nam je Braselov sin Bil koji je u vrijeme dogaðaja veæ bio oženjen. Bil kaže da mu otac nikada nije opisivao materijal koji je pronaðen na ranèu, ali to i nije bilo potrebno, jer


Bilo je nekoliko vrsta materijala. Sve su to bili veoma sitni dijelovi i izuzetno lagani. Jedna vrsta materijala podsjeæala je na drvo, ali je bilo jasno da je u osnovi metalne prirode, kao i sav ostali materijal. Na tome materijalu nije se mogla napraviti ni najmanja ogrebotina, a isto tako bio je nesalomljiv, iako se mogao savijati. Druga vrsta materijala slièila je na aluminijsku foliju, ali malo tamnije boje. Mogao se savijati na sve moguæe naèine, ali se nije mogao iskidati. Mogao se i zgužvati, ali èim bi bio ispušteni iz ruke zauzimao bi svoj prvobitni izgled. Bil napominje i to da mu je jednom otac rekao (iako o tome nije razgovarao gotovo nikad) da su mu u vojnoj bazi objasnili da taj materijal ne potjeèe s našeg planeta!. Nijedan od tih materijala nije djelovao prirodno, i kao da je sve bilo od sintetike. Bil takoðer napominje da je njegov materijal bio bez ikakvih oznaka, ali se prisjeæa da mu je otac jednom rekao da je na materijalu koji je on pronašao i koji je sada u posjedu vojnih vlasti bilo oznaka koje su ga podsjeæale na petroglife koji su stari indijanci ucrtavali na stijene! Nestao poruènik Hout Meðutim, dvije godine nakon tog dogaðaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila èetiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjeæeniji dio Braselova ranèa. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obeæati da æe im, ako još nešto pronaðe, hitno predati. Meðutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranè potpuno bio oèišæen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djeliæ. Službeni stav vojnih vlasti je da je pronaðeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronaðeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra, nisu ga smjeli dodirivati, jer je straža èuvala pristup. zatim je taj materijal odnesen i donesen je drugi koji je zaista pripadao meteorološkom balonu. tek su ga tada novinari smjeli držati u rukama i opipavati. - Priznat æete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj sluèaj naðeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poruènik Hout je nakon onog èlanka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije èuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebaèen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zraènoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoæ velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoæ bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske. Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu izmeðu 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve sluèajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države.


Što je bilo dalje Iako je materijal brzo, pažljivo i u što je moguæe veæoj tajnosti razmješten po vojnim bazama širom države, plamen znatiželje i interesa još uvijek je buktio. Vojne su vlasti imale velikih problema da slegnu gusto podignutu prašinu i oni koji su bili zaduženi za to nastojali su postiæi svoj cilj na sve moguæe naèine, i to u što kraæem roku. Novine su bile preplavljene vojnim demantima. Neki prvobitni izvještaji rekonstruirali su taj dogaðaj pada NLO-a u Novom Meksiku na malo drugaèiji naèin. Spominjao se ranèer iz Roswella koji je obavijestio šerifa da mu je jedan NLO preletio kuæu i udario u obližnje drvo prilikom èega je eksplodirao. Još je uvijek bio u plamenu na njegovu posjedu kada je pristigla vojska i okupirala èitavo podruèje. Nikome nije bio dopušten pristup. Nakon nekoliko dana objavljena je fotografija jednog pilota koji u rukama drži djeèji zmaj za èiji rep je prièvršæena aluminijska ploèa velièine oko pola èetvornog metra. Navodno je to bilo pomagalo kojim se koristilo Ratno zrakoplovstvo za ispitivanje novih radarskih ureðaja, na taj naèin što bi se radarski signali odbijali od ploèe i vraæali u radarsku antenu. Zbog "neke greške" zmaj je pao na ranè nedaleko od Roswella. Meðutim, nije objašnjeno na koji je to naèin ta papirnato-metalna napravica mogla-eksplodirati! A zar bi zbog jednog bezazlenog zmaja èitavo podruèje bilo okupirano i zabranio se pristup? Bez obzira na originalnost te rekonstrukcije, sigurno je samo jedno - Ratno zrakoplovstvo je po tko zna koji put dokazalo svoju nenadmašnu sposobnost pronalaženja "pronicljivih" objašnjenja oko problema vezanih za NLO-e. Biæa veæeg mozga Ista je situacija i ako uzmemo da je Ratno zrakoplovstvo izjavilo kako se radi o meteorološkom balonu. Zbog obiènog meteorološkog balona desilo se ovo: - ranèer Brasel je sedam dana zadržan u pritvoru u vojnoj bazi Roswell da bi se ispitalo da li je ikome prièao o onome što je pronašao na svome posjedu, - èitavo je podruèje oko mjesta gdje je došlo do pada NLO-a blokirano jakom stražom i nikome nije bio dozvoljen pristup, - novinarima kojima je sutradan (nakon što je pronaðeni materijal dopremljen u bazu) dozvoljen pristup nije dopušteno da materijal dodirnu i opipaju ga, veæ samo da ga snimaju. Sretna okolnost (ako je uopæe možemo nazvati "sretnom") jest ta što je prilikom udara objekta o zemlju nekoliko tijela nesretne posade ispalo na zemlju kroz nastalu pukotinu na letjelici, te su ih sluèajni oèevici koliko-toliko uspjeli osmotriti i opipati. Taj je njihov izvještaj važan da bismo ga mogli usporediti s izvještajem o tim biæima koji su sastavili medicinski struènjaci koji su obavili autopsiju mrtve posade u vojnoj bazi Edwards u Kaliforniji. Nakon što je materijal stigao u bazu Edwars, koliko je poznato (tj. s obzirom na ono {to je "procurilo" u javnost), smješten je u hangar br. 27. Naravno, u službenim izvještajima taj hangar "ne postoji, niti je ikad postojao", kao što je sluèaj i s bazom Right Paterson i zgradom 18-a, oblast B.


Tijela mrtve posade (ili jedan dio tih tijela - neki izvještaji napominju i 39 do sada skupljenih tijela) smještena su u posebno napravljene kapsule od prozirne materije (stakla ili plastike) i vjerojatno su zaštiæena od raspadanja i nekom odgovarajuæom kemikalijom (vjerojatno formalin). Jedno od tijela nije odmah "konzervirano", veæ je predano timu struènjaka da obave kompletnu analizu i autopsiju tijela. Opis tih tijela saznajemo od više ljudi kao na primjer Leonarda Stringfielda, Won Phopena, Teda Philipsa i jedne medicinske sestre koja je u toku autopsije vodila zapisnik, dok su joj lijeènici diktirali podatke o anatomskoj konstituciji tijela. Sumiramo, njihovi opisi izgledaju otprilike ovako: "Visina oko tri i po do èetiri stope (od 115 do 130 cm). Glava je, prema našim standardima, velika u odnosu na grudni koš i udove. Premda se o kapacitetu mozga ne govori mnogo, on je neusporedivo veæi od onoga kojim raspolažu ljudska biæa. Glava i tijelo su bez ijedne dlake. Po nekim izvještajima, opažene su nježne malje na tjemenu. Oèi su velike i duboke utonule, razmaknute i blago iskošene. Ni s jedne strane glave nisu opažene ušne školjke. Postoje samo nezaštiæeni otvori. Nos je bezoblièan, dok si nozdrve istaknute blagim izboèinama. Usta su veoma mala. Ona sigurno nemaju funkciju otvora kroz koju se unosi hrana. Zubi se ne spominju. Vrat je relativno tanak. Ruke i noge su izrazito tanke. Na svakoj ruci se nalaze èetiri prsta. Nema palca. Dva prsta su dvostruko duža od druga dva. Nokti na prstima su malo duži. Izmeðu prstiju nalazi se nježna kožica. Koža je sivkaste boje. Kod nekih biæa koža je bila tamno-mrka, oèito pougljena. Krv ne nalikuje na ljudsku ni po boji ni po sastavu. što se tièe organa za razmnožavanje, bilo je dosta razilaženja. Prema nekim izvještajima, ne postoji razlika meðu spolovima, dok su drugi tvrdili da postoje istaknute razlike izmeðu dva spola koje su sliène onima kod ljudi. Izvještaji o unutrašnjim organima nisu bili dostupni". Kako leti NLO Bil Dawllin je u proljeæe 1952. godine saznao još neke zanimljive podatke vezane za taj dogaðaj. Bill se sasvim sluèajno u vlaku upoznao s jednim vojnikom. Nakon kraæeg razgovora otpoèeli su razgovor o NLO-ima . Taj vojnik mu je priznao da je on bio jedan od trojice vozaèa kamiona koji su prevozili ostatke NLO-a u Fort Riley u Kansasu. Tamo je pošiljku preuzela druga posada vozaèa i odvezla je dalje, vjerojatno u Ohio. Za vrijeme te operacije vojnici su vidjeli tijela izvanzemaljaca i zapazili su da su to veoma mala biæa, obuèena u iste kombinezone, koji su bili sasvim pripijeni uz tijelo. Imali su sve, kao i ljudi, pa èak i zube. Koža im je bila žuækasta - boje breskve. Bili su to muškarci, ali bila je i jedna žena. To su zakljuèili po tome što je to biæe imalo ispupèenje u predjelu grudi. On je izbrojio šesnaest takvih tijela, no, uvjeren je da ih je bilo još. Vojnik koji je bio na straži, vidio je pošiljku koja je stigla. On je bio odreðen da je èuva kao i nekoliko drvenih sanduka. Bila su to biæa visoka oko èetiri stope i neobièna izgleda. Dok je èuvao stražu, ušao je general s nekoliko oficira i rekao mu: "Pucaj na svakoga tko pokuša uæi neovlašteno". Stražar nije znao o kakvim se biæima radi, ali je èuo da su izvanzemaljska koja su nastradala prilikom pada NLO-a u Novom Meksiku.


A materijal i letjelice? Evo što je isprièao Rally Crab: "Jedan vojnik isprièao mi je svoj doživljaj dok je radio u vojnoj bazi Edwards, 1967.g. Dok je boravio u bazi, vodnik se sprijateljio s jednim pilotom, èije ime nije htio spomenuti. Jednom su poveli razgovor o NLO-ima, kada mu je odjednom pilot rekao: - Poði sa mnom, htio bih ti pokazati nešto. Ne postavljaj mi nikakva pitanja jer ti ne mogu na njih odgovoriti, a da i znam odgovor, ne bih smio to povjeriti.

Poveo ga je u obližnji hangar. Taj ulaz nije bio pod strogom stražom. Bila je dovoljna pilotova propusnica. Pošli su na gornji kat gdje se nalazio direktan ulaz na donji kat hangara. Pilot je rekao vojniku da ga tu prièeka jer dalje ne smije, ali da obrati pažnju na hangar kroz malo razmaknutu zavjesu koju æe on "sluèajno" ostaviti za sobom. Pilot je prošao kroz strogo kontroliran ulaz, zahvaljujuæi posebnoj dozvoli koju je imao. Stražari nisu primijetili da je ostavio razmaknutu zavjesu. Tako je vodnik mogao vidjeti što se nalazilo iza tih teških zavjesa i što je to toliko važno èuvano u unutrašnjosti. Ugledao je jednu letjelicu u obliku "leteæeg tanjura" na posebnom postolju. Bila je diskolikog oblika, oštrih rubova, s kupolom na sredini gornjeg trapa. Nekoliko je ljudi u plavim uniformama radilo nešto oko letjelice. Objekt je imao oko deset metara u promjeru. Pilot se vratio i izašli su iz hangara. Napomenuo mu je da nikome ne prièa ono što je vidio, jer æe on sve poreæi. Poslije je od nekih stražara èuo da se s tom letjelicom izvode pokusni letovi u bazi, i to iskljuèivo noæu." No, ti letovi su bili zaista nevjerojatni i zaprepašæujuæi. Ali ne u pozitivnom veæ u negativnom smislu. Taj amerièki NLO bio je originalan dokaz koliko smo nemoæni da objasnimo kako se NLO-i kreæu. Testiranje tog "fantastiènog proizvoda amerièke avijacije" doživjelo je apsolutan neuspjeh. Ne samo da to "èudo od tehnike" (koje je inaèe u projektnim nacrtima imalo nesluæene moguænosti i osobine) nije moglo poslužiti ama baš nièemu, veæ je predstavljalo izvor novih opasnosti - u prvom redu za osobu koja je u "tome" izigravala pilota, a zatim za sve ostale koji su u blizini promatrali kako se odvija "let". Taj golemi ventilator (što je u biti i bio) uspio je uzletjeti najviše oko metar i nešto, s tim da je prethodno "razrovao" nekoliko stotina metara piste po kojoj je "rulao" prije "uzlijetanja". O stabilnosti, tj. apsolutnoj nestabilnosti toga objekta u zraku ne bi trebalo ni razgovarati. Nakon rušenja na zemlju (što je uljepšan naziv za slijetanje) konstatirano je da je ovo najjednostavniji naèin da se - ubije pilot. Javna vojna tajna Naravno, ni najškolovaniji struènjaci nisu uspjeli otkriti od kojih je elemenata sastavljen materijal od kojeg se sastoji objekt ( ili objekti?) koji su pronaðeni na teritoriju SAD. Konstatirano je da sadržava stanovite kolièine magnezija, nikla, kalaja i još èitavo èudo materija koje su nam potpuno nepoznate. Sastav, kao i tehnološki postupak izrade, još æe dugo ostati velika i nerješiva tajna. Zanimljivo je da su sve raspoložive snage u bazi Edwards u stanju stalne pripravnosti. Razlog je za to - neprekidna pojava NLO-a iznad baze koja traje od trenutka kada je materijal prebaèen u bazu. Razlog? Vjerojatno pogaðate! Tako to izgleda kad se djeca igraju šibicama, i stalno strepe kada æe ih roditelji kazniti.

Nedavno je još jedna stvar skrenula pažnju ufolozima. Prije nekoliko godina snimljen je dobro poznati film "Bliski susreti treæe vrste" autora Stevena Spielberga. Iznenaðujuæa je èinjenica da likovi ufonauta iz spomenutog filma u potpunosti odgovaraju izgledu posade koja se èuva u bazi Edwards (kao i još nekim). Sve je bilo u redu dok nije došlo do novih bliskih susreta treæe vrste širom svijeta. Na pitanje u


Rezultati? Novi film Stevena Spielberga iste tematike - "E.T."! Film "E.T." snimljen je za samo 63 dana! Snimanje je obavljeno izuzetno brzo i u gotovo nemoguæem roku. Razlog za takvu užurbanost možemo samo pretpostaviti. A isto tako možemo samo pretpostavljati da li je Spielberg snimio taj film pod tim okolnostima jer je bio pod pritiskom vojnih vlasti. Taj je simpatièni izvanzemaljac ipak zadržao neke "standardne" karakteristike - visinu od oko 130 cm., tanke udove, tanak vrat i veliku i neproporcionalnu glavu. Zašto je takav i zašto je film snimljen? Da bi se, možda, "spustila prašina" na "Bliske susrete treæe vrste"?! Prosudimo sami.

M.W.Cooper - Vrste izvanzemaljaca Postoje mnoge opasnosti u svezi plasiranja informacija vezanih uz NLO. Sve donedavno gotovo nikakav stupanj zaštite nije bio dostupan osobama koje su takve podatke davale u javnost. Da tome nije tako , Cooper bi zbog toga (on je naime dao mnoge podatke istovremeno raznim ljudima i institucijama - novinama , zakonodavcima , te raznim utjecajnim osobama ) zasigurno platio odreðenu cijenu. Kome i zašto , to i je ono što privlaèi pozornost. Upravo stoga što je on medijski proboj uèinio tako brzo i temeljito , više nikome nije bilo u interesu na neki naèin ušutkati dotiènoga gospodina Coopera , jer bi to tada (u situaciji kada je veæina "zabranjenog" materijala u slobodnom opticaju ) samo podiglo vjerodostojnost iznesenog sadržaja. Poèetkom 1990. još uvijek su egzistirale razne polemike u odreðenim krugovima vezane uz to kakav bi stav trebalo zauzeti u pogledu sluèaja Cooper. Uglavnom se dvoumilo oko prijetnji ili jednostavne medijske diskreditacije. Kampanja koja je pokrenuta stajala je otprilike milijun dolara, a temelj joj je bila diskreditacija po jednostavnoj osnovi , u srži koje leži financijska motiviranost. Praksa joj je bila na razne naèine pokazati , ili navesti na miljenje , da je Cooper uzeo gomilu podataka iz raznih izvora i sve ih objedinio sa odreðenim lajtmotivom, te kao takve plasirao u javnost. To je trebalo objelodaniti "šarlatanstvo" kakvim se bavi gospodin Cooper. Takva kampanja je trebala biti sustavno provoðena kroz razna NLO udruženja (koja su uglavnom pod kontrolom) , specijalizirane èasopise , razne èlanci itd. Sve bi to bilo u svrhu prezentiranja mnoštva tragova koji bi doveli do potpune nevjerice i konfuzije. Planirana akcija trebala je završiti koncem 1990. U svemu tome bitno je uvidjeti jedno , a to je da za takve "krugove moæi" jedina prava opasnost bila prihvaæanje i ozbiljno razmatranje Cooperovih navoda jedino u širim razmjerima i to u utjecajnim krugovima. Sve dok je cijela prièa interesantna rijetkim entuzijastima ona ne predstavlja moguæu prijetnju zakulisnim igrama. Sada , na koncu te afere , imamo pojedince koji svjedoèe, unatoè strahu od atentata, pojedince koji se više ne boje iznijeti što znaju. Naposljetku previše toga je viðeno da bi se vjeèno šutilo. Svjedoci smo poèetka kraja "vjeène" magle koja je obavijala tu tematiku. Upravo zbog toga objavit æemo sljedeæe podatke.


Klasificirane vrste Sadašnji broj vrsta vanzemaljaca koji su došli u kontakt sa našim planetom je devet, s tim da od tog broja sedam vrsta dolazi u permanentni kontakt, a pet su utjecajne vrste, odnosno vrste koje na razne naèine utjeèu na zbivanja na Zemlji. Suprotno informaciji koju vlada SAD-a može dati, nisu svi vanzemaljci prijateljski raspoloženi izaslanici Galaktièke Svemirske Konfederacije. Zeta Reticuli Sivi - mali Ova vrsta dolazi sa Zeta Reticulana, pokraj zvijezde Bernard, koja je susjedno sazviježðe Oriona. Oni su vrlo niski (oko 3.5-4 stope - cca. 120cm), sivkastosrebrni i nemaju organa za reprodukciju kao ni probavni trakt, odnosno oni su potpuno atrofirali. Cijela njihova vrsta stvorena je kloniranjem, koje se vrši veæ nekoliko tisuæa godina. Jedno od obilježja im je i poprilièno jednostavan oblik lica - velike oèi, mali otvor usta, dok nos ne postoji. Oèi su im oblika badema i crne su boje. Kao rezultat evolucije bez uobièajene izmjene genetskog materijala (spolnim putem) , seksualni organi i probavni trakt potpuno su zakržljali, te ta vrsta nije u moguænosti hraniti se na nama uobièajen naèin ili se baviti seksualnom aktivnošæu. Napomenimo da su bliski roðaci familije insekata. Oni su povezani na odreðeni naèin sa sakaæenjem stoke. Naime, prilikom procesa kloniranja odreðene supstance iz dijelova tijela stoke stabiliziraju i podržavaju cijeli postupak. Te supstance se smještaju ispod jezika i daju hranu, te stabiliziraju životne funkcije na odreðeno vrijeme. One se nalaze u odreðenim sluznicama - nosnim, genitalnim, na usnama, u rektumu - ali i u nekim organima, te služe umjesto hrane. Ipak, to nije jedini naèin "prehrane" ove vrste. Može se zamijetiti da sakaæenja stoke èesto rezultiraju potpunim nestankom krvi iz tijela životinje. Oni naime, u svojim bazama imaju ogromne spremnike u kojima drže organe, kako životinja tako i ljudi, koji plutaju u grimiznoj tekuæini u koju jednostavno "uplivaju" i apsorbiraju hranjive tvari kroz kožu. U procesu apsorpcije i eliminacije koriste vodik-peroksid. Taj spoj takoðer èuva kako tekuæinu, tako i organe da se ne pokvare. Pošto su bez probavnog trakta, izluèivanje vrše putem kože. Taj proces na odreðeni naèin podsjeæa na izluèivanje u biljaka. Tu se takoðer koristi vodik-peroksid kao stabilizator procesa. Njih se èesto proglašava malim zelenima, jer poprime zelenkastu boju ukoliko nisu apsorbirali dovoljno hranjivih tvari. Kada su u tom stanju, postaju vrlo zli. Kloniranje ove vrste može se obavljati prilièno brzo, tako da proizvodimo sintetièke kopije. Njihova je tehnologija puno razvijenija od naše, pa su upravo zbog toga sa njima postignuti sporazumi koji predviðaju razmjenu istih. Ova vrsta nije sama svoj gospodar - podložni su gmazolikoj vrsti ljudi koja je sa njihovog rodnog planeta. Oni traže slobodu od svojih gospodara, ali su istovremeno i puni poštovanja prema njima. Zbog svega gore navedenog, èini se da imaju želju za suradnjom sa ljudima, kojom bi u buduænosti mogli iskusiti slobodu koju nemaju na svojoj planeti. U tom nastojanju nadaju se glavnoj ulozi na Zemlji, naravno u smislu gospodarenja, ili u najmanju ruku žele posjedovati dovoljno snage da se osiguraju od služenja bilo kojoj drugoj vrsti Imaju dvije vrste - jedna je slièna sokolima, a druga golubovima. Zadnji više saginju poslovnosti u odnosu sa ljudskom vrstom, dok su drugi više žestoki, netaktièni i sirovi


Belletrax Sivi - niski Niski Sivi (niži su od prethodne vrste) su iz zvjezdanog sustava koji je do Oriona, odnosno pokraj ramena lika smještenog u sustavu Belletrax. Po vanjskom izgledu su patuljasti - visoki svega oko 60 centimetara. Nisu toliko izravni, ali ništa manje zli prema ljudima od Zeta. Obe te vrste su genetski povezane i meðusobno sliène, osim visine, naravno. Orion Sivi - visoki Oni su druga vrsta Sivih. Obilježje im je velik nos i visina i do 2.5 metara. Baza im je na Aleutima, a nedavno su viðeni u istoènom dijelu Rusije. Neprijateljski su raspoloženi, ali manje zli prema ljudima. Njihova je preokupacija utjecaj kroz kontrolu politike. U njihovom su posjedu odreðene tehnologije koje im omoguæuju izvoðenje nekih akcija koje se kasnije karakteriziraju kao "nadnaravne pojave". U ruskom incidentu žena kojoj je noga bila deformirana, bila je oteta od te vrste, te je puštena tisuæama milja dalje od mjesta otmice. Nakon toga noga joj je bila izlijeèena, bolje reèeno transplantirana joj je druga. Može se steæi dojam da su dobronamjerni prema ljudima, ali se iza svega krije èinjenica da njima ljudi u biti koriste kao zamorci u provoðenju raznih pokusa - uglavnom se radi o genetskom inženjeringu. Oni su uzgojili ruke i noge, te ostale dijelove tijela u svojevrsnoj maternici naèinjenoj od ljudskog tkiva. Noga može izrasti iz tijela, ruke iz sredine trbuha itd. Sve je to uèinjeno injektiranjem odreðenih genoma u tkivo i upotrebom elektro-magnetskih naboja. Na taj naèin ova je vrsta sposobna "proizvesti" ljudske organe, te tako pomoæi unesreæenim ili invalidnim ljudima - ili pak, za osobne potrebe održavanja životnih funkcija. Njihov je interes kontrola masa na Zemlji, što su donekle i ostvarili odreðenim sporazumima izvojevanim u pregovorima. Sivi opæenito Svi sivi do odreðenog stupnja trenutno utjeèu na zbivanja na Zemlji. Glavno im je obilježje da nemaju dubljih osjeæaja ili suosjeæanja. Vrlo su hladni, proraèunati, a našu vrstu vide kao inferiornu. Zgodna je usporedba odnosa njih naspram nas kao stoèara prema svojoj stoci. Njihovo razumijevanje odnosa meðu ljudima ima granice njihovog zapažanja, ali bez ukljuèenja emocija. Ovi vanzemaljci su na istom stupnju razvoja na kojem su kanibali kod naše vrste. Glavno im je viðenje naše vrste kao podreðene. Hrane se žljezdanim izluèevinama ljudi, te su radi toga kadri i ubiti ili oteti ljudsku jedinku te na taj naèin doæi do njima prijeko potrebnih tvari. Upravljanje genima jedan je od naèina na koji vide opstanak svoje vrste. Na odreðeni naèin mi smo njihovi spasitelji. Tu nam se bar pruža prilika da imamo kakav-takav utjecaj na vanzemaljce kao entitet. To ne bi bilo prvi put da civilizacija kao modus svog opstanka izabere umjesto izravnog sukoba "prihvaæanje" neprijatelja. Sjetimo se samo Tatara koji su napadali Rusiju, da bi ih ista ta Rusija u roku od sto godina ukljuèila u svoje društvene tokove, te na taj jednostavni naèin porazila, odnosno sebe zaštitila od sigurne propasti u koju bi je odveo vojni sukob. Draco Mothmen U sazviježðu Draco postoji ova rasa izvanzemaljaca koji su u prošlosti posjeæivali Zemlju. Visoki su do 2.5 metra, mraèni su, te ih se može vidjeti noæu u blizini parkova i groblja. Takoðer imaju crvene oèi koje svijetle u mraku i krila. Oni su izmeðu ostalog izvor mnogih mitova koji su nastajali u prošlosti, a èak su i vampirima pripisivana


Deros/Teros Njih se takoðer može klasificirati kao "podzemnu vrstu vanzemaljaca" koja obitava na Zemlji. Terosi su za razliku od Derosa prijateljski raspoloženi i uglavnom spreèavaju ove od izravnije uporabe sile, pošto su Derosi izuzetno agresivni. Žive u podzemnim tunelima, gradovima, a katkad i u podmorju. Veæina legendi vezanih uz trolove i vilenjake odnosi se upravo na ove dvije vrste. Derosi su u svojevrsnom natjecateljskom odnosu sa sivima, ali to apsolutno ne znaèi da im se može vjerovati, pošto su im osobine jako sliène. Plejadenci Oni su daleki srodnici ljudske vrste. U davnoj prošlosti od njihove je vrste genetskim inženjeringom stvoren èovjek. Na višem su stupnju duhovnog razvoja od veæine ljudi na Zemlji. Slièni su nama i jedina su vrsta kojoj èovjek donekle može vjerovati, a obilježje im je plava kosa i svijetla put. U prijateljskim su odnosima sa Meðugalaktièkom Svemirskom Konfederacijom. To nipošto ne znaèi da se može vjerovati svim èovjekolikim vanzemaljcima, tim više što sa postoji više vlada koje suraðuju sa Sivima a pripadaju ovoj vrsti. Neki Plejadenci su podreðeni Sivima, te su odgojeni kao njihovi sluge. U zadnje im je vrijeme zabranjen kontakt sa Zemljanima, što je vladi objašnjeno kao svemirski zakon koji zabranjuje utjecaj na sudbinu zemaljske populacije osim ukoliko ona prijeti sama sebi ili drugima u galaksiji. Takoðer je otvorena moguænost reakcije izvanzemaljaca ukoliko nuklearna prijetnja na Zemlji postane dovoljno opasna. Ta èinjenica daje isto tako i moguænost sukoba izmeðu ove vrste i Zeta sivih kojima odgovara ogranièeni nuklearni rat na Zemlji. Stav ove vrste prema Zemljanima je takav da oni smatraju kako mi sami trebamo snositi posljedice suravdnje sa ostalim izvanzemaljcima.


Foo fighter Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi saveznièki i nacistièki piloti prijavljivali su èudne vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Objekti su nazvani "Foo Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadašnji zrakoplov. Iako ih je prouèavala èak i NASA-a do danas nisu objašnjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta moguænost odbaèene pošto objekti nisu èinili ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost letjelice. Takoðer su mogli biti neobièni elektrièni ili optièki efekt poput kuglaste munje ili samo priviðanja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah meðu pilote što se može vidjeti i iz ove dvije prièe. U prosincu 1944 saveznièki pilot je letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10 000 stopa. Pretražujuæi nebo u potrazi za njemaèkim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala njemaèkim zrakoplovima nego nisu bili slièni nièemu što je do tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odluèio otiæi ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se još neko vrijeme na sve naèine pokušao riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac. Još jedan sluèaj opisao je Major William D. Leet: Foo Fighteri B-17, leteæa tvrðava. "Moju posada B-17 i mene pratio je èitavim putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjeæam u prosincu 1944 za vrijeme noænog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjeæa da im je èasnik tajne službe rekao koko se radilo o novom njemaèkom lovcu ali, nije mogao objasniti zašto nije pucao na njih.


Utjecaj NLO-a na automobile Opæe je poznato da NLO-i na manjoj udaljenosti zaustavljaju automobile. Relativno je èesto da vozaèi imaju problema sa motorom, gube snagu, ili prestaju raditi. Noæu, farovi èesto potamne ili se potpuno ugase. Takoðer se osjete smetnje na radiju i ono èesto prestane funkcionirati. Vozaè zaustavlja svoj automobil i pokušava pronaæi izvor problema. Tek onda uoèava veliki, užareni disk u blizini, koji èesto lebdi iznad njegovog automobila na maloj visini. Ti efekti nisu ogranièeni samo na automobile nego i na sve druge vrste vozila s motorima s unutrašnjim izgaranjem, osim dizel motora. Sluèajevi kvarova na motorima prijavljeni su na avionima, motociklima, autobusima, traktorima i drugim strojevima. U svim sluèajevima motori rade normalno nakon što NLO nestane. Ovi primjeri su se dogaðali na razlièitim mjestima u Sjevernoj i Južnoj Americi, Europi i Australiji od travnja 1945. do studenog 1963. Starost ovih dogaðaja nije bitna jer su ti dogaðaji u potpunosti jednaki kao i oni koji se dogaðaju u današnje vrijeme. U tom razdoblju zabilježeno je više stotina vozila koja su imala problema sa motorom, gubili snagu, ili su potpuno prestali funkcionirati za vrijeme susreta sa NLO-om. Vrlo je èesto istovremeno pogaðanje farova i radio ureðaja. Nažalost nema dovoljno podataka da bi se to otkrilo za vrijeme dana, kada svijetla nisu ukljuèena. No u sluèaju da vozilo ima radio ureðaj koji je ukljuèen nije teško otkriti probleme. Prema dosada prikupljenim podacima iz nešto više od šezdeset detaljnije prouèenih sluèajeva ne može se toèno zakljuèiti što æe se dogoditi ukoliko se približite NLO-u. Mogu se samo ugasit svijetla, radio ili motor a vrlo èesto utjecaj NLO-a se opaža na više ureðaja odjednom. Ipak najèešæe su pogoðeni radio prijemnici i svijetla. Zanimljivo je da se smetnje na radio ureðaju opažaju gotovo uvijek ako prolazimo pokraj nekog izvora koji emitira elektriènu izmjeniènu struju od 60 Hz. Pošto smetnje nisu zapažene kod niskofrekventnh struja možemo zakljuèiti da ni NLO-i koriste nešto jednako ili slièno visikofrekventnoj struji. Kada se NLO nalazi na veæoj udaljenosti efekti na ureðajima su obièno slabijeg intenziteta. Dakle, intenzitet efekata na ureðajima ovisan je o jaèini polja koje emitira NLO te o njegovoj udaljenosti. Takoðer su zabilježene promjene u jaèini efekta iako je udaljenost NLO-a ostala ista.


Meksièke zraène snage snimile neidentificirani objekt Èetvrtak, 12.05.2004. MEXICO CITY, Meksièke su zraène snage snimile 11 neidentificiranih objekata na nebu iznad južnog djela države Camapeche. Glasnogovornik obrambenih snaga to je potvrdio u utorak. Videozapis koji je medijima bio dostupan u utorak, prikazuje svjetleæe objekte, neke kao jasne toèke svijetla a druge kao velike farove, koji se mièu velikom brzinom u kasnoveèernjem nebu. Svijetla su snimila 5. svibnja piloti obrambenih snaga pomoæu infracrvene opreme. Letjeli su na prosjeènoj visini od oko 3.500 metara. Svijetla su opkolila zrakoplov zraènih snaga dok je izvodio rutinski let. Samo su se tri neidentificirana objekta pojavila na radaru aviona. Radarski operater bojnik German Marin je u utorak za medije izjavio: «Dali sam se uplašio? Da. Uplašio sam se malo jer smo se našli pred neèim što se prije još nikada nije desilo.» «Ne bih mogao reæi što je to bilo.. ali mislim da su bili potpuno istiniti.» dodao je tada bojnik Mario Adrian Vasquez, operater infracrvene opreme. Vasqez je inzistirao na tome kako nema nikakve moguænosti da se krivotvore snimljene slike. Kapetan zrakoplova viši zapovjednik Magdaleno Castanon izjavio je da je amerièki zrakoplov slijedio svijetla te je dodao kako su se možda oni mogli osjeæati kao da ih se progoni. Izjavio je i da kada je zrakoplov prestao slijediti svijetla, ona su nestala. Glasnogovornik stožera Meksièkih obrambenih snaga potvrdio je u utorak da su snimku snimili èlanovi meksièke zrakoplovne baze u Camapechu, glasnogovornik je odbio daljnje komentare a izjavu je dao uglavnom uz uvjet anonimnosti. Video se pojavio po prvi put u eteru nacionalne televizije sa noæi ponedjeljak na utorak i onda je ponovno prikazan sa strane Jamie Maussan na konferenciji za novinare u utorak. Maussan je istražitelj koji je proteklih deset godina posvetio prouèavanju NLO-a. Maussan je izjavio reporterima «To su povijesne novosti! Postoji na stotine videozapisa NLOa, ali niti jedan do sada nije ukljuèivao u prièu oružane snage neke zemlje. Poznato je da oružane snage ne podržavaju prijevare.» Maussan je još rekao da je videozapis neidentificiranih leteæih objekta dobio 22. aprila od tajnika generalnih oružanih snaga Ricarda Vega Garcie.


NORDIJSKA

MITOLOGIJA


NORDIJSKA MITOLOGIJA Uvod u Nordijsku mitologiju Mitologija sjeverne i istoène Europe u suštini je mitologija dviju najvažnijih skupina, naroda germanskog i slavenskog podrijetla. Narodi Germanskog podrijetla ukljuèuju Nijemce, Nizozemce, Dance, Šveðane, Norvežane, Islanðane, Engleze i ostale podrijetlom od navedenih; dok su Slaveni sastavljeni od Rusa, Hrvata, Srba, Bugara, Rumunja, Slovaka, i Poljaka. Ipak drugi su narodi pridonjeli mitološkoj tradiciji tih podruèja kao što su žitelji baltièke obale, Prusi, Litvanci i Letonci, te još sjevernije Finci i Laponci. Svi su ovi narodi grupirani zajedno u mitološkoj povijesti. Kao što su južnoeuropske zemlje i zemlje bliskog istoka grupirane kao antièke zemlje. Njihova je mitologija èak mnogo poznatija u mitološkom smislu, nego što je to mitologija sjeverne i istoène Europe, koju u tradicionalnom stilu zovemo Nordijska mitologija. No iako bi se reklo da su Nordijski narodi jedni od najstarijih naroda našeg svijeta, Veæina slavenskih bogova rijetko su nešto više od imena, a ono malo što je poznato o njihovom štovanju posljedica je njihova kršæanskog dokonèavanja. Èinjenica je da je najveæi opseg preživjele mitologije iz sjeverne i istoène Europe skandinavskog i islandskog podrijetla. Veæina bogova štovanih u staroj rusiji kao što je slavenski bog grmljavine Perun, vjerojatno je apsorbirao velik dio Thorove mitologije, mitologije boga grmljavine Odinova sina. Na Balkanu Slaveni su se suoèili ne samo s pravoslavnim kršæanstvom, nego su poslije bili i pod vlašæu islama. Kako slavenski mitovi nikada nisu bili pribilježeni, utjecaji kršæanske i islamske vladavine zamijenili su domaæe preprièavanje prièa i legenda starih slavena. Istina je zapravo da je Europska mitologija izbjegla baltièkoj sudbini samo zato što je povijesnom sluèajnošæu bila zabilježena. U sluèaju keltske mitologije, kršæanski su redovnici u Irskoj brižljivo zabilježili drevne sage. Nakon što su germanski narodi pregazili zapadne provincije Rimskog carstva, klasièno naslijeðe Grèke i Rima kao i keltsko, saèuvano je u samostanskim bibliotekama.


Duhovi prirode Dramatièni oblik skandinavije sa svojim elektriènim nebom, ledenim pustošima i kljuèajuæim izvorima uvelike je pridonio oblikovanju nordijske mitologije. Takav krajolik bilo je lako napuèiti duhovima prirode. Takvi duhovi lutali su planinama i snježnim obroncima kao divovi leda, oluje i vatre koji utjelovljuju tajanstvene i prijeteæe sile prirode. U podzemnim špiljama, mrki patuljci iskopavali su svjetlucave dragulje i metale, dok su svijetli ðavolci oživljavali šume i jezera. U slavenskoj mitologiji, vojska životnih sila ispunjavala je svijet i prožimala šume, polja i rijeke živahnim okretnim duhovima prirode. Jedna od možda najvažnijih smjernica u oblikovanju i razumjevanju cjelokupne nordijske mitologije jesu «Ledeni Divovi». Krajolik skandinavije sa svojim ledenim obroncma, i ledenim užasima utjelovio se u ljudskom vjerovanju kao Ledeni Divovi, moæne, prijeteæe i omamljujuæe ledene mase sjevera. Te su mase bila trajna opasnost sjevernjacima, vrlo nalik na ledene divove èije æe vjeèno neprijateljstvo nadvladati bogove u Ragnaroku, legendi o sudbini bogova. U meðuvremenu su ledeni divovi slali smrzavajuæe vjetrove da unište pupoljke ili su stresali lavine sa svojih ledenih ramena i èela. Divovi stijena i oluja utjelovljavali su velike, kršne planine i olujne oblake. Stjenovite provalije i litice stvorili su divovi prejakim koraèanjem u osvit vremena. Planinski divovi , kao i patuljci, osjeæali su se najbolje u sumaglici i magli jer bi ih dnevno svijetlo okamenilo. Time se objašnjavaju neke fantastiène kamene formacije, kao Riesengebrige, koje su oblikovali neki nerazboriti divovi kad ih je izlazak sunca zatekao vani. Isto se tako na Islandu najviši vrhunci zovu se Jolkul, što proizlazi iz rijeèi Jotun, odnosno Div. A kad smo veæ kod divova, jedna od legendi o nastajanju patuljaka kazuje kako su iz raspadnutog tijela ubijenog diva Ymira, nastali mrki patuljci. Bogovi su ih meðutim držali suviše ružnima za gledanje pa su ih osudili na život u podzemlju. Na dnevnom svijetlu bi se kao i divovi, pretvorili u kamen, a time su obješnjene mnoge manje stijene i kamenje raštrkano diljem nordijskog krajolika. Primjerice, vrhovi blizanci Trold Tindternea, za koje se kaže da su dvije skupine zaraæenih patuljaka koji su se zaboravili povuæi prije izlaska sunca. Kako su patuljci imali naviku šaputanja iza stijenja, planinska jeka bila je poznata kao «razgovor patuljaka».


Pustolovni sjevernjaci… i njihova mitologija Nordijska mitologija, koja je poèela na dalekim obalama Skandinavskih zemalja mitologija je pustolovnih, osvajaèkih i hrabrih naroda koji su bili borbeni i èasni. Pustolovni sjevernjaci, Danci, Norvežani i Šveðani upustili su se na more u potrazi za plijenom i zemljom. Ubrzo su dobili i prikladno ime, Vikinzi. Vikinški ratnici bili su najèešæe organizirani u male skupine ili brodske posade, tek se povremeno udružujuæi u saveze u svrhu vojnih ekspedicija, trgovaèkih putovanja ili piratstva. Mogli su neko vrijeme služiti glasovitom voði pa se onda raziæi, no znali su za odreðene prigode oformiti velike vojske i flote ratnih brodova, poput snaga koje su 842.g. napale Francusku ili 866.g. prodrle u Englesku. Njihovi velièanstveni brodovi i pomorska vještina osigurala im je nadmoæ na rijekama i morima, te im omoguæila putovanja nadaleko i široko. Njihova smionost i osvajaèka moæ prikladno se odrazila u velièajnom vrhovnom bogu njihove mitologije, bogu rata Odinu. Aesiri i Vaniri Bile su dvije loze nordijskih božanskih obitelji. Mlaða loza Aesiri bila je predvoðena Odinom i njegovim sinovima Balderom, Bragijom, Forsetijom i Thorom dok je starija obitelj Vanira predvoðena bogovima plodnosti Freyrom i njegovom sestrom blizankom Freyom. Legenda prièa kako je došlo do rata izmeðu mlaðih Aesira i starijih Vanira, rata koji je nakon mnogo godina završio blaženim mirom. Obje su se loze zapravo zasitile ratovanja i bile su zadovoljne što se to okonèalo. Kako bi zapeèatili mir, nekoliko vodeæih Aesira otišlo je živjeti meðu Vanire, dok je odreðeni broj Vanira otišlo u Asgard, dom Aesira. Nordijske legende koje se gotovo stalno vrte oko mlaðih Aesira kazuju kako su gotovo svi Aesiri trebali biti ubijeni tijekom Ragnaroka (sudbine bogova), kada se trebala voditi teška borba izmeðu Odinovih, Lokijevih i snaga Ledenih divova.

Odin

Agresivni Vikinški ratnici u svojoj su mitologiji štovali jednookog Odina kao poglavara germanskih bogova. Bog rata je bio njihova zvijezda vodilja koji je zajedno s božicom plodnosti Freyom uzdizao kao svoje sljedbenike, junake koji su pali na bojnom polju a takoðer je nadahnjivao glasovite berserkere, ratnike koji bi zagrizli svoje štitove i ne obaziruæi se ni na šta, ulijetali u sukob. No kao bog rata bio je prevrtljiv te je stanovito vrijeme pružao sreæu u bitci a onda bi ju opet iznenada uskratio.

Valhalla je bio dvor sagraðen u božanskom gradu Asgardu u kojemu je Odin okupljao junaèke mrtve (Einherjar) ratnike, ubijene na bojnom polju koje je on osobno odabrao kao svoje sljedbenike. Legenda kaže da su oni tvorili Odinovu privatnu vojsku koju je on okupljao u oèekivanju Ragnaroka, sudbine bogova, a ta je sudbina bila konaèna bitka izmeðu bogova i ledenih divova na Vigrid ravnici na kojoj im je bilo suðeno ponovno poginuti. Sve do tada ratnici æe se svakog dana boriti i svake noæi gostiti, a svaka ozljeda koju zadobiju bit æe magièno izljeèena.


Thor Vikinški narodi koji su se ustalili na jednom mjestu kao kolonisti, bilo kao poljodjelci ili trgovci, najviše su štovali Odinova sina Thora. Thor je u sagama predstavljen kao poštena i iskrena osoba. Kolonistima koji su izbjegli iz južne Norveške kako bi izbjegli odinovskim aktivnostima voða kakav je bio Erik Bloodaxe, Thor je bio ohrabrujuæa nadnaravna nazoènost. Svoju su mu privrženost iskazivali odabirom prezimena od kojih su Thorsten ili Thorlof bila najèešæa. Thorov prikladan grmljavinski èekiæ Mjollnir, bila je èarobna sprava sa sposobnostima razaranja, plodnosti i uskrsnuæa. Upravo zahvaljujuæi tim svojim sposobnostima ne iznenaðuje da je pri kraju Vikinškog razdoblja Thor postao veæi bog od Odina, samo stoljeæe prije nego što je Skandinavija bila preobraæena na kršæanstvo. Thorov Mjollnir, bilo je jedino oružje od kojega su prema legendi strahovali ledeni divovi.

Loki Ponekad zvan Lopt, bio je germanski bog vatre i sin divova Farbautija i Laufey. Isprva nestašan vragolan, Loki je bio smutljivac, varalica i mjenjaè oblika, a progresivno je postajao sve zlobniji dok ga naposljetku bogovi nisu zatoèili u špilju do poèetka Ragnaroka, kraja svijeta. Lokijev najveæi problem bila je dosada, bio je «umoran od prediva dana koji se odmotava bez èvora ili petlje na njemu». Èinjenica da su mu roditelji bili divovi može pripomoæi objašnjenju njegove sklonosti zlodjelima.

On jednostavno nije mogao prestati izvoditi smicalice i bogove izlagati opasnostima, premda bi ih poslije obièno njegova hitra domišljatost spašavala.

Èak i nakon što je izazvao smrt Odinova sina Baldera, bogovi su i dalje podnosili njegovu prisutnost u Asgardu. Meðutim kada je stigao na gozbu boga mora Aegira i poèeo uvredama i porugama kinjiti sve prisutne, njihovom strpljenju je došao kraj. Lokijev sin Vali bio je pretvoren u vuka koji je smjesta napao svog brata Narvija i usmrtio ga. Narvijeva crijeva su tad uporabili za vezivanje Lokija za stijenu ispod zmije iz èijih je usta kapao otrov. U tom užasnom zatvoru bog je èekao Ragnarok. Tada se trebao osloboditi i pojaviti da bi poveo vojsku zla u njezinu konaènu bitku s bogovima. Valkirie Još jedan važan dio nordijske mitologije su poznate Valkirie. One su izvorno bile zlokobni duhovi pokolja, mraèni anðeli smrti koji su lebdjeli iznad bojnih polja kao ptice grabežljivice dok u ime Odina dodjeljuju sudbinu. Odabrani junaci bili su pokupljeni i odneseni u Valhallu, nebesko prebivalište Odinove sablasne vojske. Valkirie, demoni smrti koji su harali bojnim poljima ili olujnim morima, tkajuæi mrežu rata, kao krvožedna Morrigu iz keltske mitologije. Okrutna misija Valkiria odražavala se u njihovim prijeteæim imenima kao Kreštava, Vrišteæa ili Goropadna. Ovaj upeèatljivi moderni prikaz zabilježio je drevnu viziju Valkiria kao divljih i raspoloženih duhova nereda i razaranja dok jašu na šišmišolikim zmajevima.

U kasnijim nordijskim mitovima Valkirie su uèinjene romantiènim anðelima, kao Odinomve zaštitnice, djevice zlatnih kosa i snježnih ruku koje su pomno odabranim junacima služile vjeènu medovinu i meso u velikom dvoru Valhalle. Na bojnom polju lebdjele su iznad gomile kao ljupke labuðe djevojke ili velièanstvene jahaèice Amazonke. Ovaj daleko privlaèniji portret razvijen je u Volsung Sagi i Niebelungenlied, èija je junakinja Brynhild, prekrasna pala Valkiria. Idealizirane Valkirie bile su beskrajno ranjivije od svojih okrutnih prethodnica i èesto su se zaljubljivale u smrtne junake. Osobito su u opasnosti labuðe djevojke bile buduæi da su jednom uhvaæene bez svog perja, mogle lako ostati zatoèene na zemlji.


Tajna Oak Islanda


Tajna Oak Islanda Jama s novcem

Na južnoj obali države Nova Scotia (Nova Škotska) u okrugu Lunenberg u Kanadi, velièine 570 000 m2 nalazi se otoèiæ pokriven zimzelenim stablima, Oak Island. Jedan od 360 otoèiæa zaljeva Mahone a uzdiže se maksimalno 11 metara iznad razine mora.

Oak Island je dobro poznat po prisutnosti bivšeg amerièkog predsjednika Franklina Roosvelta. Roosvelt je nekada tamo bio lovac na blago, èlan grupe «Old Gold Salvage» 1909.

No Oak Island u Kanadi još je bolje poznat diljem svijeta zbog legende koja ga obavija a tijekom posljednjih 200 godina nazivali su ga svakakvim imenima: «Money Pit» (Jama s novcem), «lukavo skriveno zakopano blago» i «smrtonosna klopka». No otok je ostao najpoznatiji pod imenom Money Pit.

Otok Oak Island, mjesto je bezbrojnih iskapanja a svako od njih imao je cilj otkriti blago za koje se vjeruje da bi moglo biti zakopano tamo u dubini otoka.

Razlièita su mišljenja iznesena o tome što bi jama mogla sadržavati. Mnogi od tih prijedloga sugeriraju blago koje je mogao zakopati gusar Capitain Kid, Britanske trupe tijekom amerièke revolucije, Španjolski mornari sa nasukanog broda, narod Inka ili èak izgnani red Vitezova Templara.

Od 1970. mnogi su ljudi vjerovali u njezinu povezanost s gusarima, upravo zbog njene masivne podzemne konstrukcije.

Poneki èak govore da je poznati gusar Crnobradi (Blackbeard), mogao imati udjela u gradnji Money Pita. Blackbeard je tvrdio da je on svoje blago sakrio «tamo gdje æe ga moæi naæi jedino on i Satana», no za tu teoriju nema nikakvih dokaza.

Naj neobiènija teorija do sada sugestija je da je poznati Engleski filozof i politièar Francis Bacon sakrio u dubinu Oak Islanda dokumente koje dokazuju da je on autor dijela Willama Shakespeara. Ali veæa je moguænost da jama ne sadrži baš ništa.


Legenda «Money Pit» Prema najranijim novinskim izvještajima o iz sredine 19. stoljeæa, sve je poèelo

godine 1795. Šesnaestogodišnji mladiæ imenom Donald Daniel McInnis, navodno je otkrio kružnu depresiju na jugoistoènom kraju otoka, iza prastarog hrasta èije su grane sakrivale tu udubinu. Daniel je vjerovao je da je naišao na mjesto gdje je sakriveno blještavo gusarsko blago. Mjesto je izgledalo kao da je netko kopao a potom zatrpao rupu. Pozvavši u pomoæ dvojicu prijatelja Johna Smitha i Anthonya Vaughana, poèeli su iskapati da bi nakon èetiri stope naišli na sloj ploèasta kamena.

Na dubini od deset stopa (3 metra) namjerili su se na podij sagraðen od hrastovih trupaca usaðenih u zidove okomita rova. Još 3 metra dublje djeèaci su naišli na još jednu hrastovu terasu, pa opet na jednu na dubini od 9 metara ispod površine. Kako te trupce nisu mogli nikako ukloniti, djeèaci su odustali od pothvata.

Ponovno prema podacima novinskih èlanaka iz 19 stoljeæa, otprilike nakon osam godina, 1803. McInnis se zajedno s prijateljima vratio na Oak Island, no ovoga puta sa novcem što ga je nabavio Simeon Lynds, imuæan poslovni èovjek koji je nagovorio neke ulagaèe da podupru propisno iskapanje ove jame na Oak Islandu. Ovoga puta uz profesionalnu pomoæ, kopajuæi dublje, naišli su na još hrastovih terasa, na dubini od 12 metara našli su na slojeve ugljena, na 15 metara dubine naišli su na sloj ljepljive mase, a na dubini od 18, vlakna kokosovih oraha a kokosovi orasi baš i nisu autohtoni Nove Škotske. Mnogi ta vlakna objašnjavaju kao pakirni materijal koji se koristio na teretnim brodovima koji su ih možda istovarili pri pristanku na otok. No osim tih trièarija, McInnis i njegova ekipa našli su i nešto mnogo zanimljivije.


Money Pit ili Water Pit? Iskapanja jame pod nazivom Money Pit na Oak Islandu, na dubini od 90 stopa

(27 metara), ekipa je pronašla širok kamen koji je nosio tajanstveni natpis u simbolima. Jedan od kasnijih prijevoda tog kamena bio je «Èetrdeset stopa nižem zakopano je 2 milijuna funta».

No nakon pronalaska kamena, uzbuðeni su radnici upali u teškoæe koje sve otada prate iskapanja na Oak Islandu, vodu. Sve do tada jama je prilikom iskapanja bila suha, no sada je voda poèela polako prodirati kroz zemlju. Postalo je tako gadno da su radnici morali izbaciti dvije kante vode za svaku izvaðenu kantu zemlje. Na dubini od 98 stopa (30 metara), iskapanja su se zaustavila na neèemu što je izgledalo kao još jedna hrastova terasa, no kako se približavala noæ radovi su se prekinuli. Vrativši se na posao slijedeæeg jutra, zaprepašteni su lovci na blago ustanovili da se Jama na Oak Islandu potopila sve do dubine 10 metara od površine.

Ekipa je bez straha iskopala drugu jamu 14 stopa (4.5 metara) dalje od prve napunjene vodom. Prokopavši sve do dubine 35 metara, pokušali su napraviti pokrajnju spojni prokop prema prvoj jami i na taj naèin priæi oèekivanom blagu. Na dvije stope od cilja voda je ipak probila stijene spojnog prokopa. Ubrzo je nova jama bila puna vode kao i prva. Kratko potom Lyndsova je ekipa odustala od ovog pothvata.

Tadašnji podržavatelji teorije o sakrivenom blagu Oak Islanda, tvrdili su da je za potapanje Money Pita zaslužan tunel udaljen niti 150 metara od jame koji vodi sve do zaljeva Smith (Smith’s Cove) koji jamu povezuje s morem. No postojanje tunela oduvijek se smatralo upitnim, jer nikada nije bilo službeno potvrðeno. Drugi pokušaji iskapanja na Oak Islandu

Nova ekipa lovaca na blago “Truro Company” napala je “Money Pit” na Oak Islandu 1849, ovoga puta opremljena rudarskim bušilicama s konjskim pogonom. Prokopali su ponovno jamu do dubine 26 metara. Otkrili su mnogo drvenih slojeva, a prvi put i rastresite kovinske naslage. Našli su u blatu nešto što je slièilo malim zlatnim komadima lanca nekoga starog sata, zaglavljenih za bušilicu. Sigurni da se u ovoj jami nalaze škrinje s blagom, prionuli su žestoko dalje, no opet ih je sprijeèila voda koja je prodrla u jamu.

Znatiželjni odakle voda dolazi, ljudi su prekopali obližnju plažu i otkrili sustav od pet pomno sagraðenih prokopa koji su dovodili u sabirnu jamu i dalje niz prokop od 150 metara izravno u «Money Pit». Pokušalo se sprijeèiti potapanje jame branom u zaljevu Smith i potom kopanjem okomitog prokopa u tunel slomili su hidraulièno brtvilo koje se nalazilo u jami, što je prouzroèilo da voda u nju poteèe brzinom od 600 galona u minuti. Kako je voda dolazila izravno iz oceana, bilo je posve nemoguæe odvodniti je. I tako je druga obeshrabrena ekipa odustala.


Prva svjedoèenja o Money Pitu Svjedoèenja o otkrivanju jame krajem 18. stoljeæa i sve do sredine 19. stoljeæa

temeljila su se na zapravo iskljuèivo na nepotvrðenim folklornim prièama koje mogu biti i potpuno lažne.

Ovakvo je gledište poduprto èinjenicom da je najraniji javni pisani opis Money Pita bio èlanak u novinama Liverpool Transcript u Rujnu godine 1862, 67 godina nakon prvog otkrivanja jame na Oak Islandu. Èlanak je preprièao usmeno svjedoèenje pokušaja iskapanja ranijih godina, kako je to doživio barem jedan od kopaèa jame.

Materijal koji bi zapravo potvrðivao sve te prièe nije postojao kako bi se vjerodostojnost svjedoèenja mogla provjeriti. Takva prièa, isprièana od ljudi koji su sudjelovali u tom pothvatu, dosta je nepouzdana i nemoguæe ju je potvrditi u današnje vrijeme.

A što se povijesti otoka tièe, mnogi povijesni dokumenti Oak Islanda kao i povijesno vrijednih predmeta u privatnom su posjedu i nisu u dosegu javnosti kako bi se mogli prouèiti.

No ipak povijest «Money Pita» s godinama se sve više i više dokumentirala èlancima koji se pojavljuju u novinama Liverpool Transcript (sve od 1857, 1861 i najpoznatiji 1862), kao i u tekstu A history of Lunenburg County, Des Brisay, iz 1895. g. no taj se tekst temelji iskljuèivo na ranijim èlancima Liverpool Transcripta, i ne predstavlja nezavisni izvor informacija. Nedostižno blago iz bajke

Nova kompanija pokušala je sreæu sa iskapanjima, u potrazi za mitskim blagom sakrivenim u dubini Oak Islanda. 1861 na otok je stigla ekipa «Oak Island Association». Isprva su njihova iskapanja dovela do urušavanja prokopa u sumnjivu prazninu ili èak stupicu koja se nalazila ispod jame.

Prva nesreæa tijekom iskapanja desila se kada je bojler motorne pumpe eksplodirao a ukupno šestero ljudi je umrlo tijekom raznih iskapanja. «Oak Island Association» odustao je od iskapanja 1864 kada su im presušile financije. Mnogobrojna daljnja iskapanja vodili su razni ljudi 1866., 1893., 1909., 1931., 1936. i 1959. nijedno nije urodilo plodom.

1931. g. iskapanja koja je predvodio William Chappell potopila su 163 stope (50 metara) dubok prokop jugozapadno od onoga za što se vjerovalo da je bio rov iz 1897 i blizu originalne jame. Na dubini od 38 metara pronaðeno je nekoliko predmeta, meðu njima sjekira, lanac sidra i pijuk.

Pijuk je identificiran kao Kornowalski rudarski pijuk; no potrebno je naglasiti kako je Money Pit sve do tog vremena bio oskvrnjen mnogim prijašnjim pokušajima iskapanja, tako da nije umjesno pripisati rudarske predmete kao prije spomenuti pijuk, ljudima koji su prvi iskopali Money Pit i zakopali blago iz bajke.


Novija iskapanja Oak Islanda 1965 okrug Money Pita iskapan je uz pomoæ 70 tonskog rovokopaèa sve do

dubine od 43 metra i širine 30. Iskopano tlo, pažljivo se pretražilo u potrazi za predmetima sa posljedicom da mjesto prvog, originalnog Money Pita više nije u toènosti poznato.

Prijevoz rovokopaèa zahtjevao je izgradnju nasipa koji i danas postoji, od zapadnog dijela otoka do Crandall Point-a na kopnu, dužine 200 metara.

Oko 1969, Daniel D. Blankeship i David Tobias osnovali su Triton Alliance Ltd. I kupili su veæi dio otoka. 1971 radnici Tritona iskopali su sjeverno od «Pita» 72 metra dubok prokop poduprt èeliènom konstrukcijom.

U jamu su spuštene videokamere. U mutnoj vodi prepunoj mulja snimljeno je nekoliko ljudskih ostataka kako plutaju, trupla, i ljudska ruka otkinuta u zglobu, drveni dijelovi i nešto alata, no nijedna od ovih tvrdnji nije zaista potvrðena.

I ovaj je prokop naknadno propao i iskapanja su ponovno napuštena. Kasnije je ovaj rov ponovno uspješno prokopan do dubine 55 metara gdje se naišlo na kamenje. Zbog pomanjkanja financija iskapanja su tada stala. Lukavo smišljena vodena stupica, ili prirodni fenomen?

Govori se kako je nemoguænost kopaèa da stignu do bilo kakvih sadržaja koje bi jama mogla sadržavati, prisutnost sistema za navodnjavanje koji kontinuirano uništava svaki pokušaj kopanja u zadnjih 200 godina. Mišljenja su promjenljiva oko toga jeli taj sistem djelo èovjekovih ruku ili prirodnog porijekla.

Još jedna teorija kaže kako je obližnja plaža Oak Islanda ogromna «spužva» koja propušta vodu iz oceana u jamu.

Oak Island zapravo leži na sistemu ledenih slojeva ispod kojih šuplje vapnenaèko kamenje puno vode (ustvari Anidrita), što pruža objašnjenje neprestanom potapanju jame.

Zanimljivo je primijetiti kameni sloj pronaðen negdje na 160 do 180 podzemnom livelu Money Pita. Neki smatraju da prema tome prirodna geologija ne može biti uzrokom prodiranja morske vode i potapanja jame.

No iskapanja na dubini od 40 metara sredinom 19. stoljeæa dostigle su površine opisane kao pjeskovite i masovnog kamenja koje je lako moglo popustiti pod pritiskom dubljih podzemnih tunela napunjenih morskom vodom.

1995. Na zahtjev Bostonskog biznismena Davida Mugara, Woods Hole Oceanographic Institution izvršila je geološku studiju Oak Islanda. Izvješæe nikada nije službeno objavljeno no intervjui sa znanstvenicima otkrili su njihovu skeptiènost u postojanje tajanstvenog «potonulog tunela». Uvjereni su da je potapanje Money Pita iskljuèivo prirodna pojava.

Takoðer navodimo Roberta Dunfielda, profesionalnog geologa koji je iskapao Money Pit u ranim 1960-tima, i jasnu izjavu u njegovim bilješkama koja kaže da je problem potapanja jame njegov tim u potpunosti riješio bez ikakve sumnje. Voda dolazi kroz prirodnim tokom špilja tipiènih za vapnenaèki kamen. To usvakom sluèaju pobija teoriju o tunelima za navodnjavanje izgraðenim èovjeèjom rukom zbog kojih je voda pobjeðivala tragaèe zadnjih 170 godina.


Zauvijek misterij Uzimajuæi u obzir velièinu originalne jame, potrebno je reæi da nikakve

ruševine, sakriveni plijen, izgubljeni alat ili ikakvi drugi predmeti nisu pronaðeni. Isto tako upitno je dali su elementi originalne prièe (npr. «hrastove terase», «kamen sa natpisom», pa èak i pronalazak jame iza starog hrasta) zaista postojali osim kao dokumentacija neèijeg svjedoèenja.

Èinjenica je da domišljatost i temeljitost u gradnji prokopa i hidrauliènog brtvljenja zapravo ukazuju kako je tamo zbilja zakopano nešto dragocjeno.

No nije nemoguæe postojanje nekakvog sakrivenog blaga, uzimajuæi u obzir tadašnju obilatu gusarsku aktivnost Atlantika, ne zaèuðuje da su poèele kružiti prièe o sakrivenom blagu na mjestu kao što je Oak Island. Po svemu sudeæi, zloglasni je gusar satnik Kidd, po svijetu porazbacao skrivene hrpe blaga, a neke od prièa o njemu upuæuju upravo na Oak Island.

Bili su tu i Španjolci. Jedna od teorija navodi da je možda španjolski galijun pristao na Oak Islandu radi popravka i spremanja svog terea blaga na sigurno od gusarskih napada.

Možda su zaista starosjedioci tih zemalja kako bi izbjegli pljaèku i grabež novodoseljenih Europljana u sedamnaestom i osamnaestom stoljeæu, Maje ili Inke uspjeli nešto od svojeg blaga preseliti sjeverno upravo na Oak Island.

Najrasprostranjenija legenda zapravo govori kako su bježeæi od progona u Europi, vitezovi templari potajno otpremili Sveti Gral i druga blaga u sigurnost novog svijeta. Da nije upravo Oak Island bio njihovo pristanište?

No ipak realno gledano, unatoè veoma složenoj podzemnoj konstrukciji i teškoæama u kopanju, moramo se upitati kako li su zapravo projektanti Oak Islanda zamislili opet doæi do svoga blaga ako su ga zaista tamo zakopali? Po svemu sudeæi, Money Pit teško skriva nešto dragocjeno. Osim toga pronalazak rezbarenog kamena na ulazu koji ukazuje na veliko blago, pomalo ruši svrhu skrivanja?

Osim toga neki elementi povijesti Oak Islanda, kao što je otkriæe neuvjerljivih predmeta za muèenje, i poruka ne odgonetljivog koda, uobièajeni su u fikcijskim djelima blaga i gusara (kao recimo prièa Edgar Allan Poe «The Gold Bug»).

Sve je to dovelo do pomisli da je legenda Money Pita nastala spajanjem nekolicine fikcijskih prièa 19. stoljeæa, moguæe kako bi se jednostavno poveæalo zanimanje javnosti za taj otok.


PIRAMIDOLOGIJA

I TAJNA SFINGI


PIRAMIDOLOGIJA I SNAGA PIRAMIDA I ZAGONETKA SFINGE

Jedna od najveæih tajni svih vremena èije se svjedoèanstvo još i danas uzdiže nebu pod oblake meðu tisuæljetnim užarenim pijeskom sahare jest tajna piramida. Još uvijek Egipatske piramide svojom velièajnošæu podsjeæaju na jednu od najrazvijenijih civilizacija prošlih stoljeæa. Sve od svoje izgradnje, oko 2600 g.pr.Kr., Velika Keopsova (Khufuova) piramida u Gizi u Egiptu, vjerojatno je uzrokovala više nagaðanja od bilo koje druge ljudske tvorevine na zemlji. Od svrhe gradnje tih tvorevina, pa sve do njihove namjene, ljudski rod u tisuæljeæima koja su slijedila nije imao mira u potrazi za njihovom tajnom i svrhom. Piramidologija Od svih rasprava o piramidama, najkontroverznije su one koje se odnose na piramidologiju i snagu piramida. «Piramidologija» je pojam kojim se opisuju napori raznih istražitelja da dokažu kako dimenzije Velike piramide sadrže šifre za mnoge napredne podatke i proroèanstva. Osoba najzaslužnija za to vjerovanje je Charles Piszzi Smyth, kraljevski astronom iz Škotske. Na temelju prouèavanja piramida na licu mjesta 1860 g. izdao je djelo Naše nasljedstvo u Velikoj piramidi. To je prvo u nizu djela u kojima potanko otkriva mnoštvo zapanjujuæih mjernih podataka koje sadrže dimenzije Velike piramide: primjerice, njezin opseg podudara s duljinom zemljine solarne godine, omjer njezine visine i osnovice daje broj pi, njezina visina pomnožena s 10 na 9 daje udaljenost Zemlje od Sunca i tako dalje. Vrlo zanimljive tvrdnje uglednog gospodina mnoge godine su kružile Zemljom ostavljajuæi dubok dojam na svakoga, a pogled na te velebne graðevine sve je više utjerivao strahopoštovanje svakome tko bi ih vidio. Tvrdnje Charlesa Smytha bile su dojmljive sve dok ih drugi istražitelji nisu provjerili i otkrili da su daleko od preciznih. I zaista, kako se kasnije ustanovilo, Smyth je, da bi dobio neke od njih, izmislio potpuno nov sustav mjernih jedinica. (kao što je izraèunao piramidin inè = 0,999 inèa, ili 25.146 mm). Osim toga, što je veæ podosta uzdrmalo njegove tvrdnje o savršenosti piramide, svi podaci u kojima se mjerila visina piramide samo su približni, jer piramidi nedostaje vrh. Što nas dovodi na poèetak i ponovni upit, koja je bila njihova svrha, ako nije bila ta da se tajne svijeta i svemira svedu u jednostavan kompaktni oblik i su sažmu tvoreæi osim savršenog oblika i hram skrivenih istina? Njezine dimenzije su osim ostalog bile i temeljem za neka proroèanstva. Primjerice zbog uporabe specifiènog naèina mjerenja, bilo je nekoliko razlièitih predviðanja Isusova drugog dolaska; 1881., 1911., i 1936., kao i dana Posljednjeg Suda – 20 kolovoza 1953.


Snaga piramida Jednako su sporne, ali puno intrigantnije, tvrdnje o snazi piramida. Tvdnje su nastale kad je 1930-ih godina francuski turist Antoine Bovis posjetio Veliku piramidu i jako se iznenadio otkrivši da se tijela malih životinja koje su uginule unutar piramide ne raspadaju. Unatoè velikoj vlazi, tijela su bila dobro oèuvana. Kod kuæe je eksperimentirao kartonskim piramidama i otkrio da povræe stavljeno u piramidu dulje zadržava svježinu od povræa koje je stavljeno u posude drugih oblika. Za Bovisova otkriæa saznao je Karel Drbal iz nekadašnje Èehoslovaèke, pa je zapoèeo niz drugih pokusa. Umjesto povræa, u modele piramida stavljao je britve i zapanjeno otkrio da su se one tupe opet naoštrile. Drbal je bio toliko zadivljen da je 1949. prijavio svoje otkriæe patentnom uredu u Pragu kao pronalazak za oštrenje britvi. Razumljivo je takoðer da su znanstveni krugovi tu radikalnu tvrdnju primili skeptièno, pa su mu odbili patent dok ih rezultati daljnjih ispitivanja ne budu zadovoljavali. Iako je potrajalo deset godina, testovi su oèito bili uspješni, jer je 1959 Drbal konaèno dobio patent registriran kao br.91304 i otada tvornica u njegovoj zemlji proizvodi kartonske piramide za oštrenje britvica (danas se izraðuju od stiropora). Jedan od osobito zanimljivih uvjeta u patentu je slijedeæi: da bi došlo do oštrenja, uzdužna os oštrice mora stajati u smjeru Zemljina magnetskog polja. Ipak, drugi su istraživaèi podijeljeni u mišljenjima o «snazi piramida». Neki navodno nisu dobili nikakve znaèajnije rezultate, pa su poricali postojanje tog fenomena. Nasuprot tome, dr.Lyall Watson autor Nadranravnog, i dalje je tvrdio da se britvica s dvostrukom oštricom stavljena odmah ispod vrha kartonske piramide može svakodnevno upotrebljavati èetiri mjeseca, ako su linije baze piramide postavljene u smjeru sjever – jug i istok – zapad, a oštrica britve u smjeru istok – zapad. Meðutim, primjetio je da se oštrica ne smije jednostavno staviti na dno, veæ na neku podlogu visoku treæinu visine piramide, te da se piramida za vrijeme pokusa treba držati dalje od elektriènih aparata. Mehanizam kojim se postižu ti uèinci još je uvijek tajna. Watson je nagaðao da možda oblik piramide pokreæe unutrašnje magnetsko polje koje potièe obnovu kristala po rubu tupe britvice. Gaussova mjerila pokazala su da zaista dolazi do magnetske indukcije koja stvara jako magnetsko polje koje zatim uzrokuje elektromagnetsku dehidraciju zraka, što bi objasnilo prije navedeni uvjet patenta, kao i potrebu da se piramide drže podalje od elektriènih polja koja mogu utjecati na njihovu magnetsku aktivnost.


Zagonetka Sfinge Od vremena staroegipatskog Novog Kraljevstva (oko 1400.g.pr.Kr.) pa sve do osnivanja suvremene egiptologije prije više od jednog stoljeæa, vladalo je opæe mišljenje da je velika sfinga u Gizi postavljena na ulaz velikih piramida kako se uvijek vjerovalo kao njihov èuvar, napravljena zapravo prije razdoblja èetvrte dinastije (koje je zapoèelo oko 2550 g.pr.Kr.). S druge strane, istražitelji iz dvadesetog stoljeæa èvrsto su uvjereni da je upravo tada ona i napravljena oko 2500 g.pr.Kr. za vrijeme èetvrte dinastije i vladavine faraona Khafre (Kefrena) i da je njegovo lice upotrijebljeno kao model za lice sfinge. 1991.g. egiptologe je uzdrmala vijest dr.Roberta Schocha, geologa sveuèilišta u Bostonu, da postoje dokazi koji pokazuju da su ranija mišljenja bila ipak toèna i da Velika sfinga najvjerojatnije datira iz 7000. – 5000. g.pr.Kr. Toènije, Schoch tvrdi da trup sfinge datira iz tog razdoblja, te zakljuèuje da je taj velièanstveni div izgraðen u nekoliko faza, od kojih je u prvoj fazi napravljen trup, a u zadnjoj je isklesana stražnja strana. Veæina egiptologa smatra da je sfinga bila napravljena kao èuvar piramida, ali ako je Schoch u pravu, ona je postojala nekoliko tisuæljeæa prije tih graðevina. Roberta Schocha do tog su zakljuèka doveli tragovi djelovanja vremenskih prilika koji su vidljivi na sfingi jer, dok druge graðevine na ovom podruèju imaju tragove abrazije pijeska i vjetra, na sfingi se vide tragovi erozije koju je uzrokovala voda, a posljednje je razdoblje poplava i kiša ovdje bilo izmeðu 12000. i 3000. g.pr.Kr. Njegovo odreðivanje starosti sfinge podudara se sa seizmièkim ispitivanjima, pa se nada da æe dobiti dopuštenje egipatske vlade da uzme uzorke sa sfinge za radioizotopno ispitivanje pri kojemu se upotrebljava klor.

Osim toga Schoch ne vjeruje u teoriju da sfinga ima Kefrenovo lice. Njegove tvrdnje potkrijepio je pozivajuæi se na dokaze newyorškog foreznièara Franka Dominga, da je lice sfinge izrazito «afrièko» (tj.negoidno).

Iako su njegova istraživanja znanstveno zasnovana, Schoch nije jedini

suvremeni istraživaè koji tvrdi da sfinga potjeèe iz razdoblja prije dinastija. U knjizi Zmija na nebu, samouki egiptolog John Anthony West iznosi mišljenje da je sfinga napravljena najkasnije 10 000 g. pr.Kr. ali je njegovu teoriju da su je napravili preživjeli s atlantide, zajednica egiptologa odbacila kao neosnovanu. Novinar Graham Hancock u svojoj knjizi Otisci bogova tvrdi da je sfinga doista napravljena u razdoblju prije dinastija i da ju je napravila civilizacija koja je prije postojala, vjerojatno na djelu Antarktika koji je bio pogodan za život, a poslije se naselila u drugim podruèjima svijeta, ukljuèivši dolinu Nila.

Bez obzira na to koliko to zvuèalo vjerojatno, mora se priznati da sfinga uistinu potjeèe iz razdoblja prije dinastija, te da ju je napravila napredna ljudska rasa, a ne stari Egipæani; samo ostaj pitanje tko su oni bili? Poput svog dvojnika u grèkoj mitologiji, Velika sfinga iz Gize vrlo je vješta u postavljanju teških zagonetaka.


Prsten Moæi


PRSTEN MOÆI

Legenda o prstenju moæi Nordijska Mitologija u sebi posjeduje jednu od možda najljepših prièa koje su

ikada izmišljene. Fascinantna saga ili legenda o «prstenu Niebelungena» ili «prstenu moæi» legenda je koja govori o pohlepi, izdaji i moæi. Ova je legenda vrlo èesto idealizirana a iz nje je nastalo bezbroj kazališnih predstava koje predstavljaju romantiène junake nekadašnjih predaji. Skoro u svakoj mitologiji postoji barem jedna legenda o prstenu koji posjeduje nevjerojatne moæi. Tajanstvenom prstenju koje svojim prokletstvom odnosi ljudske živote i dobro pretvara u zlo, o vjeèitom prokletstvu koje jedino èista duša može nadjaèati. Jedna od najjednostavnijih legendi opæenito o razlozima nastanka prstenja je Grèka legenda o Prometeju koji je bio omražen meðu bogovima jer je volio ljude i donio im s Olimpa vatru. Vrhovni bog Zeus, za kaznu što je to uèinio osudio ga je da bude prikovan lancima za stijenu Kavkaza gdje je po noæi orao dolazio i kljuvao njegovu jetru. Svake bi noæi rana zacjeljela, a onda bi novi dan donosio Prometeju nove muke. S vremenom Zeus je uèvrstio svoju moæ i oprostio Prometeju primivši ga natrag meðu bogove svetog olimpijskog ognjišta. No iako mu je oprostio i priznao njegov ponos i ljubav spram èovijeka, nije mu do kraja popustio. Tražio je od Prometeja da zauvijek nosi prsten naèinjen od okova, prsten u koji je bio ugraðen komadiæ stijene s Kavkaza. Tako su i ljudi u èast svog uèitelja takoðer poèeli nositi prstenje s kamenom, a nose ih i danas. Simbolika Prometejeva prstena je vjera u život, teret kazne te obaveza koju zauvijek preuzima ljudsko biæe natièuæi na prst simbol vjere, u drugim mitologijama ima drugaèiju simboliku. U nordijskoj mitologiji, prsten je bio uvjerljiv simbol moæi, sreæe i slave. Poèasni dar i vrsta valute, katkad je bio kraljevska porodièna baština, kao što je to bio švedski prsten Sviagriss. Èesto su èarobni mitski prsteni usto bili simboli sudbine i, u svojem najsumornijem obliku, simboli propasti. Prsteni junaka uvijek su donosili bogatstvo i moæ, no ne uvijek i sreæu, a ponekad tragediju ako su bili iskvareni pohlepom. Nordijska mitologija donosi upravo jednu takvu sagu, bio je to jedan od najpoznatijih glasovitih ukletih prstena, bio je to ukleti prsten Andvarinautov koji je uništio mnoge živote.


Prsten Andvarinov Prsten u mnogome slièan Odinovu velikom prstenu Draupniru, tkao je zlatno bogatstvo, ali je bio okaljan Andvarijevom gorkom kletvom. Najslavniji zanatlije nordijskog svijeta bili su mudri i nadareni patuljci koji su radili u podzemnim špiljama prepunim dragulja. Nadljudskim umjeæem i tajnim zanjima oblikovali su neprocjenjive dragocjenosti i amajlije. A dok su oni tkali zlato u dubinama zemlje, u vodama Rajne živjele su snebeske Rajnske djevice, vile koje su zimi živjele u rijekama i jezerima, a ljeti bi izranjale iz vode kako bi lepršale šumama. Djevice su u mirnim vodama èuvale silna blaga a legenda kaže da boje voda u rijekama i jezerima odražavaju nimfna raspoloženja, tako da vode postaju crne od jada kada su Rajnske djevice ljute ili tužne. Desilo se to kada su nimfe izgubile svoje zlato. U davna vremena, još prije nastanka božanskog dvorca Valhalle kojega su izgradili divovi, vrsni kovaè patuljak Alberich il bolje poznat kao Andvarin iz Niebelungenlieda, iskovao je od rajnskog zlata ukradena Rajnskim djevicama prsten moæi. poznat i pod imenom Prsten iz Niebelungena. Potekle novosti o toj pljaèki zlata i prstenu moæi stigle su i do Asgarda, grada bogova, uzburkavši bogove i divove. Divovi Fafner i Fasolt zahtjevali su upravo to zlato za izgradnju Valhalle, te su oteli boginju plodnosti Freyju kao taoca. Kako bi bogovi povratili svoju družicu, sam Odin odluèio je krenuti u potragu za zlatom, a pridružili su mu se brat Honir i lukavi bog vatre Loki. No Loki im se pridružio smišljajuæi kako bi se domogao zlata za svoj raèun. Potraga za prstenom moæi Na putovanju u Midgard zemlju ljudi, Loki kamenom ubije usnulu vidru. Noseæi tako mrtvu životinju Loki zajedno sa Odinom i Honirom nailaze na posjed usred šume i ponude se podijeliti meso s ukuæanima ako im zauzvrat pruže prenoèište. Zemljoposjednik kojega su zamolili da prenoæe bio je poznati poljodjelac – èarobnjak Hreidmar. Hreidmar je imao trojicu sinova Regina, Fafnira i Ottera. Na užas Hreidmara, te njegovih sinova Regina i Fafnira bijaše mu ponuðen nitko drugi do njegov vlastiti sin Otter (vidra). Odin je tvrdio da je nevin i da nije mogao znati da je vidra Hreidmarov sin a kako je Otter imao sposobnost pretvaranja, to i nije bilo daleko od istine. No nije se dalo ništa uèiniti kako bi se ublažila Hreidmarova bol. U tuzi Hreidmar je najprije otpjevao èaroliju koja je oslabila njegove goste, a potom su im njegova dva preostala sina, Fafnir i Regin, svezali ruke i noge, tako ih zatoèivši. Nakon upornog uvjeravanja trojica bogova uvjeriše Hreidmara da ih pusti, koji im obeæa slobodu izraèunavši cijenu smrti svoga sina Ottera: dovoljno zlata da pokrije Otterovu kožu, iznutra i izvana. Ohrabreni bogovi osmjehnuše se i ponudiše mu svo zlato koje su sa sobom imali. No bijaše tu ipak jedna nezgoda. Oderana koža bila je obdarena èarobnim moæima jer je djeèak u trenutku smrti bio obavijen èarolijom, koža se mogla rastegnuti do goleme velièine i tako nijedna prosjeèna kolièina zlata nije mogla biti prihvaæena za naknadu. Znajuæi da æe pomoæu Andvarinova blaga za kojim su ionako bili u potrazi, zacjelo uspjeti iskupiti Hreidmara, Loki je napokon nagovorio kuæedomaæina da ga pusti u potragu za tim velikim bogatstvom, dok su Odin i Honir ostali na posjedu kao taoci i jamstvo Lokijeva povratka. No kako su Odin i Honir znali za Lokijevu


Pronalazak prstena moæi Došavši na morsku obalu nakon mnogo dana, Loki zazove Ran, ženu boga mora Aegira. Zatraživši pomoæ u potrazi za Andvarijem od nje, Ran mu dade mrežu za utapanje i uputi ga kroz labirint pokislih tunela kroz koji se mora spustiti sve do podzemnog jezera. Našavši se u dubinama zemlje, Loki je sporo napredovao ali je na kraju došavši do velikog podzemnog jezera koje je svjetlilo neizmjerno sjajnom svjetlošæu opazio veliku štuku. Mreža boginje Ran pomogla mu je da ju s lakoæom uhvati. Pokazalo se da je ta riba, kao i vidra prije nje nešto više od onog što se isprva uèinilo. Pred Lokijevim oèima, riba se na suhom pretvori u najbogatijeg stanovnika podzemlja, patuljka Andvaria. Moænim i užasnim prijetnjama Loki prisili Andvaria da mu preda zlato a kad iz njegovog skrovišta blaga Loki silom otme i taj jedan prsten, Andvarijev prsten koji stvara zlato, patuljak poskakujuæi od bijesa prokle prsten sudbinom vjeène pohlepe, Andvarijevo prokletstvo prstena moæi prouzroèiti æe propast svakome tko ga bude nosio. Andvarijevo proklestvo Kada se Loki sa zlatom vratio na Hreidmarov posjed, nevoljko priznade da se domogao i prstena moæi kojega Hreidmar odmah zatraži, tako su i Odin i Honir bili osloboðeni. Iako ga Loki upozorava na prokletstvo, Hreidmar bijaše toliko zadovoljan zlatom da ga prokletstvo nije zabrinjavalo. Odin u znak sklonosti poklanja Hreidmaru èudesni maè prije odlaska. Bogovi tada odoše natovareni sa dovoljno zlata da otkupe svoju družicu Freyju, boginju plodnosti iz ruku divova koji tako završiše gradnju dvorova Valhalle. No u Hreidmarovoj kuæi Andvarijevo prokletstvo zavuklo se u srce njegovog drugog sina Fafnira. Kada je Fafnir ugledao na oèevom prstu prsten, poèinje žudjeti za njim i za blagom koje je mogao stvoriti posjedovavši ga. Bez mnogo premišljanja nagovara brata Regina da ubiju oca. Usmrtivši Hreidmara upravo onim maèem koji mu je poklonio Odin, maè se tada slomi u krhotine a Fafnir želeæi blago samo za sebe, pobjegne s prokletim bogatstvom. Hreidmarov posjed napustilo je Andvarijevo prokletstvo zajedno s Fanfirom te ga je nasiljedio Hreidmanov treæi sin Regin. Nakon mnogo godina na Hreidmanov posjed dolazi djeèak Siegfried poznatiji kao Sigurd, ne imavši sina Regin posvaja djeèaka koji izrasta u stasitog mladiæa. Regin se s vremenom izvještio u majstorstvu kovanja metala, postavši tako kovaè na dvoru kralja Hjalpreka u Jutlandu. Iako na vrijeme osloboðen prokletstva prstena, Regin ne prestaje misliti na brata Fafnira za kojega je saznao gdje se krije i u što ga je prokletstvo pretvorilo. Fafnir, izopaèen zbog silnog bogatstva pretvoren pohlepom u karakteru i obliku, pretvorio se u grozomornog zmaja kako bi èuvao svoju hrpu blaga. Mnoge nadobudne junake u potrazi za slavom i bogatstvom privukla je legenda u njegovu jazbinu. Veæina ih se nije uspjela èak niti približiti njegovu brlogu, veæ je našla svoju smrt na prokletoj pustopoljini ispred njegove jazbine. Tako se proširila prièa o nevjerojatnom blagu te je došla i do Regina i njegovog posinka Sigurda. Želeæi se dokazati, mlaðahni Sigurd poželi poæi u potragu za zmajem no Regin ga zaustavlja i teška srca ispripovjeda mu tužnu prièu o svom bratu. Sigurd potišten zbog voljenog pooèima povlaèi se u sebe a Regin se posveæuje svom poslu sve dok jednog dana Regin ne odluèuje iskovati iz krhotina maèa svog pokojnog oca oštricu èudesna maèa koji mu je sam Odin poklonio.


Sigurdov pothvat Regin, pozvavši Sigurda poklanja mu iskovani Odinov maè i predvodi mladiæa sve do zmajeva utoèišta okruženo zadahom smrti. Reginov zadnji savjet Sigurdu bješe, neka Sigurd umorenom zmaju ispeèe srce i popije njegovu krv kako bi nauèio jezik ptica. Sigurd lukavo odluèuje ne izlagati se izravnoj opasnosti i suoèiti se sa zmajem, veæ se sakriva u rupi od zmajeva otiska u glib. Kad je zmaj izašao iz jazbine i na svojem dnevnom izletu do prljave šumske bare puzao iznad Sigurda, on mu od ispod zabija maè u trbuh, tako ga usmrtivši. Sigurdu je, osvojivši tako Andvarijevo zlato i zmajevu mudrost, buduæi da je sad razumijevao jezik ptica, ovo djelo donjelo slavu i neizmjerno bogatstvo. Da bi se još jednom dokazalo na djelu prstenovo prokletstvo, Regin domogavši se prstena, biva obuzet neizmjernom pohlepom. U želji da Sigurdu preotme zlato, pokušava ga ubiti no prije nego išta uspijeva Sigurd ga u obrani usmræuje te tako nasljeðuje prsten za kojega ni ne sluti kakvo prokletstvo nosi u sebi. Tragièni ljubavnici Valkiria Bynhild, bila je jedna od najljepših Odinovih anðela. Valkirie su oduvijek hitro i bespogovorno izvršavale Odinovu volju na bojnom polju. Odinovoj se volji Brynhild suprostavila pomogavši svojem polubratu Siegmundu. Bila je zbog toga osuðena za pokoru bespomoæno ležati na vrhu brijega dok je smrtnik ne zatraži. Usprkos volji ostalih bogova Odin popusti lijepoj Brynhild i ublaži joj kaznu zatoèivši ju unutar vatrenog prstena. Vatreni joj je prsten omoguæio zaèarani san i štitio ju od svega osim od najhrabrijeg junaka. Ubivši zmaja Fafnira, i svog pooèima Regina, Sigurd je otpoèeo pustolovna lutanja po Midgardu i postao hvaljeni junak hrabra srca. Kada je naišao tjekom svojih putovanja, na vatreni obruè, jedino se on usudio uæi u plameni krug da osvoji uspavanu ljepoticu. Njegov neustrašiv duh proveo ga je tajanstveno neozljeðena kroz plameni obruè, kao što su predvidjele one ptice èiji je pijev razumio. Kada je Sigurd probudio Brynhild iz zaèarana sna pokrenulo se tajanstveno Andvarijevo prokletstvo. Mladiæ je u zavjet svoje ljubavi dao Brynhild zaèarani prsten, nesvjestan njegova prokletstva i tako ih oboje poveo ka nesretnom kraju. Ljubavnici su putujuæi kroz Midgard naposlijetku došli i do Niebelungena. Kraljica Niebelunga Grimhild ugostila je Sigurda i njegovu voljenu. Bila je Grimhild slavljena ali i pribojavana zbog njene magije. Svojim èinima i napicima mogla je osobi izbrisati pamæenje i upravljati njezinom voljom. Grimhildina kæi Gudrun, zagledala se u lijepog mladiæa te ljubomorna na ljepoticu Brynhild zamoli majku da ih razdvoji. Kad je Sigurdu, koji nije ništa posumnjao, ponudila svoju èarobnu medovinu, on je zaboravio svoju ljubav prema Brynhild i zaèas se zaljubio i oženio Grmhildinu kæi, Gudrun. Otkrivši Sigurdovu izdaju, i neznajuæi ništa o Grimhildinim èinima, izdana Brynhild u želji za osvetom požuruje braæu Gunnera i Hognia koje je Sigurdovo zlato neizmjerno privlaèilo da ga ubiju. Oèaran Brynhildom Gunner ju uz Grimhildinu pomoæ osvaja i ženi se njome. Braæa ubijaju Sigurda kome se vratilo sjeæanje te pativši od grižnje savjesti i jada dok je izdisao, umiruæi zazivaše Brynhild. Kada je Brynhild shvatila prijevaru, nadvladana dubokom žalošæu, usmrtila se kako bi joj tijelo mogli položiti pokraj Sigurdova u grob. Braæa Niebelunga uvuèena u mrežu tragedije koju je ispleo prokleti prsten, umiru oboje nakon što ih je vladar Atli isto tako u žudnji za zlatom osudio na smrt u zmijskoj jami. Svaki život koji je Andvarijev prsten dotakao okonèao je besmisleno u pohlepi i prokletstvu, a Nordijska mitologija isprepletena je i nadalje èarobnim prstenjem i drugim sudbinama koje su zamršene oblikovale tajanstvene prièe.


RIMSKA MITOLOGIJA


RIMSKA MITOLOGIJA

U najranijoj rimskoj religiji nema mitologije, a religija se, koliko je poznato, sastojala u štovanju duhovnih snaga s ogranièenim ili specijaliziranim funkcijama. Neka svjedoèanstva potjeèu iz kasnog razdoblja jer su prouèavatelji starina oživjeli sjeæanje na kultno obožavanje, ali se ona odnose na mnogo raniju vjersku praksu. Neki rani Rimski obiteljski bogovi bili su, èini se, istog porijekla: Ceres (creare - stvaranje), bila je sila koja pokreæe rast žita, Flora je cvjetno božanstvo, Saturn je povezan sa sjajem, Neptun vjerojatno s navodnjavanjem. Ta su božanska biæa izvorno bespolna. Pastirsko božanstvo Pales ili Pares, spominje se bilo u muškom, bilo u ženskom rodu. Venera je božanstvo vrta prije nego što se poistovjetila s Afroditom, grèkom božicom ljepote. Sve te duhovne sile sa svojim ogranièenim funkcijama nemaju osobnosti niti lika, isto tako nemaju meðusobnih odnosa, pa niti mitologije.

Karakteristièno je za rimske mitove, za razliku od onih preuzetih iz Grèke, da se odnose na historijske dogaðaje, ukljuèujuæi porijeklo grada i rimski narod. Osnivaèi Rima bili su Romul i Rem, Marsovi blizanci, koje je dojila vuèica. Romul, èije ime znaèi «rimski», usmrtio je svog brata i postao prvim vladarem i zakonodavcem Rima. Pripovjedalo se da je na tajanstven naèin nestao sa zemlje i postao bog pod imenom Kvirina.

Još jedan važni mit u Rimskoj mitologiji, iako povezan i inspiriran grèkim mitom, ep je koji govori o vremenu prije nastanka Rima i njegovom osnivanju a spjevao ga je Rimski pisan Vergilije. Pripovjest govori o Enejinu bijegu iz Troje i njegovu putovanju u Italiju, te osnivanju gradova koji æe biti kljuèni u kasnijem osnivanju Rima. Bogovi iz Grèke Rimljani su svoje bogove i božice preuzeli od Grka koji su se smjestili nedaleko od Rima, u Napuljskom zaljevu. Prihvatili su velika grèka božanstva i dali im Rimska imena. Svi grèki bogovi osim Jupitera imaju tragove mitologije koja bi ih vezala za njihove grèke istovjetnike. Jupiter veliki je indoevropski bog neba i javio se u Italiji nezavisno. Dok je njegova družica Junona, božanstvo plodnosti i rasta u žena izjednaèena s Herom. Minerva, etrušæanska zaštitnica zanata, preuzeta je od Atene Palade. Mars je bog rata, ali je u rano doba povezan s ratarstvom i vjerojatno je bio znamen oluje, samo je njegovo poistovjeæivanje s Aresom stavilo u prvi plan njegovo ratnièko obilježje. Merkur je bio numen prometa, Vulcan vulkana, a Dijana je bila duh šuma. Grèki Apolon javio se u Rimu preko Etrušæana ali nije bio od velika znaèenja sve do vremena cara Augusta. Bog Saturn bio je poistovjeæivan s Kronom, bogom starih vremena prije Zeusa. Rimski su bogovi sa svojim novim identitetima preuzeli sve od svojih grèkih pandana. Velika veæina mitova što su ih Rimljani pripovijedali o svojim bogovima i božicama bili su naprosto preuzeti od Grka. No, Rimljani su takoðer, podešavali grèku mitologiju vlastitim ciljevima i na taj naèin mijenjali mitove.


Metamorfoze

Rimljani su imali izuzetnih pripovjedaèa. Osim Vergilija, meðu svima njima, najèitaniju riznicu grèkih mitova na latinskome dao je Ovidije (43.g.pr.n.e. – 17 g.n.e.) Najveæe djelo na tom polju jesu Metamorfoze, djelo u kojem je Ovidije ispripovjedio 50 dugih i 200 kratkih pripovijesti, povezanih tanahnom niti savršeno podešenih preobrazbi.

Rimska mitologija posjeduje jedno od najizvanrednijih djela u pocvijesti svoje mitologije, Metamorfoze. Pripovjedaè Ovidije ispripovjedio je 50 dugih i 200 kratkih pripovijesti o rimskim božanstvima. Njegov se najveæi dar sastoji u raznolikosti pripovijedanja, radnje i opisa. Izvanredne pripovijesti o bogu Jupiteru njegovo su djelo. Pripovijest o Jupiteru koji svoju ljubavnicu Io preobražava u pokušaju da razoèara Junonu, o Jupiteru koji otimlje Europu u obliku bika, o nimfi Dafne koja se preobrazuje u lovorovo stablo kako bi izbjegla Apolonovoj ljubavi i o Jupiterovoj ljubavi za Kalistu. Druge pripovijesti govore o osvetoljubivosti bogova a mnoge druge opisuju ljubav meðu ljudima. Ovidije se zanimao i bio je osjetljiv za psihologiju neprirodne ljubavi, sestre prema bratu, ili kæerke prema ocu.

Meðu njima je i poznata pripovijest o Narcisu koji se ubio zbog neuzvraæene ljubavi svoga vlastitog odraza u vodi. Poznate su i pripovijesti o Ifis, djevojku zaljubljenu u drugu ženu, koju su bogovi preobrazili u muškarca. Pigmalion, poznati ženomrzac, koji se zaljubio u kip koji je sam stvorio, pa se Venera smilovala na njega i oživjela statuu u lik prekrasne Galateje. U cijelosti je rijeè o raskošnu, baroknom, èesto duhovitom, ponekad grotesknom, bujnom, retorièkom. Savršeno organiziranom djelu.

Meðu najizuzetnijim pripovijetkama jest prièa o tome kako je siromašan paru Filemonu i Baukidi. Jupiter i Merkur, preobuèeni u putnike, putovali su brdovitom Frigijom u Maloj Aziji. Dva su boga tražila neko mjesto da otpoèinu, ali su sve kuæe do kojih bi došli bile zakraèunate i zasunute. Nitko ih nije želio primiti na konak. Najposlije su stigli do skromne kolibe Filemona i Baukide, dvoje staraca koji su tu sretno živjeli od svoje mladosti. Filemon i Baukida bijahu tako siromašni da su u kuæi imali tek najpriprostiju hranu, ali oni udvorno putnicima izraziše dobrodošlicu, okružiše ih svom moguæom udobnošæu i ponudiše najboljim što im se u kuæi našlo. Kad su zajedno sjeli za stol, svaki put kad bi natoèili vino iz pehara on bi se sam od sebe ponovo napunio. Starci su se zaèuðeni divili i u strahopoštovanju odluèili zaklati gusku u èast gostiju. Bogovi tada objelodaniše tko su i rekoše dobrim starcima da ne treba zaklati gusku. Bogovi tako izazvaše poplavu koja je potopila sve kuæe u kraju osim njihove kolibe koju su preobrazili u hram ukrašen mramorom. Tada Jupiter upita starce što bi željeli a Starci su se nakon što se posavjetovaše odluèili za dvije stvari: da budu sveæenici u hramu i da, kad bude za to došlo vrijeme i kad æe morati umrijeti, da umru u istom trenutku. Jupiter im je želje ispunio i tako su Filemon i Baukida služili u hramu do kraja života, a kad je došao kraj, preobrazili su se u dva stabla koja i danas tamo rastu jedno pokraj drugoga.


Kraljevi i država Meðu Rimskim piscima istièe se Livije èije su rane knjige, riznica mitova koji su snažno dojmili mašte Rimljana i postali dijelom nasljedstva Evrope. Predaja spominje sedam rimskih careva: Romul; Numa Pompilije koji je Rimu podario vjerske institucije a pritom ga je navodno savjetovala nimfa ili božica Egerija; Tul Hostilije; Anko Marcije; i tri Etrušæana Tarkvinije Prisko, Servije Tulije i Tarkvinije Superbo. Posljednji kralj boi je samovoljni militarist. Imao je tri sina: Tita, Aruna i Seksta te neæaka Junija koji je hinio da je glup samo da bi izbjegao ujakovu ljubomoru a poznat je pod imenom Brut. Dva starija brata i Brut bili su poslani na proroèište u Delfe. Svojevoljno su upitali proroèište tko æe od njih vladati Rimom i bilo im je reèeno: «Mladiæi, najveæi ugled u Rimu uživat æe onaj koji meðu vama prvi svojoj majci dade poljubac». Dok su dva princa bacala ždrijeb da vide koji æe po povratku prvi imati to premuæstvo, Brut je hineæi da šepa, pritisnuo usne na Majku zemlju. Tada je Brut poveo vojsku i potjerao kralja i njegovu obitelj, uspostavivši republiku, na èijem su èelu kao konzuli bili Brut i Kolacije èiju je ženu, lijepu Lukreciju silovao Seksto najmlaði Tarkvinijev sin. Brut tako dobiva naslov Liberatora. Jedva osvojena sloboda kratko je potrajala. Vlastiti Brutovi sinovi otkriveni su gdje kuju zavjeru za povratak kralja Tarkvinija i otac ih nemilosrdno osudi na smrt. Tada su se Etrušæanske snage digle protiv Rima. Ratovi su se nastavljali. Livije pripovijeda i dalje. Rimljani su izvojevali pobjedu nad Etrušæanima kod jezera Regilus. Legenda govori kako su im pomogla dva tajanstvena jahaèa, koje se poistovjetilo s božanskim blizancima Kastorom i Poluksom. Blizanci, Jupiterovi sinovi bili su pokrovitelji Rimske konjice. Iako se spominje cjelokupna legenda


Traganje za prošlošæu Tipièno rimski mitovi nisu se u tolikoj mjeri odnosili na bogove i božice i na daleku prošlost, koliko su pripovjedali o ljudima u prošlosti i historijskim dogaðajima, što je Michael Grant nazvao «rimskim traganjem za prošlošæu». Poènimo s nastankom grada. Verzija pripovijesti koju je dao veliki rimski historièar Livije, koji je umro 17.g.n.e., je višeznaèno patriotski mit. Vestalska djevica. Reja Silvija bila je silovana i navodno je silovatelj bio bog Mars. Vestalske su djevice bile djevojke izabrane izmeðu 6 i 10 godine da bi 30 godina služile božici Vesti. Morale su ostati djevicama cjelo to vrijeme i svako bi se ogrješenje vrlo okrutno kažnjavalo jer bi ta vestalka bila živa zakopana. Djevice su se smjele udavati tek nakon što su trideset godina služile božici. Nesretna Reja Silvija rodila je blizance Romula i Rema. Blizanci su bili u košari izloženi smrti na rijeci Tiberu, ali košara je isplivala na obalu na mjestu gdje je raslo smokvino stablo, blizu spilje zvane Lupercal, mjesto vukova. Djecu je pronašla vuèica i napojila ih svojim mlijekom, a konaèno ih je spasio pastir Faustul odnesavši ih svojoj ženi Aki Laurenciji da ih njeguje. Kad su djeèaci odrasli, osnovali su novi grad, buduæi Rim, na mjestu na kojem su kao dojenèad bili spašeni od smrti. Meðutim, posvaðali su se i Romul je ubio Rema. Prema jednoj verziji pripovijetke, Rem se rugao Romulu jer je uspio skoèiti preko nekoga poluizgraðenog zida. To je bio loš znamen, jer je to znaèilo da bi neprijatelj mogao uèiniti isto. Romul je stoga ubio Rema i kazao: «Tako æe stradati svatko tko bude prešao moje zidove!» Romul tada utvrdi brežuljak Palatin, prinese bogovima žrtve i dade ljudima zakone. Poveæao je broj stanovnika izgradivši svetište izbjeglicama na Kapitolu i uspostavi u državi novu politièku stabilnost imenujuæi Senat od stotinu «otaca». Samo je pomanjkanje žena ugrožavalo opstanak države. Romul tako proglasi održavanje žetvenih sveèanosti. Ljudi su dolazili iz okolnih krajeva, a meðu njima i mnoštvo Sabinjanki koje su živjele u blizini. Kad je sveèanost bila na vrhuncu, mladi snažni Rimljani navališe na žene sposobne za brak, bila je to glasovita Otmica Sabinjanki (to je prizor kojega je Poussin naslikao u statièkom savršenstvu, a Rubens sa senzualnom žestinom). Rezultat je bio rat izmeðu Sabinjana i Rimljana. Završio je tako što su se otete žene sruèile meðu ratnike, preklinjuæi da im oèevi i tastovi ne prolijevaju jedni drugima krv (prizor je izuzetno, iako netoèno naslikao Jaques Louis David, slikar francuske revolucije). Djeca u plutajuæoj kolijevci i sisanje divlje zvijeri predstavljaju motive narodne pripovjetke. Neki pokazatelji prilièno jasno ukazuju da je utemeljenje Rima nastalo spajanjem dviju struja, blizanci, ljudsko i životinjsko srodstvo, povezivanje Rimljanja i Sabinjanki. Mit, kao što je èesto sluèaj, obuhvaæa niz božanstava i mjesta na kojima se ona kreæu, ukljuèujuæi Faustula (Kojega se povezuje s bogom Faunom. Iako se o arheološkim pojedinostima još raspravlja, poznato je da su rimski brežuljci nastanjeni približno odo 2000.g.pr.n.e., ali da jedinstvenog grada tamo nije bilo do 6.stoljeæa a ne 8. kao što legenda datira te dogaðaje (uobièajena 753.g. tek je jedan od nekoliko tradicionalnih datuma utemeljenja grada).


Izbjeglice iz Troje S vremenom su Rimljani došli u bliži dodir s Grcima èija ih se kultura zaèudno dojmila, ali u odnosu na koju su pokazivali stanovitu ambivalenciju i poželjeli su povezati svoje porijeklo s grèkom tradicijom. Oko 300 g.pr.n.e. kolao je mit o tome kako su Trojanci pobjegli zbog razaranja Troje, i nastanili Laciju, pokrajinu južno od Rima. Zamišljeni datum tog zbivanja bio bi èetvrto stoljeæe prije osnutka Rima i dogaðaj se povezalo s osnivanjem grada Alba Longa, od kojeg je nastao Rim, a u razdoblju izmeðu tih dvaju dogaðaja podruèje su nastavali mitski preci rimske aristokracije. Traganje Trojanaca za novim domom opisao je u epskome stihu i epskom velièajnošæu Vergilije u Eneidi. Eneja je bio Trojanski princ, sin trojanskog junaka Anhiza i božice Afrodite. Kada je Troja pala pod opsjedanjem Grka, Eneja je pobjegao iz goruæega grada noseæi svoga hromog oca na ramenima i vodeæi za ruku malog sina Askanija. Nabavio je brod i plovio do grèkih otoka, do Sicilije i do Kartage, gdje ga je primila Didona, kraljica Kartage. Izmeðu Eneje i Didone razvila se strastvena ljubav, ali Zeus naredi Eneji da napusti Didonu i otplovi za Italiju, gdje ga zove sudbina. Enej posluša, a Didona ga u oèaju prokune i ubije se. Simbolika koju Didona ima u ovoj prièi su opasnosti po opstanak Rima. Hanibalovu najezdu iz Kartage i dolazak Kleopatre iz Egipta. Stigavši u Italiju, Eneju odvodi u podzemlje proroèica Sibila kumanska. Tamo susreæe Didonin duh. On joj se nježno obraæa no ona zaslijepljena mržnjom okreæe mu leða. Susreæe i duh svog pokojnog oca koji mu govori o buduæoj rimskoj slavi. Tada Eneja otplovi do ušæa Tibera i doðe na brdo Palatin gdje mu majka Venera dade štit kojega je izradio sam Vulkan, božanski kovaè. Eneja tu porazi sve svoje neprijatelje meðu Etrušæanima i Latinima koji su nastanavali kraj i osnuje grad Lavinij (suvremeni Pratica de mare, južno od Rima), dok njegov sin osnuje Alba Longu (Castel Gandolfo, jugoistoèno od Rima). Iz Albe Longe, mnogo su generacija kasnije potekli Romul i Rem. Veliki rimski mitovi nisu bili izraz nesvjesne volje naroda. Oni sadrže folklorne elemente, ali nisu folklorni. Temelje se na historijskim dogaðajima, ali ih je aristokracija svojevoljno mijenjala u skladu s vlastitim nakanama. Primjerice Enejin sin Askanije, utemeljitelj grada Alba Longe, dobio je ime Julus kako bi ga se povezalo s obitelji Julijevaca koje je èlan bio i sam Julije Cezar. Opæenito govoreæi, rimska se mitologija ne uklapa neposredno ni u jednu postojeæu teoriju mita.


Rimski vjerski mitovi Postojalo je u Rimskoj mitologiji i nekoliko vjerskih mitova. Jedan meðu njima velike probojne snage preuzet je od Grka i govori o prošlome zlatnom dobu sreæe kada je vladao Saturn, i o njegovom moguæem buduæem povratku. Ovim se mitom izvanredno poslužio pisac Vergilije u svojoj èetvrtoj Eklogi napisanoj kao dobrodošlicu buduæemu roðenju sina cara Marka Antonija i carice Oktavije. Stari Rimski svijet, poznavao je brojne Sibile, zanesene proroèice, a jedna od njih obitavala je u uzvišenom svetištu koje se i dan danas može vidjeti u Cumai, blizu Napulja. Upravo prema njenom proroèanstvu kaže legenda, sin Marka Antonija donijet æe sa sobom zlatno doba sreæe. Prema jednoj legendi, Sibila je zamolila boga Apolona da joj udijeli vjeèni život, ali je zaboravila tražiti i vjeènu mladost. Tako je Sibila odumirala dok najposlije nije živjela nemoæna u boci. Naposljetku je ipak kazala «Želim umrijeti». Još jedna legenda kazuje kako je jedna od Sibila nudila Tarkviniju starijem zbirku proroèanstava po previsokoj cijeni. Nudila mu je devet knjiga. Kad je odbio, ona je tri uništila i ponudila mu preostalih šest po istoj cijeni. Ponovno je odbio i ona je uništila naredne tri knjige. On se potom prestrašio i kupio preostale tri knjige po prvobitnoj cijeni. Knjige su tako pohranjene kod posebnog reda sveæenika i èitalo ih se samo po naredbi Senata, i to u sluèaju državne opasnosti. Obzirom da su Rimljani vjerovali da su carevi božanska biæa, i oni su imali svoje mitove. Oko Julija Cezara ispredeno je nekoliko nadnaravnih dogaðaja koji su pretvoreni u mitove. Jedan od njih povezan je s priviðenjem koje ga je natjeralo da prijeðe Rubikon i napadne Rim, drugi je mit o tome kako su se na njegovu ukopu pojavila dva božanska biæa i naposljetku prièa o kometi koja je oznaèila smrt samog Julija Cezara 44.g. pr.m.e. i za koju se smatralo da je njegov duh koji ulazi u nebo. Osim Julija Cezara, tu je i mit o drugom Rimskom caru Neronu Redivivusu, vjerovanje je u njegovo ponovno javljanje. Car Neron izvršio je samoubojstvo 68. g.n.e. a mit o njegovu povratku veoma je raširen i u Rimu i u Grèkoj. Naposlijetku, tu je i mit o vjeènosti Rima koji se zadržao i u kršæanstvu: Dok stoji Koloseum, Stajat æe i Rim. Kad se sruši Koloseum, i Rim æe se srušiti. Kad se sruši Rim, srušit æe se svijet. Bio je to uvjerljiv mit. Rimsko je carstvo na zapadu meðutim, propalo. Koloseum je ostao kao i zamršena povijest legendi i mitova koje je Rim ostavio za sobom.


SedamSvjetskihÈuda


SEDAM SVIJETSKIH ÈUDA Povijest èuda «Sedam svjetskih èuda» jedan je od najpoznatijih popisa koji su ikada sastavljeni, a ipak malo je ljudi koji ih mogu sve navesti. Broj sedam odavno ima posebno znaèenje, ali zašto je izabrano upravo tih sedam èlanova skupine? Sedam èuda po prvi put se spominju u 5. stoljeæu pr. Kr. Kad je grèki povjesnièar Herodot sastavio popis graðevina kojima su se tadašnji ljudi divili. Meðu njima su bile piramide i babilonski viseæi vrtovi. Isto su uèinili i matematièar Filon iz Bizantija oko 225. g. pr. Kr. i grèki pisac Antipater iz Sidona oko 130.g. pr. Kr. Svoje su popise sastavili prije no što je sagraðen Faros u Aleksandriji, pa su umjesto njega u popise uvrstili babilonske zidine. Do srednjeg vijeka takav je popis bio opæeprihvaæen, meðutim od tih sedam velièanstvenih graðevina danas postoji samo Keopsova piramida. Ostale su razorne i od njih su nam ostale samo ruševine i opisi. Jeste li još uvijek sigurni dali znate nabrojati svih «sedam svjetskih èuda» kako su ih ljudi u antici svrstali, a uz njih i kako ih danas usporeðujemo s drugim velikim graðevinama modernog doba? Dokaz moæi U drevna vremena važni su ljudi podizali velièanstvene graðevine kao vidljiv dokaz svoje moæi i utjecaja. Nitko ne može ostati ravnodušan pred vještinom koju je zahtijevala njihova izgradnja, a njima su se ponosili stanovnici krajeva u kojima su se one nalazile. Vjerska predanost je takoðer igrala važnu ulogu u nastanku mnogih èuda, a svih sedam graðevina antièkog doba postala su popularne turistièke znamenitosti. Zašto ih zapravo nazivamo «Sedam antièkih èuda»?. Grèki pisci su naime meðu njih uvrstili graðevine iz svoje neposredne okoline, pa se svih sedam èuda nalazi unutar carstva Aleksandra Velikog. Sedam èuda antièkoga svijeta ukljuèuju: Keopsovu piramidu u Gizi, Zeusov kip u Olimpiji, Mauzolej ili grobnica u Halikarnasu, Semiramidinie viseæe vrtove u Babilonu, divovski kip Kolos s Roda, svjetionik Faros u Aleksandriji i Artemidin hram u Efezu.

Sedam svjetskih èuda otkrivaju mnogo toga o umjetnosti, arhitekturi i graditeljstvu društava koja su ih stvorila, ali ona su samo odabrana skupina koja ne ukljuèuje sve znamenite drevne graðevine. Mnoge graðevine, poput velikog kineskog zida, bile su potpuno nepoznate sastavljaèima èuvenog popisa, pa u njega nisu bile ukljuèene. Još je jedna zanimljiva èinjenica koja æe sigurno zanimati svakoga, da ni jedan davni putnik nije mogao posjetiti svih sedam èuda jer nisu postojala u isto vrijeme. Zapravo vrlo je malo pisaca koji su ih prikazivali i koji su o njima pisali, uistinu i vidjelo. Mnogi su ponavljali ono što su èuli od drugih, miješajuæi èinjenice i legende. Osim toga u starom svijetu putovanja su èesto bila teška i opasna, i osim vojnika i trgovaca malo je ljudi odlazilo na daleka putovanja. Tek u 18. stoljeæu obrazovani Europljani poèeli su odlaziti na «veliki obilazak» povijesnih gradova i graðevina, osobito onih u Italiji. Meðutim tek su u 19. stoljeæu parobrodi i željeznica omoguæili obiènim ljudima da posjete zemlje poput Egipta i na svoje oèi vide neka od tih èuda kao što su piramide.


Velika piramida u Gizi Velika piramida u Gizi u Egiptu prvo je na popisu antièkih èuda svijeta koje i danas postoji. Tijekom gotovo èetiri tisuæe godina bila je to najviša graðevina na svijetu. Kad je završena, dosezala je 147 metara. To je ujedno i najveæe i najpreciznije sagraðeno zdanje od kamena. Nalazi se na zapadnoj obali rijeke Nila, a podignuta je za kralja Khufua, drugog vladara iz Èetvrte dinastije, koji se katkada spominje pod grèkim imenom Keops. Khufu je vladao od oko 2551. do 2528.pr.Kr. i nadgledao je gradnju piramide koja je trebala biti njegovom grobnicom. Iako se temeljila na piramidi njegova oca u Dahšuru, mnogo je veæa i najavila je veliko razdoblje gradnje piramida. Piramide su podizane i prije Velike piramide, a još ih je sagraðeno nakon nje, no ni jedna druga graðevina nije toliko oduševljavala svijet tijekom više od èetiri tisuæljeæa. Zanimljivo je da se kamenolom iz kojeg je došla veæina kamena potrebnog za gradnju Keopsove piramide nalazio oko 300 metara južno od mjesta gradnje. Iz tog kamenoloma radnici su izvadili gotovo 3 milijuna prostornih metara kamena samo uz uporabu ruènog alata i poluga. Vapnenac iz kamenoloma Ture koji je služio za prekrivanje površine piramide došao je iz kamenoloma istoèno od rijeke Nil, dok je granit za Kraljevu odaju iskopan u kamenolomima u blizini Asuana i dovezen rijekom. Iako je ime kralja Khufua zapisano iznad Kraljeve odaje , u Velikoj piramidi nema nikakva drugog traga Khufua jer su pljaèkaši grobnica ukrali njegovu mumiju. Smatra se da je velika piramida teža od pet milijuna tona, a sastoji se od više od dva milijuna kamenih blokova a pokriva površinu od 5,15 hektara što odgovara površini od 200 teniskih terena.

Oblik piramide nadahnjivao je graditelje još od davnih vremena i to, zaèudo u kulturama koje nisu bile u neposrednoj vezi, poput kultura sjeverne Afrike i središnje Amerike. Tijekom gotovo 5000 godina piramide su se podizale u razne svrhe, od grobnica do religijskih rituala. Èesto su to bile i najviše graðevine civilizacija koje su ih podizale, a ljudi koji bi ih vidjeli divili su se njihovoj velièini. Njihov jednostavan ali dojmljiv oblik i dalje je opèinjavao arhitekte, i u 20.stoljeæu vratila se moda izgradnje zgrada u obliku piramida najrazlièitijih namjena, od poslovnih prostora do hotela. Neke od poznatijih zgrada su Piramida Transamerica, meðunarodno sjedište tvrtke Transamerica Corporation u San Franciscu sagraðena 1972.g. i hotel Luxor sagraðen u Las Vegasu, u SAD-u. Hotel je otvoren 1993 g. Njegova je izgradnja stajala 229 milijuna funti. Vissok je 107 metara i ima 4400 soba, kao i gledalište od 1100 sjedala i golemu kockarnicu. Isto tako ima i bazen olimpijskih dimenzija te imitaciju rijeke Nila, zajedno s brodovima i maketama deva koje govore. Èak su i dizala posebna jer se uspinju strmo, kosinom od 39 stupnjeva kako bi odgovarala nagibu piramide. Svijetlo na njenom vrhu tako je jako da neki tvrde kako je vidljivo iz svemira, dok Sfinga koja èuva ulaz iz oèiju pušta laserske zrake.


Zeusov kip u Olimpiji Zeusov hram sagraðen je oko 466. – 456. pr.Kr. Imao je trinaest stupova na svakoj strani i šest stupova na krajevima. U tom hramu godine 433. pr.Kr. kipar Fidija završio je rad na nevjerojatnom kipu Zeusa, vladara grèkih bogova. Bio je smješten u posebno sagraðenu hramu u Olimpiji u južnoj Grèkoj. Kip je bio golemih razmjera, a s visinom od 13 metara bio je viši id današnje èetverokatnice. Kip je stajao èitavo bogatstvo i bio je izraðen od mnogo dragocjenih materijala, ukljuèujuæi tonu bjelokosti i još veæu kolièinu zlata. Velièina Zeusova kipa i zapanjujuæa pažnja koju je autor posvetio izradi detalja opèinjavali su sve posjetitelje hrama. Govorilo se sa je to bio više zlatarski rad nego kip. Fidija je prikazao Zeusa kako sjedi na svom prijestolju. Prikaz je bio toliko životan da su mnogi ljudi vjerovali da su vidjeli samog boga. Kip je stoljeæima ostao u hramu ali u rimsko doba je zapušten. Postoje podaci da su neki dijelovi kipa soašeni 394.g. i odneseni u Konstantinopol (današnji Istambul u Turskoj) gdje su pak stradali u požaru.

Kipar Fidija je prvo napravio drvenu strukturu kipa. Potom ju je prekrivao ploèama bjelokosti tamo gdje se prikazivala koža, i listiæima zlata tamo gdje je bila prikazana odjeæa. Nakon toga kip je ukrašen emajlom, staklom i draguljima. Kipovi naèinjeni od tih materijala bili su poznati kao krizelfantinski kipovi. Fidiji je trebalo osam godina kako bi dovršio kip, a pisac Strabon izraèunao je da bi Zeusov kip, kada bi ustao s prijestolja glavom nadvisivao krov hrama. Prema današnjim cijenama, zlato koje je bilo upotrijebljeno za izradu kipa, vrijedilo bi gotovo deset milijuna eura.

Iako sam po sebi nevjerojatna graðevina, Zeusov kip zapanjivao je svojom

velièinom i izradom ali stari Grci nisu bili jedini narod koji je stvarao kipove svojih bogova. Tijekom stoljeæa narodi mnogih drugih kultura izraðivali su kipove kako bi izrazili svoja vjerovanja. Iako pojedine vjere, poput Islama, ne dopuštaju svojim sljedbenicima stvaranje svetih prikaza, diljem svijeta postoje mnoge važne skulpture religijskog karaktera. Katkad te skulpture imaju ljudski oblik. Katkad su djelom ljudi, a dijelom životinje, poput Sfinge ili imaju sasvim životinjski oblik, poput bika Nandi kojega štuju u Indiji.

U nekim sluèajevima štovatelji vjeruju kako bog obitava u kipu i štuju se sami kupovi. Drugi se kipovi smatraju zemaljskim prikazom bogova. Sveti kipovi èesto su golemih razmjera kako bi impresionirali vjernike svojom snagom, ali i mnogi od njih koji su tek prirodne velièine, poput prekrasnog Michelangelova kipa Djevice Marije koja u naruèju drži mrtvo tijelo Isusa Krista u bazilici Sv.Petra u Rimu u Italiji, ostavljaju na ljude snažan dojam.


Mauzolej u Halikarnasu

Halikarnas je bio velièanstveni grad okružen sedam kilometara dugaèkim zidinama a gradskim vratima. Meðu gradske znamenitosti ubrajao se Marsov hram, amfiteatar u kojem su se održavale popularne javne priredbe i palaèa u kojoj je živio onivaè i vladar Mauzol s obitelji i dvorjanima. No najveæa znamenitost, ipak je grobnica Mauzolej, podignuta na glavnoj ulici, u blizini tržnice èime je naglašena važnost Mauzola kao vladara i osnivaèa.

Kombinacija izvanredne arhitekture i doista velièanstvene skulpture, Mauzolej u gradu Halikarnasu u današnjoj Turskoj, zacijelo je bio nesvakidašnji prizor. Projektiran je u 4.stoljeæu pr.Kr. kao grobnica za najvažnijeg èovijeka u jugozapadnoj Turskoj, pokrajinskog upravitelja Mauzola. Radovi na Mauzoleju vjerojatno su poèeli dok je Mauzol još bio živ. On je zaposlio samo najbolje kipare i spomenik koji je tako nastao stekao je trajnu slavu. Mauzol je vladao kraljevstvom Karije, dijelom Perzijskog Carstva, koji je djelovao gotovo kao neovisna država, a od 377. do 355. g. pr.Kr. njegovi ambiciozni graditeljski planovi uèinili su Haklikarnas jednim od velikih gradova na Egejskom moru. Izgradnja Mauzoleja pripisuje se grèkom arhitektu Piteju, a nakon Mauzolove smrti, 353.g. pr.Kr. radove je nadgledala njegova supruga Artemizija, koja je nasljedila i njegovo kraljevstvo.

Prema povjesnièaru Pliniju, klesari koji su radili na Mauzoleju, odluèili su ostati i nakon Artemizijine smrti i dovršiti posao bez obzira na to što za to nisu više bili plaæeni. To su uèinili zbog toga što je ta graðevina nakon svega bila spomenik njihovom kiparskom umijeæu i njihovoj slavi. Iako je kasnije uništen, arheolozi su uspjeli otkriti mnogo tajni Mauzoleja. Halikarnas je preimenovan u Bodrum, a tamošnji muzej èuva neke ostatke velike grobnice. Mauzolej je osim velike piramide, jedino od sedam èuda koje je trajalo više tisuæljeæa. 1522 g. razorili su ga vitezovi križari tijekom križarskog rata, a materijal od kojega je Mauzolej bio sagraðen, upotrijebili su za pojaèavanje svoje tvrðave u obrani od Turaka. Rijeè Mauzolej, prema Mauzolovom imenu i imenu njegove grobnice grobnici, koristi se danas za sve velike grobnice širom svijeta. Trajna slava velikih grobnica kao što je Mauzolej u Halikarnasu, nadahnula je pripadnike mnogih kultura da izgrade impresivne spomenike svojim mrtvima. U bogatim društvima s dobro razvijenom arhitekturom i umjetnošæu rezultat takvih stremljenja neke su od najljepših ikad podignutih graðevina. Do danas su ostale oèuvane mnoge grobnice mnogih velikih kraljeva i careva, a u sluèaju Taj Mahala i njihovih žena. Taj Mahal, najpoznatiji je Indijski spomenik, smješten na obali rijeke Jumna kod Agre. Sagraðen je kao grobnica u èast Mumatz Mahal, omiljene žene mogulskog cara šaha Džahana, koji danas takoðer leži u toj grobnici.


Viseæi vrtovi Babilona Više od dvije tisuæe godina, «Semiramidini viseæi vrtovi» zaokupljali su ljudsku maštu, ali zapanjujuæa je èinjenica da nema dokaza da su ikada postojali. Drevni grad Babilon, smješten je u današnjem Iraku, a drevni opisi ne spominju nikakve vrtove. Osim toga, arheolozi nisu prilikom iskapanja ruševina našli ni jedan ostatak vrtova. Legenda kaže kako je moæni kralj Nebukadnezar II. podigao viseæe vrtove kao prekrasan poklon za svoju kraljicu Amitris. Izgradio ih je jer je Amitris bila nesretna u pustinjskom kraljevstvu svog muža. Obilan biljni svijet trebao je Amitris podsjeæati na bogati planinski krajolik njene domovine Medije, koja se nalazila na prostoru današnjeg Irana. Viseæi vrtovi Babilona svoji naziv kao Semiramidini viseæi vrtovi vjerojatno su dobili prema kralici Semiramid, koju autori starog vijeka opisuju kao kraljicu obdarenu božanskim moæima, no ona nije bila Nebukadnezarova žena, ali je vjerojatno njen lik kasnije tek povezan s vrtovima Nebukadenezarove supruge. Povijesni izvori kazuju da je kralj Nebukadnezar vladao od 605. do 562.g.pr. Kr., te da je osnovao Babilonsko carstvo i potom pretvorio Babilon u slavan grad. Grad je 539.g.pr.Kr. napušten nakon što su ga osvojili Perzijanci, a sve što je danas ostalo od vrtova samo su prekrasne prièe. Zapravo zanimljivo je da su arheolozi našli na iskopine vrlo sliènih vrtova nedaleko od Babilona, a uspjeli su složiti i sliku kako su mogli nekada izgledati. Iako su neki pisci opisivali viseæe vrtove kao da vise u zraku pomoæu neke èarolije, viseæi vrtovi nalazili su se smješteni na terasama saðeni na više razina. No mišljenja se uvijek razlikuju tako da se ne zna pouzdano koliko su terasa mogli imati viseæi vrtovi. Najèešæe se spominje 5 terasa, tj. 5 katova graðevine, na èijim je zidinama neki tvrde i do 7 metara širokima, bilo zasaðeno raznovrsno bilje i drveæe. Nitko ne zna koje je bilje bilo zasaðeno u vrtovima, no pretpostavlja se da je tu bilo mirte, borovnica, badema, datulja, maslina, ponoænica, narova, šljiva, kruška, dunja, smokava i grožða. Voda se za zalijevanje vrtova vjerojatno crpila iz bunara smještenog u velikoj središnjoj komori smještenoj na samom vrhu, jednostavnim sustavom vitla i vjedara. Sustav kanala na površini koji je vodu donosio na svaku pojedinu razinu vrtova povezan s bunarom, hranio je biljke na terasama Još od davnih vremena ljudi su gradili graðevine za zabavu. Od vrtova za uživanje kao što su to babilonski viseæi vrtovi, do sportskih i kulturnih središta i kazališta. Takve se graðevine brinu o našoj potrebi za izražavanjem i za prisustvovanjem dogaðajima koji stimuliraju naša èula. Svako doba ima drukèije ideje o zabavi. U rimsko doba na mjestima poput Koloseja èesto su se prireðivale okrutne borbe gladijatora i bitke s divljim zvjerima. No kad je drama postala popularan oblik umjetnosti, podizale su se zgrade kao što je Shakespearovo kazalište «Globe Theatre», u Londonu, Velika Britanija. U suvremeno doba snimanje filmova, umjetnièke galerije i sportska borilišta dali su poticaj za nastanak originalnijih graðevina. Danas kad su ljudi postali ne samo gledatelji veæ aktivni sudionici, najveæu popularnost stekli su tematski i zabavni parkovi koji nude uzbudljiva iskustva, kao što su Walt Disney World, najveæi kompleks na svijetu smješten na Floridi u SADA-u ili Universal Studios, u Hollywoodu, Los Angeles.


Kolos na Rodu Godina 304.pr.Kr. Rod, najveæi od Grèkih otoka iz skupine Dodekaneza, koji leži otprilike 19 kilometara od turske obale. Njegovi stanovnici spašeni su iz strašne opsade. A to je bio više nego dobar razlog za proslavu, jer je to bila treæa opsada koja je ugrožavala otok u samo 30 godina. Zahvalni ljudi odluèili su izgraditi golem kip boga sunca, Helija, koji je bio zaštitnik njihova otoka. Izgradnja 32 metara visokog bronèanog kipa, koji je kasnije postao poznat kao Kolos, poèela je 292.g.pr.Kr. i trajala je ukupno 12 godina. Za izgradnju utrošilo se 12 tona bronce i 7,5 tona željeza. Njegova se izgradnja financirala od prodaje vojne opreme koju je za sobom ostavioo Demetrije Poliorket koji je sa vojskom od 40 000 ljudi napao glavni grad otoka koji se isto zove Rod.

Kip je stajao na mramornom postolju ispred luke, a izgraðen je od bronèanih ploèa i drugih oblikovanih dijelova od bronce prièvršèenih na željeznu konstrukciju. Unatoè najveæim naporima glavnog kipara Kara s Linda, drugog velikog grada na Rodu, Kolos je stajao u luci glavnog grada manje od 60 godina i to ga èini spomenikom koji je opstao najkraæe od svih Sedam svjetskih èuda.

226.g.pr.Kr. uništio ga je jak potres. Kolos se prelomio u visini koljena i srušio se na zemlju u komadima. Razbijeni ostaci ostali su tamo gdje su pali sve do 654.g. kad su Arapi osvojili Rod i prodali bronèane dijelove trgovcu koji ih je odnio na 900 deva. Danas od Kolosa nije ostalo ništa. Jedna od legenda o Kolosu s Roda kaže kako se glavni graditelj i kipar Kar ubio kada su mu pokazali jedan mali nedostatak kipa.

Prije no što se rijeè «kolos» poèela vezati upravo uz ovaj kip, imala je znaèenje bilo kojeg kipa tek od izgradnje Kolosa na Rodu, dobila je znaèenje kipa u natprirodnoj velièini. Kolos se smatrao jedan od sedam svjetskih èuda iako je veæ bio srušen kada je raðen popis. Možda æete na mnogim slikama Kolosa vidjeti kako stoji raširenih nogu nad ulazom u luku, mnogi su ga slikari tako slikali, ali takav bi kip bio nemoguæe velik.

Još od najranijih vremena ljudi su gradili spomenike kako bi odali poèast

ljudima ili vrlinama kojima su se divili. Èesto su to bili uzbudljivi kipovi u natprirodnoj velièini poput Kolosa s Roda. Spomenici antièkog svijeta, osobito su dojmljivi zbog tehnièkih poteškoæa s kojima su se njihovi graditelji morali suoèiti. Meðutim, u suvremeno doba, nove graðevinske metode i materijali, ukljuèujuæi i uporabu eksploziva, snažne bušilice i dizalice, omoguæile su kiparima da naèine još dojmljivije kipove. Evo nekoliko izvanrednih primjera od rimskog doba kao što je to Trajanov stup u Rimu u Italiji, postavljen 113. godine. Rijeè je o nizu detaljnih prizora koji prièaju prièu o pohodima cara Trajana u Daciji i spiralno se uzdižu uz 38 metara visok stup, do današnjih dana kada možete u planinama Black Hills u Južnoj Dakoti u SAD-u vidjeti najveæu portretnu skupinu na svijetu, Mount Rushmore koji se sastoji od èetri divovske glave amerièkih pretsjednika: Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona, Theodora Roosvelta i Abrahama Lincolna. Tu su i neki od najveæih kipova ikada napravljenih kao Kip slobode dar naroda Francuske narodu SAD-a koji stoji na ulazu u luku New Yorka. A ima i djela genija fanatiène odluènosti kao što je to kip «Ludog Konja». Koji je zapoèet 1939.g. i još uvijek nije dovršen. Amerièki kipar Ziolkowski bio je pozvan od naroda Sioux da napravi spomenik njihovu poglavici Ludom Konju. Spomenik je visok nevjerojatnih 172 metara i dug 195.


Faros u Aleksandriji Noæu, dok je blistavo sjao kako bi upozorio brodove na opasne stijene, Faros u Aleksandriji zacijelo je bio spektakularan prizor. Taj svjetionik graðen je posljednji meðu Sedam svjetskih èuda, a bio je i najkorisniji meðu njima. Stoljeæima je Faros bio najveæa naseljiva graðevina na svijetu. Donji segment svjetionika bio je 61metar visok i pravokutan. A prema jednom srednjevjekovnom spisu središnja rampa koja se uspinjala sve do najviše prostorije s vatrom, odvajala je 67 nastanjivih soba. Faros je stajao gotovo 1700 godina i do danas sa svojih 124 metara ostaje najviši svjetionik ikada izgraðen, najviši svjetionik u današnje vrijeme je sa 106 metara visoka graðevina u Yokohami u Japanu. Aleksandar Veliki osnovao je grad Aleksandriju 332.g.pr.Kr. Prvobitno je to bilo malo ribarsko selo i mnogi brodovi su se razbili na obližnjim oštrim hridima. Rastuæa važnost grada ukazivala je na potrebu za svjetionikom koji bi vodio brodove sigurno u luku, pa ga je 299.g.pr.Kr. Aleksandrov nasljednik Ptolomej Soter poèeo graditi na obližnjem otoku koji se zvao Faros. Do završetka gradnje trebalo je oko 20 godina. Kasnije su Arapi osvojili Aleksandriju, grad je izgubio na važnosti i luka se ispunila muljem, pa Faros više nije bio potreban. Potresi su ga uzdrmali i on se srušio u more. Faros se nije ubrajao meðu sedam svjetskih èuda sve do 6.stoljeæa, umjesto njega prvobitno su se u popis ubrajale Babilonske zidine a prema jednom izvoru, cijena izgradnje Farosa bila bi jednaka današnjoj vrijednosti od oko 6 milijuna eura. Povijesnièari su izraèunali da se svijetlost iz Farosa mogla vidjeti na udaljenosti od oko 56 kilometara. Piramide drevnog Egipta, velike crkve srednjovjekovne Europe, azijske visoko podignute pagode i, dakako Faros u Aleksandriji, odraz su ljudske potrebe da gradi sve više graðevine. No do prije 100 godina, uz tada poznate graditeljske metode i dostupne materijale, bilo je gotovo nemoguæe sagraditi visoke zgrade u kojima bi ljudi uistinu mogli živjeti. Danas živimo u vremenu kada èelièna konstrukcija i elektrièna dizala omoguæuju izgradnju i život u tornjevima kao što su to «Empire State Building» u New Yorku, i to za samo 410 dana što u usporedbi sa 20-godišnjom gradnjom Farosa koji je bio tri puta niži dokazuje koliko je ljudsko društvo napredovalo. Chicago a kasnije i New York stremili su uvijek k novim visinama, a nove uredske zgrade i telekomunikacijski tornjevi nastavljaju se natjecati u želji da postanu «najviša graðevina svijeta». Danas ta titula još uvijek pripada CN tornju u Torontu, Kanada. Graðevina visoka 553,3 metra do vrha antene. A kako ne bi mislili da se sve odvija s one strane Atlanskog oceana, Empire State Building tek je èetvrta najviša graðevina sa svojih 443 metra. Nakon CN tornja u Torontu, tu su dvije poznate graðevine podignute u Aziji a to su Šangajski Svjetski financijski centar 460 metara visoka zgrada u Kini i Petronas tornjevi, blizanci visoki 451,9 metara u Khuala Lampuru u Maleziji.


Artemidin hram u Efezu Èuveni Artemidin hram koji je postao jedno od Sedam svjetskih èuda nije bio prvi hram izgraðen u Efezu, ali je svakako bio najblistaviji meðu njima. Efez je drevni grad na zapadnoj obali današnje Turske. Taj se prostor nekad zvao Mala Azija, a Efez se ubrajao meðu najbogatija mjesta na tom podruèju. Doista, u vijeme kad je podignut taj velièanstveni hram, Efez je veæ imao 200 000 stanovnika i bio je središte važna kulta. Prvi meðu gradskim hramovima posveæen je Kibeli, božici plodnosti i Artemidinoj prethodnici a podignut je oko 850.g.pr. Kr. To kultno središte bilo je nekoliko puta obnavljano, a izgradnju jednog od ljepših hramova na tom mjestu financirao je Krez, neizmjerno bogati kralj Lidije. No 356.g.pr.Kr. luðak po imenu Herostat do zemlje je spalio Krezov hram. Na njegovu mjestu je tek krajem 4.stoljeæa pr.Kr. izgraðen hram koji je kasnije ušao na popis Sedam svjetskih èuda. Izvještaji opisuju kako je velièanstveni hram opèinjavao svojim sjajem posjetitelje koji su vidjeli i druge grèke spomenike, tako da je doista morao biti spektakularan. Kasnije su ga opljaèkali osvajaèi, a konaèno je uništen kad je kršæanstvo postala službena religija Rimskog carstva. Božica Artemida bila je kæi Zeusa i Lete te Apolonova sestra blizanka. U tom su je hramu štovali tijekom šest stoljeæa. Artemida simbolizira plodnost i u Efezu je bila božica divljih zvijeri i ne treba je miješati s Artemidom, božicom lova koju su štovali Grci i njezinom Rimskom inaèicom Dijanom. Artemidin hram imao je dimenzije 114x55 m i bio je najveæi od svih drevnih grèkih graðevina. Jedno vrijeme Efez je bio najbogatiji grad u Maloj Aziji. Nitko se nije usuðivao krasti sa svetog mjesta, pa se hram koristio kao banka kojom je upravljao vrhovni sveæenik. Jednako kao što su se hodoèasnici nekoæ okupljali oko Artemidina hrama, mnogi vjernici u 21.stoljeæu osjeæaju potrebu da posjete središta svoje vjere. Kršæanstvo, islam, židovstvo, budizam, hinduizam, i vjera Sikha, sve te religije potaknule su svoje sljedbenike da stvore velièanstvena arhitektonska djela. Uistinu najljepše svete graðevine koje danas posjeæuju hodoèasnici mogu se nositi sa sjajem davno nestalih hramova. Mnoge od tih izvanrednih mjesta povezana su s osnivaèima ili voðama odreðene religije, ili s nekim važnim dogaðajem iz povijesti vjere. Èesto su te graðevine ujedno i riznice u kojima se èuvaju neka od najsvetijih ili kulturološki najvrednijih umjetnièkih djela pojedine religije, sve to ih èini najposjeæivanijim mjestima na svijetu. Poèevši od najpoznatije tu je Bazilika Sv.Petra u Rimu, Vatikan. Sagraðena je 1615.g., a Bazilika ima oblik križa i golemu kupolu iznad središnjeg djela. Jedini preostali dio hrama koji predstavlja središte židovske vjere, to je Zapadni zid (koji je poznat i kao Zid plaèa). Tu je i najpoznatija crkva ruskog pravoslavlja, katedrala Sv.Bazilija, koja se nalazi na crvenom trgu u Moskvi.


Èuda broja sedam Veæ se dugo sedam smatra èarobnim brojem. Babilonci su znali za sedam planeta, njihovi hramovi imali su sedam katova i imali su sedam dana u tjednu. Sedam je sveti broj u religijama: Židovski svijeænjak ili menora ima sedam krakova, a u Bibliji se broj sedam pojavljuje više od 500 puta, a kaže se i da sedmi sin sedmog sina ima posebne moæi, to je mnogim ljudima omiljeni broj i ako im kažete da odaberu broj izmeðu jedan i deset, najvjerojatnije æe izabrati broj sedam. Osim toga, dokazano je da je najdulji popis kojega ljudi mogu zapamtiti, popis od sedam stvari. Najèešæi broj koji se pojavljuje u prièama i bajkama jest sedam, kao sedmoro braæe ili sedam patuljaka. Poznato nam je i sedam smrtnih grijeha, neumjerenost u jelu i piæu, lijenost, bludnost, oholost, srditost, zavist i škrtost. A tu su i sedam vrlina (u kršæanstvu), vjera, nada, milosrðe, pravednost, umjerenost, razboritost i èvrstoæa.

Ima još poznatih sedmica, kao što su to «sedam doba muškaraca» iz Sheakespearove drame kako vam drago, malo dijete, školarac, ljubavnik, vojnik, sudac, budalasti starac, i na kraju samozaborav (smrt). Sedam je dana stvaranja svijeta (prema Bibliji): 1.dan – svijetlo, 2.dan – nebo, 3.dan – Zemlja, mora i biljke, 4.dan – Sunce, Mjesec i zvijezde, 5.dan – život u moru i ptice, 6.dan – kopnene životinje i èovijek, 7.dan – Bog se odmarao. Duga se sastoji od spektra bijele svijetlosti u kojem raspoznajemo sedam boja, crvenu, naranèastu, žutu, zelenu, plavu, indigo i ljubièastu. Na svijetu imamo sedam kontinenata: Afrika, Antartika, Australija, Europa, Južna i Sjeverna Amerika. Stoga, sada na samom kraju, možete li se prisjetiti svih sedam svjetskih èuda?


Tajna StonehengeaStari ravni putevi i


Stari ravni putevi i

Tajna Stonehengea Stari ravni putevi Prije 5000 godina u Europi su živjeli ljudi kamenog doba koji su kao lovci i sakupljaèi prolazili brežuljcima i nizinama kontinenata te njegovim otocima. Jeli moguæe da su se kreæuæi se slijedili raster koji se širi preko cijele površine zemaljske kugle? Pojedini geolozi i fizièari mišljenja su da ima dovoljno indicija koje potkrepljuju ovu zapanjujuæu tvrdnju. U lipnju 1921. britanski fotograf Alfred Watkins tražio je na svojoj zemljopisnoj karti najkraæi put do nekih megalitskih umjetnièki-povijesno vrijednih graðevina Engleske. Htio je napraviti fotoseriju. Kad je ta mjesta oznaèio kružiæima, ostao je zabezeknut, sva povijesna mjesta ležala su toèno na jednom pravcu protežuæi se nekih 100 kilometara. Još je nešto primijetio kad je jašuæi na konju s kompasom u ruci obilazio ta mjesta. Spomenuti se pravac protezao kroz crkve i kapele. Je li taj poredak možda sluèajno takav? Watkins je istraživao dalje te je otkrio da su se prije širenja kršæanstva upravo na tim mjestima nalazila poganska kultna mjesta. Zemljopisna paukova mreža Još je 1909. astronom Norman Lockyer naišao na neobiène geometrijske veze izmeðu antièkih svetišta. Zanimljivo je to što se èini da je vrh toga geometrijskog lika Stonehenge, divovski kružni spomenik od kamena na jugu Engleske. Slijedeæe sjecište bilo je južnije smješteno kultno mjesto Grovely Castle, a potom Old Sarum. Oni su zajedno tvorili pravi jednostranièni trokut. Tek se nakon toga u slijedeæim desetljeæima u cijeloj Europi otkrivalo sve više takvih zamišljenih pravaca koji povezuju svetišta. Kakvim naèinom orijentiranja i zašto su ljudi kamenog doba rasprostrli takvu kultnu «mrežu» preko Engleske, to i dalje ostaje zagonetkom.


Megaliti Britanskog otoèja Britansko otoèja prepuno je uspravnog kamenja, kamenih krugova i drevnih megalita: Avebury Henge u Wiltshireu, Rollright Stones u Oxfordshiru, Long Meg and Her Daughters u Cumbriji, Callanish on Lewis na Zapadnom otoèju, Longstone, jedan od nekoliko stojeæih kamena na Dartmooru, i ring of Brodgar u Orkneyju tek su neki od njih. Meðutim, ni jedan nije toliko poznat i toliko tajanstven kao Steonehenge, koji se nalazi na osamljenoj salisburškoj nizini. Stonehenge se sastoji od dva kruga: onaj vanjski je od stupova kamenja koji su prije podupirali nadvoj (ostalo ih je samo šest), a unutarnji od plavog kamena. Unutar tog kruga nalaze se dva niza uspravnog kamenja u obliku konjske potkove. Vanjski je niz od kamena pješèenjaka, dok je unutarnji od plavog kamena. Nijedan od nizova u obliku konjske potkove nije potpun. Neko je kamenje palo, a neko je nestalo. U unutarnjoj potkovi nalazi se samo jedan kamen slomljen napola, koji se naziva Altarov kamen, a oko vanjskog kruga nalazi se prsten od 56 rupa koje se nazivaju Aubreyine rupe. Nekih 80 metara od Altarova kamena nalazi se Heel Stone. Kamen pješèenjak od kojeg je naèinjen vanjski krug Stonehengea, potjeèe iz okolice, a za plavi kamen se vjeruje da je na neki naèin dopremljen iz Prescelly Mountainsa, daleko na jugozapadu Walesa. Prema radikalnijem mišljenju isprepletenom legendama, donijet je u Wiltshire iz Irske èarobnom moæi èarobnjaka Merlina, a u Irsku su ga iz Afrike donijeli divovi! Kako su se prevozili golemi kameni blokovi? U Europi je poznato više od 600 megalita ili menhira. Oni su djelomièno golemih dimenzija. Primjerice, veliki menhir «Brise» u Locmariaqueru u sjevernofrancuskoj Bretanji bio je nekad visok vjerojatno 50 metara i težio je oko 340 tona. Potres ga je prije mnogo vremena srušio i on se raspao na èetiri djela. U obližnjem Carnacu više od tri tisuæe kamena tvori duge nizove koji strše iznad horizonta. Kako su se prevozile ove goleme mase? Neki zanastvenici zastupaju mišljenje da je to bilo moguæe zbog levitacije, dakle lebdenja, paranormalnog fenomena pri kojem se predmeti uz pomoæ duhovnih sila oslobaðaju sile teže. Možda to i nije neko prihvatljivo objašnjenje ali istina je da su se za gradnju Stonehengea golemi plavi kameni komadi prevozili po 200 kilometara od udaljenih brda Prescelly u Wales sve do gradilišta u Salisburyu. Ipak se radi o kamenim gigantima teškim 4,5 tone. Kako megaliti i kameni krugovi koji se uglavnom mogu naæi na europskoj obali Atlantika pripadaju najstarijim graðevinama èovjeèanstva, pitanje kako su ih prevozili nije toliko relevantno kao zagonetka koju nitko još nije uspio odgonetnuti, koja im je bila svrha?


Što je bio Stonehenge?

Veliki zagonetni kameni krug Stonehenge u engleskoj grofoviji Wiltshire sjeverno od Salisburyja. Stonehenge se smatra svetištem, ali se nagaða nije li bio i u službi astronomije.

Rašireno ali sasvim pogrešno je vjerovanje da su Stonehenge sagradili druidi. Zapravo je Stonehenge napravljen prije otprilike 4000 godina, u neolitiku, za vrijeme mlaðeg kamenog doba. Time se iskljuèuju Rimljani kao graditelji jednako kao i Kelti, koji su se tek u 6.st. pr.Kr. pojavili u Engleskoj. Prema tome, tvorcima Stonehengea smatraju se nepoznati narodi koji nisu znali ni èitati ni pisati.

Otada je nekoliko puta prepravljan, najnovije je preureðenje bilo 1400 g. pr.Kr., u ranome bronèanom dobu, kad je dobio današnji nepotpuni oblik. Toliko se sigurno zna, ali je mnogo neizvjesnija toèna namjena ovog zdanja koje izaziva strahopoštovanje. Èemu je takva graðevina služila ljudima neolitskog doba koji ne samo da nisu poznavali astronomiju, i tajne svemira veæ nisu niti znali pisati?

Je li Stonehenge bio Sunèev hram, Mjeseèeva zvjezdarnica, vrelo isceliteljske

energije, izvanzemaljski spomenik? Postoji o tome mnogo teorija, od onih tajanstvenih do apsurdnih. Puno je toga napisano o navodnom poistovjeæivanju kamenja s božanskim dogaðajima, što dovodi do moguænosti da je Stonehenge složena astronomska zvjezdarnica. Stonehenge je geometrijski i astronomski toèno usmjeren, pa tako slièi mnogim drugim kamenim tvorevinama kojih još ima u Europi.

Tajanstveni graditelji megalitskih krugova trebali su biti sjajni astronomi. Kameni za markaciju, skele i urezi u brdima, sve to postoji i uz njihovu pomoæ mogle su se promatrati zimska i ljetna ravnodnevnica te kretanja zvijezda.

Primjerice, istina je da se crta izmeðu Heel Stonea i Altarova kamena podudara s mjestom izlaska sunca za ljetnog suncostaja. U svakom sluèaju, kao što su istaknuli Janet i Colin Bord u knjizi Drevne tajne u Britaniji, nedavno su istraživaèi pronašli nedostatke tih poistovjeæivanja, pa bi stoga trebalo nanovo razmotriti ovu moguænost.


Prirodna energija Potpuno razlièita teorija o namjeni Stonehengea potjeèe iz narodne predaje

koja tvrdi da, poput ostalih megalita, njegovo kamenje ima iscjeliteljsku moæ. To je uvjerenje dokumentirano još u dvanaestom stoljeæu, u knjizi Geoffreya iz Monmoutha Povijest britanskih kraljeva. Nadalje, za vrijeme istraživaèkog programa Zmajev projekt, koji je 1978. zapoèeo istraživaè Zemljine energije Paul Deveraux, prikazano je da barem jedan od uspravnih kamena Rollrighta u Oxforshireu pokazuje brze fluktuacije magnetske energije i jako magnetsko polje. Zanimljivo je da su ljudi slomljenih udova stoljeæima posjeæivali Rollright Stones, vjerujuæi da æe im kamenje pomoæi, a današnja bolnièka terapija otkrila je da elektromagnetizam ubrzava postupak zacjeljenja slomljenih kosti, Je li i to tek sluèajnost?

Možda su te sile bile poznate graditeljima Stonehengea i ostalih megalitskih zdanja, pa su ih za tu svrhu podignuli na mjestima djelovanja Zemljine prirodne energije. I opet, Zmajev projekt je pokazao da su mnogi megaliti smješteni na mjesta s geološkim poremeæajima, ili u njihovoj blizini, poput tektonskih intruzija ili radioaktivnih podruèja.

Pri razmatranju Zemljine energije, neizbježno se dolazi do zmajevih linija,

ravnih zamišljenih crta koje spajaju prethistorijske i pretkršæanske spomenike, sveta mjesta i drevna magièna podruèja i koje vizualno ocrtavaju gustu mrežu podzemnih kanala zemljine energije. Iako je tu ideju prvi put ozbiljno primijenio na britansko otoèje 1921. istraživaèki amater Alfred Wtkins, u Kini je stvarnost lung meia ili «zmajevih tragova» (što je i nadahnulo naziv Devereuxova projekta) prihvaæena veæ stoljeæima. I ne samo to; ta ideja daje intrigantnu paralelu sa shvaæanjem o energetskim toèkama koje su temelj akupunkture, još jedne drevne kineske tradicije.

Na Zapadu, tema o Zemljinoj energiji još uvjek potièe kontroverzne stavove, ali

više nema sumnje u njezino postojanje ni snagu. Jedno snažno iskustvo o njezinu djelovanju doživio je zapanjeni mladiæ William Lincoln 25. kolovoza 1974. uveèer. On i trojica prijatelja ušli su u prsten koji su tvorila stabla bukve oko okrugla drevnog nasipa koji se zove Chanctonburry Ring, sjecišta pet energetskih linija na vrhu brežuljka Washington, West Sussex, kad ga je iznenada neka nevidljiva sila podignula u zrak više od metra. Tamo je ostao barem 30 sekundi, lebdeæi vodoravno i urlajuæi od straha, a zatim je pao na zemlju. Moglo bi to biti samo sjeæanje o snazi prošlosti koja se ponekad javlja èak i u sadašnjosti.


Holy Grail


POTRAGA ZA SVETIM GRALOM

Simbolika Svetog Graala

Tko još nije nikada èuo rijeèi Sveti Graal? Nemoguæe da veæ netko nije barem jednom naèuo o njegovoj legendi o beskrajnoj potrazi za tim svetim artefaktom. Sveti Graal, posuda s Isusovom krvlju je prauzor duhovnog puta prema kršæanskoj potpunosti. Do Graala vodi mnogo putova...

Poèetak mita o Svetom Graalu, gdje je sve zapoèelo…

Ovaj mit je više nego bilo koji drugi na zapadu, saèuvao legendu o Sv. Gralu, kao omnipotentnoj magiji, koja i dan-danas rasplamsava vatru fantazija i kreativnosti ljudskog duha.U potrazi za ovom legendom i razrješenjem njezinih misterija, moramo se uputiti u svijet mitologije, èija je i kompleksnost i ljepota nesaglediva.

U tkivu ovog duhovnog sklopa, zacijelo je pohranjena jedna poruka, koja je i danas jednako aktualna kao i prije 800 godina. Ova legenda se pojavljuje po prvi put u 12 stoljeæu. Napisao ju je vrlo nadareni francuski pisac Chretien de Troyes. Pripovjest pod imenom «Conte du Graal» 1180 g., nikad nije dovršena . O Troyesovom životu se ne zna bas puno, osim onoga sto je on sam o sebi u svojim spisima ostavio, a to je više nego oskudno. Jedno je istinito, da su njegovi spisi izazvali pravi boom o Artusovim legendama. To je bila nova literatura srednjeg vijeka, koju su inspirirani Bardi, proširili na kraljevskim dvorcima i slojevima velmoža i feudalaca. Danas se po modernoj psihologiji kaže, da svaki èovjek, koji nije u stanju imati snove u slikama, preko kojih bi mogao izraziti svoje emocije, straha, strepnje i nostalgije, predstavlja stanje iz kojeg se razvija bolest.

Po ovom principu to isto vrijedi i za svako društvo. A da je tomu tako bilo i u 12 stoljeæu u Europi, signifikantno je i evidentno iz literature. Legende o kralju Artusu ili bolje poznatom kao Arturu, od kojih je gralska legenda najpoznatija, nazivaju se u Francuskoj "Matiere de Bretagne". Meðutim, u to vrijeme, kao i kasnijim epohama, postavilo se je pitanje o izvoru i tekstu odakle su Bardi crpili svoje inspiracije. Smatra se da je morao postojati neki zajednièki izvor, koji se onda kasnije izgubio, po uzoru na zajednièki izvor kod stvaranja Biblije Novoga Zavjeta. Što se pak tièe Chretienovih spisa, oni se mogu slijediti sve do irskih, velških i keltskih spisa. Kasniji kršæanski i alkimistièki pisci, postavljaju druge norme i pravce, koji se onda vise oslanjaju na Kabalu, Templarske vitezove i Kathare.


Chretienova Pripovjest

Junak Chretienove pripovjesti, je mladi vitez Parsifal koji dolazi do tajanstvenog dvorca blizu široke rijeke. Vlasnik dvorca je Kralj ribar, tako nazvan jer je hrom i nemoæan da hoda ili jaše, pa mu je ribarenje jedina razonoda. Kralj poziva mladog viteza u goste i Parsifal tijekom gostovanja u dvorcu vidi povorku dvorjana. Prvo dolazi mladiæ noseæi bijelo koplje sa bijelom toèkom iz koje kap crvene krvi kaplje na njegovu ruku. Potom dolaze još dva mladiæa noseæi svijeænjake i s njima prekrasna djevojka raskošno odjevena, noseæi u ruci zlatnu zdjelu optoèenu dragim kamenjem. Kada ona uðe s gralom, nastane toliko svijetlo da svijeènjaci izgube svoj sjaj kao što zvijezde izblijede pokraj Mjeseca ili Sunca. Iza nje dolazi druga djevojka sa srebrno izdjeljanom posudom. Povorka prolazi dvoranom i odlazi. Parsifala izjeda znatiželja da sazna što je upravo vidio, ali nitko mu ništa ne kazuje, a on je odveæ uglaðen da pita. Narednog jutra, dvorac se èini potpuno napuštenim. Kad je Parsifal izjahao kroz vrata, pokretni se most podigao iza njega. Kasnije mu je reèeno da je trebao pitati èemu gral služi. Da je upitao, Kralj ribar bi ozdravio i iz toga bi proizašlo mnogo dobra. Vitezovi Svetog Graala Vrlo su proturjeène ostale prièe o potrazi za Svetim Graalom, za koji se mislilo da ima veliku moæ izljeèenja. U najpoznatijoj prièi sir Thomasa Maloryja «Arthurova smrt» (1485.) govori se kako su u potragu za Graalom otišli sir Galahad (Gawain u nekim drugim prièama), sir Percival i sir Bors. Došli su do Dvorca Graala okruženog jalovom pustopoljinom i otkrili da sveti kalež èuva ranjeni, nepokretni Kralj Ribara. Samo na toèno postavljeno pitanje koje se odnosi na Graal, Kralj Ribara æe ozdraviti, zemlja se obnoviti, a oni æe dobiti Graal. Sir Galahad je ispravno postavio pitanje, pa su trojica vitezova brodom odnijeli Graal u sveti grad na Istoku koji se zvao Sarras, gdje je Galahad okrunjen za Kralja. Percival se vratio u Dvorac Graala a Bors u Camelot. Daljnja sudbina Graala je nejasna zbog brojnih urota, posredovanja križara, katara i tako dalje.

U Parzival-u, njemaèkoj verziji gralske legende, piše Bard Wolfram von Eschenbach o Sv. Gralu, kao težnji pojedinca za "holistièkom" cjelinom. On smatra Gral puninom svega, pa samo promatranje istog predstavlja konaènicu svih snova. U njemu on luèi izmeðu prirodnog i natprirodnog. U traženju Grala, Parzival pokušava sintezu ovo dvoje nespojivih pojmova uspostaviti i pomiriti ih, a Wolfram to ocrtava prilièno oštro, kao crno bijelu tehniku, koja mora u boji dobiti pomirenje. Da ovdje mistika igra vrlo veliku ulogu, pokazuje i samo ime Parzival, ili Parceval, koje se može poistovjetiti sa "Parce a Val", sto u prijevodu znaci, "kroz dolinu", ili "dolinu proæi", gdje se oèito zapaža mistièka metaforika.


Tri strane jedne legende

Ako želimo sve zajedno razumjeti, moramo se ponovno poslužiti metaforikom mitologije tj. biblijskom slikom Stabla mudrosti i znanja iz raja, tj. centra svijeta, koje raste pored izvora vjeène mladosti, takozvani "Axis Mundi". Ovo bi onda bila interpretacija magiène i misteriozne mitologije o vjeèitom pomlaðivanju svijeta. Ovo stablo ima tri grane, to jest tri legende razlièitih naroda o istom mitu, Keltsku granu i Legendu, Kimièku ili alkemistièku granu i Legendu i kršèansku granu ili legendu. Sve keltske legende ukazuju na disharmoniju koja je nastala izmeðu prirode i Boga, koju onda ovaj vitez mora preko Sv. Grala izmiriti. U drugom ogranku legende onom alkemistièkom, Vitez je usamljeni borac, koji želi naæi raj na zemlji, pri stvaranju harmonije izmeðu njih u "unio mistica", a po moguænosti i prekoraèiti u apsolutno. Dok treæi dio, ili kršæanska legenda predstavlja uskrsnuæe, i potpunu preobrazbu u Bogu. Novija slika legende

U jednom apokrifu Novog Zavjeta, koji je nastao u 4 stoljeæu, a zove se Evanðelje po Nikodemu, nalazi se jedna legenda, koja ima znaèajnu ulogu u ovoj gralskoj prièi.

Prema novijim piscima, gral je bila zdjela s posljednje veèere u kojoj je Isus svojim uèenicima ponudio vino koje je bilo njegova krv. Ta je zdjela postala posjed bogatog Isusova sljedbenika Josipa iz Arimateje koji je u njoj uhvatio malo krvi što je tekla iz rana raspetog Spasitelja. Taj veliki simbol ili zavjet vjeènog života, posudu koja sadrži Kristovu otkupljujuæu krv, èuvali su u tajnosti u svom dvorcu nasljednici Kralja Graala, potomci Josipa iz Arimateje.

Josip iz Arimateje, koji se spominje kao Isusov uèenik u svim Evanðeljima, a

bio je i prilièno bogat. Josip je ta osoba, koja poslije Isusove smrti na krizu, ide kod Pilata i moli ga, da li smije skinuti Isusa sa Kriza i pokopati ga. To mu biva dozvoljeno, te on to i provodi. Èovjek Nikodem, Židov, bogat i utjecajan, pomaže Josipu, i oèituje se pred Židovima kao sljedbenik Isusov. To Židovima nikako ne odgovara, pa kako bi mu se osvetili, a njemu nisu mogli bas puno uèiniti, svete se na Josipu, kojega bacaju u zatvor, jer kako su ustvrdili, on je u svojoj kuci, na jednom oltaru, na kojemu se nalazio jedan Pehar tj. Kalež od zlata, pun krvi, koju je Josip uhvatio kada je tekla iz Isusova probodenog boka, te joj se u bogohulstvu klanjao.

U zatvoru se ukazuje Josipu od Arimateje sam Isus Krist, Uskrsli Sin Božji, i vodi ga kroz zatvorske zidove ravno kuci. Židovi izbezumljeni, kako se to moglo dogoditi, svete se i Josipu Arimatejcu kao i Nikodemu, koje zajedno sa njegovom sestrom i prijateljima protjeruju iz Izraela, tj. iz Jeruzalema. Oni se ukrcavaju na jedan jedrenjak i plove u Britaniju, tj. na "bijeli Otok" kod Britanije, gdje se iskrcavaju i tu ostaju. U vremenima gladi i bijede, Josip zatrubi u jedan "Sofar" tj. rog, a Sv. Gral ih onda opskrbljuje sa svim sto trebaju. Meðutim, Josip iz Arimateje je po svim legendama prvi gralski Vitez, kojem onda slijede dva druga, Kralj ribara i Parsifal.


Simboli legende Crkva je odbacila pripovjesti o gralu, jer su one znaèile da se spasenje može postiæi i drugaèije negoli uz pomoæ crkve. Mit je uglavnom konstruiran iz graðe izvorno preuzete od keltske poganske religije.

Cijela se pripovjest o njemu vrti više-manje kroz minimalno izmjenjene inaèice prve verzije Chretienove prièe «Conte du Graal». Gral je obièno pehar ili zdjela s posljednje veèere i tijesno je povezan sa svetom misom, ali mu je udaljeni predak tajanstvena posuda besmrtnosti u keltskom drugom svijetu. Kralj Graal je obièno hrom ili onemoæao od starosti i stoga mu je zemlja pusta i neplodna. Jedan od junakovih zadataka je da izlijeèi kralja i tako obnovi život na pustoj zemlji, tema koja je takoðer porijeklom iz starih keltskih vjerovanja.

Pripovjetke pune tajanstvenih i zavodljivih motiva. Èudan je naziv Kralj ribar ili Bogati ribar za èuvara grala: U njegovu je dvorcu koplje s kojega kaplje krv, a to je koplje koje je bilo zabodeno u kristov bok na križu. Kako bi izlijeèio Kralja ribara, junak mora postaviti pitanje koje je u svom najranijem obliku glasilo: «Èemu gral služi?» Prekrasna nositeljica grala i Ružna djevojka, strašna vještica koja se približava junaku oèigledno su dva vida poganske božice. Tema osvete povezana je sa slomljenim maèem kojega junak mora popraviti. Èini se da nema nekog cjelovitog poganskog mita koji bi stajao iza pripovjesti o gralu. Srednjevjekovni autori su izgradili kršæanski mit na temelju nepovezanih i promjenjivih poganskih predaja. Povijesni Sveti Graal i njegova mitologija

Tematika Svetog Graala je ipak smještena, povijesno gledano u šesto stoljeæe, a njezini dogaðaji su iz vremena križarskih ratova, kojih 5 stoljeæa kasnije. U epu se mogu povuci paralele izmeðu slijedeæih podruèja, Britanija, Sv. Zemlja, Španjolska, Francuska, Njemaèka, kao i bliskog i dalekog Istoka. Meðutim, dogaðaji su ipak preseljeni u svijet snova, gdje se raða jedan Vitez, koji traži Sv.Gral ili "Sv.Kalež", pod razlièitim imenima: Artus, Gawain, Peredur, Perlesvaus, Parzival, Galahad ili Bors. Njegovo podrijetlo je u tami fantazije i mitološke slobode, a sami vitez je pojam herojstva, èistoæe i spiritualne moæi. On je pravi "siromah u duhu".

Za magijskim okruglim stolom, vitez koji je u potrazi za Sv.Graalom zauzima najopasnije, tj. trinaesto mjesto. Ep je pun moralizirane tematike, i borbe izmeðu dobra i zla. Meðutim, traženje Grala je individualan podvig, pa se zato svaki pojedinac mora uputiti u "prazninu" , tj. isprazniti zlu osobinu u duši, kako bi mogao biti dostojan susreta sa zadnjom apsolutnom tajnom. Da bi to postigao, mladi heroj, Vitez, mora ispuniti neke uvjete: On mora postaviti ispravne upite, osvetiti nepravdu, osvojiti jednu utvrdu, naæi Grala, te ostati sebi samom dosljedan, kao i lojalan i ustrajan na svome putu. Dok on sve ovo provodi, on se preobražava u suštini, i kroz svoja djela, njemu uspijeva, drugog èuvara Grala, ozdraviti, te opustošenu zemlju, ponovno pretvoriti u jedan cvjetni raj.


Razni epovi i poemi i njihovi autori

U prvim prièama te u onim kasnijima Sveti Graal je nešto posve drugaèije, izraz «Graal» ili «Grail» dolazi od latinskog izraza gradale ili gradus, što bi znaèilo posuda donesena na stol više puta tokom cjelog obroka. Po Keltskom shvaæanju i drugim ranijim piscima takva je posuda sa jelom ili piæem bila shvaæana kao pojam «Grail». Kelti su na primjer govorili o «un grail» ne kao o jedinstvenom predmetu veæ kao pojam za oznaèavanje neke posude za stolom. Wolfram von Eschenbachov ep Parzival prikazuje Graal kao kamen koji podaje kakvoæu i sprjeèava svakoga tko ga drži da umre u roku od tjedan dana. Srednjevjekovne prièe kazuju da je Graal donio u Glastonbury u Britaniju, Josip iz Arimathee i njegovi sljedbenici.

U Arthurovo doba potraga za Gralom bila je najveæa duhovna potraga. U Keltskim legendama autor epa Parceval prièa o Vitezu koji mora uspješno privesti kraju potragu za Graalom. Dok za druge Francuske autore kao Malory, Glavni Graalski vitez bio je Galahad iako drugi vitezovi uspješno privode kraju potragu za Graalom. No Tennyson je vjerojatno autor koji je imao najveæi utjecaj na koncepciju potrage za Svetim Graalom u modernom govorno-Engleskom svijetu. Krozu njegove Idile i kratke poezije «Sir Galahad».

No još je jedna popularna poezija iz devetnaestog stoljeæa dala mnogim generacijama demokratiziranu natuknicu o potrazi za Svetim Graalom, a to je James Russel Lowellova «The Vision of Sir Launfal», njegov poem prikazuje potragu za Graalom kao nešto što može postiæi svatko tko je zaista vrijedan. Ideju da je prièa o Graalu nastala iz pustih mitova provela je Jessie Weston u svojoj knjizi «From Ritual to Romance» koju je T.S.Eliot koristio u pisanju poema «The Waste Land». Eliotovo djelo je bilo nadahnuæe mnogim važnim novelistima njegovog doba i onima nakon njega ukljuèujuæi i Ernesta Hemingwaya i Fitzgeralda.


Freemasonry Slobodni Zidari


Freemasonry Slobodni Zidari

Slobodni Zidari

Slobodni Zidari internacionalno je bratstvo. Èlanovi tog bratstva spojeni su zajednièkim idealima morala i metafizike, i u mnogim granama, u zajednièko uvjerenje u jedno Više Biæe.

Slobodno Zidarstvo, je ezoterièna umjetnost. Što znaèi da se govori o zidarstvu u prenesenom smislu i da èlanovi bratstva ne moraju po zanimanju biti zidari. Osim toga neki aspekti njihovih unutrašnjih poslova uglavnom nisu odavani javnosti.

Masoni daju mnoge razloge za to, jedan od kojih da Slobodni Zidari koriste inicijacijski sistem ocjenjivanja kako bi istražili etièka i filozofska sporna pitanja, i da je takav sistem manje efikasan ako promatraè zna što ga oèekuje. Èesto sami zovu taj sistem «neobièan sistem morala zastrt alegorijama i ilustriran simbolima». Ukratko o masonima…

Bratstvo Slobodnih Zidara veoma èesto naziva se i tajno bratstvo, a zapravo se i smatra prototipom tajnih bratstva. Mnogi Masoni kažu da se njihovo bratstvo bolje opisuje kao «bratstvo sa tajnama». Tajnovitost varira diljem svijeta. U državama u kojima se govori engleski, veæina Masona slobodni su predstavljati se kao takvi u javnosti, Masonke graðevine su èesto jasno oznaèene a sastanci javni. Dok u državama u kojima je Masonstvo zakonom zabranjeno, prakticira se u tajnosti.

Slobodno Zidarstvo je gotovo univerzalno zabranjeno u totalitaristièkim državama. 1925, smatrano je odmetništvom u Fašistièkoj Italiji. U Nacistièkoj Njemaèkoj, Masoni su slani u koncentracione logore i nareðeno je da se sve poznate Masonske Lože zatvore. Njemaèki Masoni koristili su plavi cvijetak «potoènicu» kao tajno sredstvo prepoznavanja kao zamjenu tradicionalnom logotipu (previše prepoznatljivom) kutomjeru i kompasu.


Poèetci Masonstva

Masonstvo tvrdi da ima drevne korijene. Masonski spisi tvrde da je Masonstvo nastalo u drevnom Egiptu, prije Mojsija. No drugi Masonski spisi datiraju Masonstvo unatrag do vremena kad je graðen Solomonov Hram.

Masoni su direktni potomci «Siromašnih Siroti vitezovi Krista i Solomonovoga hrama» bolje poznatih kao Vitezovi Templari, u uskoj su vezi drevnog društva Mistiènih škola i administrativna ruka Sionskog Samostana, romanskog Kolegija, Majstora Comancina i Noini intelektualni potomci a smatra se da imaju i mnoge druge drevne korijene.

Prema ljudima koji nisu èlanovi Masonskog bratstva, i koji prouèavaju njihove povijesne korijene, ne postoji niti jedan dokaz o Masonskim aktivnostima prije Srednjeg Vijeka. Masonstvo se možda razvilo iz srednjovjekovnih zanatskih bratovština; ali mnogi istraživaèi vjeruju da je nastalo u ranim 1700. –tima i da nema nikakvih istinskih veza sa ostalim starijim bratstvima i organizacijama. Te su teorije iznašane u mnogim tekstovima.

Pravi Masonski korijeni, vrlo su vjerojatno izgubljeni u povijesti no smatra se da Slobodni Zidari nisu mogli direktno izniknuti iz srednjevjekovnih gilda obrtnika zidara. Jedan od zakljuèaka takve teorije je èinjenica da su zidarske gilde bile relativno cijenjene u srednjem vijeku. Zidari su živjeli u blizini njihovih gradilišta i nisu imali potrebe za tajnim znakovima kako bi se identificirali. Organizacija Strukture

Postoje mnoga razlièita rukovodeæa podruèja nadležnosti Slobodnih Zidara, svako vladajuæe i neovisno od drugih, i èesto definirano prema geografskom teritoriju. Ne postoji centralno vladajuæe Masonsko tijelo, iako svako podruèje nadležnosti posjeduje listu drugih podruèja koje formalno priznaje. Ako i drugo podruèje uzvraæa priznanje, kaže se za ta dva podruèja da su prijateljska, što omoguæuje èlanovima jedne da prisustvuju sastancima druge Lože i obratno.

Kako bi Masoni priznali neku Ložu, uglavnom je barem potrebno ispuniti uvjet da je Loža smještena na mjestu neke od drevnih graðevina, prekretnica u povijesti Masona. No, ne postoji univerzalno prihvaæena lista takvih spomenika, a od Lože do lože najèešæe se veoma razlikuju mišljenja o tome koji su to spomenici. Vodeæa vlast nekog Masonskog podruèja obièno se zove Velika Loža, «Grand Lodge». To se normalno koristi za svaku pojedinu zemlju, u sjevernoj Americi svaka regija i provincija ima svoju Veliku Ložu iako teritorij neke Lože može biti širi ili uži od granica regije.

Zgrade Masonskih Loža mnogo su godina bile poznate kao hramovi. No danas se u mnogim zemljama taj termin promijenio u Masonski Centar. Suprotno narodnom mišljenju, Masoni se ne sastaju u Loži veæ se sastaju kao Loža.


Èlanstvo Masoni prihvaæaju kao svoje èlanove ljude bilo kakve religije od Kršæanstva,

Židovstva do Budizma. Ateisti su takoðer prihvaæeni u Ložama. No u svakom sluèaju Masonske lože su od 19 stoljeæa zahtijevale da buduæi èlan mora imati vjeru u neko više biæe. Prema tome, Masoni æe prihvatiti jednu vrstu ateista, one koji su voljni prihvatiti neku vrstu spiritistièkog vodstva.

Specifièan teistièki i ortodoksni ton u stvari je unesen od poèetka 19. stoljeæa, ukljuèujuæi i vjeru u besmrtnost duše.

Da bi se postalo Mason, mora se ipak ispuniti neke uvjete:

· biti èovjek koji djeluje vlastitom voljom. · vjerovati u više biæe, ili u sluèaju nekih podružnica, princip stvoritelja (osim u

sluèaju uèlanjenja u podružnicu bez religijskih zahtjeva) · biti minimalne prihvatljive dobi (18 – 25 godina ovisno o podružnici) · biti bistrog uma, zdravog tijela i visokih morala · biti slobodan. (ili biti «roðen slobodan, a ne u ropstvu.»

Ova pravila zapravo su dosta fleksibilna, recimo «Biti roðen slobodan» ne

pojavljuje se u modernim Ložama, veæ se pojavljuje samo iz povijesnih razloga dok Uvjet «zdravog tijela» uglavnom znaèi da èlan mora biti fizièki sposoban prisustvovati u ritualima, no danas je veæina Loža veoma fleksibilna u prihvaæanju tjelesno invalidnih osoba. Žene – Slobodni Zidari

Pozicija žena u Slobodnom Zidarstvu još je i danas stvar velike kontroverzije. Tradicionalno samo su muškarci mogli postati Masoni. No to se pomalo mijenjalo, pogotovo tijekom prošlog stoljeæa. Bilo je dakako iznimaka i ranije u 18. stoljeæu.

Elizabeth Aldworth stvorila je legendu o jednoj od prvih žena koja je bila èlanom Slobodnih Zidara. Elizabethin otac, grof Doneraile, iz pokrajine Cork u Irskoj bio je Mason. U 18. stoljeæu bilo je uobièajeno za Lože da se održavaju u privatnim kuæama. Elizabeth je jednom sluèajno vidjela Masonski sastanak koji se održavao u kuæi njenog oca. No kad su ju otkrili, njenu situaciju su pomno prouèili svi èlanovi Lože, i na kraju odluèili da Elizabeth iniciraju u Slobodne Zidare.

Ova prièa podržana je i drugim izvorima i dokazima. Elizabeth je navodno bila jedna od potpisnika Irske knjige o konstituciji 1744, i da je èesto prisustvovala, noseæi svoja Masonska odlièja, dobrotvornim Masonskim zabavama za siromašne i nemoæne. Govori se da joj je nakon smrti bila odobrena èast Masonskog pokopa.

Veæina Velikih Loža kontinentalnog podruèja priznaje punopravno èlanstvo ženama, iako u nekim podružnicama neformalno prihvaæaju takav ustav kao i da su podružnice koje prihvaæaju žene, dio Slobodnih Zidara. Centralna Velika Loža Engleske (i to tek od 1998) priznala je u potpunosti dvije lokalne ženske podružnice. Dok u mnogim sluèajevima, sjeverna Amerika slijedi primjer Engleske što se tièe žena, no najveæi otpor ženama u Slobodnom Zidarstvu ostao je upravo u Americi.


Masonski simboli

Slobodni Zidari oslanjaju se uvelike na arhitekturalnu simboliku srednjovjekovnih operativnih zidara koji su zaista radili u kamenu.

Njihov glavni simbol je kutomjer i kompas, tipièni arhitektonski alati, tako ureðeni da formiraju èetverokut.

Za kutomjer se kaže da predstavlja stvar ili materiju, a kompas duh ili um. S druge strane kutomjer bi mogao predstavljati svijet konkretnoga, ili mjeru objektivne stvarnosti, dok bi kompas mogao predstavljati apstrakciju ili subjektivni sud, i tako dalje. (Masonstvo kao društvo bez dogme, nema crno na bijelo potvrðeno tumaèenje ovih znakova).

Kompas koji se oslanja na kutomjer, predstavlja ovisnost meðu to dvoje. U praznom prostoru meðu njima, èesto je smješten simbol metafizièkog znaèenja. Ponekad je to sjajna zvijezda ili neki drugi simbol svijetla, koji predstavlja istinu ili znanje. Ili, ponekad se u sredini znaka nalazi slovo G, za koje se smatra da oznaèava G kao God, «Bog» na engleskom i/ili G kao geometrija.

Kutomjer i kompas simboli su koji se pojavljuju na svim Masonskim sastancima, zajedno sa otvorenom knjigom «Svetog Zakona». U zemljama gdje se govori engleski, to je obièno Biblija, no može biti bilo koja sveta knjiga koju èlanovi odreðene lože ili jurisdikcije žele izložiti, bila to Sveta Biblija ili Kuran, ili neka druga. U Francuskim ložama koristi se Masonski ustav, a u nekim sluèajevima, kada se religijske razlike u pojedinoj loži previše istièu da bi omoguæile lak izbor knjige koju æe se izložiti, izlaže se knjiga praznih stranica. Uloga tog simbola je pisana mudrost, inspiracija i ponekad otkrivena volja Svevišnjega.

Veæina Masonskog simbolizma po prirodi je matematièka, a posebice geometrièka, najvjerojatniji razlog zašto je bratstvo Slobodnih Zidara privuklo toliko racionalista (kao Voltaire, Fichte, Goethe, George Washington, Benjamin Franklin, Mark Twain i mnogi drugi).

Masonstvo ne posjeduje neke svoje posebne metafizièke teorije, no, izgleda da postoje neki utjecaji Pitagoreanaca, i Neo-Platonizma kao i mlaðeg i modernog Racionalizma. Da bi se potvrdila geometrijska arhitektura Masona, o Svevišnjem biæu (Bogu ili Stvaratelju) govori se ponekad u Masonskim ritualima kao o Velikom Geometru ili Velikom Arhitektu Svemira. Masoni koriste raznovrsne izraze za koncept svevišnjega kako bi izbjegli ideju da govore o božanstvu neke religije ili o konceptu Boga kao Boga.


Masonski stupnjevi Postoje tri poèetna stupnja u Slobodnom Zidarstvu:

· Entered Apprentice / Poèetni Nauènik · Fellow Craft / Drugar Zanatlija · Master Mason / Majstor Zidar

Ulazak u pojedini stupanj omoguæen je sudjelovanjem u posebnim ritualima, u

biti srednjovjekovne moralne igre, u kojem jedan èovjek zajedno sa èlanovima Lože u koju se buduæi èlan želi uèlaniti, igraju neku ulogu. Ne zna se mnogo o tim ritualima, no zna se da je mjesto održavanja obièno ambijent održavanja ureðen biblijski, kao Solomonov hram u Jeruzalemu, prièe u koje se sudionici utjelovljuju, nisu namijenjene da budu neophodno Židovske ili Kršæanske po prirodi. Ništa nadnaravno se ne dešava tijekom tih rituala.

Kako se koji èlan bratstva penje stupanj po stupanj, uèi lekcije i shvaæa ih sam za sebe. Postoji mnogo naèina na koje pojedinac može shvatiti Masonske rituale, ali ni jednom Masonu nije dopušteno da diktira drugome kako da shvati rituale. Zapravo nikakva posebna istina se ne usvaja, veæ društvena struktura – govoreæi simbolièki o univerzalnim ljudskim stereotipima – koja svakog Masona uèi da pronaðe svoje odgovore na bitna pitanja o životu. Danas, od Masona koji prelaze na viši stupanj (posebno u kontinentalnoj Europi) traži se da napišu esej o nekoj odreðenoj filozofskoj temi i pripreme predavanje o istoj. Bratstvo ili religija?

Mnogi ljudi, èak i mnogi Masoni, netoèno vjeruju kako je Masonstvo jednostavno bratstvo, kao klub Lavova ili Elks klub. Masonstvo u prvom redu istièe da nije religija. Iako je to više – manje netoèno. Slobodno Zidarstvo je nekršæanska okultna religija koja poduèava drugaèiji put prema spasenju i smatra Isusa, Buddhu, Konfucija i sve ostale spiritistièke voðe samo kao vjesnike «Velikog Arhitekta Svemira» a Veliki Arhitekt, nije samo još jedan termin za Boga Jehovaha. Masonstvo u biti uèi da postoje dva vrhovna božanstva: Adonay, kršæanski bog, i bog zla Lucifer. Masonstvo smatra isto vrijednima religijske spise svih religija na svijetu.


Protivljenje Crkve Slobodnim Zidarima

Postoje dva glavna razloga tvrdoglavom protivljenju Kršæanske Crkve društvu Slobodnih Zidara.

· Odabir èlanova Masonskog društva, koji se smatraju ekskluzivnima i više vrijednima što se protivi svim religijskim uèenjima.

· Ezoterièan aspekt Masonskih rituala, koji su viðeni kao sinonim Gnosticizma, koji je proglašen heretièkim i kojega je rana Kršæanska Crkva ugušila.

Najžešæa oporba bratstvu dolazi uglavnom sa strane Katolièke Crkve koja se

otvoreno protivi Slobodnom Zidarstvu, tvrdeæi da je barem djelomièan krivac Francuske Revolucije i posljedica pada crkve u Europi. Crkva je tako uspostavila nekoliko bratstva kao alternativu Katolicima koji su se željeli uèlaniti u Slobodne Zidare.

Ironièno je da je jedna od tih organizacija, Opus Dei, bila pod više-manje sliènim optužbama iste težine onih kojima su optuženi Slobodni Zidari. Iako su mnogi Masoni u državama sa engleskim govornim podruèjem Protestanti, takoðer se neke Protestantske Crkve protive Slobodnim Zidarima , sukladno tvrdnji da «ni jedan èovjek ne može služiti dvojici gospodara». Kritike tajnom bratstvu

Postoji mnogo kritika usmjerenih prema bratstvu Slobodnih Zidara. Jedna od njih možda ne toliko usmjerena ka Masonima veæ opæenito tajnim društvima, je prakticiranje kronizma, tj. favoriziranje drugih èlanova bratstva. Uèlanjivanje u tajno društvo poveæava recimo šanse za dobivanje nekog zaposlenja.

Druge kritike upuæene su moralnoj strani Masona a što je njihova velika boljka

jer Slobodni Zidari posebno istièu meðu svojim ciljevima želju za pojaèavanje morala svojih èlanova. Pa ipak Masone se kritizira ponajviše da su velikodušni i darežljivi – no samo prema drugim Masonima, tvrdnja koju takoðer pogoršava kritika klasicizma i rasizma meðu Slobodnim Zidarima

Nadalje, mnogi drže Masonstvo novom religijom, prema nekima barem ima

mnoge sliènosti nekoj religiji: · u ložama se nalazi oltar na kojemu se nalazi sveta knjiga «Sveti Zakon»,

najèešæe je to Biblija. · Ima svoj vlastiti naèin izgovaranja rijeèi «amen» - «So mote it be», a što je

literarni prijevod rijeèi Amen. · Ima mnogo razvijenije rituale od mnogih Protestantskih ustanova · Neke Masonske grupe, posebice odjel koji se naziva «Scottish Rite» nazivaju

svoje Lože Hramovima. · Posjeduje nebrojeni simbolizam i ikonografiju

Gledajuæi iz perspektive mnogih religija, Masonstvo se možda može i ne gledati kao religiju ali iako nije religija, onda svakako se može smatrati konkurencija.


Neke se Masonske rituale može interpretirati kao magiène iako je Masonstvo uvijek težilo ka racionalizmu radije nego misticizmu, samo postojanje takvih interpretacija dovelo je neke Kršæane do zakljuèka da je Masonstvo «Sotonistièko». No ta je kritika rezervirana svakom tajnom društvu koja svoje rituale prakticira u tajnosti da bi iniciralo svoje èlanove.

Tradicionalni Masonski zavjeti, koje daje kandidat tijekom inicijacijskog rituala,

ponekad se nazivaju «blood oaths», ili «zavjet krvi» ili krvavi zavjet prema nekim kritièarima. Kandidat se zaklinje željom ozbiljne fizièke kazne na sebi ukoliko ikada oda tajne Slobodnih Zidara, nekome tko nije èlan bratstva. Dok se mnogi ljudi zgražaju nad takvim zavjetom, Masoni se brane da ti zavjeti nisu ništa više literarni od obiènog djeèjeg «križ na srce, dao bog da umrem», obièan moæni psihološki naèin da se izrazi ozbiljno obeæanje.

Osim toga države su èesto koristile ozbiljnije smrtne kazne kršiteljima njihovih zakona, upravo kao i Masoni. No unatoè upornim pokušajima obrane, poèetkom 1980.tih godina «krvavi zavjeti» je postao veæi problem sa stajališta javnosti, i mnoge su ih Masonske Lože zamijenile mnogo korektnijim «ne-krvavim zavjetima» (blodless oaths)

Èesto se dogaða da pojedinci postaju Masoni preko poziva ili zbog svojih

dobara ili nekog drugog razloga, iako bi onaj tko želi postati mason trebao svojevoljno zatražiti èlanstvo bratstva bez da ga itko na to potakne. Takav je naèin kažu neki, pomalo u konfliktu sa Masonskom misijom «da stvori od dobrih ljudi, još bolje», a takoðer se smatra da ako je društvo tajno, ne smije se javno promovirati. Prema tome ako je tajno kako æe dobar èovjek znati za njega? U stvari, Masoni su poznati da ne traže razloge onih koji se žele uèlaniti, no najèešæe æe radije odabrati nekoga tko može bratstvu nešto ponuditi u zamjenu. Politièke zavjere koje ukljuèuju Masone

Upravo zbog ponekad tajnovite prirode njihovih rituala i aktivnosti, Slobodno Zidarstvo dugo je bilo sumnjièeno sa strane crkve i državnih tijela da se bavi nedozvoljenim aktivnostima.

Slobodni Zidari oduvijek su bili omiljeni cilj zavjera, okultnih i zlih moæi èesto asociranih Novim Svjetskim Poretkom i drugim «agentima» kao Papa, Illuminati i Židovi, svaki od njih predodijeljen dominiranju svijetom, ili veæ tajnovito kontrolira svjetsku politiku.

Glavna tema anti-masonskih kritika u današnje vrijeme jeste prisutnost njihove organizacije u sjeni politièkih aktivnosti. Ovaj zakljuèak je došao iz razloga što su mnoge politièke figure u proteklih 300 godina bili Masoni. Mišljenja se razlikuju od teorije do teorije što se tièe tog paradoksa. Neki kažu da Masoni konstantno smišljaju kako poveæati njihovu moæ i bogatstvo, drugi kažu da je Masonsko Bratstvo upleteno u zavjeru kako bi se stvorio Novi Svjetski Poredak, drugaèijeg tipa (èesto zlokobnijeg), nego što je postojeæi svjetski poredak. Ove teorije vjerojatno opisuju svako postojeæe tajno društvo. U svakom sluèaju, Masoni su oduvijek bili glavna meta zbog njihove velièine i primjetnog èlanstva.


Povijesne nesuglasice da Masoni tajno kuju zavjeru kako bi stvorili društvo bazirano na njihovim idealima slobode, jednakosti, bratstva i religijskoj toleranciji, Masoni ne porjeèu. U današnjim prosvijetljenim vremenima mnogi prihvaæaju srž navedenih Masonskih vrijednosti, a ustrajni neprijatelji društva primorani su izmisliti mnogo mraènije motive o tome što Slobodni Zidari zapravo smjeraju.

Zadnjih 40-tak godina, Masonska Loža u Italiji sumnjièena je u sudjelovanju oko financijskog skandala tadašnjeg bankrotiranog Vatikana i mnogih ubojstava. Taj je skandal u trenutku skinuo s vlasti tadašnju Talijansku vladu i donijelo potpunu inkviziciju koja je tvrdila da je Talijanska Masonska Loža «država ispod države», koja drži u šaci najviše dužnosnike svih grana talijanske Vojne i državne službe, i mnoge korporacijske titane, kao što je trenutni Prvi Ministar Silvio Berlusconi.

No dan danas, Slobodni Zidari mogu zapravo biti jedino optuženi da su nekakva vrsta kluba ili organizacije u kojemu ima mnogo povlastica, a moguæe i nelegalnih poslova. No sluèajeva kao što je još u 19 stoljeæu bilo danas sigurno više nema, William Morgan iznenadno je nestao nakon što je zaprijetio da æe izdati tajne bratstva, vjeruje se da su ga zbog toga Masoni jedostavno uklonili. Slobodni Zidari u opæoj kulturi Mnogi poznati Amerièki predsjednici bili su Slobodni Zidari:

· George Washington · James Monroe · Andrew Jackson · James Polk · James Buchanan · Abraham Lincoln (Masonska loža za koju se prijavio, i koja ga je obila dok se

kandidirao za Amerièki Senat nakon smrti proglasila ga je Masonom) · Andrew Johnson · James Garfield · William McKinley · Theodore Roosevelt · William Taft · Warren Harding · Franklin D. Roosevelt · Harry Truman · Lyndon Johnson · i Gerald Ford.

Poznati rani Amerikanci za koje se zna da su pripadali Slobodnim Zidarima:

· Benjamin Franklin, John Hancock, Paul Revere, Benedict Arnold, Stephen Austin, Jim Bowie, David Crockett, i Sam Houston.


Postoje takoðer romani i djela koja se bave Slobodnim Zidarima i njihovom simbolistikom:

· Jedan od glavnih likova u romanu Edgara Allana Poea «The Cask of Amontillado» je mason dok jedan od glavnih likova u romanu «War and Peace» Lava Tolstoja, postaje Mason.

· Britanski pisac, najpoznatiji po svom djelu «Knjiga o Džungli» Rudyard Kipling takoðer je koristio Masonski simbolizam i mit u prièi «The Man Who Would Be King», koja je kasnije prenesena i na filmsko platno.

· «Foucault's Pendulum» roman Umberta Eca takoðer se bavi Masonstvom. · Blockbuster roman Dan Browna, «Angels and Demons» i «The Da Vinci

Code» centrirani su u potpunosti na Masonske lože i simbolizam. · Slobodni Zidari, zajedno sa Bavarskim Illuminatima i Hermetskim bratstvom

Zlatnog Jutra, pojavljuju se satiri Roberta Antona Wilsona «The Illuminatus! Triologija»

· Taljanski pisac Italo Calvino u svojem romanu «The Baron in the Trees» proteže grane Masonskih Loža do zemlja Omborsa, a glavni lik Cosimo di Rondo, tajnovito je upleten u Masonsko društvo.

Sedma umjetnost takoðer se bavi Slobodnim zidarima:

· Slobodni Zidari ismijani su u epizodi «Simpsona» kao «Drevno Društvo Klesara», tajna organizacija koja kontrolira sve od NASA-e do dodjele nagrada Academy Awards.

· «The Cremaster Cycle» film Matthewa Barneya koristi se Masonskim slikovljem.

· Zaplet filma «National Treasure» vrti se oko Masona, i zaèuðujuæe neobièno oslikava Masonsko društvo u dobrom svijetlu.

Zaplet opere «Die Zauberflöte» (Èarobna frula), sadržava mnoge reference Masonskih ideala i ceremonija. Mozart i njegov pisar Emanuel Schikaneder bili su braæa u istoj Masonskoj loži a Mozartova opera «The Magic Flute», koristi se uvelike Masonskim simbolizmom. Joseph Smith, utemeljitelj Mormonske religije bio je Mason kao i prvih pet pretsjednika njegove Crkve: Smith, Brigham Young, John Taylor, Wilford Woodruff, i Lorenzo Snow. Kad su se Mormoni po prvi put smjestili u državi Utah, cijela crkvena hijerarhija bila je sastavljena od Masona. Mnogi Mormonski simboli i rituali imaju zapanjujuæu sliènost Masonskima. Neke teorije zavjere pokušavaju povezati Masone sa ubojstvima Jacka Rasparaèa. Najpoznatija od tih tvrdnji jest da je William Withey Gull, kraljevski osobni fizijatar i èlan Masona, pokušao prikriti dijete seljanke i Princa Alberta Victora, takoðer Masona, ubivši sve žene koje su znale za dijete. Alan Mooreov strip nazivom «From Hell» i istoimeni film bazirani su na ovoj teoriji kao glavnoj kosnici prièe.


Sveti Pokrov


TORINSKO PLATNO

U Torinu, Italija, pohranjena je pod pod kustodijom kardinala Severina Poletta, jedna od najvažnijih relikvija kršæanstva. Svijetla lanena tkanina duga 436 cm i široka 110 cm, poznata jednostavno kao Torinsko Platno. Na njenom licu i nalièju, nalazi se u naravnoj velièini nejasna slika èovijeka. Stoljeæima su mnogi ljudi vjerovali da je to sindon ili mrtvaèki pokrov u koji je bilo zamotano Isusovo mrtvo tijelo, te da je ljudski otisak na njemu slika samog Isusa. Ali prije nego što otkrijemo detelje o toj poznatoj relikviji.. što su to zapravo relikvije?

Ako govorimo o kršæanstvu, nailazimo na dogmu ustaljenu od davnina a to je štovanje relikvija i tvrdnja da imaju magiène moæ. Iako je malo vjerojatno da æete pronalaskom Svetog grala zadobiti vjeèni život, pomisao na predmete koji u sebi posjeduju nešto magièno, zamamna je. Pa ipak gledati predmet u oèekivanju neèeg nadnaravnog malo je smiješna. Kršæanske relikvije su brojne i ljudi doista vjeruju u njih. Za kršæanstvo naravno nije potrebno «vidjeti da bi vjerovali», ali ti predmeti, te relikvije ipak u sebi sadrže nešto. Nije to moæ besmrtnosti ili nepobjedivosti za one koji posjeduju taj predmet veæ saznanje o njihovoj prisutnosti tijekom važnih dogaðaja u povijesti. Nešto mistièno se zaista nalazi u njima a to je i razlog velikom zanimanju koje pobuðuju diljem svijeta. Od davnina ljudi su kretali u beskrajne potrage za kršæanskim relikvijama. Veæinom se smatraju mitske kao potrage za Svetim gralom ili Zavjetnim kovèegom. Je li uopæe meðu relikvijama bilo prijevara? Sigurno. Ali u veæini sluèajeva za relikvije se ili zna da su autentiène ili postoje razlozi za mišljenje da bi mogle biti autentiène, premda potpuni dokaz nije moguæ.

Veæina relikvija ne mora biti lažna jer je veæina relikvija kosti povijesnih svetaca koji su bili dobro poznati i èiji posmrtni ostaci nikada nisu ni bili izgubljeni. Crkva zapravo nikad nije proglasila da je ikoja relikvija – ukljuèujuæi i one križa – autentièna. Ali Crkva odobrava odavanje poštovanja relikvijama koje se s razumnom sigurnošæu mogu smatrati autentiènima.

Kada govorimo o relikvijama, dolazimo upravo do jedne takve dvojbe kada spomenemo poznato Torinsko platno. Njega su znanstvenici ispitivali kroz nekoliko godina i priznaju da njihovi pokusi ne mogu dokazati da je Platno zaista odjeæa u kojoj je Krist pokopan – priznaju da je to nemoguæe – ali takoðer kažu da bi mogli otkloniti moguænost prijevare.

Znanstvenici nam mogu dokazati da je Platno bilo odjeæa u kojoj je bio umotan netko tko je bio razapet na isti naèin kao i Krist, možda u isto vrijeme kad je on bio razapet i u istom prostoru gdje je on bio razapet…

Nikada se neæe saznati jeli taj predmet, ta relikvija zaista ono za što se smatra da jest. Kao što ne možete dokazati da je upavo vaš djed ili otac napravio antiknu stolicu koja se nalazi na vašem tavanu. Postoje slike, reæi æete. Ni jedna slika ne može dokazati da je upravo on to napravio. Slika je uhvaæeni trenutak, a život se dogaða izmeðu dvije slike. Danas postoje video vrpce koje snimaju vežne dogaðaje ali dokazano je da se i one mogu krivotvoriti, prema tome, kako možemo sa sigurnošæu ustvrditi jeli nešto istinito ili je samo prijevara. Jedno je sigurno, ako ne možemo dokazati autentiènost predmeta, to ipak ne znaèi da je predmet manje vrijedan.


Torinsko platno Najranije potvrðena pojava Torinskog platna u povijesti zbila se 1353. u Francuskoj, kad ga je njegov vlasnik, vitez Geoffrey de Charny I., izložio u Lireyu. Poslije je prešlo u ruke njegove praunuke Marguerite, koja da je 1453. dala vojvodi Louisu Savojskom. Platno je zamalo bilo uništeno u požaru 1532. kad je izgorjela kapelica u kojoj su ga Savojci èuvali, ali je osim nekoliko nagorjelih mjesta, ostalo netaknuto. Navodno su, nakon požara u crkvi, rupe na platnu zakrpale redovnice, koje su pritom platno prišile na potporni materijal, kasnije nazvan nizozemskom tkaninom. Godine 1578. prikazano je u torinskoj katedrali gdje je i sada pohranjeno unutar kiæena oltara iz sedamnaestog stoljeæa. Tajanstvena slika na platnu Iako se na Torinskom platnu zaista može razabrati prednja i stražnja slika ljudskog tijela, slika nije osobito jasna, zbog èega platno vjerojatno nije pobudilo puno zanimanja sve do 1898. Tada ga je prvi put fotografirao fotograf Secondo Pio, a njegove su slike zapanjile svijet. Platno više nije bilo nejasno i neuzbudljivo: kad ga se gledalo kao negativ, vidjela se toèna i jasna slika èovijeka koji je umro muèenièkom smræu na križu. Jasnije no ikad prije, vidjeli su se tragovi èavala na zaglavcima i stopalima, kao i mnogobrojni tragovi od udaraca bièem na leðima. Vidio se i krvavi odraz trvnove krune na èelu i duboka rana na slabini koja je nastala od oštrog oružja. Èovjek odražen na platnu bio je visok, mršav, bradat i star oko 30 – 40-tak godina. Za mnoge ljude više nije bio nikakve sumnje. To je zaista bila slika Isusa Krista, pa je stoga platno postalo zaista njegov sindon. No kako je iz Svete zemlje stiglo u Europu? Put Torinskog platna Istražitelj s Oxforda, Ian Wilson u svom dijelu Torinsko platno navodi da je tajanstvena relikvija, zapravo platno koje se naziva mandilion. Za mandillion se smatralo da je manji komad platna na kojemu se nalazi èudesna slika Isusova lica. Vjeruje se da je to platno postojalo a vjeruje se i da je iz Jeruzalema, Svete zemlje, preko Odesse, donesen u Konstantinopol, ali je navodno uništen 1204. za vrijeme križarskog pustošenja grada. Meðutm prema Wilsonu, mandilion je zapravo platno presavijeno na tri dijela, na èijem se gornjem dijelu vidi samo lice. Wilson tvrdi da mandilion nije bio uništen, veæ da je na neki naèin došao u posjed Geoffreya de Charnyja, koji ga je izložio posve raširenog, i tako se «pretvorilo» u platno. Tu je zanimljivu teoriju prouèio i odbacio istražitelj Noel Currer-Briggs u djelu Platno i gral, gdje tvrdi da je mandilion zapravo jedna druga relikvija, a ne platno i nazvao ga suadarion, mali komad tkanine koji je stavljen na Isusovo lice nakon smrti.


Istraživaèki projekt «Shroud of Turin» Godine 1988. provedena su prva znanstvena istraživanja na Torinskom platnu koja su potvrdila razliku izmeðu mandiliona i platna. Mandillion je zapravo Kratki ogrtaè bez rukava, uvijek otvoren ili privezan ispod ruku, obièno da je služnièad nosila u 16-tom i 17-tom stoljeæu. Mali uzorci platna su 1988., uz dopuštenje Vatikana, podvrgnut analizi pomoæu ugljika-14 (C-14) u tri neovisna laboratorija u Oxfordu; Engleskoj, Zürichu; Švicarskoj i Tusconu; SAD-u kada se tridesetak amerièkih znanstvenika okupilo na radu u okviru STURP projekta (Shroud of Turin Research Project). Dozvolu za istraživanje pokrova dobili su od Anastasia Alberta Ballestrera, tadašnjeg nadbiskupa Torinske katedrale gdje je platno bilo pohranjeno u razdoblju od 1694. do 1993. g. Na platnu su istraživaèi ustanovili da je razapeti muškarac ostavio tragove ljudske krvi, a pronašli su èestice peludi i zemlje tipiène za Jeruzalem, mjesta Isusova raspeæa.

Napravljene su fotografske i spektroskopske analize platna te analize tridesetak uzoraka krvavih mrlja s platna. Znanstvenici su zakljuèili da obrisi nisu naslikani nego da stvarno potjeèu od krvi. Kasnije, 1980. g. znanstvenici koji su su radili na STURP-u zatražili su pomoæ profesora Adlera (profesor kemije na Western Connecticut State University, Danbury, USA) u detaljnijoj analizi krvnih mrlja. Od 1980. do 1999. g. provedene su imunološke, kemijske i spektroskopske analize na temelju kojih je zakljuèeno da se radi o krvi primata. I munološka analiza krvi s pokrova pokazala je da se radi o AB negativnoj krvnoj grupi. Meðutim, postoje sumnje da antigeni A i B (vrste polisaharida) nisu ljudskog veæ bakterijskog podrijetla. Razlog tomu je izloženost tkanine kroz stoljeæa vanjskim utjecajima (virusi, bakterije i sl.). Provedena je i analiza DNA koja je pokazala da se radi o krvi muške osobe. Dobivene rezultate treba uzeti s rezervom jer je moguæe da analizirana DNA potjeèe od osoba koje su dodirivale platno, a takvih je tijekom zadnjih 600 godina bio veliki broj. Dosadašnja istraživanja nisu pružila èvrsti dokaz da krvave mrlje na platnu potjeèu od Krista.

16. veljaèe 1988, u èasopisu Nature timovi znanstvenika objavili su da im se rezultati istraživanja podudaraju i da je platno napravljeno izmeðu 1260. i 1390. godine. Time je zakluèeno da platno nikako ne može biti Isusov sindon. Potjecalo je iz srednjeg vijeka, što objašnjava èinjenicu da prije trinaestog stoljeæa nema nikakvih dokaza o njegovu postojanju. Meðutim, istraživanja nisu objasnila kad je i kako nastala slika na platnu.


Sindon ili prva fotografija? Uslijedio je pravi rat izmeðu onih koji su branili autentiènost relikvije i zagovornika falsifikata. Je li Torinsko platno samo srednjevjekovan šala? Papa je 1998. za posjeta Torinu, ušutkao sumnjivce izjavom da je za Crkvu Torinsko platno misterij i važan simbol za vjernike. Svi uzorci, ostaci ili komadiæi stare tkanine kojima je bilo popravljano Torinsko platno saèuvani su i kategorizirani za sluèaj novih analiza misterioznog platna, Znanstvena ispitivanja provedena 1970-ih veæ su bila pokazala da je slika trodimenzionalno toèna, što pokazuje da j enastala omatanjem oko ljudskog tijela. Intrigantno je što slika ne probija tkaninu, kao što bi to bio sluèaj s nacrtnaom slikom, veæ se nalazi samo na gornjim vlaknima platna. Meðutim, još je znaèajnije to što je slika jasnije vidljiva kao negativ. To je potaknulo istraživaèe Lynn Picknett i Clivea Pricea da iznesu zapanjujuæu moguænost da je slika na platnu nastala kao rezultat vrlo ranih eksperimenata u fotografiji, koje je provodio nitko drugi veæ Leonardo da Vinci. Leonardova relikvija Mnogima je dobro poznata je da Vincijeva ne-sklonost kršæanstvu kao i njegov izvanredni talent i sklonost tajnim umjetnostima. U knjizi Torinsko platno: èija je slika? Navodi se da su Leonardovo zanimanje zanimanje za optiku i tajno èlanstvo u sekti Sionskom Prioriju, razlozi su ga naveli da napravi Torinsko platno kao «relikviju» kojom bi se izrugao kršæanskom vjerovanju u Isusa, te da je to napravio koristeæi se vrlo starim lanenim platnom i tijelom na kojemu je pomno kopirao Isusove rane s križa. Napravio je sliku koristeæi se materijalima i tehnikama koje su mu u to doba bile dostupne i kojima su se mogli podiæi dosta dobri fotografski rezultati. Upravo to su Pickett i Price dokazali koristeæi te iste materijale i tehnike za svoju sliku koja je ispala prilièno dobro. Leonardovo je djelo smatrano svetogrðem a njegoca krajnja šala bila je što je na odraz raspeta tijela dodao sliku svog lica! Dakako, postoji velika sliènost lica na platnu i Leonardova, a time bi se objasnila èesto zamjeæivana «odvojenost» lica na platnu. Meðutim, nisu svi uvjereni u tu teoriju. Neki vjeruju da je to stvarno Isusova slika koja je nastala isijavanjem božanske energije iz njegova tijela u èasu raspeæa. Ubrzo nakon objavljenih rezultata ispitivanja provedenih tehnikom C-14, dr. Thomas Phillips sa Harvardskog sveuèilišta izrazio je sumnju u njihovu toènost, tvrdeæi da je tijelo koje je bilo omotano u platno isijavalo energiju i stvorilo sliku, te da je isijavanjem razbilo neutrone, što je utjecalo na odreðivanje starosti platna. I nakon više od 600 godina, zadnja trijeè o Torinskom platnu još uvijek nije izreèena.


Restaurirano Torinsko platno Torinsko platno (Sveti pokrov), zbog velike opasnosti od propadanja moralo je

nedavno biti restaurirano, otkrio je službeni èuvar najpoznatije kršæanske relikvije, kardinal i nadbiskup Torina, Severino Poletto. Papinska je država naslijedila platno nakon smrti posljednjeg talijanskog kralja Umberta od Savoje pa je tek uz suglasnost pape Ivana Pavla II. platno moglo biti skinuto s nizozemske tkanine na koju je bilo našiveno 1534. godine.

Kisela ugljena prašina koja se uvukla izmeðu relikvije i te tkanine prijetila je postepenim uništavanjem platna. Od poèetka 20. stoljeæa platno je bilo pokazano vjernicima tek èetiri puta, a nadbiskup Poletto ga je nedavno iznimno pokazao novinarima i nekolicini struènjaka iz cijelog svijeta. Relikvija je ponovo našivena na novo sterilno platno i oèišæena od komadiæa tkanine i popravaka, koje su u 16. stoljeæu dodale klarise iz samostana Chambery, gdje se relikvija èuvala.

Objavljena je fotografija restauriranog Torinskog platna, ali "iz sigurnosnih razloga" inaèe nije dozvoljeno njegovo fotografiranje u staklenom sanduku uokvirenom èelikom koji se nalazi u torinskoj katedrali, jer se smatra da bi relikvija mogla biti predmetom "teroristièkih napada". Cijeli se postupak proveo u najveæoj tajnosti, upravo zbog tog straha, jer platno nije bilo pod zaštitom sanduka izjavio je kardinal Poletto dok je u vezi dvojbenosti i autentiènosti platna, profesor Piero Savarino, jedan od restauratora izjavio je da se "službeno mogu priznati samo rezultati analiza iz 1988., ali da su pogreške u analizama uvijek moguæe". Kardinal Poletto takoðer je izjavio je i da za sada nije predviðeno nikakvo novo ispitivanje starosti relikvije.

No ipak izgleda da sumnje ili možda samo znatiželja i dalje kopka ljude diljemsvijeta. Iako je potvrðena starost Torinskog platna, za koje mnogi vjeruju da je njime biopokriven Isus nakon razapinjanja na križ, prošle je godine tim talijanskih znanstvenikai restauratora, na njegovoj stražnjoj strani, pronašao lice muškarca, a vjerojatno i ruke,koji odgovaraju liku s prednje strane platna. Otkriæe lica na stražnjoj strani platna, koje odgovara licu s prednje strane, najvjerojatnijeæe ponovno pokrenuti rasprave o tome je li rijeè o originalu ili vještoj srednjovjekovnojkrivotvorini. "Èinjenica da se isti lik pojavljuje s obje strane ide u prilog onima koji tvrdeda je rijeè o originalnom platnu", rekao je profesor Giulio Fanti sa Sveuèilišta u Padovi.

..

Novo lice na poleðini Torinskog platna


Ipak nije falsifikat Najnovija istraživanja o jednoj od najvažnijih kršæanskih relikvija,Torinskom

platnu dale su naznake da ipak nije nastalo u srednjem vijeku, kao što je utvrðeno njegovom analizom radioaktivnim ugljikom provedenom 1988.

Najnovije istraživanje objavljeno je u èasopisu »Thermochimica Acta«. Platno za koje mnogi vjeruju da je u njega Isus zamotan nakon skidanja s križa, staro je izmeðu 1.300 i 3.000 godina, tvrdi kemièar Raymond Rogers, umirovljeni kemièar Državnog laboratorija u Los Alamosu u New Mexicu, koji analizu pomoæu radioaktivnog izotopa ugljika C-14, smatra nepotpunom.

Upravo je ta analiza pokazala da je laneno platno srednjovjekovni plagijat. Rogers tvrdi da najnovija analiza i kemijska testiranja dokazuju da je dio materijala testiran 1988. pomoæu radioaktivnog ugljika bio izrezan iz srednjovjekovne tkanine na koju je bio našiven kako bi se popravile štete od požara u kojoj je zamalo izgorjelo. Rogers je utvrdio da uzorak obraðen ugljikom ima potpuno razlièita kemijska svojstva od ostalog, veæeg dijela platna.

Uzorak izložen C-14 pokazao je da sadrži boju i jako sredstvo za izbjeljivanje

kojega nema na ostatku platna. Ovo se otkriæe o Torinskom platnu smatra najvažnijim od 1988., naravno ne demantira rezultate prethodne analize, ali tvrdi da se oni odnose samo na dio platna.

Mikrokemijska testiranja, kojima se obraðuju siæušne èestice materijala, pokazala su da komadiæ analiziran 1988. i nizozemska tkanina sadrže elemente kojih nema u ostatku Torinskog platna, a znanstvenici tvrde da je to zato što se te tvari nisu koristile do prije 1.300 godina. Prema tome i nekim ostalim podacima, znanstvenici su zakljuèili da je platno starije od 1.300 i mlaðe od 3.000 godina.

Istraživanje s kraja osamdesetih godina »prisililo« je tadašnjeg kardinala Torina, Anastasia Alberta Ballestrera da prizna kako je platno lažno, s èime su se složili i ugledni znanstvenici. Otada je bilo nekoliko pokušaja utvrðivanja vremena nastanka platna, a mnogi se nadaju da æe Rogersovo otkriæe potaknuti Vatikan na novu analizu.

103147057-Mistery

Documents