Ellen G. White PASIJA NADE
1
Ellen G. White
PASIJA NADE
2 PASIJA NADE
Nakladnik
ADVENTUS d.o.o.
Maruπevec 82, 42 243 Maruπevec
e-mail: [email protected]
www.adventus.hr
Izvornik
THE DESIRE OF AGES
Copyright by Ellen G. White Publications
Urednik
Dragutin Matak
Prijevod
Smaragda StefanoviÊ
Lektura
–urica GarvanoviÊ-Porobija
Korektura
Ljiljana –idara i Marijan MalaπiÊ
Naslovnica
Kreπimir Godina
Prijelom
GENESIS, Zagreb
Tisak
TIPOMAT
3
Ellen G. White
PASIJA NADE
ADVENTUS
Zagreb, 2004.
4 PASIJA NADE
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb
UDK 232.96/.97
WHITE, Ellen Gould
Pasija nade / Ellen G. White ;
[prijevod Smaragda StefanoviÊ]. - Zagreb :
Adventus, 2004.
Prijevod djela: The Desire of Ages.
ISBN 953-7119-08-4
I. Isus Krist -- Krucifikacija
II. Isus Krist -- UskrsnuÊe
440511147
5
Predgovor
Nitko drugi nije izvrπio tako dubok i znaËajan utjecaj
na naπ planet Zemlju kao Isus Krist. Roenjem u πtalici po-
kazao je svijetu uzviπenost poniznosti. Æivot je proveo ËineÊi
samo dobro — bolesne je ozdravljao, æalosne tjeπio a s rado-
snima se radovao. Dostojanstveno je trpio nepravde i uvre-
de. ©toviπe, molio se za svoje neprijatelje. Ubili su Ga iz zavisti
oni kojima je donio æivot, a imao je tek nepune trideset i
Ëetiri godine. Sve πto se odnosi na Isusa obiluje mnogobroj-
nim poukama i potiËe na oponaπanje Njegova primjera, ali
je posljednji dan Njegova æivota kruna Njegove ærtve iz lju-
bavi, koja nadmaπuje svekoliku i sveukupnu Ëovjekovu po-
ærtvovnost. Isusova je ærtva i muka najdragocjeniji primjer
kako se u meuljudskim odnosima dobrom pobjeuje zlo.
Ona je i jamstvo neuniπtivosti takvoga æivota, jer Njegova
ærtva ponovno udruæuje grijehom otuena Ëovjeka s nebes-
kim Roditeljem. “S Kristom se postupalo onako kako mi
zasluæujemo, da bi se s nama postupalo kako On zasluæuje.
On je bio osuen zbog naπih grijeha, u kojima nije imao
udjela, da bismo mi mogli biti opravdani Njegovom prav-
dom, u kojoj nemamo udjela. Pretrpio je smrt koja je bila
naπa, da bismo mogli primiti æivot koji je Njegov. ‘Njegove
nas rane iscijeliπe.’” (E. G. White, Isusov æivot, str. 12.)
Knjiga Pasija nade zavrπni je dio knjige Isusov æivot,
svjetskog bestselera koji je preveden na viπe od stotinu svjet-
skih jezika i distribuiran u milijunima primjeraka. Knjiga je
napisana u obliku romana, a autorica Ellen G. White uvjer-
ljivo pribliæava Ëitatelju Isusov lik, Njegovu patnju i uskrs-
nuÊe. Pasija nade temelji se na biblijskom tekstu te istiËe
razloge poznatih dogaanja u posljednjem danu Isusova æi-
vota. Zacijelo, najbolnija u Isusovoj muci nije bila fiziËka,
6 PASIJA NADE
veÊ duπevna bol izazvana odbacivanjem, jer: “K svojima do-
e i njegovi ga ne primiπe.” (Ivan 1,11) Tijekom Posljednje
veËere Isusovim je najbliæim suradnicima bio vaæniji karije-
rizam od Njegovih savjeta; u Getsemaniju se isti ljudi ogluπuju
na Isusove pozive u pomoÊ; Juda ga se licemjerno odrekao
poljupcem, dok je Petar uvjerljivo nijekao da Ga uopÊe po-
znaje. Svi su se uËenici razbjeæali kao ovce bez pastira i go-
vorili meu sobom: “A mi smo se nadali da je on onaj koji
Êe osloboditi Izraela.” (Luka 24,21) Æidovski su Ga voe ne-
pravedno osudili, a rimski vojnici okrutno tukli i ubili.
Meutim, Isusova muka ne zavrπava tragiËno. Isus je
umro, ali je i uskrsnuo, i zato je nemoguÊe govoriti o æalo-
sti kriæa bez radosti uskrsnuÊa. Knjiga Pasija nade upravo
iznosi tu cjelovitu stvarnost koja doseæe ne samo naπu sada-
πnjost, veÊ je i temelj nade za naπu buduÊnost. Isus je us-
krsnuo iz mrtvih kao πto je to objavljivao toliko puta svojim
uËenicima, ali to nije sve: On je obeÊao da Êe ponovno doÊi
i nadu pretvoriti u stvarnost. “Kad odem i pripravim vam
mjesto, ponovo Êu doÊi i uzeti vas k sebi da i vi budete
gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Vjerujemo da Êe svaki pomnjivi Ëitatelj biti ohrabren i
osvjedoËen da po uzoru na Isusovu muku ni jedna kalva-
rija u naπemu æivotu nije tragedija ako se nadamo uskrslo-
me Isusu.
Uredniπtvo
7
1. Sluga slugama
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 22,7-18.24; Ivanu 13,1-17.
Posljednja veËeraU gornjoj sobi jedne kuÊe u Jeruzalemu Krist je sa svo-
jim uËenicima sjedio za stolom. Sakupili su se kako bi praz-
novali Pashu. Spasitelj je æelio s dvanaestoricom proslaviti
ovaj blagdan. Znao je da je doπao njegov Ëas; On sam bio
je pravo pashalno janje i na dan kad se jela pasha trebao je
biti ærtvovan. Uskoro je trebao ispiti Ëaπu srdæbe, primiti po-
Isusovo srce
pritiskivao je teret
i sjenka je
poËivala na
Njegovu licu.
sljednje krπtenje patnjama. Me-
utim, preostalo Mu je joπ ne-
koliko mirnih sati, i njih je tre-
balo provesti za dobrobit svo-
jih voljenih uËenika.
Cjelokupan Kristov æivot
bio je æivot nesebiËne sluæbe.
Ne “da mu sluæe, nego da on
sluæi” (Matej 20,28) bila je po-
uka svakog njegovog djela. Ali
uËenici joπ nisu nauËili ovu po-
uku. Na ovoj posljednjoj pas-
halnoj veËeri Isus je ponovio svoje uËenje slikovitim prika-
zom koji ga je zauvijek utisnuo u njihove umove i srca.
Razgovori izmeu Isusa i njegovih uËenika obiËno su bili
vrijeme tihe radosti koje su svi oni vrlo cijenili. Pashalne
veËeri bile su prizori osobite vrijednosti; ali je ovaj put Isus
bio potiπten. Njegovo srce pritiskivao je teret i sjenka je po-
Ëivala na njegovu licu. Kad se sastao s uËenicima u gornjoj
sobi, primijetili su da neπto teπko pritiska njegovu duπu, pa
premda nisu znali razlog, suosjeÊali su u njegovoj boli.
8 PASIJA NADE
Kad su se okupili oko stola, tuænim glasom je rekao:
“VruÊe sam æelio da blagujem s vama ovu pashalnu veËeru
prije svoje muke, jer je, kaæem vam, sigurno viπe neÊu
blagovati dok se ne ispuni u kraljevstvu Boæjemu. Tada uze
kaleæ, zahvali i reËe: ‘Uzmite ga i podijelite ga meu sobom,
jer od sada sigurno viπe neÊu piti, kaæem vam, od trsova
roda dok ne doe kraljevstvo Boæje!’”
Krist je znao kako je doπlo vrijeme da prijee iz ovog
svijeta Ocu. Kako je volio svoje koji su bili na svijetu, volio
ih je do kraja. Sad se nalazio u sjenci kriæa i bol je tiπtala
njegovo srce. Znao je da Êe biti napuπten u trenutku izdaje.
Isusove patnje bile
su uvijek povezane
s Njegovim
uËenicima. Nije
mislio na sebe.
Znao je da Êe biti ubijen u naj-
veÊem poniæenju, onako kako
se ubijaju zloËinci. Znao je za
nezahvalnost i surovost onih
koje je doπao spasiti. Znao je
veliËinu ærtve koju mora pod-
nijeti i kako Êe za mnoge biti
uzaludna. ZnajuÊi sve πto mu
predstoji, prirodno je mogao
biti savladan miπlju o svom po-
niæenju i patnji. Ali promatrao
je dvanaestoricu, koji su bili s
Njim kao njegovi najroeniji i koji Êe nakon njegova poni-
æavanja, æalosti i bolnog iskustva biti ostavljeni da se sami
bore u svijetu. Njegove misli o osobnim patnjama bile su
uvijek povezane s njegovim uËenicima. Nije mislio na sebe.
U njegovim je mislima briga za njih bila najvaænija.
Umjesto suÊuti — prepirka
Isus je imao puno toga reÊi ove posljednje veËeri koju
je provodio sa svojim uËenicima. Da su bili spremni primiti
ono πto im je On æelio dati, bili bi saËuvani od boli koja je
razdirala srce, od razoËaranja i nevjerstva. Meutim, Isus je
vidio da oni ne mogu podnijeti ono πto im je trebao kazati.
Dok je promatrao njihova lica, rijeËi opomene i utjehe
zadræale su se na njegovim usnama. Trenuci su prolazili u
tiπini. »inilo se kao da Isus neπto oËekuje. UËenicima je bilo
neugodno. SuÊut i njeænost pokrenuti Kristovom boli kao
9
da su iπËezli. Njegove rijeËi pune tuge, koje su otkrivale
njegove patnje, ostale su nezamijeÊene. Pogledi koje su
upuÊivali jedni drugima otkrivali su ljubomoru i borbu za
prvenstvo.
“Nastade prepirka meu njima o tome tko bi od njih
bio najveÊi.” Ovo prepiranje, nastavljeno i u Kristovoj pri-
sutnosti, oæalostilo Ga je i ranilo. UËenici su se dræali svoje
omiljene zamisli da Êe Isus uspostaviti svoju vlast i zauzeti
poloæaj na Davidovom prijestolju. Svaki od njih joπ uvijek
je u svom srcu Ëeznuo za najviπim mjestom u tom kraljev-
stvu. Procjenjivali su sebe i druge i, umjesto da svoju bra-
Êu smatraju dostojnijom, sebe su stavljali na prvo mjesto.
Jakovljev i Ivanov zahtjev da sjednu s desne i lijeve strane
Kristova prijestolja kod ostalih je potaknuo srdæbu. To πto
su se ova dva brata usudila traæiti najviπi poloæaj toliko je
uzbudilo ostalu desetoricu da im je zaprijetio rascjep. Osje-
Êali su da se o njima pogreπno rasuivalo, da se njihova
vjernost i darovi nisu dovoljno cijenili. Juda je bio najoπtriji
prema Jakovu i Ivanu.
Kad su uËenici uπli u dvoranu za veËeru, njihova su srca
bila ispunjena osjeÊajem uvrijeenosti. Juda se progurao do
Krista s lijeve strane, a Ivan je sjedio s desne. Ako je posto-
jalo neko viπe mjesto, Juda ga je bio spreman zauzeti, a sma-
tralo se da je to mjesto kraj Krista. A Juda je bio izdajnik.
Pojavio se joπ jedan razlog za raspravu. Na svetkovina-
ma je bilo uobiËajeno da sluga opere noge gostima, pa su i
ovaj put za to bile izvrπene pripreme. KrËag, umivaonik i
ubrus bili su spremni za pranje nogu; kako nije bilo sluge,
uËenicima je palo u dio da to uËine. Meutim, svaki uËe-
nik, popuπtajuÊi povrijeenom ponosu, odluËio je ne izvr-
πiti duænost sluge. Svi su izrazili hladnokrvni nemar, naoko
nesvjesni da bilo πto moraju uËiniti. Svojom su πutnjom od-
bacili moguÊnost da se ponize.
Kako da Krist povede ove jadne duπe tamo gdje Sotona
nad njima neÊe izvojevati odluËujuÊu pobjedu? Kako im
pokazati da ih samo zvanje uËenika ne Ëini uËenicima ili
osigurava mjesto u njegovu kraljevstvu? Kako im pokazati
da se stvarna veliËina ogleda u sluæbi ljubavi i pravoj po-
niznosti? Kako zapaliti ljubav u njihovim srcima i pripremi-
ti ih da shvate ono πto im je æelio kazati?
SLUGA SLUGAMA
10 PASIJA NADE
Pranje nogu — primjer poniznog sluæenja
UËenici nisu uËinili nikakav pokret da posluæe jedan dru-
gome. Isus je Ëekao neko vrijeme da vidi πto Êe oni uËiniti.
Tada je On, boæanski UËitelj, ustao od stola. OdlaæuÊi gor-
nju haljinu koja bi Mu smetala, uzeo je ubrus i zapregao
se. Iznenaeni uËenici promatrali su sve to i u tiπini Ëekali
da vide πto Êe uslijediti. “Zatim ulije vode u posudu za pra-
nje te poËne uËenicima prati noge i otirati ih ubrusom ko-
jim bijaπe opasan.” Ovaj postupak otvorio je oËi uËenicima.
Gorki stid i poniæenje ispunili su im srce. Razumjeli su neiz-
govoreni ukor i sebe sagledali u sasvim novom svjetlu.
Tako je Krist izrazio svoju
ljubav prema svojim uËenicima.
Njihov sebiËan duh nanosio Mu
je bol, ali nije se upustio ni u
kakvu raspravu s njima o ovoj
njihovoj teπkoÊi. Umjesto toga
dao im je primjer koji oni
nikada neÊe zaboraviti. Njego-
va se ljubav prema njima nije
lako mogla pomutiti ili ugasiti.
Znao je da Mu je Otac sve pre-
dao u ruke i da dolazi od Boga
i ide k Bogu. Bio je u cijelosti
svjestan svoje boæanske prirode,
ali je ostavio svoju kraljevsku
krunu i vladarsku odjeÊu i uzeo
obliËje sluge. Jedno od posljednjih djela njegova æivota na
Zemlji bilo je da se zapregne kao sluga i izvrπi duænost sluge.
Prije Pashe Juda se po drugi put sastao sa sveÊenicima
i knjiæevnicima i zakljuËio sporazum da im preda Isusa u
ruke. Ipak se pomijeπao nakon toga s uËenicima kao da je
sasvim nevin i zainteresiran oko pripreme za blagdan. UËenici
nisu niπta znali o Judinoj namjeri. Jedino je Isus mogao pro-
Ëitati njegovu tajnu. Ipak ga nije razotkrio. Isus je Ëeznuo
za njegovom duπom. Za njim je osjeÊao isti teret kao i za
Jeruzalemom kad je plakao nad ovim gradom osuenim na
uniπtenje. Njegovo je srce vapilo: “Kako da te dam?” Silu te
ljubavi osjetio je i Juda. Dok su Spasiteljeve ruke prale te
Isus je Ëeznuo za
Judinom duπom.
Za njim je osjeÊao
isti teret kao i za
Jeruzalemom kad
je plakao nad
ovim gradom
osuenim na
uniπtenje.
11
prljave noge i dok ih je otirao ubrusom, Judino je srce bilo
proæeto poticanjem da sada prizna svoj grijeh. Ali on se nije
æelio poniziti. Njegovo je srce otvrdnulo za pokajanje i sta-
re pobude, otklonjene za trenutak, ponovno su zagospoda-
rile njime. Juda se sada vrijeao zbog Kristova Ëina pranja
nogu uËenicima. Ako se Isus moæe tako poniziti, mislio je,
onda On ne moæe bit kralj Izraelov. Sve nade u svjetovne
poËasti u zemaljskom kraljevstvu bile su uniπtene. Juda je
bio uvjeren da ne moæe niπta dobiti ako slijedi Krista. Bu-
duÊi da je vidio kako, po njegovu miπljenju, Isus sam sebe
podcjenjuje, bio je odluËan u svojoj namjeri da Ga se odre-
kne i prizna da je prevaren. Opsjednut zlim duhom odlu-
Ëio je izvrπiti djelo koje je prihvatio — izdaju svoga Gospodina.
BirajuÊi poloæaj za stolom, Juda je pokuπao zauzeti pr-
vo mjesto, pa je Krist kao sluga prvo usluæio njega. Ivan,
prema kome je Juda osjeÊao tako puno gorËine, bio je
ostavljen da bude posljednji. Ali, Ivan to nije smatrao ni
ukorom ni poniæavanjem. UËenici su bili vrlo dirnuti dok
su promatrali Kristovo djelo. Kad je doπao red na Petra,
zaËueno je uzviknuo: “Gospodine, ti da meni pereπ noge?”
Kristova mu je poniznost slomila srce. Obuzeo ga je stid na
misao πto ovu sluæbu ne obavlja tko od uËenika. “©to ja
Ëinim”, rekao je Krist, “ne moæeπ razumjeti sada, ali Êeπ ra-
zumjeti poslije.” Petar nije mogao podnijeti da vidi samoga
Gospodina, za koga je vjerovao da je Boæji Sin, kako obav-
lja duænost sluge. Svom duπom pobunio se protiv takvog po-
niæavanja. Nije shvatio da je Krist zato doπao na svijet. Od-
luËno je uzviknuo: “Ne, nikada mi ti neÊeπ prati noge.”
Krist je ozbiljno odgovorio Petru: “Ako te ne operem...
neÊeπ imati dijela sa mnom.” »in koji je Petar odbio bio je
vrsta uzviπenijeg ËiπÊenja. Krist je doπao oprati srce od mr-
lje grijeha. Time πto nije htio dopustiti Kristu da opere nje-
gove noge, Petar je odbacio uzviπenije oËiπÊenje koje je bi-
lo obuhvaÊeno niæim. On je, ustvari, odbacio svoga Gospo-
dina. Za UËitelja nije poniæenje ako Mu dopustimo da nas
oËisti. Prava poniznost znaËi sa zahvalnim srcem primiti sve
πto se Ëini za nas i ozbiljno raditi za Krista.
Na rijeËi: “Ako te ne operem... neÊeπ imati dijela sa
mnom”, Petar se odrekao svoje gordosti i samovolje. Nije
mogao podnijeti pomisao o odvajanju od Krista; to bi za njega
SLUGA SLUGAMA
12 PASIJA NADE
znaËilo smrt. “Ne peri mi samo noge”, rekao je, “nego i ruke
i glavu. Isus mu reËe: Tko je okupan, treba mu oprati samo
noge. On je potpuno Ëist.”
Ove rijeËi znaËe viπe od tjelesne ËistoÊe. Krist joπ uvi-
jek govori o uzviπenijem oËiπÊenju πto je slikovito prikaza-
no niæim. Onaj koji dolazi s kupanja Ëist je, ali se noge u
sandalama brzo zapraπe, pa ih je potrebno ponovno oprati.
Tako su Petar i njegova braÊa bili oprani u velikom izvoru
otvorenom za grijeh i neËistoÊu. Krist ih je priznavao za svoje.
Meutim, kuπnja ih je navela na zlo i njima je joπ uvijek
bila potrebna njegova milost koja oËiπÊuje. Kad se Isus za-
pregao ubrusom kako bi oprao praπinu s njihovih nogu, On
je tim istim Ëinom iz njihovih srca æelio oprati neslogu,
ljubomoru i gordost. To je nosilo puno dublje znaËenje ne-
go samo pranje njihovih praπnjavih nogu. S duhom koji su
tada posjedovali nijedan od njih nije bio spreman za zajed-
nicu s Kristom. Dokle god nisu dovedeni u stanje ponizno-
sti i ljubavi nisu bili spremni sudjelovati u pashalnoj veËeri
ili uzeti udjela u sluæbi za spomen koju je Isus upravo na-
mjeravao uspostaviti. Njihova se srca moraju oËistiti. Gor-
dost i samoljublje stvaraju razmirice i mrænju; ali Isus je sve
to oprao peruÊi im noge. Doπlo je do promjene osjeÊaja.
PromatrajuÊi ih Isus je mogao kazati: “I vi ste Ëisti.” Sad je
postojalo jedinstvo srca i meusobna ljubav. Postali su krot-
ki i spremni za prihvaÊanje pouka. Osim Jude, svi su bili
spremni ustupiti drugome najviπe mjesto. Sad su s pokor-
nim i zahvalnim srcem mogli primiti Kristove rijeËi.
Kao Petar i njegova braÊa, i mi smo oprani u Kristovoj
krvi, pa ipak Ëesto u dodiru sa zlom Ëisto se srce uprlja.
Mi moramo doÊi Kristu i primiti njegovu milost koja Ëisti.
Petar se ustezao da svoje praπnjave noge prepusti dodiru
ruku svog Gospodina i UËitelja; koliko Ëesto mi dovodimo
svoja grjeπna, prljava srca u dodir s Kristovim srcem! Koliko
Ga æaloste naπe zle Êudi, naπa taπtina i naπa gordost! Pa ipak,
moramo Mu donijeti sve naπe slabosti i neËistoÊu. On jedi-
ni moæe oprati i oËistiti. Mi nismo spremni za zajednicu s
Njim ako nismo oËiπÊeni njegovim uspjeπnim djelovanjem.
Isus je rekao svojim uËenicima: “I vi ste Ëisti, ali ne svi.”
On je oprao Judine noge, ali Mu se srce nije pokorilo. Ono
nije bilo oËiπÊeno. Juda se nije podËinio Kristu.
13
Kad je oprao noge uËenicima, Krist je uzeo svoju halji-
nu, ponovno sjeo i rekao im: “Razumijete li πto sam vam
uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo ve-
lite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj, oprah
vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam
vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista, za-
ista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti je
poslanik veÊi od onoga koji ga πalje.”
Krist je æelio da njegovi uËenici razumiju kako to πto
im je oprao noge nije nimalo umanjilo njegovo dostojanstvo.
“Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pravo velite, jer
to jesam.” Zato πto je bio tako beskrajno uzviπen, ovoj je
sluæbi dao Ëast i znaËaj. Nitko nije bio tako uzdignut kao
Krist je æelio da
Njegovi uËenici
razumiju kako to
πto im je oprao
noge nije nimalo
umanjilo Njegovo
dostojanstvo.
Krist, pa se ipak spustio do naj-
poniznije duænosti. Da njegov
narod ne bi bio zaveden sebiË-
noπÊu koja prebiva u tjelesnom
srcu i koja se jaËa udovolja-
vanjem samome sebi, sam Krist
je dao primjer poniznosti. Nije
æelio prepustiti Ëovjekovu stara-
nju ovu vaænu pouku. Pridavao
joj je tako veliki znaËaj da je
On osobno, On koji je jednak
Bogu, postupao kao sluga pre-
ma svojim uËenicima. Dok su
se raspravljali oko najviπeg mje-
sta, On pred kim se treba saviti svako koljeno, On kome
aneli slave sluæe i to smatraju za Ëast, sagnuo se da opere
noge onima koji su Ga zvali Gospodinom. On je prao noge
svom izdajniku.
U svom æivotu i poukama Krist je dao savrπeni primjer
nesebiËne sluæbe koja ima svoje podrijetlo u Bogu. Bog ne
æivi za sebe. Stvaranjem svijeta i odræavanjem onoga πto je
stvorio, On stalno sluæi drugima. On “Ëini da njegovo sunce
izlazi nad zlima i dobrima, i da kiπa pada pravednima i ne-
pravednima.” (Matej 5,45) Ovaj ideal sluæenja Bog je povje-
rio svom Sinu. Isusu je bilo dano da stoji na Ëelu ljudskog
roda, da bi svojim primjerom mogao pouËiti πto znaËi slu-
æiti. Njegov cjelokupan æivot bio je podËinjen zakonu sluæ-
SLUGA SLUGAMA
14 PASIJA NADE
be. On je sluæio svima, pomagao svima. Tako je æivotom os-
tvario Boæji Zakon i svojim primjerom pokazao kako da Ga
posluπamo.
Isus se stalno trudio da uspostavi ovo naËelo meu svojim
uËenicima. Kad su Jakov i Ivan zatraæili prvenstvo, rekao
je: “Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, neka bude vaπ
posluænik!” (Matej 20,26) U mom kraljevstvu naËelo prven-
stva i premoÊi nema mjesta. Poniznost je jedina prava veli-
Ëina. Jedina razlika ogleda se u posveÊenosti sluæbi drugi-
ma.
Sada, poπto je oprao noge uËenicima, rekao je: “Dao
sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” Ovim
rijeËima Krist nije naloæio samo pokazivanje gostoljubivosti.
To je znaËilo znatno viπe od samog pranja nogu gostima koji
su se uprljali praπinom na putovanju. Krist je ovdje uspostavio
jednu vjersku sluæbu. Djelom naπeg Gospodina ovaj sveËani
Ëin poniznosti uËinjen je posveÊenim obredom. UËenici ga
trebaju poπtovati, da bi uvijek mogli dræati na umu njegove
pouke o poniznosti i sluæbi.
Ovaj obred je priprema koju je Krist odredio za sluæbu
Svete veËere. Dokle god se gaji gordost, neprijateljstvo i borba
za prvenstvo, srce ne moæe stupiti u zajednicu s Kristom.
Nismo spremni imati udjela u njegovom tijelu i njegovoj krvi.
Stoga je Krist odredio da se prvo poπtuje uspomena na nje-
govu poniznost.
Dok pristupaju ovom obredu, Boæja djeca se trebaju sje-
Êati rijeËi Gospodina æivota i slave: “Razumijete li πto sam
vam uËinio? Vi mene zovete UËiteljem i Gospodinom. Pra-
vo velite, jer to jesam. Dakle, ako ja, Gospodin i UËitelj,
oprah vama noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao
sam vam primjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama. Zaista,
zaista, kaæem vam, nije sluga veÊi od svoga gospodara niti
je poslanik veÊi od onoga koji ga πalje. Kad to znate, blago
vama ako to i Ëinite!” U Ëovjeku postoji sklonost da sebe
cijeni viπe od svog brata, da radi za sebe, da traæi najviπe
mjesto; ovo Ëesto raa predrasude i gorËinu duha. Obred
koji prethodi Gospodnjoj veËeri treba ukloniti ove nespo-
razume, osloboditi Ëovjeka njegove sebiËnosti, skinuti ga sa
πtula njegovog samouzviπenja do poniznosti srca koja Êe ga
povesti da sluæi svome bratu.
15
Sveti PromatraË s Neba prisutan je na ovoj sveËanosti i
Ëini je trenutkom za ispitivanje duπe, za osvjedoËenje o gri-
jehu i za blaæenu sigurnost da su grijesi oproπteni. Krist se
tu nalazi u punini svoje blagodati da izmijeni tijek misli ko-
je su tekle sebiËnim kanalima. Duh Sveti oæivljuje osjetlji-
vost onih koji slijede primjer svoga Gospodina. Kad se sje-
Êamo Spasiteljeve poniznosti, misao se nastavlja na misao:
javlja se cio niz uspomena, uspomene na Boæju veliku do-
brotu i ljubav i na njeænost zemaljskih prijatelja. U misli nam
dolaze zaboravljeni blagoslovi, zloupotrijebljena blagodat, o-
malovaæene ljubaznosti. Otkrivaju se korijeni gorËine koji su
uguπili dragocjenu biljku ljubavi. SjeÊamo se mana karakte-
ra, zapostavljanja duænosti, nezahvalnosti prema Bogu, hlad-
Poπto je oprao
noge uËenicima,
Isus je rekao: “Dao
sam vam primjer,
da i vi Ëinite kako
ja uËinih vama.”
noÊe prema braÊi. Grijeh se
vidi u svjetlosti u kojoj ga Bog
promatra. Naπe misli nisu misli
samodopadanja, veÊ oπtre sa-
moosude i poniznosti. Um je
osnaæen da poruπi svaku pre-
preku koja je izazvala razdvaja-
nje. Odagnane su zle misli i loπ
govor. Grijesi se priznaju, opro-
πteni su. Kristova milost koja
pokorava ulazi u duπu, a Kri-
stova ljubav spaja srca u blago-
slovljeno jedinstvo.
Kad se ovako uËi pouka o sluæbi pripreme, budi se æelja
za uzviπenijim duhovnim æivotom. Boæanski Svjedok odgo-
vorit Êe na ovu æelju. Duπa Êe biti uzdignuta. Mi moæemo
sudjelovati u Svetoj veËeri sa svijeπÊu da su nam grijesi op-
roπteni. Sunce Kristove pravde ispunit Êe sve odaje uma i
hrama duπe. Promatrat Êemo “Jaganjca Boæjeg koji uzima gri-
jeh svijeta!” (Ivan 1,29)
Onima koji prihvaÊaju duh ove sluæbe ona nikada ne
moæe postati samo sveËanim obredom. Njezina stalna pouka
bit Êe: “Ljubavlju sluæite jedan drugomu.” (GalaÊanima 5,13)
Time πto je oprao noge svojim uËenicima Krist je pokazao
da bi izvrπio svaku sluæbu, ma koliko bila skromna, koja bi
ih uËinila njegovim subaπtinicima u vjeËnom bogatstvu ne-
beskog blaga. Njegovi se uËenici, vrπeÊi isti obred, sveËano
SLUGA SLUGAMA
16 PASIJA NADE
zavjetuju da na isti naËin sluæe svojoj braÊi. Kad god se ovaj
obred pravilno ispunjava, Boæja djeca dolaze u svetu vezu,
da bi pomogli i blagoslovili jedni druge. Zavjetuju se da Êe
æivot posvetiti nesebiËnoj sluæbi, ali ne samo jedan za dru-
goga. Njihovo polje rada je isto tako prostrano kao πto je
bilo i polje rada njihovog UËitelja. Svijet je pun onih koji-
ma je potrebna naπa sluæba. Siromaπni, bespomoÊni, nena-
Isus, kome su svi
sluæili, doπao je
biti sluga svima.
uËeni nalaze se na svakom ko-
raku. Oni koji su imali zajed-
nicu s Kristom u gornjoj sobi
krenut Êe sluæiti kao πto je i
On sluæio.
Isus, kome su svi sluæili,
doπao je biti sluga svima. Po-
πto je sluæio svima, Njemu Êe
opet svi sluæiti i svi Êe Ga sla-
viti. Oni koji Êe uzeti udjela u
njegovim boæanskim osobinama a i s Njim dijeliti radost πto
vide iskupljene duπe, moraju slijediti njegov primjer nese-
biËne sluæbe.
Sve ovo sadræavale su Isusove rijeËi: “Dao sam vam pri-
mjer, da i vi Ëinite kako ja uËinih vama.” To je bio cilj sluæ-
be koju je zasnovao. Rekao je: “Kad to znate”, ako znate
svrhu ovih pouka, “blago vama ako to i Ëinite.”
17
2. “Na moju uspomenu”
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,20-29;
Marku 14,17-25; Luki 22,14-23; Ivanu 13,18-30.
Pasha i Gospodnja veËera
“Gospodin Isus one noÊi u koju bijaπe izdan uze kruh
te zahvali, razlomi ga i reËe: ‘Ovo je tijelo moje koje je za
vas. Ovo Ëinite na moju uspomenu!’ Isto tako uze i kaleæ,
poslije veËere, te reËe: ‘Ovaj je kaleæ Novi savez u mojoj
Dok je Isus jeo
Pashu sa svojim
uËenicima,
uspostavio je
umjesto nje obred
koji je trebao
postati
uspomenom na
Njegovu veliku
ærtvu.
krvi. Ovo Ëinite, svaki put kad
ga pijete, na moju uspomenu!
Uistinu, svaki put kad jedete
ovaj kruh i pijete ovaj kaleæ
navjeπÊujete smrt Gospodnju
dok on ne doe.’” (1. Korin-
Êanima 11,23-26)
Krist je stajao na prijelazu
izmeu dviju era i njihova dva
velika blagdana. On, Boæje Ja-
nje bez mane, uskoro je trebao
sebe prinijeti kao ærtvu za gri-
jeh, da bi tako uËinio kraj su-
stavu simbola i obreda koji su
Ëetiri tisuÊe godina najavljivali
njegovu smrt. Dok je jeo Pas-
hu sa svojim uËenicima, utvr-
dio je umjesto nje obred koji je trebao postati uspomenom
na njegovu veliku ærtvu. Hebrejski je narodni blagdan trebao
zauvijek izgubiti vaænost. Obred koji je Krist zasnovao nje-
govi su sljedbenici trebali svetkovati u svim zemljama i kroz
sve vjekove.
18 PASIJA NADE
Pasha je uspostavljena kao sjeÊanje na osloboenje Iz-
raela iz egipatskog ropstva. Bog je zapovjedio da se povi-
jest iz godine u godinu ponavlja, da bi djeca pitala o znaËe-
nju ove ustanove. Tako se veliËanstveno osloboenje treba-
lo oËuvati svjeæim u njihovim mislima. Ustanova Gospod-
nje veËere dana je kao sjeÊanje na veliko osloboenje izvr-
πeno Kristovom smrÊu. Ovu ustanovu treba svetkovati sve
dok On ne doe drugi put, u sili i slavi. Ovo nam sredstvo
pomaæe da se uvijek sjeÊamo ovog velikog djela.
U vrijeme svog osloboenja iz Egipta, djeca su Izraelova
jela pashalnu veËeru stojeÊi, opasanih bedara i sa πtapom u
ruci, spremni za put. NaËin na koji su svetkovali ovu usta-
novu bio je u skladu s njihovim stanjem; upravo su se pri-
premali za svoj izlazak iz Egipta, stojeÊi pred muËnim i teπ-
kim putovanjem kroz pustinju. Ali u Kristovo vrijeme sta-
nje se izmijenilo. Sad nisu morali izaÊi iz neke strane zem-
lje, veÊ su nastanjivali svoju zemlju. U skladu s odmorom
koji im je dan, narod je u poluleæeÊem poloæaju sudjelovao
u pashalnoj veËeri. Prostirke su bile postavljene oko stola i
gosti su se smjeπtali na njima, oslanjajuÊi se na lijevu ruku,
dok im je desna ruka bila slobodna da sluæe pri jelu. U tom
poloæaju gost je mogao nasloniti svoju glavu na grudi ono-
ga koji je bio do njega. A noge, koje su se nalazile na vanj-
skoj strani leæaja, mogao je prati Ëovjek koji je iπao izvan
kruga.
Krist je joπ uvijek za stolom na kome je postavljena pas-
halna veËera. Pred njime se nalaze beskvasni kruhovi. Na
stolu stoji i pashalno neprevrelo vino. Ovim znamenjem Krist
prikazuje svoju Ëistu ærtvu. Niπta πto je iskvareno vrenjem,
simbolom grijeha i smrti, ne moæe predstavljati “nevina i
bez mane Janjeta”. (1. Petrova 1,19)
“Dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali i razlomi ga,
pa ga davaπe uËenicima govoreÊi: ‘Uzmite i jedite! Ovo je
tijelo moje.’ Zatim uze kaleæ te zahvali i dade im ga veleÊi:
‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza, koja se
prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem vam,
sigurno viπe neÊu piti od ovog trsova roda do onog dana
kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’”
19
Spasenje i za Judu
Izdajnik Juda sudjelovao je u obredu Svete veËere. On
je primio od Isusa znamenje njegova slomljena tijela i nje-
gove prolivene krvi. »uo je rijeËi: “Ovo Ëinite na moju us-
pomenu!” SjedeÊi u samoj nazoËnosti Boæjeg Janjeta izdaj-
nik je premiπljao o svojim mraËnim ciljevima i gajio svoje
zlokobne i osvetoljubive misli.
Prilikom pranja nogu Krist je uvjerljivo dokazao da
poznaje Judin karakter. “Svi niste Ëisti” (Ivan 13,11), rekao
je On. Ove rijeËi uvjerile su laænog uËenika da je Krist pro-
zreo njegovu tajnu namjeru. Sad je Krist govorio mnogo
otvorenije. Dok su sjedili za stolom, rekao je, promatrajuÊi
svoje uËenike: “Ne govorim o vama svima. Ja znam koje sam
sebi izabrao. Nego, neka se ispuni Pismo: ‘Tko jede kruh
moj, podiæe petu svoju na me!’”
»ak i sada uËenici nisu posumnjali na Judu. Meutim,
zamijetili su Kristovu duboku æalost. Oblak se nadvio nad
sve, kao predosjeÊaj straπne nesreÊe Ëiju prirodu nisu razu-
mijevali. Dok su u tiπini jeli, Isus je rekao: “Zaista, zaista,
kaæem vam, jedan Êe me od vas izdati.” Ove rijeËi izazvale
su zaprepaπtenost i uæas. Nisu mogli shvatiti da bilo tko iz-
meu njih moæe izdajniËki postupiti prema boæanskom UËi-
telju: Zbog Ëega bi Ga mogli izdati? I kome? U Ëijem srcu
bi se mogao roditi takav plan? Svakako, nitko izmeu omiljene
dvanaestorice koji su sluπajuÊi njegove pouke uæivali pred-
nost nad svim ostalima, koji su dijelili njegovu veliËanstve-
nu ljubav i prema kojima je pokazivao toliko puno obzira
time πto ih je doveo u tako blisku zajednicu sa sobom!
Kad su shvatili znaËenje njegovih rijeËi i sjetili se kako
su istinite bile njegove izjave, obuzeo ih je strah i nepovje-
renje prema sebi samima. PoËeli su ispitivati svoja srca da
vide ne Ëuva li se u njemu neka misao protiv UËitelja. S
boli su jedan za drugim pitali: “Da nisam ja, Gospodine?”
Ali Juda je sjedio πuteÊi. Vrlo uznemiren, Ivan je na kraju
upitao: “Gospodine, tko je taj?” Isus je odgovorio: “Tko umoËi
sa mnom ruku u zdjelu, taj Êe me izdati! Bez sumnje, Sin
»ovjeËji odlazi kako je pisano o njemu; ali jao onomu koji
izdaje Sina »ovjeËjega! Bolje bi mu bilo da se nije ni ro-
dio!” UËenici su pomno ispitivali lice jedan drugome dok
“NA MOJU USPOMENU”
20 PASIJA NADE
su pitali: “Da nisam ja, Gospodine?” Judina je πutljivost sad
privukla sve poglede. U zabuni izazvanoj pitanjima i izrazi-
ma Ëuenja, Juda nije Ëuo odgovor na Ivanovo pitanje. Me-
utim, da bi izbjegao ispitivaËke poglede uËenika, upitao je
kao i oni: “Da nisam ja, rabbi?” Isus je ozbiljno odgovorio:
“Sam si kazao.”
Iznenaen i zbunjen zato πto je otkrivena njegova na-
mjera, Juda je ustao i brzo napustio prostoriju. “Nato mu
reËe Isus: ©to misliπ Ëiniti, Ëini brzo!... Juda, Ëim uze zalogaj,
odmah izie. A bila je noÊ.” Za izdajnika je bila noÊ kad se
okrenuo od Krista i zaputio u tamu.
»udesno je bilo
Isusovo strpljenje
u postupanju
prema Judi koji se
nalazio u kuπnji.
Sve do ovog koraka Juda
nije preπao granicu moguÊno-
sti da se pokaje. Ali kad je na-
pustio svoga Gospodina i svo-
je prijatelje uËenike, pala je ko-
naËna odluka. Preπao je gra-
niËnu crtu.
»udesno je bilo Isusovo
strpljenje u postupanju prema
ovoj duπi koja se nalazila u kuπ-
nji. Nije propustio uËiniti sve
πto se moglo uËiniti za Judino
spasenje. Premda je veÊ dvaput obeÊao izdati svoga Gospo-
dina, Isus mu je joπ uvijek pruæao priliku za pokajanje. »i-
tajuÊi tajne namjere izdajnikova srca, Krist je pruæio Judi ko-
naËan, uvjerljiv dokaz o svom Boæanstvu. To je laænom uËe-
niku bio posljednji poziv na pokajanje. Nijedan poziv koji
je boæansko-ljudsko Kristovo srce moglo uputiti nije uskra-
Êen. Valovi milosti, koji su se odbijali o tvrdokornu oholost,
vraÊali su se kao snaænija plima ljubavi koja pobjeuje. Premda
iznenaen i uplaπen otkriÊem svoje krivice, Juda je postao
joπ odluËniji. Sa Svete veËere izaπao je izvrπiti svoje djelo izdaje.
IzgovarajuÊi prokletstvo nad Judom, Krist je pokazao lju-
bav prema svojim uËenicima. Na taj im je naËin pruæio vr-
hunski dokaz svog mesijanstva. “To vam velim sada prije nego
se dogodi”, rekao je, “da vjerujete kada se dogodi, da Ja Je-
sam.” Da je Isus πutio i pokazivao da ne zna ono πto Êe na
Njega doÊi, uËenici bi mogli pomisliti da njihov UËitelj ne
posjeduje boæansko predznanje, da je bio iznenaen i tako
21
predan u ruke ubilaËki raspoloæenoj svjetini. Godinu dana
ranije Isus je rekao uËenicima da je izabrao dvanaestoricu,
ali da je jedan avao. Sad su njegove rijeËi upuÊene Judi
pokazale da je njegova izdaja potpuno poznata UËitelju, a
imale su cilj ojaËati vjeru Kristovih pravih sljedbenika u
vrijeme njegova poniæenja. Kad Juda bude doæivio svoj stra-
πni kraj, oni Êe se sjetiti prokletstva πto ga je Isus izrekao
nad izdajnikom.
Spasitelj je imao joπ jedan cilj. Svoju sluæbu nije uskra-
tio onome za koga je znao da je izdajnik. UËenici nisu mo-
gli razumjeti njegove rijeËi πto ih je izgovorio prilikom pra-
nja nogu: “Svi niste Ëisti”, Ëak ni onda kad je za stolom iz-
javio: “Tko jede kruh moj, podiæe petu svoju na me!” (Ivan
13,11.18) Ali, kasnije, kad je znaËenje postalo jasno, imali
su razlog da razmiπljaju o Boæjem strpljenju i milosti prema
najveÊem grjeπniku.
Premda je od poËetka znao za Judu, Isus mu je ipak
oprao noge. I izdajnik je imao prednost da se sjedini s Kri-
stom sudjelujuÊi u Svetoj veËeri. Strpljivi je Spasitelj poti-
cao grjeπnika da Ga primi, pokaje se i bude opran od pr-
ljavπtine grijeha. To je primjer i za nas. Kad pretpostavimo
da je netko u zabludi ili grijehu, ne smijemo se odvojiti od
njega. Nikakvim bezbriænim odvajanjem ne smijemo ga
prepustiti kao plijen kuπnji ili ga gurnuti na Sotonino boj-
no polje. To nije Kristova metoda. On je uËenicima oprao
noge zato πto su bili u zabludi i grjeπni i svi su osim jedno-
ga od dvanaestorice tako dovedeni do pokajanja.
Kristov primjer zabranjuje iskljuËivanje iz Gospodnje ve-
Ëere. Javni grijeh, istina, iskljuËuje krivca. To Sveti Duh ja-
sno uËi (1. KorinÊanima 5,11). Ali osim ovoga nitko ne smije
izricati sud. Bog nije prepustio ljudima da odluËe tko Êe
sudjelovati u ovakvim prigodama. Jer tko moæe Ëitati srca?
Tko moæe razluËiti kukolj od æita? “Neka svatko ispita sa-
mog sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleæa.” Jer “tko
god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj ka-
leæ Gospodnji, bit Êe odgovoran za tijelo i krv Gospodnju”.
“Jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne
razabire Tijelo.” (1. KorinÊanima 11,28.27.29)
Kad se vjernici okupe kako bi odræali ovaj obred, prisutni
su vjesnici nevidljivi ljudskim oËima. MoguÊe je da se na
“NA MOJU USPOMENU”
22 PASIJA NADE
skupu nae i neki Juda, pa ako je tako, tu su i izaslanici
kneza tame, jer oni prate sve koji ne prihvaÊaju vodstvo
Svetoga Duha. Nebeski su aneli takoer prisutni. Ovi nevid-
ljivi posjetitelji prisutni su u svakoj takvoj prigodi. U zajednicu
mogu doÊi osobe koje u srcu ne sluæe istini i svetosti, ali
koje moæda æele sudjelovati u obredu. Njima to ne treba
zabraniti. To su svjedoci koji su bili prisutni kad je Isus oprao
noge uËenicima i Judi. Ovaj prizor ne promatraju samo ljudske
oËi.
Krist je Svetim Duhom prisutan da stavi peËat na svoj
obred. On je tu da osvjedoËi i omekπa srca. Nijedan pogled,
nijedna skruπena misao ne moæe promaknuti njegovoj
pozornosti. On Ëeka onoga koji
se kaje i koji je slomljena srca.
Sve je spremno za prihvaÊanje
takve duπe. On koji je oprao
noge Judi Ëezne da opere sva-
ko srce od mrlja grijeha.
Nitko ne smije iskljuËiti se-
be od Svete veËere zato πto su
moæda prisutni oni koji nisu do-
stojni. Svaki uËenik je pozvan
da javno uzme udjela i na taj
Gospodnja veËera
ne treba biti
vrijeme tuge. To
nije njezin cilj.
naËin posvjedoËi da prihvaÊa Krista kao osobnog Spasite-
lja.
Na ovim sastancima, πto ih je sam utvrdio, Krist se sa-
staje sa svojim narodom i osnaæuje ga svojom prisutnoπÊu.
U ovom obredu mogu sluæiti nedostojna srca i ruke, ali Krist
je tu da sluæi svojoj djeci. Svi oni koji dolaze vjerom usre-
dotoËenom na Njega dobit Êe velik blagoslov. Svi koji zane-
maruju ovo vrijeme boæanske prednosti pretrpjet Êe gubi-
tak. Za njih bi bile prikladne rijeËi: “Svi niste Ëisti.”
Gospodnja veËera — praktiËne pouke
UzimajuÊi sa svojim uËenicima udjela u kruhu i Ëaπi,
Krist se obvezao da Êe im biti Otkupitelj. Povjerio im je novi
savez kojim svi oni koji Ga prime postaju Boæja djeca i su-
nasljednici s Kristom. Ovim savezom svaki blagoslov koji Nebo
moæe pokloniti za ovaj æivot i æivot koji Êe doÊi pripadao
23
je njima. Djelo ovog saveza moralo je biti potvreno Kristo-
vom krvlju. Obred VeËere Gospodnje trebao je stalno pod-
sjeÊati uËenike na beskonaËnu ærtvu koja je prinesena za sva-
koga od njih pojedinaËno kao Ëlana palog ljudskog roda.
Sluæba Gospodnje veËere ne treba biti vrijeme tuge. To
nije njezin cilj. Kad se Gospodnji uËenici okupe oko nje-
gova stola, ne trebaju se sjeÊati i oplakivati svoje nedostat-
ke. Oni se ne trebaju zadræavati na svom proπlom vjerskom
iskustvu, bez obzira je li ono bilo ohrabrujuÊe ili nije. Isto
se tako ne trebaju sjeÊati svojih meusobnih nesuglasica.
Pripremna sluæba otklonila je sve ovo. Samoispitivanje, is-
povijedanje grijeha, izmirenje nesuglasica, sve je to ostva-
Sluæba Gospodnje
veËere upuÊuje na
Kristov drugi
dolazak.
reno. Sada se dolaze sresti s
Kristom. Oni ne trebaju stajati
u sjenci kriæa, veÊ u njegovoj
spasonosnoj svjetlosti. Oni tre-
baju otvoriti duπu sjajnim zra-
kama Sunca pravde. Sa srcima
oËiπÊenim Kristovom dragocje-
nom krvlju, potpuno svjesni
njegove prisutnosti, premda
nevidljive, trebaju Ëuti njego-
ve rijeËi: “Ostavljam vam mir;
mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet
daje.” (Ivan 14,27)
Naπ Gospodin kaæe: OsvjedoËeni u svoj grijeh, opomenite
se da sam umro za vas. Kad ste ugnjetavani, progonjeni i
oæaloπÊeni mene radi i evanelja, sjetite se moje ljubavi, koja
je tako velika da sam za vas dao svoj æivot. Kad vam se duæ-
nosti Ëine neumoljivima i okrutnima, a vaπi tereti preteπki,
opomenite se da sam za vas podnio kriæ, ne mareÊi za sra-
motu. Kad vam se srce steæe od teπke kuπnje, sjetite se da
vaπ Otkupitelj æivi da bi posredovao za vas.
Sluæba Gospodnje veËere upuÊuje na Kristov drugi dola-
zak. Ona je odreena da ovu nadu saËuva æivom u mislima
uËenika. Kad god se budu sakupljali da oæive uspomenu na
njegovu smrt, sjeÊat Êe se kako “uze kaleæ te zahvali i dade
im ga veleÊi: ‘Pijte iz njega svi, jer ovo je moja krv, krv Saveza,
koja se prolijeva za sve za oproπtenje grijeha. Od sada, kaæem
vam, sigurno neÊu viπe piti od ovog trsova roda do onog
“NA MOJU USPOMENU”
24 PASIJA NADE
dana kad Êu ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca svojega.’”
U svojim stradanjima nalazili su utjehu, nadajuÊi se ponov-
nom dolasku svoga Gospodina. Neizrecivo draga misao bila
im je: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj
kaleæ navjeπÊujete smrt Gospodnju dok on ne doe.” (1. Ko-
rinÊanima 11,26)
To nikada ne smijemo zaboraviti. Isusova ljubav koja nas
pokreÊe svojom silom, treba se oËuvati u nama svjeæom. Krist
je zasnovao ovu sluæbu da bi naπim osjeÊajima govorila o
Boæjoj ljubavi koja se pokazala prema nama. Izmeu naπih
duπa i Boga ne moæe postojati zajednica osim kroz Krista.
Zajednica i ljubav izmeu brata i brata mora biti utvrena i
trajna uz pomoÊ Kristove ljubavi. Samo Kristova smrt mo-
gla je njegovu ljubav za nas uËiniti djelotvornom. Jedino za-
Prednost je svih da
shvate, mnogo viπe
no πto sad
shvaÊaju, Kristove
patnje koje donose
otkup.
hvaljujuÊi njegovoj smrti ra-
dosno moæemo oËekivati nje-
gov drugi dolazak. Njegova ær-
tva je srediπte naπe nade. Na
njoj moramo uËvrstiti svoju vje-
ru.
Obredi koji podsjeÊaju na
poniæenje i patnje naπeg Go-
spodina, vrlo Ëesto prihvaÊaju
se samo kao formalnost. Oni
su zasnovani s odreenim ci-
ljem. Potrebno je da naπi osje-
Êaji oæive da bismo shvatili taj-
nu poboænosti. Prednost je svih da shvate, mnogo viπe no
πto sad shvaÊaju — Kristove patnje koje donose otkup. “Kao
πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji”, tako se isto treba
podignuti i Sin »ovjeËji, “da svatko tko vjeruje u njega ima
æivot vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Moramo pogledati na golgotski
kriæ, na kome je Spasitelj umro. Naπe vjeËno dobro zahtije-
va da pokaæemo vjeru u Krista.
Naπ Gospodin je rekao: “... Ako ne jedete tijela Sina »o-
vjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi...
Tijelo je moje pravo jelo i krv je moja pravo piÊe.” (Ivan
6,53-55) To je istina o naπoj tjelesnoj prirodi. Kristovoj smrti
dugujemo Ëak i svoj ovozemaljski æivot. Kruh koji jedemo
otkupljen je njegovim slomljenim tijelom. Voda koju pije-
25
mo kupljena je prolivenom krvlju. Nikada nitko, svet ili
grjeπan, ne uzima svoju svakodnevnu hranu, veÊ se hrani
Kristovim tijelom i krvlju. U svaki kruh utisnut je golgotski
kriæ. On se ogleda u svakom izvoru vode. Krist je istaknuo
sve ovo uspostavljajuÊi simbol svoje velike ærtve. Svjetlost
koja blista iz sluæbe Svete veËere u gornjoj sobi posveÊuje
hranu za naπ svakodnevni æivot. Obiteljski stol postaje Gos-
podnjim stolom, a svaki objed obredom.
Koliko su istinitije Kristove rijeËi o naπoj duhovnoj pri-
rodi! On izjavljuje: “Tko jede tijelo moje i pije krv moju,
ima æivot vjeËni.” Mi moæemo æivjeti æivotom svetosti ako
prihvatimo æivot koji je za nas
ærtvovan na golgotskom kriæu.
Taj æivot primamo prihvaÊa-
njem njegove rijeËi, izvrπava-
njem onoga πto je On zapovje-
dio. Tako postajemo jedno s
Njim. “Tko jede tijelo moje”,
kaæe On, “i pije krv moju, os-
taje u meni i ja u njemu. Kao
πto je mene poslao æivi Otac,
i kao πto ja æivim zbog Oca,
tako Êe i onaj koji mene jede
æivjeti zbog mene.” (Ivan
6,54.57) Ovi se ulomci u po-
sebnom smislu odnose na
Gospodnju veËeru. Kad se vje-
Onaj koji
promatra
Spasiteljevu
neusporedivu
ljubav, uzdiÊi Êe se
u mislima, oËistiti
srce i preobraziti
karakter.
ra udubljuje u veliku ærtvu naπega Gospodina, duπa prima
Kristov duhovni æivot. Takva Êe duπa na svakoj Gospodnjoj
veËeri primiti duhovnu snagu. Ova sluæba uspostavlja æivu
vezu kojom je vjernik povezan s Kristom pa tako i s Ocem.
U posebnom smislu ona uspostavlja vezu izmeu ovisnih ljud-
skih biÊa i Boga.
Dok primamo kruh i vino koji predstavljaju Kristovo slom-
ljeno tijelo i prolivenu krv, pridruæujemo se u mislima pri-
zoru Svete veËere u gornjoj sobi. »ini nam se kao da prola-
zimo vrtom koji je posveÊen samrtnim mukama Onoga koji
je ponio grijehe svijeta. Postajemo oËevici borbe koja nam
je donijela pomirenje s Bogom. Razapeti Krist uzdiæe se meu
nama.
“NA MOJU USPOMENU”
26 PASIJA NADE
GledajuÊi raspetog Otkupitelja, bolje shvaÊamo veliËinu
i znaËenje ærtve koju je VeliËanstvo Neba podnijelo za nas.
Plan spasenja proslavlja se pred nama, a pomisao na Golgo-
tu budi u naπem srcu æive i svete osjeÊaje. Hvala Bogu i Ja-
njetu bit Êe u naπem srcu i na naπim usnama; gordost i
sluæenje svome ja ne moæe napredovati u duπi koja se æivo
sjeÊa prizora s Golgote.
Onaj koji promatra Spasiteljevu neusporedivu ljubav, uz-
diÊi Êe se u mislima, oËistiti srce i preobraziti karakter. Iza-
Êi Êe da bude svjetlost svijetu, da iz njega djelomiËno od-
sjajuje ova Ëudesna ljubav. Ukoliko viπe promatramo Kristov
kriæ, utoliko Êemo potpunije usvojiti jezik apostola koji je
rekao: “A ja sam daleko od toga da se iËim ponosim, osim
kriæem Gospodina naπega Isusa Krista, po kome je meni ra-
zapet svijet i ja svijetu!” (GalaÊanima 6,14)
27
3. “Neka se neuznemiruje vaπe srce”
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 13,31-38;
14. do 17. poglavlja.
GledajuÊi svoje uËenike s boæanskom ljubavi i najnjeæ-
nijom suÊuti, Krist je rekao: “Sad je proslavljen Sin »ovjeË-
ji, i Bog je proslavljen u njemu.” Juda je napustio gornju
sobu, pa je Krist ostao sam s jedanaestoricom. Prije no πto
je poËeo govoriti o svom bliskom rastanku s njima, govorio
je o velikom cilju svoje misije. Taj je cilj stalno imao pred
sobom. Radovao se πto Êe proslaviti OËevo ime svim svojim
poniæenjem i stradanjima. Na ovo je On najprije upravio misli
svojih uËenika. Zatim je njeæno im se obraÊajuÊi izrazom
“sinci,” nastavio: “Joπ sam malo s vama. Traæit Êete me, ali
kako veÊ Æidovima rekoh, i vama sada kaæem: Kamo ja idem,
vi ne moæete doÊi.”
UËenici se nisu mogli radovati kad su ovo Ëuli. Obuzeo
ih je strah. Primicali su se oko Spasitelja. Njihov voa i Gos-
podin, njihov voljeni UËitelj i Prijatelj, bio im je draæi od
samoga æivota. U svim svojim teπkoÊama, tugama i razoËa-
ranjima oËekivali su pomoÊ i utjehu od Njega. Sad ih je trebao
ostaviti same u njihovoj osamljenosti i ovisnosti. MraËne su
bile slutnje koje su ispunjavale njihovo srce.
Ali Spasitelj im je uputio rijeËi pune nade. Znao je da
Êe ih neprijatelj napadati, a Sotonino umijeÊe najuspjeπnije
je kod onih koji su pritisnuti teπkoÊama. Stoga ih je odvra-
tio od onoga πto je “vidljivo” na “nevidljivo”. (2. KorinÊani-
ma 4,18) Skrenuo je njihove misli sa zemaljskog izgnanstva
na nebeski dom.
28 PASIJA NADE
“Neka se ne uznemiruje vaπe srce!”, rekao je. “Vjerujte
u Boga i u me vjerujte! U kuÊi Oca moga ima mnogo sta-
nova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam
pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit
Êu se da vas uzmem k sebi da i vi budete gdje sam ja. Tamo
kamo ja idem veÊ znate put.” Zbog vas sam doπao na ovaj
svijet. Ja radim za vas. Kad odem, joπ Êu uvijek ustrajno ra-
diti za vas. Doπao sam na ovaj svijet da vam otkrijem sebe,
da biste mogli vjerovati. Idem Ocu da bih s Njim suraivao
za vas. Cilj Kristova odlaska bio je suprotan onome Ëega su
se uËenici bojali. On nije znaËio konaËni rastanak. Otiπao
je kako bi im pripremio mjesto, da bi mogao ponovno doÊi
i uzeti ih k sebi. Dok im bude
pripremao stanove, oni treba-
ju izgraditi karakter prema bo-
æanskom uzoru.
Malovjerni uËenici
UËenici su joπ uvijek bili
zbunjeni. Toma, uvijek muËen
sumnjama, rekao je: “Gospo-
dine... ne znamo kamo ideπ.
Kako bismo mogli poznavati
put? Ja sam put, istina i æivot
— reËe mu Isus. — Nitko ne do-
lazi k Ocu osim po meni. Kad biste mene poznavali, po-
znavali biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli
ste ga!”
Nema mnogo putova koji vode u Nebo. Ne moæe svat-
ko odabrati svoj put. Krist kaæe: “Ja sam put... Nitko ne do-
lazi k Ocu osim po meni.” Od prve evaneoske propovi-
jedi, kad je u Edenu objavljeno da Êe æenin potomak stati
na glavu zmiji, Krist je bio uzdignut kao put, istina i æivot.
On je bio put kad je Adam æivio, kad je Abel prinio Bogu
krv zaklana janjeta koja je predstavljala krv Otkupitelja. Krist
je bio put spasenja patrijarsima i prorocima. On je jedini
put kojim moæemo doÊi Bogu.
“Kad biste mene poznavali,” rekao je Krist, “poznavali
biste i Oca mog. Vi ga veÊ sada poznajete i vidjeli ste ga!”
Nema mnogo
putova koji vode u
Nebo. Ne moæe
svatko odabrati
svoj put. Krist
kaæe: “Ja sam
put...”
29
Ali uËenici joπ nisu razumjeli. “Gospodine, pokaæi nam Oca”,
uzviknuo je Filip, “i dosta nam je!”
ZaËuen njegovim slabim razumijevanjem, Krist je s bol-
nom iznenaenoπÊu upitao: “Toliko sam vremena s vama...
i ti me, Filipe, nisi upoznao?” Zar je moguÊe da ne vidiπ
Oca u djelima koja Ëini preko mene? Zar ne vjerujeπ da sam
doπao svjedoËiti za Oca? “Pa kako veliπ: ‘Pokaæi nam Oca!’”
“Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Krist nije prestao biti
Bogom kad je postao Ëovjekom. Premda se ponizio uzevπi
ljudsku prirodu, boæanstvo Mu je joπ uvijek pripadalo. Sa-
mo Krist moæe ljudskom rodu predstaviti Oca, a uËenici su
Da su uËenici
vjerovali u ovu
æivu vezu izmeu
Oca i Sina,
njihova vjera ne
bi klonula kad su
vidjeli Kristove
patnje i smrt.
imali tu prednost da ovo pred-
stavljanje promatraju viπe od tri
godine.
“Vjerujte mi: ja sam u Ocu
i Otac je u meni! Ako ne ina-
Ëe, vjerujte zbog samih djela.”
Njihova je vjera mogla sigurno
poËivati na dokazima pruæenim
u Kristovim djelima, djelima
koja nijedan Ëovjek sam od se-
be nikada nije uËinio niti Êe
ikada moÊi uËiniti. Kristovo
djelo svjedoËilo je o njegovom
boæanstvu. Kroz Njega se ot-
krio Otac.
Da su uËenici vjerovali u ovu æivu vezu izmeu Oca i
Sina, njihova vjera ne bi klonula kad su vidjeli Kristove pat-
nje i smrt za spasenje svijeta koji je ginuo. Krist je æelio da
ih povede iz njihove slabe vjere u iskustvo koje bi stekli da
su doista shvatili ono πto je On bio — Bog u ljudskom tije-
lu. Æelio je da uvide kako ih njihova vjera mora dovesti do
Boga i tu ih usidriti. S koliko ozbiljnosti i ustrajnosti je naπ
suosjeÊajni Spasitelj æelio pripremiti svoje uËenike za buru
kuπnje koja Êe se uskoro sruËiti na njih! Æelio je da s Njim
budu sakriveni u Bogu.
Dok je izgovarao ove rijeËi, s Kristova lica blistala je
Boæja slava i svi prisutni osjeÊali su sveto strahopoπtovanje
dok su budno sluπali njegove rijeËi. Njihova su srca bila joπ
snaænije privuËena Njemu, a kad su u veÊoj ljubavi bili pri-
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
30 PASIJA NADE
vuËeni Kristu, bili su privuËeni i jedni drugima. OsjeÊali su
da je Nebo vrlo blizu i da su im rijeËi koje su sluπali bile
poruka njihovog nebeskog Oca.
“Zaista, zaista, kaæem vam,” nastavio je Krist, “tko vje-
ruje u me, i on Êe Ëiniti djela koja ja Ëinim.” Spasitelj je
duboko æelio da njegovi uËenici shvate razlog zbog kojeg
je svoju boæansku prirodu ujedinio s ljudskom. Doπao je na
svijet pokazati Boæju slavu, da bi se Ëovjek njezinom silom
koja obnavlja mogao uzdignuti. Bog se otkrio u Njemu da
bi se On mogao otkriti u njima. Isus nije otkrio nikakve
osobine, niti pokazao silu koju ljudi ne bi mogli dosegnuti
vjerom u Njega. Svi njegovi sljedbenici mogu imati njegovu
savrπenu ljudsku prirodu ako se pokore Bogu kao πto je i
On to uËinio.
“»init Êe i veÊa od ovih, jer ja idem k Ocu.” Krist ovim
nije htio kazati da Êe rad uËenika biti uzviπenijeg karaktera
od njegovog, veÊ da Êe biti raπiren na veÊem prostranstvu.
Nije govorio samo o Ëinjenju Ëuda veÊ o svemu πto Êe se
dogaati djelovanjem Svetoga Duha.
Nakon Gospodnjeg uzaπaπÊa uËenici su shvatili ispunje-
nje njegova obeÊanja. Prizori Kristova raspeÊa, uskrsnuÊa i
uzaπaπÊa bili su za njih æiva stvarnost. Vidjeli su da su se
proroËanstva doslovno ispunila. Istraæivali su Pismo i vjerom
i sigurnoπÊu koje ranije nisu poznavali pratili su njegovo
uËenje. Znali su da je boæanski UËitelj bio sve ono πto je
tvrdio da jest. Dok su priËali svoje iskustvo i veliËali Boæju
ljubav, ljudska su srca bila omekπana i savladana, i mnogi
su povjerovali u Isusa.
Spasiteljevo obeÊanje uËenicima obeÊanje je njegovoj cr-
kvi do kraja vremena. Bog nije zamislio da njegov veliËan-
stveni nacrt o otkupljenju ljudi postigne samo neznatne re-
zultate. Svi koji Êe se posvetiti radu, ne uzdajuÊi se u ono
πto sami mogu uËiniti, veÊ u ono πto Bog moæe uËiniti za
njih i preko njih, sigurno Êe shvatiti ispunjenje njegova obe-
Êanja. “»init Êe i veÊa od ovih”, izjavljuje On, “jer ja idem
k Ocu.”
Dotada uËenici nisu poznavali Spasiteljeve neograniËe-
ne izvore pomoÊi i sile. Rekao im je: “Do sada niste niπta u
moje ime molili.” (Ivan 16,24) Objasnio je da je tajna njiho-
va uspjeha u traæenju sile i blagodati u njegovo ime. On Êe
31
biti prisutan pred Ocem da se moli za njih. Molitvu poniz-
nog molitelja On predstavlja kao svoju osobnu æelju za tu
duπu. Svaka iskrena molitva Ëuje se na Nebu. Moæda neÊe
biti izraæena teËno; ali ako je od srca, uzdiÊi Êe se do Sve-
tiπta u kojem Isus sluæi, i On Êe je prinijeti Ocu savrπenim
rijeËima, divnu i mirisnu od kâda njegova osobna savrπen-
stva.
Staza iskrenosti i Ëestitosti nije staza bez prepreka, ali
zato u svakoj teπkoÊi trebamo vidjeti poziv na molitvu. Ne
postoji nijedno biÊe koje ima neku moÊ a da je nije primi-
lo od Boga, i da izvor iz koga ona potjeËe nije dostupan i
najslabijem ljudskom biÊu. “I
πto god zamolite u moje ime,”
kaæe Isus, “uËinit Êu, da se pro-
slavi Otac u Sinu. Ma πto me
zamolili u moje ime, ja Êu to
uËiniti.”
Krist je nalogom — “u mo-
je ime” — pokazao svojim uËe-
nicima kako moliti. U Kristo-
Staza iskrenosti i
Ëestitosti nije staza
bez prepreka.
vo ime njegovi sljedbenici trebaju stajati pred Bogom. U
Gospodnjim oËima oni imaju vrijednost kroz vrijednost ær-
tve koja je uËinjena za njih. Oni su dragocjeni zbog Kristo-
ve pravde koja im je uraËunata. Krista radi Gospodin pra-
πta onima koji Ga se boje. On u njima ne gleda zloÊu grjeπ-
nika. U njima prepoznaje sliËnost sa svojim Sinom u koga
vjeruju.
Pronicanje u duhovni smisao
Gospodin je razoËaran kad se njegova djeca malo cije-
ne. On æeli da Njegovo izabrano nasljedstvo cijeni sebe prema
cijeni kojom ih je On procijenio. Bog ih je æelio, inaËe ne
bi poslao svoga Sina da ih iskupi u tako skupom pothvatu.
On ima odreenu zadaÊu za njih i vrlo je zadovoljan kad
od Njega traæe najviπe prednosti u æelji da proslave njegovo
ime. Oni mogu oËekivati puno ako imaju vjeru u njegova
obeÊanja.
Meutim, moliti se u Kristovo ime znaËi mnogo. To znaËi
da moramo usvojiti njegov karakter, pokazati njegov duh i
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
32 PASIJA NADE
Ëiniti njegova djela. Spasiteljevo obeÊanje je dano uvjetno.
“Ako me ljubite,” kaæe On, “vrπit Êete moje zapovijedi.” On
spasava ljude ne u grijehu, nego od grijeha, a oni koji Ga
vole, pokazat Êe posluπnoπÊu svoju ljubav.
Svaka prava posluπnost dolazi iz srca. To znaËi cijelim
srcem raditi s Kristom. Ako æelimo, On Êe se tako izjedna-
Ëiti s naπim mislima i ciljevima, tako dovesti naπa srca i umove
u sklad sa svojom voljom da Êemo sluπajuÊi Njega, ustvari,
postupati po svojim prirodnim poticajima. Volja, oËiπÊena i
posveÊena, naÊi Êe svoje najuzviπenije zadovoljstvo u sluæbi
Njemu. Kad upoznamo Boga, onako kako Ga imamo pred-
nost upoznati, æivjet Êemo æivotom stalne posluπnosti. Po-
Svaka prava
posluπnost dolazi
iz srca.
πtovanjem Kristova karaktera i
zajednicom s Bogom, grijeh Êe
nam postati mrzak.
Kao πto je Krist æivio po
zakonu u svojoj ljudskoj priro-
di, tako to moæemo i mi uËi-
niti ako se uhvatimo za Silno-
ga i potraæimo silu. Ne smije-
mo prenijeti odgovornost na
druge i Ëekati od njih da nam kaæu πto bismo trebali Ëiniti.
Ne smijemo ovisiti o ljudskim savjetima. Gospodin Êe nas
pouËiti naπim duænostima isto tako spremno kao πto bi pouËio
nekog drugog. Ako Mu doemo u vjeri, On Êe nam osobno
povjeriti svoje tajne. Naπe Êe srce Ëesto gorjeti u nama, kad
se bude pribliæio da razgovara s nama kao πto je to Ëinio s
Henokom. Oni koji odluËe da ne Ëine niπta πto bi na bilo
koji naËin vrijealo Boga znat Êe, kad Mu iznesu svoj slu-
Ëaj, kojim putem trebaju iÊi. Oni ne samo πto Êe primiti
mudrost, veÊ i silu. Sila za posluπnost i za sluæbu bit Êe im
podarena onako kako je Krist obeÊao. Sve πto je dano Kri-
stu — “sve” πto je potrebno da se udovolji potrebama palih
ljudi — dano je Njemu kao Poglavaru i Predstavniku ljud-
skog roda. “I πto god ga zamolimo, primamo od njega, jer
vrπimo njegove zapovijedi i Ëinimo πto je njemu ugodno.”
(1. Ivanova 3,22)
Prije no πto je sebe prinio kao ærtvu, Krist je æelio svo-
jim sljedbenicima podariti najvaæniji i najpotpuniji dar, dar
koji Êe im pribliæiti neiscrpne izvore milosti. “Ja Êu moliti
33
Oca”, rekao je On, “i dat Êe vam drugog Branitelja koji Êe
ostati s vama zauvijek. Duha istine, kojega svijet ne moæe
primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer
boravi s vama i jer Êe biti u vama. NeÊu vas ostaviti siro-
Ëad. Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,16-18)
Prije ovoga Duh je bio na svijetu; od samog poËetka
djela otkupljenja djelovao je na ljudska srca. Ali, dok je Krist
bio na Zemlji, uËenici nisu æeljeli nikakvog drugog pomoÊ-
nika. Tek kad budu bez Njega osjetit Êe potrebu za Duhom,
i tada Êe On doÊi.
Sveti Duh je Kristov predstavnik, ali ne u ljudskom obliË-
ju, pa je i od tog obliËja neovisan. BuduÊi da je nosio ljud-
sku prirodu, Krist nije mogao
biti osobno na svakom mjestu.
Stoga je za njih bilo bolje da
ode Ocu i poπalje Duha da
bude Njegov nasljednik na
Zemlji. Tada nitko neÊe imati
nikakvu prednost koju mu
donosi prebivaliπte ili osobni
dodir s Kristom. Posredova-
njem Duha svi Êe moÊi pristu-
piti Spasitelju. U ovom smislu
On Êe im biti bliæi nego da se
nije uznio na Nebo.
“A tko mene ljubi, njega Êe
ljubiti Otac moj, i ja Êu ga lju-
Okolnosti nas mogu
odvojiti od
zemaljskih
prijatelja, ali niπta
nas ne moæe
odvojiti od
nebeskog Utjeπitelja.
biti i objaviti mu samo sebe.” Isus je Ëitao buduÊnost svojih
uËenika. Jednog je vidio dovedena na gubiliπte, jednog na
kriæu, jednog u izgnanstvu meu osamljenim morskim stije-
nama, druge u progonstvu i smrti. Ohrabrio ih je obeÊa-
njem da Êe u svakoj kuπnji biti s njima. Ovo obeÊanje nije
izgubilo niπta od svoje sile. Gospodin sve zna o svojim vjernim
slugama koji su zbog Njega u zatvorima ili prognani na osam-
ljene otoke. On ih tjeπi svojom prisutnoπÊu. Kad vjernik zbog
istine sjeda na optuæeniËku klupu nepravednih sudova, Krist
stoji kraj njega. Sve optuæbe koje padaju na njega padaju
na Krista. Krist se joπ jednom osuuje u liËnosti svog uËenika.
Kad je netko zarobljen izmeu zatvorskih zidina, Krist is-
punjava njegovo srce svojom ljubavlju. Ako tko pretrpi smrt
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
34 PASIJA NADE
zbog njega, Krist kaæe: “Onaj koji æivi! Bio sam mrtav, ali,
evo, æivim u vijeke vjekova i imam kljuËeve smrti i pod-
zemlja.” (Otkrivenje 1,18) Æivot koji je ærtvovan za mene sa-
Ëuvan je za vjeËnu slavu.
U sva vremena i na svakom mjestu, u svim tugama i
svim nevoljama, kad su izgledi mraËni a buduÊnost neizvje-
sna, kad se osjeÊamo bespomoÊni i osamljeni, Utjeπitelj Êe
biti poslan kao odgovor na molitvu vjere. Okolnosti nas mogu
odvojiti od svakog zemaljskog prijatelja, ali nikakva prilika,
nikakva udaljenost ne moæe nas odvojiti od nebeskog Utje-
πitelja. Gdje god se nalazili, kuda god iπli, On nam je uvijek
s desne strane da nas podupre, podigne, pomogne i obodri.
UËenici joπ nisu uspijevali u duhovnom smislu shvatiti
Kristove rijeËi pa im je On ponovno objasnio njihovo zna-
Ëenje. Rekao je da Êe im se otkriti preko Duha. “A Branitelj,
Duh Sveti, kojega Êe Otac poslati zbog mene, nauËit Êe vas
sve.” Viπe neÊete reÊi: “Ja ne mogu razumjeti.” Viπe neÊete
vidjeti kao kroz staklo, nejasno, moÊi Êete shvatiti “zajedno
sa svim svetima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i
upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju”. (Efeæani-
ma 3,18.19)
ObeÊani Utjeπitelj — Duh Istine
UËenici su trebali posvjedoËiti o Kristovom æivotu i ra-
du. On Êe njihovim rijeËima govoriti svim ljudima na licu
Zemlje. Ali Kristovo poniæavanje i smrt donijet Êe im veli-
ku kuπnju i razoËaranje. Da bi nakon ovog iskustva njihova
rijeË mogla biti istinita, Isus je obeÊao da Êe ih Utjeπitelj
sjetiti “svega πto vam rekoh”.
“Imao bih vam joπ mnogo reÊi,” nastavio je, “ali sada
ne moæete nositi. A kad doe on, Duh Istine, uvest Êe vas
u svu istinu. On neÊe govoriti sam od sebe, veÊ Êe govoriti
πto Ëuje i objavit Êe vam buduÊe. On Êe mene proslaviti,
jer Êe uzeti od onog πto je moje i to objaviti vama.” Isus je
pred svojim uËenicima otvorio πiroko podruËje istine. Ali
za njih je bilo vrlo teπko da njegove pouke odvoje od predanja
i knjiæevniËkih i farizejskih pravila ponaπanja. Bili su odgo-
jeni da uËenje rabina prihvate kao Boæji glas i to je joπ uvi-
jek vladalo njihovim umovima i oblikovalo njihova miπlje-
35
nja. Svjetovne su ideje i prolaznost joπ uvijek zauzimali zna-
Ëajno mjesto u njihovim mislima. Oni nisu shvaÊali duhov-
nu narav Kristova kraljevstva, koju im je tako Ëesto objaπ-
njavao. Nastala je zbrka u njihovim umovima. Nisu shvaÊali
vrijednost Pisma koje im je Krist otkrivao. »inilo se kao da
mnoge od njegovih pouka gotovo i ne dopiru do njih. Isus
je vidio da ne shvaÊaju pravo znaËenje njegovih rijeËi.
Milostivo je obeÊao da Êe im Sveti Duh napomenuti sve πto
im je govorio. On nije rekao mnoge pojedinosti, jer ih uËe-
nici ne bi mogli razumjeti. Sveti Duh Êe im i njih otkriti.
OpisujuÊi svojim
uËenicima sluæbu
Svetoga Duha, Isus
ih je æelio
nadahnuti radoπÊu
i nadom koja je
nadahnjivala i
Njegovo srce.
Duh treba oæivjeti njihovo razu-
mijevanje, tako da mogu cijeni-
ti nebeske istine. “A kad doe
on, Duh Istine,” rekao je Isus,
“uvest Êe vas u svu istinu.”
Utjeπitelj je nazvan “Du-
hom istine”. Njegova zadaÊa je
definirati i odræati istinu. On
se najprije nastanjuje u srcu
kao Duh istine i tako postaje
Utjeπiteljem. Utjeha i mir nala-
ze se u istini, jer se pravi mir
i utjeha ne mogu naÊi u zablu-
di. Laænim teorijama i preda-
jama Sotona porobljava um.
UsmjeravajuÊi ljude laænim mjerilima, on kvari karakter. Sveti
Duh govori umu preko Svetoga pisma i urezuje istinu u sr-
ce. Tako On otkriva zabludu i izgoni je iz duπe. Duhom is-
tine koji djeluje preko Boæje rijeËi, Krist zadobiva svoj iza-
brani narod.
OpisujuÊi svojim uËenicima sluæbu Svetoga Duha, Isus
ih je æelio nadahnuti radoπÊu i nadom koja je nadahnjivala
i njegovo srce. Radovao se za tu obilnu pomoÊ koju je osi-
gurao svojoj Crkvi. Sveti Duh bio je najveÊi od svih darova
πto ih je mogao izmoliti od svog Oca za uzdizanje svog na-
roda. Sveti Duh treba im biti podaren kao sila koja prepo-
raa, jer bi bez nje Kristova ærtva bila beskorisna. Sila zla
vjekovima je jaËala i ljudi su se zaËuujuÊom pokornoπÊu
podËinjavali sotonskom ropstvu. »ovjek se moæe oduprijeti
i pobijediti grijeh jedino moÊnim djelovanjem TreÊe osobe
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
36 PASIJA NADE
Boæanstva, koje Êe doÊi neizmijenjenom silom u punini bo-
æanske moÊi. Duh Ëini djelotvornim ono πto je izvojevao Ot-
kupitelj svijeta. Duh Sveti Ëisti srce. Posredovanjem Duha
vjernik postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. Krist je
podario svog Duha kao boæansku silu u svladavanju svih
naslijeenih i steËenih sklonosti k zlu i stoga da Crkva pri-
mi peËat njegova karaktera.
Krist je rekao o Duhu: “On Êe mene proslaviti.” Kao
πto je Spasitelj doπao proslaviti Oca otkrivanjem njegove lju-
bavi, tako je i Duh trebao proslaviti Krista otkrivanjem Nje-
gove milosti svijetu. U ËovjeËanstvu se treba obnoviti Boæji
lik. Boæja Ëast i Kristova Ëast povezana je sa savrπenstvom
Krist je svojoj
Crkvi obeÊao dar
Svetoga Duha i to
obeÊanje pripada i
nama koliko i
prvim uËenicima.
karaktera Njegova naroda.
“On Êe, kad doe, [Duh
Istine] dokazati svijetu zablu-
du s obzirom na grijeh, na pra-
vednost i na sud.” Propovije-
danje rijeËi bilo bi beskorisno
bez stalne prisutnosti i pomoÊi
Svetoga Duha. To je jedini us-
pjeπni uËitelj boæanske istine.
Jedino kad Duh prati istinu do
srca, ona Êe probuditi savjest
ili preobraziti æivot. »ovjek
moæe biti spreman iznijeti slo-
vo Boæje RijeËi, on moæe biti upoznat sa svim njezinim za-
povijedima i obeÊanjima, ali ako Sveti Duh ne usadi istinu,
nijedna duπa neÊe pasti na Stijenu i razbiti se. Nikakvo obra-
zovanje, nikakve prednosti, ma kako velike, ne mogu bez
suradnje Boæjeg Duha uËiniti Ëovjeka kanalom svjetlosti. Si-
janje evaneoskog sjemena neÊe biti uspjeπno ako nebeska
rosa ne pokrene æivot u sjemenu. Prije no πto je ijedna knjiga
Novoga zavjeta bila napisana, prije no πto je ijedna propovijed
izreËena nakon Kristova uzaπaπÊa, Sveti Duh se izlio na apo-
stole koji su se molili. Tada je svjedoËanstvo njihovih nepri-
jatelja bilo: “A vi ste, evo, napunili Jeruzalem svojom nau-
kom.” (Djela 5,28)
Krist je svojoj Crkvi obeÊao dar Svetoga Duha i to
obeÊanje pripada i nama koliko i prvim uËenicima. Ali kao
i svako drugo obeÊanje i ovo je dano uz stanovite uvjete.
37
Ima mnogo onih koji vjeruju i tvrde da polaæu pravo na
Gospodnje obeÊanje; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu,
ali od toga nema nikakve koristi. Oni ne pokoravaju svoju
duπu boæanskim silama da je vode i upravljaju njome. Mi
ne moæemo upotrebljavati Svetoga Duha. Duh treba upo-
trijebiti nas. Bog svojim Duhom djeluje na svoj narod da hoÊe
i uËini “da mu se moæete svidjeti”. (Filipljanima 2,13) Ali
mnogi se ne æele podËiniti ovome. Oni æele upravljati sami
sobom. To je razlog πto ne primaju ovaj nebeski dar. Duh
se daje samo onima koji ponizno Ëekaju Boga, koji oËekuju
njegovo vodstvo i milost. Boæja sila oËekuje njihov zahtjev i
prihvaÊanje. Ovaj obeÊani blagoslov, koji traæimo vjerom, do-
nosi sobom sve druge blagoslove. On se daje prema bogat-
stvu Kristove milosti, i On Ga je spreman dati svakome prema
mjeri u kojoj Ga moæe primiti.
U svom govoru uËenicima Isus nije izrekao nikakav tuæni
nagovjeπtaj o svojim patnjama i smrti. Posljednje zavjeπta-
nje za njih bilo je zavjeπtanje mira. Rekao je: “Ostavljam vam
mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav
svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπe srce!”
Prije no πto je napustio gornju sobu, Spasitelj je svoje
uËenike poveo u pjesmi hvale. Njegov glas nije bio zaËinjen
tugovanjem, veÊ radosnim tonovima pashalna slavopoja:
“Hvalite Jahvu, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova,
i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!”
(Psalam 117)
Posljednje pouke na putu za Getsemani
Nakon himne izaπli su. Probijali su se kroz zakrËene ulice,
i proπavπi kroz gradska vrata, uputili se prema Maslinskoj
gori. Iπli su lagano, svaki obuzet svojim mislima. Kad su se
poËeli spuπtati prema brdu, Isus je rekao glasom punim
duboke boli: “Udarit Êe pastira, i stado Êe se razbjeÊi.” (Matej
26,31) UËenici su sluπali s bolom i Ëuenjem. Sjetili su se
kako su se u Kafarnaumu u sinagogi mnogi sablaznili i
okrenuli od Isusa, kad je govorio o sebi kao kruhu æivota.
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
38 PASIJA NADE
Meutim, ova dvanaestorica nisu se pokazali nevjernima. Petar
je tada, govoreÊi u ime svoje braÊe, izrazio svoju odanost
Kristu. Tada je Spasitelj rekao: “Ne izabrah li ja sebi vas Dva-
naestoricu? Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70) U
gornjoj sobi Isus je rekao da Êe Ga jedan od dvanaestorice
izdati, a Petar Ga se odreÊi. Ali sad su se njegove rijeËi od-
nosile na sve.
»uo je Petra kako se ogorËeno protivi: “Ako se doista i
svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” U gornjoj sobi izjavio je: “Svoj
Êu æivot dati za te.” Isus ga je opomenuo da Êe se te iste
noÊi odreÊi svog Spasitelja. Sada Krist ponavlja opomenu:
“Zaista, kaæem ti... upravo Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego
pijetao dvaput zapjeva, triput zatajiti.” Ali Petar ga je uvje-
Kad je Petar rekao
da Êe slijediti
svoga Gospodina i
u tamnici i u
smrti, on je to
mislio svakom
rijeËi koju je
izrekao; ali nije
poznavao sebe.
ravao: “Kad bih morao s To-
bom umrijeti... sigurno te ne
bih zatajio!” Tako su govorili
i svi ostali. (Marko 14,29.31)
U svom samopouzdanju opo-
vrgli su ponovljenu tvrdnju
Onoga koji je znao. Bili su ne-
spremni za kuπnju; kad ih kuπ-
nja bude savladala, shvatit Êe
vlastitu slabost.
Kad je Petar rekao da Êe
slijediti svoga Gospodina i u
tamnici i u smrti, on je to mi-
slio svakom rijeËi koju je izre-
kao; ali nije poznavao sebe. U
njegovom srcu bili su sakrive-
ni elementi zla koje Êe okolnosti probuditi u æivot. Ako ne
bude shvatio opasnost, to Êe se pokazati kao njegova vjeË-
na propast. Spasitelj je u njemu vidio samoljublje i samo-
pouzdanje koje Êe nadvladati Ëak i njegovu ljubav prema Kri-
stu. U njegovom iskustvu otkrilo se mnogo slabosti, nesvla-
dana grijeha, bezbriænosti duha, neposveÊene naravi, nesmo-
trena ulaæenja u kuπnje. Kristova sveËana opomena bila je
poziv na preispitivanje srca. Bilo je nuæno da Petar manje
vjeruje u sebe, a pokaæe dublju vjeru u Krista. Da je u po-
niznosti prihvatio upozorenje, on bi zamolio Pastira stada
da Ëuva svoje ovce. Kad je na Galilejskom jezeru gotovo po-
39
tonuo, povikao je: “Gospodine, pomagaj!” (Matej 14,30) Tada
je Krist ispruæio svoju ruku da uhvati njegovu. Tako da je i
sada povikao Isusu: “Spasi me od mene samoga!”, bio bi sa-
Ëuvan. Meutim, Petar je osjeÊao da mu se ne vjeruje, pomi-
slivπi kako je to vrlo okrutno. VeÊ je bio uvrijeen, pa je
postao joπ uporniji u svom samopouzdanju.
Isus je sa suosjeÊanjem promatrao svoje uËenike. On ih
nije mogao spasiti od kuπnji, ali ih nije ostavio bez utjehe.
Uvjeravao ih je da Êe raskovati okove groba i da njegova
ljubav prema njima neÊe prestati. “Ali kad uskrsnem,” rekao
je, “iÊi Êu pred vama u Galileju.” (Matej 26,32) Prije odricanja
dobili su uvjeravanje o oprostu. Nakon njegove smrti i us-
krsnuÊa znali su da im je opro-
πteno i da su dragi Kristovom
srcu.
Isus i uËenici nalazili su se
na putu prema Getsemaniju, u
podnoæju Maslinske gore, pre-
ma jednom osamljenom mje-
stu za razmiπljanje i molitvu
πto ga je On Ëesto posjeÊivao.
Spasitelj je svojim uËenicima
objaπnjavao svoju misiju za svi-
jet i duhovnu vezu koju mo-
raju odræavati s Njim. Sad je
slikovito prikazivao ovu pouku.
Isus je sa
suosjeÊanjem
promatrao svoje
uËenike. On ih nije
mogao spasiti od
kuπnji, ali ih nije
ostavio bez utjehe.
Mjesec je jasno svijetlio i otkrivao Mu rodni trs. SkreÊuÊi
pozornost svojih uËenika na njega, On ga je predstavio kao
simbol.
“Ja sam pravi trs”, rekao je. Umjesto vitke palme, veliËan-
stvena cedra ili snaænog hrasta, Isus je odabrao razgranati
trs da predstavi sebe. Palma, cedar i hrast stoje sami. Njima
nije potreban nikakav oslonac. Ali se trs obavija oko kolja i
tako penje prema nebu. Tako je i Krist u svojoj ljudskoj
prirodi ovisio o boæanskoj sili. “Ja sam od sebe ne mogu
niπta Ëiniti”, izjavio je. (Ivan 5,30)
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
40 PASIJA NADE
Ja sam pravi trs
“Ja sam pravi trs.” Hebreji su uvijek smatrali vinovu lo-
zu najplemenitijom biljkom, slikom svega πto je moÊno, uz-
viπeno i plodno. Izrael je bio predstavljen trsom koji je Bog
zasadio u ObeÊanoj zemlji. Hebreji su zasnovali svoju nadu
u spasenje na Ëinjenici πto su povezani s Izraelom. Ali Isus
kaæe: “Ja sam pravi trs.” Ne smatrajte da Êete vezom s Izra-
elom moÊi postati sudionicima u æivotu od Boga i nasljed-
nicima njegovih obeÊanja. Samo kroz mene moæete primiti
duhovni æivot.
“Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar.” Na breæulj-
cima Palestine naπ nebeski Otac zasadio je ovaj plemeniti
Trs, a On sam bio je Vinogradar. Mnoge je privlaËila ljepota
ovog trsa i stoga su objavljivali njegovo nebesko podrijetlo.
Ali voama u Izraelu On je izgledao kao korijen iz suhe zem-
lje. Izvadili su mladicu, odbacili je i zgazili svojim nesvetim
nogama. Mislili su je zauvijek uniπtiti. Meutim, nebeski Vi-
nogradar nikada nije izgubio iz vida svoju sadnicu. Kako su
ljudi mislili da su je uniπtili, On ju je uzeo i s druge strane
zida ponovno zasadio. Trs viπe nije trebao biti vidljiv. Bio
je sakriven od grubih nasrtaja ljudi. Ali, loze ovog Trsa iz-
rasle su preko zida. Trebale su predstavljati Trs. Preko njih
mladice su se joπ uvijek mogle sjediniti s Trsom. Donosile
su rod. Taj rod brali su prolaznici.
“Ja sam trs, vi ste mladice”, rekao je Krist svojim uËeni-
cima. Premda se uskoro trebao uzeti od njih, njihovo du-
hovno jedinstvo s Njim trebalo je ostati nepromijenjeno. Veza
izmeu loze i Ëokota, rekao je, predstavlja vezu koju tre-
bate odræavati sa mnom. Kalem se pricjepljuje na æivu lozu
i vlakno po vlakno, æila po æila urasta u trs. Æivot trsa po-
staje æivot loze. Tako i duπa mrtva u prijestupima i grijesi-
ma dobiva æivot preko veze s Kristom. Ta veza uspostavlja
se vjerom u Njega kao osobnog Spasitelja. Grjeπnik sjedi-
njuje svoju slabost s Kristovom snagom, svoju prazninu s
Kristovom puninom, svoju nepostojanost s Kristovom pos-
tojanom moÊi. Tada on ima Kristov um. Kristova ljudska pri-
roda je ucijepljena u boæansku prirodu. Tako silom Svetoga
Duha Ëovjek postaje sudionikom u boæanskoj prirodi. On
je prihvaÊen u Ljubljenom.
41
Jednom uspostavljena zajednica s Kristom mora se odr-
æavati. Krist kaæe: “Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!
Kao πto mladica ne moæe sama od sebe, ako ne ostane na
trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” To
nije nikakav sluËajni dodir, nikakva povremena veza. Loza
postaje dio æivog trsa. Prenoπenje æivota, snage i rodnosti s
trsa na loze neometano je i stalno. Loza ne moæe æivjeti od-
vojena od trsa. Tako i vi, kaæe Isus, ne moæete æivjeti bez
mene. Æivot koji ste primili od mene moæe se saËuvati samo
stalnom zajednicom. Bez mene ne moæete savladati nijedan
grijeh niti se oduprijeti ijednoj kuπnji.
“Ostanite u meni i ja Êu ostati u vama!” Biti u Kristu
znaËi stalno primanje njegovog Duha, znaËi æivot potpuna
predanja njegovoj sluæbi. Kanali koji povezuju Ëovjeka i
njegova Boga moraju biti stalno otvoreni. Kao πto loza stal-
no crpi sok sa æivotodavna trsa, tako se i mi trebamo Ëvr-
sto dræati Isusa i vjerom primiti od Njega silu i savrπenstvo
njegovog karaktera.
Korijen πalje hranu preko loze do najudaljenije granËice.
Tako i Krist prenosi rijeke duhovne sile do svakog vjernika.
Dok je duπa sjedinjena s Kristom, ne postoji opasnost da
uvene ili propadne.
Æivot Êe se trsa pokazati u divnom plodu na lozama.
“Tko ostaje u meni,” rekao je Isus, “i ja u njemu, rodi mnogo
roda. Jer bez mene ne moæete niπta uËiniti.” Ako æivimo vje-
rom u Boæjeg Sina, u naπem Êe se æivotu pokazati rodovi
Duha i nijedan neÊe nedostajati.
“Moj je Otac vinogradar. On sijeËe svaku mladicu na meni
koja ne raa roda.” Dok je mladica samo izvana povezana s
lozom, ne moæe postojati æivotna veza. U tom sluËaju nema
rasta niti plodnosti. Tako moæe postojati samo prividna ve-
za s Kristom, bez stvarne zajednice s Njim kroz vjeru. Ispo-
vijedanje vjere dovodi ljude u crkvu, ali karakter i ponaπa-
nje pokazuju jesu li oni u vezi s Kristom. Ako ne donose
nikakav rod, oni su nerodne loze. Njihovo odvajanje od Krista
podrazumijeva njihovu potpunu propast, koja je prikazana
osuπenom lozom. “Ako tko u meni ne ostane,” kaæe Krist,
“bacit Êe se kao mladica napolje i osuπit Êe se. Takve potom
skupe i u oganj bace da gore.”
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
42 PASIJA NADE
“A proËiπÊava svaku koja raa rod, da rodi viπe roda.”
Od izabrane dvanaestorice koji su pratili Isusa, jednog kao
osuπenu lozu uskoro je trebalo odstraniti, a ostali Êe morati
proÊi ispod orezivaËka noæa gorkih kuπnji. Sa sveËanom
njeænoπÊu Isus je objasnio namjeru vinogradara. Orezivanje
Êe izazvati bol, ali Otac je taj koji upotrebljava noæ. On ne
radi nemilostivom rukom ili ravnoduπnim srcem. Postoje loze
koje se vuku po tlu i stoga ih treba odvojiti od zemaljske
potpore za koju su se uhvatile svojim viticama. One se tre-
baju upraviti prema nebu da pronau svoju potporu u Bogu.
Suviπno liπÊe koje izvlaËi æivotni sok iz ploda, mora se od-
straniti. Bujno izrasli dijelovi biljke moraju se odsjeÊi da bi
omoguÊili prodor zrakama Sunca pravde. Vinogradar odsi-
jeca πtetne izdanke da bi plod bio bogatiji i obilniji.
“Otac moj proslavit Êe se time”, rekao je Krist, “πto Êete
roditi mnogo roda.” Bog æeli da preko vas pokaæe svetost,
dobrotu i milostivost svog karaktera. Ipak, Spasitelj ne na-
laæe apostolima da naporno rade kako bi donijeli rod. Pozi-
va ih da ostanu u Njemu i kaæe: “Ako ostanete u meni i ako
moje rijeËi ostanu u vama, traæite πto god hoÊete, i bit Êe
vam.” Krist prebiva u svojim sljedbenicima preko svoje Ri-
jeËi. Ovo je ista æivotna zajednica koja je prikazana jedenjem
njegova tijela i pijenjem njegove krvi. Kristove su rijeËi duh
i æivot. PrihvaÊajuÊi ih, primate æivot Trsa. Vi æivite “o sva-
koj rijeËi koja izlazi iz usta Boæjih”. (Matej 4,4) Kristov æivot
u vama donosi isti rod kao u Njemu. Ako æivite u Kristu,
ako ste privræeni Kristu, ako vas Krist podupre, ako crpite
hranu od Krista, rodit Êete plod sliËan Kristovom.
Ideal meusobne ljubavi
Na posljednjem sastanku sa svojim uËenicima, Krist je
izrazio svoju veliku æelju da ljube jedan drugoga kao πto ih
je On ljubio. »esto je govorio o ovome. “Ovo vam zapovije-
dam”, ponovno je rekao, “da ljubite jedan drugoga!” Prvi
nalog koji im je uputio u gornjoj sobi, dok su bili sami, glasio
je: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao
πto sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga.” UËenicima
je ova zapovijed bila nova, jer se meusobno nisu voljeli kao
πto ih je Krist volio. Vidio je da meu njima moraju zavla-
43
dati nove misli i pobude, da u æivot treba sprovesti nova
naËela; kroz njegov æivot i smrt trebali su primiti nov po-
jam o ljubavi. U svjetlosti njegovog samopoærtvovanja za-
povijed da ljube jedan drugoga dobila je novo znaËenje.
Cjelokupno djelo milosti je stalna sluæba ljubavi, samoodri-
canja i samopoærtvovnosti. U svakom trenutku Kristova bo-
ravka na Zemlji, od Njega se kao nezadræiva rijeka izlijevala
Boæja ljubav. Svi koji su ispunjeni njegovim Duhom, voljet
Êe onako kako je On volio. Istim naËelom koje je pokretalo
Krista, bit Êe i oni nadahnuti u svim svojim meusobnim
odnosima.
Kao Otkupitelj
svijeta, Krist je
stalno bio suoËen s
prividnim
neuspjehom... Ali
On se nije
obeshrabrivao.
Ova ljubav je dokaz njiho-
vog uËeniπtva. “Ako imadnete
ljubavi jedan prema drugome,”
rekao je Isus, “po tom Êe svi
upoznati da ste moji uËenici.”
Kad su ljudi meusobno pove-
zani, ne silom ili osobnim in-
teresima, nego ljubavlju, poka-
zuju djelovanje jednog utjeca-
ja koji je uzviπeniji od svakog
ljudskog utjecaja. Tamo gdje
postoji to jedinstvo, dokaz je
da je Boæji lik obnovljen u ljud-
skom rodu i da im je usaeno novo æivotno naËelo. To po-
kazuje da u boæanskoj prirodi postoji sila koja se moæe su-
protstaviti natprirodnim silama zla i da Boæja milost poko-
rava sebiËnost svojstvenu naravi ljudskog srca.
Ova ljubav, izraæena u crkvi, sigurno Êe izazvati Soto-
nin bijes. Krist nije oznaËio laku stazu svojim uËenicima.
“Ako vas svijet mrzi,” rekao je, “znajte da je mene mrzio pri-
je vas! Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Bu-
duÊi da ne pripadate svijetu — ja vas izabrah od svijeta — za-
to vas svijet mrzi. Sjetite se rijeËi koju vam rekoh: ‘Nije slu-
ga veÊi od svoga gospodara!’ Ako su mene progonili, i vas
Êe progoniti. Ako su moju rijeË dræali, i vaπu Êe dræati. Ali
ovo Êe sve protiv vas Ëiniti zbog mog imena, jer ne poznaju
onoga koji me poslao.” Evanelje treba nezadræivo napredo-
vati usred protivljenja, opasnosti, gubitaka i patnji. Meutim,
oni koji obavljaju ovaj rad samo slijede stope svoga UËitelja.
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
44 PASIJA NADE
Kao Otkupitelj svijeta, Krist je stalno bio suoËen s pri-
vidnim neuspjehom. On, vjesnik milosti naπem svijetu, kao
da je izvrπio malo od djela koje je Ëeznuo da izvrπi podi-
æuÊi i spaπavajuÊi. Sotonski utjecaji stalno su djelovali stva-
rajuÊi prepreke na njegovu putu. Ali On se nije obeshrabri-
vao. Kroz Izaijino proroËanstvo On objavljuje: “Zaludu sam
se muËio, nizaπto naprezao snagu. Ipak, kod Jahve je moje
pravo, kod mog Boga nagrada je moja... Da mu vratim na-
trag Jakova, da se sabere Izrael. Proslavih se u oËima Jahvi-
nim, Bog moj bijaπe mi snaga.” Kristu je dano obeÊanje:
“Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome
kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silniËkome... Ovako govori
Jahve... U vrijeme milosti ja Êu te usliπiti, u dan spasa ja Êu
ti pomoÊi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju
podignem, da nanovo razdijelim baπtinu opustoπenu, da ka-
æeπ zasuænjenima: Iziite! a onima koji su u tami: Doite
na svjetlo!... NeÊe viπe gladovat i æeati, neÊe ih muËiti æe-
ga ni sunce, jer vodit Êe ih onaj koji im se smiluje, dovest
Êe ih k izvorima vode.” (Izaija 49,4.5.7-10)
Krist se oslanjao na ovu rijeË i nije ustuknuo pred Soto-
nom. Prije posljednjih trenutaka Kristova poniæenja, kad je
najdublja tuga obuzimala njegovu duπu, rekao je uËenicima:
“Jer se pribliæuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moæe
niπta.” “Osuen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad Êe on biti baËen
van.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31). ProroËkim okom Krist je
prelazio preko prizora koji Êe se dogoditi u njegovom po-
sljednjem velikom sukobu. Znao je da Êe cijelo Nebo slaviti
pobjedu kad bude uzviknuo: “Svrπi se!” Do njegova uha do-
pirala je glazba i pobjedniËki uzvici iz nebeskih dvorova.
Znao je da Êe se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom
carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijeta
do svijeta.
Krist se radovao πto za svoje sljedbenike moæe uËiniti
viπe no πto mogu traæiti ili zamisliti. Govorio je s Ëvrstim
pouzdanjem, znajuÊi da je veliËanstvena odluka donesena prije
no πto je svijet stvoren. Znao je da Êe istina, naoruæana sve-
moÊnom silom Svetoga Duha pobijediti u borbi sa zlom i
da Êe se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zaleprπati
iznad njegovih sljedbenika. Znao je da Êe æivot njegovih vjer-
nih uËenika biti sliËan njegovom, nizu stalnih pobjeda, do
45
kojih se ovdje nije dræalo, ali koje Êe se prepoznati u veli-
koj buduÊnosti.
“Ovo vam rekoh”, rekao je, “da u meni imate mir. U
svijetu Êete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobije-
dio svijet!” Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obes-
hrabren, pa njegovi sljedbenici trebaju pokazati vjeru iste
ustrajne prirode. Oni trebaju æivjeti kao πto je On æivio i
raditi kao πto je i On radio, jer oni ovise o Njemu kao veli-
kom Predstojniku. Moraju posjedovati hrabrost, snagu i us-
trajnost. Premda oËite nemoguÊnosti prijeËe njihov put, nje-
govom miloπÊu moraju iÊi naprijed. Umjesto da se æale na
Svoje upute
Spasitelj je zavrπio
snaænim rijeËima
punim nade.
Zatim je u molitvi
za svoje uËenike
izlio teret svoje
duπe.
teπkoÊe, pozvani su da ih sa-
vladaju. Ne trebaju ni zbog Ëe-
ga oËajavati, a nadati se svemu.
Zlatnim lancem svoje neuspo-
redive ljubavi Krist ih je pove-
zao s Boæjim prijestoljem. Nje-
gova je namjera da imaju naj-
viπi utjecaj u svemiru koji pro-
istjeËe iz izvora svake sile. Oni
trebaju imati silu da se odup-
ru zlu, silu koju neÊe savlada-
ti ni zemlja, ni smrt, ni pakao,
silu koja Êe ih pripremiti da
pobijede kao πto je i Krist po-
bijedio.
Kristova je namjera da se u njegovoj Crkvi na Zemlji
pokaæu nebeski red, nebeska zamisao upravljanja, nebeski
boæanski sklad. Tako Êe se On proslaviti u svom narodu.
Preko njih Êe Sunce pravde zasjati nepomuÊenim sjajem ovom
svijetu. Krist je svojoj Crkvi dao izobilne darove, da bi mo-
gao primiti veliki dobitak slave od svog izbavljenog, otkup-
ljenog vlasniπtva. On je svom narodu podario moguÊnosti i
blagoslove da bi mogao predstaviti Onoga koji sve ima u pu-
nini. Crkva obdarena Kristovom pravdom njegova je riznica
u kojoj se u punini i konaËnom prikazu trebaju pojaviti
plodovi njegove milosti, njegove blagodati i njegove ljubavi.
U ËistoÊi i savrπenstvu svog naroda Krist vidi nagradu za
svoje poniæenje i dodatak svojoj slavi — Krist, veliko Sredi-
πte, iz kojeg zraËi sva slava.
“NEKA SE NE UZNEMIRUJE VA©E SRCE”
46 PASIJA NADE
Svoje upute Spasitelj je zavrπio snaænim rijeËima punim
nade. Zatim je u molitvi za svoje uËenike izlio teret svoje
duπe. PodiæuÊi svoje oËi prema Nebu rekao je: “OËe, doπao
je Ëas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe, i da,
kao πto si mu dao vlast nad svim ljudima, dadne æivot vjeË-
ni svima koje si mu dao. A ovo je vjeËni æivot: spoznati te-
be, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao Isusa Krista.”
Krist je zavrπio djelo koje Mu je bilo povjereno. On je
proslavio Boga na Zemlji. Obznanio je OËevo ime. Sakupio
je one koji Êe nastaviti njegovo djelo meu ljudima. Rekao
je: “Ja se u njima proslavih. Ja viπe ne ostajem u svijetu. A
oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti OËe, Ëuvaj u
svome imenu one koje si mi dao, da budu jedno kao mi!”
“Ne molim samo za njih nego i za one koji Êe po njihovoj
rijeËi vjerovati u me, da svi budu jedno... ja u njima, a ti u
meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si
me ti poslao i da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.”
Tako je jezikom Ëovjeka koji ima boæanski autoritet, Krist
svoju izabranu Crkvu stavio u OËevo naruËje. Kao posveÊeni
Veliki sveÊenik On posreduje za svoj narod. Kao vjerni pastir
On okuplja svoje stado u sjeni SvemoguÊega, u Ëvrsto i si-
gurno pribjeæiπte. Njemu sad predstoji konaËna bitka sa Soto-
nom i On je odlazi prihvatiti.
47
4. Getsemani
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,36-56;
Marku 14,32-50; Luki 22,39-53; Ivanu 18,1-12.
©utljivi Spasitelj
U druπtvu sa svojim uËenicima Spasitelj je polako iπao
prema Getsemanskom vrtu. U vrijeme Pashe uvijek pun Mje-
sec sijao je s neba bez ijednog oblaka. Grad hodoËasniËkih
πatora utonuo je u tiπinu.
Isus je ozbiljno razgovarao sa svojim uËenicima i pou-
Ëavao ih, ali kad se pribliæio Getsemaniju, postao je neo-
biËno πutljiv. »esto je posjeÊivao ovo mjesto da razmiπlja i
moli se, ali nikada sa srcem tako punim boli kao ove noÊi
njegove samrtne borbe. Tijekom cijelog svog æivota na zemlji
hodao je u svjetlosti Boæje prisutnosti. Kad je doπao i suko-
bio se s ljudima obuzetim pravim sotonskim duhom, mo-
gao je kazati: “Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne
ostavlja sama, jer ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan
8,29) Ali Ëinilo se kao da Ga viπe ne podræava boæanska svjet-
lost. Sad se i On naπao meu prijestupnicima. Morao je po-
nijeti krivicu palog ËovjeËanstva. Na Njega koji nije znao za
grijeh moralo se staviti bezakonje svih nas. Grijeh Mu je
izgledao tako straπan, a teæina krivice koju je morao poni-
jeti tako velika, te je doπao u kuπnju da se boji kako Êe ga
to zauvijek odvojiti od OËeve ljubavi. ZnajuÊi kako je stra-
πan Boæji gnjev prema prijestupu, uzviknuo je: “Æalosna je
duπa moja do smrti.”
Dok su se pribliæavali vrtu, uËenici su zamijetili promjenu
na svom UËitelju. Nikada ranije nisu Ga vidjeli tako duboko
oæaloπÊenog i πutljivog. ©to je dalje iπao, ova neobiËna tuga
48 PASIJA NADE
bivala je sve dublja, ali se nisu usuivali upitati Ga za uzrok.
Postao je kao da Êe se sruπiti na zemlju. Stigavπi u vrt, uËe-
nici su briæno traæili njegovo uobiËajeno mjesto za odmor,
da bi njihov UËitelj mogao otpoËinuti. Svaki korak Ëinio je
s muËnim naporom. Glasno je jeËao kao da pati pod pritis-
kom straπnog tereta. Da Ga dvaput njegovi pratioci nisu
pridræali, pao bi na zemlju.
OsjeÊao je da Ga
je grijeh odvojio
od Oca. Ponor je
bio tako πirok,
tako mraËan, tako
dubok da je
Njegov duh
uzdrhtao pred
njim.
Isus je blizu ulaza u vrt os-
tavio sve svoje uËenike, osim
trojice, nalaæuÊi im da se mole
za sebe i Njega. S Petrom, Ja-
kovom i Ivanom doπao je na za-
klonjeno mjesto u vrtu. Ova tri
uËenika bili su Kristovi najbli-
æi pratioci. Promatrali su nje-
govu slavu na gori preobraæe-
nja, vidjeli su Mojsija i Iliju ka-
ko govore s Njim; Ëuli su glas
s Neba; a sada u njegovoj ve-
likoj borbi Krist je æelio da bu-
du uz Njega. Na ovom povu-
Ëenom mjestu Ëesto su provo-
dili noÊi zajedno s Njim. U tim
prilikama, nakon bdijenja i mo-
litava, oni bi mirno spavali u blizini svog UËitelja, dok ih
On ujutro ne bi probudio da ponovno krenu na rad. Ali sad
je æelio da u molitvi provedu noÊ s Njim. Ipak, nije mogao
podnijeti da budu svjedoci samrtne borbe koju je trebao
podnijeti.
“Ostanite ovdje”, rekao je, “i bdijte sa mnom!”
Otiπao je malo dalje od njih, ne tako daleko da Ga ne
bi mogli vidjeti i Ëuti i pao je niËice na tlo. OsjeÊao je da
Ga je grijeh odvojio od njegovog Oca. Ponor je bio tako πi-
rok, tako mraËan, tako dubok da je njegov duh uzdrhtao
pred njim. Nije smio upotrijebiti svoju boæansku silu da bi
izbjegao ovu veliku duπevnu patnju. Kao Ëovjek morao je
podnijeti posljedice Ëovjekova grijeha. Kao Ëovjek morao je
izdræati OËev gnjev zbog prijestupa.
Krist je sada bio u poloæaju u kojem se nikada ranije
nije nalazio. Njegova patnja najbolje se moæe opisati rijeËi-
49
ma proroka: “Probudi se, maËu, protiv mog pastira, protiv
Ëovjeka, moga srodnika — rijeË je Jahve nad Vojskama.”
(Zaharija 13,7) Kao zamjena i jamac za greπnog Ëovjeka, Krist
je patio pod boæanskom pravdom. Uvidio je πto je znaËila
pravda. Dotada je bio posrednik za druge; sada je Ëeznuo
da i sam ima posrednika.
BuduÊi da je osjeÊao da je njegova zajednica s Ocem
prekinuta, Krist se bojao da njegova ljudska priroda neÊe
izdræati u nastupajuÊem sukobu sa silama tame. U pustinji
kuπanja odluËivala se sudbina ljudskog roda. Krist je tada
bio pobjednik. Sad je kuπaË stupio u posljednji straπan okr-
πaj. Za ovo se pripremao tijekom Kristove trogodiπnje sluæ-
be. Sad je u to uloæio sve. Ako ovdje pretrpi neuspjeh, nje-
gova nada da bude Gospodar bit Êe izgubljena; zemaljska
kraljevstva Êe na kraju postati Kristova: a on sam bit Êe zbaËen
i prognan. Meutim, kad bi Krist mogao biti pobijeen, Zemlja
bi postala Sotonino carstvo, a ljudski rod zauvijek ostao pod
njegovom vlaπÊu. ZnajuÊi bit sukoba koji Ga je oËekivao,
Kristova je duπa bila ispunjena straπnom prijetnjom odvaja-
nja od Boga. Sotona Mu je rekao da Êe odvajanje biti vjeËno
ako postane jamac za greπni svijet. Poistovjetit Êe se sa Soto-
ninim carstvom i nikada viπe neÊe biti jedno s Bogom.
©to Êe se dobiti ovom ærtvom? Kako je beznadno izgle-
dala krivica i nezahvalnost ljudi! Najsurovije prikazanim pri-
likama Sotona je optereÊivao Otkupitelja: odbacio Te je narod
koji tvrdi da je iznad svih drugih u zemaljskim i duhovnim
prednostima, On æeli uniπtiti Tebe, temelj, srediπte i peËat
obeÊanja koja su dana kao osobitom narodu. Jedan od Tvojih
uËenika koji je sluπao Tvoje pouke i bio meu prvima u cr-
kvenim djelatnostima, izdat Êe Te. OdreÊi Êe Te se jedan
od Tvojih najrevnijih sljedbenika. Svi Êe Te napustiti. Cijelo
Kristovo biÊe uzdrhtalo je od uæasa na tu pomisao. Probolo
Mu je duπu to πto Êe se oni koje je nastojao spasiti, oni koje
je tako silno volio, sjediniti u zavjeri sa Sotonom. Bila je to
strahovita borba. Ona se mjerila krivicom njegova naroda,
njegovih tuæitelja i izdajnika, krivicom svijeta koji je leæao
u zlu. Ljudski su grijesi teπko pritiskivali Krista, a osjeÊaj
Boæjeg gnjeva na grijeh razarao je njegov æivot.
Promatrajte Ga kako razmiπlja o cijeni koju treba platiti
za ljudsku duπu. U svojoj dubokoj duπevnoj borbi bacio se
GETSEMANI
50 PASIJA NADE
na hladno tlo, kao da Êe time sprijeËiti da ne bude joπ viπe
udaljen od Boga. Hladna noÊna rosa padala je na njegovo
tijelo dok je leæao niËice, ali On na to nije obraÊao pozor-
nost. S njegovih se blijedih usana oteo bolan uzvik: “OËe
moj! Ako je moguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ!” Ipak i
sad je dodao: “Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”
Usamljeni patnik
Kad pati, ljudsko srce Ëezne za suosjeÊanjem. Ovu Ëeæ-
nju Krist je osjeÊao iz dubine svog biÊa. U najdubljoj du-
πevnoj boli doπao je svojim uËenicima s velikom æeljom da
Kad pati, ljudsko
srce Ëezne za
suosjeÊanjem. Ovu
Ëeænju Krist je
osjeÊao iz dubine
svog biÊa.
Ëuje neku rijeË utjehe od onih
koje je tako Ëesto blagoslivljao,
tjeπio i πtitio u æalosti i nevo-
lji. Onaj koji je uvijek imao rije-
Ëi suÊuti za njih, podnosio je
nadËovjeËanske duπevne patnje
i Ëeznuo da zna mole li se za
Njega i sebe. Kako je bila mraË-
na zloÊudnost grijeha! Bio je u
straπnoj kuπnji da ljudski rod
prepusti posljedicama vlastite
krivnje, a On ostane nevin pred
Bogom. On bi bio osnaæen kad
bi samo mogao znati da to njegovi uËenici razumiju i cijene.
UstajuÊi s bolnim naporom, posrtao je do mjesta na kome
je ostavio svoje pratioce. Ali, “nae ih gdje spavaju”. Da ih
je naπao kako se mole, osjetio bi olakπanje. Da su traæili uto-
Ëiπte u Bogu, da sotonske sile ne ovladaju njima, bio bi utjeπen
njihovom postojanom vjerom. Meutim, oni nisu obratili po-
zornost na njegovu ponovljenu opomenu: “Bdijte i molite.”
U poËetku su bili vrlo zabrinuti kad su vidjeli svog UËitelja,
koji je obiËno bio tako miran i dostojanstven, kako se bori
s tugom koja je nadilazila moÊ razumijevanja. Molili su se
kad su Ëuli snaæne uzvike Patnika. Nisu namjeravali napus-
titi svoga Gospodina, ali su izgledali paralizirani pospanoπ-
Êu koju su mogli odagnati da su se nastavili moliti Bogu.
Nisu shvatili potrebu straæenja i ozbiljne molitve da bi se
oduprli kuπnji.
51
Prije no πto se uputio prema vrtu, Isus je rekao svojim
uËenicima: “Svi Êete se vi joπ noÊas zbog mene pokolebati.”
S uvjerenjem dali su Mu najËvrπÊe obeÊanje da bi s Njim
iπli i u zatvor i u smrt. A jadni, samouvjereni Petar dodao
je: “Ako se doista i svi pokolebaju... ja ipak neÊu.” (Marko
14,27.29) UËenici su imali povjerenja u sebe. Nisu podig-
nuli pogled k moÊnom PomoÊniku, kako im je to Krist sa-
vjetovao. Tako, kad je Spasitelj imao najveÊu potrebu za nji-
hovim suosjeÊanjem i molitvama, naπao ih je kako spavaju.
»ak je i Petar spavao.
I Ivan, ljubljeni uËenik koji je leæao na Kristovim grudi-
ma, spavao je. Svakako, ljubav prema UËitelju trebala je Ivana
dræati budnim. Njegove ozbiljne molitve trebale su se sjedi-
Kad Ga je obuzela
velika bol duπe,
“znoj mu postade
kao guste kaplje
krvi πto padahu
na zemlju”.
niti s molitvama voljenog Spa-
sitelja u trenutku njegove naj-
veÊe boli. Otkupitelj je provo-
dio Ëitave noÊi moleÊi se za
svoje uËenike da njihova vjera
ne prestane. Da je sad Isus po-
stavio Jakovu i Ivanu pitanje
koje im je veÊ jednom posta-
vio: “Moæete li piti kaleæ koji
Êu ja piti?”, oni se ne bi usu-
dili odgovoriti: “Moæemo.” (Ma-
tej 20,22)
UËenici su se probudili na
Isusov glas, ali jedva da su Ga prepoznali jer je bol potpu-
no izmijenila njegovo lice. ObraÊajuÊi se Petru, Isus je re-
kao: “©imune, ti spavaπ! Nisi mogao bdjeti ni jedan sat! Bdijte
i molite, da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je
tijelo slabo.” Slabost uËenika probudila je u Isusu saæalje-
nje. Bojao se da neÊe biti u stanju izdræati kuπnju koja Êe
doÊi na njih zbog njegove izdaje i smrti. Nije ih ukorio, veÊ
je rekao: “Bdijte i molite, da ne padnete u napast!” »ak i u
svojoj velikoj duπevnoj boli traæio je da opravda njihovu sla-
bost. “Duh je spreman,” rekao je, “ali je tijelo slabo.”
Ponovno je Boæjeg Sina obuzela nadËovjeËanska patnja
i, malaksao i iscrpljen, posrÊuÊi vratio se na mjesto svoje
ranije borbe. Njegova je patnja postala Ëak i veÊa. Kad Ga
je obuzela velika bol duπe, “znoj mu postade kao guste kaplje
GETSEMANI
52 PASIJA NADE
krvi πto padahu na zemlju”. »empresi i palme bili su nijemi
svjedoci njegove velike duπevne borbe. S njihovih lisnatih
grana kapala je krupna rosa na njegovo iznureno tijelo, kao
da je priroda plakala nad svojim Tvorcem koji se sam borio
sa silama tame.
Samo malo prije toga Isus je stajao kao moÊni cedar,
odupiruÊi se oluji protivljenja koja je bjesnila nad Njim. Upor-
na volja i srca ispunjena zlobom i lukavstvom uzalud su se
trudili da Ga zbune i savladaju. Stajao je nepokolebljivo u
boæanskom veliËanstvu kao Boæji Sin. Sad je bio sliËan trsci
»empresi i palme
bili su nijemi
svjedoci Isusove
velike duπevne
borbe. S njihovih
lisnatih grana
kapala je krupna
rosa na Njegovo
iznureno tijelo,
kao da je priroda
plakala nad
svojim Tvorcem
koji se borio sa
silama tame.
koju πiba i povija bijesna olu-
ja. ZadobivajuÊi na svakom ko-
raku pobjedu nad silama tame,
pobjedniËki se pribliæavao kra-
ju svoga djela. Kao Onaj koji
je veÊ proslavljen, polagao je
pravo da bude jedno s Bogom.
OdluËnim je glasom izrazio
svoje hvalospjeve. Ohrabruju-
Êim i njeænim rijeËima govo-
rio je svojim uËenicima. Sad je
nastupio Ëas sile tame. Sad u
tihoj veËeri njegov glas nije
zvuËao pobjedonosno, veÊ je
bio ispunjen ljudskom boli. Do
uπiju pospanih uËenika dopi-
rale su Spasiteljeve rijeËi: “OËe
moj! Ako je moguÊe da me mi-
moie ovaj kaleæ! Ali neka ne
bude moja, nego tvoja volja!”
UËenici su najprije æeljeli
poÊi s Njim, ali On im je zapo-
vjedio da ostanu i straæe u mo-
litvi. Kad je doπao k njima, Isus ih je naπao kako joπ uvijek
spavaju. Opet je osjetio potrebu za druπtvom svojih uËeni-
ka, da Ëuje njihove rijeËi koje bi Mu donijele olakπanje i
odagnale tamu koja Ga je pritiskivala. Ali njihove su oËi ote-
æale i “nisu znali πto bi mu odgovorili”. Njegova ih je pri-
sutnost probudila. Vidjeli su njegovo lice obiljeæeno krva-
vim znojem duπevne muke i to ih je ispunilo strahom. Nisu
53
mogli razumjeti njegovu veliku duπevnu bol. “Tako mu je
lice bilo neljudski iznakaæeno te obliËjem viπe nije naliËio
na Ëovjeka.” (Izaija 52,14)
Okrenuvπi se Isus je opet potraæio svoje tiho mjesto i
pao niËice savladan uæasom duboke tame. Ljudska priroda
Boæjeg Sina zadrhtala je u tom Ëasu kuπnje. Sad se nije molio
za svoje uËenike da njihova vjera ne klone, veÊ za svoju duπu
koja je bila u kuπnji i velikoj patnji. Straπan trenutak je pri-
spio — trenutak odluke o sudbini svijeta. Sudbina ËovjeËan-
stva podrhtavala je na mjerilima. Krist je mogao Ëak i sada
odbiti Ëaπu dodijeljenu greπnom Ëovjeku. Joπ nije bilo
prekasno. Mogao je otrti krvavi znoj sa svog Ëela i ostaviti
Blijede Isusove
usne drhtavim su
glasom izgovorile
rijeËi: “OËe moj!
Ako je moguÊe,
neka me mimoie
ovaj kaleæ!”
Ëovjeka da pogine u svom be-
zakonju. Mogao je kazati: Neka
prijestupnik primi kaznu za
svoj grijeh, a ja se vraÊam
svom Ocu. HoÊe li Sin Boæji
ispiti gorku Ëaπu poniæenja i
agonije? HoÊe li Nevini snositi
posljedice prokletstva grijeha
da spasi krivca? Blijede Isuso-
ve usne drhtavim su glasom
izgovorile rijeËi: “OËe moj! Ako
je moguÊe, neka me mimoie
ovaj kaleæ!”
Triput je izustio ovu moli-
tvu. Triput je ljudska priroda ustuknula pred posljednjom,
najveÊom ærtvom. Ali sada se pred Otkupiteljem svijeta po-
javila povijest ljudskoga roda. Vidio je da Êe prekrπitelji Za-
kona morati poginuti ako budu prepuπteni sami sebi. Vidio
je Ëovjekovu bespomoÊnost. Vidio je silu grijeha. Pred Njim
su se pojavljivale nesreÊe i æalosti osuenog svijeta. Gledao
je sudbinu koja Ga oËekuje i donio je odluku. Spasit Êe Ëo-
vjeka po svaku cijenu. Prihvatio je svoje krπtenje krvlju, da
bi kroz Njega milijuni onih koji su osueni na smrt mogli
dobiti vjeËni æivot. Napustio je nebeske dvorove, u kojima
je sve Ëisto, sretno i slavno, da bi spasio jednu izgubljenu
ovcu, jedan svijet koji je pao uslijed prijestupa. On neÊe na-
pustiti svoju misiju. Postat Êe ærtva pomirenja za ljudski rod
koji je odluËio zgrijeπiti. Njegova molitva sada odiπe po-
GETSEMANI
54 PASIJA NADE
sluπnoπÊu: “OËe moj! Ako je moguÊe da me mimoie ovaj
kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!”
Poπto je donio odluku, pao je kao mrtav na tlo s koga
se djelomiËno podignuo. Gdje su sada bili njegovi uËenici
da njeæno pridræe glavu svog klonulog UËitelja i umiju to
Ëelo koje je doista bilo nagreno mimo sinova ljudskih? Spa-
sitelj je sam gazio u kaci, i nijedan Ëovjek nije bio s Njim.
Nebo suosjeÊa s Isusom
Ali Bog je patio sa svojim Sinom. Aneli su promatrali
Spasiteljeve samrtne muke. Vidjeli su svoga Gospodina okru-
æena legionima sotonskih sila, njegovu prirodu optereÊenu
uæasnom, tajanstvenom tjesko-
bom. Na nebu je vladala tiπina.
Nije taknuta nijedna harfa. Kad
bi smrtnici mogli vidjeti Ëue-
nje aneoskih vojski koje u ti-
hoj boli promatraju kako Otac
uskraÊuje zrake svjetlosti, lju-
bavi i slave svom ljubljenom Si-
nu, bolje bi shvatili koliko je
grijeh odvratan u njegovim oËi-
ma.
Spasitelj je sam
gazio u kaci, i
nijedan Ëovjek nije
bio s Njim.
Bezgreπni svjetovi i nebeski aneli s velikim zanimanjem
promatrali su zavrπetak ovog sukoba. Sotona i njegov savez
zla, pripadnici legiona otpalih, pozorno su promatrali ovu
veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile dobra i zla Ëekale su
da vide kakav Êe odgovor doÊi na triput ponovljenu Kristo-
vu molitvu. Aneli su Ëeznuli da olakπaju patnje boæanskom
BiÊu koje strada, ali to nije bilo moguÊe. Nije pronaen ni-
kakav put izbavljenja za Boæjeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi,
kad je sve stajalo pred odlukom, kad je tajanstvena Ëaπa po-
drhtavala u ruci Ëovjeka boli, otvorilo se Nebo, svjetlost je
zasjala usred olujne tame ovog kritiËnog trenutka i silni an-
eo, koji stoji u Boæjoj prisutnosti, na poloæaju s koga je
Sotona pao, doπao je i stao kraj Krista. Aneo je doπao ne
uzeti Ëaπu iz Kristove ruke, veÊ Ga ojaËati da je ispije, uvje-
ravajuÊi Ga u OËevu ljubav. Doπao je podariti silu boæan-
sko-ljudskom Molitelju. Pokazao Mu je otvoreno Nebo, go-
55
voreÊi Mu o duπama koje Êe biti spaπene njegovim patnja-
ma. Uvjeravao Ga je da je njegov Otac veÊi i silniji od Soto-
ne, da Êe njegova smrt nanijeti potpuni poraz Sotoni i da
Êe carstvo ovog svijeta biti predano svecima Viπnjega. Re-
kao Mu je da Êe vidjeti trud duπe svoje i biti zadovoljan,
jer Êe vidjeti mnoπtvo pripadnika ljudskog roda spaπenih za
svu vjeËnost.
Kristove velike duπevne patnje nisu prestale, ali su Ga
napustili potiπtenost i obeshrabrenje. Bura se nije stiπavala.
Ali je On na koga se obruπila bio ojaËan da se suprotstavi
njezinoj æestini. Izaπao je tih i miran. Na njegovom licu umr-
ljanom krvlju poËivao je nebeski mir. Podnio je ono πto ni-
jedno ljudsko biÊe ne bi moglo podnijeti, jer je za svakog
Ëovjeka okusio samrtne patnje.
Zaspale je uËenike iznenada probudila svjetlost koja je
okruæavala Spasitelja. Vidjeli su anela nagnutog nad UËite-
Na Njegovom licu
umrljanom krvlju
poËivao je nebeski
mir.
ljem koji je bio na zemlji. Vi-
djeli su ga kako podiæe Spasi-
teljevu glavu na svoje grudi i
pokazuje prema Nebu. »uli su
njegov glas, kao najslau glaz-
bu, kako izgovara rijeËi utjehe
i nade. UËenici su se sjetili pri-
zora s gore preobraæenja. Sje-
tili su se slave koja je okruæa-
vala Isusa u Hramu i Boæjeg
glasa koji je govorio iz oblaka.
Sad se ponovno otkrila ista slava i viπe se nisu bojali za svog
UËitelja. On je bio pod Boæjim staranjem; silni aneo po-
slan je da Ga zaπtiti. UËenici su ponovno u svom umoru pod-
legli neobiËnoj pospanosti koja ih je svladavala. Isus ih je
opet naπao kako spavaju.
PromatrajuÊi ih s tugom, rekao je: “Joπ spavate i poËivate?!
Evo se pribliæi Ëas u koji se Sin »ovjeËji predaje u ruke greπ-
nika.”
Joπ dok je izgovarao ove rijeËi, zaËuo je korake svjetine
koja Ga je traæila pa je nastavio: “Ustanite! Hajdemo! Evo
se pribliæi moj izdajnik.”
GETSEMANI
56 PASIJA NADE
Juda i zloËinaËka svjetina
Kad je istupio kako bi doËekao svog izdajnika, na Isusu
se nisu vidjeli tragovi njegove nedavne velike duπevne bor-
be. StojeÊi ispred svojih uËenika, rekao je: “Koga traæite?”
Odgovorili su: “Isusa NazareÊanina.” Isus je odgovorio: “Ja
sam.” Kad je izgovorio ove rijeËi, aneo koji je doskora slu-
æio Isusu, stao je izmeu Njega i svjetine. Boæanska svjet-
lost obasjala je Spasiteljevo lice i prilika u obliku goluba osje-
nila je njegovo lice. U prisutnosti ove boæanske slave, zlo-
ËinaËki nastrojena svjetina nije mogla stajati ni trenutka.
Ustuknuli su. SveÊenici, starjeπine, vojnici, pa Ëak i Juda,
pali su kao mrtvi na zemlju.
Aneo se povukao i svjetlost je iπËezla. Isus je mogao
pobjeÊi, ali je ostao miran i priseban. Kao Proslavljeni, sta-
jao je usred te okorjele gomile koja je sada bespomoÊno le-
æala kraj njegovih nogu. UËenici su promatrali nijemi od Ëu-
enja i straha.
Meutim, prizor se brzo promijenio. Svjetina se prenu-
la. Rimski vojnici, sveÊenici i Juda okupili su se oko Krista.
Izgledali su postieni svojom slaboπÊu i uplaπeni da im Isus
ne pobjegne. Otkupitelj je opet postavio pitanje: “Koga
traæite?” Imali su dokaze da je Onaj koji je stajao pred nji-
ma Boæji Sin, ali nisu prihvatili osvjedoËenje. Na pitanje “Koga
traæite?” opet su odgovorili: “Isusa NazareÊanina.” Spasitelj
je tada rekao pokazujuÊi na uËenike: “Rekoh vam da sam
ja... Dakle, ako mene traæite, pustite ove da odu!” Znao je
da im je vjera bila slaba, pa ih je nastojao zaπtititi od kuπ-
nje i nevolje. Bio je spreman ærtvovati se za njih.
Izdajnik Juda nije zaboravio ulogu koju je trebao odig-
rati. Kad je gomila uπla u vrt, on joj je bio vodiË, kojeg je
neposredno pratio veliki sveÊenik. Isusovim progoniteljima
dao je znak rekavπi: “Koga ja poljubim... taj je, njega dræi-
te!” (Matej 26,48) Sad se ponaπao kao da nema nikakve ve-
ze s njima. Priπavπi Isusu, uzeo Ga je za ruku kao bliskog
prijatelja. Oslovivπi Ga: “Zdravo, Rabbi!” poljubio je Isusa
viπe puta i kao da je plakao, saæalijevajuÊi Ga zbog opasnosti
u kojoj se nalazi.
Isus mu je rekao: “Prijatelju, zaπto si doπao?” Njegov glas
drhtao je od æalosti kad je dodao: “Juda, poljupcem izdajeπ
57
Sina »ovjeËjega!” Ovaj poziv trebao je probuditi savjest iz-
dajnika i dirnuti njegovo okorjelo srce; ali su ga Ëast, vjer-
nost i ljudska njeænost napustili. Stajao je drsko i izazivaË-
ki, ne pokazujuÊi nikakvu spremnost da popusti. Predao se
Sotoni i viπe mu se nije imao sile oduprijeti. Isus nije od-
bio izdajnikov poljubac.
Gomila se ohrabrila kad je vidjela da Juda dodiruje osobu
koja je samo prije nekoliko trenutaka bila proslavljena pred
njihovim oËima. Uhvatili su Isusa i poËeli vezivati te ple-
menite ruke koje su uvijek Ëinile samo dobro.
UËenici su mislili da njihov UËitelj neÊe dopustiti da Ga
uhvate. Ista sila koja je uËinila da ovi ljudi popadaju kao
mrtvi mogla ih je i dalje dræati nemoÊnima, sve dok Isus i
oni kao njegovi pratioci ne po-
bjegnu. Bili su razoËarani i
ozlojeeni kad su vidjeli uzice
kojima su poËeli vezivati ruke
Onoga kojeg su voljeli. Razlju-
Êeni Petar naglo je potegao
maË i pokuπao obraniti svog
UËitelja, ali odsjekao je samo
uho sluzi velikog sveÊenika.
Kad je Isus vidio πto se dogo-
dilo, oslobodio je svoje ruke,
premda su ih rimski vojnici
Ëvrsto dræali, i rekao: “Pustite!
Dosta!” Zatim je dodirnuo ra-
“Prijatelju, zaπto si
doπao?” Isusov glas
drhtao je od
æalosti kad je
dodao: “Juda,
poljupcem izdajeπ
Sina »ovjeËjega!”
njeno uho i ono je odmah ozdravilo. A onda je rekao Petru:
“Vrati maË svoj u korice, jer svi koji se maËa hvataju od
maËa ginu. Ili misliπ da ne mogu zamoliti Oca svog da mi u
ovaj Ëas poπalje viπe od dvanaest legija anela?” Umjesto sva-
kog uËenika — jedna legija! O, zaπto, mislili su uËenici, ne
spaπava sebe i nas? OdgovarajuÊi na njihovu neizreËenu mi-
sao, On je dodao: “Ali, ovo se sve dogodi da se ispune pro-
roËka Pisma.” “Zar moæda da ne pijem kaleæ koji mi pruæi
Otac?”
Dostojanstvo zvanja hebrejskih voa nije ih spreËavalo
da se pridruæe Isusovim goniteljima. Njegovo hvatanje bilo
je previπe vaæno da bi ga povjerili podËinjenima. Lukavi sve-
Êenici i starjeπine pridruæili su se Ëuvarima reda u Hramu i
GETSEMANI
58 PASIJA NADE
gomili koja je pratila Judu do Getsemanija. Kakvo je to bilo
druπtvo za te dostojanstvenike sjedinjene s gomilom koja je
Ëeznula za uzbuenjima i bila naoruæana svakovrsnim oruæ-
jem, kao da goni divlju zvijer!
Okrenuvπi se sveÊenicima i starjeπinama, Krist ih je gledao
prodornim pogledom. RijeËi πto ih je izgovorio pamtit Êe
dokle god su æivi. Bile su kao oπtre strijele SvemoguÊega.
Dostojanstveno je rekao: “Kao na razbojnika iziπli ste s ma-
Ëevima i toljagama! Dok sam
iz dana u dan bio u hramu s
vama, ne digoste ruku na me.
Ali ovo je vaπ Ëas i vlast tame.”
UËenici su se uplaπili kad
su vidjeli kako Isus dopuπta da
Ga uhvate i veæu. Bili su uvri-
jeeni πto je morao podnijeti
ovo svoje i njihovo poniæava-
nje. Nisu mogli razumjeti nje-
govo ponaπanje i oni su Ga o-
krivljavali πto se pokorio svjeti-
UËenici su se
uplaπili kad su
vidjeli kako Isus
dopuπta da Ga
uhvate i veæu.
ni. U svojoj ozlojeenosti i strahu, Petar je predloæio da se
sami spaπavaju. Posluπavπi ovaj prijedlog, “tada ga svi njegovi
uËenici ostave i pobjegnu”. A li Krist je pretkazao ovo
napuπtanje. “Evo”, rekao je, “dolazi Ëas, i veÊ je doπao, kad
Êete biti rasprπeni svaki na svoju stranu i mene ostaviti sa-
ma. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom.” (Ivan 16,32)
59
5. Pred Anom i Kaifom
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 26,57-75; 27,1;
Marku 14,53-72; 15,1; Luki 22,54-71; Ivanu 18,13-27.
Poæurivali su Isusa preko potoka Kedrona, kraj vrtova i
maslinjaka i kroz utihnule ulice usnula grada. PonoÊ je pro-
πla i povici buËne svjetine koja Ga je pratila resko su se
prolamali kroz noÊni mir. Spasitelj je bio vezan i dobro Ëu-
van, a svaki Mu je pokret nanosio bol. Oni koji su Ga uhva-
tili s nestrpljenjem i æurbom odmicali su s Njim prema dvoru
Ane, bivπeg velikog sveÊenika.
Ana je bio glava obitelji koja je vrπila sveÊeniËku sluæ-
bu, a narod ga je, poπtujuÊi njegovu starost, priznavao za
velikog sveÊenika. Traæili su njegov savjet i prihvaÊali ga kao
Boæji glas. On je prvi morao vidjeti Isusa kao zarobljenika
sveÊeniËke moÊi. Morao je biti prisutan prilikom ispitiva-
nja zatvorenika, iz bojazni da manje iskusni Kaifa ne ostva-
ri cilj na kome su radili. Ovom prilikom, po svaku cijenu,
Krista treba osuditi i stoga su nuæni njegovo umijeÊe, lukavstvo
i oπtroumnost.
Osueni vlastitim propisima
Kristu se zvaniËno trebalo suditi pred Velikim vijeÊem;
ali pred Anom je bio podvrgnut uvodnom ispitivanju. Po rim-
skom zakonu Veliko vijeÊe nije moglo izreÊi smrtnu presudu.
Oni su mogli samo ispitivati zatvorenika i donijeti presudu
koju su proglaπavale pravosnaænom rimske vlasti. Stoga je
bilo potrebno da se protiv Krista podignu takve optuæbe koje
Êe i Rimljani smatrati najteæim. Takoer je trebalo pronaÊi
optuæbu koja Êe Ga uËiniti krivim u oËima Hebreja. Meu
60 PASIJA NADE
sveÊenicima i poglavarima nije bilo malo onih koji su bili
uvjereni Kristovim uËenjem i samo strah od iskljuËenja pri-
jeËio ih je da Ga priznaju. SveÊenici su dobro upamtili Niko-
demovo pitanje: “Osuuje li naπ Zakon nekoga ako se prije
ne sasluπa i ne dozna πto je uËinio?” (Ivan 7,51) Ovo pita-
nje je za stanovito vrijeme razjedinilo Savjet i osujetilo nji-
hove namjere. Josip iz Arimateje i Nikodem sada nisu bili
pozvani, ali bilo je drugih koji bi se moæda usudili govoriti
u korist pravde. Istraga se morala tako voditi da sve Ëlano-
Meu sveÊenicima
i poglavarima nije
bilo malo onih
koji su bili
uvjereni Kristovim
uËenjem i samo
strah od
iskljuËenja prijeËio
ih je da Ga
priznaju.
ve Velikog vijeÊa ujedini pro-
tiv Krista. Postojale su dvije op-
tuæbe koje su sveÊenici æeljeli
utvrditi. Ako bi se za Krista
moglo dokazati da je hulio na
Boga, Njega bi osudili Hebre-
ji. Ako bi Ga proglasili krivim
za bunu, osigurali bi osudu od
strane Rimljana. Ana je poku-
πao najprije uËvrstiti drugu op-
tuæbu. Ispitivao je Isusa o nje-
govim uËenicima i njegovoj na-
uci, nadajuÊi se da Êe zatvo-
renik reÊi neπto πto Êe mu dati
Ëinjenice koje bi dalje koristio.
Nastojao je izvuÊi neku tvrd-
nju koja bi dokazala kako je On
teæio da zasnuje tajno druπtvo
s ciljem da uspostavi novo carstvo. Tada bi Ga sveÊenici mogli
predati Rimljanima kao onoga koji naruπava mir i izaziva
pobunu.
Krist je kao u otvorenoj knjizi Ëitao sveÊenikovu namjeru.
Kao da Ëita najskriveniji dio duπe svog isljednika, porekao
je da izmeu Njega i njegovih sljedbenika postoji ikakav tajni
savez i da ih je okupljao tajno ili u mraku, krijuÊi tako svo-
je namjere. On nije krio svoje ciljeve ni nauk. “Ja sam jav-
no govorio svijetu,” odgovorio je. “Ja sam uvijek uËio u sina-
gogi i u hramu gdje se skupljaju svi Æidovi. Niπta nisam re-
kao tajno.”
Spasitelj je svoj naËin rada postavio nasuprot metoda-
ma svojih tuæilaca. Mjesecima su Ga gonili, nastojeÊi Ga uh-
61
vatiti u zamku i dovesti pred tajni sud, na kome bi laænim
svjedoËenjem mogli ostvariti ono πto je bilo nemoguÊe Ëas-
nim sredstvima. Sad su ostvarivali svoje namjere. PonoÊno
uhiÊenje, ismijavanje i vrijeanje od svjetine prije osude, ili
Ëak i optuæbe, bio je njihov naËin rada, a ne njegov. Nji-
hovo djelo predstavljalo je krπenje zakona. Prema njihovim
propisima sa svakim je Ëovjekom trebalo postupati kao s
nevinim sve dok se ne dokaæe da je kriv. SveÊenici su bili
osueni vlastitim propisima.
Uvrede i ruganje
nanosili su Kristu
veliku patnju. Iz
ruku biÊa koja je
stvorio i za koja
podnosi beskrajnu
ærtvu primio je
svaku sramotu.
Okrenuvπi se svom sucu,
Isus je rekao: “Zaπto mene pi-
taπ?” Zar sveÊenici i poglavari
nisu slali uhode da motre na
njegovo kretanje i izvjeπtavaju
o svakoj njegovoj rijeËi? Zar ovi
nisu bili prisutni na svakom
okupljanju naroda i sveÊenici-
ma donosili obavijesti o svim
njegovim rijeËima i djelima?
“Pitaj one koji su Ëuli πto sam
govorio,” odgovorio je Isus,
“oni znaju πto sam ja govorio.”
Ana je bio uπutkan odluË-
nim odgovorom. BojeÊi se da
Krist ne kaæe neπto o njegovom naËinu rada koji je on po-
mno Ëuvao u tajnosti, ovog Mu puta niπta viπe nije rekao.
Jedan od njegovih sluæbenika razgnjevio se kad je vidio da
je Ana bio uπutkan i udario je Isusa po obrazu govoreÊi:
“Tako odgovaraπ velikom sveÊeniku!”
Krist je blago odgovorio: “Ako sam krivo rekao, dokaæi
da je krivo! Ako li sam pravo rekao, zaπto me udaraπ?” Nije
izgovorio oπtre osvetniËke rijeËi. Njegov blagi odgovor pro-
izaπao je iz bezgreπnog, strpljivog i njeænog srca koje nije
moglo biti izazvano.
Uvrede i ruganje nanosili su Kristu veliku patnju. Iz ruku
biÊa koja je stvorio i za koja podnosi beskrajnu ærtvu pri-
mio je svaku sramotu. Patio je u srazmjeru sa savrπenstvom
svoje svetosti i mrænje prema grijehu. Sudili su Mu ljudi koji
su djelovali kao zlotvori, i to je za Njega predstavljalo stal-
nu ærtvu. Za Njega je bilo straπno naÊi se okruæen ljudskim
PRED ANOM I KAIFOM
62 PASIJA NADE
biÊima pod vlaπÊu Sotone. Znao je da bi u jednom trenutku,
samo blijeskom svoje boæanske sile, mogao poloæiti svoje
svirepe muËitelje u prah. To Mu je podnoπenje istrage Ëinilo
joπ teæim.
Hebreji su oËekivali Mesiju koji Êe se otkriti vanjskim
sjajem. OËekivali su da Êe jednim blijeskom svemoguÊe vo-
lje izmijeniti tijek ljudskih misli i primorati ih da priznaju
njegovu vrhovnu vlast. Vjerovali su da Êe tako osigurati svoje
uzdizanje i zadovoljiti slavoljubive nade. Dok su s Kristom
postupali s prijezirom, bio je u velikoj kuπnji da otkrije svoj
boæanski karakter. Jednom je rijeËju, jednim pogledom, mo-
gao svoje progonitelje prisiliti da priznaju kako je On Go-
Da bi isposlovali
presudu Isusu, u
velikoj su mjeri
ovisili o vici
mnoπtva koje je
veÊim dijelom
saËinjavala rulja
iz Jeruzalema.
spodin iznad kraljeva i pogla-
vara, sveÊenika i Hrama. Bio je
teæak zadatak zadræati poloæaj
koji je izabrao kad se izjedna-
Ëio s ljudskim rodom.
Nebeski aneli bili su svje-
doci svakog djela uËinjenog
protiv njihovog voljenog Zapo-
vjednika. Æarko su æeljeli oslo-
boditi Krista. Pod Boæjom upra-
vom aneli su svemoÊni. Slu-
πajuÊi Kristovu zapovijed, uni-
πtili su jedne noÊi asirsku voj-
sku od sto osamdeset i pet ti-
suÊa ljudi. Kakvom bi lakoÊom
aneli, promatrajuÊi sramne prizore s Kristova suenja, mogli
posvjedoËiti o svom negodovanju uniπtavanjem Boæjih ne-
prijatelja! Ali nije im zapovjeeno da tako uËine. Onaj koji
bi mogao osuditi svoje neprijatelje na smrt, podnosio je nji-
hovu okrutnost. Njegova ljubav prema Ocu i njegovo sveËa-
no obeÊanje dano od stvaranja svijeta, da Êe postati Nositelj
grijeha, poveli su Ga da bez æaljenja podnese surovi postu-
pak onih koje je doπao spasiti. Dio njegove misije bio je da
u svojoj ljudskoj prirodi podnese ruganje i zlostavljanje kojima
su Ga ljudi mogli obasuti. Jedina nada ljudskog roda nala-
zila se u ovom Kristovom pokoravanju svemu πto bi morao
podnijeti od ljudskih ruku i srca.
63
Krist nije rekao niπta πto bi moglo dati neku prednost
njegovim tuæiteljima, ali ipak je bio vezan da bi se pokazalo
kako Ga smatraju krivim. Svakako je morao postojati prividni
izgled pravde. Bilo je nuæno da postoji forma zakonita suenja.
Vlasti su odluËile to ubrzati. Znali su kako narod cijeni Isu-
sa, pa su se bojali da Ga tko ne pokuπa osloboditi, ako se
razglasi vijest o uhiÊenju. Isto tako, ako se presuda i njezino
izvrπenje odmah ne ostvare, doπlo bi do odlaganja od tjedan
dana zbog praznovanja Pashe. To bi moglo sprijeËiti njiho-
ve namjere. Da bi isposlovali presudu Isusu, u velikoj su mjeri
ovisili o vici mnoπtva koje je veÊim dijelom saËinjavala ru-
lja iz Jeruzalema. Ako bi nastupilo odlaganje od tjedan da-
na, uzbuenje bi oslabilo, a to bi vjerojatno izazvalo protiv-
ljenje. Bolji dio naroda bio bi pokrenut da stane na Kristo-
vu stranu; mnogi bi istupili svjedoËeÊi u njegovu obranu,
iznoseÊi na vidjelo slavna djela koja je uËinio. To bi potak-
nulo narodni gnjev protiv Velikog vijeÊa. Njihovi postupci
bili bi osueni, a Isus osloboen da primi novo poπtovanje
od mnoπtva. SveÊenici i poglavari stoga su odluËili da prije
no πto se sazna za njihovu namjeru Isus bude predan u ru-
ke Rimljanima.
Ali prije svega mora se pronaÊi optuæba. Dosad nisu niπta
pronaπli. Ana je naredio da se Isus odvede Kaifi. Kaifa je
pripadao saducejima, od kojih su neki bili Isusovi najljuÊi
neprijatelji. On sam, premda slaba karaktera, bio je isto ta-
ko okrutan, bezduπan i bezobziran kao i Ana. On neÊe bi-
rati sredstva da uniπti Isusa. Sad je veÊ bilo rano jutro i vr-
lo mraËno; uz svjetlost buktinja i svjetiljki naoruæana gomi-
la sa svojim zarobljenikom kretala se k dvoru velikog sve-
Êenika. Ovdje, dok su se sakupljali Ëlanovi Velikog vijeÊa,
Ana i Kaifa su ponovno ispitivali Isusa, ali bez uspjeha.
Sasluπanje kod Kaife
Kad se Savjet okupio u sudnici, Kaifa je zauzeo svoje
mjesto predsjedatelja. I s jedne i s druge strane bili su suci
i oni koji su se posebno zanimali za suenje. Rimski vojnici
stajali su na podiju ispod prijestolja. U podnoæju prijestolja
stajao je Isus. Pogledi cijeloga mnoπtva bili su usmjereni u
Njega. Svi su bili vrlo uznemireni. Od Ëitavog ovog mno-
PRED ANOM I KAIFOM
64 PASIJA NADE
πtva jedino je On bio miran i pribran. Samo ozraËje koje
Ga je okruæavalo kao da je bilo ispunjeno svetim utjecajem.
Kaifa je u Isusu vidio svog suparnika. Spremnost naro-
da da sluπa Spasitelja i vidljiva gotovost da prihvati njegova
uËenja potakli su gorku zavist velikog sveÊenika. Dok je pro-
matrao zatvorenika, Kaifa se divio njegovom plemenitom i
dostojanstvenom dræanju. Proæelo ga je osvjedoËenje da je
ovaj Ëovjek doista bio sliËan Bogu. U sljedeÊem trenutku pre-
zrivo je odagnao tu misao. Podrugljivim i oholim glasom zah-
tijevao je od Isusa da odmah pred njima uËini neko od svojih
Prisutni su
usporeivali
uzbueno i zlobno
dræanje Ane i
Kaife s blagim i
dostojanstvenim
Isusovim
ponaπanjem.
moÊnih Ëuda. Meutim, nje-
gove rijeËi kao da nisu doprle
do Spasiteljevih uπiju. Prisutni
su usporeivali uzbueno i
zlobno dræanje Ane i Kaife s
blagim i dostojanstvenim Isu-
sovim ponaπanjem. »ak i u mi-
slima ovog okorjelog mnoπtva
iskrslo je pitanje: Zar Êe ovaj
Ëovjek boæanske pojave biti
osuen kao zloËinac?
Kaifa, zapazivπi utjecaj koji
je prevladao, poæurivao je su-
enje. Isusovi su neprijatelji bi-
li u velikoj pometnji. OdluËili
su izboriti njegovu presudu, ali
nisu znali kako to postiÊi. »lanovi Savjeta bili su podijeljeni
na farizeje i saduceje. Meu njima je vladala æestoka mræ-
nja i sukob; nisu se usuivali pribliæiti nekim spornim toË-
kama iz straha da se ne posvaaju. S nekoliko rijeËi Isus je
mogao potaknuti njihove meusobne predrasude i tako od-
vratiti njihov gnjev od sebe. Kaifa je to znao, pa je æelio
izbjeÊi poticanje sukoba. Postojalo je mnoπtvo svjedoka koji
su mogli potvrditi da je Krist optuæivao sveÊenike i knjiæev-
nike, da ih je nazvao licemjerima i ubojicama; ali ovakvo
svjedoËantvo nije bilo pogodno za iznoπenje. Istim jezikom
sluæili su se saduceji u svojim æustrim raspravama s farize-
jima. Takvo svjedoËanstvo za Rimljane ne bi imalo nikakvu
vrijednost, jer su i sami osjeÊali odvratnost prema pretvara-
nju farizeja. Postojalo je mnoπtvo dokaza da se Isus nije oba-
65
zirao na hebrejsku predaju i da je s nepoπtovanjem govorio
o mnogim njihovim uredbama, ali u pogledu na predaju fa-
rizeji i saduceji bili su u oπtrom neprijateljstvu, pa i ovaj
dokaz ne bi imao nikakvu vrijednost za Rimljane. Kristovi
se neprijatelji nisu usuivali optuæiti Ga za prekrπaj subote,
jer bi istraga otkrila karakter njegovog djela. Ako bi se govorilo
o njegovim Ëudima iscjeljivanja, pravi bi cilj sveÊenika bio
osujeÊen.
Potkupljeni su laæni svjedoci da optuæe Isusa za potica-
nje pobune i æelje za uspostavom nezavisne vladavine. Me-
utim, njihovo se svjedoËenje pokazalo nepouzdanim i pro-
turjeËnim. Tijekom istrage pobijali su svoje vlastite tvrdnje.
Krist je na poËetku svoje sluæbe rekao: “Razvalite ovaj
hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” Slikovitim proroË-
kim jezikom On je tako pretkazao svoju vlastitu smrt i uskrs-
nuÊe. “Ali je on govorio o hramu svoga tijela.” (Ivan 2,19.21)
Ove rijeËi su Hebreji shvatili u doslovnom smislu, kao da
se odnose na Hram u Jeruzalemu. Od svega πto je Krist go-
vorio, sveÊenici nisu mogli pronaÊi niπta πto bi kao ovo mogli
iskoristiti protiv Njega. Laænim tumaËenjem ovih rijeËi na-
dali su se da Êe steÊi neku prednost. Rimljani su se uklju-
Ëili u ponovnu izgradnju i uljepπavanje Hrama, pa su se time
vrlo ponosili; svaki prijezir prema njemu sigurno Êe izazva-
ti i njihovo negodovanje. Ovdje su se mogli sloæiti Rimljani
i Hebreji, farizeji i saduceji, jer su svi vrlo poπtovali Hram.
Za ovo su pronaπli dva svjedoka Ëije svjedoËanstvo nije bilo
tako proturjeËno kao πto je bilo svjedoËenje drugih. Jedan
od njih, koga su potkupili da optuæi Isusa, izjavio je: “Ovaj
je rekao: Mogu razvaliti hram Boæji i opet ga za tri dana
sagraditi.” Na taj su naËin Kristove rijeËi pogreπno prikaza-
ne. Da su bile prikazane toËno onako kao πto ih je izgovo-
rio, one ne bi mogle uËiniti da bude osuen Ëak ni od Veli-
kog vijeÊa. Da je Isus bio samo Ëovjek, kao πto su Hebreji
tvrdili, njegova bi izjava oznaËila samo nerazuman, hvalisavi
duh, ali ne bi mogla biti pretvorena u bogohuljenje. Prem-
da su laæni svjedoci potpuno pogreπno prikazali njegove ri-
jeËi, one nisu sadræavale niπta πto bi Rimljani smatrali zlo-
Ëinom koji zasluæuje smrt.
Isus je strpljivo sluπao proturjeËna svjedoËenja. Nije izus-
tio nijednu rijeË u svoju obranu. Napokon su njegovi tuæitelji
PRED ANOM I KAIFOM
66 PASIJA NADE
stali zbunjeni, posramljeni i razjareni. Suenje nije nikako
napredovalo; Ëinilo se da Êe njihova zavjera doæivjeti neus-
pjeh. Kaifa je bio oËajan. Ostala mu je posljednja moguÊ-
nost; Krista treba primorati da sam sebe osudi. Veliki je
sveÊenik ustao sa svoje sudaËke stolice lica izobliËena srdæ-
bom, dok su mu glas i ponaπanje pokazivali da bi uniπtio
zatvorenika koji je stajao pred njim, kad bi to bilo u njegovoj
moÊi. “Niπta ne odgovaraπ”, uzviknuo je, “na ono πto ovi
svjedoËe protiv tebe?”
Isus je saËuvao svoj mir. “Zlostavljahu ga, a on puπtaπe,
i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoπe ga;
ko ovca, nijema pred onima πto je striæu, nije otvorio usta
svojih.” (Izaija 53,7)
Isus je strpljivo
sluπao proturjeËna
svjedoËenja. Nije
izustio nijednu
rijeË u svoju
obranu.
Na kraju, podiæuÊi svoju
desnicu prema nebu, Kaifa se
u obliku sveËane zakletve ob-
ratio Isusu: “Zaklinjem te æivim
Bogom da nam rekneπ jesi li
ti Mesija, Sin Boæji?”
Na ovaj zahtjev Isus nije
mogao odπutjeti. Bilo je vrije-
me kad je trebao πutjeti, a i vri-
jeme kad je trebao govoriti.
Dok Mu nije neposredno po-
stavljeno pitanje, On nije go-
vorio. Znao je da Êe ako sad
odgovori, njegova smrt biti sigurna. Meutim, poziv je uputio
najpriznatiji predstavnik narodne vlasti i u ime Sveviπnjega.
Krist se nije æelio pokazati nepokornim prema zakonu. Joπ
viπe od toga, pokrenuto je pitanje njegova odnosa s Ocem.
On jasno mora objaviti svoj karakter i poslanje. Isus je re-
kao svojim uËenicima: “Tko god mene prizna pred ljudima,
priznat Êu i ja njega pred svojim Ocem nebeskim.” (Matej
10,32) Svojim osobnim primjerom sad je ponovio ovu pouku.
Svako je uho bilo spremno sluπati i svako je oko netre-
mice promatralo njegovo lice kad je odgovorio: “Ti kaza.”
Kao da je nebeska svjetlost obasjala njegovo blijedo lice kad
je dodao: “Ali ja vam kaæem da Êete poslije ovoga vidjeti
‘Sina »ovjeËjega gdje sjedi s desnu SvemoguÊega’ i ‘gdje dolazi
na oblacima nebeskim’.”
67
Za trenutak je Kristovo boæanstvo bljesnulo kroz njego-
vu ljudsku prirodu. PrvosveÊenik je drhtao pred Spasitelje-
vim prodornim pogledom. Taj pogled kao da je Ëitao nje-
gove skrivene misli i kao da je palio njegovo srce. Nikada u
svom kasnijem æivotu nije zaboravio taj prodoran pogled
progonjenog Boæjeg Sina.
“Ali Êe poslije ovoga”, rekao je Isus, “Sin »ovjeËji sjediti
s desne strane Boga svemoguÊeg.” Ovim je rijeËima Krist
prikazao suprotan prizor onome koji se odigravao. On, Go-
spodar æivota i slave, sjedit Êe Bogu s desne strane. On Êe
biti sudac cijeloj Zemlji, a protiv njegove odluke neÊe biti
æalbe. Tada Êe svaka tajna biti rasvijetljena Boæjom pojavom
i svakome Êe biti presueno prema njegovim djelima.
Uvjerenje
pomijeπano s
gnjevom navelo je
Kaifu da uËini to
πto je uËinio.
Kristove rijeËi uplaπile su
velikog sveÊenika. Pomisao da
Êe mrtvi uskrsnuti i da Êe stati
pred Bogom da prime nagra-
du prema svojim djelima, pro-
æela je Kaifu uæasom. Nije æe-
lio vjerovati da Êe u buduÊ-
nosti primiti osudu prema svo-
jim djelima. Kao u nekoj pano-
rami prolazili su kroz njegove
misli prizori posljednjeg suda.
Za trenutak je ugledao straπan
prizor kako grobovi vraÊaju svoje mrtvace s tajnama za ko-
je su smatrali da Êe biti vjeËno sakrivene. Za trenutak se
osjeÊao kao da stoji pred vjeËnim Sucem, Ëije oËi sve vide,
Ëitaju njegovu duπu i iznose na vidjelo tajne koje je smatrao
skrivenim zajedno s mrtvima.
Prizor je iπËezao ispred sveÊenikovih oËiju. Njega kao
saduceja Kristove su rijeËi oπtro kosnule. Kaifa je poricao
nauk o uskrsnuÊu, sudu i buduÊem æivotu. Sad ga je obuzeo
sotonski gnjev. Zar da ovaj Ëovjek, zatvorenik, pred njim,
napada njegove najomiljenije teorije? Razderavπi svoje halji-
ne, da bi narod vidio njegovo laæno zgraæanje, zahtijevao je
da se bez daljnjih ispitivanja, zatvorenik osudi zbog hulje-
nja na Boga. “»emu nam trebaju viπe svjedoci?”, rekao je.
“U ovaj isti Ëas Ëuli ste pogrdu. ©to vam se Ëini?” I svi su
Ga osudili.
PRED ANOM I KAIFOM
68 PASIJA NADE
Uvjerenje pomijeπano s gnjevom navelo je Kaifu da uËini
to πto je uËinio. Bio je ljut na samoga sebe πto je povjero-
vao Kristovim rijeËima, pa je umjesto da razdere svoje srce
u dubokom doæivljavanju istine, i priznanju da je Isus Me-
sija, razderao svoje sveÊeniËke haljine u odluËnom protiv-
ljenju. Ovaj Ëin imao je duboko znaËenje. Kaifa nije nazi-
rao njegovo znaËenje. U ovom Ëinu, izvrπenom da bi se utje-
calo na suce i da bi se izborila Kristova presuda, veliki sve-
Êenik je presudio samome sebi. Po Boæjem zakonu bio je
iskljuËen iz sveÊeniËke sluæbe. Sam je sebi izrekao smrtnu
presudu.
Veliki sveÊenik nije smio razderati svoje haljine. Levit-
ski je zakon zabranjivao to pod prijetnjom smrtne kazne.
RazdiruÊi svoje
haljine, Kaifa je
pogazio Boæji
zakon da bi
slijedio ljudsku
predaju.
Ni u kakvim uvjetima, ni u ko-
joj prilici, sveÊenik nije smio
razderati svoje haljine. Meu
Hebrejima je postojao obiËaj
da prilikom smrti prijatelja raz-
deru svoju odjeÊu, ali sveÊenici
se nisu smjeli povoditi za ovim
obiËajem. Krist je o ovome iz-
dao Mojsiju izriËitu zapovijed
(Levitski zakonik 10,6).
Sve πto su sveÊenici nosili
moralo je biti cijelo i bez ika-
kve mane. Tim sjajnim sluæbe-
nim haljinama prikazan je karakter velikog Uzora, Isusa Krista.
Bog nije mogao prihvatiti niπta drugo osim savrπenstva u
odijevanju i stavu, u rijeËima i duhu. On je svet i njegova
slava i savrπenstvo moraju biti predstavljeni u zemaljskoj sluæbi.
Niπta osim savrπenstva ne moæe pravilno predoËiti svetost
nebeske sluæbe. Smrtni Ëovjek moæe razderati svoje srce po-
kazujuÊi skruπen i ponizan duh. Bog to prihvaÊa. Ali na sve-
ÊeniËkim haljinama nije se smjela naËiniti nikakva podero-
tina, jer bi to naruπilo prikazivanje nebeskih vrijednosti. Na
velikog sveÊenika koji bi se usudio s razderanim haljinama
pojaviti u svetoj sluæbi i sudjelovati u sluæbi u Svetiπtu, gle-
dalo se kao na onoga koji se sam odvojio od Boga. Razderavπi
svoje haljine, sam je sebi oduzimao karakter predstavnika.
Bog ga viπe nije prihvaÊao kao sveÊenika koji moæe obav-
69
ljati sluæbu. NaËin postupanja koji je Kaifa otkrio pokazao
je ljudsku strast, ljudsko nesavrπenstvo.
RazdiruÊi svoje haljine, Kaifa je pogazio Boæji zakon da
bi slijedio ljudsku predaju. Po zakonu koji su ljudi postavili
bilo je moguÊe da u sluËaju hule na Boga sveÊenik razdere
svoje haljine zgraæajuÊi se nad grijehom i da zbog toga ne
bude kriv. Tako je ljudskim zakonima ukinut Boæji zakon.
Narod je sa zanimanjem pratio svaki postupak velikog
sveÊenika i Kaifa je mislio da Êe izraæavanjem svoje poboæ-
nosti ostaviti dubok dojam. Meutim, ovim djelom uobliËe-
nim u optuæbu protiv Krista, ruæio je Onoga o kome je Bog
rekao: “Ta moje je ime u njemu.” (Izlazak 23,21) On je sam
hulio na Boga. Izrekao je presudu Kristu kao bogohulniku,
a sam je bio pod Boæjom osudom.
Dok je Kaifa razdirao svoje haljine, njegov Ëin obilje-
æio je mjesto koje Êe hebrejski narod nakon toga zauzimati
u odnosu prema Bogu. Nekada voljen Boæji narod odvojio
se od Njega i brzo je postajao narod koga Jahve viπe nije
priznavao svojim. Kad je Krist uzviknuo na kriæu: “Svrπeno
je” (Ivan 19,30) i zavjesa u Hramu se razderala nadvoje, Sveti
»uvar je proglasio da je hebrejski narod odbacio Njega koji
je bio predslika svih njegovih simbola, bit svih njegovih sli-
ka. Izrael se odvojio od Boga. Kaifa je sad mogao razderati
svoje sveÊeniËke haljine, koje su oznaËavale njegovo polaganje
prava da bude predstavnikom velikog SveÊenika, jer ni za
njega, ni za narod one nisu imale viπe nikakva znaËaja. Veliki
je sveÊenik mogao razderati svoje haljine zgraæajuÊi se nad
sobom i narodom.
Veliko je vijeÊe proglasilo da Isus zasluæuje smrt, meu-
tim, ispitivati zatvorenika noÊu bilo je suprotno hebrejskom
zakonu. ZvaniËna presuda mogla se donijeti samo u dnev-
noj svjetlosti i punom zasjedanju Savjeta. UnatoË tome, pre-
ma Spasitelju su postupili kao prema osuenom zloËincu i
prepustili Ga zlostavljanju najniæih i najgorih izmeu ljudi.
Dvor velikog sveÊenika bio je okruæen otvorenim dvoriπtem
u kome su se okupili vojnici i mnoπtvo. Kroz ovo dvoriπte
vodili su Isusa do prostorije za straæare, dok su mu se sa
svih strana podsmijevali zbog izjave da je Boæji Sin. RugajuÊi
se ponavljali su njegove rijeËi da Êe sjediti “s desnu Svemo-
guÊega” i da “dolazi na oblacima nebeskim”. Dok je bio u
PRED ANOM I KAIFOM
70 PASIJA NADE
prostoriji za straæare, oËekujuÊi sudsku istragu, nije bio za-
πtiÊen. Neuka svjetina zamijetila je svirepost s kojom se na
Savjetu postupalo prema Njemu, pa su zbog toga dopustili
sebi pravo da pokaæu sve sotonske elemente svoje prirode.
Kristova istinska plemenitost i boæansko dræanje potakli su
njihov bijes. Njegova krotkost, njegova nevinost, njegovo vel-
iËanstveno strpljenje, ispunjavalo ih je sotonskom mrænjom.
Pogaæene su milost i pravda. Ni s jednim zloËincem nikada
se nije postupalo tako neljudski kao s Boæjim Sinom.
Najdublja bol: Petrovo odricanje
Meutim, mnogo dublja bol cijepala je Isusovo srce; uda-
rac koji je izazvao najdublju bol nije mogla zadati neprija-
Neuka svjetina
zamijetila je
svirepost s kojom
se na Savjetu
postupalo prema
Isusu, pa su zbog
toga takvu
svirepost dopustili
i sebi.
teljeva ruka. Dok je bio pod-
vrgnut ruganju i ispitivanju
pred Kaifom, Krista se odre-
kao jedan od njegovih uËenika.
Poπto su napustili svoga
Gospodina u vrtu, dva uËenika
usudila su se sa stanovite uda-
ljenosti pratiti svjetinu koja je
vodila Isusa. Petar i Ivan bili
su ti uËenici. SveÊenici su pre-
poznali Ivana kao znanog Isu-
sovog uËenika i dopustili mu
pristup u sudnicu, nadajuÊi se
da Êe, kad bude vidio poniæa-
vanje svog Voe, prezreti po-
misao da je takvo biÊe Boæji
Sin, a Ivan je traæio i dobio do-puπtenje za Petra da i on ue.
U dvoriπtu su naloæili vatru, jer je to bilo najhladnije
doba noÊi, neposredno prije svitanja. Oko vatre se okupilo
druπtvo i Petar je samouvjereno zauzeo mjesto meu njima.
Nije æelio da ga prepoznaju kao Isusovog uËenika. Pomije-
πavπi se nehatno s mnoπtvom, nadao se da Êe ga smatrati
jednim od onih koji su doveli Isusa u sudnicu.
Meutim, kad je svjetlost obasjala Petrovo lice, æena koja
je bila na vratima ispitivaËki ga je pogledala. Zamijetila je
71
da je doπao s Ivanom, zapazila je izraz obeshrabrenosti na
njegovu licu i pomislila da bi i on mogao biti Isusov uËe-
nik. Bila je jedna od znatiæeljnih sluπkinja u Kaifinom do-
mu. Rekla je Petru: “Zar nisi i ti od uËenika ovoga Ëovjeka?”
Petar je bio uplaπen i zbunjen; pogledi ljudi iz ovog skupa
odmah su se prikovali za njega. Pretvarao se da je ne razu-
mije, ali bila je uporna i nastavila govoriti onima oko sebe
da je ovaj Ëovjek bio s Isusom. Petar je osjeÊao da joj mora
odgovoriti pa je ljutito rekao: “Æeno, ne poznajem ga!” To
je bilo prvo odricanje i pijetao je odmah zapjevao. O, Pet-
re, zar si se tako brzo postidio svog UËitelja! Zar si se tako
brzo odrekao svoga Gospodina!
Petar nije æelio da
ga prepoznaju.
»ineÊi se
ravnoduπnim,
stupio je na
neprijateljsko tlo i
postao lakim
plijenom kuπnje.
UlazeÊi u sudsku dvoranu,
apostol Ivan nije pokuπavao
prikriti da je Isusov sljedbenik.
Nije se pomijeπao s grubom
gomilom koja je ruæila njego-
vog UËitelja. Njemu nisu po-
stavljali pitanja zato πto se nije
laæno predstavljao i tako uËi-
nio sebe sumnjivim. Potraæio
je jedan skroviti kut u kome
ga gomila ne bi mogla zami-
jetiti, ali da bude πto bliæe Isu-
su. Ovdje je mogao vidjeti i Ëu-
ti sve πto se zbivalo na sue-
nju njegovom Gospodinu.
Petar nije æelio da ga prepoznaju. »ineÊi se ravnoduπ-
nim, stupio je na neprijateljsko tlo i postao lakim plijenom
kuπnje. Da je bio pozvan da se bori za svog UËitelja, on bi
bio hrabar vojnik; ali kad je prst prijezira uperen na njega,
pokazao se kao kukavica. Mnogi koji ne ustuknu u aktivnoj
borbi za svoga Gospodina, odriËu se svoje vjere kad su izlo-
æeni podsmijehu. Druæenjem s onima koje bi trebalo izbje-
gavati, stupaju na stazu kuπnji. Pozivaju neprijatelja da ih
kuπa pa su navedeni da kaæu i uËine ono πto u drugim okol-
nostima nikada ne bi uËinili. Kristov uËenik koji u naπe
vrijeme prikriva svoju vjeru iz straha od stradanja ili sra-
mote, odriËe se svoga Gospodina isto tako stvarno kao πto
je to Petar uËinio u sudskom predvorju.
PRED ANOM I KAIFOM
72 PASIJA NADE
Petar se trudio da ne pokaæe nikakvo zanimanje za
suenje svom UËitelju, ali njegovo srce grËilo se u boli kad
je Ëuo surovo podrugivanje, i zlostavljanje koje je On
podnosio. Viπe od toga, bio je iznenaen i ljutit πto je Isus,
podnoseÊi takvo postupanje, poniæavao sebe i svoje sljed-
benike. Da bi prikrio svoje prave osjeÊaje, nastojao se pri-
druæiti Isusovim progoniteljima u njihovim neprikladnim
dosjetkama. Ali njegova pojava nije bila prirodna. Laæno se
predstavljao, pa premda je pokuπavao razgovarati kao da ga
se to niπta ne tiËe, nije mogao
obuzdati gnjev zbog zlostav-
ljanja kojim je obasut njegov
UËitelj.
Pozornost je i po drugi
put skrenuta na njega i ponov-
no su ga osumnjiËili da je Isu-
sov sljedbenik. Sad je s klet-
vom izjavio: “Ne znam toga Ëo-
vjeka.” Pruæena mu je joπ jed-
na prilika. Nakon jednog sata,
sluga velikog sveÊenika, roak
Ëovjeka kojem je Petar odsje-
kao uho, upitao ga je: “Nisam
li te ja vidio u vrtu s njim?”
“Zbilja, ti si njihov; ta, i Gali-
lejac si!” Na ovo se Petar raz-
ljutio. Isusovi uËenici bili su
zapaæeni po ËistoÊi svoga go-
vora, pa se Petar, da bi potpu-
no obmanuo one koji su ga is-
pitivali i opravdao svoju ulogu
koju je preuzeo, s kletvom i
zaklinjanjem sada odrekao svoga UËitelja. Pijetao je opet za-
pjevao. Petar ga je tada Ëuo i sjetio se Kristovih rijeËi: “Upravo
Êeπ me ti, joπ noÊas prije nego pijetao dvaput zapjeva, tri-
put zatajiti.” (Marko 14,30)
Dok su poniæavajuÊe zakletve joπ bile na Petrovim us-
nama i kreπtavi pjev pijetla joπ uvijek odjekivao u njegovim
uπima, Spasitelj se okrenuo od namrπtenih sudaca i pogle-
dao pravo u svog jadnog uËenika. Istodobno je Petar usmjerio
Spasitelj se
okrenuo od
namrπtenih sudaca
i pogledao pravo u
svog jadnog
uËenika. Istodobno
je Petar usmjerio
svoj pogled prema
svom UËitelju. Na
tom blagom licu
Ëitao je duboko
saæaljenje i bol, ali
na njemu nije bilo
nikakve ljutitosti.
73
svoj pogled prema svom UËitelju. Na tom blagom licu Ëitao
je duboko saæaljenje i bol, ali na njemu nije bilo nikakve
ljutitosti.
Izgled tog bijednog, napaÊenog lica, tih drhtavih usa-
na, taj pogled pun saæaljenja i praπtanja probo je njegovo
srce kao strijela. Savjest se probudila. PamÊenje je æivnulo.
Petar se sjetio kako je samo prije nekoliko sati obeÊao da
Êe sa svojim Gospodinom poÊi u zatvor i smrt. Sjetio se svoje
æalosti kad mu je u gornjoj sobi Spasitelj rekao da Êe Ga se
odreÊi tri puta te iste noÊi. Petar je upravo izjavljivao da ne
poznaje Isusa, ali je sada, duboko oæaloπÊen, shvatio koliko
ga je njegov Gospodin dobro poznavao i kako je pravilno
Ëitao njegovo srce, Ëiju prijevarnost ni sam nije poznavao.
Plima uspomena obruπila se na njega. Spasiteljeva nje-
æna milostivost, njegova ljubaznost i dugo trpljenje, njego-
va njeænost i strpljenje prema zabludjelim uËenicima — sje-
tio se svega toga. Sjetio se opomene: “©imune, ©imune, pazi,
sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπeni-
cu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe.” (Luka
22,31.32) Razmiπljao je s uæasom o svojoj nezahvalnosti, svojoj
dvoliËnosti, svom krivokletstvu. Joπ jednom je pogledao svoga
UËitelja i vidio jednu zloËinaËku ruku podignutu da Ga udari
po licu. Nesposoban da dalje podnosi taj prizor, skrhana je
srca izjurio iz sudnice.
Hitao je u samoÊu i tamu, ne znajuÊi i ne brinuÊi se
kuda. Najposlije se naπao u Getsemaniju. Prizor od prije ne-
koliko sati oæivio je u njegovim mislima. NapaÊeno lice nje-
govog Gospodina, umrljano krvavim znojem i zgrËeno od
boli, pojavilo se pred njim. S gorkim kajanjem sjetio se da
je Isus plakao i bio na molitvi sam u velikoj duπevnoj patnji,
dok su oni, koji su se trebali ujediniti s Njim u tom Ëasu
kuπnje, spavali. Sjetio se njegove sveËane opomene: “Bdijte
i molite da ne padnete u napast!” (Matej 26,41) Opet je postao
oËevidac prizora u sudskoj dvorani. Za njegovo ranjeno srce
pravo je muËenje bila spoznaja da je dodao najteæe breme
Spasiteljevom poniæavanju i boli. Na istom mjestu na kojem
je svome Ocu Isus izlijevao svoju duπu u samrtnoj borbi,
Petar je pao na svoje lice i poæelio umrijeti.
SpavajuÊi kad mu je Isus naloæio da straæi i moli se, Pe-
tar je pripremio put za svoj veliki grijeh. Svi uËenici pretr-
PRED ANOM I KAIFOM
74 PASIJA NADE
pjeli su veliki gubitak zato πto su spavali u tom kritiËnom
Ëasu. Krist je znao teπku kuπnju kroz koje su trebali proÊi.
Znao je koliko Êe Sotona raditi da umrtvi njihove osjeÊaje
da bi ostali nespremni za kuπnju. Zato ih je opomenuo. Da
su ti trenuci u vrtu provedeni u straæenju i molitvi, Petar
se ne bi prepustio uzdanju u svoju slabu snagu. Ne bi se
odrekao svoga Gospodina. Da su uËenici straæili s Kristom
u njegovoj samrtnoj borbi, bili bi pripremljeni da budu oËevici
njegova stradanja na kriæu. Razumjeli bi donekle prirodu
njegove neusporedive patnje. Mogli bi se sjetiti njegovih ri-
jeËi koje su pretkazivale njegove patnje, njegovu smrt i nje-
govo uskrsnuÊe. Usred mraËnog trenutka najveÊe kuπnje, neke
zrake nade rasvijetlile bi tamu i poduprle njihovu vjeru.
Jutarnje sasluπanje pred Velikim vijeÊem
»im je osvanuo dan, Veliko vijeÊe se opet sastalo i Krist
je ponovno uveden u vijeÊnicu. On je proglasio sebe Boæ-
jim Sinom, pa su ove njegove rijeËi upotrijebili kao optuæ-
bu protiv Njega. Ali Ga nisu mogli osuditi zbog toga, jer
mnogi od njih nisu bili prisutni na noÊnom zasjedanju i ni-
su Ëuli njegove rijeËi. Znali su da rimski sud u njima neÊe
naÊi niπta πto bi zasluæivalo smrt. Meutim, kad bi svi mo-
gli ponovno Ëuti s njegovih usana te rijeËi, postigli bi svoj
cilj. Njegovu tvrdnju o mesijanstvu mogli bi protumaËiti kao
buntovnu politiËku izjavu.
“Ako si ti zbilja Mesija,” govorili su, “reci nam!” Ali Krist
je πutio. Nastavili su Ga obasipati pitanjima. Na kraju je sve-
Ëanim glasom punim tuge odgovorio: “Ako vam to reknem...
sigurno mi neÊete vjerovati. Ako vas budem pitao, sigurno
mi neÊete odgovoriti.” Ali da ne bi imali nikakvog izgovo-
ra, dao je sveËanu opomenu: “Ali Êe poslije ovoga Sin »ovjeËji
sjediti s desne strane Boga.”
“Dakle: ti si Sin Boæji?”, jednoglasno su Ga upitali. Rekao
im je: “Vi pravo velite, jesam.” Povikali su: “»emu nam joπ
treba svjedoËanstvo?... Ta, sami smo Ëuli iz njegovih usta.”
Tako, po treÊi put osuen od hebrejskih vlasti, Isus je
trebao umrijeti. Sve πto je sad bilo potrebno, mislili su, bilo
je da Rimljani potvrde ovu presudu i da Ga izruËe u njiho-
ve ruke.
75
Izljev sotonskoga bijesa
Tada je nastupio treÊi prizor zlostavljanja i ruganja, pu-
no gori od onoga koji je doæivio od neuke svjetine. To se
odigravalo u nazoËnosti i uz suglasnost sveÊenika i pogla-
vara. Iz njihova je srca iπËezao svaki osjeÊaj saæaljenja i Ëo-
vjeËnosti. Ako su njihovi dokazi bili slabi, i nisu uspjeli uπut-
kati njegov glas, imali su i druga oruæja, takva kakva su u
svim vjekovima upotrebljavana da se uπutkaju heretici — pat-
nje, nasilje i smrt.
Boæji su aneli
vjerno biljeæili
svaki uvredljiv
pogled, rijeË i djelo
uËinjeno protiv
njihovog voljenog
Zapovjednika.
Kad su suci izrekli presu-
du Isusu, sotonski bijes zahva-
tio je narod. Vikali su kao div-
lje zvijeri. Gomila je pojurila
prema Isusu, viËuÊi: “On je
kriv, ubijte ga!” Da nije bilo
rimskih vojnika, Isus ne bi do-
æivio da na Golgoti bude pri-
kovan na kriæ. Pred svojim bi
sucima bio rastrgnut na koma-
de, da se rimske vlasti silom
oruæja nisu suprotstavile nasi-
lju svjetine.
Neznaboπci su bili razlju-
Êeni svirepim postupanjem
prema Onome protiv koga niπta nije dokazano. Rimski su
Ëasnici izjavili da su Hebreji, donoπenjem presude Isusu,
prekrπili pravo rimske vlasti i da je Ëak u suprotnosti i s
hebrejskim zakonom osuditi Ëovjeka na smrt na osnovi nje-
govog osobnog iskaza. Ovaj postupak doveo je do trenutaË-
nog zastoja u procesu, ali hebrejske su voe bile kao mrtve
i za saæaljenje i za sramotu.
RuæeÊi Boæjeg Sina sramnim izrazima, sveÊenici i po-
glavari zaboravili su dostojanstvo svog poziva. Rugali su se
njegovu podrijetlu. Izjavili su da to πto sebe laæno progla-
πava Mesijom zasluæuje najsramniju smrt. Najneobuzdaniji
ljudi udruæili su se u sramnom zlostavljanju Spasitelja. MuËi-
telji su Mu prebacili preko glave staru haljinu i udarali Ga
po licu govoreÊi: “Reci nam, Mesija, tko te je udario?” Kad
je haljina skinuta, jedan Mu je bijednik pljunuo u lice.
PRED ANOM I KAIFOM
76 PASIJA NADE
Boæji su aneli vjerno biljeæili svaki uvredljiv pogled,
rijeË i djelo uËinjeno protiv njihovog voljenog Zapovjednika.
Jednoga dana ti neËasni ljudi, koji su ismijavali i pljuvali u
Kristovo blago, blijedo lice, vidjet Êe to lice u slavi kako
sja blistavije od sunca.
77
6. Juda
Judina povijest prikazuje æalostan kraj jednog æivota, koji
je mogao biti pun Ëasti pred Bogom. Da je Juda umro prije
svog posljednjeg puta u Jeruzalem, smatrali bi ga Ëovjekom
dostojnim mjesta meu dvanaestoricom i onim koji bi im
puno nedostajao. Odvratnost s kojom su ljudi vjekovima gle-
dali na njega ne bi postojala da nije bilo osobina koje su se
otkrile na kraju njegova æivota. Postoji razlog zaπto je nje-
gov karakter otkriven cijelom svijetu. To je trebala biti opo-
mena svima koji bi kao i on iznevjerili sveto povjerenje.
Ljubav prema
bogatstvu kome je
Juda ropski sluæio
nadvladala je
njegovu ljubav
prema Kristu.
Neposredno prije Pashe Ju-
da je obnovio svoj ugovor sa
sveÊenicima da im preda Isu-
sa u ruke. Tada je bilo dogo-
voreno da Spasitelj bude uhva-
Êen na jednom od mjesta na
koje se sklanjao razmiπljati i
moliti. Od gozbe u ©imunovoj
kuÊi Juda je mogao razmiπlja-
ti o djelu za koje se obvezao
da Êe ga izvrπiti, ali nije promi-
jenio svoju namjeru. Za tride-
set srebrnika — za cijenu jed-
nog roba — prodao je Gospodina slave na sramotu i smrt.
Juda je po naravi volio novac; ali nije oduvijek bio tako
poroËan da uËini takvo djelo kao πto je ovo. Gajio je zli duh
tvrdiËluka, sve dok on nije postao vladajuÊa pobuda u nje-
govom æivotu. Ljubav prema bogatstvu kome je ropski slu-
æio nadvladala je njegovu ljubav prema Kristu. PostajuÊi rob
jednom poroku predao se Sotoni da ga potpuno uvuËe u
grijeh.
78 PASIJA NADE
Juda se pridruæio uËenicima dok je mnoπtvo pratilo Krista.
Spasiteljevo uËenje pokrenulo je njihova srca dok su zadiv-
ljeno sluπali njegove rijeËi πto ih je izgovorio u sinagogi, kraj
morske obale ili na gori. Juda je vidio bolesne, hrome, slijepe
kako se iz svih gradova i sela stjeËu ka Kristu. Vidio je umi-
ruÊe poloæene kraj njegovih nogu. Bio je svjedokom Spasite-
ljevih veliËanstvenih djela u iscjeljivanju bolesnih, istjeriva-
nju avola i podizanju mrtvih. Osobno je osjetio dokaz Kri-
stove sile. Prepoznao je Kristovo uËenje kao uzviπenije od
svih πto ga je ikada Ëuo. Volio je Velikog UËitelja i æelio biti
s Njim. »eznuo je da promijeni karakter i æivot i nadao se
da Êe to iskusiti svojim povezivanjem s Isusom. Spasitelj nije
odbio Judu. Dao mu je mjesto meu dvanaestoricom. Po-
Juda je volio
Velikog UËitelja i
æelio biti s Njim.
vjerio mu je djelo evanelista.
Obdario ga je silom da lijeËi
bolesne i istjeruje avole. Ali
Juda nije doπao do toËke pot-
punog podËinjavanja Kristu.
Nije se odrekao svoga svjetov-
nog Ëastoljublja ili svoje ljubavi
prema novcu. Premda je pri-
hvatio poloæaj Kristovog sluge,
nije dopustio da ga preobrazi
boæanska sila. Smatrao je da moæe zadræati vlastite sudove i
miπljenja, odræavajuÊi duh kritike i osude.
Uæivao je veliki ugled meu uËenicima i imao snaæan
utjecaj na njih. Imao je visoko miπljenje o svojim sposob-
nostima, a na svoju braÊu gledao je kao na niæe od sebe u
rasuivanju i sposobnostima. Oni ne vide svoje prilike, mi-
slio je, i ne koriste okolnosti. Crkva neÊe nikada napredo-
vati ako ima za voe tako kratkovidne ljude. Petar je bio
æustar i djelovao bi bez premiπljanja. Ivana, koji je kao dra-
gocjenost Ëuvao istine koje su silazile s Kristovih usana, Juda
je smatrao slabim poslovnim Ëovjekom. Mateja, odgojena da
bude toËan u svemu i osobito briæljiva u pogledu na poπte-
nje, koji je stalno razmiπljao o Kristovim rijeËima i bio obuzet
njima, Juda je smatrao nesposobnim za bilo kakav oπtrou-
man i dalekoseæan rad. Tako je Juda brzo procijenio sve uËe-
nike i laskao samom sebi da bi liπena njegove sposobnosti
vjeπtog upravljanja Crkva Ëesto bila dovedena u teπkoÊe i
79
poniæenja. Juda je smatrao sebe sposobnim Ëovjekom, kojeg
nitko ne moæe nadmaπiti. Po vlastitom miπljenju bio je Ëast
za djelo i uvijek se kao takav prikazivao.
Juda je bio slijep prema svojim karakternim slabostima
i Krist ga je postavio tamo gdje Êe imati prilike da ih uvidi
i ispravi. Kao blagajnik uËenicima bio je pozvan da se stara
za potrebe ove male skupine i za potrebe siromaπnih. Kad
mu je na Pashu u gornjoj sobi Isus rekao: “©ta misliπ Ëiniti,
Ëini brzo!” (Ivan 13,27), uËenici su mislili da mu je naloæio
kupiti ono πto je bilo potrebno za praznik ili πto za siroma-
πne. SluæeÊi drugima Juda je mogao razviti duh nesebiËno-
sti. Meutim, dok je iz dana u dan sluπao Kristove pouke i
bio oËevidac njegova nesebiËna æivota, Juda je popuπtao svojoj
Juda je bio slijep
prema svojim
karakternim
slabostima i Krist
ga je postavio
tamo gdje Êe imati
prilike da ih uvidi
i ispravi.
pohlepnoj naravi. Male sume
koje su dospjele u njegove ru-
ke predstavljale su stalnu kuπ-
nju. Kad bi uËinio neku malu
uslugu Kristu, ili posvetio vri-
jeme vjerskim ciljevima, Ëesto
je isplaÊivao sebe iz te oskudne
zalihe. Za njega su ovo bili iz-
govori kojima je pravdao takav
postupak, ali u Boæjim je oËi-
ma bio lupeæ.
Kristova Ëesto ponavljana
tvrdnja da njegovo kraljevstvo
nije od ovoga svijeta sablaænja-
vala je Judu. OznaËio je smjer-
nicu i oËekivao da Êe Krist ra-
diti po njoj. NaËinio je plan da se Ivan Krstitelj mora oslo-
boditi tamnice. Ali, iznenada, Ivan je posjeËen. Isus, umje-
sto da potvrdi svoje kraljevsko pravo i osveti Ivanovu smrt,
povukao se sa svojim uËenicima u jedno mjesto u unutraπ-
njosti. Juda je æelio znatno oπtrije okrπaje. Smatrao je da bi
djelo bilo mnogo uspjeπnije kad Isus ne bi spreËavao uËe-
nike u provoenju njihovih zamisli. Zamijetio je poveÊano
neprijateljstvo hebrejskih voa i takoer da Krist nije odgo-
vorio njihovom izazovu kad su traæili znak s Neba. Njegovo
je srce bilo otvoreno za nevjerstvo pa je neprijatelj ulijevao
u njega misli sumnje i pobune. Zaπto se Isus tako dugo
JUDA
80 PASIJA NADE
zadræava na onome πto obeshrabruje? Zaπto sebi i svojim
uËenicima pretkazuje kuπnju i progonstvo? Izgledi da dobije
neko visoko mjesto u novom kraljevstvu naveli su Judu da
pristane uz Kristovo djelo. Zar Êe njegove nade biti izne-
vjerene? Premda joπ nije porekao da je Isus Boæji Sin, Juda
je poËeo sumnjati, æeleÊi naÊi neko objaπnjenje za njegova
silna djela.
Usprkos Spasiteljevu uËenju Juda je stalno isticao misao
da Êe Krist vladati kao kralj u Jeruzalemu. Kad je Krist na-
hranio pet tisuÊa ljudi, pokuπao je to ostvariti. Ovom prili-
kom Juda je pomagao u dijeljenju hrane gladnom mnoπtvu.
Mogao je vidjeti kakav se blagoslov krije u njegovoj moÊi
da daje drugima. OsjeÊao je zadovoljstvo koje se uvijek jav-
lja u sluæbi Bogu. Pomagao je bolesnima i napaÊenima iz
mnoπtva da dou Kristu. Vidio je kakvo olakπanje, kakva ra-
Usprkos
Spasiteljevu uËenju
Juda je stalno
isticao misao da
Êe Krist vladati
kao kralj u
Jeruzalemu.
dost i kakva sreÊa nastaje u
ljudskim srcima kroz æivoto-
davnu silu boæanskog Iscjelite-
lja. Mogao je razumjeti Kristov
naËin rada, ali bio je zaslijep-
ljen svojim sebiËnim æeljama.
Juda je bio prvi koji je iskori-
stio oduπevljenje izazvano Ëu-
dom s kruhovima. Bio je taj ko-
ji je potakao zamisao da se
Krist silom proglasi za kralja.
Nade su mu bile velike. Razo-
Ëaranje je bilo gorko.
Kristov je javni govor u si-
nagogi o kruhu æivota predstavljao prekretnicu u povijesti
Judina æivota. »uo je rijeËi: “Ako ne jedete tijela Sina »o-
vjeËjega i ne pijete krvi njegove, neÊete imati æivota u sebi.”
(Ivan 6,53) Vidio je da Krist nudi duhovna, a ne svjetovna
dobra. Smatrao se dalekovidnim i sposobnim proniknuti u
to da Isus neÊe imati nikakve Ëasti i da ne moæe pokloniti
visoke poloæaje svojim sljedbenicima. OdluËio je ne zdru-
æiti se tako blisko s Kristom da se ne bi mogao povuÊi. Od-
luËio je promatrati izdaleka. I promatrao je.
Od tog vremena izraæavao je sumnje koje su zbunjivale
uËenike. Pokretao je rasprave i neugodne osjeÊaje, ponav-
81
ljajuÊi dokaze koje su protiv Kristovih tvrdnji navodili knji-
æevnici i farizeji. Sve male i velike teπkoÊe, i nevolje, ne-
zgode i oËite prepreke u napredovanju evanelja, Juda je
tumaËio kao dokaze da ono nije istinito. Iznosio je takve
tekstove iz Pisma koji nisu imali nikakve veze s istinama πto
ih je Krist objavljivao. Ovi tekstovi, izdvojeni iz cjeline, zbu-
njivali su uËenike i poveÊavali obeshrabrenje koje ih je stal-
no tiπtalo. Ipak, Juda je sve ovo Ëinio tako kao da je naoko
vrlo savjestan. I dok su uËenici traæili dokaze da potvrde
rijeËi Velikog UËitelja, Juda bi ih gotovo neosjetno poveo
na drugu stazu. Tako je na prividno poboæan i mudar naËin
prikazivao istine u razliËitoj svjetlosti od one u kojoj ih je
I dok su uËenici
traæili dokaze da
potvrde rijeËi
Velikog UËitelja,
Juda bi ih gotovo
neosjetno poveo
na drugu stazu.
Krist iznosio i njegovim rije-
Ëima pripisivao znaËenje koje
im On nije davao. Misli koje
im je nametao poticale su sla-
voljubive æelje za zemaljskim
poËastima, i tako skretao uËe-
nike od onoga πto je vaæno, a
Ëime su se trebali baviti. Pre-
pirke o tome koji je meu nji-
ma najveÊi obiËno je poËinjao
Juda.
Kad je Isus bogatom mla-
diÊu prikazao uvjete uz koje
moæe postati njegovim uËeni-
kom, Juda je bio nezadovoljan. Smatrao je da je naËinjena
greπka. Kad bi takvi ljudi kao ovaj poglavar mogli biti po-
vezani s vjernicima, pomogli bi u podupiranju Kristova djela.
Kad bi samo on, Juda, bio prihvaÊen za savjetnika, mislio
je, mogao bi predloæiti mnoge planove za unapreenje ove
male crkve. Njegova naËela i metode razlikovali bi se ne-
πto od Kristovih, ali u tome je sebe dræao mudrijim od
Krista.
U svemu πto je Krist rekao svojim uËenicima bilo je
neËega s Ëime se Juda u svom srcu nije slagao. Pod njego-
vim utjecajem kvasac nezadovoljstva brzo je djelovao. UËe-
nici u svemu tome nisu vidjeli pokretaËa, ali Isus je vidio
da Sotona svoja svojstva prenosi Judi i tako otvara kanal kroz
koji moæe utjecati na druge uËenike. Godinu dana prije iz-
JUDA
82 PASIJA NADE
daje, Krist je ovo objavio: “Ne izabrah li ja sebi vas Dvana-
estoricu?... Pa ipak jedan je od vas avao.” (Ivan 6,70)
Ipak, Juda se nije otvoreno protivio, niti je izgledalo da
sumnja u Spasiteljeve pouke. Nije otvoreno gunao sve do
trenutka gozbe u ©imunovoj kuÊi. Kad je Marija pomazala
Spasiteljeve noge, Juda je pokazao svoju pohlepnu narav. Isu-
sov ukor duboko ga je ogorËio. Povrijeeni ponos i æelja za
osvetom sruπili su brane i pohlepnost kojoj je tako dugo po-
puπtao zavladala je njime. To Êe postati iskustvo svakoga koji
ustraje u igri s grijehom. Osnovni oblici uroenih sklonosti
prema grijehu kojima se ne opiremo i koje ne pobjeujemo
podlijeæu Sotoninoj kuπnji i on po svojoj volji porobljuje duπu.
Juda nije vjerovao
kako Êe Krist
dopustiti da bude
uhvaÊen.
Ali Juda joπ nije imao sa-
svim okorjelo srce. Premda je
Ëak dvaput obeÊao da Êe izdati
Spasitelja, postojala je prilika
za pokajanje. Na pashalnoj ve-
Ëeri Isus je pruæio dokaz o
svom boæanstvu time πto je ot-
krio izdajnikovu namjeru. Njeæ-
no je uvrstio i Judu u sluæbu
koju je izvrπio za uËenike. Ali
posljednji poziv ljubavi ostao
je bez odgovora. Tada je zapeËaÊen Judin sluËaj i noge ko-
je je Isus oprao otiπle su izvrπiti izdajniËko djelo.
Ako Isus treba biti raspet, razmiπljao je Juda, to se mo-
ra zbiti. Njegov Ëin izdaje Spasitelja neÊe promijeniti konaËni
rezultat. Ako Isus ne treba umrijeti, to bi Ga samo prinudi-
lo da se oslobodi. Iz svih dogaaja Juda bi izdajom stekao
neku korist. RaËunao je da je izdajom svoga Gospodina za-
kljuËio odliËan posao.
Ipak, Juda nije vjerovao kako Êe Krist dopustiti da bude
uhvaÊen. Namjeravao je svojom izdajom dati Isusu pouku.
Smjerao je igrati ulogu koja Êe primorati Spasitelja da ubu-
duÊe postupa prema njemu s duænim poπtovanjem. Ali Juda
nije znao da Krista predaje na smrt. Koliko puta su knjiæevnici
i farizeji, dok je Isus iznosio svoje pouke u priËama, bili uz-
bueni njegovim neoËekivanim slikovitim prikazima! Koli-
ko puta su izricali presudu sebi samima! »esto, kad je istina
osvjedoËila njihova srca, oni su razbjeπnjeni uzimali kame-
83
nje da Ga bace na Njega; ali On im je svaki put izmaknuo.
Kad je izbjegao toliko zamki, mislio je Juda, svakako neÊe
dopustiti da Ga uhvate.
Juda je odluËio sve to provjeriti. Ako je Isus doista Me-
sija, narod kome je uËinio toliko puno dobra okupit Êe se
oko Njega i proglasiti Ga kraljem. To Êe zauvijek opredije-
liti one koji su dosad bili neodluËni. Judi bi se pripisivale
zasluge πto je doveo kralja na Davidovo prijestolje. Ovo bi
mu djelo osiguralo prvo mjesto, u novom kraljevstvu, od-
mah do Krista.
Laæni uËenik odigrao je svoju ulogu u izdaji Isusa. U vrtu,
kad je voama gomile rekao: “Koga ja poljubim... taj je, njega
dræite!” (Matej 26,48), bio je potpuno uvjeren da Êe se Krist
Zabrinuto Ga je
slijedio od vrata
sve do suenja
pred hebrejskim
poglavarima.
izbaviti iz njihovih ruku. Tada,
ako ga oni budu korili, mogao
bi reÊi: “Zar vam nisam rekao
da Ga Ëvrsto dræite?”
Juda je promatrao one koji
su uhvatili Krista kako Ga, po-
stupajuÊi prema njegovim rije-
Ëima, Ëvrsto vezuju. Zapanjen,
vidio je da Spasitelj dopuπta da
Ga odvedu. Zabrinuto Ga je sli-
jedio od vrata sve do suenja
pred hebrejskim poglavarima.
Prilikom svakog njegovog pokreta oËekivao je da Êe iznenaditi
svoje neprijatelje time πto Êe se pred njima pojaviti kao Boæji
Sin i uniπtiti sve njihove zavjere i silu. Ali kako je sat za
satom prolazio a Isus podnosio sva zlostavljanja koja su Ëi-
nili nad Njim, izdajnika je obuzeo uæasan strah da je svog
UËitelja prodao na smrt.
Kako se suenje bliæilo svom kraju, Juda je sve manje
mogao izdræati muËenje svoje nemirne savjesti. Iznenada je
dvoranom odjeknuo jedan promukao glas ispunjavajuÊi uæa-
som sva srca: “On je nevin; poπtedi Ga, o Kaifa!”
Ugledali su visoku Judinu priliku kako se probija kroz
zaËueno mnoπtvo. Njegovo je lice bilo blijedo i unezvjere-
no, a njegovo Ëelo oroπeno krupnim kapljama znoja. Dotr-
Ëavπi do sudskog prijestolja bacio je pred velikog sveÊenika
srebrnike koji su bili cijena za izdaju njegovog Gospodina.
JUDA
84 PASIJA NADE
Juda je osjeÊao
kako ne moæe
izdræati da vidi
Isusa raspeta, pa
je u oËajanju
otiπao i objesio se.
»vrsto uhvativπi Kaifu za haljinu, preklinjao ga je da oslo-
bodi Isusa, izjavljujuÊi da nije uËinio niπta πto zasluæuje smrt.
Kaifa ga je ljutito odgurnuo, ali je ostao zbunjen ne znajuÊi
πto bi rekao. Otkrilo se lukavstvo sveÊenika. Bilo je oËevid-
no da su potkupili uËenika da izda svoga UËitelja.
“Sagrijeπih”, ponovno je povikao Juda, “jer izdadoh ne-
vinu krv.” Meutim, veliki sveÊenik, pribravπi se prezrivo
je odgovorio: “©ta se to nas tiËe? To je tvoja stvar.” (Matej
27,4) SveÊenici su bili voljni da od Jude naËine svoje oru-
e, ali su prezirali njegovu niskost. Kad im se obratio s pri-
znanjem, odbili su ga s poniæavanjem.
Juda se sada bacio pred Isusove noge, priznajuÊi Ga za
Boæjeg Sina i preklinjuÊi Ga da se oslobodi. Spasitelj nije
korio svog izdajnika. Znao je da se Juda ne kaje; njegovo
priznanje iz duπe optereÊene
krivicom, bilo je pokrenuto
snagom straπnog osjeÊaja pro-
kletstva i oËekivanjem suda,
nikako osjeÊajem duboke boli
koja razdire srce zato πto je iz-
dao preËistog Boæjeg Sina i od-
rekao se Sveca Izraelova. Ipak,
Isus nije izgovorio nijednu ri-
jeË osude. Sa æaloπÊu je pogle-
dao Judu i rekao: “Ali sam radi
ovoga i doπao u ovaj Ëas!” Æa-
mor iznenaenja proπao je kroz
skup. S Ëuenjem su promatrali Kristovu blagost prema svom
izdajniku. Ponovno ih je proæelo osvjedoËenje da je ovaj »o-
vjek viπe od obiËnog smrtnika. Meutim, ako je Boæji Sin,
pitali su se, zaπto se ne oslobodi svojih okova i pobijedi svoje
tuæitelje?
Juda je vidio da je njegovo preklinjanje uzaludno, pa je
istrËao iz dvorane uzvikujuÊi: “Prekasno je; prekasno!” OsjeÊao
je kako ne moæe izdræati da vidi Isusa raspeta, pa je u oËajanju
otiπao i objesio se.
Kasnije, tog istog dana, na putu od Pilatove sudnice do
Golgote, utihnuli su povici i ruganja poroËnog mnoπtva koje
je vodilo Isusa na mjesto raspeÊa. Dok su prolazili kraj jed-
nog skrovitog mjesta, pod jednim su suhim drvetom vidjeli
85
Judino tijelo. Bio je to uæasan prizor. Teæina tijela prekinu-
la je uæe kojim se objesio o drvo. Prilikom pada, njegovo
tijelo bilo je straπno unakaæeno i sad su ga rastrzavali psi.
Njegovi ostaci smjesta su sahranjeni i sklonjeni od pogleda;
ali mnoπtvo se manje rugalo, a bljedilo na mnogim licima
otkrivalo je unutarnje misli. »inilo se da one koji su bili krivi
za Isusovu krv veÊ stiæe kazna.
JUDA
86 PASIJA NADE
7. U Pilatovoj sudnici
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,2.11-31;
Marku 15,1-20; Luki 23,1-25; Ivanu 18,28-40; 19,1-16.
Krist je stajao vezan kao zatvorenik u sudskoj dvorani
Pilata, rimskog namjesnika. Bio je okruæen straæom, a sud-
ska se dvorana brzo punila promatraËima. Vani, odmah do
ulaza, nalazili su se suci iz Velikog vijeÊa, sveÊenici, pogla-
vari, starjeπine i svjetina.
Poπto je osudilo Isusa, Veliko se vijeÊe obratilo Pilatu
da traæi potvrdnu presudu i njezino izvrπenje. Ali ovi heb-
rejski zvaniËnici nisu æeljeli uÊi u rimsku sudnicu. Prema
njihovom obrednom zakonu time bi se oskvrnuli i tako bili
sprijeËeni u praznovanju Pashe. U svojoj sljepoÊi nisu vidjeli
tu ubilaËku mrænju kao oskvrnuÊe njihova srca. Nisu vidjeli
da je Krist pravo pashalno Janje i da je zbog toga πto su Ga
odbacili veliki blagdan izgubio za njih svoj znaËaj.
Kad su Spasitelja uveli u sudsku dvoranu, Pilat Ga nije
promatrao prijateljskim pogledom. Rimskog su namjesnika
hitno pozvali iz spavaÊe sobe i stoga je odluËio πto prije
zavrπiti ovaj posao. Bio je spreman strogo postupiti prema
zatvoreniku. S najstroæim izrazom na licu okrenuo se da vidi
kakvog to Ëovjeka treba ispitati zbog kojeg je tako rano morao
prekinuti svoj odmor. Znao je da to mora biti netko tko po
æelji hebrejskih starjeπina mora biti hitno sasluπan i kaænjen.
Pilat je pogledao ljude koji su teretili Isusa i tada se njegov
ispitivaËki pogled zadræao na Isusu. Imao je posla s razliËi-
tim zloËincima, ali nikada pred njega nije izveden Ëovjek
koji je nosio obiljeæje takve dobrote i plemenitosti. Na njego-
vom licu nije bilo ni traga krivice, nikakvog izraza straha,
nikakve drskosti ili prkosa. Vidio je Ëovjeka blaga i dosto-
87
janstvena dræanja, Ëije lice nije nosilo obiljeæje zloËinca, veÊ
obiljeæje Neba.
Kristov izgled povoljno je utjecao na Pilata. Probudilo
se ono πto je bilo najbolje u njemu. »uo je o Isusu i njego-
vim djelima. Njegova æena priËala mu je neπto o veliËan-
stvenim djelima galilejskog proroka, koji je lijeËio bolesne i
podizao mrtve. Sad je ovo u Pilatovom umu ponovno oæivjelo
kao san. PrisjeÊao se glasova πto ih je Ëuo s raznih strana.
OdluËio je od Hebreja potraæiti obrazloæenje o krivnji ovog
zatvorenika.
“Tko je ovaj »ovjek i zaπto ste Ga doveli?” upitao je.
“Kakvu optuæbu iznosite protiv Njega?” ZnajuÊi da ne mo-
gu dokazati svoje optuæbe protiv Krista, Hebreji nisu æeljeli
javno sasluπanje. Odgovorili su da je On varalica zvani Isus
SveÊenici su
smatrali da uz
pomoÊ slabog i
kolebljivog Pilata
bez ikakvih
teπkoÊa mogu
sprovesti svoje
namjere.
iz Nazareta.
Pilat je ponovno upitao:
“Kakvu krivicu iznosite na ovo-
ga Ëovjeka?” SveÊenici nisu od-
govorili na njegovo pitanje, veÊ
su rijeËima koje su pokazivale
njihovo nezadovoljstvo kazali:
“Kad on ne bi bio zloËinac, ne
bismo ga predali tebi.” Kad ti
Ëlanovi Velikog vijeÊa, narod-
ni prvaci, dovode Ëovjeka za
koga smatraju da je zasluæio
smrt, zar je potrebno da pitaπ
za optuæbe protiv Njega? Na-
dali su se da Êe ostaviti dojam
na Pilata svijeπÊu o svojoj vaæ-
nosti i tako ga navesti da se suglasi s njihovim zahtjevom
bez provoenja prethodnih sasluπanja. Æarko su æeljeli da se
njihova presuda potvrdi, jer su znali da bi narod kao svje-
dok Kristovih Ëudesnih djela mogao ispriËati neπto sasvim
drukËije od izmiπljotine koju su sada ponovno iznosili.
SveÊenici su smatrali da uz pomoÊ slabog i kolebljivog
Pilata bez ikakvih teπkoÊa mogu sprovesti svoje namjere. Prije
ovoga on je u æurbi potpisivao smrtne presude osuujuÊi
ljude za koje su znali da ne zasluæuju smrt. Prema njegovoj
procjeni æivot suænja malo je vrijedio; njegova nevinost ili
U PILATOVOJ SUDNICI
88 PASIJA NADE
krivica nisu imali neko posebno znaËenje. SveÊenici su se
nadali da Êe Pilat bez sasluπanja dosuditi Isusu smrtnu kaz-
nu. To su traæili kao izraz naklonosti za njihov veliki narod-
ni blagdan.
Meutim, u ovom suænju postojalo je neπto πto je zadr-
æavalo Pilata da tako postupi. Nije se usuivao to uËiniti.
Prozreo je namjere sveÊenika. Prisjetio se kako je Isus nedavno
podigao Lazara iz mrtvih, Ëovjeka koji je bio mrtav Ëetiri
dana, pa je odluËio da prije no πto potpiπe presudu, sazna
koje su optuæbe protiv Njega i mogu li se one dokazati.
Pilat nije bio
pravedan ili
savjestan sudac;
ali ma koliko bio
moralno slab, nije
htio udovoljiti
njihovom zahtjevu.
“Ako je vaπ sud dovoljan,”
rekao je, “zaπto ste zatvorenika
doveli k meni? Uzmite ga vi i
po zakonu svojemu sudite mu.”
Ovako primorani, sveÊenici su
priznali da su Ga veÊ osudili,
ali da moraju imati i Pilatovu
presudu da bi njihova postala
pravosnaænom. “Kakva je vaπa
presuda?” upitao je Pilat. “Smr-
tna kazna,” odgovorili su, “ali
po zakonu ne smijemo nijed-
nog Ëovjeka pogubiti”. Traæili
su od Pilata da se osloni na
njihovu rijeË o Kristovoj kriv-
nji i da odobri i njihovu presudu. Oni Êe preuzeti odgovor-
nosti za kraj.
Pilat nije bio pravedan ili savjestan sudac; ali ma ko-
liko bio moralno slab, nije htio udovoljiti njihovom zahtje-
vu. On neÊe osuditi Isusa dok se ne iznese optuæba protiv
Njega. SveÊenici su postali zbunjeni. Vidjeli su da svoje lice-
mjerstvo moraju joπ vjeπtije sakriti. Ne smiju dopustiti da
izgleda kako je Krist uhiÊen iz vjerskih razloga. Da se ovo
iznijelo kao razlog, njihove optuæbe kod Pilata ne bi imale
nikakvu vaænost. Moraju sve prikazati tako da izgleda da je
Isus radio protiv opÊih zakona; tada moæe biti kaænjen kao
politiËki krivac. Meu Hebrejima stalno su izbijali neredi i
bune protiv rimske vlasti. UguπujuÊi takve pobune Rimljani
su postupali vrlo strogo i bili stalno spremni suzbiti sve πto
bi moglo dovesti do pobune.
89
Samo nekoliko dana prije ovoga farizeji su pokuπali uh-
vatiti Krista u zamku pitanjem: “Je li nam dopuπteno dati
caru porez ili nije?” Ali Krist je razotkrio njihovo licemjer-
stvo. Prisutni Rimljani vidjeli su potpuni promaπaj ovih
zavjerenika i njihov poraz kad im je odgovorio: “Dakle... dajte
caru carevo, a Bogu Boæje!” (Luka 20,22-25)
Sad su sveÊenici smatrali da trebaju prikazati kako je
tom prilikom Krist uËio ono πto su se nadali da Êe uËiti. U
svojoj bezobzirnosti pozvali su u pomoÊ laæne svjedoke
govoreÊi: “Ustanovili smo da ovaj buni narod i zabranjuje
davati porez caru, a o sebi tvrdi da je Mesija, kralj.” Tri op-
tuæbe i svaka od njih bez osnove. SveÊenici su to znali, ali
su bili spremni posluæiti se krivokletstvom, samo da bi osi-
gurali ostvarenje svog cilja.
Pilat je prozreo njihove namjere. Nije vjerovao da je za-
tvorenik kovao zavjeru protiv vlasti. Njegova blaga i skrom-
na pojava bila je u potpunom neskladu s optuæbom. Pilat
je bio uvjeren da je skovana duboka zavjera da se uniπti je-
dan nevini Ëovjek koji je stao na put hebrejskim dostojan-
stvenicima. Okrenuvπi se Isusu upitao je: “Jesi li ti kralj æi-
dovski?” Spasitelj je odgovorio: “Ti kaæeπ.” I dok je govorio,
njegovo je lice zasvijetlilo kao da Ga je obasjao snop sun-
Ëeve svjetlosti.
Kad su Ëuli njegov odgovor, Kaifa i njegova pratnja po-
zvali su Pilata da posvjedoËi kako je Isus priznao zloËin za
koji je optuæen. BuËnim povicima sveÊenici, knjiæevnici i
poglavari zahtijevali su da On bude osuen na smrt. Povike
je prihvatila svjetina i nastala je zagluπujuÊa buka. Pilat je
bio zbunjen. VideÊi da Isus ne odgovara svojim tuæiteljima,
Pilat Mu je rekao: “‘Niπta ne odgovaraπ? Gledaj koliko te op-
tuæuju!’ Ali Isus ne odgovori niπta viπe.”
StojeÊi iza Pilata, na vidiku svima u sudnici, Krist je Ëuo
ruæenje; ali na sve laæne optuæbe nije odgovorio ni jednom
rijeËi. Njegovo dræanje jasno je pokazivalo da je nevin. Po-
stojano je stajao pred æestinom valova koji su udarali oko
Njega. Izgledalo je kao da se silni valovi gnjeva diæu sve viπe
i viπe, kao valovi burnog oceana i razbijaju oko Njega, ali
Ga ne dodiruju. Stajao je u πutnji, ali je njegova πutnja bila
rjeËita. Bila je kao svjetlost koja sja iz Ëovjekove nutrine i
obasjava svu osobu.
U PILATOVOJ SUDNICI
90 PASIJA NADE
Pilat je bio iznenaen njegovim dræanjem. Je li ovaj
»ovjek ne obraÊa pozornost na sudski postupak zato πto Mu
nije stalo da spasi svoj æivot? pitao je samog sebe. Dok je
promatrao Isusa kako bez uzvraÊanja podnosi uvrede i
ismijavanja, osjetio je da Isus ne moæe biti tako nepravedan
i nepoπten kao πto su to bili buËni sveÊenici. NadajuÊi se
da Êe od Njega saznati istinu i da bi izbjegao meteæ gomile,
Pilat je Isusa poveo ustranu i ponovno Ga zapitao: “Jesi li
ti kralj æidovski?”
Isus nije neposredno odgovorio na ovo pitanje. Znao je
da se Sveti Duh bori s Pilatom, pa mu je dao priliku da iz-
razi svoje uvjerenje. “Kaæeπ li to sam od sebe”, upitao je,
Pilat je æelio
saznati istinu. U
njegovom je umu
vladala pometnja.
“ili su ti to drugi za me rekli?”
To znaËi, jesu li optuæbe sve-
Êenika ili æelja da primi svjet-
lost od Krista pokrenuli ovo
Pilatovo pitanje? Pilat je razu-
mio Kristov nagovjeπtaj, ali se
u njegovom srcu pojavila gor-
dost. Nije æelio priznati os-
vjedoËenje koje ga je optere-
Êivalo. “Zar sam ja Æidov?” re-
kao je. “Tvoj narod i glavari
sveÊeniËki meni su te preda-
li. ©to si uËinio?”
Pilatova je zlatna prilika proπla. Pa ipak, Isus ga nije os-
tavio bez joπ veÊe svjetlosti. Premda nije neposredno odgo-
vorio na Pilatovo pitanje, jasno je izloæio svoju zadaÊu. Ja-
sno je rekao Pilatu da On ne æeli zemaljsko prijestolje.
“Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu,” rekao je.
“Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu, moji bi
se dvorani borili da ne budem predan Æidovima. Ali moje
kraljevstvo nije odavde.” “Dakle, ti si kralj?” reËe mu Pilat.
“Dobro veliπ — odgovori mu Isus — ja sam kralj. Ja sam se
zato rodio i zato doπao na svijet da svjedoËim za istinu. Svatko
tko je prijatelj istine sluπa moj glas.”
Krist je potvrdio da je njegova rijeË sama po sebi kljuË
koji Êe otvoriti tajnu onima koji su je spremni prihvatiti. Ona
u sebi ima silu i to je tajna πirenja njegovog kraljevstva is-
91
tine. Æelio je da Pilat shvati kako se samo primanjem i usva-
janjem istine njegova upropaπtena priroda moæe obnoviti.
Pilat je æelio saznati istinu. U njegovom je umu vladala
pometnja. Æudno je prihvaÊao Spasiteljeve rijeËi i njegovo
je srce bilo pokrenuto velikom Ëeænjom da sazna πto je isti-
na i kako je moæe dokuËiti. “©to je istina?” upitao je, ali nije
priËekao odgovor. Gnjevni glasovi koji su se veÊ Ëuli izvana
podsjetili su ga na obveze u tom trenutku, jer su sveÊenici
buËno zahtijevali brzo djelovanje. Izaπavπi pred Hebreje,
odluËno je objavio: “Ja ne nalazim na njemu nikakve krivje.”
Ove rijeËi neznaboæaËkog suca bile su oπtar ukor lukav-
stvu i licemjerju izraelskih poglavara koji su optuæivali Spa-
sitelja. Kad su to sveÊenici i starjeπine Ëuli od Pilata, njiho-
vom razoËaranju i bijesu nije bilo kraja. Odavno su kovali
zavjeru i Ëekali ovu priliku. Kad su vidjeli da bi Isus mogao
biti osloboen, bili su Ga spremni raskinuti na komade.
Glasno su optuæivali Pilata i prijetili da Êe ga tuæiti rimskoj
vladi. Optuæivali su ga da neÊe osuditi Isusa, koji se, po
njihovoj tvrdnji, digao protiv cezara.
Ljutiti glasovi govorili su da je Isusov buntovniËki utje-
caj dobro poznat u cijeloj zemlji. SveÊenici su izjavljivali:
“On buni narod, uËeÊi po svoj Judeji, poËev od Galileje pa
dovde.”
U tom trenutku Pilat nije pomiπljao osuditi Isusa. Znao
je da su Ga Hebreji optuæili iz mrænje i predrasuda. Znao
je πto mu je duænost. Pravda je zahtijevala da se Krist od-
mah oslobodi. Ali Pilat se bojao zlovolje naroda. Ne bude li
im predao Isusa u ruke podiÊi Êe se buna, a on se bojao s
njom suoËiti. Kad je Ëuo da je Krist iz Galileje, odluËio je
poslati Ga Herodu, upravitelju te pokrajine, koji se tada na-
lazio u Jeruzalemu. Ovim postupkom Pilat je mislio preba-
citi odgovornost za suenje sa sebe na Heroda. Ovo je takoer
smatrao dobrom prilikom da izgladi jednu svau s Herodom.
Tako se i dogodilo. Dva namjesnika sprijateljila su se preko
suenja Spasitelju.
Sasluπanje kod Heroda Antipe
Pilat je ponovno predao Isusa vojnicima koji su Ga uz
ruganje i vrijeanje svjetine hitno odveli u Herodovu sud-
U PILATOVOJ SUDNICI
92 PASIJA NADE
sku dvoranu. “Herod se vrlo obradova kad opazi Isusa; oda-
vna je æelio da ga vidi.” Nikada ranije nije sreo Spasitelja,
ali “je odavno æelio da ga vidi, jer je mnogo sluπao za nje-
ga, i nadaπe se da Êe vidjeti od njega kakvo Ëudo.” To je
bio onaj Herod Ëije su ruke bile umrljane krvlju Ivana Krs-
titelja. Kad je Herod prvi put Ëuo o Isusu, obuzet uæasom
rekao je: “Onaj komu sam ja odrubio glavu, Ivan uskrsnuo
je!” “i stoga Ëudesne moÊi djeluju u njemu”. (Marko 6,16;
Matej 14,2) Ali ipak, Herod je æelio vidjeti Isusa. Sad se kralju
ukazala prilika da ovom proroku spasi æivot, pa se nadao
da Êe zauvijek iz svojih misli izgnati sjeÊanje na onu krvavu
glavu koja je na krugu iznesena pred njega. Takoer je æe-
Herod je obeÊao
Kristu da Êe biti
osloboen ako
pred njim uËini
neko Ëudo.
lio ugoditi svojoj znatiæelji pa
je mislio da bi Krist uËinio sve
πto se traæi od Njega ako Mu
se ponudi ikakva prilika za os-
loboenje.
Velika skupina sveÊenika i
starjeπina pratila je Krista do
Heroda. Kad je Spasitelj uve-
den, svi dostojanstvenici govo-
reÊi uzbueno iznosili su svo-
je optuæbe protiv Njega. Me-
utim, Herod se nije obazirao
na njihove optuæbe. Zapovjedio je da se Kristu skinu okovi,
istodobno optuæujuÊi njegove neprijatelje πto su grubo
postupali s Njim. PromatrajuÊi suosjeÊajno mirno lice
Spasitelja svijeta, Ëitao je na njemu samo mudrost i ËistoÊu.
On je, kao i Pilat, bio zadovoljan πto je Krist optuæen iz zlobe
i zavisti.
Kristu je Herod postavio mnoga pitanja, ali Spasitelj je
za sve to saËuvao duboki mir. Na kraljevu zapovijed uve-
deni su nemoÊni i bolesni i Kristu je zapovjeeno da svoje
tvrdnje dokaæe time πto Êe izvesti Ëudo. Herod je rekao: Ljudi
govore da Ti moæeπ izlijeËiti bolesne. Æelim provjeriti da
nisu preuveliËali Tvoju slavu. Isus nije odgovorio, pa je He-
rod i dalje uporno navaljivao: Ako moæeπ Ëiniti Ëuda za dru-
ge, uËini ih sada za sebe pa Êe ti biti doista dobro. Ponovno
je zapovjedio: Pokaæi nam jedan znak da imaπ silu koju
Ti glasine pripisuju. Meutim, Krist je bio sliËan onome
93
koji niπta ne Ëuje i ne vidi. Boæji Sin uzeo je na sebe Ëovje-
kovu prirodu. On mora djelovati onako kao πto se Ëovjek
mora ponaπati u takvim okolnostima. Stoga nije æelio uËi-
niti nikakvo Ëudo da bi se izbavio od boli i poniæenja koje
Ëovjek mora podnijeti kad se nae u sliËnom poloæaju.
Herod je obeÊao Kristu da Êe biti osloboen ako pred
njim uËini neko Ëudo. Kristovi tuæitelji vlastitim oËima vi-
djeli su Ëudesna djela uËinjena njegovom silom. »uli su Ga
kako zapovijeda grobu da vrati svoga mrtvaca. Vidjeli su
mrtvaca kako izlazi pokoravajuÊi se njegovom glasu. Obu-
zeo ih je strah da i sad ne uËini kakvo Ëudo. Najviπe od
svega bojali su se izraæavanja njegove sile. Takav dokaz za-
Zadovoljiti
beskorisnu
znatiæelju nije bila
Kristova zadaÊa
na ovom svijetu.
On je doπao
iscijeliti ranjene u
srcu.
dao bi smrtni udarac njihovim
planovima i moæda ih stajao
æivota. Ponovno su zabrinuti
sveÊenici i poglavari podignu-
li buru optuæbi protiv Njega.
PoviπavajuÊi svoje glasove, go-
vorili su: On je izdajica, bo-
gohulnik! On Ëini svoja Ëuda
silom Belzebuba, kneza a-
volskog. Sudskom dvoranom
zavladala je zbrka, jedni su vi-
kali jedno, drugi drugo.
Herodova je savjest bila sa-
da mnogo neosjetljivija nego
kad je s uæasom sluπao Herodi-
jadin zahtjev za glavom Ivana Krstitelja. Stanovito vrijeme
osjeÊao je æalac griænje savjesti zbog svog straπnog djela; ali
zbog raspusna æivota njegova moralna svijest postajala je sve
uniæenija. Njegovo srce tako je okorjelo da se sad Ëak hvalio
kaznom koju je dosudio Ivanu zbog toga πto se usudio ukoriti
ga. Sad je prijetio Isusu, ponavljajuÊi da ima vlast da Ga
oslobodi ili osudi. Meutim, nijednim znakom Isus nije
pokazao da je Ëuo ijednu rijeË.
Heroda je gnjevila ova πutnja. Izgledalo je da ona znaËi
potpunu ravnoduπnost prema njegovom autoritetu. Taπtom
i razmetljivom kralju otvoreni ukor bio bi manje uvredljiv
nego takvo neuvaæavanje njegove liËnosti. Ponovno je ljutito
zaprijetio Isusu, koji je joπ stajao nepomiËan i πutljiv.
U PILATOVOJ SUDNICI
94 PASIJA NADE
Zadovoljiti beskorisnu znatiæelju nije bila Kristova zada-
Êa na ovom svijetu. On je doπao iscijeliti ranjene u srcu.
On ne bi πutio da je mogao izgovoriti ijednu rijeË kojom bi
izlijeËio rane duπama bolesnim od grijeha. Ali nije imao
nijednu rijeË za one koji bi pogazili istinu svojim nesvetim
nogama.
Krist je mogao kazati Herodu takve rijeËi koje bi pro-
bile uπi ovom okorjelom kralju. Mogao ga je ispuniti stra-
hom i drhtanjem prikazujuÊi mu sva bezakonja njegovog æi-
vota i strahotu kazne koja mu se pribliæavala. Ali svojom
πutnjom Krist mu je uputio najstroæiji ukor. Herod je odba-
cio istinu koju mu je izloæio najveÊi meu prorocima i stoga
nije zavrijedio nikakvu drugu vijest. VeliËanstvo Neba nije
za njega imalo nijednu rijeË. To uho koje je uvijek bilo sprem-
no sluπati ljudske nevolje, nije sluπalo Herodove naredbe. Te
oËi koje su uvijek poËivale s ljubavlju punom saæaljenja i
praπtanja na grjeπniku koji se kaje, nijednim se pogledom
nisu zaustavile na Herodu. Te usne koje su izgovarale naju-
peËatljivije istine, koje su se glasom najnjeænijeg preklinja-
nja zauzimale za najgreπnije i najodbaËenije, bile su zatvo-
rene za oholog kralja koji nije osjeÊao potrebu za Spasite-
ljem.
Herodovo je lice potamnjelo od srdæbe. Obrativπi se mno-
πtvu, ljutito je proglasio Isusa varalicom. Zatim je rekao Kristu:
Ako ne budeπ dokazao da si ono πto tvrdiπ, predat Êu te
vojnicima i narodu. Oni Êe te moæda uspjeti natjerati da
govoriπ. Ako si varalica, smrt iz njihovih ruku jedino je
πto zasluæujeπ; ako si Boæji Sin, oslobodi se tako πto Êeπ
uËiniti neko Ëudo.
Tek πto je izgovorio ove rijeËi, svjetina je navalila na
Krista. Kao divlje zvijeri bacili su se na plijen. Isusa su vukli
na sve strane, a Herod se pridruæio gomili æeleÊi poniziti
Boæjeg Sina. Da rimski vojnici nisu posredovali i odbili
gnjevnu svjetinu, Spasitelja bi raskinuli na komade.
“Herod ga prezre i naruga mu se zajedno sa svojom stra-
æom. Zatim ga obuËe u bijelu haljinu.” Rimski su se vojnici
pridruæili ovom zlostavljanju. Sve πto su ovi zli, iskvareni voj-
nici, potpomognuti Herodom i hebrejskim dostojanstvenici-
ma, mogli smisliti uËinili su Spasitelju. Ali njegovo boæansko
strpljenje nije malaksalo.
95
Kristovi su gonitelji pokuπali procijeniti njegov karak-
ter prema svom vlastitom; prikazivali su Ga tako zlim kao
πto su sami. Ali iza onog πto se moglo vidjeti pojavljivao se
drugi prizor — prizor koji Êe oni vidjeti jednog dana u svoj
njegovoj slavi. Bilo je nekih koji su drhtali u Kristovoj na-
zoËnosti. Dok se surova svjetina klanjala pred Njim ismi-
javajuÊi Ga, neki koji su doπli s istim ciljem vraÊali su se
prestraπeni i uπutkani. Herod je bio osvjedoËen. Posljednje
zrake milosti obasjavale su njegovo srce otvrdnuto grijehom.
OsjeÊao je da to nije obiËan Ëovjek; jer je boæanska priroda
zasjala kroz ljudsku. U trenutku dok je Krist bio okruæen
rugaËima, preljuboËincima i ubojicama, Herod je osjeÊao da
promatra Boga na njegovu prijestolju.
Da je Pilat sproveo
u djelo ono πto je
smatrao da je
pravo, Hebreji se
ne bi usuivali
nalagati mu πto
da Ëini. Krista bi
ubili, ali krivnja
ne bi poËinula na
njemu.
Okorjeli, kakav je bio, nije
se usudio potvrditi Kristovu
presudu. Æelio se osloboditi
straπne odgovornosti i stoga je
poslao Isusa natrag u rimsku
sudnicu.
Ponovno u Pilatovojsudnici
Pilat je bio razoËaran i vrlo
nezadovoljan. Kad su se Heb-
reji vratili sa svojim zatvoreni-
kom, nestrpljivo ih je upitao
πto æele od njega. Podsjetio ih
je da je veÊ sasluπao Isusa i da
nije naπao nikakve krivice na
Njemu; rekao im je da su izni-
jeli optuæbe protiv Njega, ali da nisu mogli dokazati ni jed-
nu jedinu. Poslao je Isusa Herodu, tetrarhu Galileje, jedno-
me koji je bio pripadnik njihovog naroda, ali on nije naπao
na Njemu niπta πto zaluæuje smrt. “Dakle: iπibat Êu ga”, rekao
je Pilat, “i pustiti.”
Ovdje je Pilat pokazao svoju slabost. Izjavio je da je Isus
nevin, ali Ga je ipak bio voljan iπibati kako bi umirio nje-
gove tuæitelje. Bio je spreman ærtvovati pravdu i naËelo da
bi se nagodio sa svjetinom. To ga je dovelo u nepovoljan
U PILATOVOJ SUDNICI
96 PASIJA NADE
poloæaj. Gomila se oslonila na njegovu neodluËnost i joπ
upornije traæila æivot zarobljenika. Da je Pilat odmah odluË-
no stao, odbijajuÊi osuditi Ëovjeka za koga je utvrdio da je
nevin, prekinuo bi sudbonosni lanac koji Êe ga dræati oko-
vanog u griænji savjesti i krivnji dokle god bude æiv. Da je
sproveo u djelo ono πto je smatrao da je pravo, Hebreji se
ne bi usuivali nalagati mu πto da Ëini. Krista bi ubili, ali
krivnja ne bi poËinula na Pilatu. Meutim, Pilat se sve viπe
ogluπavao o glas svoje savjesti. Naπao je izgovor da ne sudi
po pravdi i praviËnosti, pa se sad naπao gotovo bespomo-
Êan u rukama sveÊenika i poglavara. Ovo kolebanje i neod-
luËnost potvrdili su njegovu propast.
Nebeska poruka Pilatu
»ak i sad Pilat nije ostavljen da djeluje slijepo. Boæan-
ska vijest odvraÊala ga je da ne uËini djelo na koje se spre-
mao. Kao odgovor na Kristovu molitvu, Pilatovoj se æeni ja-
vio aneo s Neba i ona je u snu vidjela Spasitelja i razgova-
rala s Njim. Pilatova æena nije bila Hebrejka, ali dok je u
svom snu promatrala Isusa, nije nimalo posumnjala u nje-
gov karakter ili poslanje. Znala je da je On nebeski Knez.
Vidjela Ga je na suenju u sudskoj dvorani. Vidjela Mu je
ruke Ëvrsto vezane poput ruku nekog zloËinca. Vidjela je
Heroda i njegove vojnike kako obavljaju svoje straπno djelo.
»ula je sveÊenike i poglavare, ispunjene zaviπÊu i zlobom,
kako bijesno optuæuju. »ula je rijeËi: “Mi imamo Zakon i
po Zakonu naπemu valja da umre.” Vidjela je Pilata kako
predaje Isusa da Ga πibaju, premda je izjavio: “Nikakve krivnje
ne nalazim na ovome Ëovjeku.” »ula je presudu koju je izrekao
Pilat i vidjela ga je kako predaje Krista njegovim ubojicama.
Vidjela je kriæ podignut na Golgoti. Vidjela je zemlju obavijenu
tamom i Ëula tajanstveni uzvik: “Svrπi se!” Njezinom pogledu
nametnuo se joπ jedan prizor. Vidjela je Krista kako sjedi
na velikom bijelom oblaku, dok se Zemlja ljulja u prostoru
i njegove ubojice kako bjeæe od njegove slave. Probudila se
s uzvikom uæasa i odmah napisala Pilatu rijeËi opomene.
Dok se Pilat kolebao πto uËiniti, glasonoπa se progurao
kroz gomilu i predao mu u ruke pismo njegove æene koje
je glasilo:
97
“Nemoj se nikako mijeπati u stvar toga pravednika, jer
sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega!”
“Pusti nam Barabu!”
Pilat je problijedio. Bio je zbunjen svojim proturjeËnim
osjeÊajima. U njegovoj neodluËnosti sveÊenici i poglavari joπ
su viπe raspaljivali narod. Pilat je bio primoran na djelova-
nje. Sad se sjetio jednog obiËaja koji bi mogao posluæiti Kri-
stovu osloboenju. Bio je obiËaj da se na ovaj blagdan
oslobodi jedan zatvorenik koga narod izabere. ObiËaj je bio
neznaboæaËkog podrijetla; u njemu nije bilo ni trunke
praviËnosti, ali Hebreji su ga vrlo cijenili. U to vrijeme rim-
ske vlasti dræale su jednog zatvorenika osuenog na smrt
Ono πto su æeljeli
nije bio dokaz o
Kristovoj nevinosti,
veÊ Njegova osuda.
koji se zvao Baraba. Ovaj se Ëo-
vjek izdavao za Mesiju. Tvrdio
je da ima vlast na svijetu uspo-
staviti nov poredak, da ga us-
mjeri u dobrom pravcu. Pod
sotonskom je obmanom tvrdio
da mu pripada sve πto moæe
zadobiti kraom i pljaËkom.
»inio je Ëudesna djela soton-
skom silom, stekao u narodu
mnogo pristaπa i izazvao po-
bune protiv rimske vlasti. Pod plaπtem vjerskog oduπevljenja
bio je okorjeli i opak zlikovac, sklon pobuni i nasilju. DajuÊi
narodu da izabere izmeu ovog Ëovjeka i nevina Spasitelja,
Pilat se nadao da Êe potaknuti osjeÊaj za pravdu. Nadao se
da Êe zadobiti njihovu naklonost prema Kristu nasuprot
sveÊenicima i poglavarima. Stoga je, okreÊuÊi se mnoπtvu,
vrlo ozbiljno rekao: “Koga hoÊete da vam pustim? Barabu
ili Isusa zvanog Mesiju?”
Odgovor svjetine odjeknuo je kao rika divljih zvijeri:
“Pusti nam Barabu!” Uzvik “Barabu! Barabu!” postajao je sve
glasniji i glasniji. MisleÊi da narod nije razumio njegovo pi-
tanje, Pilat je upitao: “HoÊete li da vam pustim kralja æidov-
skog?” Meutim, oni su ponovno povikali: “Ovoga smakni,
a pusti nam Barabu!” “©to da onda uËinim s Isusom zvanim
Mesija?” upitao je Pilat. Ponovno je uskomeπano mnoπtvo
U PILATOVOJ SUDNICI
98 PASIJA NADE
zaurlalo nalik zlim duhovima. Pravi demoni u ljudskom ob-
liku bili su u mnoπtvu, i πto se drugo moglo oËekivati do
odgovor: “Neka se razapne!”
Pilat je bio uznemiren. Nije ni pomislio da Êe doÊi do
ovoga. Ustuknuo je od izruËenja nevina Ëovjeka na najsram-
niju i najsvirepiju smrt koja se moæe dosuditi. Kad je urla-
nje prestalo, okrenuo se narodu i rekao: “A kakvo je zlo uËi-
nio?” Ali sluËaj je otiπao predaleko da bi se uvaæili dokazi.
Ono πto su æeljeli nije bio dokaz o Kristovoj nevinosti, veÊ
njegova osuda.
Joπ Ga je uvijek Pilat nastojao spasiti. “On im treÊi put
reËe: Pa kakvo je zlo uËinio? Ja ne naoh na njemu niπta
πto bi zasluæivalo smrt. Dakle: iπibat Êu ga i pustiti.” VeÊ
sam nagovjeπtaj njegova osloboenja deseterostruko je po-
Iscrpljenog
umorom i
pokrivenog
ranama, Isusa su
javno biËevali.
jaËao gnjev naroda. “Raspni ga,
raspni!” vikali su. Bura, izazva-
na Pilatovom neodluËnoπÊu,
bivala je sve jaËa i jaËa.
Isusa, iscrpljena umorom
i pokrivena ranama, javno su
biËevali. “Vojnici ga odvedoπe
u nutrinu palaËe, u takozvani
pretorij, te sazvaπe cijelu Ëetu.
Ogrnuπe ga skrletnom kabani-
com, pa opletoπe trnovu kru-
nu i njom ga okruniπe. Tada
ga poËeπe pozdravljati: Zdravo,
kralju æidovski! I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu ga,
pregibahu koljena i klanjahu mu se.” Povremeno neka zla
ruka zgrabila bi trsku koja Mu je stavljena u ruku i udarala
Ga njome po trnovoj kruni, zabadajuÊi tako trnje u njegove
sljepooËnice, dok su se kapi krvi slijevale niz njegovo lice
i bradu.
»udite se, Nebesa! I zapanji se, Zemljo! Gledajte muËi-
telja i muËenog! Pomahnitala svjetina opkolila je Spasitelja
svijeta. Ruganje i ismjehivanje mijeπaju se s nepristojnim psov-
kama i huljenjem. Neosjetljiva svjetina podsmijeva se njegovu
skromnu podrijetlu i jednostavnom æivotu. Rugaju se njego-
voj tvrdnji da je Boæji Sin, a prostaËke πale i uvredljivo pod-
rugivanje prelaze s usana na usne.
99
Sotona predvodi svirepu svjetinu u njezinu zlostavljanju
Spasitelja. Namjeravao je da Ga, ako je moguÊe, navede na
osvetu ili Ga natjera da se Ëudom oslobodi i tako sruπi plan
spasenja. Samo jedna mrlja u njegovom ljudskom æivotu, je-
dan neuspjeπan pokuπaj njegove ljudske prirode da podnese
tu straπnu kuπnju, pa bi Boæje Janje bilo nesavrπena ærtva, a
Ëovjekovo otkupljenje promaπaj. Meutim, On koji je mo-
gao zapovjediti da Mu dou u pomoÊ nebeske vojske — On
koji je mogao otjerati svjetinu zastraπenu otkrivanjem sjaja
njegovog boæanskog veliËanstva — u savrπenom se miru
podËinio najsurovijim uvredama i ruæenju.
Kristovi su neprijatelji traæili Ëudo kao dokaz njegova
boæanstva. Imali su neusporedivo veÊi dokaz od ijednog koji
su traæili. Kao πto je svirepost unizila njegove muËitelje ispod
Svakom crtom
izraæavao je
blagost, spokojstvo
i najnjeæniju
samilost prema
svojim surovim
neprijateljima.
ljudskog dostojanstva i uËinila
ih sliËnim Sotoni, tako su krot-
kost i strpljenje uzdigli Isusa
iznad ljudskog i dokazali nje-
govo srodstvo s Bogom. Njego-
vo poniæenje bilo je jamstvo
njegova uzdizanja. Kapi krvi
koje su u samrtnim mukama
tekle s njegovih ranjenih slje-
pooËnica niz lice i bradu bile
su jamstvo njegova pomazanja
“uljem radosti” (Hebrejima 1,9)
kao naπeg Velikog sveÊenika.
Sotonin bijes bio je velik
kad je vidio da sva zlostavljanja nanesena Spasitelju nisu
iznudila ni najmanje gunanje s njegovih usana. Premda je
na sebe uzeo ljudsku prirodu, bio je ojaËan boæanskom
snagom i nije se udaljio ni u Ëemu od volje svog Oca.
Kad je Pilat predao Isusa da bude biËevan i ruæen, mislio
je da Êe izazvati saæaljenje mnoπtva. Nadao se da Êe narod
to smatrati dovoljnom kaznom. Smatrao je da Êe Ëak i zloba
sveÊenika biti zadovoljena. Ali pronicljivi Hebreji zamijetili
su slabost u kaænjavanju Ëovjeka koji je bio proglaπen nevi-
nim. Znali su da je Pilat pokuπavao spasiti æivot zatvoreniku,
pa su odluËili da Isus nipoπto ne bude osloboen. Da bi
nam ugodio i zadovoljio nas, Pilat Ga je iπibao, mislili
U PILATOVOJ SUDNICI
100 PASIJA NADE
su, pa ako budemo vrπili pritisak do odluËujuÊeg trenutka,
sigurno Êemo postiÊi svoj cilj.
Pilat je sad poslao da Barabu dovedu u sudnicu. Zatim
je jednog kraj drugog izveo pred narod oba zatvorenika i
pokazujuÊi na Spasitelja, rekao sveËanim glasom: “Evo
Ëovjeka!” “Evo ga izvodim k vama van, da vidite da na njemu
ne nalazim nikakve krivice.”
Tu je stajao Boæji Sin, noseÊi haljinu poruge i trnov vi-
jenac. Obnaæen do pojasa, njegova lea bila su u dugim, stra-
πnim modricama iz kojih je neprekidno tekla krv. Iscrplje-
nost i bol ogledali su se na okrvavljenu licu; njegov izgled
nikada nije bio ljepπi nego tada. Spasiteljevo lice nije bilo
Svaka crta
Barabinog lica
odavala je
okorjelog
razbojnika kakav
je doista i bio.
izmijenjeno pred njegovim ne-
prijateljima. Svakom crtom iz-
raæavao je blagost, spokojstvo
i najnjeæniju samilost prema
svojim surovim neprijateljima.
U njegovom ponaπanju nije bi-
lo kukaviËke slabosti, veÊ snage
i dostojanstva dugog trpljenja.
Zatvorenik je kraj Njega bio
upeËatljiva suprotnost. Svaka
crta Barabinog lica odavala je
okorjelog razbojnika kakav je
doista i bio. Suprotnost je go-
vorila svakom promatraËu. Neki od prisutnih su plakali. Dok
su gledali Isusa, njihova su srca bila ispunjena suosjeÊanjem.
»ak su i sveÊenici i poglavari bili osvjedoËeni da je doista
ono πto je za sebe tvrdio.
Rimski vojnici koji su okruæavali Krista nisu svi bili tako
tvrdokorni, neki su ozbiljno promatrali njegovo lice traæeÊi
dokaz je li doista zloËinac ili opasni krivac. S vremena na
vrijeme okrenuli bi se i bacili prezrivi pogled na Barabu.
Nije bio potreban neki veliki promatraËki dar da bi ga pot-
puno prozreli. Ponovno su se okrenuli Onome koji se nala-
zio na sudu. Gledali su boæanskog Patnika s osjeÊajem du-
bokog saæaljenja. Kristova tiha pokornost utisnula je u njihove
misli prizor koji se nikada neÊe izbrisati dok Ga ne prizna-
ju kao Krista ili odbace i tako odluËe o svojoj sudbini.
101
Pilatova presuda
Pilat je bio zadivljen Spasiteljevim strpljenjem bez jau-
ka. Nije sumnjao da Êe izgled ovog »ovjeka, nasuprot Ba-
rabi, u Hebrejima probuditi suÊut. Meutim, nije shvatio
fanatiËnu mrænju sveÊenika prema Njemu koji je, kao svjet-
lost svijetu, uËinio da se pokaæe njihovo mraËnjaπtvo i zab-
luda. Razjarili su svjetinu pa su sveÊenici, poglavari i narod
ponovno podignuli svoj glas s onim straπnim uzvikom: “Raspni
ga, raspni!” Napokon, izgubivπi svako strpljenje, zbog nji-
hove nerazumne svireposti, Pilat je oËajniËki povikao: “Uz-
mite ga vi... i razapnite! Ja na njemu ne nalazim krivnje.”
Rimski namjesnik, premda
naviknut na svirepe prizore,
osjeÊao je suÊut prema napaÊe-
nom zatvoreniku, koji se iako
osuen i biËevan krvava Ëela
i ranjenih lea, joπ uvijek dr-
æao kao kralj na prijestolju. Me-
utim, sveÊenici su izjavili: “Mi
imamo Zakon... i po tome Za-
konu mora umrijeti, jer se
pravio Sinom Boæjim.”
Pilat je bio zaprepaπten. Nije imao pravu predodæbu o
Kristu i njegovoj misiji, ali je imao nejasnu vjeru u Boga i
biÊa uzviπenija od ljudskog roda. Misao koja je ranije proπla
kroz njegov um sad je dobila odreeniji oblik. Pitao se ne
stoji li pred njim moæda boæansko biÊe, obuËeno u purpurnu
haljinu poruge i okrunjeno vijencem od trnja.
Ponovno je otiπao u sudsku dvoranu i rekao Isusu: “Oda-
kle si ti?” Ali Isus mu nije odgovorio. Spasitelj je slobodno
govorio Pilatu, objaπnjavajuÊi mu svoju zadaÊu koju je imao
kao svjedok za istinu. Pilat je prezreo svjetlost. Zloupora-
bio je visoki sudaËki poloæaj podreujuÊi svoja naËela i vlast
zahtjevima svjetine. Isus za njega nije viπe imao svjetlosti.
Ozlojeen njegovom πutnjom, Pilat je gordo rekao:
“Meni ne odgovaraπ? Ne znaπ li da imam vlast oslobo-
diti te i da imam vlast razapeti te?”
Isus je odgovorio: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlas-
ti... kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato je onomu koji me
tebi predade veÊi grijeh.”
Pilat je bio
zadivljen
Spasiteljevim
strpljenjem bez
jauka.
U PILATOVOJ SUDNICI
102 PASIJA NADE
Tako je milostivi Spasitelj, usred najveÊih patnji i boli,
opravdao koliko je to bilo moguÊe, djelo rimskog namjes-
nika koji Ga je predao da bude raspet. Kakav je to prizor
koji svijet treba naslijediti za sva vremena! Kako on osvjet-
ljuje karakter Onoga koji je Sudac cijele zemlje!
“Zato je onomu”, rekao je Isus, “koji me tebi predade
veÊi grijeh.” Ovim je Krist mislio na Kaifu, koji je, kao veliki
sveÊenik, predstavljao hebrejski narod. Oni su znali naËela
prema kojima se upravlja rimska vlast. Imali su svjetlost u
proroËanstvima koja su svjedoËila o Kristu i njegovu nauku
i Ëudima. Hebrejski su suci dobili nepogreπive dokaze o bo-
æanstvu Onoga koga su osudili na smrt. Njima Êe biti sue-
no prema svjetlosti koju su dobili.
NajveÊa krivnja i
najteæa
odgovornost
pripada onima
koji su zauzimali
najviπa mjesta u
narodu.
NajveÊa krivnja i najteæa
odgovornost pripada onima ko-
ji su zauzimali najviπa mjesta
u narodu, Ëuvarima svetih za-
loga koje su sad tako neËasno
izdavali. Pilat, Herod i rimski
vojnici uglavnom su malo znali
o Isusu. Mislili su da ugaaju
sveÊenicima i poglavarima ti-
me πto Ga zlostavljaju. Nisu
imali svjetlost koju je hebrejski
narod tako obilno primio. Da
je svjetlost dana vojnicima, oni
ne bi tako surovo postupali s
Kristom.
Pilat je opet predloæio da oslobodi Spasitelja. “A Æidovi
su vikali: Ako ovoga oslobodiπ, nisi prijatelj caru!” Na taj
naËin ovi licemjeri pretvarali su se da su zabrinuti za ceza-
revu vlast. Od svih protivnika rimske vladavine, Hebreji su
bili najogorËeniji. Kad su bili sigurni, najokrutnije su provodili
svoje narodne i vjerske zahtjeve; ali kad su æeljeli ostvariti
neku surovu namjeru, uzdizali su cezarevu moÊ. Da bi postigli
Kristovo uniπtenje, pokazivali su se lojalnim tuinskoj vladavini
koju su mrzili.
“Svaki koji se pravi kraljem”, nastavili su, “protivi se ca-
ru.” To je dirnulo Pilatovo najosjetljivije mjesto. Rimska vlada
sumnjala je u njega, i znao je da bi takav izvjeπtaj prouzro-
103
Ëio njegovu propast. Znao je da bi se gnjev Hebreja okre-
nuo protiv njega ako im se suprotstavi. Oni Êe uËiniti sve
πto mogu dok ne izvrπe svoju odmazdu. Pred sobom je imao
primjer upornosti kojom su traæili æivot Onoga koga su bez-
razloæno mrzili.
Pilat je tada zauzeo svoje mjesto na sudaËkoj stolici i
ponovno predstavio Isusa narodu govoreÊi: “Evo vam kra-
lja!” Ponovno se Ëuo bijesni uzvik: “Uzmi, uzmi, raspni ga!”
Glasom koji se nadaleko Ëuo Pilat je upitao: “Vaπega kralja
da razapnem?” Ali neËiste i bogohulne usne izrekle su rije-
Ëi: “Mi nemamo drugoga kralja osim cara.”
Izborom neznaboæaËkog vladara, hebrejski se narod uda-
Da bi postigli
Kristovo uniπtenje,
Æidovi su se
pokazivali
lojalnim tuinskoj
vladavini koju su
mrzili.
ljio od Boæje vladavine. Od-
bacili su Boga kao svog Cara.
Odsad pa nadalje nemaju viπe
osloboditelja. Nemaju cara
osim cezara. SveÊenici i uËitelji
naveli su narod na ovo. Oni su
bili odgovorni za ovo i sve stra-
πne posljedice koje su uslije-
dile. Vjerske su voe bile kri-
ve za grijeh i propast naroda.
“Kako Pilat vidje da tim
niπta ne postiæe i da buka bi-
va samo joπ veÊa, uze vodu te
opra ruke pred svjetinom, go-
voreÊi: “Nevin sam od krvi ovog pravednika. To je vaπa stvar!”
U strahu i samoosudi Pilat je promatrao Isusa. U prostra-
nom moru podignutih lica, njegovo je lice jedino bilo mir-
no. Oko njegove glave kao da je blistala blaga svjetlost. Pi-
lat je u svom srcu rekao: On je Bog. Okrenuvπi se mnoπtvu
izjavio je: “Ja sam Ëist od njegove krvi. Uzmite Ga vi i rasp-
nite. Ali znajte, sveÊenici i poglavari, proglaπavam Ga pra-
vednim Ëovjekom. Neka Onaj za koga On tvrdi da je njegov
Otac sudi vama a ne meni za danaπnje djelo.” Tada je rekao
Isusu: “Oprosti mi za ovo; ja Te ne mogu spasiti.” Poπto je
ponovo dao iπibati Isusa, predao Ga je da se razapne.
Pilat je æelio osloboditi Isusa. Meutim, uvidio je da to
ne moæe uËiniti i saËuvati svoj poloæaj i Ëast. Radije je izab-
rao ærtvovati jedan nevini æivot nego izgubiti svoju svjetov-
U PILATOVOJ SUDNICI
104 PASIJA NADE
nu moÊ. Koliko je mnogo onih koji, da bi izbjegli πtetu ili
patnje, na sliËan naËin ærtvuju naËelo. Savjest i duænost
pokazuju na jedan put, a osobna korist na drugi. NaËin
razmiπljanja snaæno kreÊe u pogreπnom pravcu, i onaj koji
pravi sporazume sa zlom biva odnesen u gustu tamu krivnje.
Pilat je popustio zahtjevima svjetine. Radije je predao
Isusa da bude raspet nego se izloæio opasnosti da izgubi svoj
poloæaj. Ali unatoË njegovoj predostroænosti, upravo ono Ëega
se bojao kasnije ga je snaπlo. Oduzete su mu poËasti, bio je
zbaËen sa svog visokog poloæaja i muËen griænjom savjesti i
povrijeenom gordoπÊu, ubrzo nakon raspeÊa okonËao je svoj
æivot. Tako Êe svi koji Ëine ustupke grijehu dobiti samo æa-
lost i propast. “Neki se put Ëini Ëovjeku prav, a na koncu
vodi k smrti.” (Izreke 14,12)
Pilat je æelio
osloboditi Isusa.
Ali, uvidio je da to
ne moæe uËiniti i
saËuvati svoj
poloæaj i Ëast.
Kad je Pilat izjavio da je
nevin u Kristovoj krvi, Kaifa
je prkosno odgovorio: “Krv nje-
gova neka padne na nas i na
naπu djecu.” Ove straπne rijeËi
prihvatili su sveÊenici i pogla-
vari i one su u mnoπtvu odje-
kivale kao neljudska rika. Sve
mnoπtvo odgovorilo je govo-
reÊi: “Krv njegova neka padne
na nas i na naπu djecu.”
Izraelski je narod izvrπio
svoj izbor. PokazujuÊi na Isu-
sa govorili su: “Ne ovoga, nego
Barabu.” Baraba, razbojnik i ubojica, bio je Sotonin
predstavnik. Krist je bio Boæji predstavnik. Krist je bio
odbaËen; Baraba izabran. Barabu Êe i dobiti. Izvrπivπi taj izbor,
prihvatili su onoga koji je od poËetka bio laæljivac i ubojica.
Sotona je bio njihov voa. Kao narod radit Êe po njegovom
naputku. »init Êe njegova djela. Morat Êe podnositi njegovu
vladavinu. Taj narod koji je izabrao Barabu mjesto Krista
osjeÊat Êe Barabinu svirepost dokle god bude trajalo vrijeme.
PromatrajuÊi izbijeno Boæje Janje, Hebreji su vikali: “Krv
njegova neka padne na nas i na naπu djecu.” Taj straπan uzvik
uzdignuo se do Boæjeg prijestolja. Ta presuda, koju su sami
sebi izrekli, bila je zapisana na Nebu. Ta je molitva usliπana.
105
Krv Boæjeg Sina leæala je na njihovoj djeci, na djeci njihove
djece, kao stalna kletva.
Straπno se obistinila u razorenju Jeruzalema. Straπno se
iskazala u stanju hebrejskog naroda tijekom tisuÊu i osam
stotina godina — u grani odvojenoj od trsa, u izumrloj
nerodnoj lozi koju treba skupiti i spaliti. Iz zemlje u zemlju
po cijelome svijetu, iz stoljeÊa u stoljeÊe, mrtvi, mrtvi u
prijestupima i grijesima!
Ta Êe molitva biti na sliËan naËin ispunjena u veliki dan
suda. Kad Krist bude ponovno doπao na zemlju, ljudi Ga
neÊe vidjeti kao zatvorenika okruæena svjetinom. Tada Êe
Ga vidjeti kao nebeskog Kralja.
Krist je bio Boæji
predstavnik. Krist
je bio odbaËen;
Baraba izabran.
Barabu Êe i dobiti.
Krist Êe doÊi u svojoj slavi,
u slavi svog Oca i u slavi svetih
anela. Deset tisuÊa puta deset
tisuÊa i tisuÊe tisuÊa anela,
divnih i pobjedniËkih Boæjih
Sinova, u nenadmaπnoj ljepoti
i slavi, pratit Êe Ga na ovom
putu. Tada Êe On sjediti na
prijestolju svoje slave, a pred
Njim Êe biti okupljeni svi na-
rodi. Tada Êe Ga vidjeti svako
oko, pa i oni koji su Ga proboli. Umjesto trnova vijenca,
nosit Êe krunu slave — krunu u kruni. Umjesto one stare
purpurne kraljevske haljine, bit Êe obuËen u najsjajnije bi-
jele haljine, “kako ih ne moæe obijeliti nijedan bjelilac na
zemlji”. (Marko 9,3) Na njegovoj odjeÊi i na njegovu stegnu
bit Êe ispisano ime: “Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.”
(Otkrivenje 19,16) Tu Êe biti i oni koji su Ga ismijavali i
udarali. SveÊenici i poglavari ponovno Êe vidjeti prizor u
sudskoj dvorani. Pred njima Êe se pojaviti svaka pojedinost
kao da je ispisana plamenim slovima. Tada Êe oni koji su
traæili: “Krv njegova neka padne na nas i na naπu djecu!”
primiti odgovor na svoje traæenje. Tada Êe cio svijet saznati
i razumjeti. Oni Êe shvatiti protiv koga i Ëega su se borili —
oni, jadna, slaba i smrtna biÊa. U straπnoj duπevnoj patnji i
uæasu povikat Êe planinama i stijenama: “Padnite na nas i
sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju i od Ja-
njetove srdæbe, jer doe veliki dan njihove srdæbe! ‘Tko moæe
opstati?’” (Otkrivenje 6,16.17)
U PILATOVOJ SUDNICI
106 PASIJA NADE
8. Golgota
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 27,31-53;
Marku 15,20-38; Luki 23,26-46; Ivanu 19,16-30.
“Uzie na mjesto zvano Lubanja, hebrejski Golgota. Tu
razapnu njega.”
“Da posveti narod svojom krvi”, Krist je “trpio izvan
vrata”. (Hebrejima 13,12) Zbog prekrπaja Boæjeg zakona Adam
i Eva morali su izaÊi iz Edena. Krist, naπa zamjena, trebao
Kad je Isus proπao
kroz vrata
Pilatova dvora,
kriæ koji je bio
pripremljen za
Barabu poloæen je
na Njegova
ranjena i krvava
pleÊa.
je patiti izvan Jeruzalema. On
je umro izvan gradskih vrata,
na mjestu na kome su pogub-
ljivali zloËince i ubojice. Slje-
deÊe rijeËi imaju puno znaËe-
nje: “Krist nas je otkupio od
prokletstva Zakona postavπi
mjesto nas proklet.” (GalaÊa-
nima 3,13)
Veliko je mnoπtvo pratilo
Isusa od sudnice do Golgote.
Vijest o njegovoj presudi pro-
πirila se po cijelom Jeruzalemu,
i ljudi iz svih druπtvenih slo-
jeva i poloæaja u gomilama su
se stjecali prema mjestu raspe-
Êa. SveÊenici i poglavari oba-
vezali su se obeÊanjem da neÊe zlostavljati Kristove sljedbe-
nike ako im On bude predan, pa su se uËenici i vjerni iz
grada i okolice pridruæili mnoπtvu πto je slijedilo Spasitelja.
Kad je Isus proπao kroz vrata Pilatova dvora, kriæ koji
je bio pripremljen za Barabu poloæen je na njegova ranjena
107
i krvava pleÊa. Dva Barabina sudruga trebala su biti po-
gubljena zajedno s Isusom, pa su i na njih poloæeni kriæevi.
Za slabog i napaÊenog Spasitelja ovaj je teret bio preteæak.
Od pashalne veËere sa svojim uËenicima nije niπta jeo ni
pio. Bio je u samrtnim mukama boreÊi se sa sotonskim silama
u Getsemanskom vrtu. Podnio je bol izdaje i vidio svoje
uËenike kako Ga napuπtaju i bjeæe. Bio je voen Ani, zatim
Kaifi i onda Pilatu. Od Pilata bio je poslan Herodu, a onda
vraÊen Pilatu. Podnosio je pogrdu za pogrdom, ismijavanje
za ismijavanjem; dva puta bio je iπiban — cijele te noÊi ni-
zali su se prizori takve naravi koji su do krajnjih granica
Gomila koja je
pratila Spasitelja
vidjela je Njegove
slabe i posrÊuÊe
korake, ali nije
pokazala suÊut.
iskuπavali Ëovjekovu duπu. Krist
nije popustio. Nije izgovorio
nijednu rijeË koja ne bi bila na
slavu Bogu. Tijekom cjelokup-
ne sramne sudske farse dræao
se odluËno i dostojanstveno.
Ali kad je nakon drugog πiba-
nja na Njega poloæen kriæ, ljud-
ska priroda viπe nije mogla
podnijeti. Onesvijeπten je pao
pod teretom.
Sramna povorka
Gomila koja je pratila Spasitelja vidjela je njegove slabe
i posrÊuÊe korake, ali nije pokazala suÊut. Ruæili su Ga i
grdili zato πto nije mogao nositi taj teπki kriæ. Ponovno je
teret stavljen na Njega i ponovno je pao onesvijeπten na tlo.
Njegovi muËitelji shvatili su da neÊe moÊi dalje nositi svoj
teret. Bili su zabrinuti traæeÊi nekoga tko bi ponio poniæa-
vajuÊe breme. Hebreji tu nisu mogli pomoÊi, zato πto bi ih
oskvrnuÊe sprijeËilo da svetkuju Pashu. »ak ni iz svjetine
koja Ga je pratila nitko se nije æelio sagnuti i ponijeti kriæ.
U to vrijeme neki stranac, ©imun iz Cirene, vraÊajuÊi
se iz polja, sreo je mnoπtvo. »uo je poruge i prostaËke uvrede
iz gomile; Ëuo je ponavljanje prezrivih rijeËi: Napravite prolaz
za Kralja hebrejskog! Zastao je ËudeÊi se ovom prizoru, i
poπto je izrazio suÊut, zgrabili su ga i stavili kriæ na njego-
va pleÊa.
GOLGOTA
108 PASIJA NADE
©imun je sluπao o Isusu. Njegovi sinovi povjerovali su
u Spasitelja, ali on sam nije bio uËenik. Noπenje kriæa do
Golgote bio je blagoslov za ©imuna i on je uvijek nakon toga
bio zahvalan za ovo provienje. To ga je povelo da dragovoljno
izabere Kristov kriæ i uvijek radosno stoji pod njegovim
teretom.
Mnoge æene nalazile su se u mnoπtvu πto je pratilo Onoga
koji nije zasluæio surovu smrt. Njihova je paænja bila usredo-
toËena na Krista. Neke od njih vidjele su Ga ranije. Neke
su dovodile k Njemu svoje bolesnike i nevoljne. Neke su i
same bile izlijeËene. PrepriËavale su prizore koji su se zbi-
vali. »udile su se mrænji mnoπtva prema Njemu za kojim su
Noπenje kriæa do
Golgote bio je
blagoslov za
©imuna i on je
uvijek nakon toga
bio zahvalan za
ovo provienje.
njihova srca bila ganuta i slom-
ljena. UnatoË ponaπanju razja-
rene svjetine i ljutitim rijeËi-
ma sveÊenika i poglavara, ove
æene izrazile su svoju suÊut.
Kad je Krist onesvijeπten pao
pod kriæem, one su poËele tuæ-
no naricati.
Ovo je jedino privuklo
Isusovu pozornost. Premda na-
paÊen teretom grijeha svijeta,
nije bio ravnoduπan prema iz-
razu boli. S njeænom suÊuti po-
gledao je ove æene. One nisu
vjerovale u Njega; znao je da Ga ne oplakuju kao Poslanoga
od Boga, veÊ to Ëine pokrenute osjeÊajem ljudske samilo-
sti. Nije prezreo njihovu suÊut, veÊ je to u njegovom srcu
probudilo joπ dublje saæaljenje prema njima. “KÊeri jeruza-
lemske,” rekao je On, “ne plaËite nada mnom, nego nad so-
bom plaËite i nad djecom svojom!” Od sadaπnjeg prizora,
Krist je gledao u buduÊnost u vrijeme razorenja Jeruzale-
ma. U tom straπnom prizoru, mnoge od onih koje sad pla-
Ëu nad Njim poginut Êe zajedno sa svojom djecom.
Od propasti Jeruzalema Isusove su se misli usmjerile jed-
nom joπ znaËajnijem sudu. U uniπtenju nepokajana grada vidio
je znamenje konaËnog uniπtenja koje Êe doÊi na svijet. Re-
kao je: “Tada Êe se dovikivati gorama: ‘Padnite na nas!’ a
breæuljcima: ‘Pokrijte nas!’ Ako se, dakle, tako radi sa zelenim
109
drvetom, πto Êe biti sa suhim?” Æivim, zelenim drvetom Isus
je prikazao sebe, nevinog Otkupitelja. Bog je dopustio da
njegov gnjev zbog prijestupa padne na njegovog ljubljenog
Sina. Isus je zbog ljudskih grijeha trebao biti raspet. Kakve
Êe tada patnje snositi grjeπnik koji i dalje nastavi grijeπiti?
Svi nepokajani i nevjerni iskusit Êe takvu æalost i bijedu ka-
kvu jezik ne moæe izraziti.
Mnogi iz mnoπtva πto je pratilo Spasitelja do Golgote,
doËekali su Ga radosnim hvalospjevima i mahanjem palmi-
nim granËicama kad je sveËano ujahao u Jeruzalem. Ali s
mnogih usana koje su tada oduπevljeno klicale Njemu u slavu,
Mnogi iz mnoπtva
πto je pratilo
Spasitelja do
Golgote, doËekali
su Ga radosnim
hvalospjevima i
mahanjem
palminim
granËicama kad je
sveËano ujahao u
Jeruzalem.
jer su to svi Ëinili, sad se razli-
jegao uzvik: “Raspni ga, ras-
pni!” Kad je Isus ujahao u Je-
ruzalem, nade uËenika bile su
na vrhuncu. Okupljali su se
oko svog UËitelja, smatrajuÊi
velikom ËaπÊu povezanost s
Njim. Sada, u njegovu poni-
æenju, izdaleka su Ga pratili.
Bili su ophrvani bolom i skr-
πeni u svojim iznevjerenim na-
dama. Kako su se obistinile
Isusove rijeËi: “Svi Êete se vi
joπ noÊas zbog mene pokole-
bati, jer je pisano: ‘Udarit Êu
pastira, i stado Êe se razbjeÊi.’”
(Matej 26,31)
Patnja Isusove majke
Stigavπi na gubiliπte, zarobljenike su vezali uz orua za
muËenje. Dva razbojnika su se otimala iz ruku onih koji su
ih polagali na kriæ; ali Isus se nije opirao. Isusova majka osla-
njajuÊi se na Ivana, ljubljenog uËenika, stopama svog Sina
iπla je do Golgote. Vidjela Ga je kako se onesvijestio pod
teæinom kriæa i Ëeznula da pridræi njegovu ranjenu glavu i
obriπe to Ëelo koje se nekad oslanjalo na njezine grudi. Ali
joj ova tuæna prednost nije bila pruæena. Zajedno s uËenici-
ma joπ je uvijek gajila nadu da Êe Isus pokazati svoju silu i
GOLGOTA
110 PASIJA NADE
osloboditi se od svojih neprijatelja. Klonula srca sjeÊala se
njegovih rijeËi kojima je proricao svaki od prizora koji su
se sad odigravali. GledajuÊi razbojnike koje su vezivali za
kriæ, u dubokoj se boli pitala: Zar Êe Onaj koji je mrtvima
davao æivot dopustiti da Ga raspnu? Zar Êe Boæji Sin dopus-
titi da bude tako surovo ubijen? Mora li napustiti svoju vje-
ru da je Isus Mesija? Mora li biti oËevidac njegove sramote
u boli, nemajuÊi Ëak ni prednost da Mu posluæi u njegovoj
muci? Vidjela je njegove ruke pruæene po kriæu; donijeli su
ËekiÊ i klinove i dok su oπtri vrhovi probijali njeæno tijelo,
Isusova majka
oslanjajuÊi se na
Ivana, ljubljenog
uËenika, stopama
svog Sina iπla je
do Golgote.
ojaeni uËenici poveli su da-
lje od ovog svirepog prizora
gotovo onesvijeπtenu Isusovu
majku.
Na gubiliπtu
Spasitelju se nije oteo nije-
dan uzdah. Njegovo lice ostalo
je mirno i pribrano, ali Mu je
Ëelo bilo oroπeno krupnim
kapljama znoja. Nije bilo mi-
lostive ruke da obriπe samrtni
znoj s njegova lica, niti rijeËi
suÊuti i nepokolebljive odanosti koja bi stala uz njegovo
ljudsko srce. Dok su vojnici obavljali svoj straπni posao, Isus
se molio za svoje neprijatelje: “OËe, oprosti im, jer ne zna-
ju πto Ëine!” Njegove misli prelazile su s vlastitih patnji na
grijeh njegovih muËitelja i straπnu osvetu koja Êe ih stiÊi.
Nikakvu kletvu nije uputio vojnicima koji su s Njim postu-
pali grubo. Nikakvu osvetu nije prizivao na sveÊenike i po-
glavare koji su se naslaivali ostvarenjem svoje namjere. Krist
ih je saæalijevao zbog njihova neznanja i krivice. Blago je
proπaputao samo molitvu da im se oprosti “jer ne znaju πto
Ëine”.
Da su znali kako muËe Onoga koji je doπao spasiti grjeπni
ljudski rod od vjeËne propasti, obuzela bi ih griænja savje-
sti i uæas. Meutim, njihovo neznanje nije uklonilo njihovu
krivicu, jer su imali prednost da upoznaju i prihvate Isusa
kao svog Spasitelja. Neki od njih jednog dana uvidjet Êe svoj
111
grijeh, pokajati se i obratiti. Neki su svojom okorjeloπÊu
onemoguÊili usliπenje Kristove molitve za njih. Ipak, uza sve
to, Boæji plan je dostizao svoje ispunjenje. Isus je stekao pravo
da postane zastupnikom pred Boæjim licem.
Ta Kristova molitva za neprijatelje obujmila je ovaj svi-
jet. Ona prima svakog grjeπnika koji je æivio ili koji Êe æiv-
jeti od poËetka svijeta do kraja vremena. Na svima njima
poËiva krivnja za raspeÊe Boæjega Sina. Svima se besplatno
nudi oprost. Tko god hoÊe moæe imati mir s Bogom i na-
slijediti vjeËni æivot.
Kad su Isusa prikovali, snaæni su ljudi podignuli kriæ i s
velikom ga silinom usadili na za to ranije pripremljeno mje-
Blago je pro-
πaputao samo
molitvu da im se
oprosti “jer ne
znaju πto Ëine”...
Ta Kristova
molitva za
neprijatelje
obujmila je ovaj
svijet.
sto. To je Boæjem Sinu izazva-
lo neiskazane bolove. Pilat je
tada na kriæ iznad Isusove glave
stavio natpis na hebrejskom,
grËkom i latinskom. On je gla-
sio: “Isus NazareÊanin, kralj æi-
dovski.” Ovaj je natpis razlju-
tio Hebreje. U Pilatovoj su sud-
nici vikali: “Razapni ga!” “Mi
nemamo drugoga kralja osim
cara.” (Ivan 19,15) Izjavili su
da je tko god nekog drugog
priznaje za kralja — izdajnik.
Pilat je napisao osjeÊaj koji su
mu izrazili. Nije spomenut ni-
kakav prijestup, osim da je Isus
hebrejski kralj. Natpis je, us-
tvari, bio priznavanje poda-
niËke pokornosti Hebreja rimskoj sili. On je proglaπavao da
Êe oni osuditi na smrt svakoga tko bi se usudio nazvati kra-
ljem Izraela. SveÊenici su se prevarili. Kad su kovali zavje-
ru kako da ubiju Krista, Kaifa je izjavio da je dobro da jedan
Ëovjek umre kako bi se spasio narod. Sad je otkriveno njihovo
licemjerstvo. Da bi uniπtili Krista, bili su spremni ærtvovati
Ëak i opstanak svog naroda.
SveÊenici su uvidjeli πto su uËinili, pa su zamolili Pilata
da promijeni natpis. Kazali su: “Neka ne ostane napisano
‘kralj æidovski’, nego: ‘Ovaj je tvrdio: kralj sam æidovski.’”
GOLGOTA
112 PASIJA NADE
Meutim, Pilat ljut na sebe zbog svoje ranije slabosti, pot-
puno je prezirao ljubomorne i prepredene sveÊeniËke voe.
Hladno je odgovorio: “©to sam napisao, ostaje napisano!”
Jedna sila viπa od Pilata ili Hebreja upravljala je postav-
ljanjem ovog natpisa ponad Isusove glave. Po Boæjoj provid-
nosti On je trebao probuditi ljude na razmiπljanje i istraæi-
vanje Svetoga pisma. Mjesto na kojem je Isus bio raspet bilo
je blizu grada. U to vrijeme tisuÊe ljudi iz svih zemalja na-
lazile su se u Jeruzalemu pa je natpis kojim je Isus iz Naza-
reta proglaπen za Mesiju privlaËio njihovu pozornost. To je
bila æiva istina ispisana rukom koju je vodio Bog.
ProreËeno stradanje
U Kristovim stradanjima na kriæu ispunilo se proroËan-
stvo. Vjekovima prije raspeÊa, Spasitelj je prorekao kako Êe
se postupati s Njim. Rekao je: “Opkolio me Ëopor pasa, ru-
lje me zloËinaËke okruæile. Probodoπe mi ruke i noge, sve
kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
Haljine moje dijele meu sobom i kocku bacaju za odjeÊu
moju.” (Psalam 22,16-19) ProroËanstvo koje se odnosilo na
njegovu odjeÊu ispunilo se bez savjeta ili uplitanja prijate-
lja ili neprijatelja Raspetoga. Njihove su haljine dane vojni-
cima koji su Ga poloæili na kriæ. Krist je Ëuo prepirku ljudi
dok su izmeu sebe dijelili odjeÊu. Njegova je koπulja bila
istkana bez ijednog πava i stoga su kazali: “Ne parajmo je,
veÊ bacimo za nju kocku komu Êe pripasti!”
U drugom proroËanstvu Spasitelj je izjavio: “Ruganje mi
slomilo srce i klonuh; Ëekao sam da se tko saæali nada mnom,
ali ga ne bi; i da me tko utjeπi, ali ga ne naoh. U jelo mi
æuËi umijeπaπe, u mojoj me æei octom napojiπe.” (Psalam
69,21.22) Onima koji su umirali na kriæu davali su neko
opojno sredstvo da bi se umrtvio osjeÊaj boli. To je ponueno
i Isusu, ali kad je okusio, On je to odbio. Nije æelio prihva-
titi niπta πto bi moglo potamniti njegov um. Njegova se vje-
ra mora dalje Ëvrsto oslanjati na Boga. To je bila njegova
jedina snaga. PomraËiti njegova osjetila znaËilo bi dati
prednost Sotoni.
113
Ruganje pod kriæem
Isusovi neprijatelji iskaljivali su svoj gnjev na Njemu dok
je visio na kriæu. SveÊenici, poglavari i knjiæevnici pridru-
æili su se svjetini rugajuÊi se Spasitelju koji je umirao. Prili-
kom krπtenja i preobraæenja Ëuo se glas kojim je Bog obja-
vio da je Krist njegov Sin. Ponovno, neposredno prije Kri-
stove izdaje, Otac je progovorio potvrujuÊi njegovo bo-
æanstvo. Ali sada je glas s neba πutio. Nije se Ëulo nijedno
svjedoËanstvo u Kristovu korist. On je sam podnosio zlo-
stavljanje i ruganje zlih ljudi.
“Ako si Sin Boæji,” govorili su oni, “sii s kriæa!” “Neka
spasi sam sebe, ako je zbilja Boæji Mesija — Izabranik!” U
pustinji kuπanja Sotona je izjavio: “Ako si zaista Sin Boæji,
Isusovi neprijatelji
iskaljivali su svoj
gnjev na Njemu
dok je visio na
kriæu.
naredi da ovo kamenje posta-
ne kruh.” “Ako si zaista Sin
Boæji, baci se dolje” s vrha Hra-
ma. (Matej 4,3.6) Sotona sa
svojim anelima, u ljudskom
obliËju bio je prisutan kraj kri-
æa. Sotona sa svojim vojskama
suraivao je sa sveÊenicima i
poglavarima. UËitelji naroda
poticali su neuku svjetinu da
izriËe sud Onome koga mno-
gi od njih nikada nisu vidjeli,
sve dok nisu bili nagovoreni da svjedoËe protiv Njega.
SveÊenici, poglavari, farizeji i okorjela svjetina ujedinili su
se u sotonskoj izbezumljenosti. Vjerski poglavari sjedinili su
se sa Sotonom i njegovim anelima. Izvrπavali su njegove
naloge.
Isus, koji je patio i umirao, Ëuo je svaku rijeË koju su
izgovorili sveÊenici: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe
spasiti. On je kralj Izraelov! Neka sada sie s kriæa pa Êemo
vjerovati u njega!” Krist je mogao siÊi s kriæa. Ali zato πto
nije æelio spasiti sebe, grjeπnik ima nadu u oprost pred Bo-
gom.
PodsmjehujuÊi se Spasitelju, ljudi koji su se smatrali tu-
maËima proroËanstava ponavljali su baπ one rijeËi za koje
je NadahnuÊe proreklo da Êe ovom prilikom izgovarati. Ipak
GOLGOTA
114 PASIJA NADE
u svojoj sljepoÊi nisu vidjeli da ispunjavaju proroËanstvo. Oni
koji su u podsmijehu izgovarali rijeËi: “On se uzdao u Boga,
neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je
rekao: ‘Sin sam Boæji!’”, nisu ni pretpostavljali da Êe njiho-
vo svjedoËanstvo odjeknuti kroz vjekove. Meutim, premda
podsmjeπljivo izgovorene, ove rijeËi navele su ljude da tako
istraæuju Pisma kao nikada ranije. Mudri ljudi su Ëuli, istra-
æivali, razmiπljali i molili se. Bilo je i takvih koji nisu imali
mira sve dok usporeujuÊi tekstove Pisma nisu spoznali
znaËenje Kristove misije. Nikada ranije nije se tako πiroko
rasprostranilo znanje o Isusu kao u trenutku kad je visio na
kriæu. U srcima mnogih koji su promatrali prizor raspeÊa i
Ëuli Kristove rijeËi zasjala je svjetlost istine.
Utjeha na kriæu
Isusu u njegovoj agoniji na kriæu doπao je zraËak utje-
he. To je bila molba razbojnika koji se kajao. Oba Ëovjeka
U agoniji na
kriæu, Isusu je
doπao zraËak
utjehe. To je bila
molba razbojnika
koji se kajao.
raspeta s Isusom u poËetku su
Ga ruæili, a jedan je u svojim
patnjama postajao joπ oËajniji
i prkosniji. Ali je njegov sudrug
bio drukËiji. Ovaj Ëovjek nije
bio okorjeli zlikovac; naπao se
na stranputici zaveden loπim
druπtom; bio je manje kriv od
mnogih koji su stajali kraj kri-
æa i ruæili Spasitelja. Vidio je
i Ëuo Isusa i bio osvjedoËen
njegovim uËenjem, ali su ga
sveÊenici i poglavari odvratili
od Njega. ÆeleÊi uguπiti osvje-
doËenje, tonuo je sve dublje i dublje u grijeh, dok nije uhva-
Êen, optuæen kao zloËinac i osuen da umre na kriæu. U
sudnici i na putu prema Golgoti bio je u Isusovoj blizini.
»uo je kako je Pilat objavio: “Na njemu ne nalazim nikakve
krivnje!” (Ivan 19,4) Primijetio je njegovo boæansko dræa-
nje i njegovo milostivo praπtanje svojim muËiteljima. S kriæa
je vidio mnoge koji su se gradili poboænima, a rugali su se
i ismijavali Gospodina Isusa. Vidio je kako prezrivo maπu
115
glavama. »uo je kako njegov sudrug u krivici prihvaÊa rijeËi
osude: “Zar nisi ti Mesija? Spasi sebe i nas!” »uo je kako
mnogi izmeu prolaznika brane Isusa. »uo ih je kako po-
navljaju njegove rijeËi i govore o njegovim djelima. U nje-
mu se ponovno pojavilo osvjedoËenje da je ovo Krist. Okre-
ÊuÊi se drugom zloËincu rekao je: “Zar se ti ne bojiπ Boga,
kad si sam osuen tako?” ZloËinci na samrti nisu se viπe
morali bojati Ëovjeka. Meutim, jednoga je proæimalo osvje-
doËenje da postoji Bog koga se treba bojati, buduÊnost ko-
ja ga je natjerala da strepi. A sad, njegova æivotna povijest,
sva umrljana grijehom, tek πto se nije zavrπila. “Mi smo ov-
dje po pravdi”, uzdisao je on, “jer primamo zasluæenu plaÊu
za svoja djela. Ali ovaj nije nikakva zla uËinio.”
Sad viπe nema pitanja. Nema sumnji, ni prijekora. Kad
je osuen za svoj zloËin, ovaj prijestupnik je pao u oËaja-
nje i beznae; ali sad su se probudile neobiËne, plemenite
misli. SjeÊao se svega πto je Ëuo o Isusu — kako je iscjelji-
vao bolesne i opraπtao grijehe. Sluπao je rijeËi onih koji su
vjerovali u Isusa i koji su Ga plaËuÊi slijedili. Vidio je i pro-
Ëitao natpis iznad Spasiteljeve glave. »uo je kako ga prolaz-
nici ponavljaju, neki u æalosti drhtavim usnama, a drugi u
πali i podsmijehu. Sveti Duh rasvijetlio je njegov razum i
malo-pomalo dokazi su se spojili. U Isusu, ranjenom, ismi-
javanom i raspetom, vidio je Boæje Janje koje je uzelo grije-
he svijeta. U njegovu je glasu bila pomijeπana nada s boli
kad se ova bespomoÊna, umiruÊa duπa predala Spasitelju koji
je umirao. “Isuse, sjeti me se”, povikao je, “kada doeπ u
svoje kraljevstvo!”
Odgovor je brzo stigao. Glas je bio blag i milozvuËan,
a rijeËi pune ljubavi, saæaljenja i sile: “Zaista, kaæem ti danas,
bit Êeπ sa mnom u raju.”
Tijekom dugih sati samrtnih muka do Isusovih su uπiju
dolazili poruga i ismijavanje. Dok je visio na kriæu, do Nje-
ga su joπ uvijek dopirali glasovi puni poruga i psovki. S Ëeæ-
njom u srcu oËekivao je neki izraz vjere svojih uËenika. »uo
je samo æalosne rijeËi: “A mi smo se nadali da je on onaj
koji Êe osloboditi Izraela.” Kako je Spasitelj bio zahvalan za
izraz vjere i ljubavi ovog razbojnika koji je umirao! Dok su
Ga se vodeÊi Hebreji odricali, pa Ëak i uËenici sumnjali u
njegovo boæanstvo, jadni razbojnik na rubu vjeËnosti nazvao
GOLGOTA
116 PASIJA NADE
je Isusa Gospodinom. Mnogi su Ga bili spremni nazvati
Gospodinom dok je Ëinio Ëuda i kad je ustao iz groba, ali
nitko osim razbojnika koji se pokajao i bio spaπen u jedanaesti
sat, nije Ga priznavao dok je visio i umirao na kriæu.
PromatraËi su Ëuli kad je razbojnik nazvao Isusa Gos-
podinom. Boja glasa Ëovjeka koji se kajao privukla je njiho-
vu pozornost. Oni koji su se u podnoæju kriæa svaali oko
Kristove odjeÊe i koji su bacali kocku za njegov ogrtaË, zastali
su kako bi Ëuli. Utihnuli su njihovi ljutiti glasovi. Zaustav-
ljena daha gledali su Krista i oËekivali odgovor s tih umiruÊih
usana.
S Ëeænjom u srcu
oËekivao je neki
izraz vjere svojih
uËenika. »uo je
samo æalosne
rijeËi: “A mi smo
se nadali da je on
onaj koji Êe
osloboditi Izraela.”
Dok je izgovarao rijeËi
obeÊanja, kroz tamni oblak koji
je obavio kriæ probila se sjajna
i nezadræiva svjetlost. Razboj-
nik koji se kajao doæivio je sa-
vrπeni mir i sigurnost da ga je
Bog prihvatio. U svom poni-
æenju Krist je bio proslavljen.
On, koji je u oËima svih izgle-
dao kao da je pobijeen, bio
je Pobjednik. Bio je priznat kao
Onaj koji je ponio grijehe. Lju-
di mogu muËiti njegovo ljud-
sko tijelo. Oni mogu raniti nje-
gove sljepooËnice trnovim vi-
jencem. Mogu Mu skinuti ha-
ljine i prepirati se oko njih. Ali
mu ne mogu oduzeti silu da opraπta grijehe. Umiranjem je
pruæio svjedoËanstvo o svojoj boæanskoj prirodi i OËevoj slavi.
Njegovo uho nije oteæalo da ne moæe Ëuti, niti je njegova
ruka okraËala da ne moæe spasiti. Njegovo kraljevsko pravo
je da spasi do posljednjeg sve koji kroz Njega dolaze Bogu.
“Zaista, kaæem ti danas, bit Êeπ sa mnom u raju.” Krist
nije obeÊao da Êe tog dana razbojnik biti s Njim u raju. On
sam toga dana nije otiπao u raj. Spavao je u grobu i u jutro
uskrsnuÊa rekao: “Jer joπ nisam uziπao k Ocu.” (Ivan 20,17)
Meutim, na dan raspeÊa, na dan prividnog poraza i tame,
izreËeno je obeÊanje. Danas, dok umire na kriæu kao zloËinac,
Krist uvjerava jadnog grjeπnika: “Bit Êeπ sa mnom u raju!”
117
Razbojnici koji su raspeti s Isusom postavljeni su “je-
dan s desne strane a drugi s lijeve”, a Isus u sredini. To je
uËinjeno prema uputi sveÊenika i poglavara. Kristov polo-
æaj izmeu razbojnika trebao je pokazati da je On najveÊi
zloËinac izmeu ove trojice. Tako se ispunilo pismo: “I me-
u zlikovce bio ubrojen.” (Izaija 53,12) Meutim, potpuni
smisao ovog djela sveÊenici nisu vidjeli. Kao πto je Isus, raspet
s razbojnicima, stavljen “u sredinu”, tako je i njegov kriæ
postavljen usred svijeta koji leæi u grijehu. RijeËi oprosta
upuÊene razbojniku koji se kajao zapalile su svjetlost koja
U samrtnom se
trenutku sjetio
svoje majke.
GledajuÊi njezino
bolju izmuËeno
lice, a onda Ivana,
rekao joj je: “Æeno,
evo ti sina!”, a
zatim Ivanu: “Eto
ti majke!”
Êe svijetliti do najudaljenijih
granica Zemlje.
Aneli su s divljenjem pro-
matrali beskrajnu Isusovu lju-
bav, koji je, podnoseÊi najve-
Êe samrtne muke uma i tijela,
mislio samo na druge i uzdi-
zao vjeru duπi koja se kaje. U
svom poniæenju kao prorok
obratio se kÊerima jeruzalem-
skim; kao sveÊenik i zastupnik
molio je Oca da oprosti nje-
govim ubojicama, kao Spasitelj
pun ljubavi, oprostio je grije-
he razbojniku koji se kajao.
Briga za majku Mariju
Dok je gledao mnoπtvo koje Ga je okruæavalo, jedna je
prilika privukla Isusovu pozornost. U podnoæju kriæa stajala
je njegova majka koju je pridræavao uËenik Ivan. Nije mogla
podnijeti da bude udaljena od svog Sina i Ivan, znajuÊi da
se pribliæava kraj, ponovno ju je priveo Kristu. U samrtnom
se trenutku sjetio svoje majke. GledajuÊi njezino bolju
izmuËeno lice, a onda Ivana, rekao joj je: “Æeno, evo ti sina!”,
a zatim Ivanu: “Eto ti majke!” Ivan je razumio Kristove ri-
jeËi i prihvatio povjerenu zadaÊu. Odmah je poveo Mariju
svom domu i od toga Ëasa njeæno se starao o njoj. Milostivi
Spasitelj pun ljubavi, usred svih svojih tjelesnih bolova i
duπevnih patnji, briæljivo se starao o svojoj majci! Nije imao
GOLGOTA
118 PASIJA NADE
novaca kojim bi je osigurao, ali Ivan Ga je, kao dragocje-
nost Ëuvao u srcu, i zato Mu je predao majku kao drago-
cjeni zalog. Tako se pobrinuo za ono πto joj je najviπe bilo
potrebno — njeæno suosjeÊanje Ëovjeka koji ju je volio zato
πto je ona voljela Isusa. PrimajuÊi je kao sveto zavjeπtanje,
Ivan je primio veliki blagoslov. Ona ga je stalno podsjeÊala
na voljenog UËitelja. Savrπeni primjer Kristove sinovske lju-
bavi blista nesmanjenim sjajem kroz maglu vjekova. Gotovo
trideset godina Isus je svakodnevnim trudom pomagao u
noπenju tereta doma. A sad, Ëak i u svojim posljednjim sa-
mrtnim mukama sjetio se potreba svoje majke, ucvijeljene
udovice. Isti duh vidjet Êe se u svakom uËeniku naπega
Kristova patnja
proizlazila je iz
svijesti o opakosti
grijeha, spoznaje
da je Ëovjek
svojom prisnom
vezom sa zlom
postao slijep za
njegovu strahotu.
Gospodina. Oni koji slijede Kri-
sta, smatrat Êe da je dio nji-
hove vjere poπtovanje i stara-
nje za roditelje. Iz srca u kome
se gaji njegova ljubav, otac i
majka neÊe nikada prestati
primati briæno staranje i njeæ-
nu suÊut.
Patnje i smrt na kriæu
Gospodin slave sad umire
kao otkup za ljudski rod. Polo-
æivπi svoj skupocjeni æivot,
Krist nije dobio potporu po-
bjedonosnom radoπÊu. Sve je
pritiskivala teπka tama. Nije Ga
optereÊivao strah pred smrÊu. Bol i sramota kriæa nisu izaz-
vali njegovu neizrecivu duπevnu patnju. Krist je bio knez
onih koji stradaju, i njegova patnja proizlazila je iz svijesti
o opakosti grijeha, spoznaje da je Ëovjek svojom prisnom
vezom sa zlom postao slijep za njegovu strahotu. Krist je
vidio kako je Ëvrsto uporiπte grijeha u ljudskom srcu i koli-
ko je malo onih koji su voljni odvojiti se od njegove sile.
Znao je da bez Boæje pomoÊi ljudski rod mora poginuti i
vidio mnoπtvo kako gine i kraj izobilne pomoÊi.
Na Krista kao naπu zamjenu i jamstvo poloæeno je beza-
konje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nas ot-
119
kupio od osude zakona! Krivnja svakog Adamovog potomka
optereÊivala je njegovo srce. Boæji gnjev prema grijehu, straπni
izraz njegova nezadovoljstva zbog nepravde, ispunjavali su
uæasom duπu njegova Sina. Cijelog svog æivota Krist je pa-
lom svijetu objavljivao dobre vijesti o OËevoj milosti i ljubavi
koja praπta. »esto je govorio o spasenju za najveÊe grjeπ-
nike. Meutim, sad sa straπnim teretom krivnje, koji je nosio,
nije mogao vidjeti milostivo OËevo lice. PovlaËenje boæan-
skog lica od Spasitelja u ovom trenutku najveÊe patnje pro-
bolo je njegovo srce takvom boli koju Ëovjek nikada ne moæe
u cijelosti razumjeti. Njegova duπevna patnja bila je tako velika
da je jedva osjeÊao svoje tjelesne bolove.
ZaËueni aneli
bili su oËevici
Spasiteljeve uæasne
agonije. Nebeske
vojske zaklonile su
svoje lice od
strahovita prizora.
Æestokim je kuπnjama So-
tona navaljivao na Isusovo srce.
Spasitelj nije mogao vidjeti pre-
ko groba. Nada Mu nije pokazi-
vala da Êe izaÊi iz groba kao
pobjednik niti govorila o tome
da je Otac prihvatio njegovu
ærtvu. Bojao se da je grijeh ta-
ko odvratan Bogu da Êe njiho-
vo razdvajanje biti vjeËno. Krist
je osjeÊao patnju koju Êe osje-
Êati grjeπnik kad se milost ne
bude viπe zauzimala za greπni
ljudski rod. OsjeÊaj grijeha koji
je privukao OËev gnjev na Njega kao na Ëovjekovu zamjenu
zagorËao je Ëaπu koju je pio i slomio srce Boæjeg Sina.
ZaËueni aneli bili su oËevici Spasiteljeve uæasne ago-
nije. Nebeske vojske zaklonile su svoje lice od strahovita
prizora. Beæivotna priroda izrazila je svoju suÊut prema
vrijeanom i umiruÊem Tvorcu. Sunce je zaklonilo svoj po-
gled na ovaj straπan prizor. Njegove sjajne zrake obasjavale
su Zemlju u podne, a onda odjednom kao da su iπËezle. Pot-
puna tama, kao mrtvaËki pokrov, obavila je kriæ. “Od πestoga
do devetog sata nastade tama po svoj zemlji.” Nije bilo
nikakvog pomraËenja ili nekog drugog uzroka ovoj tami ta-
ko dubokoj kao u ponoÊ kad nema Mjeseca i zvijezda. To
je bilo natprirodno svjedoËanstvo koje je dao Bog da bi
utvrdio vjeru potonjih naraπtaja.
GOLGOTA
120 PASIJA NADE
Boæja je prisutnost bila skrivena u tom gustom mraku.
Od mraka je naËinio sebi zaklon i sakrio svoju slavu od ljud-
skih oËiju. Bog i njegovi sveti aneli bili su kraj kriæa. Otac
je bio sa svojim Sinom. Ipak, njegova prisutnost nije bila
otkrivena. Kad bi njegova slava zasjala iz oblaka, uniπtila bi
svakog promatraËa. U tom trenutku Krist nije mogao biti
utjeπen OËevom prisutnoπÊu. Sam je gazio u kaci i nikog
od ljudi nije bilo uz Njega.
Ovim gustim mrakom Bog je zaklonio posljednju ljud-
sku samrtnu muku svog Sina. Svi koji su vidjeli Kristove patnje
bili su osvjedoËeni u njegovo boæanstvo. Kad su ljudi jed-
nom vidjeli to lice, nikada Ga nisu mogli zaboraviti. Kao
πto je Kajinovo lice nosilo trag zloËina, tako je Kristovo lice
otkrivalo nevinost, mirnoÊu i dobrotu — Boæji lik. Ali se nje-
govi tuæitelji nisu osvrtali na ovaj nebeski peËat. Podrugljivo
mnoπtvo promatralo je Krista tijekom dugih sati samrtne
borbe. Sad je bio milostivo sakriven Boæjim plaπtem.
»inilo se kao da se grobna tiπina spustila na Golgotu.
Neiskazani strah obuzeo je mnoπtvo okupljeno oko kriæa.
RijeËi hule i ruæenja zamrle su na usnama. Ljudi, æene i djeca
popadali su na zemlju. Oπtre munje povremeno bi bljesnu-
le iz oblaka otkrivajuÊi kriæ i raspetog Iskupitelja. SveÊenici,
poglavari, knjiæevnici, krvnici i svjetina, svi su mislili da je
doπao trenutak osvete. Nakon izvjesnog vremena neki su
proπaputali da Êe Krist siÊi s kriæa. Neki su pipajuÊi poku-
πali potraæiti put prema gradu, udarajuÊi se u prsa i jecaju-
Êi od straha.
U deveti sat tama viπe nije obavijala narod, ali je joπ
uvijek ostala oko Spasitelja. To je bilo znamenje samrtnih
muka i uæasa koji je pritiskivao njegovo srce. Nijedno oko
nije se moglo probiti kroz tamu koja je obavijala kriæ i nit-
ko nije mogao prodrijeti kroz joπ dublju tamu koja je pokri-
vala patnje Kristove duπe. Oπtre munje kao da su bile us-
mjerene prema Njemu dok je visio na kriæu. Tada “Oko de-
vetog sata povika Isus jakim glasom: Eli, Eli! Lema sabak-
thani.” “Boæe moj, Boæe moj! Zaπto si me ostavio?” Kad se
najdublji mrak zgusnuo oko Spasitelja, mnogi su povikali:
Osveta Neba je na Njemu. Gromovi Boæjeg gnjeva sruËili
su se na Njega, zato πto je tvrdio da je Boæji Sin. Mnogi
koji su vjerovali u Njega Ëuli su njegov oËajniËki uzvik. Na-
121
da ih je napustila. Ako je Bog napustio Isusa, u πto mogu
imati povjerenja njegovi sljedbenici?
Kad se tama podigla s Kristova potiπtena duha, ponov-
no su oæivjele tjelesne patnje i stoga je rekao: “Æedan sam.”
Jedan od rimskih vojnika, pokrenut suosjeÊanjem dok je
gledao suhe usne stavio je spuævu na isopovu trsku, poto-
pio ga u jednu posudicu s octom i ponudio Isusu. SveÊe-
nici su se rugali njegovim samrtnim mukama. Dok je mrak
pokrivao Zemlju, obuzimao ih je uæasan strah; sad, kad je
on popustio, povratila se bojazan da bi im Isus mogao po-
bjeÊi. Pogreπno su protumaËili njegove rijeËi: “Eli, Eli! Le-
ma sabakthani.” S prijezirom i podsmijehom govorili su: “Ovaj
Bezgrjeπni Boæji
Sin visio je na
kriæu. Njegovo je
tijelo bilo
izmrcvareno
biËevanjem.
zove Iliju.” Nisu iskoristili po-
sljednju priliku da Mu olakπa-
ju patnje. “Stanite”, rekli su,
“da vidimo hoÊe li doÊi Ilija da
ga skine!”
Bezgrjeπni Boæji Sin visio
je na kriæu. Njegovo je tijelo
bilo izmrcvareno biËevanjem;
te ruke koje su tako Ëesto bile
ispruæene da blagoslove pri-
kovane su za drvenu gredu; te
noge tako neumorne u sluæbi
ljubavi pribijene su za drvo;
kraljevska glava ranjena je kru-
nom od trnja; s drhtavih usana otimao se uzvik boli. Sve
πto je pretrpio — kapi krvi koje su tekle s njegove glave,
njegovih ruku, njegovih nogu, samrtne muke koje su lomi-
le njegovo tijelo i neiskazana bol koja je ispunjavala njego-
vu duπu zato πto je Otac sakrio svoje lice — jasno govori
objavljujuÊi svakom djetetu ljudske obitelji: Za tebe je Boæji
Sin pristao nositi taj teret krivnje; zbog tebe je raskopao
carstvo smrti i otvorio vrata raja. On koji je utiπao uzbur-
kane valove i hodao po zapjenuπanim valovima, koji je uËi-
nio da avoli drπÊu a bolest bjeæi, koji je otvarao oËi slije-
pima i pozivao umrle u æivot — prinio je sebe kao ærtvu na
kriæu, a sve to iz ljubavi prema tebi. On, koji je ponio gri-
jehe, izdræao gnjev boæanske pravde, tebe radi uËinjen je
grijehom.
GOLGOTA
122 PASIJA NADE
Usred uæasnog
mraka, prividno
napuπten od Boga,
Krist je ispio do
dna Ëaπu ljudskog
jada.
Utihnuli promatraËi iπËekivali su kraj ovog uæasnog pri-
zora. Sunce je ponovno zasjalo, ali kriæ je joπ uvijek bio oba-
vijen tamom. SveÊenici i poglavari pogledali su put Jeru-
zalema, i gle, gust oblak spustio se na grad i ravnice Judeje.
Sunce Pravde, Svjetlost svijeta, uskratilo je svoje zrake nekad
omiljenom gradu Jeruzalemu. Æestoke munje Boæjeg gnjeva
bile su upravljene na osueni grad.
Iznenada, tama se podigla s kriæa i jasnim glasom, nalik
na trube, koji kao da je odjeknuo kroz sve πto je stvoreno,
Isus je povikao: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje predajem
duh svoj.” Svjetlost je okruæila kriæ, a Spasiteljevo lice kao
Sunce zasjalo je slavom. Priklonio je glavu na grudi i umro.
Usred uæasnog mraka, pri-
vidno napuπten od Boga, Krist
je ispio do dna Ëaπu ljudskog
jada. U tim uæasnim trenucima
oslanjao se na dokaze o OËe-
vom prihvaÊanju koji su Mu
dotada dani. Poznavao je karak-
ter svog Oca; razumio je nje-
govu pravdu, njegovu milost i
njegovu veliku ljubav. Vjerom
se oslanjao na Onoga koga je
uvijek s radoπÊu sluπao. A kad
se u potpunoj pokornosti pre-
dao Bogu, povukao se osjeÊaj
gubitka OËeve naklonosti. Krist je vjerom izvojevao pobje-
du.
Nikada ranije Zemlja nije bila svjedok takvog prizora.
Skamenjeno je mnoπtvo uzdræana daha promatralo Spasitelja.
Tama se ponovno spustila na Zemlju i zaËula se potmula
tutnjava, kao teπka grmljavina. Osjetio se snaæan potres. Od
potresa ljudi su popadali jedni na druge. Nastala je straπna
zbrka i zaprepaπtenost. S okolnih brda razbijene stijene uz
strahovitu lomljavu sruËivale su se u doline. Grobnice su
se otvorile i mrtvi su ustajali iz svojih grobova. »inilo se
kao da Êe se cio svijet razbiti u atome. SveÊenici, poglavari,
vojnici, krvnici i narod, nijemi od uæasa, leæali su po zemlji.
Kad je glasni uzvik “Svrπeno je!” siπao s Kristovih usana,
sveÊenici su vrπili sluæbu u Hramu. To je bilo vrijeme veËernje
123
Nikada ranije
Zemlja nije bila
svjedok takvog
prizora.
ærtve. Janje koje je predstavljalo Krista dovedeno je da bu-
de zaklano. ObuËen u svoju simboliËnu i lijepu odjeÊu,
sveÊenik je stajao s podignutim noæem, kao i Abraham kad
se spremao da ærtvuje svog sina. Narod je pozorno proma-
trao. Ali se zemlja tresla i podrhtavala zato πto se pribliæa-
vao sam Gospod. Uz zvuk cijepanja nevidljiva ruka razde-
rala je od vrha do dna unutarnju zavjesu Hrama, otkrivajuÊi
pogledu mnoπtva mjesto koje je nekad bilo ispunjeno Boæ-
jom prisutnoπÊu. Na ovom mjestu nalazila se πekina. Ovdje
je Bog otkrivao svoju slavu iznad prijestolja milosti. Nitko
osim velikog sveÊenika nikada nije podignuo zavjesu koja
je ovaj odjel odvajala od ostatka Hrama. On je ovdje ulazio
jednom godiπnje da izvrπi oËiπ-
Êenje narodnih grijeha. Ali gle,
ova zavjesa je razderana na-
dvoje. Najsvetije mjesto zemalj-
skog svetiπta izgubilo je svoju
svetost.
Zavladali su strah i zbrka.
SveÊenik se pripremao da za-
kolje ærtvu, ali noæ je ispao iz
njegove onemoÊale ruke i janje
je pobjeglo. Predslika je naπla
svoje ispunjenje u smrti Boæjeg Sina. Prinesena je velika ær-
tva. Put u Svetinju nad svetinjama bio je otvoren. Za sve je
pripremljen nov i æivotodavan put, Grjeπni, ojaeni ljudski
rod nije viπe morao Ëekati dolazak velikog sveÊenika. Od-
sad Êe Spasitelj obavljati sluæbu sveÊenika i zastupnika u Nebu
nad nebesima. »inilo se kao da je æivi glas progovorio vjer-
nima: Sad je doπao kraj svim ærtvama za grijeh. Boæji Sin
je doπao po svojoj rijeËi: “Evo, dolazim — o meni je, naime,
u svitku, to jest knjizi, pisano — da Ëinim, Boæe, volju tvo-
ju.” “Uπao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama...
vlastitom krvi, i pribavio nam vjeËni otkup.” (Hebrejima 10,7;
9,12)
GOLGOTA
124 PASIJA NADE
9. “Svrπeno je!”
Krist nije predao svoj æivot dok nije zavrπio djelo πto
ga je doπao izvrπiti i dahom koji Ga je napuπtao, uzviknuo
je: “Svrπeno je!” (Ivan 19,30) Bitka je izvojevana. Njegova
Mu je desnica i sveta ruka donijela pobjedu. Kao Pobjed-
nik, On je postavio svoju zastavu na vjeËnim visinama. Zar
meu anelima nije bilo radosti? Cijelo Nebo proslavljalo je
Spasiteljevu pobjedu. Sotona je bio pobijeen i znao je da
je njegovo carstvo propalo.
Za anele i bezgreπne svjetove uzvik “Svrπi se!” imao je
duboko znaËenje. Za njih kao i za nas izvrπeno je to veliko
djelo otkupljenja. Oni s nama dijele plodove Kristove po-
bjede.
Sve do Kristove smrti anelima i bezgrjeπnim svjetovima
nije jasno otkriven Sotonin karakter. Praotpadnik toliko se
zaodjenuo prijevarom da Ëak ni sveta biÊa nisu shvatila nje-
gova naËela. Nisu jasno razvidjeli narav njegove pobune.
Protiv Boga pobunilo se biÊe izuzetne moÊi i slave. Go-
spod je kazao o Luciferu: “Gle, ti bjeπe uzor savrπenstva,
pun mudrosti i Ëudesno lijep!” (Ezekiel 28,12) Lucifer je ke-
rubim zaklanjaË. Stajao je u svjetlosti Boæje nazoËnosti. Bio
je najuzviπeniji od svih stvorenih biÊa i najistaknutiji u
otkrivanju Boæjih namjera svemiru. Poπto je sagrijeπio, nje-
gova sila da prevari bila je joπ veÊa, a razotkrivanje njegova
karaktera znatno teæe, zbog uzviπena poloæaja koji je zauzi-
mao pred Ocem.
Bog je mogao uniπtiti Sotonu i njegove istomiπljenike isto
tako lako kao πto Ëovjek baca kamenËiÊ na zemlju, ali On
to nije uËinio. Pobunu nije trebalo savladati prisilom. Pri-
sila postoji samo pod Sotoninom vlaπÊu. Gospodnja naËela
ne pripadaju takvom poretku. Njegova vlast poËiva na do-
125
broti, milosti i ljubavi, a njihovo primjenjivanje je sredstvo
kojim se koristi. Boæja je vladavina moralna, a istina i lju-
bav trebaju biti sila koja prevladava.
Boæja je namjera bila da sve postavi na vjeËni temelj si-
gurnosti, pa je na nebeskim savjetima odluËeno da se So-
toni mora dati vrijeme kako bi razvio naËela koja predstav-
ljaju osnovu njegova sustava vladavine. Tvrdio je da su ona
uzviπenija od Boæjih naËela. Da bi ih svemir mogao promo-
triti, Sotoninim je naËelima dano vrijeme za djelovanje.
Sotona je naveo ljude na grijeh, pa je plan spasenja po-
stao djelotvoran. »etiri tisuÊe godina Krist je radio na Ëo-
vjekovu uzdizanju, a Sotona na njegovom upropaπtavanju i
uniæavanju. Sve je to pratio cio svemir.
Cijelo Nebo i
svjetovi koji nisu
pali bili su
svjedoci ove borbe.
Kad je Isus doπao na svijet,
sotonska je sila bila usmjerena
protiv Njega. Od vremena kad
se pojavio kao novoroenËe u
Betlehemu, uzurpator je radio
na tome da prouzroËi njegovo
uniπtenje. Svim je silama po-
kuπavao sprijeËiti Isusa u raz-
vijanju savrπena djetinjstva,
bezgrjeπne zrelosti, svete sluæ-
be i ærtve bez mane. Ali doæi-
vio je poraz. Nije uspio Isusa navesti na grijeh. Nije Ga mo-
gao obeshrabriti ili odvojiti od djela πto ga je doπao obaviti
na Zemlji. Od pustinje do Golgote πibala Ga je bura Soto-
nina bijesa, ali πto je ona bivala nemilosrdnija to se Boæji
Sin ËvrπÊe dræao ruke svog Oca i hitao stazom poprskanom
krvlju. Svi su Sotonini napori da Ga savlada i pobijedi u
sjajnijem svjetlu otkrivali njegov besprijekoran karakter.
Cijelo Nebo i svjetovi koji nisu pali bili su svjedoci ove
borbe. S velikim su zanimanjem pratili zavrπne prizore ovog
sukoba. Promatrali su Spasitelja kako ulazi u Getsemanski
vrt, njegovu duπu pritisnutu uæasom velike tame. »uli su nje-
gov bolni uzvik: “OËe moj! Ako je moguÊe, neka me mimo-
ie ovaj kaleæ!” (Matej 26,39) Kad se Otac povukao iz nje-
gove blizine, vidjeli su Ga æalosnog u gorËini boli koja je
nadilazila ovu iz posljednje velike borbe sa smrÊu. Krvavi
znoj izbijao je iz njegovih pora i kapao na zemlju. S njego-
“SVR©ENO JE!”
126 PASIJA NADE
vih se usana triput otela molitva za osloboenje. Nebo nije
moglo viπe podnijeti ovaj prizor i Boæjem je Sinu poslan vje-
snik utjehe.
Nebo je promatralo Ærtvu predanu u ruke ubilaËkoj svje-
tini i poæurivanje od jednog do drugog suda uz ismijavanje
i nasilje. »ulo je kad su se njegovi progonitelji rugali njego-
vom niskom podrijetlu. »ulo je odricanje s kletvom i zakli-
njanjem jednoga od njegovih najvoljenijih uËenika. Vidjelo
je gnjevno djelo Sotone i njegovu moÊ nad ljudskim srci-
ma. Kakvog li straπnog prizora! Spasitelj uhvaÊen u ponoÊ
u Getsemaniju, vuËen tamo-amo od palaËe do sudnice, iz-
voen dvaput pred sveÊenike, dvaput pred Veliko vijeÊe, dva-
put pred Pilata i jedanput pred Heroda, ismijavan, πiban,
Cijelo je Nebo bilo
ispunjeno
divljenjem kad je
Krist usred
strahovite patnje
iskazao svoju
molitvu: “OËe,
oprosti im, jer ne
znaju πto Ëine!”
osuen i izveden da bude ras-
pet, noseÊi teπki teret kriæa us-
red naricanja jeruzalemskih
kÊeri i podrugivanja svjetine.
Nebo je s boli i divljenjem
promatralo Krista kako visi na
kriæu, kako krv teËe iz njego-
vih izranjavanih sljepooËnica i
znoj obojen krvlju kako se
graπka na njegovu Ëelu. Iz nje-
govih ruku i nogu kapala je
krv po stijenju izdubljenom za
podnoæje kriæa. ©irile su se ra-
ne naËinjene klinovima jer je
teæina njegova tijela sad po-
Ëivala na rukama. Njegovo ote-
æano disanje bivalo je sve ubr-
zanije, jer je njegova duπa drhtala pod teretom grijeha svi-
jeta. Cijelo je Nebo bilo ispunjeno divljenjem kad je Krist
usred strahovite patnje iskazao svoju molitvu: “OËe, oprosti
im, jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Pa ipak, tu su sta-
jali ljudi, stvoreni po Boæjem obliËju, koji su se udruæili da
uniπte æivot njegovog jedinoroenog Sina. Kakav prizor za
svemir!
Upravitelji i vlasti tame bili su okupljeni oko kriæa, baca-
juÊi paklenu sjenku nevjerstva u srca ljudi. Kad je Gospod
stvorio ova biÊa da stoje pred njegovim prijestoljem, bila
127
su prekrasna i slavna. Njihova ljepota i svetost bile su u skladu
s njihovim uzviπenim poloæajem. Bila su obogaÊena Boæjom
mudroπÊu i opremljena svim nebeskim oruæjem. Oni su bili
sluge Boga æivoga. Ali tko je mogao prepoznati meu pa-
lim anelima slavnog serafa koji je nekad sluæio u nebes-
kim dvorovima?
Sotonske sile ujedinile su se sa zlim ljudima potiËuÊi
narod da povjeruju kako je Krist najveÊi grjeπnik i da Ga
stoga treba prezirati. Oni koji su ismijavali Krista dok se
nalazio na kriæu bili su ispunjeni duhom prvog velikog
buntovnika. On ih je ispunio zlim i odvratnim rijeËima. On
je nadahnjivao njihovo ruæenje. Ali svim ovim nije postigao
Sotona je uvidio
da je njegova laæ
razobliËena.
Njegova je
vladavina
otkrivena pred
bezgreπnim
anelima i
svemirom.
niπta.
Da se ijedan grijeh naπao
na Kristu, da je bilo u kojoj po-
jedinosti podlegao Sotoni u æe-
lji da izbjegne straπno muËenje,
Boæji i Ëovjekov neprijatelj sla-
vio bi pobjedu. Krist je priklo-
nio svoju glavu i umro, ali Ëvr-
sto se dræao svoje vjere posluπ-
nosti Bogu. “Uto Ëuh jak glas
u nebu gdje govori: Sad je na-
stupilo spasenje i snaga i kra-
ljevska vlast naπega Boga, i
vlast njegova Pomazanika, jer
je zbaËen tuæitelj naπe braÊe,
koji ih je optuæivao dan i noÊ
pred naπim Bogom.” (Otkrive-
nje 12,10)
Sotona je uvidio da je njegova laæ razobliËena. Njegova
je vladavina otkrivena pred bezgreπnim anelima i svemi-
rom. Otkrio je sebe kao ubojicu. Prolivπi krv Boæjeg Sina,
izgubio je svaku naklonost nebeskih biÊa. Odsad je njego-
vo djelovanje ograniËeno. Bez obzira na dræanje koje bi po-
kazao, viπe nije mogao doËekivati anele dok dolaze iz
nebeskih dvorova i pred njima optuæivati Kristovu braÊu kao
one koji su obuËeni u haljine prljave i oskvrnute grijehom.
Tako se prekinula posljednja karika izraza naklonosti izme-
u Sotone i nebeskog druπtva.
“SVR©ENO JE!”
128 PASIJA NADE
Pa ipak, Sotona tada nije uniπten. Ni tada aneli nisu
shvatili πto je sve obuhvaÊeno ovom velikom borbom. Na-
Ëela koja su bila u pitanju trebalo je puno jasnije otkriti.
»ovjeka radi Sotonino se postojanje moralo produljiti. »o-
vjek, kao i aneli, mora uoËiti razliku izmeu Kneza vidjela
i kneza tame. On mora izabrati kome Êe sluæiti.
Na poËetku ove velike borbe Sotona je izjavio da se Boæji
zakon ne moæe dræati, da pravda nije u skladu s miloπÊu i
da grjeπnik u sluËaju da prekrπi Zakon, neÊe moÊi dobiti
oprost. Svaki grijeh mora dobiti svoju kaznu, isticao je So-
tona, pa ako Bog opraπta kaznu zbog grijeha, On nije Bog
istine i pravde. Dok su ljudi krπili Boæji zakon i oskvrnjivali
njegovu volju, Sotona se radovao. Izjavio je kako je doka-
zano da se Zakon ne moæe poπtovati i da se Ëovjeku ne mo-
æe oprostiti. Stoga πto je nakon svoje pobune prognan s Neba,
Sotona je tvrdio da ljudskom rodu zauvijek mora biti us-
kraÊena Boæja naklonost. Tvrdio je da Bog ne moæe poka-
zati milost grjeπniku i biti pravedan.
Premda je bio grjeπnik, Ëovjek se nalazio u drukËijem
poloæaju od Sotoninog. Lucifer je zgrijeπio na Nebu u svjet-
losti Boæje slave. Njemu je kao nijednom drugom stvorenom
biÊu bilo dano otkrivenje Boæje ljubavi. RazumijevajuÊi Boæji
karakter i poznavajuÊi njegovu dobrotu, Sotona se opredije-
lio da poe za svojom sebiËnom, neovisnom voljom. Ovaj
je izbor bio konaËan. Nije postojalo niπta viπe πto bi Bog
mogao uËiniti da ga spasi. Meutim, Ëovjek je obmanut, a
njegov um pomraËen sotonskim lukavstvima. Nije imao mo-
guÊnosti da upozna visinu i dubinu Boæje ljubavi. Jedino je
u poznavanju Boæje ljubavi za njega bilo nade. Bogu bi se
mogao vratiti promatranjem njegova karaktera.
Boæja se ljubav obznanila ljudima preko Isusa; ali mi-
lost nije ukinula pravdu. Zakon otkriva osobine Boæjeg ka-
raktera i nijedan znak ili kovrËica iz njega ne moæe se pro-
mijeniti da bi se prilagodio Ëovjeku u njegovu palom sta-
nju. Bog nije promijenio svoj Zakon, veÊ je radi Ëovjekova
otkupljenja sebe ærtvovao u Kristu. “Bog bijeπe onaj koji je
u Kristu pomirio svijet sa sobom.” (2. KorinÊanima 5,19)
Zakon traæi pravdu — pravedan æivot, savrπen karakter,
a ovo Ëovjek ne moæe ispuniti. On ne moæe odgovoriti zah-
tjevima Boæjeg svetog Zakona. Ali Krist, doπavπi na Zemlju
129
kao Ëovjek, æivio je svetim æivotom i razvio savrπeni karak-
ter. On ovo kao besplatan dar nudi svima koji Ga æele pri-
hvatiti. Njegov je æivot zamjena za ljudski æivot. Ljudi tako
Boæjim trpljenjem dobivaju oprost proπlih grijeha. Viπe od
toga, Krist ispunjava ljude Boæjim osobinama. On izgrauje
ljudski karakter prema uzoru na boæanski karakter, uskla-
ujuÊi duhovnu snagu i ljepotu. Tako se u onome koji vje-
ruje u Krista ispunjava pravda Zakona. Bog moæe biti “pra-
vedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa”. (Rimljani-
ma 3,26)
Boæja ljubav izraæava se u njegovoj pravdi isto toliko koliko
i u njegovoj milosti. Pravda je osnova njegova prijestolja i
Svojim æivotom i
smrÊu Krist je
dokazao da Boæja
pravda ne ukida
Njegovu milost.
rod njegove ljubavi. Sotona je
æelio da odvoji milost od istine
i pravde. Æelio je dokazati da
je praviËnost Boæjeg zakona ne-
prijatelj miru. Meutim, Krist
je pokazao da su one u Boæjem
planu nerazdvojno povezane i
da jedna ne moæe postojati bez
druge. “Ljubav Êe se i Vjernost
sastati, Pravda i Mir zagrliti.”
(Psalam 85,11)
Svojim æivotom i smrÊu
Krist je dokazao da Boæja prav-
da ne ukida njegovu milost, da se grijeh moæe oprostiti, da
je Zakon praviËan i da se u cijelosti moæe dræati. Tako su
bile odbaËene sotonske optuæbe. Bog je dao Ëovjeku nepo-
bitan dokaz svoje ljubavi.
PoËela se πiriti jedna druga prijevara. Sotona je izjavio
da je milost uniπtila pravdu, da je Kristova smrt ukinula OËev
Zakon. Da je bilo moguÊe promijeniti ili ukinuti Zakon, Krist
ne bi morao umrijeti. Meutim, ukidanje Zakona znaËilo bi
ovjekovjeËiti prijestup, a svijet prepustiti Sotoninoj vlasti. Krist
je bio podignut na kriæu samo zato πto je Zakon nepromje-
njiv, zato πto se Ëovjek moæe spasiti samo posluπnoπÊu nje-
govim odredbama. Ta sredstva pomoÊu kojih je Krist uspo-
stavio Zakon, Sotona je prikazao kao ona koja ga poniπta-
vaju. Na tom podruËju vodit Êe se posljednja velika borba
izmeu Krista i Sotone.
“SVR©ENO JE!”
130 PASIJA NADE
Sotona sad istiËe tvrdnju da je Zakon koji je Bog ob-
javio svojim glasom pogreπan, a neke odredbe ukinute. To
je posljednja velika prijevara koja Êe doÊi na svijet. Nije po-
trebno da napadne cio Zakon, on je postigao svoj cilj ako
navede ljude da ne poπtuju jedno naËelo. Jer “tko vrπi sav
Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za sve”.
(Jakov 2,10) Ljudi padaju pod Sotoninu vlast pristajuÊi da
prestupe jednu zapovijed. Zamjenjivanjem Boæjeg Zakona
ljudskim, Sotona Êe pokuπati zavladati svijetom. Ovo je dje-
lo pretkazano u proroËanstvu. Za veliku otpadniËku silu koja
je Sotonin predstavnik, kaæe se: “On Êe huliti na Sveviπnje-
ga, zatirati svece Sveviπnjega; pomiπljat Êe da promijeni
blagdane i Zakon, i Sveci Êe biti predani u njegove ruke...”
Posluπnost i
neposluπnost su
pitanje o kojem
treba odluËiti cio
svijet. Svi Êe biti
pozvani da
izaberu izmeu
Boæjeg zakona i
ljudskih zakona.
(Daniel 7,25)
Ljudi Êe sigurno usposta-
viti svoje zakone da djeluju
nasuprot Boæjem zakonu. Oni
Êe pribjegavati nasilju nad sa-
vjeπÊu drugih i u svojoj rev-
nosti da nametnu ove zakone
ugnjetavat Êe svoje bliænje.
Borba protiv Boæjeg zako-
na koja je otpoËela na Nebu,
nastavit Êe se do kraja vreme-
na. Svaki Êe Ëovjek biti okuπan.
Posluπnost i neposluπnost su
pitanje o kome treba odluËiti
cio svijet. Svi Êe biti pozvani
da izaberu izmeu Boæjeg
zakona i ljudskih zakona. Tu Êe
biti povuËena crta razdvajanja. Postojat Êe samo dvije vrste.
Svaki karakter bit Êe potpuno razvijen i svi Êe pokazati jesu
li se opredijelili za posluπnost ili pobunu.
Tada Êe doÊi kraj. Bog Êe obraniti svoj Zakon i oslobo-
diti svoj narod. Sotona i svi koji su mu se pridruæili u po-
buni bit Êe uniπteni. Grijeh i grjeπnici nestat Êe, korijen i
grane (Malahija 4,1) — Sotona korijen, a njegovi sljedbenici
grane. Ispunit Êe se rijeËi za kneza zla: “Jer svoje srce s Boæjim
izjednaËi... Istrgoh te, kerube zaπtitniËe, isred ognjenoga ka-
menja... Jer ti straπilo posta, nestade zauvijek.” Zatim, “ne-
131
stat Êe bezboænika: mjesto Êeπ njegovo traæiti, a njega viπe
nema”. “I bit Êe ko da ih nigda bilo nije.” (Ezekiel 28,6-19;
Psalam 37,10; Obadija 16)
To nije Ëin Boæje samovolje. Oni koji su odbacivali nje-
govu milost, æanju ono πto su posijali. Bog je izvor æivota i
kad Ëovjek odabere sluæbu grijehu, odvaja se od Boga i tako
se sam liπava æivota. On je udaljen “od Boæjeg æivota”. Krist
kaæe: “Svi koji mene mrze ljube smrt.” (Efeæanima 4,18; Iz-
reke 8,36) Bog im za stanovito vrijeme daje æivot da bi mo-
gli razviti svoj karakter i otkriti svoja naËela. Kad se ovo
dovrπi, primit Êe plodove vlastita izbora. Æivotom pobune
Sotona i svi koji se sjedinjuju s njim, postavljaju sebe u takav
nesklad s Bogom da je veÊ i njegova prisutnost za njih va-
tra koja saæiæe. Slava Onoga koji je ljubav uniπtit Êe ih.
Na poËetku velike borbe aneli ovo nisu razumjeli. Da
je Sotoni i njegovoj vojsci prepuπteno da poænju plodove svoga
grijeha, oni bi poginuli, ali nebeskim biÊima ne bi izgledalo
da je to neizbjeæna posljedica grijeha. Sumnja u Boæju do-
brotu ostala bi u njihovu umu kao sjeme zla koje bi doni-
jelo svoj smrtonosni plod grijeha i prokletstva.
Meutim, to neÊe biti tako kad se zavrπi velika borba.
Tada, buduÊi da je dovrπen plan spasenja, Boæji Êe se karakter
otkriti svim razumnim biÊima. Odredbe njegova Zakona bit
Êe smatrane savrπenim i nepromjenjivim. Tada Êe grijeh
pokazati svoju prirodu, Sotona svoj karakter. Tada Êe iskor-
jenjivanje grijeha opravdati Boæju ljubav i uzdignuti njego-
vu Ëast pred svim biÊima u svemiru koja s radoπÊu sluπaju
njegovu volju i u Ëijem se srcu nalazi njegov zakon.
U takvim prilikama aneli su se mogli radovati proma-
trajuÊi Spasiteljev kriæ; jer premda tada nisu sve razumije-
vali, znali su da je uniπtenje grijeha i Sotone zauvijek postalo
sigurno, da je Ëovjekovo otkupljenje bilo osigurano, a sve-
mir postao vjeËno zaπtiÊenim. Sam je Krist u cijelosti shva-
Êao rezultat te ærtve koja je prinesena na Golgoti. Sve je ovo
gledao pred sobom kad je na kriæu uzviknuo: “Svrπeno je!”
“SVR©ENO JE!”
132 PASIJA NADE
10. U Josipovom grobu
Najposlije je Isus otpoËinuo. Dugi dan sramote i muËe-
nja zavrπen je. Dok su posljednje zrake zalazeÊeg sunca
objavljivale nastupanje subote, Boæji je Sin mirno poËivao
u Josipovom grobu. Dovrπena djela i ruku sklopljenih u mi-
ru, odmarao se u svetim satima subotnjeg dana.
U poËetku, nakon svog djela stvaranja, Otac i Sin su se
odmarali u subotu. Kad se “dovrπi nebo i zemlja sa svom
svojom vojskom” (Postanak 2,1), Tvorac i sva nebeska biÊa
radovali su se promatrajuÊi slavni prizor. Tada, “dok su kli-
cale zvijezde jutarnje i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7)
Sad se Isus odmarao od djela otkupljenja, pa premda je vla-
dala æalost meu onima koji su Ga voljeli na Zemlji, na Ne-
bu je bila radost. Slavno je obeÊanje buduÊnosti u oËima
nebeskih biÊa. Obnovljeno stvaranje, otkupljenje ljudskog
roda, koji je pobijedio grijeh i nikada viπe ne moæe pasti —
to su vidjeli Bog i aneli kao plod Kristova dovrπena djela.
S ovim prizorom zauvijek je povezan dan Isusova odmora.
Jer njegovo “djelo je... savrπeno” i “znam da sve πto Bog Ëini,
Ëini za stalno”. (Ponovljeni zakon 32,4; Propovjednik 3,14)
“Onoga koga nebo treba da pridræi do vremena sveopÊe
obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih
proroka.” (Djela 3,21) Subota stvaranja, dan kad je Isus le-
æao i odmarao se u Josipovom grobu, bit Êe joπ uvijek dan
odmora i radosti. Nebo i Zemlja sjedinit Êe se u slavljenju
“od subote do subote” (Izaija 66,23) a mnoπtvo spaπenih u
radosnom oboæavanju klanjat Êe se Bogu i Janjetu.
U zavrπnim dogaajima dana raspeÊa, dan je novi do-
kaz o ispunjenju proroËanstva, novo svjedoËanstvo o Kristovu
boæanstvu. Kad se mrak podignuo s kriæa i Spasitelju oteo
samrtni uzvik, odmah se zaËuo drugi glas kako govori: “Uis-
133
tinu, ovaj bijaπe Sin Boæji!” (Matej 27,54) Ove rijeËi nisu bile
izgovorene πapatom. Svi su se okrenuli da vide odakle one
dolaze. Tko ih je izgovorio? To je bio stotnik, rimski voj-
nik. Spasiteljevo boæansko strpljenje i njegova iznenadna smrt
s uzvikom pobjede na usnama, ostavili su dubok dojam na
ovog neznaboπca. U ranjenom, slomljenom tijelu koje je vi-
silo na kriæu, stotnik je prepoznao lik Boæjeg Sina. Nije se
mogao uzdræati da ne prizna svoju vjeru. Tako je ponovno
potvreno da Êe naπ Otkupitelj vidjeti trud svoje duπe. Na
sam dan njegove smrti, tri Ëovjeka, meusobno razliËiti iz-
razili su svoju vjeru — zapovjednik rimske straæe, Ëovjek koji
je nosio Spasiteljev kriæ i onaj koji je umirao na kriæu po-
kraj Njega.
Mnogi su iz
radoznalosti, a ne
iz mrænje prema
Kristu, doπli
promatrati raspeÊe.
Dok se veËer pribliæavala,
nad Golgotom je lebdjela nat-
prirodna tiπina. Mnoπtvo se ra-
zilazilo i mnogi su se vratili u
Jeruzalem znatno izmijenjena
duha od onog koji su pokazali
tog jutra. Mnogi su iz rado-
znalosti, a ne iz mrænje prema
Kristu, doπli promatrati raspe-
Êe. Joπ su uvijek vjerovali op-
tuæbama sveÊenika, a Krista
gledali kao zloËinca. Rugali su mu se zahvaÊeni neprirod-
nim uzbuenjem i sjedinjeni sa svjetinom. Ali kad se Zem-
lja zaogrnula tamom, zastali su optuæeni vlastitom savjeπÊu,
osjeÊajuÊi se krivim za veliko zlo. Usred te uæasne tame nije
se Ëula nikakva πala ili podsmijeh, a kad se podigla, u sve-
Ëanoj su tiπini poπli svojim kuÊama. Bili su uvjereni da su
optuæbe sveÊenika bile laæne, da Isus nije bio varalica, a neko-
liko tjedana kasnije, kad je Petar propovijedao na dan Pe-
desetnice, nalazili su se meu onim tisuÊama koje su se ob-
ratile Kristu.
Meutim, hebrejske su voe ostale nepromijenjene do-
gaanjima kojima su bili svjedoci. Njihova mrænja prema Isusu
nije oslabila. Tama koja je obavila Zemlju prilikom raspeÊa
nije bila guπÊa od one koja je joπ uvijek obuzimala umove
sveÊenika i poglavara. Kad se rodio, zvijezda je prepoznala
Krista i povela mudrace do jasala u kojima je leæao. Nebe-
U JOSIPOVOM GROBU
134 PASIJA NADE
ske vojske su Ga poznavale i pjevale Mu hvalospjeve nad
betlehemskim ravnicama. More je znalo njegov glas i poko-
rilo se njegovoj zapovijedi. Bolest i smrt prepoznale su
njegovu vlast i vratile su Mu svoj plijen. Sunce Ga je poznavalo
i, vidjevπi njegove samrtne muke, sakrilo je svoje svijetlo lice.
Stijenje Ga je poznavalo i razlamalo se na njegov uzvik.
Beæivotna priroda poznavala je Krista i svjedoËila o njego-
voj boæanskoj prirodi. Meutim, sveÊenici i poglavari u Iz-
raelu nisu prepoznali Boæjeg Sina.
Ipak, sveÊenici i poglavari nisu imali mira. Ostvarili su
svoj cilj time πto su ubili Krista, ali oni nisu doæivjeli osje-
Êaj pobjede koji su oËekivali. »ak i u trenutku njihove oËite
pobjede, muËila ih je neizvjesnost πto Êe se nakon toga do-
goditi. »uli su uzvik: “Svrπeno je!” “OËe, u ruke tvoje pre-
dajem duh svoj.” (Ivan 19,30; Luka 23,46) Nespokojni i za-
brinuti, vidjeli su kako se razbija stijenje i osjetili snaæan
potres.
Dok je bio æiv, zavidjeli su Kristu na utjecaju koji je imao
u narodu, zavidjeli su Mu Ëak i u smrti. Viπe su se bojali
mrtvog Krista, puno viπe no πto su se ikada bojali æivoga.
Bojali su se da su pozornost naroda previπe usmjerili na
dogaaje koji su pratili Kristovo raspeÊe. Bojali su se po-
sljedica onoga πto su uËinili tog dana. Ni po koju cijenu ni-
su æeljeli da njegovo tijelo ostane na kriæu tijekom subote.
Subota se pribliæavala, a tijela koja su visila na kriæu po-
vreivala bi njezinu svetost. Tako, koristeÊi ovo kao izgovor,
vodeÊi Hebreji zahtijevali su od Pilata da se ubrza smrt ovih
ærtava i da se njihova tijela skinu prije zalaska sunca.
Pilat nije bio voljan, kao ni oni, da Isusovo tijelo ostane
na kriæu. Kad su dobili njegovu suglasnost, vojnici su pre-
bili noge dvojici razbojnika da bi ubrzali njihovu smrt, ali
kako su utvrdili, Isus je veÊ bio mrtav. Surovi vojnici bili
su ganuti onim πto su Ëuli i vidjeli od Krista i stoga su se
uzdræali od lomljenja njegovih udova. Tako se u ærtvovanju
Boæjeg Janjeta ispunio Pashalni zakon: “Neka ni jedne kosti
na njoj ne lome. Neka je slave prema propisima Pashe.”
(Brojevi 9,12)
SveÊenici i poglavari su se iznenadili kad su utvrdili da
je Krist mrtav. Umiranje je na kriæu trajalo dugo; teπko je
bilo odrediti kad je æivot prestao. Nikada se nije Ëulo da
135
Ëovjek umre πest sati nakon raspeÊa. SveÊenici su æeljeli biti
sigurni da je Isus umro i po njihovom je savjetu jedan voj-
nik probo kopljem Kristova rebra. Iz ovako naËinjene rane,
potekla su dva obilna i razliËita mlaza, jedan od krvi, a drugi
od vode. To su zapazili svi promatraËi i Ivan vrlo pouzdano
opisuje ovaj dogaaj. On kaæe: “Nego jedan od vojnika ko-
pljem probode bok pa odmah poteËe krv i voda. Onaj koji
ovo vidje svjedoËi — njegovo je svjedoËanstvo istinito, i on
zna da govori pravo — da i vi trajno vjerujete. To se dogodi
da se ispuni Pismo: ‘Ni jedna mu se kost neÊe prelomiti.’ A
na drugome mjestu Pismo veli: ‘Gledat Êe na onoga koga
su proboli.’” (Ivan 19,34-37)
Isusovu smrt nije
izazvao ni probod
kopljem ni muke
na kriæu. Njegovo
je srce prepuklo od
duπevne boli. Ubio
Ga je grijeh ovoga
svijeta.
Nakon usksnuÊa sveÊenici
i poglavari pronosili su glas da
Krist nije umro na kriæu, da se
samo onesvijestio i nakon toga
oæivio. Druga vijest tvrdila je
da tijelo koje je poloæeno u
grob nije bilo stvarno tijelo od
mesa i kostiju, veÊ samo neπto
nalik na tijelo. Postupak rim-
skih vojnika pobija ove neis-
tine. Oni nisu slomili njegove
noge, zato πto je veÊ bio mr-
tav. Da bi udovoljili sveÊeni-
cima, proboli su Mu rebra. Da
se æivot veÊ nije ugasio, ova bi
rana izazvala trenutaËnu smrt.
Isusovu smrt nije izazvao ni probod kopljem ni muke
na kriæu. Taj uzvik izgovoren “jakim glasom” (Matej 27,50;
Luka 23,46) u trenutku smrti, mlaz krvi i vode koji je pote-
kao s njegova boka, pokazuje da je umro zato πto Mu je
prepuklo srce. Njegovo je srce prepuklo od duπevne boli.
Ubio Ga je grijeh ovoga svijeta.
Kristovom su se smrÊu ugasile nade njegovih uËenika.
S neopisivom boli promatrali su njegove zatvorene oËi i klo-
nulu glavu, njegovu kosu ulijepljenu krvlju, njegove probo-
dene ruke i noge. Do posljednjeg Ëasa nisu vjerovali da Êe
umrijeti, i stoga su jedva mogli povjerovati da je doista mr-
tav. Ophrvani tugom, nisu se sjeÊali njegovih rijeËi koje su
U JOSIPOVOM GROBU
136 PASIJA NADE
pretkazale baπ ovaj prizor. Niπta πto je govorio nije ih sad
moglo utjeπiti. Vidjeli su samo kriæ i ærtvu kako krvari na
njemu. BuduÊnost je izgledala tamna i beznadeæna. Njihova
vjera u Isusa je iπËezla, ali nikada kao sada nisu toliko vo-
ljeli svoga Gospodina. Nikada ranije nisu toliko osjeÊali nje-
govu vrijednost i svoju potrebu za njegovom prisutnoπÊu.
Skidanje Isusova tijela s kriæa
»ak je i u smrti Kristovo tijelo bilo vrlo dragocjeno nje-
govim uËenicima. »eznuli su Ga dostojanstveno sahraniti,
ali nisu znali kako bi to ostvarili. Isus je bio osuen kao
pobunjenik protiv rimske vlasti, a ljudi pogubljeni zbog takva
prekrπaja bili su pokapani na groblju posebno odreenom
za takve zloËince. UËenik Ivan sa æenama iz Galileje ostao
je kraj kriæa. Nisu mogli ostaviti tijelo svoga Gospodina bez-
osjeÊajnim vojnicima da ga pogrebu na tako sramnom gro-
blju. Ipak, to nisu mogli sprijeËiti. Nisu mogli dobiti nika-
kvo odobrenje od hebrejskih vlasti, a na Pilata nisu imali
nikakav utjecaj.
U ovoj neprilici uËenicima su pritekli u pomoÊ Josip iz
Arimateje i Nikodem. Obojica su poznavali Pilata i bili Ëla-
novi Velikog vijeÊa. Obojica su bili bogati i utjecajni ljudi.
Oni su odluËili da Kristovo tijelo treba sahraniti s poËas-
tima.
Josip je smjelo otiπao Pilatu i zamolio ga je za Isusovo
tijelo. Pilat je tek sad prvi put Ëuo da je Isus veÊ mrtav. Do
njega su doprle proturjeËne vijesti o dogaajima koji su pratili
raspeÊe, ali spoznaja o Kristovoj smrti namjerno se skrivala
od njega. SveÊenici i poglavari upozorili su Pilata da bi Kri-
stovi uËenici mogli izvesti prijevaru s njegovim tijelom. »uvπi
Josipov zahtjev, pozvao je kapetana koji je bio na duænosti
kod kriæa i doznao da je Isus doista umro. Potrudio se da
dobije izvjeπtaj od njega o prizorima na Golgoti, koji je po-
tvrdio Josipovo svjedoËanstvo.
Josipov je zahtjev odobren. Dok je Ivan Ëekao uznemi-
ren zbog pogreba svog UËitelja, Josip se vratio s Pilatovim
nalogom za Kristovo tijelo; Nikodem je stigao donoseÊi oko
sto litara pomijeπane smirne i aloja za njegovo pomazanje.
Najpoπtovanijem u cijelom Jeruzalemu ne bi se moglo uka-
137
zati veÊe poπtovanje u smrti. UËenici su bili vrlo iznenaeni
kad su vidjeli ove bogate poglavare koji su isto toliko bili
zainteresirani za pogreb njihovoga Gospodina, kao i oni sami.
Ni Josip ni Nikodem nisu otvoreno prihvatili Spasitelja
dok je bio æiv. Znali su da bi ih takav korak iskljuËio iz Velikog
vijeÊa, a nadali su se da Êe Ga svojim utjecajem zaπtititi na
njegovim zasjedanjima. Izgledalo je da su za izvjesno vrije-
me uspijevali, ali lukavi sveÊenici, zapaæajuÊi njihovu na-
klonost prema Kristu, osujetili su njihove planove. U njiho-
voj odsutnosti Isus je bio osuen i predan da se raspne. Sad
kad je bio mrtav, nisu viπe skrivali koliko su Mu privræeni.
Æene su bile
posljednje kod
kriæa i posljednje
na Kristovom
grobu.
Dok su se uËenici bojali da se
javno pokaæu kao njegovi sljed-
benici, Josip i Nikodem hrab-
ro su im priskoËili u pomoÊ.
PomoÊ ovih bogatih i poπtova-
nih ljudi bila je u ovom trenut-
ku vrlo potrebna. Oni su za
svog mrtvog UËitelja mogli uËi-
niti ono πto je bilo nemoguÊe
siromaπnim uËenicima; njiho-
vo bogatstvo i utjecaj πtitili su
ih u velikoj mjeri od zlobe sve-
Êenika i poglavara.
Njeæno i s poπtovanjem svojim su rukama skinuli Isuso-
vo tijelo s kriæa. Suze suÊuti brzo su kapale iz njihovih oËi-
ju dok su gledali njegovo izranjeno i izmuËeno tijelo. Josip
je imao novi grob, uklesan u stijeni. »uvao ga je za sebe,
ali kako je bio blizu Golgote, sad ga je pripremio za Isusa.
Tijelo, zajedno s mirisima πto ih je donio Nikodem, briæljivo
je umotano u lanenu prostirku i Spasitelj je prenesen do groba.
Tu su ova tri uËenika ispravila ozlijeene udove i savila
izranjene ruke na nepomiËne grudi. Æene Galilejke doπle su
vidjeti je li uËinjeno sve πto se moglo uËiniti za beæivotno
tijelo njihovog voljenog UËitelja. Vidjele su teπki kamen ko-
ji je navaljen na ulaz u grob u koji je Spasitelj poloæen da
poËiva. Æene su bile posljednje kod kriæa i posljednje na
Kristovom grobu. Dok su se spuπtale veËernje sjenke, Mari-
ja Magdalena i druge Marije zadræale su se oko mjesta po-
Ëivanja njihovog Gospodina, lijuÊi suze æalosti nad sudbinom
U JOSIPOVOM GROBU
138 PASIJA NADE
Onoga koga su voljele. “Potom se vratiπe... U subotu se nisu
micale prema propisu [Zakona].” (Luka 23,56)
Æalosna subota
To je bila subota koju neÊe nikada zaboraviti oæaloπÊeni
uËenici, a isto tako i sveÊenici, poglavari, knjiæevnici i na-
rod. Prilikom sunËeva zalaska, u smiraj dana pripreme, tru-
be su se oglasile oznaËavajuÊi da je subota poËela. Pasha je
svetkovana onako kako se to Ëinilo stoljeÊima, dok je On
na koga je ona usmjeravala, leæao u Josipovom grobu ubi-
jen rukama zlikovaca. Predvorja Hrama u subotu bila su is-
punjena vjernicima. PrvosveÊenik s Golgote bio je tu odje-
ven u sjajne sveÊeniËke haljine. SveÊenici s bijelim kapama,
»ak su i mnogi
sveÊenici bili
osvjedoËeni u
Isusov pravedniËki
karakter.
sasvim zaokupljeni, obavljali su
svoje duænosti. Meutim, neki
od prisutnih nisu bili mirni
dok se za grijeh prinosila krv
junaca i jaraca. Nisu bili svjesni
da je znamenje naπlo svoje os-
tvarenje, da je beskonaËna ær-
tva prinesena za grijehe svije-
ta. Nisu znali da vrπenje obred-
ne sluæbe nije imalo viπe nika-
kvu vaænost. Ali, nikada rani-
je tu sluæbu nisu pratili s tako
proturjeËnim osjeÊajima. Tru-
be, glazbeni instrumenti i glasovi pjevaËa bili su glasni i ja-
sni kao i obiËno.
Meutim, svi su osjeÊali da se zbiva neπto neobiËno. Jedan
za drugim raspitivali su se o nesvakidaπnjem dogaaju koji
se odigrao. Dotada je Svetinja nad svetinjama strogo Ëuva-
na od svih koji u nju nisu smjeli uÊi. Meutim, sad je bila
otvorena za sve oËi. Teπka izvezena zavjesa, naËinjena od
Ëistog lana i bogato ukraπena zlatom, skerletom i purpurom
bila je razdrta od vrha do dna. Mjesto na kojem se Gospod
sastajao s velikim sveÊenikom da objavi svoju slavu, mjesto
koje je bilo sveta Boæja dvorana za prijem, bilo je otvoreno
svakom oku — mjesto koje Gospod viπe nije priznavao. Smr-
knuti sveÊenici sluæili su pred oltarom. Otkrivenost Sveti-
139
nje nad svetinjama ispunjavala ih je uæasom nastupajuÊe
nesreÊe.
Mnogi umovi bili su obuzeti mislima izazvanim prizo-
rima na Golgoti. Od raspeÊa sve do uskrsnuÊa mnoge budne
oËi stalno su istraæivale proroËanstva, neki da bi razumjeli
cjelovito znaËenje praznika koji su proslavljali, neki da nau
dokaze da Isus nije bio ono πto je tvrdio da jest, a drugi su
bolnim srcem tragali za dokazima da je On uistinu pravi
Mesija. Premda su istraæivali s razliËitim ciljevima, svi su bili
osvjedoËeni u istu istinu — da se proroËanstvo ispunilo u
dogaajima nekoliko proteklih dana i da je Raspeti Otkupi-
telj svijeta. Mnogi koji su tada sudjelovali u sluæbi, nikada
Nikada Krist nije
privukao toliku
pozornost mnoπtva
kao sada kad je
poloæen u grob.
viπe nisu sudjelovali u pashal-
nim obredima. »ak su i mnogi
sveÊenici bili osvjedoËeni u
pravi Isusov karakter. Njihovo
istraæivanje proroËanstava nije
bilo uzaludno, jer su Ga nakon
njegova uskrsnuÊa priznali za
Boæjeg Sina.
Kad je vidio Isusa podig-
nuta na kriæu, Nikodem se sje-
tio njegovih rijeËi izgovorenih
u noÊi na Maslinskoj gori: “Kao
πto je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti po-
dignut Sin »ovjeËji, da svatko tko vjeruje u njega ima æivot
vjeËni.” (Ivan 3,14.15) Te subote dok je Krist leæao u gro-
bu, Nikodem je imao priliku za razmiπljanje. Jasnija svjet-
lost sad je obasjavala njegov um pa mu rijeËi πto ih je Isus
izgovorio viπe nisu bile tajanstvene. OsjeÊao je da je mnogo
izgubio πto se nije povezao sa Spasiteljem tijekom njegova
æivota. Sad se prisjeÊao dogaaja s Golgote. Kristova moli-
tva za one koji su Ga raspeli i njegov odgovor na molbu
razbojnika koji je umirao govorili su srcu ovog uËenog sa-
vjetnika. Ponovno je promatrao Spasitelja u njegovoj agoniji
i opet Ëuo taj posljednji uzvik “Svrπeno je!”, izgovoren kao
uzvik pobjednika. Ponovno je promatrao Zemlju kako se ljulja,
zamraËeno nebo, razdrtu zavjesu, razlomljene stijene i njegova
se vjera zauvijek utvrdila. Isti dogaaj koji je uniπtio nade
uËenika osvjedoËio je Josipa i Nikodema u Isusovo boæan-
U JOSIPOVOM GROBU
140 PASIJA NADE
stvo. Njihova strahovanja savladala je hrabrost Ëvrste i nepo-
kolebljive vjere.
Nikada Krist nije privukao toliku pozornost mnoπtva kao
sada kad je poloæen u grob. Ljudi su po svom obiËaju dovo-
dili svoje bolesne i nevoljne u predvorje Hrama, raspitujuÊi
se: Tko nam moæe neπto kazati o Isusu iz Nazareta? Mnogi
su doπli izdaleka da nau Onoga koji je lijeËio bolesne i
uskrsavao mrtve. Sa svih strana Ëuo se uzvik: “Traæimo Krista
Iscjelitelja!” SveÊenici su ovom prilikom pregledali one za
koje se mislilo da pokazuju znake gube. Mnogi su morali
Ëuti da su njihovi muæevi, æene ili djeca proglaπeni guba-
vima i osueni da napuste sigurnost svog doma i naklonost
svojih prijatelja, da bi izdaleka opominjali prolaznike bol-
nim uzvikom: “NeËist, neËist!” Prijateljske ruke Isusa iz Na-
zareta, koje nikada nisu odbijale da dodirom iscjeljuju od-
vratnu gubu, sad su bile prekriæene na njegovim grudima.
Usne koje su na njegovu molbu odgovarale utjeπnim rijeËi-
ma: “HoÊu. Ozdravi!” (Matej 8,3), sad su bile nijeme. Mnogi
su se uzalud obraÊali sveÊeniËkim voama i poglavarima za
suÊut i olakπanje. Bilo je oËito da su odluËno æeljeli imati
æivog Krista ponovno u svojoj sredini. Uporno su se i revno
raspitivali za Njega. Nisu æeljeli otiÊi. Meutim, istjerali su
ih iz predvorja Hrama i na vrata postavili vojnike da vraÊaju
mnoπtvo πto je htjelo uÊi sa svojim bolesnim i umiruÊima.
Nevoljnici koji su doπli da ih Spasitelj izlijeËi klonuli su
pod teretom razoËaranja. Ulice su bile ispunjene jecajima.
Bolesni su umirali u nedostatku iscjeljujuÊeg Isusovog do-
dira. Uzalud su traæili savjet lijeËnika; nitko nije imao takvo
umijeÊe kao Onaj koji je leæao u Josipovom grobu.
Tuæni uzvici stradalnika uvjerljivo su svjedoËili tisuÊa-
ma da je velika svjetlost nestala s ovoga svijeta. Bez Krista,
Zemlja je postala mrak i tama. Mnogi Ëiji su se glasovi sto-
pili u uzviku: “Razapni ga! Razapni!” sad su shvatili nesreÊu
koja se sruËila na njih, pa bi, da je On joπ æiv, isto tako
revno vikali: “Pusti nam Isusa!”
Kad su ljudi doznali da su sveÊenici pogubili Isusa, ras-
pitivali su se o njegovoj smrti. Pojedinosti o njegovom su-
enju dræane su u najdubljoj tajnosti, ali dok se nalazio u
grobu, njegovo ime nije silazilo s tisuÊa usana, a izvjeπÊa o
njegovom sramnom suenju i neËovjeËnosti sveÊenika i
141
poglavara kruæili su posvuda. Razumni ljudi pozvali su ove
sveÊenike i poglavare da objasne proroËanstva Staroga za-
vjeta o Mesiji, i dok su oni pokuπavali uobliËiti neku laæ,
kao odgovor, postali su smeteni. Nisu mogli objasniti pro-
roËanstva koja su navijeπtala Kristove patnje i smrt, pa su
se mnogi od onih koji su se raspitivali osvjedoËili da su se
sveti spisi ispunili.
Osveta za koju su sveÊenici mislili da Êe biti slatka, po-
stala im je vrlo gorka. Znali su da su se suËelili s oπtrim
narodnim neodobravanjem; znali su da su baπ oni, koje su
potakli protiv Isusa, sad bili uæasnuti njihovim sramnim
djelom. Ovi sveÊenici pokuπavali su vjerovati da je Isus va-
Osveta za koju su
sveÊenici mislili da
Êe biti slatka,
postala im je vrlo
gorka.
ralica, ali bilo je uzalud. Neki
od njih stajali su kraj Lazareva
groba i vidjeli kako se mrtvac
vraÊa u æivot. Drhtali su od
straha da Êe se Krist sam dig-
nuti iz mrtvih i da Êe se ponov-
no pojaviti pred njima. Oni su
Ga Ëuli kako izjavljuje da ima
vlast poloæiti svoj æivot i po-
novno ga uzeti. Sjetili su se i
da je rekao: “Razvalite ovaj
hram, i u tri dana opet Êu ga
podiÊi!” (Ivan 2,19) Juda im je govorio o rijeËima πto ih je
Isus uputio svojim uËenicima za posljednjeg putovanja u
Jeruzalem: “Evo ulazimo u Jeruzalem, gdje Êe Sin »ovjeËji
biti predan glavarima sveÊeniËkim i knjiæevnicima, i oni Êe
ga na smrt osuditi i predati poganima da mu se izruguju, i
biËuju ga i razapnu. Ali Êe on uskrsnuti treÊi dan.” (Matej
20,18.19) Kad su Ëuli ove rijeËi, podsmjehivali su se i rugali.
Ali sad su se sjetili da su se dosad ispunila sva Kristova
pretkazanja. Rekao je da Êe treÊeg dana ponovno ustati, i
tko bi mogao reÊi da se i ovo neÊe ispuniti. Pokuπali su se
osloboditi ovih misli, ali nisu nikako mogli. Kao i njihov otac,
avo, vjerovali su i drhtali.
Sad kad je uzbuenje prestalo, Kristov lik nametnuo se
njihovim umovima. Gledali su Ga kako stoji miran i dosto-
janstven pred svojim neprijateljima, podnoseÊi bez ikakva
gunanja njihova ruganja i zlostavljanja. Svi dogaaji s nje-
U JOSIPOVOM GROBU
142 PASIJA NADE
gova suenja i raspeÊa ponovno su se vraÊali s neodoljivim
osvjedoËenjem da je On Boæji Sin. OsjeÊali su da bi se u
svako vrijeme mogao pojaviti pred njima kao Optuæeni koji
je postao Tuæitelj, Osueni Sudac, Ubijeni kao onaj koji tra-
æi pravdu u smrti svojih ubojica.
U subotu su imali malo odmora. Premda nikada ne bi
prestupili prag neznaboæaca iz straha od oskvrnuÊa, ipak su
odræali savjetovanje o Kristovom tijelu. Smrt i grob moraju
zadræati onoga koga su oni raspeli. “SlijedeÊeg dana — to bi
dan poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i fari-
zeji kod Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da
je onaj varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrs-
nut Êu.’ Zato naredi da mu se Ëuva grob do treÊeg dana,
da ne bi doπli njegovi uËenici, ukrali ga te rekli narodu:
‘Uskrsnuo je od mrtvih’, pa bi posljednja prijevara bila go-
ra od prve. Eno vam straæe — odgovori Pilat — idite i Ëuvaj-
te kako znate!” (Matej 27,62-65)
SveÊenici su dali upute za osiguranje grobnice. Veliki
kamen postavljen je ispred otvora. Preko ovog kamena po-
stavili su uæe priËvrπÊujuÊi krajeve za stijenu i zapeËaÊujuÊi
ih rimskim peËatom. Kamen se nije mogao pomaknuti a da
se ne slomi peËat. Straæa od stotinu vojnika, postavljena oko
groba, lako je mogla sprijeËiti svakog nepozvanog da se oko
njega bavi. SveÊenici su uËinili sve πto su mogli da bi zadr-
æali Kristovo tijelo tamo gdje je bilo poloæeno. On je bio
tako sigurno zapeËaÊen u svom grobu, kao da je trebao tu
ostati za sva vremena.
Tako su se savjetovali i planirali slabi ljudi. Ove ubojice
nisu uopÊe shvatile beskorisnost svojih napora. Ali Bog se
proslavio njihovim djelovanjem. Upravo su ovi napori ulo-
æeni da se sprijeËi Kristovo uskrsnuÊe najuvjerljiviji su dokazi
koji ga potvruju. Ukoliko je veÊi bio broj vojnika postavljenih
oko groba, utoliko Êe moÊnije biti svjedoËanstvo da je On
uskrsnuo. Stotinama godina prije Kristove smrti Sveti Duh
je objavio preko psalmista: “Zaπto se bune narodi, zaπto puci
ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv
Jahve i Pomazanika njegova... Smije se onaj πto na nebu sto-
luje, Gospod im se podruguje.” (Psalam 2,1-4) Rimski stra-
æari i rimsko oruæje bili su nemoÊni da Gospodara æivota
zadræe u grobu. Pribliæio se trenutak njegova osloboenja.
143
11. “Uskrsnuo je kakoje rekao”
Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,2-4.11-15.
NoÊ prvog dana tjedna polako je protjecala. Nastupio
je najmraËniji trenutak koji prethodi svitanju. Krist je joπ
bio zarobljenik u svom uzanom grobu. Veliki je kamen bio
na svom mjestu, rimski peËat neizlomljen, rimski Ëuvari dræali
su svoju straæu. Tu su se nalazili i nevidljivi straæari. Vojske
zlih anela bile su okupljene oko ovog mjesta. Da je bilo
moguÊe, knez tame sa svojom otpalom vojskom zauvijek bi
saËuvao zapeËaÊen grob koji je dræao Boæjeg Sina. Meu-
tim, nebeska je vojska okruæila grobnicu. Aneli, “silni krje-
poπÊu”, Ëuvali su grob i Ëekali da pozdrave dobrodoπlicom
Kneza æivota.
“Najedanput se zemlja silno potrese: aneo Gospodnji
sie s neba.” ObuËen u sve Boæje oruæje, ovaj aneo izaπao
je iz nebeskih dvorova. Sjajne zrake Boæje slave iπle su pred
njim i osvjetljavale mu put. “Lice mu je sjalo kao munja, a
odijelo mu bijaπe bijelo kao snijeg. Od straha pred njim
zadrhtaπe straæari i postadoπe kao mrtvi.”
A sada, sveÊenici i poglavari, gdje je sila vaπih straæara?
Hrabri vojnici koji se nisu nikada bojali ljudske sile, sad su
bili zarobljeni bez maËa i koplja. Lice koje su sada gledali
nije lice nekog smrtnog ratnika, veÊ lice najmoÊnijeg u Go-
spodnjoj vojsci. Ovaj vjesnik zauzima poloæaj s koga je Sotona
pao. On je taj koji je objavio Kristovo roenje na betlehem-
skim breæuljcima. Zemlja podrhtava prilikom njegova pri-
bliæavanja, vojske tame bjeæe i dok on odvaljuje kamen, Ëini
se kao da je Nebo siπlo na Zemlju. Vojnici ga gledaju kako
144 PASIJA NADE
uklanja kamen kao neki kamenËiÊ i Ëuju ga kako uzvikuje:
“Sine Boæji, izai; Otac Te zove.” Vide Isusa kako izlazi iz
groba i Ëuju njegovu objavu nad razvaljenim grobom: “Ja
sam uskrsnuÊe i æivot.” Dok izlazi u veliËanstvu i slavi, an-
eoske vojske duboko se klanjaju pred Otkupiteljem i po-
zdravljaju Ga dobrodoπlicom pjesmama hvale.
Jedan potres oznaËio je trenutak kad je Krist poloæio
svoj æivot, a drugi je posvjedoËio trenutak kad Ga je
pobjedniËki ponovno uzeo. On, koji je pobijedio smrt i grob,
pobjedniËkim je korakom izaπao iz groba usred potresa,
sijevanja munja i pucanja gromova. Kad bude ponovno do-
πao na Zemlju, On Êe potresti “ne samo zemlju nego i nebo”.
Jedan potres
oznaËio je
trenutak kad je
Krist poloæio svoj
æivot, a drugi je
posvjedoËio
trenutak kad Ga
je pobjedniËki
ponovno uzeo.
“Zemlja Êe zateturati poput pi-
janca, zanjihat se poput ko-
libe.” “Nebesa se sviπe kao
knjiga”, “poËela Êe se u ognju
rastopiti, a zemlja se sa svojim
ostvarenjima neÊe viπe naÊi.”
“Ali je Jahve utoËiπte svome na-
rodu i zaπtita sinovima Izrae-
la.” (Hebrejima 12,26; Izaija
24,20; 34,4; 2. Petrova 3,10;
Joel 4,16)
Prilikom Isusove smrti voj-
nici su usred dana vidjeli Zem-
lju obavijenu tamom, prilikom
uskrsnuÊa vidjeli su sjaj anela
kako osvjetljuje noÊ i Ëuli ka-
ko nebeski stanovnici s velikom radoπÊu pobjedonosno
pjevaju: “Ti si pobijedio Sotonu i sile tame; ti si pobjedom
nadvladao smrt!”
Krist je proslavljen izaπao iz groba, dok su Ga proma-
trali rimski straæari. Njihove su oËi bile prikovane za lice
onoga koga su nedavno ismijavali i kome su se rugali. U ovom
proslavljenom BiÊu promatrali su zarobljenika koga su vi-
djeli u sudskoj dvorani, kome su ispleli trnov vijenac. To je
bio Onaj koji je bez opiranja stajao pred Pilatom i Hero-
dom, Onaj Ëije je tijelo bilo izmuËeno svirepim πibanjem.
To je bio Onaj koji je prikovan za kriæ i prema kome su
sveÊenici i poglavari, puni samozadovoljstva, odmahivali gla-
145
vom govoreÊi: “Druge je spasio, a sam sebe ne moæe spasiti.”
(Matej 27,42) To je bio Onaj koji je poloæen u Josipov novi
grob. Odlukom s Neba Suæanj je osloboen. Da su gore i
planine navaljene na njegov grob, ne bi mogle sprijeËiti nje-
gov izlazak.
Prestraπeni rimski straæari
Prilikom pojave anela i proslavljena Spasitelja rimski
su straæari klonuli i ostali kao mrtvi. Kad je nebeska prat-
nja iπËezla iz njihova pogleda, ustali su i brzo, koliko su ih
klecavi udovi mogli nositi, poπli prema vratima vrta. Posr-
ÊuÊi kao pijanci, poæurili su dalje u grad, objavljujuÊi div-
Vojnicima je
reËeno da πire
laæan izvjeπtaj.
nu novost onima koje su sre-
tali. Uputili su se Pilatu, ali je
njihov izvjeπtaj stigao hebrej-
skim vlastima, pa su sveÊe-
niËke voe i poglavari poslali
da ih najprije dovedu njima.
Ovi su vojnici izgledali Ëudno.
DrπÊuÊi od straha, blijeda lica
posvjedoËili su o Kristovu us-
krsnuÊu. Vojnici su sve ispri-
Ëali, upravo onako kao πto su vidjeli; nisu imali vremena
misliti ili ispriËati iπta osim istine. S bolnim izrazom kazali
su: “Onaj koji je raspet na kriæu bio je Boæji Sin. »uli smo
anela koji Ga je proglasio VeliËanstvom Neba, Kraljem sla-
ve.”
Lica sveÊenika bila su kao lica mrtvaca. Kaifa je poku-
πao govoriti. Njegove su se usne micale, ali nisu izustile
nijednu rijeË. Vojnici su se spremali napustiti vijeÊnicu, kad
ih je jedan glas zaustavio. Kaifa je najposlije uspio progovoriti.
“»ekajte, Ëekajte!” — rekao je. “Nemojte nikome govoriti o
onome πto ste vidjeli.”
Tada je vojnicima reËeno da πire laæan izvjeπtaj. “Kaæite,”
govorili su sveÊenici, “uËenici njegovi dooπe noÊu i ukra-
doπe ga kad smo mi spavali.” Ovdje su se sveÊenici prevarili.
Kako vojnici mogu reÊi da su uËenici ukrali tijelo dok su
oni spavali? Da su spavali, kako su mogli to znati? A ako bi
se dokazala kraa Kristova tijela, zar ne bi sveÊenici bili pr-
“USKRSNUO JE KAKO JE REKAO”
146 PASIJA NADE
vi koji bi ih osudili? Ili ako je straæa spavala kraj groba, zar
ne bi sveÊenici bili prvi koji bi ih tuæili Pilatu?
Vojnici su se uæasavali pomisli da na sebe navuku optuæbu
kako su spavali na duænosti. To je bio prekrπaj koji se kaæ-
njavao smrÊu. HoÊe li laæno svjedoËiti, obmanjujuÊi narod i
dovodeÊi svoje æivote u opasnost? Zar nisu budno dræali svoju
zamornu straæu? Kako mogu podnijeti sud i laæno se zakleti
Ëak i iz ljubavi prema novcu?
Da bi uπutkali svjedoËanstvo koga su se bojali, sveÊe-
nici su obeÊali straæarima da Êe ih zaπtititi, istiËuÊi da ni
Pilat, kao ni oni ne bi æeljeli da takav izvjeπtaj kruæi. Rimski
vojnici prodali su za novac svoje poπtenje Hebrejima. Doπli
su pred sveÊenike donoseÊi najpotresniju vijest istine; otiπli
Rimski vojnici
prodali su za
novac svoje
poπtenje.
su natovareni novcem i s laæ-
nim izvjeπtajem na usnama koji
su za njih izmislili sveÊenici.
U meuvremenu izvjeπtaj
o Kristovu uskrsnuÊu stigao je
do Pilata. Premda je Pilat bio
odgovoran πto je Krista predao
na smrt, bio je uglavnom rav-
noduπan. Premda je osudio
Spasitelja protiv svoje volje i
s osjeÊajem saæaljenja, do tog
trenutka nije osjeÊao stvarnu griænju savjesti. U strahu, sad
se zatvorio u svoju kuÊu odluËivπi da viπe nikoga ne vidi.
Meutim, sveÊenici su prokrËili put do njega, ispriËali pri-
Ëu koju su sami smislili i uporno ga molili da straæarima
oprosti zanemarivanje duænosti. Prije no πto je pristao na
to, osobno je za sebe ispitao straæare. BojeÊi se za svoju si-
gurnost, nisu se usuivali bilo πto sakriti i Pilat je od njih
saznao sve πto se dogodilo. Nije se viπe raspitivao o tome,
ali otada nije imao viπe mira.
Kad je Isus poloæen u grob, Sotona je likovao. Usudio
se ponadati da Spasitelj neÊe ponovno uzeti svoj æivot. Tvr-
dio je da polaæe pravo na Gospodnje tijelo i postavio svoju
straæu oko groba, æeleÊi zadræati Krista kao zarobljenika. Bio
je vrlo razljuÊen kad su njegovi aneli pobjegli pred nebes-
kim vjesnikom. Kad je vidio Krista kako izlazi kao pobjed-
nik, znao je da Êe njegovo carstvo doÊi kraju i da Êe najpo-
slije i sam morati umrijeti.
147
Svjedoci Kristova uskrsnuÊa
Time πto su ubili Krista, sveÊenici su uËinili sebe Soto-
ninim oruem. Sad su bili sasvim u njegovoj vlasti. Zaple-
teni u zamku, nisu vidjeli nikakvo osloboenje do samo borbu
protiv Krista. Kad su Ëuli izvjeπtaj o njegovu uskrsnuÊu, po-
bojali su se gnjeva naroda. OsjeÊali su da su im æivoti u opas-
nosti. Njihova jedina nada bila je da pokaæu kako je Krist
varalica time πto Êe poricati da je uskrsnuo. Potkupili su
vojnike i osigurali Pilatovu πutnju. Posvuda su πirili svoje laæne
izvjeπtaje. Ali bilo je svjedoka koje nisu mogli uπutkati. Mnogi
su Ëuli svjedoËanstvo vojnika o Kristovu uskrsnuÊu. A neki
od umrlih uskrsnuli su s Kristom i pojavili se pred mnogi-
Time πto su ubili
Krista, sveÊenici su
uËinili sebe
Sotoninim oruem.
ma izjavljujuÊi da je On ustao.
Osobe koje su vidjele ove us-
krsle i Ëule njihovo svjedoËan-
stvo odnijele su izvjeπtaje sve-
Êenicima. SveÊenici i poglava-
ri æivjeli su u stalnom strahu
da se iduÊi ulicama ili u svom
domu ne nau licem u lice s
Kristom. OsjeÊali su da za njih
nema nikakve sigurnosti. Reze
i zasuni bili su slaba zaπtita od
Boæjeg Sina. Danju i noÊu pojavljivao se pred njihovim oËima
onaj straπni prizor iz sudnice kad su vikali: “Krv njegova
neka padne na nas i na naπu djecu.” (Matej 27,25) Nikada
iz njihova sjeÊanja neÊe izblijedjeti taj prizor. Nikada viπe
miran san neÊe doÊi na njihova uzglavlja. Kad se glas moÊ-
nog anela Ëuo kraj Kristovog groba kako govori: “Tvoj Otac
Te zove!”, Spasitelj je izaπao iz groba æivotom koji se nala-
zio u Njemu samome. Sad je dokazana istinitost njegovih rijeËi:
“Ja dajem æivot svoj, da ga opet uzmem... Imam vlast dati
ga, imam vlast opet ga uzeti.” Sad se ispunilo proroËanstvo
koje je izrekao sveÊenicima i poglavarima: “Razvalite ovaj
hram, i u tri dana opet Êu ga podiÊi!” (Ivan 10,17.18; 2,19)
Nad razvaljenom Josipovom grobnicom Krist je pobjedo-
nosno obznanio: “Ja sam uskrsnuÊe i æivot.” Ove rijeËi moglo
je izgovoriti samo Boæanstvo. Sva stvorena biÊa æive Boæjom
voljom i silom. Ona su ovisni primatelji æivota od Boga. Od
“USKRSNUO JE KAKO JE REKAO”
148 PASIJA NADE
najuzviπenijeg serafa do najskromnijeg æivog biÊa, svi iznova
primaju silu s Izvora æivota. Samo Onaj koji je jedno s Bo-
gom moæe reÊi za æivot: “Imam vlast dati ga, imam vlast opet
ga uzeti.” U svojoj boæanskoj prirodi, Krist je posjedovao
silu da slomi okove smrti.
Krist je ustao iz mrtvih kao prvina onih koji spavaju.
Na Njega je upuÊivao obrtani snop i njegovo se uskrsnuÊe
zbilo baπ onog dana kad je pred Gospoda trebalo prinijeti
obrtani snop. Viπe od tisuÊu godina vrπio se ovaj simboliËni
obred. S njiva su prikupljani prvi klasovi zrelog æita i kad
je narod odlazio u Jeruzalem na Pashu, snop prvina obrtao
se kao zahvalna ærtva pred Gospodom. Sve dok ovo nije bilo
Spasitelj je izaπao
iz groba æivotom
koji se nalazio u
Njemu samome.
izvrπeno, srp nije poËinjao æeti
i æito se skupljati u snopove.
Snop posveÊen Bogu predstav-
ljao je æetvu. Tako je Krist, pr-
vina, predstavljao veliku du-
hovnu æetvu koja Êe se saku-
piti za Boæje kraljevstvo. Nje-
govo je uskrsnuÊe slika i zalog
uskrsnuÊa svih pravednika koji
su umrli. “Jer ako vjerujemo da
je Isus umro i uskrsnuo, tako
Êe i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.”
(1. Solunjanima 4,14)
Kad je ustao, Krist je iz groba izveo mnoge zaroblje-
nike. Potres prilikom njegove smrti otvorio je njihove gro-
bove i kad je On ustao, i oni su izaπli s Njim. To su bili
Boæji suradnici koji su i po cijenu svoga æivota svjedoËili za
istinu. Sad su trebali biti svjedoci za Onoga koji ih je po-
dignuo iz mrtvih. Za vrijeme svoje sluæbe Isus je dizao mr-
tve u æivot. On je uskrsnuo sina udovice iz Naina, kÊerku
poglavara i Lazara. Ali oni nisu bili obuËeni u besmrtnost.
Premda su uskrsli, bili su joπ uvijek podloæni smrti. Ali oni
koji su izaπli iz groba prilikom Kristova uskrsnuÊa ustali su
u vjeËni æivot. Oni su se uznijeli s Njim kao znak njegove
pobjede nad smrÊu i grobom. Ovi, rekao je Krist, nisu viπe
Sotonini zarobljenici; Ja sam ih otkupio. Ja sam ih izveo iz
groba kao prvinu svoje sile, da budu sa mnom gdje sam i
ja, da nikad viπe ne vide smrt ili iskuse bol.
149
Ovi su otiπli u grad i pokazali se mnogima objavljujuÊi:
“Krist je uskrsnuo iz mrtvih i mi smo uskrsli s Njim.” Tako
je ovjekovjeËena sveta istina o uskrsnuÊu. Uskrsli sveti svje-
doËili su o istinitosti rijeËi: “Tvoji Êe mrtvi oæivjeti, uskrs-
nut Êe tijela.” Njihovo uskrsnuÊe bilo je slikoviti prikaz ispu-
njenja proroËanstva: “Probudite se i kliËite, stanovnici pra-
ha! Jer rosa je tvoja — rosa svjetlosti, i zemlja Êe sjene na
svijet dati.” (Izaija 26,19)
Prilikom
Spasiteljeva
uskrsnuÊa otvorilo
se nekoliko
grobova, ali
prilikom Njegovog
drugog dolaska svi
dragocjeni mrtvi
Ëut Êe Njegov glas
i izaÊi u slavni
besmrtni æivot.
Krist je za vjernika uskrs-
nuÊe i æivot. U naπem Spasite-
lju je obnovljen æivot koji je
izgubljen uslijed grijeha; On u
sebi ima æivot da oæivi onoga
koga hoÊe. Njemu je podare-
no pravo da daruje besmrtnost.
Æivot koji je u ljudskoj priro-
di poloæio, On ponovno uzima
i daje ga ljudskom rodu. “Ja
sam doπao”, rekao je On, da
“imaju æivot i da ga imaju u
izobilju.” “A tko pije od vode
koju Êu mu ja dati, sigurno ne-
Êe nikad oæednjeti. ©toviπe, vo-
da koju Êu mu dati postat Êe
u njemu izvorom one vode πto
struji u æivot vjeËni.” “Tko jede
tijelo moje i pije krv moju, ima æivot vjeËni. I ja Êu ga uskrisiti
u posljednji dan.” (Ivan 10,10; 4,14; 6,54)
Za vjernika smrt ne znaËi puno. Krist govori o njoj kao
da ima malu vaænost. “Ako tko dræi rijeË moju, sigurno neÊe
nigda vidjeti smrti”, “neÊe nigda okusiti smrti”. Za krπÊani-
na smrt je samo san, trenutak tiπine i tame. Æivot je sakri-
ven s Kristom u Bogu i “kad se pojavi Krist, vaπ æivot, tada
Êete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom”. (Ivan 8,51.52;
Koloπanima 3,4)
Glas koji je uzviknuo s kriæa: “Svrπi se!”, Ëuo se meu
mrtvima. On je prodro kroz zidove grobnica i pozvao usnule
da ustanu. Tako Êe biti kad se s Neba bude zaËuo Kristov
glas. Taj glas prodrijet Êe u grobnice i otvoriti humke i mrtvi
u Kristu uskrsnut Êe. Prilikom Spasiteljeva uskrsnuÊa otvo-
“USKRSNUO JE KAKO JE REKAO”
150 PASIJA NADE
rilo se nekoliko grobova, ali prilikom njegovog drugog do-
laska svi dragocjeni mrtvi Ëut Êe njegov glas i izaÊi u slavni
besmrtni æivot. Ista sila koja je podigla Krista iz mrtvih
podignut Êe njegovu Crkvu i proslaviti je s Njim, iznad svih
poglavarstava, iznad svih sila, iznad svakog imena koje se
spominje, ne samo na ovom svijetu veÊ i na svijetu koji Êe
doÊi.
151
12. “Zaπto plaËeπ?”
Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 28,1.5-8;
Marku 16,1-8; Luki 24,1-12; Ivanu 20,1-18.
Æene koje su stajale kraj Kristova kriæa budno su straæile
i Ëekale da subota proe. Prvog dana tjedna, vrlo rano, kre-
nule su na grob, noseÊi dragocjene mirise da pomaæu Spa-
siteljevo tijelo. Nisu pomiπljale na njegovo uskrsnuÊe iz mr-
tvih. Sunce njihova nadanja zaπlo je i noÊ se nastanila u nji-
hovim srcima. Dok su odmicale putem priËale su o Kristo-
vim djelima milosra i njegovim rijeËima utjehe. Meutim,
nisu se sjetile njegovih rijeËi: “Ali Êu vas opet vidjeti.” (Ivan
16,22)
Oko groba je sjala
svjetlost, ali u
njemu nije bilo
Kristova tijela.
Ne znajuÊi πto se upravo
zbiva, pribliæavale su se vrtu,
govoreÊi: “Tko Êe nam odmak-
nuti kamen s vrata na grobu?”
Znale su da ne mogu ukloniti
kamen, pa ipak su nastavile
svojim putem. I gle, nebo se
iznenada zasvijetlilo slavom
koja nije dolazila od sunca koje
se raalo. Zemlja je podrhta-
vala. Vidjele su da je veliki kamen uklonjen. Grob je bio
prazan.
Sve æene nisu doπle iz istog pravca na grob. Marija Mag-
dalena je prva stigla na mjesto; videÊi da je kamen sklonjen,
poæurila je to javiti uËenicima. U meuvremenu prispjele su
i druge æene. Oko groba je sjala svjetlost, ali u njemu nije
bilo Kristova tijela. Dok su se æene zadræavale oko ovog mjesta,
iznenada su primijetile da nisu same. MladiÊ obuËen u sjaj-
152 PASIJA NADE
ne haljine sjedio je kraj groba. To je bio aneo koji je uklonio
kamen. On je uzeo ljudsko obliËje da ne bi prestraπio Isu-
sove prijatelje. Ipak, oko njega je joπ uvijek sjala svjetlost
nebeske slave i æene su se uplaπile. Okrenule su se da po-
bjegnu, ali rijeËi anela zaustavile su njihove korake. “Ne
bojte se!”, rekao je, “znam da traæite razapetog Isusa. On
nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao! Doite i vidite mje-
sto gdje je bio poloæen, zatim krenite æurno i recite uËenicima
njegovim: Uskrsnuo je od mrtvih.”
Ponovno su pogledale u grob i ponovno Ëule tu divnu
vijest. Tu se nalazio jedan drugi aneo u ljudskom obliku
koji je rekao: “Zaπto traæite æivoga meu mrtvima? On nije
On je ustao! On je
ustao! Æene su
stalno ponavljale
ove rijeËi.
ovdje! Uskrsnuo je! Sjetite se
kako vam je govorio dok joπ
bijaπe u Galileji: ‘Treba da Sin
»ovjeËji bude predan u ruke
greπnika i da bude razapet te
da uskrsne treÊi dan!’”
On je ustao! On je ustao!
Æene su stalno ponavljale ove
rijeËi. Mirisi za pomazanje ni-
su viπe potrebni. Spasitelj je
æiv, a ne mrtav. Sad su se sjetile
da je govoreÊi o svojoj smrti rekao da Êe ponovno ustati.
Kako je ovo bio divan dan za svijet! Æene su se brzo udaljile
od grobnice i “sa strahom i radosti velikom potekoπe da jave
uËenicima njegovim”.
Æalost i radost Marije Magdalene
Marija nije Ëula dobru vijest. Otiπla je Petru i Ivanu sa
æalosnom vijeπÊu: “Uzeli su Gospodina iz groba, i ne zna-
mo kamo su ga stavili.” UËenici su poæurili na grob i naπli
ga kao πto je Marija rekla. Vidjeli su pokrov i ubrus, ali nisu
naπli svoga Gospodina. Ipak, Ëak se i ovdje nalazilo svjedo-
Ëanstvo da je ustao. MrtvaËke haljine nisu odbaËene nemar-
no, veÊ paæljivo sloæene i svaka na svome mjestu. Ivan “vidje
i vjerova”. On joπ nije razumio rijeËi Pisma da Krist mora
ustati iz mrtvih, ali se sada prisjetio Spasiteljevih rijeËi ko-
jima je pretkazao svoje uskrsnuÊe.
153
Krist je sam, tako briæljivo, ostavio tu mrtvaËku odje-
Êu. Kad je silni aneo siπao na grob, Njemu se pridruæio i
drugi koji je zajedno s ostalima straæio nad Gospodnjim ti-
jelom. Kad je aneo s Neba uklonio kamen, drugi aneo je
uπao u grob i razrijeπio ovoje s Isusova tijela. Meutim, Spa-
siteljeva ruka savila je svaki od njih i stavila ga na odree-
no mjesto. U oËima Onoga koji upravlja i zvijezdom i ato-
mom nema niËeg nevaænog. Red i savrπenstvo vide se u svim
njegovim djelima.
Marija je slijedila Ivana i Petra do groba, a kad su se
vratili u Jeruzalem, ona je ostala. Dok je gledala u prazan
Dok je Marija
gledala u prazan
grob, æalost je
ispunila njezino
srce.
grob, æalost je ispunila njezi-
no srce. Pogledavπi unutra, vi-
djela je dva anela, jednog kraj
glave, a drugog kraj nogu na
mjestu na kome je Isus leæao.
“Æeno, zaπto plaËeπ?” upitali su
je. Zato πto “uzeπe moga Gos-
podina”, odgovorila je, “i ne
znam kamo ga staviπe.”
Tada se udaljila Ëak i od
anela, misleÊi da mora naÊi
nekoga tko bi joj mogao reÊi
πto je uËinjeno s Isusovim tijelom. Jedan drugi glas obratio
joj se: “Æeno, zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” OËima zamaglje-
nim od suza, Marija je vidjela lik nekog Ëovjeka i misleÊi
da je to vrtlar, kazala je: “Gospodine... ako si ga ti odnio,
reci mi kamo si ga stavio da idem po nj.” Ako je grobnica
ovog bogataπa previπe poËasno mjesto za Isusov ukop, ona
sama Êe se pobrinuti da pronae mjesto za Njega. Postojao
je grob koji je Krist ispraznio svojim glasom, grob u kojem
je leæao Lazar. Zar tamo ne bi mogla pronaÊi mjesto za po-
greb svoga Gospodina? OsjeÊala je da bi joj u njezinoj boli
briga za njegovo dragocjeno, raspeto tijelo donijela veliku
utjehu.
Meutim, sad joj je Isus svojim dobro poznatim glasom
rekao: “Marijo!” Sad je znala da onaj koji ju je oslovio nije
bio stranac i okrenuvπi se ugledala je pred sobom æivoga
Krista. U svojoj radosti zaboravila je da je bio raspet. Potr-
Ëavπi prema Njemu, kao da Mu æeli obgrliti noge, rekla je:
“ZA©TO PLA»E©?”
154 PASIJA NADE
“Rabbuni!” Ali Krist je podigao svoju ruku, rekavπi: Ne za-
dræavaj me; “jer joπ nisam uziπao k Ocu, nego idi k braÊi
mojoj i reci im: ‘Uzlazim svome Ocu i vaπemu Ocu, svome
Bogu i vaπemu Bogu.’” I Marija je otiπla uËenicima s rados-
nom vijesti.
Isus je odbio primiti poπtovanje svog naroda dok ne do-
bije jamstvo da je Otac prihvatio njegovu ærtvu. On se uznio
u nebeske dvorove i od samoga Boga dobio uvjeravanje da
je njegova ærtva pomirenja za grijehe ljudi dovoljna, da kroz
njegovu krv svi mogu dobiti vjeËni æivot. Otac je potvrdio
zavjet koji je uËinio s Kristom, da Êe prihvatiti ljude koji se
kaju i koji su posluπni i da Êe ih voljeti onako kao πto voli
U svojoj radosti
Marija Magdalena
je zaboravila da je
Isus bio raspet.
svoga Sina. Krist je trebao zavr-
πiti svoje djelo i ispuniti svoje
obeÊanje: “Rjei Êe biti Ëovjek
neg’ æeæeno zlato, rjei samr-
tnik od zlata ofirskog”. (Izaija
13,12) Sva vlast na Nebu i na
Zemlji dana je Knezu æivota, a
On se vratio svojim sljedbe-
nicima u svijet grijeha da bi im
mogao podariti svoju silu i
slavu.
Zbunjenost zbog nevjerovanja
Dok je Spasitelj bio u Boæjoj prisutnosti, primajuÊi da-
rove za svoju Crkvu, uËenici su razmiπljali o njegovu pra-
znom grobu, tugovali i plakali. Dan koji je za cijelo Nebo
bio dan radosti, za uËenike je bio dan neizvjesnosti, pomet-
nje i zbunjenosti. Njihovo nevjerovanje svjedoËanstvu æena
pokazuje kako je nisko pala njihova vjera. Vijesti o Kristovu
uskrsnuÊu toliko su se razlikovale od onoga πto su oËeki-
vali da u to nisu mogli vjerovati. Bile su previπe dobre da
bi bile istinite, mislili su oni. Sluπali su toliko puno iz dok-
trina i takozvanih znanstvenih teorija saduceja da je dojam
koji su primili o uskrsnuÊu bio maglovit. Jedva da su znali
πto bi moglo znaËiti uskrsnuÊe iz mrtvih. Bili su nesposob-
ni da shvate ovu veliku istinu.
“Idite”, rekli su aneli æenama, “i recite njegovim uËeni-
cima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje Êete
155
ga vidjeti, kako vam je rekao.” Ovi aneli bili su s Kristom
kao aneli Ëuvari tijekom njegova æivota na Zemlji. Bili su
svjedoci njegova suenja i raspeÊa. »uli su njegove rijeËi
upuÊene uËenicima. To se pokazalo u njihovoj vijesti uËe-
nicima i to ih je trebalo osvjedoËiti u njezinu istinitost. Ta-
kve rijeËi mogle su poteÊi samo od vjesnika njihova uskrsla
Gospodina.
“Recite njegovim uËenicima, posebno Petru”, rekli su
aneli. Od Kristove smrti Petar je bio pritisnut griæom sa-
vjesti. Njegovo sramno odricanje i Spasiteljev pogled ljubavi
i boli stalno su bili pred njim. Od svih uËenika najviπe je
patio. Pruæeno mu je uvjeravanje da je njegovo pokajanje
prihvaÊeno, a njegov grijeh oproπten. Bio je spomenut po
Kristova prva
zadaÊa na Zemlji
nakon uskrsnuÊa
bila je da
osvjedoËi svoje
uËenike u svoju
neumanjenu
ljubav i njeæno
staranje za njih.
imenu.
“Recite njegovim uËeni-
cima, posebno Petru: Pred va-
ma ide u Galileju; ondje Êete
ga vidjeti.” Svi uËenici su na-
pustili Isusa i poziv da se po-
novno sretnu s Njim obuhva-
tio je sve. On ih nije odbacio.
Kad im je Marija Magdalena
kazala da je vidjela Gospodina,
ponovila je poziv na sastanak
u Galileji. I treÊi im je put po-
slana ova vijest. Nakon pojav-
ljivanja pred Ocem, Isus se ja-
vio drugim æenama, govoreÊi:
“Zdravo! One pristupiπe k nje-
mu, obujmiπe mu noge i pokloniπe mu se. Nato im Isus reËe:
Ne bojte se! Idite i javite mojoj braÊi da idu u Galileju. On-
dje Êe me vidjeti.”
Kristova prva zadaÊa na Zemlji nakon uskrsnuÊa bila je
da osvjedoËi svoje uËenike u svoju neumanjenu ljubav i njeæno
staranje za njih. Da bi ih uvjerio kako je On njihov æivi Spasi-
telj, da je slomio okove groba i da ga neprijatelj — smrt —
nije mogla dulje zadræati; kako bi im otkrio da ima isto srce
ljubavi kao kad je bio s njima u ulozi njihova ljubljena UËitelja,
Ëesto im se javljao. Æelio je da ih joπ viπe stegne svezama
“ZA©TO PLA»E©?”
156 PASIJA NADE
ljubavi. “Idite i javite mojoj braÊi”, rekao je On, “da idu u
Galileju. Ondje Êe me vidjeti.”
Kad su Ëuli o ovom sastanku, tako pouzdano zakazanom,
uËenici su poËeli razmiπljati o Kristovim rijeËima kojima je
pretkazao svoje uskrsnuÊe. Ali joπ se uvijek nisu radovali.
Nisu mogli odagnati svoje sumnje i zbunjenost. »ak i kad
su æene izjavile da su vidjele Gospodina, uËenici nisu htjeli
povjerovati. Smatrali su da su obmanute.
Nevolja kao da se gomilala jedna za drugom. ©estog da-
na tjedna vidjeli su kako je njihov UËitelj umro; prvog dana
slijedeÊeg tjedna bili su bez njegova tijela, optuæeni da su
ga ukrali kako bi prevarili narod. Izgubili su nadu da Êe ikada
»ak i kad su æene
izjavile da su
vidjele Gospodina,
uËenici nisu htjeli
povjerovati.
Smatrali su da su
obmanute.
ispraviti loπe dojmove koji su
se sve viπe uËvrπÊivali protiv
njih. Bojali su se neprijateljstva
sveÊenika i gnjeva naroda. »ez-
nuli su za Isusovom prisut-
noπÊu koji im je pomagao u
svakoj nevolji.
»esto su ponavljali rijeËi:
“A mi smo se nadali da je on
onaj koji Êe osloboditi Izraela.”
Osamljeni i tuæna srca sjeÊali
su se njegovih rijeËi: “Ako se,
dakle, tako radi sa zelenim dr-
vetom, πto Êe biti sa suhim?”
(Luka 24,21; 23,31) Sastali su
se u gornjoj sobi, zatvorili i osigurali vrata, svjesni da sudbina
njihovog ljubljenog UËitelja u svako doba moæe postati i
njihova.
A sve ovo vrijeme mogli su se radovati spoznaji da je
Spasitelj uskrsnuo. Marija je stajala u vrtu i plakala dok je
Isus bio upravo kraj nje. OËi su joj bile toliko zamagljene
suzama da Ga nije mogla prepoznati. A i srca uËenika bila
su tako puna boli da nisu vjerovali vijesti anela ili rijeËi-
ma samoga Krista.
Koliko je mnogo danas onih koji joπ uvijek postupaju
onako kao πto su uËenici postupali! Koliko je mnogo onih
koji kao Marija oËajniËki uzvikuju: “Uzeπe moga Gospodina...
i ne znam kamo ga staviπe!” Kolikima bi mogle biti upuÊe-
157
ne Spasiteljeve rijeËi: “Zaπto plaËeπ? Koga traæiπ?” On je kraj
njih, ali njihove Ga oËi zamagljene suzama ne raspoznaju.
On im govori, ali oni ne razumiju.
O, kad bi se pognuta glava mogla podignuti, kad bi se
oËi mogle otvoriti da Ga promatraju, kad bi uπi mogle slu-
πati njegov glas! “Krenite æurno i recite uËenicima njego-
vim: Uskrsnuo je od mrtvih.” Naloæite im da ne gledaju
Josipov novi grob koji je bio zatvoren velikim kamenom i
zapeËaÊen rimskim peËatom. Krist nije tamo. Neka ne gle-
daju prazan grob. Neka ne tuguju kao oni koji su bez nade
i pomoÊi. Isus æivi, i buduÊi da on æivi, i mi Êemo æivjeti.
Iz zahvalnih srca, s usana dodirnutih svetom vatrom, neka
odjekne radosna pjesma: Krist je uskrsnuo! On æivi da
posreduje za nas. Uhvati se za ovu nadu i ona Êe dræati du-
πu kao sigurno, iskuπano sidro. Vjeruj, i vidjet Êeπ slavu
Boæju!
“ZA©TO PLA»E©?”
158 PASIJA NADE
13. Put u Emaus
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,13-33.
Kasno poslijepodne na dan uskrsnuÊa dva su uËenika
putovala na putu prema Emausu, malom gradu udaljenom
oko trinaest kilometara od Jeruzalema. Ovi uËenici nisu imali
istaknuto mjesto u Kristovu djelu, ali oni su istinski vjero-
vali u Njega. Doπli su u grad proslaviti Pashu i bili vrlo zbu-
njeni dogaajima koji su se nedavno zbili. »uli su vijesti tog
Ovi uËenici nisu
imali istaknuto
mjesto u Kristovu
djelu, ali oni su
istinski vjerovali u
Njega.
jutra o uklanjanju Kristova ti-
jela iz groba, kao i izvjeπtaj
æena koje su vidjele anele i
srele Isusa. Sad su se vraÊali
svojim domovima da razmiπ-
ljaju i da se mole. Te veËeri æa-
losno su koraËali svojim pu-
tem, obnavljajuÊi u razgovoru
prizore sa suenja i raspeÊa.
Nikada ranije nisu bili tako
duboko razoËarani. Bez nade
i vjere, hodali su u sjenci kri-
æa.
Na svom putu nisu daleko odmakli, kad im se pridru-
æio neki stranac, ali bili su toliko utonuli u svoju tugu i razo-
Ëaranje da ga nisu bolje zagledali. Nastavili su svoj razgo-
vor, izraæavajuÊi misli svog srca. Razmiπljali su o poukama
πto ih je Krist davao, koje oni kao da nisu bili sposobni
shvatiti. Dok su razgovarali o dogaajima koji su se zbili,
Isus je Ëeznuo utjeπiti ih. Vidio je njihovu tugu; razumio je
te proturjeËne, zbunjujuÊe zamisli koje su u njihove umove
uvodile misao: Moæe li taj Ëovjek koji je dopustio da Ga tako
159
ponize biti Krist? Plakali su, jer nisu mogli savladati svoju
bol. Isus je znao da su njihova srca ljubavlju povezana s Njim,
pa je Ëeznuo da obriπe njihove suze i ispuni ih radoπÊu i
veseljem. Ali najprije im mora dati pouke koje neÊe nikada
zaboraviti.
“I on ih zapita: Kakav je to razgovor πto ga meu sobom
vodite na putu? Oni se zaustaviπe, oæaloπÊeni, te mu jedan
od njih imenom Kleofa reËe: “Ti si jedini stranac u Jeruza-
lemu koji ne znaπ πto se u njemu dogodilo ovih dana!” IspriËali
su Mu o svom razoËaranju zbog svog UËitelja “koji bijaπe
silan prorok rijeËju i djelom pred Bogom i pred cijelim na-
rodom”, ali “ga naπi glavari sveÊeniËki i Ëlanovi Velikog vijeÊa”,
govorili su oni, “predadoπe da bude osuen na smrt te ga
razapeπe”. Sa srcem stegnutim od razoËaranja i drhtavim
usnama dodali su: “A mi smo se nadali da je on onaj koji
Êe osloboditi Izraela. Ali — osim svega toga — veÊ je treÊi
dan kako se to dogodilo.”
NeobiËno je da se uËenici nisu sjetili Kristovih rijeËi i
shvatili da je On pretkazao dogaaje koji Êe se zbiti. Nisu
shvatili da Êe se posljednji dio njegova otkrivenja isto tako
stvarno ispuniti kao i njegov prvi dio, da Êe treÊeg dana
ustati. To je bio dio koji nisu smjeli zaboraviti. SveÊenici i
poglavari to nisu zaboravili. “SlijedeÊeg dana — to bi dan
poslije Priprave — skupiπe se glavari sveÊeniËki i farizeji kod
Pilata te mu rekoπe: Gospodaru, sjetili smo se da je onaj
varalica joπ za æivota rekao: ‘Poslije tri dana uskrsnut Êu.’”
(Matej 27,62.63) Ali uËenici se nisu sjeÊali ovih rijeËi.
“Nato im on reËe: ‘O ljudi bez razumijevanja i spore
pameti za vjerovanje svega πto su proroci govorili! Zar nije
trebalo da to Mesija pretrpi da ue u svoju slavu?’” UËenici
su se pitali tko bi mogao biti ovaj stranac, koji je prodro u
samu njihovu duπu i koji govori s takvom ozbiljnoπÊu,
njeænoπÊu, suosjeÊanjem i s tako puno nade. Prvi put otka-
ko je Krist izdan, poËeli su se okrepljivati nadom. »esto su
ozbiljno pogledali svog suputnika i pomislili da su njegove
rijeËi baπ one rijeËi koje bi Krist izgovorio. Bili su ispunjeni
divljenjem i njihova srca poËela su kucati u radosnom oËe-
kivanju.
PUT U EMAUS
160 PASIJA NADE
OsvjedoËenje Pismom
PoËevπi od Mojsija, pravog poËetka biblijske povijesti,
Krist je iz cijelog Pisma izlagao ono πto se odnosilo na Nje-
ga. Da im se odmah otkrio, njihova srca bila bi zadovoljna.
U punini svoje radosti ni za Ëim viπe ne bi teæili. Meutim,
bilo je nuæno da shvate sve ono πto se odnosilo na Njega u
slikama i svjedoËanstvima Starog zavjeta. Na tome treba biti
zasnovana njihova vjera. Krist nije uËinio nikakvo Ëudo da
bi ih osvjedoËio, jer je njegov prvi posao bio da objasni Pi-
smo. Njegovu smrt smatrali su uniπtenjem svih svojih nada.
Sad im je iz proroka pokazao da je to upravo najjaËi dokaz
za njihovu vjeru.
Krist nije uËinio
nikakvo Ëudo da
bi ih osvjedoËio,
jer je Njegov prvi
posao bio da
objasni Pismo.
PouËavajuÊi ove uËenike,
Isus je pokazao vaænost Starog
zavjeta kao svjedoËanstva o nje-
govoj misiji. Mnogi koji sebe
danas nazivaju krπÊanima od-
bacuju Stari zavjet, tvrdeÊi da
on viπe nema nikakve vrijed-
nosti. Ali to nije Kristovo uËe-
nje. On je toliko cijenio njego-
vu vrijednost da je jednom pri-
likom rekao: “Ako zaista ne slu-
πaju Mojsija i Proroka, neÊe vje-
rovati ni ako tko od mrtvih us-
krsne.” (Luka 16,31)
Od Adamovih dana sve do zavrπnih prizora ovog vre-
mena Kristov glas govori preko patrijaraha i proroka. Spasi-
telj je otkriven u Starom isto tako jasno kao i u Novom zavjetu.
Svjetlost iz proroËke proπlosti istiËe Kristov æivot i uËenje
Novog zavjeta s takvom jasnoÊom i ljepotom. Kristova Ëuda
dokaz su njegova boæanstva, ali jaËi dokaz da je On otkupi-
telj svijeta nalazi se u usporedbi proroËanstva Staroga s po-
vijeπÊu Novoga zavjeta.
ObrazlaæuÊi proroËanstva Krist je svojim uËenicima dao
pravu spoznaju o tome zaπto je doπao meu ljude. Njihova
oËekivanja Mesije koji treba zauzeti prijestolje i kraljevsku
vlast u skladu s ljudskim æeljama bila su pogreπna. To se
ne bi uskladilo s pravilnim shvaÊanjem njihova spuπtanja s
161
najviπeg na najniæi poloæaj koji se moæe zauzeti. Krist je æe-
lio da pojmovi njegovih uËenika u svakoj pojedinosti budu
Ëisti i istiniti. Oni u cijelosti moraju shvatiti Ëaπu patnje koja
Mu je bila dodijeljena. Pokazao im je da je straπan sukob,
koji sad joπ nisu mogli razumjeti, bio ispunjenje zavjeta
uËinjena prije no πto su poloæeni temelji svijetu. Krist mo-
ra umrijeti kao πto mora umrijeti svaki prijestupnik Zakona
ako nastavi grijeπiti. Sve se ovo mora zbiti, ali se ne treba
zavrπiti porazom, veÊ slavnom, vjeËnom pobjedom. Isus im
je rekao da je nuæno uloæiti svaki napor da bi se svijet spa-
sio od grijeha. Njegovi sljedbenici moraju æivjeti kao πto je
On æivio i ustrajnim naporima raditi kao πto je radio On.
Krist je ovako razgovarao sa svojim uËenicima, otvara-
juÊi im um za razumijevanje Pisma. UËenici su bili umorni,
ali razgovor nije jenjavao. Sa Spasiteljevih usana silazile su
rijeËi æivota i sigurnosti. Ali oËi su im joπ uvijek bile zatvo-
rene. Dok im je govorio o razorenju Jeruzalema, promatrali
su osueni grad sa suzama. Meutim, joπ uvijek nisu ni
nagaali tko je ovaj njihov suputnik. Nisu ni pomiπljali da
najvaænija osoba njihova razgovora koraËa kraj njih, jer je
Krist govorio o sebi kao o drugoj osobi. Mislili su da je On
jedan od onih hodoËasnika koji je doπao za veliki blagdan i
koji se sad vraÊa svome domu. Hodao je isto tako paæljivo
kao i oni preko grubog stijenja, zastajuÊi povremeno zajed-
no s njima da se malo odmori. Tako su napredovali planin-
skom stazom, dok je Onaj, koji Êe uskoro zauzeti poloæaj s
desne strane Bogu, i koji je mogao reÊi: “Dana mi je sva
vlast, nebeska i zemaljska,” hodao kraj njih. (Matej 28,18)
NoÊ radosti
Dok su tako putovali, sunce je poËelo zalaziti i prije no
πto su putnici stigli do svog mjesta poËinka, radnici na po-
ljima napuπtali su svoj posao. Kad su uËenici htjeli uÊi u
svoj dom, Ëinilo se kao da stranac æeli nastaviti svoj put.
Meutim, uËenici su osjeÊali da ih On privlaËi. Njihove duπe
Ëeznule su da Ëuju od Njega joπ viπe. “Ostani s nama,” rekli
su. Izgledalo je kao da nije prihvatio poziv, ali navaljivali su
na Njega, uporno Ga moleÊi: “Jer je veËer; dan je veÊ na
PUT U EMAUS
162 PASIJA NADE
izmaku!” Krist je popustio njihovom preklinjanju “i ue da
ostane s njima”.
Da uËenici nisu bili uporni u svom pozivu, ne bi znali
da je njihov suputnik bio uskrsli Gospodin. Krist nikada ni-
kome ne nameÊe svoje druπtvo. On se zanima za one kojima
je potreban. Rado Êe uÊi u najskromniji dom i razveseliti
najponiznije srce. Ali ako su ljudi previπe ravnoduπni pre-
ma nebeskom Gostu ili Ga ne traæe da ostane s njima, On
Êe produæiti dalje. Tako se mnogi suoËavaju s velikim gu-
bitkom. Oni Krista neÊe upoznati niπta viπe nego uËenici
dok su s Njim iπli putem.
Uskoro je bio pripremljen jednostavni veËernji objed od
kruha. Stavljen je pred gosta koji je zauzeo mjesto u pro-
NoÊ je bila
mraËna, ali
obasjavalo ih je
Sunce pravde. Srca
su im htjela
iskoËiti od radosti.
Ëelju stola. Ispruæio je svoje
ruke da blagoslovi hranu. UËe-
nici su ustuknuli od iznena-
enja. Njihov suputnik pruæa
ruke na sasvim isti naËin kao
πto je to Ëinio njihov UËitelj.
Ponovno su pogledali, i gle, za-
paæaju na njegovim rukama
tragove od klinova. Obojica su
odjednom uzviknula: “To je
Gospodin Isus! On je uskrsnuo
od mrtvih!”
Ustali su da Mu se bace
pred noge i da Mu sluæe, ali On je iπËezao izvan njihova
pogleda. Pogledali su na mjesto koje je zauzimao Onaj Ëije
je tijelo nedavno poloæeno u grob i rekli jedan drugome:
“Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i
tumaËio Pisma!?”
S ovom velikom vijeπÊu koju su trebali objaviti nisu mogli
sjediti i priËati. Umora i gladi je nestalo. OstavljajuÊi netak-
nutim svoj objed, puni radosti odmah su opet krenuli putem
kojim su doπli, æureÊi da radosne vijesti prenesu uËenicima
u gradu. Na nekim dijelovima put nije bio siguran, ali pe-
njali su se uz strma mjesta, klizeÊi preko glatkog stijenja.
Nisu vidjeli, nisu znali da imaju zaπtitu Onoga koji je ovim
putem koraËao s njima. Sa svojim putniËkim πtapom u ru-
ci, æurno su iπli, æeleÊi da idu bræe no πto su mogli. Izgu-
163
bili su stazu i ponovno je naπli. Ponekad su trËali, ponekad
se spoticali, iπli su naprijed, sa svojim nevidljivim suputni-
kom koji ih je pratio cijelim putem.
NoÊ je mraËna, ali obasjavalo ih je Sunce pravde. Srca
su im htjela iskoËiti od radosti. »inilo im se kao da su u
novom svijetu. Krist je æivi Spasitelj. Oni za Njim viπe ne
tuguju kao za mrtvim. Krist je ustao! — stalno su ponav-
ljali. To je vijest koju su nosili æalosnima. Morali su im ispriËati
divan dogaaj s puta u Emaus. Morali su ispriËati tko im se
usput pridruæio. Oni su nosili najveÊu vijest koja je ikada
dana svijetu, radosnu vijest na koju se oslanjaju nade ljud-
skog roda za vrijeme i za vjeËnost.
PUT U EMAUS
164 PASIJA NADE
14. “Mir vama!”
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,33-48; Ivanu 20,19-29.
Stigavπi do Jeruzalema, dva uËenika proπla su kroz is-
toËna vrata koja su tijekom praznika noÊu otvorena. KuÊe
su utonule u mrak i tiπinu, ali putnici su iπli svojim putem
uzanim ulicama osvijetljenim svjetloπÊu izlazeÊeg mjeseca.
Poπli su u gornju sobu u kojoj je Isus proveo trenutke po-
sljednje veËeri prije svoje smrti. Znali su da Êe ovdje pro-
naÊi svoju braÊu. Premda je bilo kasno, znali su da uËenici
neÊe zaspati dok pouzdano ne doznaju πto se dogodilo s
tijelom njihova Gospodina. Vrata sobe bila su Ëvrsto zaklju-
Ëana. Zakucali su da ih puste, ali nije bilo odgovora. Sve je
bilo mirno. Tada su kazali svoja imena. Vrata su paæljivo ot-
kljuËana, uπli su, a joπ Jedan, nevidljivi, uπao je s njima. Zatim
su vrata ponovno zakljuËana da ne bi uπle uhode.
Posjet poznatog StrancaPutnici su zatekli sve nazoËne iznenaene i uzbuene.
Glasovi onih u prostoriji naglo su se slili u zahvalnost i slav-
ljenje, govoreÊi: “Zaista je Gospodin uskrsnuo: ukazao se ©i-
munu!” Tada su dva putnika, zadihani od æurbe kojom su
putovali, izrekli zadivljujuÊi izvjeπtaj o tome kako im se Isus
otkrio. Upravo su zavrπili, a neki su kazali da ne mogu po-
vjerovati u to jer je previπe dobro da bi bilo istinito, kad,
gle, jedna druga Osoba stade pred njih. Svako oko bilo je
prikovano za Stranca. Nitko nije zakucao da ue. Nisu se
Ëuli nikakvi koraci. UËenici su bili iznenaeni i pitali se πto
to znaËi. Tad su Ëuli glas koji je mogao biti samo glas nji-
hova UËitelja. Jasno i razgovjetno s njegovih su usana siπle
rijeËi: “Mir vama!”
165
“Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliπe da gledaju du-
ha. A on im reËe: Zaπto ste zbunjeni? »emu se takve sum-
nje raaju u vaπim srcima? Pogledajte moje ruke i moje no-
ge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema
mesa ni kostiju kao πto vidite da ih ja imam. Kada to reËe,
pokaza im ruke i noge.”
Promatrali su ruke i noge ozlijeene grubim klinovima.
Prepoznali su njegov glas koji nije bio sliËan nijednom dru-
gom koji su ikada Ëuli. “Kako oni od radosti joπ nisu mogli
vjerovati i kako su se samo Ëudili, upita ih: Imate li ovdje
πto za jelo? Pruæiπe mu komad peËene ribe. On je uze i pojede
pred njima.” “I uËenici se obradovaπe kad vidjeπe Gospo-
dina.” Vjera i radost zauzele su mjesto nevjerstva i tako du-
bokim osjeÊajima koje rijeËi ne mogu izraziti priznavali su
Vjera i radost
zauzele su mjesto
nevjerstva i tako
su dubokim
osjeÊajima koje
rijeËi ne mogu
izraziti priznavali
svoga uskrslog
Spasitelja.
svoga uskrslog Spasitelja.
Prilikom Isusova roenja
aneo je objavio: “Na Zemlji
mir ljudima koje ljubi.” A sad
prilikom njegove prve pojave
meu uËenicima nakon uskrs-
nuÊa, Spasitelj im se obratio
blagoslovljenim rijeËima: “Mir
vama!” Isus je uvijek spreman
nazvati mir duπama koje su op-
tereÊene sumnjama i straho-
vima. On Ëeka da Mu otvori-
mo vrata srca i kaæemo: Ostani
s nama! On kaæe: “Evo stojim
na vratima i kucam. Ako tko
Ëuje moj glas i otvori vrata, uÊi
Êu k njemu i veËerati s njim,
i on sa mnom.” (Otkrivenje 3,20)
Isusovo uskrsnuÊe bila je slika konaËnog uskrsnuÊa svih
koji su poËinuli u Njemu. Lik uskrslog Spasitelja, njegovo
ponaπanje, njegov govor, sve je to bilo uËenicima poznato.
Kao πto je Isus ustao iz mrtvih, tako Êe i oni koji spavaju u
Njemu ponovno ustati. Mi Êemo znati svoje prijatelje onako
kao πto su uËenici poznavali Isusa. Oni mogu biti izobliËe-
ni, bolesni ili unakaæeni u ovozemaljskom æivotu, ali ustat
Êe u savrπenu zdravlju i ljepoti; ipak Êe se u proslavljenom
“MIR VAMA!”
166 PASIJA NADE
tijelu savrπeno saËuvati osobitost njihove liËnosti. Tada Êe-
mo Ga poznati kao πto smo i mi poznati. (1. KorinÊanima
13,12) U licu koje Êe se blistati svjetloπÊu koja zraËi s Isu-
sova lica prepoznat Êemo crte lica onih koje volimo.
Kad se sreo sa svojim uËenicima, Isus ih je podsjetio
na rijeËi koje im je govorio prije svoje smrti, da se sve πto
je pisano o Njemu u Mojsijevu Zakonu i Prorocima te Psal-
mima mora ispuniti. “Tada im prosvijetli razum da razumi-
ju Pisma, te im reËe: ‘Tako stoji pisano da Mesija mora trp-
jeti i treÊi dan uskrsnuti od mrtvih, da se na temelju njego-
va imena mora propovijedati obraÊenje i oproπtenje grijeha
svim narodima, poËevπi od Jeruzalema. Vi ste svjedoci toga.’”
Kad se sreo sa
svojim uËenicima,
Isus ih je podsjetio
na rijeËi koje im
je govorio prije
svoje smrti.
UËenici su poËeli shvaÊati
prirodu i obujam svog djela.
Trebalo je da objave svijetu div-
ne istine koje im je Krist po-
vjerio. Dogaaji iz njegova æi-
vota, njegova smrt i uskrsnu-
Êe, proroËanstva koja su usmje-
ravala na ove dogaaje, svetost
Boæjeg zakona, tajne plana spa-
senja, Isusova moÊ da opraπta
grijehe — svemu ovome bili su
svjedoci, pa su to trebali obja-
viti svijetu. Trebali su objaviti
evanelje mira i spasenja koje se dobiva pokajanjem i
Spasiteljevom silom.
“Poslije tih rijeËi dahne u njih i reËe im: ‘Primite Duha
Svetoga! Kojima oprostite grijehe, oproπteni su im; kojima
zadræite, zadræani su im.’” Sveti Duh nije se joπ potpuno po-
kazao, jer Krist joπ nije bio proslavljen. Obilnije davanje Duha
uslijedilo je tek nakon Kristova uzaπaπÊa. Sve dok ovo nisu
primili uËenici nisu mogli ispuniti nalog da propovijedaju
evanelje svijetu. Sad su primili Duha s naroËitim ciljem.
UËenici nisu mogli ispunjavati povjerene duænosti u Crkvi
sve dok ih Krist nije nadahnuo svojim Duhom. Povjerio im
je najsvetije zavjeπtanje i æelio da uvide Ëinjenicu kako se
ovo djelo bez Svetoga Duha ne moæe izvrπiti.
Sveti Duh je dah duhovnog æivota u duπi. Davanje Duha
je davanje Kristova æivota. On ispunjava primatelja Kristo-
167
vim osobinama. Samo oni koji su tako pouËeni od Boga, u
kojima djeluje Sveti Duh i u Ëijem se æivotu pokazuje Kri-
stov æivot trebaju stajati kao predstavnici ljudi i sluæiti za
dobrobit Crkve.
“Kojima oprostite grijehe”, rekao je Krist, “oproπteni su
im; kojima zadræite, zadræani su im.” Krist ovdje ne daje ni-
kakvu slobodu nijednom Ëovjeku da izriËe sud nad drugi-
ma. U Besjedi na gori On je to zabranio. To pravo pripada
samo Bogu. Meutim, organiziranoj Crkvi On daje odgo-
vornost za svakog vjernika. Prema onima koji padnu u gri-
jeh Crkva ima duænost da ih opominje, pouËava i, ako je
Sveti Duh je dah
duhovnog æivota u
duπi. Davanje
Duha je davanje
Kristova æivota.
moguÊe, obnavlja. “Kori, pri-
jeti, opominji”, kaæe Gospod,
“u svoj strpljivosti i svakoj vrsti
pouke.” (2. Timoteju 4,2) Po-
stupaj vjerno s onima koji gri-
jeπe. Opominji svaku duπu koja
je u opasnosti. Ne ostavljaj ni-
koga da vara sebe samoga. Na-
zovi grijeh njegovim pravim
imenom. Objavi πto je Bog re-
kao o laganju, krπenju subote,
krai, idolopoklonstvu i sva-
kom drugom zlu. “Oni koji
Ëine takva djela neÊe baπtiniti kraljevstva Boæjega.” (Gala-
Êanima 5,21) Ako uporno ostanu u grijehu, Nebo Êe pro-
glasiti nad njima osudu koju ste im iznijeli iz Boæje RijeËi.
OpredjeljujuÊi se za grijeh oni se odriËu Krista; Crkva mora
pokazati da ne odobrava njihova djela ili Êe i sama obeπËas-
titi svoga Gospodina. Ona o grijehu mora kazati πto Bog
govori o njemu. Ona mora postupiti s njim po Boæjoj uputi
i njezino Êe djelovanje biti potvreno na Nebu. Onaj koji
prezire autoritet Crkve, prezire i autoritet samoga Krista.
Meutim, postoji i svjetlija strana slike. “Kojima oprostite
grijehe, oproπteni su im.” Neka nam ova misao uvijek bude
na umu. U radu za zabludjele neka svako oko bude uprav-
ljeno na Krista. Neka se pastiri njeæno staraju za stado Gos-
podnje paπe. Neka onima koji grijeπe govore o Spasiteljevoj
milosti koja praπta. Neka bodre grjeπnika da se pokaje i vjeruju
u Onoga koji moæe oprostiti. Neka na osnovi Boæje RijeËi
“MIR VAMA!”
168 PASIJA NADE
izjave: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i prave-
dan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake nepra-
vednosti.” (1. Ivanova 1,9) Svi koji se pokaju imaju Ëvrsto
obeÊanje: “Joπ jednom, imaj milosti za nas! Satri naπe opa-
Ëine, baci na dno mora sve grijehe naπe!” (Mihej 7,19)
Neka Crkva sa zahvalnim srcem prihvati pokajanje grjeπ-
nika. Neka se onaj koji se kaje izvede iz mraka nevjerstva u
svjetlost vjere i pravde. Neka se njegova drhtava ruka stavi
u ruku Isusove ljubavi. Takvo praπtanje potvruje Nebo.
Jedino u ovom smislu Crkva ima vlast opraπtati grjeπ-
niku. Oprost grijeha moæe se dobiti samo Kristovim zaslu-
gama. Nijednom Ëovjeku, nijednom skupu ljudi, nije dana
vlast da oslobodi duπu krivice. Krist je zaduæio uËenike da
propovijedaju oprost od grijeha u njegovo ime svim narodi-
ma, ali oni sami nisu bili ovlaπteni da uklone nijednu mrlju
grijeha. Isusovo je ime “pod nebom to jedino ime dano lju-
dima po kojem nam se treba spasiti”. (Djela 4,12)
Tomino osvjedoËenje
Kad se Isus prvi put sastao s uËenicima u gornjoj sobi,
Toma nije bio s njima. On je Ëuo vijest od drugih i dobio
mnoπtvo dokaza da je Isus ustao, ali njegovo je srce bilo
ispunjeno utuËenoπÊu i nevjerstvom. Kad je Ëuo kako uËe-
nici govore o zadivljujuÊem javljanju uskrsla Spasitelja, to
ga je samo bacilo u joπ dublje oËajanje. Ako je Isus doista
ustao iz mrtvih, tada viπe ne moæe biti nade u stvarno ze-
maljsko kraljevstvo. A i pomisao da se njegov UËitelj javio
svim uËenicima osim njemu, vrijeala je njegovu taπtinu.
OdluËio je ne vjerovati i cijelog ga je tjedna muËila potiπte-
nost koja se Ëinila sve mraËnijom nasuprot nadi i vjeri nje-
gove braÊe.
Tijekom ovog vremena stalno je izjavljivao: “Dok ne vi-
dim na rukama njegovim znak od Ëavala i ne stavim prst
svoj u mjesto od Ëavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok,
neÊu vjerovati.” Nije æelio da gleda oËima svoje braÊe ili po-
kaæe vjeru koja bi ovisila o njihovom svjedoËanstvu. Usrd-
no je volio svoga Gospodina, ali je dopustio da ljubomora i
nevjerstvo ovladaju njegovim umom i srcem.
169
Stanovit je broj uËenika od poznate gornje sobe naËi-
nio svoj privremeni dom i uveËer su se svi, osim Tome, tu
okupljali. Jedne veËeri Toma se odluËio sastati s ostalima. I
uz svoje nevjerstvo, imao je neodreenu nadu da su te do-
bre vijesti istinite. Dok su veËerali, uËenici su priËali o do-
kazima koje im je Krist iznio iz proroËanstva. “Dok su vrata
bila zatvorena, doe Isus, stade pred njih te reËe: ‘Mir vama!’”
Okrenuvπi se Tomi kazao je: “Pruæi prst svoj ovamo: evo
mojih ruku! Pruæi ruku svoju i stavi je u moj bok te ne bu-
di viπe nevjernik, veÊ vjernik!” Ove rijeËi pokazuju da je
On poznavao Tomine misli i rijeËi. SumnjiËavi uËenik je znao
da nijedan od njegovih drugova nije vidio Isusa tjedan da-
na. Nisu mogli ispriËati UËitelju o njegovom nevjerovanju.
U Onome koji je stajao pred njim prepoznao je svoga Gos-
podina. Nije æelio nikakve daljnje dokaze. Srce mu je htjelo
iskoËiti od radosti pa se bacio pred Isusove noge s uzvikom:
“Gospodin moj i Bog moj!”
Isus je prihvatio njegovo priznanje, ali je njeæno ukorio
njegovo nevjerstvo: “Jer me vidiπ, vjerujeπ. Blago onima koji
Êe vjerovati, a da nisu vidjeli!” Tomina vjera bila bi Kristu
puno milija da je htio povjerovati svjedoËanstvu svoje bra-
Êe. Kad bi sav svijet slijedio Tomin primjer, nitko ne bi vje-
rovao u spasenje, jer svi koji prime Krista moraju to uËiniti
na osnovi svjedoËanstva drugih.
Mnogi koji sumnjaju pravdaju se istiËuÊi da bi vjerovali
kad bi imali takav dokaz kakav je Toma imao od svojih su-
drugova. Oni ne shvaÊaju da imaju puno viπe od takvog
dokaza. Mnogi koji kao Toma Ëekaju da se otklone svi uzroci
sumnje, neÊe nikada ostvariti svoju æelju. Postupno se
uËvrπÊuju u nevjerstvu. Oni koji se odgajaju da promatraju
mraËnu stranu, gunaju i æale se ne znaju πto Ëine. Oni siju
sjeme sumnje i morat Êe æeti æetvu sumnje. U vrijeme kad
su vjera i povjerenje najnuæniji, mnogi Êe se naÊi nemoÊni
da se nadaju i vjeruju.
U svom postupanju s Tomom, Isus je pruæio pouku svojim
sljedbenicima. Njegov primjer pokazuje kako trebamo po-
stupati s onima Ëija je vjera slaba i koji istiËu svoje sumnje.
Isus nije zasipao Tomu prijekorima niti je stupio s njim u
raspravu. Sam se otkrio njemu koji je sumnjao. Toma je bio
vrlo nerazuman u odreivanju uvjeta svoje vjere, ali je Isus,
“MIR VAMA!”
170 PASIJA NADE
svojom velikoduπnom ljubavlju i obzirom poruπio sve pre-
preke. Nevjerstvo se rijetko pobjeuje prepirkom. Tada ono
prelazi u samoobranu, nalazeÊi nove razloge u svoju korist
i opravdanja. Ali neka se Isus u svoj ljubavi i milosti otkrije
kao raspeti Spasitelj, pa Êe se s mnogih usana, koje su se
protivile, Ëuti Tomino priznanje: “Gospodin moj i Bog moj!”
171
15. Joπ jednom kraj mora
Ovo se poglavlje zasniva na Ivanu 21,1-22.
Isus je odredio da se sa svojim uËenicima sretne u Ga-
lileji, i ubrzo nakon pashalnog tjedna oni su tamo usmjerili
svoje korake. Njihova odsutnost iz Jeruzalema u vrijeme blag-
dana tumaËila bi se kao nevjerstvo i hereza, stoga su ostali
do njegovog kraja; ali Ëim je blagdan proπao, radosno su se
vratili u zaviËaj da se po Spasiteljevoj uputi sretnu s Njim.
Krist je mnogo
vremena svoje
sluæbe provodio
kraj Galilejskog
mora.
U druπtvu je bilo sedam
uËenika. Bili su obuËeni u
skromnu ribarsku odjeÊu; siro-
maπni u svjetovnim dobrima,
bili su bogati u poznavanju i
primjenjivanju istine, πto im je
u oËima Neba davalo najviπi
poloæaj kao uËitelja. Oni nisu
bili uËenici u proroËkim πko-
lama, ali ih je tri godine pou-
Ëavao najveÊi Odgojitelj za ko-
ga je svijet ikada znao. Nje-
govim su poukama postali
plemeniti, razboriti i uzdignuti tako da su ljudi mogli preko
njih biti dovedeni u spoznaju istine.
Krist je mnogo vremena svoje sluæbe provodio kraj Ga-
lilejskog mora. Kad su se uËenici okupili na mjestu na ko-
jem vjerojatno neÊe biti uznemiravani, shvatili su da ih okru-
æuju uspomene na Isusa i njegova moÊna djela. Na ovom je
moru Isus hodao po golemim valovima da ih spasi, kad su
njihova srca bila ispunjena strahom, a æestoka ih bura hi-
tala uniπtiti. Ovdje je oluja utiπana njegovom rijeËju. Pred
172 PASIJA NADE
oËima im se pruæala obala na kojoj je nahranjeno viπe od
deset tisuÊa osoba s nekoliko malih kruhova i riba. Neda-
leko je bio Kafarnaum, mjesto nebrojenih Ëuda. Dok su
uËenici gledali ovaj prizor, njihovi su se umovi ispunjavali
Spasiteljevim rijeËima i djelima.
VeËer je bila ugodna, a Petar koji je joπ uvijek volio Ëamce
i ribolov, predloæio je da se otisnu na more i bace mreæe.
Svi su se bili spremni prikloniti ovoj zamisli. Nedostajala im
je hrana i odjeÊa, pa bi im u tome pomogao uspjeπni noÊni
ribolov. Otisnuli su se u svom Ëamcu, ali niπta nisu ulovili.
Cijele su noÊi teπko radili, ali bez uspjeha. Tijekom tih za-
mornih sati razgovarali su o svom odsutnom Gospodinu i
sjeÊali se divnih dogaaja iz njegove sluæbe kraj mora ko-
jima su bili svjedoci. Raspravljali su u svojoj buduÊnosti i
»udo kad je na
obronku brijega
nahranio pet tisu-
Êa ljudi sad se
obnovilo u
njihovu umu.
oæalostili se zbog izgleda koji
su bili pred njima.
Isus priprema objed
Sve vrijeme jedan osamlje-
ni promatraË na obali pratio ih
je svojim pogledom, dok je
sam ostao nevidljiv. Najposlije
je zarudjela zora. »amac je bio
malo udaljen od obale i uËe-
nici su na njoj vidjeli nekog
stranca koji im se obratio pita-
njem: “Djeco, zar nemate malo ribe?” Kad su odgovorili: “Ne-
mamo”, “‘Bacite mreæu na desnu stranu laice i naÊi Êete!’
reËe im. Baciπe je, dakle, i veÊ je nisu mogli izvuÊi zbog
mnoπtva riba.”
Ivan je prepoznao stranca i doviknuo Petru: “Gospodin
je.” Petar je bio toliko ushiÊen i tako radostan da se u svo-
joj revnosti bacio u vodu i uskoro je stajao kraj svoga UËi-
telja. Drugi su uËenici doπli u svom Ëamcu, vukuÊi mreæu s
ribom. “Kad izioπe na kopno, opaziπe kruh, razgorjelu æe-
ravu i na njoj ribu.”
Bili su previπe iznenaeni da bi upitali odakle potjeËe
vatra i hrana. “ReËe im Isus: ‘Donesite od riba πto ih sada
uhvatiste!’” Petar je poæurio do mreæe koju je bacio i pomogao
173
svojoj braÊi da je izvuku na obalu. Poπto su zavrπili posao i
izvrπili pripremu, Isus je pozvao uËenike da dou i obje-
duju. Dok im je lomio i dijelio hranu, sva su Ga sedmorica
prepoznala i priznala. »udo kad je na obronku brijega na-
hranio pet tisuÊa ljudi sad se obnovilo u njihovu umu; ali
obuzelo ih je strahopoπtovanje, pa su u tiπini, netremice
gledali svog uskrslog Spasitelja.
Æivo su se sjeÊali prizora kraj mora kad ih je Isus po-
zvao da Ga slijede. SjeÊali su se kako su se na njegovu za-
povijed otisnuli na dubinu i tada bacili svoju mreæu, pa je
ulov bio toliko bogat da se mreæa Ëak i cijepala. Tada ih je
Isus pozvao da napuste svoje ribarske Ëamce i obeÊao da
Êe ih uËiniti lovcima ljudi. Opet je uËinio Ëudo da bi ovaj
prizor osvjeæio u njihovu umu i produbio njegovo znaËenje.
Njegov je postupak bio obnova naloga uËenicima. Pokazao
im je da smrt UËitelja nije umanjila obvezu da obavljaju
zadaÊu koju im je odredio. Premda su bili liπeni njegova
osobna druπtva i sredstava za æivot od ranijeg zanimanja,
uskrsli Spasitelj Êe joπ uvijek voditi brigu o njima. Dok ra-
de njegov posao, On Êe zadovoljavati njihove potrebe. Isus
je imao cilj kad im je naloæio da svoju mreæu bace s desne
strane lae. S te strane On je stajao na obali. To je bila strana
vjere. Ako rade u zajednici s Njim sjedinjujuÊi svoje ljudske
napore s njegovom boæanskom silom, uspjeh ne moæe izostati.
Æivotna pouka Petru
Krist je morao pruæiti joπ jednu pouku koja se odnosila
posebno na Petra. To πto se Petar odrekao svoga Gospodina
bilo je u sramnoj suprotnosti s njegovim ranijim izjavama o
odanosti. Osramotio je Krista i izazvao nepovjerenje svoje
braÊe. Smatrali su kako mu neÊe biti dopuπteno da meu
njima opet zauzme raniji poloæaj, a i on je sam osjeÊao da
je proigrao svoje povjerenje. Prije no πto Êe biti pozvan da
ponovno preuzme svoju apostolsku sluæbu, on Êe pred svima
morati pokazati svoje pokajanje. Bez ovoga, njegov grijeh
premda se zbog njega pokajao, mogao bi uniπtiti njegov utjecaj
kao Kristova sluge. Spasitelj mu je pruæio priliku da ponov-
no stekne povjerenje svoje braÊe i, koliko je god moguÊe,
otkloni sramotu koju je nanio evanelju.
JO© JEDNOM KRAJ MORA
174 PASIJA NADE
Ova je pouka upuÊena svim Kristovim sljedbenicima.
Evanelje ne pravi nagodbu s grijehom. Ono ne moæe oprav-
dati grijeh. Tajni se grijesi u tajnosti trebaju ispovijedati Bo-
gu; ali za javni grijeh zahtijeva se javno priznanje. Sramota
zbog grijeha koji je uËinio uËenik predbacuje se Kristu. On
izaziva likovanje Sotone i spoticanje kolebljivih duπa. Dava-
njem dokaza o pokajanju uËenik — koliko to leæi u njegovoj
moÊi — treba otkloniti ovu sramotu.
Dok su Krist i njegovi uËenici zajedno jeli kraj obale,
Spasitelj je pokazujuÊi na njegovu braÊu rekao Petru: “©i-
mune, sine Ivanov, ljubiπ li me viπe nego ovi?” Petar je jed-
nom izjavio: “Ako se doista i svi pokolebaju zbog tebe, ja
se neÊu nikada pokolebati.” (Matej 26,33) Meutim, sad je
Triput se Petar
javno odrekao
svoga Gospodina i
triput je Isus dobio
od njega Ëvrsto
uvjeravanje o
njegovoj ljubavi
dao vjerniju ocjenu o sebi.
“Da, Gospodine,” rekao je, “ti
znaπ da te ljubim.” Nije vatreno
uvjeravao da je njegova ljubav
veÊa od ljubavi njegove braÊe.
Nije izraæavao svoje miπljenje
o svojoj odanosti. On poziva
Onoga koji moæe Ëitati sve
pobude da prosudi njegovu
iskrenost: “Ti znaπ da te lju-
bim.” Isus mu nalaæe: “Pasi ja-
ganjce moje!”
Opet je Isus kuπao Petra
ponavljajuÊi svoje ranije rijeËi:
“©imune, sine Ivanov, ljubiπ li me?” Ovog puta nije upitao
Petra da li Ga voli viπe od svoje braÊe. Drugi odgovor bio
je kao i prvi osloboen pretjerana uvjeravanja: “Da, Gos-
podine... ti znaπ da te ljubim.” Isus mu je rekao: “Pasi ovce
moje!” Joπ jedanput Isus postavlja to bolno pitanje: “©imune,
sine Ivanov, ljubiπ li me?” Petar se oæalostio, pomiπljajuÊi
da Isus sumnja u njegovu ljubav. Znao je da njegov Gospo-
din ima razloga da mu ne vjeruje, pa je s boli u srcu odgo-
vorio: “Gospodine, ti znaπ sve. Ti znaπ da te ljubim.” Isus
mu je opet rekao: “Pasi ovce moje!”
Triput se Petar javno odrekao svoga Gospodina i triput
je Isus dobio od njega Ëvrsto uvjeravanje o njegovoj ljubavi
i privræenosti upuÊujuÊi to oπtro pitanje kao oπtru strijelu
175
njegovu ranjenu srcu. Pred okupljenim uËenicima Isus je
otkrio Petrovo duboko pokajanje i pokazao kako se nekada
hvalisavi uËenik korjenito ponizio.
Petar je po svojoj prirodi bio æustar i nagao, pa je So-
tona iskoristio ove osobine da ga obori. Neposredno prije
Petrova pada Isus mu je rekao: “©imune, ©imune, pazi, Sotona
je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati kao pπenicu, ali
ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakπe. Tako i ti, kad
se jedanput vratiπ k meni, uËvrsti svoju braÊu!” (Luka
22,31.32) To je vrijeme sad doπlo i Petrov je preobraæaj bio
oËit. Gospodnja neposredna pitanja nisu izazvala nijedan
æustar, samouvjeren odgovor, pa je zbog svoje poniznosti i
pokajanja, Petar bio bolje no ikad pripremljen da djeluje kao
pastir stada.
Prvi posao koji je Krist povjerio Petru, vraÊajuÊi ga u
tu sluæbu, bio je da pase jaganjce. To je bio posao za koji
je Petar imao malo iskustva. On Êe zahtijevati veliko stara-
nje i njeænost, mnogo strpljenja i ustrajnosti. Bio je pozvan
da sluæi onima koji su bili mladi u vjeri, da pouËava neuke,
da im otvara Sveta pisma i odgaja ih kako bi bili korisni u
Kristovoj sluæbi. Dotada Petar nije bio prikladan da to Ëini
pa Ëak i da shvati njezinu vaænost. Meutim, sad ga je Isus
pozvao na tu zadaÊu. Njegovo ga je osobno iskustvo patnje
i pokajanja pripremalo za ovo djelo.
Prije svog pada Petar je uvijek nepromiπljeno govorio,
prema trenutaËnoj pobudi. Uvijek je bio spreman ispravljati
druge i izraziti svoje miπljenje prije no πto je jasno shvatio
sebe ili ono πto treba kazati. Meutim, obraÊeni je Petar bio
sasvim drukËiji. On je saËuvao svoj raniji æar, ali Kristova
je blagodat podeπavala njegovu revnost. Viπe nije bio silovit,
samopouzdan i uobraæen, veÊ blag, pribran i voljan da uËi.
Tada je mogao pasti jaganjce, kao i ovce Kristova stada.
Spasiteljev naËin postupanja s Petrom sadræavao je pouku
za njega i njegovu braÊu. On ih je pouËavao da s prijestup-
nikom postupaju strpljivo, suosjeÊajno i u ljubavi koja pra-
πta. Premda se Petar odrekao svoga Gospodina, ljubav s kojom
se Isus odnosio prema Njemu nikada se nije pokolebala. Upra-
vo takvu ljubav treba i potpastir osjeÊati prema ovcama i
jaganjcima koji su povjereni njegovu staranju. SjeÊajuÊi se
JO© JEDNOM KRAJ MORA
176 PASIJA NADE
svoje slabosti i pada, Petar je trebao sa svojim stadom po-
stupati isto tako njeæno kao πto je Krist postupao s njim.
Pitanje πto ga je Krist postavio Petru bilo je znaËajno.
Rekao je: “Ljubiπ li me?” i to spomenuo kao jedini uvjet za
uËeniπtvo i sluæbu. To je najosnovniji uvjet. Premda je Pe-
tar mogao posjedovati sve drugo, ipak bez Kristove ljubavi
ne bi mogao biti vjerni pastir nad Gospodnjim stadom. Znanje,
dragovoljnost, rjeËitost, zahvalnost i revnost, sve to moæe
biti znatna pomoÊ u radu, ali bez Isusove ljubavi u srcu,
rad krπÊanskog propovjednika je promaπaj.
Isus je iπao sam s Petrom, jer je postojalo neπto πto je
æelio reÊi samo njemu. Prije svoje smrti Isus mu je rekao:
“Ljubiπ li me?” je
jedini uvjet za
uËeniπtvo i sluæbu.
“Kamo ja idem, ti me sad ne
moæeπ slijediti, ali Êeπ me po-
slije slijediti.” Na ovo Petar je
odgovorio: “Gospodine... zaπto
te sada ne mogu slijediti? Svoj
Êu æivot dati za te.” (Ivan
13,36.37) Kad je ovo rekao,
nije znao do kakvih Êe visina
i dubina ovaj put povesti Kri-
stove noge. Petar je pao kad
je doπla kuπnja, ali je opet dobio priliku da dokaæe svoju
ljubav prema Kristu. Da bi ga ojaËao za posljednji ispit vje-
re, Spasitelj mu je otkrio njegovu buduÊnost. Rekao mu je
da Êe nakon korisnog æivljenja, kad godine æivota budu iscrpile
njegovu snagu, doista slijediti svoga Gospodina. Isus je re-
kao: “Kad si bio mlai, opasivao si se sam i hodio kud si
htio. Ali kad ostariπ, raπirit Êeπ ruke svoje, i drugi Êe te
opasivati i voditi kamo ti ne bi htio. To je rekao da oznaËi
kakvom Êe smrÊu Petar proslaviti Boga.”
Isus je tako upoznao Petra s naËinom na koji Êe umri-
jeti; pretkazao je Ëak i πirenje njegovih ruku na kriæu. Ponovno
je naloæio svom uËeniku: “Slijedi me!” Petar se nije obes-
hrabrio ovim otkrivanjem. OsjeÊao se voljnim da pretrpi bilo
kakvu smrt za svoga Gospodina.
Dotad je Petar znao Krista po tijelu, kao πto Ga mnogi
danas znaju; ali nije trebao biti i dalje tako ograniËen. On
Ga je volio kao Ëovjeka, kao uËitelja poslana s Neba; sad
Ga je volio kao Boga. UËio je pouku da je Krist za njega
177
sve u svemu. Sad je bio pripremljen da sa svojim Gospodi-
nom sudjeluje u njegovoj sluæbi ærtve. Kad je na kraju do-
veden do kriæa, na svoj zahtjev, raspet je glavom nadolje.
Smatrao je previπe velikom ËaπÊu da strada na isti naËin kao
i njegov UËitelj.
RijeËi “Hajde za mnom!” za Petra su bile pune pouke.
Pouka se odnosila ne samo na njegovu smrt veÊ i na svaki
korak u njegovu æivotu. Dotad je Petar bio sklon djelovati
nezavisno. Pokuπavao je graditi planove za Boæje djelo, umjesto
da Ëeka i slijedi Boæji plan. Meutim, nije dobio niπta time
πto je æurio ispred Gospodina. Isus mu je naloæio: “Hajde
za mnom!” Nemoj trËati ispred Mene. Tada se neÊeπ morati
sam sukobiti sa Sotoninom vojskom. Dopusti Mi da idem
ispred tebe i neprijatelj te neÊe pobijediti.
Dok je Petar iπao kraj Isusa, vidio je Ivana kako ih sli-
jedi. Obuzela ga je æelja da dozna njegovu buduÊnost i “...
reËe Isusu: ‘Gospodine, a πto Êe biti s ovim?’ Isus mu odgo-
vori: ‘Ako hoÊu da on ostane dok opet ne doem, πto se
tebe to tiËe? Ti me slijedi!’” Petar je trebao dræati na umu
da Êe mu njegov Gospodin otkriti sve πto bi za njega bilo
najbolje da zna. Svatko ima duænost da slijedi Krista i da ne
brine o poslu koji je odreen drugima. GovoreÊi o Ivanu,
“ako hoÊu da on ostane dok ja ne doem”, Isus nije dao
nikakvo Ëvrsto obeÊanje da Êe ovaj uËenik æivjeti sve do Gos-
podnjeg drugog dolaska. On je samo potvrdio svoju vrhov-
nu vlast i kad bi On stvarno æelio da bude tako, to uopÊe
ne bi utjecalo na Petrov rad. BuduÊnost i Ivana i Petra bila
je u rukama njihova Gospodina. Posluπnost u hodanju za Njim
bila je duænost koju je imao svatko od njih.
Koliko je danas sliËnih Petru! Oni se zanimaju za poslove
drugih i æeljni su upoznati njihovu duænost, dok su sami u
opasnosti da zanemare svoju. Naπa je zadaÊa da gledamo na
Krista i da Ga slijedimo. Mi Êemo vidjeti pogreπke u æivotu
drugih i mane njihova karaktera. Ljudski je rod podloæan
slabostima. Ali u Kristu Êemo naÊi savrπenstvo. Promatra-
juÊi Njega, bit Êemo preobraæeni.
Ivan je doæivio duboku starost. Bio je svjedok razore-
nja Jeruzalema i uniπtenja velebna Hrama — znamenja ko-
naËnog uniπtenja svijeta. Do svojih poznih dana Ivan je sli-
jedio svoga Gospodina. Bit njegova svjedoËanstva crkvama
JO© JEDNOM KRAJ MORA
178 PASIJA NADE
Petar je vraÊen u
apostolstvo, ali
Ëast i vlast koju je
primio od Krista
nije mu dala
pravo
gospodarenja nad
svojom braÊom.
bila je: “Ljubljeni, ljubimo jedan drugoga”; “tko ostaje u
ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,7.16)
Petar je vraÊen u apostolstvo, ali Ëast i vlast koju je primio
od Krista nije mu dala pravo gospodarenja nad svojom bra-
Êom. Krist je to objasnio kad je odgovorio na Petrovo pita-
nje: “A πto Êe biti s ovim?” Rekao mu je: “©to se tebe to
tiËe? Ti me slijedi!” Petru nije
dana Ëast da bude glava Crkvi.
Naklonost koju je Krist poka-
zao prema Petru opraπtajuÊi
mu odricanje i povjerivπi mu
da pase stado, i njegova osob-
na vjernost u hodu za Kristom,
zadobili su povjerenje njegove
braÊe. Imao je veliki utjecaj u
Crkvi. Meutim, pouku koju
mu je Krist pruæio kraj Gali-
lejskog mora, Petar je ponio za
cio æivot. PiπuÊi crkvama voen
Svetim Duhom, rekao je:
“Starjeπine koje su meu
vama opominjem ja, starjeπina
kao i oni, svjedok Kristovih muka i sudionik slave koja Êe
se uskoro oËitovati: Pasite stado Boæje koje je meu vama i
nadzirite ga, ne na silu, nego dragovoljno, prema Boæjoj vo-
lji; ne iz teænje za prljavim dobitkom, nego iz oduπevljenja!
Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, ne-
go uvijek nastojte biti uzorom stadu! I kad se pojavi vrhov-
ni pastir, primit Êete neuveli vijenac — slavu.” (1. Petrova
5,1-4)
179
16. “UËinite sve narodeuËenicima mojim”
Ovo poglavlje zasniva se na Mateju 28,16-20.
StojeÊi udaljen samo jedan korak od svog nebeskog pri-
jestolja, Krist je dao nalog svojim uËenicima: “Dana mi je
sva vlast, nebeska i zemaljska.” “Zato idite i uËinite sve narode
uËenicima mojim!” “Idite po svemu svijetu i propovijedajte
Radosnu vijest svakom stvorenju!” (Marko 16,15) Ove su se
rijeËi Ëesto ponavljale da bi uËenici mogli razumjeti njiho-
Nalog je dan
dvanaestorici kad
se Krist sastao s
njima u gornjoj
sobi, ali ga sad
treba prenijeti
jednom veÊem
broju.
vo znaËenje. Nebeska svjetlost
trebala je zasjati jasnim i jakim
zrakama nad svim stanovni-
cima Zemlje — nad uzviπenima
i poniæenima, nad bogatima i
siromaπnima. UËenici su trebali
suraivati sa svojim Otkupite-
ljem u djelu spaπavanja svije-
ta.
Nalog je dan dvanaestorici
kad se Krist sastao s njima u
gornjoj sobi, ali ga sad treba
prenijeti jednom veÊem broju.
Svi vjernici koji su mogli biti
pozvani sastali su se na jednom
brdu u Galileji. Sam je Krist
prije svoje smrti odredio vrijeme i mjesto ovog sastanka. An-
eo na grobu podsjetio je uËenike na njegovo obeÊanje da
Êe se sastati s njima u Galileji. ObeÊanje je ponovljeno vjer-
nicima koji su se sakupili u Jeruzalemu tijekom pashalnog
180 PASIJA NADE
tjedna, a preko njih dospjelo je do mnogih osamljenih po-
jedinaca koji su oplakivali smrt svoga Gospodina. S velikim
zanimanjem svi su se unaprijed radovali ovom razgovoru.
Zaobilaznim putovima, da ne bi izazvali sumnju nepovjer-
ljivih Hebreja, stizali su iz svih pravaca na mjesto sastanka.
Doπli su zaËuena srca, revnosno razgovarajuÊi o novostima
koje su o Kristu doprle do njih.
U odreeno vrijeme oko pet stotina vjernika sakupilo
se u malim skupinama na kosini brda, sa æeljom da doznaju
sve πto se moglo doznati od onih koji su vidjeli Krista na-
kon njegova uskrsnuÊa. UËenici su iπli od skupine do sku-
pine priËajuÊi sve πto su vidjeli i Ëuli o Isusu, obrazlaæuÊi
Toma je ponovno
priËao povijest
svog nevjerovanja
i govorio im kako
su uklonjene
njihove sumnje.
iz Pisma sve ono πto im je On
objaπnjavao. Toma je ponovno
priËao povijest svog nevjero-
vanja i govorio im kako su
uklonjene njihove sumnje. Iz-
nenada, Isus je stao meu njih.
Nitko nije mogao kazati odak-
le je i kako je doπao. Mnogi ko-
ji su bili prisutni nikada Ga
ranije nisu vidjeli, ali proma-
trali su oæiljke od raspeÊa na
njegovim rukama i nogama;
njegovo je lice bilo kao Boæje
lice i kad su Ga vidjeli, poklo-
nili su Mu se s dubokim poπtovanjem.
Ali su neki sumnjali. Tako Êe uvijek biti. Ima takvih koji
smatraju da je teπko pokazati vjeru i postavljaju se na stra-
nu sumnje. Oni su u velikom gubitku zbog svog nevjerstva.
To je bio jedini razgovor koji je Isus imao s mnoπtvom
vjernika nakon svog uskrsnuÊa. Doπao je i rekao im govore-
Êi: “Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.” UËenici su
Mu se poklonili prije no πto je progovorio, ali njegove rije-
Ëi, silazeÊi s usana koje su u vrijeme smrti bile zatvorene,
proæele su ih posebnom silom. On je sada bio uskrsli Spasi-
telj. Mnogi meu njima vidjeli su Ga kako pokazuje svoju
silu lijeËeÊi bolesne i pokoravajuÊi Sotonina orua. Vjerovali
su da ima silu uspostaviti svoje kraljevstvo u Jeruzalemu,
silu da slomi svaki otpor, moÊ nad silama prirode. On je
181
umirio razbjeπnjele valove; hodao po zapjenuπanim valovi-
ma; podizao mrtve u æivot. Sad je izjavio da Mu je dana “svaka
vlast”. Njegove rijeËi uzdizale su misli njegovih sluπatelja iz-
nad zemaljskog i prolaznog k onome πto je nebesko i vjeË-
no. Bili su uzdignuti do najviπeg poimanja njegova dosto-
janstva i slave.
Kristove rijeËi izgovorene na obronku planine proglasile
su njegovu ærtvu za Ëovjeka potpunom i savrπenom. Uvjeti
pomirenja bili su ispunjeni, djelo za koje je doπao na ovaj
svijet izvrπeno. Bio je na putu prema Boæjem prijestolju, da
Ga slave aneli, poglavarstva i sile. ZapoËeo je svoje posred-
niËko djelo. Odjenut bezgraniËnim autoritetom, dao je svoj
nalog uËenicima: “Zato idite i uËinite sve narode uËenici-
ma mojim!”, “Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
UËite ih da vrπe sve πto sam vam zapovjedio! Ja sam s vama
u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,19.20)
Hebrejski je narod postao Ëuvarem svete istine, ali ga
je farizejski nauk naËinio najiskljuËivijim i vjerski najzane-
senijim narodom u ljudskome rodu. Sve πto se odnosilo na
sveÊenike i poglavare — njihova odjeÊa, obiËaji, obredi, predaja
— uËinilo ih je nepodobnima da budu svjetlost svijetu.
Hebrejski je narod gledao na sebe kao da Ëini cio svijet.
Meutim, Krist je zapovjedio svojim uËenicima da objave
vjeru i sluæbu Bogu koja neÊe imati u sebi niπta πto je veza-
no za druπtvene slojeve ili zemlju, vjeru koja Êe biti prila-
goena svim narodima, svim plemenima, svim druπtvenim
slojevima.
Prije no πto je ostavio svoje uËenike Krist je jasno pri-
kazao prirodu svog kraljevstva. Podsjetio ih je na ono πto
im je ranije govorio o njemu. Izjavio je da njegova namjera
nije bila da na ovom svijetu uspostavi zemaljsko, veÊ duhovno
kraljevstvo. On nije trebao vladati kao zemaljski kralj na
Davidovu prijestolju. Opet im je otvorio sveta Pisma, poka-
zujuÊi da je sve ono kroz πto je proπao bilo odreeno na
nebeskom Savjetu izmeu Oca i Njega samoga. Sve su to
prorekli ljudi nadahnuti Svetim Duhom. Rekao je: Vidite da
se zbilo sve πto sam vam otkrio da Êe me odbaciti kao Mesiju.
Obistinilo se sve πto sam rekao o poniæenju koje sam mo-
rao pretrpjeti i smrti kojom Êu umrijeti. TreÊeg dana ponovno
sam ustao. Istraæujte Pisma puno marljivije pa Êete uvidjeti
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
182 PASIJA NADE
da se u svemu ispunilo ono πto su proroËanstva otkrivala o
Meni.
Evangeliziranje Jeruzalema
Krist je zapovjedio svojim uËenicima da poËevπi od Jeru-
zalema izvrπe posao koji im je prepustio. Jeruzalem je bio
pozornica na kojoj se odigralo njegovo zadivljujuÊe poniæe-
nje za ljudski rod. Tu je On patio, bio odbaËen i osuen.
Judeja je bila njegov rodni kraj. Tu je, odjeven u ljudsku
prirodu, Isus hodao meu ljudima, a malo je bilo onih koji
su primjeÊivali koliko je Nebo bilo blizu Zemlje dok je Isus
U Jeruzalemu je
isto tako bilo
mnogo onih koji
su tajno
povjerovali u Isusa
i mnogo onih koje
su zaveli sveÊenici
i poglavari.
bio meu njima. Djelo apostola
moralo je otpoËeti u Jeruza-
lemu.
S obzirom na sve πto je
Krist u njemu pretrpio i na rad
koji je izvrπio, a koji nije bio
cijenjen, uËenici su mogli tra-
æiti polje koje viπe obeÊava; ali
oni to nisu traæili. Isto zemlji-
πte na kojem je On posijao sje-
me istine trebali su obraiva-
ti, a to Êe sjeme izniknuti i do-
nijeti obilnu æetvu. U svom ra-
du uËenici Êe se sresti s pro-
gonstvima pokrenutim lju-
bomorom i mrænjom Hebreja,
ali to je podnosio i njihov UËitelj, pa ni oni nisu trebali bjeæati
od toga. Milost se prvo mora ponuditi Spasiteljevim ubo-
jicama.
U Jeruzalemu je isto tako bilo mnogo onih koji su tajno
povjerovali u Isusa i mnogo onih koje su zaveli sveÊenici i
poglavari. Ovima je takoer trebalo propovijedati evanelje.
Trebalo je i njih pozvati na pokajanje. Trebalo je jasno izni-
jeti divnu istinu da se samo kroz Krista moæe dobiti oprost
grijeha. Zato πto je cio Jeruzalem bio pokrenut uzbudljivim
dogaajima iz nekoliko proπlih tjedana, propovijedanje evan-
elja uËinit Êe najdublji dojam.
Meutim, djelo se tu nije trebalo zaustaviti. Ono se trebalo
proπiriti do najudaljenijih granica Zemlje. Krist je rekao svojim
183
uËenicima: Vi ste bili svjedoci mog samoprijegornog æivota
za ovaj svijet. Vi ste svjedoci mog napornog rada za Izrael.
Premda nisu æeljeli doÊi k meni da bi imali æivot, premda
su sveÊenici i poglavari uËinili sa mnom ono πto su htjeli,
premda su me odbacili kao πto je Pismo proreklo, joπ uvi-
jek imaju priliku da prihvate Boæjeg Sina. Vidjeli ste da be-
zuvjetno primam sve koji su, priznajuÊi svoje grijehe, doπli
k meni. Onoga koji doe k meni neÊu izgnati van. Svi koji
æele mogu se pomiriti s Bogom i dobiti vjeËni æivot. Vama,
svojim uËenicima, povjeravam ovu vijest milosti. Ona se treba
odnijeti prvo Izraelu, a zatim svim plemenima, jezicima,
narodima. Ona se treba iznijeti Hebrejima i neznaboπcima.
Svi koji vjeruju trebaju biti okupljeni u jednoj Crkvi.
Darom Svetoga Duha uËenici Êe primiti posebnu silu.
Njihovo svjedoËanstvo trebalo je biti potvreno znacima i
Ëudima. »uda Êe Ëiniti ne samo apostoli veÊ i oni koji pri-
hvate njihovu vijest. Isus je rekao: “PomoÊu mog imena iz-
gonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima; zmije Êe
uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe im nau-
diti; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati!” (Marko
16,17.18)
Trovanje se u to vrijeme Ëesto primjenjivalo. Nesavjesni
ljudi nisu oklijevali da na ovaj naËin uklone one koji su sta-
jali na putu njihovom vlastoljublju. Isus je znao da Êe time
biti ugroæen æivot njegovih uËenika. Mnogi Êe smatrati da
Bogu Ëine sluæbu ako ubiju njegove svjedoke. On im je sto-
ga obeÊao zaπtitu od ove opasnosti.
UËenici Êe imati istu silu koju je i Isus imao da lijeËe
“svaku vrstu bolesti i nemoÊi u narodu”. LijeËenjem bolesti
tijela u njegovo ime svjedoËit Êe o njegovoj sili da lijeËi du-
πu. (Matej 4,23; 9,6) Sad im je obeÊan jedan novi dar. Tre-
bali su propovijedati meu drugim narodima, te Êe stoga
primiti silu da govore druge jezike. Apostoli i njihovi po-
moÊnici bili su neobrazovani ljudi, ali izlijevanjem Duha na
dan Pedesetnice njihov govor, bilo materinski ili strani, po-
stao je Ëist, jednostavan i pravilan kako u izrazu tako i u
izgovoru.
Krist je tako svojim uËenicima dao nalog. On je izvrπio
potpunu pripremu za nastavljanje djela i osobno preuzeo
odgovornost za njegov uspjeh. Sve dotle dok sluπaju njego-
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
184 PASIJA NADE
vu RijeË i rade povezani s Njim, oni ne mogu doæivjeti ne-
uspjeh. Idite svim narodima, zapovjedio im je. Idite do naj-
udaljenijih krajeva Zemlje, ali znajte da Êu ja biti s vama.
Radite s vjerom i povjerenjem i znajte da nikada neÊete biti
ostavljeni.
Spasiteljev nalog obuhvaÊa sve vjernike. On do kraja vre-
mena obuhvaÊa sve koji vjeruju u Krista. Sudbonosna je greπka
misliti da djelo spaπavanja duπa ovisi samo o rukopoloæenom
propovjedniku. Evanelje je povjereno svima koji dobiju
nadahnuÊe s Neba. Svi koji primaju Kristov æivot odreeni
su da rade na spaπavanju svojih bliænjih. Crkva je osnovana
Spasiteljev nalog
obuhvaÊa sve
vjernike.
za takav rad i svi koji preuzi-
maju na sebe sveti zavjet ob-
vezuju se da postanu Kristovi
suradnici.
“Duh i zaruËnica vele: ‘Do-
i!’ Tko Ëuje, neka rekne: ‘Do-
i!’” (Otkrivenje 22,17) Tko
god Ëuje, treba ponavljati ovaj
poziv. Kakav god da je Ëovje-
kov poziv u æivotu, njegova
prva zadaÊa treba biti zadobivanje duπa za Krista. On moæ-
da neÊe biti sposoban govoriti na skupovima, ali moæe ra-
diti za pojedince. Njima moæe prenositi pouke πto ih je pri-
mio od svoga Gospodina. PropovjedniËka sluæba ne sastoji
se samo od propovijedanja. PropovjedniËku sluæbu vrπe oni
koji olakπavaju patnje bolesnih i nevoljnih, pomaæuÊi oja-
enima, govoreÊi rijeËi utjehe potiπtenima i malovjernima.
Blizu i daleko nalaze se duπe optereÊene osjeÊajem krivnje.
Ljudski rod ne poniæavaju nevolje, mukotrpan rad i siroma-
πtvo. Poniæava ga krivnja i poËinjavanje zla. To donosi ne-
mir i nezadovoljstvo. Krist æeli da njegove sluge sluæe duπa-
ma koje su oboljele od grijeha.
UËenici su bili pozvani da otpoËnu svoje djelo tamo gdje
su se nalazili. Nisu smjeli zaobiÊi najtvre polje kao i ono
koje je najmanje obeÊavalo. Isto tako i svaki od Kristovih
djelatnika treba otpoËeti s radom tamo gdje se nalazi. U naπim
se vlastitim obiteljima moæda nalaze duπe koje æude za su-
osjeÊanjem, umiruÊi od gladi u nedostatku kruha æivota. Moæ-
da postoje djeca koju treba odgajati za Krista. Postoje
185
neznaboπci kraj samih naπih vrata. Obavljajmo vjerno rad
koji nam je najbliæi. Zatim neka se naπi napori proπire sve
dotle dokle nas vodi Boæja ruka. Rad mnogih moæe izgle-
dati ograniËen okolnostima; ali bez obzira gdje se obavlja,
ako se obavlja vjerom, marljivoπÊu, osjetit Êe se do najuda-
ljenijih dijelova svijeta. Kristovo djelo na Zemlji, izgledalo
je kao da je bilo ograniËeno na jedno usko podruËje, ali
mnoπtvo iz svih zemalja Ëulo je njegovu vijest. Bog Ëesto
upotrebljava najjednostavnija sredstva da postigne najveÊe
rezultate. Njegov je plan da svaki dio njegova rada ovisi o
svakom drugom dijelu, kao kotaË u kotaËu koji skladno
djeluje. Najponizniji djelatnik pokrenut Svetim Duhom do-
taknut Êe nevidljive strune Ëiji Êe treptaji odjekivati do kra-
jeva zemaljskih i sliti se u pjesmu kroz vjeËna vremena.
Evangeliziranje cijelog svijeta
Ali nalog: “Idite po svem svijetu” ne smije se izgubiti
iz vida. Pozvani smo da podignemo svoj pogled prema pre-
djelima s druge strane. Krist je poruπio zid razdvajanja, pred-
rasudu o podvojenosti meu narodima i pouËio o ljubavi
prema cijelom ljudskom rodu. On podiæe ljude iz uskog kruga
koji odreuje njihova sebiËnost; On ukida sve ograde i
umjetne razlike u druπtvu. On ne pravi nikakve razlike izmeu
susjeda i stranaca, prijatelja i neprijatelja. On nas uËi da svaku
nevoljnu duπu smatramo svojim bratom, a svijet svojim po-
ljem rada.
Kad je Spasitelj rekao: “Idite... uËite ih”, takoer je re-
kao: “Ova Êe Ëudesa pratiti one koji budu vjrovali; pomoÊu
mog imena izgonit Êe zle duhove; govorit Êe novim jezicima;
zmije Êe uzimati rukama; ako popiju πto smrtonosno, neÊe
im nauditi; na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravlja-
ti!” ObeÊanje je bilo isto tako dalekoseæno kao i nalog. Ne
daju se svi darovi svakom vjerniku. Duh razdjeljuje “svako-
mu kako hoÊe”. (1. KorinÊanima 12,11) Ali darovi Duha obe-
Êani su svakom vjerniku prema njegovoj potrebi u Gos-
podnjem djelu. ObeÊanje je isto tako Ëvrsto i pouzdano da-
nas kao πto je bilo u vrijeme apostola. “Ova Êe Ëudesa pratiti
one koji budu vjerovali.” To je prednost Boæje djece i ona
se trebaju uËvrstiti u svemu πto je moguÊe primiti vjerom.
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
186 PASIJA NADE
“Na bolesnike stavljat Êe ruke, i oni Êe ozdravljati.” Ovaj
je svijet prostrana bolnica, ali Krist je doπao lijeËiti bole-
sne, objaviti osloboenje Sotoninim robovima. U Njemu je
bilo zdravlje i snaga. On je davao svoj æivot bolesnima, ne-
voljnima, onima kojima su vladali zli duhovi. Nije vratio
nijednog koji je doπao primiti njegovu iscjeljujuÊu silu. Znao
je da su oni koji su Ga molili za pomoÊ sami na sebe navu-
kli bolest; pa ipak nije ih odbio iscijeliti. A kad je Ëudo-
tvorna moÊ uπla u ove jadne duπe, one su postale osvjedo-
Ëene o grijehu i mnoge su bile izlijeËene od svoje duhovne,
kao i od tjelesnih bolesti. Evanelje joπ uvijek posjeduje istu
silu, pa zaπto i danas nismo svjedoci istih rezultata?
Krist osjeÊa jad
svakog nevoljnika.
Krist osjeÊa jad svakog ne-
voljnika. Krist osjeÊa proklet-
stvo kad zli duhovi razdiru
neko ljudsko tijelo. On osjeÊa
samrtne muke kad groznica is-
crpljuje æivotnu snagu. On je
i danas isto tako spreman isci-
jeliti bolesnog kao kad je bio
osobno na Zemlji. Kristove su sluge njegovi predstavnici,
kanali za njegovo djelo. On æeli da preko njih upotrijebi svoju
iscjeljujuÊu silu.
U Spasiteljevu naËinu iscjeljivanja nalazila se pouka za
njegove uËenike. Jednom prilikom namazao je blatom oËi
slijepom Ëovjeku i naloæio mu: “Idi umij se u ribnjaku Siloe!
... Slijepac ode, umije se i vrati se gledajuÊi.” (Ivan 9,7) Iz-
ljeËenje se moglo izvrπiti samo silom Velikog Iscjelitelja, ali
je Krist ipak koristio jednostavna sredstva iz prirode. Prem-
da nije pruæao potporu lijeËenju lijekovima, odobrio je upo-
rabu jednostavnih i prirodnih lijekova.
Mnogim bolesnicima koji su dobili iscjeljenje, Krist je
rekao: “Viπe ne grijeπi, da ti se πto gore ne dogodi!” (Ivan
5,14) Na taj naËin pruæio je pouku da je bolest posljedica
krπenja Boæjeg zakona, kako prirodnog tako i duhovnog. Da
su ljudi æivjeli u skladu sa Stvoriteljevim planom, velika bi-
jeda u svijetu ne bi postojala.
Krist je bio voa i uËitelj starom Izraelu i On ga je po-
uËavao da je zdravlje nagrada za posluπnost Boæjim zakoni-
ma. Veliki LijeËnik koji je iscijelio bolesne u Palestini, govorio
187
je svome narodu iz stupa od oblaka, govoreÊi mu πto mora
uËiniti i πto Bog æeli uËiniti za njih. “Budeπ li zduπno sluπao
glas Jahve, Boga svoga, vrπeÊi πto je pravo u njegovim oËi-
ma; budeπ li pruæao svoje uho njegovim zapovijedima i dr-
æao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egip-
Êane na vas neÊu puπtati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdrav-
lje.” (Izlazak 15,26) Krist je dao Izraelu detaljne upute o
njegovom svakodnevnom æivotu i sveËano im obeÊao: “Jahve
Êe od tebe maknuti svaku bolest.” (Ponovljeni zakon 7,15)
Kad su ispunili uvjete, obeÊanje im je potvreno: “U ple-
menima njinim bolesnih ne bjeπe.” (Psalam 105,37)
U cjelokupnom
Kristovom djelu
iscjeljenja otkrila
se sila ljubavi i
sami Êemo, ako
vjerom
sudjelujemo u toj
ljubavi, biti orua
za Njegovo djelo.
Ove se pouke odnose i na
nas. Postoje uvjeti koje trebaju
ispuniti svi koji æele saËuvati
zdravlje. Svi trebaju upoznati
te uvjete. Gospod nije zadovo-
ljan nepoznavanjem njegovih
zakona, bilo prirodnih ili du-
hovnih. U zajednici s Bogom
trebamo raditi na obnovi zdrav-
lja tijela, kao i duπe.
Mi trebamo pouËavati dru-
ge kako da saËuvaju ili povra-
te zdravlje. Za bolesne treba-
mo upotrebljavati lijekove πto
ih je Bog osigurao u prirodi,
te ih upravljati Onome koji
jedini moæe izlijeËiti. Naπa je
zadaÊa da u naruËju svoje vjere predamo bolesne i koji pa-
te Kristu. Mi ih trebamo pouËiti da vjeruju u Velikog Iscje-
litelja. Trebamo se osloniti na njegova obeÊanja i moliti za
izraz njegove sile. Obnova je prava bit evanelja i Spasitelj
æeli da bolesnima, beznadnima i nesretnima kaæemo da se
dræe njegove sile.
U cjelokupnom Kristovom djelu iscjeljenja otkrila se sila
ljubavi i sami Êemo, ako vjerom sudjelujemo u toj ljubavi,
biti orua za njegovo djelo. Ako se zanemarimo boæanskom
vezom povezati s Kristom, struja æivotodavne sile ne moæe
obilnim tijekovima teÊi od nas k svijetu. Bilo je mjesta u
kojima i sam Spasitelj, zbog njihova nevjerstva, nije mogao
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
188 PASIJA NADE
uËiniti mnoga i silna djela. Tako i danas nevjerstvo odvaja
Crkvu od njezinog boæanskog PomoÊnika. Ona se slabo dr-
æi vjeËne stvarnosti. Zbog njezina nedostatka vjere Bog je
razoËaran i bez svoje slave.
Samo ako obavlja Kristovo djelo, Crkva ima obeÊanje o
njegovoj prisutnosti. “Idite i nauËite sve narode”, rekao je
On. “Ja sam s vama u sve vrijeme do svrπetka svijeta.” Jedan
od prvih uvjeta za primanje njegove sile jest uzimanje nje-
gova jarma. Sam æivot Crkve ovisi o njezinoj vjernosti u is-
punjavanju Gospodnjeg naloga. Zapostavljanje ovog rada znaËi
prepustiti se duhovnoj slabosti i propadanju. Tamo gdje ne-
ma aktivnog rada za druge, ljubav iπËezava, a vjera tamni.
Krist æeli da njegovi propovjednici budu odgojitelji Cr-
kve u djelu evanelja. Oni trebaju pouËavati ljude kako da
traæe i spasu izgubljene. No, je li to djelo koje oni rade? O,
koliko je malo onih koji se trude da rasplamsaju iskru æivo-
ta u Crkvi koja je gotova da umre! Za koliko se crkava, kao
za bolesne jaganjce, staraju oni koji bi trebali traæiti izgub-
ljene ovce! A istodobno milijuni i milijuni ginu bez Krista.
Boæanska ljubav pokrenula se do svojih nedokuËivih du-
bina zbog ljudi i aneli se Ëude promatrajuÊi povrπnu za-
hvalnost onih koji primaju tako veliku ljubav. Aneli se Ëu-
de Ëovjekovom slabom poπtovanju te Boæje ljubavi. Nebo ne-
goduje zbog nemarnosti koja se pokazuje prema ljudskim
duπama. Da li æelimo saznati kako Krist gleda na to? Kako
bi se osjeÊao otac ili majka kad bi znali da su njihovo di-
jete, izgubljeno na mrazu i snijegu, zaobiπli i ostavili da umre
oni koji su ga mogli spasiti? Zar ne bi bili duboko oæaloπ-
Êeni i vrlo ojaeni? Zar ne bi optuæivali te ubojice gnjevom
tako vrelim kao πto su njihove suze, silnim kao πto je njiho-
va ljubav? Patnje svakog Ëovjeka patnje su Boæjeg djeteta i
oni koji ne pruæaju ruku pomoÊi svom bliænjem koji gine
izazivaju njegov praviËan gnjev. To je Janjetov gnjev. Onima
koji tvrde da imaju zajednicu s Kristom, a ipak su ravnodu-
πni prema potrebama svojih bliænjih, On Êe izjaviti na veliki
sudnji dan: “Ne znam odakle ste. Odstupite od mene svi zlo-
tvori!” (Luka 13,27)
U nalogu koji je dao uËenicima Krist nije samo opisao
djelo koje Êe oni obavljati nego im je predao i vijest koju
Êe propovijedati. “UËite ih”, rekao je, “da vrπe sve πto sam
189
vam zapovjedio!” UËenici su dobili zadaÊu da uËe ljude onome
πto je On osobno govorio i uËio. U tome je sadræano i sve
ono πto je rekao preko proroka i uËitelja Staroga zavjeta.
Ljudski je nauk iskljuËen. Ovdje nema mjesta predajama,
ljudskim teorijama i zakljuËcima ili crkvenom zakonodavstvu.
U ovom nalogu nije sadræan nijedan od zakona koji su iz-
dale crkvene vlasti. Kristove sluge ne trebaju propovijedati
niπta od ovoga. Zakon i Proroci, u kojima su zapisani nje-
gova RijeË i njegova djela, Ëine riznicu iz koje njegovi uËe-
nici trebaju crpiti nauku koju Êe dati svijetu. Kristovo ime
je njihova lozinka, njihov znak raspoznavanja, njihova veza
jedinstva, ovlast za njihov naËin djelovanja i izvor njihova
Evanelje ne treba
iznositi kao neku
beæivotnu teoriju,
veÊ kao æivu silu
koja mijenja æivot.
uspjeha. Niπta πto ne nosi nje-
gov natpis ne moæe se priznati
u njegovu kraljevstvu.
Evanelje ne treba iznosi-
ti kao neku beæivotnu teoriju,
veÊ kao æivu silu koja mijenja
æivot. Bog æeli da oni koji pri-
maju njegovu milost budu svje-
doci njezine moÊi. On rado pri-
hvaÊa one Ëiji Ga je æivot naj-
viπe vrijeao; kad se pokaju,
daje im boæanskog Duha, po-
stavlja ih na najpovjerljivije poloæaje i πalje ih nevjernima
da objave njegovu bezgraniËnu milost. On æeli da njegove
sluge pruæe svjedoËanstvo o Ëinjenici da njegovom miloπÊu
ljudi mogu posjedovati karakter sliËan Kristovom i radovati
se Ëvrstom obeÊanju njegove velike ljubavi. Æelio bi da
pruæimo svjedoËanstvo o tome da On ne moæe biti zadovo-
ljan sve dok ljudskom rodu ne budu vraÊene svete predno-
sti kao njegovih sinova i kÊeri.
U Kristu se nalazi njeænost pastira, ljubav roditelja i neus-
porediva milost Spasitelja punog suÊuti. Svoje blagoslove daje
pod najprihvatljivijim uvjetima. Nije zadovoljan da samo objavi
ove blagoslove; on ih iznosi na najprivlaËniji naËin kako bi
probudio æelju da ih posjedujemo. Tako njegove sluge trebaju
iznositi bogatstvo slave tog neiskazanog Dara. Kristova div-
na ljubav omekπat Êe i podËiniti srca, dok se samim ponavlja-
njem uËenja ne moæe postiÊi niπta. “Tjeπite, tjeπite moj na-
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
190 PASIJA NADE
rod, govori Bog vaπ.” “GlasniËe radosne vijesti, Sione! Podigni
snaæno svoj glas, glasniËe radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni
ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: Evo Boga vaπega!
... Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi
ih u svome naruËju.” (Izaija 40,1.9-11) Govorite narodu o
Onome koji se “istiËe... meu tisuÊama” i Onome koji je “sav...
od ljupkosti”. (Pjesma nad pjesmama 5,10.16) Same rijeËi
to ne mogu izraziti. Neka se to odrazi u karakteru i pokaæe
u æivotu. Krist æeli da se njegov lik naslika u svakom uËe-
niku. Svakoga je Bog predodredio da bude jednak “slici nje-
gova Sina”. (Rimljanima 8,29) U svakome se od njih treba
jasno pokazati svijetu Kristova ljubav koja dugo trpi, njego-
va svetost, krotkost, milost i istina.
U Kristu se nalazi
njeænost pastira,
ljubav roditelja i
neusporediva
blagodat Spasitelja
punog suÊuti.
Prvi su uËenici krenuli
propovijedati RijeË. Otkrivali
su Krista u svom æivotu. A i
Gospodin je radio s njima “i
potvrivao RijeË Ëudesima πto
su je pratila”. (Marko 16,20)
Ovi su se uËenici pripremali
za svoj rad. Prije dana Pede-
setnice sastali su se i otklonili
sve nesporazume. Bili su jed-
noduπni. Vjerovali su u Kristo-
vo obeÊanje da Êe dobiti bla-
goslov, pa su se molili u vjeri.
Nisu traæili blagoslov samo za sebe; njih je pritiskivao teret
spaπavanja duπa. Evanelje je trebalo odnijeti do najudalje-
nijih krajeva Zemlje i stoga su traæili dar sile koji je Krist
obeÊao. Tada se izlio Sveti Duh i tisuÊe je njih obraÊeno u
jednom danu.
Tako isto moæe biti i danas. Umjesto ljudskih razmiπlja-
nja, neka se propovijeda Boæja RijeË. Neka krπÊani odbace
svoje razmirice i neka se predaju Bogu radi spaπavanja
izgubljenih. Neka u vjeri traæe i on Êe doÊi. Izlijevanje Duha
u apostolsko vrijeme bila je “rana kiπa” i slavan je bio us-
pjeh. Ali Êe “kasna kiπa” biti znatno obilnija. (Joel 2,23)
Svi koji posvete duπu, tijelo i duh Bogu, stalno Êe dobi-
vati nove darove tjelesne i umne sile. Neiscrpni izvori Neba
stoje im na raspolaganju. Krist im daje dah svoga duha, æivot
191
Neka krπÊani
odbace svoje
razmirice i neka
se predaju Bogu
radi spaπavanja
izgubljenih.
svoga æivota. Sveti Duh daje svoje najbolje snage da rade u
srcu i umu. Boæja milost proπiruje i umnaæa njihove spo-
sobnosti i sve savrπenstvo boæanske prirode pridruæuje im
se u djelu spaπavanja ljudskih biÊa. Suradnjom s Kristom
savrπeni su u Njemu i osposobljeni da u svojoj ljudskoj sla-
bosti Ëine djela SvemoguÊega.
Spasitelj Ëezne otkriti svoju blagost prema svijetu i pro-
æeti ga svojim karakterom. On je njegovo otkupljeno vlas-
niπtvo i æeli ljude uËiniti slobodnima, Ëistima i svetima. Prem-
da Sotona radi da sprijeËi ovu namjeru, ipak krvlju prolive-
nom za svijet izvojevat Êe se mnoge pobjede koje Êe doni-
jeti slavu Bogu i Janjetu. Krist neÊe biti zadovoljen sve dok
pobjeda ne bude potpuna i ne vidi “svjetlost i nasiti se spo-
znajom njezinom”. (Izaija
53,11) Svi narodi na Zemlji tre-
baju Ëuti evanelje o njegovoj
milosti. NeÊe svi primiti nje-
govu milost; ali “Njemu Êe slu-
æiti potomstvo moje. O Gos-
podu Êe se pripovijedat slije-
deÊem koljenu”. (Psalam
22,31.32) “A kraljevstvo, vlast
i veliËanstvo pod svim nebe-
sima dat Êe se puku Svetaca
Sveviπnjega”, jer “zemlja Êe se
ispuniti spoznajom Jahvinom
kao πto se vodom pune mora”.
“U»INITE SVE NAROD U»ENICIMA MOJIM”
“Sa zapada vidjet Êe ime Jahvino, i Slavu njegovu s istoka
sunËanog.” (Daniel 7,27; Izaija 11,9; 59,19)
“Kako su ljupke po gorama noge glasonoπe radosti koji
oglaπava mir, nosi sreÊu, i spasenje navijeπta, govoreÊ Sionu:
Bog tvoj kraljuje! ... Radujte se, kliËite, razvaline..., jer je
Jahve utjeπio narod svoj... Ogolio je Jahve svetu svoju mi-
πicu pred oËima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide
spasenje Boga naπega.” (Izaija 52,7-10)
192 PASIJA NADE
17. “Svome Ocui vaπemu Ocu”
Ovo se poglavlje zasniva na Luki 24,50-53; Djelima 1,9-12.
Doπlo je vrijeme da Krist uzae do OËeva prijestolja.
Kao boæanski pobjednik, spremao se na povratak u nebeske
dvorove sa znacima svoje pobjede. Prije svoje smrti izjavio
je svome Ocu: “Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvrπivπi djelo
koje si mi dao da uËinim.” (Ivan 17,4) Nakon svog uskrs-
nuÊa za stanovito je vrijeme ostao na Zemlji da bi se nje-
govi uËenici mogli upoznati s Njim u njegovu uskrslu i
proslavljenu tijelu. Sad je bio spreman za rastanak. Doka-
zao je vjerodostojnost Ëinjenice da je On æivi Spasitelj. Nje-
govi uËenici nemaju viπe potrebe da Ga dovode u vezu s
grobom. Oni mogu misliti o Njemu kao o proslavljenom pred
cijelim svemirom.
Kao mjesto svog uzaπaπÊa Isus je izabrao mjesto koje je
Ëesto bilo posveÊeno njegovom prisutnoπÊu dok je prebi-
vao meu ljudima. Time nije trebalo biti poËaπÊeno brdo
Sion, mjesto Davidova grada, niti brdo Morija, na kome se
nalazio Hram. Ovdje su Krista ismijavali i odbacili. Ovdje
su se valovi milosti, vraÊajuÊi se u puno jaËoj plimi ljubavi,
odbijali o srca koja su bila tvrda kao stijena. Odatle je Isus,
umoran i teπka srca, otiπao dalje traæiti odmor na Maslin-
skoj gori. Sveta πekina odvajajuÊi se od prvog Hrama stajala
je na istoËnom brdu kao da je oklijevala napustiti izabrani
grad; tako je i Krist stajao na Maslinskoj gori s Ëeænjom u
srcu i promatrao Jeruzalem. ©umarci i rasjeline na ovoj gori
bili su posveÊeni njegovim molitvama i suzama. Njegove su
193
padine odjekivale pobjedonosnim uzvicima mnoπtva koje Ga
je proglasilo kraljem. Na njegovim kosim padinama naπao
je dom kod Lazara u Betaniji. U Getsemanskom vrtu u nje-
govu podnoæju sam se molio i patio. S ove je gore trebao
uzaÊi na Nebo. Njegov vrh dotaÊi Êe njegova noga kad se
bude ponovno vratio. Ne kao Ëovjek boli, veÊ kao slavan i
pobjedniËki kralj stajat Êe na Maslinskoj gori, dok Êe se
hebrejski uzvici “Aleluja!” mijeπati s neznaboæaËkim “Hosa-
na”, i glasovi spaπenih kao moÊne vojske sliti u klicanju:
“Okrunite Ga, Gospodara nad Gospodarima!”
Sad je Isus s jedanaest uËenika krenuo prema gori. Dok
su prolazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi zaËueni pogledi
“Ja sam s vama u
sve vrijeme do
svrπetka svijeta.”
promatrali su druπtvo, predvo-
eno Onim koga su prije neko-
liko tjedana poglavari osudili
i raspeli. UËenici nisu znali da
je to bio njihov posljednji su-
sret s UËiteljem. Isus je pro-
vodio vrijeme u razgovoru s
njima, ponavljajuÊi svoje ranije
upute. Kad su se pribliæili Get-
semaniju, zaustavio se da bi se
mogli sjetiti pouka koje im je
dao u noÊi svoje samrtne borbe. Ponovno je pogledao trs i
lozu uz pomoÊ kojih je tada prikazao jedinstvo svoje Crkve
sa sobom i svojim Ocem; opet je ponovio istine koje im je
tada iznosio. Svuda oko Njega nalazili su se dokazi koji su
podsjeÊali na njegovu neuzvraÊenu ljubav. »ak su Ga i uËe-
nici, koji su bili tako dragi njegovu srcu, u trenutku nje-
gova poniæavanja osramotili i napustili.
Krist je boravio na ovom svijetu trideset i tri godine.
On je pretrpio njegovo preziranje, vrijeanje i podsmijeh;
bio je odbaËen i razapet. Sada, kad se spremao uzaÊi na svoje
prijestolje slave — razmatrajuÊi nezahvalnost naroda πto ga
je doπao spasiti — hoÊe li povuÊi od njih svoju suÊut i lju-
bav? HoÊe li se njegova ljubav usredotoËiti na ono kraljev-
stvo u kojem Ga cijene i u kojem bezgreπni aneli Ëekaju
da izvrπe njegov nalog? Ne, njegovo obeÊanje onima koje
voli i koje ostavlja na Zemlji glasi: “Ja sam s vama u sve
vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej 28,20)
“SVOME OCU I VA©EMU OCU”
194 PASIJA NADE
Isusov odlazak na NeboPoπto su stigli na Maslinsku goru, Isus je poπao putem
preko njezina vrha prema Betaniji. Ovdje je zastao, a uËenici
su se okupili oko Njega. Zrake svjetlosti kao da su sjale s
njegova lica dok ih je s ljubavlju promatrao. Nije ih osui-
vao za njihove greπke i promaπaje, veÊ su rijeËi najdublje
njeænosti bile posljednje koje su s usana njihova Gospodina
potekle do njihovih uπiju. S rukama ispruæenim da blago-
slove, i kao da ih uvjerava u svoju zaπtitniËku brigu, polako
se uzdizao izmeu njih, privuËen prema Nebu silom jaËom
od bilo koje zemaljske sile. Dok se uzdizao, uËenici su obu-
zeti strahopoπtovanjem, gledali napreæuÊi oËi da uhvate po-
sljednji prizor Gospodina koji uzlazi. Oblak slave Ga je za-
Nije ih osuivao
za njihove
pogreπke i
promaπaje, veÊ su
rijeËi najdublje
njeænosti bile
posljednje koje su
s usana njihova
Gospodina potekle
do njihovih uπiju.
klonio od njihova pogleda, a
do njih su dopirale rijeËi, dok
su Ga prihvaÊala aneoska kola
poput oblaka: “Ja sam s vama
u sve dane svrπetka vijeka.” Is-
todobno je do njih dopirala naj-
umilnija i najradosnija glazba
aneoskog zbora.
Dok su uËenici joπ uvijek
zaËueno gledali gore, obratili
su im se glasovi koji su zvu-
Ëali kao najraskoπnija glazba.
Okrenuli su se i vidjeli dva an-
ela u ljudskom obliku koji su
im progovorili: “Galilejci, zaπto
stojite i gledate u nebo? Ovaj
isti Isus koji je uznesen na ne-
bo izmeu vas, opet Êe se vra-
titi isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.”
Ovi aneli pripadali su druπtvu πto je u sjajnom oblaku
Ëekalo da isprati Isusa do njegova nebeskog doma. Najuz-
viπenija u aneoskom mnoπtvu bila su ova dva anela koji
su doπli na grob prilikom Kristova uskrsnuÊa i bili s Njim
tijekom njegovog cjelokupnog æivota na Zemlji. Sa æarkom
æeljom cijelo Nebo je oËekivalo kraj Njegova zadræavanja na
svijetu uniæenom prokletstvom grijeha. Prispjelo je vrijeme
195
da svemir sada primi svog Kralja. Zar ova dva anela nisu
Ëeznula da se pridruæe mnoπtvu πto je pozdravljalo Isusa
dobrodoπlicom? Ali u svojoj suÊuti i ljubavi prema onima
koje je On ostavio, priËekali su kako bi im pruæili utjehu.
“Zar nisu svi (aneli) sluæbujuÊi duhovi πto se obiËavaju slati
da sluæe onima koji imaju baπtiniti spasenje?” (Hebrejima 1,14)
Krist je uzaπao na Nebo u ljudskom obliku. UËenici su
vidjeli oblak koji Ga je prihvatio. Isti Isus koji je hodao, go-
vorio i molio se s njima, koji je lomio kruh s njima, koji je
bio s njima u njihovim Ëamcima na jezeru i koji se tog istog
dana muËio s njima penjuÊi se sve do Maslinske gore — taj
isti Isus je sada otiπao dijeliti prijestolje svog Oca. Aneli
su ih uvjeravali da Êe isti Onaj koga su vidjeli kako ide na
Sa æarkom æeljom
cijelo Nebo je
oËekivalo kraj
Njegova
zadræavanja na
svijetu uniæenom
prokletstvom
grijeha.
Nebo, doÊi ponovo isto tako
kako je uzaπao. On Êe doÊi “u
pratnji oblaka! I vidjet Êe ga
svako oko”. “Jer Êe sam Gospo-
din sa zapovjedniËkim zovom,
s glasom arkanela i sa zvukom
trube Boæje siÊi s neba i naj-
prije Êe uskrsnuti umrli u
Kristu.” “Kad Sin »ovjeËji doe
sa svojim sjajem u pratnji svih
anela, sjest Êe na prijestolje
svoje slave.” (Otkrivenje 1,7; 1.
Solunjanima 4,16; Matej 25,31)
Tako Êe se ispuniti i Gospodnje
obeÊanje πto ga je dao svojim
uËenicima: “Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit Êu
se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan
14,3) UËenici su se doista mogli radovati u nadi da Êe se
njihov Gospodin ponovno vratiti.
SvjedoËenje radosnih uËenika
Kad su se uËenici vratili u Jeruzalem, ljudi su ih proma-
trali s Ëuenjem. Smatralo se da Êe oni nakon Kristova suenja
i raspeÊa izgledati utuËeni i posramljeni. Njihovi su neprija-
telji oËekivali da Êe na njihovom licu vidjeti izraz æalosti i
poraza. Umjesto toga vidjela se radost i pobjeda. Njihova
“SVOME OCU I VA©EMU OCU”
196 PASIJA NADE
su lica bila ozarena sreÊom koja nije bila zemaljskog podrijetla.
Nisu tugovali nad neostvarenim nadama, veÊ su bili ispu-
njeni slavljenjem i zahvaljivanjem Bogu. S radoπÊu su priËali
o veliËanstvenu dogaaju, o Kristovom uskrsnuÊu i njegovu
uzaπaπÊu na Nebo, a njihovo su svjedoËanstvo mnogi pri-
hvatili.
UËenici nisu viπe s nepovjerenjem gledali u buduÊnost.
Znali su da je Isus na Nebu i da je njegova naklonost uprav-
ljena njima. Znali su da imaju prijatelja kod Boæjeg prije-
stolja i æarko su æeljeli svoje molitve Ocu iznijeti u Isusovo
je donijela puninu radosti u pojavi Utjeπitelja, upravo ona-
ko kako je Krist obeÊao.
Nebeska dobrodoπlica
Cijelo Nebo Ëekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dob-
rodoπlicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio, iπao je
naprijed a za njim mnoπtvo zarobljenika osloboenih prili-
kom njegova uskrsnuÊa. Nebeska vojska pratila je radosnu
povorku klicanjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesma-
ma.
Kad su se pribliæili Boæjem gradu, aneli su iz pratnje
uputili poziv:
UËenici nisu viπe s
nepovjerenjem
gledali u
buduÊnost. Znali
su da imaju
prijatelja kod
Boæjeg prijestolja...
ime. U sveËanom strahopoπto-
vanju poklonili su se u molitvi,
ponavljajuÊi Ëvrsto obeÊanje:
“Ako πto zamolite od Oca u
moje ime, dat Êe vam. Do sada
niste niπta u moje ime molili.
Molite i primit Êete da vaπa ra-
dost bude potpuna!” (Ivan
16,23.24) Pruæali su ruku vjere
sve viπe i viπe s Ëvrstim uvjere-
njem: “Isus Krist koji je umro
— joπ bolje: koji je uskrsnuo —
koji je s desne strane Bogu i
koji posreduje za nas...” (Rim-
ljanima 8,34) Pedesetnica im
197
“Podignite, vrata, nadvratnike svoje,
diæite se, dveri vjeËne
da unie Kralj slave!”
Radosno je odgovorila straæa koja je Ëekala:
“Tko je taj Kralj slave?”
Ovo su govorili ne zato πto nisu znali tko je On, veÊ
zato πto su æeljeli Ëuti odgovor uzviπene hvale:
“Javhe silan i junaËan,
Jahve silan u boju.
Podignite, vrata, nadvratnike svoje
da unie Kralj slave.”
Ponovno se Ëuo poziv: “Tko je taj kralj slave?” jer aneli
se nikada ne umaraju sluπajuÊi uzvisivanje njegova imena.
Aneli iz pratnje odgovorili su:
“Jahve nad vojskama;
on je Kralj slave.”
(Psalam 24,7-10)
Tada su se πirom otvorila vrata Boæjega grada i aneo-
sko mnoπtvo proπlo je kroz njih, praÊeno tonovima veliËan-
stvene glazbe.
Tu je prijestolje a oko njega duga obeÊanja. Tu su ke-
rubini i serafini. Zapovjednici nebeske vojske, Boæji sinovi,
predstavnici bezgreπnih svjetova, svi su na okupu. Nebeski
Savjet pred kojim je Lucifer optuæio Boga i njegova Sina,
predstavnici onih bezgreπnih kraljevstava nad kojima je So-
tona pomiπljao zasnovati svoju vladavinu — svi se nalaze ov-
dje da dobrodoπlicom pozdrave Otkupitelja. Oni su æeljni
proslaviti njegovu pobjedu i uzdignuti Ga kao svoga Kralja.
Ali zadræao ih je mahanjem ruke. Joπ ne, On sad ne moæe
primiti vijenac slave i kraljevske haljine. On izlazi pred svoga
Oca. Pokazuje svoju ranjenu glavu, probodena rebra, ranje-
ne noge; podiæe svoje ruke na kojima se nalaze oæiljci od
klinova. On pokazuje dokaze svoje pobjede. Predstavlja Bo-
“SVOME OCU I VA©EMU OCU”
198 PASIJA NADE
gu obrtani snop, one koji su uskrsli s Njim kao predstav-
nici velikog mnoπtva koje Êe izaÊi iz grobova prilikom nje-
gova drugog dolaska. Prilazi Ocu koji se raduje kad se neki
grjeπnik pokaje; koji se za jednog raduje s pjevanjem. Prije
no πto su postavljeni temelji Zemlji, Otac i Sin sjedinili su
se u zavjetu da otkupe Ëovjeka ako ga Sotona bude pobije-
dio. Stegli su svoje ruke u sveËanom zavjetu da Êe Krist postati
jamac za ljudski rod. Krist je ispunio ovo sveËano obeÊanje.
Ljubav je
pobijedila. Nebo
odzvanja od
glasova u
uzviπenim
pjesmama koje
javljaju: “Onomu
koji sjedi na
prijestolju, i
Janjetu: hvala, Ëast,
slava i vlast u
vijeke vjekova.”
Kad je na kriæu uzviknuo: “Svr-
πi se!”, obratio se Ocu. Spora-
zum je u cijelosti izvrπen. Sad
je izjavio: OËe, svrπeno je. Ispu-
nio sam Tvoju volju, Boæe moj!
Izvrπio sam djelo otkupljenja.
Ako je Tvoja pravda zadovo-
ljena, “OËe, htio bih da oni ko-
je si mi dao budu gdje sam ja,
zajedno sa mnom.” (Ivan
19,30; 17,24)
ZaËuo se Boæji glas kako
objavljuje da je pravda zadovo-
ljena. Sotona je pobijeen. Kri-
stovi sljedbenici koji su se mu-
Ëili i borili na Zemlji prihva-
Êeni su u “Ljubljenome”. (Efe-
æanima 1,6) Pred nebeskim an-
elima i predstavnicima bez-
greπnih svjetova, proglaπeni su
opravdanima. Tamo gdje je On, bit Êe i njegova Crkva. “Ljubav
Êe se i Vjernost sastati, Pravda i Mir zagrliti.” (Psalam 85,10)
OËeve ruke obavile su se oko Sina i rijeË je izaπla: “Neka
mu se poklone svi aneli Boæji.” (Hebrejima 1,6)
S neizrecivom radosti knezovi, i poglavari, i sile prizna-
li su vrhovnu vladavinu Kneza æivota. Nebeske vojske pale
su niËice pred Njim, dok su radosni poklici odjeknuli ne-
beskim dvorovima: “Dostojno je Janje koje je ‘zaklano’ da
primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu, Ëast, slavu i hvalu.”
(Otkrivenje 5,12)
PobjedniËke pjesme pridruæile su se glazbi s aneoskih
harfi, sve dok nije izgledalo da je Nebo preplavljeno radoπ-
199
Êu i hvalom. Ljubav je pobijedila. Izgubljeni je naen. Nebo
odzvanja od glasova u uzviπenim pjesmama koje javljaju:
“Onomu koji sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast, slava
i vlast u vijeke vjekova.” (Otkrivenje 5,13)
Od ovog prizora nebeske radosti, nama se na Zemlji vra-
Êaju kao odjek veliËanstvene rijeËi samoga Krista: “Uzlazim
svome Ocu i vaπemu Ocu, svome Bogu i vaπemu Bogu.” (Ivan
20,17) Nebeska i zemaljska obitelj jedno su. Za nas je naπ
Gospodin uzaπao i za nas On æivi. “Odatle slijedi da moæe
zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek
æivi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25)
“SVOME OCU I VA©EMU OCU”
200 PASIJA NADE
Kazalo
Predgovor ............................................................................... 5
1. Sluga slugama .................................................................... 7
2. “Na moju uspomenu” ..................................................... 17
3. “Neka se ne uznemiruje vaπe srce”.............................. 27
4. Getsemani ........................................................................ 47
5. Pred Anom i Kaifom ...................................................... 59
6. Juda .................................................................................. 77
7. U Pilatovoj sudnici .......................................................... 86
8. Golgota ........................................................................... 106
9. “Svrπeno je!” .................................................................. 124
10. U Josipovom grobu .................................................... 132
11. “Uskrsnuo je kako je rekao” ..................................... 143
12. “Zaπto plaËeπ?” ............................................................ 151
13. Put u Emaus ................................................................ 158
14. “Mir vama!” ................................................................. 164
15. Joπ jednom kraj mora................................................. 171
16. “UËinite sve narode uËenicima mojim”.................... 179
17. “Svome Ocu i vaπemu Ocu” ...................................... 192