Izvorni članak UDK 2–675:316.73(4) Primljeno 21. 12. 2010. Ivan Karlić Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet, Vlaška 38, HR–10000 Zagreb [email protected]Identitet i dijalog u suvremenom europskom kontekstu Doprinos kršćanstva suživotu u europskom kulturalnom i religijskom pluralizmu Sažetak Promatrani s kulturalnoga i religijskog motrišta, europski korijeni su mnogovrsni: heleni- stičko-rimski, »barbarski«, židovski, kršćanski, pa na neki način i islamski. Dakako, kršćan- ski korijeni i tradicija bili su i ostaju temeljni za razvoj europskog identiteta kakvoga danas poznajemo. Ne odnosi se to samo na religijski i moralni identitet nego i na općekulturalni, socijalno-ekonomski i estetsko-umjetnički. Doduše, ova tvrdnja često dovodi do raznih re- akcija i diskusija u raznim europskim okruženjima te »zavodi« i odvodi ljude, njihove zajed- nice i njihove potencijale više u prošlost nego u sadašnjost i budućnost. Temeljni doprinos kojega kršćanske crkve mogu ponuditi u današnjem i sutrašnjem europskom kontekstu ne odnosi se toliko na priznavanje i »pomirenje« oko povijesnih nesuglasica koliko na surad- nju u izgrađivanju europske budućnosti. Doprinos toj izgradnji mogao bi se temeljiti ne samo na priznavanju (povijesnog) identiteta nego i na otvorenosti drugome i na dijalog s njime, koji pak dovode do suživota u multietničkom, multikulturalnom i multireligijskom okružju. Otvorenost, dijalog i suživot imaju ipak neke nužne pretpostavke: a) pomirenje čovjeka sa samim sobom; b) pomirenje čovjeka sa sebi sličnima; c) pomirenje čovjeka sa svim stvorenim. Ključne riječi identitet, religije, kršćanske crkve, dijalog, Europa, pluralizam, međureligijski dijalog Uvod Starim Grcima i Rimljanima bilo je jasno što je i koji prostor obuhvaća Eu- ropa: jedan od tri dijela zemlje – smješten na sjeverozapadu – nastanjene ljudima (ostala dva dijela su Azija i Afrika). Srednjovjekovna tradicija sim- bola, o kojoj vrlo zorno govore primjerice tri figure u podnožju brončanoga (pozlaćenog) svijećnjaka iz XII. st. u katedrali grada Hildesheima (Njemač- ka), Europi pripisuje primat u oružju, Aziji u bogatstvu, a Africi u znanju; to odgovara tipičnoj podjeli ljudi u indoeuropskim kulturama na bellatores (ratnici), laboratores (ne u užem smislu radnika, nego u širem proizvođača) i oratores (ne odnosi se samo na ljude molitve, nego na one koji promišljaju, uče i spoznaju). Europa danas nije tek obični geografski izraz nego je politički subjekt, doduše još nepotpun i nedovršen; ona je jedinstvena stvarnost (iako u isto vrijeme i razdijeljena u sebi; primjerice na dvije ili tri kršćanske konfesije), produkt čitavog niza projekata i planova o ujedinjenju, koji su se stvarali, izmjenji- vali i isprepletali od XVIII. st. do danas. Od tada su i granice Europe postale
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Identitet i dijalog u suvremenom europskom kontekstu
Doprinoskršćanstvasuživotuueuropskomkulturalnom i religijskom pluralizmu
SažetakPromatrani s kulturalnoga i religijskog motrišta, europski korijeni su mnogovrsni: helenističko-rimski, »barbarski«, židovski, kršćanski, pa na neki način i islamski. Dakako, kršćanski korijeni i tradicija bili su i ostaju temeljni za razvoj europskog identiteta kakvoga danas poznajemo. Ne odnosi se to samo na religijski i moralni identitet nego i na općekulturalni, socijalno-ekonomski i estetsko-umjetnički. Doduše, ova tvrdnja često dovodi do raznih reakcija i diskusija u raznim europskim okruženjima te »zavodi« i odvodi ljude, njihove zajednice i njihove potencijale više u prošlost nego u sadašnjost i budućnost. Temeljni doprinos kojega kršćanske crkve mogu ponuditi u današnjem i sutrašnjem europskom kontekstu ne odnosi se toliko na priznavanje i »pomirenje« oko povijesnih nesuglasica koliko na suradnju u izgrađivanju europske budućnosti. Doprinos toj izgradnji mogao bi se temeljiti ne samo na priznavanju (povijesnog) identiteta nego i na otvorenosti drugome i na dijalog s njime, koji pak dovode do suživota u multietničkom, multikulturalnom i multireligijskom okružju. Otvorenost, dijalog i suživot imaju ipak neke nužne pretpostavke: a) pomirenje čovjeka sa samim sobom; b) pomirenje čovjeka sa sebi sličnima; c) pomirenje čovjeka sa svim stvorenim.
StarimGrcimaiRimljanimabilojejasnoštojeikojiprostorobuhvaćaEuropa: jedan od tri dijela zemlje – smješten na sjeverozapadu – nastanjeneljudima(ostaladvadijelasuAzijaiAfrika).Srednjovjekovnatradicijasimbola,okojojvrlozornogovoreprimjericetrifigureupodnožjubrončanoga(pozlaćenog)svijećnjakaizXII.st.ukatedraligradaHildesheima(Njemačka),Europipripisujeprimatuoružju,Azijiubogatstvu,aAfriciuznanju;toodgovara tipičnojpodjeli ljudiu indoeuropskimkulturamanabellatores(ratnici),laboratores(neuužemsmisluradnika,negouširemproizvođača)ioratores(neodnosisesamonaljude molitve,negonaonekojipromišljaju,učeispoznaju).Europadanasnijetekobičnigeografskiizraznegojepolitički subjekt,dodušejošnepotpuninedovršen;onajejedinstvenastvarnost(iakouistovrijemeirazdijeljenau sebi;primjericenadvije ili trikršćanskekonfesije),produktčitavognizaprojekataiplanovaoujedinjenju,kojisusestvarali, izmjenjivaliiisprepletaliodXVIII.st.dodanas.OdtadasuigraniceEuropepostale
objektžestokihdiskusija.MoželiseustvrditidaovastvarnostkojunazivamoEuropa ima»kršćanskekorijene«?Ako imože,pitanje je jesu li tonjezinijedinikorijeni?
1. Izvorište europskog identiteta
Vremenskirelativnodugotraježivadiskusijaopostojanjunekakvaeuropskog identiteta.Akogovorimobašotometerminu(identitet),problemilipitanjeoidentitetujemoždakrivopostavljeno.Identitetnijenužnoobjektivnačinjenica;rađaseiznekepolitičkeilikulturalnepotrebe.Zavlastitiseidentitetpitatekondakadaseosjetipotrebaielaboriragaseiščitavajućivlastitupovijestitražeći(zapravobirajući)unjojrazličiteelementeikomponentezakojesesmatradasuuvjetovaliodređenupovijesnudinamiku.Spovijesnogmotrištapromatrano,temeljeo»europskojideji«možemotražitivećuantičkojgrčkojmisli,1noipaktekodXV.st.nadalje(shumanizmom)možemogovoritio»europskojsvijesti«kojasuprotstavljasjednestraneEuropuiZapad(kršćanski)teAzijuiIstok(barbarskiipoganski,muslimanski),sdrugestrane.2Promatraniskulturalnogaireligijskogmotrišta,europskikorijenisumnogovrsni:helenističko-rimski,»barbarski«,židovski,kršćanski,pananekinačiniislamski.Svisuoninasvojnačinutjecalinastvaranjeirazvojeuropskecivilizacije.Noakopozornostusmjerimona»izvorneroditelje«Europe,ondanijeteškozaključitidasutosjednestranegrčko-rimska,asdrugežidovsko-kršćanskatradicija.3Tedvijetradicije,odnosnotadvakorijenabilisuiostajutemeljnizarazvojeuropskogidentitetakakvogadanaspoznajemo.4Neodnosisetosamonareligijskiimoralniidentitetnegoinaopćekulturalni,intelektualno-spoznajni,socijalno-ekonomskiiestetsko-umjetnički.Prvatradicija proizvela je primjerice političke institucije kao skupštine, vlade,parlamente,sudove,organekojizastupaju iodlučujuuimenaroda,što jeutemeljimaeuropskogazapadnogacivilnogživota.Drugatradicijaiznjedrilaje,izmeđuostaloga,posebnakulturalnadostignuća,naprimjerpojamosobeinjezinadostojanstva,kojisuutemeljimapatrimonijakojegadanasnazivamoljudska prava.Osim toga, dovoljno je pomisliti na činjenicu da je upravoBiblijanaposebannačinsnažnoobilježilapovijestikulturuZapada(Europe),takodajenazvanai»velikikodekszapadnekulture«.Unjojsunadahnućenalazilegotovosvegraneljudskogaintelektualno-umjetničkogdjelovanja:književnost,glazba,arhitektura,kiparstvo,slikarstvo,pačakikazališnaifilmskaumjetnost.Nadalje,posebnosnažandoprinossvekolikomrazvojuiidentitetuEuropedalojeimonaštvo,odnosnokršćanskoredovništvoisvećenstvo,odsv.Benedikta,AnselmaCanterburyskog,AlbertaVelikog,TomeAkvinca iBonaventure,BedeČasnogiGrguraVelikog,MartinaLutheraiIgnacijaLojolskog…kojisusvakinasvojnačinstvaraliEuropuieuropskiidentitet.
2.Doprinoskršćanstvasuživotuueuropskomkontekstu
Temeljnidoprinoskojegaeuropskekršćanskecrkvemoguponuditiudanašnjemisutrašnjemeuropskomkontekstuneodnosisetolikonapriznavanjei»pomirenje«okopovijesnihnesuglasica,kolikonasuradnjuu izgrađivanjueuropske budućnosti.Mnogi istaknuti političari, intelektualci i ljudi kulture desetljećima nastoje promovirati i izgraditi Europu kaomultikulturalnuimultireligioznuzajednicu.Ona ješiromotvorena imigracijskimvalovimapripadnikadrugih(ne-europskih)narodakojisasobomnosedrugačijekulturne,religijskeiinetradicije;spremnajepridružitisebiubudućnostiizemlju
islamske religijske tradicije i inspiracije (Turska); ukratko, Europa ne želinikogadiskriminirati,gajećipritomambicijedase»Europskaunija«prostireodAtlantikadoUrala.Promatrajućieuropskazbivanjaposljednjihdesetljeća,mnogojerazlogakojistvarajudojamdajetajciljblizusvomostvarenju.Međutim,tajciljustvarnostibašinije(inećebiti) takojednostavnoostvariti,baremskulturalnogmotrišta.ZapadnaEuropa iliEuropskaunija okuplja (od1. svibnja 2004.)25država,asvakaodnjihimasvojupovijest,svojukulturu,vlastitufizionomiju.Sreligijskogmotrištatakođernepostojijedna,negobarem»triEurope«:»Europa«Katoličkecrkve,»Europa«protestantskihcrkavaproizašlihizReformacijete»Europa«pravoslavnihcrkava,neračunajućipritomrazne(kršćanskeidruge)sekteimuslimanskemanjine.Europaicrkva(bolje:kršćanskecrkve)prevalilesustoljećimadugeputovezajedno.Dakakodajekorisnopoznavati teputove,alinije idovoljno.Potrebnojetrasiratinove,kojimaćesezajednozaputitipremabudućoj,bližojidaljoj,povijesti(tj.budućnosti)kojapozivaiEuropuicrkveunovodoba,unovakulturalna,politička,ekonomskaireligijskadogađanjaiizgrađivanja.CrkvesutijekompovijestidalemnogoEuropiinjezinojkulturi,alisumnogoiprimileodnje.Kakavbidoprinoskršćanskecrkvemogledatisuvremenomeuropskomokružjuubližojidaljojbudućnosti?Doprinos kršćanskih crkava europskoj izgradnji mogao bi se temeljiti nesamonapriznavanju(povijesnog)identitetanegoinaotvorenosti drugometenadijalog s drugim,kojipakdovodedosuživotaumultietničkom,multikul
1
Usp. Marta Sordi, »L’idea di Europa nelmondo greco e romano«,Per la filosofia 8(1/1991),str.9–14.
2
Oeuropskimkorijenimaiizvorištimaeuropskogidentiteta(posebiceosrednjovjekovnimkorijenimaEuropei»europskesvijesti«)na-pisano je mnoštvo knjiga i drugih studija,od Nikole Kuzanskog (1401.–1464.; usp.NicolausCusanus,»Depacefidei«,u:Opere religiose,UTET,Torino1971.,str.617–673;ovodjelojeiz1453.g.inedavnogajeMileBabićpreveoinahrvatski:O miru među religijama,Connectum,Sarajevo2005.),prekopjesnika izdobaromantikeNovalisa (GeorgP.F.vonHardenberg,1772.–1801.;usp.Novalis,Cristianità o Europa,Ed.Paoline,Catania1959.PostojiinovijiprijevoduizdanjuRusconi,Milano1995.).Ovdjedonosimotekneke naslove (koji su nama poznatiji i kojesmo imali prilike prostudirati): ChristopherDawson,Christianity and European Culture,The Catholic University of America Press,Washington1998.;KarlLehman,»Kršćanskikorijenieuropskogdruštva«,Crkva u svijetu37 (3/2002), str. 320–334; Franco Cardini,Europa. Le radici cristiane,IlCerchio,Rimini2002.;GiovanniReale,Radici culturali e spirituali dell’Europa,RaffaelloCortinaEditore,Milano2003.;PieroStefani,»Leradiciebraico-cristianedell’Europa«,u:GiampaoloDianin(ur.),L’Europa e le religioni.Identità religiose e progetto di Costituzione europea,
Ed. Messaggero, Padova 2003., str. 31–52;Piero Stefani, Le radici bibliche della cultura occidentale, Bruno Mondadori, Milano2004.; JacquesLeGoff, Il cielo sceso in terra. Le radici medievali dell’Europa(orig.L’Europe est-elle né eau Moyen Age?), Laterza, Roma–Bari 2004.; Lech Leciejewicz,La nuova forma del mondo. La nascita della civiltà europea medievale,IlMulino,Bologna2004.;IgnazioSanna,»Leradicidell’Europaeilcontributoallariflessionedell’esortazioneapostolica ‘Ecclesia in Europa’«, Credere oggi141(3/2004),str.21–32.
3
SlikovitojetoopisaoaustrijskipravnikPaulKoschaker (1879.–1951.) koji, govoreći oeuropskom identitetu, reče: »Europa je utemeljenana tribrežuljka:Partenon,KapitolijiGolgota.«(Preuzetoiz:I.Sanna,»Leradicidell’Europaeilcontributoallariflessionedell’esortazione apostolica ‘Ecclesia in Europa’«, str. 22.) Spomenuta mjesta su simboli triju velikih civilizacija (grčke, rimskei kršćanske) koje su oblikovale profano, sakralnoiuopćekulturalnoliceEurope.
4
Doduše,govorokršćanskimkorijenimaEuropedanasčestodovodidorazličitihreakcijai diskusijau raznimeuropskimokruženjimate tako»zavodi« iodvodi ljude,njihovezajednice i njihove potencijale više u prošlostnegousadašnjostibudućnost…
turalnomimultireligijskomokružju.Otvorenost,dijalogisuživotimajuipaknekenužnepretpostavkeokojimajegovoriopapaIvanPavaoII.uEuropskomparlamentu.5Tepretpostavkesu:a) pomirenje čovjeka sa svim stvorenim,štouključujevođenjeračunaopri
b) pomirenje čovjeka sa sebi sličnima,štouključujeprihvaćanjedrugogaunjegovojrazličitosti,dijalogsdrugim,suživottesolidarnostizmeđupojedinaca,društvenihklasaidržava;
c) pomirenje čovjeka sa samim sobom, što uključuje odbacivanje kulturesumnjičenjaidehumanizacijučovjeka,asnažnonaglašavadostojanstvoitemeljnapravaljudskeosobe.
3.Dijalogiidentitet:temeljniputpremasuživotu
Jednaodznačajkisuvremenogsvijetaidruštvajestinestajanjegranicaizmeđurazličitihkultura.Razvijenakomunikacijaponištavaudaljenostiiredefiniraprostorivrijeme.Sveprisutnaglobalizacijapostajeproizvođačem»hibrid-nih kultura«, u smislu da relativizira do sada uobičajeni pojam identiteta.Praktičnojenezamislivoživjetisvojukulturnutradicijuunekomizoliranomsvijetu.Situacijuusuvremenomeuropskomdruštvukarakterizirajutakođer,izmeđuostaloga,snažniimigracijskivalovikojiukratkomvremenuipomaloneočekivanomodificirajudemografski,etnički,kulturalniireligijskikontekstEurope.Zbogtogajeeuropskodruštvonanekinačin»prisiljeno«promišljatiorazvojuvlastitebudućnostiukojojposebnomjestozauzimamultikulturalnosti multireligioznost.Migracijski valovi su praktično nezaustavljivi, ojačaniprocesomglobalizacije,aliiekonomskom,političkom,kulturalnomneuravnoteženošćuidubokimrazlikamaizmeđu»sjeveraijuga«,»istokaizapada«.Svetepojavetražeiznalaženjenovihoblikasuživotaudanašnjemibudućemeuropskomokružju.Temeljna pretpostavka novih oblika suživota umultietničkom,multikulturalnomimultireligijskomokružjujespremnostnadijalog.Dijalognesmijeimatizacilj»pobjedu«jednestraneuodnosunadrugu,negootvorenost drugomeiuspostavljanje odnosa s drugim.Takavdijaloguključujerespektpremadrugome,premanjegovuidentitetu,premaonomekakoseonsam(drugi)definiraištokažeosebi.Drugoganemožemosvestinapukistereotip.Jednakotako,nemožemogasvestinamene,nitinarazličitostkojajetolikodrugačija(odmene;odnas)danemožemouspostavitinekakavodnos.Dakle,dvijekrajnostikojenajčešćestvarajuproblemiprotiveseuspostavljanjudijaloškogodnosasu:a) napastdadrugogasvedemonaslikunassamih,bezdagaspoštovanjem
–drugačiji,alipoštujunjegovurazličitostteseosjećajuodgovornimpremadrugomeizadrugoga.Dakle, s jedne strane, imamoone koji kažu: »Mi smodva suprotstavljenabojnapolja«(takvezasigurnonalazimomeđunekimmilitantnimislamskimfundamentalistima,alinesamoislamskim)te,sdrugestrane,onekojismatrajudadrugijestdrugi,alinetolikodrugačijidasenebimoglostvaratizajedničkodruštvoitonatemeljuuzajamnog(u)poznavanja,dijaloga,zajedničkihiskustavaurazličitimprojektima(znanstvenim,kulturnim,religijskim…).Utakvojmultikulturalnoj situaciji postaje primarnone toliko ono što ja (autohtoni)znamokulturi, religiji,običajima i iskustvimadrugoga,negoonoštodrugigovoriosebitenačinnakojireagiraiodnosisepremanovojživotnojsituaciji.Utomevaljatražitiitrasiratiputovedijalogaizajedničkihvrijednostizaobasubesjednika.7Takvistavoviuključujuusebimeđusobnouvažavanjeidentitetadrugogakojenećeićizaiskorjenjivanjemrazlikameđupojedincima,grupamailinarodima,negodapače,premanjihovuočuvanju,razvijajućiuistovrijemeokvirzazajedničkevrijednosti.Pitanjeoidentitetu(jednaodtemaokojojsejakopunoraspravljaposljednjihdesetakgodina)otkrivajednudimenzijudubokekrize(posebicekrizemorala/etike)kojaobilježavasuvremeno(europsko)društvo.Takrizanemožesejednostavnopripisatikulturalnomireligijskompluralizmu;onasemožepromatratiikaostrahod»gubitkasamihsebe«,aondaikaoinstrumentobranevlastiterazličitosti.Naime,identitetsečestodefinirapolazećioddrugihkojinastojeiostatidrugi(drugačiji).Takoseosoba(ja)odričesvakogpokušajadabudedrugi(drugačiji)izatvaraseuvlastitiidentitet,smatrajućigaapsolutnimidefinitivnim(npr.mitoNarcisu).Danassejednaodvećihnapastikrijeuprenaglašavanjuapsolutnogprimatanacionalnihireligijskihidentiteta,odnos-nouapsolutiziranjuidentitetanacionalne,religijskeikulturalnepripadnosti,teuzatvaranjudrugima jersudrugačiji, različiti.Takvistavovi lakomogudovestidoozbiljnihkonfliktnihsituacija,jerjednastranaćenastojatidobrosenaoružati(nemislisesamona»klasično«naoružavanjenegonačitavnizinstrumenatapritiska:političkih,ekonomskih,ekološkihisl.)zaobranuvlastitih,pretpostavljenihiliumišljenih,posebnostiizadržavanjeprivilegija»kojemupripadajuinakojeimapravo«.
5
Usp.»DiscorsodiGiovanniPaoloIIdurantelavisita alParlamentoEuropeo«, Strasburgo (Francia), 11 ottobre 1988, dostupno na:http://www.vatican.va/holy_father/john_paul_ii/travels/sub_index1988/trav_francia_en.htm(14.IX.2010.).IvanPavaoII.jesvojustalnupozornostibriguzaEuropu(sadašnjuibuduću)posebicepokazaoipotvrdiosvojomapostolskompobudnicomEcclesia in Europa(Crkva u Europi, KS, Zagreb 2003.).Kao iusvojimprijašnjiminterventima,on iovdjepozivanesamokršćanenegosve»ljudedobrevolje«dapriznaju i čuvajupravi europskiidentitet,danastojeićiiznadekonomskeunijejedinstvenogaeuropskogtržišta,kakobisedostiglaiostvarivalaunijainakulturalnoj,edukativnoj,političkoj, institucionalnoj razini,datobudeEuropagrađanaiosoba.
6
Usp.Angelo Scola, »Le religioni nel futurodell’Europa«,Studia Patavina50(1/2003),str.
7–23;IgnazioSanna,»Leradicidell’Europaeilcontributoallariflessionedell’esortazioneapostolica ‘Ecclesia in Europa’«; AngeloMaffeis,»L’Europae lechiese«,Humanitas58(1/2004),str.121–135.
7
To,dakako,neisključujepotrebudaseidrugiprilagođavanovojsituacijiukojudolaziiukojojsenalazi.Primjerice,došavšiunekoeuropsko(recimonjemačko)okružje,zadrugogaposvenovopodsvakimvidom,nebisetrebao zatvarati unutar toga novog društvasamosasvojim(prijepristiglim)sunarodnjacima,stvaratiigajitiisključivotakveveze,nevodećiračunaoprilagodbinovomokruženju,sve dok ta prilagodba ne ugrožava njegovidentitetidostojanstvo.
Različitostimeđuljudimazbogpripadnostiilipodrijetlanebinikadasmjelebitirazloziiliprigodezastvaranjekonfliktnihsituacija,negozameđusobnoobogaćenje,jerbilokojipojedinac,člannekegrupeilinaroda,nemožeposjedovatipravu»istinu«oonomdrugom;stoganitkonemožepolagatipravonaposjedovanje»apsolutneidefinitivneistine«o,primjerice,načinuživotaiživotnimciljevima.Jednaodsastavnihkomponenataidentitetasvakakojeireligija,jersvakareligijailireligijskipokretpredlažeiodređeniidentitet.Načinireligijskognavještajaireligijskepraksemoguizgraditivrlorazličiteidentitete.Javniprostorukojemuljudiživenijeprazan,dapačedupkomjeispunjenkoječime,tenitireligijeneželeunjemubitinevidljiveilizatvoritiseu»privatnost«;želebitiprisutnekaosastavnidioživotaljudskeosobeinjezinekulture;tojemogućeakose sveoneodreknu»zauzimanjaprostora«samozasebe,anauštrbdrugih.Konkretno,toponajprijeznačiodbacivanjesvakogoblikareligijskogfundamentalizmakojisetijekompovijesti,aiunovijimvremenima,pokazujekaovelika iozbiljnaprijetnjanesamomeđureligijskomdijalogunegobilokojemoblikusuživota,pomirenjaidijalogaopćenito.Religijakojaželidatisvojdoprinossolidarnomimirnomsuživotunemožesepomiritinisakakvimoblikomfundamentalizma;morasezalagatizatolerancijumeđurazličitima,zaizgradnjuautentičnogmiraipomirenjameđuljudimaimeđunarodima,kakousvakodnevnomživotutakoiumeđunarodnimodnosima.8Mirokojemuovdjegovorimonijerezultat»sukobacivilizacija,ili kultura, ili religija«, nego je plod njihova »kulturalnog razoružavanja«.Potrebno jedakleodreći sesvegaonogaštoapsolutiziraetničku,kulturnu,religijskui inupripadnost(»jasamZapadnjak«,»jasamAmerikanac«,»jasamkršćanin«,»jasammusliman«…;ovdjeseneradioodricanjuodvlastitaidentiteta,negoodnjegovaapsolutiziranja)tesekonfrontiratisidentitetimadrugihkrozotvorenidijalog,pitanjaiodgovore,iskustvadrugih…Toje»kulturalnorazoružavanje«kojevodipremauzajamnompovjerenju.
4. Dijalog kao primarna vrijednost: kultura dijaloga
Izgrađivanje»novogaeuropskogkonteksta«predstavlja,posebicekršćanimaikršćanstvu,općenitogolemiizazovnesamonareligijskomnegoinadruštvenom,političkomikulturnompodručju:mogu li, ikako,crkve ikršćanstvonavješćivatiEvanđeljeuovojnovojsituacijiukojojseEuropanalazi?Dakle,temeljnatemaokojojvaljapromišljatinijesamo»Crkva(katolička,protestantska,pravoslavna)iEuropa«,negotakođeri»EvanđeljeiEuropa«.Današnjeeuropskookružjestavljapredkršćanstvonekaradikalnapitanjanesamo kršćanskom teološkom promišljanju nego i sveopćem (egzistencijalnom)pitanjučovjekovaspasenja(oslobođenja)isveopćemnavještajuvjereuIsusaKrista,itousvijetukojegaobilježavajudvijesuprotstavljenestrane:bogatstvoiblagostanje(manjine)nasuprotsiromaštvu(većine).KakoutakvojsituacijinavješćivatiEvanđeljeIsusaKrista?Tojezapravotrajni izazovzasvekršćanskecrkve,izazovnakojegasuonekojiputuspješno,kojiputmanjeuspješnoilineuspješnoodgovarale.Usvakomslučaju,nijedovoljnorećidaje»uvijekbilotakomeđuljudima«,jošbibilogorezastupatiekskluzivističkostajalište premakojemukršćanstvo (kršćanske crkve) predstavlja »kraljevstvoBožjenazemlji«ukojemuionako»nemamjestazasve«.9Bezposebnihpretenzija,prozelitizma,»duhovnogprotekcionizma«i»svojatanjaBoga«,aliibezsinkretističkihskretanja,ikršćanskecrkvesupozvane»sićisoblaka«,»uprljatise ikontaminirati«ovozemaljskim»blatom«siromaštva,progona,
Općepoznati sunaporipape IvanaPavla II.koji jeneumornopoticao»sveljudedobrevolje«naizgradnjukako»novogsvijeta«takoi»noveEurope«,odnosnonovihmeđuljudskihodnosaukojimavladapomirenje,otvorenost,dijalog,odgovornostzadrugoga,međusobnasolidarnost…Namaosobnosečinidajetemeljnoobilježjenjegovapontifikataistina:istinaoBogu,osvijetuiočovjeku.Istinakojaoslobađa!IstinuoBoguIsusaKristanavješćivaojeisvjedočiousuglasjusimenomkojejenosiokaopapa,ujedinjujućiusebimistiku apostola Ivana imisionarski žar apostolaPavla.O tome svjedoče,s jednestrane,njegoveenciklike(14),apostolskinagovori(15),apostolskeposlanice(45)iapostolskekonstitucije(11),tepetautorskihdjelanastalihzavrijemenjegovapontifikata;tusepapaIvanPavaoII.otkrivakaoemotivniintelektualaciintelektualnaemotivnost.Sdrugestrane,njegovaputovanjaposvijetu(104hodočašćaizvanItalije)iusamojItaliji(146pastoralnihputovanja)govoredajedoistahtiobitiibio»župnikcijelogasvijeta«.SvimsvojimnapisimaisvojimputovanjimaIvanPavaoII.želioje,kakokršćanimatakoionimakojisenenalazeunutargranicakršćanstva,navijestitiisvjedočitiistinukojaoslobađačovjekaodsvihonihsponakojemupriječedaživisvojeljudskodostojanstvotedaispunisvojeposlanjenazemlji.Upravootomegovorenekinjegovi(premanašemmišljenjunajvažnijizanašgovorodoprinosukršćanstvasuvremenomeuropskomkontekstu)objavljenidokumenti:većspomenutaEcclesia in Europa(Crkva u Europi),zatimVeritatis splendor(Sjaj Istine),10Tertio millenio adveniente(Nadolaskom trećeg tisućljeća),11Solicitudo rei socialis(Socijalna skrb)12iNuovo millenio ineunte(Ulaskom u novo tisućljeće),13ukojimasepromišljaigovorioraznimpitanjimasadašnjegtrenutka:oslobodi,odgovornosti,dijalogu,savjesti,naravnomzakonu,istini,grijehu,solidarnosti,miru,napretku,ekologiji,ekumenizmu…Ktome,kršćane/vjernikevoliojeuvijekpodsjetitinaistinudanjihovavjerauBogaIsusaKristanijenikakavdruštveniukrasnitifolklorniures,alinitigrozničavapreuzetnostilifanatičnostkojetakođer,kaoisvakakrajnost,vodepremagubitkuravnotežeusvijetuporemećenihodnosaivrednota.NejednomjePapaupozorioinaistinudaseisamokršćanstvo
8
Usp.NikolaSkledar,»Tolerancijakaonužniuvjet ljudskoga zajedništva i dostojanstva«,Društvena istraživanja 5 (2/1996), str. 293–306;StjepanRadić,»ToleranzalsTriebkraftvonDemokratieundMenschenrechten:EineDarstellung der Toleranz als Tugend«, Synthesis philosophica23(2/2009),str.333–350;Đurđica Fučkan, Stipe Tadić, »Pokajanje,oproštenjeipomirenjekaoputpremaljubaviimiru«,Nova prisutnost7(2/2009),str.19–206.
nalaziprednovimizazovimakojeskupnimimenommožemonazvati»novopoganstvo«.Zatoipozivakršćaneda»novomevangelizacijom«aktivnosvjedočeiživesvojuvjeru,daseneprepusteletargiji,sekularizaciji,materijalizmuihedonizmukojiljudskombićunemogudatiživotnismisaonitimoguljudskomdruštvupružiti ono štomu jepotrebno.Potičeposebnonaotvorenost idijalog,kakospripadnicimadrugihkršćanskihcrkava (ekumenskidijalog)takoispripadnicimanekršćanskihreligija(međureligijskidijalog),kaoisljudimakojisuateističkihiagnostičkihuvjerenja.Ovemislinavodenagovoro»kulturidijaloga«.Štomožeznačitipojam‘kulturadijaloga’zanašepostmodernovrijeme?14Činisedabitajpojamtrebaoznačitine toliko ‘dijalog izmeđukultura’,koliko ‘dijalog izmeđurazličitihetičkihpozicija’upostkulturnomsuvremenomsvijetu.Međutim,tamogdjeseetikapredstavljakaoobranaindividualnihprava(obrana»mojih«prava,odnosno obrana prava »individuuma«), dijalogmijenja značenje: nije višekonfrontacijarazličitihpozicijakojebisevrednovalesetičkogmotrišta,negosučeljavanje interesa i traženjekompromisa izmeđunjih.Nečudistogačinjenica da se neki suvremeni »laički«mislitelji, pozorni za temu suživotaueuropskom(isvjetskom)kontekstu,zalažuzadijalogscrkvama,alineskonfesionalnognazora,negosmotrištadjelotvornogavišestoljetnogaetičkognaučavanjacrkava.Naime,oniidu»iznad«postiluminističkogpojma»laičke(svjetovne)države«,smatrajudaseusuvremenomdruštvuraspadaipolitikaisvjetovnost,baremkakoihjeiluminizamshvaćao,tešireidejeo»kulturidijaloga«kojaza temelj imaetiku ietičkevrednotekoje jeusuvremenomljudskomdruštvuzahvatiladubokakriza.Radiseosvojevrsnoj»drugojsekularizaciji«15kojumožemodefiniratikaoprijelazodsubjekta nositelja dužnosti prema subjektu imatelju prava; drugim riječima, odprimata savjestipremaprimatu slobode;ili:odslobode kao odgovornosti(ustrogomsmislukaoodgovaratinekome;Boguilisavjesti)premaslobodi kao samovolji.NjemačkifilozofJürgenHabermaszasigurnoje jedanodnajutjecajnijihfilozofadrugepoloviceXX.st.UsvojimbrojnimspisimakritičkisepostavljauodnosunaproblematikuokousudaEuropeiZapadausvjetlusuvremenihpitanjakaoštosu:intersubjektivizam,normativnaracionalnost,globalizacijapolitike,internacionalizacijapravaitd.16Onjevišeputaprizivaopozornostnapotrebuetičkogdijaloga,odnosnokulturedijalogaizmeđuvjernikailaika.17Jednakotako,JosephH.H.Weiler,židovskipravnikimislitelj,braniiširiidejukršćanskeEurope,zalažućisetakođerzakulturudijalogaskršćanstvomueuropskomkontekstu.18
blemima suvremenog svijeta (siromaštvo, bolesti,mir u svijetu, ekologija,terorizam,gospodarskoiskorištavanjepojedinacaičitavihnaroda…).20Općenito, aposebiceu religijama,porasla je svijestoodgovornosti jednihzadruge,kaoizaproblemekojitištesuvremenisvijet,akojisenemoguriješitisamiodsebe.Zatoputpremarješenjimavodiprekodijaloga,tetakoimeđureligijskidijalognijesamomodanegoprioritet.Nitko,panireligije,nemapravozatvaratiseunutarzidovavlastitemisli,ideje,pokretailireligioznosti.
Usp.ArmidoRizzi,»Cristianesimoefilosofiadella storia. La secolarizzazione come categoriainterpretativadelmoderno«,Filosofia e teologia2(2/1988),str.40–65;ArmidoRizzi,»Culturadeldialogoinuncontestoeuropeo.Piste di riflessione«, Credere oggi 24/141(3/2004),str.97–108,ovdjestr.98–101.
16
Usp.HaukeBrunkhorst,Habermas, FirenzeUniversityPress,Firenze2008.;AntonioDeSimone,Intersoggettività e norma. La società postdeontica e i suoi critici,Liguori,Napoli2008.
17
Usp.JürgenHabermas,Glauben und Wissen,Suhrkamp, Frankfurt 2009. [najnovije izdanje; tekst je iz2001., amožega senaći na:http://www.islamic-sciences.net/NR13.pdf(njem.);prevedennatal.iobjavljenkao»Fedeesapere«,Il Regno19(2001)kao»Uvodnik«,tenawww.filosofia.it(registriranion-linečasopis)].O temi koju ovdje spominjemousp.također:JürgenHabermas,JosephRatzinger,Dialektik der Sekulärisierung. Über Vernuft und Religion, Herder, Freiburg i. Br. 2005.[fragmenti knjige prevedeni su na hrvatski:Jürgen Habermas, Joseph Ratzinger, »Dijalektika sekularizacije.Oumu i religiji«,Europski glasnik,(12/2007)];RudolfLangthaler,HertaNagl-Docekal (ur.),Glauben und Wis-sen: Ein Symposium mit Jürgen Habermas,Oldenbourg-Akademie-Verlag, Wien–Berlin2007.;JürgenHabermas,Frank-WalterStein-meier,European Prospects/Europäische Perspektiven. Kultur in der Diskussion(ur.JulianNida-Rümelin,WolfgangThierse),Suhrkamp,Frankfurt2008.;JürgenHabermas,Die Einbeziehung des Anderen. Studien zur politischen Theorie,Suhrkamp,Frankfurt2010.
18
Usp.JosephH.H.Weiler,Un’Europa cristiana. Un saggio esplorativo,Rizzoli,Milano2003.
19
O temi međureligijskog dijaloga također jenapisanoiobjavljenomnoštvostudija ipromišljanja.Navodimosamonekolikonaslovakoje smo imali prigode prostudirati: »NostraAetate« (»Unaševrijeme«),deklaracijaDrugogavatikanskogsaboraonekršćanskimreligijama,u:Drugi vatikanski koncil. Dokumenti,KS,Zagreb 2008., str. 391–399;Tajništvozanekršćane,Stav Crkve prema sljedbenicima drugih religija,KS,Zagreb1985.;Raimon Panikkar, La torre di Babele. Pace e pluralismo,EdizioniCulturadellaPace,S.DomenicodiFiesole1990.;HansKüngidr., Kršćanstvo i svjetske religije. Uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom,Naprijed,Zagreb 1994.;NikolaBižaca, »Međureligijskidijalogizmeđunužnostiidilema«,Bogoslovska smotra67(1/1997),str.21–42;MatoZovkić, Međureligijski dijalog,VKT,Sarajevo 1998.; Međunarodno teološko povjerenstvo,Kršćanstvo i religije,KS,Zagreb1999.;Nikola Hohnjec (ur.), Kršćanstvo i religije, Zbornik Simpozija profesora teologije, KS,Zagreb 2000.; Raimon Panikkar,L’Incontro indispensabile: dialogo delle religioni, JacaBook,Milano 2001.; IvanŠarčević, »Pluralizam i univerzalnost patnje. Pretpostavkemeđureligijskogdijaloga«,Bogoslovska smotra 73 (2–3/2003), str. 433–453; Juan J.Tamayo-Acosta,MaríaJoséFariñasDulce(ur.),Culturas y religiones en dialogo, EditorialSíntesis,Madrid2007.;EnricoBertoni(ur.),Il dialogo interreligioso come fondamento della civiltà,Marietti,Genova2009.;NikolaBižaca,»Oteološkomznačenjumeđureligijskogdijaloga«,Crkva u svijetu44(2/2009),str. 192–214;L.Nemet, »Crkva i dijalog sasuvremenim svijetom – jedanput drukčije«;A. Mišić, »Međureligijski dijalog – prinosopćojkulturidijaloga«.
20
Usp. N. Bižaca, »Međureligijski dijalog izmeđunužnostiidilema«,str.21–42.NetakodavnosadašnjipapaBenediktXVI.uputiojevrlolijepuisadržajnuporukuodijalogumeđureligijama ikulturama.Cijeli tekstdostupanje na: http://www.vatican.va/holy_father/benedict_xvi/messages/pont-messages/2008/documents/hf_ben-xvi_mes_20081203_culture-religioni_it.html.
upoznavanje;intelektualnoi/iliduhovnoobogaćenjedvijuilivišestranaudijalogu;bolji ikvalitetniji suživotpripadnika različitih religija;nadilaženjenepovjerenjaikonfliktnihsituacija;suradnjauostvarivanjunekihzajedničkihciljeva(npr.mirusvijetu,ekološkasvijest).
b) Stvarati uvjete za uspješno ostvarenje ciljeva:ovdjemožemogovoritio»dijaloguživota«i»dijalogudjela«.Prvipojamseodnosinausvajanjeraz-nihoblikadnevnekomunikacijemeđuljudimarazličitihreligijskihnazora,kojidijelezajedničkiživotniprostor.Riječjeosvakodnevnojpraksineposrednesolidarnostijednihsdrugimauradostiižalosti,zdravljuibolesti,urješavanjutemeljnihživotnihproblemanamikrorazini.Drugiizričajobuhvaćazajedničkusuradnjupripadnika različitih religijskih tradicijakoji,ukolikočlanovijednogdruštva,međusobnosurađujunarješavanjuvelikihproblemapolisakaoštosuproblemimirairata,ekološkiproblemi,pitanjenezaposlenosti, slobode, ljudskih prava, pravde, solidarnosti… nalazećisnaguimotivacijuzasvojangažmanuvlastitimreligijskimvrijednostimaiiskustvima.
Ovadvaoblikadijalogaobičnonepredstavljajuvećiproblemninaraziniteorije,anitiprakse.Naime,tujeriječpretežitookonkretnimproblemimasvakodnevnog(su)životaidoizražajadolazeuniverzalneljudskevrijednosti.Onesuuglavnomzajedničkesvimsvjetskimreligijamatepredstavljajutemeljnupotku»svjetskeetike«(Weltethos)nakojojjegodinamaradioH.Küng.22NjezinjeplodiDeklaracija o svjetskoj etici.23Tadeklaracijapolazioduvjerenjadanemamirameđunarodimabezmira i suradnjemeđu religijama.Autorideklaracijetemeljemirmeđureligijamananajmanjemzajedničkom etičkom nazivniku,svjesnidatonijelakoostvarivonazajedničkompoimanjuzadnje stvarnostikojureligiječestoopisujunavrlorazličitenačine.c) Teološki dijalogimakaosvojuposebnostuspoređivanjerazličitih»istina«,
kakoihpredstavljajupojedinereligije.Dakakodauovakvojvrstidijalogapunotogaovisiočinjeniciuspoređujulisemeđusobnosvereligije,ilijednareligijasvišedrugih,ilijednaposebnasdrugom.Svakiodnabrojanihiziskujerazličitepistemološkipristupkojićevoditiračunaotomedasepripadnikjednereligijenetrebaodricatiilistavljatinastranusvojetemeljnereligijskeistine.24Usvakomslučaju,teološkidijalogidezaštoboljimmeđusobnimupoznavanjemsvetihpisama,službenognaučavanja,etike,kulta,teologijepovijesti,mentaliteta,samoshvaćanjareligijskihtradicija,kaoizaštodjelotvornijomrazgradnjomteološkihipovijesnihpredrasudaodrugom.Pritomjevrlovažnodasekodsuočenjaiusporedberazličitihreligijskih sustava ne uspoređuju religijsko-etička načela vlastite religije,kojasunajčešćeveomauzvišena,spraksomsugovornikakojaje,kaouostalomusvimreligijama,ipakucjelinigledanonanižojraziniodproklamiranihnačela.Naprotiv, trebauspoređivatidoktrinarnanačela jednestranesnačelimadrugestrane,odnosnopovijesnupraksujednespovijes-nompraksomdrugestrane.Ovdjeseočitoradiodijalogurezerviranomzaužikrugstručnihosoba!
d) Otvorenost »drugom« (različitom): različitost može u ljudima pobuditiprirodniinteres,željuzaspoznajom(npr.strastzaproučavanjemljudskepovijesti)ilisitničavuznatiželju(retoričkamultikulturalnost),amožene
Usp. A. Rizzi, »Cultura del dialogo in uncontesto europeo. Piste di riflessione«, str.102–105.
22
Usp.HansKüng,Projekt svjetski etos,Miob,VelikaGorica2003.Njemačkiizvornik(Projekt Weltethos)prviputjeobjavljen1990.g.uizdavačkojkućiPiperVerlag,München;usp.također:HansKüng,Svjetski ethos za svjetsku politiku,Intercon,Zagreb2007.;HansKüng,Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo,Intercon,Zagreb2007.(njemačkiizvornikzaobanaslova:HansKüng,Weltethos für Weltpolitik und Weltwirtschaft, Piper Verlag, München1997.); Otfried Höffe, Lesebuch zur Ethik,VerlagC.H.Beck,München1998;WilhelmLütterfelds, Thomas Mohrs (ur.), Eine Welt – Eine Moral?, Campus Verlag, Frankfurt–NewYork1999.;IvanCifrić,»Globalizacijai svjetski etos«, Filozofska istraživanja 93(2/2004),str.355–368;PredragRežan,»Projekt svjetski ethos«, Filozofska istraživanja 110 (2/2008), str. 379–398; Stjepan Radić,»Neki od problemskih aspekata ‘Projektasvjetski etos’ (I). Jedan analitičko-filozofskipristup problemu«, Filozofska istraživanja116(4/2009),str.733–744.
23
Usp. »Deklaracija o svjetskoj etici«, Bosna Franciscana 9 (14/2002), str. 267–278; do
Kaoprimjeruzmimoslučajdijaloga izmeđudvijuposebnihreligija–kršćanstvaiislama.Kršćanski teolog u jednom takvomdijalogunemože»staviti na stranu«navještaj o IsusuKristui»istinitotumačenje«onjemu,kaošto ni islamski teolog nemože u dijalogu skršćanskim zanemariti »istinito tumačenje«sadržanouKuranu.Prematome,valjatražiti»neutralniteren«kaoplatformuzadijalogjersespecifična»istina«pojedinereligijenesmije svesti na etnokulturalni čimbenik. Usuprotnom,nebiseradiloodijalogu,negoonečemusasvimdrugom.
25
O toj temi detaljnije usp. Armido Rizzi,L’Europa e l’altro. Abbozzo di una teologia europea della liberazione,Ed.Paoline,CiniselloBalsamo1991.
26
Usp. N. N., »Katolička teologija, religije imeđureligijskidijalog.Aktualnidometi«,dostupnona:http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/materijali/2008/Medjureligijski_dijalog.doc.
VećovihnekolikonatuknicajedostatnodaseuočikakojeKatoličkacrkvanaprošlomeSaborurevaloriziralasmisaoiznačenjebratstvameđusvimljudimategajesposebnompažnjompredložilazaglavnimotivsveukupnogameđureligijskogdijaloga.Dakakodadijalogmeđureligijamaireligijskidijaloškiprocesinemogudokinutirazlikemeđureligijamauimenekakvezajedničkereligijskejezgre,kaoštotonekasuvremenatumačenjadijalogamisle.Postojičitavnizbitnihdoktrinarnihiduhovnihelemenataureligijama,kojisuuodnosunakršćanstvotolikoheterogenidaih,bezupadanjausinkretizam,nijemogućeintegriratiujednuskladnu(kršćanskuilinekudrugu)sintezu.Sugovornici,naime,ulazeudijalogkao svjedoci svoje religijskepripadnosti i to trajnoostaju.Stogaćeuzasvemeđusobnopoštivanjeiotvorenost,nužnomeđusobnopostavljatikritičkapitanja.Doćićetijekomdijaloškihprocesaidoizričitogneslaganjaiprotestaprotiveventualnihnehumanihmentaliteta,običajaietičkihstavovauprošlosti i/iliusadašnjosti,ali,kakojevećrečeno,otvorenost drugome idijalog s drugimipakmogudovestidosuživotaidosveopćegzalaganjanaizgradnji autentičnogmira ipomirenjameđu ljudima imeđunarodima,naizgradnjikako»novogsvijeta«takoi»noveEurope«,odnosnonovihmeđuljudskihodnosaukojimavladapomirenje,otvorenost,dijalog,odgovornostzadrugoga,međusobnasolidarnost…
Utomsmislueventualninovieuropskiustavmogaobibitizamišljeniformuliran,umjestokaoisprava o pravimaovogailionih,kaoisprava o dužnostimasvakoga,kojesuprava»drugih«.Takobičl.1mogaoglasiti:
Imalibismo,nekolikostoljećanakonFrancuske revolucije,europsku revoluciju; imali bismoprosvijetljeni iluminizamkoji bi bio sposoban slušati inaučitilekcijuizpovijestiposljednjihstoljeća.27
Sjevernoamerički isusovac Thomas Micheldesetljećima je »suživio« s muslimanima uIndonezijiiuTurskoj;donosiivrlozanimljivo osobno svjedočenje o »dijalogu života«,odnosno o »dijalogu iskustva«/»dijalogu duhovnosti«:ThomasMichel,»Versounapedagogia dell’incontro religioso«,Concilium 39(4/2003), str. 144–155 (tekst je dostupan nasvimglavnimsvjetskimjezicima;nanjemačkom:»VomHörenaufdenwestlichenBuddhismus«,Concilium39(4/2003),str.474–486).
28
»Nostra aetate«, deklaracija Drugoga vatikanskogsaboraoodnosuCrkvepremanekrš-ćanskimreligijama,Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, KS, Zagreb 2008., str. 301–399(daljeutekstu:NA),br.2.
29
NA,br.3.
30
NA,br.4.
31
MoniOvadia, »Predgovor«, u:GinoStrada,Pappagalli verdi. Cronache di un chirurgo di guerra,Feltrinelli,Milano1999.,str.9(prema:A.Rizzi,»Culturadeldialogoinuncontestoeuropeo«,str.107).
Riječ‘Bog’možemoovdjeshvatitikao‘BogAbrahamov’kojegaispovijedajuŽidovi,kršćaniimuslimani.Joškadbiporedakbio»dužnostiiprava…«No,izgledadaseipaknemožeimatibašsveuživotu!Usvakomslučaju,međureligijskidijalog je jedanpovijesniproceskojemunemaalternative.Svijetnaovojrazininapučenostiiumreženekompleksnostivećdanas,asutrajošpunoviše,jednostavnonemožepreživjetibezdijaloškogophođenja različitih religija.Vidimookosebe,upojedinimreligijskimambijentima,da tamogdje ljudinisu zreli ni religijski ani kulturološki zadijalog,datamovladaterorizam,mržnja,nepoštivanjeljudskihprava,progoniuimereligijskihrazlika.TamosvijetXXI.stoljećanemoženizaživjeti,ajošmanjestabilnofunkcionirati.Dijaloškiprocesmeđureligijamadobrimjedijelomteknapočecima.Proćićejošdostavremena,moždaijošdostakrvavihsukobljavanja,prijenegovećinapripadnikareligijadožividijaloškiangažmankaoneizbježnucivilizacijskunužnost,aliikaopreduvjetvjernostivlastitojreligijiireligioznosti.UKatoličkojcrkviseveć40godinapromišljaodijalogus(nekršćanskim)religijamaitajdijalogprakticiradiljemsvijeta.Punojenapravljenonarazinirazvojacrkvenedijaloškesvijestiiteologije,alidodanasdosegnutarazinameđureligijskogdijalogazasigurnonijeikrajnjidomet.
IvanKarlić
Identität und Dialog im gegenwärtigen europäischen Kontext
ChristlicherBeitragzumZusammenlebenimeuropäischen kulturellen und religiösen Pluralismus
ZusammenfassungVon kulturellen und religiösen Gesichtspunkten aus betrachtet, sind die europäischen Wurzeln vielfältig: hellenistisch-römisch, „barbarisch“, jüdisch, christlich und in gewisser Weise auch islamisch. Sicher bleiben die christlichen Ursprünge und Tradition grundlegend für die Entwicklung der europäischen Identität, wie sie uns heute bekannt ist. Dies betrifft nicht nur die religiöse und moralische Identität, sondern auch jene kulturelle, sozial-ökonomische und ästhe-tisch-künstlerische. Jedoch leitet diese These des Öfteren zu mannigfaltigen Reaktionen und Diskussionen in verschiedenen europäischen Umfeldern, „verführt“ und wegführt Menschen, ihre Gemeinden und ihre Potentiale eher in die Vergangenheit als in die Gegenwart und die Zukunft. Den hauptsächlichen Beitrag, den die christlichen Kirchen im heutigen und morgigen europäischen Kontext leisten können, betrifft nicht so sehr das Eingeständnis und die „Versöhnung“ bezüglich der geschichtlichen Uneinstimmigkeiten, sondern vielmehr die Zusammenarbeit in der Gestaltung einer europäischen Zukunft. Der Beitrag zu dieser Zusammenarbeit könnte nicht nur in der Kenntnis der (geschichtlichen) Identität gründen, sondern auch in einer Offenheit zum Anderen und im Dialog mit ihm, die dann zu einem Zusammenleben im multiethnischen, -kulturellen, und -religiösen Umfeld führen. Offenheit, Dialog und Zusammenleben benötigen aber auch einige Voraussetzungen: Versöhnung des Menschen a) mit sich selber; b) mit seinesgleichen; c) mit der ganzen Schöpfung.