TREĆA KNJIGA LJETOPISA Od biblijskih vremena do današnjice I z d a j e: ARCHA NOACH, z.s. Staré Hamry, CZ www.archanoach.com Za izdanje odgovara: D. Sever Rujan 2017 Tisak: TISKDO1000.CZ Prava nisu pridržana Tiskanje i umnožavanje u cjelini ili u dijelovima je dozvoljeno
144
Embed
archanoach.comarchanoach.com/wp-content/uploads/2017/10/HR_Ljetopisi...Treća knjiga ljetopisa 1 Prvi dio Prvo poglavlje 1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
TREĆA KNJIGA LJETOPISA
Od biblijskih vremena do današnjice
I z d a j e:
ARCHA NOACH, z.s.
Staré Hamry, CZ
www.archanoach.com
Za izdanje odgovara: D. Sever
Rujan 2017
Tisak:
TISKDO1000.CZ
Prava nisu pridržana
Tiskanje i umnožavanje u cjelini ili u dijelovima je dozvoljeno
1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 2 Dan
danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. 3 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni
glas što se može čuti, al po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta
sežu. 4 Prošlo je već mnogo godina otkako je kralj Kir dopustio vratiti se Židovima u
Jeruzalem. 5 U vrijeme kada je Darije vladao Perzijskim Kraljevstvom, a Filip
Makedonijom, u Jeruzalemu je službovao veliki svećenik Jadua. 6 Judeja je s
Jeruzalemom pod Perzijancima uživala ograničenu slobodu kao zaštićeno
hramsko područje. 7 Makedonci i grčke državice bili su suparnici te su se borili za
nadmoć jednih nad drugima. 8 Grci su na Makedonce, koji su bili u državničkom
usponu, gledali kao na barbare što je dovodilo do mnogih nemira i svađa.
9 No prije nego li kronološki zabilježimo događaje koji su se zbivali, valja nam
se nakratko vratiti u prošlost. 10 Tajanstveno i neprimjetno djeluje Bog u
svijetu. 11 Ali samo za one koji ne traže i ne prepoznaju znakove vremena i koji
nisu prepoznali i prihvatili ljubav Božju. 12 Onima, naprotiv, koje je Bog odabrao
i koji su njegov odabir prihvatili, njegovo je djelovanje očito. 13 Redoslijed
događanja od stvaranja ljudi, to jest od predaje Zemlje Adamu i
Evi do današnjeg vremena nazva se: događaji dana. 14 Pokvarenost ljudi i zle
namisli njihovih srdaca dovele su do njihova otuđenja Stvoritelju. 15 Kao
posljedica njihova otuđenja i tvrdoće njihovih srdaca, došao je potop na ljude i na
sve što je na Zemlji živjelo. 16 I nakon potopa Noini su potomci ubrzo počeli
griješiti jednako kao i njihovi preci prije potopa. 17 Možda je to bio razlog što se
Gospodinu svidjelo izabrati jednog čovjeka i njega učiniti ocem naroda – Njegova
naroda. 18 Tako bijaše stvoren, tako bi pozvan, tako bi izabran: Božji narod iz
Abrahama, Izaka i Jakova. 19 Zapravo se o izabranju i ne može govoriti – jer
izbora u pravom smislu nije bilo – već o stvaranju izraelskog naroda, jer je taj
narod kao „prvorođeni sin“ i kao „Božje osobno vlasništvo“ godinama bio
stvaran. 20 Bog toliko ljubi ljude da im je i nakon gorkih razočarenja povjeravao
upravljanje Zemljom i uvijek ponovo nudio i sklapao saveze s njima. 21 Prvi
Savez s Noom sklopio je Bog, tako reći, više radi sebe samoga da ga duga podsjeti
na obećanje kako više nikad neće uništiti čitavo čovječanstvo.
22 Njegov je savez s Abramom bio već pravi ugovor s promjenom imena,
davanjem zemlje i obrezanjem. 23 Abrahamu i njegovu potomstvu naređeno je za
sve vjekove da svoje muške potomke obrezuju kao vidljiv znak vječnoga
saveza. 24 Abrahamu je, i nakon njega njegovom unuku Jakovu, dana zemlja
Treća knjiga ljetopisa
2
Kanaan u vječno vlasništvo. 25 Obrezanjem počinje jedno novo razdoblje na
Zemlji. 26 Od tada se potomstvo Abrahamovo prepoznaje po tom vidljivom
tjelesnom znaku. 27 Od tada, kod obrezanja ljudi, iz generacije u generaciju ob
navljaju i svojom krvlju kao potpisom, potvrđuju Božji savez s Abrahamom.
28 Od tada prenose muški potomci Abrahama taj savez svojim ženama
koje ga također „potpisuju“ svojom krvlju kod prvog odnosa. 29 Mnogo puta i
na mnogo načina Bog je nadograđivao na savezu obrezanja, proširivao ga,
sklapao dodatne saveze, ali nikada taj savez obrezanja nije opozvao. 30 No i
obrezani izabranici postali su ljudi tvrde šije i tvrda srca, a Bog je tražio uvijek
nove putove, gradio uvijek nove mostove kako bi im pomogao. 31 Stotinama
godina pustio je Bog svoj narod u Egiptu da se množi, raste i dozrijeva. 32 Kada
se ispunilo vrijeme, poveo je Bog svoj narod na jedinstven, čudesan način u
Obećanu zemlju. 33 Ti su događaji opisani u svetim knjigama i nećemo se ovdje
njima baviti. 34 Mnogo je godina trebalo Izraelcima kako bi se snašli između Boga
i svijeta. 35 To im nikada nije potpuno uspjelo . 36 Mnogi vođe, junaci i suci
djelovali su dok nije došao onaj koji se Bogu posebno svidio: kralj David. 37 Od
tada su Izraelci, kao izabrani narod sa svetištem u Jeruzalemu, bili u
više generacija pripremani i učvršćivani. 38 Izgledalo je kao da je sve
krenulo dobrim putem. 39 Međutim, već ubrzo nakon smrti kralja Salomona narod
se podijelio, odijelilo se ono što je Bog sastavio. 40 Plemena Izraelova ubirala
su, sljedećih generacija, plodove svoje podjele. 41 Dani, mjeseci i godine
postadoše doslovce bremeniti događajima. 42 Mnogi od tih događaja zauvijek
su zaboravljeni, nestali su iz sjećanja Izraelaca. 43 Poneke su zabilježili kroničari
tadašnjih vremena, a mnogi su spomenuti u svetim spisima.
44 Ovu zapisi događaja započinju u jednom prijelomnom vremenu. 45 Kraljevstva
nestaju, kraljevi ginu, nova kraljevstva nastaju, novi vladari dolaze, novi se običaji
šire svijetom. 46 Proroci u Božjem narodu već odavno šute, vremena su
nesigurna. 47 Stari način razmišljanja i poimanja zamjenjuje se novim, stari se
običaji odbacuju ili se miješaju s novima jer se pretpostavlja da novo donosi
napredak čovječanstvu. 48 Mir mu svakako ne donosi što pokazuju brojne borbe i
ratovi između grčkih gradova-država i Makedonaca. 49 Nakon pobjede
Makedonaca nad savezom Atene i Tebe u bitci kod Heroneje, obje su strane
morale pregovarati o miru. 50 Rješenje je pronađeno u, takozvanom, Korintskom
savezu: svi su grčki gradovi-države, osim Sparte, priznali makedonskog
kralja kao hegemona. 51 No, kralj Makedonaca Filip biva nešto kasnije ubijen, a
njegovim nasljednikom postade mladi sin Aleksandar. 52 Pun energije, Aleksandar
je vodio jedan osvajački rat za drugim, najčešće veoma uspješno. 53 To ga je još
više učvrstilo u namjeri osvajanja Perzije i proširivanja svog kraljevstvo sve
Treća knjiga ljetopisa
3
do Indije. 54 Htio je, zapravo, osvojiti sve, do granica Zemlje. 55 U Judeji se tada
događao rascjep koji se već duže vremena naslućivao. 56 Samaritanci su se
odcijepili od jeruzalemskih Židova i odredili brdo Garizim u Samariji kao žrtveno
mjesto. 57 U to je vrijeme vojska kralja Aleksandra pobijedila perzijskog kralja
Darija te utamničila njegovu majku, ženu i djecu. 58 Aleksandrova se vojska preko
Tira i Gaze borbama probijala prema Egiptu. 59 Svećenstvo i stanovnici
Jeruzalema prijateljski su dočekali Aleksandrovu vojsku. 60 To je pomoglo
Jeruzalemu i Judeji da i nadalje uživaju slobodu u vršenju vjerskih obreda te da
budu oslobođeni određenih nameta.
61 Kralj Aleksandar osvajanjima je stvorio ogromno kraljevstvo. 62 No, umro je
neočekivano i bez određenog nasljednika. 63 Tako su kraljevstvo u nasljedstvo
dobili njegovi vojskovođe. 64 Ali lakomost, težnja za što više teritorija i moći nije
im dala mirovati i zadovoljiti se primljenim. 65 Tako su se zapleli u mnogobrojne
intrige i ratove. 66 Narodi nekadašnjeg Perzijskog Carstva bili su
u stalnim nemirima. 67 Natjecanja za prevlast i borbe na bojištima rezultirale su
velikom bijedom u pokrajinama. 68 Nebrojeni su ljudi izgubili živote, još veći
broj postao je invalidima. 69 I mnogi židovski najamnici borili su se na strani
raznih vojskovođa u različitim dijelovima svijeta. 70 Poneki od preživjelih pričali
su o načinu života u nepoznatim zemljama. 71 Mogle su se čuti priče
o Indiji, Kartagi, ali najviše se pričalo o helenističkim pokrajinama i
gradovima. 72 Prema tim pričama, tamo su živjeli mnogi mudri ljudi, mislioci,
govornici, a neki su čak i pisali o svemu mogućem na tom svijetu. 73 Ondje je,
prema pričanjima, vladao drukčiji način razmišljanja, govorništvo je bilo na
cijeni, natjecalo se u mudrosnim izrekama, nastojalo se definirati svijet i čovjeka
u njemu. 74 Razmišljanje je, izdvojeno iz svakodnevnih briga za egzistenciju,
postalo samostalna djelatnost. 75 Pojedinci su se potpuno ili djelomično
isključili iz normalnog života svih smrtnika, promatrali su nebeski svod,
planine, mora, rijeke, iščitavali stara pisma, promatrali su ljude u njihovoj
svakodnevici i o svemu tome dubokoumno razmišljali.
76 Svaki od tih mudraca razmišljao je na svoj način te u okvirima vlastitog duha
izvlačio vlastite zaključke. 77 Tako su riječi i pojmove odjednom počeli shvaćati
na novi način, u njihovu se duhu otvoriše novi svjetovi, rođen je novi način života.
78 Iako se svi ti mudraci međusobno nisu voljeli, neki su se čak radikalno
međusobno vrijeđali i verbalno napadali, ali jedno im bijaše zajedničko: novi
način shvaćanja svijeta i života. 79 Poneki su sebi umišljali kako su svojim umom
prodrli do samoga neba te kako su otkrili tajnu stvaranja. 80 To bijaše dovoljno da,
u najmanju ruku, čovjeka počnu shvaćati kao poluboga. 81 Kasnije se sve to
Treća knjiga ljetopisa
4
duhovno blago počelo prikupljati, a ono što je donekle bilo svima
zajedničko postade općim duhovnim dobrom. 82 Unatoč svim naporima i
mozganju, nijedan od tih mislilaca nije uspio doći do spoznaje jedinog pravoga
Boga, već je u grčkim gradovima sve vrvjelo bogovima, polubogovima,
herojima, idolima. 83 Zahvaljujući svojoj nepotpunoj spoznaji, čovjek je postao
sam sebi najvećim idolom, diveći i klanjajući se svojoj duhovnoj veličini, snazi,
mudrosti. 84 Makedonci su, međutim, grčke gradove-države, koje su bile
zasnovane na temelju nekih od tih novostečenih mudrosti, pobijedili i podvrgli
svojoj vlasti. 85 Iako napori i traženja mudraca nisu urodili pravim rezultatima, ne
valja im se podsmjehivati ili ih čak osuđivati. 86 Svi njihovi napori bili su, zapravo,
traženje istine, počela i smisla života i svijeta. 87 Time su nastojali ispuniti
prazninu srca, prazninu koju osjeća svako ljudsko srce koje ne poznaje
Boga. 88 Doduše, nisu otkrili jedinog pravoga Boga, ali su zato otkrili mnoge
putove po kojima se moglo dalje tražiti. 89 Otvorili su mnoge prostore duha u
kojima se moglo doći do vjere ako čovjek ima ponizno srce i poučljivu
dušu. 90 Promatrajući njihove napore u traženju Boga, Izraelci mogu biti zaista
sretni jer je njima Bog već odavno objavio sve Istine.
91 Međusobne borbe Aleksandrovih nasljednika iskoristili su grčki gradovi i pod
vodstvom Atene započeli oslobodilački rat. 92 Po svaku cijenu željeli su se
osloboditi makedonskog jarma. 93 No, nakon početnih uspjeha Grci su bivali sve
ugroženiji. 94 Makedonci su u bitci kod Amorga uništili atensku flotu. 95 Time je
Atena izgubila prednost na moru. 96 U sljedećoj kopnenoj bitci Grci su doduše
uspjeli zadržati svoje položaje, ali imali su tako velike gubitke da su
Makedoncima pod vodstvom Antipatra ponudili mir. 97 Antipater je bio spreman
sklopiti mir, ali sa svakim grčkim gradom-državom posebno. 98 Savez grčkih
gradova to je odbio. 99 Antipater je zato prvo napao tesalske gradove, brzo ih
osvojio i diktirao im mirovne uvjete. 100 Savez se grčkih gradova nakon toga
raspao. 101 Neki gradovi-države povukli su svoje vojnike iz zajedničke vojske
kako bi se kod kuće pripremali za rat, drugi sklopiše separatni mir s
Antipaterom. 102 Kad je Antipater krenuo s vojskom na Atiku, Atenjani su mu
ususret poslali delegaciju kako bi s njim pregovarali o miru. 103 Međutim, do
pregovora nije došlo, već su Atenjani bili prisiljeni prihvatiti mir pod uvjetima
koje je diktirao Antipater. 104 Nakon što je Antipater podvrgao svojoj vlasti i
gradove Peloponeza, povukao se u Makedoniju kako bi se pripremio za rat s
gradovima Etolije koji jedini nisu pristajali na diktirane mirovne uvjete. 105 Tek
što je s trideset tisuća vojnika napao Etoliju i osvojio nekoliko gradova, priopćena
mu je vijest da u Aziji jedan od nasljednika imenom Perdika pokušava sebi
prisvojiti svu vlast. 106 Brzo je prekinuo napade i otišao s vojnicima u Aziju kako
Treća knjiga ljetopisa
5
bi napao regenta Perdiku i sebi osigurao vlast kao Aleksandrov
nasljednik. 107 Gradovi Etolije to su iskoristili za protunapad i kod Lokrija porazili
makedonsku vojsku te osvojili nekoliko gradova. 108 Zatim su se povezali s
nekoliko preostalih slobodnih gradova Tesalije i stvorili jaku vojsku. 109 Tu vojsku
podijeliše: jedan dio upućen je u Etoliju dok je druga polovica, pod
zapovjedništvom Menona, trebala ostati u Tesaliji. 110 No, Makedonci poraziše
ove potonje i ubiše zapovjednika Menona. 111 To su za kratko vrijeme bile zadnje
ratne akcije u Grčkoj.
112 Nešto je kasnije, nakon smrti Antipatera, Grčka postala poprištem mnogih
borbi za naslijeđe. 113 Pobjednik drugog rata, za nasljedstvo, bio je Antigon koji je
nakon pobjede počeo učvršćivati svoju moć. 114 Drugi vojskovođe-nasljednici
promatrali su to s nepovjerenjem i počeli sklapati savez protiv njega. 115 Vođa
saveza bio je Ptolemej, vladar Egipta. 116 Seleuk, koji se već prije bio sklonio kod
njega, započeo je zajedno s njim treći rat za nasljedstvo, ovaj put protiv
Antigona. 117 Seleuk je bio čvrst i uspješan vojskovođa. 118 Nakon što je kod Gaze
pobijedio Antigonovog sina Demetrija Poliorketa, prošao je sa svojom vojskom
sirijskom pustinjom i podvrgnuo gradove Mezopotamije. 119 Konačno mu je
uspjelo osvojiti i Babilon te ga učiniti ishodišnom točkom osnivanja svoga
vlastitog kraljevstva. 120 Svoja osvajanja obranio je i u kasnijim bitkama te je
Antigon naposljetku odustao od ratovanja i sklopio s njime mir. 121 Mnogi grčki
gradovi došli su pod utjecaj Seleuka. 122 U četvrtom se ratu za naslijeđe borio
Demetrije, i nadalje za oca Antigona, te je kod Cipra porazio Ptolemejeva brata
Menelaja. 123 Nakon te pobjede, Antigon se proglasio kraljem nad čitavim
nekadašnjim Aleksandrovim kraljevstvom. 124 Antigon je poslao vojsku u Egipat
podložiti Ptolemeja. 125 Ptolemej je na rijeci Nilu uspješno spriječio prodor
neprijateljske vojske. 126 Sada su se kraljevima proglasili i nekadašnji saveznici:
Ptolemej, Kasandar, Lizimah i Seleuk, a da nisu definirali granice svojih
kraljevstava. 127 To je bio povod novim ratovima. 128 Demetrije i njegov otac ih
nisu htjeli priznati kraljevima. 129 Demetrije je u Grčkoj započeo više osvajačkih
ratova protiv Kasandra. 130 Uspjelo mu je osvojiti Atenu gdje se dao slaviti kao
"sin bogova". 131 Kasandar, Lizimah i Seleuk još su se tješnje povezali. 132 Krenuli
su s velikom vojskom prema istoku. 133 Antigon i Demetrije također ih dočekaše
s velikom vojskom. 134 Bitka se odvijala kod mjesta Ipsa. 135 Antigon i Demetrije
bijahu poraženi. 136 Antigon je pao u bitci, a dio njegove vojske prebjegao je na
protivničku stranu još za vrijeme borbe. 137 Ta bitka označila je kraj Aleksandrova
kraljevstva. 138 Ono što je Aleksandar jednom slavno započeo stvorivši
kraljevstvo koje je postalo svjetska sila, sada se raspalo u krvi zbog nejedinstva
njegovih nasljednika. 139 Ptolomej je osvojio Jeruzalem. 140 Mnoge Židove dao je
Treća knjiga ljetopisa
6
raseliti, a neki su dragovoljno otišli u dijasporu, ponajviše u Egipat. 141 U
Aleksandriji je nastala velika židovska četvrt. 142 Židovi su se morali obavezati na
vjernost Ptolemeju i njegovim nasljednicima. 143 Novo je vrijeme započelo, što će
ono donijeti, tek treba vidjeti. 144 Promatrajući sve te događaje, ostaje jedinom
utjehom činjenica da Gospodin, Bog Izraelov, uvijek ima zadnju riječ.
Prvi dio Drugo poglavlje
1 Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.
2 Sa Siona predivnog Bog zablista! 3 Nakon što je Ptolemej učvrstio svoju moć, na Sionu je vladao mir iako ne trajan.
4 Sa sve četiri strane svijeta dolažahu vijesti o novim ratovima, preokretima,
prevratima. 5 Aleksandrovi nasljednici još nisu utažili svoju žeđ za moći.
6 Pobjednici u posljednjem ratu, nekadašnji saveznici, vladali su sada različitim
dijelovima Kraljevstva. 7 Azijskim dijelom vladao je Seleuk, prvo iz Babilona, a
nakon toga iz Sirije. 8 Ptolemej je bio vladar Egipta i Celesirije, a Lizimah je iz
Trakije vladao priobalnim područjima. 9 Saveznici postadoše jedan drugom
neprijatelji, svaki se trudio osvojiti što veće područje.10 Glavno poprište ratnih
zbivanja bila su grčka područja. 11 Demetrije se borio protiv Lizimaha i protiv
Pira, najprije uspješno, no kasnije je nadvladan i poslan u sužanjstvo gdje je i
umro. 12 Budući da je Lizimah pobijedio Pira, postao je vladarom Makedonije.
13 Svoju je moć učvršćivao svim sredstvima i tako postao strašan tiranin. 14 Tome
je svojim intrigama doprinijela i njegova žena Arsinoja, kći kralja Ptolemeja.
15 Seleuk je motrio vladavinu Lizimaha s velikim nepovjerenjem. 16 Kada je
Lizimahov saveznik Ptolemej umro, Seleuk je smatrao kako je kucnuo njegov čas
i napao Makedoniju. 17 Lizimah je u odlučujućoj bitci izgubio život, a njegova je
vojska poražena. 18 Međutim, i veliki pobjednik Seleuk ubrzo je neslavno završio.
19 Ubijen je na putu za Makedoniju gdje je namjeravao učvrstiti svoju vlast.
20 Tako je skončao i posljednji od Aleksandrovih nasljednika.
21 Ptolemej je za života učinio svoga i Berenikinog sina suvladarom i
nasljednikom. 22 Sinove iz prijašnjeg braka s Euridikom isključio je iz
nasljedstva. 23 Njegov istoimeni sin i nasljednik dao ga je pokopati uz velike
počasti. 24 Kasnije ga je dao proglasiti „soterom“, to jest bogom – spasiteljem.
25 Židovima se štošta promijenilo u vrijeme vladanja Ptolemeja mlađega. 26 Mnogi
raseljeni ili porobljeni Židovi bijahu pušteni na slobodu ili otkupljeni. 27 Neki su
se vratili u Judeju, a najviše je njih ostalo u dijaspori. 28 U vrijeme velikog
svećenika Eleazara jeruzalemski je Hram dobio kraljevske poklone i hramska je
Treća knjiga ljetopisa
7
služba bila donekle revalorizirana. 29 No unatoč olakšicama, položaj Židova i dalje
je ostao nesiguran. 30 U tuđim zemljama mnogi su počeli preuzimati helenistički
način života, neki su čak zaboravili materinski jezik. 31 Propise Tore držali su
površno ili nikako, s Jeruzalemom bijahu povezani jedino povremenom posjetom
Hramu. 32 Iz zapadnih zemalja dolazile su uvijek nove glasine o ratovima i
prevratima. 33 Kartaga i Rim su se borili kao saveznici i kao protivnici za prevlast
na Zapadu. 34 Ptolemej je putem poslanstava, u više navrata, uspostavljao od
nose sa sve jačim Rimom.35 Svoje povjerenike slao je i u istočne zemlje s ciljem
sklapanja prijateljskih odnosa i iznalaženja trgovačkih putova.
36 Položaj zemljoradničkog stanovništva polako se, ali kontinuirano poboljšavao
jer su razvijene nove naprave i alati za obradu zemlje i skupljanje plodova.
37 Zahvaljujući kontaktima s drugim zemljama ljudi su uvijek dolazili do novih
spoznaja o mogućnostima i načinima obrađivanja zemlje. 38 Nove spoznaje i nove
naprave olakšale su i ubrzale gradnju kuća i naseobina. 39 Postoji još jedna vrsta
napretka koja se ne može ubrojiti u konkretno olakšanje svakodnevnih radova. 40 To je promjena odnosa prema životu, odnosno sve jače okretanje slobodnom
vremenu, zabavi, razbibrizi, igri. 41 Helenistički način razmišljanja sve više
preplavljuje svijet, pa tako i Židove. 42 Sve je manje vjernosti i povjerenja u
propise Tore, sve je manje vremena za Boga, a sve se više njih oduševljava
sportom i kazalištem, pohađanjem priredbi i predstava udaljavajući se pritom od
vlastite duhovnosti. 43 Sada ljudi žestoko navijaju za omiljene borce i momčadi,
sve intenzivnije ismijavaju i izruguju protivničke igrače ili ekipe, bivaju duboko
razočarani ili ekstatično radosni, već prema tome tko je pobijedio. 44 Pojedinci
svojim prijetnjama i izrugivanjima vode svoje vlastite verbalne ratove koji često
eskaliraju u masovne tučnjave i lokalne ratove. 45 U kazalištima se ljudi
oduševljavaju tuđim pričama i vještini kojom glumci prikazuju likove iz tih
izmišljenih priča; pritom zaboravljaju zbilju, svoju prošlost, pobožnost te pod
utjecajem tuđih misli, koje ionako ne mogu u potpunosti razumjeti, iznutra postaju
prazni. 46 Na taj su način posrnuli mnogi Židovi, postavši najprije mlaki, a onda
potpuno hladni prema Tori i vjeri otaca. 47 Židovski mudraci bijahu veoma
zabrinuti za izabrani narod koji je počeo venuti i sušiti se uslijed vlastite
podvojenosti i mlakosti. 48 No upravo u vrijeme kada je novo raspoređivanje
zemalja, kraljevstava i naroda bilo u punom zamahu, kada je novi način života
naoko potpuno zavladao svijetom, kada su pomutnje i slabljenje vjere židovskog
naroda u jednoga pravoga Boga dosegli vrhunac, dogodilo se nešto izvanredno.
49 Izgledalo je kao da je vrijeme Izraela zauvijek prošlo, da su Židovi
„odslužili“ svoje, od Boga ostavljeni, zdvojni sami nad sobom. 50 Tada je
Svemogući probudio umorne duhove na novi život, poslao je impuls za jedan novi
Treća knjiga ljetopisa
8
početak svijeta. 51 Upravo kada su najdublje pali, kada su se počeli rastvarati kao
u zemlju palo zrno, tada ih je Stijena Izraelova, njihov Bog, učinio svjetionikom
čitavog čovječanstva. 52 Svidjelo se Bogu objaviti se čitavom svijetu po svom
izraelskom narodu. 53 Riječ Božja, njegova Tora upravljena Židovima, dana
Židovima, tada je po Božjem naumu objelodanjena čitavom svijetu. 54 Pobožni
izraelski mudraci, iz svakog plemena šest, sedamdeset i dva ukupno, preveli su
Toru na grčki – najvažniji svjetski jezik. 55 Od tada Božja je objava njegovu narodu
dostupna čitavom svijetu, Zemlja se počela ispunjavati spoznajom Boga kao što
je predskazano u Pismima. 56 To su u davnim vremenima vidjeli i objavili proroci
Izraela. 57 Veličinu tog događaja Židovi samo djelomično shvaćaju, a pogani uopće
ne. 58 Jeka tog događaja odzvanjat će nebrojenim generacijama, štoviše, postat će
sve intenzivnija. 59 Izraelci su nakon primanja Tore bili od Boga pročišćavani kao
zlato u vatri. 60 Nije bilo ni prekida ni odmora. 61 No, ako je odmora ponekad i
bilo, Izraelci ga iskoristiše za padove u novu grješnost. 62 Da bi svaki put ponovno
prolazili proces čišćenja.
63 Ponekad su kao Božji narod stvarno bili svjetionik, ponekad sramota, ali nikad
ne prestadoše biti osobna Božja svojina. 64 To je sada potvrđeno pred svim
narodima. 65 Od sada mogu svi, koji to žele, tražiti Boga Abrahamova, Izakova i
Jakovljeva, mogu mu se moliti, mogu živjeti po njegovu nauku. 66 Hoće li i u
kolikoj mjeri će ljudi iskoristiti ovu priliku, tek će vrijeme pokazati. 67 Hoće li
Židovi, hoće li Izrael imati od toga kakvu korist, ili će i Bog i ljudi još kritičnije
gledati na njih? 68 Jedno je sigurno: Židovi nikad u povijesti nisu drugima željeli
nametnuti svoju vjeru, svoju Toru. 69 Imali su dovoljno posla sami sa sobom i sa
svojim Gospodinom. 70 Sada više povratka nema. 71 Gospodin je svoju Riječ pustio
kao rosu, kao kišu na čitavu Zemlju. 72 O kad bi barem postigla ono za što je po
njegovom svetom naumu bila poslana!
Prvi dio Treće poglavlje
1 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o da me poslušaš, Izraele! 2 Nek ne bude
u tebe drugog boga, i ne klanjaj se bogu tuđem! 3 Odmah nakon što je Tora u grčkom prijevodu postala dostupna čovječanstvu, sa
svih su strana počeli pristizati pokušaji odvraćanja Židova od Božje objave te preusmjeravanja njihove pozornosti prema svijetu poganskih bogova.
4 Najsnažniji i najutjecajniji bili su pritisci iz helenističkih krugova. 5 Stoga ne
čudi što je znatan dio židovskih svećenika i pismoznanaca osudio prevođenje Tore
na grčki jezik kao i cjelokupnu grčku kulturu. 6 Većina Židova u to je vrijeme
Treća knjiga ljetopisa
9
imala sasvim druge probleme. 7 Ti su problemi bili vezani uz odnose između
Ptolemejaca i Seleukovića. 8 Bog je često opominjao svoj narod tako što mu je
nametnuo tuđu vladavinu. 9 Teritorijalni spor između Ptolemejaca i Seleukovića,
oko Celesirije, prekinut je mirovnim dogovorom.10 Taj je dogovor zapečaćen
sklapanjem braka između Seleukovog unuka Antioha i Ptolemejeve unuke
Berenike. 11 Činjenica da Antioh nakon sedam godina braka ostavlja Bereniku i
vraća se svojoj bivšoj supruzi, razlog je za treći rat između Ptolemejaca i
brodovima u smjeru seleukidskog glavnog grada Antiohije. 13 Kad je stigao na
cilj, Berenika i njezin sin već bijahu ubijeni. 14 To je za Ptolemeja bio povod da
svojom vojskom zauzme Siriju, Mezopotamiju i Ciliciju. 15 Na taj je način
Ptolemejsko Kraljevstvo postalo jedno od najutjecajnijih snaga u svijetu.
16 Kraljevstvo Seleukovića, nasuprot, našlo se nakon mirovnog sporazuma s
Ptolemejcima u nezavidnom položaju. 17 Njegove su provincije Baktrija i Parta
jedna za drugom proglasile nezavisnost. 18 Od Baktrije je nastalo Grčko-
Baktrijsko Kraljevstvo koje se prostiralo sve do rijeke Hindus. 19 Od tamo su
pristizale vijesti o običajima i bogoštovlju tuđih naroda. 20 Tako se Grci po prvi
put susreću s budizmom. 21 Budizam je u određenoj mjeri utjecao na svijet grčke
kulture. 22 Na Zapadu je u međuvremenu Rim učvrstio svoju moć. 23 Razvijene su
nove ratne taktike, izumljeno je novo oružje. 24 Rimljanima nije stalo do širenja
njihovog svjetonazora, već su nastojali zauzeti što više teritorija i uspostaviti što
čvršću vlast. 25 Glavni protivnik Rima bijaše Kartaga, nekadašnja feničanska
kolonija. 26 Rimljani su Kartažane nazivali Punima, prema njihovom feničansko
m podrijetlu. 27 Punsko područje oko Kartage nazivali su Afrika, prema tamo
naseljenom plemenu koje se zvalo Afri.
28 Kartaga je bila država s jakom pomorskom trgovinom. 29 U početku su između
Rima i Kartage vladali prijateljski odnosi, međusobno su sklapali različite
ugovore. 30 Nakon što je Rimu uspjelo ratovima osvojiti oveća područja tuđih
zemalja, nastojao je postati također i jaka pomorska sila. 31 To je nastojanje postalo
kamen spoticaja u odnosima s Kartagom. 32 Prvi rat započeo je radi sukoba oko
Sicilije. 33 Rimljani su izgradili vlastitu pomorsku flotu i njome pobijedili
brodovlje Kartage. 34 Kartaga je zatim izgubila još i naseljena područja na
drugim otocima. 35 Te gubitke željela je kompenzirati područjima na Iberijskom
poluotoku. 36 Kako bi ostvario taj cilj, tako je tamo poslan jedan ugledan
Kartažanin, vojskovođa Hamilkar koga su Rimljani nazivali Barkas. 37 On je
trebao osvojiti područja bogata rudama što mu je i uspjelo. 38 Na jugu zemlje
Barkidi osnovaše grad Nova Kartaga koji postade upravno središte. 39 S Rimom
Treća knjiga ljetopisa
10
su postigli dogovor o graničnoj crti na rijeci Iberus. 40 Taj dogovor nije bio dugog
vijeka. 41 Spor zbog jednoga grada bio je povod drugom ratu između Rima i
Kartage. 42 Pod zapovjedništvom Hanibala, Kartažani se odvažiše prijeći Alpe i
napasti Rim. 43 Taj je pothvat Hanibala koštao skoro polovicu vojnika. 44 Planirao
je izolirati Rim od njegovih saveznika pa ga zatim napasti. 45 Budući da je imao
problema sa snabdjevanjem, vojnici su putem pljačkali stanovništvo krajeva kuda
su prolazili. 46 Usprkos tome, ponestajalo im je snage. 47 Većina saveznika ostala
je vjerna Rimu. 48 Kao protumjeru, Rimljani su poduzeli ratnu ekspediciju protiv
Kartage pod vodstvom zapovjednika Scipia. 49 Hanibal bijaše prinuđen vratiti se
u domovinu gdje je poražen od Scipia u krvavoj bitci kod Zama. 50 Ta pobjeda
Rima označila je kraj Kartage kao svjetske sile i ona postaje rimska vazalna
država. 51 Grčki gradovi-države, koji su u međuvremenu izgubili svoju moć,
nastojali su iskoristiti rimske ratove kako bi iznova zadobili svoju nekadašnju
slavu. 52 Tome su se suprotstavili Makedonci koji su željeli zadržati prevlast nad
grčkim državicama. 53 Nakon ratova za nasljedstvo, makedonska vojska bila je
jedna od najjačih na svijetu. 54 Njihov je vladar Filip sklopio savez s Hanibalom i
objavio rat Rimu. 55 Zatražio je i podršku sirijskog kralja Antioha. 56 Nakon što se
Makedonija ponovo umiješala u grčke poslove, Rim je priskočio u pomoć Ateni i
ostalim grčkim državicama. 57 Na taj je način Rim postepeno povećavao svoj
utjecaj u grčkim državicama dok je utjecaj Makedonaca sve više slabio.
58 Zahvaljujući svim tim ratovima i različitim savezima, ojačao je protok vijesti.
59 Novosti su se brzo širile, ljudi su dobivali saznanja o tuđim običajima i
tradicijama. 60 Jedna od novosti bijaše uvođenje makedonsko-seleukidskog
kalendara koji započinje godinom Seleukove pobjede nad Babilonom. 61 Taj se
kalendar upotrebljavao također u Siriji i Judeji. 62 Nakon što su Grci bolje upoznali
Toru, dali su i druge židovske svete spise prevesti na grčki jezik. 63 Pogani se sada
susreću s činjenicom da Židovi, na osnovu Tore, sebe smatraju izabranim narodom
te da se klanjaju samo jednome Bogu. 64 U tome ih žele spriječiti zbog čega za
Židove pod Seleukovićima nastupaju teška vremena. 65 Najprije su Seleukovići
pokušali pridobiti Židove na miroljubiv način. 66 Oni Židovi koji su bili spremni
prihvatiti poganski način života, dobivali su javne službe, čak su mogli biti
imenovani sucima. 67 Tako je nastala skupina heleniziranih Židova. 68 Oni su
podržavali sportske priredbe, kazališne predstave i plesna slavlja te su i sami u
svemu tome aktivno sudjelovali. 69 Neki su čak podizali i oltare grčkim bogovima.
70 Ostali Židovi to oštro osuđuju. 71 Za Židove sada nastupaju vremena kušnje.
72 Hoće li tu kušnju uspješno prebroditi, ovisi o njihovoj postojanosti i o pomoći
Stijene Izraelove.
Treća knjiga ljetopisa
11
Prvi dio Četvrto poglavlje
1 Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. 2 Nakon što je jedan dio Židova počeo štovati poganske bogove, a drugi je i dalje
ostao vjeran Tori, u židovskom se narodu počeo odražavati sve dublji raskol. 3 Budući da Židovi u svjetskim razmjerima ne igraju nikakvu ulogu, oni se zato
više bave samima sobom pa među njima ima više grupacija, nego duginih boja. 4 U njima su okupljeni predstavnici raznoraznih interesa, od fanatika preko
tradicionalnih vjernika pa sve do štovatelja tuđih bogova. 5 Među svećenstvom i
političkim vodstvom također nema jedinstva. 6 Čini se da je Bog opet potpuno
ostavio Izrael, no, Svemogući ne djeluje prema ljudskim mjerilima. 7 Samo
pobožni i pravovjerni Židovi u tom teškom trenutku ne gube glavu i ne očajavaju.
8 Njima je savršeno jasno da su sve te nedaće posljedica narodnog grijeha, a ujedno
i provjera prokušanosti Božjih odabranika. 9 Kolo povijesti u međuvremenu se
okreće zaobilazeći Židove jer ga ne pokreću oni, nego svijet. 10 Kraljevstva
propadaju, nova nastaju, vladari zasjedaju na prijestolja i bivaju svrgnuti.
11 Moćnici gube snagu, a sasvim nepoznata lica dolaze na svjetsku scenu kao
značajni povijesni čimbenici. 12 Rimljanima su, kao već prije Grcima, vrlo
omiljele kazališne i sportske predstave, samo što se njihove razlikuju od grčkih po
stilu. 13 Rimljani vole gledati borbu čovjeka sa životinjom, uživaju u borbi
životinje sa životinjom, ili gledati kako se žive ljude baca pred izgladnjele zvijeri.
14 I dok kod Grka teče krv tek nakon predstave, kad se gledaoci međusobno
posvade i potuku, kod Rimljana teče krv odmah u areni. 15 Pogani u tome vide čak
neku vrstu napretka. 16 A sada se vratimo događajima.
17 Rimljani su ponovo pobijedili Makedonce, koji su tako izgubili vlast nad grčkim
gradovima-državicama te su dužni plaćati odštetu Rimu. 18 Rim pokušava proširiti
svoju vlast prema istoku. 19 Tamo u Celesiriji još uvijek traju borbe za prevlast
između Seleukovića i Ptolemejaca. 20 Seleuković Antioh pobijedio je
ptolemejskog vojskovođu Skopa kod Jordanskih izvora. 21 Tako su Seleukovići
ponovo zadobili vlast nad Celesirijom. 22 Kako bi potvrdili sklopljeni mirovni
ugovor, tako je Antioh svoju kćer Kleopatru udao za Ptolemeja. 23 Kao novi vladar,
Antioh je Židovima potvrdio vjersku slobodu. 24 I dok su Seleukovići bili uljuljani
u siguran mir u Celesiriji, odjednom tamo provališe Rimljani. 25 U bitci kod
Termopila, Rimljani su porazili Antioha. 26 Nakon ponovnog poraza kod
Magnezije, Rimljani odvedoše njegovog istoimenog sina kao taoca u Rim.
27 Zatim je u Apameji sklopljen ugovor prema kojem su i područja istočno od
Velikog Mora pripala Rimu. 28 Vojskovođa Kartage Hanibal, koji je pred
Rimljanima pobjegao u Siriju, nakon Antiohovog poraza morao je ponovo bježati.
Treća knjiga ljetopisa
12
29 Svjestan da mu od bitinijskog kralja prijeti izručenje Rimljanima, počinio je
samoubojstvo. 30 U međuvremenu je kralj Perzej pokušao obnoviti nekadašnju
moć Makedonskog kraljevstva. 31 U tom pothvatu nije imao sreće te se kraljevstvo
Antigonida počelo raspadati. 32 Nakon Antiohove smrti zakraljio se njegov sin
Seleuk. 33 Kako se zbog plaćanja tributa nalazio u financijskoj krizi, naredio je
svom kancelaru Heliodoru da opljačka jeruzalemski Hram. 34 Heliodor pri tom
nije imao uspjeha, ali je kasnije uspio smaknuti Seleuka. 35 Nekadašnji rimski talac
Antioh stvorio je u Ateni i Pergamonu političku opoziciju protiv svoga brata
Seleuka. 36 Pošto se zakraljio, poduzeo je uspješan pohod protiv Egipta. 37 No
Rimljani su spriječili zauzimanje čitavog Egipta jer su polagali pravo na neke
dijelove. 38 Vraćajući se iz Egipta, Antioh je opljačkao jeruzalemski Hram.
39 Zatim je Hram posvetio Zeusu. 40 Za njegova se vladanja, položaj Židova
pogoršao jer je ukinuo povlastice koje im bijaše dao njegov otac. 41 Antioh je
nastojao objediniti Kraljevstvo na temelju helenističke kulture u političkom,
vjerskom i socijalnom smislu. 42 Židovima je zabranio bogoslužje, obrezanje,
svetkovanje subote i čitanje Tore. 43 Velikim svećenikom imenovao je Onijevog
brata Jazona koji se zauzimao za helenizaciju Židova. 44 Odobravao je
održavanje sportskih natjecanja u Jeruzalemu i uz Hram dao sagraditi borilište.
45 Oskvrnuće Hrama bilo je za Židove nešto najgore.
46 Kad se navršila mjera poganskih zlodjela u Judeji i Jeruzalemu, nastupio je čas
Židova, čas njihovog Boga. 47 Nije Gospodin gromom razvalio poganski oltar u
Jeruzalemu, već je u obližnjem Modinu upalio malu iskricu u srcu svog izabranika
Matatije. 48 Pothvat Matatije i njegovih sinova nije bio ni osvetnički ni očajnički
čin, a još manje se tu radilo o činu iz rezignacije. 49 Bio je to poticaj Duha, iskrica
koju Bog u nekim trenucima zapali u sebi odanim ljudima. 50 Prema ljudskim
mjerilima njegovom bi činu kod žrtvenika u Modinu trebalo uslijediti istrebljenje
njegova roda pa i svih Bogu odanih Židova. 51 Umjesto toga, taj je čin označio
početak duhovne obnove Izraela i njegove vjernosti Gospodinu kakve nije bilo od
dana Ezre i Nehemije. 52 Narod koji zna svoju prošlost i štuje Boga ne može se
iskorijeniti, ma kakogod grješan bio. 53 Na kraju, sam Bog povede svoj narod
protiv zločinaca i ugnjetavača, bili oni iz vlastitih ili pak iz poganskih redova.
54 Bog, Kralj Izraela, proslavio se po Matatiji i njegovim sinovima. 55 To je, naime,
tipično za židovski narod: kad se čini da je potpuno uništen, tada mu Gospodin
udahne nov život i on se ponovo digne, poput suhih kosti o kojima govori prorok
Ezekijel. 56 Treba samo prizvati u pamćenje moćnog Aleksandra i njegovo
svjetsko kraljevstvo. 57 Što je u usporedbi s njime jedan nepoznati Matatija i jedno
malo mjestašce poput Modina? 58 Pa ipak, upravo je tamo zapaljeno Svjetlo koje
će rasvijetliti Izraela i mnoge narode. 59 Nakon što je Matatija bodežom ubio
Treća knjiga ljetopisa
13
Židova koji je prinosio pogansku žrtvu i kraljevskog činovnika, on je sa svojim
sinovima i ostalim pravovjernim Židovima pobjegao u brda. 60 S tog je mjesta
zatim krenula borba za oslobođenje. 61 Pošto su saznali da su neki Židovi bježeći
iz Jeruzalema ubijeni na subotnji dan, odlučili su da će se ubuduće i subotom boriti
protiv neprijatelja.
62 Nakon Matatije, njegov je sin Juda preuzeo vodstvo. 63 On i njegova vojska
proslavili su se velikim junaštvom i pobjedom. 64 Čak i okrutni tiranin Antioh dao
je sastaviti ugovor o prijateljstvu sa Židovima jer je za vrijeme svog ratnog pohoda
u Perziju, gdje se teško bolestan borio za život, čuo za Judine sjajne uspjehe. 65 Juda je iz jeruzalemskog Hrama izbacio poganske bogove, Hram dao ponovo
posvetiti te je obnovljeno židovsko bogoslužje. 66 Taj događaj Židovi svake godine
obilježavaju kao blagdan. 67 Juda je također naredio da se u Hramu prinesu žrtve
za poginule ratnike. 68 U Rim je slao svoje izaslanike radi sklapanja prijateljskog
ugovora. 69 U međuvremenu se zakraljio Seleukov sin Demetrije pošto je dao ubiti
Antiohovog sina. 70 Demetrije je protiv Židova poslao svog vojskovođu Bakida
koji je kod Elase pobijedio Judu zvanog Makabi. 71 Nakon Judine smrti, vodstvo
je preuzeo brat mu Jonatan, ali je pred Bakidom morao pobjeći preko Jordana. 72 I
Jonatan bijaše bogobojazan čovjek, koji je sve svoje pouzdanje stavljao u Božje
milosrđe i pravednost prema židovskom narodu.
Prvi dio Peto poglavlje
1 Jer velik je Gospodin, Bog naš, Kralj velik nad svim bogovima. 2 Ponovna uspostava židovskog bogoslužja u jeruzalemskom Hramu značila je
veliko olakšanje za narod. 3 No, zavidni i zli ljudi ubrzo su počeli spletkariti. 4 Veliki svećenik Alkim, koga je za tu službu imenovao seleukidski vladar
Demetrije, naredio je rušenje zida unutarnjeg hramskog dvorišta. 5 Budući da
Demetrijev vojskovođa Bakid nije uspio pobijediti Makabejce Jonatana i brata mu
Šimuna, s njima je sklopio mirovni ugovor. 6 Činilo se da je rat završen i Jonatan
je nastupio službu suca u Izraelu. 7 Sudište se nalazilo u Mikmasu gdje su Šaul i
njegov sin Jonatan nekoć zapodjenuli rat protiv Filistejaca.
8 U to vrijeme pojavio se neki čovjek iz Cilicije, imenom Balas iz Smirne, tvrdeći
da je on onaj mrtvim proglašeni sin tiranina Antioha. 9 Imao je, također, i podršku
pergamonskog kralja Atala. 10 Balas, koji je uzeo ime Aleksandar, pojavio se u
pratnji Antiohove sestre Laodike pred rimskim Senatom i uspio uvjeriti senatore
u svoje pravo na seleukidsko prijestolje. 11 U Celesiriji formirao je protuvladu.
Treća knjiga ljetopisa
14
12 Da bi učvrstio svoju poziciju, njegov protivnik Demetrije zatražio je savez s
Makabejcem Jonatanom. 13 Kao protuuslugu, dao je Jonatanu pravo na vlastitu
vojsku i pustio na slobodu sve zatvorenike iz jeruzalemske tvrđe. 14 Jonatan je
potom utvrdio brdo Sion i počeo obnavljati Jeruzalem. 15 Čuvši za hrabrost
Makabejaca, i Aleksandar Balas ponudio je Jonatanu prijateljski savez.
16 Imenovao je Jonatana velikim svećenikom i Jonatan je nastupio svoju službu na
praznik sjenica. 17 Jonatan je bio nepovjerljiv prema Demetriju zbog njegovih
nekadašnjih zlodjela. 18 Potpomognut od Ptolemejaca, Aleksandar je pobijedio
Demetrija i preuzeo vlast nad kraljevstvom Seleukovića. 19 Da bi učvrstio svoju
poziciju, oženio se ptolemejskom princezom Kleopatrom.
20 Rim je u međuvremenu nastojao osvojiti ovelika područja u Hispaniji.
21 Keltsko-iberska plemena pružila su otpor. 22 Glava otpora bio je Viriata,
sposoban vojskovođa iz plemena Luzitanaca. 23 Rim je s Viriatom sklopio mirovni
ugovor, ali ga je kasnije ipak dao ubiti. 24 U međuvremenu došlo je do sukoba
između Kartage i njezine sjeverne susjede Numidije. 25 U Numidiji je još od
punskih ratova vladala nesloga: istočni je dio težio prema Rimu dok se zapadni
dio priklanjao Kartagi. 26 Rim je postavio kralja Masinisu za vladara svih
Numidijaca; njegovo se kraljevstvo prostiralo sve do Mauretanije. 27 Siguran u
podršku Rima, Masinisa je u više navrata napao područje Kartage. 28 Stoga je
Kartaga protiv njega uputila svoju vojsku. 29 Time je započeo rat u kojem je
Kartaga, nakon tri godine teških borbi, potpuno razorena od Rimljana.
30 Istovremeno je Rim osvojio i grčke gradove-države. 31 Ahajski savez sa
sjedištem u Korintu oponirao je Rimu. 32 Navijestivši rat Sparti, Ahajski je savez
došao u konflikt s Rimom. 33 Rimljani su spalili Korint, poubijali muškarce, a
ostale stanovnike prodali u sužanjstvo. 34 Tako su osim Makedonije i Afrike, sada
još i grčki gradovi-države postali rimskim provincijama. 35 No grčka se kultura,
unatoč tome, sve više širila među Rimljanima. 36 Već je prije Rim ugostio
izaslanstvo filozofa iz Atene. 37 Sada Rimljani sudjeluju i na Olimpijskim igrama.
38 U međuvremenu se Demetrijev istoimeni sin počeo boriti za prijestolje
seleukidskog Kraljevstva. 39 Njegov namjesnik u Celesiriji ratovao je protiv
Aleksandra Balasa te ga je Jonatan porazio kod Gaze. 40 Egipatski vladar Ptolemej
pohitao je u pomoć svome zetu Aleksandru Balasu. 41 Usput je zauzeo mnoge
gradove. 42 Na kraju je pak prešao na Demetrijevu stranu i ponudio mu svoju kćer,
a Aleksandrovu suprugu kao dio prijateljskog saveza. 43 Potpomognut od
Egipćana, Demetrije je uspio svladati Aleksandra kod seleukidskog grada
Antiohije. 44 Tri dana potom umro je Ptolemej, šesti po redu u dinastiji
Seleukovića. 45 Zahvaljujući njemu, veliki je svećenik Onija, nakon što je
pobjegao iz Jeruzalema, mogao sagraditi židovski hram u gradu Leontopolisu, u
Treća knjiga ljetopisa
15
delti Nila. 46 U ono vrijeme jedna se grupa pobožnih Židova povukla u osamu, u
pustinji kraj Slanoga mora kako bi tamo živjeli u skrovitosti. 47 Stvorili su svoja
pravila i posvetili se prepisivanju, prevođenju, a i stvaranju novih vjerskih
tekstova. 48 Među njihovim spisima je i Knjiga jubileja u kojoj je opisana povijest
Židova od početka pa do izlaska iz Egipta.
49 Nakon Aleksandrove i Ptolemejeve smrti, Demetrije je vladao cjelokupnim
Seleukidskim Kraljevstvom. 50 U međuvremenu je Antioh, sin Aleksandra i
Kleopatre, imenovao Makabejca Jonatana namjesnikom Celesirije, a njegovog
brata Šimuna zapovjednikom priobalnog područja. 51 Međutim, Antiohov je
vojskovođa Diodot uzurpirao vlast u Siriji, a Jonatana dao prevarom ubiti.
52 Šimun je priznao Demetrija kao vladara Seleukidskog Kraljevstva i time je
zauzvrat imenovan velikim svećenikom i etnarhom Judeje. 53 Šimunov sin Ivan
postao je zapovjednikom vojske. 54 Šimun je obnovio prijateljski savez s Rimom.
55 On i njegovi sinovi Juda i Matatija ubijeni su od Šimunovog zeta u Jerihonu.
56 Naslijedio ga je njegov treći sin Ivan. 57 Taj je postigao političku neovisnost
Židova, a vodio je ekspanzionističku politiku. 58 Na jugu je priključio Idumeju
židovskoj državi. 59 Na sjeveru je zauzeo Samariju te je dao porušiti hram na brdu
Garizim. 60 Time je primorao ljude na dolazak u Jeruzalem i prinošenje svoje žrtve.
61 Ustanak robova protiv rimskih gospodara ugušen je, a tisuće robova usmrćeno
je raspećem na križ. 62 Rimljani su osnovali novu provinciju Galiju transalpinu.
63 Plemena Kimbra i Teutona tu činjenicu nisu prihvatila ravnodušno. 64 I novi
kralj Numidije, Jugurta, okrenuo se protiv Rima. 65 Novi zapovjednik Gaj Marije
reformirao je rimsku vojsku. 66 Zatim je pobijedio Numidijce kao i plemena
Teutona, Ambrona i Kimbra koja su ugrožavala Rim. 67 U Judeji se zakraljio
Aristobul, sin Ivana zvanog Hirkan. 68 Osvojivši Galileju, Aristobul je tamo
nastojao uvesti židovski način života. 69 Kad je godinu dana zatim umro, njegov
je brat Jonatan preuzeo službu velikog svećenika. 70 On se preimenovao u
Aleksandra Janaja i oženio se svojom obudovjelom šogoricom Salomom.
71 Židovi nakon dugo vremena opet imaju kraljevstvo. 72 Hoće li opstati, doživjet
će buduće generacije.
Prvi dio Šesto poglavlje
1 U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima. 2 Rimski se teritorij sve više širio: kraljevstva su propadala jedno za drugim te su
postajala rimske provincije. 3 Rim je trebao pronaći rješenje kako vladati tako
Treća knjiga ljetopisa
16
velikim područjima. 4 Tu je bitnu ulogu trebala odigrati rimska uprava sa svojim
službama koje su se dodjeljivale na određeno vrijeme. 5 Pojavljivanjem novih
problema trebalo je dorađivati stare, odnosno donositi nove zakone, pa je tako s
vremenom nastala opsežna zbirka rimskih zakona. 6 Svaki novi zakon trebao je
odobriti rimski Senat koji se sastojao od najuglednijih građana Rima. 7 Narod je
svake godine birao dva konzula kojima je bila povjerena najviša civilna i vojna
vlast i koji su se trebali međusobno nadzirati. 8 Nakon isteka mandata, stekli su
status prokonzula te su od Senata primili po jednu provinciju na upravljanje. 9 U
slučaju vojne opasnosti Senat je na vrijeme od pola godine izabrao diktatora i
predao mu vrhovnu vlast.
10 U ono vrijeme, Rim je imao probleme s Italicima, obližnjim savezničkim
plemenima. 11 Ti su htjeli iznuditi status rimskih građana; u gradu Corfiniumu,
koji su nazvali Italica, osnovali su vlastiti senat. 12 Nakon dugih borbi, status
rimskih građana dobili su oni Italici koji su ostali vjerni Rimu. 13 Na istoku su
Rimljani upravljali novonastalom provincijom Azijom, koju su naslijedili od
pergamonskog kralja Atala. 14 To se pak kosilo s interesima pontskoga kralja
Mitridata, koji je, stoga nahuškao u Aziji živuće Grke protiv Rima zbog visokih
poreza. 15 Iz svoje nove prijestolnice u Efezu, Mitridat je naredio da se u jednom
danu poubijaju svi u provinciji Aziji živući Rimljani i Italici. 16 U pobuni protiv
Rima sudjelovali su i Atenjani. 17 U Rimu su se sporili narod i Senat. 18 Svađali
su se oko zapovjedničke vlasti nad rimskom vojskom. 19 Narod je tražio Gaja
Marija za vrhovnog zapovjednika jer je uspješno reformirao vojsku. 20 Senat
je preferirao Lucija Kornelija Sullu koji se iskazao u savezničkom ratu protiv italskih plemena. 21 Došlo je do građanskog rata između oba tabora. 22 Sulla, koji
je od Senata primio zadatak riješiti krizu na Istoku, krenuo je sa svojim jedinicama
prvo protiv Atenjana, a zatim u provinciju Aziju. 23 U Rimu su za to vrijeme
pristaše Gaja Marija prigrabili sebi vlast. 24 Gaj je ubrzo nakon toga umro. 25 Sulla
je sklopio mir s Mitridatom, pa je ovaj ostao kraljem Ponta. 26 Sulla se žurno vratio
u Rim, okončao građanski rat i dao poubijati sve političke protivnike. 27 Zatim se,
bez odluke Senata, sam proglasio diktatorom. 28 Mladi Pompej pridružio se
Sullinim pristašama i dobio Sullinu pokćerku za ženu. 29 Kao vojskovođa, Pompej
je uveo red u Siciliji, Africi i u Hispaniji. 30 Nakon isteka mandata rimskog
konzula poslan je u borbu protiv gusara koji su ugrožavali trgovačke
brodove.31 Seleukidsko se Kraljevstvo nakon Seleukove smrti raspalo u više
područja u kojima je i dalje divljao rat za nasljedstvo. 32 Tu su situaciju iskoristili
stanovnici Cilicije, koji su se počeli baviti vrlo unosnim gusarstvom. 33 Svladao
ih je Pompej, nakon čega je Cilicija postala rimskom provincijom. 34 Nakon
Pompejeve pobjede nad pontskim kraljem, čitavo je područje Ponta i Bitinije,
Treća knjiga ljetopisa
17
postalo rimskom provincijom. 35 Na istoku sada Rim graniči s Partima; s njima je
sklopljen dogovor o granici na rijeci Eufrat. 36 U Židovskom se Kraljevstvu
događaju, također, bitne promjene. 37 Za vladavine Aleksandra Janaja došlo je do
pobune jedne grupe pobožnih Židova, koji su se usprotivili sve jačoj helenizaciji
židovskog kraljevstva. 38 Tražili su od Aleksandra da se odluči ili za službu vladara
ili za službu velikog svećenika. 39 Pod Aleksandrom, većinu u Velikom vijeću
imali su saduceji koji su imali i politički utjecaj. 40 Opozicija je pak imala potporu
naroda jer se očitovala o razlici između bogatih i siromašnih. 41 Opozicija je,
također, zastupala mišljenje da uloga Hrama treba biti podređena Tori i Proročkim
spisima koje saduceji nisu priznavali. 42 Tada je među Židovima izbila pobuna
koja je krvavo završila u korist saduceja. 43 Tek je na samrtnoj postelji Aleksandar
obavezao obje stranke u Vijeću na jednakost i međusobnu toleranciju. 44 Nakon
Aleksandrove smrti njegova je supruga Saloma, koja je sebi nadjenula ime
Aleksandra, postala kraljicom. 45 Saloma Aleksandra bijaše prva židovska
kraljica. 46 Budući da kao žena nije smjela vršiti službu velikog svećenika, tu je
službu preuzeo njezin sin i designirani prijestolonasljednik Ivan Hirkan. 47 Za
vrijeme Aleksandrine vladavine, zastupnikom Velikog vijeća postao je naučnik
Šimon ben Šetah. 48 On je zastupao farizejsko tumačenje židovskog Zakona.
49 Njegove se reforme dotiču zakona o braku i osnivanja dječačkih škola
namijenjenih izučavanju Tore.
50 Saducejima, čija je uloga sve više slabila, kraljica je povjerila kontrolu nad
pograničnim tvrđavama. 51 Time se nakon njezine smrti koristio njezin ambiciozni
sin Aristobul, koji je agitirajući među vojnicima uspio mnoge pridobiti protiv svog
brata Hirkana. 52 U tom nezavidnom položaju, Hirkanu je kao savjetnik priskočio
u pomoć Idumejac Antipatros. 53 Na njegov je savjet Hirkan sklopio savez s
nabatejskim kraljem Aretom. 54 Aristobul se za pomoć obratio rimskom
vojskovođi Pompeju koji se u Siriji borio protiv armenskog kralja Tigrana.
55 Hirkan je poražen, a Aristobul je zasjeo na židovsko prijestolje.
56 Antipaterovom pomoći Hirkan ubrzo uspijeva pridobiti Pompeja na svoju
stranu. 57 Kada su Hirkanove pristaše otvorile jeruzalemska vrata Pompeju,
Aristobul se sa svojom legijom ušančio u Hramu. 58 Nakon nekoliko mjeseci
poražen je od Pompeja, koji je zatim, na zaprepaštenje Židova, ušao u Svetinju
nad svetinjama. 59 Pompej je potvrdio Hirkana velikim svećenikom, ali je Judeju
podijelio u okružja i podredio ju provinciji Siriji. 60 Članovi Aristobulove obitelji
odvedeni su kao taoci u Rim odakle je Aristobulov sin Aleksandar uspio pobjeći. 61 Za Pompejeve odsutnosti u Rimu se stvaraju razni politički planovi. 62 Aktivan
je Gaj Julije Cezar, nećak Gaja Marija, poznat kao sposoban vojskovođa,
Treća knjiga ljetopisa
18
govornik i predstojnik Sakralnog kolegija. 63 Njemu je uspjelo pomiriti
dugogodišnje protivnike Krasa i Pompeja. 64 Zatim je zahvaljujući Krasu i
Pompeju, izabran za konzula; njegova kći Julija udala se za Pompeja. 65 Po
završetku mandata Cezar postade prokonzulom u Galiji. 66 Tamo je vojevao protiv
Helveta i Brita. 67 I u Egiptu je došlo do svađe zbog prijestolonasljedstva.
68 Aktualni vladar Ptolemej prognan je pa se obratio Rimljanima tražeći pomoć.
69 Tako je vraćen na egipatsko prijestolje. 70 Rim vlada maltene čitavim svijetom.
71 Ipak još ne namjerava stati. 72 Izrael, nasuprot, zbog unutarnjih podjela i
pritisaka od Rima sve više gubi, kako na samostalnosti, tako i na značenju.
Prvi dio Sedmo poglavlje
1 Zavolje opet Gospodin zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev, otpusti
krivnju narodu svome i pokri sve grijehe njegove; suspregnu svu ljutinu svoju,
odusta od žestine gnjeva svoga. 2 Dok je Hirkan bio veliki svećenik u Jeruzalemu, a Antipater rimski namjesnik,
u Judeju je stigla vijest koja je ujedno donijela i žalost i određeno olakšanje. 3 Naime, Hirkanov brat Aristobul pogubljen je u Rimu, ali je njegov sin Antigon
Matatija uspio pobjeći. 4 U Rimskom Carstvu došlo je do previranja i ratova jer je
Julije Cezar ignorirao odluku Senata kojom mu je oduzeta vlast. 5 Na čelu vojske
ušao je u Rim gdje mu se trebao suprotstaviti Pompej, kojemu je od Senata bila
povjerena obrana Rima. 6 No, vidjevši da ima premalo četa, Pompej se sa svojom
vojskom dade u bijeg. 7 Cezar ga je slijedio sve do Tesalije gdje je došlo do sukoba.
8 Julije Cezar lukavštinom je pobijedio svog protivnika. 9 Pompej nato pobježe u
Egipat gdje ga Ptolemej dade ubiti zbog straha od Cezara. 10 Goneći Pompeja,
Cezar stiže u Egipat gdje okonča svađu zbog prijestolonasljedstva između
Kleopatre i njezinog brata Ptolemeja. 11 Na njegov nagovor, Kleopatra je ponovo
postala suvladaricom. 12 U Aleksandriji je zbog toga izbila pobuna protiv Cezara.
13 Mitridat od Pergamona i Antipater svojim četama pohitaše u pomoć Cezaru koji,
i ovaj put lukavštinom, odnese pobjedu. 14 Nakon što je Ptolemej stariji izgubio
život, Ptolemej mlađi imenovan je suvladarom. 15 Između Kleopatre i Cezara
razvila se ljubavna veza čije je plod bio Cezarion. 16 Cezar je potvrdio Hirkana i
Antipatera u njihovim službama; Antipater je dobio dopuštenje za ponovno
podizanje jeruzalemskih zidina. 17 Svog starijeg sina Fazaela Antipater postavi
zapovjednikom Jeruzalema, a mlađeg Heroda zapovjednikom Galileje. 18 Herod
se uspješno borio protiv razbojničkih bandi pa je stoga bio na dobrom glasu,
naročito kod Sirijaca. 19 Antipater je ubijen trovanjem, a Herod ga je osvetio tako
što je naručitelja ubojstva dao lišiti života.
Treća knjiga ljetopisa
19
20 U međuvremenu je Julije Cezar u nekoliko bitaka pobijedio Pompejeve sinove
i njihove pristaše. 21 Vrativši se u Rim, imenovan je diktatorom. 22 Julije Cezar
uveo je novi kalendar. 23 U početku su mnogi senatori bili oduševljeni Cezarom, a
sada se pribojavaju da će oduzeti Senatu pravo na suodlučivanje. 24 Protiv njega
sklopljena je zavjera u kojoj odlučujuću ulogu igraju Mark Junije Brut i Gaj Kasije
Longin. 25 Cezar je ubijen bodežom za vrijeme sjednice Senata u Pompejevu
kazalištu. 26 Vođe urote nato pobjegoše iz Rima. 27 Marko Antonije, Gaj Oktavije
i Marko Emilije Lepid sklopili su drugi trijumvirat. 28 Oni su progonili ubojice
Cezara sve dok atentatori ne počiniše samoubojstvo.
29 Židovi s gnušanjem odbacuju apoteozu Cezara. 30 Unatoč tome, oni su kod
Marka Antonija podigli optužnicu protiv Heroda i Fazaela. 31 Marko Antonije nije
prihvatio optužnicu. 32 Nasuprot, išao je silom na pobunjenike. 33 Nećak velikog
svećenika Antigon Matatija nastalu je situaciju okrenuo u svoju korist. 34 Zajedno
s Partima osvojio je Judeju i sebe proglasio velikim svećenikom. 35 Svom stricu,
kojeg su Parti zarobili, dade odrezati uši kako bi ga onesposobio za svećeničku
službu. 36 Pošto su Parti zauzeli Jeruzalem, Fazael počini samoubojstvo dok
Herod pobježe u Rim. 37 No, ubrzo iza toga on se vratio te počeo opsjedati
Jeruzalem. 38 Rim ga naime imenovaše kraljem Judeje. 39 Herod osvoji Jeruzalem
i na zapovijed Marka Antonija dade ubiti Antigona Matatiju. 40 Nakon što je
otpustio svoju prvu ženu, oženi se Mariamnom, nećakinjom velikog svećenika
Hirkana, kako bi omilio narodu. 41 Na nagovor svoje punice Herod je oduzeo
Ananelu službu velikog svećenika i dodijelio je svom šogoru Aristobulu. 42 No
kad je vidio kako narod na praznik sjenica s oduševljenjem pozdravlja novog
velikog svećenika, to mu ne bijaše po volji. 43 Pošto se Aristobul pod
nerazjašnjenim okolnostima utopio – moguće da su k tome pripomogle Herodove
sluge – Ananel je ponovo vraćen u službu. 44 Sada narod još više zamrzi Heroda.
45 U Rimskom Carstvu izbili su novi građanski ratovi. 46 Oktavije pobijedi u jednoj
pomorskoj bitci Marka Antonija, ali je ovaj uspio pobjeći zajedno s Kleopatrom.
47 Nakon tih događaja, Kleopatra dade skinuti glavu kralju Armenije Artavazdu.
48 Razočarani porazom, Marko Antonije i Kleopatra počiniše samoubojstvo. 49 Marko Agripa je u bitci na moru pobijedio brodovlje Seksta Pompeja koji je
blokirao dovoz žita Rimu. 50 U Rimu je dao sagraditi hram posvećen svim
bogovima. 51 U Cantabriji je uspješno okončao sve tamošnje nemire i ratove.
52 Kako bi spriječio pobunu, Oktavije dade ubiti Cezariona, sina Cezara i
Kleopatre. 53 Oktaviju je senat podijelio naziv August. 54 Herod je u Judeji,
Jeruzalemu i Galileji podizao hramove, kazališta, gradove i luke. 55 Koliko je
uspješan bio kao vojskovođa i graditelj, toliko je nesretan bio u obiteljskim
Treća knjiga ljetopisa
20
odnosima. 56 Bilo je tu sukoba oko vlasti u kojima se služilo falsificiranim
pismima, intrigama i klevetama. 57 Tako je Herod dao poubijati maltene čitavu
svoju obitelj. 58 Kako bi ostvario svoje graditeljske planove, izjedao je židovski
narod. 59 No što je više narod bio pritisnut i izrabljivan, to je više vapio Gospodinu
da pošalje Mesiju.
60 August je svoju samovladu znao spretno učvrstiti. 61 Uveo je nov novčani sistem
sa zlatnim, srebrnim, mjedenim i bakrenim kovanicama. 62 S Partima je sklopio
mirovni ugovor. 63 Sporazumno su dogovorili granicu na Eufratu. 64 Tom je
prilikom došlo i do razmjene zarobljenika. 65 Augustov posinak Nero Klaudije
Druz ugušio je pobunu Germana. 66 Jedan isprva mali konflikt pretvorio se u rat
protiv Batavaca. 67 Nero Klaudije Druz pobijedio je Batavce. 68 Imperij je sada
ogroman, ali ima nizak prirast stanovništva. 69 August je stoga donio nekoliko
novih zakona. 70 Određene su kazne za brakolomstvo i neprirodno seksualno
ponašanje. 71 Jednim od zakona predviđene su sankcije protiv neoženjenih.
72 Hoće li poduzete mjere donijeti očekivane rezultate, pokazat će budućnost.
Drugi dio Prvo poglavlje
1 Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? 2 Gospodin je štit života
moga: pred kime da strepim? 3 U vrijeme kada je Oktavijan August bio rimski car, a kralj je Herod vladao
Židovima, u pokrajinama nekada jedinstvene države Izrael zbili su se čudni
događaji. 4 Narod je bio pritisnut velikim porezima, izložen prepadima rimskih
vojnika i samovolji kraljevih službenika. 5 Pučanstvo je postajalo sve siromašnije,
pojedinci sve nestrpljiviji, pa su reagirali nekontrolirano i okrivljavali Rim ili
Heroda, ili pak oboje, za svoje loše stanje. 6 Bilo je nemalo onih koji su ljudima
nudili ovakvo ili onakvo rješenje njihovih problema, ovakav ili onakav izlaz
iz krize. 7 Jedni su zagovarali uskraćivanje poslušnosti Rimljanima i Herodu, drugi
opet bijahu za dogovor i kompromis s carem i s kraljem kako bi se postigle barem
neke olakšice. 8 Treći opet bijahu isključivo za rat, kako bi se židovski narod
napokon oslobodio. 9 Bijahu to tamna i ne na dobro sluteća vremena. 10 Narod je
živio od očekivanja i nade u oslobođenje, mnogi su bili uvjereni da se nešto mora
poduzeti, mnogi su sebe proglašavali Mesijom koji će donijeti oslobođenje, ili
barem nisu sprečavali da ih ljudi za to drže. 11 Narod je također bio uvjeren da ih
iz ove naoko bezizlazne situacije može izvesti samo Mesija. 12 Tim je lakše bilo
zavesti narod, usmjeriti ga na ovu ili onu stranu. 13 U tim nepovoljnim okolnostima
jedna je djevojka iz Nazareta imenom Miriam, što znači Marija, rodila dječaka.
Treća knjiga ljetopisa
21
14 Djevojka, odnosno mlada žena, bila je udata za čovjeka iz roda Davidova koji
se zvao Josip. 15 Porod se zbio u Judeji, u mjestu Betlehem. 16 Majka djeteta kao i
njezin muž tvrdili su da to dijete nije bilo začeto prirodnim putem, nego čudesnim
djelovanjem Božjim. 17 Ta njihova priča ne bi privukla pažnju ljudi da se tih dana
nije zbilo još nešto drugo. 18 U noći kad je Marija rodila, došli su k njoj i djetetu
pastiri iz okolice Betlehema i ispričali jedan začuđujući događaj. 19 Tvrdili su da
su te noći doživjeli prisutnost Božju, da su vidjeli i čuli anđele Božje. 20 Nadalje,
kazaše da su im anđeli prenijeli jednu poruku. 21 Ta je poruka glasila da je na
veliku radost čitavog izraelskog naroda te noći u gradu Davidovu rođen Mesija,
Spasitelj, Gospodin. 22 Te da su ih anđeli poslali tamo kazavši im da će naći sve
onako kako stvarno i nađoše: majku s novorođenim djetetom. 23 Kada je osmog
dana dijete bilo obrezano, nadjenuše mu ime Ješua, što znači Isus.
24 U ono se vrijeme događaše još druge čudnovate stvari u vezi s tim djetetom. 25 S Istoka su došli zvjezdoznanci u Jeruzalem raspitujući se o novorođenom
izraelskom kralju. 26 Navodno su iz zvijezda iščitali da će u to vrijeme biti rođen
kralj Izraela. 27 Herod, a i pismoznanci, tom su viješću bili zatečeni; poznavaoci
Pisama pokazali su zvjezdoznancima put za Betlehem jer je to bilo mjesto u kojem
se prema Pismima trebao roditi Mesija. 28 Iako mudraci s Istoka nisu bili toliko
mudri u pronalasku mjesto rođenja, već su se morali poslužiti mudrošću židovskih
poznavalaca Tore, ipak je njihova priča ostavila dubok dojam na djetetovu majku.
29 Kod obreda otkupa prvorođenca, četrdesetog dana nakon rođenja, u
jeruzalemskom Hramu prilazile su roditeljima potpuno nepoznate osobe i
proricale im velike stvari o njihovom dječaku Isusu. 30 Majka i mnogi očevidci iz
Jeruzalema, Betlehema i kasnije iz Nazareta pohranjivali su sve te događaje u
svom sjećanju. 31 Kad je Isusu bilo dvanaest godina, išao je kao i svake godine za
blagdan Pashe, s roditeljima, u Jeruzalem.32 Nakon blagdana, kad su roditelji s
grupom Galilejaca već bili u povratku, primijetiše da Isusa nema. 33 Vrativši se u
Jeruzalem, nađoše ga u Hramu kako razgovara s pismoznancima i učiteljima Tore.
34 Svi prisutni bili su iznenađeni i oduševljeni znanjem i bistroumnošću ovog
„čuda od djeteta“. 35 Učitelji Zakona bili su oduševljeni mogućnošću dobitka
takvog učenika, Isus bi također rado ostao, no njegova je majka bila neumoljiva
pa se s roditeljima morao vratiti u Nazaret. 36 U Nazaretu je živio normalnim
životom te je pomagao ocu u tesarskim i graditeljskim poslovima.
37 U Jeruzalemu se u međuvremenu situacija dobrano zaoštrila. 38 Kralj je Herod
umro i njegovi nasljednici započeše ogorčenu međusobnu borbu za nasljedstvo. 39 Na kraju je Kraljevstvo podijeljeno između njegovih sinova. 40 Arhelaj je postao
etnarhom Judeje i Idumeje, Antipa Galileje, a Filip Itureje i Trahonitide.
Treća knjiga ljetopisa
22
41 Arhelaju je kasnije car oduzeo vlast i Judeja postade rimskom provincijom. 42 U
provinciji su često izbijali nemiri, pobune, borbe, a rimski su vojnici uslijed
nekoliko oskvrnuća Hrama postajali sve omraženiji. 43 Zbog nejedinstva židovskih
stranaka i beskrupuloznosti rimskih vojnika, stanje u društvu postajalo je sve
napetije i ne obećavaše ništa dobroga. 44 Glave su na svim stranama bile usijane;
pojedine trezvene i kompromisu s Rimom sklone stranke nitko nije slušao. 45 U
takvoj situaciji javno je počeo djelovati neki Johanan što znači Ivan, koji je
propovijedao približavanje Kraljevstva Božjeg i pozivao na obraćenje. 46 Njegovo
je propovijedanje privlačilo ljude i mnogi su dolazili k njemu kako bi ih, nakon
što bi priznali svoje grijehe, kao znak obraćenja uranjao u rijeku Jarden što znači
Jordan. 47 Sam o sebi tvrdio je da nije ni Mesija ni prorok, već glas koji viče u
pustinji i naviješta onoga koji dolazi poslije njega i koji je veći od njega. 48 Jednoga
dana dođe k njemu gore spomenuti Isus iz Nazareta, kojemu se u međuvremenu
pridružilo već nekoliko učenika, i Ivan ga također uroni u Jordan. 49 Prema
riječima očevidaca za vrijeme i neposredno nakon njegova uranjanja, dogodila su
se neka znamenja i čuda, a sam je Ivan tvrdio da je Isus iz Nazareta onaj čiji
dolazak on naviješta.
50 Od tada je Isus sa svojim učenicima počeo obilaziti mjesta Judeje, Samarije i
Galileje, naviještajući blizinu Kraljevstva Božjeg. 51 Svoje govore, propovijedi i
pouke popraćivao je mnogim znakovima i čudesima tako da je njegova prisutnost
privlačila sve veće mase ljudi. 52 Donosili su mu i dovodili opsjednute i bolesne, i
mnogi bijahu izliječeni. 53 Brojni su ljudi bili oduševljeni njegovim učenjem i
tumačenjem Tore pa su se tako oko njega počeli skupljati učenici. 54 Među njima
bilo je i mnogo radoznalih koji su željeli doživjeti senzacije i čuda. 55 Nisu
nedostajali ni učitelji Tore iz Jeruzalema, koje poslaše veliki svećenik da izvide
što se to zapravo događa, je li Bog na djelu ili pak demoni i šarlatani igraju svoju
igru. 56 Ne smijemo zaboraviti ni grupu revnitelja za slobodu Izraela, koji su od
njega očekivali da će ih kao Mesija povesti u rat i pobijediti Rimljane. 57 Ove
potonje najdublje je razočarao. 58 Ne samo što Isusu nije bilo ni na kraj pameti
povesti ljude u rat, već sasvim suprotno: pozivao je ljude na mir i pomirenje, na
ljubav prema bližnjemu i na obraćenje. 59 Narod kao i učitelji zakona sve su se
više podvajali glede ocjene njegovih riječi i djela. 60 On je sam potencirao takvu
podvojenost jer se uzlazeći na blagdane u Jeruzalem tamo ponašao provokativno,
ulazeći u prepirke s pismoznancima, farizejima i saducejima. 61 Svećenstvu i
hramskim službenicima predbacivao je da je zbog njihova nemara Hram
onečišćen, da sliči više tržnici, nego Božjoj kući. 62 Razočarao je i ljude iz naroda
koji su očekivali da će ih ne samo izliječiti od bolesti, nego i osloboditi od
siromaštva.
Treća knjiga ljetopisa
23
63 Odlučno je odbijao bilo kakvu ulogu u borbi za oslobođenje ili kakvom ustanku
iz socijalnih razloga. 64 Svoje je učenike podijelio u dvije grupe: dvanaestoricu
svojih najužih povjerenika i sedamdeset dvoje drugih kao prošireni krug.
65 Učenicima je tumačio Pisma, objašnjavao propise Tore, tumačio riječi proroka,
poučavao ih o tajnama čovječjeg srca i ranjivosti ljudske duše. 66 No, previše
povjerljiv nije bio ni s kime, osim s trojicom učenika iz najužeg kruga, ali su ga i
oni često krivo shvatili ili ga pak uopće nisu razumjeli, a bojali su se pitati za
objašnjenja. 67 Isus se očito trudio kako iz njegova ponašanja nitko ne bi mogao
točno zaključiti tko je on, isto tako nije bio ni najmanje zainteresiran da ga se
proglasi Mesijom. 68 S jedne je strane bio provokativan, svađalački nastrojen,
razdražljiv, grub, čak i uvredljiv, a s druge strane pun ljubavi, suosjećajan,
spreman pomoći slabima i siromašnima. 69 Tako su se s vremenom ljudi više
razdvajali zbog njega. 70 Mnoštvo naroda stajaše uz njega, ali politički i vjerski
vođe postajahu sve gnjevniji. 71 Rascjep u narodu bilo je zadnje što im je u onom
trenutku trebalo. 72 Iritirani su bili i njegovim tumačenjem Tore jer je bilo
radikalnije od njihovog, za njih ponekad čak i skandalozno. 73 On sam je pak
uvijek naglašavao da nijedan potez, ni jedna točka Tore ne smije biti promijenjena,
odnosno falsificirana.
74 Pismoznancima i nekim farizejima predbacivao je da kao učitelji Tore sami po
njoj ne žive što ovi smatrahu drskošću. 75 Predbacivali su mu također tijesnu
povezanost s Esenima, jednoj, u to vrijeme za njih, problematičnoj grupi, koja je
na strogo asketski način živjela propise Tore. 76 Uznemirilo ih je i njegovo
naglašavanje osobnog obraćenja, molitve u samoći, dragovoljnog posta, pomoći
bližnjima kao i pomirenja s Bogom, s bližnjima i sa samim sobom. 77 Isus je
ostavljao dojam kao da se uopće ne obraća Izraelcima kao narodu, već svakom
čovjeku ponaosob, pa bio on Židov ili poganin. 78 Preporučao je nenasilje, molitvu
za neprijatelje, prihvaćanje trpljenja i poniženja. 79 Rimljanima je također bio
sumnjiv jer je privlačio mase pa su predmnijevali da sprema ustanak. 80 Da je
uvijek bio sporan, pokazuje i činjenica da su ga mnogi njegovi učenici ostavili jer
nisu mogli razumjeti njegovo propovijedanje i djelovanje. 81 No on se ni najmanje
nije trudio nagovoriti ih da ostanu niti je sebi nalazio nove sljedbenike. 82 Sve je
to otišlo tako daleko da ga je jedan od njegovih učenika predao Velikom vijeću,
koje ga je nakon žustre rasprave i preslušavanja predalo rimskom upravitelju
Pilatu da ga osudi na smrt. 83 Glavni argument za njegovu osudu bile su riječi
velikog svećenika da je bolje ako jedan čovjek umre za narod, nego da čitav narod
izgine. 84 Pilat je Isusa dao izbičevati, vojnici su ga ismijali kao „židovskog kralja“
i krunili ga trnovom krunom, a na kraju je osuđen na smrt vješanjem na križ.
Treća knjiga ljetopisa
24
85 Onog se dana većina njegovih učenika razbježala i posakrivala. 86 Isus je umro
na križu i bio pokopan. 87 No nekoliko dana kasnije neki njegovi učenici kao i
neke žene iz njegove pratnje, tvrdili su da je ustao od mrtvih i da je živ. 88 Pričali
su to s toliko oduševljenja i radosti te im mnogi povjerovaše. 89 Sve je veći broj
njegovih učenika tvrdio da su ga vidjeli kao uskrsloga i da su razgovarali s njime
te im je sve više ljudi vjerovalo. 90 Najčudnije bijaše to što njegovi učenici, koji
su gotovo svi bili jednostavni Galilejci, odjednom govorahu tekuće i učeno, što
nitko od onih koji su ih od prije poznavali nije mogao razumjeti. 91 Štoviše, činili
su i neke znakove i čuda, što je opet privlačilo mnoštvo ljudi, pa su tako došli u
sukob s Velikim vijećem. 92 Stvarali su male zajednice po kućama, a živjeli
skromno, gotovo slično Esenima. 93 Vođa tih učenika, Šimun sin Jonin, zvan Kefa,
ponavljao je neprestano Velikom vijeću da su vijećnici, doduše ne poznavajući
pravu istinu, ali ipak predomišljeno, Isusa predali u smrt.
94 Svećenstvo sebi nije dopuštalo takva predbacivanja, pa se borilo protiv učenika
gdje god je moglo, ne birajući sredstva. 95 Učenici bijahu ušutkivani udarcima i
prijetnjama, no oni odvraćahu da više moraju slušati Boga, nego ljude.
96 Jednom kad su vođe učenika tako sjedili u pritvoru, nastala je među članovima
Velikog vijeća žučna prepirka oko toga kako s njima treba postupati. 97 Na kraju
je jedan ugledan član Velikog vijeća kazao: 98 Okanite se tih ljudi i otpustite ih,
jer ako je taj naum i to djelo od ljudi, propast će, ako li je pak od Boga, nećete ga
moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete. 99 Potom učenike dadoše
izbičevati i otpustiše ih, zabranivši im dalje širiti svoj nauk. 100 Odmah je bilo
jasno da se učenici toga ne misle pridržavati. 101 Novim naukom i tumačenjem
Tore tradicionalni su se pismoznanci našli izazvanima, te nije bilo potrebno dugo
čekati na njihove protumjere i progone učenika.
102 Bilo je više progonitelja nauka zvanog Put, a među njima najviše se isticao
jedan farizejski pismoznanac imenom Savao. 103 Na njegovu inicijativu učenici i
njihovi istomišljenici bijahu napadani, rastjerivani, uhićivani, ponekad i
kamenovani. 104 Najpoznatija žrtva Savlovih progona bio je Stjepan koji je
kamenovan pred zidinama Jeruzalema. 105 No unatoč progonima, Put se širio u
sve dijelove Rimskoga Carstva. 106 Savao se jednom uputi u Damask gdje ponovo
namjeravaše uhititi sljedbenike Puta. 107 Na putu u Damask dogodilo se nešto
neočekivano što je žustrog progonitelja Puta preokrenulo u njegova branitelja,
pobornika i navjestitelja. 108 Taj je događaj tumačen na različite načine. 109 Jedni
su govorili da je Savao postao umobolan, drugi da su ga podmitili pobornici Puta.
110 On sam je pak tvrdio da mu se ukazao Isus iz Nazareta koji ga je potpuno
Treća knjiga ljetopisa
25
uvjerio u ispravnost Puta i pozvao ga za svog navjestitelja. 111 Dolaskom Savla
položaj Isusove zajednice bitno se promijenio. 112 Budući da je bio najobrazovaniji
i najiskusniji u tumačenju Tore, tumačio je i povezivao Toru i Isusovo naučavanje
na jedan farizejima i pismoznancima razumljiv i donekle prihvatljiv način, što je
opet privuklo nove mase. 113 No Savao je Isusa kao Spasitelja i Izbavitelja počeo
naviještati i poganima, čime je u Zajednicu navukao mnoštvo problema. 114 Pogani
nisu poznavali, a kamoli ispunjavali zapovijedi Tore. 115 Bilo im je dakle rečeno
da se trebaju obrezati i opsluživati Toru kako bi postali punopravni članovi
Isusove zajednice. 116 No Savao i nekoliko učenika tome su se protivili. 117 Svi su
se slagali oko toga da je Božja volja i pogane primati u Isusovu zajednicu, ali su
se razmimoilazili u mišljenju pod kojim uvjetima bi to trebalo učiniti. 118 Počele
su dugogodišnje svađe, rasprave i savjetovanja o tome.
119 Na kraju je poganima bilo dozvoljeno ostati u zajednicama bez obrezanja i
opsluživanja Tore, samo su trebali prihvatiti Isusa kao Spasitelja i Učitelja te se
pridržavati Noinih zakona. 120 Time su se u zajednicama sudarila dva načina
života, pa je znalo među članovima dolaziti do neizdrživih napetosti, zavisti,
svađe, ljubomore. 121 Savao je prvi uvidio da je takvo stanje neodrživo. 122 Sam
je zastupao mišljenje da je Isus mnogo više od židovskog Mesije, proroka
i učitelja. 123 Smatrao je da je Isus Božji Sin, izbavitelj ljudi iz njihovih grijeha,
jednom riječju onaj koji će svakog čovjeka privesti vjeri u pravoga Boga, Boga
Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. 124 Kao što je Mojsije Izraelcima navijestio
Toru kako bi kao narod ostali na životu, imali udjela u Božjim obećanjima i kako
bi njihova država procvjetala, tako je Isus, prema Savlovom uvjerenju, svoju
Radosnu vijest navijestio svakom pojedinom čovjeku kako bi se taj obratio, ostao
na životu, u punini se razvio i baštinio vječni život. 125 Prema Savlovu mišljenju
Isus je kao Židov, kao Izraelac, kao potomak Davidov, kao Sin Božji – most za
sve ljude na zemlji, most koji odvodi od idola i dovodi do prave vjere te osigurava
put u Raj. 126 No postepeno je Savao uvidio dvije činjenice. 127 Isus je razdvajao
Židove u tolikoj mjeri da skori sporazum nije bio na vidiku. 128 S druge strane su
pogani, koji su prigrlili Isusa, postali u zajednicama toliko brojni da su gotovo
gušili Židove. 129 Stoga je Savao odlučio posvetiti se najprije isključivo poganima.
130 Želeći navijestiti Isusov nauk ljudima čitavog svijeta, kako bi se svi obratili
jedinome pravom Bogu i spasili se, Savao je svjesno dopustio da Židovi budu
donekle zapostavljeni. 131 On, Isusov nauk, nije smatrao kao konkurenciju Tori,
već kao uputu kako svaki čovjek treba primijeniti Toru u svom svakodnevnom
životu. 132 U tom su ga mišljenju, iako sporo, slijedili i neki od ostalih učenika. 133 Time se je prvobitna zajednica podijelila i počela slijediti nauk Isusa i njegovih
učenika na dva različita načina. 134 Na jednoj strani bijahu čiste židovske zajednice
Treća knjiga ljetopisa
26
u Jeruzalemu, Judeji i Galileji, a njihov glavni autoritet bio je, pored Kefe, Jakov,
predstojnik jeruzalemske zajednice. 135 Na drugoj strani bijahu mješovite
zajednice koje su pretežno sačinjavali bivši pogani, a nicale su po Aziji, Grčkoj i
Rimu. 136 Savao je pokušavao i fizički i duhovno posredovati među njima. 137 Čiste
židovske zajednice i dalje su bile u nadmetanju i prepirkama s tradicionalnim
Židovima, a bile su i progonjene od Velikog vijeća. 138 No Isusov se nauk brzo
širio među Židovima u dijaspori i među ostalim narodima. 139 I dok je jedan dio
Židova u Isusovu nauku vidio veliku i opasnu hulu na Toru, drugi je u njemu
prepoznao Božji dar koji je već u Tori bio navješten za spasenje svih naroda.
140 Među učenim ljudima došlo je do sličnog razmimoilaženja u mišljenju kao
prilikom prijevoda Tore na grčki jezik. 141 Nitko nije bio u stanju dokučiti što je
Božja volja i njegov plan jer Božji naumi uvijek nadilaze sve predodžbe ljudi pa
bili oni ma kako mudri i učeni. 142 Ponovo se nameće pitanje kakve će to posljedice
imati za Božji narod. 143 Ovi kratko ocrtani događaji zbili su se među Židovima u
vrijeme vladanja cara Oktavija, između smrti kralja Heroda i smrti cara Klaudija.
144 Ostale skupine u Izraelu, osobito zeloti, u međuvremenu su napetost u
odnosima s rimskom upravom dovele do usijanja.
Drugi dio Drugo poglavlje
1 Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše,
pretvoriše Jeruzalem u ruševine. 2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama
nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. 3 Nekoć je psalmist oplakivao propast Jeruzalema, a danas je na nama da opišemo
ponovno razorenje Hrama i Jeruzalema. 4 Pikantne pojedinosti te nesreće kojima
se naslađuju pogani dovoljno su poznate pa se ovdje nećemo baviti njima.
5 Također, ovdje nije mjesto stravičnim pričama koje raspredaju pobjednici.
6 Radije ćemo razmotriti uzroke i posljedice te katastrofe.
7 Žalosna je činjenica da Hrama više nema te da je Jeruzalem razrušen i opustošen.
8 Treba priznati da se ovakva nesreća mogla već duže vremena naslutiti. 9 Rim je
svjetska sila, donekle pouzdana i korektna, no kad je u pitanju težnja za slobodom
potlačenih naroda, onda nema razumijevanja i ne poznaje samilosti. 10 Židovi su
pod Rimljanima imali minimalnu vjersku slobodu. 11 No s vremena na vrijeme
dolazilo bi do izgreda obijesnih rimskih vojnika na hramskom trgu ili pak do
prekomjerno brutalnog kažnjavanja omraženih Židova od nekih rimskih
namjesnika. 12 Sa židovske strane također nije manjkalo provokacija, napada i
Treća knjiga ljetopisa
27
pobuna protiv Rimljana. 13 Poneke usijane glave i vjerski fanatici vjerovali su da
mogu prkositi Rimu, da ga mogu čak pobijediti te osloboditi Izrael. 14 Među njima
je, naravno, bilo i pojedinaca kojima je na pameti bila vlastita slava i osobna korist
više nego oslobođenje sunarodnjaka. 15 Ovaj se slijepi fanatizam u ekstremnim
slučajevima stupnjevao do vjerskog ludila, što onda nije imalo više nikakve veze
sa židovskom vjerom, već je išlo na ruku neprijateljima Izraela. 16 Takve su
nadmećuće grupacije sve više sebi prisvajale Hram dok ga na kraju nisu zauzele i
oskvrnule, a razborite, miroljubive ljude ušutkale ili poubijale.
17 Razvoj događaja neminovno je vodio raspadu sistema, bezakonju, nasilju. 18 A
ipak je u prohujalim desetljećima itekako bilo znakova nade, mudrih muževa koji
su nastojali židovski narod usmjeriti u bolju budućnost. 19 Kao prvog, valja ovdje
spomenuti Hilela. 20 Bio je značajan učitelj Tore, ponizan, miroljubiv i blag.
21 Trudio se vratiti Židove Tori kao izvoru njihove životne egzistencije, pozivao je
na strpljivost, mir i ljubav prema bližnjemu. 22 Od svojih je suvremenika bio tek
djelomično shvaćen, još manje prihvaćen, a pogotovo ga nije prihvaćalo
svećenstvo, jer je naime, ukazivao na njihove brojne nedostatke. 23 Učinio je sve
kako bi Zakon i predaju spasio od budućih događaja i sačuvao za buduće naraštaje,
kao da je već predviđao katastrofu. 24 Hilel se strastveno zauzimao za ljubav prema
Bogu i bližnjemu; bio je usamljeni glas koji je pozivao na mir i obraćenje.
25 Nakon njega, došao je, a da nije bio njegov sljedbenik, Isus iz Nazareta.
26 Njegov je nauk u biti vrlo sličan Hilelovu, ali prelazi okvire Izraela obraćajući
se svakom pojedincu kao Čovjeku, bez obzira na vjersku ili nacionalnu
pripadnost. 27 Isus je naglašavao predano služenje Bogu i bližnjemu, čistoću srca
i misli, spremnost na praštanje i ljubav prema neprijateljima. 28 Ni njega
suvremenici nisu shvatili pa je završio razapet na križu. 29 Neposredno prije velike
katastrofe i on i Hilel imali su značajne sljedbenike. 30 Johanan ben Zakaj bio je
Hilelov učenik koji je briljirao u tumačenju Tore s farizejskog stajališta.
31 Nastojao je izmiriti i objediniti različite židovske grupacije, pa i posredovati
između Židova i Rimljana, pri čemu nije imao uspjeha. 32 Johanan ben Zakaj bio
je svjestan važnosti trenutka u kojem se nalazio i svoje zadaće u njemu.
33 Zahvaljujući Božjoj pomoći uspio je osnovati židovski centar u Jamniji čija je
zadaća bila sačuvati židovsku povijest i predaju od prijeteće propasti. 34 To je bilo
njegovo životno djelo. 35 U Jamniji se zapisivahu različite predaje, na novo se
promišljaše Tora kao i drugi sveti spisi, skupljahu i obrađivahu se priče i različiti
nauci. 36 Zahvaljujući predanom radu Johanana ben Zakaja, buduće generacije
neće odrastati bez svojih korijena.
Treća knjiga ljetopisa
28
37 Druga značajna osoba bio je Saul iz Tarza koji se kasnije nazvao Pavao.
38 Izvorno farizej, on je kasnije postao sljedbenikom Isusa iz Nazareta. 39 Iskazao
se kao odličan učitelj. 40 Pod njegovim su se utjecajem sljedbenici Isusa iz
Nazareta, barem većina njih, počeli nazivati kršćanima. 41 I on je nanovo
prostudirao svete spise i došao do zaključka da se proročanstva o Mesiji odnose
na Isusa. 42 Pavao je briljirao znanjem i govorništvom te je tako privukao mnogo
pogana u kršćanske zajednice. 43 Upoznao ih je sa židovskom predajom i
Zakonom, pri čemu se ipak držao svoje vlastite interpretacije. 44 Poput ben Zakaja
i Pavao je bio pristaša miroljubivog rješenja jeruzalemskog pitanja. 45 Iako je
svojim naučavanjem podijelio Židove, sudbina njegovog naroda itekako mu
je bila na srcu. 46 Mnogi njegovi židovski pristaše smatraju kako bi Pavao, da je
za vrijeme opsade Jeruzalema još bio na životu, zasigurno potrčao umrijeti u
Hram. 47 Na taj bi način dopunio ono što je još nedostajalo Isusovoj muci, naime,
biti žrtvovan u Hramu kao pashalno janje za oproštenje grijeha. 48 Tako bi se,
doslovce, ispunile Pavlove riječi o suvišnosti Hrama kao žrtvenog mjesta jer je
Isus žrtvovan jedanput zauvijek te je svojom žrtvom nadomjestio sve životinjske
žrtve. 49 No Pavao u to doba više nije bio na životu, a kršćani su već prije tih
strašnih događaja pobjegli iz Jeruzalema. 50 Poneki su tako spasili svoj život kako
bi kasnije u rimskoj areni bili bačeni divljim zvjerima za hranu. 51 Eseni su se
također raspršili na sve strane svijeta. 52 Neki su se od njih pridružili farizejima,
drugi su tražili utočište u pustinji dok su se treći priključili pobunjenicima.
53 Budući da je njihov način života bio dosta sličan kršćanskome, nije začuđujuće
što se jedan dio njih pridružio kršćanima. 54 Tamo su naišli na mnoga naučavanja
koja su im bila bliska, na primjer Pavlova preporuka neženstva. 55 Nakon razorenja
Jeruzalema pristaše Johanana ben Zakaja i Isusa počeli su se sve više međusobno
udaljavati dok napokon nisu postali neprijatelji. 56 Započelo je međusobnim
optuživanjem zbog razorenja Hrama, a završilo isključivanjem iz zajednice i
međusobnim prokletstvom. 57 Jedno im je ipak ostalo zajedničko: spremnost na
smrt za svoja uvjerenja i za slavu Božju, o čemu su obilato svjedočili u rimskim
arenama. 58 Obje su strane dragovoljno platile danak u krvi za opstanak vjere.
59 Na ovome mjestu valja reći nešto i o pobjednicima. 60 Za vrijeme dugogodišnje
okupacije Rimljani su se, u pravilu, ponašali korektno i dobronamjerno, ali nakon
zadnje pobjede pokazali su svoje pravo lice. 61 Nisu se zadovoljili pobjedom i
uništenjem Jeruzalema. 62 Žeđali su za odmazdom. 63 No osvećujući se, nisu
počinjali samo masovna ubojstva, nego su opljačkali Hram i oteli hramsko
blago. 64 Nakon što su razorili Judeju i Jeruzalem, još su se time i ponosili. 65 Otetim hramskim blagom kitili su u Rimu svoje stupove i slavoluke te
priređivali pobjedničke mimohode. 66 Za kasniji povijesni sud kao i za moguću
Treća knjiga ljetopisa
29
kasniju osvetu židovskog naroda nisu marili. 67 Zanosili su se smatrajući svoja
božanstva sada bez konkurencije. 68 Bili su uvjereni kako će se čitav svijet
napokon klanjati pobjedonosnim rimskim bogovima i prinositi im žrtve. 69 Međutim, prevarili su se, i to jako. 70 Na veliko zaprepaštenje Rimljana preostali
su Židovi i kršćani radije dragovoljno odlazili u smrt, nego da žrtvuju rimskim
božanstvima. 71 Njihova se krv razlijevala poput hvalospjeva, bojala crvenilom
ulice i trgove Rima te navješćivala: Svemogući, Bog Izraelov, živi i njegove ga
sluge proslavljaju. 72 To svjedočanstvo krvlju ostat će zauvijek zapisano, i onda
još kad o Rimu i njegovim vladarima više neće biti ni traga ni glasa.
Drugi dio Treće poglavlje
1 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. 2 Dokle
još, Gospodine? 3 Rimljani bijahu uvjereni da je židovsko pitanje zauvijek riješeno. 4 Po njima je
židovski narod sa svojom vjerom u jednoga Boga bio uništen, a rimski bogovi
konačno bez mrske konkurencije. 5 No uvijek se iznova od nekuda pojavljivahu
Židovi predvodeći nove pobune. 6 I umjesto da posvuda vlada očekivana grobna
tišina kao iznebuha se posvuda zaorio ratni poklik. 7 Bilo u Judeji, bilo u dijaspori
– jedna je pobuna slijedila drugu. 8 Istina, Židovi bijahu teško ranjeni, ali ne i
uništeni. 9 Rimljani postajahu sve mrzovoljniji ne mogavši stati na kraj jednom
tako „neznatnom“ narodu. 10 Na jednoj i na drugoj strani vladalo je ogorčenje koje
je postepeno prelazilo u mržnju. 11 Što je iz toga proizašlo, već je opisano u
povijesnim knjigama.
12 Zato ćemo ovdje radije razmotriti duhovno stanje židovskog naroda te različita
strujanja unutar njega. 13 Izdvajanjem sljedbenika Isusa iz Nazareta, Židovi su se
zatekli u jednoj potpuno novoj situaciji. 14 Ne samo što su Isusovi sljedbenici
unijeli nemir i uzrokovali razdor u narodu, već su, „zarazivši“ svojim
naučavanjem pogane, pripremili velik šok pravovjernim Židovima.
15 Neočekivano i s velikim zaprepaštenjem Židovi su bili suočeni s činjenicom da
im je osporeno „ekskluzivno pravo“ na njihove svete spise i predaju. 16 Obraćenici
iz poganstva, naime, sada raspravljaju o židovskoj Tori te se smatraju čak
kompetentnijima u njezinom tumačenju od samih Židova. 17 Netko bi mogao
pomisliti da su Židovi sada omiljeniji kod pogana. 18 Nažalost, dogodilo se upravo
obrnuto. 19 Valja nam ukratko objasniti situaciju kako bi čitatelj mogao bolje
shvatiti. 20 Kod Židova postoje tri grupacije koje nemaju gotovo ništa zajedničko,
osim što svaka od njih smatra da ima najbolje rješenje za židovski narod. 21 Na
Treća knjiga ljetopisa
30
prvom mjestu spominjemo mudre učitelje farizejske škole, čuvare vjere i tradicije,
kao i njihove pristaše, veliku šuteću većinu. 22 Želeći po svaku cijenu očuvati
čistoću nauke, oni u tu svrhu stvaraju sve više dodatnih propisa. 23 Ti bi propisi,
poput nekakve zaštitne ograde oko Tore, trebali osigurati pravilnu primjenu
i sačuvati židovske tradicije. 24 No umjesto toga, oni zamagljuju njezino pravo
shvaćanje jer uvelike nastaju kao reakcije na naučavanja saduceja, kršćana i
Esena. 25 Na taj su način nastali tekstovi koji svojim sadržajem više podsjećaju na
helenistički, nego na židovski način razmišljanja. 26 Zagovornici takvog načina
ophođenja Torom isključuju iz svoje sredine i proklinju sunarodnjake
neistomišljenike. 27 Na drugome mjestu imenovat ćemo pobunjenike koji se dijele
na različite podgrupe. 28 Najveću među njima predstavljaju revnitelji Zakona i
Izraela kao i svi oni koji iščekuju Mesiju, te pustolovi i fanatici. 29 U trećoj su
grupi pristaše takozvanog Puta, odnosno sljedbenici Isusa iz Nazareta. 30 Ovi
potonji nalaze se u gotovo bezizlaznoj situaciji. 31 Židovi ih isključuju iz sinagoga
i zazivaju na njih prokletstvo dok pogani u njima vide u prvom redu Židove pa ih stoga preziru. 32 Kršćani iz poganstva su u međuvremenu postali jedan
značajan čimbenik. 33 Radi se o Grcima, Partima, Rimljanima, Egipćanima i
drugima koji su prihvatili naučavanje Pavla iz Tarza te se sada priznaju kršćanima.
34 Oni preziru tradicionalne Židove, no ne vole ni judeokršćane. 35 Za to ima
mnogo razloga. 36 Kako bismo to objasnili, valja nam se vratiti nekoliko unatrag.
37 Nakon ugušenja pobune i razorenja Jeruzalema, Rimljani su na sve moguće
načine ugnjetavali Židove, a isto tako i kršćane, koje su smatrali židovskom
sektom. 38 Kršćanima iz poganstva to je s vremenom prisjelo pa su se počeli
udaljavati od judeokršćana. 39 Pri tome su važnu ulogu odigrale i pobune Židova
u dijaspori: u Kirenajci, Egiptu, na Cipru, u Mezopotamiji, u kojima su neki
Židovi nastojali pokazati da mogu biti isto tako ili čak još okrutniji od Rimljana.
40 Što su više uspjeha imali, to su brojniji bili njihovi zločini nad poganima i
kršćanima. 41 To je kod kršćana iz poganstva potaklo mržnju prema svemu što je
židovsko. 42 Stanje se još pogoršalo kad je rabi Akiva proglasio Bar Kohbu
Mesijom. 43 Pobunjenici oko Bar Kohbe su naime poubijali mnogo kršćana.
44 Židovi, kojima je Rim u međuvremenu zabranio obrezanje i druge obrede,
smatrali su kršćane sukrivcima za nastalo stanje. 45 Judeokršćanima su osim toga
predbacivali što nisu podupirali židovske pobune. 46 Pritom su očito zaboravili da
su i njihovi učitelji i pobožnici naroda stajali postrani, osim rabija Akive.
47 Judeokršćani odvraćali bi im da su pobune bile ljudsko djelo te da su nanijele
štetu židovskom narodu. 48 Židovi judeokršćane smatraju izdajicama, kršćane iz
poganstva klevetnicima i sukrivcima za patnje židovskog naroda, a pogane
ilegitimnim okupatorima. 49 Kršćani iz poganstva Židove smatraju ubojicama
Treća knjiga ljetopisa
31
Mesije i izdajicama Boga, a judeokršćane polutanima koji ni sami ne znaju kamo
pripadaju; u poganima vide oruđe kojim Bog kažnjava Židove. 50 Judeokršćani
ugroženi su kako od Židova, tako i od kršćana iz poganstva, a najviše od pogana.
51 U očima poganskih vladara su pak svi zajedno beskoristan i tvrdoglav elem
ent koji samo stvara neprilike. 52 U tom smislu s njima i postupaju. 53 U Jeruza
lemu su se zaredala zlodjela. 54 Odmah nakon što je započela obnova
Jeruzalema, Lucius Quintus postavio je kipove kumira na hramskom brdu. 55 Sada
grozota pustoši stoji na mjestu gdje ne bi smjela biti. 56 Za Isusove sljedbenike
sada je nastupilo vrijeme kada bi trebali bježati iz Jeruzalema u brda. 57 No u
Jeruzalemu više nema Isusovih sljedbenika jer su već ranije pobjegli dok u Judeji
boravi samo još nekolicina njih. 58 Neki Judeokršćani smatraju svoj preuranjeni
bijeg iz Jeruzalema razlogom što se Isusov nauk nije u većoj mjeri ukorijenio u
židovskom narodu. 59 Nakon propale pobune Bar Kohbe, Rimljani su Jeruzalem
sravnili sa zemljom. 60 Na istom su mjestu podigli svoj grad Aelia Capitolina s
hramovima i kipovima kumira. 61 Kako bi Židove još više ponizili, preimenovali
su Judeju u Siriju Palestinu, prema Filistejcima, nekadašnjim najgorim
neprijateljima Židova. 62 Rimljane ljuti činjenica da im je jedan ovako malen narod
zadao tolike neprilike, 63 Stoga nastoje izbrisati ime Jeruzalema i Judeje. 64 Žele
iskorijeniti židovski narod i uništiti sve što bi na bilo koji način podsjećalo na
Židove.
65 No pritom su smetnuli s uma da Izrael nije nekakav slabašni narod na rubu
pustinje, već osobno vlasništvo Boga, njegov izabrani narod o kojem će On uvijek
brinuti, pa bio taj narod još tako grješan. 66 Nikakva sila ne može uništiti taj narod
jer mu je Bog osigurao sinovstvo do kraja vremena. 67 Uostalom, nikome do sada
to nije uspjelo, ni Egipćanima ni Babiloncima, ni Perzijancima ni Makedoncima.
68 Naposljetku ima Bog, Stvoritelj svijeta, uvijek i posvuda zadnju riječ. 69 Židovi
koji su preostali nakon uništenja raspršili su se po čitavom svijetu. 70 Kao da je
Bog posijao svoje sjeme u različitim narodima kako bi njegov Zakon, obrezanje i
svetkovanje subote niklo po cijelome svijetu. 71 Po drugoj strani su i kršćani
krenuli u svijet navješćujući Radosnu vijest i tumačenje Tore u duhu Židova Isusa
iz Nazareta. 72 Svijet sa svojim brigama za sada malo mari za sve to.
Drugi dio Četvrto poglavlje
1 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! 2 U sjenu tvojih
krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 3 Hadrijanov nasljednik Antonije Pio ukinuo je zabranu obrezanja pa je tako
Treća knjiga ljetopisa
32
položaj Židova postao podnošljiviji. 4 Rimljani još uvijek progone Židove i
kršćane, ali samo povremeno. 5 Imaju, naime, pune ruke posla na granicama
Imperija. 6 Na zapadu su utvrdili granicu te postavili barikade i prepreke. 7 Na
istoku ratuju protiv Parta. 8 Na sjevernoj granici dolazi do učestalih sukoba s
nadirućim plemenima. 9 Sve to sprečava Rimljane, te se ne mogu posvetiti
sistematskom istrebljivanju Židova i kršćana. 10 Rim je protiv Parta uputio vojsku
pod zapovjedništvom Lucija Verusa. 11 Parti, naime, koriste svaku priliku, bili to
unutarnji nemiri, borbe za prijestolje ili neke druge zavade, kako bi povećali svoj
teritorij na račun Rima. 12 Lucije Verus je, nakon trogodišnjeg rata, zauzeo partski
glavni grad Seleukiju-Ktezifon. 13 Njegove su čete opljačkale i djelomično
razrušile grad. 14 U spaljenim dijelovima grada izbila je opasna zarazna bolest.
15 Brojni su se rimski vojnici zarazili. 16 Neki su umrli, a oni koji su preživjeli
prenijeli su zarazu u Rim i u sjeverne provincije.
17 To je imalo kobne posljedice za Imperij. 18 Smrt je pokosila bezbroj vojnika i
seljaka, što je osjetno smanjilo udarnu snagu vojske kao i snabdjevanje
stanovništva hranom. 19 Lucije Verus se, također, zarazio te je umro dok je prelazio
Alpe. 20 On je, naime, primio naređenje prekinuti rat s Partima te prebaciti svoju
vojsku na sjevernu granicu gdje je trebalo zaustaviti plemena koja su nadirala sa
sjevera. 21 Prije smrti u Rimu je svečano proslavio, iako nepotpunu, pobjedu nad
Partima. 22 No dok su Rimljani ratovali protiv Markomana i drugih plemena, Parti
su se uspjeli oporaviti. 23 Budući da je u Rimu divljao građanski rat oko
prijestolonasljedstva, Parti su situaciju okrenuli u svoju korist. 24 Shvativši
opasnost njihovih akcija, Rimljani su protiv njih poslali Septimija Severa. 25 On
odbi Parte, ali je zatim zbog osobnih interesa prekinuo rat. 26 Saznao je, naime, da
su ugrožene njegove ambicije na prijestolju pa se sa svojim četama vratio u Rim.
27 U Rimu je pobijedio svog rivala Klodija Albina. 28 Zatim se vratio na bojno
polje. 29 Osvojio je partski grad Ktezifon. 30 Time je za neko vrijeme osigurao
istočnu granicu Imperija.
31 U sjevernim provincijama Retiji, Panoniji, Dakiji i Noriku također vladaju
nemiri. 32 Unatoč utvrđenoj granici, nije moguće zadržati nadiruća plemena.
33 Markomani, Kvadi, Jazigi i drugi ugrožavaju mir i ne može ih se obuzdati
nikakvim dogovorima. 34 Rim je protiv njih vodio više ratova, no mir nije na
vidiku. 35 Od samog je početka dolazilo do miješanja nadirućih plemena s
lokalnim stanovništvom. 36 Zbrka naroda i jezika dovela je na nekim područji
ma do pravog kaosa. 37 Na kraju se više nije znalo tko kome pripada i tko se
protiv koga bori.
Treća knjiga ljetopisa
33
38 Istovremeno pak divlja još jedan drugi rat. 39 Taj se, doduše, ne vodi oružjem,
ali zato ništa manje ubojitim riječima. 40 Kod zaraćenih strana, radi se o kršćanima
iz poganstva i Židovima. 41 Rimljani i jedne i druge ponekad još progone i muče
do smrti. 42 Obje strane mogu se ponositi junačkim svjedocima vjere koji radije
biraju smrt nego što bi zatajili Boga. 43 No umjesto međusobne solidarnosti, oni
postaju sve žešći neprijatelji. 44 Sve se češće pojavljuju kršćanske rasprave u
kojima su Židovi prikazani kao krivovjerci i Isusove ubojice. 45 Takve su optužbe
postale masovna pojava nakon otvorenja kršćanske škole u Aleksandriji. 46 Ta je
škola osnovana prema modelu poganskih filozofskih škola. 47 Osnovao ju je stoik
Panten. 48 U toj školi poganski obraćenici na kršćanstvo stječu sposobnost grčkog
načina razmišljanja i znanje grčke filozofije. 49 Dakako tu se čita i Tora u grčkom
prijevodu, ali u novoj interpretaciji koja predstavlja konglomerat elemenata
farizejske škole i grčke filozofije, isprepleten pojmovima iz poganske mitologije.
50 Tako je s vremenom nastala jedna nova religija u kojoj uloga autentičnog Isusa
i njegove nauke ima samo još sporedno značenje. 51 Slušajući njihove rasprave o
Isusu, čovjek bi prije pomislio da se radi o nekom Grku iz Rima, Aleksandrije ili
Atene, nego o Židovu iz Nazareta. 52 Židovski su rabini takav tijek događaja u
početku promatrali velikom zabrinutošću, kasnije ogorčenjem, a sada i panikom.
53 Za židovske je naučenjake sablažnjivo da ljudi koji su se još do nedavna klanjali
kumirima sada poučavaju u vjerskim stvarima Židove koji imaju i Pismo i
tisućgodišnju tradiciju. 54 Ti samozvani pismoznanci traže od judeokršćana
ukinuće obrezanja, svetkovanje subote i još štošta. 55 Pritom se pozivaju na Zakon
i Proroke. 56 Usude se čak i tvrditi da je Bog odbacio židovski narod, pa su sada
oni, kršćani iz poganstva, odabrani Božji narod. 57 Po njima sva obećanja iz svetih
spisa sada više ne vrijede za Židove, već za kršćane. 58 Kao dokaz tome, navode
razorenje Hrama i raspršenje Židova. 59 Kao da su zaboravili da je Hram već i prije
bio razaran i da su Židovi već ranije živjeli u izgnanstvu, a da ih Bog zbog toga
nikad nije odbacio.
60 Kršćani iz poganstva jednostavno ignoriraju činjenicu obrezanja i samog Isusa
te njegovo pridržavanje Zakona. 61 Obrezanje dovode u vezu s Mojsijem na Sinaju
iako je ono izričiti znak Božjeg saveza s Abrahamom i njegovim potomcima za
sva vremena. 62 Nadalje, tvrde da je proganjanje Židova Božja kazna za njihovu
zloću, ali se ne pitaju zašto se onda i njih progoni. 63 Od judeokršćana traže
odreknuće od Tore i židovske tradicije. 64 Tako je Isusovo porijeklo, njegov način
života i njegovo naučavanje potisnuto u stranu. 65 Nemali broj kršćanskih
pregalaca na taj način marljivo podiže zid između Isusa i njegovog naroda. 66 Taj
bi zid trebao onemogućiti Židovima slijediti Isusa, a da pri tom ostanu Židovi.
Treća knjiga ljetopisa
34
67 U biti je i to jedan u nizu pokušaja istrebljenja Židova, ovaj put od strane novog
vjerskog Puta. 68 Naravno da se Bogu odani Židovi distanciraju od kršćana, da ih
čak i proklinju. 69 Oni su, naime, vrlo dobro uočili nedostatke nove religijske
filozofije koja se temelji na mudrovanju umjesto na poslušnosti i ispunjavanju
Zapovjedi. 70 Po njima su kršćani iz poganstva glavni krivci za nastalu situaciju.
71 Ogorčeni, Židovi odbacuju i samog Isusa i njegov nauk kako bi očuvali
kolebljive sunarodnjake da ne otpadnu od vjere otaca. 72 To je pak dobrodošla
izlika kršćanskim pregaocima da još jače raspiruju svađu, kako bi na kraju došlo
do potpunog razdora između kršćana i Židova.
Drugi dio Peto poglavlje
1 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. 2 Kršćanstvo se poput požara širi Rimskim Carstvom. 3 Ni zabrana cara Severa
nije ga mogla zaustaviti. 4 Ohrabrujuća i nade puna vijest o Božjem Kraljevstvu
privlači mnoge ljude. 5 Oni se životom i djelima Isusa iz Nazareta upoznaju
usmenom predajom i spisima njegovih sljedbenika. 6 U mnogim kršćanskim
zajednicama čitaju se pisma Pavla iz Tarza. 7 I misli kršćanskih filozofa također
se šire u javnosti. 8 Jedan je od tih filozofa, Justin, je u svojim spisima definirao
razlike između kršćana i Židova. 9 On je odredio što jedan pravovjerni kršćanin
mora, a što ne smije vjerovati. 10 To se u prvom redu odnosi na judeokršćane koji
bi se po njemu trebali odlučiti kojoj strani pripadaju.
11 Takvi i slični spisi ponukali su židovske rabine da i židovsku vjeru preciznije
definiraju. 12 U tome prednjače rabini farizejske tradicije. 13 Prema njihovoj
predaji Mojsiju je na Sinaju, osim Tore, dana i uputa za njezino tumačenje. 14 Za
razliku od saduceja, farizeji smatraju da je potrebno tumačenje Tore prilagoditi
razvojnom stupnju društva. 15 Saduceji su nakon razorenja Hrama izgubili svoje
nadležnosti, a sada ih još i farizeji optužuju kao krivovjerce. 16 S vremenom se
razvilo nekoliko različitih tradicija tumačenja Tore, koje se sada počinju
zapisivati. 17 I kod kršćana nastaju nova Evanđelja i spisi čija su tema vjerska
pitanja i preporuke za kršćanski vjerski život. 18 Kršćanski se filozofi sve
intenzivnije upuštaju u rasprave o Božjem bitku što nerijetko vodi u kontroverze.
19 U judaizmu je već dugo prisutan nauk o personificiranoj Božjoj riječi. 20 Rabini
se stoga pribojavaju da će kršćani taj nauk primijeniti na Isusa iz Nazareta. 21 Zato
se odlučno odupiru izjednačavanju pojmova memra i logos. 22 Ujedno određuju
jasne smjernice kojima žele judaizam ograditi od kršćanstva. 23 Židovski i
kršćanski vjerski vođe kleveću jedni druge i dijele vjernike na dva neprijateljska
Treća knjiga ljetopisa
35
tabora, bez obzira što i jedni i drugi vjeruju u istoga Boga. 24 U međuvremenu
rimskog je biskupa Zefirina naslijedio Kalist. 25 On je pokušao proširiti nadležnost
rimskog biskupa i na ostale biskupije. 26 Zbog toga mu je Tertulijan uputio oštru
kritiku. 27 Kalist je vodio polemike s Tertulijanom i Hipolitom, među inim u vezi
određenih grijeha i pripadajuće pokore. 28 Hipolit je bio biskup jedne posebne
vjerske zajednice s vrlo strogim načinom života pa ga je Kalist izopćio. 29 I dok
su kršćani i Židovi međusobno, pa i u unutar vlastitih krugova, vodili duhovne
borbe, u Rimskom je Carstvu divljala borba za prevlast.
30 Nakon smrti cara Severa, njegov se sin Marko Aurelije Sever Antonin izborio
za prijestolje. 31 Suvremenici su ga nazvali Karakala radi njegovog omiljelog
galskog kaputa. 32 Karakala je dao ubiti svoga brata Getu zajedno s više tisuća
njegovih pristaša. 33 Svim slobodnim stanovnicima Carstva podijelio je status
rimskih građana. 34 Budući da je njegova moć ovisila o vojsci, vojnicima je osjetno
podigao plaću. 35 Pošto je Carstvo zbog toga zapalo u financijsku krizu, Karakala
je proveo novčanu reformu. 36 U vjerskom pogledu bio je tolerantan, želio je
naime, steći naklonost svih bogova. 37 Ratujući s Germanima, osigurao je sjevernu
granicu Rimskog Carstva. 38 Zatim je, fasciniran podvizima velikog Aleksandra,
krenuo njegovim stopama prema istoku. 39 U partskom je Kraljevstvu, nakon smrti
kralja Vologeza, došlo do sukoba između njegovih sinova što je završilo
građanskim ratom. 40 Za vlast se izborio Artaban. 41 Budući da je odbio udati jednu
od svojih kćeri za Karakalu, ovaj je upao u Mezopotamiju. 42 No prije nego što je
došlo do sukoba s Partima, Karakala bi ubijen od svog osobnog čuvara.
43 Vojnici zatim proglasiše carem pretorijanskog prefekta Makrina. 44 Makrin
sklopi mir s Partima. 45 Armencima i Dačanima vratio je ratni plijen i zarobljenike.
46 To je bio povod vojnicima za pobunu protiv Makrina. 47 Situaciju je iskoristila
Karakalina majka, te je svog četrnaestogodišnjeg sirijskog rođaka Varija Avita
proglasila Karakalinim nelegitimnim sinom. 48 Galska legija je u Siriji, Avita
proglasila carem. 49 Do sukoba između oba suparnika došlo je kod Antiohije gdje
je Makrin bio poražen. 50 Avit je kao car sebi nadjenuo ime Marko Aurelije
Antonin. 51 Potomak jedne svećeničke obitelji iz Sirije, i sam je bio svećenik
sirijskog boga Sunca. 52 Rimljani ga nisu oduševljeno prihvatili jer je uzdizao
omraženog Karakalu. 53 Uvodio je sirijske običaje i stavio sirijskog boga Sunca
iznad vrhovnog rimskog božanstva. 54 Pobunjeni su rimski vojnici tada ubili Avita.
55 Naslijedio ga je njegov bratić koji je kao car uzeo ime Marko Aurelije Sever
Aleksandar. 56 On je poštivao rimske običaje, a njegova je majka bila u kontaktu
s kršćanskim teologom Origenom.
Treća knjiga ljetopisa
36
57 U Partskom Kraljevstvu dolazi do iznenadnog preokreta. 58 Dok je Artaban
ratovao protiv Rimljana, malo pleme Sasanida s Ardaširom na čelu preuzelo je vlast u južnom dijelu Partskoga Kraljevstva, u Perziji. 59 Artaban je odmah,
nakon sklapanja mira s Rimljanima, pokušao tamo zavesti mir. 60 Ardašir ga
je nadjačao i u Ktezifonu proglasio sebe kraljem kraljeva. 61 Zatim je nastavio
osvajati područja partskoga Kraljevstva te osnovao Kraljevstvo Sasanida.
62 Samo je Armenija ostala pod vlašću jedne sporedne loze Arsakida. 63 Ardaširov
pokušaj osvajanja Mezopotamije završio je neodlučeno. 64 Rimski car Sever
Aleksandar morao je, naime, pohitati u borbu s Germanima koji su ponovno napali
sjeverne rimske provincije. 65 Budući da je bio pod jakim utjecajem svoje majke,
kod vojnika nije uživao poštovanje pa su ga ubili kod Mogontiaka. 66 Zatim je vo
jska iz svoje sredine izabrala vojskovođu Maksima i proglasila ga carem.
67 Rimsko Carstvo ima sada istovremeno više careva. 68 Jedan je od njih Marko
Julije Filip, kojeg je vojska na istoku proglasila carem. 69 To je prvi rimski car
arapskog porijekla, točnije, rodom je iz carske provincije Arabije Petre. 70 Sklopio
je mir sa Sasanidima i tako smirio situaciju na istoku carstva, te obranio sjevernu
granicu. 71 Njegova je vjerska politika relativno tolerantna. 72 No uskoro se to
promijenilo.
Drugi dio Šesto poglavlje
1 Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! 2 Dušu
moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. 3 Rimski car Filip imenovao je prefekta Decija namjesnikom Mezije i Panonije. 4 U tim je područjima, koja stalno ugrožavaju Goti, došlo do vojnog udara.
5 Vojnici su Decija proglasili carem. 6 Uslijedio je građanski rat u kojem je Decije
pobijedio cara Filipa kod Verone. 7 Senat je podržao Decija. 8 Decije je preuzeo
vlast u Rimskom Carstvu. 9 Čitavo vrijeme svoje vladavine ratovao je protiv
Gota. 10 Goti su jedno od istočnogermanskih plemena. 11 Među Germane ubrajaju
se različita plemena sa sličnim jezicima i mitologijama. 12 Oni trguju s Rimom, ali
se uspješno odupiru njegovoj ekspanziji. 13 Rimljani taj svoj neuspjeh pripisuju
srdžbi rimskih bogova. 14 Mnogi rimski građani su, naime, prigrlili istočnjačka
božanstva. 15 Decije inzistira na jedinstvenom štovanju rimskih bogova kao i na
apoteozi cara. 16 Imenovao je komisije koje nadziru sudjelovanje građana u
bogoštovlju. 17 Jedino su Židovi od toga izuzeti jer je njihova religija službeno
priznata. 18 Takve povlastice kršćani nemaju. 19 Oni bivaju progonjeni zbog
svoje vjere. 20 Mnogi od njih pobjegli su u pustinju, drugi su se mitom domogli
potrebne potvrde o lojalnosti. 21 No velik broj kršćana radije bira smrt, nego
Treća knjiga ljetopisa
37
izdaju vjere. 22 Među brojnim su mučenicima i rimski biskup Fabijan, biskup
Jeruzalema Aleksandar i teolog Origen.
23 U međuvremenu su germanska plemena predvođena Gotima prodrla u Daciju.
24 Odatle su nastavili svoj prodor u provincije Meziju, Trakiju i Ilirik. 25 Decije
poginu u borbi s Gotima kraj Abrita. 26 Novi car Trebonijan Gal sklopio je mir uz
obavezu plaćanja danka Gotima. 27 Tako su se Goti pobjedonosno i s bogatim
ratnim plijenom vratili iz rata. 28 U Rimskom se Carstvu uslijed brojnih epidemija
osjetno smanjio broj stanovništva. 29 Budući da se Rim nije pridržavao plaćanja
danka, između Rimljana i Gota došlo je do novog konflikta. 30 Goti su prodrli u
provinciju Makedoniju sve do Soluna. 31 U Galiju su preko sjeverozapadne
granice stigli Franci. 32 Alemani su preko Alpa ušli u Italiju. 33 Na istoku je Carstvo
ugroženo od Sasanida. 34 Sasanidi su, naime, osvojili Mezopotamiju, Siriju i
Armensko Kraljevstvo.
35 Car Valerijan uspio je ponovo osvojiti grad Antiohiju na Orontu. 36 Za vrijeme
njegove vladavine opet dolazi do jakog progona kršćana. 37 Smaknuti su
rimski biskup Sikst te biskup Kartage Ciprijan. 38 Valerijan je svog sina Galijena
imenovao suvladarom. 39 Kad su Perzijanci zarobili Valerijana, Galijen je preuzeo
vlast u čitavom Rimskom Carstvu. 40 Na zapadu je upravitelj Donje Germanije,
Marko Kasije Postum, podigao ustanak protiv njega. 41 On je osvojio provincije
Galiju, Britaniju i Hispaniju. 42 Rimsku koloniju Claudia Ara Agrippinensium
proglasio je glavnim gradom s vlastitim senatom, a uveo je i vlastiti novac. 43 To
je carstvo uspješno obranio od navale Germana. 44 Na istoku je Galijenova vojska
ponovo osvojila Mezopotamiju od Sasanida. 45 I u odmetničkoj provinciji Egipat
Galijen zaveo je mir. 46 Također, ukinuo je progone kršćana i legalizirao kršćansku
vjersku zajednicu. 47 K tome je navodno pripomogla i diplomatska vještina
rimskog biskupa Dionizija. 48 Dionizije je nastojao reorganizirati crkvenu upravu
i uspostaviti dobre odnose s drugim kršćanskim zajednicama. 49 Borio se protiv
krivovjerstava, pa je sazvao sinodu koja je osudila sabelijanizam i
subordinacionizam. 50 Na sinodi u Antiohiji smijenjen je biskup Samosata jer je
tvrdio da je Isus bio samo čovjek, a ne Bog u vidljivom obliku. 51 Car Galijen
bezuspješno se borio kako bi zapadne provincije vratio pod svoju vlast. 52 Uspio
je zaustaviti Gote na njihovu pohodu u Mezopotamiju. 53 Galijena su vlastiti
vojnici ubili kod Mediolana. 54 Ista je sudbina zadesila i Postuma. 55 Galijenov
nasljednik Aurelije uspio je ujediniti raspadajuće Carstvo. 56 Aurelije je promicao
kult boga Sunca koji se slavi tri dana nakon zimskog solsticija. 57 Taj je kult vrlo
sličan kultu Mitre, koji je u Rimskom Carstvu također dosta rasprostranjen.
58 Rimljani su prigrlili i maniheizam. 59 Njegov osnivač, Perzijanac Mani, u svom
Treća knjiga ljetopisa
38
je nauku spojio elemente kršćanstva, budizma i zoroastrizma. 60 Mani je ubijen po
naređenju sasanidskog kralja Bahrama, a njegov je nauk zabranjen. 61 Bahramovi
sinovi zametnuli su građanski rat. 62 To je iskoristio rimski car Kar i osvojio
perzijski glavni grad Seleukiju-Ktezifon. 63 Kad je Rimskim Carstvom zavladao
Dioklecijan, počeo je uvoditi radikalne reforme. 64 Svog prijatelja Maksimijana
imenovao je suvladarom i predao mu vlast nad zapadnim dijelom Carstva.
65 Dioklecijan i Maksimijan su, zatim, imenovali svoje podcareve: Konstancija i
Galerija. 66 Oni su bili nadležni za obranu ugroženih pograničnih područja. 67 Rim
je formalno ostao glavni grad Rimskog Carstva. 68 Carevi i podcarevi su međutim
izgradili druge gradove kao svoja sjedišta. 69 Čitavo carstvo podijeljeno je u četiri
upravne regije. 70 Na istoku se vode borbe protiv perzijskog kralja. 71 Dioklecijan
je uspio sa Sasanidima sklopiti povoljan mirovni ugovor. 72 Potom je nagovijestio
svoj plan temeljitog preuređenja carstva.
Drugi dio Sedmo poglavlje
1 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje
bezakonje! 2 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 3 Dioklecijan je, zahvaljujući reformama, uspio stabilizirati Rimsko Carstvo.
4 Zatim se posvetio obnovi vjerskog života. 5 Inzistirao je na štovanju rimskih
državnih božanstava kao i na apoteozi cara te oživio stare poganske običaje. 6 Pri
tome su mu na veliku smetnju Židovi i kršćani sa svojom vjerom u jednoga Boga.
7 Ne radi se tu ni o huškanju ni o pobunama. 8 Oni jednostavno ne žele žrtvovati
rimskim bogovima. 9 Budući da su Židovi malobrojni i da žive prilično raspršeno,
Dioklecijanova se srdžba obrušila prije svega na kršćane. 10 Njihov broj stalno
raste, njihova je vjerska zajednica već podosta velika. 11 Dioklecijan i njegov
podcar naredili su rušenje kršćanskih bogomolja i spaljivanje kršćanskih spisa.
12 Nadalje, dali su uhititi i mučiti kršćanske biskupe, predstojnike i prezbitere.
13 Smrtna kazna čeka sve one koji odbijaju žrtvovati caru. 14 Kršćane, a ponegdje
i Židove, baca se u tamnice, šalje u rudnike, muči ih se i ubija. 15 Jedini je razlog
svemu tome što se ne žele odreći svoje vjere. 16 Kršćani i Židovi imaju dosta
zajedničkoga: vjeru u jednoga pravoga Boga, odbijanje carskog kulta te jedni i
drugi trpe progone. 17 Unatoč tome nisu našli zajednički jezik. 18 I kako vrijeme
prolazi, neprijateljstvo između njih sve više raste. 19 Ne štedi se međusobnim
optužbama, sramoćenjem i izrugivanjem, u tome su kršćani čak i gori od Židova.
20 U toj i takvoj atmosferi okupili su se biskupi i prezbiteri zapadnih dijelova
Carstva. 21 Željeli su zauzeti jedinstven stav naspram pogana. 22 Na tom su skupu
prihvaćeni i neki zaključci koji se odnose na Židove i na suživot s njima. 23 Prema
Treća knjiga ljetopisa
39
tim odlukama kršćanima je zabranjeno sklapati brakove sa Židovima, blagovati s
njima i davati blagoslivljati prinose svojih polja od Židova. 24 Do tada je upravo u
tim provincijama suživot između kršćana i Židova bio poprilično harmoničan,
svakako nije bilo neprijateljstava. 25 Spomenutim zaključcima tome je došao kraj.
26 Vratimo se rimskim carevima. 27 Dioklecijan je predao vlast svom nasljedniku
Galeriju koji se proslavio žestokim progonima kršćana, ali onda se teško razbolio.
28 Zasigurno je bolest bila razlogom zbog kojeg je promijenio svoj stav prema
kršćanima. 29 Malo prije smrti je, naime, izdao naredbu kojom je zabranio progone
kršćana. 30 Ono što je najviše zbunilo javnost jest činjenica da je sebe i Rimsko
Carstvo preporučio u molitve kršćana. 31 Napokon su kršćani mogli odahnuti. 32 Od novonastale situacije su i Židovi imali koristi. 33 Kršćanske su se zajednice
ubrzo oporavile i dobile jak priljev novih članova jer su mnogi tumačili carevu
bolest i smrt kao božji zahvat u korist kršćana. 34 Nakon Galerijeve smrti izbili su
sukobi radi njegovog nasljedstva. 35 Iz tih je sukoba kao pobjednik izišao
Konstantin. 36 On je gajio posebnu simpatiju prema kršćanima. 37 Razlog tome
vjerojatno je bila njegova pobjeda nad Maksencijem kod rijeke Tiber u blizini
Rima. 38 On sam tu je pobjedu povezivao s vizijom koju je imao i u kojoj mu je
objavljeno da će pobijediti u znaku križa. 39 Od tada je smatrao da će uvijek
pobjeđivati ako prihvati kršćanstvo. 40 U tome su ga podržavali i neki njegovi
savjetnici. 41 Tako je poganski car počeo podupirati kršćanstvo. 42 Kršćani su
osjetili novostečenu slobodu te su bili puni radosti. 43 No ubrzo se pojavljuju
predstojnici, filozofi i biskupi koji ne samo što svojim mudrovanjem zastiru nauk
Tore i Evanđelja, već vjernicima ponovo krate slobodu. 44 Vjernici, naime, sada
žive u strahu od svoje subraće, jer ne ostaje bez posljedica ako netko svoju vjeru,
„krivo“ formulira ili ako nema „pravu“ predstavu o Bogu. 45 Što se više kršćani
međusobno svađaju, to car više inzistira na jedinstvu. 46 On kao poganin, naravno,
ne može shvatiti da Bog nadilazi svaku ljudsku predstavu o Njemu, a da po Isus
u iz Nazareta svaki kršćanin ima svoj vlastiti pristup Bogu. 47 Nažalost, ni
mnogi biskupi to ne shvaćaju, pa u novostečenoj slobodi nastoje učvrstiti svoj
autoritet i svoju moć namećući vjernicima svoje vlastite predstave o Bogu. 48 U
brzo su se iz poniznih robova prometnuli u arogantne gospodare. 49 Tako sada
više nije toliko važno kako valja živjeti, moliti, davati milostinju, pružiti drugo
lice i ljubiti svoga bližnjega; važniji su neki sofistički pojmovi o Bogu i vjerskim
istinama. 50 Umjesto jedinstva raspiruje se mržnja, glave se sve više usijavaju,
razdor je neizbježiv. 51 Ali poganski car ne trpi razdora.
52 Sazvao je biskupe, nametnuo im Vjerovanje, a neposlušne je smijenio i prognao.
53 U praksi se tako gazi sve što se naviještalo poput Tore i Evanđelja, ponašanje
Treća knjiga ljetopisa
40
se kršćana ni u čemu ne razlikuje od poganskog, ponekad je čak i gore. 54 Osim
toga, u kršćanstvo se uvode novosti koje trebaju onemogućiti vjernim Židovima
dragovoljno prihvatiti kršćanstvo. 55 Tako je ukinuto svetkovanje subote, a
uvedeno svetkovanje nedjelje. 56 Uskrs je istrgnut iz konteksta Pashe. 57 Židovski
je kalendar zamijenjen sunčevim. 58 Sada se i Isusovo rođenje slavi prema novom
kalendaru. 59 Kršćanstvo je proglašeno religijom Carstva. 60 Car Konstantin prima
krštenje malo prije svoje smrti. 61 Njegova majka Helena gradila je crkve na
svetim mjestima u Jeruzalemu.
62 Nakon Konstantinove smrti njegov sin Konstancije provodi intenzivnu
kristijanizaciju. 63 Mnogi klerici ne mogu odoljeti napastima koje je sa sobom
donio novi status kršćanstva. 64 Bogate se i ponovo prianjaju poganskom na
činu života. 65 Velika većina kršćana sablažnjena je, ali ne može protiv struje.
66 Službena se Crkva sve više udaljava od apostolskog načina života i postaje sve
više neprijateljski raspoložena prema Židovima. 67 Oni kršćani koji se zauzimaju
za obnovu i povratak korijenima potisnuti su u stranu ili su izopćeni. 68 Iako se
veći dio kršćana još uvijek pridržava Isusovih zahtjeva, službena Crkva pruža
sasvim drugačiju sliku. 69 Njezina hijerarhijska struktura potpuna je preslika
političke strukture Rimskog Carstva, a kodeks časti preuzet je od carskog kulta.
70 Stvorena je liturgija koja više podsjeća na kakvu dvorsku ceremoniju, nego na
Isusovu posljednju večeru. 71 Propovijedi su pune mržnje prema Židovima koje se
demonizira kao bogoubojice. 72 Izgleda kao da novopečeni kršćanski moćnici žele
istrijebiti Židove kako ih ovi ne bi stalno podsjećali na činjenicu da je i Isus bio
punokrvni Židov te da se nikad nije odrekao svog naroda.
Treći dio Prvo poglavlje
1 Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao name koji me mrzi, pred
njim bih se sakrio. 2 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik... 3 Kao što olujni valovi udaraju o morske obale, tako strani narodi nasrću na granice
postojećih kraljevstava. 4 Franci i Alemani zaposjeli su dijelove Rimskog Carstva
dok su se na sjevernoj granici Sasanidskog Carstva pojavili Hioniti. 5 U Rimskom
Carstvu, osim ugroženosti, izvana postoje i unutarnji nemiri. 6 Konstancije je u
bitci kod Murse pobijedio uzurpatora Magnencija. 7 Nakon konačne pobjede nad
Magnencijem kod Mons Seleuka, Konstancije je zavladao čitavim Rimskim
Carstvom. 8 Aktivno je sudjelovao u raspravi o formuliranju službene kršćanske
vjeroispovijedi kao i u odluci o izgonu biskupa Atanazija. 9 U kršćanskim
krugovima došlo je do raspre između Arijevih pristaša na jednoj i Atanazijevih na
Treća knjiga ljetopisa
41
drugoj strani. 10 No, Konstancije se morao posvetiti obrani Carstva kako ga
nadirajuća plemena ne bi raskomadala. 11 Pobijedio je Alemane te je s njima
sklopio mir koji ipak nije u potpunosti zavladao. 12 Svog potencijalnog konkurenta
na prijestolje, Konstancija Gala, dao je smaknuti. 13 Vojskovođu Julijana
imenovao je cezarom u zapadnom dijelu Carstva. 14 Ubrzo nakon toga u Galiji je
došlo do pobune vojnika protiv Konstancija, u kojoj je Julijan proglašen carem.
15 Prije no što je došlo do sukoba između Konstancijevih i Julijanovih četa,
Konstancija je zatekla smrt. 16 Julijan je zavladao cijelim Rimskim Carstvom.
17 Opozvao je progonstvo biskupa Atanazija. 18 Atanazije se vratio u Aleksandriju.
19 Tu se odmah prihvatio posla; sazvao je sabor čija je meta bio arijanizam. 20 Car
Julijan s vremenom je okrenuo leđa kršćanstvu i počeo protežirati poganstvo.
21 Bio je naklonjen i Židovima što je u potonjima probudilo velike nade. 22 Julijan
je čak namjeravao ponovo podignuti jeruzalemski Hram. 23 Njegova
blagonaklonost ohrabrila je neke Židove pa su se okomili na kršćane. 24 To se
duboko usjeklo u svijest kršćana koji su od sada čekali priliku osvetiti im se. 25 Car
Julijan, poznat kao filozof i vojskovođa, iznenada je poginuo u borbi protiv
Perzijanaca. 26 Njegova smrt označila je kraj židovskih snova kao i suton
poganstva i njegovih rituala. 27 Budući da se nije našao pravni nasljednik, carem
je proglašen visoki vojni zapovjednik Jovijan koji je bio kršćanin. 28 Sada su
kršćani opet bili u dominantnoj poziciji. 29 Svjesni svoje nadmoći, ugnjetavali su
Židove, a poganstvu su zadali smrtni udarac; no sukobljavali su se i međusobno
radi razmimoilaženja u vjerskim pitanjima. 30 Tako su od progonjenih postali
progonitelji, i to ne baš obazrivi.
31 No, da ne bude sve tako crno, valja spomenuti jednog istinitog kršćanina,
čovjeka vjere i poslanstva. 32 Riječ je o gotskom biskupu Wulfili. 33 On je nastojao
svojim vjernicima što više približiti Božju riječ. 34 Kako bi Bibliju preveo na
gotski jezik, tako je stvorio novu vrstu pisma. 35 Na taj je način omogućio širenje
Božje riječi među stranim narodima i plemenima. 36 To je za kristijanizaciju
nadolazećih plemena bilo važno. 37 Teolog Jeronim prionuo je prevođenju Biblije
na latinski. 38 Iz tog je razloga čak preselio u Judeju. 39 Tako Gospodin uvijek
nalazi načine na koje svoju Riječ šalje u svijet. 40 Više no očigledno je da se čitava
Zemlja treba ispuniti spoznajom Boga. 41 Zasad su kršćani Rimskog Carstva
najangažiraniji u tome. 42 Nažalost ima i promašaja, no o tome malo
kasnije.43 Okrenimo se sada svjetovnim moćnicima Rimskoga Carstva. 44 Car
Jovijan je s Perzijancima sklopio mir i prepustio im pet provincija. 45 Umro je
iznenada, nakon jednogodišnjeg vladanja. 46 Nasljedio ga je Valentinijan.
47 Valentinijan je odmah nakon svog proglašenja carem imenovao svog brata
Valensa suvladarom. 48 Sigurnost je Rimskog Carstva ugrožena. 49 Na granicama
Treća knjiga ljetopisa
42
sve češće dolazi do okršaja s nasrćućim plemenima. 50 U unutrašnjosti divljaju
duhovne borbe između rivalizirajučih kršćanskih struja. 51 U tim se borbama često
pribjegava svjetovnim sredstvima. 52 Smjenjivanja i progoni neistomišljenika dio
su svakodnevice. 53 Tijekom nekoliko sinoda i sabora sve je više jačala određe
na vjerska struja. 54 Arijanci bijahu naposljetku nadglasani, proglašeni hereticima,
proganjani. 55 Isto su tako prošle i ostale kršćanske grupacije koje nisu prihvaćale
Atanazijevo Vjerovanje.
56 Na crkvenom saboru u Carigradu naučavanje o Trojstvu do kraja je definirano
i carskim autoritetom potvrđeno kao službeno naučavanje Crkve. 57 Car Teodozije
te carevi Gracijan i Valentinijan potpisali su proglas kojim je točno određeno što
je za kršćane obvezujuće vjerovati. 58 Svi koji drugačije razmišljaju i vjeruju
odsele se smatraju hereticima. 59 Jačanjem svog položaja u društvu kršćani sve
više pokazuju jedno drugo lice, nego što su ga pokazivali u prošla dva stoljeća.
60 Sada oni progone ne samo pogane, već i subraću koji drugačije razmišljaju, a
napose su se okomili na Židove. 61 Očito su zanemarili da upravo Židovima duguju
sve od čega se sastoji njihovo kršćanstvo: Riječ i Tijelo – Bibliju i Isusa. 62 Ne
samo što ne pokazuju nikakvu zahvalnost prema Židovima, već ih blate, progone,
nazivaju ih korijenom svega zla. 63 Sveto pismo tumače na štetu Židova; čovjek
bi pomislio da je Isusov napasnik iz pustinje osobno na djelu. 64 Ima mnogo
poznatih kršćanskih naučenjaka: Ambrozije, Ivan, Jeronim, Augustin. 65 No
nijedan se od njih ne zauzima za Židove, nitko ih ne brani, nitko ne želi postati
njihovim odvjetnikom. 66 Neki biskupi čak nagovaraju svoje vjernike na
protjerivanje Židova, na uništavanje njihovih bogomolja, na pljačkanje njihovog
vlasništva. 67 Drugi se pak na sve moguće načine trude kako bi spriječili cara u
njegovu nastojanju da se Židovima nadoknadi učinjena šteta. 68 Prije tristo pedeset
godina vikala je židovska rulja, nahuškana od hramskih svećenika: „Raspni ga“!
69 Danas viče kršćanska rulja, nahuškana od biskupa: „Uništi Židova, protjeraj ga,
spali mu bogomolju“! 70 Tada je zbog Pilatove nepravedne osude prolivena nevina
židovska krv za spasenje čovječanstva iz vlasti tame. 71 Danas se u Rimskom
Carstvu ponovo prolijeva nevina židovska krv. 72 Neka ju Gospodin prihvati kao
zalog za jednu bolju, bogobojaznu, miroljubivu budućnost svijeta.
Treći dio Drugo poglavlje
1 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: 2 A
ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama, Kralju moj i Bože moj! 3 Zapadno Rimsko Carstvo postaje sve ugroženije. 4 Huni su svojim prodorom
Treća knjiga ljetopisa
43
otvorili put nadolazećim narodima. 5 I dok barbari preplavljuju mnoge rimske
provincije, mnogi lokalni moćnici preuzimaju vlast u svoje ruke. 6 Rimska je
uprava preselila u sigurnija područja. 7 Iz Mediolana preselila je u Ravenu, iz
Treverisa u Arles. 8 Car Flavije Honorije pokušava na sve moguće načine spasiti
što se još spasiti da. 9 Budući da nije nikakav strateg, njegov protivnik, vođa Gota
Alarik, lakoćom ga pobjeđuje. 10 Nakon što je sa svojim trupama opljačkao Rim,
Alarikove su ambicije počele rasti. 11 Krenuo je u osvajanje provincije Afrike.
12 No, na putu tamo zadesila ga je smrt.
13 Goti su napustili Italiju i uputili se u južnu Galiju. 14 Vodio ih je Athaulf, šogor
pokojnog Alarika. 15 Car Honorije uspio je pridobiti Gote kao federate.
16 Prepustio im je područje oko Tolose gdje je potom kralj Teoderik osnovao
Tolosansko Carstvo. 17 Zapadnorimski general Konstancije imenovan je
suvladarom cara Honorija koji nije imao nasljednika. 18 Istočnorimski car
Teodozije odbio je priznati Konstancija kao cezara. 19 Konstancije je umro nakon
sedmomjesečne vladavine, a Zapadno je Rimsko Carstvo ponovo upalo u krizu.
20 U međuvremenu je u Carigradu, nazvanom i Novi Rim, došlo do političkih i
crkvenih previranja. 21 Tamo je službu patrijarha obavljao Ivan Antiohijski, poznat
po svojoj govorničkoj sposobnosti. 22 Njegove propovijedi odišu neprijateljstvom
prema Židovima, a nije poštedio ni judeokršćane. 23 Podupirao je pristaše Origena,
čija je djela Crkva zabranila. 24 Nakon jedne razmirice s majkom mladog
Teodozija, Ivan Antiohijski smijenjen je s mjesta carigradskog nadbiskupa.
25 Zbog toga su u gradu izbili nemiri u kojima je spaljena Megale Ecclesia. 26 Kako
bi Carigrad zaštitio od nasrtaja Huna, car Teodozije je dao oko izduženog grada
podići novi obrambeni zid. 27 Dao je zatvoriti Zeusov hram u Olimpiji te je ukinuo
Olimpijske igre koje je prije njega već bio zabranio njegov istoimeni djed.
28 Teodozije je izdao brojne nove zakone; neki od njih su upereni protiv Židova
iako je njihova religija priznata. 29 Zabranjeni su miješani brakovi, a krštena djeca
dobivaju prednost kod nasljedstva. 30 Nadalje je Židovima zakonom zabranjeno
držanje robova jer se robove često prisiljavalo na obrezanje. 31 Teodozije je
također zabranio gradnju novih sinagoga, a kasnije je legalizirao prenamjenu
sinagoga u crkve. 32 Smijenjen je židovski patrijarh Gamaliel. 33 Patrijaršijski je
porez promijenjen u carski porez, a Sanhedrin je ukinut.
34 Ti protužidovski zakoni potakli su monaha Barsaumu na vrlo nekršćanska djela.
35 Sa svojim militantnim pristalicama uništavao je sinagoge i tjerao Židove iz
Jeruzalema. 36 U međuvremenu su Jeruzalem i Erec Izrael postali ciljem brojnih
hodočasnika. 37 I carica Eudocija hodočastila je u Jeruzalem i od tamo donijela
Treća knjiga ljetopisa
44
relikvije mučenika Stjepana u Carigrad. 38 Eudocija je podupirala Teodozija pri
osnivanju Visoke škole u Carigradu koja je djelovala pod državnom kontrolom.
39 Tu je nastao Zbornik zakona koji obuhvaća kronološkim redom sve zakone od
Konstantina do Teodozija. 40 Taj takozvani Teodozijanski zbornik prihvaćen je i u
Zapadnom Rimskom Carstvu. 41 Tamo je carem postao Valentinijan, šestogodišnji
sin pokojnog cara Konstancija. 42 Valentinijan je kasnije oženio kćerku Teodozija
te iz Ravene ponovo preselio u Rim.
43 U nekim dijelovima Perzijskog Carstva došlo je do progona kršćana nakon što
je biskup Abdas srušio jedan zoroastrijski hram. 44 Između Rimljana i Perzijanaca
ponovo je izbio rat; završio je sklapanjem mirovnog ugovora između Teodozija i
Bahrama i dogovorom o međusobnoj vjerskoj toleranciji. 45 Rim se obvezo
Perzijancima plaćati danak za obranu Kavkaza od mogućih upada Huna. 46 Židovi
su u rimsko-perzijskim ratovima stajali na strani Perzijanaca. 47 Ipak su se često
sukobljavali sa zoroastrijskim svećenicima. 48 Unatoč tome vjerski je život u
njihovim zajednicama cvao. 49 Njihova vjerska središta u Suri i Pumbediti također
su doživjela procvat. 50 U Zapadnom Rimskom Carstvu već je neko vrijeme na
snazi zabrana uništavanja sinagoga. 51 Kršćanski teolog Augustin iz Hippa
naglašava nužnost postojanja Židova u Božjem spasiteljskom planu. 52 Po njemu
kršćanski vladari trebaju štititi židovske zajednice kako bi na njihovom primjeru
demonstrirali superiornost kršćanstva nad judaizmom. 53 S druge strane se pak
Jeronim, također teolog, zauzima za uništenje Židova. 54 U Betlehemu je na
latinski preveo Tanah koji Crkva naziva Starim zavjetom. 55 Na temelju prijevoda
Vetus Latina preveo je i već kanonizirani Novi zavjet na razumljiviji latinski.
56 Jeronim je također preveo i preradio drugi dio Kronike Euzebija iz Cezareje,
koja predstavlja pregled povijesti od Stvaranja pa sve do kršćanstva kao priznate
religije. 57 U međuvremenu je car Teodozije sazvao crkveni sabor u Efezu. 58 Tamo
je odbačeno naučavanje carigradskog nadbiskupa Nestorija o Isusovoj dualnoj
naravi; Marija je nazvana „Bogorodicom“. 59 Također je i pelagijanizam, koji
niječe istočni grijeh, osuđen kao heretičan. 60 Nestorijanska Crkva u istočnoj
Asiriji nije prihvatila zaključke Sabora pa se odcijepila. 61 Tako ni caru nije uspjelo
postići vjersko jedinstvo u Rimskom Carstvu. 62 U starosti je Teodozije naginjao
monofizitstvu. 63 Monofizitstvo, koje priznaje samo Isusovu Božansku narav, a
negira njegovu čovječnost, pobijedilo je na jednom od sljedećih sabora u Efezu.
64 Mnogi predstavnici Crkava nisu se s time složili pa je tako došlo do novog
rascjepa Crkve. 65 Rimski biskup Leo spomenuti je sabor nazvao „razbojničkom
sinodom“. 66 Nakon Teodozijeve smrti Carstvom je zavladao Marcijan. 67 Vandali
su osvojili Kartagu i preuzeli vlast u gotovo čitavoj provinciji Afrika. 68 Veći dio
Hispanije došao je pod vlast Sveva. 69 U Britaniji su zavladali Anglosasi. 70 Samo
Treća knjiga ljetopisa
45
još rimski general Ecije uspješno brani Galiju od ekspanzije Vizigota, Franaka i
Burgunda. 71 Zbog seobe naroda, Zapadno Carstvo pod Valentinijanom sve više
propada. 72 Budućnost ne sluti na dobro.
Treći dio Treće poglavlje
1 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni
pravednika, pravo je stoga izopačeno. 2 Kraljevstvo Huna ojačalo je te sada graniči s oba dijela Rimskoga Carstva. 3 Vođa Huna Atila ratuje s Istočnim Rimskim Carstvom, prije svega zbog
neplaćanja mirovnog danka. 4 No, i između Huna i Zapadnog Carstva sve češće
dolazi do sukoba. 5 U bitci na Katalaunskim poljima rimski general Ecije odbio je
Hune uz pomoć Vizigota. 6 Teoderik, kralj Vizigota, pao je u borbi, a Torismund
je postao njegov nasljednik. 7 Atila je zatim ponovno napao sjevernu Italiju.
8 Bizantski napadi kao i epidemija kuge osujetili su njegov plan osvajanja Rima.
9 Postoji mišljenje da je Rim spašen zahvaljujući susretu Atile i rimskog bis
kupa Lea. 10 Nakon Atiline smrti Hunsko je Kraljevstvo oslabilo, a vlast na tom
području preuzela su dotad ugnjetavana germanska plemena.
11 U Kalcedonu je zasjedao crkveni sabor. 12 Na njemu su sudjelovali uglavnom
istočni biskupi. 13 Naposljetku je okončan dugogodišnji spor oko božanske i
ljudske naravi u Isusu. 14 Trojstvo je proglašeno dogmom. 15 Crkve Egipta, Svete
Zemlje i Sirije nisu se složile s formulacijom dogme. 16 Posljedično je došlo do
njihovog odcjepljenja. 17 Njihovi su biskupi u saborskim zaključcima vidjeli
povratak nestorijanizmu. 18 Zapadni Sirijci i egipatski Kopti razumjeli su Isusovo
božanstvo i čovještvo kao jednu narav. 19 Istočni Sirijci su se već prije odcijepili
od Crkve zbog nestorijanizma. 20 Osim formuliranja Vjerovanja, na Saboru su
obrađivane i druge teme. 21 Jedna je od njih monaštvo koje je rašireno prije svega
na Istoku. 22 Postoje stiliti u Siriji, putujući monasi kao i samostanske zajednice
po uzoru na Pahomijeve zajednice u Egiptu. 23 Na zapadu je zajedno s monasima
u samostanu pored grada živio i biskup Martin iz Toursa. 24 Monasi su se na istoku
počeli naseljavati i u gradovima gdje su se nerijetko nedisciplinirano vladali. 25 Iz
tog su razloga samostani stavljeni pod nadzor nadležnog biskupa, a monasima
je zabranjen slobodan izlaz. 26 Ukupno je na Kalcedonskom saboru obrađeno
dvadeset osam kanona, od kojih je zadnji postao kamenom spoticaja za jedinstvo
Crkve. 27 Prema tom kanonu biskupima Rima i Carigrada pripada isti hijerarhijski
status. 28 Rimski biskup Leo se tome usprotivio; pozivajući se na činjenicu da su
Rimsku zajednicu osnovali apostoli, on je inzistirao na primatu Rima. 29 No car
Treća knjiga ljetopisa
46
Marcijan potvrdio je sve saborske zaključke iz političkih razloga.
30 Nakon nasilne smrti zapadnorimskog cara Valentinijana, u Rimu je zavladao
kaos. 31To su iskoristili Vandali koji su opljačkali Rim. 32 Gotski kralj Teoderik,
sin Torismunda, borio se u službi Rima protiv Sveva i zaustavio njihov daljnji
prodor u Hispaniju. 33 U Zapadnom Rimskom Carstvu dolazilo je do naglih
promjena vladara zbog čega je Carstvo postalo veoma nestabilno. 34 Na Istoku je
vojska proglasila Flavija Valerija Lea carem, okrunio ga carigradski patrijarh.
35 Pod njegovim su zapovjedništvom udružene vojne snage Istočnog i Zapadnog
Carstva pokušale pobijediti Vandale, no bez uspjeha. 36 Zapadnogotski kralj
Teoderik smaknut je od svog brata Eurika. 37 Kod Ostrogota zakraljio se neki
Teoderik koji je uspio ujediniti različite grupe Gota. 38 Nakon što su se spojili s
Gotima u Trakiji, Ostrogoti su postali opasnost za Carigrad. 39 Tamo je na carsko
prijestolje zasjeo jedan vojskovođa iz Izaurije koji je uzeo grčko ime Zenon.
40 Zenon je uspio diplomatskim sredstvima stabilizirati Istočno Rimsko Carstvo.
41 U Kartagu je poslao delegaciju koja je vandalskog kralja Gajzerika proglasila
nezavisnim vladarom Afrike. 42 Time je polako prestalo gusarstvo Vandala.
43 Na Zapadu se dogodio vojni puč u kojem je germanski vojskovođa Odoaker
preuzeo vlast. 44 Zenon je priznao Odoakera kao vladara Italije. 45 No Odoaker tu
nije stao: unajmio je Siciliju od Vandala i zaposjeo Dalmaciju. 46 Zenon je sada
protiv njega poslao prvo Rugijce, a nakon njihovog neuspjeha Istočne Gote. 47 Na
taj je način maknuo iz svoje blizine ostrogotskog kralja Teoderika. 48 Što se
crkvene politike tiče, sa Zenonom je započeo progon poganskih filozofa u
Aleksandriji. 49 Zenon je želio egipatske monofizite ponovo vratiti u Crkvu. 50 Bio
je spreman na kompromis te prešutno prijeći preko osporavanih točaka
Kalcedonskog sabora. 51 Rimski biskup Feliks reagirao je na to isključenjem
carigradskog patrijarha Akacija iz Crkve. 52 Teodozijevi protužidovski zakoni
počeli su se primjenjivati i u Samariji. 53 Stoga je tamo izbila pobuna u kojoj je
uništeno više kršćanskih zajednica. 54 Nakon ugušenja pobune, Zenon je naredio
da se hram na brdu Garizim prenamijeni u kršćansku crkvu.
55 Kralj Vandala Hunerik, sin Gajzerika, sazvao je crkveni sabor u Kartagi, na
kojem je prihvaćen arijanizam kao jedina dozvoljena varijanta kršćanstva.
56 Posljedično su mnogi tradicionalni kršćani, kako pravoslavni, tako i katolički,
izgubili život. 57 Do promjena u Crkvi i politici došlo je i u Armeniji, prvoj zemlji
u kojoj je kršćanstvo proglašeno državnom religijom. 58 U ratovima između Rima
i Perzije veći dio Armenije potpao je pod Perziju. 59 Perzijski kralj Jazdegerd
ugnjetavao je armenske kršćane. 60 Nastojeći silom uvesti zoroastrizam u čitavom
Treća knjiga ljetopisa
47
Perzijskom Carstvu, on je u bitci kod Avarayra pobijedio armensko kršćans
ko plemstvo. 61 Unatoč tome, Armenci su sačuvali svoj kršćanski identitet.
62 Sinoda u Beth-Lapatu proglasila je nestorijanizam službenim naukom koji
obvezuje sve kršćane u Perzijskom Carstvu. 63 Vizigoti su u Galiji potukli franačka
plemena. 64 No sve se promijenilo kada je franačkim vladarom postao Klodvig iz
dinastije Merovinga. 65 On je u Galiji pobijedio rimskog vojskovođu Sijagrija i
tamo osnovao Franačko Kraljevstvo. 66 Istočni Goti pod vodstvom Teoderika
bilježili su uspjehe u Italiji; u Raveni je ubijen Odoaker. 67 Cara Zenona je na
bizantskom prijestolju naslijedio Anastazije koji simpatizira s monofizitizmom.
68 Iz tog se razloga rimski biskup Gelazije obratio Anastaziju pismom u kojem je
naglasio autoritet rimskog biskupa u vjerskim pitanjima. 69 Gelazije je uveo
blagdan Svijećnice koji se na Istoku zove Blagdan susreta. 70 Car Anastazije
potvrdio je ostrogotskog kralja Teoderika kao vladara Italije. 71 Biskup Remigije
krstio je franačkog kralja Klodviga. 72 Za razliku od drugih germanskih vladara,
on je primljen u kršćanstvo po katoličkom, a ne po arijanskom ritualu.
Treći dio Četvrto poglavlje
1 Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. 2 Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva istočni se dio Imperija stabilizirao i
razvio u svjetsku silu, nazvanu Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant. 3 Istočnorimski
car vlada velikim dijelovima Panonije, Malom Azijom sve do Egipta kao i
dijelovima Mezopotamije. 4 Nakon šezdeset godina mira ponovo je došlo do
vojnog sukoba između cara Anastazija i perzijskog kralja Kavada. 5 Pred kraj rata
Anastazije je u Dari, na samoj perzijskoj granici, počeo graditi jaku tvrđavu i time
povrijedio jedan stari dogovor s Perzijancima. 6 Vladari novonastalih zapadnih
kraljevstava samo su prividno podloženi istočnorimskom caru, a u načelu vladaju
samostalno. 7 Ostrogotski kralj Teoderik nastojao je ujediniti germanska plemena,
pa se u tu svrhu poslužio „bračnom“ politikom. 8 Svoje kćeri udao je za vizigotske
i burgundske prijestolonasljednike, svoju sestru u dinastiju Vandala. 9 On je sam
oženio sestru franačkog kralja Klodviga. 10 Kad je Klodvig konvertirao na
katolicizam, propao je Teoderikov san o ujedinjenju germanskih plemena na
temelju arijanizma. 11 Klodvig je pobijedio Alemane i Turinžane te krenuo u rat
protiv Vizigota. 12 Odredio je Pariz kao novi glavni grad Franačkog Kraljevstva.
13 Car Anastazije imenovao je Klodviga počasnim konzulom. 14 Nakon što je
vizigotski kralj Alarik pao u borbi protiv Klodviga, Teoderik je javno napao
Klodvigovu ekspanziju. 15 Galskim dijelom Vizigotskog Kraljevstva ovladali su
Franci. 16 Teoderik je kao staratelj malodobnog kralja praktički vladao i
Treća knjiga ljetopisa
48
Vizigotima. 17 Područje njegove vladavine prostiralo se od Panonije pa sve do
Hispanije. 18 Nakon Klodvigove smrti Franačko je Kraljevstvo podijeljeno među
njegova četiri sina koji su osnovali četiri kraljevstva: Pariz, Soisson, Reims i
Orleans. 19 U Bizantu je car Justin zasjeo na prijestolje. 20 Služeći se diplomacijom,
nastojao je ukinuti podijeljenost koja je nastala uslijed različitih formulacija
Vjerovanja. 21 On je, na štetu monofizita, preuzeo vjersku formulu rimskog
biskupa Hormizda. 22 Uslijedili su progoni arijanaca. 23 Iz tog je razloga gotski
kralj Teoderik poslao novog rimskog biskupa Ivana u Carigrad. 24 Budući da Ivan
nije ispunio sve Teoderikove zahtjeve, uhićen je u Raveni, a nedugo zatim je i
umro. 25 Iste godine umro je i Teoderik koji je bio poznat po vjerskoj toleranciji.
26 Poštivao je i židovsku vjeru te naredio kršćanima u Raveni ponovnu izgradnju
sinagoge koju su bili spalili.
27 U Bizantskom je Carstvu cara Justina naslijedio njegov nećak Justinijan. 28 On
je uložio velike napore u kodifikaciji rimskoga prava. 29 Tako je sto godina nakon
Teodozijanskog zakonskog zbornika nastao Justinijanov pravni kodeks. 30 Novi
zakoni sadrže i stroge protužidovske propise. 31 Židovima je zabranjeno držanje
kršćanskih radnika ili robova, čime im je praktički onemogućeno bavljenje
poljoprivredom. 32 Na drugom crkvenom saboru u Orleansu zabranjena je ženidba
između Židova i kršćana. 33 Jedan od sljedećih sabora zaprijetio je
ekskomunikacijom kršćana koji bi sa Židovima zajedno blagovali. 34 Kršćanima
je zabranjeno sastajanje sa Židovima za vrijeme Velikog tjedna. 35 U Samariji je
Julijan ben Sabar poveo pobunu protiv Bizanta koja je ugušena od carskih četa.
36 Za Justinijanove vladavine nastale su mnoge kršćanske građevine, koje su prije
svega služile veličanju dominantne religije. 37 Jedna od njih je Marijina crkva na
Hramskom brdu u Jeruzalemu. 38 Car je obnovio i oštećenu Crkvu Rođenja
u Betlehemu. 39 Dijamant je Justinijanova graditeljstva pak bazilika Hagia Sophia
u Carigradu. 40 Izgrađena je umjesto nekadašnje Teodozijeve crkve koja je
izgorjela u pobuni protiv Justinijana. 41 Hagia Sophia nadmašuje po veličini čak i
crkvu sv. Polieukta koja je nedavno dovršena prema modelu Salomonova hrama.
42 Perzijski kralj Kavad ponudio je caru Justinijanu svog sina na usvajanje što
Justinijan nije prihvatio. 43 Kavad je želio u kršćanskoj sjevernoj provinciji
nametnuti zoroastrijsku religiju, nakon čega su borbe s Bizantom ponovo
usplamtjele. 44 U bitci kod Dare Bizant je pobijedio Perzijance. 45 Zatim je među
njima sklopljen takozvani „Vječni mir“. 46 Sada se Justinijan mogao usredotočiti
na izgubljena zapadnorimska područja. 47 Njegov je vojskovođa Belizar najprije
pobijedio Vandalsko Kraljevstvo u Africi. 48 Zatim je preko Sicilije napao
Ostrogotsko Kraljevstvo u Italiji koje je nakon Teoderikove smrti bilo dosta
Treća knjiga ljetopisa
49
oslabljeno. 49 Perzijski kralj Hozroje nakon osam godina prekinuo je mir s
Bizantom. 50 Perzijanci su prodrli u Siriju i osvojili bizantsku metropolu Antiohiju
na Orontu čije je stanovništvo nakon dva potresa bilo izdesetkovano. 51 Osim
prirodnih katastrofa još je i epidemija kuge poharala obje svjetske sile. 52 Čak
se i car Justinijan zarazio. 53 Nakon ozdravljenja pojačano se okrenuo teološkim
pitanjima. 54 Justinijan se zalagao za povratak monofizita u Crkvu, ali je uvijek
iznova naletio na otpor zapadnih biskupa. 55 Justinijan je potvrdio pet crkvenih
patrijarhata: Rim, Carigrad, Aleksandriju, Antiohiju i Jeruzalem. 56 Ti bi
patrijarhati trebali osigurati jedinstvo Crkve; kod eventualnih razmimoilaženja
stvari bi se rješavale na crkvenim saborima.
57 Na Zapadu je došlo do širenja redovništva. 58 Crkveni sabor u Agdi zabranio je
gradnju samostana za redovnike i redovnice na istom mjestu. 59 Asket Benedikt iz
Nursije osnovao je samostan na brdu kraj grada Cassina. 60 Tamo redovnici žive
prije svega od poljoprivrede, a samostan je ekonomski neovisan. 61 Temeljni su
stupovi Benediktovog pravila molitva, fizički rad i poslušnost. 62 U Rimu djeluje
jedan učeni monah i matematičar skitskog porijekla, Dionizije Egzigus. 63 On je
preveo crkvene kanone iz grčkog na latinski i izračunao tablicu uskrsnih termina.
64 Za Dionizija je bilo neprihvatljivo da kršćanski kalendar počinje vladavinom
cara Dioklecijana, progonitelja kršćana pa je uzeo Isusovo rođenje kao ishodišnu
točku za kršćansko računanje vremena. 65 Već je ranije Euzebije iz Cezareje,
teolog i povjesničar, pokušavao izraditi kršćanski kalendar. 66 Židovi imaju svoj
vlastiti kalendar koji počinje stvaranjem čovjeka. 67 Crkva je zabranila Židovima
slaviti Pashu prije kršćanskog Uskrsa. 68 Kršćanski blagdani sve više gube vezu
sa svojim židovskim korijenima. 69 Sada se zapisuju rasprave rabina o usmenoj
Tori i židovskom pravu. 70 Ti se zapisi nazivaju Talmud. 71 Rani zapisi takvih
rasprava proizašli su iz židovskih škola u Erec Izraelu. 72 Kasniji, opsežniji zapisi
nastali su ponajviše u židovskim akademijama u Babilonu.
Treći dio Peto poglavlje
1 Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. 2 Narodi se bore kako bi zadržali teritorij koji nastanjuju ili ga čak proširili. 3 Svijet
je u stalnom pokretu, poput ogromnog mlinskog kotača kojeg pokreće vrijeme. 4 U stalnom pokretu drži i car Justinijan svog vojskovođu Belizara. 5 Šalje ga
svuda odakle Bizantu prijeti opasnost. 6 Belizar je preustrojio i doveo u red
zanemarenu vojsku. 7 Novače se samo slobodni, hrabri muškarci, pa i oni iz
pobijeđenih naroda. 8 Kao što je već spomenuto, Belizar je u bitci kod Dare
Treća knjiga ljetopisa
50
pobijedio Perzijance. 9 Pošto je ugušio pučki ustanak u Carigradu, poslan je u rat
protiv Vandala. 10 Nakon pobjede u Africi, protivnici su ga okrivili da se tamo
namjeravao proglasiti kraljem. 11 Isto su mu podmetali i nakon vojnih uspjeha u
Italiji, pa je stoga pozvan natrag u Carigrad. 12 U Italiji ga je zamijenio Narzes koji
je zatim požeo slavu zbog pobjede nad Ostrogotima. 13 Bizant je u borbi s
Vizigotima osvojio južnu obalu Hispanije s gradom Nova Kartaga i tu osnovao
provinciju nazvanu Hispanija. 14 Time je djelomično restaurirao stari Rimski
Imperij.
15 Belizar je obranio Carigrad od napada Avara. 16 Taj je stepski narod imao
podosta sličnosti s Hunima pa je često tako i nazivan. 17 Avari su se pred
nadolazećim Gok Turcima pomicali prema zapadu. 18 Turci su zajedno s
Perzijancima uništili Heftalitsko Carstvo. 19 Avari su na svom putu prema zapadu
podjarmili preostale Hune kao i neka druga nomadska te neka slavenska plemena.
20 Car Justinijan nije se želio boriti protiv Avara, već im je radije platio danak.
21 Bizantski su diplomati skrenuli pažnju Avara na Franačko Kraljevstvo. 22 No
Franci su pobijedili Avare koji su se zatim vratili u Panoniju. 23 Belizaru je opet
podmetnuta zavjera protiv Justinijana. 24 Vjerni i odani vojskovođa preminuo je u
istoj godini kao i njegov car.
25 Novi bizantski car Justin, Justinijanov nećak, odbio je plaćati danak Avarima.
26 U međuvremenu su Langobardi i Avari sklopili savez i pobijedili Gepide.
27 Budući da susjedstvo s Avarima nije obećavalo ništa dobro, Langobardi
nastaviše svoj put prema sjeveru Italije. 28 Dolazak Avara uzrokovao je pomicanje
slavenskih plemena. 29 Rimljani Slavene zovu barbarima ili robovima.
30 Nakon odlaska Langobarda, Slaveni su došli u Panoniju, Norik i Karantaniju.
31 Neka slavenska plemena su pred Avarima bježala prema jugu i zaposjela
sjeverni dio Grčke do Soluna. 32 Taj drugi po važnosti bizantinski grad odolio je
tako napadima Avara kao i Slavena. 33 Invazija tuđih plemena i naroda bila je
pogubna za rimsku kulturu dok grčka kultura i dalje cvate. 34 Justinijan je, doduše,
ukinuo pogansku filozofsku školu u Ateni, ali su grčki filozofi u kršćanskim
školama Aleksandrije još uvijek visoko cijenjeni. 35 Avari su pod vodstvom
kagana Bajana podjarmili većinu slavenskih plemena. 36 Slaveni se rado
naseljavaju u plodnim područjima jer se pretežito bave poljoprivredom.
37 Nomadski Avari običavaju prezimiti kod Slavena te uzimati sebi žene iz njihove
sredine. 38 Langobardi su se u sjevernoj Italiji počeli baviti poljoprivredom.
39 Nekadašnja rimska vojna baza Pavia postala je glavnim gradom Langobardskog
Kraljevstva. 40 Langobardski knezovi izabrali su Autarija za kralja. 41 Kralj
Treća knjiga ljetopisa
51
Vizigota Leovigild, arijanac, oženio je svog sina Hermenegilda s franačkom
princezom katoličke vjere. 42 Hermenegild je, naime, trebao preuzeti vladavinu u
južnom dijelu Vizigotskog Kraljevstva sa sjedištem u Sevilli. 43 Budući da je
većina tamošnjeg stanovništva katoličke vjere, i on sam je prestupio na
katolicizam. 44 Hermenegild se pobunio protiv svog oca, pobuna je ugušena, a
Hermenegild uhićen. 45 Nakon Leovigildove smrti, njegov je mlađi sin Rekared
zasjeo na vizigotsko prijestolje. 46 On je također konvertirao na katolicizam čime
je želio postići jedinstvo Kraljevstva. 47 U arijanskim je krugovima uslijed toga
dolazilo do intriga i bezuspješnih zavjera. 48 Rekkared je sazvao sabor u Toledu.
49 Ali idemo po redu.
50 Car Justinijan je zbog spornih spisa triju teologa sazvao drugi po redu sabor u
Carigradu. 51 Saboru su osobno prisustvovali patrijarh Antiohije i patrijarh
Aleksandrije dok su rimskog biskupa Vigilija i jeruzalemskog patrijarha zastupali
njihovi legati. 52 Sporni spisi su na Saboru proglašeni heretičnima. 53 Zapadni
biskupi, pogotovo oni iz Italije, u osudi su vidjeli pobjedu monofizita, pa se nisu
složili sa saborskim zaključcima. 54 Biskupom Toursa, jedne od najvažnijih
biskupija Galije, imenovan je Gregorius Florentius, poznat kao biskup Gregorius.
55 Bio je povjesničar te je između ostalog napisao i franačku povijest do
Klodvigovih nasljednika. 56 Franačka dinastija Merovinga duguje svoje ime
Klodvigovu djedu Meroveju. 57 Klodvigov je nećak Hilperik pokušavao na sve
moguće načine prinuditi Židove da prihvate kršćanstvo. 58 Mnogi su od njih
pobjegli, preostali su mogli birati između krštenja i vađenja očiju. 59 Položaj
Židova pogoršao se i u Vizigotskom Kraljevstvu.
60 Sada se vratimo već spomenutom saboru u Toledu. 61 Na tom je saboru službeno
prihvaćena formula „filioque“. 62 Jedan drugi zaključak propisuje obavezno
krštenje djece iz miješanih brakova između Židova i kršćana. 63 Jedan ugledan
Rimljanin, monah Grgur, postao je novim rimskim biskupom. 64 Njegovo
biskupsko geslo glasi Servus servorum Dei – sluga slugu Božjih. 65 Grgur je naslov
pappas - papa - ograničio isključivo na rimskog biskupa. 66 Osniva nove
samostane i širi Benediktovo pravilo. 67 Grgur je s Langobardima dogovorio
plaćanje tributa. 68 U Sasanidskom Carstvu došlo je do ustanka gdje je plemstvo
ubilo kralja Hormizda. 69 Njegov sin Hozroje pobjegao je u Bizant. 70 Car
Mauricije pomogao mu je ponovo uspostaviti red u Sasanidskom Carstvu. 71 Na
Bizant nasrću Avari i Slaveni. 72 Avari su stigli sve do Carigrada; Bizantinci se
osvetiše pljačkajući teritorij Avara.
Treća knjiga ljetopisa
52
Treći dio Šesto poglavlje
1 Lav riče: tko da se ne prestravi; Gospod Bog govori: tko da ne prorokuje? 2 Židovi još uvijek žive raspršeni po cijelom svijetu, bez domovine, bez Hrama. 3 U babilonskom gradu Suri službuje Mar bar Rab Chanan kao prvi poglavar
židovske Akademije. 4 Perzijom vlada Hozroje Parviz, u kojeg Židovi polažu
velike nade. 5 Car Mauricije vladar je Bizanta. 6 Kršćanskim se svijetom upravlja
iz više različitih središta; među njima su vodeći Rim, Carigrad i Jeruzalem. 7 To
je vrijeme pape Grgura; Cirijak je patrijarh u Carigradu, Amos u Jeruzalemu. 8 Na
granice postojećih imperija sve više pritišću strani narodi i etničke grupe; ubijajući
i pljačkajući pokušavaju osvojiti što više teritorija. 9 Ponegdje opustoše cijele
predjele, drugdje pljačkaju samo gradove, opet drugdje se naseljavaju i miješaju
sa starosjediocima. 10 Sva velika kraljevstva nastoje povećati i ojačati svoju vojsku
kako bi mogli osigurati granice, vratiti izgubljena područja i osvojiti nova. 11 I
Židovi se u vojnim postrojbama različitih zemalja bore za interese vladajućih
moćnika. 12 Osim toga, Židovi su, naročito u kršćanskim zemljama, izvrgnuti
progonima i nametanju kršćanstva. 13 Prisilno je pokrštavanje u nekim predjelima
dio svakodnevice. 14 Papa Grgur je, doduše, digao svoj glas i zatražio da se
prestane time, no položaj se Židova nije baš mnogo promijenio.
15 Državni poglavari imaju druge brige. 16 Car Mauricije vodio je nekoliko
obrambenih ratova protiv Slavena i pobijedio ih. 17 Nakon što je perzijskom caru
Hozroju pomogao zasjesti na prijestolje, dobio je sjeverni dio Mezopotamije.
18 Dočasnik Focije svrgnuo je i ubio Mauricija. 19 Taj se zatim popeo na prijestolje
što se pak kosilo s interesima Perzijanca Hozroja. 20 Perzija je stoga napala rimski
teritorij. 21 To je išlo u prilog velikom neprijatelju Rimljana, Avarskom
kraljevstvu, koje je dotad bilo pritisnuto, a sada se uspijeva oporaviti i čak ojačati.
22 No, i Focije je, nastojeći učvrstiti svoju moć, tražio sebi saveznike. 23 U tu je
svrhu poklonio novoizabranom papi Bonifaciju rimski Panteon. 24 Papa ga je dao
preurediti u crkvu Kršćanskih mučenika. 25 Focije se unatoč svim nastojanjima
nije dugo održao na prijestolju, a pogotovo nakon gubitka teritorija u borbi s
Perzijancima. 26 Srušili su ga Heraklijevi vojnici i osakatili ga. 27 Heraklije, sin
namjesnika Kartage, u Carigradu je okrunjen za cara. 28 Perzijanci su, iskoristivši
borbu za prijestolje u Carigradu, prodrli u Siriju. 29 Carigradskog patrijarha Tomu
naslijedio je patrijarh Sergije.
30 Dok je u zapadnim zemljama Rimskoga Carstva divljao bratoubilački rat
između dva Merovinga Teodeberta i Teoderika, perzijski vojskovođa Šachrbaraz
zauzeo je Damask. 31 To je Židovima probudilo nove nade. 32 Naslutili su
Treća knjiga ljetopisa
53
mogućnost svog povratka u Jeruzalem, o čemu su stoljećima sanjali. 33 Stoga su
pomagali Perzijance na sve moguće načine i primili od njih obećanje da će se u
slučaju pobjede moći vratiti u Jeruzalem. 34 Židovi su bili spremni učiniti sve kako
bi se mogli vratiti u svoju zemlju i živjeti u Jeruzalemu. 35 Među njima je zavladalo
mesijansko raspoloženje, svuda se osjećalo napeto iščekivanje. 36 Stoljetno
progonstvo, podčinjenost, ponižavanja, robovanje, prisilna pokrštavanja, sve je to
buknulo u poklik za slobodu, za borbu, za odmazdu. 37 I stvarno su Perzijanci,
potpomognuti Židovima, uspjeli osvojiti Jeruzalem. 38 Relikvija Isusova križa
odnesena je u Perziju što bijaše pravi šok za kršćane. 39 Mnoge su crkve porušene,
bezbroj je kršćana ubijeno. 40 Židovi su svom snagom pomagali Perzijancima i
time se sve više zamjerali kršćanima. 41 Perzijanci nakon pobjede održaše
obećanje dano Židovima, ali ne za dugo. 42 Židovima se dogodilo ono isto što im
se događalo uvijek kada su se uzdali u svoje saveznike umjesto u Gospodina.
43 Najprije im bijaše dozvoljeno naseljavanje u Jeruzalemu i Judeji. 44 Jeruzalem
je dobio autonomiju pod vodstvom Nehemije ben Hušeja. 45 Zavladalo je
slavljeničko raspoloženje, Židovi su imali velike planove, namjeravali su ponovno
podići Hram. 46 No događaji dana koji uslijediše nisu slutili na dobro.
47 Perzijanci su ubrzo promijenili svoj stav prema Židovima. 48 Zbog promjene
vanjske politike kao i zbog pritiska od kršćanske strane ponovo im je zabranjen
pristup Jeruzalemu. 49 Kada je kasnije kršćanski car Heraklije osvojio Jeruzalem,
Židovi su bivali žrtve nasilja, ubijanja i pljačke. 50 Kršćani su na sve moguće
načine vršili odmazdu nad njima, usprkos suprotnom obećanju cara Heraklija.
51 Odnosi između Židova i kršćana bili su na dotad najnižem stupnju. 52 Obje su
strane bile zadojene neprijateljstvom, ogorčenjem i mržnjom. 53 Za Židove nije
postojalo ništa strašnije od gubitka Obećane zemlje i nekadašnje slave Jeruzalema.
54 Kršćanima je pak bio najprječi cilj protjerati Židove s njihovog vječnog posjeda
i iz njihovog svetog grada. 55 Heraklije je relikviju Križa svečano vratio u
Jeruzalem. 56 Kršćani su bivali sve jači, pa su nanosili Židovima sve više zla.
57 Židovi su, gnjevni, pokušavali uzvraćati bockanjem gdje god je to bilo moguće.
58 Najčešće su pak bježali kako bi spasili goli život. 59 Obje su se strane pozivale
na istoga Boga, duboko uvjerene kako sve čine u njegovo ime. 60 No budući da su
se svi pozivali na Boga, Božji je odgovor ubrzo uslijedio. 61 Bio je potpuno
drukčiji od očekivanog.
62 Na jugoistoku je, u arapskom gradu Meka, upravo u to vrijeme jedan čovjek
tvrdio da prima nebeske poruke. 63 Čovjek se zvao Muhamed, a bio je rodom iz
Meke, iz plemena Kurejš. 64 Rodio se kao polusirota, a kada je imao šest godina,
umrla mu je i majka. 65 Poslije toga živio je kod svoga djeda. 66 Dvije godine
Treća knjiga ljetopisa
54
kasnije umro je i djed pa Muhameda primi k sebi njegov stric Abu Talib, koji je
bio utjecajan trgovac. 67 Već nakon kratkog vremena Muhamed je upravljao
karavanama svoga strica. 68 S dvadeset godina stupio je u službu kod bogate
udovice Hatidže. 69 U njezinoj se službi iskazao kao vrlo uspješan trgovac. 70 S
dvadeset i pet godina oženio se Hatidžom koja je bila dosta starija od njega te je s
njom imao četvero djece. 71 Bio je na dobru glasu kao pošten, iskren i ponizan
čovjek. 72 Meka bijaše tada trgovački grad i cilj mnogih hodočasnika. 73 Svetište
u Meki sakrivalo je slavnu Kabu, onomad posvećenu jednom, najvišem bogu, ali
uz to još stotinama manjih bogova. 74 U Meki su živjele brojne židovske zajednice,
a bilo je tamo i kršćana. 75 Ove potonje kršćanski je Rim smatrao krivovjercima
jer su u svojoj liturgiji upotrebljavali apokrifne spise koje Crkva nije priznavala, i
koji su i inače imali svoje posebne običaje koje Crkva nije tolerirala.
76 Muhamed je, dakle, tvrdio da mu se ukazao anđeo Gabrijel i objavio mu božju
poruku. 77 Poruka se, prema njegovim navodima, odnosila uglavnom na objavu
jednoga pravog Boga i na poziv Muhameda u proročku službu. 78 U početku se
Muhamed ustezao i dvoumio, no kako su se susreti s anđelom Gabrijelom
nastavljali, prihvatio je službu proroka. 79 Od neodlučnog i očajnog čovjeka, koji
je u početku čak namjeravao počiniti samoubojstvo, Muhamed se s vremenom
pretvorio u samosvjesnog, neustrašivog navjestitelja primljenih poruka. 80 Prva
vjernica i sljedbenica bila je njegova supruga Hatidža. 81 Srž Muhamedovih
propovijedi – proklamiranje Alaha kao jedinog Boga, koji će jednog dana suditi
svijet – bila je trn u oku mnogih stanovnika Meke. 82 Većina njih je, naime, živjela
od hodočasnika koji su dolazili u Meku i klanjali se različitim bogovima.
83 Njegov se nauk činio nespojiv s mekanskom tradicijom 84 Međutim, Muhamed
nije želio odustati, već je neumorno širio novi nauk te tako došao u sukob s
Mekancima. 85 Brojni njegovi sljedbenici ubrzo su pobjegli iz Meke, pa i sam je
Muhamed s nekolicinom vjernika našao utočište u gradu Jatrib. 86 Tamo je ubrzo
osnovana prva muslimanska zajednica. 87 Osnove navještaja muslimanske vjere
bile su: vjera u Jednog, jedinog Pravog Boga, u anđele, nebeske objave i proroke,
u sudnji dan i Božje predodređenje odnosno u Božje upravljanje svim bićima.
88 Muhamed je objave koje je primio posredovao kako židovskoj, tako i kršćanskoj
strani. 89 Ni jedni ni drugi nisu ga ozbiljno shvatili, naprotiv, ismijali su ga;
predbacivali su mu nepoznavanje svetih spisa i neukost kao i falsificiranje
biblijskog nauka. 90 Valja napomenuti da Muhamed nije znao ni čitati ni pisati.
91 To je bio dovoljan razlog da se njegove objave proglase halucinacijama.
92 Odbačen od svojih sugrađana, ismijan od kršćana i Židova, Muhamed je bio na
najboljem putu da ga zadesi sudbina većine proroka: sramota, progonstvo, smrt.
93 No njegova se sudbina u Jatribu nenadano promijenila. 94 Kratko vrijeme iza
Treća knjiga ljetopisa
55
toga došlo je pak do zaokreta i u sudbinama njegovih protivnika: stanovnika
Meke, Židova i kršćana. 95 Prema svojim vlastitim tvrdnjama Muhamed je u
svojim vizijama dobio dozvolu povesti rat. 96 U početku je sa svojim pristašama
napadao mekanske karavane dok nakon nekoliko godina nije izvojevao sjajnu
pobjedu. 97 Sada su i Mekanci prihvatili novu vjeru, iz Kabe su izbačeni kumiri,
Meka je postala sveti grad islama. 98 U međuvremenu je iz Jatriba protjerana prva
židovska plemenska zajednica. 99 Godinu dana kasnije uslijedio je izgon zajednice
banu Nadir. 100 Treća zajednica, banu Quaryza, odupirala se dvadeset pet dana.
101 Na kraju je pobijeđena, muškarci su egzekutirani, a žene i djeca prodani su u
sužanjstvo.
102 Muhamedova početna simpatija prema Židovima preokrenula se u netrpeljivost
pa čak i mržnju. 103 Nakon Muhamedove smrti, neprijateljstvo se muslimana
prema Židovima primirilo. 104 Također su i odnosi između muslimana i kršćana
uzeli sličan tijek. 105 Početna simpatija prerasla je u neprijateljstvo nakon što su
kršćani nazvali Muhameda lažnim prorokom. 106 Zbog neprihvaćanja od strane
Židova i kršćana, Muhamed je na neki način promijenio globalno usmjerenje
islama. 107 Pristupio je aktivnijoj i nasilnijoj islamizaciji. 108 Dao je pisati pisma u
kojima je pozivao na prihvaćanje islama i slao ih preko svojih izaslanika različitim
mogućnicima i drugim poznatim osobama svijeta. 109 Naslovnike je pozivao da
zajedno sa svojim podložnicima pristupe islamu. 110 Mnogi su se stvarno odazvali
njegovom pozivu te se sve više povećavao broj vjernika. 111 Gdje poziv nije urodio
plodom, tamo su pomogli mač i borbena smionost muslimana. 112 Osvajački
pohodi islamskih boraca postajali su sve riskantniji i uspješniji. 113 Muhamed je
umro nakon teške bolesti, a islam se nastavio širiti nesmanjenom brzinom, možda
čak i brže nego prije. 114 Uspjeh islamskih boraca nezamisliv je ako se uzme u
obzir da se radilo najčešće o nepismenim ljudima koji se međusobno nisu ni
poznavali i koji su bili potpuno neiskusni u vođenju države i vojske. 115 Pravo je
čudo kako je gomila beduina, Arapa i barbara uspjela pobijediti sva poznata
kraljevstva onoga vremena i osvojiti ogromna područja.
116 Barem bi se sada kršćani trebali prisjetiti Gamalijelovih riječi izgovorenih u
odnosu na Isusove učenike i njihovo naviještanje: 117 Prođite se tih ljudi i pustite
ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako
potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih, da ne dođete u sukob s
Bogom! 118 Židovsko Veliko vijeće uvažilo je opomenu, dok se sad, godinama
kasnije, kršćansko vodstvo na nju oglušilo. 119 Umjesto toga kršćani su se još žešće
prihvatili borbe protiv muslimana. 120 No situacija se ubrzo promijenila.
121 Muslimanski su borci sve brže napredovali osvajajući područja Perzijskog
Treća knjiga ljetopisa
56
Carstva kao i teritorij tako slavnog cara Heraklija. 122 Islam se širio poput vatre.
123 Masovna obraćenja jednome Bogu, Stvoritelju svijeta, započela su u do tada
neviđenom obujmu. 124 Muslimani su, djelomično vojnim pobjedama, djelomično
vještim pregovorima, zavladali brojnim gradovima sve do Egipta. 125 Ubrzo
je došao na red i Jeruzalem. 126 Vojska Sirijskog kalifata pod vodstvom Abu
Ubaidaha započela je s opsadom Jeruzalema, ali nije napadala. 127 Nakon
šestomjesečne opsade i dugotrajnih pregovora patrijarh Sofronije dobrovoljno je
predao grad Jeruzalem. 128 Sporazum s kalifom Omarom dopuštao je kršćanima
prakticiranje njihove vjere, pod uvjetom plaćanja posebnog poreza muslimanskim
vlastima.
129 Židovima je također dopuštena određena mjera autonomije. 130 Samo nekoliko
godina nakon perzijanskih i kršćanskih progona te pola tisućljeća nakon pada Jeruzalema pod rimsku vlast, Židovi mogu opet naseljavati Jeruzalem i Judeju.
131 Unatoč njihovom grubom odbijanju islama i usprkos nekadašnjem
Muhamedovu neprijateljstvu prema njima, Židovi se sada nalaze u povoljnijoj
situaciji nego pod kršćanima. 132 Za islam nema nikakvog predaha.133 Ubrzo nakon
Muhamedove smrti došlo je do razmimoilaženja i internih sukoba zbog
Muhamedova pravnog nasljedstva. 134 Izmijenilo se nekoliko kalifa za redom, neki
su bili i ubijeni. 135 Nastaju različita strujanja u tumačenju Kurana. 136 Sve to već
je viđeno i kod Izraelaca nakon smrti Jošue, sina Nunova, a kod kršćana nakon
Pedesetnice 137 Usprkos unutarnjim napetostima, borbama za prevlast i ratovima,
broj muslimanskih vjernika neprekidno raste, njihov se teritorij povećava, postaju
sve moćniji. 138 Gotovo su preko noći postali jedan od najvažnijih međunarodnih
autoriteta. 139 Nastali tako reći ni iz čega, oni su se u roku jednog desetljeća razvili
u najopasnijeg protivnika preostalih svjetskih sila. 140 Pritom valja naglasiti da su
brojni ljudi dobrovoljno prihvatili islam i postali gorući štovaoci Alaha. 141 Za
Židove su pod vlašću muslimana nastupila ipak nešto mirnija i sigurnija vremena.
142 Kršćani su reagirali različito, ovisno o mjestu, opasnosti i snazi njihova
kraljevstva. 143 Očito je započelo jedno sasvim novo povijesno razdoblje, stoga
vjerski vođe, kako kod kršćana, tako i kod Židova, imaju dobar razlog temeljito
razmisliti i u molitvi zatražiti Božji odgovor. 144 Budućnost će pokazati jesu li u
dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena.
Treća knjiga ljetopisa
57
3 Muslimani i nadalje osvajaju nove teritorije. 4 Perzijsko Carstvo, koje je oslabilo
u dugogodišnjem ratu s Bizantom, ne može im više odolijevati. 5 Smrt kralja
Jazdegerda označila je kraj Sasanida, no sasanidska kultura preživjela je političku
propast Carstva. 6 Kršćanski Armenci, razočarani netolerantnošću carigradskog
patrijarha koji im nije dozvolio nikakvu vjersku slobodu, dragovoljno su prihvatili
arapsku vlast. 7 Nubijske su države uspješno odbijale nasrtaje Arapa, pa im je na
kraju mirovnim ugovorom zajamčen njihov kršćanski suverenitet. 8 Arapi su
zauzeli i Aksumsko kraljevstvo, ali se kršćanstvo na području Etiopije ipak
održalo.
9 Bizant, koji je svoje brodovlje smatrao nepobjedivim, neočekivano je pobijeđen
od arapske flote kod Feniksa. 10 Bogatstvo koje pritječe iz zaposjednutih zemalja
u glavni grad Kalifata dijeli se uglavnom među pripadnike kalifove obitelji što je
razlog nezadovoljstvu manjih plemenskih zajednica. 11 Kako bi opravdao svoju
politiku, tako se Utman, treći kalif, poziva na volju Alaha. 12 Time je bilo kakva
politička opozicija odmah osuđena kao pobuna protiv Alaha; napetost u društvu
raste i rezultira ubojstvom Utmana. 13 Za četvrtog kalifa izabran je Ali ibn Abi
Talib, nećak i zet Muhamedov. 14 Njegov je izbor bio razlog prvog islamskog građanskog rata. 15 Muhamedova najmlađa žena Ajša, Alijina žestoka protivnica, okupila je mnoštvo svojih pristaša te s njima krenula u rat protiv novog kalifa.
16 Borba se odvijala kod Basre, Ali je odnio pobjedu, a Ajši velikodušno oprostio.
17 No Alijin protivnik Muavija, namjesnik u Siriji, nije se mirio sa situacijom. 18 U bitci kod Sifina Muavija je predložio Aliji neka o nasljedstvu odluči
pravorijek donesen na osnovu Kurana što je Alija prihvatio. 19 Taj se Alijin stav
nije svidio Haridžitima, pa su se odcijepili što je ojačalo Muavijinu poziciju.
20 Nakon Alijinog je ubojstva Muavija uspio nagovoriti Alijinog nasljednika
Hasana te se on odrekao službe kalifa. 21 Muavija je zatim preuzeo dužnost kalifa,
a Hasan mu je prisegnuo vjernost. 22 Muavija je još više naglašavao kako je
njegova vlast u skladu s voljom Alaha. 23 Na taj mu je način uspjelo imenovati
svog sina Jazida svojim nasljednikom, čime je Kalifat de facto postao
kraljevstvom. 24 Religija se sve više koristi u političke svrhe.
25 Unatoč rascjepu u Kalifatu teritorijalna se osvajanja nastavljaju. 26 To su ubrzo
osjetili lučki gradovi Iberijskog poluotoka, a naročito tamošnji Židovi, koje
Vizigoti okriviše radi suradnje s Arapima. 27 Arapima je bio cilj osvojiti čitavo
područje Istočnog Rimskog Carstva. 28 Već su osvojili nekoliko otoka u Egejskom
moru, no kako je Bizant pao, trebalo je prvo zauzeti Carigrad što se pak pokazalo
pretvrdim orahom. 29 Osim gotovo neosvojivih carigradskih zidina važnu ulogu
odigrala je „grčka vatra“ kojom se poslužila bizantska obrana. 30 Bitku kod
Treća knjiga ljetopisa
58
Sebastopolisa Omejidi su odlučili u svoju korist. 31 I dobro utvrđena Kartaga pala
je u njihove ruke te je nekoć cvatući grad potpuno razrušen. 32 Time je nastupio
kraj bizantske vladavine u sjevernoj Africi. 33 Nekad tako moćno Istočno Rimsko
Carstvo smanjeno je na trećinu nekadašnjeg teritorija. 34 Njegov kozmopolitski
karakter ustupio je mjesto grčkoj kulturi i kršćanstvu. 35 Rimski duh sačuvan je
samo u državno-političkom ustrojstvu. 36 Radi stalne ugroženosti od strane
vanjskih neprijatelja s jedne, a zbog financijskih problema s druge strane, bilo je
potrebno reorganizirati vojsku. 37 Tako je porezom financirana profesionalna
vojska zamijenjena regionalno organiziranom vojskom koja se podmiruje
zemljišnim posjedom. 38 Čitava država podijeljena je na vojne oblasti „teme“ s
vojnim zapovjednicima na čelu koji postepeno preuzimaju i civilnu vlast.
39 U međuvremenu su se stabilizirala kraljevstva koja su nastala na teritoriju
nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva. 40 Pobjeda u bitci kod Tertrija
omogućila je Pipinu da zavlada čitavim Franačkim Kraljevstvom. 41 Novonastala
kraljevstva ustrojena su prema rimskom modelu. 42 Vladajuća manjina integrirala
se preuzimajući način života starosjedilaca. 43 Latinski, službeni jezik nekadašnjeg
Rimskog Imperija, sve se više vulgarizira. 44 Pismenih ljudi ima malo i pripadaju
isključivo kleru i plemenitašima. 45 Umjesto papirusa sve se više upotrebljava
pergament. 46 Vizigotski kralj Rekesvint svojom je Knjigom zakona postigao
političko i društveno ujedinjenje Kraljevstva jer se isti zakoni sada primjenjuju i
na Gote i na Hispanorimljane.
47 Između kršćanskih monaha iz Irske i Škotske, koji misionare kod Anglosasa i
Franaka te Papinih misionara, došlo je do konflikta. 48 Radilo se o razlikama u
liturgiji i ritualima. 49 Taj je problem riješen na sinodi u Whitbyu gdje je rimska
crkvena tradicija potvrđena kao službena. 50 Kršćanski poglavari preuzimaju, osim
duhovnih, i svjetovne dužnosti. 51 Crkvene institucije podređene su državnim
vladarima koji imaju pravo određivanja i na vjerskom području. 52 Carevi i kraljevi
sazivaju crkvene sabore; Car Konstans službujućeg je papu uhitio, bičevao i
prognao. 53 Vladari i plemstvo osnivaju samostane koje koriste u privredne,
vladalačke, pa čak i u duhovne svrhe. 54 Na saboru u Carigradu monoteletizam je
proglašen herezijom. 55 Car Justinijan sazvao je Trulansku sinodu koja je imala
negativne posljedice za Židove. 56 Kršćanskim je svećenicima zabranjeno, u
slučaju bolesti, obratiti se židovskom liječniku. 57 Papa Sergije nije se složio sa
zaključcima Sinode, ali je morao popustiti zbog pritiska od strane cara. 58 Sabor u
Toledu također je donio neljudske zakone u cilju istrebljenja Židova. 59 Pod
izlikom neprijateljske zavjere s muslimanima, Židovi su osuđeni na izopćenje iz
društva, a djeca su im oduzeta. 60 Ponovo ih se tereti kao bogoubojice. 61 Samo su
Treća knjiga ljetopisa
59
Židovi provincije Septimanije izuzeti od primjene tih zakona jer su državi potrebni
kao porezni obveznici.
62 Pogledajmo sada što se događa u osvojenim područjima Kalifata. 63 Postojeća
civilna i financijska uprava i dalje se održala. 64 Nemuslimani se nalaze čak na
nekim visokim pozicijama u upravi. 65 Ne provodi se prisilna islamizacija, no ipak
mnogi prelaze na islam. 66 Brojni vojni zatočenici čine to jer mogu na taj način
zadobiti slobodu. 67 Pripadnici drugih religija plaćaju glavarinu i zemljarinu. 68 Kalif Abd al Malik uveo je arapski kao službeni jezik umjesto grčkog i
perzijskog. 69 Kao službena moneta uveden je dinar, a da pritom druga platna
sredstva nisu povućena iz optoka. 70 Abd al Malik na hramskom je brdu povrh
znamenite stijene sagradio monumentalnu sakralnu zgradu s kupolom. 71 Njemu
je uspjelo osvojiti Meku i tako privesti kraju građanski rat među muslimanima te
uspostaviti apsolutnu vlast kalifa. 72 Brojni ratovi, epidemije i opća glad doveli su
do zastrašujućeg smanjenja stanovništva.
Četvrti dio Prvo poglavlje
1 Dođite, gledajte djela Gospodnja, strahote koje on na zemlji učini. 2 Prestanite i
znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! 3 Islam se poput bujice širi zemljom, a Kuran Časni – jišmaelska inačica Biblije –
postaje izvorom Božje spoznaje za milijune ljudi. 4 Zajednički otpor Berbera, od
kojih su mnogi židovske vjere, razbijen je u bitci kod Taharke. 5 Islamizirana je
čitava sjeverna Afrika; od četiri stotine kršćanskih biskupija, za koje se vežu
poznata imena kao Tertulijan, Ciprijan, Atanazije, Augustin, nije ostalo gotovo
ništa. 6 U Damasku je kalifa Abd al Malika naslijedio Al Valid. 7 Krenuvši od
afričke obale, muslimanske su čete, potpomognute islamiziranim Berberima,
stigle u al Andalus i zauzele mali, ali strateški važan poluotok koji je nazvan po
njihovom zapovjedniku Džebel al Tarik. 8 Zatim su u bitci kod Gvadalete totalno
porazili Vizigote. 9 Započelo je osvajanje Iberijskog poluotoka. 10 Teodomiro,
vladar provincije Todmir, uspio je za svoju provinciju isposlovati određenu mjeru
autonomije – naravno uz cijenu plaćanja tributa.
11 U Aziji su muslimani osvojili dolinu rijeke Indus. 12 I Transoksijana je, unatoč
žestokom otporu, pala u muslimanske ruke. 13 Muslimani nisu nikad odustali od
Carigrada. 14 Tako je vojskovođa Maslama, potpomognut mornaricom pod
zapovjedništvom kalifa Sulejmana, ponovo krenuo u njegovo osvajanje. 15 Grci
su spremno dočekali napad te su uspjeli uništiti neprijateljsko brodovlje. 16 Budući
Treća knjiga ljetopisa
60
da su carigradske zidine gotovo neosvojive, napadači su se pripremili na
dugotrajnu opsadu. 17 No hladna i dugotrajna zima uvelike je otežala
snabdijevanje te je broj žrtava bio ogroman. 18 Pošto bijahu napadnuti još i od
Bugara, muslimani su morali prekinuti opsadu. 19 Nakon tog poraza, vojnička
sreća muslimana postala je kolebljiva. 20 Na Iberijskom su poluotoku, doduše, još
uvijek napredovali u smjeru Pirineja, zauzeli Septimaniju i zatim upadali u
Franačko Kraljevstvo, ali su svaki put bili otjerani natrag iza Pirineja.
21 Pelayo, vladar Kraljevine Asturije, pobijedio ih je u bitci kod Kovadonge. 22 I
muslimanska opsada Niceje završila je bezuspješno dok je njihov pokušaj
osvajanja Sirakuze spriječila kuga. 23 U bitci koja se odvijala između Toursa i
Poitiersa razbijeni su od udruženih vojnih snaga Franaka, Langobarda, Sasa
i Frizijaca. 24 No Arapi ostadoše uporni; uvijek iznova prelažahu Pirineje da bi
svaki put bili zaustavljeni od franačkog majordoma Karla. 25 Na području Kavkaza
im je, nakon desetljeća trajajućih borbi protiv Hazara, uspio proboj do Volge.
26 Tek što je na Kavkazu zavladao mir, već je buknulo u sjevernoj Africi.
27 Tamo su se digli Berberi pod vodstvom Maysare; ustanak je ugušen tek nakon
višegodišnjih borbi. 28 Bizant je u bitci kod Akroinona pobijedio muslimansku
vojsku pod zapovjedništvom kalifa Hišama i otjerao ju iz Male Azije. 29 Asturijski
kralj Alfons otjerao je muslimane iz Galicije. 30 U Iraku je ustanak Haridžita
ugušen na jedvite jade. 31 Vojni neuspjesi te brojni ustanci i pobune bili su praćeni
brzim izmjenama vladara što je još više oslabilo dinastiju Omejida. 32 Ustanak
Abu Muslima u istočnom Iranu označio je konačni slom Omejida i uspon dinastije
Abasida.
33 U kraljevstvima koja su nastala na području nekadašnjeg Zapadnog Rimskog
Carstva svako malo neki vladar biva svrgnut, ako ne i ubijen ili osakaćen. 34 Sve
je češća i pojava odstupanja vladara te posveta asketskom životu u kakvom
samostanu. 35 Dakako, ima i slučajeva kada netko mora protiv svoje volje nestati
iza samostanskih zidina. 36 Franačko je Kraljevstvo nakon Pipinove smrti bilo
uzdrmano u temeljima. 37 Budući da su Pipinovi sinovi umrli prije oca, Pipinova
udovica Plektruda osigurala je službu majordoma svom unuku Teudoaldu.
38 Pipinova vanbračnog sina Karla zatočila je kako bi ga udaljila iz borbe za
nasljedstvo. 39 No pritom nije računala na moćnike u parcijalnim kraljevstvima
koji su nastalu situaciju željeli iskoristiti za svoje interese. 40 Kad je u borbu za
nasljedstvo napokon ušao još i Karlo, koji se nakon bijega iz zatvora proslavio u
bitkama s Neustrijom, Plektruda je definitivno izgubila igru. 41 Bila je prinuđena
izručiti Karlu kraljevsko blago njegova oca. 42 Tim blagom i ratnim plijenom
mogao je sebi osigurati vjernost svojih pristaša. 43 S obzirom na brojne protivnike,
Treća knjiga ljetopisa
61
Karlu je itekako bila potrebna odanost njegovih ljudi. 44 Vodio je uspješne borbe s Frizijcima, Sasima, Alemanima i Bajuvarima, i s moćnicima Akvitanije,
Burgunda i Provanse. 45 Karlo nije bio samo sposoban ratni strateg, već je vukao
i mudre političke poteze. 46 Tako je učvrstio prijateljstvo s Langobardima
ponudivši langobardskom kralju svoga sina na usvojenje. 47 Bio je susretljiv i
prema kršćanskim misionarima. 48 Nakon smrti kralja Teoderika, Karlo njegovog
sina nije proglasio kraljem kao što je to dotad bio običaj, već ga je poslao u
samostan. 49 Zatim je sve do svoje smrti sam vladao Franačkim Kraljevstvom kao
majordom. 50 Njegovi su sinovi Pipin i Karloman također ratovali sa susjedima.
51 Nakon što je ugušio posljednji ustanak Alemana i njihovo kraljevstvo priključio
Franačkom, Karloman se povukao s mjesta majordoma i odabrao samostanski
život. 52 Pipin je zatim vladao kao majordom cijelim Franačkim Kraljevstvom.
53 Brojne izopačenosti u Crkvi ponukale su misionara Bonifacija na sazivanje
sinode germanskih biskupa; među ostalim je na toj sinodi klericima zabranjeno
nositi oružje, a samostanska pravila Benedikta iz Nursije postala su obvezujuća
za sve samostane.
54 Iz Bizanta, također, nema nikakvih pozitivnih novosti. 55 Bugari su kod Anhijala
pobijedili svoje kršćanske susjede. 56 Car Justinijan svrgnut je i ubijen zajedno sa
svojim šestogodišnjim sinom. 57 Naslijedio ga je Filipik Vardan koji se uspješno
borio protiv Bugara i pobijedio ih. 58 No to mu nije donijelo nikakav osobni
probitak jer ga je jedan dio vojske svrgnuo s prijestolja i oslijepio. 59 Ni njegov
nasljednik Anastazije nije se dugo radovao svom carskom dostojanstvu jer ga je
svrgnuo nekadašnji financijski činovnik koji je zatim vladao pod imenom
Teodozije, dok konačno Sirijac Leo nije prigrabio vlast. 60 Leo je naredio prisilno
pokrštavanje Židova i montanista. 61 Kršćanstvo se sve više udaljava od svojih
židovskih korijena, pa nije nimalo začuđujuće što se i među kršćanima raširilo
štovanje svetih slika. 62 Zbog toga se sada javljaju kritičari koji u tome vide
povratak u poganstvo. 63 Pozivaju se na drugu zapovijed Dekaloga i traže zabranu
štovanja svetih slika. 64 Smatraju da su politički neuspjesi, kao i prirodne
katastrofe i pošasti, Božja kazna zbog povrede te Božje zapovijedi.
65 Iskrsavaju uvijek novi uzurpatori. 66 Na osnovu glasine o padu Carigrada,
Tiberije je na Siciliji proglašen protucarem. 67 Dok se car Konstantin u Anatoliji
borio protiv Arapa, njegov je šogor Artavazd prigrabio vlast u Carigradu. 68 Nakon
što je Konstantin uspio opet zasjesti na prijestolje, dao je oslijepiti Artavazda i
njegove sinove, a zatim ih je prognao iz zemlje. 69 Pozitivne vijesti stižu jedino iz
Hazarskog kraljevstva. 70 Tamo je vladar Bulan navodno prigrlio židovsku vjeru i
ustrojio državu prema židovskim vjerskim principima. 71 Kažu da tamo Židovi,
Treća knjiga ljetopisa
62
muslimani, kršćani i pogani žive u miru i slozi. 72 Nikoga se ne prisiljava na
obrezanje niti je itko ugnjetavan radi svoje vjere.
Četvrti dio Drugo poglavlje
1 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 2 Ponekad se događa da netko ima vladarsku titulu, ali nema pripadajuću moć dok
netko drugi vlada i bez titule. 3 Franački majordom Pipin htio je imati i moć i
titulu. 4 Zato je od pape Zaharija tražio odgovor na pitanje je li u redu što franački
kraljevi nemaju vladarske moći. 5 Budući da je dobio odgovor da kralj bude onaj
koji ima stvarnu vlast, Pipin je smijenio kralja Hilderika, poslao ga u samostan, a
sebe proglasio kraljem.
6 Dok su na Rim pritiskali Langobardi, papa Stjepan se obratio Pipinu za pomoć.
7 Naime, odnos između Rima i Carigrada u to je doba bio narušen zbog
ikonoklazma pa se Carigrad nije odazvao na Papinu molbu. 8 Pipin se odazvao i
pobijedio langobardskog kralja Ajstulfa koji se obavezao da će Papi vratiti
zaposjednuta područja. 9 No tek što se Pipin povukao, Ajstulf je ponovo počeo
opsjedati Rim. 10 Pipin se vrati i pokori Ajstulfa. 11 Osvojene zemlje Pipin je
predao Papi. 12 Nakon što je ugušio ustanak Sasa, Pipin se uputio prema
Septimaniji i zauzeo ju. 13 Septimanija je do tada bila u vlasti Maura. 14 Kad se
pobunio vojvoda Vajfar, Pipin prodrije u Akvitaniju i pokori ga. 15 Nakon
Ajstulfove smrti, njegov je brat Rathis pokušao preuzeti vlast. 16 Preduhitrio ga je
Deziderije, vojvoda Tuskije, osiguravši sebi podršku pape Stjepana te vojnu i
diplomatsku pomoć Franačkog Kraljevstva. 17 Deziderije je Papi obećao pokloniti
nekoliko gradova. 18 Rathis se zatim povukao u samostan Monte Cassino, a
Deziderije je zavladao Langobardima. 19 Pokušao je sklopiti savez s Bizantom
protiv pape Pavla, ali mu to nije pošlo za rukom. 20 Pribojavajući se bizantske
invazije, Papa je zamolio Franke da posreduju između njega i Deziderija.
21 Deziderije je pristao na određene ustupke, ali ih se kasnije nije pridržavao.
22 Tek nakon dugogodišnjih pregovora, došlo je do pomirbe između Pape i
Deziderija.
23 Bizantski car Konstantin ratovao je s Arapima i Bugarima. 24 U borbama s
Arapima na njegovoj su se strani borili i Hazari. 25 Nakon pobjede Bugara nad
Bizantincima započeli su mirovni pregovori. 26 Za bugarsku stranu pregovarao je
kan Vineh kojeg su kasnije bugarski knezovi ubili jer je prema njihovom mišljenju
učinio prevelike ustupke Bizantu. 27 Njegov je nasljednik Telez zatim opustošio
Treća knjiga ljetopisa
63
granična područja Bizantskog Carstva. 28 Car Konstantin je, kao odgovor na to,
prebacio svoju vojsku brodovima koja se iskrcala kod Anhijala. 29 U borbi koja je
uslijedila obje su strane pretrpjele teške gubitke. 30 Konstantin je pobijedio, a
zatim je poubijao sve zarobljenike. 31 Zbog zavjere protiv cara Konstantina,
ubijeni su Strategije Podopaguros i njegov brat. 32 Njihovi su pomagači
oslijepljeni i prognani. 33 Konstantina je naslijedio car Leo. 34 On se uspješno borio
protiv Arapa i Bugara. 35 No kad je svog sina Konstantina imenovao suvladarom,
morao se suočiti s pobunom njegove polubraće.
36 Pipin je Franačko Kraljevstvo ostavio u nasljedstvo sinovima Karlu i
Karlomanu. 37 Karloman, koji je vladao polovicom Kraljevstva, nenadano je umro
pa je Karlo zavladao cijelom državom. 38 Prvo je zaratio s poganskim Sasima.
39 Trebala su mu tri desetljeća dok ih je definitivno pokorio i nametnuo im
kršćanstvo. 40 Kad je nakon jednogodišnjeg braka otpustio kćerku langobardskog
kralja Deziderija, ovaj je počeo sebi prisvajati područja rimske Crkve zbog čega
je papa Hadrijan pozvao Karla u pomoć. 41 Karlo se odazvao, krenuo u rat protiv
Deziderija te zauzeo čitavo Langobardsko Kraljevstvo. 42 Karlo je održavao
prijateljske odnose s engleskim kraljem Offom. 43 U cilju zaštite od muslimana
Karlo je osnovao parcijalno kraljevstvo Akvitaniju i postavio tamo svog sina
Ludviga za vladara. 44 U arapskom su svijetu vladajući Omejidi izgubili od
ustanika pod vodstvom Abul Abbas as Saffaha na pritoku Tigrisa. 45 Princ Abd ar
Rahman uspio je pobjeći pokolju i uz pomoć Berbera stići u Andaluziju. 46 U to je
doba Jusuf al Fihri bio namjesnik Andaluzije. 47 Abd ar Rahman pobijedio ga je
na rijeci Gvadalkivir te je proglasio sebe emirom Kordobe. 48 Nakon smrti Abul
Abbas as Saffaha, za njegovo su se nasljedstvo borili Al Mansur i njegov stric.
49 Al Mansur je pobijedio. 50 Zapravo je u borbu protiv svog strica poslao
namjesnika Horasana Abu Muslima koji je pobijedio svog protivnika kod
Nisibisa. 51 Abu Muslim slabo je plaćen za učinjenu uslugu. 52 Budući da je u
njemu naslućivao opasnog konkurenta, al Mansur ga daje ubiti. 53 Al Mansur je
dao ubiti i imama Džafara as Sadika. 54 Ta je smrt uzrokovala brojne svađe oko
zakonitog imama. 55 Al Mansur beskrupulozno je progonio Alide. 56 Njegov
nasljednik al Mahdi, nasuprot, nastojao se izmiriti s njima. 57 Za njegove se
vladavine živjelo u miru i blagostanju, a umjetnost je cvala. 58 Al Mahdi odredio
je svoga sina Musu za nasljednika. 59 Musa je ubijen u prvoj godini vladanja od
svoga brata Haruna al Rašida.
60 A sada se vratimo u Franačko Kraljevstvo gdje vlada Karlo. 61 Naspram Židova
je otvoren, mnoge je uzeo čak u svoju službu. 62 Puno prašine diglo je obraćenje
dvorskog kapelana Boda na židovsku vjeru. 63 Taj je zatim odselio u Andaluziju
Treća knjiga ljetopisa
64
gdje je Židovima dozvoljeno raditi u svim zanimanjima. 64 U Carigradu vladarske
poslove vodi Irena, majka malodobnog kralja Konstantina. 65 Irena je sklopila
savez s kraljem Karlom i sazvala sabor u Niceji. 66 Na tom su saboru ukinuti
zaključci sabora u Hijereji te je opet dozvoljeno štovanje svetih slika, što bi trebalo
okončati desetljećima trajajući spor između ikonoklasta i ikonodula. 67 Kako bi se
izbjegle moguće daljnje svađe oko toga, ukinuta je druga zapovijed Dekaloga dok
je deseta podijeljena na dvije. 68 Kad je Konstantin postao punoljetan i trebao
preuzeti vlast, njegova se majka tome usprotivila. 69 Zahvaljujući pobuni
armenskih vojnika protiv njegove majke, Konstantin je ipak došao na vlast. 70 No
Irenini pristaše nisu mirovali. 71 Konstantin je svrgnut s prijestolja, oslijepljen te
je na kraju podlegao ranama. 72 Granice Kraljevstva su i dalje nesigurne, a situacija
je u unutrašnjosti nestabilna.
Četvrti dio Treće poglavlje
1 On je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. 2 Nema ništa nova pod suncem, ni ljudska se srca nisu promijenila. 3 Mali ljudi
slave svoje blagdane: Židovi židovske, kršćani kršćanske, muslimani
muslimanske, a pogani poganske. 4 Mali čovjek životari i nada se pravovremenoj
kiši, dobrom prinosu svojih polja i naklonosti svoga gospodara kojemu mora
predati dio svog uroda. 5 On strepi za svoju obitelj, strahuje od pošasti i ratova.
6 Velikaši, nasuprot, moćnici i vladari, zaokupljeni su sasvim drugim stvarima.
7 Ne misleći srcem, oni sebično teže za ispunjenjem svojih želja kojima nema
kraja. 8 Započet ćemo s velikašima i zabilježiti događaje koji nam se čine
zanimljivima. 9 Kalif Harun al Rašid, koji je od Bagdada stvorio veliku metropolu,
osvojio je Cipar i nametnuo bizantskoj carici Ireni visoka davanja. 10 Židovima i
kršćanima propisao je nošenje odjeće po kojoj su raspoznatljivi. 11 Možda je time
želio spriječiti mješovite brakove, bilo kako bilo, taj propis zasigurno nije pridonio
vjerskoj toleranciji. 12 Harun je prije smrti imenovao svoga sina al Amina
nasljednikom, a u slučaju al Aminove smrti trebao ga je zamijeniti njegov brat al
Mamun. 13 Harun je umro u borbi protiv Haridžita u Sistanu. 14 Al Amin se nije
pridržavao očeve volje glede nasljedstva. 15 Za svog nasljednika, na funkciji
kalifa, imenovao je svog maloljetnog sina. 16 Al Mamun tome se usprotivio te je
došlo do oružanog sukoba. 17 Njegov vojskovođa Tahir pobijedio je al Aminovu
vojsku. 18 Tahir je zauzeo Bagdad i svrgnuo al Amina. 19 Al Mamun proglasio se
kalifom. 20 Kad se Al Amin napokon predao, bio je ubijen. 21 Al Mamun uspješno
je ugušio veliku pobunu Alida koji bijahu prognali više abasidskih guvernera.
22 Proglasio je Aliju ibn Musu svojim nasljednikom i zamijenio crne prapore i
Treća knjiga ljetopisa
65
službenu odjeću Abasida zelenima. 23 To je naljutilo abasidske prinčeve, pa su
kalifom proglasili Ibrahima al Mahdija. 24 Na kraju je Ali ibn Musa umro, a al
Mahdi je odstupio. 25 Al Mamun se vratio u Bagdad. 26 Proglasio je naučavanje
mutazilita državnom doktrinom i od svojih dužnosnika tražio zakletvu na
stvorenost Kurana. 27 Tko se tome usprotivio, doživio bi zlostavljanje, pa čak i
smrt. 28 Tako se razlikuju namisli ljudi od sudova Svevišnjega. 29 Svevišnji
prosuđuje djela ljudi, a čovjek si uzima pravo prosuđivati vjeru drugih ljudi.
30 Kako su daleko ljudski sudovi od sudova Gospodnjih! 31 No na kraju će i svi
samozvani suci doći pred jedino mjerodavni Božji sud. 32 Nakon smrti al Mamuna,
službu kalifa preuzeo je treći Harunov sin, al Mutasim. 33 Prvo je ugušio ustanak
kojeg je poveo Babak Koramdin. 34 Taj je ustanak bio reakcija na ubojstvo Abu
Muslima. 35 Babak je nakon poraza pobjegao u Armeniju. 36 Tamo je izdan, predan
abasidskim četama, mučen i ubijen. 37 Sljedeći kalif, Al Vatik, imao je posla s
pobunom plemena Banu Hilal i Banu Sulaym. 38 Njegov sin al Mutavakil je,
postavši kalifom, ukinuo mutazilitizam, pa sada bivaju progonjeni oni koji su prije
druge progonili. 39 Tako se brzo mijenja ljudska sudbina.
40 U Bizantskom je Carstvu Nikefor svrgnuo caricu Irenu i prognao ju na otok
Lesbos. 41 Priznao je franačkog cara Karla i s njim sklopio prijateljski ugovor. 42 U tom su ugovoru sporazumno utvrđene međusobne granice. 43 Bardanes
Turkos, koji se digao protiv Nikefora, prognan je u samostan. 44 Nikefor je u Frigiji
pretrpio težak poraz, a nakon upada u Bugarsku ubijen je u borbi s kanom
Krumom. 45 U toj je bitci teško ranjen i njegov sin i nasljednik Staurakije koji je
zbog toga smijenjen. 46 Zamijenio ga je njegov šogor Mihael Rangabe. 47 Mihael
je izgubio bitku protiv Bugara kod Jedrena. 48 Kad je vojska proglasila Lea carem,
Mihael se povukao u samostan. 49 Leo je uspio pobijediti Bugare koji su već
opsjedali Carigrad. 50 Zatim je s kanom Omurtagom sklopio tridesetogodišnji
mirovni ugovor. 51 Nakon Leovog ubojstva, na prijestolje je zasjeo Mihael.
52 Jedan od generala, Toma, proglasio se protucarem te je počeo sa svojim
pristašama opsjedati Carigrad. 53 Mihael je uz pomoć kana Omurtaga uspio
pobijediti Tomu. 54 Toma je na kraju od svojih vlastitih pristaša nabijen na kolac.
55 Muslimani su iskoristili bizantski građanski rat te su zauzeli Kretu. 56 Mihaelov
sin Teofil naslijedio je svoga oca na prijestolju. 57 Osvojio je Samosatu i Zapretu.
58 Muslimani su zauzvrat razorili grad Amorion i poubijali sve stanovnike.
59 Teofil je prekršio tridesetogodišnji mirovni ugovor s Bugarima te u borbama
izgubio nekoliko tvrđava kod Jedrena. 60 Time je prekinuta Via Militaris – važna
vojna i trgovačka prometna veza. 61 Teofilova supruga Teodora je, nakon
suprugove smrti, preuzela regentstvo u ime njihova maloljetnog sina Mihaela.
62 Ponovo je uvela štovanje svetih slika, što je pod carevima Leom i Mihaelom
Treća knjiga ljetopisa
66
bilo zabranjeno, i strogo je postupala s ikonoklastima i paulikijancima.
63 Paulikijanac Karbeas je s nekoliko tisuća svojih pristaša pobjegao na područje
pod arapskom jurisdikcijom. 64 I na tom primjeru ponovo vidimo kako ljudi
kažnjavaju jedni druge isključivo zbog različitosti uvjerenja.
65 U Franačkom je Carstvu papa Leo okrunio Karla carskom krunom. 66 Karlov
sin Ludvig naslijedio je oca na prijestolju i učinio Židovima mnoge ustupke. 67 Između ostalog naredio je da se robovi Židova ne smiju krstiti jer je Židovima
zabranjeno držati robove kršćane. 68 Car Ludvig svog je sina Lotara okrunio za
suvladara, Pipin je dobio Akvitaniju, a Ludvig istočni dio Franačkog Carstva. 69 Protiv Ludviga digao se njegov nećak Bernard jer je smatrao da je ugrožena
njegova vlast u Italiji. 70 Ustanak je ugušen, a Bernarda je Ludvig dao oslijepiti. 71 Pošto je Bernard umro od posljedica, Ludvig se javno pokajao za svoj čin. 72 Car Ludvig dva je puta bio svrgnut i ponovo vraćen na prijestolje, njegovi sinovi
Ludvig i Karlo udružili su se protiv svoga brata Lotara.
Četvrti dio Četvrto poglavlje
1 Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, i svi kraljevi zemlje slave
tvoje. 2 Franačko Carstvo podijeljeno je u Verdunu između tri Ludvigova sina. 3 Lothar
je svoj dio podijelio između svoja tri sina. 4 Lotringija je, nakon smrti Lotara
mlađeg, podijeljena između Istočnog i Zapadnog Franačkog Kraljevstva. 5 Vladar
Zapadnog Franačkog Kraljevstva Karlo zvani Ćelavi osvojio je Italiju i dao se
okruniti za cara. 6 Nakon smrti kralja Ludviga, Istočno je Kraljevstvo također
podijeljeno između njegova tri sina. 7 No njegov se sin Karlo nametnuo vladarom
prvo čitavog Istočnog, a kasnije još i Zapadnog Franačkog Kraljevstva. 8 U to su
doba Normani počeli ugrožavati zapadna kraljevstva. 9 Ti sjevernjaci visokog
rasta posebno su rado obijali bogate samostane u Irskoj, Škotskoj i Engleskoj. 10 U
početku su se pojavljivali iznenada, a isto tako bi i nestajali dok sada prezimljuju
u tim područjima. 11 Anglosaski kralj Alfred uspio je obraniti Istočnu Englesku od
Normana. 12 S plemenskim vladarom Gutrumom, koji je prihvatio kršćanstvo,
dogovorno su određene granice normanskog kraljevstva zvanog Danelag.
13 Normani su na zapadu otkrili nove otoke prikladne za naseljavanje. 14 Na kopnu
postavljaju svoje logore, prije svega na ušćima velikih rijeka. 15 Kad su jednom
ponovo napali Pariz, franački je kralj Karlo pristao na plaćanje tributa i dao im u
zalog Burgund. 16 Budući da su Mauri spriječili naseljavanje Normana u Hispaniji,
Normani su krenuli prema Italiji i sjevernoj Africi. 17 Moreplovci sa sjevera, koji
Treća knjiga ljetopisa
67
sebe nazivaju Rusima, rijekama prodiru u unutrašnjost zemlje. 18 Trguju s
Bizantom. 19 U Bizantu vlada car Mihael sa svojim savjetnicima, ujakom Bardom
i patrijarhom Focijem. 20 Nakon nekoliko desetljeća, Bizant je opet zaratio s
Arapima. 21 No kad su se pred vratima Carigrada pojavili Rusi, bizantska se vojska
morala vratiti. 22 Carigradski patrijarh iskoristio je napad Rusa za vjersku misiju
među poganima. 23 Pod izlikom širenja kršćanstva, Bizant vodi ekspanzionističku
politiku. 24 Na tom se području križaju putovi franačkih i bizantskih misionara.
25 Tursko pleme Huno-Bugara, čije područje graniči s Bizantom, dugo se
odupiralo pokrštavanju. 26 Na kraju je njihov kagan Boris iz političkih razloga ipak
prihvatio kršćanstvo istočnog obreda.
27 Bizant je u zemlju Hazara poslao dvojicu vjerovjesnika iz Soluna: učitelja
filozofije Konstantina i njegovog brata, diplomata i pravnika Metoda. 28 Iskusni
Konstantin već je ranije bio u misiji kod Arapa pod kaganom al Mutavakijem.
29 Taj je kagan zaslužan za popravak i uljepšanje Kabe u Meki. 30 Kako bi izbjegli
opasnosti, tako su Konstantin i Metod brodom otplovili do poluotoka Taurisa.
31 Tu je Konstantin našao grob rimskog biskupa i mučenika Klimenta. 32 Nakon
misije kod Hazara, Konstantin i Metod poslani su u Moravsko Kraljevstvo.
33 Moravski vladar Rastislav bojao se sve jačeg franačkog utjecaja pa je tražio
bizantske misionare. 34 Konstantin je za potrebe širenja kršćanstva među
Slavenima sastavio slavensko pismo – glagoljicu. 35 Braća su prevela liturgijske
knjige na slavenski jezik. 36 Njihova je misija u Moravskoj bila vrlo uspješna i
ubrzo su imali učenike koje su mogli zarediti za svećenike. 37 Na saboru u
Mlecima braća su se zauzela da slavenski jezik bude dopušten u bogoštovlju.
38 Papa Nikola ih je zatim pozvao u Rim. 39 Prethodno je Papa izbor Focija za
bizantskog patrijarha proglasio nevažećim. 40 Focije je zatim u svojoj poslanici
istočnim patrijarsima izopćio Papu. 41 U toj je poslanici kritizirao mnoge navike
zapadne Crkve, primjerice svećenički celibat, subotnji post, a prije svega
„filioque“ u Vjerovanju. 42 U međuvremenu je na bizantskom prijestolju došlo do
promjene: Bazilije je ubio cara Mihaela i zasjeo na prijestolje. 43 Zbog ubojstva,
patrijarh Focije Baziliju je zabranio prisustvovati bogoštovlju, na što je Bazilij
e reagirao smjenjivanjem Focija s mjesta patrijarha. 44 Zatim je za patrijarha
imenovao Ignacija. 45 Time je Bazilije dobio na svoju stranu radikaliste kao i
novog papu Hadrijana. 46 Focije je prognan bez mogućnosti obrane na saboru u
Carigradu. 47 Bazilije se posluživao različitim taktikama kako bi Židove prinudio
na kršćanstvo. 48 Kad su Konstantin i Metod donijeli u Rim relikvije svetoga
Klimenta, od Rimljana i pape Hadrijana primljeni su s oduševljenjem. 49 Hadrijan
je u svom pismu Gloria in Excelsis Deo odobrio upotrebu slavenskog jezika u
liturgiji. 50 Konstantin se zbog bolesti povukao u jedan grčki samostan u Rimu i
Treća knjiga ljetopisa
68
kao monah uzeo ime Ćiril. 51 Papa je Metoda imenovao nadbiskupom obnovljene
dijeceze Panonija te papinskim legatom za slavenske narode.
52 U međuvremenu je u Moravskoj došlo do prevrata; knez Rastislav od svog je
nećaka Svatopluka izručen Francima. 53 Uhićen je i Metod, a pušten je na slobodu
tek nakon intervencije pape Ivana. 54 Nakon Metodove smrti, upraviteljem
Nadbiskupije imenovan je biskup Viching, zakleti neprijatelj slavenske liturgije;
uslijedilo je uništenje slavenskih liturgijskih knjiga, a svećenici slavenskog obreda
morali su u progonstvo. 55 Većina pristaša slavenske liturgije našla je utočište kod
Bugara gdje je na narodnom saboru u Pliski crkvenoslavenski jezik prihvaćen kao
službeni bugarski jezik. 56 Hrvati su već dugo kršćani, a njihov je vođa Branimir
od Pape priznat kao hrvatski knez. 57 Slaveni Normane nazivaju Varjazima.
58 Varjazi po rijekama prodiru sve dublje u unutrašnjost i tamo osnivaju trgovačka
središta. 59 Kod njih je uobičajena poligamija, a uzimaju i slavenske žene.
60 Njihov knez Oleg zauzeo je velika područja, pa tako u njegovoj kneževini žive
Varjazi zajedno s istočnim Slavenima. 61 Zbog toga je došlo do sukoba s Hazarima,
kojima istočni Slaveni duguju mirovni danak. 62 Hazari su, stoga počeli ometati
trgovinu između Varjaga i Arapa. 63 Bore se i protiv islamizacije; mnogi među
njima prakticiraju judaizam, neki, zahvaljujući Konstantinu, i kršćanstvo.
64 U dinastiji Abasida dolazi do čestih sukoba. 65 Upravitelji pojedinih provincija
to iskorištavaju i preuzimaju vlast u različitim područjima. 66 Tako je došlo do
promjene vlasti u Egiptu. 67 Aglabidi su svrgnuli Haridžite s vlasti u sjevernoj
Africi. 68 Safaridi su svrgnuli Perzijske Tahiride u Horasanu. 69 Zatim su na tom
području upraviteljima imenovani Samanidi; Buhara je postala glavnim gradom.
70 Robovi su se iz istočne Afrike u više navrata digli protiv Abasida. 71 Ti crni
robovi moraju obavljati najteže radove – isušivanje slanih močvara uz donji tok
Eufrata. 72 Za vrijeme jednog ustanka, pod vodstvom Alije ibn Muhameda, uspjeli
su čak osnovati svoju vlastitu državu prije nego li su ih Abasidi pobijedili.
Četvrti dio Peto poglavlje
1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 2 Seoba naroda i plemena promijenila je kartu svijeta. 3 Migracije i osvajački ratovi
doveli su do miješanja naroda i religija. 4 Bila su to strašna vremena, puna patnje,
krvi i gladovanja, no s druge strane, rađala su se i nova poznanstva, prijateljstva i
savezi. 5 Svijet nije više onakav kakav je bio u vrijeme rimskih careva kada je Rim
vladao maltene čitavim svijetom. 6 Sada je većina doseljenih naroda stalno
Treća knjiga ljetopisa
69
nastanjena. 7 Sistem vladavine preuzeli su od Rimljana, Bizantinaca i Perzijanaca
te ga prilagodili vlastitim potrebama. 8 Svaki od tih naroda sada nastoji steći što
više zemlje, moći i utjecaja. 9 U tome su se ugledali na Rimljane. 10 U osvajanju
se natječu Franci, Anglosasi, Normani, Bugari i mnogi drugi narodi. 11 Većina njih
živi pod vladavinom kralja ili kneza.
12 Židovi su u međuvremenu imali nešto mirniji život. 13 Osim Katoličke Crkve,
koja ih je tu i tamo progonila, te muslimana, koji su to također povremeno činili,
nitko nije obraćao pažnju na izabrani narod. 14 Svjesni da ne mogu ponovo osvojiti
Obećanu zemlju, Židovi pojačano odlaze u svijet. 15 Za njih je posebno primamljiv
poziv franačkog cara Karla koji im je obećao značajne službe u svom Carstvu. 16 Tako sada hrle Židovi sa svih strana svijeta u Franačko Carstvo. 17 Razasuti po
svim dijelovima svijeta, Židovi su se mnogim generacijama, u jezičnom pogledu,
različito razvijali da se jedva još mogu međusobno sporazumijevati. 18 Sada
počinju svoj babilonski i aramejski hebrejski miješati s franačkim narječjima.
19 Tako nastaje novi jezik, na kojem se sporazumijevaju ovdašnji Židovi, pa i
mnogo Franaka. 20 Da ne žive u dijaspori i da ih bizantski car Roman ne prisiljava
na kršćanstvo, moglo bi se reći da im ništa ne fali.
21 Lošije stoji kršćanska Crkva čiji se ugled među narodima dobrano srozao.
22 Kod vodeće su se elite, naime, ugnijezdile navike koje su u potpunom raskoraku
s izvornim kršćanstvom i njegovim židovskim korijenima. 23 Pape su se počeli
okruživati kurtizanama. 24 Ne samo zbog priležništva, već im služe i u postizanju
političkih ciljeva. 25 S druge strane, i neke kurtizane iskorištavaju pape i Crkvu u
svoje svrhe. 26 Kazalište za svijet, a sablazan za istinske vjernike! 27 Sve bi to
moglo dovesti do novog raskola u Crkvi. 28 Ili pak do otrežnjenja i ozdravljenja.
29 Sasvim druge brige imaju, trenutačno, Arapi. 30 Oni ratuju na više fronti šireći
islam. 31 Nažalost, pritom su najčešće vođeni svojim vlastitim, sasvim svjetskim
interesima. 32 Među muslimanima ima više različitih vjerskih struja koje
međusobno ratuju. 33 Kako za kršćanstvo, tako je i za islam sudbonosno kada se
vlastiti interesi poistovjete s vjerskima ili postanu čak važniji od njih. 34 To
redovito završava sramotnom katastrofom. 35 Sada ćemo se obratiti pojedinim
događajima suvremene epohe. 36 Stvari nećemo predstavljati detaljno ni
kronološkim redom. 37 Čitaoci koji su za to zainteresirani mogu naći dovoljno
materijala u zapisima različitih povjesničara. 38 Jedan od njih učeni je benediktinac
Regino von Prüm koji je u svojoj kronici svijeta zabilježio događaje od Isusova
rođenja pa sve do današnjih franačkih vladara.
Treća knjiga ljetopisa
70
39 Muslimani su osvojili Solun, drugi po redu najveći bizantski grad. 40 Nakon što
su zauzeli otok Melitu, preimenovali su ga u Maltu i islamizirali. 41 Abdallah al
Mahdi u Ifrikiji je osnovao Kraljevstvo Fatimida te se proglasio kalifom. 42 Abd
ar Rahman, treći tim imenom u dinastiji Omejida, proglasio se emirom Kordobe.
43 Ratovao je s Ordonom iz Kraljevstva Leon. 44 Ordono je pobijedio Abd ar
Rahmanovu vojsku. 45 Tri godine kasnije Abd ar Rahman pobijedio je kršćansku
vojsku Leonskoga kraljevstva. 46 Muslimanski vojnici prijeđoše Pirineje. 47 Pala
je Pamplona, glavni grad Kraljevstva Navare. 48 Abd ar Rahman proglasio se
nezavisnim kalifom Kordobe, ne obazirući se na protivljenje Fatimida. 49 Vojnom
silom uspostavio je svoju vlast i u sjeverozapadnom dijelu Afrike. 50 Nakon teškog
poraza u borbi s vojskom Leona, dao je razapeti vojne zapovjednike. 51 Abd ar
Rahman promicao je umjetnost, znanost i poljoprivredu. 52 Kordoba je pored
Carigrada i Bagdada postala jedan od najvećih gradova. 53 U međuvremenu su se
u arapskom svijetu pojavile zbirke Hadita, za koje su zaslužni naučenjaci al Buhari
te Muslim ibn al Hađađ. 54 Budući da al Buharijevo teološko razmišljanje odstupa
od dominirajućeg, morao je napustiti Bagdad. 55 Muslimanski filozof Alkind uveo
je matematički način razmišljanja u filozofiji. 56 Kad je perzijska dinastija Bujida
zauzela Bagdad, preuzela je kontrolu nad Kalifatom Abasida. 57 Tako je bagdadski
kalif izgubio političku moć ostajući samo još duhovni vođa sunitskih muslimana.
58 U Europi su nomadska plemena Ugra počela ugrožavati ostale narode.
59 Objedinio ih je Arpad, mađarski knez. 60 Mađari su nakon opustošenja
Moravske zauzeli bogatu Panoniju. 61 S tog su mjesta poduzimali brojne
pljačkaške pohode u Franačko Carstvo i u Italiju. 62 Prvi veliki poraz doživjeli su
pod knezom Zoltanom, a zadao im ga je istočno franački kralj Henrik u bitci kod
Riada. 63 Tom moćnom, ekspanzionistički nastrojenom franačkom vladaru zakleo
se na vjernost češki knez Vaclav koji je zatim ubijen po narudžbi brata Boleslava.
64 Mađari su svojim naseljavanjem odijelili područje sjevernih od južnih Slavena.
65 Hrvatski knez Tomislav uspio se obraniti od Mađara. 66 Papa Ivan potvrdio ga
je kao hrvatskog kralja. 67 Tomislav bijaše saveznik Bizanta u borbi protiv Bugara.
68 Bugari su pokušali pokoriti srpske kneževine, ali je knez Časlav uspješno
obranio njihovu samostalnost. 69 Nakon smrti bizantskog cara Lea, carem je postao
njegov malodobni sin Konstantin. 70 Državne su poslove u njegovo ime isprva
vodili drugi, a kad je zasjeo na prijestolje, bavio se dvorskim ceremonijalom,
organizacijom uprave i države. 71 Na njegovu inicijativo nastalo je poveće djelo
objašnjenja riječi i pojmova. 72 U upravi i vojsci ukinuo je upotrebu latinskog
jezika.
Treća knjiga ljetopisa
71
Četvrti dio Šesto poglavlje
1 Ustani, Gospodine, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, a
rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš
dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. 2 Islam i kršćanstvo se sve više šire među narodima. 3 Kršćanstvo je vladajuća
religija od nordijskih otoka pa sve do Bizanta. 4 Jedini poganski otok na tom
području čine Slaveni u istočnoj Albingiji. 5 Pokrštena su plemena Poljana,
poneka normanska te ruska i ugarska plemena. 6 Bizant je opet postao važna
svjetska sila. 7 Car Konstantin održava diplomatske odnose s Kordopskim
Kalifatom, Franačkim Kraljevstvom i Kijevskom Rus. 8 Istočnofranački kralj
Oton okrunjen je za cara, pod njegovom je ingerencijom i papinska služba.
9 Poneki pape još uvijek drže kurtizane dok kordopski kalifi drže muške hareme.
10 Fatimidi dominiraju Egiptom i Sirijom. 11 Grad al Kahira postao je u Egiptu
značajnim centrom. 12 Židovi su često posrednici u trgovini između Istoka i
Zapada.
13 Okrenimo se prvo Bizantu. 14 Car Konstantin je sa četrdeset godina postao
suverenim vladarom. 15 Budući da nije bio vičan vladanju, većinu odluka i poslova
prepuštao je dvorskim službenicima i generalima. 16 Zakonom je zaštitio vojnike
i seljake. 17 Bizant se u vrijeme njegove vladavine uspješno obranio od Ugra i
Arapa. 18 Carigrad je posjetila obudovjela ruska kneginja Olga koja je tamo
primila krštenje i uzela krsno ime Helena. 19 Njezin je čin uzrokovao revolt među
podanicima, pa je kneginja zatražila pomoć franačkog vladara Otona. 20 Taj je u Kijevsku Rus poslao monaha Adalberta. 21 Njegova misija nije urodila plodom.
22 Adalbert je kasnije imenovan biskupom Magdeburga. 23 Olgin sin Svjatoslav
osvojio je Kraljevstvo Hazara i zauzeo bugarski glavni grad. 24 U međuvremenu
bizantskim je carem postao general armenskog porijekla Ivan Cimisk. 25 On je s
Kijevskom Rusi sklopio mirovni ugovor kojim je Bizant dobio područja u
Bugarskoj i Ugarskoj kao i trgovački grad Herson. 26 Kasnije je veliki knez
Kijevske Rusi Vladimir zauzeo Herson kako bi iznudio vjenčanje sa sestrom
bizantskoga cara Bazilija. 27 Prije sklapanja braka morao je prihvatiti pravoslavnu
vjeru i dozvoliti kristijanizaciju Kijevske Rusi. 28 Bugari su iskoristili previranja
u Bizantu te ponovo započeli borbu za oslobođenjem. 29 U toj se borbi proslavio
bugarski car Samuel.
30 Na Zapadu je saski vojvoda Oton pobudio pažnju. 31 U ahenskoj je katedrali
okrunjen za istočno franačkog kralja, a istovremeno imenovan biskupom Mainza.
32 Članove svoje obitelji imenovao je vojvodama, a za svoje političke ciljeve
Treća knjiga ljetopisa
72
nastoji pridobiti i crkvene poglavare. 33 Svoje planove financira prihodima iz
rudnika srebra. 34 Pobijedio je Ugre u bitci kod Augsburga. 35 Priskočio je u pomoć
papi Ivanu u borbi protiv kralja Berengara. 36 Taj papa, unuk nekadašnje utjecajne
kurtizane Marozije, na papinsku je stolicu zasjeo sa osamnaest godina. 37 Držao je
ženski harem u Lateranskoj palači. 38 Kralja Otona imenovao je rimskim carem te
mu se na taj način odužio za iskazanu pomoć. 39 Oton je Papi potvrdio sva njegova
dotadašnja prava i privilegije. 40 Istovremeno je pak tražio od Pape zakletvu na
vjernost caru. 41 Nakon što je Oton napustio Rim, Papa je sklopio savez s
odbjeglim Berengarovim sinom. 42 Saznavši to, Oton se vratio u Rim s namjerom
kažnjavanja Pape, ali je taj umro prije no što je car stigao. 43 Oton je osnovao
nadbiskupiju Magdeburg koja je postala misijski centar za istočne zemlje. 44 Često
je slavio Uskrs u gradu Quitilingburgu i tamo primao poslanike iz čitave Europe.
45 Bila mu je podložna i cjelokupna Crkva. 46 Tome se usprotivio reformistički
pokret kojemu je uzor bio samostan Cluny. 47 Ciljevi tog pokreta bili su nezavi
snost samostana od vladarske moći te iskrena pobožnost. 48 Otona je naslijedio
njegov istoimeni sin, kojeg je otac još za života imenovao suvladarom i oženio ga
bizantskom princezom Teofanu. 49 U vrijeme njegove vladavine došlo je do
nekoliko ustanaka. 50 Danski kralj Harald, kršćanin, upao je u sjevernu Albingiju.
51 Bio je oženjen kćerkom abodritskoga kneza te je podupirao slavenska plemena
u istočnoj Albingiji u njihovoj borbi protiv Franaka. 52 Arapi su cara Otona
pobijedili u južnoj Italiji, a potom je umro u Rimu. 53 Nakon njegove smrti vlast
je preuzela njegova udovica, a nakon njezine smrti carica majka Adelajda. 54 Princ
Oton je sa četrnaest godina zasjeo na prijestolje. 55 Unatoč protivljenju, učinio je
Rim glavnim gradom Carstva. 56 Svog bratića Bruna Karantanskog imenovao je
papom; taj je kao papa sebi izabrao ime Grgur. 57 Oton je sebe nazvao „slugom
Isusa Krista“, a kasnije „poslužiteljem Apostola“. 58 Do različitih političkih
problema dolazi i u muslimanskim područjima. 59 Na sjeveroistoku Arapskog
poluotoka žive Karamati. 60 Ta mesijanska šijitska sekta ima svoju vlastitu državu.
61 Pljačkaju hodočasnike na putu za Meku, a odnijeli su i Crni kamen iz Kabe.
62 Mekanci su ga, posredstvom Fatimida i uz visoku otkupninu, tek nakon
dvadeset godina uspjeli vratiti u Kabu. 63 Fatimidi su preuzeli vlast u Egiptu.
64 Pod vodstvom kalifa Abu Tamin Maad al-Muizza, u kratko su vrijeme zauzeli
Meku i Medinu. 65 Karmatski vojskovođa al Hasan zauzeo je Ramlu i Damask.
66 Između Fatimida i Karmata dolazi do vojnih sukoba. 67 Fatimidi zauzimaju
Siriju i nekadašnji Erec Izrael. 68 Kalif al-Muizz uvodi zlatni dinar kao monetu i
izgrađuje al-Kahiru kao prijestolnicu. 69 Dao je izgraditi vlastitu flotu kao zaštitu
protiv pirata. 70 U al-Kahiri osnovan je centar za obuku ismailitskih misionara.
71 Bio je tolerantan prema Koptima. 72 Kopti su smjeli slobodno živjeti svoju vjeru,
a mogli su postati i visoki državni službenici.
Treća knjiga ljetopisa
73
Četvrti dio Sedmo poglavlje
1 Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! 2 Tehnički i ekonomski napredak pridonio je duljoj životnoj dobi te posljedičnom
povećanju broja stanovništva. 3 Selo postaje snažan privredni faktor, a nakon
plemstva i klera seljaci predstavljaju važan društveni sloj. 4 Vladari pokušavaju
učvrstiti svoju moć i pomoću religije. 5 Narodi sjeverne Europe i Azije uglavnom
su pokršteni. 6 Veći dio Europe pod utjecajem je katoličkog Rima. 7 Na jugu i
istoku Europe s centrom u Carigradu dominira pravoslavno kršćanstvo. 8 Zemlje
pod vlašću Fatimida doživljavaju velik privredni procvat. 9 Potiču se također
znanost i kultura. 10 Područje Irana zauzeli su Selđuci koji su postali prijetnja
okolnim narodima.
11 Pojedinci očekuju kraj svijeta, drugi opet govore da o tom danu zna samo
Stvoritelj svijeta. 12 Mnoge je uhvatila misionarska vrućica koja, nažalost, nije
inspirirana ljubavlju prema bližnjemu. 13 U Erec Izraelu još uvijek vladaju stranci.
14 Na Iberijskom se poluotoku događaji vrtoglavo odvijaju. 15 U Kordobi se kalifi
iz dinastije Omejida izmjenjuju velikom brzinom. 16 Hišam je bio kalif samo na
papiru dok je zemljom vladao njegov dvorski službenik Abu Amir Muhammad
ibn Abi Amir. 17 On je novačio plaćenike iz berberskih plemena te pustošio
kršćanska kraljevstva na Iberijskom poluotoku. 18 Tako je razoreno kršćansko
hodočasničko svetište u Komposteli, a dragocjenosti su kršćanski robovi
morali nositi u Kordobu. 19 Abu Amir imenovao se „al-Mansur-ni-llah“ što je bilo
pridržano samo kalifima. 20 Borbe za vlast koje su uslijedile imale su za posljedicu
propadanje Kordopskog Kalifata. 21 Raspao se u mala kraljevstva i kneževine.
22 Berberski Hamudidi svrgnuli su Omejide. 23 Abadidi su osnovali moćno
kraljevstvo s centrom u Sevilli.
24 Rimski car Oton podupro je kandidaturu franačkog učitelja Gerberta Aurillaca
za novog papu. 25 Aurillac je značajan znanstvenik, a kao papa Silvestar uveo je
brojkama arapske znakove. 26 Zajedno s carem planirali su obnovu Rimskog
Carstva te zajedničko upravljanje njime. 27 Obojica su poduprli osnivanje
kršćanskih kraljevstava Ugarske i Poljske. 28 Praški biskup Vojteh, poznat i pod
imenom Adalbert, poduzeo je misijsko putovanje u Ugarsku. 29 Tamo je podijelio
sakrament potvrde vojvodi Stjepanu. 30 Stjepana je papinski legat okrunio za
ugarskog kralja. 31 Dok je Adalbert bio na svojoj misiji, ubili su ga Prusi; poljski
vojvoda Boleslav kupio je njegove posmrtne ostatke i pokopao ih u Gnieznu.
32 Vojteh je zatim proglašen svecem pa je čak car Oton hodočastio na njegov grob.
33 Tu se sreo s vojvodom Boleslavom. 34 Gniezno je postalo nadbiskupijom, a
Treća knjiga ljetopisa
74
njezinim prvim nadbiskupom imenovan je Vojtehov polubrat Radim. 35 Otona je
na prijestolju naslijedio bavarski vojvoda Henrik. 36 Njegov je cilj obnova
Franačkog Carstva.
37 Poljska je osvojila Lužice, a Bohemija je pripojena Henrikovu Kraljevstvu. 38 Henrik i njegova supruga Kunigunda potakli su osnivanje biskupije u
Bambergu. 39 Što se tiče crkvene politike, Henrik pretpostavlja biskupe
nezavisnim samostanima. 40 Iako je svoju carsku jabuku poklonio samostanu
Cluny, koči reformu po uzoru na Cluny u svom Carstvu. 41 U to je vrijeme opat u
Clunyu ugledan znanstvenik imenom Odilo. 42 Odilo se zauzima za prekid ratnih
sukoba u vrijeme crkvenih blagdana. 43 Uveo je Dušni dan u crkveni kalendar.
44 Udvostručio je broj samostana koji su podložni Clunyu. 45 U gradu Coellen
započela je gradnja sinagoge. 46 Nakon potresa u Rimu na Veliki petak, neki su
Židovi okrivljeni oskvrnućem hostije te su zatim mučeni i spaljeni na lomači.
47 Istočnofranačkim Carstvom je nakon Henrika zavladao Konrad. 48 Konradovoj
krunidbi prisustvuje i danski kralj Knut. 49 Knut je pobijedio Englesku i njezine
saveznike Norvežana Olafa i Šveda Jakoba Anunda. 50 U vrijeme Konradove
vladavine Istočnofranačko Kraljevstvo dobiva naziv Imperium Romanum.
51 Konrad je dao sagraditi katedralu u Speyeru. 52 Njegov se sin Henrik zauzima
za crkvene reforme. 53 U Kijevskoj je Rusi Jaroslav pobijedio svog polubrata
Svatopolka i njegove pristaše te je postao veliki knez Kijeva. 54 Razvija kršćansku
kulturu i održava prijateljske veze s ostalim državama. 55 Sklopio je prijateljski
savez s rimskim carom Konradom. 56 Bizant je u bitci kod Belasice porazio Bugare
te zatim i Georgijce. 57 Nakon smrti cara Bazilija, Bizant ugrožavaju Selđuci. 58 U
bitci kod Dandanakana Selđuci su pobijedili Gaznavide i na području Irana
uspostavili svoju vlast.
59 U sjevernoj Africi još uvijek vladaju Fatimidi, a glavno im je sjedište al Kahira
u Egiptu. 60 Zapadno od Egipta, u Ifrikiji, vladaju Ziridi. 61 Između Fatimida i
Zirida došlo je do raskida veza kada su Ziridi priznali Abaside kao bagdadske
kalife te sa šijitske prešli na sunitsku vjeru. 62 Dok su vladajući Fatimidi šijiti,
Egipćani su pretežno suniti; osim njih tamo žive još i koptski kršćani. 63 Fatimidski
kalif al Hakim bi Amri Llah dao je srušiti mnoge nemuslimanske zgrade, između
ostalog i crkvu Svetog groba u Jeruzalemu i sinagogu u al Kahiri. 64 Izdao je
nekoliko dekreta u cilju očuvanja čistoće islama te dao podignuti Kuću mudrosti
u al Kahiri. 65 Jedna grupa unutar ismailitsko-šijitske struje proglasila je kalifa
al Hakima inkarniranim bogom. 66 Pristaše te religije nazvani su „Druzi“, prema
svom gorljivom misionaru iz Buhare. 67 Iz Buhare potječe i slavni liječnik i
Treća knjiga ljetopisa
75
znanstvenik Ibn Sina koji je u Europi poznat pod imenom Avicena. 68 Arapske
prijevode grčkih filozofa i prirodoznanaca sada koriste i židovski znanstvenici.
69 Rabini počinju sistematizirati židovska vjerska naučavanja. 70 Poznati talmudist,
filozof i lingvist Saadija imao je velikog udjela u dogmatizaciji judaizma.
71 Pismoznanci nastoje pod svaku cijenu očuvati Tanach od krivog tumačenja.
72 Najprihvaćenija je verzija Tanacha koja je proizašla iz tiberijadske škole, a
opremljena je napomenama i vokalizacijskim znakovima.
Peti dio Prvo poglavlje
1 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! 2 Kroničar ima puno toga što bi mogao bilježiti, nažalost više lošeg, nego dobrog.
3 Započet ćemo pozitivnim događajima. 4 Sve više ljudi na zemlji vjeruje u
jednoga Boga. 5 Židovi, kršćani, muslimani. 6 Između njih ponegdje postoji
poštovanje, tolerancija pa čak i prijateljski odnosi. 7 Španjolski Židovi uživaju
naklonost kralja Alfonza. 8 Židovi koji su slijedili normandijskog vojvodu Vilima
u Englesku osnovali su tamo više velikih naselja. 9 Englesku nazivaju Kanaf ha
arec – zemaljski kutak. 10 U mnogim muslimanskim područjima žive Židovi u
slozi s muslimanskim stanovništvom. 11 No time smo već na kraju dobrih vijesti.
12 Ima, naime, i mržnje među spomenutim religijama, a tamo gdje je nema, ubrzo
se za to pobrinu zavidnici, lažni revnitelji i huškači. 13 U Granadi su muslimani
poubijali mnogo Židova jer su im zavidjeli radi njihova bogatstva. 14 Crkveni
obnovitelj Damiani u svojim spisima navodi vrlo prozirne teološke razloge kojima
pokušava opravdati progone Židova. 15 Maltene se u svakoj generaciji kršćana
nađu „znanstvenici“ koji „točno znaju“ zašto Židove valja progoniti. 16 Pritom
kršćanska Crkva ima dovoljno vlastitih problema. 17 Na mnogim mjestima u Crkvi
vlada nemoral, nered i kaos, kako među nižim, tako i među višim klerom, a rastu
i napetosti između zapadne i istočne Crkve. 18 Međusobna ekskomunikacija pape
Leona i patrijarha Mihaela samo je vanjski znak jednog dugotrajnog, dubokog
razdora. 19 Nesuglasice između Istoka i Zapada pojavljivale su se već od samog
početka. 20 Tome je jedan od razloga jezična barijera. 21 U istočnom dijelu Carstva
službeni je jezik Crkve grčki, a u zapadnom latinski. 22 Grčki učenjaci drže latinski
jezikom barbara. 23 Sveti spisi, liturgijske knjige, literatura općenito stvarana je,
ovisno o regiji, na latinskom, odnosno grčkom. 24 Sljedeći razlog nesuglasicama
različito je obrazovanje istočnih i zapadnih kršćanskih teologa i znanstvenika te
posljedično različiti pogledi na svijet. 25 Dok se na istoku daje prednost klasičnom
obrazovanju i filozofiji, na zapadu se daleko veća važnost pridaje političkom i
pravnom obrazovanju. 26 I preseljenje carskog dvora iz Rima u Carigrad, koje je
Treća knjiga ljetopisa
76
dovelo do promjene u konstelaciji moći, ne smije se zanemariti. 27 Ima također
razmimoilaženja u pogledu celibata, soteriologije i Vjerovanja. 28 No najrazorniji
faktori u svemu tome su borba za prevlast, pravdaštvo i nepopustljivost.
29 Prvi znaci raskola nazirali su se već kod konflikta između pape Nikole i
patrijarha Focija. 30 U vrijeme vladanja pape Ivana došlo je do izmirenja s
patrijarhom. 31 No sada je ponovo došlo do sukoba između Istoka i Zapada:
patrijarh Mihael i papa Leon ne mogu se sporazumjeti oko liturgijskog jezika,
euharistijskog kruha i vjeroispovijedi. 32 Posvađali su se, prokleli jedan drugoga,
a sada pokušavaju sve to objasniti vjernicima. 33 Osim unutrašnjih problema, tu je
još i vanjska opasnost koja prijeti od muslimana. 34 Ti su oteli već brojna kršćanska
područja. 35 Na zapadu su kršćani ugroženi od španjolskih muslimana, a na istoku
od nadirućih Seldžuka. 36 Kršćanskim moćnicima Istoka i Zapada svakako je u
interesu ovladati tom teškom situacijom. 37 I jednima i drugima prvotni je cilj
zaustaviti muslimane, no nitko ne želi popustiti u međusobnom sukobu. 38 Obje
strane žele pritiscima i ratnim uspjesima dokazati da je "Bog na našoj strani".
39 U Jeruzalemu su muslimani prognali stotine kršćana iz grada i zabranili im
pristup svetim mjestima.
40 Seldžuci su zauzeli Bagdad i krenuli prema zapadu. 41 Zauzevši Jeruzalem, poubijali su brojne stanovnike. 42 U Armeniji je također ubijeno mnogo kršćana.
43 U Španjolskoj se odvijaju žestoke borbe između kršćana i muslimana.
44 Seldžuci sprečavaju kršćanska hodočašća u Jeruzalem. 45 Jedna je kršćanska
vojska totalno uništena od muslimana. 46 Car Mihael zamolio je za pomoć papu
Grgura. 47 Papa, zaokupljen borbom oko investiture, nije se odazvao. 48 Na
kršćanskom se Zapadu brzo proširilo neprijateljsko raspoloženje prema
muslimanima. 49 Poneki revni propovjednici to raspoloženje još raspiruju.
50 Kršćani žele po svaku cijenu oteti Jeruzalem muslimanima. 51 U svim sloje
vima društva čuje se ratni poklik. 52 Pojedinci u ratu vide priliku pobijediti Bizant
i muslimane te konačno riješiti židovsko pitanje. 53 Drugi su spremni staviti svoj
život na kocku kako bi sveta mjesta oslobodili od muslimana. 54 Treći pak sanjaju
o pustolovinama, dragocjenostima Istoka, o ratnom plijenu.
55 Car Aleksije Komnen pozvao je Zapad u pomoć i bio čak spreman na sjedinjenje
Pravoslavne Crkve s Katoličkom; ovaj je put carev zov ozbiljnije shvaćen.
56 Zapad je odgovorio na svoj specifičan način. 57 Papa Urban i s njime biskupi i
opati odlučili su poslati vojsku na istok. 58 Nastalo je veliko oduševljenje u narodu,
među plemstvom i, naravno, među pustolovima i lopovima. 59 Crkveni su krugovi
bili uvjereni u ispravnost i svetost planiranog ratnog pothvata. 60 Sudionicima
Treća knjiga ljetopisa
77
ratnog pohoda Crkva je zajamčila ne samo ovozemaljske, nego i onostrane
privilegije. 61 Tako se brzinski okupila gomila ljudi iz svih slojeva. 62 Ta prilično
neuredna vojska, puna naivnog oduševljenja i kršćanske revnosti, krenula je put
istoka. 63 Vojnici su se putem vladali krajnje nečovječno i nekršćanski.
64 Nahuškani od nekih propovjednika, sve su redom ubijali židovsko stanovništvo.
65 Obijali su dvorce i samostane, a nisu prezali ni od pljačkanja običnih ljudi.
66 Kad su stigli do Carigrada, car Aleksije dao ih je što brže prebaciti preko
Bospora jer je bio zabrinut za sigurnost grada. 67 Malo zatim spomenuta je vojska
razbijena od Seldžuka. 68 U međuvremenu su na zapadu organizirane uredne vojne
jedinice koje su se spojile u Carigradu. 69 Ta se vojska zatim uspjela probiti
do Jeruzalema. 70 Od borbi i gladovanja napola podivljali, mnogi su vojnici
počinili strašne zločine i uzrokovali mnogo patnje među domaćim stanovništvom.
71 Jeruzalem je naposljetku pao. 72 Kršćanski su vojnici u gradu poubijali mnogo
muslimana, Židova, pa čak i sirijskih i koptskih kršćana.
Peti dio Drugo poglavlje
1 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao
zvijezde navijeke, u svu vječnost. 2 Ovo je vrijeme vjerskih ratova. 3 Ubija i pljačka se u ime tko zna kojih ciljeva. 4 U tim su ratovima stvorene četiri nove kršćanske države. 5 Prvotno grofovija
Edesa i kneževina Antiohija. 6 Nakon zauzeća Jeruzalema osnovano je
Jeruzalemsko Kraljevstvo. 7 Kako bi ga učvrstio, tako je papa Paskal pozvao na
novi ratni pohod. 8 Taj je pohod zaustavljen u Anadoliji od udruženih rumskih
Seldžuka i Danišmenda. 9 Rumski Sultanat nastao je nakon raspada nekadašnjeg
velikog Seldžukskog Carstva. 10 Nakon zauzeća grada Tripolija, na području
nekadašnjeg emirata osnovana je četvrta kršćanska država – Grofovija Tripoli. 11 S
vremenom je Jeruzalemsko Kraljevstvo preuzelo vodstvo. 12 Zbog vjerskih ratnih
pohoda ojačali su kontakti između Azije i Europe, oživjela je pomorska trgovina.
13 Glavni saveznik kršćanskih vojski je Armensko Kraljevstvo Cilicija,
osnovano od Armenaca koji su pobjegli pred Seldžucima.
14 U novonastalim kršćanskim državama povećava se udio europskog stanov
ništva. 15 Mnogi od njih prihvatili su istočnjački način života. 16 Domaće ih
stanovništvo naziva „Francima“. 17 Na čelu Antiohijskog i Jeruzalemskog
patrijarhata nalaze se latinski patrijarsi. 18 U vrijeme vjerskih ratova nastalo je
nekoliko viteških redova. 19 Njihovi su osnovni zadaci njega bolesnika i zaštita
hodočasnika. 20 Ti su redovi pod zaštitom Pape te su oslobođeni davanja desetine.
Treća knjiga ljetopisa
78
21 Henrik, istoimeni sin rimskog cara, zatočio je Papu i s njim nekoliko kardinala
u crkvi Svetog Petra u Rimu. 22 Time je htio iznuditi pravo na investituru i svoju
krunidbu za cara. 23 Svađa je okončana u vrijeme pape Kalista, konkordatom koji
je sklopljen u gradu Wormsu. 24 Taj je ugovor potvrđen na saboru u Lateranu.
25 Lateranski sabor zabranio je simoniju i uveo celibat rimokatoličkim
svećenicima. 26 U Europi nastaju novi crkveni redovi. 27 Neki već postojeći bivaju
reformirani. 28 Papa Kalist potvrdio je cistercite koji su proizašli iz reformskog
pokreta među benediktincima. 29 Također je priznao zajednicu koju je u gradu
Premontre utemeljio Norbert iz Xantena. 30 Zajednica živi prema pravilu svetog
Augustina i po uzoru prve Crkve. 31 Postoje i zajednice koje odstupaju od
službenog nauka Crkve. 32 Jedna od tih laička je zajednica koja se naziva „Božji
prijatelji“, a djeluje u zapadnoj Europi. 33 Njihov je nauk sličan nauku
„bogumila“ koji potječu iz Bugarske i koji su u Bizantu proganjani. 34 Bogumili
ne priznaju Stari zavjet i najvjerojatnije su pod utjecajem manihejstva. 35 U
Bizantu je na prijestolje zasjeo Ivan iz dinastije Komnena. 36 Pobijedio je nadiruće
Pečenege kao i ustaničke Srbe. 37 Oženio je kćerku ugarskog kralja Ladislava, koja
je kao carica, uzela ime Irena. 38 Nastojao je povratiti izgubljena područja.
39 Pomoću rumskih Seldžuka obranio je istočnu granicu; pokušao je osvojiti i
Armensko Kraljevstvo Ciliciju te kršćanske države Antiohiju i Edesu. 40 Napao je
Arape u Siriji, ali je odbijen kod Alepa. 41 Na sjeverozapadu Afrike gdje vladaju
muslimani, dogodilo se nešto zanimljivo. 42 U gorju Atlasa djelovao je islamski
reformator Abu Abdallah Muhammed ibn Tumart. 43 Nakon studija u Kordobi,
otišao je na putovanje i posjetio Aleksandriju, Meku i Bagdad. 44 Vrativši se s
putovanja, počeo je među Berberima širiti svoj nauk o apsolutnoj jedinosti Boga
i o predestinaciji. 45 Ibn Tumart je, prema svojim vlastitim navodima, želio islamu
vratiti njegovu izvornost i produbiti duhovni život vjernika. 46 Budući da nije uspio
pridobiti Almoravide za svoju teologiju, vratio se u gorje Atlasa gdje je ujedinio
mnoga plemena u zajednicu nazvanu al-Muvahidun, Almohadi. 47 Bio je uvjeren
u svoje poslanje da kao nepogrješivi Mahdi obnovi vjeru i pravednost u svijetu.
48 Njegova je smrt neko vrijeme držana u tajnosti. 49 Njegov nasljednik Abd al
Mumin vodio je Almohade u pobjedu nad Almoravidima. 50 Abd al Mumin uzeo
je sebi naslov kalifa. 51 Almohadi vladaju sjeverozapadnom Afrikom, Ifrikijom te
Andaluzijom. 52 Židovima na Iberijskom poluotoku počinju sada još teža vremena.
53 Na sjeveru ponovo stupaju na snagu stare protužidovske mjere dok im u
Andaluziji prijeti prisilna islamizacija. 54 Židovi na određenim pozicijama u
društvu moraju nositi žutu, a ostali plavu odjeću, k tome još i kapu u obliku
magarečeg sedla. 55 Židovi stoga bježe u kršćanska područja ili pak traže novu
domovinu u Africi gdje vladaju malo blaži islamski vladari. 56 Povratak u Erec
Izrael sprečava strah od neprijateljskih kršćanskih vitezova.
Treća knjiga ljetopisa
79
57 Nakon što je atabeg Zengi od Mosula osvojio Grofoviju Edesu, papa Eugen
pozvao je na novi vjerski rat. 58 Pozivu su se odazvali franački kralj Luj i novi
rimski kralj Konrad. 59 Pod njihovim su okriljem krenuli na put i obični
hodočasnici sa ženama i djecom. 60 Papa je odlučio proširiti ovaj vjerski rat i protiv
Arapa na Iberijskom poluotoku te protiv pogana u sjeveroistočnoj Europi.
61 Engleska, iako već duže vrijeme u građanskom ratu, odazvala se Papinom
pozivu te je sudjelovala u ratu sa svojom mornaricom. 62 Oslobodila je
Almeriju i Lisabon od Arapa i pomogla Grofoviji Portugal proglasiti se
nezavisnim kraljevstvom. 63 Mnogi plemići i vitezovi iz sjevernog dijela
Rimskoga Carstva sudjelovali su u vjerskom ratu protiv pogana u istočnoj Europi.
64 Vojske Luja i Konrada sastale su se nakon mnogih nedaća kod Niceje u
Anadoliji. 65 Budući da je bizantski car Mihael Komnen sklopio mir s rumskim
Seldžucima, kršćanski ratnici nisu od njega primili nikakvu pomoć. 66 Udruženi
sa snagama jeruzalemskog kralja Balduina, počeli su opsjedati Damask, 67 Zbog
svađe između trojice kršćanskih kraljeva s jedne te zbog nadmoćnog neprijatelja
s druge strane, taj je vjerski rat prekinut i vojske se vratiše kući. 68 Kralj Luj je
Bizantince okrivio za neuspjeh i htio je protiv njih organizirati vojni pohod.
69 Brojni hodočasnici i vojnici ostali su u Svetoj Zemlji, nadajući se boljem životu
tamo. 70 Mnogi su se priključili eremitskoj zajednici na brdu Karmel. 71 Još uvijek
ima ljudi koji žele živjeti u duhu Evanđelja. 72 Vjerujmo da će jednom u vječnosti
svijetliti poput zvijezda na nebu.
Peti dio Treće poglavlje
1 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti
koja sve stvara? 2 Kršćani i muslimani čvrsto vjeruju da ratujući jedni protiv drugih vrše volju
Božju. 3 Jedni i drugi progone Židove pozivajući se pritom na Sveta pisma. 4 Pape
obećavaju oproštenje Božje kazne svima koji se bore protiv islama. 5 U slučaju
mučeničke smrti, dakle svakome je „zagarantiran odlazak u raj“. 6 Kraljevskom
bračnom paru iz Francuske učestvovanje u vjerskom ratu nije donijelo sreće. 7 Nakon povratka iz Jeruzalema kralj Luj poništio je svoj brak s Eleonorom od
Akvitanije. 8 Ona se zatim udala za Henrika iz dinastije Plantagenet koji je nakon
građanskog rata proglašen engleskim kraljem. 9 Zahvaljujući tom braku, Engleska
je stekla vlast nad zapadnim dijelom Franačkog Carstva. 10 Kralj Luj bio je
posrednik u sukobu između engleskog kralja i kanterburijskog biskupa Thomasa
Becketta. 11 Podupro je papu Aleksandra u borbi protiv ambicija novog rimskog
cara Fridrika. 12 Fridrik je nastojao centralizirati vlast i ograničiti utjecaj
Treća knjiga ljetopisa
80
plemstva. 13 Usredotočio se prije svega na borbe sa sjevernim talijanskim
gradovima koji su težili sve većoj autonomiji. 14 Došlo je do izbora protupape
Paskala koji je Fridrika okrunio za cara, a cara Karla proglasio svetim. 15 Nakon
poraza u sjevernoj Italiji, Fridrik se morao izmiriti s papom Aleksandrom. 16 Papa
je na saboru u Lateranu donio nove propise protiv Židova. 17 Židovi više ne smiju
zapošljavati kršćane, a svjedočanstvo kršćana smatra se vjerodostojnijim od
svjedočanstva Židova, no Židovima se ne smije oduzeti imovina. 18 Budući da je
Židovima preostalo samo još trgovanje novcem kao izvor zarade, Papa im je
dozvolio pozajmljivanje novca uz kamate. 19 U Europi nastaju novi gradovi s
raskošnim katedralama i palačama, osnivaju se znanstveni instituti, održavaju se
viteški turniri, priređuju dvorske zabave. 20 Kao reakcija na rastrošan i isprazan
način kršćanskog društvenog života, pojavili su se kršćanski laički pokreti.
21 Njihov je cilj življenje kršćanskih kreposti i dragovoljno prihvaćanje
siromaštva. 22 Utemeljitelj jednog takvog pokreta trgovac je iz Lyona – Valdes.
23 Nakon jednog nadnaravnog iskustva posvetio se studiju Biblije. 24 Kako bi
Sveto pismo što bolje približio običnim ljudima, tako je dao prevesti Vulgatu na
razgovorni jezik. 25 Širio je Evanđelje kao putujući propovjednik, no ubrzo je
došao u konflikt s Crkvom. 26 Laički vjerski pokreti bili su tema na saboru u
Veroni. 27 Mnoge su grupe propovjednika izopćene iz Crkve, među njima „Božji
prijatelji“ i „Lyonski siromasi“. 28 Papa Inocent je običnom puku čak zabranio
čitanje Biblije. 29 Unatoč progonima, nemirima i ratovima – ili pak baš zbog toga
– brojni su Židovi, kršćani i muslimani privučeni mistikom.
30 Redovnica Hildegard iz Bingena, mističarka, zapisala je svoje vizije i objave o
prirodnom liječenju. 31 Među muslimanima nastaju mistički redovi takozvanih
sufija. 32 Njihov je cilj sjedinjenje sa Stvoriteljem u ljubavi putem predanja
individualne volje Božjoj volji. 33 Kod Židova se profilirao filozof i liječnik Moše
ben Majmon. 34 Njegova je obitelj pobjegla pred Almohadima iz Kordobe u
Egipat. 35 Ben Majmon, nazvan i Majmonid, postao je glavnim rabinom egipatskih
Židova te je napisao brojne komentare Mišne. 36 Proslavio se i kao liječnik
sultanove obitelji. 37 Salah ad Din Jusuf ibn Ayyub u Egiptu je preuzeo vlast od
Fatimida. 38 Ajubidi, osim Egipta, kontroliraju i sjeverni dio Nubije, južni dio
Arapskog poluotoka te Meku i Medinu. 39 Kršćani nazivaju Salah ad Dina Saladin
dok muslimani kršćanske osvajače Erec Izraela nazivaju Francima. 40 Saladin i
Franci su postali protagonisti u događajima koji će ostati zapisani u ljudskom
pamćenju. 41 U Jeruzalemskom Kraljevstvu živi već treća generacija europskog
plemstva. 42 Njihovi su pređi u vjerskim ratovima i pljačkom namrli dovoljno
bogatstva te sada njihovi potomci provode siguran život u Svetoj zemlji. 43 Tu se
osjećaju svoji na svome i ne žele nikakvih nemira. 44 Stoga, u nadolazećim za
Treća knjiga ljetopisa
81
borbe spremnim plemićima i vitezovima, naslućuju ugrožavanje svog načina
života. 45 Između ta dva tabora nastao je konflikt interesa. 46 Bizantski car Manuel
Komnen poražen je od rumskih Seldžuka. 47 Ta muslimanska pobjeda potakla je
Saladina te je napao Jeruzalemsko Kraljevstvo. 48 Borba je ostala neodlučena, pa
sultan Saladin i kralj Balduin sklopiše mir. 49 Balduina je nakon njegove smrti
naslijedio njegov šogor, franački vitez Guy de Lusignan. 50 Za vrijeme njegove
vladavine, grof Renaud de Chatillon često je napadao arapske karavane i
upadao na muslimanski teritorij.
51 Time je franačka strana povrijedila mirovni dogovor. 52 Grof Renaud se unatoč
nagovaranju jeruzalemskog kralja nije ispričao, već je nastavio napadati
muslimanske karavane dok to Saladinu nije dozlogrdilo. 53 Stoga je Francima
objavio rat i uputio se s vojskom u Erec Izrael. 54 Franci su bili međusobno
posvađani, moralni krivci, osim toga podcijenili su ogorčenje muslimana. 55 No
budući da su se uzdali u snagu relikvije Svetog križa, bili su sigurni u svoju
pobjedu. 56 Vojske su se sudarile kod takozvanih Hatinskih rogova, nedaleko od
Galilejskog jezera. 57 Za samo nekoliko sati kršćani su izgubili ne samo bitku, već
i Jeruzalemsko Kraljevstvo zajedno s relikvijom Svetog križa. 58 Bilo je samo još
pitanje vremena kada će Saladin ući u Jeruzalem. 59 Saladinu nije stalo do
uništenja Franaka, a još manje do uništenja Jeruzalema. 60 Počeo je s pregovorima
želeći Franke udariti tamo gdje bi ih najviše zaboljelo: po džepu. 61 Mogli su dakle
uz naplatu napustiti Jeruzalem ili biti prodani kao robovi. 62 Jeruzalem je ponovno
u muslimanskim rukama. 63 Pojedinci u tim događajima vide potvrdu da je Bog,
kao što je nekad odbacio Židove, ovaj put odbacio kršćane. 64 Drugi su pak
mišljenja da Bog nikad nikoga nije odbacio, nego da strpljivo čeka na
izmirenje Židova, kršćana i muslimana. 65 Međutim, kako doći do izmirenja ako
se dvojica stoljećima svađaju za zemlju trećeg, a samo se u jednoj točki slažu: da
tog trećeg treba uništiti? 66 Erec Izrael, Svetu zemlju, koju je Bog zauvijek predao
Izraelcima, razaraju, ponovo izgrađuju te uvijek ponovo razaraju oni koji se mole
istom Bogu. 67 Čovjek bi pomislio da su Franci, a s njima i čitav kršćanski Zapad,
napokon naučili svoju lekciju. 68 No ništa od toga. 69 Već su na pomolu novi ratni
pohodi protiv muslimana. 70 Na jednom od njih utopio se car Fridrik, tamo negdje
u Anadoliji. 71 Kraljevi Filip i Rikard putem su se posvađali. 72 Naposljetku je kralj
Rikard uspio nagovoriti Saladina da kršćanima da dozvolu slobodnog pristupa
svetim mjestima u Jeruzalemu.
Treća knjiga ljetopisa
82
Peti dio Četvrto poglavlje
1 Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama; hvalite ga, svi anđeli njegovi,
hvalite ga, sve vojske njegove! 2 Prije nego li se ponovo usredotočimo na događanje u svijetu, podignimo svoja
srca k Nebu i podajmo slavu Bogu. 3 Blagoslovljen budi, Svemogući, vječni Bože,
Gospodaru svijeta, Stvoritelju neba i zemlje. 4 Blagoslovljeno budi tvoje sveto
Ime i Ime tvoga Kraljevstva u vijeke vjekova. 5 Blagoslovljen budi zbog svog
Saveza s ljudima po Noi. 6 Slavimo Te jer si izabrao Abrahama. 7 Hvalimo Te s
Hagarom i Ismaelom. 8 Klanjamo ti se sa Sarom i Izakom. 9 Volimo te s Marijom
i Isusom. 10 Blagoslovljen budi u svim svojim izabranicima. 11 Slavljeno budi tvoje
Ime i tvoje Kraljevstvo u Mojsiju, Isusu i Muhamedu. 12 Blagoslovljeni svi
Izraelci, kršćani i muslimani. 13 Gospodine, udijeli im milost spoznaje da si Ti
njihov jedini, zajednički Otac. 14 Otvori im oči da se mogu međusobno prepoznati
kao dar jedni drugima i ljubiti se. 15 Pomozi im, Oče, da budu u mogućnosti
objaviti Tvoje Ime junačkim djelima ljubavi, postom i molitvom. 16 Daj im
hrabrosti da radije sebi iskopaju oko ili odsjeku ruku, nego da to učine svom
nedužnom bližnjem. 17 Hvala Oče, za ovaj prekrasni svijet pun tajni, mijene i
prirodnih čudesa.18 Tvoje Ime neka se proslavi u svim malim, svijetu nepoznatim
ljudima koji svojim djelima svjedoče tvoju ljubav. 19 Neka tvoja milost učini
nestanak razdora unutar islama, kršćanstva i židovstva. 20 Neka bude Tvoja
milostiva volja da čovjek nadvlada Sotonino raspirivanje mržnje, nasilja i razdora
te da mir i pomirenje zavladaju svijetom.
21 Srećom, u svijetu nikad ne ponestane ljudi koji su spremni žrtvovati svoj život
za ostvarenje tog cilja. 22 Jedan od njih je Giovanni Battista Bernardone zvan
Franjo. 23 Bog ga je izravno pozvao tražeći od njega obnovu Crkve, na što se
Franjo, koji nije odmah shvatio, odazvao obnavljanjem konkretnih zgrada sa
sredstvima koja je isprosio ili uzeo od svog oca. 24 Otac je protiv njega pokrenuo
javni sudski proces za vrijeme kojeg je Franjo skinuo svoju odjeću i potpuno se
predao svom nebeskom Ocu. 25 Zatim se povukao u osamu, njegovao gubavce te
živio od milodara striktno odbijajući posjedovanje kakve imovine. 26 Ubrzo su mu
se pridružili i drugi mladi ljudi te su zajedno navješćivali Evanđelje svim
stvorenjima, kako bi svima objavili neizmjernu Očevu ljubav. 27 Božjem pozivu
odazvao se i Dominik koji se, umjesto silom, protiv krivovjeraca želio boriti
argumentima. 28 Bio je putujući propovjednik koji je odabrao siromaštvo jer je u
bogatoj i sekulariziranoj Crkvi vidio pogodno tlo za razvoj različitih hereza.
29 Kod muslimana, također, ima ljudi koji svjedoče ljubav nebeskog Oca. 30 Sufisti
Muhamed ibn Arabi, Faridudin Atar i Muinuddim Chishti svakako zaslužuju biti
Treća knjiga ljetopisa
83
spomenuti. 31 Bili su ispunjeni ljubavlju Svevišnjega te su tu ljubav pobuđivali u
drugim ljudima.
32 Kod Židova se svojim spisima proslavio Moše ben Majmon. 33 No za
pravovjerne Židove njegova su djela bila sablažnjiva pa je veći dio njih spaljen, a
spisi bijahu trn u oku i članovima kršćanskog propovjedničkog reda koji ih također
predavaše vatri. 34 Ista sudbina kao Majmonidova djela zadesila je i Engleza
Roberta Readinga nakon što je prešao na židovstvo te se oženio Židovkom.
35 Brojni rabini sada sele u Svetu zemlju kako bi unijeli novi život u židovske
zajednice, stradale u vjerskim ratovima. 36 Ratuje se i na drugim stranama.
37 Temudžin, sin poglavice jednog plemena Mongola, uspio je ujediniti mongolska
plemena. 38 Zatim je na izvoru rijeke Onon sazvao plemenske vođe i proglasio se
Džingiskanom. 39 Njegove čete poznate su po brutalnosti; pokorio je Tangute,
osvojio Zongdu, Šandong i Kara-Kitaj. 40 Zauzeo je i gradove Buharu i
Samarkand. 41 Papa Inocent imao je druge brige. 42 Organizirao je rat protiv
Albigenza. 43 U njegovim očima Albigenzi bijahu opasni krivovjerci. 44 Da bi
spriječio „krivovjerstvo“, papa je laicima zabranio ne samo čitanje Biblije na
materinskom jeziku, već i samo posjedovanje Svetog pisma.
45 Fridrik, kralj Sicilije, papi Honoriju obećao je, da će prepustiti neka područja
i osvojiti Jeruzalem. 46 Kao protuuslugu, papa ga je okrunio za rimskoga
cara. 47 Prva briga bila mu je stabilizacija carstva. 48 Na svom je dvoru zapošljavao
učenjake različitih religija. 49 Kad su u Fuldi neki Židovi bili optuženi za ubojstva
djece, čijom su krvlju navodno spremali beskvasne kruhove, Fridrik je pozvao na
svoj dvor pokrštene židovske učenjake iz cijeloga svijeta. 50 Ti su uspjeli odbaciti
tužbu i postići oslobođenje optuženih. 51 Tako sada Židovi uživaju carsku zaštitu,
no taj privilegij nije besplatan. 52 Osim toga, sada se osim neosnovanih optužaba
pribojavaju i reakcije kršćana na carsko pokroviteljstvo. 53 Unatoč svemu, oni i
dalje žive kao izabrani Božji narod.
54 Fridrik je održao obećanje dano Papi te je sa svojom vojskom krenuo u Svetu
zemlju. 55 Njegov je vojni pohod bio uspješan; sa sultanom al Kamilom sklopio je
desetgodišnje primirje i zadobio kontrolu nad Jeruzalemom i Betlehemom.
56 Sultan al Kamil već je jednom kršćanima ponudio mir. 57 To je bilo u vrijeme
kada je papinski legat Pelagije vojskom opsjedao Damiette. 58 Sultan je bio
spreman predati Jeruzalem i relikviju Svetog križa. 59 No Pelagije i predstavnici
talijanskih pomorskih republika odbili su ponudu i pregovore. 60 Toliko su različite
ljestvice vrijednosti: dok su jedni davali svoje živote za relikviju križa, drugi nisu
bili spremni ni na jedan razgovor da bi je zadobili. 61 Na kraju ostadoše bez oba,
Treća knjiga ljetopisa
84
a krivnju prebaciše na cara Fridrika kojeg se željelo maknuti. 62 Fridrik je spriječio
održavanje sabora zatočivši visoke crkvene knezove koji su bili na putu za
sabor. 63 Njegov šogor Rikard od Cornwalla također je organizirao vojni pohod u
Svetu zemlju. 64 Iskoristio je svađu između ajubidskih kraljevstava Kairo i
Damask. 65 Kršćanska je strana osim Galileje stekla i cjelokupno područje
zapadno od Jordana sve do Askalona. 66 Jesu li pape kod svojih poziva na vjerski
rat protiv „krivovjeraca“ doista imali na srcu spasenje duša ili su time prije svega
željeli steći slavu i bogatstvo, ostavljamo po strani. 67 Fridrik je zatočenjem
kardinala uspio odgoditi, ali ne i spriječiti svoje smjenjivanje. 68 Na saboru u
Lyonu on je naposljetku ipak smijenjen. 69 Mnogo toga mu je predbačeno, među
inim i prijateljevanje s muslimanima. 70 No Fridrik je ignorirao presudu Crkve
te je zadržao svoju službu i carski naslov. 71 Francuski kralj je, želeći isprobati
svoju sreću, također krenuo s vojskom u Svetu zemlju, ali su ga Mameluci
zarobili. 72 Ovaj smo zapis započeli s hvalama Svevišnjemu pa ćemo ga tako i
završiti: Slava, čast i hvala Vječnome za sve patnje, radosti i milosti ovoga
vremena!
Peti dio Peto poglavlje
1 O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! 2 Kada će se ljudi konačno dati poučiti Božjom riječi, kada će barem iz vlastite
povijesti nešto naučiti? 3 Budući da stalno žude za bogatstvom i moći, Bog uvijek
iznova mora zahvaćati u ljudsku povijest. 4 Mongoli su osnovali carstvo koje je
dvaput veće od nekadašnjeg imperija Aleksandra Makedonskog. 5 Posljedično se
nije promijenila samo karta svijeta, već i životni uvjeti mnogih naroda i
pojedinaca. 6 Mongoli ubijaju bez milosti, jedino sposobne obrtnike odvode sa
sobom jer su im potrebni kao pomoć pri izgradnji glavnog grada Karakoruma.
7 Zauzeli su ruske kneževine te prodrli sve do Poljske i Ugarske. 8 Europljani ih
nazivaju Tatarima ili Tartarima jer im se čine kao da „dolaze iz pakla“. 9 U stvari
su Tatari bili prve žrtve Mongola. 10 Džingis-kanovi su nasljednici, zbog
međusobnih sukoba, Carstvo podijelili u četiri kanata. 11 U njima navodno vlada
relativna vjerska sloboda te podanici, osim prirodnih religija, prakticiraju
primjerice i nestorijanizam i budizam. 12 U kanatu Zlatna horda, koji se prostire
na području Kijevske Rusi, dozvoljena je i kršćanska pravoslavna vjera.
13 Čagatajski kanat prostire se na području središnje Azije.
14 Kublaj-kan vlada u istočnom dijelu Mongolskog Carstva. 15 Osvojio je područje
južne Kine i čitav teritorij nazvao Carstvo Juan, s glavnim gradom Dadu.
Treća knjiga ljetopisa
85
16 Kublaj-kan je, umjesto dotadašnjeg mongolskog, uveo kvadratno pismo.
17 Poduzimao je ratne pohode prema otocima istočno od Kine, ali bez uspjeha.
18 Kublajeva majka, koja je bila nestorijanka, željela je dovesti u zemlju kršćanske
misionare. 19 Osnovan je kršćanski misijski ured. 20 Papa Grgur je na kanovu
molbu poslao nekoliko misionara koji tamo nikada nisu stigli. 21 Raniji pokušaj
kristijanizacije Mongola po franjevcu Rubrucku, koga je poslao francuski kralj
Luj, nije bio uspješan. 22 Kublajev brat Hulagu pokorio je Perziju i osnovao
Ilkanat. 23 On sam bio je sljedbenik mističnog budizma dok je njegova supruga
bila kršćanka. 24 Mongoli su sklopili savez s Armenskim Carstvom Cilicijom.
25 Nastojali su slomiti jaku muslimansku vlast u Bagdadu i Jeruzalemu. 26 Kad su
Hulagujeve čete zauzele Bagdad, ubijen je tamošnji abasidski kalif. 27 Njegovo
sjedište dobio je nestorijanski patrijarh. 28 Zatim je mongolska vojska krenula
prema Gazi, u nadi da će od ostatka kršćanske države u Svetoj zemlji dobiti pomoć
u borbi protiv muslimana. 29 No tamošnji kršćani, koji su Mongole nazivali
jašućim vragovima, nisu se odazvali. 30 Mongolska vojska Ilkanata morala se
osloniti na vlastite snage.
31 Mameluci, nekadašnji robovi ajubidske dinastije, preuzeli su vlast u Egiptu i
Siriji. 32 Hulagu se posvađao s kanom Zlatne horde, koji je u međuvremenu prešao
na islam i sklopio savez s mamelucima. 33 Mameluci su u Galileji porazili
Hulagujevu vojsku. 34 Bilo je samo još pitanje vremena kada će Mameluci zauzeti
posljednje kršćansko područje kod Akona. 35 To se dogodilo gotovo točno dvjesto
godina nakon prvog kršćanskog ratnog pohoda protiv muslimana u Svetoj zemlji.
36 Uspjesi Mongola posredno su koristili i Bizantincima. 37 Budući da Mongoli
Ilkanata Seldžuke učinili vazalima, ovi prestadoše ugrožavati Bizant. 38 Nakon
što su Latini zauzeli Carigrad, Bizantinci su glavni grad premjestili u Niceju.
39 Odonud je bizantski car Mihael Paleolog uspio ponovo vratiti Carigrad pod
svoju vlast. 40 Paleolog se veoma trudio ući u uniju s Latinskom Crkvom,
pogotovo jer je papa Urban pozivao na rat protiv Bizanta. 41 Tek je na saboru u
Lyonu papa Grgur stavio na dnevni red okončanje crkvenog raskola i stanje u
Svetoj zemlji. 42 Organizacija sabora bila je povjerena franjevcu Bonaventuri.
43 On se na saboru zauzeo za prosjačke redove. 44 Na tom je saboru prisustvovala
i delegacija Ilkanata, no nakon smrti Pape prekinuta je suradnja između
Europejaca i Mongola. 45 Car Mihael bizantskoj je strani nametnuo sjedinjenje s
latinskom Crkvom iako se većina pravoslavnih kršćana tome protivila. 46 Na putu
za sabor umro je Bonaventurin prijatelj Toma Akvinski koji je za sobom ostavio
mnogo teoloških i filozofskih djela. 47 Toma je u svom djelu Summa theologica
tražio heretičarima ekskomunikaciju i smrtnu kaznu. 48 Papa je njegovoj
redovničkoj zajednici povjerio službu inkvizicije.49 Za postizanje priznanja
Treća knjiga ljetopisa
86
dozvoljeno je i mučenje. 50 U Europi se događaju nečovječni progoni Židova.
51 Kao primjer navodimo spaljivanje živih ljudi u sinagogi u gradu Munihenu. 52 U
Rimskom Imperiju je nakon cara Fridrika nastupilo razdoblje slabih careva.
53 Najjači vladar, i bez carske krune, - bio je kralj Bohemije i vojvoda Austrije –
Otokar Premysl. 54 Osvojio je neka područja Rimskog Carstva. 55 Židovima je
potvrdio određena prava, primjerice vlastitu upravu i zaštitu imovine. 56 S druge
je pak strane među prvima uveo inkviziciju u svom kraljevstvu. 57 Otokar je
sudjelovao u prisilnom pokrštavanju Prusa. 58 U tom je vodeću ulogu imao viteški
red Ordo Teutonicus, koji je svoje središte premjestio iz Akona u Europu.
59 Budući da su njihov daljnji prodor prema istoku spriječili Mongoli, redovnici
su na području Pruske osnovali svoju državu.
60 Grof Rudolf Habsburški izabran je za rimskog kralja. 61 Njegovom pobjedom
nad Otokarom Habsburžani su zavladali Austrijom i Štajerskom. 62 Međutim,
carske se krune nije domogao. 63 Nije mu pomoglo ni obećanje dano papi Grguru
da će ići u rat za Svetu zemlju. 64 U Španjolskoj je došlo do javne disputacije
između Židova i kršćana. 65 Disputacija se odvijala u prisustvu španjolskoga kralja
te najviših predstavnika dominikanskog i franjevačkog reda. 66 Rabin Moše ben
Nahman branio je uspješno židovsku stranu. 67 Unatoč tome morao je napustiti
Španjolsku, te je zatim radio na oživljavanju židovskih zajednica u
Jeruzalemu i Akonu. 68 Židovima je u međuvremenu i Engleska postala
nesigurnom zemljom. 69 Kralj Edvard vratio se s ratnog pohoda protiv muslimana.
70 Židovima je ograničio novčane poslove želeći ih zaposliti u poljoprivredi i
obrtništvu. 71 Nakon nove Papine bule o odjeljivanju Židova i kršćana, engleski
su Židovi na svojoj odjeći morali nositi žuti znak. 72 Nekoliko godina kasnije
Židovi u Engleskoj bivaju razvlašćeni i prognani.
Peti dio Šesto poglavlje
1 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše. 2 Azijom vladaju uglavnom Mongoli, Mameluci i Osmanlije. 3 Kublaj-kan je prije
svoje smrti uveo budizam kao državnu religiju u carstvu Juan. 4 Njegov nasljednik
Timur-kan promiče konfucijanizam. 5 Kršćanskom je misionaru, Ivanu od
Montecorvina, ipak dopustio slobodno djelovanje. 6 Taj je franjevac bio poslan u
Aziju s nalogom kako bi vratio tamošnje nestorijanske kršćane u Katoličku
Crkvu. 7 Njegov je zadatak bio i kristijanizacija poganskih Mongola. 8 U tu je
svrhu preveo Novi zavjet i Psalme na mongolski jezik. 9 U gradu Dadu dao je
graditi prve kršćanske crkve. 10 Na njegovu je molbu Papa dozvolio uvođenje
Treća knjiga ljetopisa
87
mongolskog jezika u liturgiju. 11 Papa je imenovao Montecorvina nadbiskupom
Dadua i patrijarhom Istoka. 12 U perzijskom Ilkanatu vlada Gazan. 13 Armenski
kralj Hetum zamolio ga je za pomoć u borbi protiv Mameluka. 14 Gazan se
odazvao i krenuo sa svojom vojskom put Sirije. 15 Pritom je računao na pomoć
kršćana. 16 Za pomoć je zamolio ciparskog kralja i predstojnike kršćanskih redova,
ali nitko se nije odazvao. 17 Mameluci su pobijedili saveznike u borbi kod
Damaska.
18 Hetum je svoj pokušaj ujedinjenja Armenske Crkve s Katoličkom platio
životom. 19 Mongoli, koji su u međuvremenu prihvatili islam, ubili su ga u
Anazarbi. 20 Armencima uistinu nije lako u svijetu borbe za prevlast između Rima,
Bizanta i muslimana. 21 U Maloj Aziji je u međuvremenu pobudio pozornost jedan
novi vladar u usponu: Osman. 22 Nakon što je oslobodio jedno pleme rumskih
Seldžuka, preuzeo je vlast nad turkmenskim plemenima. 23 Osvajanjima je
umnogostručio svoj teritorij. 24 Za svoj vladarski znak odabrao je polumjesec.
25 Naslijedio ga je njegov sin Orhan. 26 Taj je proglasio Bursu glavnim gradom
Carstva. 27 U Rimu je papa Bonifacije otvorio Svetu godinu. 28 Posljedica toga
bila je navala hodočasnika u Rim. 29 Rim je nakon gubitka Jeruzalema postao
katolicima hodočasnički centar. 30 Povećanim brojem hodočasnika, povećao se i
priliv novca Rimu. 31 Između pape Bonifacija i francuskog kralja Filipa došlo je
do spora zbog oporezivanja klerika. 32 Papa je u buli Unam sanctam naglasio
primat pape nad državnim vladarom. 33 Njegov nasljednik Klement papinsku je
stolicu i kuriju premjestio u Avignon. 34 Nakon toga uživa zaštitu francuskog
kralja dok kralj od toga ima financijsku korist. 35 Filip je razvlastio Židove te ih
prognao iz Francuske. 36 Templari s vremenom postadoše jedini zajmodavci u
Europi. 37 Sjedište su imali na otoku Cipru, a riznice u Parizu i Londonu. 38 Bijahu
veoma osporavani. 39 Predbacivani su im magija, sodomija i krivovjerstvo. 40 Na
saboru u Vienni Papa ukida red templara. 41 Njihova imovina pripala je redu
Ivanovaca. 42 Kraljevskoj blagajni Francuske dan je također znatan dio kao odšteta
za vođenje postupka. 43 Tako su novac, zlato i bogatstvo opet postali centralna
tema kraljeva, kardinala i Pape. 44 Nakon smrti pape Klementa, rimski su kardinali
odlučili da će za novog papu izabrati kandidata koji će kuriju opet vratiti u Rim.
45 Istoimeni sin pokojnog francuskog kralja Filipa želio je pak da za papu bude
izabran kandidat francuske narodnosti. 46 U tu je svrhu dao u Lionu, na četrdeset
dana, zatočiti kardinale izbornike. 47 Na taj je način postigao svoj cilj. 48 Izabran
je stari kardinal Jacques Dueze koji je kao papa uzeo ime Ivan. 49 Usprkos svojoj
starosti, Papa je bio čovjek jake volje i nije dao manipulirati sobom. 50 Svoju je
službu smatrao nadređenom službi monarha te se nije bojao prekoravati ni
okrunjene glave. 51 U Avignonu je dao izgraditi raskošnu rezidenciju. 52 Osudio je
Treća knjiga ljetopisa
88
nauk o siromaštvu jedne grane franjevaca kao herezu.
53 Bavarski vojvoda Ludvig dao se okruniti za rimskog cara. 54 To je učinio bez
privole Pape. 55 Vođa Papinih protivnika okrunio ga je u crkvi Sv. Petra u Rimu.
56 Između Filipa iz dinastije Valois i engleskog kralja Edvarda došlo je do rata za
francusko prijestolje. 57 Edvard se sa svojom vojskom iskrcao u Normandiji.
58 Njegovi su strijelci pobijedili francuske vitezove i njihove saveznike u bitci kod
Crecya. 59 Upravo je tada izbila epidemija kuge. 60 Pokosila je trećinu europskog
stanovništva. 61 Židovi su okrivljeni za pošast kuge. 62 Optuženi su kao trovači
bunara. 63 Papa je u svojoj buli proglasio Židove nedužnima. 64 No to nije
pridonijelo smirivanju duhova. 65 Progoni Židova dio su svakodnevice. 66 Uništene
su brojne židovske zajednice u Europi. 67 U Strasbourgu je na lomači spaljeno više
stotina Židova. 68 Kraj progona nije na vidiku. 69 Židovi nigdje u svijetu nemaju
svog zagovornika, ni u jednom narodu, ni u jednoj vjerskoj zajednici. 70 Gospodin,
Stvoritelj svijeta, jedina im je nada i utjeha. 71 Možda će ih On jednom izbaviti iz
njihove tragične situacije, ili će im pak objaviti smisao njihovih patnja, koje im se
sada čine tako besmislene. 72 Gospodin jedini može svoj narod istrgnuti iz
smrtonosnog zagrljaja njegovih neprijatelja.
Peti dio Sedmo poglavlje
1 K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? 2 Pomoć je moja od
Gospodina koji stvori nebo i zemlju. 3 Kako bismo objasnili zašto u Europi, unatoč carskom pokroviteljstvu, još uvijek
traju progoni Židova, trebamo se vratiti u prošlost. 4 Već je teolog Augustin
govorio o sluganskom položaju Židova u odnosu na kršćanstvo. 5 Učeni pravnik i
kasniji papa Inocent, treći tim imenom, prenio je njegovu ideju na pravno-politički
nivo. 6 Prema njegovu je mišljenju Bog kaznio Židove vječnim robovanjem jer su
skrivili Isusovu smrt. 7 Nakon ubojstva nedužnih Židova u Fuldi zbog navodnog
ritualnog ubojstva, car Fridrik uveo je pravni status servi camerae nostri. 8 Time
je Židove stavio pod svoju zaštitu. 9 No pritom se nije radilo o nesebičnoj brizi za
Židove. 10 Židovi su za carevo pokroviteljstvo morali plaćati poseban porez koji
je za komoru predstavljao važan izvor prihoda. 11 Pravo na taj porez moglo
se založiti ili prodati. 12 Vlasnik prava na židovski porez mogao je slobodno
raspolagati Židovima kao svojim vlasništvom. 13 Ta je vrsta robovlasništva došla
posebno do izražaja pod Rudolfom Habsburškim. 14 On je Židovima zaplijenio
imovinu i zabranio iseljenje u Erec Izrael. 15 Stanje se još pogoršalo pod
Rudolfovim nasljednicima. 16 Rimski car Ludvig uveo je Židovima pravu
Treća knjiga ljetopisa
89
glavarinu. 17 Zbog samoproglašenja carem, bio je izopćen iz Crkve, a ujedno je
bio i u sukobu sa zemaljskim knezovima. 18 Iz tih su se razloga knezovi izbornici
željeli što prije sjediniti oko odgovarajućeg kandidata koji bi kasnije mogao
preuzeti i carsko dostojanstvo. 19 Izabran je Karlo, sin kralja Bohemije. 20 I on je
zbog pomanjkanja novca više puta založio pravo na židovski porez, što je kao
posljedicu imalo nestanak mnogih židovskih četvrti. 21 Nakon epidemije kuge,
papa Klement, nekadašnji Karlov odgojitelj na francuskom dvoru, proglasio je
Svetu godinu te odredio njezino obilježavanje svakih pedeset godina. 22 Osudio je
pokret flagelanata kao herezu.
23 Rimski je kralj Karlo u Rimu okrunjen za cara. 24 Kao car, donio je Ustav Svetog
Rimskog Carstva, takav je, naime, sada službeni naziv Rimskog Carstva.
25 Ustavom je uređen budući način izbora rimskog kralja. 26 Broj knezova
izbornika ograničen je na sedam, za izbor je odlučujuća većina, suglasnost Pape
više nije potrebna. 27 Papi je ostala čast koronatora. 28 Carskim Zakonikom
utvrđena su prava i dužnosti izbornih knezova; jedna od dužnosti je i zaštita
Židova. 29 Bohemija je postala centar Carstva. 30 Car Karlo uložio je velika
sredstva u izgradnju Praga. 31 Bohemiji je priključio Šlesku, a svoju je vlast
proširio i na Donju Lusatiju te marku Brandenburg. 32 Trudio se biti u dobrim
odnosima s Papom. 33 No to mu nije uvijek pošlo za rukom. 34 Papa u to doba
stoluje u Avignonu. 35 Došlo je do svađe oko papinskih dobara u Italiji.
36 Mističarka Katarina Sienska pokušala je nagovoriti Papu na povratak u Rim.
37 To isto bila je učinila već kod pape Klementa. 38 Papa Grgur se na njezin nagovor
vratio u Rim. 39 Bezuspješno je posredovao u ratu između Engleske i Francuske.
40 Osudio je naučavanje engleskog teologa Johna Wycliffa. 41 Taj je kritizirao
crkveno bogatstvo i neke službene poglede Crkve. 42 Engleski kralj Rikard bio je
suočen s ustankom Wycliffovih pristaša. 43 Postojeće nezadovoljstvo dovelo je do
građanskih ratova u Engleskoj i Francuskoj. 44 Između tih dviju zemalja postoji
staro neprijateljstvo. 45 Nakon smrti pape Grgura došlo je do razdora između
kardinala, što je rezultiralo izborom dvaju papa, od kojih jedan stoluje u Rimu, a
drugi u Avignonu. 46 U Poljskoj je litavski veliki knez Jagelo izabran za kralja.
47 Jagelo je u Krakovu kršten na ime Vladislav. 48 Na njegov je poticaj započela
kristijanizacija Litve.
49 Više je faktora pogodovalo napredovanju Osmanlija u Europi. 50 Osmanov sin
Orhan oženio je kćer bizantskog cara Ivana Kantakuzena. 51 Budući da su brojni
muslimanski plaćenici služili u bizantskoj vojsci, car im je prepustio malu tvrđavu
u blizini grada Kalipolja. 52 Nakon jednog potresa, grčki su stanovnici napustili
grad. 53 Osmanlije su zatim tamo naselili svoje obitelji iz Anadolije, zahvaljujući
Treća knjiga ljetopisa
90
Bogu za taj dar. 54 Uspaničeni stanovnici Carigrada svrgli su Kantakuzena s vlasti.
55 Orhanov sin Murat zauzeo je Jedrene. 56 Grad je preimenovao u Edirne i učinio
ga glavnim gradom Osmanskog Carstva. 57 Srpski knez Lazar bio je vođa
kršćanskog vojnog saveza protiv Osmanlija. 58 Taj se savez sastojao od Srba,
Albanaca, Hrvata, Bugara i Vlaha. 59 Bitka se odvijala na Kosovu polju.
60 Poginuli su vođe obaju strana. 61 Oslabljeni Bizant se u više navrata uzalud
obratio za pomoć Rimu.
62 Konstelacija moći promijenila se i u istočnoj Aziji. 63 Kineski su pobunjenici
okončali mongolsku vlast u Kini. 64 Novi car Hongvu nazvao je svoje carstvo Ta
Ming, a Nanking dao izgraditi kao glavni grad. 65 Činjenica da je car sljedbenik
konfucijanizma, oslabila je kršćansku misiju u Istočnoj Aziji. 66 Vojskovođa
Temur ibn Taraghai Barlas, poznat pod imenom Timur Lenk, pokušao je obnoviti
nekadašnju slavu Mongola. 67 Proglasio se potomkom Džingis-kana. 68 Bije ga
glas okrutnog osvajača i pustošnika. 69 U vrijeme njegove vladavine islam je
prihvaćen u velikim dijelovima centralne Azije. 70 S osvajanjima je započeo u
Korasanu, pokorio je šira područja Irana i Mezopotamije te dopro sve do Volge.
71 Sultanat Delhi osvojio je iskoristivši tamošnji građanski rat. 72 Zatim je uzeo na
metu Siriju i Osmansko Carstvo.
Šesti dio Prvo poglavlje
1 Od tebe nek mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. 2 U Osmanskom Carstvu vlada Bajazit, sin sultana Murata. 3 Oženjen je kćerkom
bizantskog cara Ivana Paleologa. 4 Čim je stupio na vlast, dao je pogubiti svog
brata Jakuba. 5 Osvojio je Bugarsku, a Vlašku učinio vazalnom državom.
6 Preuzeo je kontrolu nad Makedonijom te dijelovima Srbije i Grčke. 7 U
međuvremenu je Istočno Rimsko Carstvo spalo na Carigrad s okolicom. 8 Ugarski
kralj Žigmund, sin cara Karla, zaratio je s Osmanlijama kako bi spriječio njihov
prodor u Europu. 9 Njegova je vojska poražena u bitci kod Nikopolja.
10 Pobjednička Bajazitova vojska zatim je u Anadoliji odmjeravala svoje snage
s Timurovim Mongolima. 11 Mongolski vođa Timur imao je iza sebe već brojne
pobjede, u kojima je osvojio Bagdad, Damask i Aleppo. 12 Boj se zametnuo kod
Angore. 13 Anadolski knezovi, koje je Bajazit bio nedavno pokorio, bili su na
strani Timura. 14 I sultanovi Tatari prebjegoše k Mongolima. 15 Bajazit je doživio
težak poraz te je umro kao Timurov zarobljenik.16 Osokoljen pobjedama, Timur
je krenuo u osvajanje Kine, ali ga na putu zateče smrt te je pokopan u
Samarkandu. 17 U međuvremenu se osmanlijska vojska oporavila i napala Solun.
Treća knjiga ljetopisa
91
18 Katolička Crkva sve više gubi na ugledu. 19 Neodrživa situacija s dvojicom
istovremeno vladajućih papa trebala je biti okončana na biskupskoj sinodi u Pisi,
no nakon te sinode Crkva umjesto jednog ima čak tri pape. 20 Grgur ima svoje
sjedište u Rimu, Benedikt u Avignonu, a Aleksandar u Bologni. 21 Vjera katoličkih
kršćana na teškoj je kušnji. 22 Nakon smrti pape Aleksandra njegovi pristaše biraju
nasljednika. 23 Izabran je kardinal laik Baltazar Cossa, te je prije nastupa u službu
morao primiti svećeničko i biskupsko ređenje. 24 Kao papa, uzeo je ime Ivan. 25 U
istoj godini je za rimskog kralja izabran ugarski kralj Žigmund. 26 Žigmunda je taj
naslov golicao otkako je smijenjen njegov polubrat, kralj Bohemije Vaclav. 27 Sada
Žigmund želi okončati istovremenu vladavinu triju papa. 28 Kao nekad car
Konstantin, i Žigmund nastoji uvesti red u crkvene prilike, pogotovo jer teži za
carskom krunom.
29 Za ugled Crkve se u to doba borila još jedna osoba, no na sasvim drukčiji način.
30 Bio je to Jan Hus, svećenik, propovjednik i rektor Sveučilišta u Pragu. 31 Bio je
osobni ispovjednik Sofije od Bavarske, kraljice Bohemije koja je nadasve voljela
slušati njegove propovijedi. 32 Hus se zauzimao za uvođenje narodnog jezika u
liturgiju. 33 Tražio je discipliniran i krjepostan život klera i laika te je oštro osudio
razvrat i nemoral svoga vremena. 34 Po njemu je Sveto pismo, a ne papa, najviši
autoritet u pitanjima savjesti. 35 Kritizirao je bulu pape Ivana o oprostima. 36 Isusov
Govor na gori proglasio je mjerodavnim orijentirom za Crkvu i svakog pojedinca.
37 Tražio je da pričest pod obje prilike bude omogućena i laicima. 38 Zbog takvih
radikalnih stavova, zabranjeno mu je slavljenje svete mise i propovijedanje. 39 Jan
Hus se zabrane nije pridržavao te se i dalje odlučno zauzimao za siromašnu,
jednostavnu, moralnu Crkvu. 40 Stoga se nadbiskup Praga obratio Papi Ivanu koji
je Jana Husa nato izopćio iz Crkve. 41 Kad je uz to još prognan iz Praga, narod je
reagirao nemirima. 42 Jan Hus povukao se na selo te je tamo pisao i surađivao u
prevođenju Biblije na narodni jezik. 43 Svojim spisima još je više izazvao kler dok
je u narodu bivao sve omiljeniji.
44 Rimski kralj Žigmund je zbog neodrživih crkvenih prilika sazvao sabor u
Konstanci. 45 Kao zaštitnik Crkve, nastojao ju je ujediniti pod jednim, legitimnim
papom. 46 Papa Ivan otvorio je rad sabora kojemu su nazočili isključivo njemu
nakloni kardinali. 47 Pred početak sabora u Konstancu stigao je i Jan Hus kako bi
pred kardinalima branio svoj stav. 48 Kralj Žigmund, koji ga je bio pozvao, obećao
mu je slobodan dolazak i odlazak. 49 Jan Hus ponovno je primljen u Crkvu, no
ubrzo nakon toga je i uhićen. 50 Stigavši u Konstancu, Žigmund se nije potrudio
osloboditi ga, već ga je nagovarao da se pomiri s Crkvom. 51 Kralj je na saboru
odredio novi način glasovanja. 52 Papa Ivan potpisao je izjavu o abdikaciji pod
Treća knjiga ljetopisa
92
uvjetom odstupanja i ostale dvojice papa. 53 Zatim je, unatoč obećanju da će ostati
u Konstanci, pobjegao iz grada prerušen u konjušara. 54 Tim činom onemogućio
je Saboru donošenje zaključaka. 55 Problem je riješen saborskim dekretom prema
kojem punomoć Sabora potječe izravno od Krista. 56 Papa Ivan uhvaćen je u bijegu
te je suspendiran. 57 Na kraju se našao u istom zatvoru kao Jan Hus.
58 Papa Grgur sa sjedištem u Rimu izjavio je da će odstupiti pod uvjetom da bude
sazvan novi sabor. 59 Stoga je formalno na istom mjestu u Konstanci sazvan novi
sabor. 60 Grgur je abdicirao. 61 Jan Hus pozvan je opozvati svoja stajališta što je
on odbio, pozivajući se pritom na savjest. 62 Smatrajući kako izjave saborskih Otaca nisu u skladu s Biblijom, Hus je odbio priznati učiteljski autoritet Sabora.
63 Osuđen je kao heretik, spaljen na lomači, a njegov je pepeo bačen u rijeku
Rajnu. 64 Papa Benedikt, koji je imao sjedište u Avinjonu, odbio je dobrovoljno
odstupiti te je pobjegao u Španjolsku. 65 Budući da je na Saboru bilo prisutno dosta
njegovih biskupa, on je smijenjen saborskom odlukom, ali je to ignorirao. 66 Tek
su se nakon dvije godine zasjedanja kardinali usuglasili oko novog kandidata za
papu. 67 Izabran je Oddo di Colonna koji je kao papinsko ime uzeo ime sveca dana
– Martin. 68 U Češkoj su izbili nemiri nakon što je Jeronim Praški doživio istu
sudbinu kao njegov učitelj Jan Hus. 69 Husovi su pristaše ipak postigli jedan mali
uspjeh: na saboru u Baselu odlučeno je da u Češkoj i Moravskoj i laici mogu
primiti svetu pričest pod obje prilike. 70 Jednim daljnjim zaključkom naređeno je
odvojeno stanovanje kršćana i Židova te su tako počele nastajati židovske četvrti.
71 Na Saboru su također tražena rješenja za okončanje rata između Francuske i
Engleske. 72 U tom se ratu proslavila seljačka kćer Jeanne d'Arc, koja je kasnije iz
čistog političkog razloga žrtvovana na lomači.
Šesti dio Drugo poglavlje
1 Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! 2 Jer niti sa
istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova... 3 Bog je koji sudi: ovoga
snizuje, onog uzvisuje! 4 Papa Eugen premjestio je saborsko zasjedanje iz Basela u Ferraru gdje se
pokušavalo stvoriti crkvenu uniju s bizantskim patrijarhom Josipom. 5 Zbog
opasnosti zaraze, zasjedanje je ponovo premješteno, ovaj put u Firencu.
6 Izaslanici su bizantskog cara Ivana, koji se nadao vojnoj pomoći protiv
Osmanlija, u Firenci prihvatili maltene sve zahtjeve Rima. 7 Prihvatili su i primat
rimokatoličke Crkve s Papom na čelu. 8 Ipak, nisu svi pristajali na crkvenu uniju
uvjetovanu latinskim diktatom. 9 Nadbiskup Efeza odbio je potpisati saborski
Treća knjiga ljetopisa
93
dekret. 10 U Jeruzalemu su istočni patrijarsi sazvali sinodu na kojoj su izopćili
grčke unijate. 11 Moskovski veliki knez Vasilij smijenio je grčkog mitropolita
Izidora jer je glasovao za crkvenu uniju. 12 Ruski biskupi sazvali su sinodu na
kojoj su izabrali svog vlastitog mitropolita. 13 Time se ruski dio pravoslavne Crkve
izdvojio i postao samostalan. 14 Sirijska pravoslavna Crkva pod mongolskom
vladavinom proživljava teška vremena. 15 Preživljava crpeći iz ostavštine
učenjaka židovskog porijekla imenom Gregorius Hebraeus, koji joj je prije dva
stoljeća ostavio dragocjena teološka, povijesna i znanstvena djela. 16 I u Georgiji
se pravoslavna Crkva bori za opstanak.
17 Pravoslavne Crkve u Bugarskoj i Srbiji žive pod osmanlijskom vladavinom te
mogu djelovati u ograničenoj slobodi. 18 Sultan Mehmed krenuo je u osvajanje
Carigrada. 19 Taj je grad već više puta bio pod opsadom, ali je odolijevao
zahvaljujući čvrstim zidinama i željeznom lancu na ulazu u luku. 20 No ovaj se put
car Konstantin suočio s daleko moćnijim neprijateljem. 21 U svojoj nevolji tražio
je pomoć od Pape Nikole i zapadnih vladara. 22 Samo mu je Papa obećao pomoć
pod uvjetom ulaska u crkvenu uniju što je Konstantin prihvatio, no pomoć je stigla
prekasno. 23 Carigrad je pao. 24 Pobjedi Osmanlija bitno je pridonijela elitna
jedinica janjičara. 25 Ta se jedinica sastojala od zarobljenih i poturčenih
kršćanskih dječaka, radikaliziranih i obučenih za brutalne bojovnike. 26 Takva je
sudbina zadesila mnoštvo bosanskih dječaka.
27 U zaposjednutim područjima tek je djelomice prihvaćen islam, većina je u
pravilu ostala kršćanska. 28 Postupci Osmanlija narod baš ne potiču na prihvaćanje
islama. 29 Tako se i u islamu ponavlja povijest kršćanstva: dobre i plemenite
namjere naviještanja vjere propadaju zbog zloupotrebe vlasti i slavohlepnosti
pojedinih vladara. 30 Carigrad je dobio ime Konstantiniye te je postao glavnim
gradom Osmanlijskog Carstva. 31 Mehmed je preuzeo ovlasti rimskoga cara.
32 Dao si je izgraditi novu palaču, a crkva Hagia Sophia pretvorena je u džamiju.
33 Pravoslavni kršćanski patrijarhat ostao je sačuvan. 34 Kako bi probio put prema
zapadnoj Europi, Mehmed je uzeo na metu Ugarsku. 35 U tu je svrhu prvo trebalo
osvojiti beogradsku tvrđavu koja se nalazila na strateški važnom vojnom putu.
36 U Ugarskoj u to vrijeme vlada Janoš Hunjadi kao zastupnik maloljetnog kralja
Ladislava. 37 Hunjadi je tvrđavu učvrstio i naoružao. 38 Njegovoj su se vojsci
pridružili i brojni seljaci potaknuti žarkim propovijedima franjevca Ivana
Kapistrana. 39 Osmanlijska vojska, iako brojčano nadmoćna, doživjela je poraz.
40 Hunjadi malo zatim umrije od kuge. 41 Prije bitke za Beograd, papa Kalist bulom
je naredio zvonjavu crkvenih zvona u podne svakoga dana. 42 Kad bi zvona
zazvonila, narod je trebao moliti za pobjedu nad Osmanlijama. 43 Zvonjenjem se
Treća knjiga ljetopisa
94
nastavilo i nakon pobjede kao izraz radosti i zahvalnosti za pobjedu. 44 Učenjak
Enea Silvio Piccolomini postao je novi papa. 45 Za svoje papinsko ime izabrao je
ime Pio. 46 Kao učenjak, još prije izbora za papu, pisao je o čovjeku imenom
Johann Gensfleisch zvanom Gutenberg koji je u Mainzu pomoću strojno
pokretljivih metalnih slova odštampao nekoliko primjeraka Biblije. 47 U godini
kad je pao Carigrad, završio je stogodišnji rat između Engleske i Francuske.
48 Zatim je divljao rat za englesku krunu između kuća York i Lancaster dok
konačno za engleskog kralja nije okrunjen Henrik iz dinastije Tudor. 49 U
međuvremenu je sultan Mehmed osvojio grčki Peloponez, ostatak Srbije, Albaniju
i Krimski kanat. 50 Mletačka Republika je nakon dugotrajnog rata za grčke i
jadranske otoke sklopila mir s Osmanlijama, ali se morala odreći mnogih područja
i osim toga plaćati danak. 51 Strateški važan otok Rodos, na kojem se nalazilo
glavno sjedište templara, odolijevao je osmanlijskoj opsadi. 52 Nakon što je
osmanlijska mornarica zauzela talijanski grad Otranto, tamošnjim su kršćanima,
koji su odbili prihvatiti islam, odrubljene glave.
53 U Rimu se u međuvremenu izmijenilo nekoliko papa. 54 Trenutno je na Petrovoj
Sabora u Konstanci po kojima je Sabor iznad pape proglasio je nevažećima. 56 Njegovi kritičari predbacuju mu držanje suložnika. 57 Tvrde da je to razlog zbog
kojeg je svoje brojne nećake imenovao kardinalima i podijelio im plemstvo. 58 Posebnom bulom dozvolio je uspostavu nove inkvizicije koja je posebno
zaživjela u Španjolskoj. 59 Njezine žrtve su u prvom redu Židovi koji su formalno
prešli na kršćanstvo, prakticirajući i dalje židovsku vjeru. 60 Ni pokršteni Mauri
nisu bili pošteđeni. 61 Nakon pada Granade, posljednjeg uporišta muslimana u
Španjolskoj, iz zemlje su protjerani kako muslimani, tako i Židovi. 62 Na istoku
moć Tatara sve više slabi dok Rusija postaje sve moćnija. 63 Moskovski veliki
knez Ivan, oženjen nećakinjom posljednjeg bizantskog cara, smatra se i „čuvarom
bizantskog prijestolja“ te je svom imenu pridodao naslov car. 64 Ruševni dvorac
Kremlj dao je izgraditi kao svoju rezidenciju. 65 Portugal i Španjolska natječu se
u iznalaženju pomorskog puta do Indije. 66 Španjolska je taj zadatak povjerila
talijanskom moreplovcu Kristoforu Kolumbu, koji kreće na put za Indiju u
zapadnom smjeru. 67 Tamo treba stupiti u kontakt s velikim kanom te se zatim,
brodom punim priželjkivanih dragocjenosti, vratiti u domaću luku. 68 Zarada od
prodaje dopremljene robe trebala je biti namijenjena za oslobođenje Jeruzalema.
69 Stigavši na kopno, Kolumbo je pretpostavio da je stigao u Indiju te je tamošnje
stanovnike nazvao Indijancima, no čudio se što nigdje nije vidio egzotične
začinske biljke. 70 Portugalski moreplovac Vasco da Gama pokušao je stići u Indiju
oko Afrike što mu je i uspjelo. 71 Nekako u to doba Martin Behaim dovršio je
Treća knjiga ljetopisa
95
geografsku kartu u obliku jabuke na kojoj su prikazana tri kontinenta: Europa,
Azija i Afrika. 72 Kad se kasnije Amerigo Vespucci iskrcao nešto južnije od mjesta
gdje je pristao Kolumbo, naslutio je da se ne radi o Indiji, već o jednom novom,
nepoznatom kontinentu.
Šesti dio Treće poglavlje
1 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 2 Nova otkrića, masovna pokrštavanja, zlatna groznica, pohlepa za bogatstvom i
moći, megalomanija... 3 Sve su to značajke ove epohe. 4 Razmjerno s obujmom
novih otkrića, raste i ljudska pohlepa. 5 Umjesto da slavi Boga i da mu zahvaljuje,
čovjek se predaje materijalnim i duhovnim užicima, osjećaju moći, dokazivanju
svog prava i mudrovanju. 6 Sve se to prije svega odnosi na autoritete u kršćanstvu
i islamu. 7 Židovi i dalje ostaju dežurni krivci za sve. 8 Na otoku Rodosu nametnuto
im je kršćanstvo. 9 Tko se usprotivio, taj je ubijen, spaljen ili prodan u ropstvo. 10 U Germaniji je, u Brandenburgu, spaljeno trideset osam Židova zbog navodnog
oskvrnuća hostije. 11 U Mlecima je Židovima osnovana gradska četvrt pod
imenom geto. 12 Na područjima koja se nalaze pod utjecajem Pape svi Židovi
moraju nositi žuti šešir kako bi bili uočljivi. 13 Inkvizicija pretražuje židovske
stanove tražeći primjerke Talmuda. 14 Katolici koji posjeduju Talmud bivaju
ekskomunicirani. 15 Židovi su prognani iz više europskih gradova, među ostalim
iz Praga i Napulja.
16 Osmanlijska je vojska, uglavnom pod sultanom Selimom, osvojila Arapski
poluotok s Mekom i Medinom te Siriju i Egipat. 17 Nakon što je od Mameluka
preuzeo vlast nad Jeruzalemom, Selim je tamošnjim Židovima i kršćanima
zajamčio vjersku slobodu. 18 On sam bio je muslimanski sunit te je progonio šijite
i alevite na području Osmanskog Carstva. 19 Nakon pobjede nad Abasidima
preuzeo je naslov kalifa. 20 Selim je živio asketski, bio je pjesnička duša, ali strog
– neki kažu brutalan i neumoran borac za Božji zakon i Osmansko Carstvo.
21 Njegov sin Sulejman naslijedio je čvrsto carstvo te se posvetio širenju islama
prema sjeverozapadu. 22 Kršćanski Zapad, a pogotovo Rim, trenutačno je zaokupljen sasvim drugim
stvarima. 23 Ako se promicanje umjetnosti, znanosti i sporta može nazvati
„kulturom“, onda su pape ovog doba više kulturni, nego vjerski vođe Zapada.
24 Promiču sve vrste umjetnosti i znanosti, bez obzira na financijske probleme,
također ne mareći za teškoće pri usklađivanju mnogih detalja s Biblijom. 25 „Slika
Treća knjiga ljetopisa
96
Boga Oca“ u Sikstinskoj kapeli, primjerice, najbolji je dokaz za raskorak između
biblijskih zapovjedi i njihovog poštivanja. 26 Što se financiranja tiče, računa se i
čeka na dragocjenosti koje će stići iz Novoga svijeta, a do tada se potrebna
sredstva namiču intenziviranom prodajom oprosta. 27 Trgovina oprostima izazvala
je već ionako brojne kritičare klerikalnog zastranjenja. 28 Jedan od njih, član reda
augustinaca, Martin Luther, snažno je uznemirio duhove. 29 Oštrom kritikom
nepravilnog ponašanja vrha crkve i dijelova klera, doveo je do crkvenog raskola.
30 Neki ocjenjuju raskol kao veliko zlo dok drugi u njemu vide priliku da svatko
preispita svoju vlastitu vjeru te svoj život postavi na čvrste temelje.31 Lutherova
najveća zasluga i životno djelo prijevod je Biblije čime je Božja riječ postala
dostupna običnom puku. 32 No u njegovom životu ima i tamnih mrlja kao što je
primjerice njegov antižidovski pamflet pun mržnje.
33 Osim Luthera, i drugi reformatori dovode do raskola u Crkvi, najznačajniji su
među njima Zwingli i Calvin. 34 I engleski kralj Henrik pobrinuo se za raskol iako
su njegovi motivi bili drukčije naravi. 35 Povod odcjepljenju Anglikanske Crkve
od Rima bio je kraljev zahtjev za poništenje braka. 36 Budući da Rim nije udovoljio
njegovoj želji, kralj je dozvolu potražio kod anglikanskih crkvenih
dostojanstvenika. 37 Ženio se šest puta, dvije je žene otpustio, a dvije dao pogubiti.
38 Bilo je, dakako, i reformatora koji svojim obnoviteljskim djelovanjem nisu
stvarali podjele u Crkvi. 39 Erazmo Roterdamski dobro je poznat, isto tako
Ignacije, utemeljitelj Družbe Isusove; no spomenuti valja i manje poznatu
redovnicu židovskog porijekla Terezu Avilsku.
40 U slavenskim prostorima također se mnogo toga događa. 41 Poljski kralj
Aleksandar, na Saboru u Radomu, ustanovio je dvodomni parlament zvan „Sejm“;
ustavom Nihil novi stvoren je temelj plemićke republike. 42 Moskovski vladari
već desetljećima ratuju s Tatarima i otpadničkim Kazanskim kanatom.
43 Moskovski veliki knez Ivan, koji je kao trinaestogodišnjak preuzeo vlast, dao
se sa šesnaest godina okruniti za ruskog cara. 44 Hrvati su nakon stoljetne
personalne unije s Ugarskom promijenili vladarsku kuću; za svoga su kralja
izabrali Ferdinanda Habsburškog, od kojeg očekuju efektivniju potporu u borbi
protiv nadirućih Osmanlija. 45 Nakon Bosne sada je i čitava Srbija pod osmanskom
vladavinom, a podlegla je i Ugarska dok su dijelovi Hrvatske malo pod hrvatskom
malo pod osmanskom vlašću. 46 Španjolska i Portugal potpuno su zaokupljeni
novim otkrićima i osvajanjem novih teritorija. 47 Vladari tih dviju zemalja na
zemljopisnoj su karti podijelili zemlju označivši svatko svoje interesne sfere.
48 Tuđe teritorije prisvajaju na okrutan način, koloniziraju, a žitelje iskorištavaju
te im nameću kršćanstvo. 49 Pod vodstvom zapovjednika Franciska Pizarre i
Treća knjiga ljetopisa
97
Hernana Corteza bivaju domorodački narodi Inke i Azteci poraženi i njihova
područja zauzeta. 50 U Europi se na više mjesta s nestrpljenjem očekuje zlato i
druga blaga iz osvojenih područja kako bi se moglo dalje financirati kulturu,
uživalačke strasti i ratove. 51 Osmanlijska je vojska stigla pred Beč. 52 Sultan
Sulejman poručio je stanovnicima grada da se nikome ništa nažao neće dogoditi
budu li otvorili gradska vrata i prihvatili islam. 53 Budući da su muslimanski
vojnici u okolici Beča počinili nezamislive grozote, Bečani nisu bili spremni
prihvatiti „osmanlijsku" verziju islama. 54 Prihvatili su borbu i unatoč kopanju
tunela i potkopavanju zidina od strane Osmanlija, uspjeli obraniti grad.
55 Iako se trenutačno u svim dijelovima svijeta događaju značajne stvari, ovdje
ćemo zabilježiti dva, na prvi pogled nebitna događaja. 56 U Rimu se iznenada
pojavio neki David Reubeni, Židov, koji se Papi predstavio kao izaslanik sjevernih
izraelskih plemena iz pustinje Chaibar, koja su spremna zajedno s kršćanima
povesti rat protiv Osmanskog Carstva. 57 S obzirom da je strah od prijeteće
muslimanske opasnosti bio velik, Papi nije smetalo Reubenijevo židovsko
podrijetlo, te mu je uručio pismene preporuke za portugalskog kralja i za cara
Etiopije, u nadi da će uskoro uslijediti jedan novi vjerski ratni pohod. 58 Reubeni
je na portugalskom dvoru primljen sa svim počastima, tamošnjim je Židovima
obećao povratak u Izrael, no njegova je misija ostala bez ploda. 59 Na kraljevskom
je dvoru, naime, živio jedan službenik, pokršteni Židov, koji se od oduševljenja
nad pojavom Reubenija ponovo vratio na židovsku vjeru, sam se obrezao i
promijenio svoje ime u Salomon Molcho. 60 To je i za tolerantne odnose na
portugalskom dvoru bilo ipak previše, pa su tako Reubeni i Molcho neobavljena
posla morali napustiti Portugal. 61 Molcho, koji je sebe smatrao Mesijom,
kasnije se igrom slučaja sreo s papom Klementom i stekao njegovu naklonost.
62 No to se nije dojmilo Inkviziciju koja ga je zbog propagiranja židovstva osudila
na lomaču. 63 Papinom pomoći uspio je napustiti Rim, dok je netko drugi spaljen
umjesto njega.
64 Drugi događaj odvijao se na suprotnom kraju svijeta, u nekadašnjoj zemlji
Azteka, a sada španjolskoj koloniji. 65 Budući da su španjolski kršćani porobili
Azteke na vrlo okrutan način, a Azteci imali vjeru koja je zahtijevala surovo
prinošenje ljudskih žrtava, navješćivanje kršćanskih misionara kod njih nije naišlo
na plodno tlo. 66 Nasuprot, između domorodaca i kršćanskih pridošlica vladalo je
duboko neprijateljstvo te se tek šačica domorodaca dala pokrstiti. 67 No jednog je
dana jedan od rijetkih pokrštenih Azteka počeo tvrditi da je imao nebesko viđenje.
68 Na kraju dugih ispitivanja uspio je uvjeriti biskupa i narod u istinitost svojih
tvrdnji. 69 Nebeska Gospođa – tako se vidjelac izrazio – ostavila je, naime, u
Treća knjiga ljetopisa
98
njegov ogrtač utisnutu sliku, tako neobičnu i čudnovatu da će se generacije njome
još baviti. 70 Ali tek nakon tog čuda dogodilo se ono drugo čudo zbog kojeg sve
to bilježimo. 71 Ono što nisu postigli ni vojnici ni misionari, naime, obratiti Azteke
na kršćanstvo, poslije tih događaja uslijedilo je spontano i masovno.
72 Neprijateljstvo prema Španjolcima nestalo je kao snijeg na suncu, uslijedilo je
masovno pokrštavanje, sklapali su se mješoviti brakovi i od dviju različitih naravi
nastalo je jedno srce – doista jedno veliko čudo!
Šesti dio Četvrto poglavlje
1 Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. 2 Draži mi je zakon
usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. 3 Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše. 4 Prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje. 5 Jedna od najistaknutijih ličnosti suvremene epohe nedvojbeno je sultan
Sulejman. 6 Pod njegovom se vladavinom Osmansko Carstvo dosada najviše
proširilo. 7 Proteže se preko tri kontinenta i veličina mu gotovo ne zaostaje za
veličinom nekadašnjeg Rimskog Carstva. 8 Sulejman je stekao ime cijenjenog
diplomata, sposobnog stratega, pobožnog muslimana, nadarenog pjesnika, ali i
okrutnog tiranina. 9 U njemu su, dakle, objedinjene sve osobine koje
„rese“ poznate osobe svih vremena. 10 Nadasve one na najvišim položajima u
društvu. 11 Metode vladanja slične su u svim kulturama i religijama, naročito kada
se radi o zloupotrebi vlasti. 12 Tako i Sulejman, poput rimskih papa, promiče
kulturu, gradi raskošne palače i sjajne bogomolje. 13 I on traži jedinstvo vjere. 14 I
on je odredio mjerila za razlikovanje „prave“ vjere od „prokletstva vrijednog
krivovjerja“. 15 Dopuštena je isključivo sunitska verzija Kurana Časnog. 16 One
koji vjeruju drugačije se milom ili silom nastoji privesti pravoj vjeri. 17 U vrijeme
njegove vladavine nastavlja se „harač“ – otimanje kršćanskih dječaka – podmlatka
za jedinice janjičara.
18 Islam je u svojim počecima takoreći preko noći prihvaćen od mnogih
naroda. 19 Nerijetko bez upotrebe sile, i to čak u tradicionalno kršćanskim
područjima sjeverne Afrike. 20 Ista stvar događala se i na sjeveru i na istoku Azije
gdje su čitava plemena prelazila na islam isključivo na osnovu pismenih poziva.
21 Danas se podjarmljeni narodi Europe rukama i nogama bore protiv islamizacije.
22 Prozreli su, naime, da glavni cilj Osmanlija nije širenje vjere u Jednoga Boga,
nego proširenje vlasti. 23 To su iskustvo stekli već pod kršćanskim osvajačima.
24 Tako su jedni i drugi vjeru u Jednoga Boga doveli na zao glas. 25 Posljedica toga
činjenica je da narod povezuje vjeru s gubitkom slobode, tlačenjem, vojnom
Treća knjiga ljetopisa
99
obavezom. 26 Sada je vjera u Jednoga Boga ponovno diskreditirana – ovaj put
zahvaljujući muslimanima.
27 Sultan Sulejman odlučio je oprobati borbenu snagu svoje vojske. 28 Želio je
dokazati da može osvojiti „zlatnu jabuku“ – grad Beč. 29 No jedan neznatan
gradić, jedna mala tvrđava na jugu Ugarske zaustavila je njegovih devedeset tisuća
vojnika i pokopala njegove ambicije. 30 Radilo se o tvrđavi Siget koju je branila
posada od dvije tisuće petsto hrvatskih vojnika pod zapovjedništvom Nikole
Šubića. 31 Tvrđava je, doduše, pala, branitelji poginuše, ali su prije toga pružali
tako žestok i dugotrajan otpor da muslimanska vojska nakon toga više nije bila
sposobna nastaviti svoj marš prema Beču. 32 Sultan Sulejman umro je u taboru
dva dana prije zauzeća Sigeta. 33 Njegova smrt držana je u tajnosti pred vojnicima
kako bi se održala vojnička stega te kako ne bi došlo do rasula vojske. 34 Tako je
iznenada i jadno završila sva blistava Sulejmanova slava u jednom močvarnom
području srednje Europe.
35 Jedan drugi moćnik tog doba bijaše ruski car Ivan. 36 I on je bio dovitljiv strateg
i vrstan diplomat, pobožan i strog, prema nekim tvrdnjama čak i okrutan.
37 Smatrao se nasljednikom bizantskih careva, barem što se tiče vjerskih pitanja.
38 I on je podizao palače, crkve i samostane želeći uzdići Moskvu u rang Carigrada.
39 No tu nije stao. 40 Budući da je Jeruzalem pod muslimanskom vlašću, Ivan je
nastojao od Moskve učiniti novi Jeruzalem, barem za pravoslavne kršćane.
41 Uveo je reforme koje su olakšale život običnog puka te skresao moć boljara koji
su mu nekoć kao siročetu zagorčavali život. 42 Ali kad bi mu netko pružio otpor,
radio mu iza leđa, ili kad bi naslutio izdaju, tada nije poznavao milosti. 43 On se
sam smatrao pravednikom, i u biti je to i bio, no njegova mu je urođena
naprasitost, povezana s traumama iz djetinjstva, postala sudbonosnom. 44 U navali
bijesa ubio je vlastitog sina. 45 Taj čin, zbog kojeg je duboko žalio, nije mu dao
mira sve do smrti.
46 Osvrnimo se sada na ostale novosti u svijetu. 47 Židovi su i dalje izloženi
progonima što zapravo, i nije nekakva novost. 48 Papa Pavao dao ih je strpati u
posebna naselja, odnosno prognati; jedina djelatnost koja im je dozvoljena
skupljanje je i prodavanje stare robe. 49 U dijelovima Poljske, koje su zauzeli Rusi,
tamošnji su Židovi morali konvertirati na pravoslavno kršćanstvo. 50 Tko se
odupro, bio je utopljen. 51 Papa Grgur židovskim je liječnicima zabranio liječiti
kršćane. 52 Inkvizicija je objavila popise zabranjenih židovskih knjiga. 53 U
Španjolskoj su se zaredali progoni Židova nakon što su neki amsterdamski Židovi
poduprli ustanike protiv Španjolaca. 54 Stoga su brojni Židovi napustili Španjolsku
Treća knjiga ljetopisa
100
i Portugal te preselili u Amsterdam. 55 Jedini vladar koji se zauzeo za Židove,
barem za neke od njih, bio je sultan Sulejman. 56 On je pritiskom na Papu
postigao puštanje na slobodu određenih Židova. 57 Njima je povjerio važne
funkcije u svom Carstvu. 58 Njihove se sposobnosti napose cijene u diplomaciji,
financijama, organizaciji uprave i knjigotisku.
59 Još je jedan vladar bio milostiv prema Židovima. 60 Kralj Henrik dozvolio je
da u gradu Metz slobodno prakticiraju svoju vjeru. 61 Židovi su tu rijetku sreću
objeručke prihvatili te je Metz postao značajan židovski centar. 62 No ima i drugih
novosti. 63 Portugalci i Španjolci natječu se u otkrivanju i osvajanju Novoga
svijeta. 64 Pritom nisu nimalo obazrivi, niti prema konkurenciji niti prema
urođenicima. 65 Budući da su njihova djela i nedjela potanko opisana u brojnim
analima i dnevnicima, nećemo se kod njih zaustavljati. 66 Mnogi su pape pokušali
zatvoriti pukotine koje su nastale u zapadnom kršćanstvu zbog podjela u zadnjim
desetljećima. 67 Nikome od njih to nije uspjelo te ni dvaput prekidani Tridentski
sabor nije donio rezultata. 68 Stoga kršćanski vrt ima mnogo cvjetova: katolike,
Zwinglija i još mnoge druge. 69 Ta bi šarolikost zapravo trebala potaknuti i crkvene
dostojanstvenike i obične vjernike na ponizno razmišljanje o nedokučivom
Božjem otajstvu. 70 Kad se tu ne bi umiješala đavolska oholost i uvjerila neke od
njih da upravo oni posjeduju jedinu spasavajuću istinu! 71 Tako se mirisni vrt
naposljetku pretvorio u krvavo bojno polje. 72 A sve se sukobljene strane pozivaju
na istoga Boga – doista u nebo vapijuća zabluda!
Šesti dio Peto poglavlje
1 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći.
2 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
3 Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. 4 Rudolf Habsburški, car „Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda“, preselio
je zbog prijetnje osmanlijskih napada iz Beča u Prag. 5 Bavi se umjetnošću,
alkemijom, astronomijom. 6 Na njegovu dvoru borave učenjaci iz čitave Europe.
7 Još je za svog boravka u Beču uveo status „dvorskih Židova“. 8 Ti Židovi žive
na carskom dvoru, ne moraju nositi židovski znak na odjeći i ne plaćaju porez. 9 Neki su čak podignuti u plemićki stalež. 10 Kako je došlo do tih privilegiranih
dvorskih Židova? 11 Da bismo to objasnili, moramo se vratiti malo unatrag. 12 Kao
što su nekad pape držali kurtizane, a španjolski kalifi muškoložnike, tako je u
međuvremenu postalo uobičajeno da carevi, kraljevi i knezovi drže sebi dvorske
Treća knjiga ljetopisa
101
Židove. 13 Razlika je što je uzdržavanje kurtizana i muškoložnika bilo skupo dok
držanje Židova donosi obilnu korist. 14 Židovi su, zahvaljujući izučavanju Tore i
Talmuda vrlo bistri, oštroumni i razboriti. 15 Neprestani progoni, oduzimanje
imovine i protjerivanja naučili su ih da svoju imovinu ulažu u novac i zlato, kako
bi u svakom trenutku bili spremni na bijeg i progonstvo. 16 Silom prilika, dakle,
postali su virtuozi u preživljavanju i financijski geniji. 17 Prepoznavši te njihove
kvalitete, mnogo je careva, kraljeva ili knezova poželjelo okoristiti se time i preko
Židova doći do novca. 18 Novac je prije svega potreban za vođenje ratova, a oni
upravo bijesne diljem Europe. 19 Tako sve brojniji moćnici dovode Židove na
svoje dvorove te, davši im određene privilegije, puštaju da za njih rade, i
nabavljaju im novac. 20 Uspješni Židovi su, doduše, grozničavo traženi, no ni u
kom slučaju obljubljeni. 21 Iskorištava ih se za vlastiti probitak, a plaća prema
postignutom uspjehu. 22 Običan židovski puk se i dalje gnjavi te zapostavlja na
svaki mogući način. 23 Tako dolazi do zavisti i nepovjerenja među samim
Židovima. 24 No ima i iznimaka. 25 Mnogi dvorski Židovi ni nakon poslovnog
uspjeha i postignutog društvenog ugleda ne zaboravljaju svoju siromašnu braću,
nego im izdašno pomažu. 26 Među njima pokojni je Jacob Bassevi čija je pomoć
stizala čak Židovima u Erec Izraelu.
27 Kao što smo već spomenuli, u Europi se posvuda ratuje. 28 Površno gledano,
radi se o vjerskim sukobima, no ako se malo dublje zaviri, brzo se može ustanoviti
da je pokretač tih sukoba težnja za moći i bogatstvom. 29 Spomenimo i neke
istaknute ličnosti toga vremena. 30 Jedan od njih je Albrecht Vaclav Waldstein
zvan Wallenstein koji potječe iz Češke. 31 Drugi je kalvinist Oliver Cromwell iz
Engleske. 32 Obojica su svojim djelovanjem znatno obilježili političke i ratne
događaje. 33 Wallenstein je već dulje mrtav, Cromwell se još uvijek bori i vlada.
34 Wallenstein je bio neko vrijeme odgajan u isusovačkom konviktu kamo ga je
nakon smrti roditelja smjestio njegov ujak. 35 Tu je od člana evangeličke zajednice
postao katolikom. 36 Car Rudolf uzeo ga je u svoju vojsku koja se borila protiv
Osmanlija. 37 Nakon nekoliko borbi bio je unaprijeđen u kapetana. 38 Svojom
ženidbom groficom Lukrecijom von Landeck stekao je još veći ugled, ali i
izvjesno bogatstvo. 39 Zahvaljujući tome, mogao je o svom novcu vrbovati seoske
mladiće za vojsku i stavljati ih caru na raspolaganje.
40 Kad u Pragu dolazi do razmirice između protestantskih staleža i kraljevskih
upravitelja, ovi potonji bivaju izbačeni kroz prozor tvrđave. 41 Novi car Ferdinand
Habsburški sklopio je savez s Katoličkom Ligom i pobijedio protestantske
ustanike u Pragu. 42 Potom je zabranjen protestantizam u Češkoj što je rezultiralo
iseljavanjem protestanata. 43 Isusovcima, koje su protestanti prognali iz Češke,
Treća knjiga ljetopisa
102
sada je povjeren zadatak ponovnog pokatoličavanja zemlje. 44 Gušenje ustanka u
Češkoj rezultiralo je novim ratovima u Rimskom Carstvu. 45 Wallenstein se bori
na strani cara. 46 Budući da caru treba novac, isprva je iznajmio, a kasnije i prodao
Wallensteinu mnoge krajeve u sjevernoj Češkoj. 47 Wallenstein je od tih krajeva
osnovao kneževinu Friedland, neovisnu o Češkom Kraljevstvu i oslobođenu
kraljevskih nameta. 48 Ferdinand ga je imenovao vrhovnim carskim
zapovjednikom vojske i očekivao od njega brzu pobjedu nad Protestantskom
unijom. 49 Protestantski staleži su stoga sklopili savez s Dancima, Englezima i
Nizozemcima. 50 Taj je savez imao zadaću oslabiti moć Habsburgovaca i katolika
u Rimskom Carstvu. 51 Wallenstein je protjerao Dance. 52 Kasnije ih je čak uspio
nagovoriti na sklapanje saveza s Ferdinandom. 53 Kneževi su se pribojavali
Wallensteinove moći te su gotovo prisilili cara da otpusti Wallensteina. 54 Ubrzo
je rehabilitiran nakon što su katolici počeli gubiti, a Šveđani osvojili sjever
Njemačke i prodrli sve do Bavarske. 55 Sad je zatrebao Wallenstein da „vadi vruće
kestenje iz vatre“. 56 No ovaj put nije bilo jasnog pobjednika. 57 Švedski je kralj
poginuo, ali Wallenstein je napustio bojno polje. 58 Nakon što je odbio opsjedati
Regensburg usred zime, Wallenstein je optužen za veleizdaju i mučki ubijen.
59 Zapovjedništvo nad vojskom povjereno je carevom istoimenom sinu
nadvojvodi Ferdinandu. 60 Nakon što je potonji okrunjen za cara, počeo je
ostvarivati neke Wallensteinove mirovne planove. 61 Tako je, primjerice, sklopio
mir s Francuskom i Švedskom. 62 To je promijenilo kartu Europe, mnoge su zemlje
dobile nove granice i više samostalnosti. 63 Moć cara ograničena je na njegove
nasljedne zemlje. 64 Tri glavne konfesije u Svetom Rimskom Carstvu Njemačkog
Naroda postadoše ravnopravne: katolicizam, protestantizam i kalvinizam.
65 Interesi države stavljeni su iznad interesa Crkve, uspostavljen je politički
apsolutizam.
66 U Engleskoj je pismena žalba Donjeg doma protiv kralja Karla, iza koje je među
ostalima stajao i Cromwell, imala neočekivane posljedice. 67 Tom se žalbom
željela postići kontrola nad kraljevim odlukama. 68 No žučna rasprava nakon koje
je žalba tankom većinom glasova prihvaćena, dovela je do raskola u Donjem
domu. 69 Posljedica toga bila su dva građanska rata u kojima je Cromwell sa
svojim trupama, nazvanim Ironsides, odigrao odlučujuću ulogu. 70 Preuzeo je
vlast, dao ubiti kralja te sklopio labavi savez s Irskom i Škotskom. 71 Cijenu
njegova uspjeha platili su životom brojni katolici u Irskoj gdje je bilo ubijeno i
mnoštvo žena i djece. 72 Nije još razvidno kako će završiti njegova vladavina i
kakve će posljedice ostaviti.
Treća knjiga ljetopisa
103
Šesti dio Šesto poglavlje
1 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji. 2 Europske zemlje pokušaju prisvojiti što više teritorija u Americi, Aziji i Africi. 3 Dok Španjolska i Portugal izgledaju donekle zasićene, dotle druge, u prvom redu
Engleska, Francuska i Nizozemska, pokazuju sve veći apetit. 4 Svaka se zdušno
trudi kako bi sebi osigurala što zamašniji dio kolača. 5 S domorocima se pritom
postupa kao s robom koju treba iskoristiti ili uništiti. 6 I dok se u kršćanskoj Europi
propovijedaju sloboda i jednakost za sve, ti isti kršćani u Novom svijetu nogama
gaze slobodu tamošnjeg stanovništva. 7 U Engleskoj je započeti demokratski
pokret završio pod Cromwellom u tiraniji, a nakon njegove smrti ponovo je
uspostavljena monarhija. 8 Otvorena pitanja ostaju neriješena, a rane još nisu
zarasle. 9 I drugi europski ratovi ostavili su rane, koje su, doduše, mirovnim
sporazumima u Muensteru i Osnabruecku povijene, ali ne i izliječene.
10 Čini se da je Europa oboljela od starogrčkog sindroma. 11 Ponovo je u modi
umovanje, „razum“ je vrhovno „božanstvo“ filozofa i znanstvenika. 12 Vjerski
ratovi odvratili su mnoge ljude od religioznosti. 13 Novonastale kršćanske Crkve i
zajednice, koje su prije stotinjak godina probudile tolike nade, pokazale su se
jednako tako okrutne kao i katolici. 14 U nekim su mjestima postupale još i
okrutnije – i to u ime Evanđelja. 15 Sve je to bacilo krivu sliku na Sveto pismo i
na vjeru u Boga, pa zato mnogi odbacuju vjeru i niječu Božju opstojnost.
16 Profilira se jedna nova elita mislilaca koji sve stavljaju u pitanje, a ujedno imaju
za sve već gotova rješenja. 17 Okrenuvši Bogu leđa, stvaraju ideale. 18 Sloboda
misli, sloboda djelovanja i sloboda života uzdignute su na čast oltara. 19 Pristaše
te nove ideologije smatraju da je apsolutna sloboda, dostižna svakom pojedincu,
jedini pravi put prema miru u svijetu.
20 Sve to već je viđeno, sve to već je bilo, sve su to već stari Grci isprobavali,
zaista, ništa nova pod suncem. 21 No svi ti poklonici razuma zaboravljaju jedno:
Stvoritelj svijeta, Gospodin, u svijet i u čovjeka ugradio je mehanizme mimo kojih
se ne može stići u mirnu budućnost. 22 Poštuj Boga, ljubi bližnjega kao sebe
samoga, ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine! 23 Ta je Božja
zapovijed povezana s određenim obavezama. 24 Ispunjenje tih obaveza preduvjet
je istinske slobode. 25 Pod pretpostavkom, naravno, da ih ispunjavaju i svi ostali.
26 No budući da Gospodin poznaje ljude i zna da su slabi, dao im je Toru i
kasnije još Kuran. 27 Bez primjene propisa Tore ili Kurana ne može funkcionirati
nijedna pravedna država, bez primjene načela Evanđelja nijedan čovjek ne može
pravedno živjeti. 28 Stoga su sve te pomodarske ideje poput lavine kamenja, glasne
Treća knjiga ljetopisa
104
i destruktivne, i ne donose nikakvo trajno dobro. 29 Na kraju se sam čovjek
nađe pod lavinom. 30 Nalazimo se u epohi licemjerja. 31 Vođe religija i njihovi
pomagači krše sve Božje zapovijedi, himbeno tvrdeći pritom kako postupaju u
ime Boga. 32 Slobodarski mislioci obećavaju ljudima slobodu i kruh dok
istovremeno u svojim kućanstvima drže robove i sluge; isto tako zagovaraju
kolonizaciju tuđih zemalja kao napredak.
33 Osmanlijski se vođe ne mire s neuspjehom. 34 Uvijek iznova pokušaju prodrijeti
u srce Europe. 35 Sultan Mehmed zadužio je svoga velikog vezira pašu Kara
Mustafu da osvoji Beč. 36 Osmanlijska je vojska bila mjesecima na putu.
37 Opljačkali su i opustošili nebrojena sela, utvrde, gradove. 38 Što su se više
približavali Beču, to su bila gora njihova zlodjela. 39 Mnoga mjesta u Gradišću i
Donjoj Austriji mogla bi o tome pričati priče, ali nema više nikoga tko bi pričao,
svi su pobijeni. 40 Kad je vojska sredinom ljeta stigla nadomak Beča, započela
je opsada grada. 41 Budući da su se vijesti o zlodjelima brzinom vjetra proširile po
Beču i drugim europskim gradovima, mnogi su uzdrhtali, ali i odlučili pomoći.
42 Odmah su započele grozničave pripreme za pružanje pomoći Bečanima te su
odaslane pukovnije iz Poljske, Saske i Bavarske. 43 No dok su stigle, trebalo je
vremena, a Bečane je već hvatala panika jer su Osmanlije sve više stiskali obruč.
44 Kopali su tunele, minirali utvrde i tako stigli do samoga grada. 45 Topovima su
gađali visoke zgrade u Beču, među njima katedralu Svetog Stjepana i Kapucinsku
crkvu. 46 U gradu je vladala oskudica hrane i počele su se širiti bolesti. 47 Bilo je
jasno da će, ako pomoć ne stigne na vrijeme, grad za nekoliko dana pasti. 48 I paša
Kara Mustafa, goreći od želje da konačno zauzme grad, bio je nestrpljiv. 49 Kad je
saznao da su trupe koje stižu u pomoć Beču već blizu, napravio je smotru svoje
vojske i stvorio plan osvajanja grada. 50 Ne mareći za upozorenja svojih časnika,
brzopleto je i netaktički zapovjedio napad na grad. 51 To je bila kobna greška.
52 Dok je osmanlijska vojska nasrnula na Beč, stigle su kršćanske pukovnije i našle
joj se iza leđa. 53 Kad je zatim na bojište sa svojom vojskom stigao još poljski kralj
Jan Sobjeski, brzo je odlučio bitku u korist kršćana. 54 Osmanlije su navrat nanos
napustili bojište. 55 Naravno da se tražilo krivca za poraz. 56 Paša Kara Mustafa
dao je pogubiti pašu Ibrahima. 57 On sam nešto je kasnije po sultanovoj zapovijedi
udavljen u Beogradu. 58 Kao znak zahvalnosti za oslobođenje Beča, u Katoličkoj
je Crkvi uveden blagdan Ime Marijino.
59 Židovi u dijaspori konfrontirani su s problemima koji su ovaj put proizašli iz
vlastitih redova. 60 Amsterdamska sinagoga nije vidjela drugog izlaza doli da
Barucha Spinozu zbog njegovih izjava isključi iz zajednice. 61 Budući da je odbio
Treća knjiga ljetopisa
105
povući svoje kritike na račun vjerskog nauka, i jer je i inače zastupao neka za
Židove čudnovata teološka i filozofska stajališta, vodstvo zajednice izopćilo ga je.
62 S jednim sasvim drugačijim problemom suočila se židovska zajednica u Izmiru.
63 Jedan član njihove zajednice javno se proglasio prorokom. 64 Budući da su
ovakve osobe u pravilu tvrdoglave i ometaju djelovanje zajednice, on je po
kratkom postupku izbačen iz zajednice. 65 No slijed događaja učvrstio je dotičnog
mladića u njegovu uvjerenju. 66 Nakon što se u Gazi susreo s Natanom
Aškenazijem, počeo se smatrati čak i Mesijom. 67 Progoni i ubojstva Židova u
srednjoj i istočnoj Europi ojačali su u vjernicima čežnju za Mesijom i nadu u
njegov skori dolazak. 68 To je pogodovalo „mesiji“ koji se zvao Šabetaj
Cvi, te je zadobio masu pristalica. 69 Mnogi od njih ostali su mu vjerni i nakon
što je prešao na islam. 70 Zbunio je i još više rascijepio Židove u dijaspori.
71 Šabetaj Cvi umro je u progonstvu, u crnogorskom dijelu Osmanlijskog Carstva.
72 Njegovi sljedbenici, međutim, i dalje unose nesigurnost u židovske, pa čak i u
kršćanske krugove u Europi.
Šesti dio Sedmo poglavlje
1 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim. 2 Da bi sva
zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! 3 O, kad bi svi puci spoznali spasenje Gospodnje! 4 Onda bi mnogi, ponajprije
Židovi, morali mnogo manje trpjeti. 5 Oni su, naime, opet postali metom europskih
vladara i vladarica. 6 Razlozi tomu baš nisu potpuno jasni. 7 Možda se radi o
frustriranosti zbog vlastitih neuspjeha, možda su posrijedi razlozi financijske
prirode, a možda se sve to događa zbog činjenice da su Židovi izabrani narod. 8 U
Hamburgu su, izgleda, prevladali financijski razlozi, jer su tamo protužidovskim
mjerama pogođeni samo Aškenazi dok su gradu korisni Sefardi povlašteni.
9 Vjerojatno je i pruski kralj Fridrik Vilim bio motiviran financijskim razlozima
kad je Židovima zabranio konkurirati kršćanskim cehovima. 10 Mnogo je gora i
tragičnija pak naredba cara Karla Habsburškoga kojom je sinovima židovskih
obitelji ograničio ženidbu. 11 Ženiti se smije samo najstariji sin, i to tek nakon
očeve smrti. 12 Čovjek i nehotice pomisli na Egipat, faraona i primalje. 13 Vremena
se doduše mijenjaju, no strah i mržnja prema Židovima i dalje živi čak su i metode
šikaniranja ostale gotovo iste.
14 Od sudbine Židova okrećemo se sudbini naroda i država. 15 Ruski car Petar
ratovao je na više bojišnica. 16 U borbi protiv Turaka nije bio baš uspješan, ali je
u ratu sa Šveđanima osvojio nova područja na sjeveroistoku Europe. 17 Učinio je
Treća knjiga ljetopisa
106
Petrograd glavnim gradom Rusije, izgradio sebi novu rezidenciju i prozvao se
imperatorom. 18 Nakon njegove smrti vlast je, barem na papiru, preuzela njegova
supruga Katarina. 19 Katarina potječe iz jednostavnog puka, rođena je i krštena po
katoličkom obredu kao Marta Elena Skavronska. 20 Kao siroče, odrastala je u
obitelji jednog protestantskog teologa. 21 Stupila je u Rusku pravoslavnu Crkvu i
uzela ime Katarina. 22 Kao službujuća carica, prepustila je poslove Aleksandru
Daniloviću Menšikovu koji je bio pouzdanik pokojnog cara.
23 Dok je Katarina vladala u Petrogradu, i u Švedskoj je jedna žena postala
nisu joj bili strani jer je već više puta mijenjala svoga brata, kralja Karla, u vrijeme
njegove bolesti ili odsutnosti. 26 Stoga nije začuđujuće što je nakon njegove smrti
preuzela vladavinu. 27 Nakon što je godinu dana sama upravljala kraljevstvom,
prepustila je vlast svome suprugu dok je sama preuzela ulogu njegove zamjenice.
28 Već se prije toga Ana Stuart oprobala kao kraljica otočkih država. 29 Najprije je
imala titulu kraljice Irske, pa Engleske i Škotske, da bi nakon njihova ujedinjenja
postala kraljicom Velike Britanije. 30 U međuvremenu je u Rusiji carem postao
dvanaestogodišnji Petar Aleksejevič. 31 Njegovo je vladanje bilo kratkog vijeka
jer je obolio od boginja i umro. 32 Zatim je Ana Ivanovna postala okrunjenom
vladaricom Rusije. 33 Nju je na ruskom prijestolju naslijedio Ivan Antonovič. 34 Imao je samo dva mjeseca kad je postao carem. 35 Izgleda da nije imao moćnih
staratelja jer je njegovo vladanje završilo već nakon godinu dana. 36 Sada se na
prijestolje popela Elizabeta Petrovna Romanova. 37 Tako opet nakon djeteta dolazi
žena na prijestolje. 38 Vlada čvrstom rukom, mnogo putuje, promiče umjetnost. 39 Muslimanima i Židovima silom nameće kršćanstvo. 40 Sa Švedskom je sklopila
mir; ni s Osmanlijskim carstvom ne upušta se u rat iako je već dosta oslabljeno. 41 Otkako je izgubila borbu za Beograd, u kojoj je pobijedio princ Eugen sa svojim
trupama, osmanlijska vojska nije ostvarila značajnije vojne pobjede. 42 Carstvo je
nestabilno, narušavaju ga unutarnje borbe za prevlast što uostalom vrijedi i za
čitavu Europu.
43 Takozvani „kršćanski Zapad“ potresen je borbama za naslijeđe bilo novca, bilo
zemalja ili prijestolja. 44 Gotovo da nema zemlje koja nije time pogođena. 45 Moćnici nastoje proširiti svoj teritorij, ojačati svoju moć i umnožiti svoje
bogatstvo. 46 Kršćani očito posjeduju veliko bogatstvo i moć što nakon njihove
smrti biva razlogom svađe među nasljedovateljima. 47 Deklariraju se kao
sljedbenici Isusa Krista, a djeluju suprotno njegovu učenju. 48 On je prezirao moć
i zgrtanje bogatstva te je umro siromašan i napušten. 49 Jedino što je mogao dati u
naslijeđe bila je njegova majka. 50 Povjerio ju je jedinom učeniku koji nije
Treća knjiga ljetopisa
107
pobjegao i sakrio se, koji ga u trpljenju nije ostavio sama. 51 Kad smo već kod
toga, spomenimo i žarkog štovatelja Isusove majke, među klerom osporavanog
svećenika imenom Louis-Marie Grignion de Montfort koji je osnovao svoju
redovničku zajednicu. 52 U toj se zajednici Miriam iz Nazareta slavi kao kraljicu
poniznosti i milosrđa, mira i pomirenja, zagovora i ljubavi.
53 Pošto pišemo o moćnim ženama koje upravljaju mnogim sudbinama, spomenimo
još neke druge značajne žene. 54 Jedna od njih matematičarka je Maria Gaetana
Agnesi, rođena u Milanu kao dvadesetprvo dijete u obitelji Agnesi. 55 Nedavno je
objavljeno njezino djelo Osnove analize. 56 Druga je liječnica Dorothea Christiane
Exleben. 57 Unatoč brizi o devetero vlastite djece i liječničkom radu, iskoristila je
izvanrednu dozvolu kralja Fridrika te je promovirala na sveučilištu u gradu Halle.
58 A sada k najmoćnijoj ženi Europe koja je već prije stupanja na prijestolje
zadavala glavobolje mnogima, od roditelja pa do kraljevskih dvorova Engleske,
Španjolske i drugih. 59 Riječ je o Mariji Tereziji Habsburškoj. 60 Ta žena vlada
gvozdenom voljom, vodi ratove, sklapa primirja, provodi reforme, unapređuje
obrazovanje, i to s nepresušnom energijom kao da želi muškim kolegama na
prijestoljima dokazati da u ničemu ne zaostaje za njima. 61 Na poseban se način
odmjerava s Prusom Friedrichom, no dosad bezuspješno. 62 Unatoč tome, čini i
ružne stvari. 63 Jedna od njih naredba je da svi praški Židovi u roku od četrdeset
dana moraju napustiti Češku, u kojoj među ostalim navodi: „...zbog mnogo veoma
važnih razloga donijela sam svevišnju odluku, da se ubuduće nijedan Židov neće
trpjeti u nasljednoj kraljevini Češkoj.“ 64 Može se samo nagađati koji su ti „veoma
važni razlozi“. 65 Možda je krivica Židova to što nisu katolici, možda su im poslovi
predobro cvjetali, možda se netko htio domoći njihova imetka. 66 Pitanje je, je li za
češke Židove bila gora kuga koja je nedavno tamo harala ili Marija Terezija,
milošću Božjom carica udovica Svetog Rimskog Carstva, kraljica Ugarske, Češke,
Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije itd., nadvojvotkinja Austrije,
i Donje Lusatije, grofica Habsburga, Flandrije, Tirola, Hennegaua, Kyburga,
Goricije, Gradiške i Namura... 67 Što je protiv moćne žene tako zvonkih naslova
mogao postići jedan Josip ben Jakob ili neka Esther bat Isaak? 68 Ni Josef ben
Issachar Sueskind Oppenheimer, dvorski Židov vojvode Aleksandra
Wirtemberškog, nije nakon vojvodine smrti mogao spasiti svoj život. 69 Ubijen je
na zvjerski način, a njegov je leš u svrhu zastrašivanja bio više godina javno izložen
u željeznom kavezu. 70 Ovo poglavlje želimo završiti riječima pobožne Židovke,
Treća knjiga ljetopisa
108
obudovjele domaćice, majke dvanaestero djece, istinske kraljice ovog naraštaja,
Glueckel von Hameln rođene Pinkerle. 71 Veliki, milostivi Bog kažnjava nas da se
naučimo mudrosti i hodanja njegovim putovima. 72 Sve dobro što nam Bog daje mi
nismo zaslužili, i nikad mu ne možemo dovoljno vjerno služiti za sva njegova
dobročinstva.
Sedmi dio Prvo poglavlje
1 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. 2 Zato moj narod za
njima leti i srče obilne vode. 3 Postoji svijet u kojem živimo, no unutar njega postoji još jedan drugi „svijet“. 4 Svijet u kojem živimo je dakle prostorno-vremenska dimenzija u kojoj se u
neprestanoj mijeni odvija suživot ljudi, životinja i biljaka. 5 U njemu je sadržano
– mnogo puta s nejasnim razgraničenjima – dobro i zlo, svjetovno i sveto, čisto i
nečisto. 6 Ljudi se raduju, slave, svađaju se, ratuju, opet se mire – kao što je pisano
da sve ima svoje vrijeme: ljubav, mržnja, rat, mir, pomirenje. 7 Onaj imanentni
„svijet“, naprotiv, čini posebna kategorija ljudi, koji uvijek sve znaju bolje, koji
najglasnije viču i koji posjeduju sposobnost vlastito nezadovoljstvo prenijeti na
druge te im lukavo nametnuti svoje ideje. 8 Takve metode poznate su već od
razgovora zmije s Evom. 9 Sve postojeće predočuje se u lošem svjetlu, kao nešto
potpuno pogrešno i nepravedno dok se istovremeno nude idealna rješenja.
10 Religije, napose vjera u jednoga Boga, redovito su prve mete njihovih napada.
11 Već stari Egipćani nisu mogli jesti zajedno sa Židovima, to im je bilo odvratno
jer se Židovi čvrsto držahu vjere u svog Boga. 12 U svim povijesnim razdobljima
određeni krugovi nisu mogli podnositi ljude koji su na osobit način pripadali Bogu
ili mu bijahu posebno privrženi. 13 Ta netrpeljivost povezivala je istomišljenike i
dovela do nastanka onoga što ovdje nazivamo „svijet“. 14 Taj „svijet“ danas, kao i
u svim ranijim generacijama, smatra vjernike odvratnima, bili oni Židovi, kršćani
ili muslimani. 15 Kao razlog tome navodi zlodjela pojedinih vjerskih zajednica,
kojih doista nije bilo malo. 16 No da je to u biti samo izgovor, potvrđuje činjenica
da zlodjela koja im se predbacuju nisu počinjena u sadašnjosti, već leže najčešće
desetljećima ili čak stoljećima unatrag. 17 Ne treba mnogo mudrosti da se pronikne
kako ta averzija ima veze s nečim sasvim drugim: s pridržavanjem vjerskih zakona
i poštivanjem Božjeg autoriteta.
18 „Svijet“ niječe hijerarhiju, red i norme. 19 Ti su ljudi opsjednuti idejom uništenja
postojećeg reda i nametanja svojih pravila. 20 Radi se zapravo o stvorenjima
Treća knjiga ljetopisa
109
vrijednim žaljenja jer nisu prihvatili ili upoznali ljubav Božju. 21 Nažalost, tim
ljudima često uspijeva pridobiti mase, nezadovoljne svakodnevicom, nepravdom
ili siromaštvom. 22 Jedan dio krivice za te nevolje zasigurno snose vladari i
dostojanstvenici, svjetski i vjerski, a napose katolički. 23 Zbog otvrdnulih srdaca i
nedostatka suosjećanja postali su egoistični, samodopadni, gramzljivi, a što je
najgore, nepristupačni za one koji traže savjet, pomoć ili utočište. 24 Svojom
tvrdokornošću olakšavaju posao emisarima „svijeta“, koji tvrde da krivci za
nepravde i nedaće nisu nepravedni vjernici, već vjera i Bog. 25 Na taj se način
stvara podvojenost i zbunjenost među ljudima što vodi u kaotična stanja i nerede.
26 Upravo su suvremenici svjedoci jedne takve orgije „poboljšavanja“ svijeta.
27 Ne želimo uljepšati stanje u društvu, niti zanijekati odgovornost svjetovnih i
vjerskih poglavara jer je nezadovoljstvo ljudi svakako opravdano. 28 No svejedno
je pogrešno slijediti „svijet“, koji sve, a u konačnici i sam sebe, strovaljuje u ponor.
29 Pogledajmo podrobnije osobine i karakter inicijatora i vođa „svijeta“ koji
upravljaju sadašnjim katastrofičnim zbivanjima. 30 Otac četvero djece, filozof i
pedagog, propovijeda mudrost života, a svoju djecu ne želi odgajati, već ih daje u
sirotište, i time u sigurnu skoru smrt. 31 Ljudi koji proglašavaju jednakost i bratstvo
nazivaju Židove „proračunatim životinjama“, a Afrikance „djecom orangutana“.
32 Dok propovijedaju jednaka prava za sve, sijeku glave djevojkama i ženama
samo zbog toga što one žele živjeti u redovničkom zajedništvu. 33 Kršćanstvo
nastoje ukinuti jer je njegov utemeljitelj bio Židov. 34 Turski narod nazivaju
glupim i naivnim, za Proroka i Kuran Časni imaju samo porugu i ismijavanje. 35 Tora je po njima uzročnik svih zala u svijetu. 36 Osvajaju Egipat, šaljući tamo s
vojnicima i znanstvenike kako bi svoja osvajanja prikrili smokvinim listom dok
im je pravi cilj temeljitije izrabljivanje porobljene zemlje. 37 Na taj način "svijet"
demaskira samog sebe glede jednakosti, bratstva i slobode. 38 Svi su ti uzvišeni
ciljevi samo za istomišljenike i poltrone. 39 U čemu je onda razlika između
samovolje careva, kraljeva, grofova, biskupa i novih silnika? 40 Samo u tome što
sada ima još više samovolje, nepravde i prolijevanja krvi. 41 Odsječenih glava ima
na stotine, tisuće, desetke tisuća, no žrtve najčešće nisu pripadnici vlasti, klera i
oligarhije. 42 Preko osamdeset na svakih sto odsječenih glava glave su siromaha,
seljaka, radnika, kojima je taj novi poredak najavio donijeti blagostanje. 43 No
radnici i seljaci, bogati iskustvom, brzo su proniknuli prave ciljeve „svijeta“.
44 Hrabrima među njima, koji se usudiše izreći istinu, bijaše to smrtna presuda,
njihovi tobožnji osloboditelji postadoše im krvnici. 45 Trenutno je opasno uopće i
misliti. 46 Krvoločna groznica tako je jaka da vođe „svijeta“ već jedni drugima
odsijecaju glave – stvarno jedan bezglavi „svijet“. 47 Tom novostvorenom
„svijetu“ potrebno je i odgovarajuće božanstvo. 48 Stvoren je kult „vrhovnog
Treća knjiga ljetopisa
110
bića“. 49 Podižu se oltari, uvode se novi blagdani, ljude se tjera na zakletvu
vrhovnom biću. 50 Danima se mijenjaju nazivi, mjesecima također, ukida se tjedan
i uvodi dekada, dan odsad ima deset sati, a sat sto minuta.
51 Ta će čitava sablast jednom skrahirati, nadajmo se u skoroj budućnosti. 52 Ali
zmijski ugriz „svijeta“ i miris krvi kojim su sada mnogi opijeni još će dugo
djelovati. 53 Dolazi jedna duga, tamna noć jer se dogodilo mnogo zla koje rađa
novim zlom. 54 Pomračenje uma bacat će svoje sjene još u daleku budućnost.
55 Teći će još više krvi, bit će još više osvajanja, podjarmljivanja, porobljavanja.
56 Jer pisano je: Ne klanjaj se drugim bogovima niti im služi. 57 Jer ja, Gospodin,
Bog tvoj, Bog sam ljubomoran i kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na
djeci do trećeg i četvrtog koljena. 58 Nema razloga u to posumnjati. 59 Ne treba biti
prorok da bi se ustanovilo kako Gospodin uvijek ispunjava svoje riječi. 60 Sada se
želimo ostaviti „svijeta“ i okrenuti se događajima u raznim dijelovima svijeta.
61 Mnogi od tih događaja dobro su poznati i razvikani, no ovdje želimo spomenuti
neke koji su u mnoštvu vijesti potisnuti u drugi plan. 62 Među istočnoeuropskim
Židovima razvio se jedan mistični pokret pod vodstvom rabina Izraela ben
Eliezera. 63 Pokretu je brzo pristupilo mnogo simpatizera, no unatoč tome, on je
među tradicionalnim Židovima osporavan. 64 Zbog podjele Poljske između Rusije,
Austrije i Pruske tamošnji su Židovi postali građani triju država. 65 Učenici rabina
Eliezera organizirali su zapažen povratak aliju Židova u Obećanu Zemlju. 66 Na
seljavaju se u Tiberiji, Safedu, Hebronu i Jeruzalemu. 67 Austrijski car Josip
proglasom je dozvolio češkim Židovima određene vjerske slobode. 68 Godinu
dana nakon toga olakšao je bečkim Židovima pristup obrtničkim zanimanjima.
69 Ruska carica Katarina dozvolila je bogatim Židovima pristup cehovskim
udrugama. 70 To je bio kraj srednjovjekovnog zakonodavstva kojim je Židovima
bio zabranjen pristup cehovima. 71 Pruski ratni savjetnik Dohm apelirao je na
kršćane da prema Židovima postupaju kao prema braći. 72 Svijet je postao bogatiji
za mnoga otkrića, novi strojevi ljudima uvelike olakšavaju rad.
Sedmi dio Drugo poglavlje
1 Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. 2 Na političkom parketu još uvijek igra Francuska Republika glavnu ulogu.
3 Preuzela je kontrolu u mnogim dijelovima Europe. 4 Napoleon je Prvi Konzul
Republike. 5 Europske monarhije sklapaju razne saveze i vode ratove protiv
Napoleona kako bi plemstvo zadržalo vlast i kako bi se spriječilo nadiranje
liberalizma. 6 Vremena su nemirna. 7 Osim s Francuskom, pojedine države vode i
Treća knjiga ljetopisa
111
druge ratove, neke od njih čak s više država istovremeno. 8 Napoleon ratuje protiv
ostatka Europe, koji je nejedinstven i stoga lak plijen.
9 U Francuskoj je revoluciji dobrano oslabio autoritet Katoličke Crkve.
10 Napoleon je Papi ponudio diktirani konkordat koji je znatno ograničio
ovlasti Crkve. 11 Papa je potpisao, u vjeri da će time olakšati položaj progonjene
Crkve u Francuskoj. 12 Napoleon se od njega dao okruniti za cara u crkvi Notre
Dame u Parizu. 13 Unatoč tome, anektirao je crkvenu državu, dao uhititi Papu i
dovesti ga u Francusku. 14 Ujedinjenim europskim državama tek je u šestom
pokušaju uspjelo pobijediti Francuze, nakon što se Napoleonova vojska, dosta
oslabljena, vratila iz Rusije. 15 Na Bečkom kongresu dogovorene su nove granice,
uspostavljena je ravnoteža između pet velikih sila. 16 Malo potom stvaraju
Austrija, Pruska i Rusija jedan novi savez, takozvanu Svetu alijansu, koja je
zasnovana na kršćanskim principima u cilju osiguranja mira u čitavoj Europi.
17 No, mir nije samo odsutnost rata, nešto što se može vojnom silom uspostaviti i
očuvati. 18 Stanovništvo, osobito studenti, zaraženo je slobodarskim i nacionalnim
idejama; traži se osobna sloboda, pravo na obrazovanje i nacionalni suverenitet.
19 Sloboda i liberalizam ključne su riječi kojima „svijet" manipulira društvom.
20 Među prvima su slobodu izborile Belgija od Nizozemske i Grčka od
Osmanskog Carstva.
21 Osmanskom Carstvu, koje je oslabljeno ustancima u europskom dijelu, sada
prijeti i opasnost iz Egipta. 22 Tamo je namjesnik Muhamed Ali Paša prigrabio
vlast. 23 Pod zapovjedništvom svoga sina Ibrahim Paše osvojio je Svetu
Zemlju i Siriju gdje je zatim Ibrahim Paša preuzeo vlast u svojstvu upravitelj.
24 Pokazao se tolerantnim vladarom. 25 Uspostavio je jednakost muslimana i
kršćana što mu je donijelo neprijateljstvo muslimanskih vjerskih institucija. 26 U
vrijeme njegova vladanja u jeruzalemsko Gradsko vijeće mogli su biti birani i
Židovi i kršćani.
27 U Americi su liberalne ideje ostvarene već prije Francuske revolucije, pa su u
ratu useljenika protiv Velike Britanije rođene Sjedinjene Američke Države. 28 U
Južnoj Americi vode se ratovi za nezavisnost protiv kolonijalne vladavine
Španjolske, iz kojih je proizašlo već više neovisnih država. 29 Na Starom
kontinentu bogati se trgovci, tvorničari – takozvano građanstvo – osjećaju
utiješnjeni u feudalne strukture i postaju prvi promicatelji liberalizma. 30 Sveta
alijansa, koja treba osigurati mir, vjeru i moral u Europi, ima pune ruke posla.
31 Ograničava se sloboda tiska, udruživanja, okupljanja kao i sveučilišne slobode.
32 Protiv revolucionarnih nemira i ustanaka ide se vojnom silom. 33 Dok se u
Treća knjiga ljetopisa
112
antičkim vremenima pretvorba društva događala tako polako da u toku jednog
ljudskog života nije bila ni primijećena, sada se događa toliko brzo da često biva
veoma bolna. 34 Te intenzivne i sve zahvaćajuće promjene posljedica su
pronalazaka i otkrića koji u posljednje vrijeme sustižu jedan drugog i isto se tako
brzu primjenjuju u praksi. 35 Sve to se ne odražava samo u privredi i uvjetima
života, nego utječe i na osjećaje i način razmišljanja, mijenjajući u ljudima sliku
svijeta na neslućen način. 36 To je zvjezdani sat Europejaca koji su već prigrabili
svjetsku vlast. 37 Njihovo samopouzdanje nema granica. 38 Uvjereni su da je
njihova rasa najsuperiornija, stoga se smatraju pozvanima pronositi svoju, kako to
vole zvati, civilizaciju, ideale demokracije i povijesni napredak u sve dijelove
svijeta. 39 Čak se govori o „božanskom zadatku“. 40 To su velike riječi, koje trebaju
prikriti neljudske postupke pri osvajanju tuđih teritorija. 41 Starosjedioci i njihove
potrebe bezobzirno se ignoriraju. 42 Ukoliko potonji žele braniti svoj opstanak,
utoliko nemaju šanse protiv vladinih trupa, potpomognutih bijelim kolonistima
koji smjesta organiziraju kaznene ekspedicije. 43 Pritom dolazi do pravih pokolja,
u kojima ni djeca ne bivaju pošteđena.
44 Američka vlada nudi indijanskim plemenima ugovore o preseljenju; prema
zakonu nitko nije prisiljen napustiti svoju zemlju. 45 U praksi se, međutim, onima
koji ne žele preseliti priređuje pravi pakao dok konačno ne rezigniraju. 46 K tome
dolaze još neljudski uvjeti preseljavanja, tako da na putu umire tisuće ljudi. 47 Umjesto da uživaju civilizacijski napredak, urođenici gube sve: dostojanstvo,
slobodu, zemlju, a tisuće njih i život, sve u ime slobode i demokracije. 48 No,
radikalnu promjenu života ne osjećaju samo urođenici Novog svijeta. 49 U Europi
je industrijalizacija u punom zamahu. 50 Nastaje nova klasa ljudi: nadničari. 51 U
poljoprivredi su životni uvjeti, unatoč agrarnim reformama i ukidanju kmetstva i
ropstva, vrlo teški. 52 Zato sve više osiromašenih ljudi dolazi u gradove i traži
posao u tvornicama ili rudnicima. 53 Tamo rade za jadnu plaću, pod nezdravim
uvjetima, i ne ide im ništa bolje nego prije u kmetstvu i robovlasništvu. 54 Da bi
obitelji preživjele, moraju raditi i djeca. 55 Masovno siromaštvo sve se više širi,
potpomognuto lošim žetvama i epidemijama. 56 Stare tradicije koje su prije
ljudima pomogle u snalaženju, sada više ne funkcioniraju. 57 U toj bezizlaznoj
situaciji radnici počinju uništavati tvorničke strojeve kao izraz svoje nemoći.
58 Socijalni nemiri bivaju krvavo ugušivani vojnom silom. 59 Dva filozofa i
novinara, Friedrich Engels i Karl Marx, prvi se počinju baviti bijedom širokih
masa i traženjem održivog rješenja. 60 U Londonu su osnovali tajni savez koji
nazvaše Savez komunista te su u njegovo ime objavili Komunistički manifest, u
kojem su obrazložili svoje spoznaje. 61 Pogledajmo što je promicanje slobode i
liberalizma donijelo Židovima u dijaspori koji najčešće žive na rubu društva kao
Treća knjiga ljetopisa
113
sitni trgovci i zajmodavci novca. 62 U nekim europskim zemljama Židovi su dobili
pravo na državljanstvo, nažalost, često uz znatna ograničenja. 63 No među
stanovništvom ostaju i dalje omraženi. 64 U Wuerzburgu je tako došlo do jakih
antižidovskih izgreda koji su se proširili i na druge gradove. 65 Ruski car Nikola
donio je više antižidovskih odredbi. 66 Židovi su tamo izloženi masovnim
pokušajima privođenja Pravoslavlju. 67 To isto se, uostalom, događa i katolicima i
protestantima. 68 Robovlasništvo se postepeno zabranjuje dok neslužbeno i dalje
postoji, samo što je trgovinu robovima zamijenilo krijumčarenje. 69 Djeca
Francuske revolucije su po pitanju ubijanja, pljačke i zaposjedanja tuđih teritorija
u usporedbi s križarima i muslimanskim osvajačima pravi specijalisti.
70 Zahvaljujući tehničkom napretku, oni su u stanju proizvoljno manipulirati i
ugnjetavati slabije što u punoj mjeri i čine. 71 Liberalizam se u konačnici pokazao
kao jedna od mnogih krinka iza kojih se krije „svijet“. 72 Tko sije vjetar, kažnjava
ga oluja!
Sedmi dio Treće poglavlje
1 Bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto. 2 Koraci njini sad me okružuju,
smjeraju da me na zemlju obore. 3 Moćnici ovoga svijeta i dalje vode borbu za sirovine i tržišta. 4 U međusobnoj
konkurenciji dolazi čak i do ratnih sukoba, rjeđe se stvari rješavaju dogovorima
ili zamjenama kolonija. 5 U Europi je u međuvremenu od Sjevernonjemačkog
saveza nastala nova svjetska sila – Njemačko Carstvo. 6 Poput svih ostalih sada i
Nijemci žele dio kolonijalnog kolača te ulaze u natjecanje za osvajanje kolonija,
prije svega u Africi. 7 Ako je neka država dovoljno jaka, samo treba zazveckati
oružjem da postigne svoj cilj. 8 Takvom su taktikom kulturno nadmoćna carstva
Kine i Japana bila prisiljena otvoriti vrata svojih zemalja „zapadnim barbarima“ i
plesati kako oni sviraju. 9 U Europi još mnogi narodi jauču pod tuđom vlašću. 10 Talijani se bore za nezavisnost od Austrije i španjolskih Burbona, sanjajući
ujedinjenje svih talijanskih pokrajina. 11 Poljski narod, čiji je državni teritorij
jednom sezao od Baltika do Crnoga mora, sada nema vlastite države; svoj pokušaj
oslobođenja teritorija pod ruskom vlašću platio je likvidacijama, progonstvima,
ukinućem poljskog kao službenog jezika. 12 Ponovo se potvrđuje samopoimanje
poljskog naroda kao žrtvenog jaganjca. 13 I balkanski narodi, koji najvećim
dijelom žive pod osmanskom vlašću, teže za nacionalnom samostalnošću.
14 Rusko Carstvo podupire slavenske narode u borbi protiv Osmanskog Carstva
jer se želi domoći izlaza na Sredozemno more. 15 Tako je u ratu na Balkanu Rusija,
takoreći, potisnula Osmanlije s europskog kontinenta. 16 No europske sile imaju
Treća knjiga ljetopisa
114
na Balkanu svoje vlastite interese pa ne žele da ih Rusija ometa u njihovu
ostvarenju. 17 Stoga je na Berlinskom kongresu pod utjecajem zapadnih sila znatno
korigiran sanstefanski mirovni dogovor između Rusije i Osmanskog Carstva, pa
su pobjednici na bojnom polju doživjeli poraz na diplomatskom parketu.
18 U latinsko američkim zemljama, koje su se oslobodile kolonijalnog jarma
Španjolske, često dolazi do građanskih ratova između liberala i konzervativaca.
19 To koriste susjedne države te, pomažući jednoj od zaraćenih strana, preuzimaju
kontrolu u zemlji. 20 U Americi se dijele duhovi po pitanju ropstva. 21 Južne države
istupile su iz Unije i osnovale Konfederaciju Američkih Država. 22 Izbio je krvavi
bratoubilački rat koji je završio pobjedom sjeverno američkih Država. 23 No stari
duh još uvijek hara južnim državama. 24 Tajno društvo Ku Kluks Klan proganja i
terorizira crnce i njihove zaštitnike. 25 Ništa manje nisu im omraženi katolici i
Židovi. 26 Bijelcima smetaju i preostali Indijanci. 27 Nakon preseljenja u rezervate
pokazalo se da je tamo zemlja bogata zlatom i srebrom pa su im i ti rezervati
smanjeni. 28 No ni to nije bilo dosta pa je netko došao na ideju da je najlakše riješiti
pitanje Indijanaca ako se njihovu djecu otme utjecaju roditelja. 29 Tako su
indijanska djeca već u ranoj mladosti istrgnuta iz njihove kulturne i obiteljske
sredine te na račun države poslana u internate gdje ih se preodgaja u moderne
Amerikance. 30 Usred te bezizlazne situacije pojavio se tračak nade u osobi
proroka zvanog Wovoka. 31 Njemu je, navodno, kršćanski Bog objavio da će
Indijanci postići Kraljevstvo Božje pod uvjetom da se prema bijelcima odnose
miroljubivo. 32 Navodno mu je Bog pokazao i poseban ples pomoću kojeg će
Indijanci biti uvedeni u jednu novu, mirnodopsku eru. 33 Njegova je poruka
probudila nove nade i bila objeručke prihvaćena od Indijanaca. 34 Nažalost, tu je
poruku jedan fanatični šaman zloupotrijebio za borbu protiv bijelaca zbog čega su
uslijedila masovna ubojstva Indijanaca. 35 U Kini čovjek imenom Hong Xiuquan
tvrdi da je od „Nebeskog oca“ dobio zadatak osloboditi svijet od demona. 36 S
brojnim pristašama započeo je borbu protiv carske dinastije Qing jer u njezinim
članovima vidi demone iz svoje vizije. 37 Na osvojenom teritoriju osnovao je
„Nebesko Carstvo Najvišeg Mira“ kojemu je on sam na čelu kao vjerski i
svjetovni vođa. 38 Zemljoposjednicima je oduzeo zemlju, a robove oslobodio.
39 Preveo je Bibliju na kineski, a sve druge religije je zabranio. 40 Opijati poput
alkohola, nikotina i opijuma zabranjeni su pod prijetnjom smrtne kazne, isto tako
preljub i homoseksualne aktivnosti. 41 Za Božjeg izabranika drži se i Baha'u'llah,
jedan u izgnanstvu živeći perzijski prorok. 42 Tvrdi da se Bog neprestano
objavljuje te da je on glas Božji za to vrijeme. 43 Propovijeda principijelnu
jednakost svih vjera, zalaže se za miran međuvjerski dijalog. 44 Smatra da je
istinski zadatak svakog čovjeka služenje čitavom čovječanstvu. 45 U kršćanstvu
Treća knjiga ljetopisa
115
sve više jačaju pokreti kojima je cilj vjerski preporod. 46 Naglasak je na osobnom
obraćenju i životu u duhu Evanđelja. 47 Iz jednog takvog pokreta proizašao je
humanist Henry Dunant, koji je, vidjevši na bojnom polju kod Solferina tisuće
ranjenih i mrtvih za koje se nitko nije brinuo, postupio u smislu Evanđelja. 48 O
vlastitom trošku je nabavio sve potrebno te je pružio pomoć ranjenicima i
civilnom stanovništvu. 49 U njemu se porodila ideja osnovati humanitarnu
organizaciju za pomoć ranjenicima u slučaju rata. 50 Henry Dunant u tome je
prepoznao Božji poziv i odazvao se. 51 Proputovao je cijelu Europu kako bi za
svoj naum pridobio što više ljudi. 52 Na kraju je zbilja uspio osnovati međunarodni
komitet Crvenog križa. 53 Njegovo društveno zalaganje nije mu donijelo nikakav
osobni probitak, naprotiv, suradnici su ga izdali, isključili iz Komiteta i prepustili
životu u siromaštvu. 54 Unatoč tome, on je svom pozivu ostao vjeran do smrti. 55
Zalagao se za mirna rješenja međudržavnih sporova i za poboljšanje uvjeta ratnih
zarobljenika. 56 Važna mu je bila i zaštita radnika, koje su, prema njegovu
mišljenju, s jedne strane iskorištavali poslodavci, a s druge strane indoktrinirale
bezbožne Međunarodne radničke asocijacije. 57 I dok se pojedinci trude kako bi
čovječanstvo doveli u harmoniju sa Stvoriteljem, realnost je nažalost još uvijek
sasvim drugačija. 58 Politički i vjerski moćnici ljude tlače i međusobno izigravaju.
59 Profita gladnima nikad dosta jagme, otimačine i sile. 60 U Siriji su muslimanski
Druzi ubili tisuće kršćana maronita dok su vlasti, umjesto da spriječe pokolj,
indirektno pomagale Druze. 61 Jedan pravedan musliman imenom Abd el-Kader
zauzeo se za progonjene kršćane i spasio ih od masakra. 62 Vlada u Novom
Zelandu ne pridržava se ugovora koji je sklopila s Maorima i prema kojem je
potonjima garantiran neometan posjed poljoprivrednih površina, šuma i lovišta
ribe. 63 U južnom Pacifiku europski brodari novače urođenike za rad na
plantažama služeći se prevarom, ucjenom, i sirovom silom.
64 U Rusiji, nakon atentata na cara, izbijaju nemiri u kojima se opet razbuktala
mržnja prema Židovima. 65 Pljačkaju se židovske kuće i trgovine, masovna
silovanja i ubojstva su na dnevnom redu. 66 U svezi s tim događajima stvoren je
jedan novi pojam: „pogrom“. 67 Kršćanski Armenci odbijaju plaćanje dvostrukog
poreza: Osmanlijama i kurdskim poglavicama. 68 Vladajućima je to dobrodošla
prilika kako bi učvrstili dominaciju muslimana nad kršćanima. 69 Uslijedili su
strašni pogromi nad Armencima dok su Europa i Amerika to ravnodušno
promatrale. 70 Jedan mladi, od sudbine razočarani Židov, imenom Theodor Herzl,
došao je na ideju postati pobornikom židovske države kao domovine svih Židova.
71 Na kongresu u Baselu, koji je organizirao, skupilo se na tisuće Židova iz čitavog
svijeta. 72 Zaista, jedan obećavajući početak, no ne valja se prerano radovati.
Treća knjiga ljetopisa
116
Sedmi dio Četvrto poglavlje
1 O, Gospodine, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi
lavovima jedino dobro moje! 2 U Kini je došlo do ustanka protiv stranih osvajača zbog uništavanja prirodnog
okoliša i narušavanja socijalne harmonije. 3 Pritom su ustanici i svoje pokrštene
zemljake smatrali neprijateljima te su i njih proganjali i ubijali. 4 U ratu između
Japana i Rusije, koji je vođen zbog Manđurije i Koreje, po prvi puta je jedna
europska velesila pobijeđena od jedne azijske zemlje. 5 Japan se modernizirao po
uzoru na zapadne države i postao ekspanzionistička svjetska sila. 6 Čovjek, opijen
tehnološkim napretkom, misli da može određivati tijek stvari, pa čak i upravljati
prirodnim silama. 7 Potonuće je luksuznog broda, kojeg su svi smatrali
nepotopivim, trebalo ga je poučiti da tome nije tako. 8 Bio je to znak vremena koji
je pozivao k otrežnjenju. 9 Još jedan takav znak bio je atentat na
prijestolonasljednika Austrougarske u Sarajevu. 10 I dok je sve slutilo na zlo, neki
su državnici, zaslijepljeni moću, htjeli taj atentat iskoristiti za provedbu svojih
ciljeva. 11 Tako je ono što je navodno trebala biti lekcija Srbima, preraslo u veliki
međunarodni rat. 12 Ratovalo se u Europi, na Bliskom istoku, u Africi, istočnoj
Aziji i na oceanima. 13 Milijuni ubijenih vojnika, civila, ratnih invalida, sirota i
udovica, spaljena zemlja – sve to su žalosni rezultati neodgovornog ljudskog
djelovanja i zloporabe tehničkih mogućnosti.
14 No jednom prizvanih duhova nije se lako otarasiti, pa oni nakon krvavog okršaja
svjetskih sila nastavljaju svoje vrzino kolo u Rusiji. 15 Ljudi su se tamo podijelili
na crvene i bijele te se međusobno ubijaju. 16 „Crvena“ je ideologija pobijedila,
nastao je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, ali mrtvački ples još uvijek
ne prestaje, sada revolucija proždire vlastitu djecu. 17 Velike promjene povezane
sa stradanjima pojedinih naroda dogodile su se i u Osmanskom Carstvu koje je
već dulje vremena stajalo na glinenim nogama i konačno se raspalo. 18 Oficir
Mustafa Kemal Paša je, nakon oslobodilačkog rata, proglasio Republiku Tursku
nasljednicom Osmanskog Carstva. 19 Kako bi se ubuduće spriječile ratne strahote,
tako je ustanovljeno takozvano Vijeće naroda, zaboravljajući pritom da nijedan
savez bez Boga ne može osigurati trajni mir. 20 Godine poslije Svjetskog rata
obilježene su nezaposlenošću, oskudicom, glađu, bolestima i bijedom. 21 Stanje se
još pogoršalo kada je nakon sloma burze u New Yorku i SAD-u pogodila teška
bankarska i privredna kriza. 22 Parlamentarne vlade u Europi bijahu preslabe da
ovladaju tom teškom situacijom, pa je zahtjev za „jakom rukom“ bivao sve
glasniji. 23 Jedna takva jaka ruka, u osobi diktatora Mussolinija, preuzela je vlast
u Italiji. 24 U sveopćoj dezorijentiranosti Weimarske Republike profilirali su se i
Treća knjiga ljetopisa
117
kod Nijemaca jurišni odredi koji su zahtijevali uvođenje reda i discipline te
propagirali čvrstu volju, odlučnost, nacionalizam i drugarstvo. 25 U svojim su
huškačkim govorima proglašavali Židove kao „krivce“ za sve zlo što je snašlo
njemački narod. 26 Židovima i ostalim „manje vrijednim“ grupama, te svima koji
drugačije misle, navijestili su rat. 27 S vremenom je od tih radikalnih grupa
stvorena politička stranka, koja je, vođena spretnim demagozima koji su obećavali
zapošljavanje, blagostanje i nacionalni ugled, naposljetku pobijedila na izborima.
28 Na osnovu Zakona o izvanrednim ovlastima Predsjednika ukinuta su građanska
prava i funkcija Parlamenta.
29 Sva vlast koncentrirana je u rukama jednoga vođe. 30 U zemlji zavladaše
propaganda i teror. 31 Progon Židova započeo je bojkotiranjem židovskih radnji,
liječničkih i odvjetničkih ureda, a nastavio se brutalnom silom uperenom protiv
Židova. 32 Naoružavanjem je oživjela privreda što je podiglo raspoloženje ljudi i
diktatoru davalo vjetar u jedra. 33 Austrija je anektirana, pripojeni su Sudeti,
ostatak Čehoslovačke je zaposjednut. 35 Poljska je za nekoliko tjedana pregažena
njemačkim tenkovima, ostale europske zemlje popadaše poput domina. 36 Nad
strahotama prošloga rata još nije zarasla trava, a svijet je već u novom ratu.
37 „Veliko Njemačko Carstvo“ do Urala je cilj vođe. 38 No taj se rat ne vodi samo
radi proširenja teritorija. 39 Rasna higijena, manje vrijedni narodi, uništavanje
bezvrijednog života ključne su riječi tog vremena. 40 Arijcima pripada vlast, a svi
ostali ostaju bez ljudskog dostojanstva. 41 Kako bi aktualna politička ideologija
dobila znanstveno obilježje, Darwinova teorija evolucije primijenjena je na
društvenom nivou. 42 Pokrenuta je velika mašinerija za masovno uništavanje. 43 U
Njemačkoj i u zaposjednutim područjima podignuti su koncentracijski logori.
44 Milijuni ljudi koje suvremeni ideolozi smatraju minornima, napose Židovi,
tamo su ubijani, iskorištavani prisilnim radom, upotrebljavani kao pokusni kunići
i izgladnjivani. 45 U tri tisuće godina "svijetu" nije uspjelo zatrti Židove na kugli
zemaljskoj. 46 Zato se ovaj put umiješao sam Sotona. 47 Oštroumniji od svih
doktora i profesora zajedno, počeo je od korijena. 48 Poslao je svoje pse tragače
preispitati židovska obiteljska stabla. 49 Na taj su način ubijeni mnogi koji nisu ni
slutili da u njihovim venama teče židovska krv. 50 Sotona, naime, dobro zna da
Gospodin Židove bezuvjetno ljubi, da čak ako se asimiliraju u strane kulture, oni
i dalje ostaju njegova izabrana djeca. 51 Pritom je, ne htijući, zapravo radio za
Boga: svojim neuspjelim pokušajem uništenja Židova objelodanio je čitavom
svijetu tajnu Božjeg odnosa prema židovskom narodu. 52 Ta se velika tragedija,
naime, pokazala kao potvrda Židovima, a ostatku svijeta kao otkrivenje da nitko i
ništa ne može uništiti Židove jer je Savez Boga s Izraelom vječan. 53 To neka
upamte svi, napose oni koji sebe smatraju novim izabranim narodom, kako
Treća knjiga ljetopisa
118
kršćani, tako i muslimani. 54 Poslije rata gubitnici su osuđeni za svoje zločine dok
se pobjednicima za njihove zločine nije sudilo, već su ti zločini prikrivani ili
predstavljani kao junački podvizi. 55 Katolička Crkva, koja je prije dolaska
nacionalsocijalista na vlast osuđivala njihovu ideologiju, kasnije se upustila u
sklapanje konkordata s njima, u nadi da će katolici zbog toga biti pušteni na miru.
56 Unatoč tome, pojedinačni su se katolici, među njima i župnici i biskupi, uključili
u pokret otpora. 57 Jedan od njih, koji je sve do gorkoga kraja ostao vjeran Isusovoj
nauci, žrtvujući svoj život za bližnjega, bio je poljski franjevac Maksimilijan
Kolbe. 58 Protestantska Crkva u početku je pozdravila novu politiku. 59 U njihovim
je redovima nastao pokret Njemački kršćani, koji je pobijedio na izborima unutar
Crkve. 60 Odbacili su Stari zavjet kao židovski; tražili su također da se paragraf o
arijcima primjeni i na protestantske svećenike. 61 To je izazvalo otpor kod mnogih
članova, koji su kao odgovor osnovali Priznavalačku Crkvu. 62 Iz te su Crkve nikli
pojedinci koji su u presudnoj povijesnoj situaciji živjeli svoju vjeru do zadnje
konzekvence. 63 Među njima valja spomenuti teologa Dietricha Bonhoeffera koji
je tražio da kršćanska Crkva Božju riječ ne propovijeda samo riječima, nego i
vlastitim primjerom. 64 Svoju odlučnost i vjernost Evanđelju morao je, kao i
mnogi drugi, platiti životom.
65 Primjer dosljednog života iz vjere predstavlja i indijski odvjetnik Gandhi. 66 Svoje je sunarodnjake pozvao na miroljubiv otpor protiv britanskih
kolonizatora. 67 Moleći i posteći, propovijedao je miroljubiv neposluh protiv
nepravednih zakona te mirno prihvaćanje posljedica takvog neposluha. 68 Nakon
što je konačno postigao svoj cilj, morao ga je platiti životom. 69 Židovima, koji se
i poslije rata susreću s istom odbojnošću od strane kršćana, osobito u
istočnoeuropskim zemljama, postaje sve jasnije da za njih nema druge alternative
do vlastite domovine. 70 Tako je započelo masovno useljavanje u zemlju otaca što
se moralo provoditi konspirativno zbog britanske politike ograničenih kvota.
71 Neposredno nakon povlačenja Britanaca proglašena je država Izrael. 72 Još iste
noći novoproglašena je država napadnuta s više strana; nečuven val mržnje želi
Židove potisnuti u more, a državu Izrael izbrisati sa zemljopisne karte.
Sedmi dio Peto poglavlje
1 Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 2 Nek mi se jezik za
nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh
svake radosti svoje. 3 Prije no što budemo spomenuli Izrael, želimo ovdje navesti gradove, plemena,
Treća knjiga ljetopisa
119
narode i zemlje kojima također treba sačuvati spomen. 4 Kao prvo navodimo
34 Medijski mainstream danas je zadužen za poslove koje je u srednjem vijeku
obavljala inkvizicija, a u doba nacionalsocijalizma Goebbelsova propagandna
mašinerija. 35 Laži i klevete u medijima i politici nemaju granica. 36 Ni kršćani
nisu nikakva iznimka u tome. 37 Cijena kojom su ljudi iz istočne Europe platili
Treća knjiga ljetopisa
123
slobodu putovanja ovisnost je o novom sistemu vrijednosti koji se zasniva na laži
i prijevari. 38 Pod maskom demokratizacije, carinske slobode i slobode kretanja
ponovno se na stražnja vrata uvodi neokolonijalizam. 39 Tko se tome odupire, biva
kažnjen. 40 Tako je u Africi i Aziji „miroljubivi“ Zapad inicirao nekoliko ratova:
u Egiptu, Libiji, Siriji, Iraku, Afganistanu itd. 41 Oružje su, kojim se ti ratovi vode,
prodale zemlje koje se pred javnošću zalažu za mir što je vrhunac ironije. 42 Kruna
svega je pak dodjeljivanje Nobelove nagrade za mir takvim nazovi mirotvorcima.
43 A kako bi sve imalo izgled slobode i pluralizma, kršćanstvu i judaizmu dopušta
se da kao svjetonazorski čimbenici djeluju unutar točno određenih granica
kulturnog prostora. 44 Samo se islam, barem njegov najveći dio, ne da ugurati u
takve svjetonazorske niše. 45 Stoga su stratezi „svijeta“ objavili rat islamu.
46 Čarobna riječ kojom islamofobi putem medija plaše naivnu publiku glasi
„fundamentalizam“. 47 Izbjeglice iz Afrike i Azije razlog su mnogim podjelama u
politici, a i među običnim ljudima Zapada. 48 Zaboravlja se da su te izbjeglice
direktan rezultat djelovanja „mirotvornog“ Zapada u ratovima „Arapskog
proljeća“. 49 Zbog svih tih činjenica, mnogi ljudi vjeruju da svijetom vlada
„svijet“ koji nastoji sve Božje propise i zakone izokrenuti u njihovu suprotnost.
50 Koji tako misle, pokušavaju se organizirati i podići svoj glas kako bi spasili što
se još spasiti može. 51 No većina ljudi na zemlji šuti i trpi. 52 Pitanje je boje li se
izreći svoje mišljenje ili ga uopće nemaju. 53 Možda su rezignirali.
54 Svima njima želimo doviknuti: Ne bojte se! 55 Bog je vladar svijeta od početka,
i ostat će zauvijek. 56 On će pomoću malih pobijediti velike, On će pomoću krotkih
silnike zbaciti s prijestolja. 57 U svim trima religijama ima veoma mnogo poniznih,
pobožnih i Gospodinu duboko odanih ljudi. 58 Mekka, Medina, Jeruzalem, Safed,
Guadalupe, Taize, Međugorje kao i mnoge druge točke na kugli zemaljskoj mjesta
su nade. 59 Ljudi tamo mole, žrtvuju, polažu svoj život i budućnost u ruke svoga
Stvoritelja. 60 Molitvene zajednice, biblijske grupe, kružoci niču kao gljive poslije
kiše: njihovi članovi mole, poste, promišljaju svete spise. 61 Molitva i post najjača
su „oružja“ na ovome svijetu. 62 Njima se ne stječu Nobelove nagrade niti druga
javna priznanja, ali postiže se mir duše, susret s Gospodinom i hod ovim životom
zajedno s Njime. 63 A plod toga je ljubav prema svim ljudima, i onima koji misle
drugačije ili pripadaju drugim vjerama.
64 Stotine tisuća volontera koji pomažu izbjeglicama šire svijetom osvježavajući
miris solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu. 65 Sve brojniji vjerni Židovi,
muslimani i kršćani međusobno se sprijateljuju. 66 Sve više ima kršćana i
muslimana koji uviđaju da čitava zemlja Izrael treba pripadati Židovima, ne zbog
Treća knjiga ljetopisa
124
toga što Židovi tako žele, nego jer je Svevišnji tako odredio. 67 Sve više Židova
shvaća da Izrael svoju politiku prema muslimanima mora promijeniti u smislu
zapovijedi Tore: Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi
ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. 68 Također, mnogi
Židovi priznaju Isusa iz Nazareta, ne kao Mesiju, već kao veoma mudrog
židovskog učitelja. 69 Zapadni kršćani polako prepoznaju u islamu jedno istinsko,
potpuno predanje Bogu. 70 Sve to, i još mnogo drugih znakova, treba nam uliti
povjerenje u budućnost jer Bog u tajnovitosti, pomoću svojih anonimnih
pomoćnika već danas stvara sutrašnjicu ovoga svijeta.
71 I tebe poziva da budeš suradnik u realizaciji Njegova plana. 72 Ukoliko se
odazoveš, utoliko će ti otkriti svoj plan i Ti ćeš ostvariti svoj – važan i jedinstven
udio u njemu.
Treća knjiga ljetopisa
125
BOŽJI POZIV
I
1 Kada je Bog stvorio edenski vrt i u njega stavio ljude koje je načinio, omilje
mu oboje: i ljudi i vrt. 2 Adam i Eva se zbog svoje neposlušnosti pokazaše
nedostojnima vrta i bješe otjerani iz njega. 3 No edenski vrt, sakriven, i dalje
postoji i Gospodin posebnu pozornost posvećuje trima biljkama. 4 Prva od
njih je ljiljan, druga je ruža, a treća maslina. 5 Pošto su ljudi, žudeći za
spoznajom, tu istu izgubili, edenski je vrt ostao sakriven njihovim očima, a
nebo njihovim srcima zatvoreno. 6 Gospodinu se sažale nesretni, izgubljeni
ljudi i odluči da će ih iznova podići, oporaviti i brinuti o njima, kao što
njeguje one tri biljke.
7 Poput ljiljana usred pustinje, ljupkog cvijeta među milijardama pješčanih
zrnaca, tako očaravajuć i lijep je Izrael među narodima. 8 Lukovicu, korijen
ljiljana, posadio je Gospodin jednom u zemlji Kanaan. 9 Cvjetovi venu,
stabljike nestaju, ali korijen tjera uvijek nanovo i nakon tisućljeća. 10 Svojom
ljepotom ljiljan širi spoznaju o svom Stvoritelju, Gospodinu svemira,
Gospodaru života i smrti. 11 Opijeni njegovom dražesnošću, narodi počinju
tražiti Gospodina, Oca Izraela. 12 Tražiti tragove iskona, izgubljenog
edenskog vrta, smisla i bitka, u Tori, u subraći, u prirodi, u vlastitom srcu.
13 Poput rose upijaju narodi Toru, nauk dan Izraelu kao poruka cijelome
svijetu. 14 Izraelci sa svojim zakonima i uredbama, utisnutim krvavim
slovima u njihova srca, stoje poput preambule jednog svjetskog ustava koji
tek treba biti napisan, za jedan bolji svijet, za povratak u edenski vrt.
15 Kada je vijest čiji je nosilac bio Božji narod Izrael doprla do naroda i ljiljan
time ispunio svoj zadatak, došla je na red jača i otpornija ruža. 16 Ružin
cvijet, kao osobni pozdrav svakom čovjeku, kao poziv na susret s
Gospodinom. 17 Ponekad bijel kao nevinost, ponekad ružičast kao sigurnost,
ponekad crven kao ljubav. 18 Jednom ispaša za oči, jednom mirisni izvor,
jednom bodući trn. 19 Ta ruža jest Isus iz Nazareta i njegova poruka o pravom
načinu življenja. 20 Poruka je, svakom pojedincu koji ju primijeni, najlakši
put do Kraljevstva Nebeskog. 21 Svi koji su Isusa prihvatili i žive po njegovim
savjetima, dostojni su osobnog iskustva s Gospodinom i ulaska u edenski vrt.
22 I na kraju preostaje još maslina. 23 Ona svoje grane širi nad ljiljanom i
ružom, donosi obilan rod, odlično ulje, pomazanje za čitav svijet. 24 Maslina
Treća knjiga ljetopisa
126
spaja ljiljan - spoznaju Boga i Izraelova zakona - te ružu - uputu za pravilan
život svakog pojedinca -u objedinjen nauk za sve narode. 25 Ljepota ljiljana
i miris ruže usavršuju se u rodnosti masline. 26 Ispod grana masline ljiljan i
ruža su sigurni i zaštićeni. 27 Takav je bio plan, tako treba biti i proveden. 28 No zbog ljudskih nedostataka provedba plana je usporena. 29 Ljiljan, ruža
i maslina predstavljaju pred Gospodinom Izraelce, kršćane i muslimane. 30 Tri biljke iz jednog vrta, tri vjere u jednog Gospodina. 31 Tri Pisma jedne
vjere: Tanach, Evanđelje, Kuran časni.
32 Gospodin gleda drugačije od ljudi, On uočava druge stvari. 33 Ljudi
primjećuju katastrofe, nesreće, epidemije, greške drugih. 34 Sve to čovjek
tumači kao kaznu, kao odmazdu za grijehe onih koji ne žive i ne vjeruju na
način kako on misli da je pravilno. 35 Gospodin prije svega gleda na srca i
bubrege, na ono što je skriveno u čovjeku. 36 Na njegov odnos prema
bližnjemu, na njegovo djelovanje u zajednici, na njegove radosti, čežnje,
jakost i slabosti. 37 Ljudi pripisuju ono loše, katastrofe i nesreće, Gospodinu,
no ne i blagostanje, sreću i radost. 38 Sve lijepo, dobro i toplo što dolazi od
Gospodina smatraju samo po sebi razumljivim. 39 S druge pak strane
zaboravljaju da sve teško što im Gospodin pošalje, služi isključivo za njihovo
obraćenje, izgradnju i rast.
40 Dvije vrste ljudskog ponašanja osobito žaloste Gospodina. 41 Zbog toga se
on povlači i sakriva. 42 Povlači se jer ljudi k njemu dolaze tek zbog propisa
svoje vjere, ako nešto trebaju ili ako im loše ide. 43 Ali ga zaboravljaju kada
im ide dobro, kada slave, kad su sretni, kad pjevaju, plešu, uživaju u životu.
44 A On bi toliko želio biti s njima u njihovoj sreći i radosti. 45 Hoće li ga u
raju uopće primjećivati u svojoj sreći i radosti, ili će ga samo oni nesretnici
iz pakla zazivati? 46 Gospodin se pak sakriva zbog znanstvenika, teologa, i
filozofa. 47 Što bi svi oni učinili od Gospodina i svijeta kad bi poznavali
njegove tajne i tajne postanka svijeta!? 48 Stoga je On sve tako uredio da u
svakoj dobroj staroj dječjoj bajci ima više istine o Gospodinu i svijetu nego
u svim znanstvenim formulama i teorijama zajedno, više no u svim
filozofskim smjerovima i teološkim disertacijama. 49 Ono što skriva učenima
i pametnima, Gospodin objavljuje neukima i malenima. 50 U malenosti, u
poniznosti, u jednostavnosti i iskrenosti srca sadržano je sve znanje koje je
čovjeku potrebno da bude sretan, sada i uvijek. 51 Neprestanim
istraživanjima tajni Gospodnjih, svečanim slavljima bez Gospodina otvrdnu
srca, razum postaje ohol, čovjek zaslijepljen. 52 To su najveći promašaji ljudi
od kako su protjerani iz edenskog vrta te ujedno najveća prepreka da se tamo
Treća knjiga ljetopisa
127
vrate. 53 Ljiljan, ruža i maslina trebale bi biti smjerokazi, putokazi k
edenskom vrtu, k raju. 54 No i one same su zastranile, postale su divlje te ih
treba obrezati, obnoviti i vratiti njihovom poslanju. 55 Zbog toga ova knjiga.
56 Ona ukazuje na greške i daje nove upute.
57 A sada, najprije k tebi, narode izraelski, dome Jakovljev. 58 Unatoč svih
tvojih grijeha, promašaja i nevjere Gospodin te nije napustio, jer ti si njegovo
osobno vlasništvo. 59 Iako si često mislio, a i danas vjeruješ da te Gospodin
izbjegava. 60 U najmanju ruku to mišljahu i misle mnogi tvoji pastiri i vođe.
61 S tog su razloga preuzeli tvoju sudbinu u svoje ruke i napisali ono što nikad
ne bi smjelo biti napisano. 62 Gospodin je imao povjerenje u tebe te je htio da
se neke stvari samo usmeno predaju od generacije do generacije, no učitelji
u Izraelu su „bolje znali“, pa je na taj način napisano izgubilo svoju snagu
kao uputa i svoju jasnoću kao objašnjenje. 63 Pošto su i sami osjetili da je
tome tako, pokušavaše stvar popraviti dopisujući uvijek nove propise i priče,
pokušavajući Toru ograditi Torom. 64 To je pak sve više zbunjivalo ljude i
došlo je do podjela, jedinstvo je bilo izgubljeno. 65 Pokušavalo se uzeti u
vlastite ruke vodstvo i sudbinu naroda. 66 Vođe postajaše sve samostalniji,
inventivniji i arogantniji, ne mareći za upozorenja proroka i savjete
pobožnih. 67 Naposljetku su u svojoj učenosti umislili da poznaju i posjeduju
i zadnju riječ Gospodinovu. 68 Zasjeli su na mjesto Gospodina u kući
Jakovljevoj. 69 Time su položili temelje za mnoga posrtanja i brojne patnje
naroda izraelskoga.
70 Kršćani, proizašli iz Židovstva voljom Gospodnjom po Isusu iz Nazareta,
dokazivali su ispočetka svoju ljubav i vjernost čak i po cijenu progona i smrti.
71 Bijahu poput krvavo crvene ruže sve dok su ponizno služili bližnjima i
Gospodinu, skromni, ljubazni, spremni pomoći. 72 Dok i među njima nisu
ustali pastiri koji su mislili da stado nije moguće voditi bez čvrstih uzda. 73 I
oni počeše stvarati granice i ograde, ponajprije prema Židovima koji nisu
vjerovali u Isusa, potom i protiv svih ostalih kojima su zapravo trebali svojim
primjerom i životom navijestiti Radosnu vijest. 74 Trpljenje i svjedočenje
kršćana dirnuli su Gospodina, te im On iz poganstva podiže vladara koji im
bijaše naklonjen. 75 Umjesto da s radošću i klicanjem nastave živjeti po nauci
Isusa iz Nazareta, njihovi vođe smjesta iskoristiše priliku da sudjeluju u
vlasti. 76 I kao nekad židovski vođe, tako se sada i kršćanski poglavari izdigoše
nad ostale vjernike i zasjedoše na mjesto Gospodina. 77 Najprvo osporiše
židovske temelje kršćanstva, potom se riješiše i židovske subraće. 78 Potpuno
potisnuše činjenicu da je Gospodin već Mojsiju i faraonu kazao: Izrael je moj
Treća knjiga ljetopisa
128
prvorođeni sin! 79 Potom je trebao samo još jedan korak da se kršćanstvo
proklamira „novim izabranim narodom“, a Židovi žigošu kao odbačeni.
80 Među kršćanskim vođama i učiteljima bilo je sve više pobornika moći i
vlasti, dok je većina običnog puka ostala vjerna prvobitnim vrijednostima,
služeći u ljubavi. 81 Kako bi se i takvima nametnuli kao zastupnici Božji,
vlastohlepni su pismoznanci izmišljali uvijek nove formule „pravilnog“
Vjerovanja, iznalazili nove mudrolije i propisivali uvijek nova pravila
ponašanja. 82 Ako vjernici to nisu dragovoljno prihvaćali , bijahu kažnjavani,
progonjeni, izbačeni iz zajednice. 83 I kršćanskim je pastirima uspjelo, kao
prije njih židovskima, zatamniti svjetlo vjere i iskriviti upute za pravilan
način života.
84 Kada je Gospodin počeo ispunjavati obećanje dato Hagari podigavši
muslimane kao rodnu maslinu, počela je sljedeća etapa njegova plana, ali i
drhtanje židovskih i kršćanskih vođa. 85 Čitav svijet trebao je upoznati
Gospodina, sve države na zemlji, osim države Izrael, trebale su živjeti prema
zakonima Kurana. 86 Počeci su bili obećavajući, jer je Gospodin pomogao da
se Islam strelovito proširi. 87 No ni ovdje nije trebalo dugo čekati na
poteškoće. 88 Nakon Prorokove smrti podijeliše se vodeće osobe i mnogi
pastiri postadoše grabežljivi vuci. 89 Zamagljivali su interpretaciju stihova
Kurana, što je imalo za posljedicu kriva tumačenja i podjele. 90 No Gospodin
je i dalje pomagao širiti Islam. 91 Ali kad su potom islamski vođe i pastiri
počeli misliti na svoje probitke, na moć, osvajanje teritorije i blaga, kada su
počeli zlostavljati Židove i kršćane, izostala je pomoć Gospodinova.
92 Umjesto da se osvijeste i vrate temeljima, oni počeše svijetom širiti nered,
a Kuran, koji je trebao biti ozdravljujući lijek, učiniše oružjem. 93 Pozivajući
se na Kuran ubijahu svu onu djecu Alahovu koja im nisu odgovarala, bili oni
Židovi, kršćani, pogani, pa čak i neki muslimani. 94 Dakle, sve tri biljke,
ljiljan, ruža i maslina, ponovo postadoše divljima, otuđene same sebi i
Gospodinu. 95 Krajnje je vrijeme za obraćenje, pomirenje, oplemenjivanje.
96 Zbog toga ova knjiga i ove upute. 97 Ni više ni manje nego posljednja prilika
za sve tri da ipak još pronađu ulaz u edenski vrt.
II
98 Od triju religija su Židovi kroz povijest najmanje skrivili. 99 Počinili su
najmanje nedjela, a najviše su morali pretrpjeti. 100 Unatoč tome su,
zahvaljujući svojoj tvrdokornosti i neobrezanosti srdaca, propustili dva svoja
Treća knjiga ljetopisa
129
sudbonosna trenutka. 101 Prvi je pojava Isusa iz Nazareta. 102 Isus je učinio
mnoge znakove i čudesa, govorio je s autoritetom punomoći, u njegovo je
vrijeme u Izraelu donekle vladao mir, Hram je stajao u svoj svojoj raskoši.
103 Zbog toga se vjerski i svjetovni vođe Izraelaca prestrašiše na pomisao da
bi to mogao biti Mesija. 104 Oni, naime, od Mesije očekivaše pobjedu nad
svim svojim neprijateljima u svijetu, a Isus je propovijedao pobjedu svakog
čovjeka nad samim sobom. 105 To je bila noćna mora za vođe naviknute na
luksuz, ugled, da ih se respektira i da igraju svoju ulogu u svjetovnoj politici.
106 Bio je to dovoljan razlog da Isusa proglase neprijateljem, većim od rimskih
vlastodržaca. 107 Dogodila se slična situacija kao onda kada je Mojsije stajao
pred faraonom i objavio mu da Izraelci idu u pustinju prinijeti žrtvu svome
Bogu. 108 Njegovo je srce toliko otvrdnulo da je moralo doći do smrti
prvorođenaca prije no što Izraelci bijahu izbavljeni iz ropstva. 109 Mojsije je
zbog neposluha i nevjere Izraelaca morao umrijeti ne doživjevši ulazak u
obećanu zemlju. 110 I Isus je morao umrijeti ne dočekavši unutarnje
obraćenje Židova. 111 Pošto su još i mnogi pogani na osnovu Isusova
Evanđelja povjerovali u Gospodina, bijaše to razlog više da židovski vođe
odbace učenje Isusovo i prokunu pristalice tog učenja, tim više što neki Isusa
smatrahu pojavom Božjom na zemlji. 112 Bio je to početak tisućljetnog puta
punog patnji za obje strane. 113 I sada jedno pitanje današnjim židovskim
vođama. 114 Poznato vam je mjesto u Tori gdje Gospodin govori Mojsiju: Vidi!
Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok.
115 Koliko lakši, pozitivniji i sretniji bi bio put Izraelaca u obećanu zemlju da
je faraon Mojsija respektirao kao božanstvo!? 116 Ne bi li čitava povijest, a
osobito vaša, do današnjeg dana bila sasvim drugačija? 117 Što vas dakle
smeta ako danas narodi Židova Isusa iz Nazareta poštuju kao sina Božjega i
po njemu dolaze do Tore i upoznavanja vašeg Gospodina? 118 Umjesto da ih
proklinjete, bilo bi svakom od vas bolje da njegovo učenje uzmete k srcu, a
da zbog toga ne zapostavite svoje dužnosti prema Tori. 119 S onih Židova koji
su već prije postali kršćani, te ste ih vi stoga prokleli, morate skinuti
prokletstvo i ponovo ih pridružiti židovskoj vjerskoj zajednici. 120 Vi kao
narod morate i dalje opsluživati Toru, no kao pojedinci trebate u privatnom
životu ostvarivati učenje Isusovo, kako biste otvorili vrata edenskog vrta.
121 Drugi odlučujući trenutak kojeg ste propustili bijaše onda kada je
Gospodin počeo ispunjavati svoje obećanje dano Jišmaelcima preko Hagare.
122 Niste povjerovali Proroku kog je On pozvao između vaše braće. 123 Čak
ste mu se izrugivali i ismijavali ga. 124 Zbog svoje ohole učenosti niste ga
prepoznali u njegovoj jednostavnosti, no upravo on vam je trebao postati
Treća knjiga ljetopisa
130
zaštita protiv nasrtaja podivljalih kršćana. 125 Iako je to bila Gospodinova
ponuda vama, vi ste ju svojom spretnom rječivošću odbili i time još nježnu
biljku Islama doveli u opasnost uništenja. 126 Stoga je Gospodin pomogao
Proroku i njegovim sljedbenicima, a posljedice ste ubrzo i sami osjetili.
127 Jišmaelci su vaša krvna braća, muslimani su vaša braća po vjeri. 128 Kao
takve ih trebate poštivati i smatrati pripadnicima istoga Gospodina te se tako
prema njima odnositi. 129 Vama je dana Tora da po njoj živite i da po njoj
preko vas čitav svijet upozna Gospodina. 130 Njima je dan Kuran da po njemu
žive, ali i zato da bi se u svim zemljama svijeta sudilo po njegovim pravnim
propisima. 131 U smislu podložnosti Gospodinu Vi ste i sami muslimani,
dapače, prvi i izabrani davno prije no što je Muhamed nastupio.
132 Muhameda morate priznati kao proroka, iako nije bio poslan k vama i
nije dobio zakone i propise za vas, nego za vašu braću Jišmaelce kao i za
ostatak svijeta. 133 Vi ste u svojoj uskogrudnosti odbacili i Isusa i Muhameda,
no već vam je Mojsije predbacivao: Ali vam ne dade Gospodin do danas
razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 134 Samo zbog toga što ste
bili prvi, što vas je Gospodin izabrao i odgajao, imate jedinstven, povlašteni
status, s vlastitom zemljom, vlastitim propisima, vlastitim pravom.
135 A sada vam Gospodin daje zadatak. 136 Iz Tanacha ste već odavno trebali
zaključiti – a ako niste, onda vam Gospodin to sada kaže - da je vrijeme
žrtvovanja životinja od samog početka bilo ograničeno, te da je ono davno
isteklo. 137 Budući da tu činjenicu niste shvatili ozbiljno, nije vam do dana
današnjeg dan novi Hram. 138 No sada morate spoznati i izgraditi Hram u
smislu kako je rečeno po proroku: moj Dom će se zvati Dom molitve za sve
narode. 139 Prije no to učinite, morate promijeniti svoje propise. 140 Sjetite se Abrama
kada je svećeniku Boga Svevišnjega dao desetinu od svega. 141 I vi trebate
sada ovako davati žrtve: sve što vam je bilo propisano od životinja, žitarica i
ostalog morate preračunati u vrijeme i novac. 142 Važno je, prije svega,
žrtvovati desetinu vremena. 143 Za sve žrtve trebate odrediti novčani
ekvivalent koji omogućuje da žrtvujete Gospodinu u istim okvirima kao što
su to jednom činili vaši oci sa životinjama i žitaricama. 144 Ustanoviti morate
gremij od 720 osoba u koji će uči rabini, duhovni vođe i predstojnici
židovskih zajednica svih zemalja i svih vjerskih smjerova, već prema veličini
i broju Židova u tim zemljama ili vjerskim smjerovima. 145 Tih 720 osoba
neka se sastanu u Jeruzalemu na početku blagdana Šavuot i nakon propisno
provedenih blagdanskih dana kockom odaberu između sebe 72 osobe kao
Treća knjiga ljetopisa
131
starješine koji će preoblikovati dotične propise u vremenske i novčane žrtve.
146 Način odabira, reciprocitet, poslanje, način bacanja kocke i ostalih detalja
vi ćete Židovi u najkraćem roku sami odrediti, jer ste za ovakve stvari vrlo
sposobni 147 Ta sedamdesetdvojica moraju preispitati i ostale odredbe glede
njihove provedivosti u današnje doba, imajući na umu olakšavanje tereta, tj.
ispunjavanja tih odredaba i propisa, a da se njihov smisao pritom ne izokrene
ili promijeni. 148 Posebno se tu misli na mnoge propise koje su rabini stvarali
kako bi još dodatno osigurali zapovjedi Tore i njihovo izvršavanje.
149 Ljudima treba olakšati izvršavanje nužnih propisa, kako bi im život
postao ljepši a Gospodin bliži. 150 Sve što taj gremij zaključi i odluči, učinjeno
je po zapovijedi Gospodnjoj, pa neka Židovima vrijedi kao dio Tore.
151 Izraelci više neće imati izgovora za neispunjavanja svih propisa. 152 Kada
taj dio posla bude gotov i zapisan, treba ga dodati u Tanach kao sastavni dio.
153 Kao što su jednom Izraelci u pustinji morali umrijeti da bi njihovi potomci
ušli u obećanu zemlju, tako sada stari propisi moraju biti zamijenjeni
novima, koji će dati smisao i sadržaj Novom Hramu.
154 Potom trebate krenuti u izgradnju Hrama. 155 Treba ga podići na onom
prostoru pred zidom plača koji sada koristite kao molitveni prostor. 156 Hram
mora imati formu i boje uspravno stojećeg rascvjetanog ljiljana. 157 Tako će
simbolizirati Izrael, a da ne moraju biti pomaknuta ni porušena sveta mjesta
muslimana i kršćana. 158 Hram treba biti izgrađen od najkvalitetnijih
postojećih građevnih materijala, prema najsuvremenijim arhitektonskim,
tehničkim i estetskim spoznajama. 159 Svi koji će sudjelovati u projekti
ranju, planiranju i izgradnji hrama, moraju biti Židovi i prakticirajući
vjernici. 160 Kroz „stabljiku“ ljiljana trebaju voditi stepenice i liftovi do čaške
„cvijeta“. 161 U prizemlju treba oko „stabljike“ izgraditi sanitarije, prostorije
za ritualna pranja, druge pomoćne prostorije, kao i prostorije za osoblje koje
osigurava i čisti Hram. 162 U središtu „čaške“ neka se nalazi prostorija s
Presvetim. 163 U sredini te prostorije treba biti stol na kojem će stajati Škrinja
saveza. 164 U toj se škrinji trebaju nalaziti tri manje škrinje od zlata. 165 U
središnjoj neka se nalazi rukom ispisan svitak Tore, u drugoj rukom ispisana
četiri Evanđelja, a u trećoj rukom ispisan Kuran. 166 Tora na hebrejskom,
Evanđelja na grčkom, Kuran na arapskom jeziku. 167 Ta prostorija treba
ostati zatvorena; unaokolo neka bude podesna prostorija za vršenje vjerskih
obreda pojedinih religija. 168 Ona mora biti tako podijeljena da Židovi,
kršćani i muslimani mogu svaki zasebno neometano moliti. 169 Sve ostale
pojedinosti glede Hrama, ukrasa, propisa za ponašanje i ophođenje u Hramu
gremij Sedamdesetdvojice treba donijeti nakon što je donio promijenjene
Treća knjiga ljetopisa
132
propise žrtvovanja, a odrediti mora i daljnji način postojanja, sastajanja,
donošenja odluka i biranja novog gremija. 170 Hram mora biti središnji
vjerski dom svih Židova i njihovo vlasništvo, a kršćani i muslimani moraju
kao gosti uvijek imati pristup. 171 Visina Hrama treba biti otprilike jednaka
visini susjedne „Kupole nad stijenom“, da bi se ispunile proročke riječi: Bit
ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan će cvasti, pustit će korijen poput jablana,
nadaleko pružat će izdanke; ljepota će mu biti kao u masline, miris pop
ut libanonskog. 172 Kada Hram bude dovršen, Židovi trebaju u punoj mjeri
ispunjavati zapovjedi, propise i zakone Tore kako su ih odredila
sedamdesetdvojica u ime Gospodina. 173 Od tada su vjerni Židovi iz svih
zemalja svijeta, ako im je to financijski i zdravstveno moguće, obavezni
jednom godišnje doći u Jeruzalemski hram kako bi tamo ispunili dio ili sve
svoje obaveze o žrtvovanju, a Židovi iz Izraela tri puta godišnje.
III
174 A sada k vama, kršćani. 175 Vi ste Isusa izabrali kao svog Otkupitelja i
Spasitelja. 176 On je bio Židov i živio je po židovskoj predaji i tradiciji. 177 Po
njemu je spoznaja o pravom Gospodinu i pravom načinu života trebala
doprijeti do svih ljudi na zemlji. 178 On nije osnovao ni religiju ni narod.
179 Zajednica njegovih učenika bijaše samo zrno, samo sjemenka iz koje je
trebala za čitav svijet izrasti spoznaja pravog Gospodina, kojeg do tada
poznavaše samo Židovi. 180 Njegovi učenici i nasljednici trebali su tako živjeti
da bi se drugima svidio njihov primjer i njihov život te bi na taj način
upoznali i zavoljeli Stvoritelja svijeta. 181 Oni su trebali Radosnu vijest o
Gospodinovoj ljubavi prema svom židovskom narodu i svakom čovjeku
pronositi u čitav svijet. 182 No umjesto da naviještaju Radosnu vijest, oni su
se nakon Isusova odlaska počeli baviti definiranjem svog Nauka, onda taj
nauk razgraničavati od drugih, pa sebe razgraničavati od drugih, pa se onda
međusobno razgraničavati. 183 To je logikom stvari dovodilo do težnje za
zemaljskom moći, za pobjedama, za prisilnom evangelizacijom. 184 Došavši
do tog stupnja, najkasnije tada, izgubiše povezanost s počelom, s temeljem, s
korijenima. 185 To je imalo katastrofalne posljedice za Židove, za kršćane
same, za čitav svijet. 186 Osnivali su „kršćanska“ carstva, države, zemlje, bilo
je „kršćanskih“ careva, kraljeva, predsjednika, jednom riječju vladara i
moćnika. 187 Nauk Isusa iz Nazareta, kog oni zovu Krist, zakopaše, zaboraviše
ili izokrenuše u njegovu suprotnost. 188 Sve do dana današnjega nisu shvatili
da se na osnovu Isusova Nauka i življenja po njemu ne može vladati ni jednim
Treća knjiga ljetopisa
133
gradom, provincijom, državom ili kraljevstvom, jer bi to bila kontradikcija
u sebi. 189 Već od doba Noe Gospodin zahtijeva da narodi i zajednice moraju
imati propise i zakone koji će omogućiti kažnjavane zla, kako se ono ne bi
raširilo i kako bi zajednice mogle funkcionirati. 190 Najzorniji primjer za to
su zapovjedi Tore, dane posebno za Izraelce. 191 Isus nije naučavao
hijerarhiju, autoritet i borbu za pravdu, već sasvim druge stvari.
192 Naviještao je ljubav Božju za svakog čovjeka i, polazeći od Tore, učio kako
čovjek kao pojedinac, nakon što ispuni sve zapovjedi kao član zajednice,
treba živjeti da bi postigao sreću i spasenje. 193 Tko me je postavio sucem, da
između vas dijelim vaše imanje? 194 Ako te tvoji udovi vode u sablazan, tada si
iskopaj oko, odsijeci ruku ili nogu, da te ne odvedu u propast. 195 Ukoliko ti netko
uzme kaput podaj mu još i košulju. 196 Ukoliko stvarno želiš biti velik, budi
najmanji i služi svima. 197 Može li na tim principima funkcionirati bilo koja
zemlja osim edenskog vrta, osim ako bi carevi, predsjednici i ministri bili
gotovo svi invalidi bez oka, noge ili ruke, i još bi k tome posluživali stare i
dvorili bolesne. 198 Dajte caru carevo, a Gospodinu ono što je Gospodnje, to
je ono što je Isus mislio. 199 Caru služi u dotičnoj državi po zakonima te
države, kao što to Židovi po cijelom svijetu čine, a Gospodinu služi onim što njemu pripada: svojom dušom i srcem. 200 A što ste vi od toga učinili:
imperije, bogate Crkve, moć, blago, raskoš i zakone; sto će deva prije proći
kroz ušicu igle nego, iz tih vaših kraljevstava nastati edenski vrt ili jedan
pravedniji svijet
201 Muhameda ste ismijali, muslimane prezreli i borili se protiv njih,
nazivajući ih djecom đavla. 202 I niste se nikad upitali kako to da se to
„đavolsko kraljevstvo“ širi tako brzo i tako daleko, unatoč vašoj „svetosti“,
vašim „svetim imperijima“ , vašim „svetih apostolskih milostima“. 203 A što
je najgore, s vremenom ste svojim primjerom iskvarili i zaveli muslimane na
raskoš, moć, bogatstvo i „zastupanje Boga“ na zemlji. 204 Međusobno
zavađeni i zaraćeni, druge iskorištavajući i ponižavajući, tako vi živite
stoljećima. 205 Stoga ovaj zadatak od Gospodina svima vama koji se nazivate
kršćanima. 206 Kao prvo, pomirite se, bez pregovaranja i bez obzira na
učenja, tumačenja, autoritete i veličine. 207 Kao drugo, priznajte Muhameda
kao Gospodinovog proroka, a muslimane kao jednakovrijednu braću po
vjeri. 208 Smatrajte se članovima velike vjerske obitelji Izraelaca i muslimana.
209 Tekst Kurana morate dodati u svoju Bibliju iza zadnje knjige Novog
saveza. 210 Talmud (Babilonski i Jeruzalemski) i Zbirka hadita neka postanu
sastavni dio vaše proširene Biblije, kako bi bili dostupni svim vjernicima.
211 Trebate se čitavom svojom moralnom snagom, autoritetom i molitvama
Treća knjiga ljetopisa
134
zauzeti za to da Židovi dobiju čitavu zemlju Izrael kao svoju državu, jer je to
volja Gospodnja. 212 Potrudite se za dozvolu da u Jeruzalemu ustanovite
zajednički kršćanski centar, bilo pod vodstvom jedne osobe, bilo pod
kolektivnim vodstvom. 213 Priznajte Židovima najveći autoritet u
tumačenjima Starog Saveza. 214 Sve vrijednosti, blaga, vrijedne zbirke svih
konfesija, koje nisu do sada upotrijebljene kao pomoć siromašnima, skupite
i zajednički predajte židovskom narodu, odnosno židovskoj državi, kao malu
odštetu za stoljetna ubijanja, pljačkanja i zlostavljanja Židova. 215 Sve pravne
propise i kazneno građansko pravo koje je još pod kršćanskom jurisdikcijom
treba predati u ruke muslimana i obvezati se na potpuno priznanje islamskog
prava u svim pitanjima, osim u vjerskim, jer svaka religija ima pravo
donositi i primjenjivati svoje vjerske kaznene i ine propise. 216 Svaki kršćanin,
ukoliko živi po Isusovu nauku, ima pravo postati Židov ili musliman, a da
pritom ne mora prestati biti kršćanin.
IV
217 A sada k muslimanima. 218 Kada je Gospodin u Muhamedu našao čovjeka
po svom srcu, bio je to nov početak za čovječanstvo. 219 Objavom Kurana
Gospodin je želio ljudima poslati više poruka. 220 Potvrdio je Toru i Evanđelja
i pravilnost vjere u Jednoga Pravoga Gospodina. 221 Ukorio je one koji
posjeduju Toru i Evanđelja zbog okorjelosti njihovih srdaca i neispunjavanja
Gospodnjih zapovijedi. 222 Objavio je zakone za sve zemlje svijeta, bez obzira
na vjeru pojedinaca. 223 Onima koji su imali milost postati muslimanima dao
je zadatak koji do tada nitko nije bio u stanju ispuniti: sveti rat! 224 Dao se
Proroku objaviti pod imenom Alah. 225 Istovremeno je preko Kurana još više
zastro svoju osobnost te tako filozofima, teolozima i znanstvenicima svih
vrsta potpuno onemogućio njeno razotkrivanje. 226 Kako se nikad nitko ne bi
uspio ni približiti otkrivanju njegovih tajni, pobrinuo se da Kuran donese
zbunjenost, koju nitko ne može protumačiti. 227 Svi ljudi se trebaju prestati
baviti Gospodnjom osobnošću i njegovim tajnama, a umjesto toga početi
ispunjavati njegove zapovijedi, ljubiti bližnje, svjedočiti Gospodnju poruku.
228 Kad je Prorok uz pomoć Alaha počeo formirati prve zajednice i naviještati
poruke, naišao ja na otpor i neprijateljstvo kod Arapa, kod Židova i kod
kršćana. 229 Njegova je zajednica bila mala, pobožna, Gospodinu vjerna i na
rubu uništenja. 230 Ali Gospodin svojih ne ostavlja! 231 Uz pomoć Alaha nizali
su pobjede, rasli, postali jaki te pronosili Gospodnju poruku sve dalje u svijet.
232 No, kao mnogo puta tako i u ovom slučaju bijaše sotoni dozvoljeno da ih
Treća knjiga ljetopisa
135
stavi na kušnju kako bi se očitovalo, ne traže li samo spoznaju Gospodina, a
ne predanje Gospodinu, samo vlastiti autoritet, a ne naviještanje njegove
poruke, samo povećanje vlastitog područja moći, a ne povećanje Alahova
kraljevstva. 233 I kao što se to zbilo više puta u povijesti, tako i ovaj puta, što
je više teklo vrijeme od Prorokove smrti to više su muslimani podlijegali
kušnjama sotone i svijeta.
234 Prošlo je nekoliko stoljeća, a vođe raznih smjerova Islama su svojim
poročnim životom, unutarnjim svađama i borbama, koljačkim i pljačkaškim
ratnim pohodima od Islama učinili sablast za ljude, a od Kurana časnog
knjigu groze i spoticanja. 235 Sveti rat kojeg su trebali voditi da bi zadobili
čitav svijet za Alaha, prometnuo se beskrajna krvoprolića koja nadmašuju
sve dotadanje strahote. 236 Umjesto da Sveti rat vode sami protiv sebe kako
bi pobijedili vlastite slabosti i postigli potpuno predanje Alahu, umjesto da
poboljšavaju stanje na područjima pod svojom vlašću i time omoguće
ljudima Bogu ugodan život te spriječe siromaštvo, polazili su radije u
osvajačke, pljačkaške, koljačke pohode, i to sve pod izlikom da je takva
Alahova volja. 237 Na taj su način još više promašili zadatak Gospodnji nego
kršćani prije njih. 238 Od predanja Bogu i religije mira postade nasilnički
pokret i osvajačka politika. 239 Ali Gospodin ne odustaje, jer zna da
muslimani, zahvaljujući milijunima jednostavnih, primjernih, miroljubivih i
Bogu predanih vjernika, posjeduju snagu da se iznova probude, ustanu i
postanu putokazom narodima.
240 Stoga, evo, sada Alahova zadatka za vas. 241 Prestanite se brinuti o tome
da li Židovi i kršćani ispravno vjeruju i žive. 242 Jedino Alah ima pravo
brinuti o njihovoj vjeri i životu, a ne vi. 243 Vi se pobrinite da unutar Islama
provedete Sveti rat, bez mača, bez oružja, jedino ljubavlju i popravljanjem
samih sebe. 244 Odstranite međusobne ekscese, prestanite filozofirati i
teologizirati, počnite usrdno moliti, a prije svega, dajte sadaku pravilno, u
punoj mjeri i od svega. 245 Pomirite se konačno najprije međusobno, potom
sa Židovima i kršćanima, a onda pronosite Islam i Islamsko zakonodavstvo
svim narodima svijeta. 246 Vaši pastiri iz svih smjerova Islama neka sjednu
zajedno i potraže te sastave sve dijelove šerijatskog prava za nemuslimane,
kako bi u svim zemljama svijeta mogli poslužiti kao zakonik civilnog prava.
247 Ukoliko ćete primjenjivati silu i postupati po vlastitom nahođenju, nećete
imati uspjeha, već ćete biti prepušteni uništenju. 248 Ukoliko činite vlastitim
primjerom i uvjerenjem, postom i molitvom, Alah će biti s vama, i ni jedna
vam zemlja neće moći odoljeti.
Treća knjiga ljetopisa
136
249 Židove morate voljeti kao braću, pomoći im da dođu do svoje Obećane
zemlje i tamo s njima živjeti u slozi. 250 Bez Židova ne bi bilo Tore, bez Tore
ne bi bilo Kurana, bez Kurana ne bi bilo Islama; shvatite to! 251 I neka vas ne
smetaju kršćani i njihovo čašćenje Isusa kao Sina Božjega. 252 Ako je Alah to
dopustio, onda to ima određenu svrhu. 253 Da biste to razumjeli i tolerirali,
daje vam Kuran jasne naznake: O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati moje
prema tebi i majci tvojoj kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici
i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i
Indžilu naučio: i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i
u nju udahnuo i kada je ona voljom Mojom postala ptica…. 254 Što bi dakle
kršćani trebali smatrati, čiji je Isa sin, ako je učinio jedno stvorenje od gline
i u njega udahnuo život, kao što je to Alah činio kod stvaranja svijeta!? 255 Nije li bilo normalno smatrati ga Sinom Božjim, budući da Alah tako nešto
nikad nije dozvolio nikome na svijetu? 256 Osim toga, vaša zadaća nije
prosuđivati onoga koji je imao Pisma prije vas, nego prosuđivati kako vi
sami živite i djelujete. 257 Da bi i to smio činiti, moraš svoj život kao musliman
dovesti u potpuno suglasje s voljom Božjom, a onda još svu ostalu
muslimansku braću upozoravati i pomagati da to isto učine. 258 Svaki
musliman koji je to od početka bio, a nakon toga prihvatio kršćanstvo, dužan
je i kao kršćanin ostati muslimanom i dalje ispunjavati sve vjerske obaveze.
259 Njegova vjera u Isusa je njegova osobna stvar, koja će mu dati snagu, nadu
i mudrost da bude bolji musliman. 260 To pravilo vrijedi i za Židova koji je
postao kršćanin.
V
261 Poslušajte sada vi, pastiri Židova, kršćana i muslimana, ovako govori
Gospodin! 262 Vaša je vjera jedna te ista vjera na tri načina; shvatite konačno
da ste više od braće, da ste moja draga djeca. 263 Ne želim vas više vidjeti u
ratu i svađi, nego u slozi i zajedničkoj borbi za Život i za Dobro u svijetu.
264 Nitko od vas ne mora mijenjati svoju vjeru, nego svoj odnos prema meni i
prema drugoj braći u vjeri. 265 Zar još uvijek niste shvatili da ja prije svega
gledam kako netko živi. 266 Ako si ljiljan, budi lijep poput ljiljana, ako si ruža,
onda miriši kao ruža, jesi li maslina, tada donosi obilan rod. 267 Da biste to
mogli na meni ugodan način činiti, imate svi istu zapovijed: ljubi Gospodina
iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga. 268 I put do toga u životu
ostaje isti: molitva, učenje Pisama, post, priznavanje vlastite grešnosti,
pomoć potrebnima. 269 Činite li tako, onda postupate pravilno, sve ostalo je
Treća knjiga ljetopisa
137
prepušteno vašoj slobodi, shvaćanju i afinitetima. 270 Ne činite li tako, nećete
opstati.
VI
271 Dokle pastiri religija ne ispune ono što Gospodin od njih traži, evo riječ
Gospodnja ovdje i za tebe, jednostavni čovječe, predani Židove, ponizni
kršćanine, skromni muslimanu. 272 Ti ne moraš čekati na pomirenje
„odozgo“, već možeš odmah započeti s odbacivanjem sudova i predrasuda o
sestrinskim religijama. 273 Za sve postoji jednostavan recept, a zove se:
ljubav!
274 Ovako govori Gospodin: u svako doba sam imao dovoljno ljudi koji su
me sami izabrali, definirali, odredili moje potrebe i služili mi po svome
znanju i savjesti. 275 No ja sam uvijek tražio ljude koji će na moj poziv
odgovoriti služeći mi tako kako ja to od njih tražim, a da ne pitaju za razloge,
ne istražuju moje tajne, ne žele sa mnom pobjeđivati. 276 Mnogi me žele
strancima, invalidima. 291 U tu svrhu moraš žrtvovati jednu desetinu svoga
vremena ili svojih tekućih neto primanja, ili razmjerno od svakog.
292 Kao četvrto, trebaš pored svih svojih vjerskih obaveza i običaja godišnje
poduzeti jedno hodočašće. 293 Hodočastiti možeš u mjesto po svom izboru,
najmanje jedan, a najviše trideset dana. 294 Cilj može biti neko svetište, neko
mjesto u pustinji, neko lijepo usamljeno područje ili, ako ti nedostaje
vremena ili novaca najbliži voćnjak ili šuma.
295 Nadalje moraš istraživati i priznati svoju grešnost i svoje slabosti; pokajati
se, te se prema tome ponizno i skromno ponašati. 296 To trebaš dnevno činiti
pred Bogom, pred samim sobom i pred bližnjim, i to dodatno uz sve tvoje
obaveze u vjerskoj zajednici kojoj pripadaš. 297 Sve svoje probleme, životne
udarce, žalosti i boli stavljaj pred Gospodina, no prije svega trebaš s
Gospodinom slaviti sve svoje uspjehe, radosti i blagdane.
298 Svoj život živi potpuno i bezrezervno pred Gospodinom, bez prikrivanja i
sakrivanja, pa čak i onda kada griješiš. 299 Ukoliko to budeš činio, bit ćeš moj
suradnik i već ćeš u svom zemaljskom životu dospjeti u edenski vrt te postići
mnogo dublju spoznaju i veću sreću nego svi revnosnici, teolozi i učenjaci
ovoga svijeta. 300 Amen
Treća knjiga ljetopisa
139
Sedmi dio Sedmo poglavlje
1 Sve što god diše, Gospodina neka slavi! Aleluja! 2 Na kraju vremena će Svemogući, Stvoritelj neba i zemlje, imati zadnju riječ. 3 No prije nego li se to dogodi, evo jednog zadatka za tebe. 4 Sada Ti nastavi s
pisanjem i dovrši posljednje poglavlje Svetog pisma. 5 Napiši događaje svojih
dana, prikaži onaj dio nacrta koji je Gospodin predvidio za tebe, opiši svoj put s
Gospodinom.
6 Bez tvog osobnog priloga Sveto pismo za tebe malo vrijedi, Ti si, naime, njegovo
ispunjenje. 7 A onoga dana kad jednom uđeš u vječnu Subotu, tada će za tebe
nastupiti kraj svijeta, završetak vremena, tada će Gospodin izgovoriti posljednju
riječ za tebe osobno. 8...
Treća knjiga ljetopisa
140
Treća knjiga ljetopisa
141
Treća knjiga ljetopisa
142
Izjava odgovorne osobe
Kako ne bi dolazilo do nepotrebnih upita i razgovora, izjavljujem slijedeće:
Ovu knjigu su napisali ljudi po zadatku Gospodnjem. Sva povijesna poglavlja
Ljetopisa su ljudsko djelo, ostvareno s jedne strane po nadahnuću, a s druge
strane ljudskim (NE)znanjem.
Tekst BOŽJI POZIV je Gospodinov poziv zaodjenut u ljudske riječi, te stoga
možda ograničen mogućnošću izražaja, ali vjerno i istinito prenesen. Sva daljnja pitanja su nepotrebna, jer samo Gospodin zna zašto, zašto sada,
zašto ovako a ne drugačije, kako to razumjeti itd.