-
IV. DEOULOGA SAVEZA U OPERACIJAMA OUVANJA
MIRA I PODRKE MIRU
POGLAVLJE 13 Uloga NATO-a u Bosni i HercegoviniPOGLAVLJE 14
Sukob na Kosovu i uloga KFOR-aPOGLAVLJE 15 Uloga NATO-a u BJR
Makedoniji*POGLAVLJE 16 Uloga NATO-a u AvganistanuPOGLAVLJE 17
Uloga NATO-a u IrakuPOGLAVLJE 18 Uloga NATO-a u Darfuru
-
POGLAVLJE 13ULOGA NATO-A U BOSNI I HERCEGOVINI
Od zavretka Hladnog rata, NATO je postao sve aktivniji u
operacijama ouvanja mira i podrke miru, rasporeujui svoje snage kao
podrku irim interesima meunarodne zajednice, i usko saraujui sa
ostalim organizacijama u reavanju duboko ukorenjenih problema, u
ublaavanju patnje i u stvaranju uslova u kojima mirovni proces moe
biti samoodriv. NATO-ove prve tri operacije podrke miru su se
dogodile u Evropi u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i u bivoj
jugoslovenskoj Republici Makedoniji* meutim, potreba za dugoronim
mirom je globalna. Ministri spoljnih poslova NATO-a ovu potrebu
uoili su tokom sastanka u Rejkjaviku (Island), u maju 2002. godine,
sloivi se da : Kako bi preduzeo celi niz misija, NATO mora biti u
mogunosti da mobilie snage koje se mogu vrlo brzo uputiti na
podruja gde su potrebne, da podri operacije na udaljenosti tokom
odreenog vremena i da izvri zadatke. Ovom odlukom se zapravo
otvorila mogunost da NATO po prvi put rasporedi svoje snage izvan
evroatlantskog podruja, u Avganistanu 2003. godine. Od tada, Savez
je takoe aktivan u Iraku i Darfuru (Sudan).
Bosna i Hercegovina bila je pozornica mnogih premijera za NATO,
a odluke koje su donesene kao odgovor na dogaaje u toj zemlji,
pomogle su formiranje evolucije Saveza i razvoj njegovih
sposobnosti za ouvanje mira i podrku miru. Savez je u avgustu i
septembru 1995. godine izveo vazdune napade koji su pomogli
okonanju rata u Bosni i Hercegovini, a potom vodio operaciju
ouvanja mira tokom devet godina, od decembra 1995. do decembra
2004. Iako je NATO u decembru 2004. godine preneo odgovornost
osiguranja svakodnevne bezbednosti u Bosni i Hercegovini na
Evropsku uniju, Savez je zadrao rezidentnu vojnu komandu u Sarajevu
kako bi se mogao fokusirati na reformu odbrane u Bosni i
Hercegovini i pripremu zemlje za lanstvo u programu Partnerstvo za
mir.
Politiki osnov uloge Saveza u operacijama ouvanja mira
postavljen je na sastanku ministara spoljnih poslova u Oslu, u junu
1992. godine. Na tom sastanku ministri spoljnih poslova izrazili su
spremnost da podravaju aktivnosti ouvanja mira pod odgovornou
Konferencije o evropskoj bezbednosti i saradnji (KEBS, naknadno
preimenovanoj u Organizaciju za evropsku bezbednost I saradnju ili
OEBS) od sluaja do sluaja i u skladu s vlastitim procedurama. Ovo
je znailo da resursi i ekspertize Saveza stoje na raspolaganju
operacijama ouvanja mira.
145
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
U decembru 1992. godine, Savez je izjavio da je spreman da
podrava operacije ouvanja mira pod ovlaenjem Saveta bezbednosti
UN-a koji snosi glavnu odgovornost za meunarodni mir i bezbednost.
Razmatrajui operaciju ouvanja mira i sankcije, ili mere sprovoenja
embarga koje su ve bile preduzele NATO zemlje kao Savez u celini i
pojedinano, a kako bi podrali primenu rezolucija Saveta bezbednosti
UN-a koje su se odnosile na sukob u bivoj Jugoslaviji, ministri
spoljih poslova NATO-a su nagovestili da je Savez spreman da
pozitivno odgovoriti na budue inicijative koje je Generalni
sekretar UN-a mogao da preduzme u traenju pomoi od Saveza na ovom
podruju.
Izmeu 1992. i 1995. godine, Savez je doneo nekoliko odluka o
operacijama kontrole i, naknadno, primenjivanja UN-ovih embarga i
sankcija na Jadranskom moru, nadziranja i, potom, primenjivanja
UN-ove zone zabrane preleta iznad Bosne i Hercegovine. Savez je
takoe obezbedio neposrednu vazdunu podrku Zatitnim snagama UN-a (UN
Protection Force, UNPROFOR) i odobrio vazdune udare kako bi
oslobodio od opsade Sarajevo i druga ugroena podruja koja su
Ujedinjene nacije proglasile bezbednim.
NATO avioni su 30. avgusta 1995. godine izvrili niz preciznih
vazdunih udara na odabrane ciljeve srpskih poloaja u Bosni i
Hercegovini. Ovi udari su oznaili poetak operacije Deliberate
Force, prve NATO-ove vazdune kampanje, koja je trajala do 15.
septembra. Operacija je razbila sisteme za vezu bosanskih Srba i,
zajedno s odlunim diplomatskim naporima, pomogla utiranju puta
pravom prekidu vatre; isto tako, ona je pripremila tlo za uspene
mirovne pregovore u Dejtonu (Ohajo, Sjedinjene Amerike Drave).
Dejtonski mirovni sporazum
Pod uslovima Opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini (General Framework Agreement for Peace in Bosnia and
Herzegovina), poznatog pod imenom Dejtonski mirovni sporazum
(Dayton Peace Accord,DPA), potpisanog u Parizu 14. decembra 1995.
godine, NATO-ove Snage za implementaciju (Implementation Force,
IFOR), sa 60 000 vojnika godinu dana su nadzirale sporovoenje
vojnih aspekata sporazuma. Snage su aktivirane 16. decembra, a
etiri dana kasnije vlast je prenesena sa komandanta UN-ovih snaga
na komandanta IFOR-a, pa su tako sve NATO i ne-NATO snage
uestvovale u operaciji pod komadom IFOR-a.
Do 19. januara 1996. godine, strane Dejtonskog sporazuma su
povukle
146
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
svoje snage iz zone razdvajanja na drugu stranu dogovorene
linije prekida vatre, i do 3. februara sve snage su bile povuene iz
podruja predvienih za transfer pod uslovima sporazuma. Transfer
teritorija izmeu entiteta Bosne i Hercegovine je zavren do 19.
marta, pa je ustanovljena nova zona razdvajanja. Do kraja juna,
povlaenje tekog naoruanja u vojne objekte i demobilizacija snaga
takoe su bili zavreni prema odredbama DPA-a. Posle vie od etiri
godine sukoba i ponovljenih neuspeha meunarodnih inicijativa da ga
okonaju, osnov za budui mir i bezbednost Bosne i Hercegovine je
uspostavljen za manje od est meseci.
IFOR je bitno doprineo stvaranju bezbednog okruenja za
sprovoenje civilne i politike obnove. Takoe je omoguio podrku
civilnim zadacima usko saraujui s Kancelarijom Visokog predstavnika
(OHR), Meunarodnim policijskim namenskim snagama (IPTF),
Meunarodnim Crvenim krstom (ICRC), kancelarijom Visokog izaslanika
UN-a za izbeglice (UNHCR), Meunarodnim sudom za ratne zloine za
bivu Jugoslaviju (ICTY) i mnogim drugim agencijama, obuhvatajui vie
od 400 nevladinih organizacija koje su delovale na tom podruju.
IFOR je pomogao Organizaciji za evropsku bezbedbost i saradnju
(OEBS) u pripremi i nadziranju prvih slobodnih izbora u septembru
1996. godine. Posle ovih izbora, IFOR je pruao podrku OHR-u u
nastojanju da pomogne entitetima Bosne i Hercegovine pri stvaranju
novih zajednikih institucija. Isto tako, vojni inenjeri IFOR-a su
popravili i ponovo otvorili puteve i mostove, odigravi kljunu ulogu
u razminiranju, popravci eljeznikih pruga, u otvaranju civilnih
vazdunih luka, u uspostavljanju snabdevanja gasom, vodom i strujom,
u obnavljanju kola i bolnica i u ponovnom uspostavljanju Glavnih
telekomunikacija.
Od IFOR-a do SFOR-a
U novembru i decembru 1996. godine, utvren je dvogodinji
konsolidacioni plan pod okriljem Saveta za implementaciju mira
(Peace Implementation Council), ad hoc grupe sastavljene od zemalja
i meunarodnih organizacija koje su uestvovale u mirovnom procesu.
Na osnovu ovog plana i vlastite studije Saveza o mogunostima
ostvarivanja bezbednosti, ministri spoljnih poslova i odbrane
NATO-a su zakljuili da je potrebno smanjeno vojno prisustvo za
obezbeivanje stabilnosti potrebnih za konsolidaciju mira u regionu.
Sloili su se oko potrebe da NATO organizuje i vodi Stabilizacione
snage (Stabilisation Force, SFOR ) veliine 32 000 vojnika, koje su
potom aktivirane 20. decembra 1996. godine na dan prestanka mandata
IFOR-a s novim mandatom u trajanju od 18 meseci.
147
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
U skladu sa Rezolucijom 1088 Saveta bezbednosti UN-a od 12.
decembra 1996. godine, SFOR je postao pravni naslednik IFOR-a i
njegov Glavni zadatak je bio da doprinosi razvoju bezbednog
okruenja neophodnog za jaanje mira. Snage koje su se izmenjivale
posle prvog SFOR-a, zadrale su naziv SFOR radei na slinim
principima kako bi spreile obnavljanje neprijateljstva i na taj
nain pomogle u stvaranju uslova potrebnih za sprovoenje civilnih
aspekta DPA-a. Istovremeno je Savet izradio prelaznu strategiju
koja je obuhvatala progresivno smanjivanje veliine snaga im se
stvore uslovi prenosa odgovornosti na nadlene zajednike
institucije, civilne vlasti i meunarodna tela.
Kako je situacija u Bosni i Hercegovini bivala sve stabilnija,
NATO je transformisao Stabilizacione i smanjivao njihov obim. Do
poetka 2002. godine, poetnih 32 000 vojnika je bilo svedeno na 19
000, upuenih iz 17 zemalja lanica NATO-a i 15 ne-NATO lanica,
ubrajajui i ruski kontingent. Veliki broj ne-NATO zemalja, od kojih
su neke od tada postale lanice, uestvovao je u IFOR-u i SFOR-u u
nekoj od rotacija: Albanija, Argentina, Austrija, Bugarska, Egipat,
Estonija, Finska, Irska, Jordan, Letonija, Litvanija, Maroko,
Rumunija, Slovaka, Slovenija, vedska i Ukrajina.
Isto tako, do januara 2003. godine, SFOR je smanjen na 12 000
vojnika, s mogunou podrke stratekih rezervnih snaga i s
nastavljenim mandatom kako bi pomogao da se odri bezbedno okruenje
u skladu sa DPA-a. Poboljanje opte bezbednosne situacije u Bosni i
Hercegovini u 2003. godini, kome su doprinele uspene operacije koje
su vodili timovi za unitenje minsko-eksplozivnih sredstava u
uklanjanju velikih koliina granata, metaka, pitolja, mina i ostale
municije, omoguile su NATO-u da opseg SFOR-a svede na nekih 7000
vojnika u sklopu rezidentnih snaga za odvraanje, a s mogunou
pojaanja, do sredine 2004.
Istovremeno, uspena primopredaja NATO-ove operacije u bivoj
jugoslovenskoj Republici Makedoniji* Evropskoj uniji 2003. godine,
omoguila je rasporeivanje snaga misije EU-a koje su trebalo da
naslede SFOR. Lideri Saveza su dogovorili zavretak operacije SFOR-a
do kraja 2004. godine, odajui priznanje napretku ostvarenom u Bosni
i Hercegovini od rasporeivanja Snaga za implementaciju pod vostvom
NATO-a 1995. godine, kao i kasnijoj pozitivnoj ulozi SFOR-a.
Evropska unija je 2. decembra 2004. godine rasporedila nove
snage u Bosni i Hercegovini, EUFOR, u okviru operacije Althea.
EUFOR trenutno ima podrku NATO-a u skladu s dogovorom Berlin plus
izmeu dve organizacije (opisano u VIII. delu). Pripreme prenosa
odgovornosti za ovu misiju preduzete su u okviru sporazuma Berlin
plus oslanjajui se na NATO-ovu ekspertizu na podruju planiranja i
omoguavajui Evropskoj
148
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
uniji korienje zajednikih kapaciteta i sposobnosti Saveza.
Odredbe su poglavito omoguile Zameniku vrhovnog saveznikog
komandanta za Evropu (Deputy Supreme AlliedCommander Europe,
DSACEUR) ulogu Komandanta operacije Althea. Ovi dogovori takoe su
omoguili prenos odgovornosti za misiju s NATO-a na Evropsku uniju u
kontinuitetu, to je optimiziralo upotrebu resursa i izbeglo
dupliciranje napora.
Iako je uloga NATO-a kao glavnog dobavljaa za mir u Bosni i
Hercegovini okonana zavretkom misije SFOR-a, stalna briga Saveza za
BiH iskazana je na druge naine. Savez je 2. decembra 2004. godine
formirao vojnu komandu u Bosni i Hercegovini kako bi pomogao
nacionalnim vlastima u reavanju problema reforme odbrane i u
pripremama za mogue budue uestvovanje u programu Partnerstva za
mir. Ova komanda je takoe preuzela izvesne operativne zadatke
podrke kao to su borba protiv terorizma; podrka Meunarodnom sudu za
ratne zloine za bivu Jugoslaviji (ICTY), u skladu sa sredstvima i
sposobnostima na raspolaganju komandi, privoenje osoba osumnjienih
za ratne zloine; i razmena obavetajnih podataka s Evropskom
unijom.
NATO je nastavio da pokazuje svoju stvarnu podrku nastojanjima
Bosne i Hercegovine da se pridrui Partnerstvu za mir (PfP) i Savetu
za evroatlantsko partnerstvo kroz aktivnosti organizovane u okviru
konkretnog NATO Programa bezbednosne saradnje (NATO Security
Cooperation Programme). Aktivnosti u okviru programa za 2004.
godinu obuhvatale su radionice na temu izrade vladinog budeta
odbrane za 2005. godinu i radionice za pripremu budeta odbrane za
2006.-2007. godinu. Slino tome, u julu 2004. godine, odrana je
radionica u NATO koli u Oberammergauu sa temom razmatranja naina
poboljanja praktine saradnje i temom novoutemeljenih odbrambenih
institucija. Tom prilikom je napravljen popis moguih PfP aktivnosti
u kojima je zemlja ve mogla da uestvuje. U 2005. je uspostavljen
novi program saradnje, skrojen prema potrebama Bosne i Hercegovine
i uoblien da vojno i civilno osoblje upozna sa mogunostima i
zahtevima PfP programa.
149
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
POGLAVLJE 14SUKOB NA KOSOVU I ULOGA KFOR-A
NATO vodi operaciju ouvanja mira na Kosovu od juna 1999. godine,
kao podrku irim meunarodnim nastojanjima za izgradnjom mira i
bezbednosti u pokrajini koja je predmet spora. NATO-ove Snage za
Kosovo, ili KFOR, rasporeene su neposredno posle vazdune kampanje
od 78 dana koju je Savez pokrenuo u martu 1999. godine kako bi
zaustavio i preokrenuo tok humanitarne katastrofe koja je tada
izlazila na videlo. Ta kampanja, druga u NATO-ovoj istoriji,
usledila je posle vie od godinu dana borbi u pokrajini i neuspeha
meunarodnih nastojanja u reavanju sukoba diplomatskim putem.
Rastue napetosti na Kosovu, koje su bile rezultat nametanja
direktne vlasti Beograda 1989. godine u pokrajini sa albanskom
veinom, kulminirale su nasiljem izmeu srpske vojske i policije i
kosovskih Albanaca krajem 1998. godine. Meunarodnu zajednicu sve je
vie zabrinjavao eskalirajui sukob, njegove humanitarne posledice,
rizik irenja sukoba na druge zemlje, kao i ogluivanje
jugoslovenskog predsednika Slobodana Miloevia na nastojanja za
mirno reenje krize uz destabiliuu ulogu militantnih kosovskih
Albanaca.
Severnoatlantski savet 13. oktobra 1998. godine odobrio je
aktivacione komande za poetak NATO-ovih vazdunih udara kao podrke
diplomatskim nastojanjima koja su trebalo da prisile Miloeviev reim
na povlaenje snaga sa Kosova, na saradnju u okonanju nasilja, i u
olakanju povratka izbeglica njihovim domovima. Posle daljih
diplomatskih napora, Slobodan Miloevi je pristao da udovolji
zahtevima i vazduni udari su opozvani. Pokrenute su dodatne mere u
podrci rezolucijama Saveta bezbednosti UN-a koje su pozivale na
prestanak sukoba, a koje su obuhvatale formiranje Verifikacione
misije na Kosovu (Kosovo Verification Mission) od strane
Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), NATO misije
vazdune kontrole, kao i NATO-ove namenske snage za pomo u
evakuaciji lanova misije u sluaju eskalacije sukoba.
Situacija na Kosovu ponovno je planula poetkom 1999. godine
posle niza provokacija s obe strane i prekomerne upotrebe sile od
strane srpske vojske i policije. Tu se ubraja i masakr 40
nenaoruanih civila u selu Raak 15. januara 1999. godine. Obnovljena
meunarodna nastojanja da se da novi politiki zamah pronalaenju
mirnog reenja sukoba dovela su do sazivanja pregovora izmeu
zaraenih strana u Londonu i Parizu, uz meunarodno posredovanje.
150
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
Meutim, ovi su pregovori propali i u martu 1999. godine, srpske
vojne i policijske snage su intenzivirale svoje operacije
premetajui dodatnu vojsku i tenkove u region, evidentno krei
postignute dogovore. Desetine hiljada ljudi napustile su svoje
domove, suoeni sa sistematskom ofanzivom. Naposletku, ameriki
izaslanik Riard Holbruk (Richard Holbrooke) neuspeno je pokuavao da
uveri Slobodana Miloevia da promeni politiku. NATO je zapoeo
vazdunu kampanju protiv Miloevievog reima 24. marta 1999.
godine.
NATO je imao nekoliko politikih ciljeva: formiranje proverljivog
prestanka svih vojnih akcija, nasilja i represije; povlaenje
svekolikog vojnog osoblja, policijskih i paravojnih snaga s Kosova;
razmetanje meunarodnih vojnih snaga na Kosovu; bezuslovan i siguran
povratak svih izbeglica i raseljenog stanovnitva, kao i da do njih
nesmetan pristup imaju organizacije za humanitarnu pomo; formiranje
politikog sporazuma za Kosovo u skladu sa meunarodnim pravom i
Poveljom Ujedinjenih nacija.
Nakon diplomatskih nastojanja Rusije i Evropske unije 3. juna
1999. godine, 9. juna je dogovoren Vojno-tehniki sporazum izmeu
NATO-a i Savezne Republike Jugoslavije. Sledeeg dana, poto je
potvreno da je zapoelo povlaenje jugoslovenskih snaga s Kosova,
NATO je objavio prestanak vazdune kampanje. Rezolucija 1244 Saveta
bezbednosti UN-a od 10. juna 1999. godine, pozdravila je
prihvatanje principa politikog reenja sukoba od strane Savezne
Republike Jugoslavije, koji su obuhvatali neposredan prestanak
nasilja i hitno povlaenje njenih vojnih, policijskih i paravojnih
snaga, kao i rasporeivanje efikasne meunarodne civilne i
bezbednosne prisutnosti uz znaajno uestvovanje NATO-a.
Snage za Kosovo pod vostvom NATO-a
Prvi delovi KFOR-a stigli su na Kosovo 12. juna 1999. godine. Do
20. juna je zavreno povlaenje srpskih snaga. Zadaci KFOR-a su
obuhvatali pomo pri povratku raseljenog stanovnitva i izbeglica;
obnovu i razminiranje; medicinsku pomo; bezbednost i javni red;
sigurnost etnikih manjina; zatitu naslea; bezbednost granica;
zabranu verca orujem; sprovoenje programa amnestije za predano
oruje, municiju i eksplozivna sredstva irom Kosova; unitenje oruja;
i podrku uspostavljanju civilnih institucija, zakona i reda,
pravosudnom i kaznenom ssistemu, izbornom postupku i ostalim
aspektima politikog, ekonomskog i drutvenog ivota pokrajine.
U poetku se KFOR sastojao od 50 000 vojnika iz zemalja lanica
NATO-a, zemalja partnera i ne-NATO zemalja pod jedinstvenom
komandom i
151
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
kontrolom. Do poetka 2002., KFOR je smanjen na oko 39 000
vojnika. Poboljanje bezbednosnog okruenja omoguilo je NATO-u da
dodatno svede obim KFOR-ovih snaga na 26 000 vojnika do juna 2003.
pa na 17 500 vojnika do kraja iste godine. U martu 2004. godine,
pojavila se prepreka napretku prema stabilnom, multietnikom i
demokratskom Kosovu u trenutku kada je ponoo buknulo nasilje izmeu
Albanaca i Srba i kada su napadnuti pripadnici KFOR-a. NATO-ovi
planovi za sluaj nepredvidivih situacija omoguili su hitno
rasporeivanje dodatnih 2500 vojnika sa ciljem pojaanja postojeih
KFOR-ovih snaga.
Oekujui odluku o poloaju Kosova, bilo je malo verovatno da e
obaveza Saveza iskazana kroz KFOR doiveti znaajnija smanjenja. U
meuvremenu su Ujedinjene nacije definisale mere koje omoguavaju
povratak izbeglica, ekonomsku reformu i ostale standarde kao
neophodne uslove za normalizaciju. Na Istambulskom samitu, NATO
efovi drava i vlada osudili su obnovljeno meuetniko nasilje koje je
buknulo u martu 2004. godine i potvrdili NATO-ovu privrenost
bezbednom, stabilnom i multietnikom Kosovu, na osnovu potpunog
sprovoenja Rezolucije 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija.
Takoe su naglasili podrku dogovorenoj politici Standardi pre
statusa (Standards before status) i s tim povezanimm Mehanizmom
revizije standarda (Standards Review Mechanism).
Pre opsene revizije Postupka sprovoenja standarda (Standards
Implementation Process) zakazane za kraj 2005. godine, ministri
odbrane NATO-a su se, na sastanku u Briselu u decembru 2004.,
dogovorili da zadre snaan profil KFOR-a tokom 2005. U meuvremenu, u
avgustu 2005. godine, Severnoatlantski savet je odluio da
transformie KFOR, zamenjujui etiri postojee multinacionalne brigade
s pet namenskih snaga (task force). Transformacija e se obavljati
postepeno i omoguie savetu fleksibilnost za, naprimer, uklanjanje
ogranienja pri prelasku jedinica stacioniraniranih u razliitim
sektorima Kosova iz jedne zone odgovornosti u drugu. Prelazak s
brigadne organizacije na namenske snage (task force) omoguie vei
naglasak na operacijama s obavetajnim ciljem, a namenske snage e ue
saraivati sa lokalnom policijom i lokalnim stanovnitvom u
prikupljanju podataka.
Podrka susednim zemljama
Usled sukoba na Kosovu, zemlje u regionu su doivele velike
humanitarne, politike i privredne probleme. Na vrhuncu kosovske
krize, vie od 230 000 izbeglica je stiglo u bivu jugoslovensku
Republiku Makedoniju*, vie od
152
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
430.000 u Albaniju a oko 64 000 ih je stiglo u Crnu Goru.
Priblino 21 500 je dola u Bosnu i Hercegovinu, a vie od 61 000 ih
je evakuisano u druge zemlje. Na samom Kosovu, oko 580 000 ljudi je
ostalo bez domova. Kako bi se olakala humanitarna situacija na
terenu, NATO snage su avionima dopremile vie hiljada tona hrane i
opreme. Do kraja maja 1999. godine, na Kosovo je pristiglo preko
4666 tona hrane i vode, 4325 tona ostale robe, 2624 tone atora i
gotovo 1600 tona medicinskog pribora.
U bivoj jugoslovenskoj Republici Makedoniji*, NATO jedinice su
podigle izbeglike kampove, centre za prihvatanje izbeglica i
prirune punktove za distribuciju hrane, i dostavile stotine tona
humanitarne pomoi onima kojima je pomo bila potrebna. U Albaniji je
NATO rasporedio znaajne snage kako bi osigurao sline oblike pomoi i
pomogao UNHCR-u u koordinaciji letova humanitarne pomoi, obezbeujui
evakuaciju izbeglica na sigurno u druge zemlje, od kojih su mnoge
NATO lanice. Ovi su letovi dopunjeni avionima zemalja lanica
NATO-a. Evroatlantski centar za koordinaciju odgovora na katastrofe
(EADRCC), osnovan u NATO-u u junu 1998., takoe je odigrao vanu
ulogu u usklaivanju podrke operacijama pomoi UNHCR-a.
Formirana je NATO PfP elija u Tirani od 1998. do decembra 2002.
godine kao pomo vladi u PfP programima i procedurama. U junu 2002.,
NATO je imenovao Vieg vojnog predstavnika za Albaniju (Senior
Military Representative to Albania) sa komadom u Tirani. Zadatak
Vieg vojnog predstavnika za Albaniju je da savetuje Tiranu o vojnim
aspektima reforme bezbednosnog sektora, obuhvatajui reformu
albanskih oruanih snaga, i o vojnim aspektima Akcionog plana za
lanstvo i Postupka planiranja i revizije PfP-a u kojima uestvuje
Albanija. NATO komanda u Tirani obuhvata NATO Savetodavni tim (NATO
Advisory Team) koji pomae Viem vojnom predstavniku u ostvarivanju
ovih zadatakaa. Dalji zadatak NATO-ovog taba u Tirani je pruanje
podrke operacijama u regionu pod vostvom NATO-a. Albanija je takoe
znaajno doprinela NATO-ovim operacijama odobravanjem letova
kontrole i izviakih letova preko svoje teritorije, kao i saradnjom
na pitanjima nezbednosti granica izmeu albanske pogranine policije
i vojnih jedinica i KFOR-a.
153
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
POGLAVLJE 15ULOGA NATO-A U BIVOJ JUGOSLOVENSKOJ
REPUBLICI MAKEDONIJI*
Na zahtev vlasti iz Skopja, NATO se ukljuio u zbivanja u bivoj
jugoslovenskoj Republici Makedoniji* kako bi pomogao smirivanje
eskalirajueg sukoba izmeu vlade i pobunjenih etnikih Albanaca i
spreio mogue prerastanje sukoba u rat irokih razmera.
U junu 2001. godine, makedonski predsednik Boris Trajkovski
zamolio je NATO za pomo pri rasformiranju Vojske za nacionalno
osloboenje UCK (National Liberation Army, NLA) i razoruanju grupa
etnikih Albanaca koje su bile aktivne na teritoriji njegove zemlje.
Severnoatlantski savet je u odgovoru primenio dvostruki pristup:
osudilo je napade i usvojilo odreene mere kao podrku nastojanjima
vlade u borbi protiv aktivnosti ekstremista, dok je, istovremeno,
zahtevao od vlade da smiri vojnu akciju i da usvoji ustavne reforme
kojima bi se posavealo uee etnikih Albanaca u drutvu i
politici.
Pokrenut je politiki dijalog u kome su uestvovale obe strane, to
je dovelo do mirovnog plana i primirja. Potpisivanjem Ohridskog
okvirnog sporazuma (Ohrid Framework Agreement) otvoren je put
ulasku NATO vojnika u zemlju 27. avgusta 2001. kao i uvoenju
unutranjih reformi. Misija pod nazivom Operation Essential Harvest,
u trajanju od 30 dana, imala je za cilj da sakupi i unititi svo
naoruanje dobrovoljno predato od strane prippadnika UCK. U
operaciji je uestvovalo 3500 vojnika NATO-a i njihova logistika
potpora. Sakupljeno je priblino 3875 komada oruja i 397 600 komada
ostale municije poput minskoeksplozivnih sredstava. Kasnije te
godine, makedonski parlament usvojio je 15 ustavnih amandmana iz
mirovnog sporazuma.
U septembru 2001. godine, predsednik Trajkovski je zatraio snage
koje bi osigurale zatitu meunarodnih promatraa iz Evropske unije i
Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, koji su nadzirali
sprovoenje mirovnog plana za Bivu jugoslovensku Republiku
Makedoniju*. U misiji koja je usledila, poznatoj pod nazivom
Operation Amber Fox, uestovalo je je 700 vojnika iz zemalja lanica
NATO-a pod vostvom Nemake, koji su doli kao pojaanje za 300 vojnika
ve smetenih u zemlji. Operacija je zapoela 27. septembra 2001.
godine s tromesenim mandatom zatite meunarodnih promatraa koji su
kontrolisali sprovoenje mirovnog plana. Mandat operacije je
naknadno produen.
154
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
Na zahtev predsednika Trajkovskog, NATO je pristao da nastaviti
pruanje podrke u Bivoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji* u
okviru nove misije koja je zapoela 16. decembra 2002. godine pod
nazivom Operation Allied Harmony. Severnoatlantski savet je uvideo
da se operacija Amber Fox moe okonati, meutim i dalje je u zemlji
postojala potreba za prisutnou meunarodnih vojnih snaga kako bi se
umanjio rizik od destabilizacije. Misija pod nazivom Operation
Allied Harmony se sastojala od operativnih delova, koji su trebalo
da obezbede podrrku meunarodnim posmatraima, i od savetodavnih
delova, za pomo vladi u preuzimanju odgovornosti za bezbednost
celokupne teritorije.
Operation Allied Harmony pod vostvom NATO-a je nastavljena do
31. marta 2003. godine, kada je odgovornost za misiju prela u
nadlenost Evropske unije. NATO je i posle toga zadrao vojno i
civilno osoblje u zemlji kako bi ono pomoglo nacionalnim vlastima i
prualo savete u izradi reformi bezbednosnog sektora i u uestvovanju
zemlje u Akcionom planu za lanstvo (MAP).
Komanda NATO-a u Skoplju, koja je osnovana radi ovog zadatka,
sastoji se od oko 120 lanova vojnog i civilnog osoblja. To je
netaktika komanda kojom komanduje Vii vojni predstavnik NATO-a. S
obzirom na oteenost i istroenost puteva i mostova prouzrokovanih
vojnim saobraajem i upotrebom putne mree za svrhe vojnog
snabdevanja, NATO takoe uestvuje u obnovi puteva i u ostalim
graevinskim projektima u zemlji. NATO komanda u Skoplju znaajno
uestvuje u koordinaciji navedenih nastojanja koja se preduzimaju u
saradnji s Graevinskim fakultetom Univerziteta u Skoplju.
3155
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
POGLAVLJE 16ULOGA NATO-A U AVGANISTANU
NATO predvodi meunarodna nastojanja ouvanja mira u Avganistanu
od avgusta 2003. godine, pomaui na taj nain stvaranje uslova u
kojima u zemlji mogu da funkcioniu parlamentarna vlada, samoodriv
mir i bezbednost. Radi se o prekretnici i prvoj NATO operaciji
izvan tradicionalnog evroatlantskog podruja.
U poetku je operacija bila ograniena na pruanje bezbednosti na
podruju Kabula i njegove okoline, ali Savez sada iri svoju misiju
kako bi pokrio i ostale delove zemlje putem takozvanih
Provincijskih timova za obnovu (Provincial Reconstruction Teams).
Konkretno, NATO nastoji da pomogne vladi Avganistana u odravanju
bezbednosti na podruju odgovornosti svojih operacija, da prui
podrku vladi u proirenju vlasti na celu zemlju, i da prui pomo u
obezbeivanju sigurnog okruenja koje vodi prema slobodnim i potenim
izborima, irenju vladavine zakona i procesu obnove.
Neposredno nakon proterivanja Al Kaide i Talibana, avganistanske
voe sastale su se u Bonu (Nemaka) u decembru 2001. godine, da uz
podrku meunarodne zajednice zaponu proces ponovne izgradnje zemlje.
Stvorene su nova struktura vlade u obliku Avganistanske prelazne
vlasti (Afghan Transitional Authority) kao i Meunarodne snage za
pomo bezbednosti (International Security Assistance Force, ISAF)
pod mandatom Rezolucija 1386, 1413 i 1444 Saveta bezbednosti
Ujedinjenih nacija koje su trebalo da omogue tranzicijskoj vlasti i
UN-ovoj Misiji za pomo u Avganistanu (Assistance Mission in
Afghanistan) siguran rad na podruju glavnog grada Kabula i njegove
okoline. Detaljni Vojno-tehniki sporazum (Military Technical
Agreement) izmeu Komandanta ISAF-a (ISAF Commander) i Avganistanske
prelazne vlasti osigurao je dalje smernice ISAF-ovim
operacijama.
U poetku su na elu ISAF-a bili Ujedinjeno Kraljevstvo i Turska.
Nemaka i Holandija su zdrueno preuzele voenje ISAF-a u februaru
2003. godine i istovremeno zatraile NATO-ovu podrku. U avgustu
2003. godine, sm Savez je preuzeo odgovornost nad ISAF-om ime je
prevladan problem izbora novih zemalja, voljnih i sposobnih da
preuzmu rukovoenje misijom, svakih est meseci.
Meunarodni sastav ISAF-a se menjao, ali je ISAF od svog
uspostavljanja obuhvatao snage ili druge doprinose svih 26 NATO
zemalja saveznica, kao
156
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
i one iz Albanije, Azerbejdana, Estonije, Finske, Gruzije,
Hrvatske, Irske, Novog Zelanda, Bive jugoslavenske Republike
Makedonije*, vedske i vajcarske, uz osoblje koje je obezbedio sam
Avganistan.
Politike smernice ISAF-u daje Severnoatlantski savet u dogovoru
sa ne-NATO zemljama koje doprinose misiji putem svojih snaga.
Saveznika komanda za operacije NATO-a (sa seditem u Vrhovnoj
komandi saveznikih snaga za Evropu u Monsu (Belgija)) odgovorna je
za komandovanje operacijom, a Komanda saveznikih zdruenih snaga u
Brunssumu (Holandija) ima ulogu komande na operativnom nivou.
U poetku je jezgro komande ISAF-a bilo organizovano u Centru za
zdruenu komandu u Hajdelbergu (Nemaka) koji je dao i prvog NATO
Komandanta snaga ISAF-a. Posle toga komandovanje je preuzela
Kanada, potom Evrokorpus pod francuskom komandom, za im su sledile
Turska i Italija. Zajedno s civilnim osobljem za podrku, celokupne
snage ISAF-a broje priblino 8 000 pripadnika. Razvijen je plan po
principu rotacije koji obezbeuje dugotrajniju podrku komandi misije
ISAF-a,
U januaru 2004. godine, NATO je imenovao biveg turskog ministra
spoljnih poslova Hikmeta Cetina na mesto Vieg civilnog predstavnika
(Senior Civilian Representative) u Avganistanu. Vii civilni
predstavnik radi prema smernicama Severnoatlantskog saveta i u
uskoj koordinaciji sa Komandantom ISAF-a i s UN-ovom misijom pomoi
u Avganistanu, kao i s avganistanskim vlastima i drugim meunarodnim
telima koja su prisutna u zemlji.
irenje ISAF-a
U oktobru 2003. godine, Rezolucija 1510 Saveta bezbednosti UN-a
je otvorila mogunost znaajnije uloge ISAF-a u pomaganju
avganistanskoj vladi u podrujima zemlje izvan granica glavnog
grada. U decembru 2003. godine,Severnoatlantski savet je dao
ovlaenja Vrhovnom saveznikom komandantu za Evropu da zapone s
procesom irenja.
Provincijski timovi za obnovu (Provincial Reconstruction Teams,
PRTs) su kamen temeljac ovog procesa. Oni su sastavljeni od
meunarodnog civilnog i vojnog osoblja, organizovani kao
civilno-vojno partnerstvo iji su vojni delovi integrisani u liniji
komandovanja ISAF-a. Glavna uloga timova je da pomognu vladi
Avganistana da proiriti svoju vlast irom drave i olakaju razvoj
bezbednosti u provincijama. Zadaci timova obuhvataju formiranje
veza s lokalnim vlastima, poveanje bezbednosti u njihovim
podrujima
157
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
nadlenosti, davanje podrke aktivnostima reforme bezbednosnog
sektora, i upotrebu sredstava i sposobnosti koji im stoje na
raspolaganju kako bi olakali proces obnove u provincijama.
PRT koncept predstavlja novitet koji se dokazuje kao efikasno i
korisno sredstvo pomoi pri stvaranju bezbednog okruenja omoguavajui
nadlenim zemljama, meunarodnim organizacijama i nevladinim
udruenjima da pomognu vladi Avganistana u obnovi zemlje.
U decembru 2003. godine, ISAF je preuzeo nadlenost od Nemake nad
PRT-om u Kunduzu kao pilot-projekt i prvi korak u procesu irenja.
Do kraja 2004. godine, ISAF je preuzeo komandu nad vojnim delovima
pet PRTova u severnom Avganistanu, sa seditima u Baghlanu,
Faizabadu, Kunduzu, Mejmanehu i Mazar-e-arifu. NATO je takoe
preuzeo odgovornost za etiri PRT-a na zapadu zemlje u Heratu,
Farahu, agaranu i Kualeh-Novu - sredinom 2005. godine, postajui
tako nadlean za devet PRT-ova, odnosno priblino 50 posto
avganistanske teritorije. NATO je takoe odluio da preuzme dodatne
PRT-ove na jugu i na istoku Avganistana, to bi moglo da zahteva
savetu sinergiju s operacijom Enduring Freedom koju vode SAD.
Sastav i teritorijalni obim PRT-ova odreuju vojni funkcioneri
NATO-a i vodeih zemalja uz usku konsultaciju s UN-ovom Misijom
pomoi Avganistanu i sa avganistanskim vlastima, kao osnovom
posebnosti stanja u provincijama u kojima deluju. Posebni ciljevi
pojedinanih PRT-ova uzimaju u obzir sledee inioce: lokalnu
bezbednosnu situaciju, nivo obnove i prisutnost meunarodnih
agencija.
Ostali delovi ISAF-a
Uz PRT-ove, postoje tri glavna dela ISAF-a, a oni su:
Komanda ISAF-a, koja komanduje Kabulskom multinacionalnom
brigadom (Kabul Multinational Brigade), sprovodei operativne
zadatke u svom podruju odgovornosti, povezujui se i pomaui
Ujedinjene nacije, avganistanske vlasti, vladine i nevladine
organizacije, i koalicione snage u Avganistanu pod vostvom SAD-a
(Operacija Enduring Freedom);
Kabulska multinacionalna brigada, koja predstavlja taktiku
komandu ISAF-a i odgovorna je za svakodnevno planiranje i
realizaciju patroliranja i operacija civilno-vojne saradnje;
Avganistanska kabulska meunarodna vazduna luka nad kojom
158
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
nadlenost ima avganistansko Ministarstvo civilnog vazdunog
saobraaja i turizma uz pomo ISAF-a. Dodatna uloga NATO-a, zajedno
sa predstavnicima drugih nadlenih nacionalnih i meunarodnih tela,
odnosi se na obnovu kabulske vazdune luke.
ISAF je takoe pruao podrku u voenju ustavnog tela Loja Jigra
(Loya Jirga), ili Velikog saveta, sastavljenog od oko 500
avganistanskih voa, koje je delovalo od decembra 2003. godine do
januara 2004. i pomagalo avganistanskim vlastima u pruanju
bezbednosti Kabulu tokom procesa irenja. Ratifikacija novog ustava
oko kojeg se sloio Loja Jirga postavila je osnove za stvaranje
demokratskih institucija i otvorila put prema slobodnim i potenim
nacionalnim izborima. Na zahtev avganistanskog predsednika Hamida
Karzaia, ISAF je pruao podrku tokom predsednikih izbora u jesen
2004. i u vreme parlamentarnih i lokalnih izbora u jesen 2005.
godine.
Dok je glavna odgovornost pri sprovoenju predsednikih izbora
bila prvenstveno na avganistanskoj vladi kojoj je pomagala UNAMA,
osigurane su dodatne snage koje su obuhvatale panske Snage za brzi
odgovor (Quick Reaction Force) rasporeene u Mazar-e-arifu i
italijanske rezervne snage na podruju odgovornosti stacionirane u
Kabulu. Takoe je osigurana dodatna podrka holandskih i britanskih
aviona i helikoptera, a jedna brigada SAD-a je stavljena na
raspolaganje za hitno rasporeivanje u podruju, u sluaju potrebe.
Tokom itavog procesa, ostvarena je uska saradnja s drugim
nacionalnim i meunarodnim agencijama kao to su Ujedinjene nacije,
Evropska unija i Organizacija za evropsku bezbednost i
saradnju.
Bonski sporazum (Bonn Agreement) iz decembra 2001. godine,
utvrdio je institucionalne reforme potrebne za formiranje osnova
stabilnosti, mira i napretka u pet zasebnih podruja: borba protiv
narkotika; reforma pravosua; razoruanje, demilitarizacija i
reintegracija; obuka avganistanske nacionalne vojske; i obuka
policijskih snaga. Vodee zemlje donatori iz kruga G8 zemalja pomau
avganistanskim vlastima u sprovoenju programa reforme bezbednosnog
sektora na navedenim podrujima. Japan je vodea zemlja koja
kontrolie proces demilitarizacije, razoruanja i reintegracije.
Sjedinjene Amerike Drave predvode meunarodne napore u obuci
avganistanske nacionalne vojske. Nemaka je nadlena za obuku
avganistanske nacionalne policije. Italija nadzire reformu
pravosua. Velika Britanija predvodi meunarodne napore u borbi
protiv proizvodnje i trgovine narkoticima.
U okviru saradnje NATO-Rusija, razvijen je zajedniki
pilot-projekt obuke kako bi se u samom regionu izgradili kapaciteti
za efikasnije spreavanje trgovine avganistanskim narkoticima.
159
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
Iako proces razoruanja, demilitarizacije i reintegracije nije
sastavni deo ISAF-ovog mandata, njegovo sprovoenje znaajno utie na
ISAF-ove operacije, poglavito u Kabulu i njegovoj okolini. U martu
2004. godine, sveanost odrana izvan Kabula oznaila je uspean
zavretak bezbednog uskladitenja tekog naoruanja, poput tenkova,
artiljerije, projektila zemlja-zemlja i sistema za lansiranje
raketa koji su bili u rukama razliitih paravojnih snaga u glavnom
gradu. Na inicijativu avganistanskog Ministarstva odbrane, skladite
funkcionie po pricipu dvostrukog kljua po kojem je zabranjeno
razmetanje oruja bez odobrenja kako Ministarstva odbrane tako i
ISAF-ovog komandanta. Slina je inicijativa primenjena u dolini
Panjer, a postupak razoruanja, demilitarizacije i reintegracije
koji se primjenjuje na naoruane grupe u zemlji kombinuje se, kako
bi se stvorio integrisani program kojim bi se stavio pod kontrolu
veliki broj oruja koje cirkulie Avganistanom.
160
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
POGLAVLJE 17ULOGA NATO-A U IRAKU
Od okonanja kampanje pod vostvom SAD 2003. godine i zbacivanja
reima Sadama Huseina, NATO na razliite naine pomae u irakom procesu
tranzicije. Savez obuava irako osoblje u Iraku i izvan njega i
pomae pri razvoju bezbednosnih institucija kako bi zemlja izgradila
efikasne oruane snage i osigurala vlastitu bezbednost. NATO takoe
koordinira donacije opreme Iraku i prua podrku Poljskoj u
komandovanju jednim od sektora u Iraku.
U maju 2003. godine, Severnoatlantski savet doneo je odluku o
pomoi Poljskoj putem obavetajnih podataka, logistike, koordinacije
razmetaja snaga, generisanja snaga i tienih komunikacija. Odluka je
donesena po slinom principu kao i ona o slinim oblicima pomoi
Holandiji i Nemakoj kada su zajedno preuzimale voenje Meunarodnih
snaga za pomo bezbednosti (ISAF) u Avganistanu. Odluka je odmah
stupila na snagu.
Konferencija o reviziji snaga (Force Review Conference)
organizovana je u junu 2003. godine u Vrhovnoj komandi saveznikih
snaga za Evropu (SHAPE), a na njoj su uestvovale Poljska, zemlje
lanice NATO-a i zemlje partneri kako bi raspravile potrebe za
snagama i zakljuile aranmane o sprovoenju. Konferencija je deo
uobiajenog vojnog postupka planiranja za svaku NATO operaciju i
zemljama uesnicama prua mogunost rasprave o detaljima davanja
ponuda i finalizacije procesa generisanja snaga. U septembru 2003.
godine, Poljska je preuzela komandovanje nad Multinacionalnom
divizijom Srednji Jug (Multinational Division (MND) Central South)
koja je deo stabilizacionih snaga u Iraku. Poljskoj su u obavljanju
zadatka pomogali NATO u celini, ali i bilateralni doprinosi (u
snagama i ostalim oblicima podrke) niza NATO lanica i zemalja
partnera.
Izjave date u ime Severnoatlanskog saveta krajem 2003. godine i
poetkom 2004. godine, naglasile su da, bez obzira na dalje odluke u
pogledu bezbednosne situacije u Iraku, neposredan operativni
prioritet Saveza ostaje uspeno sprovoenje zadataka preuzetih u
avgustu 2003. godine pri preuzimanju komande nad Meunarodnim
snagama za pomo bezbednosti (ISAF).
Omoguavanje efikasnog sprovoenja oba zadatka predstavlja
preduslov za bilo koju dalju odluku o jaanju uloge Saveza kad je re
o Iraku. Meutim, uloga Saveza u odnosu na stabilizacione napore u
Iraku bie neprekidno preispitivana.
161
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
Suverenost je slubeno prenesena na iraku prelaznu vladu 28. juna
2004. godine, kada je zapoeo NATO-ov Istambulski samit. Na zahtev
irake prelazne vlade i posle jednoglasnog prihvatanja
Rezolucije1546 Saveta bezbednosti UN-a, u kojima se trai pomo
meunarodnih i regionalnih organizacija za Multinacionalne snage u
Iraku, lideri NATO-a su se dogovorili o pomoi prelaznoj vladi u
obuavanju njenih snaga bezbednosti,dajui Severnoatlantskom savetu
zadatak pronalaenja naina za realizaciju ove odluke. Posle
razgovora s prelaznom vladom i posete irakog ministra spoljnih
poslova NATO-u u julu 2004. godine, kao i irakog predsednika u
septembru, odlueno je da NATO irakim bezbednosnim snagama obezbedi
dalju pomo u opremi i tehnici.
Savet je odobrio formiranje NATO Misije za sprovoenje obuke
(NATO Training Implementation Mission) u kojoj uestvuje 50 lanova
vojnog osoblja sa zadatkom otpoinjanja obuke odabranog vojnog i
civilnog irakog tabnog osoblja. Za razliku od operativnih misija u
kojima uestvuju borbene snage, ova NATO misija obuke je drugaija
jer se nalazi pod politikom upravom Severnoatlantskog saveta usko
saraujui s irakim vlastima kao i sa Multinacionalnim snagama u
Iraku pod vostvom SAD. Cilj misije je da pomogne irakoj prelaznoj
vladi da to pre razvije adekvatne nacionalne strukture bezbednosti
koje bi ubudue pruale zatitu irakom narodu. Bezbednost i zatitu
misiji pruaju delom Multinacionalne snage, a delom NATO.
Posebni zadaci misije obuhvatali su formiranje aranmana za
odravanje veza s irakom prelaznom vladom i sa Multinacionalnim
snagama; saradnju s irakim vlastima na razvijanju efikasne
bezbednosne organizacije, koja obuhvata obuku odabranog irakog
tabnog osoblja u Iraku; pomo u izboru irakih kandidata za obuku
izvan granica zemlje; i rad sa prelaznom vladom i Multinacionalnim
snagama na razvijanju jo detaljnijih predloga za NATO obuku,
konsultacije i saradnju. Obuka i mentorstvo za odabrano irako
osoblje u Iraku, kao i razvijanje uloge u koordiniraciji
nacionalnih ponuda za opremu i obuku, zapoeli su u avgustu 2004.
godine.
Preimenovana NATO Misija za obuku (NATO Training Mission) je u
nadlenosti amerikog generala, koji je takoe odgovoran i za poseban
program obuke pod vostvom Multinacionalnih snaga. Na taj nain, on
obezbeuje koordinaciju istovremeno zadravajui specifinost NATO-ovog
programa. Sveobuhvatnu odgovornost nad programom ima Vrhovni
savezniki komandant za operacije, sa seditem u SHAPE-u, koji
posredstvom NATO Vojnog odbora odgovara Severnoatlantskom savetu.
SHAPE ima podrku Saveznike komande za transformaciju u Norfolku
(Virginia, SAD) koja je odgovorna za koordinaciju obuke izvan
Iraka.
162
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
U septembru 2004. godine, NATO je, na osnovu zakljuaka i
preporuka svojih vojnih funkcionera, najavio pomo u uspostavljanju
irakog Centra za obuku, obrazovanje i doktrinu (Training, Education
and Doctrine Centre) koji bi imao stalnu podrku NATO-a. Smeten u
blizini Bagdada Centar je fokusiranna obuku irakih snaga
bezbednosti u vetinama rukovoenja. On takoe obezbeuje pomo NATO-a
pri koordinaciji obuke koju bilateralno pruaju razliite zemlje
lanice, u Iraku i izvan njega.
U oktobru 2004. godine, Severnoatlantsk savet je odobrio Koncept
operacija (Concept of Operations) kojim bi se poveala pomo NATO-a
irakoj prelaznoj vladi u obuci njenih snaga bezbednosti i pri
koordinaciji ponuda obuke i opreme. Koncept operacija postao je
osnov znaajnog praktinog poveanja pomoi u okviru posebne NATO
misije kao i osnov za razvoj detaljnog Operativnog plana
(Operations Plan) koji je Severnoatlantski savet odobrio u novembru
2004. godine.
Poetkom novembra 2004. godine, 19 pripadnika irakog bezbednosnog
osoblja uestvovalo je u osmodnevnom kursu obuke u NATO-ovom Centru
za zdrueno ratovanje u Stavangeru (Norveka) ovo je bila prva
aktivnost obuke voena izvan Iraka usklaena sa gore navedenim
odlukama. U programu obuke uestvovali su vii vojni oficiri i
civilno osoblje iz irakog Ministarstva odbrane i unutranjijh
poslova. Program obuke je bio fokusiran na funkcionisanje
operativnog komandovanja i sluio je kao pilot-projekt za dalju
obuku u Iraku i izvan njega. Irake zahteve za daljom obukom koju
organizuje NATO ili neka druga organizacija, usklauje NATO Centar
za koordinaciju obuke i opreme (NATO Training and Equipment
Coordination Centre). Ovaj centar sarauje sa slinim centrom u
Bagdadu na usklaivanju zahteva irake vlade za obukom i opremom, uz
podrku koju nudi NATO kao celina i njegove pojedinane zemlje
lanice.
Na sastanku u Briselu u decembru 2004.godine, ministri spoljnih
poslova NATO-a i formalno su odobrili proirenje NATO-ove pomoi
obuavanja u Iraku. Shodno tome NATO Misija za obuku (NATO Training
Mission) je poveana na 300 pripadnika osoblja za obuku i podrku, uz
intenzivniju obuku i mentorstvo vieg irakog bezbednosnog
osoblja.
163
FBD: PRIRUNIK ZA NATO
-
POGLAVLJE 18ULOGA NATO-A U DARFURU
Zajedno sa Evropskom unijom, NATO od jula 2005. godine pomae
Afrikoj uniji u proirenju mirovne misije u Darfuru (Sudan) sa
pokuajem da se zaustavi stalno nasilje. Savez pomae Afrikoj uniji u
vazdunom prebacivanju mirovnih snaga i civilne policije do ratom
zahvaenih podruja, osigurava obuku snaga vodei multinacionalnu
vojnu komandu i obraujui obavetajne podatke.
U aprilu 2005. godine, Afrika unija je zamolila NATO da razmotri
mogunost pruanja logistike podrke misiji Afrike unije u Sudanu, ime
bi misija proirila svoju operaciju u Darfuru i zaustavila
kontinuirano nasilje. U maju 2005. godine, predsedavajui Komisije
Afrike unije (Commission of the African Union) Alfa Umar Konare
(Alpha Oumar Konar), kao prvi funkcioner Afrike unije, posetio je
NATO i izneo detalje oko pomoi koju je zatraila Afrika unija. U
junu, posle daljih konsultacija s Afrikom unijom, Evropskom unijom
i Ujedinjenim nacijama, NATO je zvanino pristao da Afrikoj uniji
prui podrku u vidu vazdunog transporta i obuke.
NATO-ov vazduni transport je krenuo 1. jula 2005. godine, a
koordinie se iz Evrope. Posebna elija Afrike unije za vazduno
kretanje (African Union Air Movement Cell), sa seditem u komadi
Afrike unije u Adis Abebi (Etiopija), koordinie pokret dolazeih
jedinica. I NATO i Evropska unija, uz liderstvo Afrike unije,
osiguravaju eliji osoblje za podrku.
NATO takoe organizuje radionice sa temom izgradnje tabnih
kapaciteta za oficire Afrike unije u okviru Komande rasporeenih
integrisanih namenskih snaga (Deployed Integrated Task Force
Headquarters) u Etiopiji.
Obuka se zasniva na planiranju na stratekom nivou i fokusira se
na tehnologije i tehnike ime bi se uspostavila sveobuhvatna analiza
I razumevanje Darfura, i prepoznala podruja gde primena mogunosti
Afrike unije moe da utie i oblikuje operativno okruenje za
spreavanje kriza. Posle zahteva Afrike unije podnetih 16. septembra
2005. godine, NATO je odluio da nastavi sa pruanjem pomoi
obezbeujui vazduni transport i izgradnju kapaciteta.
164
FBD: PRIRUNIK ZA NATO