Deseto predavanje: Rasprava o klasi u savremenoj
sociologijiPosle WW2 se javila se teza da razvijeno potroako dutvo
vodi nestanku klasa. Osnovna ideja jeste da su sada svi srednja
klasa, a ako su ssvi srednja klasa onda zapravo klase i ne postoje.
Umesto klas. druva nastaje masovno drutvo, a na masovno drutvo je
nemogue primeniti klasnu analizu. Nizbet se slaga sa tom idejom. On
smatra da klasnost u industrijskim drutvima 19. veka nije posledica
industrijskog razvoja, ve zadravanja starih hijerarhijskih
struktura iz premodernog vremena. Ta drutva su nastavila da trae
stalee i u novim drut. grupama. Tako je nastala predstava o
klasama-industrijskim varijantama tradicionalnih stalea. Mautim, sa
okonajem demokratizacije drutva, sa pravom glasa koje dobija svaki
pojedinac, klasa u onom smislu vie ne postoji, tj. postoji ali samo
kod sociologa.Ipak klase su i dalje , za sociologe, ostale
najznaajnije skupine i u savremenim dutvima. Robert Holton (Ima li
klasna analiza budunost? Maks Veber i liberalni izazov shvatanju
klase kao Geteinschaft-a) Holton misli da se dosadanaj upotreba
klasa moe predstaviti preko Tenisovih pojmova GETEINSCHAFT i
GESELLSCHAFT. Neki sociolozi pod kalsom podrrazumevaju zajednicu
(GETEINSCHAFT), dok dugi je vide kao vie kao drutvo. Ako zajednicu
i drutvo stavimo na du dobija se GETEINSCHAFT- GESELLSCHAFT osa,
preko koje se mogu uoiti 3 najznaajnija poloaja pri upotrebi
klase.1. Jako znaenje klase (krajnje levi poloaj). On se nalazi na
gmajnaft delu spektra, i tu je klasa izraz i strukturalne
raspodelel moi, nejednakosti i eksploatacije, ali i izraz grupne
svesti. Predstavnik je Marks. U ovoj varijanti se celo dutvo vidi
kao rezultat delovanja i sukobljavanja zajednica, a kako je
najvanija zajednica klasa, sociolozi s emoraju baviti najvie
njom.2. Slabo znaenje pojma klase (krajnje desni poloaj). On se
nalazi u gezelaft delu, a klasa je tu samo jedan od obrrazaca
nejednake aspodele moi. Predstavnik je Veber. U ovoj varijanti
klasa je koristan instrument za socioloko orue za objanjavanje
drut.poloaja pojedinca, ali ne i za objanjenje politikih kretanja
ili svetske istorije.3.Umereno jak pojam klase (srednji poloaj),
nalazi se na sredini ove ose. Tu je klasa glavna dimenzija drut.
nejednakosti koja iam veze sa politikom i drutvenom promenom. Ali
ta veza nije ni nuna ni direktna. Predstavnik je Hirst, koji kae da
klase kao takve ne mogu da delaju i da stranke nisu direktan
ekdponent klasne politike, ali da stranaki programi i dalje
korespondiraju interesima klase.Sam Holoton se zalae za dalju
afirmaciju veberijanskog pristupa. Ukazuje na 2 nove drutvene
pojave koje se ne mogu razumeti sa srednjeg poloaja:1. irenje
uslunih zanimanja i propast teke industrije, razbijanje trad.
radnikih zajednica2. erozija klasnog glasanja, propast sindikata i
smanjenje lanstva u levim partijama, pojava novih drut.
pokretaKlark I Lipset podravaju Holtona u svom delu Jesu li
drutvene klase mrtve? Klase su deo tradicionane hijerarhije,
zasnovane na moi, statusu i novcu. Ali ta hijer. postepeno slabi to
se ogleda u 3 kljuna drut. polja: politici, ekonomiji,
porodici1.Politika: Pria o klasnom glasanju. Oslanjaju se na delo
Politiki ovek. Tu je bitan Alfordov indeks preko koga izraunavaju
(on se smanjio). Ljudi se sve manje usredsreuju na klasno glasanje,
mnogo su bitnije stvari poput stila ivota, a sve manje ideologije,
politika, klasna borba.2.Ekonomija:Dolazi do razbijanja
hijerarhijske, cnetralizovane strukture proizvodnje. Takoe, nova
radna mesta slabe klasn u dominaciju na poslu. Slabiji klasni
odnosi na poslu kombinovani su sa irenjem srednje klase, to dovodi
do toga da klasna struktura vie nije piramidalna, ve popima izgled
dijamanta.Porodica: i ovde je prrimetno slabljenje hijerarhijske
strukture i drutvene uloge porofdice kao osnovne klasne
reprodukcije. To je naroito primetno od 60 pa na ovamo. Porodini
status vie nije toliko bitan, akcenat je sada na obrazovanju.Haut,
Bruks i Manca se ne slau sa ovom gospodom (Opstanak klasa u
post-industrijskom dutvu). Oni smtarju da da ova pria o smrti klasa
ne pije vodu, jer poiva na selektivnim podacima. Pa tu navode
podatke kao to su: nejdnaka raspodela bogatstva u SAD i drugim
kapital. drutvima, to dalje vodi da oni koji imaju bogatstvo mogu
da kontroliu politiaer, medije, kolski sistem. Zbog toga oni misle
da klasa i dalje ostaje:1. kljuna determinanta materijalnog
interesa pripadnika neke strukturalne grupe2.pokazatelj kakvu
drutvenu promenu prieljkuje ta strukturalna grupa3.pokazatelj
ivotnih ansi i obrazaca ponaanja pripadnika oderene strukturralne
grupepa kritikuju:1. u politici smanjenje Alfordovog indeksa ne
znai i automatsko smanjenje klasne strukture2. u ekonomiji: stari
hijer. odnosi nastavljaju da prebivaju, bez obzira na izvesne
promene3. porodica, kau, i dalje ostaje izvor nejednakosti i
drutvene bede.Zakljuak ove ekipe: raanje novih nejednakosti ne znai
smrt starih, jednodimenzionalan model klasa iz 19 veka nije dobar,
i treba ga zameniti viedimanzionalnim ali izgradnja novog modela ne
znai smrt klasa.Jan Pakulski (Smrt klase ili marksistike teorije
klasa?). Po njemu pojam klasa obuhvata ono to Sartori naziva
pojmovnom rastegljivou. Njegov obuhvat se stalno iri na rraun
jasnoe i odreenosti, pa u susretu sa novim injenicama koje ne idu
uprilog pojmu, saznajni sadraj pojma poinje dase prazni, da bi
pojam i dalje mogao da obuhvata stvarnost. Tako pojam klase postaje
velika, isatnejna mrea koja obuhvata razliite stvari, ime klasna
teroija postaje teroija svega i svaega. Osim toga, u ovaj pojam se
ugrauju razliiti koncepti, iz kojih proizilaze azliite konsekvence.
Da bi se razumeli razliiti koncepti klase u sociologiji treba
prihvatiti sledeu tipologiju.OBJANJAVALAKIOPISIVAKI
Objektivnistrukturalni mehanizamekonomska
kategorija(zanimanja)
Subjektivnidrutveno-politiki akteridrutveno-kulturna
kategorija
Objanjavalaki pristup koristi klase u objanjavanju drutvenih
sukoba i promena. Objektivno-objanjavalaki: naglasak na objektivnim
i antagonistikim interesima, bez obzira koliko su slabo izraeni u
sferi svesti ili delanja (Altiser). Subjektivo-objanjavalaki:
naglasak na drutvenom subjektivitetu i akciji (Turen)Opisivaki
pristup koisti klasu u opisivanju obrazaca drut. nejednakosti.
Klase u ovom pristupu jedinice stratifikacije, odnosno jedinioce
nejednakosti u raspodeli drutvene moi, u ekonom. ansama, u prestiu
zanimanja itd.. OBjektivno-opisivaki: naglasak na opipljivim
stavkama poput bogatstva, dohotka, zanimanja, obrazovanja ili
kombinacijama. Subjektivnoopisivaki: naglasak je na
drutveno-kulturnim apsektima nejednakosti, poput normi, ivotnih
stilova itd (Voner). Pakulski misli da su Klark i Lipset pogreili
utoliko to su pod klaosm podrazumevali marksistiki koncept klasa. A
veberijanski je bolji, po njemu.Voters je slino mislio (Uspon u
stratifikacijskom sistemu:jedan doprinos debati o smrti klasa)
Poslednjih 200 god. industijskih nacija se moe videti kroz smenu 3
soja drutava:1.klasno drutvo;19 i poetak 20 veka; odlikuje ga
dominacija ekonomije nad drugim sferama drutva2.stranako drutvo; od
1920-1970; odlikuje ga dominacija dravne regulative i plasnska ili
komandna ekonomija3.statusno drutvo;1980 nastlo; odlikuje ga
dominacija kulture kao naina ivota i potronjeRadikalniji od
PAkulskog i Votersa je Rej Pal (Je li car go? Neka pitanja u vezi
sa adekvatnosti socioloke teorije) Klasa je , po njemu, prestala da
radi bilo kakav posao u sociologiji, postoji 6 razloga za
to:1.model klasna struktura-klasna svest en moe da objasni kako je
dolo do dubokih promena savremenih drutava. primeri za to su: SSSR
i Gorbaov. Britanija i Taerka ili SAD i Regan2. model klasna
struktura-klasna svest-klasna akcija teko moe dao bjasni zazo on
ima jae delovanje kod nemonih drut grupa3. pripadnici klasnog model
anisu ni posle 100 godina u stanju da se sloe oko toga koliko klasa
zapravo postoji4.umesto utvrivanja kauzalnih mehanizama, nude se
cirkularna objanjenja5.u trinim istraivanjima pokazalo se da klasa
kao varijabla ne fukcionie6. postoji opte slaganje da je dolo do
slabljenja klasnog identiteta u politikiE sad kree pijaca.Goltrop i
Maral (Obeavajua budunost klasne analize) kau da ima i boljih
koncepta od marksistikog. Ti koncepti pomau istraivanju:1.odnosa u
proizvodnju sa stanovita trita rad i razliitih sektora nac.
ekonomije2.procesa pitem kojeg se pojeidnci i njihove porodice
raspodeljuju3posledica koje to ima na njihove ivotne anseUkazuju da
koncept klae treba skapirati kao istraivaku, a ne teorijsku
kategoriju. Ovaj pristup se razlikuje u 4 lementa:1. nema teorije
istorije, po kojoj je klasni konflikt lokomotiva razvoja2.nema
teorije eksploatacije3.nema teorije klasno-zasnovane kolektivne
akcije4.nema redukcionistike teorije politike akcijePoenta jeste da
oni misle da treba zadrati klasnu analzu, ali u drugaijem
obliku.POnovo se javlja Pal. On kae da klasa nije ni istraivaki,ni
teorijski znaajna kateogorija. Po njemu da bis e klasna analiza
spasila moraju se popraviti njene teroijske manjkavosti. E sad, on
podsea Goltropa da njegov pojam klase pbuhvata 7 demografskih
kategorija (veliina dohotka,izvori dohotka,druga novana primanja,
druga nenovana primanja,stepen ekonomske sigurnosti, ansa za
ekonomsko napredovanje,mesto u sistemu autoriteta i moi) a da danas
on tvrdi da je klasa samo nalepnica za ovih 7 kategorija. a da je
on da bi dosao do ovoga morao da ima neke teroijske pretpostavke.
Poenta je da klasa mora da bude i istraivaka i teroijska
kategorija.Nova baba na pijaci jeste Dzon Skot. On se slae sa Palom
da postoje neki teorijski problemi veberijanske klasne analiize.
reenje je, po njemu, vraanje korenima tj. samom Veberu i njegovom
koceptu drut klase. I poslednje bakute u ovoj prici jesu, a ko
drugi do PAKULSKI I VOTERS (Smrt klasa). Oni tu izlau sve razloge
za naputanje klasne analize, ali ne zato to je dolo do nestanka
nejednakosti ve ybog toga to su klasne zmaneile statusne
nejednkaosti.Zajebao m Antonijo, javlja se opet Skot. on kae da ova
dvojica preteruju kada kau da treba izbaciti uopte kalsu, jer
klasni odnosi i dalje postoje.4 pitanja su najvanija za ovu priu1.
ekonomsko odreenje klase2.veza ekonomske klase i ivotnih
izgleda3.kako se od keonomskih klasa i ivotnih izgleda uobliavaju
drutvene klase4.odnos klasne svesti i klasnog vienja dutvaImamo jo
jedan put spasavanja klasne analize. Taj put moe biti preko
suavanaja klasne analize ili preko pojma rente. Ovom stranputicom
su krenuli i kolege Dejvid Gruski i Dzasper Sorensen. Oni su preko
zanimanja objanjavali klasu. Oni mile da zanimanja pokazuju stvarne
proizvodne drutvene odnose. Stoga, stvarna klasna struktura postoji
samo na viim nivoima agregatnosti. Oni ele da ukau da azliiiti
stpeni obrazovanja, prihoda i prestia, koji veoma estoodlikuju ak i
srodna zanimanja, tekod a doputaju njihovo spajanje u jednu kalsu.
Stoga je svako zbiranje zanimanja previe nasilno da bi moglo da
uspe.Sa druge strane, zanimanja jesu izraz dubinske podelel rada i
sutinske borbe koja se u drutvu vodi oko pravnih nadlenosti. Usled
pravne i ekonomske borbe proesija oko f. poloaja u podeli rada,
dolazi do transformisanja esto samo nominalno zansovanih grupacija
kakva su neazvijena zanimanja u relane, politiki aktivne i
socijalno razvijene grupacije kakve su organozovana ili jaka
zanimanja.identifikacija:u mnogim drutvima postoji slab drutveni
identitet. to je zato to se ljudi poistoveuju sa zanimanjem koje
imajusvesnost o drutvenom poloaju:opet ista pria, ljudi ne kapiraju
klasni poloaj, nego poloaj koji im ide uz
zanimanjezatvorenost:stvarna zatvorenost rada, nasupeot veini
klasnih analiza, ne postoji kod kalsa, ve kod pojedinih
zanimanjakolektivna akcija: klase kao grozdovi zanimanja pokazale
su potpuno nesklonost ka kolektivnom ponaanju. nain ivota: za
razliku od difuzne kulture klasa u okviru zanimanja nije teko
otkriti postojanje jasnih i uoblienih potkultura.I jo jedan lik: Oe
Sorensen. on razlikuje 2 vrste nejdnkasoti. jedna prositie iz
razlika u mentalnim i fizikim sposobnostima pojedinaca, a duga se
zasniva na pogodnostima koje pruaju odreeni poloaji u drutvenoj
strukturi.Te strukturalne pogodnosti jesu mesto na kome pojedinci
ostvarju rentu. Rente su dobici koji nastaju tako to vlasnici
imovine kontroliu ponudu te imovine na tritu, zbog ega ponuda ne
raste srazmerno porastu potranje, ime se omoguava krae ili due
ostvarivanje povenaog dobitka. OVaj mehanizam on naziva
eksploatacijom, iz nejga proizilaze eksploatacione klase tj.
definisane strukturne lokacije koje omoguuju pravo na imovinu koja
poizvodi rentu. on ovom idejom spaja neomarksistiku teoriju sa
teorijom dejvida rikarda. Rajt ovo nejgovo shvatanje klasa zove
neorikardijanska klasna analizaSorensen razvrstava rente po 2
osnova. Prva je razlika po trajnosti, postoje prave(trajne rente,
posedovanje zmelje) i kvazi rente(dobici od resursa ija je ponuda
osetljiva na cenu, proizvodna tehnologija). Druga podela se zasniva
na mestu gde renta nastaje, u tom pogledu postoje 3 glavna
oblika:1.monoploska renta nastaje ograniavanjem
proizvodnje2.kompozitna renta tie se specifinosti odreene imovine
ili radne snage i nastaje kada su 2 odvojena resura toliko
psecifina jedan za drugog da zarada od njihove zajednike upotrebe
prevazilazi zaradu od odvojene upotrebe njihovih resursa3.renta na
osnovu prirodne nadarenosti ili kulturnih orednosti ima svoj izvor
u uroenim talentima koji su neophodni za neke traene poslove, ili u
kulturnom kapitalu preko kog se ostvaruju bolje drutvene
pozicije.
11. predavanje i vebice Pareto Moska Mihels
Teorija elita je suparnika teriji klasa. Osnivai teorije elite
bili su Pareto, Moska, Mihels.Vilfredo Pareto, Rasprava o optoj
sociologiji, eleo je sociologiju jednako nauno i iskustveno
zasnovanu kao to je ekonomija. Smatrao je da sociolog ima da samo
posmatranjem i analizom utvrdi injenice, zatim da uoava uzajamne
veze izmedju tih injenica i da na osnovu toga prui odredjeno
objanjenje, i zbog tog njegovog odbijanja da sociologiju postavi na
mesto glavnog drutvenog presuditelja, nije se dopadao
socijalistikim drutvenim misliocima, koji su ga nazivali buroaskim
Marksom. U svojoj teoriji, Pareto kree od pojedinanog ponaanja, eli
da otkrije pravilnosti. Osnovna jedinica sociolokog prouavanja
jeste delo, in. U delu treba razlikovati naknadno objanjenje, zato
je neto uradjeno, od onoga to predstavlja tendenciju ili sklonost
karaktera koja dovodi da se odredjeni sojevi postupaka ine pre nego
drugi.DERIVACIJA su objanjenja i opravdanja nakon dela, to je vrsta
naknadne racionalizacije. Ali, sociolog treba da utvrdi stalne
unutranje tenje koje oveka vuku da se ponaa na odredjeni nain,
preko tih znanja moe se doi do predvidjanja buduih postupaka.
REZIDUUMi su tendencije u ljudskom ponaanju koje preostanu kada se
odbace svii slojevi naknadnih opravdanja i objanjenja.Klasa
reziduuma ima 6, ali su najvanije prve dve: reziduum kombinovanja i
reziduum postojanosti agregata. Reziduum kombinovanjan podrazumeva
sklonost pojedinca ka preduzimljivosti, inovativnosti, aktivizmu,
originalnosti, dakle ka promenama. Reziduum postojanosti
podrazumeva sklonost ka stabilonosti, kontinuitetu, razboritosti,
opreznosti. Kod jednih je prvi, kod drugih drugi reziduum, za
sociologiju jeste bitno da se utvrdi koji reziduumi preovladjuju u
odredjenim grupama, naroito su vane elite ovde.U elite spadaju
najsposobniji u svakoj grani delatnosti. Osnovni izvor nejednakosti
i jesu razliite sposonosti. Sve teorije i ideologije jednakosti,
demokratije, socijalizma, jesu samo naknadne racionalizacije kojima
savremena drutvena elista opravdava svoju mo. Razlike u
sposobnostima su prirodne i neunitive i predstavljaju osnov za
obrazovanje elite. Elita sastavljena od 100% najsposobnijih je
teorijski ideal, ali to je vie taj ideal ispunjen, drutvo je vie u
ravnotei. Drutvo je istovremeno postojano, ali se i razvija. U
stvarnosti, u elitu dospevaju i oni manje sposobni, pa zbog toga
dolazi do kriza i ispadanja iz ravnotee. Tako revolucije nastavju
jer se u viim drutvenim slojevima, zbog usporavanja kruenja elite,
nagomilavaju dekadentni elementi koji vie ne poseduju rezidue
pogodne za odravnje na vlasti. Npr. Pogoddne rezidue su one koje su
spremne da se upotrebi sila, a kada ih nema u eliti, gomilaju se u
niim slojevima, tamo u prvi red dolate elementi superiornih
kvaliteta koji podrazumevaju hrabrost da se posegne za silom. Elita
najee silu kombinuje sa podmiivanjem, laskanjem, sistematskim
obmanama, ukljuivanjem najopasnijih vodja iz niih klasa u elitu.
Ako nema odlunosti da se mo brani silom, nema ni moi. Epoha
revolucije je epoha nestabilnosti, a kada dodje do zamene elite,
uspostavie se nova ravnotea i drutvo e moi da napreduje.Karakter
elite zavisi od preovladjujuih rezidua. Ako veinu ine rezidue
kombinovanja, to e biti klasa spekulatora, ako preovladjuju rezidue
postojanosti, onda rentijeri. Postoji pravilnost u smenjivanju
pojedinih klasa rezidua koja se moe predstaviti kao kruno kretanje.
Ciklus poinje sistemom koji je u ravnotei, onda u drugom koraku
dolazi do destabbilizacije sistema, i u treem koraku do
uravnoteenja, da bi se na kraju dobiio novi ravnoteni sistem.Ovaj
ciklus moe da se prati na tri polja: politika, ekonomija i
ideologija.Politika: Pareto razlikuje elitu u kojoj postoji
reziduum postojanosti, lavove, i elitu gde preovladjuje reziduum
kombinovanja, lisice. Lavovi su politiari koji insistiraju na
stabilnosti poreta i na kategorijama kao to su ast, snaga,
dostojanstvo, skloni su da stavljaju naglasak na spoljnu politiku,
dok se lisice koncentriu na unutranja pitanja, popravak sistema,
reforme. Na poetku su tu lavovi, koji ubrzo upadaju u ratove, a da
bi sistem opstao, prinudjeni su daukljue lisice, kako bi pomogle da
sistem uspenije radi. Medjutim, lisice privlae jedna drugu i
postaju dominantne, to vodi reformi sistema i u prvi plan dolazi
unutranja organizacija. Medjutim, i tu unutranju organizaciju
remete unutranje borbe i intriigem drutvo postaje nestabilno,
potrebno malo sile zbog stabilnosti, dodju lavovi i tako u
krug.Ekonomija: Postoje rentijeri i spekulanti. Rentijeri zaziru od
rizika, imaju vlasnitvo i stabilne prihode, a spekulanti uivaju u
poslovnim kombinacijama i rizicima koji donose velike dobitke. Dok
se rentijeri oslanjaju na prihode od vlasnitva, spekulatori tee
prihodima od trinih i finansijskih poslova. Na poetku su tu
rentijeri, ali oni vode stagnaciji i recesiji, a zatim u pomo uskau
spekulanti koji daju dinamiku privredi, i postaju dominantni. Oni,
ipak, vode nestabilnosti uputajui se u rizine operacije i to vodi
ponovo potrebi za stabilnou, tj. Rentijerima.Ideologija: U sferi
ideologije, religije i nauke, posoje rezidue postojanosti,
svetenici, i ideoloke elite u kojima preovladjuju rezidue
kombinovanja kritiari (kritiki intelektualci). Dok svetenici
insistiraju na vrstini ideja, kritiari trae racionalna objanjenja i
inovativni su. Ovde ciklus kree od svetenika, koji postepeno
okamenjuju uenje i kao takvo ono nije u stanju da se nosi sa
promenama koje se u stvarnosti dogadjaju. Otuda kritiari prvo
popravljaju doktrinu, ali ubrzo kritinost postaje vrlina, i oni
preuzimaju sistem, ali skepticizam postaje neodriv i tako u
krug.Pareto vidi istoriju kao postojano kruenje i smenjivanje
elita, Istoriija je groblje aristokratija. Ona drutva u kojima nema
promene, propadaju.Parsons je od Pareta preuzeo vie kljunih
ideja:-ideju pluralizma uzronosti: i Pareto je smatrao pogrenim
svodjenje sociolokog objanjenja na neki glavni uzrok, sve utie
jedno na drugo-ideju funkcionalnog odnosa: odnos svih pojava sa
svim-ideju drutvenog sistem: zadazak je sociologa da prouava drutvo
kao sloeni sistem inilaca koji te inioce odrava u svojevrsnoj
ravnotei-ideju moi : cirkulacija
Gaetano Moska, Teorija vlasti i parlamentarizma, Osnovi politike
nauke, eleo da politiku nauku uini pozitivnom, sociologiju i
politikologiju video kao vliske.Elitu naziva politika ili vladajua
klasa. Veruje da postoji klasa ljudi koja vlada i kojom se vlada, i
ova prva je uvek malobrojnija, monopolie vlast i uiva privilegije,
dok je druga usmeravana od prve na nain koji je manje ili vie
zakonit i manje ili vie nasilan. Druga, pozinjena klasa snabdeva
vladajuu materijalnim vrednostima. Drutvena mo politike klase
odvaja je od ostatka zajednice, bez obzira na to da li je skupina
radnika, svetenika, bogataa ili inteligencije.Politika klasa je
uvek u manjihi, jer je neophodan upravljaki stroj zarad socijalnog
reda. Ovo deluje nedemokratski, ali Moska insistira na tome da
manjine uvek vladaju, dok mase ostaju neorganizovane. Osim bolje
organizovanosti, politika klasa je nosilac i odredjenih svojstava,
nekada bogatstva, sposobnosti, znanja, danas strunosti i
obrazovanja. Ona je i nosilac najvanijih moralnih, politikih i
religioznih uverenja u ime kojih upravlja drutvom. Ova svojstva se
prenose vaspitanjem na narataje. Politike klase nigde ne vladaju
samo silom, ve imaju izvesne drutveno cenjene osobine koje
legitimiu njihovu vlast. Preko takozvane politike formule,
opravdavaju svoju vlast, uvek postoji neka pria koju prihvataju oni
kojima se vlada. Bitno je da u tu priu veruje i sama vladajua
klasa, to vie veruje to je vee samopouzdanje i volja da se vlada.
Stvarnost se, recimo danas, razlikuje od politike formule: iako se
stvarno veruje u parlamentarizam, demokratiju tralala, umesto veine
vlada manjina, umesto parlamenta oligarhija, umesto meritokratije
postoji samo vea otvorenost politike klase za ambiciozne pripadnike
donjih klasa. Politike formule su bitne za stabitnost, dokle god
vladajua klasa uspeno proizvodi i odrava politiku formunu,
delotvorno upravlja druptvom, nije zatvorena,drutvo napreduje. Kada
ovo sve ne ini,dolazi do krize i nasilja. U okviru vladajue klase
odvaja se frakcija koja je nosilac novih verovanja i trai podrku
mase, ili se u okviru same mase organizuje zametak nove vladajue
vlase, tzv plebejska upravljaka klasa i kree se u pobunu. Ko e
pobediti zavisi od togha ko se vie dopadne masama. Elita uvek
postoji, i kada jedna nestane, biva zamenjena drugom. To da je
mogue da iz niih delova drutvene lestvice dospeju na vrh, jeste
molekularno podmladjivanje, ali ono ne traje dugo. Otvorenost
politike klase ne traje dugo, zbog psiholokih tenji ljudskih bia
zatvaraju se kao grupa i monopoliu u svoju korist. To je doba
kristalizacije politike klase, tu je razdoblje socijalne
stabilnosti, dolai do stvaranja navike i svi postaju ubedjeni da i
treba da budu na tom mestu na kom jesu, i oni vii slojevi, i oni
nii. Karakter i struktura politike klase u odredjenom drutvu su od
velikog znaaja za utvrdjivanje strukture, brzine i stupnja promene
u kojoj se to drutvo nalazi. Politiku elitu najee ine dva sloja:
vrhovne vodje i visoka elita nekog druptva, gde je najvie stotinak
ljudi, a drugi sloj je srednja klasa ili medjusloj koji podrazumeva
sva upravljaka mesta u nekom drutvu. Ako je gornji sloj glava
drutva, donji sloj politike klase je kima, a masa je ispod, i
njihova poslunost je tu ne iz straha, ve potovanja.Masa ima potrebu
za vodjom, a tu potrebu zadovoljava pk. Masa nikad ne preztima
sasvim vladajuu formulu, ve se zadravaju u delovima naslage starig
verovanja i oseanja koja su preivele razliite smene politikih
formula. Zato, brza izmena ideja pokree samo politike klase, dok su
nie sklone konzervaciji. Zbog manjka ambicioznosti, masa se pokree
samo u situaciji kada joj je ugroen opstanak, dok se ovek iz pk
pokree i kada mu opstanak nije ugroen.
Robert Mihels se zanima za stranke i sindikate, Sociologija
politikih stranaka.Po Mihelsu, demokratski princip podrazumeva:
Podjednako uee i uticaj lanova u obavljanju poslova organizacije
Slobodne izbore gde svi mogu biti izdabrani Kontrolu glasaa nad
onima koji glasajuMedjutim, u praksi postoji manjina rukovodilaca i
veina nad kojima se vlada.U poetku su rukovodioci izvrni organi
kolektiva, ali vremenom dostiu skoro neogranienu mo nad obinim
lanovima, nastaje oligarhija.Postoji nekoliko razloga zato su ova
naela praktino nemogua.Veliina organizacije uslovljava donoenje
odluka koje e biti veinske je nemogua. Osim toga, postoji sloenost
zadataka, i ti zadaci nisu svima podjednako razumljivi, ve je
potrebno predstavnitvo. Potrebno je brzo donositi odluke, a
demokratski postupci su spori . Potrebna je i strunost i iskustvo,
a to imaju jedino rukovodioci. Sve u svemu, organizacija je ta koja
stvara gospodarstvo onih koji su izabrani nad biraima. Onaj ko kae
organizacija, kae oligarhija, to je organizacija razvijenija,
oligarhija je jaa i po prirodi nedemokratska. Kada su jednom na
vlasti, rukovodioci vie ne predstavljaju obine radnike, ve
zastupaju svoj interes i tohga su svesni. Zbog toga, kriza
dvadesetih nije nikakva sluajnost ve je posledica gvozdenog zakona
oligarhije. Drutvo je sve organizovanije, time i podlonije
oligarhiji. To to u svakom drutvu postoji oligarhija, Mihels ne
vidi kao Marks da e socijalistika revolucija to razbiti, ve je i u
socijalistikom pokretu zametak noove, snane drutvene oligarhije. U
savremenim drutvima teko moe biti istinske demokratije. Ako je i
nema, onda makar ima razliitih stepeni prisustva u oligarhijskim
porecima, i istinske demokrate e se zalagati da taj stepen bude to
vei.Mihels razlikuje tri dela elite: politiku iji je koren moi u
dravi, ekonommsku koja radi sa novcem i intelektualnu, koja
upotrebljava rei, znakove i nauku.Postavio je i zakon klike koji
kae da kad god imamo neku ljudsku grupu, odmah se unutar nje
obrazuju suparnike klike.Sudbina teorije elita sredinom
dvadesetihUspon faizma i nacizma i WWII su prekinuli razvoj teorije
elita. U to vreme soc nije bila institucionalizovana, ali kada je
postala posle rata, teorija elita se smatra nedemokratskom i
reakcionarnom, i povezanom sa faizmom. Tokom pedesetih, ima pokuaja
da se obnovi neto od ovog teorijskog pristupa, ali je krajnji uinak
toga bio potvrdjivanje navodne nedemokratske naravi ove
teorije.Obnovu je zapoeo umpeter, koji ne veruje da demokratija
znai vladavinu naroda, ne samo zbog oigledne nemogunosti nekoliko
miliona da vladaju, ve zbog teorijske manjkavosti same predstave o
demokratiji kao vladavini naroda. Ona se esto razume kao vladavina
opte voje koju sprovode predstavnici.Prvo, ne postoji nita tako
dobro da bi se svi oko toga sloili. Drugo, ak i da se to dogodi,
uvek bi se razlikovali naini da se do tog dobra dodje. Tree, ako bi
se svi sloili oko ciljeva i sredstava, to ne bi znailo da su ti
ciljevi i sredstva opte dobro tog drutva, jer se grupe mogu varati
u pogledu sopstvenih interesa, ak i pre prave greke nego pojedinac.
Uz veu iracionalnost naroda kao grupe, ide i slabo razumevanje
drutvenih problema. ak i kada obian svet ima neto znanja o nekom
politikom pitanju, on pokazuje veliku meru lakomislenosti u vezi
odlluka ili reenja koje treba doneti, a to je esto zato to se ne
vide jasno i brzo posledice odluke, kao to se vide u bridu.. ta
god. Sve u svemu, daleko je vea verovatnoa da e neko drutvo
propasti, nego da e veina njegovih pripdnika stei neophodna znanja
i postati dovoljno racionalni da mogu da nose vane politike
uloge.Te odluke donosi manjina.Sutina demokratije nije da svi
uestvuju u donoenju odluka, ve da se stvori demokratska manjina, i
to preko optih i slobodnih izbora. Kazna za lo rad je to nee biti
ponovo izabrani, nagrada to to hoe. elitu moe da ograniava samo
druga elita i zato je vano da mo postoji u razliitim delovima
drutva, kako bi drutvo ostalo demokratsko i brzo donosilo odluke.Tu
je i Lasvel koji kae da je podela na masu i elitu nuna, Berelson,
Kornhauzer. Svi nastoje da kritiki preispitaju neka shvatanja
vezana za demokratiju i da pokau da je re vie o mitovima nego o
naunim uvidima. U Amerikici nema demokratijice, nego je samo masa
pasivna, ne razumeju stvarni izborni proces, i postoje elite koje
sve organizuju. Dobro je da je tako jer kad bi se mase digle, to bi
vodilo ka totalitarizmu, ovako kad su svi uspavani sve je super.
Truman tvrdi slino, stabilnost daju elite koje dele saglasnost oko
temeljnih pravila i vrednosti, i takodje one shvataju da je njihov
poloaj odredjen sistemom i interes da sistem bude ouvan.Tu su i
Mils u Americi i Aron u Francuskoj, ali o njima kasnije, u
Britaniji je tu Pari, a u Nemakoj Manhajm i amler.U SAD su tokom
ezdesetih za teoriju elita okolnosti bile neto manje nepovoljne
nego u Evropi. Sartori smatra da je demokratija u prednosti u
odnosu na ostale sisteme jer obezbedjuje stalnu obnovu elita i
bolji odabir novih i sposobnih pripadnika elita, demokratija nosi i
opasnosti od demagogije koje vode ka haosu i totalitarizmu i zato
elite moraju da se suzdravaju od demagogije.Suzan Kelr odbacuje
ideju da u savremenim dutvima postoji jedna svemogua ekonomski i
politiki vladajuaklasa, umesto nje na delu je vei broj stratekih
elita. Po njoj je elita manjina koja je zaduena da slui zajednici
na drutveno vredan nain. Za razliku od stalea ili klasa, elite su
otvorene i poivaju na strunosti. Postoje privredna, upravna,
politika, umetnika, nauna, religiozna i druge elite. Prema fjama
koje vre, one se mogu podeliti u 4 osnovna soja:1. Elite koje
ostvaruju optedrutvene ciljeve, politike elite2. Elite koje
razvijaju sredtsva da se ti ciljevi ostvare, upravna elita3. Elite
koje utvrdjuju osnovne drutvene vrednosti, rel. Ili int. Elita4.
Elite koje predstavljaju vrednosni uzorSvaka strateka elita nastoji
da obavlja svoj zadatak, ali su one deo jedinstvenog sistema u kome
postoji funkcionalno jedinstvo, nadziru se i ograniavaju, ali
postoji medju njima saglasnost, i imaju jasno vodjstvo u odnosu na
nie slojeve.Teorija klasa je nadaleko zaklanjala teoriju elita i
evo nekoliko razloga zato prema Evi Ecioni Halevi.1. Razliit ugled
i znaaj osnovaa suparnikih teorija2. Halo efekat ideologije, Marks
za jednakost, socijalnu pravdu... a teorije elita se vezuje sa
faizmom3. Problem terminologije, elita ima ugradjeno vrednosno
stanovite, asocira na elitizam i opravdavanje vladavine elita4.
Zanemarivanje demosa, odnosno javnosti, masa je pasivni, apatini
deo drutva5. Naglasak na elitistiku borbu oko moi, odnose se esto
samo na drutveni vrhSve se ovo pokazalo kao zabluda. 1. Teorije
elita ne kmoja da budu simplicistike, ve hijerarhija elite moe biti
izraena kroz sloen pojmovnik, npr. elite, podelite, javnost2.
Teorija elita ne mora nuno biti elitistika, Mils, DomhofPojam elite
e moe definisati tako da mu se potpuno smanji normativni sadraj,
Lasvel, Kaplan, Keler3. ak ni elite ne moraju nuno biti elitistike,
npr. intelektualna elitica istonoevropskih zemalja je pomogla da se
srui zli komunizam4. Teorija elite nije nuno nedemokratska5. Ne
mora nuno zanemarivati javnostZato su kritiari elita tokom druge
polovine 20. Veka odbacivali kritike koje su dolazile od strane
teoretiara stratifikacije i svadjali se. Njihovi odgovori su se
zasnivali na sledeem: samo ljudi i njihove stvarne skupine mogu da
deluju, klasa ne, jer kako i gde klasa neto odluuje? Klase jesu
vane, ali klase ne deluju.Teorije klase se brane da klasa zapravo
deluje preko klasnih organizacija, ali onda kau elitisti , ako
klase ne mogu delovati kada su neorganizovane, jo manje mogu
delovati kao organizovane jer tu je Mihels i gzo, svuda odluuje
vrh. To ne znai da ljudi iz mase ne mogu da deluju, ali kada ponu,
oni se izdvajaju kao vodje i postaju elita.Slede dva pasusa koja ja
trenutno ne razumem, ali u svakom sluaju bilo bi poeljno da se
proitaju, 223. Strana, poslednja dva.to se tie vebi, jedino to mi
se ini nepokriveno jesu stranke kod Mihelsa, a ja ovde vidim
nekoliko vrsta, ne znam kako bi trebalo da izgleda tana podela:
harizmatine stranke, stranke iju osnovu ine interesi, stranke sa
odredjenim shvatanjem sveta, verske koje imaju nekakve teorije o
ivotu, nacionalne stranke i na kraju stranke elita.
Karl Manhajm
Karl Manhajm je bio rodonaelnik soc saznanja. Bavio se pitanjima
prirode i mogunosti masovnog demokratskog drutva dananjice u
svetlosti odnosa izmeu elite i mase. Pokuao je napravi neku vrstu
sinteze raznih miljenja, kao i da nae neku alternativu izmeu
liberalizma i totalitarizma. Svoje ranije sintetike pojmanje
drutveno-istorijskih stvarnosti proirio je novim psiholokim
pristupom. Tvrdio je da ivimo u doba promene LSE u plansko drutvo.
Plansko drutvo moe uzeti oblik diktature ili demokratije. Dolazi do
dve bitne promene: demokratija malog broja ljudi pretvara se u
masovno demokratsko drutvo. Znaajno se unapreuje drutvena tehnika.
Smatrao je da se planiranje i sloboda mogu pomiriti kroz planiranje
za slobodu. Mora doi do svesnog usmerenja... Odbacio je staro
liberalno naelo LSE, jer se liberalizam i planiranje ne mogu
pomiriti. Jedino to se iz liberalizma moe preuzeti je vera u
slobodu linosti. Demokratija i planiranje mogu zajedno.Postoji
razlika izmeu totalitarnog i demokratskog planiranja. Prvi je
zapovedanje i prinuda, a demokratija potuje ljudske tenje i
razmiljanja, a mogua je u parlamentarnoj demokratiji. Demokratsko
planiranje je mogue samo pomou racionalnih i na odgovarajui nain
odabranih elita, ime su suzbijene mogunosti iracionalnog dejstva
mase. Za odreenje pojmova elita i masa znaajan je njihov odnos
prema pojmu klase. Klase ekonomski poloaj elite i mase racionalno,
odnosno neracionalno ponaanje i delovanje. I klasno drutvo, ali i
podela na elite i mase ukljuuje slobodnu vertikalnu pokretljivost.
Smatra da je klasa najvanija grupa, ali ne i jedina. Pored
objektivnog, klasa ima i svoje subjektivno odreenje, a koje se
izraava u odgovarajuoj klasnoj svesti. Ona ne mora nuno da klasu
ini aktivnom, ve su potrebne odreeni organi politika partija. Pored
drutvene stratifikacije i drutvenih slojeva, on uvodi pojam
duhovnih slojeva isti voljni, praktini odnos prema svetu. Umanjio
je znaaj i ulogu klasne borbe koji je video kao znaajan, ali ne i
odluujui inilac savremenog drutva, iji se razvitak moe opisati kao
prelazak od klasnog sistema ka sistemu elita i masa. On to obeleje
savremenog drutva pokuava da pomiri sa klasinom idejom demokratije
sa im je postao zagovornih elitistike demokratije. Kritikovao je
faistiko vienje elite, kao i vienje politike kao puke tehnike
vladanja. On je elite upotrebljanao u veoma razuenom smislu, ali je
najvei znaaj pridavao politikoj i intelektualnoj eliti. Pod
savremenom politkom elitom on podrazumeva grupe profi politiara. U
zavisnosti kako se oni regrutuju, razlikovao je radnike i liberalne
politike voe. Prvi su se uzdizali zahvaljujui jaanju radnitva, a
drugi uglavnom individualno. Intelektualne elite su u sferi nauke,
vere i umetnosti. Pored ovih, postoje i elite na osnovu drutvenog
porekla, buroaske i aristokratske elite, ali i proleterske. Uvodi
kategoriju vertikalne udaljenosti elite i mase. Uzvieni poloaj
elite na toj lestvici je njeno odreujue svojstvo. Izmeu ova dva
ekstrema su srednji slojevi. Karakteristika politike elite je da
ima volju da rukovodi drutvom. Asposobnost i obrazovanje karakterie
intelektualnu elitu. Pripadnike elite karakterie racionalniji nain
miljenja i ponaanja, a jedino su iracionalni kada je udnja za moi u
pitanju. Odlikuju se substancionalnom racionalnou sposobnost
samostalnog misaonog pronicanja u uzajamne odnose dogaanja u datoj
situaciji. Odreenje elite nalazi i u osobenoj ulozi koje imaju u
drutvu. 1. Integriu veliki broj pojedinanih volja politike elite 2.
Inspiriu kulturni ivot - intelektualne elite Intelektualna elita
nije u stanju da osnuje politiku partiju, niti da preduzme neku
kolektivnu akciju, ali je vrsto povezana sa politikom elitom i
uestvuje u kreiranju obrazaca za stvaranje dominantne elite,
stvarajui teorijsko znanje. Ono predstavlja sloj koji je otvoren i
bezklasan relativno slobodno lebdea intaligencija. Ono to
ujedinjuje intelektualce je zajedniko obrazovanje. Ona je da
ostvari najpotpuniji i najobjektiviji uvid u postojei poredak
stvari. Pojam mase nekad poistoveuje sa pojmom gomile. Zajedniko im
je nii duhovni nivo i nedovoljna racionalnost, a razlika to je
gomila psiholoka, a masa socioloka i politika kategorija, a i nije
trenutna prolazna tvorevina, kao gomila. Neobrazovane mase
predstavljaju veu opasnost za odranje poredka nego same klase.
Obeleje ovakvog duhovnog stanja izraena je u odsustvu mogunosti za
odsustvo mogunosti za individalizaciju, odn. sticanje samosvesti.
Za razliku od elite, ovek mase se teko odrie kolektivnih mitova,
tradicije i vere u voe. On se radije priklanja nekom spoljanjem
autoritetu. Svaki funkcionalno-racionalizovan akt nije istovremeno
supstancionalno racionalizovan. Tako je mogue da ponaanje bude
racionalno, a cilj iracionalan. Iracionalna se najee ispoljavaju u
danima krize. Ipak, iracionalnost moe da bude okej, ako deluje kao
pokretaka sila u pravcu racionalnog cilja(necitko), pa e
sublimacijom se to da kanalisati. Suprotno prosvetiteljima, kae da
pokoravanje(necitko ne moe da nadvlada iracionalno, ve se to postie
oplemenjivanjem strasti. Strast osaje ono to jeste, ali i slui zbog
dobrog cilja. Spiritualizacija takoe moe da sredi razarajue
posledice iracionalnosti, ali nas (necitko) to ne mogu da urade
same. Tri demokratska naela su 1. Jednakost svih lanova drutva 2.
Autonomija pojedinca 3. Postojanje elite sa novim metodama njihovog
odabiranja. Ideja demokratske jednakosti doputa podelu na elite i
mase pod uslovom da je smanjena vertikalna udaljenost. Istie da
vera u jednakost ljudskih bia ima dva korena. Ideoloki nalazi se u
hrianskoj ideji bratstva i socioloki jednakost podrazumeva da su
poetni uslovi u takmienju jednaki. Posebnu panju posvetio je
praktinim posledicama demokratske jednakosti kao politikog naela i
one su najizrazitije u kulturi. Danas je na sceni umesto neposredne
demokratije, predstavnika demokratije i stvarno odluivanje je u
rukama elite. Tako su mislili mnogi teoretiari elita, ali je on
jedini poricao da su elite pretnja demokratiji . Demokratija nudi
novi nain odabiranja i samoobjanjenja elita i smanjuje udaljenost
elita i mase. Najdublji koren demokratije u politici i kulturi
nalazi u ekonomiji, jer se novac lako gubi ako se ne potuju pravila
racionalnog privreivanja. Razlikovao je dva perioda u razvoju
demokratije, prvibitno doba liberalne demokratije i doba masovne
demokratije, koja je pojava naih dana. Dobijanjem prava glasa i
iracionalnost mase prodire u politiki ivot, a to moe otvoriti put
diktaturi. Znaajan oblik kvarenja masovne demokratije on nalazi u
PLEBISCITARNOJ diktaturi, koja poiva na podrci irokih masa.
Plebiscitarna je izgubila svoji prirodnu ulogi i slui za
manipulisanje plahovitim masama. Integracija i poredak se u
demokratiji moraju uvek stvarati iznova i u tome on nalazi sutinsko
svojstvo demokratskog naina ivota. Liberalna demokratija je za
razliku od masovne pruila veu mogunost za razvoj supstancionalne
racionalnosti, poto nije bilo toliko koncentrisane svojine i moi u
malo ruku... To se danas ogleda u postepenom gubljenju sloboda i
individualnosti tih bitnih uslova za bogaenje kulture i
stvaralatva. Dakle, najnepovoljnije posledice prodora irokih masa
su u sferi kulture i on takvo stanje kulture naziva negativnim
liberalizmom. Dolazi do uvoenja narodnog jezika u bogosluenju,
knjievnosti, nauci. Demokratska kultura ukida udaljenost, to je
njena slabost, ali i vrlina. Najvea vrlina je istinitost. Cena
individualnosti plaena je gubitka sigurnosti, koji je raniji status
pruao. Konzervativna politika misao elita je morfoloka objanjava
svet kao celinu. Moderna liberalna i progresivna misao je
analitika. Jasnije sagledavanje ove dihotomije postie se ukoliko se
kao sredstvo analize upotrebi pojam udaljenosti. Makijaveli je bio
prvi politiki mislilac koji je analizirao politika zbivanja kao
svetovnu borbu politikih sila. Mase su i dalje prihvatale morfoloki
nain miljenja, ali i kako one stupaju na politiku poziciju, sve vie
odbacuju to. Uzroci 1. nepovoljnog ishoda demokratizacije su rast
broja elitnih grupa i pad njihove moi 2.ukitanje njihove
ekskluzivnosti i 3.promena naina odabiranja elite i 4. promena
njihovog unutranjeg sastava. On reenje ne vidi u masama, ve u
presudnoj ulozi elite i osobenom nainu njihovog odabiranja.
Istorija poznaje tri naina odabira elita: 1. Krvnoj vezi 2. Svojini
3.Postignutom delu.Ovo prvo je aristokratsko, po svojini je
buruasko, a tek je moderno drutvo cenilo lina postignua. Tri oblika
linog postignua u modernom drutvu: 1. Birokratsko napredovanje 2.
Neregulisano takmienje 3. Klasni pritisakOvde nije tako vaan sam
nain uspona, ve irenje osnove na kojoj se vri izbor. Politiki
poredak je demokratski, samo ukoliko regrutovanje elite nije
ogranieno na pripadnike zatvorene grupe. Zato je u irenju osnove
izbora vodeih grupa video glavni zadatak zapadnih demokratija, a to
treba da bude i osnovna razlika u odnosu na aristokratska
drutva..!
12. poglavlje Savremene teorije elitaEva Ecioni Halevi-njena
savremena teorija elita pociva na 4 korena.1.Teorija o podeli
vlasti; Lok, Hjum, Monteskje, kasnije Mil,
Bentam-zakonodavna,sudska,izvrsna2.Veber + Moska - o odnosima
parlamenta i birokratije- VeberBirokratija - hijerarhija, duznost,
bezlicnostHarizmatska vlast (politicke vodje i stranke) - izvorne
zelje i interesi drustva*negativno - B: opsesija redom,
normativnoscu, hijerarhijom H: radikalnost, potcinjavanje
partikularnim interesima
- savrseno demokratsko drustvo moze dobro da funkcionise samo
ako postoji ravnoteza izmedju B i H.- MoskaU vladajucoj klasi
postoje 2 grane : 1)Administracija i sudstvo 2)izabrani
podrskom*uzajamna kontrola ove 2 grane je korisna.
3.Sumpeter + Aron - o odnosu elite i demokratije -
SumpeterDemokratija ne otpisuje elite, vec je nacin na koji se ona
regrutuje poseban. Sustina je u dogovoru razlicitih elita.- postoje
i nedrzavne elite: medijskaakademskaopoziciono politicka
- AronDrustvo se zasniva na nepoverenju, sumnjicavosti,
ogranicavanju mociNe deli se samo vlast, vec sve politicki bitne
elite; politicke vodjevladina administracijadirektoriradnicke
vodjevojni sefovi (Aron opsirno u vezbama)
*ako su elite odvojene i nezavisne, to je demokratija, a ako su
sastavljene onda je u pitanju totalitarizam potpuno razjedninjene -
kraj drzave potpuno srasle - kraj slobode sloboda je negde u
sredini
4.Lipset + Ejzenstat-Lipset Naglasava znacaj demokratske
infrastukture (privredni razvoj, obrazovanje, organizacija, srednja
klasa). Ona bi trebalo da stvara autonomne centre moci, segmente
nezavisne od vlasti i vladajuce elite.-Ejzenstat - funkcionalisti +
VeberUspeh modernog demokratskog sistema da apsorbuje promenu bez
velikih lomova i kriza pociva na takmicenju diferenciranih elita
oko moci i konsenzusu elita o vrednostima i pravilima politicke
"igre". Cini se protivrecnim ali balans izmedju ova dve
karakteristike dovodi do stabilnog poretka.
Eva Ecioni Halevi se razlikuje od democentricnih teorija i
kritikuje ih;1. participativna dmc- Ruso, Tokvil, Mil, Vilson...-
zapadne demokratije boluju od premoci drzavno-birokratskog aparata
nad predstavnickim,kao i od namenske pasivizacije demosa. Lek za to
je jacanje svih formi neposredne demokratije. KRITIKA E. E. Halevi:
Nema jasne ideje o toj participaciji, ne zna se da li bi takav
sistem bio efikasniji, ne postoji mehanizam protiv zloupotrebe tog
oopsteg aktivizma od strane elite.2.Pluralisticka dmc- Dal,
Lindblon, Polzbi (i gomila neznanih)- fragmentacija moci je dobra.
Dolazi do umnozovanja interesnih grupa, te nastaje zamrsenost vodja
i uticaja; nadmetanje svih ali je su i udruzivanja fluidna.KRITIKA
E.E. Halevi: zanemaruje se da postoje kljucne elite. Stvarno je
bitna nezavisnost elita i od drzave i medju sobom. Sto je vise
preklapanja (koje donosi fragmentaciju) toliko je manje stvarne
demokratije.
3. teorija civilnog drustva - Ferguson, Habermas-civilno drustvo
resenje, nezavisno od drzavne kontrole-KRITIKA E.E. Halevi: civilno
drustvo nije samo po sebi fenomen, vec proizvod demokratskog
razvoja; svi civilni mikroprocesi su moguci samo ako vec postoje
demokratski mikroprocesidef: Elite su grupe ljudi koje imaju vise
nego veliki udeo u moci; na osnovu aktivne kontrole resursa Resursi
su stvari koje su zeljene, znace ljudima, ali manjkaju. Veca je
potraznja za njima nego ponuda.
Izvori resursa1.Izvori fizicke prisile (oruzje)2.Organizaciono
administrativni izvori (sposobnost organizovanja ljudi, kontrola
organizovanih struktura)3.simbolicki izvori (znanje, informacije,
manipulacija njime)4.materijalno-ekonomski (kapital, sredstva za
proizvodnju i razmenu, preduzeca)5.psiho-personalni (harizma,
vreme, motivacij, energija)
Elite po mestu delovanja:1.Politicka elita - clanovi vlade,
partije ili kongresa, prvaci velikih stranaka2.Upravno drzavna
elita -vrh administracije, vojske i policije3.Sudska elita - sudije
vrhovnih ili ustavnih sudova4.Privredna elita - vlasnici i
menadzeri velikih preduzeca5.Radnicno sindikalna elita - vrh
udruzenja radnika i sindikata6.medijska elita - novinari i urednici
najuticajnijih javnih glasila7.Akademska elita - najuticajniji i
najpoznatiji naucnici, predavaci na univerzitetima8.Elita
drustvenih pokreta - lideri protestnih pokreta koji nemaju status
stranke (feministicki, ekoloski...)
Autonomija elita1. u odnosu na resurse fizicke prinude -ako nije
objekat represije; ako jeste, da represija nije uspela jer je ta
elita pruzila otpor.2. U odnosu na materijalne resurse-kada je
nezavisna od materijalnih resursa drugih, i kad se na njene
materijalne resurse ne moze uticati.3. U odnosu na
administrativno-organizacione resurse-kada nije kontrolisana od
strane ADM-ORG resursa drugih elita, kada funkcionise van bilo
kakve organizovane strukture, ili zasebno u okviru neke vece
strukture.4. u odnosu na simbolicke resurse-kada ne zavisi od
tudjih simbolickih resursa kad oni nisu konstruisani i/ili
kontrolisani od strane drugih5.u odnosu na kombinovane
resurse-primer - nezavisnost pri postavljanju na polozaj i
unapredjivanje.- potrebni su i materijalni i administrativni
resursi. Elita je relativno nezavisna kada, uprkos tome sto su
njenji resursi kontrolisani spolja, jos uvek poseduje znacajne
resurse koji ne mogu biti spolja kontrolisani.Takodje je relativno
nezavisno kad je njena nezavisnost veca od nezavisnosti istih elita
nedemokratskim sistemima.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kristofer Las - "Pobuna Elita"
*ceo tekst napisan kao roman, vecinom citati, najbitnije
izdvojio.
Nova elita se odlikuje manipulacijom informacija i
profesionalnom ekspertizom, ne vise samo vlasnistvom, ugledom i
polozajem.-naziva se takodje i "cerebralna elita", "simbolicki
analiticari" (bave se apstraknim simbolima kao sto su berza,
internet)-zaposlenja transnacionalna, bogatsvo takodje-pre su
lojalni slicnima sebi na drugom mestu nego nizim klasama svoje
zemlje.-zavrsili najbolje univerzitete, i za ocekivati je da ce
njihova deca takodje imati najbolje uslove za obrazovanje.-brakovi
se spajaju sa osobama njivog polazaja ili iz tih krugova-bitna je
kreativnost, mada je ona samo u okvirima hiperrealnosti
(internet...)-specifican liberalni sleng "Homofobija",
"diskriminacija", "seksizam"... ko ga ne koristi i ne postuje,
osetice gnev "humanista"-ne brine se za prave drustvene
probleme
Zasto "pobuna"? - smatraju da su sami sebi sve stvorili- stara
elita (kao) imala drugacije ciljeve, oni se vode svojim interesima-
nisu obavezni nikom-proslost je opterecenje, odbacuje se, dok su za
buducnost samo oni odgovorniova nova elita se siri na racun starih
nacionalnih srednjih klasa
SAD 1970. - srednja klasa ($15-$50000) 65% 1987. - 58%
Upravo zbog ovakvog trenda se govori o "propadanju nacija", jer
je srednja klasa stvorila naciju i demokratiju kao vrednosti.Sto se
vise nova elita otvara popunjavanju odozdo, to se stvara jaz
izmedju mase i njih, neodgovornih prema mesnim, lokalnim i
nacionalnim drustvima.
CITATI CITATE
Pristup preko instintucionalnih pozicija - Rajt Mils
def: Clanovi elite su oni koji donose odluke sa krupnim
posledicama koje se osecaju na nacionalnom ili globalnom nivou. Tri
instintucionalne hijerarhije : Privreda, Politika, Vojskane postoji
odvojena privreda od politke i vojske, vec je to politicka privreda
povezana sa vojskom kao najvecom drzavnom ustanovom, kojom upravlja
uzajamno povezana elita. Sama vlast je sve mocnija, institucije sve
jace, a politickim poretkom dominira centralizovana izvrsna
administracija. Njeni clanovi su kompaktna psihosocijalna,
samosvesna i koordinirana celina.-svojstvo elite je da se lako
prelazi sa jednih na druge vrhovne polozaje u svim trima
oblastima
1. PRIVREDA - privrednu elitu Mils trazi medju bogatasima (prvi
deo nje, kasnije i o drugom :) -1982. 4046 milionera je postojalo u
SAD-u Milsovom istrazivanju 30 milona dolara je granica za elitase.
Na osnovu 3 generacije bogatasa (1900., 1925., 1950.) dolazi do
podatka da je samo 9% trenutnih bogatasa iz nize a 20% iz srednje
klase. 70% studiralo Harvard, Jejl, Prinston-akumulacija sansi-
zauzimanje pozicija na osnovu veza i porekla. -menadzerska
reorganizacija (pocetkom XX veka) stvorila privilegovanu
korporativnu elitu na celu sa menadzerima. (drugi deo privredne
elite) 45 % svih izvrsnih funkcionera ima akcije, dok svega 1%
radnika. Najbolje i najvece akcije u SAD su u rukama tek 0.2-0.3%
stanovnistva. Menadzeri kljucni i u vladi (primer - Ajzenhauerova
administracija)
2. POLITIKA clanovi politicke elitea) karijeru odmah zapocinju
na nacionalnom nivoub) nikada ne sluze zakonodavnim telimac) sa
polozaja na koji se postavljaju idu na posredno izborne polozajed)
samo se manji deo svog aktivnog zivota bave politikom-Mils
analizira 50 kljucnih ljudi tadasnje izvrsne vlasti; predsednika,
clanova kabineta, sefove ustanova*3/4 njih tesno povezano sa
krupnim privrednim korporacijama (finansijski ili
profesionalno)*ulazak u politicku elitu nema veze sa biracima nego
sa korporacijama i njhovim interesima
3. VOJSKA 1900. 25 000 ljudi (smesno)danas od 2 hiljade
milijardi dolara koliki je drzavni budzet Pentagon dobija 400
milijardi dolara. Generali i admirali sve vise lice na menadzere,
donose tipicno privredne odluke.85% sredstava odvojenih za razvoj
nauke se trosi za "nacionalnu bezbednost", tj. opet dolazi u ruke
vojne administracije. Penzionisani generali ostaju u upravama
vojnih kompleksa. Vojna elita dolazi i na vlast (Ajzenhauer)
Pristup preko socijalnog zaledja (porekla) i obrazac
regrutacijePol Feris - "Drugarske veze" na osnovu koji se sklapaju
poslovi u finansijskoj cetvri Londona zvanoj City. Vecina tih
poslovanja (berzanski, bankarski...) se zasniva na usmenim
dogovorima koji se odvijaju u "njihovim" krugovima (krugove
odlikuje karakteristicno oblacenje, govor, mesto za izlaske,
gestovi...)-"preklapajuci" direktori, incident iz 1957. kada su dan
pre objave skoka interesnih kamata procurile informacije tako sto
je mali broj ljudi u vise upravnih odbora finansijskih kompanija,
pa su bile moguce malverzacije Lipton i Vilson - "vrhovni
odlucioci" - finansijska elita iz City-ja se sastoji iz 23
porodicna stabla, dolazi iz 6 skola (takodje elitnih), i daje 66%
direktora Bank Of England, i 43% direktora ostalih banaka i
kompanija u City-ju. Dzon Porter - radio je istrazivanje u Kanadi o
razlicitom polozaju i strukturi grupa ljudi anglo-saksonskog i
frankofonskog porekla. Kanadjani engleskog porekla su na visokim
polozajima i u vecini elita. Oni frankofonog porekla se vise
grupisu na religijskoj i akademskoj osnovi. Instrumenti kontrole
koji odgovaraju kanadjanima anglo-saksonskog porekla (koriste ih)
su mala drustvena vertikalna pokretljivost i stalna segregacija u
politickoj strukturi.
Pristup preko ugleda (reputacioni) Flojd Hanter - napravio je
listu od 175 najistaknutijih ljudi u politici, biznisu, medijima.
Uz tim od 14 strucnjaka prvobitnih 175 sveo na 40. Od tih 40 je
licno razgovara sa 27 i postavio im pitanje odredjivanja 10
najbitnijih ljudi u gradu. Najveci broj imena u odgovorima se
podudara, dok su evidentirana i prijateljstva kao i srodnicke veze
medju ispitanicama. Ovo pokazuje da postoji jasna elitna grupa,
sastavljena pre svega biznismena koja je kohezivna, samosvesna i sa
jasnim ciljevima ispred sebe.
Kritike na Hantera : 1.mocnici nisu razdvojeni po oblastima te
je moguce da par vodja u razlicitim ili istim sferama uspostavlja
ostatak liste2.dovodi se u pitanje reprezentativnost uzorka (27 od
40 ? )3.nije pravio razliku izmedju elite po polozaju ili po
ugledu4.ko garantuje da je percepcija ispitanika uopste jednaka
stvarnosti
Pristup preko odlucivanja
Robert Dal - Donosenje odluka je prava oblast za utvrdjivanje
postojanja i uticaja elite.Kritikuje Hantera i Milsa da se njihove
hipoteze ne mogu proveriti jer "vladajuca elita" nije jasno
definisana (1), i zato sto nije naveden dovoljan broj slucajeva gde
je nekakakva vladajuca elita nametnula odluku suprotnu zeljama
drugih grupa u zajednici (2)Ispitivao je seriju odluka donesenih od
1950. do 1959. u Nju Hejvenu, koje su se ticale gradskog razvoja,
skolstva i imenovanja razlicitih funkcioneraKao znak uticaja uzeo
je1)ucestalost pokretanja inicijative uprkos otporima2)sposobnost
veta na inicijative drugih3)davanje inicijative koje se bez otpora
realizuju
*zakljucio je da najvaznije odluke nisu donosili ekonomski
mocnici, vec politicari. Ekonomski uglednici su okrenuti krupnom
biznisu.
Iz svega je izveo da postoji PLURALIZAM ELITA - poliarhija,
struktura moci iz vise delova. Ne postoji jedinstvena vladajuca
elita, i ti skriveni centri moci imaju slabiji uticaj nego
javnostSinteticki pristup (ugled + odlucivanje)Eger - prvo lista
onih koji se smatraju uticajnim, zatim ih intervjuisati o istoriji
odluka i da li se sa njima slazu ili ne.
*zakljucio je da je deo zajednice zaista pluralisticki, deo
potpuno elitistickiPrestus - u gradovima pod laznim imenima Edzvud
i Rivervju sproveo istrazivanje, gde se donosioci bitnih odluka za
zajednicu nominuju za ugledne. 1/5 formalnih donosilaca odluka su
prikazani uglednim, 4/5 ocigledno samo pomocnim. Pomocni donosioci
su ovu petinu "iz senke" ili direktno pitali za misljenje o odluci,
ili pogadjali zelje predlozima dok se ne dodje do aminovanja za
pravi.
U oba ova grada "elitisticnost" je veca nego u Dalovom Nju
Hejvenu - u prvom su dva politicara najmocnija, u drugom je moc
podeljena izmedju ekonomskih uglednika i politicara
Aron vebeAronovo shvatanje uloge elita u strukturi i razvoju
industrijskog drustva-razmatra dva pitanja1. Da li je ekonomski
privilegovana klasa u isto vreme i politicki dominantna 2. Kakvi su
odnosi izmedju uzih grupa u okviru vladajuce
-sta je ruska revolucija pokazala : Nije moguc politicki uspon
klase koja cini vecinu nekog drustva. Do jedinstva drzave i drustva
je doslo ali ne posredstvom citavog proleterijata vec samo
partijsko-drzavne birokratije. Ruska revolucija jeste bila klasna
ali se ipak pokazuje njen elitisticki karakter. Marksova zamisao da
ce proleterijat postati u celini privilegovan i dominantan je
utopijska i najlaksa za pobijanje. Aron kaze da je "sustina same
politike da odluke budu donesene za, a ne od kolektiviteta.
Politicka nauka treba da napusti poredjenje modernih demokratskih
rezima sa neostvarivom idejom rezima u kome bi narod sam vladao."
Aron se priblizava neomakijavelistima pri razumevanju zloupotreba
vlasti.
-Aron se priblizava i Pareti pri odredjenju "univerzalne klase"
koja odrazava proleterijat koji vlada u celini, kao mitologijski
izraz koji prikriva dolazak nove upravljacke klase koja ce biti
manje ili vise brutalna ili lukava, ali imati iste odlike kao i
prethodne upravljacke klase. Ne zadrava se na Paretovoj ideji o
istoriji kao "groblje aristokratija", vec se sluzi Marksom i
njegovim objasnjenjem zamene jedne elite drugom mehanizmima
ekonomskih i socijalnih promena. Aron se, u tom smislu, moze
smatrati sinteticarem Marksa i Pareta.
-U predindustrijskim drustvima ekonomski dominantna manjina se
poklapa sa politicki dominantnom dok su seljacke mase njome
izolovane i uokvirene.-U drustvima koja se zasnivaju na
industrijskom radu slika je radikalno drugacija jer gradjani biraju
svoje predstavnike koji nisu, ili oni veruju da nisu, povezani sa
ekonomski privilegovanima. -Za razliku od prethodnih, industrijska
drustva karakterise mnogostrukost upravljackih kategorija, odnosno
upravljackih manjina, gde se slaze sa Marksom koji kaze da drustva
imaju elite ali ne i jednu vladajucu koherentnu klasu.-Prethodno
upotrebljavan termin "upravljacka klasa" zamenjuje terminom
"upravljacka kategorija" jer smatra neadekvatnom upotrebu svih
termina u socijoloskoj literaturi u kojoj se stavlja naglasak na
postojanje jedinstvene upravljacke grupe.
-Podela vlasti1. Duhovna vlast - Svestenici, intelektualci2.
Politicka i vojna - Funkcioneri, armijski i policijski sefovi3.
Vlast upravljaca kolektivnog rada - Menadzeri, vlasnici sredstava
za proizvodnju-u grupu duhovne vlasti se dodaju "ideolozi" koji
imaju odlucujucu ulogu u disocijaciji i cirkulaciji elita u
zapadnim industrijskim drustvima. -zbog daljeg rascljanjivanja
politicke vlasti i svetovne moci Aron pravi novu podelu
1. Vodje masa - Sindikalni funkcioneri2. Parlamentarci -
Izabrani politicki predstavnici3. Funkcioneri - ljudi u "senci",
ali sa velikim uticajem na vlast4. Radni rukovodioci - Direktori
preduzeca 5. Intelektualci
-Specificne kategorije za sovjetski tip1.Tehnicisti - Inzenjeri,
direktori preduzeca i sefovi ministarstva2.Partijski
ljudi3.Intelektualci4.Vojni vrhovi
-Navedene klasifikacije pocivaju na tri osobenosti
1.Elitisticka industrijska drustva nemaju legalno formiranu
aristokratiju. (OVDE JE NEGDE GRESKA U PREVODU, ON JE REKAO, JA
MISLIM DA NISAM UBO IsPRAVAK) Pristup eliti, zbog opsteg pravog
glasa je svima omogucen, u nacelu.2.Slozenost drustveno-ekonomske
strukture se manifestuje kroz pluralitet upravljackih
kategorija.3.Originalnost pojedinih industrijskih drustava cine
razliciti odnosi izmedju pojednih grupa unutar upravljackih
kategorija.
-U zavisnosti od vrste odnosa pod 3. deli elitu na dva tipa,
podeljenu (demokratski tip) i ujedinjenu (sovjetski tip).
-Disocijaciju vlasti vidi kroz 1.Sukob verovanja u najvisu
istinu (religa vs. nauka)2.Rivalitet razlicitih grupa gradjana
(izabrani vs. admnistritavci)3.Vojna vs. Politicka moc (u SAD i ZE
ovaj sukob zavrsen jer su diktature proslost)
*U pisanoj skripti spomenuto ali nema veze: Sjedinjene elite =
totalitarizam, kraj sloboda, a razjedinjene = demokratija, kraj
drzave (idealtipska konstrukcija).
-Politicka klasa se u industrijskom drustvu sastoji od "Biranih"
i "Vodja masa". Prvi se pozivaju na izbore i predstavnistvo a drugi
na mase i sopstvenu delegiranost od strane njih. Cirkulacija elita
nije prosto suprotstavljanje partija u borbi za vrsenje vlasti vec
odnos izmedju manjina koje se pozivaju na protivrecne ideologije i
koje nude nespojive metode kompeticije. Aron ipak izrazava
optimizam u pogledu stabilizacije parlamentarne demokratije koja
nuzno zahteva kombinovanje ova dva tipa ljudi.- Intelektualci -
njihov broj se enormno povecava, a pritom im se menja i polozaj u
savremenim drustvima u odnosu na tradicionalna. U industrijskom
drustvu intelektualac postaje specijalista - na istoku podredjen
ideologiji, na zapadu zahtevima trzista. Ovakav polozaj izaziva
nezadovoljstvo pa se kriticki orijentisu i integrisu sa masama. Ova
kriticnost moze biti izvor napetosti i sukoba, ali se ipak njihovi
ciljevi podudaraju sa orijentacijom industrijskog drustva za
racionalnost, egalitarizam i demokratiju. Po Aronu oni su samo
tumaci tendencija koje opazaju, i oni ne odredjuju bitnije
evoluciju ljudskog drustva.-Vojna elita - ne raspolazu dovoljnim
prestizom da bi drzali vlast (osim pri prelasku iz tradicionalnog u
industrijsko drustvo). Medjutim u sovjetskom tipu ova kategorija
jedina moze pruziti otpor partijskoj vlasti. Militarizam uopsteno
raste i povezujemo ga sa pojavom novih narodnih elita i njihovoj
sklonosti ka nasilju. Njihova opsednutost moci je postala ekstremna
u trenutku kada su pomocu ratova i revolucija potisnuli staru
aristokratiju.
- Mase - (Pareto, Moska) Aron gaji nepoverenja prema njima,
istice njihov politicki ekstremizam i nepredvidivo i promenljivo
ponasanje (efikasno desno popularno, neefikasno levo nepopularno).
-Dva tipa ekonomskog razvoja: spontani i uvezeni-Komunizam -
koristan kada su elite nedorasle svom zadatku (bilo da su cuvale
feudalni sistem, ili se sporo pripremile za kapitalizam) jer je
prirodno da partija preuzme rukovodstvo od vojnika, bankara i
velikih zemljoposednika koji neracionalno trose profit. Ovakav
razvoj je verovatna perspektiva nerazvijenih zemalja ali Aronov
pesimizam naglasava da ce doci do svetovnog i duhovnog jedinstva
elite koje pogoduje samo totalitarizmu. Isto tako nema uslova ni za
zapadni tip razvoja gde kompeticija vodi ka nestabilnosti, tj
raspadu politickog jedinstva. Teskoce drzava u razvoju postaju
ociglednije kada dodamo, na sve ovo, i preuzimanje vlasti od strane
vojnih elita koja se neretko desava, i veliku tehnolosku i
finansijsku zavisnost od razvijenih zemalja. Industrijsko drustvo i
demokratija-Klasicno shvatanje demokratije ne odgovara slozensoti
industrijskog drustva. Konkurentska borba za politicko vodjstvo je
primerenija demokratiji nego ideologija neposredne vladavine
naroda. Nemoguce je da vlada bude u rukama bilo koga osim
nekolicine.-Tri bitna i dovoljna uslova za demokratiju1. Opste
pravo glasa i visepartijski sistem2. Stalni rivalitet elita i
odvojenost politicke od administrativne elite3. Sposobnost mase da
se organizuje i utice preko vodja na elitu pri cemu je najbitnija
mogucnost da "vodje masa" udju u parlament. -Vrlo bitne potrebe su
zastita od samovolje policije i ogranicenje principa autoriteta.
Svako ukidanje formalnih politickih sloboda vodi despotizmu i
totalitarizmu. Rivalitet partija, ucesce masa i licne slobode su
primerenije demokratskom idealu nego totalitarni sovjetski sistem
koji je inferiorniji prema demokratskoj ideji.
-Tri elementa savremenih drustava 1.Brza cirkulacija
elite2.Teznja ka jednakosti3.Iluzija o neposrednoj vladavini
maseBotomor:Centralizacija vlasti nastaje zbog hijerarhizovanosti
industrijskog preduzeca, stvaranja krupnih organizacija radi
tehnoloskog razvitka i uvecane uloge drzave u privredi. Za
buducnost industrijskog drustva sukobi i napetosti u medjunarodnim
odnosima takodje imaju znacaj. Botomor takodje insistira na potrebi
decentralizacije donosenja odluka tj. prenosenje odlucivanja na
manje drustvene grupe i organizacije. Aron organizovanje elite kao
demokratske partije (lek za sovjetski sistem) smatra utopistickim i
kaze da je ujedinjenje elite neodvojivo od koncentrisanja
razlicitih moci u njenim rukama, koja je neodvojiva od planiranja
kolektivizirane privrede.
Kritike pojma "upravljackih kategorija"1. Piramidalna struktura
elita preovladjuje nad suparnistvom jednakopravnih grupa.2. Cak i
da je ostvariva idealna ravnoteza vlasti izmedju pojednih elita
tesko je spojiva sa opsteusvojenim znacenjem pojma demokratije
(demos + kretein)3. Zanemaruje znacajan uticaj birokraticnosti
drzave u zapadnim sistemima (tajnost, hijerarhicnost,
korporativnost, zatvorenost, vodjenje interesima...)sto nam govori
o Aronovoj pristrasnosti za pluralisticke rezime zapadnog tipa
(Negativne strane birokratije je uvideo samo u sovjetskom tipu)4.
Upravljackim kateogrijama ipak dominira politicka elita i samim
tima njegova teorija je ipak elitistickija u vecoj meri nego sto bi
on zeleo da bude.5. Demokratija se ne shvata kao vladavina naroda
sem u vrlo posrednom smislu gde je narod sveden na biracko telo.
Cak i tada disocijacija i cirkulacija elita mogu uzrokovati
demokratsku stabilnost. Ali, i da stvarno postoji takvo kruzenje,
demokraticnost zapadnog tipa se ne moze posmatrati samo u opoziciji
prema feudalnom ili sovjetskom sistemu niti se elitizacija moze
izjednaciti sa demokratizacijom.6. Nejasno odredjena teza o
cirkulaciji elita (Potrebno navesti nacine regrutovanja vodja masa,
uticaja drustvenog polozaja na vertikalnu pokretljivost...)Aron
masu smatra nesposobnom za organizaciju i ravnopravno ucestvovanje
u politickom zivotu sto opet potvrdjuje njegovo elitisticko
usmerenje.7. Ideja o disocijaciji elite i demokratskom pluralizmu
je suvise ideotipska i apstraktna, jer se u okviru elita uvek
formira vodeca, centralisticki nastrojena dominantna grupa. 8.
Povoljna uloga centralistickog tipa elite u procesu
industrijalizacije nerazvijenih zemalja prenaglaseno je zasnovana
na privrednom usponu SSSR. Takodje i postavljanje oligarhije ako
najboljeg puta za industrijalizaciju i modernizaciju ovih zemalja
je vise izraz pesimizma nego detaljnih istrazivanja.9. Aronovo
shvatanje demokratije i njegova privrzenost zapadnim pluralistickim
rezimima moraju se tumaciti u svetlu zestoke kritike zloupotrebe
ideje narodne vlasti u staljinistickoj varijanti ali se time ne
mogu ni opravdati