| · 2020. 6. 25. · TANkom LIMenOm KišA buBnja pO KroVU, a GRANE Manuke ŠibAJU PO prozORIma... bOJIM se oLUjE, i tAme, I TOg divlJEG, BIjeSNog MJEsta... Ali Moja mAJka jE Tu.

www.fibra.hr | www.stripovi.com

Hicksville_KB.indd 1 09.06.14. 15:30:13

IZDAVAČ Naklada Fibra d.o.o.GLAVNI UREDNIK Marko Šunjić

PRIJEVOD Nikola PezićLEKTURA I REDAKTURA Josip Sršen

IZRADA TIPOGRAFIJA, PRIJELOM I PRIPREMA Marko ŠunjićDIZAJN Dylan Horrocks

PRILAGODBA DIZAJNA Melina Mikulić, Plavi dabarNAKLADA 500 primjerakaISBN 978-953-321-181-7

COPYRIGHT © Dylan Horrocks 1998By arrangement with Transatlantic Literary Agency Inc.

Zagreb, rujan 2014.

b i b l i o t e k a o r k a P O S E B N A I Z D A N J A

K N J I G A 1 8


Kako ležim sam u kre-vetu s Commandom i Madom i Krazyjem...

Sjećam se Peanutsa.

Nekako smo došli do primjerka Hoda po

Mjesecu, ali samo na francuskom.

I tata bi sjedio na mom krevetu i čitao ga mojoj sestri i

meni, prevodeći ga iz glave na engleski...

Sjećam se kako bolestan ostajem

kod kuće, a mama mi donosi svaki strip

koji je uspjela naći u Moganovoj mljekari...

Pajo Patak.

Kako ponovo i po-novo čitam svaku knjigu, i bojim ih, i pokušavam ondje upisati svoje ime...

Moje su prve riječi navodno

bile

Što je bio tek početak.

Sjećam se da smo, kad mi je

bilo šest godina, proveli godinu dana u Americi.


Sjećam se kako sam mislio da tata sliči na kapetana Haddocka.

Dodira njegove brade na mom obrazu...


Kad je bio dječak, moj je otac sanjao da postane stripaš.

nAjvIšE Je VoLiO amERIČke striPovE,

AlI Njih Je na NOVoM zELAndU peDESeTIH gOdiNa bIlo tEŠKO

nABaviTI.

stOGA je odLaZIO Do lukE gdJe SU MOrnARi u proLazU mIjENJAli ŠILinGe I FuNTE Za AMeRičKE DOlare.

zamOtAo Bi dOLarSKe NovČAnIcE u alUMiNIJ-

sku fOLijU (DA Ih SaKRi-Je od CArInE) i pOslao IH u AmeRikU, PrETpLa-ćujUĆI Se NA KaPEtAna MARVela i NA šTO GoD

JE mOgao...Katkad bi upalilo,

katkad ne.

ali, NA oVaj ILi OnAJ NačIn, polAkO jE sKu-

Pio ZbIRkU...

TOČnIjE, DviJe zBIrke.

bIli Su TU strIPOvi Koje JE DRžAO SVIMa

NA očigLed...i onI kOje JE sKrivao

pOd kReVEtom.

Jednog je dana njegov otac

pronašao tajnu hrpu.


Sjećam se kako je tata uvijek donosio

stripove kući.

egzotIČnA blaGA iZ aMErIKe iLI fRANCUSkE...

POnekad I iz ZEMAlJa BLIžiH DomOVINi.

svAKoG BIh čeTVrtka PROŠETAo dO MlJeKa-rE po SvOje omiLJENe bRItAnskE TjeDNiKE.

kAtKad bI sE onDje NAšaO i AmERIČki

raTnI StRip...iLI auStrAlski

cRNo-bIJeLi PrETISaK neČEg NeOBičnoG I

DiVNOg...

niKad NISAM biO vElIki LjUBITelJ supERjUnaKA...

osim akO Su bIli stArI iLI neoBičNI...


Ali naJVećI Od SviH ZA mENe jE

bIo tinTIN.

tINTin NIje Bio tEk sTrIP...

biO je pRozOr U DRuGI SviJET.

žUdio SaM se uSPETI KROz te proZORčićE I

PoĆi IsTrAŽiVatI...

... u SVijEt PUn TaJNI i pustoLOvInA...

ali I sigurAn SvIjet... UREđeN i mIran, Tih I

spokOJAN.

Hajde, mali, idemo!


SvaKi sAM STrIP O tiNTInu pRočitaO sTo-

tINE PUTA.

I kAd bi IzaŠAo NOvi, našAo BI Se Na VRhU mOg božićnOG

PopIsA.

Ali želio sam više...

strip O TINtinu! ovAj JOš

nISaM ViDIo!

i dan-DANas kAtKad SAnjam TAJ saN...


Nakon što je izašao Hicksville,

počeo sam dobivati ponude za rad od velikih američkih

stripovskih kompanija.

Odlično Su ME PLAćalI i RADIO sam S NekiM drAGIm LjUDiMa...

alI priČE mI NisU LAKO DolazILe.

PRvI puT U sVom živOtu PrAVIo SaM sTRipOvE koJe nISAm MOgao

POštoVATi.

kaKo je vriJEme pROlAzILo bilO MI jE sVe tEže i TEŽe PISati I crTAti

vLasTItE STRipoVe.

USkORo bi me OBuzELa groZA čIM bih UGledaO sTRIP –

BiLo KOjI Strip...

vIŠE mi nIje Bio JASaN sMISAO sVEga toGA...

trebao sAm pOSlušaTi sAMa.


I tako je prošlo deset godina.

I PonOVo pRiPrEMAm čItavi hICKSVilLe ZA TIsak...

joŠ uvIJEk me ČEstO prođU SRsi Od crTeža...

I mOraM sE boRiTI S POriVom DA napRA-vIM ČitaVu kNJIgU iz

POčeTKA.

ali nAposLjetku JE OdlUčIm oSTavitI bAš ONaKVoM kAKva je BiLA 1998...

(Osim što sam ispravio

očite pogreške i ponovo ispisao najnečitljivije

riječi.)


SjEćAM se Kako piŠEm I crtAM DiJelOVE U LondONu I aUCKlAnDu, Na kUHinjSKIm sToLOviMA I PodOVima DNevnIh SoBA pRiJatEljA, kasNO

nAVečEr, PoSLIJe pOsla...

sjeĆAm SE kaKO sAM zaPočeO bEZ JASne idEje za prIČU – tEk sA SNaŽnom žuDNJOM dA PosjeTim tIhO MJESTo UZ pLaŽu i POđem IstRAživaTI...

sjećam SE kAKo ležiM u krEvetU, dOK TERry spaVA, a nAše DIJEte RaSTE u NjoJ...


I ODjEdNom, niOTKUD, GlaVA MI Se ispuNILa SvJEtionIkOm i NjegoVIM TAJnamA...

sjećam SE kAKo saM pOSlJednjE strANice naCRTAo kaSNO JEDne NoĆI u KUći s POgLEdom nA MOre, okRužEN SvOjom UsnulOM obIteLJi...


Još jedno sjećanje:

ne ZNaM KoLikO mI jE GoDinA, MOžda šest – Ili PET?

u BAchU SMo u grmljU, NOć JE.

KišA buBnja pO TANkom LIMenOm KroVU, a GRANE

Manuke ŠibAJU PO prozORIma...

bOJIM se oLUjE, i tAme, I TOg divlJEG, BIjeSNog MJEsta...

Ali Moja mAJka jE Tu.

i čIta mi MoOmIne.


mOoMINi sJedE u

SVjetIOniKU.

groke jE vani.

I sjetim se.

I shvatim.


"Stripovi će vam slomiti srce." Jack Kirby


Prvo je pismo stiglo jedne bijedne subote, kad sam od tjednog posla bio preumoran da radim išta osim da trulim...

Sav mi je život bio smušen, i suočavao sam se s nizom neugodnih odluka.

Dom me zvao, ali oklijevao sam.

Usred svega toga stiglo je pismo.

Adresa pošiljaoca:

Augustus E., Hicksville, N.Z.

Hicksville? Augustus E.?

Dragi D.,Divno je što se opet čujemo. Često mislim na tebe i nadao sam se da ćemo oživjeti vezu. Nadam se da ti rad dobro napreduje. Prilažem svoje najnovije djelo: još je nedovrše-no... Stvarca nevelika značaja, ali nadam se da će ti priuštiti makar jedan čas zadovoljstva. Tvoj odani, Augustus E.

Zbunjen, razmotao sam priloženi crtež...

KLAK!

Vrati se

xxx

AUGUSTUS E.


Kapetan je uzdahnuo i još jednom naprtio svoj težak teret.

Još jedan dan hoda do sastanka.

Pijesak je bio topao pa je hodao bosonog.

U podne je kapetan susreo izviđača, koji ga je – nasmiješen – izgrdio što ga tako dugo nema.

Kapetan nije bio raspoložen za takve šale i jasno je izrazio svoje osjećaje.

Napokon, dogovoreno mjesto.

Hone Heke već je bio ondje.

Otoci se kreću.

Što kaže-te, čovje-če? Kreću se?!

Plove morem poput broda, kapetane...

lutaju.

Sunce se spustilo niže, a valovi se povukli, ostavivši goli pijesak.


Tko je dovraga Augustus E., pitao sam se, i zašto je poslao ovaj strip meni – potpunom strancu?

Moja je zbunjenost polako slabjela kako se dan vukao, a šalice čaja i zapeli projekti nizali.

Prošao je još jedan tjedan i rad, iscrpljenost i očaj potisnuli su sve drugo, osim vječite dileme...

Vrati se kući brzo xxx

A onda:

Dragi D.,evo posljednjeg nastavka. Toliko je lakše crtati pod ovim jasnim svjetlom, u blizi-ni mirnoće plaže.

Nadam se da ću uskoro vidjeti tvoj rad.

Srdačan pozdrav, Augustus E.

Kapetan i Hone Heke vratili su se u stari bach... Ondje su proučili kapetanovu zbirku zemljovida i pomorskih karata, nastojeći otkriti gdje se trenutačno nalaze.


Ako smo odlutali negdje u smjeru sjeverozapada, smjestio bih nas otprilike

ovdje...

Oblaci su pogrešni.

Kako to mislite – "pogrešni"?

Pogrešna hemisfera.

Mučen brigama, otišao sam pogledati film – nešto francusko i oklijevajuće.

Nakon toga sam posjetio prijatelja, koji me pokušao uvjeriti da ostanem u Engleskoj.

Poslije, na automatskoj sekretarici...

nedosta-jEš mi. xXx


Poslije, na automatskoj sekretarici...

Te sam noći sanjao da sam Superman.

Letio sam natrag kući, preko tisuća milja oceana.

Ali dom nije bio ondje gdje sam ga očekivao: otoci su odlutali nekamo prema jugu.

Kad sam sletio, potražio sam krivce.

Dom je, otplutavši bliže Antarktici, postao mnogo hladniji.

Napokon sam našao ljude naizgled na odgo-vornim položajima, ali dotad su se već potpuno smrznuli.

Upotrijebio sam svoj super-dah da ih ugrijem, i led je otpao i rastopio se u lokvice.

Dok su stali, zbunjeni, drhtavi, pokušao sam ih izgrditi što su dozvolili da stvari pođu po zlu, ali nisu razumjeli što im govorim.

U snu sam plakao danima.

Za Jeffreyja.


Prvo poglavlje

"Od sada ne želim napredak." Stan Lee, 1973.


S oVe visINE ViDI Se sAmO poKrEt...

mORe i oblAcI – kOVitLaC ZlATNIH MrLja i vAloVa, KOtRLJAjućE sIve i lJUBIČaSTE sjenkE...

NIšTA nijE ČvrSto, NI-ŠTa niJe NEPOMIčno...

sVe jE NAčinJeNo Od UzbIBanih pARa...

neprEstaNo umiRe I POnovO

SE rAđa...


s drUGe STRAnE, NeKE stvari kAO Da Se nIKAd

NE MijenJaju...


ah koliKO ćeš joŠ dugO nastAvITi S oVImE, NULli-

fIeru?


IzVOdimo rEPRIZe OvE STare

foRE DULJe nO što pAMTim!

I ObojiCa zNAMO kaKo ZAVRŠavA...

... SvAKI puT isto!

Oh, SaDA si MoĆaN, kAPETane

tOmoRrOw... AlI JEDNOg ću danA proNa-Ći TAjnU tVOJe

moćI...

... A Kad tAj Dan dođe...

iDeš U HIcksvilLE?

uh... da!


Upa-dAj! HValA BoGU štO sTe

SE pojaviLI. mislIO SAM Da bus ide SVE Do hIcKsviLleA, aLI čiNI SE dA ne iDE. JakO sAm

VaM zAHvalAN, goSPOđICe...

JeSi AMErI-kanAC?

ahA. zoVEm Se lEONaRD bATts. noviNar SAM I KRiTIčar ZA

ČasOPiS ComIcs WORLd.

COmicS woRLd? ŠTO – PIšeŠ o stripOvIMA?

AHa. UprAvo saM ZAVRšiO

knjIgu o JacKU kirByju I...

JebOtE, nAjčUdNiJI PosaO zA koji Sam

IKAD Čula...

pa... uh...


došAO sI ovaMO RAzGoVarATi S

kupeOm? UH... S KimE?

Pa, štO onDA radIŠ OVDje?

JEsTe LI iKaD čUlI ZA diCka BurgERA?

dicka bur-GeRA...?

ahA... pozNa-jetE gA?

izlaZI vAn.


Da?zdRavo. pOku-šAVaM Doći dO HICKsviLleA.

amErIKA-nac?

DA, amerikAnaC SAM. u KOjEm Je

sMjERU hIckS-ViLle?

NEw yoRK? WAshingtON?

IdaHo?

SAmO aMe-rIkAnac...

moliM vas...


umOran SAM, imaM jET LAg, Ne moGU naćI NiŠtA na svO-Joj gluPOJ KARTI – MožEte Li mI, MOlim VaS, jEdNosTAv-nO reĆI kaKo DA dOđEM U

JebENi HICkSViLle?

hIcksVilLE, Je lI? DA, HICKS-

vilLe.

pRičE-kaJte oVdjE.

EVo. hIcKs-viLle. TRI DOLarA.

šTO je ovO? kartA?

tri do-laRA.


| · 2020. 6. 25. · TANkom LIMenOm KišA buBnja pO KroVU, a GRANE Manuke ŠibAJU PO prozORIma... bOJIM se oLUjE, i tAme, I TOg divlJEG, BIjeSNog MJEsta... Ali Moja mAJka jE Tu.

Documents