ULOGA PETRA ZORANIĆA U HRVATSKOJ TURISTIČKOJ KULTURI
Post on 26-Oct-2015
172 Views
Preview:
DESCRIPTION
Transcript
ULOGA PETRA ZORANIĆA U HRVATSKOJ TURISTIČKOJ KULTURI
SADRŽAJ
1. UVOD...................................................................................................................................2
2. LIK PETRA ZORANIĆA I KARAKTERISTIKE NJEGOVA DOBA...............................3
2.1. Biografija................................................................................................................3
2.2. Petar Zoranić ili Petar Zoranić Ninjanin.................................................................6
2.3. Zadar i Nin u Zoranićevo doba...............................................................................7
2.4. Renesansno ozračje.................................................................................................9
3. KNJIŽEVNI RAD PETRA ZORANIĆA..........................................................................12
3.1. Planine – prvi hrvatski roman................................................................................12
3.1.1. Kratak sadržaj djela................................................................................14
3.1.2. Perivoj od Slave......................................................................................15
3.1.3. Stil, oblik i konstrukcija pisanja..............................................................16
3.1.4. Utjecaj drugih književnika i djela na Zoranićev rad...............................18
3.2. Izgubljena djela..................................................................................................... 20
4. PROJEKT PUTEVIMA PETRA ZORANIĆA NINJANINA...........................................21
4.1. 500. obljetnica rođenja Petra Zoranića.................................................................. 21
4.2. Prikaz nastanka ideje novog turističkog projekta.................................................. 23
4.3. Tematski park kao oaza kulturnog turizma............................................................24
4.4. Promocija lika i djela pjesnika Zoranića................................................................25
4.4.1. Promotivna Zoranićeva gradska vrata.................................................... 26
4.5. Evaluacija projekta................................................................................................ 26
4.6. Idejno tematsko putovanje.................................................................................... 27
4.6.1. Opjevani lokaliteti...................................................................................28
5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................35
6. SAŽETAK........................................................................................................................... 37
7. LITERATURA......................................................................................................................38
1. UVOD
Složenost društvenih i političkih prilika u Zadru u doba renesanse karakterizira s jedne
strane tuđinski utjecaj, veći nego u drugim primorskim gradovima, budući da se radi o
glavnome gradu mletačke Dalmacije, a s druge strane život hrvatskoga puka obilježen
turskom okupacijom i ratnim strahotama koje se doslovce odvijaju pred vratima grada. U tim
složenim okolnostima puk je, za razliku od dijela plemstva, ostao vjeran hrvatskom jeziku i
običajima. Na potrebu očuvanja narodnoga jezika i narodnoga identiteta, više nego
književnici u drugim dalmatinskim sredinama, poziva zadarsko - ninski pisac Petar Zoranić
Ninjanin.
Zlatni vijek hrvatske književnosti u 16. stoljeću ostavio je niz radova koja su svojim
književnim i jezičnim vrijednostima utjecala na smjer i daljnji razvoj hrvatske kulture. U sam
vrh autora koji su svojim djelima obilježili književno - jezičnu povijest Hrvatske jest Petar
Zoranić i njegovo, za sada jedino potvrđeno književno djelo, Planine.
Jedno, ali vrijedno. Planine su sigurno djelo za anale hrvatske književnosti, ali i
samog hrvatskog naroda, i to ne samo zato što predstavljaju prvi hrvatski roman. Zoranić kao
pravi domoljub predstavlja inspiraciju mnogim Hrvatima koji su težili slobodi i prestanku
muka svoga naroda. Patriotizam kojim je prožeto djelo od prve do posljednje stranice jest
okosnica koja ga drži kao cjelinu. Bašćina, kao zavičaj u užem i domovina u širem smislu, a
ne samo kao obiteljski posjed kojim je jedna generacija vezana za korijene prošlosti, tema je
cijeloga djela Planine. Bašćinac je čovjek koji je svjestan sebe, svoje povijesne uloge, pa taj
pojam označuje jaku i poduzetnu ličnost u tragičnoj stvarnosti, na oštrici vremena prošlog,
sadašnjeg i budućeg.
U ovom radu pokušat ću vam približiti tešku stvarnost Zoranićeva doba, ali i
nepokolebljivost njegovog duha, nacionalne svijesti i patriotizma općenito. Saznat ćemo
odakle dolazi, izanalizirat ćemo njegov roman, saznati zašto je više volio biti Ninjanin, čija su
ga djela afirmirala i osposobila da stasa kao književnik, te kako se njegova ličnost i danas
slavi, a njegov rad iz davnog 16. stoljeća kvalitetno i plemenito upotrebljava u turističke
svrhe. Obići ćemo i lokalitete koji se spominju u Planinama i tako još jednom zajedno sa
Petrom Zoranićem proslaviti ljepote našeg rodnog kraja.
1
2. LIK PETRA ZORANIĆA I KARAKTERISTIKE NJEGOVA
VREMENA
2.1. BIOGRAFIJA
O životu Petra Zoranića znamo vrlo malo, a najviše je podataka o sebi on sam ostavio
u svojoj knjizi Planine. Arhivski su podaci o njemu i njegovu rodu malobrojni tako da se o
većini podataka nagađa prema tobožnjim autobiografskim navodima u Planinama.
Moga dida did Zoran zvan biše, ki u primorja u rečeni grad stanovati dojde, i tuj nam
svojim jimenom pridivak od Zoranić ostavi.1
Petar Zoranić je bio potomak stare plemićke obitelji Tetačić – od plemenitih i nigda
gradodržac Tetačić kolina izašal sam.2 Pjesnikov se pradjed Zoran doselio u 14. stoljeću iz
Like u Dalmaciju zbog nekih razmirica među hrvatskim plemstvom i od tada se počeo
prezivati Zoranić. Odatle je sa svojom porodicom u istom stoljeću prešao na otok Pag i tu je
njegov sin Mirko postao doživotnim vijećnikom. Mirkov sin Ivan, prozvavši se po ocu
Mirkovićem, dobio je 1433. godine nasljedno plemstvo. Preseljenjem jedne grane porodice
Zoranić iz Paga u Nin, njeni su članovi postali također plemići. Kao ninski plemić u drugoj
polovici 15. stoljeća se spominje Zoranićev djed de Albis, 3 imenom Petrica (Petrizza
Zoranich aliter de Albis).4
Njegova se grana Zoranića očito odvojila od paške plemenitaške matice i prešla u Nin.
Petrica je imao dva sina, a jedan od njih se zvao Ivan. Ivan je bio sudac za šumske sporove,
ali je puno poznatiji kao otac Petra Zoranića. Pjesnikovu majku Elizabetu (iz ugledne
zadarske vojničke porodice Medulla, iz koje je u narednoj generaciji potekao naš poznati
renesansni slikar Andrija Medulić) oženio je 1505. godine. Par godina kasnije Elizabeta se
seli iz Nina u Zadar. Nin je naime tada zbog močvarnog tla bio poprilično nezdrav zbog
opasnosti od malarije, a ni opasnost od turskih upada nije prestajala pa je Ivan Zoranić svoju
ženu, u iščekivanju prvog djeteta, smjestio na sigurnije mjesto, u Zadar, na brigu njezinoj
1 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Zač se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida. Cap VII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 88.2 Isto.3 De Albis – prijevod pjesnikova prezimena na latinski (prema: alba = zora). Taj je latinski naziv uz svoje hrvatsko prezime, koliko se danas zna, prvi unio pjesnikov djed Petrizza.4 Petrica Zoranić se 1462. godine u prisutnosti još nekolicine Zadrana zbog nekog posla nalazio u nadbiskupskoj palači u Zadru.
2
majci, ili možda u vlastitu kuću koju je tamo posjedovao.
I tuj blizu u Zadru gradu susedu ja rojen i uzgojen u umiljenoj srići jesam, pod kreljuti
slavnoga, zlatoga i pravednoga lava.5
Petar se dakle sigurno rodio u Zadru, a ime je dobio po svom djedu, što je tad bio
običaj. Bilo je to oko 1508. godine, što se može utvrditi prema navodima u Planinama gdje
stoji kako je 1536. godine, kada je djelo pisano, pjesnik imao 28 godina – osam lit po dviju
križih.6 Kao i djed mu i otac, i on je odgojen u humanističkom duhu. Školovao se ili kod
privatnih ili kod javnih nastavnika u Zadru, učio se čitati, pisati i računati, a nakon toga je bio
poučavan u latinskoj gramatici,7 retorici i logici kao i cijeloj pjesničkoj umjetnosti. Na taj se
način uputio u grčke i rimske klasike i u svu tadašnju europsku literaturu pisanu latinskim
jezikom.
Najraniji podaci o Zoranićevom životu potječu iz 1531. kad se spominje kao plaćeni
ninski notar, pravnik i sudski ispisivač8 što znači da je morao završiti studij pravnih znanosti,
vjerojatno u Italiji u Padovi.9 Pisao je i izdavao dokumente javne vjere na latinskom,
talijanskom i hrvatskom jeziku, ovjeravajući ih vlastitim notarskim znakom - signum notarii.
Ni jedan se takav dokument dosad nije našao. Već 1543. godine imamo i posljednji podatak
Zoranićeva života zahvaljujući jednoj ispravi o posjedu u Privlaci.10 Nakon toga njegovo ime
doista nestaje iz dokumenata, kako iz zadarskih tako i iz ninskih. Može se ustanoviti kako ga
nekoliko godina kasnije više nema među živima jer bi ga inače spominjali spisi zadarskih
notara, kao što su to činili u pogledu njegovog mlađeg brata Jeronima čiju su i smrt naveli.
Godina pjesnikove smrti se ne zna i prava je zagonetka, kao i mjesto u kojem je
proveo posljednje dane. Sigurno je da od 1569. godine Zoranića nema među živima jer bi
Planine bile drugačije tiskane ili bi neke pojedinosti (npr. posvetu knjige Matiji Matijeviću
koji je onda već bio mrtav) pjesnik, možda, drugačije rekao i napisao. Međutim, iste te 1569.
godine kad je roman tiskan, u dopuštenju za tiskanje spominje se uz autorovo ime oznaka
5 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Zač se grad Nin zove i gdo ga najpri sazida. Cap VII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 88.6 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Vidinje Divnića s Hijeronimom i s Jistinom. Cap XXIV. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 192.7 Oko 1521. godine se spominje kao učitelj gramatike grčkog i latinskog jezika u Zadru Nardino dalle Cellina.8 1531. Petar Zoranić svjedoči u jednom sporu i nagodbi između ninskog kaptola i samostana Sv. Dominika u Zadru, sklopljenoj u biskupskoj palači u Ninu.9 Školovanje u Padovi je bio čest slučaj sa sinovima patricijskih i bogatijih pučanskih porodica u Dalmaciji.10 Braća Petar i Jeronim Zoranić zabilježeni su u jednom dokumentu kao vlasnici zemljišta u Privlaci, na kojem je bio bunar zvan Novak (o tom bunaru Zoranić je u Planinama ispleo pripovist).
3
messer (gospodin) što upućuje na to da je postojala jako mala mogućnost da je Zoranić mogao
biti još živ jer se takva oznaka obično pridavala živim ljudima.11
Autor je prvog hrvatskog romana kojemu je posvetu napisao u gradu Ninu 20. rujna
1536. godine,12 a djelo posvetio časnom ninskom kanoniku Mateju Matijeviću koji je imao
značajnu ulogu u Zoranićevom odgoju.13 Upravo u toj posveti, odnosno uvodnom tekstu
Planina, možemo naći najvažnije podatke o Zoranićevim pogledima na svijet i život kao i
način na koji shvaća poeziju. Njegovo tiskano djelo, sačuvano u jednom jedinom primjerku,
izašlo je u Veneciji 1569. godine.14 Možda je postojalo i neko ranije izdanje, ali o tome naša
književna povijest ne zna ništa.15 Ako nije bilo kakva ranijega izdanja, roman se zacijelo širio
u rukopisu. Planine Petra Zoranića su pastirsko-alegorijski roman u prozi i stihovima, u
kojem pjesnik nastoji probuditi ljubav prema rodnom kraju, hrvatskoj domovini i hrvatskom
narodu.
Zoranić pripada krugu književnika koji su doprinijeli tomu da Zadar, uz Hvar,
Korčulu, Split i Dubrovnik, postane jednim od žarišta hrvatske renesanse umjetnosti riječi
(kao i Brne Karnarutić, Šime Budinić ili Juraj Baraković).16 Neosporno, Zoranić je ostavio
neizbrisiv trag u hrvatskoj književnoj povijesti svojom upečatljivom i osebujnom pojavom.
2.2. PETAR ZORANIĆ ILI PETAR ZORANIĆ NINJANIN
11 Stjepan Antoljak: ''Nekoliko problema iz biografije Petra Zoranića'' – Zadarska revija, XVIII., br. 5., Zadar, 1969. str. 385. - 395.12 U Ninu gradu na XX. zrlvoća miseca (= rujna mjeseca). MDXXXVI (1536).13 Reverendo ac venerabili domino Mattheo de Mattheis canonico nonensi Petrus de Albis Nonensis patricius praeceptori integerrimo salutem - ''Štovanom i časnom gospodinu Mateju Matijeviću, ninskom kanoniku, predragom učitelju, Petar Zoranić, ninski plemić, pozdrav.''14 Planine ke zdarže u sebi pisani pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i deklic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu. In Venetia, appresso Domenico Farri, in contrata di S. Antonio. MDLXIX (1569.).15 Nitko se nije pozabavio pitanjem zašto Petar Zoranić nije odmah tiskao svoje djelo iako je bio imućan čovjek.16 Više u: Berić, Dušan. Iz književne prošlosti Dalmacije. Split: Pododbor Matice hrvatske, 1956.
4
Svakog tko pozna život i djelo hrvatskog književnika Petra Zoranića odmah će
zaintrigirati dvojnost pjesnikovih osjećaja. Naime, Zoranić sebe naziva Ninjaninom, što je
jasno vidljivo u njegovom potpisu na naslovnici prvog izdanja Planina, međutim, ništa manje
mu nije bilo stalo do životnih prilika u njegovom rodnom Zadru. Pri tome treba znati da je
Nin, iako danas malo mjesto, bio u ovim krajevima poznat i priznat kao nekadašnji glavni
grad Hrvatske17 pa je kao takav vršio svoj utjecaj i na sam Zadar, pridonoseći njegovu
opstanku u nacionalnim odnosima, odnosno ne dopuštajući da prevagne tuđinski element koji
je dolazio s okupacijom Venecije.
Zoranić je vidio da se Zadar i Nin nadopunjuju na mnogo načina i u raznim
situacijama. Zadrani su prije i tada nazivali Nin svojim gradom jer su znali njegovu važnost,
kao što su Ninjani takvim smatrali Zadar, naučivši iz povijesti dokle sve dopire hrvatsko
područje. Zoranić svojim nazivom Ninjanin nije htio označiti mjesto u kojem se rodio, nego
svoju zadarsku opredijeljenost prema onome što je Nin značio. To je Zoranićevo gledište
prema mletačkoj vlasti. On u Planinama želi pokazati kroz koju je sudbinu prolazio Nin, a s
njim i hrvatski narod. U teškim prilikama se pomaže svome narodu pa tako treba pomoći i
Ninu. Gledajući na cjelovito stanje svoje zemlje, Zoranić alegorično, optimistički i otvoreno
ukazuje na nasilje protiv svog naroda. Zbog toga Zoranić preko riječi Ninjanin u svom djelu
iskazuje najskrovitije misli i osjećaje, pa ako uzmemo u obzir da je to bilo u 16. stoljeću, onda
nam može biti jasno kako su hrvatski književnici bili učitelji svoga naroda u tom razdoblju.
Karakteristično je da se Zoranić u svom djelu, na kraju zamišljenog putovanja vraća u
Nin da počiva u baščini.
Ja protrizniv se, riči, naukom i vidin'jem pokripljen, sedmi dan u bašćini počinuh.18
Ne odlazi u Zadar jer nije mogao prihvatiti sve ono što se tamo događalo - slabljenje
hrvatskog identiteta i talijanizacija grada, dok je u Ninu situacija sasvim drugačija. S obzirom
na prilike koje su vladale u Zadru, Zoranić se bolje i mirnije osjećao u Ninu; ovaj gradić mu
je ulijevao vjeru i pouzdanje da bi narod mogao pobijediti i suprotstaviti se okupatoru pa je i
razumljivo da je više volio biti Ninjanin.
17 Ludovik I. Anžuvinac 1371. godine održava sabor plemstva i građanstva hrvatske i Dalmacije i naziva Nin naš glavni i kraljevski grad dalmatinski.18 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Vidinje Divnića s Hijeronimom i s Jistinom. Cap XXIV. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002.
5
''Ako je ikad itko postavljao pitanje odnosa Zoranića prema rodnome mu Zadru i
voljenome Ninu, mogao je djelomično i sam, uz pomoć hrvatske političke i kulturne povijesti,
na to pitanje odgovoriti. Zoranić je bio Ninjanin jer je za njega kao Hrvata Nin značio mnogo
po svojoj slavnoj prošlosti. Zadar mu je bio rodno mjesto, ali mu se ovaj grad zamjerio jer je,
iako u svoje vrijeme neprijatelj tuđina, poprimao po vanjštini tuđe lice, zahvaljujući tuđem
jeziku i otpadanju ljudi od hrvatskog narodnog bića. Težinu toga Zoranić je jasno vidio, na to
upozoravao, a da je imao pravo, potvrđuju teški događaji koji su nakon toga uslijedili.''19
2.3. ZADAR I NIN U ZORANIĆEVO DOBA
U vrijeme Zoranića, prije i poslije njega, Zadar i Nin prošli su kroz teške dane. Zadar
je izgubio autonomiju i privredno je eksploatiran, unatoč tome što je postao glavni grad
pokrajine koja je imala kolonijalni položaj u Mletačkoj Republici. Mletačka je vlast već
davno bila ukorijenjena u Zadru i u drugim dalmatinskim gradovima;20 glavnu riječ vodio je
knez Mlečanin koji se naslanjao na svoje činovnike i formalno na gradsko vijeće. Gradovima
su statuti bili djelomična utjeha koji su omogućavali održavanje klasne razlike, a izvršnu vlast
su omogućavali samo u pravcu koji nije smetao ostvarivanju osnovnih ciljeva mletačke
politike u Dalmaciji pa tako i u Zadru i Ninu. Ekonomska politika Mlečana ozbiljno je
potkopavala blagostanje lokalnog stanovništva jer je trgovina i izvoz robe išla prvenstveno
preko Venecije gdje se plaćao određeni porez. Nadalje, čest priliv činovnika, trgovaca,
kapetana i drugih, upotreba latinskog i talijanskog jezika, sve to nije moglo ostati bez
posljedica za narodni jezik.
Druga poteškoća od četrdesetih godina 15. stoljeća pa naročito u naredno Zoranićevo
stoljeće su ''vukovi s istoka''21 koji simboliziraju Turke. Turski napadaji,22 ratovanje i pljačke
koji su u znatnoj mjeri gospodarski osiromašili zadarsko područje i oba grada, a Nin skoro do
kraja uništili. Ti napadi su vršeni ne samo zbog materijalnog plijena nego i zbog zarobljivanja
radne snage, ponajprije zdravih žena, kao i djece budućih vojnika, dok su muškarci određeni
ili za otkup ili za prodaju u roblje. Stanje pogoršava i politika mletačke vlade koja nije imala
19 Jakša Ravlić, Petar Zoranić između Nina i Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, 1969. str. 631-645.20 Zahvaljujući stalnim unutrašnjim borbama za vlast na hrvatsko-ugarskom prijestolju Venecija je 1409. iskoristila priliku te je od poraženog pretendenta na prijestolje Ladislava Napuljskog otkupila "njegovo pravo na Dalmaciju" za 100.000 dukata.21 U Planinama Zoranić Turke prikazuje kao vukove i tako aktualizira pradavni motiv pastirske poezije u kojem su vukovi konvencionalni neprijatelji stada i pastira.22 Više u: Stogodišnji hrvatsko-turski rat (1493-1593). // Od kraja 15. st. do kraja Prvoga svjetskog rata./ Mirko Valentić. Zagreb: Školska knjiga, 2005. str. 3. - 25.
6
mnogo razumijevanja na stanje nastalo turskim provalama i njihovim graničnim
približavanjima. Posljedica je opće siromaštvo koje je barem donekle ublažila trgovina, obrt, i
naročito pomorstvo koje je bilo i ostalo glavna privredna grana Zadra, a pomoglo je i Ninu da
poboljša lošu situaciju.
Ratne nevolje i svakodnevna opasnost za život dovele su građane Zadra i Nina u stanje
koje je vrijedno pažnje i divljenja. Stalna pripravnost i borbenost protiv agresivnog i upornog
napadača, žestok otpor, materijalne i ostale poteškoće i sve tako kroz gotovo dva stoljeća.
Logično je da su takve prilike utjecale na broj stanovnika, ali ne i na etnički sastav. Prema
podacima iz zadarskog cenzusa23 1527. godine grad Zadar sa predgrađem ima 8073
stanovnika.24 Kako su turske navale bivale brojnije i sve bliže Zadru, tako su i stanovnici
postajali sve siromašniji i gladniji te se njihov broj smanjuje iz godine u godinu.
U Ninu je još i gore nego u Zadru. Organi mletačke vlasti nemaju ravnopravan stav
prema tom gradu i zanemaruju potrebu da se on vojno osigura i brani. Zbog takvog stanja
došlo je do rušenja grada tri puta u 16. Stoljeću.25 Poslije svakog rušenja veliki je problem
njegova obnova, novo podizanje obrambenih zidova, utvrda i kuća te naseljenje stanovništva.
Starih obitelji je sve manje, nove nadolaze, ali i od njih znatan dio odlazi zbog stalnih ratnih i
općenito nepovoljnih prilika. Unatoč teškom stanju i migraciji, stanovništvo Nina je bilo
uvijek hrvatsko i takvo je ostalo. I zadarski i ninski građani su u teškom političkom i
ekonomskom razdoblju zadržali svoje nacionalno hrvatsko obilježje te političke i kulturne
stavove uskladili s narodnim potrebama unatoč mletačkoj okupaciji i turskim navalama.
Petar Zoranić Ninjanin je dobro poznavao stanje u Zadru i Ninu. Imao je 20 godina
kad se izravno i ponovno predlaže da se Nin poruši i napusti, a 30 godina (1538.) kad zajedno
s ostalim Ninjanima napušta Nin jer ga mletačke vojne snage nisu htjele braniti. Turci su tada
Nin razrušili, ali ga nisu zadržali.26 To je sigurno zadalo težak udarac mladom književniku
koji je dvije godine ranije napisao svoje djelo Planine i u njemu izrazio svoje patriotske
osjećaje. Zoranić je u svom stavu predvodnik plejade zadarskih književnika u tom teškom 16.
stoljeću koji unatoč raznolikom radu i doprinosu našoj književnosti propagiraju rješenja
najvažnijih tadašnjih političkih i kulturnih problema našeg naroda. U sudbinskoj povezanosti,
23 Zadarski cenzus iz 1527. godine najstariji je od sačuvanih popisa stanovništva jedne dalmatinske komune. Osim što predstavlja ishodišnu točku za proučavanja demografskih kretanja dalmatinske metropole u 16. stoljeća, zahvaljujući bogatstvu i raznolikosti zabilježenih informacija, zadarski popis ujedno je i izrazito zahvalno vrelo za proučavanje zadarskoga društva u prvim desetljećima 16. stoljeća.24 Detaljna analiza zadarskog cenzusa: Madunić, Domagoj. Mjera grada: Zadarski popis stanovništva 1527. godine. // Povijesni prilozi (0351-9767) 36 (2009), 36; 23-6225 Prvo rušenje Nina dogodilo se 1538., drugo 1570., a treće i najteže 1646. godine.26 Više u: Novak, Grga. Prošlost Dalmacije. Zagreb: Golden marketing, 2001.
7
simbiozi Zadra i Nina, lik književnika Petra Zoranića predstavlja simbol te povezanosti i
pravilne orijentiranosti zadarske sredine u kojoj je živio.
2.4. RENESANSNO OZRAČJE
U prvim pojavama novih duhovnih težnji mladog građanstva, koje su i u hrvatskim
stranama pronosili humanisti,27 krile su se već neke osnovne značajke renesansnog vremena:
jak individualizam, sloboda ličnosti i ovozemaljsko shvaćanje. ''Osim tih vrednota humanisti
su isticali i usvajali nove poglede na umjetnost, na njenu funkciju i bit, zahtijevajući da
umjetničko djelo mora biti proizvod pojedinca i da mora težiti formalnom savršenstvu. Ali
humanistička literatura, pisana uglavnom na latinskom jeziku, bez obzira što se temeljila na
bogatim antičkim tradicijama, nije mogla izraziti sve strane raznolikog i bujnog života koji se
razvijao pod utjecajem novih proizvodnih odnosa i bogatih razmjena materijalnih i duhovnih
dobara. Taj učeni jezik ograničavao se samo na uski krug ljudi, a kako nikome to nije bio
materinski jezik, jezik kojim se misli i doživljava, latinski nije bio dovoljno prikladan za
izravno iznošenje poetskih osjećaja. K tome europska učena zajednica na koju su humanisti
računali kao na sredstvo i na cilj svoje osobne afirmacije nije, iz praktičnih razloga, mogla
uvijek biti dostatno pristupačna i uporabljiva.''28 Sve veće nametanje užih, nacionalnih
problema, što je bilo izraz promijenjenih gospodarsko – političkih prilika, poticalo je i
humaniste da se sve više bave pitanjima svoje bliže sredine pri čemu je latinski jezik postajao
golema prepreka za direktnije djelovanje i brže komuniciranje. Zato je sve više izgleda za
uspjeh počela imati književnost na narodnim jezicima.
Za taj zaokret i preorijentaciju bili su u hrvatskim, osobito južnijim krajevima, stvoreni
solidni temelji jer je već bogata srednjovjekovna literatura, pisana na tri pisma (glagoljica,
ćirilica, latinica) bila formirala neke prozne i stihovne obrasce. S jedne strane razvija se
pjesništvo visokog umjetničkog dometa, ali izvan povezanosti s korijenima narodnog bića,
dok s druge strane cvjeta poezija bliska najširim narodnim slojevima, ali daleko od duboko
proživljene umjetnosti. Da bi se stvorila prava nacionalna književnost, bilo je potrebno
popuniti jaz između ta dva fenomena. Odlučan korak u tom smislu bio je učinjen onda kad su
i humanistički obrazovani ljudi osjetili potrebu da pišu na narodnom jeziku. To se moralo
27 Pristaše humanizma (humanisti) izdvajaju se kao poseban društveni sloj u koji ulaze znanstvenici i kulturni djelatnici, kao i vladari i drugi predstavnici društvene elite (dvorjanici, kondotjeri, aristokrati).28 Kolumbić, Nikica. Hrvatska književnost od humanizma do manirizma. Zagreb: Nakladni zavod MH, 1980. str. 99
8
desiti na području ljubavne poezije potkraj 15. stoljeća kad se javljaju i prva imena pjesnika
na narodnom jeziku, i to na širokom primorskom pojasu od Zadra do Dubrovnika29 (Marulić,
Držić, Menčetić). Na temeljima stihova navedenih pjesnika nastat će i izrasti čitava jedna
književnost. Posebnu ulogu u tom prijelomnom razdoblju odigrat će ličnost Splićanina Marka
Marulića, koji je spjevom Judita30 stvorio sretan spoj hrvatske srednjovjekovne tradicije i
latinsko – humanističke poetike, stvorivši tako prvo veliko djelo na narodnom jeziku.
Za hrvatski kulturni i književni život renesansno razdoblje predstavlja posebnu
prekretnicu i u smislu naglog razvoja književne aktivnosti i u smislu kvalitetnih umjetničkih
ostvarenja. Tek u to doba u hrvatskoj književnosti prvi put dolazi do izražaja stvaralačka
pjesnička ličnost, prvi put se u toj književnosti afirmira ovozemaljska tematika, a kao njena
popratna pojava upravo tada dolazi do izražaja svijest pojedinca u pravima na svoju
individualnu slobodu kao i svijest o nacionalnoj zajednici. To su bili i osnovni uvjeti koji su
hrvatskoj literaturi omogućili onaj polet koji je na područjima duhovnog i materijalnog života
već bio zahvatio sve društvene slojeve u primorskim gradovima, a koji je danas poznat pod
općim nazivom renesansa.31 U užem smislu ta riječ znači obnovu klasične kulture, ali taj su
posao već ranije obavili humanisti, pogotovo u književnosti. Renesansa u širem smislu
obuhvaća mnogo šire značenje. Ona predstavlja čitavi entuzijazam 16. stoljeća na svim
područjima ljudske djelatnosti, ona znači i sasvim novi pogled na svijet, nastao zbog
izmijenjenih proizvodnih društvenih odnosa, posve novo shvaćanje i nov način života pa se
taj izraz ne može ograničiti samo na ponovno rađanje, odnosno na preporod staroklasične
kulture i književnosti.32
Kod nekih se pisaca mogu zapaziti i daljni prodori u nove umjetničke i poetske
prostore, nova shvaćanja o odnosu među ljudima isticanjem vrijednosti pojedinaca i njegovih
osobnih zasluga bez obzira na podrijetlo i društvenu ljestvicu kojoj pripada. S obzirom na
specifične društvene i političke prilike u tijeku 16. stoljeća hrvatska je renesansna književnost
istakla i posebne teme, naročito one s protuturskom tendencijom, a i neki tipični renesansni
oblici (petrarkistička lirika, pastorala, maskerata) dobili su osebujan pečat. Pojedine teme nisu
bile ograničene samo na pojedine književne oblike i vrste, nego su se te dvije literarne
sastavnice često isprepletale. Tako ni ljubavne teme nisu bile vezane samo uz lirsku poeziju
29 Zbirka pjesama koju je na početku 16. stoljeća od pjesma prvih dubrovačkih liričara sastavio mladi sakupljač Nikša Ranjina idu u najvažnije hrvatske literalne događaje. 30 Do Zoranićeva je vremena Judita, temelj hrvatskog epskog izraza, doživjela tri izdanja, od kojih je za drugo (1522.) narudžbu i raspačavanje bio preuzeo domaći zadarski knjižar Jerolim Mirković, vjerojatno dalji rođak našeg pjesnika.31 Renesansa znači preporod, rinascimento. Izraz je prvi upotrijebio talijanski umjetnik i kritičar Giorgio Vasari (1511.-1574.) u svojoj knjizi Životi umjetnika (1550.)32 Hrvatska renesansa, http://www.hrvatskijezik.eu/?q=node/121 3.9.2011.
9
nego ih nalazimo i u dramskim,33 epsko – lirskim34 pa i u dijelima epskog značaja kao što su
Zoranićeve Planine. Tako je bilo i s protuturskom tematikom koja je bila zastupljena i u lirici
i u drami i u epskoj poeziji (od Marulića do Karnarutića). Na to je utjecao i poseban hrvatski
stih i pjesnički jezik koji je mnogo crpio iz vrela samonikle narodne književnosti. Osnovna
crta renesansne literarne tvorevine u hrvatskoj književnosti je u tome što je književno djelo
shvaćeno kao umjetnička cjelina odakle i osjećaj za čvrstu kompoziciju. Na to su utjecala i
klasična načela koja su renesansni umjetnici izdvojili, ali je smisao za realne odnose, pod
utjecajem sveopćeg racionalizma koji je zavladao cjelokupnim životom tog doba, djelovao i
na jedinstvena mjerila proporcija, na sklad odnosa i na logičku suglasnost pojedinih dijelova.
''Pastoralni oblici koje je pojačano njegovala renesansa imali su za hrvatsku
književnost mnogo veće značenje nego što se to obično ističe. Hrvatski su pisci tu književnu
vrstu rijetko prihvaćali samo kao težnju za pomodnim izražavanjem. Oni su najčešće na
svojevrstan način znali važnije pastoralne elemente prilagoditi specifičnim osjećajima i
potrebama svoje sredine.35 Zoranić je pak čitav svoj pastoralni i putopisni roman pisao pod
intenzivnim dojmom složenog rodoljubnog osjećaja, a njegove Planine nameću i složenija
pitanja i s obzirom na pjesničku inspiraciju, na aktualnost tematike i na formalne
karakteristike.''36
3. KNJIŽEVNI RAD PETRA ZORANIĆA
33 Lucić, Hanibal, Robinja. Zagreb: SysPrint, 1996.34 Pelegrinović, Mikša; Čubranović, Andrija. Jeđupka. Zagreb: Zora, 1949.35 Džore Držić je lokalizirao junake u svojoj dijaloškoj pastirskoj pjesmi, a Vetranović je radnju svojih pastirskih prizora još jaće smjestio u domaći kraj. Na bazi pastoralnih motiva Hanibal Lucić stvara i prvu domaću svjetovnu dramu s nacionalnim sadržajem, a Nalješković u taj idilski svijet unosi pastire s realnim značajkama i shvaćanjima. 36 Kolumbić, Nikica. Petar Zoranić – Planine (izbor). Zagreb: Erasmus Naklada, 1995. str. 11
10
3.1. PLANINE – PRVI HRVATSKI ROMAN
Planine37 Petra Zoranića su pastirsko-alegorijski roman koji se sastoji od 24 poglavlja.
Pisan je u prozi i stihovima narodnim hrvatskim jezikom, a sadrži novele episturalne
književnosti (pismo posvete), petrarkističke lirike (ljubavne pjesme), bukoličke lirike
(pastirske pjesme) i političke pjesme (prepjev ''Molitva suprotiva Turkom'').38 U romanu
pjesnik nastoji pobuditi kod svojih sunarodnjaka ljubav prema rodnom kraju, hrvatskoj
domovini i hrvatskom narodu. Svijest o turskoj opasnosti nadahnula je i Zoranićevo djelo, te
ga je prožela domoljubnim zanosom, pred kojim se povlače sve pjesnikove osobne brige,
nevolje i želje. Opisuje realistične nesreće koje su snašle naš narod turskom provalom i tješi
svoje sunarodnjake koji su mudri i učeni.
U romanu Petar Zoranić ima ulogu pripovjedača. On gradi djelo na dva prastara
motiva: 1) na putovanju kao oblikovnom principu i 2) na traganju za lijekom protiv betega
ljubvenoga, kojim je alegorički naznačen razlog putovanja. Pjesnik je svoj put geografski
postavio u sljedeće okvire: od Nina morem do područja Velebita, a otud uzbrdo Paklenicom,
preko Velebita, pa do Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom spustio do Šibenika i otuda
morem zaputio natrag kući do Nina. Okosnicu fabule čini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno
putovanje po hrvatskoj domovini koje poduzima kako bi zaboravio nesretnu ljubav i opjevao i
proslavljao rodni kraj, prirodne ljepote, domaće gradove, naselja, rijeke, planine, šume, polja,
izvore, bunare i prirodne pojave pritom bilježeći mnoge toponime koji su se zadržali do
danas.
Već u posveti Planina pjesnik nam tumači osnovna kompozicijsko – misaona obilježja
svog djela. Lijek od ljubavi samo je metafora i alegorija (koprina), tj. vanjska, formalna
komponenta, a pod njom se krije prava, unutrašnja želja – želja da se opjeva svoju domovinu,
da iznese njene ljepote i njene patnje. Ako s Planina skinemo tu koprenu, ukazat će nam se
pjesnikova bašćina, domovina; ispod pastira krit će se vjerojatno neki narodni vođe, duhovni i
politički; ovce će predstavljati ugroženi narod, vuci turske horde, a vile će biti apstraktne sile,
nosioci ideja i putokaza. Planine se u unutrašnjoj strukturi temelje na tri bitne stavke: na
proslavi ugrožene domovine, na ukazivanju na strahovitu opasnost od turske najezde i na
prijekorima domaćim učenim ljudima zbog zanemarivanja rodnoga jezika. ''Pastoralno –
37 Puni naslov djela je: Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i de(i)klic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoraniću Ninjaninu.38 Molitva suprotiva Turkom - pjesma u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, napisana između 1493. i 1500. Marulić je ovim djelom utjecao na Zoranićeve Planine u kojima pjeva ganku pastira Marula aludirajući na Turke.
11
mitološki elementi, bili oni samo imitacija tuđih uzora ili plod pjesnikove imaginacije, imaju
ovdje svoju posebnu funkciju – oni povezuju krutu realnost tadašnje političke, gospodarske i
kulturne situacije s duhovnim stremljenjima narodne inteligencije i čitavu viziju domovine
uzdižu na pijedestal ideala, ali uvijek tako da je sveza s čvrstim tlom zbilje stalno sačuvana.''39
Sve priče, prijetvori i pjesme smješteni su na domaće tlo i spretno su povezani s
domaćim problemima i životom. Osim rodoljubnog osjećaja Planine imaju i drugih
osebujnosti koje su plod renesansnog shvaćanja života i umjetnosti. Mnogi pritvori zapravo
su priče o iskrenoj i neostvarenoj ljubavi između dvoje mladih, u svijetu koji im postavlja
krute prepreke. Međutim, nesumnjiva vrijednost djela nalazi se i u onim proznim dijelovima
punim maštovitih i bogatih opisa, gdje se na mjestima osjeća autentični doživljaj realnog
svijeta. Zoranić nije nastojao svoje likove i karakterno izdiferencirati, ali je zato znao dočarati
vjerodostojne ambijente i situacije, pogotovo kad opisuje krajolik u pojedinim dijelovima
dana ili pak kad daje prirodno ponašanje ljudi s inzistiranjem na nekim detaljima kao npr. u
susretu Zorana sa pastirima prvog dana dolaska na planine.40
Iz Planina možemo pratiti i usmenu narodnu književnost na prostoru Ravnih kotara,
jer je ovo djelo pod velikim utjecajem i u sferi takve poezije, što sam Zoranić naziva
tumačenjem blaženog Jeronima.41 Zato Zoranićevu okrenutost usmenoj književnosti moramo
držati vrlo indikativnom, jer je na prostoru Zadra i Nina narodna starohrvatska predaja bila
vrlo živa, što je i razlog da ćemo u Planinama naći sve vrste ondašnje usmene književnosti.
''Planine nisu djelo odricanja od ovog svijeta ni čežnja za sublimacijom u vječnoj
istini. One su umjetnički odgovor na izazove tadašnje Hrvatske, ugrožene sa svih strana, pa i
iznutra, od vlastitih učenih ljudi. Planine su i obračun i oproštaj s vlastitom mladošću i
svojevrsno pročišćenje za predan rad na stvaranju književnosti na narodnom jeziku, koji će,
književnošću stvaran i neprekidno potvrđivan, biti i ostati vertikala, čvrst oslonac u tadašnjim
i narednim olujama burnog povijesnog hoda hrvatskog naroda.''42
3.1.1. KRATAK SADRŽAJ DJELA
39 Petar Zoranić.// Hrvatska književnost od humanizma do manirizma./ Nikica Kolumbić. Zagreb: Nakladni zavod MH, 1980. str. 226.40 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Prvi dan na planinah. Pismi razlike po pastirih rečene. Cap VI. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002.41 Jeronimu se pripisivao izum glagoljice, a tumačen’ja blaženoga Hijeronima bila bi glagoljaška književnost u kojoj je bilo i kajkavizama.42 Švelec, Franjo. Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 38.
12
Na svom beznadnom lutanju ninskom okolicom Zoran (slavni pjesnik) je susreo vilu
Hrvaticu koja mu je uputila oštar prijekor zbog beskorisnog lutanja punih sedam godina s
mislima na neuzvraćenu ljubav prema djevojci Jagi, pored egzistencijalno ugrožene
domovine. Kao obrazovan čovjek, rekla mu je vila, dobro zna, kako su grčki pjesnici i
pretjerujući u svojim književnim djelima proslavili svaki kamen i grm, a naši krajevi, možda i
ljepši od grčkih, zbog nebrige domaćih učenih ljudi ostaju gluhi i zapušteni. Zbog vilina
prijekora pisac je odlučio pisati i poput negdašnjih grčkih pjesnika proslavljati rodne krajeve.
Putovanje započinje jednog proljetnog jutra u Ninu, na izvoru Vodice, jedan kilometar
zapadnije od starog dijela gradića. Tu susreće vilu Zoricu koja se pojavila iz vrela i koja mu
savjetuje da otiđe u planine vilenici Dinari po lijek za nesretnu ljubav. Nedugo potom ukaže
mu se prelijepa vila Milost i prenese Zorana na zlatnoj jabuci preko mora, podno planina do
mjesta gdje je danas Starigrad odakle je pjesnik nastavio sam. No, uskoro je naletio na zvijer,
od koje ga je vila Milost spasi i povede ga sigurnijim putovima.
Nastavio je put pakleničkom usjeklinom (Vražja vrata) gdje mu vila priča priču o Buri,
djevojci po kojoj je ovaj vjetar dobio ime. Idućeg dana, preko Velebita nastavlja Zoran put u
južnu Liku. Ostao je tri dana u društvu pastira, koji simboliziraju narod, slušajući njihove
pripovijesti. Petog dana, Zoran čuje od pastira priču o postanku Velebita i krene dalje prema
istoku. Tu naiđe na malu skupinu pastira, koji su se požalili kako ih napadaju vuci s istočnih
strana (Turci), pa su mnogi pastiri pobjegli. Idući dan, Zoranu se javlja vila Svist (Svijest)
koja ga uputi vilenici Dinari. Dinara ga zatim oslobodi svojim čarobnjačkim moćima i on biva
izliječen od ljubavnih jada.
Nakon toga Zoran usne viziju, neobičan san Perivoj od slave. U snu je sreo
mnogobrojne vile, od kojih je prepoznao Latinku, Grkinju i Kaldejku koje su imale u krilu
puno jabuka, a mlada vila Hrvatica je siromašna i u krilu ima samo mali broj jabuka. Bio je
sav sretan jer je na jednoj jabuci pročitao svoje ime i početak naziva djela Planine. Vila mu
protumači da jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski
jezik ima malo pisaca.
U zoru šestog dana Zoran kreće nazad kući i susreće na putu Dinarinu kćer, vilu Krku
koja ga je pratila pored tada srušenih gradova Knina i Skradina i dolazi do Šibenika pa sve do
ušća rijeke Krke gdje vila nestaje. Tad mu ponovo dolazi prva vila koja ga je pratila na
putovanju te ga još jednom prenosi na zlatnoj jabuci od Šibenika, pored Zadra i ostavlja ga
kod Dražnika, mjesto gdje se danas nalazi poznati kamp Zaton. Odlazi na majčin grob u Ninu
i prisustvuje komemoraciji smrti pastira biskupa Jurja Divnića. Šetajući se krajem čudnovatog
13
mlinara koji u žrvnju melje sela i gradove, slavne i neslavne ljude, sve što mu dopadne
gigantskih ruku što je simbol prolaznosti.
Na kraju ima viziju, na oblaku su se ukazali – u sredini vila Istina, desno od nje sv.
Jeronim, simbol hrvatske pismenosti, a lijevo biskup Divnić, simbol obrane od Turaka.
Zoranić im obećava da će se ostaviti pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put
Božje ljubavi. Pjesnik sedmi dan počiva u baštini kako naziva voljeni grad Nin.
3.1.2. PERIVOJ OD SLAVE
Praćeno stihovima petrarkističkog i pastirskog glasa, Zoranićevo prozno djelo,
oživljujući arkadijsku idilu prirode, odjekuje tužbenim pojem pastirov od rasute bašćine,43 ali
se odaziva na prigovor vile Hrvatice u Perivoju slave44 (poglavlje XX) koja kori Hrvate koji
mnozi mudri i naučeni jesu, ki radije pišu tuđim jezicima45. Tako je Zoranić tri stoljeća prije
ilirskog pokreta stao u obranu hrvatskog jezika, u čemu također valja vidjeti jedno od bitnih
značajki njegova djela.
Najzanimljiviji dio Planina je upravo Perivoj od Slave u kojem se najbolje vidi spoj
povijesno-alegorijskog i izrazitog patriotizma. Zoranić u perivoju koji se sastoji od sedam
dijelova susreće sedam djevojaka. Perivoj od Slave posvećen je vječnoj slavi tj. umjetnosti.
Zoranić je u tom djelu svjestan da je hrvatska književnost tek u razvoju.46
Personifikacija nekih vila u Perivoju od Slave:
Vila Latina - Predstavlja klasičnu rimsku, latinsku kulturu.
Vila Grkinja - Starija, mirisna jabuka.
Vila Kaldejka - (Babilonci = Kaldejci) predstavlja babilonsku kulturu.
Vila Hrvatica - Mlada sa malo jabuka, Zoran kod nje prepoznaje neka svoja djela.
3.1.3. STIL, OBLIK I KONSTRUKCIJA PISANJA
43 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Ganka i tužbeni poj pastirov od rasute bašćine i poj slavnoga Marula pastira. Cap XVI. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 157. – 165.44 Puni naziv XX. poglavlja Planina glasi Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica.45 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Harvatica. Cap XX. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 181.46 Perivoj od slave nije nekakav zemaljski izmaštani raj, već je to stvarni renesansno oblikovan vrt kakav se sretao uz plemićke palače na ovim hrvatskim primorskim stranama.
14
Poslije Džore i Marulića hrvatski stih nastojao je oživjeti Petar Zoranić. Uz sve
poznate dvanaesteračke oblike,47 pa i onaj s prijenosnim srokom, on upotrebljava i dotad
nepoznate forme, npr. strofe od tri šesterca i jednog dvanaesterca, osmeračke tercine s
jampskim početkom48 (Pasite drobne travice49), zatim sedmerački dvostih s jedanaesteračkim
refrenom, sestine sa stihovima od pet slogova te šesteračke dvostihove. Svoje djelo ninsko –
zadarski pjesnik ostvaruje stihovima raznolike metričko – strofičke organizacije te
putopisnom i pripovjedačkom prozom, što je u dotadašnjoj hrvatskoj renesansnoj književnosti
bila prava novina. Neke je metričke oblike nalazio u vlastitoj sredini kao npr. osmerce
(Blagoslovi, Bože, Zadar, Tkonski zbornik, Muka Sv. Margarite) i dvanaesterce (Svit se
skonča, Vidulićev zapis, Život Sv. Katarine).
Velika raznolikost metričko – strofičkih oblika u Planinama upućuje na sud da je
Zoranić ozbiljno razmišljao o izboru oblika u kojima će svoje djelo ostvariti. Postavši svjestan
obaveze da probudi nacionalnu svijest, Zoranić svoj pjesnički talent usmjerava na
proslavljanje ljepota rodnog kraja. Glavni oblik kojim to ostvaruje jesu pripovisti s
pritvorima.50 Vješto ih je ukomponirao i dao im vrlo određenu funkciju: očuvanje autentičnih
narodnih toponima, hidronima itd. u vremenu kad je tuđinska administracija, jedva
poznavajući domaći jezik, u raznim sudskim, upravnim i drugim pravnim aktima
preimenjavala izvorne nazive naselja, rijeka, polja, planina, rtova, zatona itd.
Potpuno u skladu s renesansom poetikom, Zoranić je slobodno posezao za motivima,
idejama, frazemima i za stilskim i kompozicijskim postupcima iz djela književne ostavštine
ranijih vremena i pri tome pokazao začudnu umiješanost usklađujući svu tu građu sa svojom
idejom priče. On je bio jedan od rijetkih pjesnika svoga naraštaja koji se okušao u različitim
ritmovima jer je stvarao u doba kad je većina pjesnika prihvaćala već utvrđene oblike,
osvježavajući još uvijek poeziju novim sadržajima i doživljajima.
Srednjovjekovna hrvatska proza ostavila je tragova i na Zoranićevu izrazu. Ogleda se
to u prvom redu u raznim oblicima strukturiranja kompozicije i u raznim vrstama sintaktičkih
i stilskih mikrostruktura.51 Značajan oslonac Zoranićevoj prozi bio je i izraz narodnog
pripovjedačkog blaga kojim su prožete cijele Planine.
47 Od otprilike 1600 stihova koliko ih u djelu ima, na dvanaesterce otpada preko 1000 njih.48 Riječi koje počinju s akcentom na drugom stihu.49 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Od Paprata i Stane pritvor u vrulje, od Žarke i trih vrulj i zač se Zadar zove, pripovist. Cap XIII. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 13250 Osam je pripovisti u Zoranićevim Planinama.51 Franjo Švelec: ''O nekim aspektima Zoranićeva proznog iskaza prema hrvatskoj srednjovjekovnoj prozi.'' – Adrias, sv. 3.; Split, 1989. str. 14. i d.
15
Posebno je Zoranićevo značenje u tom što je dao nedijalošku prozu, koje je u Hrvata
tada jedva bilo, a to da je napisao pretežno prozno djelo koje nije fragmentarno, koje nije
tematski ni formalno ograničeno, koje nije prijevod, koje je istodobno i prozno i pjesničko
daje Planinama izvanredno značenje. Svojim arhaizmima (da se uz vele rabi i ozoja u
značenju veoma ili mnogo), svojim kontaktnim sinonimima (npr. druga i tovariškinja u
značenju prijateljica) itd., Zoranić se mnogim značajkama razlikovao od današnjega
hrvatskoga jezičnog standarda. Riječ je o ikavsko-ekavskom jatu (pripovist, človik, verna
ljubovca).52
''Zoranić je svoju poeziju rado osvježavao na izvorima narodne, folklorne književnosti.
Zato je njegov stih mnogo okretniji od njegove proze. U njoj se, uz nesumnjive poetske opise,
osjeća podređivanje latinskoj i talijanskoj sintaksi, što uz brojne arhaizme čini pogotovu
danas njegov jezik teškim. Sintaktičko-stilističke crte Zoranićeve proze nisu još u našoj nauci
o književnosti i jeziku obrađene, a tek sada bi se i moglo ocijeniti koje je on teškoće prebrodio
kao početnik.''53
Njegovo je djelo, unatoč neizgrađenom jeziku i mjestimice teže razumljivom tekstu, u
osnovi uspješno ukomponirano. ''Kazivanje teče prirodno, ravnomjerno, i pošto smo jednom
usvojili konvenciju putovanja po planinama, krećemo se pjesnikovom, doduše ponešto
zamagljenom, vizijom kao u zbiljskom svijetu. njegovi razgovori s vilom Hrvaticom, s
Milosti, s Dinarom i s drugima odvijaju se najčešće okretno i neusiljeno u svome toku. Neke
njegove metamorfozne priče sačuvale su onu prirodnu naivnost koja ih čini svježima i čitkima
još i danas. Povezivanje epizoda, pojedinačnih priča, posebnih vizija skladno je izvedeno i sve
skupa uz manje izuzetke čini dojam jedinstvene cjeline.''54
3.1.4. UTJECAJ DRUGIH KNJIŽEVNIKA I DJELA NA ZORANIĆEV RAD
52 Josip Lisac, Zoranićev jezik i jezik hrvatske renesansne književnosti u Zadru, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića, http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Zoranicev_jezik_i_jezik_hrvatske_renesansne_knjizevnosti_u_Zadru 13.9.2011.53 Nikica Kolumbić, Planine Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića, http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Planine_Petra_Zoranica 13.9.2011.54 Zoranić, Petar – Baraković, Juraj, Planine. Vila slovinka, priredio Franjo Švelec, Zagreb, 1964. str. 27.
16
Jacopo Sanazzaro, Napuljac, napisao je 1501. godine, a konačno objavio 1504. godine
pastirski roman Arkadija, prozno djelo u kojem prikazuje mladića, od ljubavi bolna, kako luta
među pastirima čarobnim krajolikom proplanaka i gajeva.55 Oslonio se pri tome na estetiku i
poetiku antičke bukolike, ali je stvorio nov književni oblik. Tim je romanom postigao
izvanredno velik uspjeh. Zoranić je u svojim Planinama, koje je napisao 1536., zagledan u nj
prihvatio taj izazov. Bio je to prvi odjek na Sanazzarov roman u čitavoj Europi, prije onih u
Portugalu, Španjolskoj, Engleskoj i drugdje.
Zoranić je u Sanzzara našao pastirski roman u prozi i stihovima. Od njega je dobio
okvirni motiv za svoje Planine i načelo njihove kompozicije. Talijanski autor, koji je zaslužan
ponajprije zato što je oživio jednu zaboravljenu klasičnu književnu vrstu koja je odmah zatim
postala popularna te se pobjedonosno proširila kroza sve razvijene europske književnosti,
stekao je u matičnoj, talijanskoj književnosti skromno mjesto, mnogo skromnije negoli mnogi
pisci kojima je njegova Arkadija bila prvi poticaj.
Arkadija i arkadijski ugođaj zavladao je europskim kulturnim prostorima upravo u
doba najtežih građanskih i vjerskih ratova, političkih sukoba i kriza, kad su se pisci iz
uzavrele i mučne stvarnosti sklanjali u svijet izmišljenog mira, spokoja i bezbrižnog
plandovanja. Zoranićeve su Planine jedna od najslobodnijih, najoriginalnijih i najmanje
ropskih imitacija Sannazarova djela, ako se o imitaciji uopće može govoriti. Jer moramo reći
da se Zoranić nikad slijepo ne povodi za svojim uzorom koji, presađen u sredinu sasvim
različitu od one gdje je nikao, biva prožet novim duhom.
U Planinama su književni povjesničari otkrivali i druge i drugačije poticaje. Planine
pokazuju veliku načitanost autora koji u 28. godini života, uz antičku književnost i djela
talijanskih autora, poznaje vrlo dobro i domaće književno stvaralaštvo. Od starovjekovnih
djela Zoraniću je nezaobilazno štivo Biblija, posebice Evanđelja, grčka odnosno rimska
mitologija, Homer, Vergilije i Ovidije. Kako je Zoranićev književni jezik po svojem
ishodišnom odredištu crkven, pa čak i liturgijski, tako i njegov pastirski roman prima
pjesničke poticaje i od evanđelja, psalama i crkvenih otaca dok pod utjecajem
Ovidijevih Metamorfoza posebno razvija priče o prijetvorima (preobražajima).
Očita je i srednjovjekovna književnost, najčešće Katonovi Moralni distisi, Augustin i
Jeronim, a od onih s kojima je u bližoj stvaralačkoj i vremenskoj vezi jesu Dante
s Božanstvenom komedijom, Boccaccio s Decameronom i Petrarca s Rasutim rimama.
Spomenute autore Zoranić u Planinama uključuje citatima iz njihovih djela ili na njih
55 Originalno se djelo zagubilo sve do 19. stoljeća, dok je popularno postalo u skraćenoj verziji Francesca Bernija.
17
aludira; u svakom slučaju, oni mu služe kao uzori za motivske i izražajne sklopove.
Primjerice, same postaje koje se spominju u Planinama nalik su onima iz
Danteova Pakla, a ljuvene rane u neraskidivoj su vezi s Petrarkinom ljubavnom lirikom.
Valja tu spomenuti, i pored idejnog čvora i namjere očuvanja hrvatskoga jezika kroz
književno stvaralaštvo – česte citate na latinskom jeziku, različita podrijetla odnosno
provenijencije. Od osobita je značenja prisutnost Danteova u Planinama; ona se očituje
najviše na razini strukture njegova djela, tj. alegorije: kao što je Danteova Božanstvena
komedija alegorična, i Zoranićeve su Planine uvelike alegorija — uostalom, to pisac i sam
izriče hrvatskim izrazom pod koprinom i latinskim eksplicitom gdje suprotstavlja i povezuje
dva sustava: povijest (istorice, povijesno, istinito) i alegoriju (allegorice, dublji smisao
povijesti i njenu znakovitost). Danteovska inspiracija ogleda se ne samo u strukturi djela nego
i u mnogobrojnim pojedinostima koje dokazuju da je spjev velikoga Firentinca našem
pjesniku bio vrlo dobro poznat. I Dante i Zoranić opisuju u prvom licu (Ich–forma),56 tj. kao
osobe koje oblikuju i sebe i svoj izvještaj o vrlo važnom putu; kao što je Danteu učitelj
Vergilije, tako je Zoranićev učitelj Jeronim; Danteu je Beatrice apoteoza ljudskih mogućnosti
potpomognutih Milošću; Zoraniću je to vila Istina koju susreće u društvu biskupa ninskoga
Jurja Divnića i sv. Jeronima, na kraju svojega puta. No, dok je Danteova Komedija suma
ljudske povijesti, Zoranićev put očišćenja, kao simbol spasenja, traje sedam dana, što
simbolizira sedam dana stvaranja, kao u Bibliji. Dok se Dante obilno koristi simboličkim
brojem tri i njegovim izvedenicama, Zoraniću je temeljni broj sedam. Klasična tradicija
ogleda se, nasuprot tome, u broju od 24 glave, koliko ih sadrže Planine.
Planine Petra Zoranića duguju antičkoj, rimskoj i talijanskoj, renesansnoj, tradiciji
mnoge pobude i poticaje, i na tim su se pobudama često zaustavljali književni povjesničari.
Verificirani dijelovi Planina koji opjevavaju ljubav pisani su najčešće dvostruko rimovanim
dvanaestercima i u petrarkističkoj maniri, što dokazuje da je Zoranić je bio dobar poznavatelj
talijanske petrarkističke i religiozno - refleksivne lirike, ali i Marulićeva opusa (Marul pastir
čiju Molitvu suprotiva Turkom parafrazira).57
3.2. IZGUBLJENA DJELA
56 Subjektivno pripovijedanje, pripovjedač se izjednačuje s nekim od likova iz djela, komentira događaje sa svog posebnog stajališta i nastupa kao fiktivni pripovjedač.57 I. Kardum, H. Peričić, Europska književnost u doba Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Europska_knjizevnost_u_doba_Petra_Zoranica 13.9.2011
18
Osim Planina, koje su ostale sačuvane, Zoranić je napisao još dva pjesnička djela, Ljubavni
lov i Vilenicu, koja u romanu spominje u perivoju od slave, ali to su nažalost izgubljeni
tekstovi koji se nisu sačuvali.
Poznah u krilu nje jabuku na koj jime biše Petar Zoranić, a uz jime Ljubveni lov
i Vilnica dijaše pismo; i na toj prem jabuci prem počela pisati biše Planine.58
Sudeći po naslovu, oba djela nose odlike suvremenoga petrarkizma, a prvo bi moglo
biti vezano za tipičnu hrvatsku varijantu ekloge o zarobljenoj i oslobođenoj vili. Ta je djela
pjesnik napisao prije 1536., dakle prije svoje 28. godine.
Osim romana Planine Zoranić je po svoj prilici i autor jedne dramske pastirske ekloge
iz prve polovice 16. stoljeća, koja je 1976. otkupljena na jednoj javnoj dražbi u Londonu, a
danas se čuva u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Kako je ekloga nepotpisana, akademik Josip Vončina je jezičnim analizama i komparacijama
s velikom sigurnošću uspio utvrditi njezino autorstvo – pripisao ju je Petru Zoraniću.59 Nije
isključeno da je toj vrsti pripadalo koje od gore navedenih Zoranićevih djela – Ljubveni
lov i Vilenica. Nastala nešto prije Planina, Zoranićeva renesansna ekloga, u kojoj se u
dijaloškoj formi pastiri Boljeta i Lilas pod predsjedanjem suca katunara Dobrila natječu u
mudrosti, pisana je u stihovima, te je po svoj prilici bila namijenjena i prikazivanju. Stoga je
svakako, uz njezinu nedvojbenu književnu vrijednost, moramo držati i vrijednim
dokumentom naše kazališne povijesti. Ako to nije Zoranićevo djelo, tada je XIV. glava
Planina sigurno bila poticaj nepoznatom pjesniku 16. st. da, po Zoraniću, sastavi tu pastirsku
eklogu.
4. PROJEKT PUTEVIMA PETRA ZORANIĆA NINJANINA
58 Planine/ Djela/ Izabrana djela. Perivoj od Slave i u njem vile: Latinka, Garkinja, Kaldejka i Harvatica. Cap XX. // Petar Zoranić/ Barne Karnarutić/ Šime Budinić. / Franjo Švelec. Zagreb: Matica Hrvatska, 2002. str. 180.59Josip Vončina: Ekloga u rukopisnom zborniku 16. stoljeća. – ''Mogućnosti,'' XXV., br. 4.; Split, 1978. str. 420. -431.
19
4.1. 500. OBLJETNICA ROĐENJA PETRA ZORANIĆA
Godina 2008. obilovala je važnim obljetnicama za našu kulturnu povijest pa tako osim
obljetnica rođenja Marina Držića (500.) i Blaženog Alojzija Stepinca (110.) te smo godine
proslavili i 500. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog renesansnog književnika Petra Zoranića
(1508. - prije 1569.). Organizacijski odbor zadarskog znanstvenog skupa predvidio je niz
događaja, s centralnom proslavom krajem svibnja, dok se cijele godine u Zadarskoj županiji
prigodnim programom obilježavala obljetnica njegova rođenja. Budući da je program u sebi
sadržao znanstvene, kulturološke, turističke i opće povijesne komponente s posebnim
pečatom na promoviranju hrvatske književnosti i hrvatske baštine, program je ocijenjen
pozitivnim i značajnim.
Nakon što je Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru60 u sklopu prvih
Zadarskih filoloških dana organizirao znanstveni skup koji je široko raščlanio lik i djelo Petra
Zoranića61 i njegovo doba i koji je bio svojevrsna početna iskra proslave 500. obljetnice
rođenja vrsnog hrvatskog pjesnika, na Kulturnom vijeću Zadarske županije, u suradnji s
Turističkom zajednicom Zadarske županije i turističkom zajednicom Grada Nina, te uz
potporu Odjela za kulturu Županije, predloženo je da 2008. godina bude proglašena godinom
Petra Zoranića. Taj važan događaj hrvatske kulturne povijesti trebao je biti obilježen nizom
kulturnih manifestacija.
Ideja se potom razvijala na prebacivanju projekta, zbog njegove iznimne važnosti, na
zadarsko Sveučilište što bi sve podiglo na nacionalnu razinu, gdje Zoranić i pripada.
Sveučilište je prihvatilo glavnu organizaciju proslave, uz suorganizaciju Zadarske županije,
Grada Zadra, Grada Nina, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
U cijeli projekt i njegov program, te osmišljavanje proslave aktivno su bili uključeni i
medijski pokrovitelji, od Hrvatske radio-televizije do lokalnih medija, TV Voxa i Novog
radija, te Zadarskog lista, uz sve kulturne i znanstvene institucije, od Matice hrvatske do
Hrvatske kazališne kuće. Valja naglasiti kako je to bila izvanredna prigoda da se Zadarska
županija i grad Zadar podiče svojom bogatom prošlosti i kulturnom baštinom, uostalom, uz
60 Odjel za kroatistiku i slavistiku – Odsjek za hrvatski jezik i književnost http://www.unizd.hr/Default.aspx?alias=www.unizd.hr/kroatistika-slavistika 10.9.2011.61 Zbornik radova: Petar Zoranić i njegovi suvremenici ; Slavenski prostori u putopisnoj literaturi i književnosti ; Znanstveni rad akademika Dalibora Brozovića. // Zadarski filološki dani II. / Urednica Divna Mrdeža Antonina. Zadar: Sveučilište, 2009. – 530str.
20
obilježavanje 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića posebna proslava obilježavala je i 650.
obljetnicu potpisivanja Zadarskog mira,62 značajnog događaja i za šire prostore.
U Zadarskoj županiji proslava je započela u okviru Županijskih dana 11. travnja 2008.
u Ninu likovnom kolonijom na temu Petra Zoranića, a već 28. travnja u Zadru je upriličena
svečana dodjela nagrada sudionicima likovne kolonije, te 29. travnja dodjela nagrada
učenicima za radove na temu Petra Zoranića. U crkvi Sv. Donata 6. lipnja 2008. započela je i
središnja proslava pod nazivom 500 godina od rođenja hrvatskog renesansnog pjesnika Petra
Zoranića, gdje su visoki uzvanici, kulturni i javni uglednici dočekani od strane članova
Akademskog zbora odjevenih u svečane toge. Uz članove Počasnog odbora i Organizacijskog
odbora proslave, skupu su nazočili brojni predstavnici akademskog, političkog, gospodarskog
i vjerskog života Zadra, zadarske regije i Hrvatske. Na kraju svečanosti Akademski pjevački
zbor izveo je Pastirsku igru, skladbu iz scenskog prikaza Zoranićevih Planina koje je režirao
Marin Carić, a glazbu napisao Ivo Nižić.
U gradu Ninu svečanost je započela okupljanjem uzvanika u ninskoj Baroknoj kući, a
nastavljena razgledom Muzeja ninskih starina i crkvenom riznicom Zlato i srebro Nina. U
parku Petra Zoranića Ninjanina zasađena su promotivna stabla, a uzvanici su posjetili
nekoliko legendarnih mjesta – lokalitet Vodice gdje Zoranić u romanu Planine kreće na
putovanje, te Kraljičinu plažu gdje do pjesnika dolazi vila Milost na zlatnoj jabuci i prenosi ga
u podgorje planine. Providurova palača u Zadru bila je mjesto gdje je 24. lipnja 2008.
zadarski Zbor Petar Zoranić održao prigodni koncert u čast obljetnice, a 18. srpnja je u
zadarskoj Hrvatskoj kazališnoj kući predstavljen i multimedijalni projekt Planine. Kazalište
lutaka Zadar također je svečano obilježilo 500. obljetnicu rođenja velikog hrvatskog pjesnika
predstavom Petar Zoranić – Planine, koju je režirao Marin Carić.63
Treba svakako spomenuti i veliku tematsko - dokumentarnu izložbu Petar Zoranić i
njegov zadarski krug, koju su pripremili stručni djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u
Zagrebu. Uz izložbu je tiskan i opsežan katalog (64 stranice), te faksimilima svih izloženih
djela iz fundusa naše Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Izložba je također održana u još
osam hrvatskih gradova.
4.2. PRIKAZ NASTANKA IDEJE NOVOG TURISTIČKOG PROJEKTA
62 Zadarski mir naziv je za mirovni ugovor koji je sklopljen 18.2. 1358. između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I. Anžuvinca, kojim se Mletačka Republika morala odreći svojih posjeda u Dalmaciji.63 Nenad Vertovšek, O manifestacijama uz 500. obljetnicu rođenja hrvatskog renesansnog književnika Petra Zoranića, Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića , http://www.matica.hr/Kolo/kolo2009_3.nsf/AllWebDocs/Poruke_o_rodoljublju_i_ceznji_za_domovinom 13.9.2011
21
Poznato je da su liku i djelu autora prvog hrvatskog romana, slavnom Zoraniću
posvećeni mnogobrojni stručni radovi s područja književnosti i likovne umjetnosti. Turistički
projekt je prirodan nastavak ideja koje su se dugi niz godina javljale u intelektualnim
krugovima da se roman koristi u turističkom itinereru.64 Tim se Turistička zajednica grada
Nina65 (TZG Nina u daljnjem tekstu) osjećala prozvanom da te ideje iz javnosti objedini i
prione stvaranju literarnog putovanja koje je popularizirano u prospektnim materijalima.
Možda se to ne bi ni zbilo da nije bilo jubilarne obljetnice, 500 godina od rođenja
slavnog Zoranića i da nije bilo cijenjenog zadarsko – ninskog kipara Dragana Kwiatkowskog
koji je u TIC grada Nina donio idejnu skulpturu budućeg spomenika koja prikazuje Zoranića
kako u Ninu sjedi na stijeni i na koljenima piše djelo Planine. Kwiatkowski je osmislio
budući spomenik i njegov prototip donio u Turističko-informativni centar (TIC) gdje ga je
ostavio nekoliko mjeseci. Svakodnevno promatrajući idejnu skulpturu u sezoni 2006. pojavio
se snažan impuls s inicijativom da se liku i djelu Petra Zoranića Ninjanina posveti više pažnje
u prospektnim materijalima koje izdaje TZG Nina.
Projekt je započela i vodi TZG Nina s ciljem promocije lika i djela pjesnika Zoranića,
uređenja tematskog i spomen parka u drevnom Ninu, promocije novog literarnog itinerera i
razvoja tematskog putovanja u praksi. Uz turističku zajednicu grada Nina bespovratne potpore
i podršku projektu dali su Grad Nin, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka,
Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica i turistička zajednica zadarske županije.
Od početnih aktivnosti na projektu rade Marija Dejanović, voditeljica projekta i direktorica
TZG Nina te Tomislava Šalov, suradnica na projektu. Stručnu pomoć projektu pružili su:
Sanja Stulić, Marijana Ramov, Jozo Mustać, Anastazija Magaš, Mate Radović, Dragan
Kwiatkowski, Endo Sipina, Boris Simić, Mirjana Vitlov i tvrtka Komio d.o.o. Nin.
Projekt uključuje nekoliko razina:
1. promocija lika i djela pjesnika Zoranića,
2. uređenje tematskog i spomen parka pjesniku Zoraniću u drevnom Ninu
3. promociju novog literarnog itinerara
4. suradnju tur. zajednica, vodiča i agencija u cilju razvijanja tematskog putovanja u praksi
4.3. TEMATSKI PARK KAO OAZA KULTURNOG TURIZMA
64 Itinerer je linija koja povezuje mjesta istih karakteristika ili unaprijed definiran pravac kretanja.65 Turistička zajednica grada Nina - http://www.nin.hr/ 28.9.2011.
22
Sretna okolnost idealno se uklopila u inicijativu Ministarstva mora, turizma, prometa i
razvitka koje je raspisalo natječaj za poticaj razvoju novih tematskih puteva u republici
Hrvatskoj. Kandidirani projekt obuhvaćao je početak uređenja tematskog parka posvećenog
pjesniku zoraniću gdje bi se postavio budući spomenik.
2007. godine se razvila početna ideja i započinju aktivnosti na uređenju tematskog
parka (sondažna arheološka istraživanja, planiranje i početne aktivnosti na hortikulturnom
uređenju parka66) i promocijske aktivnosti (istraživanje budućeg itinerera, kreiranje tematskog
puta i izdavanje promocijskih materijala na hrvatskom jeziku).
Opisujući ljepotu prirode svoga kraja, govoreći o bilju i životinjama, lovu i stoci,
donoseći vrlo točne spomene hortikulture, Zoranić će ispisati i prvu povijest naše hortikulture.
Tu su lovor, mrča, maslina, cedar, palma, čempres, bršljan, šimšir, jela, miomirisne biljke i
trave, mažuran, ljekoviti sipan, bijela i rumena ljubica, šaroliko cvijeće, bosiljak, murtela,
tratina, plave, žute, rumene, bijele i modre ruže.67
2008. godine, u okviru programa proslave 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića
otvoren je spomen park u Ninu. Tom prigodom su simbolično posađena četiri stabla u
tematskom parku (u ime Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, u ime Ministarstva
kulture, u ime Zadarske županije i u ime Organizacijskog odbora za proslavu). Uređenje se
nastavlja kroz 2008. i 2009., postavlja se smeđa interpretativna ploča, usklađuju se stavovi
različitih struka u vezi opremanja tematskog parka i planira se spomen parka oblikovati u
atraktivni sadržaj itinerera (ideje: uređenje odredišnih mikro – točaka kako bi se unutar parka
mogle interpretirati i pripovijedati pripovijesti iz romana Planine i dr.). Postojeća mapa
tematskog parka izdat će se u tiraži od 10 000 primjeraka. Na početnoj stranici je slika s
naslovnice prospekta, unutrašnjost je rezervirana za kartu područja s obilježenom rutom
itinera, a na poleđini će biti objašnjenje, odnosno nekoliko rečenica o svakoj destinaciji.
Park je osmišljen kao ishodišna točka itinerera. Ukoliko itinerer konzumiraju grupe iz
ostalih destinacija u Hrvatskoj, predviđeno je da park u Ninu bude ciljna točka posjeta u koju
bi svaka grupa trebala svratiti. U autentičnom okruženju moći će se pripovijedati pripovijesti
iz romana Planine nakon što se park u cijelosti opremi. U Ninu kojeg je pjesnik opjevao u
romanu moći ćemo vizualizirati njegove riječi slidite stope moje.
4.4. PROMOCIJA LIKA I DJELA PJESNIKA ZORANIĆA
66 Hortikultura je umjetnost prostornog oblikovanja vrtova, parkova i drugih pejzažnih kompleksa.67 Cvitko Fisković: ''Zoranićev Prilog našoj renesansnoj hortikulturi'' – Zadarska revija, XVIII., br. 5., Zadar, 1969. str. 375. - 385.
23
Turistički ured u Ninu promovira lik i djelo slavnog pjesnika Zoranića od 2004.
godine izdavanjem promotivnog letka koji se dijeli turistima. Godine 2005. letak se prevodi
na više jezika (engleski, njemački, talijanski, francuski) i podaci se postavljaju na internet.
Godine 2007. i 2008. izdani su prospekti na hrvatskom i engleskom jeziku kao i drugi
promotivni materijali.
Materijal se sastoji od opisa tematskog putovanja, nekoliko riječi o liku petra Zoranića
Ninjanina, te sadržaja djela koji se smatra autobiografskim. Materijal je obrađen tako da služi
kao temelj novog turističkog putovanja, sintetizirani su neki pojmovi koji su obrađeni u
Planinama, a odnose se na zemljopisne lokalitete i prirodne ljepote, poznate gradove i mjesta
redoslijedom kako ih Zoranić spominje, pojave, biljni svijet i ostali simboli, a zatim su
opisane turističke destinacije: Nin, Starigrad, NP Paklenica, NP Sjeverni velebit, PP Velebit,
Lika, Lovinac, Gračac, Knin, Dinara, Skradin, NP Krka, Šibenik i Zadar. Vodilo se računa da
se nijednom lokalitetu ne daje veći značaj nego što je u djelu istaknuto, niti da se ikoga
isključi ukoliko je spomenut u djelu. Posljednji dio prospekta donosi popise turističkih
agencija, ponude smještaja i ponuđenih restorana na području opisanih lokaliteta. Jedini
izuzetak je učinjen kod popisa svih restorana gradova Šibenika i Zadra budući da ih ima jako
puno, te oni nisu potpuno evidentirani što će se nadopuniti u budućim internet stranicama, a
lako ih se pronađe svejedno putem postojećih web stranica spomenutih gradova.
Na naslovnici se nalazi slika plaže s koje Zoranić polazi na putovanje, a posljednja
stranica donosi panoramski prikaz Nina s lokacijom gdje završava putovanje nakon što je
sedmog dana došao kući u bašćinu. Prospekt je tiskan u 20 000 primjeraka na hrvatskom
jeziku krajem 2007., a krajem 2008. godine izdan je prospekt na engleskom jeziku prilagođen
stranim gotima, također u 20 000 primjeraka.
Izdavane su i promotivne vrećice u 2008. godini (tiraža – 500 komada za 500.
obljetnicu rođenja pjesnika) s prikazom motiva s naslovnice prospekta te natpisom 500.
Obljetnica rođenja pjesnika Petra Zoranića Ninjanina. Naredne godine izdane su vrećice u
jednakoj tiraži i s istim motivom, ali s promijenjenim natpisom 440. Obljetnica tiskanja
romana Planine. Planirana je izrada i postavljanje informativnog panoa u sve destinacije iz
romana Planine. Na karti će biti ucrtana destinacija iz itinerera, a u svakoj destinaciji će biti
crvena oznaka za mjesto na kojem se gosti trenutno nalaze.
4.4.1. PROMOTIVNA ZORANIĆEVA GRADSKA VRATA
24
U cilju popularizacije tematskog putovanja i u promotivne svrhe planira se izrada
promotivnih gradskih vrata – izrada kulise.
Opis i pozicija: vrata će biti u obliku naslovnice romana Planine. Izradit će se replika
postojećih kulisa, odnosno gradskih vrata koja koristi Kazalište lutaka iz zadra u izvođenju
predstave Planine. Nova replika bila bi vlasništvo Turističke zajednice grada Nina koja bi ih
koristila više godina. Pozicija na kojoj bi se vrata montirala je sredina donjeg gradskog mosta,
na ulazu u staru gradsku jezgru. Ta bi kulisa omogućila svakom turistu ulaz u Zoranićev Nin
kao svojevrsni romantičan ulaz u bajku. Vrata bi se montirala početkom turističke sezone,
odnosno uoči Dana grada Nina (7. Lipnja), a demontirala bi se i spremala za narednu sezonu
krajem rujna.
Na taj bi se način svake godine simbolično obilježavao početak i završetak pisanja
djela Planine, odnosno putovanja pjesnika i oživljavanje romana, budući da je Zoranić počeo
pisati u svibnju, a završio u rujnu.
4.5. EVALUACIJA PROJEKTA
Ideja i želja je da se tematski park u Ninu funkcionalno osmisli za prihvat većih grupa
posjetitelja, uređen je postojeći bunar, opremljen klupama za odmor, postavljena smeđa
interpretativna ploča. Želja je da se u spomen parku mogu ispričati zanimljive priče iz romana
učenicima osnovnih i srednjih škola te specijaliziranim grupama (team building). Vjerujemo
da će se realizacijom ovog projekta postići opća društvena korist, a područje turizma obogatiti
novom turističkom atrakcijom, odnosnom proizvodom.
Namjera je da turistička zajednica grada Nina u okviru budućih aktivnosti projekta učini
sljedeće:
- u suradnji s gradom Ninom oblikovanje parka kao turističke atrakcije
- organiziranje likovne kolonije pod nazivom Putevima Petra Zoranića Ninjanina
tijekom svibnja u suradnji sa privatnim iznajmljivačem grada Nina
- pokretanje časopisa Planine u suradnji sa osnovnom školom Petar Zoranić Nin
- reprint tematskog prospektnog materijala (na hrvatskom i engleskom jeziku)
25
U suradnji sa amaterskim glumcima iz Ninskih Stanova, KUD-om Branimir, udrugom mladih
i udrugom žena iz Nina planira se uprizorenje nekoliko scena iz djela Planine koje bi se
izvodile prilikom ciljanih posjeta grupa – stvaranje nove kulturne atrakcije
4.6. IDEJNO TEMATSKO PUTOVANJE
Put u Planine Petra Zoranića nije fiktivan, to je vrlo jasan i točan put, nimalo slučajno
određen. Put je to kojim je okružena granica stare Liburnije, prostor koji se u Zoranićevo
doba još zove Hrvati, a to je onaj prostor na kojemu se javlja prva hrvatska država, prvo
hrvatsko nacionalno ime, na kojemu žive i odakle dolaze prvi hrvatski narodni vladari.
Zoranić, ne slučajno, tu vidi i slavi domovinu, to je njegova dežela. Nije onda čudno što je i
danas na tom putu toliko poznatih toponima i lokaliteta, izvora, bunara, proplanaka, vrhova i
gorskih strana, koje čekaju onoga tko će ih obilježiti.68
Odrađen je susret s vodičima zadarske županije u cilju predstavljanja itinerera i
definiranju zaključka. Kontaktirane su sve agencije koje se nalaze na prostoru tog itinerera i
njihovi su podaci uključeni u prospektni materijal. Početkom 2009. Godine animirane su
agencije koje se bave eventima. Turistička zajednica je planirala odraditi promotivno
putovanje, no kako je to posao agencije opredijelila za traganjem zainteresiranih. Planirani
sudionici promotivnog putovanja na relaciji Nin - Velebit – Lika - Dinara – Knin – Šibenik –
Zadar – Nin bi trebali biti iz redova predstavnika Ministarstva turizma, Ministarstva Kulture,
hrvatske turističke zajednice, turističkih zajednica i agencija uključenih u projekt, te
predstavnici nacionalnih i regionalnih medija.
Ovaj tematski put ima za cilj ponuditi turistima novo zanimljivo tematsko putovanje
gdje će upoznati prirodne, kulturne i povijesne atrakcije Zadarske, Ličko-senjske i Šibensko-
kinske županije. Prigodom obilaska krajolika i planina koji će biti organiziran u pratnji
vodiča, turisti će upoznati prirodne i kulturne ljepote gradova iz davnina kako ih spominje
pjesnik te floru i faunu krajolika mora i kopna: Velebita, Like, kanjona Krke, priobalja i
otoka. Polazišna točka itinerera za individualno istraživanje krajolika ili organizirani grupni
obilazak prostora bila bi u Ninu, u parku Petra Zoranića. Obavezan je posjet mikro lokaliteta
Vodice zapadno od centra drevnog gradića. Tamo je slavni pjesnik započeo putovanje
otpjevano u romanu Planine. Budući da je pjesnika vila na zlatnoj jabuci prenijela morem do
68 Smiljanić, Franjo. Pjesnikov imaginarij kao konkretan geografski prostor u Planinama Petra Zoranića. // Zadarski filološki dani II. / Urednica Divna Mrdeža Antonina. Zadar: Sveučilište, 2009. str. 81. – 103.
26
ispod Velebita, predlaže se organizirani prijevoz ispod Paškog mosta, brodom do Starigrada.
Kao alternativu predlaže se prijevoz autobusom od Nina do Starigrada. Moguća je okrjepa u
jednom od restorana u Starigradu i smještaj i noćenje u Starigradu. Nastavak putovanja
uključuje pješačenje u Nacionalni park Paklenicu, noćenje u planinarskom domu, putovanje
do Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Putovanje možemo nastaviti u smjeru Parka prirode
Velebit. U planinarskim domovima moguća je okrjepa i noćenje. Put dalje vodi preko Like,
do Lovinca i Gračaca gdje je također moguće prenoćiti. Nastavak slijedi na Dinaru, iako se
preporučava da se provjeri mogućnost krijepe i smještaja u planinarskom domu. Nakon toga
je zamišljeno spuštanje s planina, put pored Knina, zatim rijekom Krkom, pored Skradina i
Šibenika i otuda morem kraj Zadra do Nina. Povratak iz Šibenika do Nina moguće je
organizirati autobusom.
Najvažniji cilj projekta je želja da navedeno putovanje zaživi kao alternativa
maturalnih putovanja koje naše agencije organiziraju u inozemstvo, a na kojem bi učenici u
sedmodnevnom putovanju upoznali i uživali u kulturnim i prirodnim ljepotama neotkrivenih
područja vlastite domovine.69
4.6.1. OPJEVANI LOKALITETI
NIN
Hrvatski Betlehem, smješten je 14 km sjeverozapadno od Zadra. Stari grad se nalazi na
povijesnom otočiću, promjera svega 500 m koji je spojen s kopnom s dva kamena mosta.
Okružuju ga duge i lijepe pješčane plaže sa zapadne strane, a s istočne se prostiru polja
Solane. Grad slavne prošlosti star je oko 3000 godina i spada u najstarije gradove na istočnoj
strani Jadrana. Povijest ovdje priča gotovo na svakom koraku. Utemeljili su ga Liburni u 9. st.
pr. Kr. koji su tu imali jako pomorsko i trgovačko središte. Na području gdje se danas nalazi
poznati kamp Zaton nalazila se antička luka drevnog Nina, tadašnje Aenone, čiji su ostatci u
mori vidljivi još i danas (1. st.). U rimsko doba postaje značajan municipij. Iz tog razdoblja
potječu ostaci najvećeg antičkog hrama u Dalmaciji (1. st.), mozaici u podu rimskog domusa,
kipovi rimskih imperatora i dr. Nin je kolijevka hrvatske države. Bio je prvo političko,
vjersko i kulturno središte srednjovjekovne Hrvatske. Nin je, također, najstariji hrvatski
69 Prema: Izvješće Turističke zajednice grada Nina. Projekt Putevima Petra Zoranića Ninjanina. (2007. – 2010.) Izvješće pripremila: Marija Dejanović, direktorica TU
27
kraljevski grad, stalna ili povremena prijestolnica hrvatskih narodnih vladara: knez Višeslav i
Branimir, kralj Tomislav, Petar Krešimir IV, Zvonimir i dr. Značajni su ninski biskupi među
kojima se najviše ističe Grgur Ninski, borac za očuvane hrvatskog narodnog pisma i
glagoljice. Bogati nalazi mogu se razgledati u Muzeju ninskih starina gdje se nalaze dva
originalna starohrvatska broda Condura Croatica (11. st.) i rekonstrukcija dijela broda Serilie
Liburnice (1. st.). Razgledati se može župnu crkvu sv. Anselma (6. – 18. st.), romanički
zvonik, crkvu sv. Ambroza (13. st.), predromaničku crkvu sv. Križa (9. st.) zvanu najmanjom
katedralom na svijetu, brončane statue biskupa Grgura Ninskog i kneza Branimira, crkvenu
riznicu Zlato i srebro grada Nina, zatim krunidbenu crkvu sv. Nikole (11. – 12. st.), udaljenu
od otočića jedan kilometar južnije, u krunidbenom polju. Nin je svetište Gospe od Zečeva čiji
se blagdan slavi na prvi ponedjeljak prije blagdana Spasova, a hodočašće na otok ukazanja
organizira se 5. svibnja i 5. kolovoza. Turisti dolaze u Nin zbog raznovrsnih atrakcija u
turističkoj ponudi: dugih pješčanih plaža i plitkog mora, ljekovitog blata, parka Solane Nin,
škole kitesurfinga na Kraljičinoj plaži, dolaze i zato da bi probali jedinstvenu gastrodeliciju
pod nazivom šokol ili se odmarati u poznatom turističkom naselju i kampu Zaton. U današnje
vrijeme rivijera Nin objedinjuje tri priobalna mjesta Nin, Zaton i Grbe, a administrativno se
na njegovom prostoru nalaze još mjesta Ninski stanovi, Žerava i Poljica-brig. Susjedne općine
koje gravitiraju Ninu su: Privlaka, Vrsi i Vir.70
STARIGRAD
Nastao na temeljima drevnog antičkog grada Argyruntuma, Starigrad-Paklenica u današnje je
vrijeme središte Rivijere Paklenica. Život mještana neraskidivo je vezan uz planinu. Velebit
skriva mnoge zaseoke na čijim ognjištima možete probati čari autohtone kuhinje, a u nekim
od njih provesti cijeli odmor u duhu prošlosti. Povijest je ovdje ostavila mnoge tragove:
bogatu ostavštinu predmeta iz antičkog doba, utvrde Paklarić i Večka kula iz doba prodora
Turaka, starohrvatsku crkvu sv. Petra, te Mirila, kamena spomen znamenja vezana u
nekadašnje pogrebne običaje lokalnog stanovništva koja su svojevrstan fenomen ovog kraja.
Na velikom Rujnu, najvećoj velebitskoj visoravni, nalazi se crkva sv. Marije – zavjetno
svetište u koje se tradicionalno hodočasti u povodu blagdana Velike Gospe.71
70 http://www.nin.hr/ 25. 9. 2011.71 http://www.opcina-starigrad.hr/ 25.9. 2011.
28
NP PAKLENICA
Između najvišeg vrhunca Velebita i obale Jadranskog mora, na površini od 95 km, prostire se
Nacionalni park Paklenica. Raspolaže s preko 150 km uređenih planinarskih putova i staza, od
onih turističkih, laganih pa sve do najzahtjevnijih koje vode do najviših vrhova Velebita
(Vaganski vrh 1.758 m, Sveto brdo 1. 753 m). Najatraktivnije obilježje daju mu kanjoni
Velike i Male Paklenice, čije su okomite litice visoke i preko 400 m, učinile Paklenicu
svjetski poznatim alpinističkim odredištem. Vrijedna posjeta, uz stručno vođenje je špilja
Manita peć. Stare bukove šume, drugi po veličini u Europi rezervat crnog bora, tajanstvene
špilje, endemično bilje, veliki broj životinjskih vrsta oplemenjuju ovaj iskonski prirodni
ambijent. NP Paklenica predstavlja izazov svakom ljubitelju prirode: izletniku, alpinistu,
avanturistu.72
NP SJEVERNI VELEBIT
Područje je proglašeno nacionalnim parkom zbog izrazite raznolikosti krških fenomena,
bogatstva živog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru. Površina
parka iznosi 109 km2, a unutar istog nalaze se strogi rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi,
koji predstavljaju specifičan geomorfološki fenomen na kojem je do sada otkriveno više od
150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu. U sklopu parka
nalaze se još botanički rezervat Visibaba, u kojemu se nalazi najveće odredište endemične
hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica) te botanički rezervat Zavižan – Balinovac -
Velika kosa, koji se ističe bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i
poznati Velebitski botanički vrt, kojeg je osnovao prof. Fran Kušan još davne 1967. godine.
Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premužićeva
staza. Staza prolazi kroz najljepše i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita. S planinskih
vrhunaca pruža se prekrasan pogled na Jadransko more, Ninski zaljev i otoke Pag, Rab, Goli,
Prvić i Krk te na ličko zaleđe s kontinentalne strane.73
72 http://www.paklenica.hr/ 25. 9. 2011.73 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25.9. 2011.
29
PP VELEBIT
Velebit je najveća hrvatska planina (2274 km2), duboko utkana u prostor, život i svijest
ovdašnjeg naroda. Zbog dojmljive ljepote krajolika, raznolikosti reljefnih obila, flore i faune
te nedirnute prirode, proglašena je Parkom prirode. O stoljećima čovjekova suživota s tom
mitskom planinom svjedoče mnogobrojne planinske staze, povijesne građevine, stare
kraljevske ceste, utvrde i sakralni spomenici. Sazdana od krša, planina Velebit obiluje
spiljama, a u speleo avanutu povest će vas stručni vodiči. Postoje mnoge špilje dostupne
posjetiteljima, atraktivne zbog raznolikosti oblika i bogatstva sigastih ukrasa i drugih špiljskih
tvorevina. I na širem području Parka prirode Velebit cijeli je niz atraktivnih lokaliteta do kojih
vode uređene poučne staze.74
LIKA
Obuhvaća prosto od Male Kapele na sjeveru pa sve do Gračaca na jugu. Unutar planinskih
okvira nalaze se plodna polja koja opskrbljuju potrebe turizma na Jadranu od kojih su
najpoznatija Ličko polje, Gacko polje i Krbavsko polje. Imena su dobila po ličkim rijekama
ponornicama. Cijeli taj prostor ima karakteristike pokrivenog krša u čijem se krajoliku
izmjenjuju tamniji i svjetliji zeleni tonovi šuma i livada, dopadljivo upotpunjeni plavetnilom
površinskih voda, dok krško podzemlje obiluje bogatstvom speleoloških objekata. Tu se
nalazi četvrtina od ukupnog broja špilja zaštićenih kao geomorfološki spomenici prirode u
Hrvatskoj – posebno se ističe špiljski park Grabovača sa Samogradskom špiljom kraj
Perušića. U Perušiću se ističe jedina preostala turska kula u Lici iz 16. st. Nedaleko od tog
mjesta nalazi se slikovita Kosinjsa udolina s lokalitetom kultne srednjovjekovne tiskare.75
LOVINAC
Smjestio se na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja. U stara doba vodili
su tuda preko Velebita najkraći trgovački putovi od mora prema unutrašnjosti. Čovjek se na
ovom području javlja kao lovac na pećinskog medvjeda u obližnjim Cerovačkim pećinama u
Velebitu. U povijesnim vrelima nalazimo podatke da ovo područje nastanjuje lirsko pleme
74 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25.9. 2011.75 http://www.np-sjeverni-velebit.hr/ 25. 9. 2011.
30
Japoda. U antičkim izvorima opisuju se njihove borbe s Rimljanima koje su počele 126.
godine prije Krista.76
GRAČAC
Nalazi se u udolini Velebita. Tu se nalaze tragovi srednjovjekovnog grada na Gradini blizu
današnje katoličke crkve. Tu je nekada bilo sjedište stare otučke župe. Najraniji spomen grada
spominje se god. 1302. 1509. god. bio je u posjedu Ivana Karlovića, a 1527.-1867. pod
turskom vlašću. Barokna župna crkva sv. Jurja iz 18. st. stradala je u 2. svjetskom ratu. U njoj
je kasnobarokni epitaf grofa Kneževića (18. st.). Na groblju uz Otuču nalazi se tri metra
visoki monolitni križ na grobu Ivana Balenovića iz 16. st. Okolica Gračaca je pogodna za lov.
Može se organizirano pohoditi Velebit preko prilaza od kojih su najpoznatiji Gračac-
Cerovačke špilje (1,50 h) i Gračac-Prezid-Crnopac (2 h). Posebnu atrakciju predstavljaju
Cerovačke pećine, udaljene samo 4 km od Gračaca, zaštićeni geomorfološki spomenik
prirode, uređene za turistički obilazak.77
KNIN
Leži nedaleko od izvora rijeke Krke, na tromeđi Bosne, Like, i Dalmacije, na križanju važnih
putova koji vode u unutrašnjost Hrvatske i prema moru zbog čega je često i nazivan Ključem
Hrvatske i Vratima Dalmacije. U pisanim izvorima ime Knin prvi put se javlja sredinom 10.
st. u ispravi kralja Krešimira I, i to kao Tignino castro. U 10. i 11. stoljeću stari grad je bio
jedna od povremenih prijestolnica hrvatskih vladara. U drugoj polovici 11. stoljeća hrvatski
vladar kralj Dmitar Zvonimir učinio ga je stalnom prijestolnicom hrvatske države te se i
naziva Zvonimirovim gradom. Godine 1040. osnovana je Kninska biskupija. Dolaskom u ovaj
grad, zaljubljenici u prirodu mogu šetati nedirnutim krajolikom, uživati u pogledu na lako
pristupačno slap Krčića s izvorom rijeke Krke, mušičariti na ribolovnom reviru na izvoru
Krke, planinariti na najviši vrh Hrvatske na Dinari (1831 n/m). Oni željni pustolovine mogu
uživati u slobodnom penjanju, jahanju, vožnji kanuom, raftingu, brdskom biciklizmu, off-road
vožnji džipovima i dr.78
DINARA
76 http://www.lovinac.hr/ 25. 9. 2011.77 http://www.gracac.hr/ 25. 9. 2011. 78 http://www.knin.hr/ 25. 9. 2011.
31
Prirodna je granica između Hrvatske i Bosne. Ona dijeli dva klimatski različita područja –
mediteransko i kontinentalno. Iznad samog Knina izdiže se najveći vrh u Hrvatskoj na Dinari
(Sinjal) 1831 m/nm. Na jugozapadu je Kninsko polje, a masiv završava mjestom na kojem se
u izvor rijeke Krke ulijeva Krčić. Na suprotnoj strani masiv završava jednako nevjerojatno:
dubokim i snažnim izvorima rijeke Cetine u blizini kojih je ulaz u 2080 m duboku Gospodsku
pećinu na kraju koje je podzemno jezero. Dinara je nenaseljena, a njeno spektakularno
obilježje je najduža stijena u Hrvatskoj. Stijena je duga čak šest kilometara. U podnožju
stijene je krška visoravan koja se spušta do ceste uz koju teče Krčić. Kanjon Krčića je
izuzetno atraktivan. U podnožju Dinare izgrađen je planinarski dom Brezovac (1050 m/nm) u
prekrasnoj bukovoj šumi, kapaciteta 50 ležajeva s kuhinjom. Posjetiti Dinaru možete
organizirano uz stručno vođenje, a individualno kontaktirajte obavezno planinarski dom prije
polaska na putovanje. Neki njeni dijelovi su opasni za individualno razgledavanje zbog
zaostalih mina iz Domovinskog rata, pa preporučamo oprez i polazak u organizirani razgled.79
SKRADIN
Graniči s rijekom Krkom, Visovačkim i Prukljanskim jezerom, koja su zapravo potopljena
proširenja doline rijeke Krke. Skradin je privlačna turistička destinacija čiju ljepotu krune tri
najatraktivnija izletišta, slapovi Skradinskog buka i Roški slap sa starodrevnim mlinicama i
vodenicama, a jednako tako i franjevački otočić Visovac sa zavjetnim svetištem Gospe
Visovačke, bogatom knjižnicom i pokladnih svečanosti, a svakako i gastronomskih užitaka
koje pružaju restorani i dalmatinske konobe. 80
RIJEKA KRKA (NP KRKA)
Rijeka Krka izvire u podnožju planine Dinare 3,5 km sjeveroistočno od Kina podna 22m
visokog, zimi bučnog, a ljeti bezvodnog Topoljskog slapa. Teče u vrlo okršenom predjelu
Dalmacije te kao pupčana vrpca neraskidivo veže Knin i Šibenik. Ta čudesna rijeka pruća
nam obilje prirodnih ljepota, znanstvenih nepoznanica, značajnih kulturno-povijesnih mjesta
i oblika iskorištavanja njezine nepresušne vode u kamenitom i ljeti bezvodnom kraju.
Zahvaljujući sedrenim barijerama i stalnom procesu osedravanja rijeka Krka danas predstavlja
79 http://www.plsavez.hr/info/dinara/ 25. 9. 2011.80 http://www.skradin.hr/ 25. 9. 2011.
32
prirodni krški fenomen. U samom središtu Nacionalnog parka Krka nalazi se franjevački
samostan smješten na otočiću Visovac.81
ŠIBENIK
Smjestio se gotovo na središnjem dijelu hrvatske obale Jadrana, u slikovitom, razvedenom
zaljevu u koji utječe Krka, jedna od najljepših kraških rijeka Hrvatske. Otočni dio sastoji se
od 242 otoka, otočića i nadmorska grebena. Taj se arhipelag nalazi pretežno u
sjeverozapadnom dijelu šibenskog akvatorija, ističe se razvedenošću, ogoljelošću svojih
površina i slabom naseljenošću – u šibenskom području svega je 10 otočkih naselja.
Najbrojnija otočna skupina Kornati, poznata je po bizarnosti svojih oblika i raskoši prirodnih
ljepota. Šibenik se prvi put spominje 1066. u Darovnici kralja Petra Krešimira IV. Nakon
hrvatskih narodnih vladara, hrvatsko-ugarskih i povremene vladavine Venecije, u 15. stoljeću
dolazi pod 400-godišnju vlast Venecije, a iz tog razdoblja potječe i najznačajniji kulturno-
povijesni spomenik Šibenika – poznata šibenska katedrala sv. Jakova, građena u 15. i 16.
stoljeću. 1797. Šibenik ulazi u sastav Habsburške Monarhije, uz kratkotrajnu vlast Francuske
u vrijeme Napoleona, ostaje u njenom sastavu sve do 1918. Danas je Šibenik moderan
turistički grad kojeg posjećuju turisti zbog njegovih spomenika i prirodnih ljepota.82
ZADAR
Sagrađen na središtu hrvatske obale, okružen otocima, s bogatim zaleđem, zaštićenom lukom,
rušen u ratovima i potresima te iznova izgrađen, grad koji plijeni svojom bogatom kulturnom
baštinom. Prvi pisani spomen o životu naselja Jadera s područja današnjeg Zadra zabilježili su
prvi stanovnici, pleme Liburna u 4. st. pr. Kr. Naselje se razvija kroz stoljeća sve dok ne
poprima karakter grada pod vladavinom Rimljana u 2. st. Prolazeći povijesni put mijenja
imena, da bi početkom 7.st. Zara postala glavnim gradom Dalmacije i upravno središte
bizantskog temata. Tisućljetni Zadar je uvijek bio zanimljiv zbog svog strateškog položaja u
centru Dalmacije pa se tu kroz stoljeća bilježi izmjena mnogih vladara: Liburna, Rimljana,
hrvatsko ugarskih kraljeva, zatim četiristogodišnja vladavina Mlečana koja je ostavila
neizbrisive tragove kroz izuzetno vrijedne spomenike, zatim Napoleonova, austrijske i
talijanske vladavine, pripojenja Federativnoj Jugoslaviji do današnjeg doba. Uslijed takvih
81 http://www.npkrka.hr/ 25. 9. 2011.82 http://www.sibenik.hr/ 25.9. 2011.
33
povijesnih promjena Zadar konstantno mijenja izgled i funkciju grada. Stoljećima glavni grad
Dalmacije, a danas centar regije, grad je s bogatom spomeničkom baštinom. Tu se nalaze
najveći očuvani antički forum na tlu Dalmacije iz 1.st., zaštitni znak grada, crkva sv. Donata
iz 9. st., reprezentativnim Lučkim i Kopnenim vratima iz 16. st., mnogobrojne palače, vile i
dr. Zadar je grad izuzetno vrijedne spomeničke baštine, razvijene hotelske i nautičke ponude,
grad mladih, grad košarke i morskih sportova. Zalasci sunca u Zadru su proglašeni
najljepšima na svijetu. Zadar je grad mnogobrojnih atrakcija od kojih je vrijedno istaknuti
škrinju sv. Šimuna, izložbu Zlato i srebro grada Zadra i posljednju koja zaokuplja turističku
pažnju – morske orgulje na Poluotoku.83
5. ZAKLJUČAK
83 http://www.tzzadar.hr/ 25. 9. 2011.
34
Zoranićeve su Planine najrodoljubivije književno djelo hrvatske renesanse. Bio je
jedan od najboljih hrvatskih pisaca koje i danas treba čitati sa spoznajom da je upravo on
odlučio napisati knjigu središnjega nacionalnog glasa i to u trenutku dok je književnost u
njegovu narodu još uvijek tražila svoje mjesto. Uspoređujući Zoranićeve Planine s
Arkadijama drugih mediteranskih pisaca, zaključit ćemo kako su one izvorne i hrvatske, kako
je to živo književno tkivo sa stvarnim sadržajima i osobnim doživljajima, a ne tek
konvencionalna literarna forma u književnim okvirima onoga doba. To najbolje potvrđuju
Zoranićeve pripovijesti koje djelu daju stalnu snagu i vitalitet koji ga drži modernim do danas.
Djelo sastavljeno od putopisa, romana i kanconijera ljubavnih i različitih pjesama, i danas u
doba postmoderne prakse, djeluje suvremeno svježe.
Iz Planina se može iščitati autorova jasno izražena pouka: narod bez vlastite
književnosti, na vlastitom jeziku, o vlastitim problemima, nema šanse da se održi; narod bez
svijesti o sebi ide u susret vlastitoj propasti. Ukratko: književnost na rodnom jeziku za
Zoranića je jedan od bitnih instrumenata za održanje – i toga jezika i naroda koji tim jezikom
govori.
Zoranić je svojim odlučnim potezom, poetizirajući raskrvavljenu Hrvatsku kao
pastoralnu idilu, ne zatvarajući pri tome oči pred nevoljom u kojoj se nalazi, od svih
najizrazitiji i time je udario neprolazan pečat hrvatskoj kulturi i dubinskom sloju njezine
duhovnosti.
Duboko je razumio svoje renesansno vrijeme, ali je bio i korak ispred u svijesti o
značaju rodoljublja i domoljublja za povijest svojeg naroda, te predstavljanje hrvatske
književne riječi, te nam kroz vrijeme pružio i poruku o nužnosti očuvanja tradicijske kulture i
hrvatske kulturne i književne baštine. Zoranić prvi kod nas progovara direktno o široj
društvenoj zajednici, pa tako kada govori o Zadru on prvi govori i o njegovoj okolici kao
jedinstvenom subjektu. Njega prvog među našim piscima potiču autohtoni, domaći izvori i
poticaji, bašćina, narodna vizija. Preuzeo je pretešku zadaću kad je odlučio napisati knjigu
središnjeg nacionalnog glasa. Bio je usamljen pa mu se dogodilo da je podigao pretežak teret,
a da nije znao da isti teret u njegovoj blizini podižu drugi njemu bliski duhovi.
Zoranićeve Planine ne mogu biti ocijenjene tek s književno-estetske strane jer one
jednostavno izmiču samo takvoj ocjeni. Piščev renesansni znatiželjni duh mnogo se čega
ovdje dotakao po prvi put u hrvatskoj povijesti, pa su Planine uz to što su prvi hrvatski
roman, i mnogo što drugo. Zoranić će među inim prvi uputiti na toponime kod nas, navodeći
točna imena na terenu od kojih su se mnoga sačuvala do danas, on će prvi od naših pisaca
opisati predjele danas znane kao Ravni kotari, a u njegovo doba Hrvati, prvi će progovoriti o
35
Velebitu, katunima i katunarima, ili će pomoću mitologije pokušati protumačiti našu bogatu
povijest.
Književna ostavština Petra Zoranića nadahnula je mnogobrojne književnike, likovne
stvaratelje, avanturiste i turističke radnike koji su krenuli njegovim tragovima. Godine 2008.
obilježilo se 500 godina od rođenja Petra Zoranića. Tom se prigodom primjereno bilo upitati
što nam Zoranić znači kao pisac, kao pjesnik, kao mislilac, izvorni glas iz naše neizbrisive
prošlosti, ali i postoje li druge mogućnosti u kojima bi se mogao ostvariti pjesnikov potencijal
izvan književnosti. Planine se tako moderniziraju i predstavljaju u turizmu što znači da
Zoranićev duh i dalje živi i da će se njegovo putovanje i veličanje domovine nastavljati iznova
6. SAŽETAK
36
Život Petra Zoranića do danas je najvećim dijelom ostao zagonetka. U tematskom i
žanrovskom smislu imao je svoje nasljednike, ali i suvremenike. Od Zoranićeva književnog
rada sačuvano je samo djelo Planine, u prozi i stihovima, a koje se obično definira kao prvi
hrvatski pastoralni roman. Osnovni poticaj njegovu stvaranju jaki je osjećaj rodoljublja u
trenutcima napada Turaka, ali mu isto tako ni književna komponenta nije nepoznata. Kao
glavni poticaj Zoranićevu djelu spominje se klasični talijanski pastirski roman Arcadia Jacopa
Sannazzara. Osim brojnih tema, u romanu je prisutna i svijest o hrvatskom jeziku kao bitnome
elementu nacionalne književnosti, i to kao samostalna tema i kao sastavni dio njegova
rodoljublja. Lik Petra Zoranića danas je inspiracijama mnogim turističkim projektima
njegovog omiljenog grada Nina.
7. LITERATURA
1. Zadarska revija, XVIII., br. 5.; Zadar, 1969.
37
2. Prosperov Novak, Slobodan: 101 Dalmatinac. Zagreb: Grafički zavod hrvatske d.o.o.,
Zagreb
3. Zadarski filološki dani II.: Zbornik radova. Zadar: Sveučilište, 2009.
4. Kolumbić, Nikica: Hrvatska književnost od humanizma do manirizma. Zagreb: Nakladni
zavod MH, 1980.
5. Kolumbić, Nikica: Planine (izbor). Zagreb: Erasmus naklada, 1997.
6. Švelec, Franjo: Petar Zoranić / Juraj Baraković – Planine / Vila Slovinka. Zagreb: Matica
hrvatska zora, 1964.
7. Švelec, Franjo: Petar Zoranić - Planine / Barne Karnarutić - Djela / Šime Budinić –
Izabrana djela. Zagreb: Matica hrvatska, 2002.
8. Jakša Ravlić, Petar Zoranić između Nina i Zadra, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17,
1969.
9. Turistička zajednica grada Nina, Projekt Putevima Petra Zoranića Ninjanina.
38
top related