SVEUČILIŠTE U ZAGREBU · Web viewMineralna gnojiva su tvari koje prvenstveno služe za ishranu biljaka, pretežno soli dobivene preradom prirodnih materijala i proizvoda koji sadrže
Post on 24-Dec-2019
0 Views
Preview:
Transcript
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET
Ana Kovačević
Produktivnost i botanički sastav planinskog travnjaka pod utjecajem
organskih i mineralnih gnojiva
DIPLOMSKI RAD
Zagreb, 2014.
SVEUČILIŠTE U ZAGREBUAGRONOMSKI FAKULTET
AGROEKOLOGIJA - AGROEKOLOGIJA
Ana Kovačević
Produktivnost i botanički sastav planinskog travnjaka pod utjecajem
organskih i mineralnih gnojiva
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Prof. dr. sc. Josip Leto
Zagreb, 2014.
Ovaj diplomski rad je ocijenjen i obranjen dana _______________
s ocjenom ___________________ pred Povjerenstvom u sastavu:
1. Prof. dr. sc. Josip Leto ____________________________
2. Prof. dr. sc. Marina Vranić _____________________________
3. Prof. dr. sc. Milan Mesić ______________________________
Sažetak:
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene 30 i 50 t/ha KSG u jesen ili proljeće na
proizvodnost i botanički sastav planinskog travnjaka u odnosu na gnojidbu mineralnim
gnojivima (500 kg/ha NPK 8:26:26 u proljeće + 600 kg/ha KAN i 500 kg/ha NPK 8:26:26 u
jesen + 600 kg/ha KAN. Gnojidbeni tretmani se nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar
pojedinih otkosa, niti u ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0,05). Prosječni godišnji prinos
ST je iznosio 9,20 t/ha. Gnojidba mineralnim gnojivima povećala je udio trava (prosječno
71,2 %), a smanjila udio mahunarki u prinosu ST (prosječno 4,35 %) u odnosu na gnojidbu
KSG (46,2 % trava, 27,9 % mahunarki). Udjelu mahunarki u prinosu ST najviše je
pogodovala gnojidba KSG u jesen, bez obzira na količinu apliciranog KSG (prosječno 34 %).
Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod: obje KSG gnojidbe u proljeće i kod
jesenske primjene 50 t/ha KSG i 500 kg/ha NPK (prosječno 29,3 %).
Ključne riječi: travnjak, kruti stajski gnoj, mineralna gnojiva, prinos, botanički sastav.
Abstract
The objective of the research was to compare the effects of the farmyard manure (FMY)
application in the rate of 50 and 30 t/ha in autumn or spring and mineral fertilizer application
(500 kg/ha N:P:K 8:26:26 in spring + 600 kg/ha CAN and 500 kg/ha N:P:K 8:26:26 in
autumn + 600 kg/ha CAN) on productivity and botanical compositionof the mountain
grassland. Significant differences in in dry matter (DM) yield between the treatments did not
determined (on average 9,20 t/ha).Mineral fertilizer application increased the proportion of
grasses (on average 71,3 %) while decreased that of legumes (on average 4,35 %) in
comparison with FMY fertilization (on average 46,2 % of grasses and 27,9 % of legumes).
The both rates of FMY application in autumn resulted in the highest proportion of legumes in
DM yield (on average 34 %). The highest proportion of forbs in DM yield was observed at the
both FMY application rates in spring, 50 t/ha FMY in autumn and 500 kg/ha N:P:K (on
average 29,3%).
Key words: grassland, farmyard manure, mineral fertilisers, yield, botanical composition.
SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................................................1
2. PREGLED LITERATURE..................................................................................................2
2.1. Upotreba gnojiva kroz povijest....................................................................................2
2.2. Organska i mineralna gnojiva......................................................................................3
2.2.1. Organska gnojiva..................................................................................................4
2.2.2. Mineralna gnojiva.................................................................................................5
2.3. Sastav organskih i mineralnih gnojiva.........................................................................7
2.4. Primjena stajskoga gnoja..............................................................................................8
2.5. Primjena mineralnog gnojiva.....................................................................................10
2.6. Gnojidba travnjaka.....................................................................................................11
2.7. Produktivnost travnjaka..............................................................................................13
2.8. Količine KSG kod gnojidbe travnjaka.......................................................................14
2.9. Utjecaj KSG na floristički sastav travnjaka...............................................................15
2.10. Sveukupni učinci KSG...........................................................................................16
2.11. Ekonomski aspekti primjene KSG na travnjacima.................................................17
3. CILJ ISTRAŽIVANJA......................................................................................................18
4. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA....................................................................19
5. REZULTATI I RASPRAVA.............................................................................................23
5.1. Vremenske prilike u 2013. godini..............................................................................23
5.2. Prinos suhe tvari.........................................................................................................24
5.3. Relativni udio trava u ukupnom prinosu suhe tvari...................................................25
5.4. Relativni udio mahunarka u ukupnom prinosu suhe tvari..........................................26
5.5. Relativni udio zeljanica u ukupnom prinosu suhe tvari.............................................27
6. ZAKLJUČCI:....................................................................................................................29
7. POPIS LITERATURE.......................................................................................................30
1. UVOD
U 2012. godini korištena poljoprivredna površina na području Republike Hrvatske
iznosilaje 1 330 973 ha, od čega su livade i pašnjaci obuhvaćali 26% (Ministarstvo
poljoprivrede RH, 2013). U strukturi poljoprivrednog tla, povećanjem nadmorske visine, raste
učešće poluprirodnih i prirodnih travnjačkih površina, koji predstavljaju osnovicu stočarske
proizvodnje. Takvi se travnjaci razvijaju u uvjetima niske srednje godišnje temperature, velike
količine oborina, dugih zima i kratkih ljeta.
Količina i vrijeme primjene organskog i mineralnog gnojiva na travnjacima ovise o
fitocenološkim, klimatskim i pedološkim uvjetima, stoga se rezultati navedeni u svjetskoj
literaturi ne mogu se jednostavno prenijeti u našu praksu, nego je potrebno provesti vlastita
istraživanja. Gnojidbom travnjaka regulira se odnos komponenata travnjaka, povećava se udio
kvalitetnih biljaka, a sprječava pojava korova. Tom se mjerom povećava prinos, mijenja
fitocenološki sastav i poboljšava kakvoća travnjaka.
Povećanje produktivnosti i promjena botaničkog sastava planinskih travnjaka ovisni su
o količini i vremenu primjene i vrsti gnojiva. Odgovarajuća upotreba krutog stajskog gnoja
povezana je s ekonomskim aspektom, očuvanjem poželjnih vrsta u travnjacima i održavanjem
bioraznolikosti određenog područja.
Tehnološki sustavi stočarske proizvodnje čija je sirovinska osnovica travnjak u praksi se
suočavaju s problemom zbrinjavanja krutog stajskog gnoja. Uporaba krutog stajskog gnoja na
travnjacima, uz svoje biološke učinke, ima i ekonomsku korist, jer može smanjiti visinu
ulaganja u proizvodnji krme.
1
2. PREGLED LITERATURE
2.1. Upotreba gnojiva kroz povijest
Dodavanjem biljnih i životinjskih gnojiva, i drugih organskih tvari u tlu kojim se
poboljšava plodnost tla prastari je postupak. Smatra se da je kruti stajski gnoj (KSG) jedan od
najstarijih dodataka tlu, a njegov način stvaranja i čuvanja poznat je od davnina. Sve do 1939.
životinjski gnoj je bio glavni izvor dušika, fosfata i kalija, te se upotrebljavao u biljnoj
proizvodnji u UK (Archer, 1986). Još od srednjeg vijeka u zakupničkim ugovorima postojala
je odredba da se ovce navečer moraju na vlasnikovu zemlju staviti u tor. Ovčja balega je bila
najcjenjenija, iako tada nisu znali zašto, a nakon nje na cijeni su bili gnoj peradi, konja i
goveda. Danas znamo da ovčja balega ima najveću koncentraciju hraniva od ostalih vrsta
gnojiva (osim gnojiva peradi čiji je postotak hraniva prevelik, pa je u povijesti uzgoja
uzrokovao palež usjeva). Rackham (1986) u «Povijesti sela» navodi: „Ovce su bile
najpogodnije za gnojenje tla - danju su mogle biti na pašnjacima, a noću stjerane u tor na
obradivom tlu. Tako bi se istovremeno i izbjegao problem rješavanja balege.
Kada je čovjek počeo čuvati stoku u stajama i dvorištima, gnoj je trebalo razvoziti i
zbrinjavati. U početku su žene u dubokim pletenim košarama na leđima raznosile gnoj do
željenog mjesta da bi poboljšale kvalitetu tla (Shaw, 1994). Upotreba stajskog gnojiva za
poboljšanje kvalitete travnjaka je bila osnovno sredstvo u poljoprivredi, sve do početka
proizvodnje mineralnih gnojiva. Wrightson (1875) je napisao: „ KSG je opće gnojivo- već se
pokazalo da sadrži sve potrebne tvari za rast biljaka. Iscrpljivanje polja se događa zbog
nestanka upravo onih tvari koje KSG spremno nadoknađuje.“ Citira Liebiga: „ Nedostaje li
kalija u tlu, KSG ga obnavlja, isto je s magnezijem i kalcijem (vapnom). Prije proizvodnje
mineralnih gnojiva upotreba KSG je bilo osnovno sredstvo poboljšavanja kvalitete travnjaka
(Duffey i sur., 1974). U niskim riječnim dolinama namjerno su se stvarale livade tamo gdje bi
se gnojile pomoću naplavnih voda koje su sa sobom donosile kalcij (kredu) sa izvora, dušik i
fosfor sa obradivih površina, gnojišta, cesta, pa čak i kanalizacije (Rackham, 1986).
2
Sve do 1939. godine životinjsko gnojivo je bilo glavni izvor dušika, fosfata i kalija u
biljnoj proizvodnji u Velikoj Britaniji, a intenzivnije korištenje mineralnih gnojiva kod nas
počelo je izgradnjom prve tvornice mineralnih gnojiva 1968. godine u Kutini.
2.2. Organska i mineralna gnojiva
Organska gnojiva su izvor biljnih hraniva, a u poljoprivredi se koriste za poboljšanje
prirodne plodnosti tla. Primjenjuju se u svrhu povećanja prinosa i kvalitete poljoprivrednih
proizvoda. Unošenjem ovih gnojiva u tlo unose se istovremeno i korisni mikroorganizmi i
aktivira njihov rad.
Mineralna gnojiva su koncentriranija i imaju brzo djelovanje, dok organska gnojiva
otpuštaju tvari polako. Organska gnojiva sadrže elemenate u tragovima koji su potrebni biljci
za njen rast i razvoj, a ne mogu se pronaći u mineralnim gnojivima. Biljci nisu odmah lako
dostupni svi elementi iz organske tvari, već moraju postojati određeni povoljni uvjeti
(Washington State University, 2009).
Svako se gnojivo sastoji od hranjivih tvari koje se u tlu oslobađaju u biljci pristupačan
oblik i na taj način joj pomažu u rastu i razvoju. Primarna hranjiva u gnojivima su dušik (N),
fosfor (P) i kalij (K). Sekundarna hraniva (sumpor, kalcij i magnezij) potrebni su u manjim
količinama za normalan rast biljke. U još manjim količinama potrebna su mikrohraniva, u
koje spadaju: bor, klor, bakar, željezo, mangan, molibden, nikal i cink. Sva ova biljna hranjiva
mogu se osigurati biljci kroz organska i mineralna gnojiva.
3
2.2.1. Organska gnojiva
Organska gnojiva obuhvaćaju izmet ljudskog i životinjskog podrijetla, te različite
otpatke biljnog i životinjskog podrijetla koja nastaju u poljoprivrednoj i industrijskoj
proizvodnji, gradovima, naseljima itd. Organska gnojiva su vrlo heterogena i vrednuju se
prvenstveno prema sadržaju organske tvari (Butorac, 1999). Organska gnojiva sadrže hraniva
u biljci nepristupačnom obliku, a hraniva se iz njih oslobađaju mineralizacijom organske tvari
pomoću mikroorganizama. Djelovanje organskih gnojiva je višestruko. Njihovom
mineralizacijom tlo se obogaćuje biljnim hranivima, izvor su energije za rad i umnožavanje
mikrorganizama u tlu, poboljšavaju strukturu tla, a time utječu na povoljnije vodno - zračne
odnose u tlu (Ćosić i Mesić, 2008).
Organska gnojiva su dobro balansirana, bez viška ili manjka nekog od makro ili mikro
elemenata, jer su to gnojiva složenog kemijskog sastava sporog djelovanja. Procesi pretvorbe
njihovih teško razgradivih spojeva teče sporo i omogućuje da ih biljke uzimaju u onoj količini
koja im je potrebna.
Organska gnojiva mogu biti: životinjskog podrijetla (stajski gnoj, gnojnica, gnojovka);
biljnog podrijetla (slama, različiti komposti, zelena gnojidba); komunalni i gradski muljevi.
Stajski se gnoj koji sastoji od fekalija i mokraće domaćih životinja, ponekad i manjih
količina stelje, a prerađen pomoću mikroorganizama upotrebljava se kao stajsko gnojivo
( Bilandžija i sur., 2009). Stajski gnoj je vrlo kvalitetno gnojivo koje sadrži dušik, fosfor,
kalij, kalcij i magnezij. Nezamjenjiv je u održavanju i popravljanju plodnosti tla, osigurava
stabilne i visoke prinose odlične kvalitete te optimalno djeluje na dugoročno ekonomičnu
opskrbu usjeva hranjivima. Pravilnom primjenom i korištenjem stajskog gnoja nema
negativnog utjecaja na okoliš.
4
Gnojovka se priprema i primjenjuje na različite načine, koji su se razvijali zajedno s
tehnikom njezine primjene. Pri spremanju gnojovke bitno se smanjuju poslovi sa slamom, jer
se ona zaorava u tlo. Na ležišta stoke u stajama ne stavlja se stelja, već se skupljaju samo kruti
i tekući ekskrementi, koji se pri pranju staja miješaju s vodom u posebnim bazenima prije
uporabe. Radnik u staji ne dolazi u izravan dodir s gnojem. Klice tifusa i paratifusa ugibaju u
gnojovci za 1 do 9 dana, što je, među ostalim, vezano s prisutnošću amonijaka. Mora se,
međutim, računati i s potencijalno negativnim posljedicama primjene gnojovke zbog
zagađivanja podzemne vode fekalnim tvarima i lako topljivim solima ( Ćosić i Mesić, 2008).
Gnojnica je mokraća domaćih životinja razgrađena mikroorganizmima, pomiješana s
djelićima balege, stelje, vodom od pranja staja i oborina, te iscjetkom s gnojišta. U spremišta
za gnojnicu mokraća se cijedi iz gnojišta zajedno sa vodom i oborinama, pa gnojnicu najčešće
čini samo trećina do polovica mokraće. Dnevna količina izlučenog urina po jednom uvjetnom
grlu goveda iznosi 15 l, konja 5 l, svinja 20 do 25 l i ovaca 10 l. U normalnim uvjetima
držanja životinja približno polovina količine urina veže se u stelji i ostaje u stajskom gnoju.
Ostatak otječe u jamu za gnojnicu. Smatra se da približno polovina izlučenog urina dolazi u
gnojnicu. Sastav mokraće ovisi o vrsti domaćih životinja i načinu hranidbe ( Ćosić i Mesić,
2008).
2.2.2. Mineralna gnojiva
Mineralna gnojiva su tvari koje prvenstveno služe za ishranu biljaka, pretežno soli
dobivene preradom prirodnih materijala i proizvoda koji sadrže elemente neophodne za rast i
razvoj biljaka i postizanje visokih i stabilnih prinosa (Jug, 2013).
Mineralna gnojiva sadrže hranjive tvari u obliku anorganskih spojeva i u njihov sastav
ne ulaze organske tvari. Sastavljena su od mineralnih tvari i sadrže hranjive elemente u
anorganskom obliku, različite razgradivosti i nejednake pristupačnosti biljkama. Dobivaju se
izravno iz prirodnih nalazišta ili industrijskom preradom (mehaničkom ili kemijskom)
pojedinih minerala, kao sporedni proizvodi kemijske ili metalurške industrije, ili pak
sintetskim putem u kemijskoj industriji. Prema broju i udjelu hranjivih elemenata mineralna
gnojiva dijele se na pojedinačna i složena. Pojedinačna gnojiva su gnojiva koja u znatnim
količinama sadrže samo jedno hranivo (KAN, Urea, K-soli,Superfosfat itd), dok složena
sadrže više biljnih hraniva (najčešće NPK). Složena gnojiva mogu biti miješana i kompleksna.
5
Miješana gnojiva su mehanički pomiješana s nekoliko gnojiva kod kojih ne dolazi do
kemijskih reakcija između upotrijebljenih komponenata, dok je kod kompleksnih gnojiva
kemijskim putem vezano nekoliko biljnih hraniva (N, P, K, Ca,Mg, B itd).
Obzirom na to sadrže li mineralna gnojiva makro ili mikro elemente dijele se
namakro-gnojiva i mikro-gnojiva. Makro-gnojiva mogu biti: pojedinačna (dušična, fosforna,
kalijeva, kalcijeva i magnezijeva gnojiva) i složena (dvokomponentna, trokomponentna, itd)
(Ćosić i Mesić, 2008).
Gnojenjem travnjaka mineralnim gnojivima, dodaju se mineralna gnojiva koja u sebi
sadrže veći postotak dušika, fosfora i kalija. Dušik osigurava brži porast biljne mase i
povećava sadržaj bjelančevina, fosfor je nezamjenljiv kod tvorbe bjelančevina i služi za
jačanje korijena biljke, dok kalij sudjeluje u tvorbi ugljikohidrata i bjelančevina, te jača
otpornost trave na bolesti i sušu. Gnojidba se može obaviti granuliranim i tekućim mineralnim
gnojivima kao što su KAN i različite formulacije NPK gnojiva.
6
2.3. Sastav organskih i mineralnih gnojiva
Stajski gnoj pripada u najstarije gnojivo, sadrži sva biljna hraniva, dobar je regulator
fizikalnih svojstava tla i izvor bezbrojnih aktivnih mikroorganizama. Smjesa je krutih i
tekućih izmetina domaćih životinja i stelje prerađenih radom mikroorganizama. Kemijski
sastav dosta varira, a ovisi o mnogim faktorima, o vrsti i uzrastu domaće životinje, količini i
kvaliteti krme, načinu iskorištavanja stoke, spolu i dobi, vrsti i količini stelje, klimi i načinu
spremanja gnoja. Prosječan sastav stajskog gnoja ovisi o vrsti stoke, a najvažnija biljna
hraniva su dušik, fosfor i kalij koji su najčešće u tlu deficitarni.
Na sastav gnoja djeluje također i ostali čimbenici, kao što su starost životinja. Stare i
potpuno odrasle životinje trebaju hranu samo za energiju i toplinu, dok mlade životinje troše
hranu i za svoj rast, pa je stoga njihov gnoj siromašniji mineralnim tvarima. Smjer
proizvodnje također utječe na kakvoću gnoja. Npr. gnoj muznih krava siromašniji je
mineralnim tvarima nego gnoj tovnih životinja, jer veliki dio mineralnih tvari odlazi u
mlijeko. Hrana također djeluje na sastav stajskog gnoja pa je gnoj životinja koje se hrane
koncentriranom hranom bogatiji mineralnim sastojcima nego gnoj životinja koje se pretežno
hrane voluminoznom i slabom hranom.
Općenito se računa da kod životinja oko 50% hrane odlazi u izmet kao neprobavljiv
ostatak. Na kakvoću stajskog gnoja jako utječe i prostirka, jer upija mokraću i vlagu. Prema
svojim fizikalnim i kemijskim svojstvima, prostirka može biti različita pa zato i različito
utječe na sastav stajskog gnoja. Svojstva stelje su to bolja što se lakše razgrađuje i što je
bogatija hranivim tvarima. Kod izbora prostirke odlučujuća je njena prikladnost za ležaj, a ne
njezin kemijski sastav. Najbolje odgovara prostirka od slame ozimih žitarica, dok se slama
jarih žitarica može upotrijebiti za krmu pa se manje upotrebljava za prostirku. Prostirka treba
imati veliku upijajuću sposobnost za tekuće izlučevine i za amonijak, a u tlu se treba lako
razlagati. Lišće bjelogorice sadrži više dušika, a manje kalija i fosfora nego slama žitarica.
Kao prostirka može poslužiti i šumska mahovina (Dragović, 2013).
Za kakvoću stajskog gnoja važan je i odnos ekskremenata i slame. Previše slamnat,
nezreo gnoj, može izazvati dušičnu depresiju, osobito ako je vrijeme jako toplo i vlažno.
Kakvoća stajskog gnoja ovisi i o njegovoj starosti te načinu spremanja.
7
Za vrijeme dozrijevanja u stajskom gnoju dolazi do velikih kemijskih promjena koje
dovode i do promjene njegove kakvoće. Najbrže se u stajskom gnoju rastvara celuloza, a
najteže lignin. U zrelom stajskom gnoju nalaze se veće količine bjelančevinastih tvari i
mineralni sastojci. Dušični spojevi u gnoju djelomično prelaze u anorganske spojeve, a dio
dušika (amonijak) hlapi u atmosferu. Promjena dušičnih spojeva u gnoju ovisi o aeraciji,
količini i vrsti prostirke, toplini, vlažnosti, kontaktu s gnojnicom. Što je površina gnoja veća i
što je rahlije razbacan, to se više dušika gubi. Mineralne tvari gube se iz gnoja samo ako ih
ispiru oborine. Isušivanjem gnoja smanjuju se gubici organske nedušične tvari, a povećavaju
se gubici dušika koji se mogu smanjiti polijevanjem i gaženjem gnoja. Što je stajski gnoj
stariji, to je siromašniji dušikom (Dragović, 2013).
2.4. Primjena stajskoga gnoja
Osnovni način primjene stajskoga gnoja je njegovo zaoravanje u vlažni sloj tla, kako
bi se smanjili dodatni gubici organske tvari i dušika. Pri njegovu razbacivanju vrlo su važne
vremenske prilike. Pri vedru, suhu, toplu i vjetrovitu vremenu koje pogoduje isparavanju vode
i volatizaciji amonijaka gubici dušika su veliki. Pri oblačnu, vlažnu i hladnu vremenu, kao i
pri mrazu, gubici dušika su manji. Zreli stajski gnoj se može primijeniti u bilo koje vrijeme
ako stanje tla to dopušta. Redovito se primjena stajskoga gnoja uključuje u sustave obrade tla
dosljedno prakticiranim sustavima biljne proizvodnje, odnosno sjetvi i sadnji. U praksi to
podrazumijeva njegovu primjenu tijekom ljeta, jeseni iproljeća.
Gnojivo sa primjenjuje na livadama u ožujku (Watson, 1851), Međutim, opisujući
eksperiment u Cockle Parku koji je počeo 1897., (Arlond i sur., 1976) kaže: „ stajsko gnojivo
bi se trebalo upotrijebiti u studenom. KSG bi se trebalo primijeniti na travnjacima krajem
veljače, kasnijom upotrebom riskira se gubitak određene količine dušika tijekom suhog
ožujka i travnja zbog hlapljenja amonijaka. Još jedan od razloga zašto se treba rano gnojiti je
taj što hranjive tvari tada prodiru u tlo prije košnje sijena (Peel, 1938). U sušnim klimatskim
uvjetima može se primjenjivati dosta prije sjetve i sadnje, a u vlažnim bliže sjetvi i sadnji.
Stajski se gnoj brže razgrađuje u lakšem tlu, pa prijeti opasnost od ispiranja hraniva.Nakon
rasipanja gnojiva hranjive tvari se gube zbog otapanja (ispiranja) i ishlapljivanja (Lampkin,
1990).
8
Primjena gnojiva je efikasnija u proljeće zbog toga što su gubici dušika veći kod
zimske i jesenske gnojidbe. Jarine u našim klimatskim uvjetima preferiraju jesensko unošenje
gnoja, a za šećernu repu to je obvezatno. Gnojenjem travnjaka u ranu jesen osiguravaju se
biljna hranjiva travama dok još rastu, a prije nego što im zima zaustavi rast. Gnojivo se treba
rasuti čim se dopremi na travnjak, osim kod suhog i vrućeg vremena kad će se manje
hranjivih tvari izgubiti ako gnojivo ostane na hrpi (Peel, 1938).
Potrebna količina stajskog gnoja po jedinici površine ovisi o teksturi tla, dubini
obrade, plodoredu, vrsti usjeva, tipu tla i zalihama hraniva u tlu. Kao normativ gnojidbe
stajskim gnojem smatra se količina od 30 t/ha. Djelovanje stajskog gnoja pojačava se ako se
miješa s mineralnim gnojem, što se naziva organsko-mineralna gnojidba. Dozrijevanje
stajskog gnoja sastoji se u različitim kemijskim promjenama koje nastaju razgradnjom
organske tvari radom mikroorganizama koji su sa životinjskim izmetom došli u stajski gnoj.
Razgradnja stajskog gnoja je biokemijski proces razgradnje nedušičnih i dušičnih sastojaka.
Nedušične tvari sastoje se od neprobavljivih ostataka biljnih stanica, celuloze, lignina i
pektina (Dragović, 2013)
Bliže sjetvi i sadnji primjenjuje se zreli stajski gnoj. Neke su kulture osjetljive na
nezreli stajski gnoj, što se manifestira padom prinosa. Veće količine unose se dublje, kako bi
se nesmetano mogla provesti predsjetvena priprema tla. U praksi se stajski gnoj unosi
prosječno na 20 do 25 cm. Kruti stajski gnoj može se primijeniti za sve kulture.
Farmeri stajski gnoj često smatraju otpadom ili u najboljem slučaju nepouzdanim
izvorom hraniva, pogotovo za gnojenje travnjaka, gdje je vrlo teško odrediti iskoristivost N
kao limitirajućeg hraniva u formiranju prinosa. Primjena KSG na travnjacima uz biološke,
ima i ekonomske učinke, jer može smanjiti visinu ulaganja u proizvodnji krme (Knežević i
sur., 2005).
Gubici dušika ispiranjem, nakon gnojidbe tekućim stajskim gnojivom, smatraju se
zanemarivim. Glavni faktori koji ograničavaju učinkovitost dušika kod ovakvog načina
primjene stajskog gnoja su gubici dušika hlapljenjem i denitrifikacijom, zajedno s mogućim
negativnim učincima (palež, gušenje) (Smith i Unwin, 1983).
Ispiranje dušika na prirodno dreniranim travnjačkim tlima ovisi o vrsti gnojiva,
vremenu upotrebe i količini oborina tijekom zime (Chambers, 1994).
9
Značajno najmanji rizik za ispiranje dušika dolazi kod KSG baziranog na slami i
upotrijebljenog u razdoblju od rujna do prosinca, što reflektira nižu razinu dostupnosti dušika
u ovakvim gnojivima. Ovakvi gubici N ispiranjem su jamačno veći kod ispaše nego kod
košnje, te kod dobre odvodnje u usporedbi s lošom odvodnjom (Garwood i Morrison, 1988).
2.5. Primjena mineralnog gnojiva
Brojna istraživanja pokazuju da se primjenom mineralnih gnojiva pri zasnivanju
travnjaka poboljšava nicanje, busanje, porast i razvitak trava, pojačava razvoj korijenovog
sustava, povećavaju se pokrovnost i gustoća travnog pokrivača u godini sjetve te osiguravaju
viši prinosi u prvoj godini i kasnije (Mijatović i Pavešić-Popović, 1982).
Mineralna gnojiva se dobivaju preradom prirodnih sirovina u tvornicama na način da
se biljna hranjiva iz teško pristupačnih i nepristupačnih oblika kakvi su u prirodi, prevode u
biljkama pristupačne oblike visoke koncentracije hranjiva. Ti se oblici hranjiva ne razlikuju
od onih koje biljka usvaja iz prirode ili od pristupačnih biljnih hranjiva iz tla i organskih
gnojiva i biljke ih potpuno jednako usvajaju.
Mineralna gnojiva omogućuju bolji rast i razvoj biljaka. Njihovom primjenom
biljkama se povećava asimilacijska površina što omogućava veće korištenje sunčeve energije.
Povećanjem asimilacije oslobađaju se veće količine kisika koje vežu veće količine ugljičnog
dioksida iz atmosfere i time smanjuju efekt staklenika, što je s ekološkog aspekta vrlo
pozitivno.
Samo nepravilna primjena mineralnih gnojiva može eventualno uzrokovati zagađenje
okoliša. Zadatak čovjeka je sačuvati tlo od zagađenja i proizvesti zdravstveno ispravnu hranu.
Sadržaj biljnih hranjiva u tlu nije u jednakim koncentracijama, pa je potrebno napraviti
analizu tla na osnovna biljna hranjiva: dušik(N), fosfor(P2O5) i kalij(K2O), pH vrijednost i
sadržaj humusa.
10
Primjena dušičnih gnojiva (KAN-a i dr.) najviše povećava urode krme na travnjacima.
Međutim, obilna primjena dušičnih gnojiva ograničava razvoj i potiskuje djetelinske vrste te
tako snižava kakvoću krme. Travnjake s nižim udjelom djetelina opravdano je višekratno
prihranjivati KAN-om početkom proljetnog porasta, te nakon svakog turnusa korištenja. Za
prihrane u prvom dijelu vegetacije preporučljivo je koristiti 200 do 250 kg KAN-a/ha, a u
kasnijim ljetnim prihranama treba smanjiti količinu gnojiva na približno 150 kg/ha. Suho
vrijeme i visoke ljetne temperature reduciraju razvoj i porast travnjačkih vrsta te mogu
umanjiti učinak gnojidbe. Potrebe na ovim hranivima dopunjuju se prema analizi tla
dodavanjem kompleksnih NPK gnojiva. Osrednja gnojidba s 300 do 400 kg/ha NPK: 8-26-26
(ili sličnih formulacija) osigurava stabilnost uroda i poboljšava botanički sastav tratine.
Miješana NPK gnojiva koristiti u jesen ili rano proljeće.
2.6. Gnojidba travnjaka
Gnojidba je agrotehnička mjera koja povećava produktivnost staništa i uloženog rada u
poljoprivrednoj proizvodnji. Korištenjem travnjaka (košnjom, ispašom ili kombinirano) iz tla
se iznose velike količine biljnih hranjiva, čime se tlo osiromašuje, odnosno gubi plodnost.
Gnojidba travnjaka je neophodna mjera za: postizanje visokih i stabilnih prinosa,
poboljšavanje kvalitete krme, povećavanje otpornosti na bolesti i klimatske stresove,
promjenu botaničkog sastava travnjaka itd. S obzirom na to da je cijena mineralnih gnojiva
visoka, travnjake treba gnojiti racionalno.
Pravilnim gnojenjem povećava se učešće kvalitetnih trava i mahunarki, a uklanjaju se
manje kvalitetne trave i zeljanice. Štafa (1978) je kompleksnom metodom utvrdio povećanje
kakvoće biljne zajednice Bromo-Cynosuretum cristati gnojene NPK gnojivom za 60,7% u
odnosu na negnojenu kontrolu. Međutim, primjenom većih doza N gnojiva potiče se rast
trava, a potiskuju djeteline koje su kvalitetnija komponenta smjese. Štafa i Magdić (1983) su
NPK gnojidbom zajednice Arrenatheretum elatioris fac. Trisetetum flavescentis povećali udio
trava za 28,3%, a smanjili udio mahunarki za 6,6% i zeljanica za 20% u odnosu na negnojenu
kontrolu.
11
Najbolje je gnojiti stajskim gnojem 25-35 t/ha svake treće ili četvrte godine ( Peel,
1938) ali dodaje prijedlog za dohranu u međuvremenu anorganskim gnojivima zbog
povećanja prinosa sijena. Naravno, postoji nedosljednost kod savjeta o tome kako i koliko
upotrebljavati KSG na poluprirodnim travnjacima. Crofts i Jefferson (1994) predlažu jednu
gnojidbu do 20 t/ha svake tri do pet godina na travnjacima vrijednim za očuvanje
bioraznolikosti. Najbolje je poduzimati stalna kritička istraživanja korištenja KSG za što više
različitih agroekoloških uvjeta, biljnih zajednica i načina upravljanja travnjakom, a ne slijediti
generalne upute i granice.
Kod zasnivanja travnjaka, kada se prilikom obrade gnojivo unosi u oranični sloj
koriste se kompleksna NPK gnojiva s većim udjelima P i K, npr. formulacije: 7-20-30, 8-26-
26 i sl. (okvirne količine oko 400-500 kg/ha 8:25:26 NPK). Kod gnojidbe u vegetaciji,
odnosno u jesen (poslije predzadnjeg otkosa) i u rano proljeće koriste se N-P-K formulacije s
malo N kao i kod osnovne gnojidbe, a poslije svakog otkosa ili turnusa napasivanja koristi se
najčešće KAN (npr. 150-250kg/ha KAN). KAN je poznato dušično gnojivo za prihranu svih
poljoprivrednih kultura. Sadrži pola dušika u amonijskom, a pola u nitratnom obliku, pa
djeluje brzo i nešto produženo, tako da zadovoljava potrebe bilja za dušikom u određenom
razdoblju. KAN se također koristi i u kretanju vegetacije u proljeće. Kod sijanih travnjaka,
osobito kod monokultura talijanskog i engleskog ljulja, potrebne su veće količine gnojiva,
osobito dušika. Za proizvodnju krme, ovisno o svojstvima tla, usjev treba gnojiti s ukupno
150 do 300 kg/ha dušika godišnje, mada su istraživanja pokazala rast prinosa talijanskog ljulja
sve do 448 kg N/ha godišnje u više aplikacija po 84-112 kg N/ha ( Leto, 2011).
Racionalna gnojidba je primjena one količine gnojiva koja odgovara potrebama
biljke, stanju usjeva, plodnosti tla, a istovremeno vodi računa o klimatskim uvjetima i
mogućem prinosu. Da bismo odredili pravilne količine gnojiva, potrebno je napraviti
kemijsku analizu tla te znati koliko se hranjiva iznese iz tla prinosom. Razliku bi trebalo
nadoknaditi gnojidbom. Ukoliko je tlo dobro opskrbljeno hranjivima, potrebno je vratiti samo
one količine hranjiva koje smo iznijeli prinosom. Nekontroliranom primjenom gnojiva,
posebno dušičnim gnojivima može se potencirati razvoj korovnih biljaka i zakorovljavanje
travnjaka. Stoga treba upotrijebiti one količine gnojiva koje će povoljno djelovati na razvoj
zasijanih trava i djetelina, a spriječiti pojavu i širenje korova.
12
2.7. Produktivnost travnjaka
Travnjaci zauzimaju jednu četvrtinu svjetske površine kopna, oko 3 milijarde ha (Kim,
1971; Brougham i Hodgson, 1992). Produktivna vrijednost travnjaka u najvećoj mjeri ovisi o
njegovanju travnih površina, načinu iskorištavanja i primjeni agrotehničkih mjera.
Travnjačke površine osim ekološkog imaju i ekonomsko značenje, jer predstavljaju
krmne resurse za stočarsku proizvodnju zbog čega su nacionalno bogatstvo svake razvijene
države (Knežević i sur., 2004). Smjese selekcioniranih trava i djetelina visoke su hranidbene
vrijednosti za preživače (Thomson, 1984.) i vrlo se uspješno inkorporiraju u stočarsku
proizvodnju (Bax i Thomas, 1992; Young, 1992).
Najvažniji činitelj kakvoće biljne mase trava i mahunarki je stadij razvoja biljaka u
trenutku korištenja. Starenjem biljaka nastaju promjene hranjive vrijednosti povezane s
promjenom odnosa lista i stabljike u ukupnoj biljnoj masi. Lišće ima veću krmnu vrijednost
nego stabljike i trava i djetelina. Na primjer, u travama je koncentracija sirovih proteina u
lišću 100% veća, koncentracija neutralnih kiselih vlakana (NDF) 20% manja, a probavljivost
10% veća u usporedbi sa stabljikom (Terry i Tilley, 1964; Mowat i sur., 1965; Hockensmith i
sur., 1997).
Da bi se unaprijedila proizvodnja stočne hrane na travnjacima, potrebno je izvoditi
mjere koje povećavaju prinos i kvalitetu travne mase. Sve ove mjere koje se izvode na
travnim površinama, s obzirom na način primjene, djelovanje i efekata na travnjacima, mogu
se grupirati u dvije grupe: tehničke i agrotehničke mjere. One se mogu izvoditi samostalno ili
u kombinaciji, u zavisnosti od potreba na terenu. Tehničkie mjere su: odvodnjavanje,
navodnjavanje, ravnanje, čišćenje kamena, krčenje i sl. U agrotehničke mere se ubrajaju:
gnojenje, obrađivanje travnjaka, nadosijavanje, uništavanje korova i biološka melioracija.
13
Većina biljaka na prirodnim pašnjacima samonikle su prirodne vrste koje su se održale
u tim ekosustavima zahvaljujući različitim vrstama prilagodbi. Velik broj tih biljnih vrsta ipak
je relativno siromašna hrana za domaće životinje, u smislu kakvoće i količine. Na sijanim i
nadosijavanim pašnjacima selekcionirane biljne vrste, u interakciji s gnojidbom i pravilnim
načinima korištenja, daju količinski znatno više krme dobre kakvoće. Tijekom određenog
vremena korištenja neki od sijanih travnjaka polako se vraćaju u prvobitno stanje, tj. manje je
produktivnih vrsta pa je potrebno njihovo obnavljanje. S druge strane, kontinuirano
oplemenjivačko unapređivanje travnih i leguminoznih vrsta diktira njihovo uvođenje u
sustave napasivanja i košnje, čime se unapređuju performanse domaćih životinja, regulira
produkcija pašnjaka kroz čitavu vegetacijsku sezonu i obnavljaju štete od štetočinja, poplava,
suša i prirodnog odumiranja (Knežević i sur., 2004).
2.8. Količine KSG kod gnojidbe travnjaka
Peel (1938) tvrdi da je najbolje gnojiti stajskim gnojem u količinama 25-35 t/ha svake
treće ili četvrte godine, ali dodaje prijedlog za dohranu u međuvremenu anorganskim
gnojivima zbog povećanja prinosa sijena. Istraživanja na Harper Adams Agronomskom
fakultetu pokazala su da primjena krutog stajskog gnoja (KSG) na travnjacima u godišnjim
količinama od 30-40 t/ha i više uzrokuju gušenje biljaka i djelomično propadanje usjeva.
Primjenjene količine KSG su zatim smanjili na 20-30 t/ha (Simpson i Jefferson, 1996). Crofts
i Jefferson (1994) predlažu jednu gnojidbu do 20 t/ha svake tri do pet godina na
poluprirodnim travnjacima vrijednim za očuvanje bioraznolikosti. Najbolje je poduzimati
stalna kritička istraživanja korištenja KSG za što više različitih agroekoloških uvjeta, biljnih
zajednica i načina upravljanja travnjakom, a ne slijediti generalne upute i granice.
14
2.9. Utjecaj KSG na floristički sastav travnjaka
Poluprirodni i prirodni travnjaci nisu monokulture, pa se događaju razne promjene u
tratini prvenstveno zbog načina upravljanja travnjakom (sustavi defolijacije), korištenja
gnojiva, te ulaska korova (Jones,1933).
Općenito, primjena KSG povećava udio trava u tratini, na štetu dvosupnica i nižih biljnih
vrsta bilja, te mijenja omjere postojećih vrsta trava (Lawes i Gilbert, 1859, 1880).
Stapledon i Hanley (1927), navode da primjena 15 t/ha KSG svake druge godine
povećava količinu poželjnih trava, a smanjuje udio tzv. loših trava (npr. Anthoxanthum
odoratum, Agrostis spp., Holcus lanatus). Zanimljivo je i to da tek neznatno smanjuje
količinu korova. Ti su korovi (Runnunculus spp., Rhinanthus minor, Centaurea nigra,
Plantago lanceolata, Linum catharticum i Rumex acetosa), čini se, vrste koje ekolozi danas
smatraju vrijednim vrstama.
KSG dakle, povećava broj travnih vrsta i mijenja međusobne udjele pojedinih travnih
vrsta i u pašnjacima i u livadama. Promjene u florističkom sastavu travnjaka zbog primjene
KSG događaju se zbog bržeg rasta i veće visine nekih vrsta (obično trava) kod jače gnojidbe
u odnosu na druge biljne vrste (većina dvosupnica). Ali, i pojedine vrste, varijeteti /ekotipovi
se razlikuju u kompeticijskoj sposobnosti (van den Bergh,1991). Često se primjećuje (van der
Berg, 1968) da su visoko prinosne vrste manje kompetitivne u smjesama s nisko prinosnim
vrstama u neoptimalnim uvjetima.
15
2.10. Sveukupni učinci KSG
Učinci primjene KSG mogu biti direktni i indirektni:
KSG dodaje hranjive tvari tlu i mijenja njihovu ravnotežu, a posljedično i njihovo
usvajanje od strane biljaka; hranivi sastojci mogu promijeniti i dominaciju vrsta i
botanički sastav (Carson i Pickett, 1990), te povećati biomasu travnjaka.
KSG povećava organsku tvar tla/humus (povećava količinu sumpora dobivenog iz
proteina; količinu elemenata u tragovima, ima puferni utjecaj na pH tla i pogoduje
povećanju mikrobne populacije u tlu).
KSG povećava sposobnost zatražavanja vode u tlu.
Neki od dokaza ukazuju da KSG može povećati koncentraciju CO2 u biljnoj
mikroklimi što bi trebalo pogodovati rastu bilja (uz dodatak N, P i K).
KSG može ugušiti pojedine biljke, stvoriti područja za klijanje, smanjiti udio
pojedinih biljnih vrsta ili dovesti do njihovog nestanka.
Prilikom distribucije KSG može doći do oštećenja tratine prolaskom strojeva.
Gnojivom se mogu raširiti korovi i ostali patogeni elementi – ovisno o tipu KSG i
stupnju njegove zrelosti.
KSG utječe i na vrste beskralježaka na i ispod tla. Sastav gnojiva značajno ovisi o
starosti, smještaju, klimatskim i drugim ekološkim uvjetima.
Upotreba KSG može uzrokovati otjecanje i ispiranje hraniva uzrokujući tako
onečišćenje i gubitak hranjivih tvari ovisno o strmini, tipu tla i vremenskih uvjetima
nakon gnojidbe.
KSG ima utjecaj na rentabilnost poslovanja farme ili poduzeća.
KSG može uzrokovati neugodne mirise, zbog otpuštanja amonijaka i dušikovog
dioksida, što ovisi o načinu skladištenja i upotrebe, a praktički se ovakvi slučajevi ne
javljaju kod korištenja zrelog KSG.
16
Europska zajednica je propisala granicu od 50 mg nitrata (=11,3 mg N) po litri pitke
vode. Najveći izvor nitrata je dušik iz organske tvari tla nastao mikrobnom aktivnošću.
Dowdwell (1985) ukazuje na činjenicu da manje od 10% N primijenjenog kroz gnojidbu UK
usjeva ljudska populacija iskoristi u prehrani. U stočarskoj proizvodnji koja se bazira na
travnjacima (proizvodnja mlijeka, mesa i ovčarska proizvodnja) u konačnim proizvodima
količina N je samo 13% od ukupnog N kojeg su konzumirali preživači (Dowdwell, 1985)
ostali N se izgubi denitrifikacijom, hlapljenjem i ispiranjem).
2.11. Ekonomski aspekti primjene KSG na travnjacima
Različite vrste i oblici (kruti, tekući) stajskog gnoja danas se sve više koriste kao
značajan izvor biljnih hraniva, pogotovo N i K, i to kao djelomična ili potpuna zamjena za
mineralna gnojiva, što je napredak u odnosu na shvaćanje stajskog gnoja kao otpada koji
izaziva velike probleme kod skladištenja (Pain, 1991). Potvrđeno je da, pogotovo za proljetnu
primjenu KSG može biti značajan izvor N u zamjenu za anorganski N iz mineralnih gnojiva
(Douglas i Crawford, 1998).
Praktična iskustva poljoprivrednika i znanstvena istraživanja pokazala su da prinos
biomase travnjaka možemo povećati upotrebom KSG, kao djelomičnom ili potpuno
zamjenom za mineralna gnojiva. KSG povećava prinose sijena, ovisno o početnom stanju
plodnosti tla, kemijskom sastavu gnojiva, količini i vremenu primjene, količini padalina itd.).
Spremanje voluminozne krme, pogotovo u brdsko-planinskom području, bez upotrebe KSG
kojega farmeri imaju u izobilju, neekonomično je i nerazumno.
17
3. CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj primjene različitih količina krutog goveđeg
stajskog gnoja u proljeće i jesen na prinos i botanički sastav planinskog travnjaka, u odnosu
na gnojidbu mineralnim gnojivima koja se najčešće koristi na ovom travnjaku.
18
4. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA
Istraživanje je provedeno na pokusnim površinama Centra za travnjaštvo
Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na Medvednici, na antropogeniziranom
travnjaku biljne zajednice Arrhenatheretum medio europaeum 2013. godine. Istraživanje je u
postavljeno poslučajnom bloknom rasporedu u 4 ponavljanja: s dvije količine zrelog goveđeg
krutog stajskog gnoja (KSG) (30 t/hai 50 t/ha), dva vremena njegove primjene (proljeće 2013,
i jesen 2012.) I s dvije standardne gnojidbe mineralnim gnojivima (500 kg/haNPK 8:26:26 u
proljeće 2013.+600 kg/ha KAN i 500 kg/ha NPK 8:26:26 u jesen 2012. + 600 kg/ha KAN).
Mineralno gnojivo u obliku NPK aplicirano je jednokratno, a gnojivo u obliku KAN-a u 3
jednaka dijela: u startu vegetacije, te poslije prva dva otkosa. KSG (prosječnog kemijskog
sastava u suhoj tvari: 19,82 % ST, 3,47 % ukupnog N, 0,23 % P2O5, 1,002 % K2O) ručno je
apliciran 5. 10. 2012. i 14. 3. 2013. i grabljama ravnomjerno raspoređen po parcelicama (slike
1 i 2). Veličina osnovne parcelice iznosila je 6 x 2 m, s međurazmakom 1 m. Osnovne
parcelice su košene samohodnom grebenastom kosilicom u početku metličanja dominantnih
trava na visinu 5 cm (slika 4). Zbog izbjegavanja rubnog utjecaja, traka širine 1,2 m košena je
po sredini svake osnovne parcelice. Poslije košnje na svakoj osnovnoj parcelici izvagana je
biljna masa zbog utvrđivanja prinosa zelene mase (slika 6) i uzeti uzorci zelene mase (cca
1000 g) za utvrđivanje prinosa suhe tvari (ST). Prije stavljanja u sušionik uzorci zelene mase
su izvagani (slike 8 i 9) i zatim podvrgnuti sušenju na 60 0C u trajanju 48 sati. Nakon toga su
osušeni uzorci ponovno izvagani radi utvrđivanja prinosa suhe tvari (ST).
Za utvrđivanje botaničkog sastava prije svakog otkosa vizualno je procijenjen relativni
udio trava, mahunarka i zeljanica na svakoj osnovnoj parcelici (slika 3).
Podatci su prikupljeni tijekom 2013. godine u 4 otkosa: 7 svibnja, 20. lipnja, 19. srpnja i
6. rujna. Rezultati su obrađeni u statističkom programu SAS (SAS Institut,1997) koristeći
MIXED proceduru.
19
Slika 3. Vizualna procjena botaničkog sastava travnjaka (Leto, 2014)
20
Slika 1 i 2. Pognojene parcelice krutim stajskim gnojem (Leto, 2014)
Slika 4. Košnja travnjaka
Slika 5. Prikupljanje pokošene mase
Slika 6. Utvrđivanje prinosa zelene mase
21
Slika 7. Uzimanje uzoraka biljne mase za sušenje i utvrđivanje prinosa ST
Slika 8. Vaganje uzoraka zelene mase prije i poslije sušenja
Slika 9. Stavljanje uzoraka na sušenje
22
5. REZULTATI I RASPRAVA
5.1. Vremenske prilike u 2013. godini
Na mjernoj stanici Medvednica - Puntijarka, najbližoj Centru za travnjaštvo,
višegodišnji prosjek sume oborina iznosi 1230,9 mm, a oborinski maksimum bilježi se u
lipnju (tablica 1). Srednja godišnja temperatura iznosi 6,6 ˚C, najhladniji mjesec je veljača sa
srednjom temperaturom zraka –2,4 ˚C. Najtopliji je mjesec srpanj (16 ˚C).
U 2013. godini suma oborina iznosila je 1.441,3 mm, što je 210,4 mm više oborina od
višegodišnjeg prosjeka. Oborinski maksimum zabilježen je u studenom. U vegetacijskom
dijelu godine (travanj - listopad) svibanj, kolovoz i rujan su imali iznad prosječnu količinu
oborina, dok su lipanj, srpanj i listopad imali ispod prosječnu količinu oborina. U ovom dijelu
godine palo je 23,7 mm oborina manje od višegodišnjeg prosjeka za taj dio godine. Minimum
oborina zabilježen je u srpnju i listopadu. U 2013. godini srednja godišnja temperatura zraka
(7,3 ˚C) bila je 0,7 stupnjevaviša od višegodišnjeg prosjeka. Najhladniji mjesec bila je veljača,
a najtopliji srpanj.
Tablica 1. Mjesečne količine oborina i srednje mjesečne temperature zraka, Medvednica-Puntijarka 2013. godina i višegodišnji prosjek 1963-92. (DHMZ)
MjesecMjesečne količine oborina,
mmSrednje mjesečne temperature
zraka,0C2013 1963-92 2013 1963-92
Siječanj 185,9 68,8 -1,2 -2,2Veljača 188,9 77,3 -3,4 -2,4Ožujak 158,9 92,4 -0,7 1,9Travanj 87,4 87,2 7,4 5,5Svibanj 146,8 102,4 10,2 10,5Lipanj 85,2 153,8 14,2 13,2Srpanj 28,9 97,1 17,8 16,0
Kolovoz 129,5 109,9 17,6 15,8Rujan 157,0 108,1 11,3 12,4
Listopad 27,5 120,6 9,2 7,4Studeni 221,9 103,6 3,0 1,8Prosinac 23,4 109,8 2,3 -0,9
Ukupno/Prosjek 1441,3 1230,9 7,3 6,6
23
5.2. Prinos suhe tvari
Gnojidbeni se tretmani nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar pojedinih otkosa, niti u
ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0.05). Prosječni godišnji prinos ST je iznosio 9,20 t/ha.
Postojale su značajne razlike u prosječnim prinosima ST otkosa (P<0,05). Najveći prinos ST
utvrđen je u prvom otkosu 3,35 t/ha i činio je 36,4% ukupne godišnje produkcije ST. Treći
(2,01 t/ha) i četvrti (2,07 t/ha) otkos se nisu značajno razlikovali u prinosima ST, kao ni drugi
(1,77 t/ha) i treći otkos.
Tablica 2. Prinos suhe tvari travnjaka po otkosima, Medvednica 2013.
Tretman Prinos suhe tvari po otkosima, 2013., t/haI otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno
30 t/ha KSG proljeće 3,19 1,89 1,92 2,11 9,1150 t/ha KSG proljeće 3,52 1,85 2,01 2,31 9,69
30 t/ha KSG jesen 3,09 1,72 2 2,02 8,8350 t/ha KSG jesen 3,31 1,74 1,98 2,3 9,33
500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće +
600 kg/ha KAN3,49 1,73 2,1 1,85 9,17
500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600
kg/ha KAN3,5 1,69 2,02 1,84 9,05
Prosjek 3,35 a 1,77 c 2,01 bc 2,07 b 9,20LSD 5% NS NS NS NS NS
NS nije signifikantno Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.
24
5.3. Relativni udio trava u ukupnom prinosu suhe tvari
Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu trava u ukupnom prinosu
ST (P<0,05), dok ta razlika nije bila značajna unutar pojedinih otkosa (P>0,05). Gnojidba
mineralnim gnojivima rezultirala je značajno većim udjelom trava u ukupnom prinosu ST
(76,20 % kod primjene NPK gnojiva u proljeće i 66,2 % kod primjene NPK u jesen) u odnosu
na tretmane s KSG, među kojima nije bilo značajnih razlika (prosječno 46,29 %). Prosječni
relativni udio trava po otkosima iznosio je 54,6 %.
Tablica 3. Relativni udio trava u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.
TretmanRelativni udio trava u prinosu suhe tvari po otkosima u
2013., %I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno
30 t/ha KSG proljeće 57,1 56,2 48,6 46,2 52,03 b50 t/ha KSG proljeće 46,2 46,7 44,6 50,1 46,90 b
30 t/ha KSG jesen 49,2 50,2 36,1 43,8 44,83 b50 t/ha KSG jesen 30,3 50,9 39,2 45,2 41,40 b
500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 78,5 80,5 74,6 71,2 76,20a
500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 65,5 59,5 71 68,8 66,20a
Prosjek 54,5 a 57,3 a 52,4 a 54,2 a 54,6LSD 5% NS NS NS NS 12,81
NS nije signifikantno
Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.
25
5.4. Relativni udio mahunarka u ukupnom prinosu suhe tvari
Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu mahunarka u ukupnom
prinosu ST (P<0,05), dok ta razlika nije bila značajna unutar pojedinih otkosa (P>0,05).
Gnojidba mineralnim gnojivima rezultirala je značajnim smanjenjem relativnog udjela
mahunarka u ukupnom prinosu ST (6,1 % kod primjene NPK gnojiva u proljeće i 2,6 % kod
primjene NPK u jesen) u odnosu na tretmane s KSG. Najveći udio mahunarki utvrđen je kod
jesenske primjene KSG u količinama 30 t/ha (37,55 %) i 50 t/ha (30,41 %). Jesenska primjena
50 t/ha KSG nije značajno utjecala na promjene relativnog udjela mahunarki u odnosu na
proljetnu primjenu obiju istraživanih količina KSG. Prosječni relativni udio mahunarki po
otkosima iznosio je 20 %.
Tablica 4. Relativni udio mahunarki u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.
Tretman
Relativni udio mahunarki u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013., %
I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno
30 t/ha KSG proljeće 21,1 24,5 21,6 20,0 21,8 b50 t/ha KSG proljeće 16,5 27,0 23,2 20,0 21,7 b
30 t/ha KSG jesen 25,5 38,2 46,5 40,0 37,6a50 t/ha KSG jesen 32,2 32,2 28,50 28,8 30,4ab
500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 3,3 1,27 10,90 9,00 6,1 c
500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 0,90 4,90 0,35 4,1 2,6 c
Prosjek 16,6 a 21,3 a 21,8 a 20,3 a 20,0LSD 5% NS NS NS NS 11,5
NS nije signifikantno
Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.
26
5.5. Relativni udio zeljanica u ukupnom prinosu suhe tvari
Utvrđene su značajne razlike u godišnjem relativnom udjelu zeljanica u ukupnom
prinosu ST (P<0,05). Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod tretmana: 50 t/ha
KSG u proljeće, 500 kg/ha NPK u jesen, 50 t/ha KSG u jesen i 30 t/ha KSG u proljeće, među
kojima nije bilo značajnih razlika. Značajne razlike u relativnom udjelu zeljanica također nisu
utvrđene ni među tretmanima: 30 t/ha KSG u proljeće, 30 t/ha i 50 t/ha KSG u jesen i 500
kg/ha NPK u proljeće. Prosječni godišnji relativni udio zeljanica iznosio je 25,39 %.
Gnojidba s NPK u jesen značajno je povećala udio zeljanica u odnosu na gnojidbu NPK u
proljeće (P<0,05).
Tablica 5. Relativni udio zeljanica u prinosu suhe tvari po otkosima u 2013.
TretmanRelativni udio zeljanica u prinosu suhe tvari po otkosima u
2013., %I otkos II otkos III otkos IV otkos Ukupno
30 t/ha KSG proljeće 21,80 19,30 29,80 33,80 26,18ab50 t/ha KSG proljeće 37,30 26,30 32,20 29,90 31,43a
30 t/ha KSG jesen 25,30 11,60 17,40 16,20 17,63 b50 t/ha KSG jesen 37,50 16,90 32,30 26,00 28,18 ab
500 kg/ha NPK (8:26:26) proljeće + 600 kg/ha KAN 18,20 18,23 14,50 19,80 17,68 b
500 kg/ha NPK (8:26:26) jesen + 600 kg/ha KAN 33,60 35,60 28,65 27,10 31,24a
Prosjek 28,95a 21,32a 25,81a 25,47a 25,39LSD 5% NS NS NS NS 12,47
NS nije signifikantno
Vrijednosti označene istim slovom nisu značajno različite.
27
Mineralna gnojidba travnjaka često puta rezultira značajno većim prinosom ST u
odnosu na gnojidbu KSG prvenstveno zbog veće i brže dostupnosti i bolje iskoristivosti
hraniva iz mineralnih gnojiva, pogotovo N (Griffin i sur., (2002). U ovom istraživanju u 2013.
godini to se nije potvrdilo, jer je KSG bio vrlo kvalitetan i bogat N (3,47% ukupnog N u ST
ili 0,7% u svježem uzorku). U gnojidbi s 30 t/ha KSG na travnjak je dodano 210 kg/ha N, a
kod 50 t/ha KSG dodano je 350 kg/ha N mada treba podcrtati da je u prvoj godini iznos
dostupnog N (NH3 N +35% organskog N) iznosio 86 kg/ha kod KSG 30 t/ha, te oko 148
kg/ha kod KSG 50 t/ha. Postoji nesuglasje među istraživačima oko optimalnog vremena
primjene KSG na travnjacima (Arnold i sur., 1976, Smith, 1991, Lampkin, 1990, Chambers i
Smith, 1992). U jesenskoj gnojidbi travnjaka KSG dolazi do ispiranja nitratnog N (Unwin,
1986), dok proljetnom gnojidbom možemo izbjeći ispiranje N, ali do gubitka N dolazi
hlapljenjem amonijaka iz površinski distribuiranog KSG (Pain i Thompson, 1989). Vrijeme
primjene KSG u ovom istraživanju nije značajno utjecalo na prinos ST travnjaka.
Promjene u florističkom sastavu travnjaka prvenstveno kod jače N gnojidbe,
događaju se zbog bržeg i intenzivnijeg rasta nekih vrsta (obično trava) u odnosu na druge
biljne vrste (većina dvosupnica) (van den Bergh, 1991). Mineralna gnojidba u oba tretmana
stimulirala je rast trava kao najzastupljenije komponente travnjaka. Povećanje udjela trava, a
smanjenje udjela mahunarki u prinosu ST pod utjecajem mineralne gnojidbe utvrđeno i u
istraživanju (Griffin i sur., 2002). Veći udio mahunarka kod gnojidbe travnjaka KSG,
prvenstveno je rezultat pozitivnog djelovanja KSG na rast bijele djeteline, kao dominantne
mahunarke u pokusnom travnjaku. Iako je malo istraživanja koja govore o utjecaju KSG na
bijelu djetelinu, u usporedbi s mineralnom N gnojidbom ista količina N u tekućim stajskim
gnojivima rezultira većim udjelom bijele djeteline u tratini (Drysdale, 1965, Nesheim i sur.,
1990). Razlozi za to nisu adekvatno objašnjeni, ali pretpostavlja se da sadržaj K u stajskim
gnojivima djelomično ublažava negativan utjecaj N na bijelu djetelinu (Chapman i Heath,
1987).
28
6. ZAKLJUČCI:
Gnojidbeni se tretmani nisu razlikovali u prinosu ST ni unutar pojedinih otkosa, niti u
ukupnom godišnjem prinosu ST (P>0.05). Prosječni godišnji prinos ST je iznosio 9,20
t/ha.
Gnojidba mineralnim gnojivima rezultirala je većim udjelom trava i manjim udjelom
mahunarka (prosječno 71,2% trava i 4,35% mahunarka) u ukupnom prinosu ST u
odnosu na gnojidbu KSG (prosječno 46,2 % trava i 27,9 % mahunarka).
Na udio trava u ukupnom prinosu ST gnojidba KSG nije značajno utjecala, bez obzira
na količinu apliciranog KSG i vrijeme njegove primjene.
Udjelu mahunarka u prinosu ST najviše je pogodovala gnojidba KSG u jesen, bez
obzira na količinu apliciranog KSG.
Najveći udjeli zeljanica u prinosu ST su utvrđeni kod: obje doze KSG gnojiva u
proljeće i kod jesenske primjene 50 t/ha KSG i 500 kg/ha NPK (prosječno 29,3 %).
29
7. POPIS LITERATURE
1. Archer, J. (1986). Grassland manuring, past and present. In: J.C.Cooper & W.F.
Raymond, eds. Grassland Manuring. Occasional Symposium No. 20. British
Grassland Society, pp 5 – 14.
2. Arlond P.W., Hunter F. i Fernandez P.G (1976). Long term grassland experiments at
Cockle Park. Annals Agronomy, 27 (5-6), 1027 – 1042.
3. Bax J. i Thomas C. (1992). Developments in legume use for milk production. In:
Hopkins, A. (ed.) Grass on the Move: A Positive Way Forward for the Grassland
Farmer. Occasional Symposium No. 26 , BGS, 40-53.
4. Bilandžija N., Krička T., Voća N., Sito S., Čapka D., Ćosić T. (2009). Utjecaj
anaerobne fermentacije na biogene elemente važnijih sirovina za proizvodnju bioplina.
Izvorni znanstveni članak. Krmiva 51 (2009), Zagreb, 6; 335-341.
5. Brougham R.W i Hodgson N.J. (1992). Grasslands for the world. Foreword
Prospectus for XVII International Grassland Congres.
6. Butorac, A. (1999): Opća agronomija, Školska knjiga, Zageb.
7. Carson W.P., Pickett S.T.A. (1990). Role of resources and disturbance in the
organisation of an old field community. Ecology, 71, 226 – 238.
8. Chambers B. (1994). Profit from better manure use. In: Living with manures, ADAS
Farmer Conference, 21 June 1994, Park House Hotel, Shifnal, ADAS Conference
Papers.
9. Chamners B.J., Smith K.A. (1992). Soil mineral nitrogen arising from organic manure
application. Aspects of Applied Biology 30, Nitrate and Farming Systems, pp 135 –
143.
10. Chapman, R. and Heath, S.B. (1987). The effect of cattle slurry on clover in
grass/clover sward.In: Meer, H.G. i sur. (eds) Animal Manure on Grassland and
Forage Crops: Fertilizer or Waste?Martinus Nijhoff, Dordrecht, 337-340.
11. Crofts A. i Jefferson R.G. (1994). The Lowland Grassland Management Handbook.
Peterborough: English Nature /The Royal Society for Nature Conservation (The
Wildlife Trusts).
12. Ćosić T., Mesić M. (2008). Gnojiva i gnojidba. Interna skripta. Agronomski fakultet
Sveučilišta u Zagrebu.
30
13. Douglas J.T., Crawford C.E (1998). Soil compaction effects on utilisation of nitrogen
from livestock slurry applied to grassland. Grass and Forage Science, 53, 31-40.
14. Dowdwell R.J. (1985). Environmental aspects of grassland manuring. In: J.C.
COOPER, W.F. RAYMOND. Grassland manuring. Occasional Symposium No 20.
Reading: British Grassland Society.
15. Dragović R. (2013). Važnost upotrebe domaćih gnojiva. [online]
http://www.agroklub.com/ratarstvo/vaznost-upotrebe-domacih-gnojiva/11642/.
Pristupljeno: 22.6.2014.
16. Drysdale, A.D. (1965). Liquid manure as a grassland fertilizer. III. The effect of liquid
manure on the yield and botanical composition of pasture, and its interaction with
nitrogen, phosphate and potash fertilizers. Journal of Agricultural Science 654, 333-
340.
17. Duffey E., Morris M.G, Sheail J., Ward L.K, Wells D.A. i Wells T.C.E. (1974).
Grassland ecology and wildlife management . London: Chapman and Hall.
18. Garwood E.A. i Morrison J. (1988). Nitrogen and water use by grassland. Colloqium
to mark the retirement from the Institute for Grassland and Animal Production of E.A.
Garwood and J. Morrison, edited by R.J. Wilkins, Hurley, AFRC Institute for
Grassland and Animal Production.
19. Griffin T., Giberson E., Wiedenhoeft M. (2002). Yield response of long-term mixed
grassland swards and nutrient cycling under different nutrient sources and
management regimes. Grass and Forage Science, 57, 268-278.
20. Hockensmith R.L., Sheaffer C.C., Marten G.C. i Halgerson J.L. (1997). Maturation
effects on forage qality of Kentucky Bluegrass. Canadian Journal of Plant Science 77,
75-80.
21. Jones M.G. 1933. Grassland management and its influence on the sward. 1 Factors
affecting the growth of pasture plants. Empire Journal of Experimental Agriculture 1,
43 –57.
22. Jug I. (2013). Supstrati i gnojidba. Poljoprivredni fakultete u Osijeku Zavod za
kemiju, biologiju i fiziku tla.
23. Kim D.A. (1971). The effects of sowing and renovation techniques on the
establishment of, and competition between, pasture species. (Tesis) Massey University
Library,New Zealand, 152 pp.
31
24. Knežević M., Leto J., Bošnjak K., G. Perčulija, Vranić M., Kutnjak H., Matić I.,
Vragović K (2005). Utjecaj količine, učestalosti i vremena primjene stajskog gnoja na
prinos i botanički sastav travnjaka. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
25. Knežević M., Leto J., Bošnjak K., Vranić M., Perčulija G., Kutnjak H. (2004).
Produktivnost i grupni floristički sastav travnjaka zasnovanog različitim metodama
sjetve. Izvorni znanstveni rad. Mljekarstvo 54 (4) 261-274, 2004.UDK: 65.011.4.
26. Lampkin N. (1990). Organic Farming. Ipswich: Farming Press.
27. Lawes J.B. i Gilbert J.H. 1859c. Report of experiments with different manures on
permanent meadow land, Parts II and III. Journal of the Royal Agricultural Society of
England, First Series 20, 228 – 272.
28. Lawes J.B. i Gilbert J.H. 1880. AGRICULTURAL, BOTANICAL AND CHEMICAL
results of experiments on the mixed herbage of permanent meadow, conducted for
more than 20 years in successon on the same land. London, Part I Philosophical
Transactions of the Royal Society, 171, 289 – 416.
29. Leto J. (2011). Gnojidba travnjaka. [online] <
http://www.agroklub.com/ratarstvo/gnojidba-travnjaka/5351/ >. Pristupljeno:
15.svibnja 2014.
30. Mijatović, M., Pavešić-Popović, J. (1982) Fetilizaciona vrednost kompleksnih NPK
mineralnih đubriva u podizanju i proizvodnji sejanih livada. Agrohemija. Broj 3-4,
147-160.
31. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske (2013). Godišnje izvješće o stanju
poljoprivrede u 2012. godini. Zeleno izvješće. Glavna urednica: Zvjezdana Blažić,
pomoćnica ministra. Zagreb, listopad 2013.
32. Mowat D.N., Fulkerson R.S., Tossell W.E i Winch J.E. (1965). The in vitro
digestibility and protein content of leaf and stem portions of forages. Canadian Journal
of Plant Science 45, 321-331.
33. Nesheim, L., Boller, B.C., Lehmann, J., Walther, U. (1990). The effect of nitrogen in
cattle slurry and mineral fertilizers on nitrogen fixation by white clover. Grass and
Forage Sci., 45, 91-97.
34. Pain, B.F. (1991) Improving the utilization of slurry and farm effluents. In Mayne,
C.S. (eds) Management Issues for the Grassland Farmer in the 1990s. Occasional
Symposium No.25, British Grassland Society , Reading, 121-133.
32
35. Pain B.F. i Thompson R.B. (1989). Ammonia volatilization from livestock slurries applied to land. In: Hansen, J. And Henriksen, K. (eds.) Nitrogen in Organic Wastes Appied to Soil, 202-212. London: Academic Press.
36. Peel W.R (1938). Grassland Management for the practical Farmer. London:
Macmillian and Co. pp 135-140.
37. Racham O. (1986). The History of the Countryside. London: J.M.Dent.
38. SAS Institute (1997) SAS/STAT software. Changes and enhancements trough release
6.12. SAS Inst., Cary, NC.
39. Shaw J. (1994). Chapter 9, Manuring and fertilising the lowlands 1650-1850. In:
S.FOSTER & T.C. SMOUT, eds. The history of Soils and Field Systems. Aberdeen:
Scottish Cultural Press.
40. Simpson N.A., Jefferson R.G. (1996). Use of farmyard manure on semi-natural
(meadow) grassland. English Nature Research Reports No. 150 English Nature.
41. Smith K.A. (1980). Farm waste management: profitable utilisation of livestock
manures, Booklet 2081, ADAS/MAFF.
42. Smith K.A. (1991). Application of manures and alurries to growing crops. ADAS
Eastern Region Soil Science Internal Note, SS/91/8.
43. Smith K.A. i Unwin R.J. (1983). Fertiliser value of organic manures in the UK. The
Fertiliser Society Proceedings, No.221, London, The Fertiliser Society.
44. Stapledon R.G.i Hanley J.A. 1927. Grassland its management and improvement.
Oxford: Clarendon Press.
45. Štafa Z. (1978). Produktivnost, kvaliteta i sumarna vrijednost negnojene i gnojene
livadne zajednice Bromo-Cynosuretum Cristati H-ić u odnosu na zasijanu tratinu. III.
Jugoslavenski simpozij o krmnom bilju, Bled, 25-28.
46. Štafa Z. i Magdić Ž. (1983.). Utjecaj gnojidbe na promjenu botaničkog sastava,
kvalitetu i produktivnost livade Arrhenatheretum elatioris Br-Bl. Zbornik naučnih
radova sa IV. jugoslavenskog simpozija o krmnom bilju, Novi Sad, 443-454.
47. Terry R.A i Tilley J.M.A. (1964). The digestibility of the leaves and stems of
perennial ryegrass, cocksfoot, timothy, tall fescue, lucerne and sainfoin, as measured
by an in vitro procedure. Journal of British Grassland Society 19, 363-372.
48. Thomson D.J. (1984.). The nutritive value of white clover. In: Thomson, D.J. (ed.)
Forage Legumes, Occasional Symposium No.16, BGS, 78-92.
33
49. Unwin R.J. (1986). Leaching of nitrate after application of organic manures: lysimeter
studies. In: Kofoed, A.D. i sur. (eds.) Efficient Land Used Sludge and Manure, 158-
167, London: Elsevier.
50. Van Der Bergh J.P. 1968. An analysis of yields of grass in mixed and pure stands.
Agricultural Research Report Wagengigen, 714, 1 – 71.
51. Van Der Bergh J.P. (1991). Distribution of pasture plants in relation to chemical
properties of the soil. In: Porter, J.K. and Lawlor, D.W. (ed.) Plant Growth –
Interactions with Nutrition and Environment. Cambridge: Cambridge University
Press, 11-23.
52. Washington State University (2009). Organic fertilizers. 222 N Havana. Spolane WA
99202. (509) 477-2181 CO 180. [online]
http://spokane-county.wsu.edu/spokane/eastside/Fact%20Sheets/C180%20Organic
%20Fertilizers%2009.pdf
53. Watson S.J. (1951). Grassland and Grassland Products. London: Edward Arnold and
Sons.pp 68 – 81.
54. Wrightson J. (unknown date Circa 1875). Soils, manures, rotations of corps and
livestock. Collins Elementary Science Series Agricultural Textbook. William Collins,
Sons and Co.
55. Young N.E. (1992). Developments in legume use for beef and sheep. In: Hopkins, A.
(ed.) Grass on the Move: A Positive Way Forward for the Grassland Farmer.
Occasional Symposium No. 26 , BGS, 29-39.
34
top related