Matična ploča - gimnazija.bdcentral.net maticna ploca.pdf · BIOS -Basic Input Output System Inicira učitavanje operativnog sistema Omogućava da operativni sistem i korisnički
Post on 03-Sep-2019
7 Views
Preview:
Transcript
Glavna štampana ploča računara.
Nazivi u upotrebi:
Motherboard – matična ploča Mainboard – osnovna ploča Planeboard – ravna ploča
Matična ploča
Osnovne funkcije:
Osnovne funkcionalne
komponente:
Smeštaj komponenti
koje se nalaze u
računaru
Omogućava njihovo
električno i logičko
povezivanje
Priključenje komponenti
koje nisu u računaru
1. BIOS
2. CMOS
3. Baterija
4. Čipovi
5. Magistrale
6. Interni priključci
7. Eksterni priključci
BIOS -Basic Input Output System
Inicira učitavanje operativnog sistema
Omogućava da operativni sistem i korisnički
programi komuniciraju sa komponentama
računara
BIOS program pokreće tzv. power-on self-test
(POST), program za samotestiranje(skup
dijagnostičkih programa).
Za vrijeme 'podizanja' računara (booting) BIOS
izvodi puno programskih zahvata kako bi
pripremio računar za rad.
Za vrijeme 'podizanja' računara BIOS izvodi
sljedeće operacije
prvo utvrđuje radi li ispravno video kartica.
provjerava da li se uključuje računar ili se ponovnom startuje
(reboot). U slučaju reboot-a preskaču se mnoga provjeravanja.
Ako se radi o uključivanju računara, BIOS provjerava RAM
izvodeći čitaj/piši test na svakoj memorijskoj adresi.
Provjerava komunikaciju s tastaturom i mišem. Zatim traži PCI
sabirnicu, pa ako postoji, provjerava sve PCI kartice. Ako BIOS
nađe neku grešku za vrijeme POST-a, onda ispisuje tekst o
greški ili javlja nizom zvučnih upozorenja.
BIOS prikazuje neke detalje o sistemu i to obično uključuje
informaciju o: Procesoru, Disketi, tvrdom disku i o CD/DVD
uređaju, Memoriji, sistemskom datumu, video prikazu
Savremena elektronska tehnologija omogućila je
izradu integrisanih komponenti sa velikim brojem
elektronskih elemenata. Ovakva integrisana
komponenta je poznata pod imenom čip.
Ova tehnologija omogućava da se cio procesor
izradi u vidu čipa koji se zove MIKROPROCESOR.
Mikroprocesor
Procesor definiše tip računara.
Procesor sa donje strane poseduje pinove (tanke
žičice) koji služe za vezu sa matičnom pločom a
na matičnoj ploči se nalazi priključak za
procesor u koji se procesor utakne.
Različiti modeli procesora posjeduju različite
rasporede pinova. Matične ploče se izrađuju
namjenski za određeni model procesora, pa
prema tome i priključak za procesor na matičnoj
ploči mora da odgovara rasporedu pinova tog
procesora.
CPU - Central Processing Unit Centralna
procesorska jedinica
Centralna: zato što je centralno mjesto za obradu
podataka
Procesorska: zato što obrađuje (procesuira) podatke
Jedinica: zato što je to jedan čip (jedinica) koji sadrži
veliki broj tranzistora
Uređaj u računaru u kojem se izvršavaju instrukcije
programa i izvode različite operacije nad podacima zove se
PROCESOR.
Ime je dobio po tome što se u ovom uređaju odvija proces
obrade podataka.
OPERATIVNA
MEMORIJA
PROCESOR
ULAZ IZLAZ
Procesor je osnovni element svakog računara.
Izvršava instrukcije sadržane u programima
Instrukcije i podaci se redom učitavaju iz operativne memorije
U operativnoj memoriji se nalazi program koji se
neposredno izvršava i podaci koji se neposredno
koriste tokom izvršavanja programa.
Kada računar izvršava program, tada se iz memorije
donose jedna po jedna instrukcija u mikroprocesor i
izvršava. Rezultati se iz mikroprocesora vraćaju u
memoriju.
Operacija uzimanja podataka iz memorije je
poznata kao čitanje memorije, a operacija slanja
podataka u memoriju kao upis u memoriju.
Komunikacija mikroprocesora sa drugim uređajima
ostvaruje se posebnim kanalom veza koji zovemo
magistralom (bus).
Magistralom se prenose tri vrste informacija:
Prenos podataka
Prenos adrese
Prenos upravljačkih i kontrolnih signala
Prenos podataka
Prenos podataka se vrši iz mikroprocesora i
u mikroprocesor.
Na ovaj način se obezbjeđuje komunikacija
mikroprocesora sa operativnom i spoljnom
memorijom, kao i sa ulaznim i izlaznim
uređajima.
Ova dvosmjerna magistrala zove se
magistrala podataka (data bus).
Prenos adrese
Prenos adrese iz mikroprocesora i operativnu
memoriju ili neki drugi uređaj. Broj bita u
adresi određuje broj mogućih adresa, koje
čine adresni prostor.
Kanal kojim se prenosi adresa iz
mikroprocesora u memoriju zove se adresna
magistrala (address bus). To je jednosmjerni
kanal od mikroprocesora do memorije ili
drugog uređaja koji se pronalazi uz pomoć
adrese.
ROM RAM
PROCESOR
MAGISTRALA
SLOTOVI
Prenos upravljačkih i kontrolnih signala od mikroprocesora ka uređajima i obrnuto. Broj ovakvih signala može biti različit, od jednog do drugog mikroprocesora i ovo se izražava kao posebna karakteristika mikroprocesora.
Ovaj kanal se zove kontrolna magistrala (control bus)
Najvažnije karakteristike mikroprocesora jeste njegova
brzina. Brzina procesora se definiše generator takta i
iskazuje se u [MHz] megahercima ili [GHz] gigahercima
(tj. Mjeri se u flopovima. Jedan flop znači jednu
matematičku operaciju u sekundi.)
Da bi se izvršila neka instrukcija potrebno je pet taktova:
1. jedan da se učita instrukcija
2. jedan da se dekodira
3. jedan da se učita podatak
4. jedan da se izvrši instrukcija
5. jedan da se upiše razultat
Brzina mikroprocesora se izražava u milionima
instrukcija u sekundi.
Na brzinu utiče i interni keš tj. lokalna memorija
mikroprocesora. Smisao ove memorije jeste da se
premosti veliki jaz između brzine mikroprocesora i
operativne memorije.
Cash/keš memorija procesora
Služi za brzi pristup podacima koje procesor često
koristi
Primarna (L1) – uvijek ugrađena u procesor
Sekundarna (L2) – bila na matičnoj ploči do pojave
Pentium II
Tercijalna (L3)
Kod procesora Itanium postoji i L4
Kapacitet (capacity) - količina podataka koja se može
snimiti. Mjeri se megabajtima (MB)
Vrijeme pristupa (access time) - vrijeme potrebno da
upravljačka jedinica pristupi do memorisanog
podatka na mediju. Mjeri se u milisekundama (ms).
Brzina prenosa (transfer rate) - količina podataka koja
se u jednoj sekundi može prenijeti s medija u glavnu
memoriju i obrnuto. Mjeri se megabajtima u sekundi
(MB/s)
Osnovne karakteristike medija i uređaja za pohranu podataka:
Da bi računar mogao da rješava neke zadatak,
moramo mu saopštiti odgovarajuće programe i
podatke.
Rad računara se sastoji u automatskom prelasku s
jedne operaciju na drugu, sve dok se ne izvrše sve
operacije predviđene programom.
Uređaj u kome se čuvaju programi i podaci zove se
MEMORIJA. Često se kaže da je to operativna ili
unutrašnja memorija računara.
top related