Transcript
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
ELEKTRONSKI BIZNIS I INTERNET
POSLOVANJE
Tema: Elektronske kartice
Student: Mentor:
prof.dr. Branko Latinović
Br. Index-a:
Sarajevo, januar 2011. godine
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................3
1. E-TRGOVINA-VODEĆA SNAGA DIGITALNE EKONOMIJE...................................4
2. MODELI ELEKTRONSKE TRGOVINE NA OSNOVU RELACIJE IZMEĐU UČESNIKA*svaku novu glavu počnite na novoj strani*....................................................5
2.1. B2C (Business-to-Consumer) model elektronske trgovine.............................................52.2. B2B (Business-to-Business) model elektronske trgovine................................................72.3. C2C (Consumer to Consumer) model elektronske trgovine............................................82.4. B2C2B (Business to Consumer to Business) model elektronske trgovine......................82.5. C2B2C (Consumer to Business to Consumer) model elektronske trgovine....................82.6. C2A( Consumer to Administration) model elektronske trgovine....................................82.7. C2B (Consumer to Bussiness) model elektronske trgovine............................................92.8. B2E (Business to Employee) model elektronske trgovine..............................................9
3. PROCES ELEKTRONSKE TRGOVINE........................................................................10
3.1. Najčešće prodavani proizvodi u elektronskoj trgovini..................................................11
ZAKLJUČAK.....................................................................................................................12
2
UVOD
Elektronska trgovina (Electronic Commerce) ili E-trgovina (e-Commerce) predstavlja
poslovnu komunikaciju i prenos dobara i usluga (kupovina i prodaja), preko mreže i
kompjutera, kao i prenos kapitala, korišćenjem digitalne komunikacije. Uključuje i ostale
poslovne funkcije preduzeća, kao što su marketing, finansije, proizvodnja, prodaja i
administrativna funkcija, koje su neophodne u procesu trgovine. Ovakvim načinom
definisanja smo izbegli čestu grešku koja podrazumeva poistovećenje elektronske trgovine sa
elektronskim poslovanjem. E-trgovina je ipak samo manji podskup e-poslovanja, zajedno sa
oblastima kao što su elektronsko bankarstvo, mobilno poslovanje, virtuelne organizacije,
elektronske berze, elektronsko poslovanje u javnoj upravi, itd.
Elektronska trgovina podrazumeva korišćenje više različitih elektronskih informacionih
tehnologija u koje se ubrajaju telefon, e-mail, faks, automatska identifikacija na bazi
korišćenja bar koda, EDI, prenos vizuelne informacije kao deo neke druge
međuorganizacijske transakcije, direktan pristup datotekama poslovnog partnera, prenos
poruka na elektronskim obrascima, prenos elektronskih kataloga i korišćenje Interneta,
odnosno WWW-a.
Razvoj globalne ekonomije i globalne računarske mreže omogućio je razvoj elektronske
trgovine kao novi segment savremenog poslovanja. Sa aspekta komunikacije, elektronska
trgovina predstavlja isporuku informacija, proizvoda, usluga ili plaćanja putem telefona,
računarske mreže ili nekog drugog sredstva.
Sa aspekta poslovanja elektronska trgovina predstavlja primenu tehnologije u cilju
automatizacije poslovnih transakcija.
Sa stanovišta usluga elektronska trgovina predstavlja alat koji smanjuje troškove,
usavršava kvalitet robe i povećava brzinu isporuke.
Kada se govori o elektronskoj trgovini većina ljudi prvo pomisli na on-line shopping i
mogućnost kupovine preko Interneta. Ali, Web kupovina je samo mali deo cele slike o
elektronskoj trgovini. Bitna karakteristika je da je elektronska trgovina dinamičkog karaktera i
da se svake godine širi i objedinjava nove funkcije i elemente.
3
1. E-TRGOVINA-VODEĆA SNAGA DIGITALNE EKONOMIJE
Oživljavanje vodećih svetskih ekonomija se suočava sa rastućim korišćenjem Interneta,
i pre svega brzim rastom elektronskog poslovanja. Stalno raste broj ljudi koji on-line kupuju,
traže posao, rešavaju čak i medicinske probleme. Celokupno poslovanje se kreće ka Internetu
i on-line pristupu, kreirajući on-line tržišta. Novi proizvodi i servisi koje kompanije nude
doživljavaju i svoje on-line promocije.
Digitalna ekonomija uz e-commerce je ubrzala i unapredila ekonomije razvijenih
zemalja, a tek treba videti kako će se snaći i uhvatiti korak ostale-srednje i nerazvijene zemlje.
Može se reći da živimo u umreženom svetu. Razvoj i širenje Interneta ne dovode u
sumnju ovu činjenicu. Prema podacima Nua Internet Surveys, tokom proteklih godina rast
korisnika Interneta u celom svetu je bio rapidan. Broj informacija koje su dostupne ljudima
preko Interneta takođe je doživeo rapidan rast.
Smanjenje troškova, koje obezbeđuje korišćenbje Interneta, je onaj ekonomski aspekt
koji objašnjava ovakav trend. Imajući to u vidu, logično je što se elektronskoj trgovini u
Evropi prognozira ogroman rast. Računa se da će ogroman potrošački potencijal predstavljati
mladi ljudi. Razvojem elektronske trgovine posebno rastu šanse malim kompanijama da se za
njih sazna i da ravnopravno sa velikim plasiraju svoje proizvode.
Internet, elektronsko poslovanje i elektronska trgovina otvaraju put ka potpuno novom
obliku ekonomije-Internet ekonomiji. Za razliku od široko zastupljenog mišljenja, elektronska
trgovina ne obuhvata samo prodaju ili kupovinu preko Interneta, korišćenjem elektronskog
novca ili sličnim direktnim vidovima plaćanja. Domen elektronske trgovine je mnogo širi. Po
metodologiji Evropske Unije, to je skup komercijalnih aktivnosti koje se vode preko
elektronskih mreža, a koje imaju za krajnji cilj prodaju ili nabavku proizvoda ili usluga.
Elektronska trgovina razvija se krupnim koracima u celom svetu, a posebno u Evropi, koja
ubrzano smanjuje zaostatak za SAD.
Osim povećanja prometa i profita, obavljanje komercijalnih poslova elektronskim
putem nudi velike mogućnosti korisnicima i kompanijama u smislu povećanja kvaliteta
usluga, integracije i otvaranja novih radnih mesta.
4
2. MODELI ELEKTRONSKE TRGOVINE NA OSNOVU RELACIJE IZMEĐU UČESNIKA*svaku novu glavu počnite na novoj strani*
Na osnovu relacija između učesnika elektronska trgovina se može podeliti na sledeće
forme:
B2C (Business to Consumer);
B2B (Business to Business);
C2C (Consumer to Consumer);
B2C2B (Business to Consumer to Business);
C2B2C (Consumer to Business to Consumer);
C2A( Consumer to Administration);
C2B (Consumer to Bussiness);
B2E (Business to Employee);
B2A(Business to Administration);
Mobilna trgovina (M-Commerce).
2.1. B2C (Business-to-Consumer) model elektronske trgovine
Korisnici Interneta sve više imaju odnos prema Web-u kao novom tržišnom prostoru.
Oni pre kupovine istražuju ponudu, privrženi su određenim sajtovima i ovom načinu
kupovine kupovine, vode računa o finansijama, sve više koriste servise koji se nude on-line.
Trenutno najveći problem vezan za on-line prodaju je pitanje taksi koje se za ovakav vid
prodaje uvode u određenim zemljama (SAD, Velika Britanija...), zatim zaštita kupaca, zaštita
privatnosti, zaštita intelektualnih prava, sigurnost, brzina i pouzdanost mreže.
5
Potencijalni on-line kupci mogu da provere cene i dostupnost proizvoda na različitim
sajtovima što je mnogo lakše i jeftinije od obilaska klasičnih prodavnica. Postoje i softveri i
sajtovi koji nude mogućnost pretrage vellikog broja on-line prodavnica za određenim
proizvodom ili uslugom i informisanje kupca o mestu gde se taj proizvod ili usluga mogu
kupiti.
Jedna od mogućnosti za on-line kupovinu su i on-line aukcije. Žive aukcije postoje već
dugo, ali je njihova praktična primena bila ograničena skupoćom i teškoćom dovođenja
potencijalnih kupaca na mesto kupovine u isto vreme. Internet nudi jedno bolje, jeftinije i
efikasnije rešenje kroz on-line aukcije. Sajtovi kao što je eBuy.com na jednom mestu
okupljaju kupce i prodavce iz celog sveta. Varijacije i novine koje donose ovakvi aukcioni
portali su velike i popularnost on-line aukcija je sve veća.
B2C označava prodaju roba ili usluga krajnjim potrošačima posredstvom Interneta.
Osnovna forma B2C ekonomije su automatizovane on-line prodavnice. Prednosti su štednja
vremena, konkurentost, niže cene roba, usluga i transakcija.
Slika 1. B2C model elektronske trgovine
6
2.2. B2B (Business-to-Business) model elektronske trgovine
Osnovna definicija B2B modela je da on predstavlja automatizovanu razmenu
informacija (u najširem mogućem smislu koji informacija kao definisan podatak ima) između
različitih organizacija ( u okviru jedne kompaniije, korporacije ili različitih kompanija i
korporacija ).
B2B model elektronskog poslovanja predstavlja poslovanje između preduzeća, tj.
razmenu proizvoda, usluga ili informacija sa drugim firmama iz okruženja. Za razliku od B2C
modela koji podrazumeva poslovanje preduzeća sa krajnjim korisnicima, B2B povezuje sve
učesnike u poslovnom procesu koji prethodi krajnjem korisniku - dobavljače, posrednike,
distributere...
Slika 2. B2B model elektronske trgovine
7
2.3. C2C (Consumer to Consumer) model elektronske trgovine
Potrošači trguju direktno sa drugim potrošačima. Kompanija koja podržava ove
transakcije mora naći neki netrdicionalni način za naplatu usluge. Naplata usluge je obično
mali procenat transakcije, članarina za uslugu ili neki vid kombinacije ovih načina.
Consumer to consumer je model u kome potrošači vrše prodaju jedni drugima, uz
pomoć internet kreatora tržišta, koji obično naplaćuje proviziju, pa bi se ovaj model u suštini
mogao nazvati i "C2B2C". Obično su u formi aukcije, a najbolji primer jeste eBay.
2.4. B2C2B (Business to Consumer to Business) model elektronske trgovine
Predstavlja noviji model elektronske trgovine. B2C2B je definisan kao korišćenje
modela B2B kao podrške poslovanju kompanija po modelu B2C. B2B pruža mogućnost B2C
kompanijama da smanje troškove i poboljšaju B2C usluge. Aplikacija koja povezuje jedan on-
line katalog sa drugim može se smatrati B2C2B aplikacijom jer doprinosi uspehu obad oblika
poslovanja.
2.5. C2B2C (Consumer to Business to Consumer) model elektronske trgovine
C2B2C model povezuje potrošače koristeći on-line preduzeće kao posrednika. Primer
ovog tipa aplikacije je www.autotrader.com. Ovaj sajt omogućava transakcije polovnih
automobila između korisnika ali takođe sadrži katalog novih automobila.*možda ubaciti
sliku*
2.6. C2A( Consumer to Administration) model elektronske trgovine
C2A ( Consumer to Administration) model pokriva sve elektronske transakcije između
pojedinaca i državnih organa. Oblasti na koje se odnosi model uključuju: socijalno osiguranje
(davanje informacija i novčane isplate), zdravstvo (zakazivanje pregleda, davanje informacija
o bolestima, i plaćanje zdravstvenih usluga), obrazovanje (davanje informacija i obučavanje
8
na daljinu), porezi (predavanje prijava poreza i plaćanje). Ipak, bitno je napomenuti da se
ovde radi o modelu koji uključuje nekomercijalne transakcije, što čini deo elektronskog
poslovanja ali ne i e-trgovine.
2.7. C2B (Consumer to Bussiness) model elektronske trgovine
C2B (Consumer to Business) predstavlja model u kom potrošač zahteva proizvod ili
uslugu od prodavca, tako što postavlja svoj zahtev sa odgovarajućim budžetom, preko
Interneta, a prodavci pregledaju zahteve i daju ponude. Potrošač zatim pregledava ponude i
odabira onu koja mu najviše odgovara.
2.8. B2E (Business to Employee) model elektronske trgovine
B2E (Business to Employee) je model koji sve više raste u upotrebi. U praksi ovaj
model je više poznat kao Intranet, web sajt stvoren da zaposlenim i kompaniji pruži
informacije. Intranetu se pristupa preko interne mreže organizacije, mada se često može
proširiti i na korisnika koji koristi Internet ali onda je pristup ograničen preko lozinke koja je
potrebna da bi se ulogovao.
9
3. PROCES ELEKTRONSKE TRGOVINE
Elektronska prodavnica obezbeđuje prijem porudžbina automatski, putem formulara na
web sajtu, i bez potrebe za osobljem koje bi se bavilo kontaktima sa mušterijama. Princip
naručivanja kod elektronske trgovine je sledeći: uvodi se pojam virtuelne portošačke korpe
(engl. shopping cart). Korisnik razgleda proizvode (koji su poređani po kategorijama), uz
svaki proizvod mu se nudi da vidi detaljne specifikacije i sl. Takođe, u okviru prikaza svakog
proizvoda postoji mogućnost "dodavanja" proizvoda u "korpu". To je obično izvedeno
pomoću dugmeta (ili običnog linka, mada je dugme češće u praksi) sa natpisom "Add to Cart"
("Dodaj u korpu"). Kada posetilac klikne na to dugme, smatra se da se odlučio da kupi taj
proizvod, i na serveru se o tome vodi evidencija.
Posetilac (koga još uvek ne možemo nazvati kupcem) u svakom trenutku može
pogledati trenutni sadržaj svoje korpe, i, ako tako želi, izbaciti određene (ili sve) proizvode.
On nije dužan da plati sve dok ne donese konačnu odluku, i izabere link koji ga vodi ka
naplati. Ovde već možemo videti prednosti elektronske trgovine nad klasičnom: korisnik,
osim što to može činiti iz svog kreveta i sasvim nedolično obučen, može birati proizvod(e)
polagano, svojim tempom. Izbor proizvoda može trajati i danima, u pauzama, jer se sadržaj
korpe čuva sve dok ga korisnik sam ne poništi. Tako korisnik može dobro razmisliti o svom
izboru, i biti siguran da je načinio pametnu kupovinu.
Plaćanje u elektronskoj trgovini može se vršiti na klasične načine (kao kod firme koja
prodaje putem telefona, kao što je gore opisano). Ipak, najefikasniji način plaćanja, najbrži u
za korisnika najkonforniji, je plaćanje putem kreditne kartice. Međutim, kako ovo
podrazumeva kucanje broja kreditne kartice (što je izuzetno poverljiv podatak), i slanje tog
broja preko Interneta, za ovakvo plaćanje neophodna je visoka sigurnost. Zbog toga se proces
elektronskog uplaćivanja ne sprovodi kao deo e-commerce sajta, već se taj deo procedure
prepušta nekoj od banaka koja pruža uslugu elektronskog transfera novca.
Kod trgovine bez klasičnog lokala potrebno je obezbediti i isporuku proizvoda, jednom
kada je naručivanje izvršeno (i eventualno uplaćen novac). Isporučivanje, odnosno transport
proizvoda od prodavca do kupca po pravilu se prepušta firmama koje su specijalizovane za taj
posao, kao što je brza pošta. Isporuka po pravilu nije u nadležnosti firme koja prodaje. U
slučaju prodaje usluga, ova stavka nema značaja.
10
3.1. Najčešće prodavani proizvodi u elektronskoj trgovini
Da li elektronska trgovina pokriva sve proizvode na tržištu? Teorijski da, ali jasno je da
ona nije praktična za mnoge klase proizvoda. Pre nekoliko godina u računarskim časopisima
mogla se videti priča o domaćem "cyber-farmeru", čoveku koji je, pošto je završio Fakultet
organizacionih nauka u Beogradu, odlučio da svoj život posveti poljoprivredi, ali na malo
neobičan način. Oformio je okrnjenu verziju sajta za elektronsku trgovinu, preko koga su
mušterije iz Beograda mogle naručivati od njega poljoprivredne proizvode, ali nisu ih mogli
uplaćivati, i proizvodi im nisu slati na kućnu adresu. Umesto toga, sajt je služio za
dogovaranje trgovine, a prodavac bi onda subotom iznosio samo naručenu količinu proizvoda
na Kalenić-pijacu, gde bi u kratkom vremenu prodao sve (zato što su svi proizvodi bili
unapred rezervisani). Izuzetak su činile mušterije sa drugih kontinenata (dijaspora), koji bi
naručivali domaći sir, ali im ga nije bilo moguće slati zbog mogućeg kvarenja tokom
transporta. Ovaj primer govori o mogućnostima elektronske trgovine i u domaćim uslovima, i
to sa proizvodima koje je inače neuobičajeno prodavati putem interneta. U realnosti ipak
postoje kategorije proizvoda koje su mnogo pogodnije za elektronsku prodaju, pa tako oni i
čine grupu najprodavanijih proizvoda na internetu. U pitanju su sledeće kategorije proizvoda
(prema statistikama eMarketera):
1. Računarski proizvodi (hardver, softver, dodaci)
2. Knjige
3. Muzika
4. Finansijske usluge
5. Zabava
6. Bela tehnika (kućna elektronika)
7. Odeća
8. Pokloni i cveće
9. Turističke usluge
10. Igračke
11. Karte (bilet servisi)
11
12. Informacije
ZAKLJUČAK
E-trgovina se nekad odnosila na obavljanje on-line tansakcija sa kupcima, a danas
obuhvata sve transakcije sa kupcima, dobavljačima i partnerima. Njena primena počela je 70-
ih godina prošlog veka uvodjenjem elektronskog poslovanja. Elektronska razmena podataka,
odnosno EDI, predstavlja razmenu podataka između računara zasebnih firmi elektronskim
putem posredstvom poruka koje zamenjuju tradicionalne papirne dokumente. EDI je
omogućio proširenje elektronske trgovine od finansijskih transakcijado drugih vidova obrade
transakcija.
Elektronska trgovina se može podeliti na dva dela: elektronsko tržište i
meuorganizacioni informacioni sistem. Postoje različiti modeli e-trgovine, a najznačajniji su:
B2B, B2C, C2C, B2C2B, C2A, C2B, B2E, B2A, m-commerce.
Prednosti online trgovine su u uštedi novca i vremena, a jedina mana je mogućnost
otkrivanja nekih podataka o samom kupcu. Zato većina banaka razvija programe za zaštitu
podataka i smanjenje zloupotreba platnih kartica.
Elektronska trgovina omogućava kreiranje potpuno novih modela poslovanja. Zbog
manjih troškova po pitanju štampanja i slanja kataloga, primanja porudžbina telefonom i sl,
elektronska trgovina omoguæava obaranje krajnjih cena proizvoda. Ovo takođe omogućava i
ponudu proizvoda koje ranije nije bilo moguće ponuditi na ovaj način, zbog promene u
dinamici cena.
Međutim, valja naglasiti da i elektronska trgovina ima svojih ograničenja. Prilikom
trgovine telefonom ili elektronske trgovine nedostaje živi kontakt sa prodavcem, koji mnogim
mušterijama znači. Poznato je da veliki procenat kupaca od prodavaca očekuje da ih ubede da
je neki proizvod, koji priželjkuju, upravo idealan za njih. Takođe, prilikom klasične trgovine
kupac dolazi u fizički kontakt sa proizvodom. Iako je mogućnost vraćanja proizvoda sve
ustaljenija praksa u elektronskoj trgovini, proba proizvoda na licu mesta može da predstavlja
odlučujući faktor da se potencijalni kupac odluči na kupovinu. Na kraju, tržni centri, osim
svih navedenih prednosti, dodaju kupovini i određenu socijalnu komponentu, dok elektronska
trgovina ljude, u tom smislu, drži u svojevrsnoj izolaciji. Iz tih razloga nije realno oèekivati da
12
će elektronske prodavnice na displejima kućnih računara zameniti klasičnu trgovinu. Njihova
uloga se ograničava na dopunjujuću.
LITERATURA
1 Rade Stankić, Elektronsko poslovanje, Ekonomski falkutet, Beograd, 2007.
2 www.e-trgovina.co.yu
3 sr.wikipedia.org
4 Končar J: „Elektronska trgovina“, Univerzitet u Novom Sadu, Ekonomski fakultet
Subotica, Subotica, 2003.
13
top related