YOU ARE DOWNLOADING DOCUMENT

Please tick the box to continue:

Transcript

SLOMLJENA OSOVINAUTJECAJ KAPITULACIJE ITALIJE NA NOP U DALMACIJI

DINKO ODAK, 2011.

1. 2. 2.1. 2.2. 2.3.

3.1. 3.2. 3.3. 3.4. 4. 4.1. 4.2. 4.3. 5. 5.1. 5.2. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 6.4. 7. 7.1. 7.2. 8. 8.1. 8.2. 8.3. 8.4. 9. 9.1. 9.2. 9.3. 9.4. 9.5. 10. 11.

UVOD ................................................................................................................................ 3 ITALIJA U RATU OD LIPNJA 1940. DO RUJNA 1943. ........................................... 4 Talijanske vojne kampanje ............................................................................................. 4 Il gioce e finito, Mussolini ................................................................................................ 5 Njemake pripreme za kapitulaciju Italije .................................................................... 6 3. TRAVANJSKI RAT, OKUPACIJA JUGOSLAVIJE I USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE ........................................................................... 7 Travanjski rat i okupacija Jugoslavije........................................................................... 7 Talijanska okupacija dijelova Hrvatske i uspostava NDH .......................................... 9 Razvoj etnitva u Dalmaciji nakon talijanske aneksije/okupacije........................... 12 Teritorijalno-administrativno ustrojstvo NDH ........................................................... 15 RAZVOJ NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA U DALMACIJI............ 16 NOP u Dalmaciji 1941.................................................................................................... 17 NOP u Dalmaciji 1942.................................................................................................... 18 NOP u Dalmaciji od sijenja do kolovoza 1943........................................................... 22 VANIJE VOJNE AKCIJE OKUPATORA DO KOLOVOZA 1943. GODINE.... 24 Vojne akcije okupatora 1941.-1942. ............................................................................. 24 Vojne akcije okupatora od sijenja do kolovoza 1943. ............................................... 27 KAPITULACIJA ITALIJE .......................................................................................... 28 Raspored talijanskih snaga u Dalmaciji....................................................................... 29 Njemake pripreme za intervenciju u Dalmaciji ........................................................ 29 Pripreme NOVJ za kapitulaciju Italije ........................................................................ 30 Utrka s neprijateljem ..................................................................................................... 31 NJEMAKE OPERACIJE U DALMACIJI, RUJAN 1943.-SIJEANJ 1944........ 33 Operacija Geiserich bitka za Split......................................................................... 33 Zimske operacije Wehrmachta ..................................................................................... 35 USPOSTAVA UPRAVE NDH U DALMACIJI .......................................................... 38 Oruane snage NDH u Dalmaciji.................................................................................. 38 Ministarstvo oslobo enih krajeva................................................................................. 40 Preustroj velikih upa na dalmatinskom podruju .................................................... 41 etnici u Dalmaciji nakon kapitulacije Italije............................................................. 43 RAZVOJ NOP-a U DALMACIJI NAKON KAPITULACIJE ITALIJE ................ 44 Osnivanje novih [dalmatinskih] brigada NOVH......................................................... 44 Osnivanje novih [dalmatinskih] divizija NOVH ......................................................... 46 Osnivanje i ratni put VIII. [dalmatinskog] korpusa NOVJ ....................................... 47 Ratna mornarica NOVJ................................................................................................. 49 Drugo zasjedanje ZAVNOH-a ...................................................................................... 50 ZAKLJUAK................................................................................................................. 52 IZVORI PODATAKA ................................................................................................... 53

2

1. UVOD Objava kapitulacije Italije, 8. rujna 1943., bila je konana potvrda prekretnice II. svjetskog rata u Europi, a uslijedila je kao kruna itave serije za Osovinu nepovoljnih doga aja u 1943. godini: predaje njemake 6. armije u Staljingradu; kapitulacije talijanskonjemakih snaga u Tunisu; neuspjene njemake ljetne ofenzive, odnosno uspjene sovjetske protuofenzive kod Kurska; gubitka Sicilije skopanog s Mussolinijevim uhienjem i padom faizma u Italiji. Ispadanje Italije iz rata imalo je velikog upliva na doga aje na Balkanu, posebno u zahvatu istone jadranske obale. Talijanskom kapitulacijom jadranski je prostor postao strateki izrazito vaan zbog prijetnje saveznikom invazijom, gdje bi ve iskrcane vojske1 u njemakoj pozadini mogle pruiti odluujuu podrku frontalnom saveznikom udaru. Zahvaljujui tim i takvim geostratekim kombinacijama Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske (dalje NOVH), organizacijski najrazvijenija komponenta Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (dalje NOVJ), dobiva iznimno veliku vanost u promatranom prostoru, kao jedina snaga koja je u stanju ponititi, ili barem pomrsiti, njemake defenzivne kombinacije za jadransku regiju. Osim to bi moguoj saveznikoj invaziji pruila neprocjenjivu pomo, NOVH u Dalmaciji postala je Nijemcima velik problem sama po sebi, jer je ojaana ratnim plijenom jeseni 1943. dobila mogunost opremanja mase novih boraca koji su obnovili stare, odnosno stvorili nove operativne jedinice, a vrhunac ustroja oslobodilake vojske u Dalmaciji oznailo je stvaranje VIII. korpusa najvee takve postrojbe u Jugoslaviji koji je samostalno oslobodio itavu regiju jeseni 1944. godine. Postrojbe VIII. korpusa bile su u proljee 1945. kraljenica novostvorene 4. armije koja je potukla dva njemaka korpusa i izbila na jugoslavensko-talijansku granicu.

Te su vojske bile Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Jugoslavije, odnosno Jugoslovenska vojska u otadbini, ili etnici. (op. a.)

1

3

2. ITALIJA U RATU OD LIPNJA 1940. DO RUJNA 1943. Italija je, privredno i vojno nepripremljena, ula u rat 11. lipnja 1940. godine. Nakon kapitulacije Francuske Mussolini je Hitleru ponudio pomo u oekivanom napadu na Britanske otoke, kako bi uz nizak ulog kapitalizirao na mirovnoj konferenciji umjesto da se troi u vlastitim ratnim operacijama. Hitler je izbjegao odgovor na tu ponudu i zatraio od Talijana napad na krila britanskog geostratekog rasporeda - Sueski kanal i Maltu, to ovi nisu bili u stanju izvesti. tovie, u Sahari i istonoj Africi doivjeli su sramotne poraze od znatno manjih britanskih postrojba, a talijanska flota je pretrpjela teke, iako ne odluujue, udarce nedugo po poetku neprijateljstava. 2.1. Talijanske vojne kampanje Operacije u Sahari poele su ve u lipnju, odmah po objavi ratnog stanja izme u Italije i Velike Britanije, a inicijativu su zgrabili Britanci napredujui u Libiju i osvajajui utvrdu Capuzzo. Talijani su u rujnu 1940. uzvratili udarac i uli oko 100 km u Egipat, no tad su stali i poeli se ukopavati, to su Britanci iskoristili i pokrenuli novu ofenzivu u sijenju 1941., izbacivi Talijane prvo iz pograninog podruja, a potom iz itave Kirenaike2. Kampanja u Somaliji, jedina koju su uspjeno izveli bez njemake pomoi, dovela je do pada tog britanskog posjeda u talijanske ruke tijekom kolovoza 1940. godine. Britanci pokreu svoju protuofenzivu u sijenju 1941. vraaju kontrolu nad Somalijom, da bi u travnju osvojili Adis Abebu, glavni grad Etiopije, a do listopada 1941. padom grada Gondara, u sjeverozapadnoj Etiopiji, okonali talijansku vojnu prisutnost u istonoj Africi. Talijanska flota je, unato pretrpljenim gubicima u zranom napadu na Taranto (studeni 1940.) i u pomorskoj bici kod Matapana (oujak 1941.), bila jedina svjetla toka na talijanskom ratnom nebu, no i ona je podlegla borbi iznurivanja titei afrike konvoje, odnosno pokuavajui prekinuti britansku konvojsku plovidbu Mediteranom. Jedan od glavnih uzroka gubitka talijanske pomorske [pre]moi na Mediteranu bilo je zrakoplovstvo i u tom kontekstu izuzetno vaan otok Malta, koji su Talijani mogli lako i brzo zauzeti ak itavih godinu dana po poetku neprijateljstava3. Propust osvajanja Malte je, u konanici, doveo do sloma osovinske vojske u sjevernoj Africi!

2

Kirenaika (arap. , Barqah; gr. ) je istona regija Libije. http://hr.wikipedia.org/wiki/Kirenaika (pristupano 2. listopada 2010.) Vidi: Jellison, Charles A., Besieged. The World Wat II Ordeal of Malta, 1940-1942, University of New Hampshire 1984, str. 19-283

4

Osim u Africi, Duce je elio carstvo poveati i balkanskim zemljama, pa je s tim u skladu zapoeo avanturu u Grkoj 28. listopada 1940. godine. Nakon poetnih uspjeha Talijani zapadaju u probleme, a uskoro su pod grkim protunapadima prisiljeni na povlaenje u Albaniju. Od tog trenutka [Talijani] postaju sve ovisniji o njemakoj pomoi, pa se mnogi u njemakom vojnom vrhu poinju pitati ne bi li bilo pametnije za interese Osovine da je Italija ostala neutralna. Hitleru postaje krajem 1940. jasno da e, eli li ouvati granice tek stvorenog Reicha, morati svom glavnom savezniku pruiti pomo u Africi i na Balkanu. Na Balkanu je njemaka pomo rezultirala kapitulacijom Jugoslavije i Grke u proljee 1941., dok je u Africi njemaki angaman4 promijenio tijek rata, te su se uskoro britanske snage povlaile iz Kirenaike pod brzim i tekim udarcima njemakih oklopno-motoriziranih snaga. Operacije u Sahari nastavile su se, s promjenjivom ratnom sreom, do druge bitke kod El Alameina (Egipat), gdje britanska 8. armija nanosi odluujui udarac Osovini koja se povlai stotinama kilometara prema zapadu preputajui protivnicima itavu Libiju i pripremajui posljednji otpor britanskim i amerikim5 jedinicama u Tunisu. Nakon kapitulacije osovinskih snaga u Africi, 12. svibnja 1943., Saveznici se ustremljuju na Siciliju gdje se iskrcavaju 10. srpnja 1943. godine. 2.2. Il gioce e finito, Mussolini Nakon saveznike invazije Sicilije pojavljuju se dvije struje protiv Mussolinija: faistika, iji je cilj bio inauguracija odlunijeg i uspjenijeg faistikog vo e uz distanciranje od Njemake; te ona s ciljem svrgavanja Ducea i faista uope, koja je ukljuivala tri politiki i vojno vane osobe Mussolinija s vlasti. Sam pad diktatora zapoeo je 24. srpnja 1943., sastankom Velikog faistikog vijea. Nakon petnaestosatnih rasprava Vijee je izglasalo nepovjerenje Mussoliniju s odnosom glasova 19:76. Budui da je rije o najviem tijelu faistike partije, Vijee je time dalo legitimnost daljnjim akcijama protiv diktatora. Kad je idueg popodneva doao u audijenciju kod kralja Mussolini je oekivao njegovu podrku, no ovaj ga je bez sustezanja verbalno kralja Victora Emmanuela III., marala Badoglia i generala Ambrosia. Obje su struje odigrale vane uloge u procesu ruenja

Njemaki Afriki korpus pod zapovjednitvom generala Erwina Rommela stigao je u Tripoli 14. veljae 1941. godine i nedugo potom zapoeo s ofenzivnim operacijma. (op. a.)5 6

4

Amerika vojska iskrcala se u Maroku i Aliru u studenom 1942. (op. a.) D'Este, Carlo, Bitter Victory. The Battle for Sicily 1943, New York, 1988, str. 430

5

napao i naposljetku otpustio s rijeima Il gioce e finito - igra je gotova, Mussolini7. Bio je to samo poetak ponienja koje se nastavilo diktatorovim uhienjem odmah po naputanju kraljeve rezidencije8. Kralj je potom proglasio novu vojnu vladu pod maralom Badogliom koji je ve uveer 25. srpnja pokuao uvjeriti Nijemce u talijansku odanost, to ovi nisu progutali, a zabrana Nacionalne faistike partije samo dva dana kasnije nije doprinijela izgradnji povjerenja. Badogliova je vlada gotovo odmah poela ispipavati Saveznike preko diplomatskih predstavnitava u Portugalu, a uskoro su se poetni kontakti pretvorili u tajne pregovore o potpisivanju primirja9. 2.3. Njemake pripreme za kapitulaciju Italije Iako bez saznanja o talijanskoj izdaji, Nijemci su zakljuili da je kapitulacija Italije postala akutnom prijetnjom. Za taj su se doga aj pripremili stvorivi grupu armija B, pod zapovjednitvom feldmarala Erwina Rommela, na podruju sjeverne Italije, Slovenije i Istre sa zadatkom intervencije prema planu Alarich10. Osim u Italiji, Sloveniji i Istri [Nijemci] su pristupili i reorganizaciji vojne strukture na Balkanu gdje je odgovornost pala na grupu armija F, pod zapovjednitvom feldmarala Maximiliana von Weichsa, ujedno i glavnog zapovjednika sektora Jugoistok, sa stoerom u Beogradu.7 8

D'Este, Carlo, Bitter Victory. The Battle for Sicily 1943, New York, 1988, str. 431

Nakon uhienja Mussolinijeva je lokacija bila mijenjana nekoliko puta, da bi konano bio smjeten u hotelu na vrhu Gran Sasso u Abruzzima. Unato talijanskoj tajnovitosti SS-potpukovnik Otto Skorzeny otkriva Duceovu lokaciju i osloba a ga 12. rujna 1943. u smjeloj akciji SS komandosa i padobranaca Luftwaffe. Po osloba anju Hitler postavlja Mussolinija za efa marionetske Talijanske Socijalne Republike (Repubblica Sociale Italiana) u sjevernoj Italiji. Potkraj rata Mussolini pokuava pobjei u vicarsku, no 28. travnja 1945. pada u ruke talijanskim partizanima koji ga strijeljaju po kratkom postupku. Idueg dana su tijela Mussolinija i ljubavnice mu Clare Petacci, uz jo nekoliko istaknutih faista, naglavce objeena na trgu u Milanu. (op. a.) Primirje s Italijom bilo je potpisano 3. rujna 1943. na Siciliji (Fairfield Camp), a objavljeno pet dana kasnije. Vidi: http://avalon.law.yale.edu/wwii/italy01.asp (pristupano 20. kolovoza 2010.): Treaties and Other International Agreements of the United States of America 1776-1949, Volume 3 Multilateral 1931-1945, Washington, DC: Government Printing Office, 1969 Plan Alarich je bio krovni naziv za vie operacijskih planova koji su za cilj imali zauzimanje Italije i podruja pod talijanskom okupacijom, te razoruanje talijanske vojske. Svi operacijski planovi izrasli su iz prve, svibanjske, verzije plana Alarich, a nosili su nazive Schwarz (evakuacija Sicilije i Sardinije, zaposjedanje Korzike; prebacivanje XIV. i LXXVI. oklopnog korpusa na sjever Italije; razoruanje talijanske vojske na tlu Italije; zauzimanje podruja Genova-Livorno i Venecija-Trst); Konstantin (razoruanje talijanskih snaga na Balkanu i zaposjedanje podruja pod talijanskom okupacijom); Kopenhagen (zauzimanje alpskih prijevoja izme u Francuske i Italije); Siegfried (zauzimanje dijelova june Francuske pod talijanskom okupacijom). Kodna rije za izvrenje svih dijelova Alaricha bila je Achse (Osovina). Vidi: Garland, N. & Smyth, H. M., United States Army in World War II. Mediterranean Theater of Operations, Sicily and the Surrender of Italy, Washington, D. C., 1993, str. 50-51; Hoyt, Edwin P., Backwater War, The Allied campaign in Italy 1943-1945, London, 2002, str. 62; http://digitalcommons.liberty.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1053&context=fac_dis (pristupano 25. rujna 2010.): Saxon, Timothy D., The German Side of the Hill: Nazi Conquest and Exploitation of Italy, 1943-45, University of Virgina, 1999, str 192-205; http://hrvatska-povijest.com/smf/drugi-svjetski-rat/alarich-konstantin-achse/msg49/#msg49 (pristupano 21. studenog 2010.)10 9

6

Objava talijanske kapitulacije ih [Nijemce] stoga nije uhvatila nespremne, ali im je stvorila velike probleme, jer su visoko kvalitetne oklopne, motorizirane i zrano-desantne postrojbe morali poslati na jug kako bi razoruale donedavne saveznike, zakrpale talijansku izmu, te osigurale Istru i Dalmaciju, Crnu Goru, Albaniju i Grku, umjesto da ih upotrijebe u ivotno vanim borbama na sovjetskom bojitu. 3. TRAVANJSKI RAT, OKUPACIJA JUGOSLAVIJE I USPOSTAVA NEZAVISNE DRAVE HRVATSKE Travanjskim ratom Jugoslavija, a shodno tome i Hrvatska, postaje izrazito aktivno ratite u srcu Europe. Invazija i podjela Jugoslavije dovela je na povrinu etnike sukobe izme u Srba i Hrvata, odnosno muslimana, na podruju NDH, te kao glavni politiki sukob onaj Komunistike partije Jugoslavije i etnika (kao rojalistikih eksponenata) za apsolutnu vlast u poratnoj Jugoslaviji. Ustaki reim je svoju sudbinu neraskidivo vezao uz nacistiku Njemaku, a kako su komunisti i rojalisti predvi ali pobjedu Saveznika nisu ustae smatrali dugoronom politikom prijetnjom, ve pojavom koja e nestati zajedno s III. Reichom i koja nee imati utjecaja na poslijeratnu politiku kartu Balkana. Naknadno profiliranje partizanskog, odnosno etnikog, pokreta kao antifaistikog, odnosno kolaboracionistikog, proizilo je ne samo iz politikih, ve i vojno-operativnih ciljeva, jer su etnici u odnosu s okupatorima i snagama NDH teili postizanju statusa ne diram te ne dira me, dok su partizani protiv njih aktivno ratovali. 3.1. Travanjski rat i okupacija Jugoslavije Drugi svjetski rat na podruju Jugoslavije zapoeo je Travanjskim ratom (6. - 17. travnja 1941.), a povod je bio Hitlerov strah od jugoslavenskog istupanja iz Trojnog pakta po dravnom udaru 27. oujka 1941. godine11 i smjene vlade. Glavninu udara su izvodile

Travanjski rat je bio njemaki odgovor na istupanje Jugoslavije iz Trojnog pakta, nakon dravnog udara kojim je sruena Cvetkovieva, a postavljena Simovieva vlada. Pu su organizirali i proveli asnici jugoslavenske vojske, no literatura daje razliite odgovore na pitanje tko je stajao iza travanjskih demonstracija KPJ, ili druge politike snage: ... Hitler gave Yugoslavia an ultimatum of entering the anti-British 'Tripartite Pact'... The massing of German troops on the Bulgarian border accelerated the accession to the pact, which was signed in March 1941. When this became public, demonstrations took place in Belgrade led by the KPJ Vuksic, Velimir, Tito's partisans 1941-45, Osprey Publishing Ltd., 2003, str. 8; Srpske opozicione stranke i patriotske grupe, te srpska pravoslavna crkva, sve protivnici kneza Pavla i potpisivanja Trojnog pakta, s oduevljenjem su primili vijest o dravnom udaru. U Beogradu i drugim srpskim gradovima, te u mnogim gradovima irom itave Jugoslavije, izbile su masovne uline demonstracije, neke inscenirane, a mnoge nesumnjivo spontane, to je sve pridonijelo irenju raspoloenja u znaku uspjene pobune. U mnogima od tih demonstracija sigurno je igrala ulogu Komunistika partija, iako ni posredno ni neposredno nije imala nita sa samim puem.

11

7

njemake armije koje su upale na jugoslavenski teritorij iz Bugarske (preko Nia prema Beogradu, odnosno zapadu), Rumunjske (kroz Banat prema Beogradu), Ma arske (prema Beogradu, odnosno Zagrebu) i Austrije (prema Zagrebu). Njemake oklopno-mehanizirane snage su uz obilnu podrku taktikog zrakoplovstva brzo savladavale otpor i zauzimale teritorij ne ostavljajui sumnje u konani ishod kampanje. Italija se napadu pridruila tek 11. travnja upadom u zapadna podruja Jugoslavije. Talijani na anektiranom dalmatinskom podruju (Truppe di Zara u zadarskoj enklavi) nisu napali ocjenjujui suprotstavljene jugoslavenske snage prejakima, te su poeli s borbenim djelovanjima tek po spajanju s napredujuom 2. armijom. Rat je zavrio potpunim porazom [doktrinarno i materijalno] zastarjele jugoslavenske vojske, a potom komadanjem i okupacijom Jugoslavije. Izuzev Hrvatske, kojom u se detaljnije baviti u nastavku, Jugoslavija je bila podijeljena izme u agresorskih drava kako slijedi: Slovenija je, ugrubo, podijeljena po osovini istokzapad - Nijemci su zauzeli vei, sjeverni dio, a Talijani manji, juni dio; teritorij BiH potpao je, barem na papiru, pod jurisdikciju marionetske hrvatske drave; najvei dio ue Srbije s Banatom bio je pod njemakim vojnim zapovjednitvom, istoni je Srijem dodijeljen ustakom reimu, Baku je zauzela Ma arska, Kosovo su okupirale Italija, odnosno marionetska albanska drava, dok je Bugarska prisvojila komad jugoistonog dijela ue Srbije; kao i najvei dio Makedonije - uz manje teritorijalne ustupke Italiji, odnosno Albaniji; a Crnu Goru je okupirala, odnosno anektirala [priobalni pojas], Italija.

http://www.znaci.net/00001/40_12.htm (pristupano 1. listopada 2010.): Tomasevich, Jozo, etnici u II. svjetskom ratu 1941-1945; Vidi: http://www.history.army.mil/books/wwii/balkan/intro.htm (pristupano 30. kolovoza 2010.): The German campaigns in the Balkans (Spring 1941), United States Army Center of Military History, Washington, D.C., CMH Pub 104-4, str. 21

8

Podjela i okupacija jugoslavenskog teritorija.

3.2. Talijanska okupacija dijelova Hrvatske i uspostava NDH Jedan od nusproizvoda Travanjskog rata bila je i Nezavisna Drava Hrvatska, kvislinka tvorevina pod njemako-talijanskim patronatom, a djelomice i pod neprikrivenom okupacijom. Takozvana NDH nije bila ni nezavisna, niti drava, niti hrvatska. Ta se tvorevina ne moe smatrati voljom hrvatskog naroda kako su tada, a to je alosno i danas, neki tvrdili, iako je hrvatsko pitanje bilo jedno od najvanijih politikih problema Jugoslavije. Budui da ju je osnovalo doslovno nekoliko stotina pripadnika opskurne teroristike organizacije pod platem njemakotalijanske agresije, novostvorena drava nije imala apsolutno nita s voljom naroda. Ante Paveli, vo a ustakog pokreta, je derogirao hrvatske politike institucije i uveo nacistiki Fhrerprinzip12 upravljanja zemljom, sasvim opreanNacisti su upravi nametnuli princip svemogueg i nepogreivog vo e koji je natprirodni zakonodavac, a sam izuzet iz odnosne regulacije koju daruje naciji. Takav princip djelovanja je upravo oprean biti dravne uprave, jer unitava funkcionalnu hijerarhijsku strukturu birokracije u kojoj neosobna podre enost proizlazi iz logike diobe rada, a uvodi potpunu vezanost nieg u hijerarhiji za svog nadre enog i zahtjeva apsolutnu poslunost prema njemu, te daje apsolutnu mo prema podre enom. (op. a.); Prije svih daljih objanjenja valja nam naglasiti da je politiki sustav te novoproglaene NDH od poetka do kraja bio po uzoru na onaj u nacistikoj Njemakoj. Zasnivao se na tzv. "Fuhrer principu". Poglavnik, koga su u Hrvatskoj na vlast doveli njemaki i talijanski okupatori, drao je svu zakonodavnu i izvrnu vlast, a imenovao je i suce. Imenovao je ministre koji su samo njemu odgovarali. Zakonske odredbe donosio je sam, ili su ih donosili ministri uz njegovo ovlatenje. U vrenju te vlasti nije bio ogranien ni ustavom, niti Saborom, a ni narodnom voljom oitovanom na neki drugi nain.12

9

hrvatskoj politikoj tradiciji, dok su rasni zakoni NDH [bili] nespojivi s idejom hrvatstva. Dijelovi hrvatskog teritorija predani Italiji za sramoenje u I. svjetskom ratu ostali su pod talijanskom vlau, a pridodana su im i nova podruja u Dalmaciji, Gorskom kotaru i Primorju; Me imurje i Baranja doli su pod ma arsku vlast, a u nezavisnom dijelu Hrvatske nalazile su se okupacijske snage Italije i Njemake, ije je uzdravanje morala plaati NDH. Za ovu temu najvanije su talijanske okupacijske zone. One su obuhvaale itavu Dalmaciju i dijelove susjednih regija koji s Dalmacijom predstavljaju jedinstvenu geografsku cjelinu. Talijanska interesna sfera na podruju Hrvatske sastojala se od triju zona, ili sektora, izme u jadranske obale i talijansko-njemake crte razgranienja: I. zona (Sektor A) je obuhvaala anektirana podruja; ostatak teritorija pod talijanskom vlau (Sektor B) bio je inicijalno u potpunosti predan pod upravu NDH, no ve u razdoblju rujan-listopad 1941. godine Talijani ga reokupiraju [Sektor B], te u irini pedesetak kilometara od obale u unutranjost stvaraju II. zonu u kojoj e okupacijska [vojna] uprava obavljati sve civilne i vojne poslove, pa je u tom kontekstu za NDH to bila demilitarizirana zona. Ostatak sektora bio je preputen institucijama NDH, s izuzetkom stratekih toaka pod talijanskom vojnom kontrolom, a shodno razliitom upravnom reimu proglaen III. zonom, ili Sektorom C13. Uprava NDH je u najveem dijelu dalmatinskog prostora prisutna samo nominalno14, dok je stvarnu vlast i mo imala talijanska vojna uprava. Italija je u Dalmaciji po zavretkuDegan, Vladimir uro, Pravni aspekti i politike posljedice rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. godine, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 2/2008., str. 268 The three areas of Croatian territory between the Adriatic Sea and the German-Italian demarcation line were henceforth reffered to as three zones: Zone I, the area annexed by Italy; Zone II, the demilitarized territory; and Zone III, the reminder of the territory to the demarcation line. Tomasevich, Jozo, War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945: occupation and collaboration, Stanford, 2001, str. 247; Thus even prior to the summer of 1941, three distinct regions were created in... ...the Independent State of Croatia - a region which was annexed by Italy (commonly referred to as Sector A); a region occupied by the Italian Army (Sector B); and a third region which was controlled by the German Army. In the latter two areas, the civil administration was handed over to the Croatian authorities. As early as August 1941, however, the Italian Army was forced to take over administrative duties in parts of Sector B in effect throughout a strip about 50 kilometers wide along the coast in order to stop the atrocities committed by bands of the Ustaa against the Serbian minority. Thus sector B was divided into two: an area in which all civilian and military authority was in the hands of the Italian Army, and an area in which the Italian Army controlled only the major strategic points. The former was usually referred to as Sector C. http://www1.yadvashem.org/odot_pdf/Microsoft%20Word%20-%204803.pdf (pristupano 28. kolovoza 2010.): Carpi, Daniel, The Rescue of Jews in the Italian Zone of Occupied Croatia, str. 5/43; Vidi: Pavlowitch, Stevan K., Hitler's new disorder: the Second World War in Yugoslavia, Columbia University Press, 2008, str. 22-4914 13

Vlast NDH u II. zoni bila je osporena nare enjem generala Ambrosia, 7. rujna 1941., kojim talijanske vojne vlasti preuzimaju sve vojne i civilne upravne poslove u II. zoni, dok u III. zoni obnaaju vojnu vlast, a nadgledaju civilnu upravu NDH. Vidi: Tomasevich, Jozo, War and revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and collaboration, Stanford, 2001, str. 248

10

Travanjskog rata drala snage VI. korpusa (Truppe di Zara, dijelovi divizija Sassari, Bergamo i Perugia, te druge manje jedinice) od sjeverozapadne granice regije do Neretve i dio XVII. korpusa (dijelovi divizije Marche) od Neretve do Crne Gore. U fluidnoj situaciji formiranja dravnih granica i uz zastraujuu prisutnost talijanskih okupacijskih snaga, Ante Paveli je ve 18. svibnja 1941. potpisao rimske ugovore15 kojima je velik i gospodarski najvaniji dio kontinentalnog dijela Dalmacije pripao Talijanima, kao i svi dalmatinski otoci izuzev Braa i Hvara16. Ugovorom je odre eno da Italija ima pravo osnivati garnizone i na [okupiranom] zemljitu NDH, dok se ova izriito obavezala da u drugoj zoni ne e podii ni podravati nikakvu vojniku utvrdu ili ure aj kopneni, pomorski ili zrakoplovni, nikakvu vojniku (operacionu) bazu i nikakvu napravu, koja bi se mogla iskoristiti u ratne svrhe, niti ikakvu tvornicu ili skladite streljiva i ratnoga tvoriva (lanak 1)17. Najvea pljuska Dalmatincima, i Hrvatima uope, bila je Pavelieva molba talijanskoj kraljevskoj kui da odredi jednog savojskog princa za nositelja hrvatske dinastije. Talijanske tiskovine taj su doga aj buno popratile tako da je, primjerice, u torinskom listu La Stampa bilo napisano: Hrvatska se rodila iva i ivjet e u koloteini talijanskog imperija... Nije mogue zamisliti samostalnost Hrvatske van imperijalne koloteine Italije... Ona spada k Italiji u njenu apsolutnu i potpunu vlast...18. Osvajai se nisu libili odmah pokazati tu apsolutnu i potpunu vlast na anektiranim i okupiranim podrujima. Stoer talijanske 2. armije19 imao je zapovjednitvo nad vojskom i15

To su bili: (i) Ugovor o odre ivanju granice izme u Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije; (ii) Sporazum o pitanjima vojnikog znaaja, koja se odnose na jadransko primorsko podruje i; (iii) Ugovor o jamstvu i suradnji izme u Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije. Vidi: Degan, Vladimir uro, Pravni aspekti i politike posljedice rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. godine, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 2/2008., str. 272-275

16

Dana 20. svibnja 1941. objavljen je u talijanskom tisku Ugovor o odre ivanju granica izme u Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije kojim su kao sastavni dijelovi posljednje priznati sljedei dijelovi Dalmacije: ...svi otoci zadarskog otoja; podruje obuhvaeno linijom, koja polazi od rta Privlaka, dostie Planinski kanal, slijedi njegovu unutarnju trasu do Novigradskog mora, nastavlja se uzdu gornje obale reenog mora, zahvaa Bukovicu i, stigavi do toka Krke ispod mjesta Pa ene, silazi du rijeke te se od nje odvaja tako da obuhvaa cijelo podruje ibenika i Trogira, te grad Split ukljuivi predgra a, a iskljuivi otoke Bra i Hvar; otoci iovo, Drivenik, olta, Vis, Bievo, Sv. Andrija, Jabuka i ostali manji koji lee oko njih; otoci Korula i Mljet; kotar koji obuhvaa cijelu Boku Kotorsku linijom koja naputa obalu na jednoj toci izme u mjesta Cavtat i Vitaljine i ulazi prema sjeveroistoku, ukljuivi mjesto Grudu i masiv planine Orjen, dok ne dostigne granicu s Crnom Gorom... Gizdi, Drago, Dalmacija 1941, Zagreb, 1957., str. 160-161 Degan, Vladimir uro, Pravni aspekti i politike posljedice rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. godine, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 45, 2/2008., str. 273 Gizdi, Drago, Dalmacija 1941, Zagreb, 1957., str. 160

17

18 19

Stoer 2. armije postao je 9. svibnja 1942. Vie zapovjednitvo oruanih snaga Slovenija-Dalmacija (Supersloda). (op. a.)

11

vojnom upravom, za koordiniranje aktivnosti vojske i ratne mornarice u obalnom podruju i na otocima osnovano je Vojno-pomorsko zapovjednitvo Dalmacije (Comando militare marittimo della Dalmazia), dok je za obavljanje upravnih poslova u anektiranim podrujima osnovan Civilni komesarijat za Dalmaciju, a taj je ubrzo prerastao u pokrajinsku upravu (Governo della Dalmazia) sa sjeditem u Zadru. Ta je Uprava anektirano podruje odmah podvrgnula nemilosrdnoj talijanizaciji, proganjanju politikih protivnika i faistikoj strahovladi uope. Poetkom 1942. godine Uprava Dalmacije uvodi talijanski ustav i zakone to vodi ukidanju niza sportskih drutava, znanstvenih, obrazovnih i kulturnih ustanova i svega ostalog to bi moglo ouvati hrvatski duh, a uestale su eksproprijacije, rekvizicije i sekvestri. Povrh pobrojanog, Talijani inauguriraju dalmatinske etnike u svoje tienike20, pribavljajui si time alat za prljave poslove. 3.3. Razvoj etnitva u Dalmaciji nakon talijanske aneksije/okupacije Inicijalno talijansko preputanje II. zone upravi NDH imalo je za rezultat pokolj srpske nacionalne manjine na tom podruju. Talijani su, naravno, takvo to mogli sprijeiti u samom zaetku, no to bi bilo protivno njihovoj politici zavadi, pa vladaj21, stoga su intervenirali tek kad su ustaki pokolji nanijeli nepopravljivu tetu reimu NDH. Dvadeset i sedmi srpnja 1941. dolazi do masovnog ustanka srpskog stanovnitva u NDH, ponajvie zbog ustakih divljanja, a paralelno se osnivaju ustanike partizanske jedinice, odnosno etnike jedinice i [srpske] seoske strae ne nuno etnikog karaktera. Potpuno neoekivani ustanak izazvao je paniku me u ustaama i andarima, koji se povlae iz nekoliko mjesta (ukljuujui i Knin ija je ustaka posada pobjegla u Drni) preputajui prostrani teritorij ustanicima oba predznaka. Opravdavajui se, ustaki dunosnici svaljuju najvei dio krivnje na Talijane koji pruaju potporu etnicima i ostalim subverzivnim

Talijani su u skladu sa svojom politikom prema etnicima radili i na osnivanju posebnih jedinica koje bi se borile protiv partizanskih snaga, pa je tako i nastala antikomunistika milicija, koja je imala karakter paravojne formacije. etnici e samo na anketiranom dijelu Dalmacije nositi ime Dobrovoljake antikomunistike milicije (Milizia Volontaria Anticomunista - M.V.A.C.), a u Dinarskoj diviziji zadrati e svoje etniko ime, iako su i njih Talijani smatrali jedinicama MVAC-a... http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-ww2/840-odnos-dinarske-cetnicke-divizije-i-talijanskog-okupatora.html (pristupano 23. kolovoza 2010.): Zovak, Domagoj, Odnos dinarske etnike divizije i talijanskog okupatora, Hrvatski povijesni portal, ISSN 1846-4432, 13.04.2010.21

20

U vezi s tim treba razumijevati i Dalmazzovo miljenje, da bi za talijanske snage u tom trenutku bilo najbolje rjeenje da se njihove trupe povuku iz Druge zone, putajui da se borba odvija medu zainteresiranim, drei je daleko od Dalmacije (misli se na anektirano podruje, op. F.j.B.), s poznatim pojasom ograniene sigurnosti http://www.znaci.net/00001/41_5.htm (pristupano 23. kolovoza 2010.): Jeli-Buti, Fikreta, etnici u Hrvatskoj 1941.-1945.

12

elementima, koliko na podruju Nezavisne Drave Hrvatske toliko ili jo mnogo vie na podruju pripalom Italiji moglo bi se pouzdano utvrditi, da su Italijani na ovom teritoriju i organizirali ove bande, a sve s prozirnom namjerom da se i dalje mogu zadravati na naem teritoriju, a konano i okupirati ga i staviti pod svoju vlast22. Citirani dijelovi izvjea nesumnjivo su uvelike istiniti, no injenica je da NDH nije bila u stanju kontrolirati, a kamoli rijeiti, situaciju vlastitim snagama i da je rjeenje mogla traiti jedino kroz okvir suradnje s talijanskom vojskom. Talijansko taktiziranje i koketiranje s ustanicima velikosrpskog predznaka - nasuprot brzoj, odlunoj i nemilosrdnoj vojnoj akciji protiv svih ustanika - i omalovaavanje organizacijsko-mobilizacijskih mogunosti Komunistike partije ubrzo im se [Talijanima i NDH] osvetilo jaanjem Narodnooslobodilakog pokreta (dalje NOP) u Hrvatskoj. Iako je na poetku ustan[a]ka bilo ograniene suradnje izme u partizana i etnika (na saveznoj, republikoj i regionalnoj razini), vrlo je brzo dolo do sukoba oko operativnog cilja borbe - partizani su zagovarali operacije protiv domobrana, ustaa i Talijana, dok su se etnici skanjivali upustiti u sukob s Talijanima i zagovarali iskljuivo borbu protiv postrojba NDH. Sukladno svojoj politici, etnici i predstavnici srpske gra anske politike u razdoblju srpanjkolovoz 1941. kontaktiraju talijanske vojne vlasti ne bi li ih nagovorili na djelovanje kojim bi obuzdale ustako divljanje i masakr srpskog stanovnitva. Talijani to objeruke prihvaaju, pa narednih mjeseci sustavno organiziraju etnike postrojbe pod svojim zapovjednitvom. Osim toga, nanovo okupiraju II. zonu u razdoblju rujan-listopad 1941., uvelike sputavajui stvarnu vlast NDH. Kako su Talijani kao iskljuivi uzrok ustanka srpskog (nekomunistikog) ivlja drali ustaku politiku prema toj etnikoj skupini, zanemarujui utjecaj velikosrpskog programa, smatrali su da ih mogu kontrolirati i upotrijebiti u guenju ustanka pod vodstvom Komunistike partije. etnike grupe u sjevernoj Dalmaciji nisu bile pod centraliziranim vojno-politikim vodstvom, ve su bile podruno-lokalnog karaktera i prvenstveno usmjerene na lokalno djelovanje zbog nevoljkosti seoskog stanovnitva za naputanje svojeg kraja. U rujnu 1941. po nare enju Drae Mihailovia u Split dolazi Ilija Trifunovi-Biranin, te preuzima zapovjednitvo nad postrojbama MVAC i nelegalnim etnikim postrojbama u jugozapadnoj Hrvatskoj, Lici, sjevernoj Dalmaciji i zapadnoj BiH, a slui i kao asnik za vezu pri talijanskoj 2. armiji. Trifunovi organizira tab etnikih odreda za Hercegovinu,22

http://www.znaci.net/00001/41_5.htm (pristupano 23. kolovoza 2010.): Jeli-Buti, Fikreta, etnici u Hrvatskoj 1941.-1945.

13

Dalmaciju, zapadnu Bosnu i Liku koji kasnije postrojava pukovnije ujedinjene u Dinarsku diviziju, ijim se v.d. zapovjednika proglasio Momilo ukljuivalo etniko ienje nesrpskog stanovnitva23. Trifunovia) dodijeljeno je Dimitriju Uzuneviu. Osnivanje Dinarske divizije u prvoj treini 1942. oznailo je poetak stvaranja etnikih operativnih postrojba i njihov pojaan angaman protiv NOVJ, uglavnom u svojstvu talijanskih pomonih trupa. Krajem godine poinje osnivanje etnikih korpusa, dok se pojam Dinarske divizije sve vie gubi u korist Dinarske etnike oblasti. Divizijski pukovi reorganizirani su u korpuse s dvije (501.), odnosno tri brigade (502.), da bi u oujku 1943. od tree brigade 502. puka bio osnovan etniki korpus Velebit. Kako u u nastavku izlaganja pokazati, etnike brigade i korpusi bili su kvalitativno, kvantitativno i organizacijski daleko slabiji od partizanskih postrojba istih ustrojstvenih razina, te su etnici, iako politiki najopasniji protivnici NOP, vojniki bili inferiorni postrojbama NOVH u promatranom podruju i ire. etnika kolaboracija prouzroila je trvenja izme u vlasti NDH i Talijana koji su ustake proteste uglavnom marginalizirali, te uporno odravali i poveavali etnike efektive pod svojim zapovjednitvom smatrajui njihovu protupartizansku ulogu vanijom od potreba i elja saveznika, kojima su esto podastirali netone, umanjene brojke ive sile i naoruanja etnikih postrojba. Destabilizacija NDH, u kojoj su ulogu igrali i etnici, bila je u talijanskom interesu, jer su bez obzira na saveznitvo s tom tvorevinom eljeli proiriti anektirana podruja, odnosno ponititi znatne privredne koncesije dane Njemakoj24, koja se, talijanskoj povijesnoj podrci ustaama unato, privredno najvie okoristila uspostavom uji. On je, kao i ostatak [izrazito uji je zbog neuspjelih operacija fragmentiranog] etnikog pokreta, bio vo en idejom stvaranja Velike Srbije koje je protiv partizana kasnije smijenjen, a mjesto zastupnika komandanta divizije (vojvode

23

Sam tab Dinarske etnike divizije je od poetka bio na istu s njezinim vojnim i politikim zadacima. On je to iskazao u svom dopisu vojvodi Iliji Trifunoviu Biraninu od 25. oujka 1942. u kojem istie slijedee:

Zadatak divizije: to jaa organizacija srpskog naroda u ovim krajevima radi uspostavljanja srpskih vlasti u danom momentu, radi obrauna sa Hrvatima i na koncu radi ienja Hrvata i Muslimana iz Like, Severne Dalmacije, Bosne i Hercegovine i stvaranja jedne homogene i isto pravoslavne srpske drave, oslanjajui se na Srbiju i Crnu Goru. http://povijest.net/sadrzaj/hrvatska/hr-ww2/744-programska-osnova-cetnickog-pokreta.html (pristupano 23. kolovoza 2010.): Zovak, Domagoj, Programska osnova etnikog pokreta, Hrvatski povijesni portal, ISSN 18464432, 12.09.2009.24

Primjerice: Iz boksitnih jama u NDH moglo se (bez novih investicija) eksploatirati najmanje 500.000 tona godinje, to je za njemaku proizvodnju aluminija bilo od ivotne vanosti, jer je inilo neto vie od 40% ukupnih njemakih potreba. Goldstein, Ivo, Hrvatska 1918.-2008., Zagreb, 2008., str. 245

14

marionetske hrvatske drave. Ono s ime Talijani nisu raunali bilo je paralelno stvaranje i organiziranje NOP-a, koji je u svakom pogledu ubrzo zasjenio etnike takmace. 3.4. Teritorijalno-administrativno ustrojstvo NDH Kroz prizmu opisane situacije jasna je frustriranost dunosnika i slubenika, kao i neuinkovitost podrunih teritorijalno-administrativnih jedinica NDH velikih upa, na znatnom dijelu dravnog teritorija. Velike upe su svojim nazivima, rasporedom i teritorijalnim obuhvatom nastojale invocirati tradiciju hrvatskih srednjovjekovnih upa i jedinstvo hrvatskih povijesnih zemalja, a bile su osnivane temeljem zakonske odredbe o velikim upama od 10. lipnja 1941. godine. Ukupno ih je organizirano dvadeset i dvije 1941., odnosno dvadeset i tri nakon kapitulacije Italije. One su [velike upe] organizirale i nadgledale rad javnih sluba u svojoj nadlenosti i rjeavale upravne predmete prvog i drugog stupnja. Kao prvostupanjska upravna tijela rjeavale su upravne poslove koje su im prenijela ministarstva tijekom 1942.25 prema zakonskoj odredbi za prijenos nadlenosti na velike upe, iz studenog 1941., a kao drugostupanjska upravna tijela rjeavale su sve upravne predmete u prvostupanjskoj nadlenosti lokalnih upravnih tijela na svojim podrujima. Velike su upe mogle izdavati zapovijedi u zakonom propisanoj nadlenosti lokalnim [samo]upravnim jedinicama u svom sastavu, odnosno van svoje nadlenosti, a na zahtjev nadlenog ministarstva. Iako je stvarna nadlenost velikih upa na papiru izgledala suvislo, na terenu je vlast nekoliko velikih upa bila gotovo sasvim osporena okupacijskim reimom talijanske II. zone, ili djelomino osporena okupacijskim reimom III. zone. etiri su velike upe pokrivale prostor Dalmacije i shodno tome se nalazile pod okupacijskim reimom II. zone: velika upa Bribir-Sidraga u sjevernoj Dalmaciji26, kojoj su

Nizom zakonskih propisa iz 1942. godine dodijeljeni su im za rjeavanje u prvomolbenom postupku: - poslovi nastave, 25. veljae 1942. - poslovi nadzornitva rada, 7. oujka 1942, po Zakonu o inspekciji rada od 31. prosinca 1921. te Zakonskoj odredbi o izmjeni Zakona o inspekciji rada od 12. rujna 1941. - zapoljavanje stranih dravljana, 10. oujka 1942. - poslovi prometa i javnih radova, 21. travnja 1942. - poslovi zdravstva, 21. travnja 1942. - poslovi obrta, veleobrta (industrije) i trgovine, 25. travnja 1942. - poslovi seljakog gospodarstva, 12. lipnja 1942. Buin, Rajka, Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih upa NDH, Arhivski vjesnik, god. 44 (2001), str. 210-21125

Od 27. lipnja 1941. do 30. listopada 1943. djeluje pod nazivom Bribir i Sidraga. Sjedite je do 26. listopada 1943. u Kninu, a tada je premjeteno u ibenik. U njenom sastavu su kotarske oblasti Bosansko Grahovo (od 1. sijenja 1942, do tada u velikoj upi Krbava i Psat), Drni (djeluje od 1. kolovoza 1941), Knin te kotarska ispostava Drvar.

26

15

prirodne gravitacijske toke, ibenik i Zadar, bile oduzete i stavljene pod suverenitet druge drave; velika upa Cetina sa sjeditem u Omiu, koja je obuhvaala sredinji dio Dalmacije27, ali odvojen od Splita kao loginog gravitacijskog centra u privrednom, prometnom, geografskom, demografskom i kulturnom smislu; velika upa Hum koja je, izme u ostalog, obuhvaala sjeverni dio june Dalmacije28 i; velika upa Dubrava koja je, izme u ostalog, obuhvaala preostali dio june Dalmacije29. Bez obzira na upravu NDH, ili upravo zbog nje[zine impotentnosti], moemo rei da je Dalmacija bila de facto pod apsolutnom talijanskom vlau, unato ugovorno utvr enim ogranienjima i razgranienjima. 4. RAZVOJ NARODNOOSLOBODILAKOG POKRETA U DALMACIJI Istodobno s poetkom njemake invazije SSSR-a, 22. lipnja 1941., u umi Brezovica pored Siska osniva se prva borbena narodnooslobodilaka postrojba u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Izuzev tog simbolinog prvenstva, tijekom preostalih est mjeseci 1941. godine Hrvatska je u NOP-u sudjelovala simbolino, ali situacija se ubrzo preokrenula. Od druge polovine 1942. godine Hrvatska je preuzela prvenstvo u NOVJ, a tako je ostalo do kraja rata30. Na republikoj razini Dalmacija je, usudio bih se tvrditi, vjerojatno najzanimljivije i najdinaminije podruje to se razvoja NOP-a tie, iako statiki snimci situacije naizgled ne podupiru takvu ocjenu, no o tome vie u nastavku izlaganja.

Buin, Rajka, Prilog poznavanju institucija: zakonski okvir rada velikih upa NDH, Arhivski vjesnik, god. 44 (2001), str. 215 Djeluje od 25. lipnja 1941. sa sjeditem u Omiu. Kotarske oblasti: Hvar, Imotski, Makarska, Sinj, Split, Supetar. Kotarska oblast Omi osnovana je naknadno, te je poela djelovati 1. kolovoza 1941, zamijenivi time kotar Split.Ukljuilaje podruje biveg kotara Split koje je ostalo u granicama NDH. Ibid., str. 21628 27

Djeluje od 5. kolovoza 1941. sa sjeditem u Mostaru. Kotarske oblasti: Mostar, Nevesinje, Metkovi, Konjic, Ljubuki; kotarska ispostava Posuje; grad Mostar. Dotadanja kotarska ispostava Posuje djeluje kao kotarska oblast od 1. rujna 1941... Ibid., str. 217-218

29

Djeluje od 30. lipnja 1941. sa sjeditem u Dubrovniku. Kotarske oblasti: Bilea, apljina, Dubrovnik, Gacko, Ljubinje, Stolac, Trebinje; grad Dubrovnik. Umjesto kotarske oblasti Ljubinje, od 15. rujna 1941. djeluje kotarska oblast Ravno, dok je Ljubinje nadalje imalo status kotarske ispostave... Ibid., 216

Hrvatska je u razdoblju 1. srpnja 31. prosinca 1942. drala 18 brigada NOV, ili 50% operativnih snaga na saveznoj razini to je gotovo apsolutna veina dok je u periodu 1. sijenja 1943. 15. svibnja 1945. ostvarila relativnu veinu operativnog sastava na saveznoj razini. Vidi: Dubravica, Branko, Vojska antifaistike Hrvatske (1941-1945), Zagreb, 1996., str. 15-24; Enciklopedija Jugoslavije 2 Bosna-Dio, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956., str. 207-220

30

16

4.1. NOP u Dalmaciji 1941. Odluka za prelazak sa sabotaa i sporadinih malih akcija na krupnije operacije donesena je nedugo nakon poetka ustanka, 7. kolovoza 1941., pa su shodno tome u razdoblju izme u 8. i 14. kolovoza osnovani Splitski, ibenski, Vodiko-zatonski, Primotenskokrapanjski, Solinski, Trogirski i Sinjski partizanski odred. Prema nare enjima Centralnog komiteta Komunistike partije Hrvatske (dalje CK; KPH) ti su odredi u roku od 14 dana trebali osloboditi Sinj i Knin, itavu Zagoru, te vei dio priobalnog pojasa. Spomenuta podruja okupiralo je oko 50.000 neprijateljskih vojnika i kolaboracionista, pa je planirana operacija bila vie u domeni fantazije, negoli ukorijenjena u vojno-politikoj stvarnosti Dalmacije ljeta 1941. godine. Posljedino, odredi su u prvim pothvatima pretrpjeli teke poraze i znatne gubitke, me u kojima se posebno istiu kalvarije Splitskog odreda u borbama oko Dicma i ibenskog odreda oko Promine. Obje su postrojbe bile efektivno unitene31, a preivjeli raspreni u male, uglavnom bezopasne grupe32. Takav je razvoj doga aja privremeno usporio rast NOP-a u Dalmaciji, no ve 25. rujna 1941. stvara se Dinarski odred, koji se u prosincu preimenovao u Dalmatinsko-dinarski odred, uz organizaciju stoera pod iju su nadlenost dole partizanske grupe razasute od Knina do Peljeca.

Splitski partizanski odred je odmah razbijen kod Kouta u blizini Dicma zarobljeno je 24 partizana i potom su strijeljani u Sinju. Ani, Nikola, Antifaistika Hrvatska, Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Zagreb, 2005., str. 36-37 Dolo je i do stradanja ibenskog partizanskog odreda oko Promine, spasilo se samo neto boraca koji su se jedva probili do Drvara i Livanjskog polja. Ibid., str. 37-3832

31

17

Prvi proleterski bataljon Hrvatske.

4.2. NOP u Dalmaciji 1942. Za zimskih mjeseci 1941./42. dalmatinski partizani nisu bili dokoni. Postojan, iako ne jak, priliv novih boraca urodio je stvaranjem novih odreda u sijenju 1942. godine: Bukovikog i Kninskog; dok se u podruju Vrgorca, Imotskog, Makarske, Metkovia i na Peljecu osnivaju partizanske grupe i vodovi; a na otocima partizanske grupe. Krajem sijenja 1942. partizanske su postrojbe u Dalmaciji ukupno brojale oko 500 vojnika, to u konvencionalnom ratovanju nije velika udarna snaga, no u asimetrinom ratu33, kakav su partizani vodili, ta je brojka osiguravala ivu aktivnost u napadima na komunikacije i manje neprijateljske postave. Takva je situacija za okupatore i kolaboracioniste bile krajnje neprihvatljiva, ne samo na visokim zapovjednim razinama, ve i me u momadi i mla im asnicima koji su se svakodnevno nalazili na terenu znajui da ih smrt neprestano vreba. Talijani pokuavaju rijeiti situaciju reorganizacijom snaga i dovo enjem pojaanja34, kao i ukljuivanjem etnikaAsimetrino ratovanje pretpostavlja pretvaranje vlastitih nedostataka u prednosti, odnosno relativiziranje neprijateljske nadmoi. Partizani su brojano nadmonim, teko naoruanim i o pozamanoj komori ovisnim ukratko tromim neprijateljima suprotstavili male, pokretne postrojbe, neoptereene komorom i tekim naoruanjem. esto pod vodstvom taktiki potkovanih panjolskih boraca i/ili jugoslavenskih oficira te su postrojbe izvodile napade iz zasjede na neprijateljske ophodne jedinice, odnosno iznenadne napade na manje neprijateljske posade na naine koji su im omoguavali maksimalizaciju vatrene moi i iznena enja, a ponekad i stvaranje lokalne brojane nadmoi. (op. a.)34 33

Talijani su 18. I. formirali novi, 18. armijski korpus, ije su trupe zaposjele Dalmaciju od Zrmanje do Neretve i dio Bosne.U njegovom sastavu nalazile su se divizije Bergamo, Sassari, Perugia, i Truppe di Zara pojaavane trupama iz 2. armije: bataljonima M, teritorijalno-mobilnim, posadnim i konjikim grupama, posadnim etama i drugim jedinicama Jedinice 18. armijskog korpusa, pored ostalih, brojile su tada 50.247 ljudi. Enciklopedija Jugoslavije 2 Bosna-Dio, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb, 1956., str. 644-645

18

u akcije protiv partizana i njima sklonog civilnog stanovnitva. Sve te protumjere ostaju bezuspjene, a teror nad civilima iri mobilizacijsku bazu NOV, umjesto da, kako su Talijani zamislili, proiri strah i neprijateljstvo prema partizanima. Poetkom proljea val ustanka zapljuskuje itavu Dalmaciju, tako da u travnju broj partizanskih boraca na promatranom podruju dostie brojku 1.030. Tijekom travnja 1942. godine dalmatinski partizani stupaju u vezu s Glavnim tabom Hrvatske (dalje GH) koji je upravo zapoeo s ustrojem Operativnih zona35 (dalje OZ). Prema nare enju GH tab Dalmatinsko-dinarskog odreda pretvoren je 7. travnja 1942. u tab IV. OZ koja je u poetku obuhvaala Podruje od Nina do Neretve, Peljeac, Livno, Duvno, Bosansko Grahovo i Glamo. tab IV. OZ se 23. lipnja 1942. dogovorio s partizanskim zapovjednitvom Bosanske krajine da se iz dalmatinske operativne zone izdvoje podruja Bos. Grahova i Glamoa, dok je podruje Livna ostalo pod nadlenou IV. OZ. Organizacijska uinkovitost OZ pokazala se nedugo po formiranju, pa su ve u svibnju neprijateljske jedinice irom Dalmacije bile izloene stalnim, dobro koordiniranim i vjeto izvo enim napadima, trpei sve vee ljudske i materijalne gubitke. Talijani dovlae nova pojaanja, tako da su poetkom srpnja 1942. u Dalmaciji raspolagali s 54.000 vojnika, potpomognutih s oko 3.000 ustaa i andara, te oko 4.000 etnika. Toj armadi od oko 60.000 ljudi suprotstavilo se 1.800 boraca IV. OZ (prema stanju 15. srpnja), koji agresivnim izvo enjem navalnih operacija mjesecima uspijevaju zadrati inicijativu, natjerati 33 puta jaeg protivnika(!) u defenzivu i kontinuirano poveavati svoj formacijski sastav! Tijekom lipnja zapoelo je i stvaranje organa narodne vlasti za oslobo ene, poluoslobo ene i okupirane dalmatinske krajeve Narodnooslobodilakih odbora (dalje NOO). Odbori su imali zadatak organiziranja narodne uprave, a bili su nadleni za irok dijapazon drutveno znaajnih pitanja: odravanje mira i reda; ekonomiju; zdravstvenu skrb; obrazovanje; kulturno-umjetniki rad itd. Djelovanje NOO u Dalmaciji osnailo se osnivanjem Bihake Republike u kojoj su obnaali civilnu vlast. Odbori su teili okupiti sve gra anske politike opcije s ciljem stvaranja narodnooslobodilakog fronta iroke baze, ne35

Operativne zone, pretee korpusa NOVJ, bile su organizirane regionalno i s jasnim linijama razgranienja, svaka sa svojim zapovjednitvom direktno podre enim GH. Teritorij Hrvatske je bio podijeljen u pet OZ, a formirane su u razdoblju travanj-srpanj 1942.: I. OZ (1. lipnja 1942.) obuhvaala je Liku, Kordun i Baniju; II. OZ (13. travnja 1942.) obuhvaala je umberak, Pokuplje, Turopolje, Kalnik, Prigorje i Hrvatsko zagorje; III. OZ (travanj 1942.) obuhvaala je itavu Slavoniju i Srijem do Beograda, prema Titovoj direktivi Frukogorskom p. odredu iz sijenja 1942.; IV. OZ (travanj 1942.) prostirala se od Nina do Neretve, a obuhvaala je i Peljeac, te susjedna podruja BiH koja s Dalmacijom ine loginu geografsko-demografsku cjelinu; V. OZ (4. svibnja 1942.) je obuhvaala teritorij Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre. Vidi: Ani, Nikola, Antifaistika Hrvatska, Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.1945., Zagreb, 2005., str. 75-80; Dubravica, Branko, Vojska antifaistike Hrvatske (1941-1945), Zagreb, 1996., str. 68-71

19

ograniavajui se samo na komuniste. Ti su organi narodne vlasti bili temelj na kojem su kasnije ustrojene vie razine republike vlasti. Dolaskom Vrhovnog taba (dalje V) NOVJ i prateih jedinica u zapadnu Bosnu dalmatinski su partizani postali dijelom snaga Bihake Republike, ali i dalje pod zapovjednitvom IV. OZ kao tijela neposredno podre enog GH. Unato organizacijskoj autonomiji NOVH, odnosno njezinih operativnih zona, Vrhovni tab je od zapovjednika IV. OZ, Vicka Krstulovia, zahtijevao ljudstvo za popunu desetkovanih prateih divizija, pa je sukladno tome 2.850 boraca, od 5.000 Dalmatinaca koji su se pridruili partizanima u razdoblju lipanj-studeni 1942., upueno u [eksteritorijalne] proleterske brigade, odnosno teritorijalne brigade drugih saveznih jedinica koje su bile okupljene oko V. Usprkos tom znaajnom odljevu ljudstva na teritoriju IV. OZ stvaraju se u razdoblju rujan-prosinac 1942. tri dalmatinske brigade, s ukupno 2.710 boraca. Dvije od tih brigada bile su, tako er, odvuene u sastav prateih divizija V: 1. dalmatinska brigada prikljuena je 3. crnogorskoj diviziji od 9. studenog 1942. do 8. rujna 1943.; a 2. dalmatinska brigada 2. proleterskoj diviziji od 1. studenog 1942. do 23. veljae 1944. godine. Tako je pod tabom IV. OZ ostala samo najslabija od triju - 3. dalmatinska brigada s 560 boraca. Postavlja se pitanje vojno-politike ispravnosti takvog postupka, jer u tom razdoblju teite ratnih operacija NOVJ nije bilo locirano oko V s prateim divizijama, ve upravo u Hrvatskoj i zapadnoj BiH, to i jest bio razlog zato su V i osjetno prorije ene pratee divizije u ljeto 1942. doli u spomenuta podruja36. Kako se pokazalo nakon operacije Weiss, Hrvatska i BiH su odrale postojan rast broja partizana i operativnih jedinica (dok je V spaavao glavu po crnogorskim vrletima) osiguravajui zdravu bazu za nastavak borbe, ak i u sluaju unitenja Vrhovnoga taba. Uzme li se u obzir da je 2.850 boraca iz Dalmacije direktno upueno u brigade drugih republika kao popuna37, potom daljnjih 2.150 dalmatinskih

Tokom prvih est mjeseci 1942. partizani su u drugoj i treoj neprijateljskoj ofenzivi pretrpjeli velike gubitke u istonoj Bosni, Hercegovini, Sandaku i Crnoj Gori. Zbog tih gubitaka, kao i zbog uspjene etnike subverzije u mnogim partizanskim odredima partizanska je aktivnost na spomenutim podrujima skoro zamrla, a partizanski poloaj postao je kritian Posljedica tih doga aja bila je da su partizani krajem juna 1942. bili primorani krenuti prema zapadnoj Bosni, gdje su druge partizanske jedinice pod svojom kontrolom drale velika podruja... Partizanska odluka da se krene na zapad pokazala se veoma razboritom iz niza razloga, od kojih je najvaniji bila injenica da su Talijani, na temelju zagrebakog sporazuma zakljuenog 19. juna, povukli veliki dio svojih trupa iz zona II i III, a hrvatska marionetska drava nije imala ni vremena ni snage da ta podruja u dovoljnoj mjeri zatiti. http://www.znaci.net/00001/40_51.htm (pristupano 22. listopada 2010.): Tomasevich, Jozo, etnici u II. svjetskom ratu 1941-1945 Vidi: Ani, Nikola, Antifaistika Hrvatska, Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Zagreb, 2005., str. 8837

36

20

boraca u organizacijskom ustroju brigada NOVH pridodanih divizijama drugih republika38 i 3. dalmatinsku brigadu s 560 vojnika uz nekoliko stotina boraca u manjim nezavisnim odredima pod zapovjednitvom IV. OZ, moemo zakljuiti da je Dalmacija tijekom jeseni 1942. ostvarila uvjete za formiranje barem est partizanskih brigada, dvije divizije i jednog korpusa ija bi snaga iznosila najmanje 5.640 ljudi. Dodamo li im preko 2.000 dobrovoljaca iz razdoblja studeni 1942. - veljaa 1943., dolazimo do mogue snage korpusa od oko 7.5008.000 boraca u razdoblju operacije Weiss I! Procjena prema kojoj Dalmacija nije bila pogodno mjesto za velike sustave zbog siromanih prehrambenih kapaciteta rezultirala je sasvim drukijim razvojem situacije, te je svoj korpus dobila tek godinu dana kasnije. Rani[ji] ustroj dalmatinskog korpusa omoguio bi ambicioznije operacije i prisilio protivnike na vezivanje znatnih snaga za odre eni teritorij. ak i da je takav korpus poao u proboj ka Neretvi, kao to je to bio sluaj sa 9. divizijom, V bi imao jednu kohezivnu grupu divizija vie (uz Glavnu operativnu grupu), to bi olakalo rjeavanje situacije na Neretvi i kasnija iskuenja na Sutjesci. Osim toga, po kapitulaciji Italije na dalmatinski bi teritorij mogla stupiti dva umjesto jednog korpusa39, ili ekvivalent jedne [partizanske] armije, to bi, s obzirom na geografiju dalmatinskog podruja operacija, bio smisleniji ustroj negoli korpus od etiri divizije. Osim osloba anja teritorija velike povrine i ustroja novih brigada/divizija NOVH temeljem nare enja V osniva 18. prosinca 1942. i Sekciju za ratnu mornaricu, pod zapovjednitvom Velimira korpika, pri tabu IV. OZ, a Sekcija deset dana kasnije uspostavlja u Podgori postaju Ratne mornarice. Kasnije izdvojena iz NOVH, Ratna mornaricaVidi: Ani, Nikola, Antifaistika Hrvatska, Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Zagreb, 2005., str. 89; Dubravica, Branko, Vojska antifaistike Hrvatske (1941-1945), Zagreb, 1996., str. 18-20, 116-118 Budui da u nadalje u kontekstu NOV govoriti najee o brigadi, diviziji i korpusu, smatram da je dobro raistiti znaenje tih pojmova iz vojne terminologije u sluaju NOV Hrvatske, odnosno NOV Jugoslavije. Pod pojmovima brigada, divizija i korpus u suvremenoj vojnoj terminologiji podrazumijevaju se brojano veliki sustavi, tako da brigada u punom sastavu rijetko moe brojati manje od 3.000 ljudi, divizija manje od 10.000, a korpus manje od 20.000. Partizansko ratovanje ne spada u konvencionalno, na nj se ne mogu primijeniti uobiajena shvaanja spomenutih formacija. Brojno stanje nije jedini kriterij za odre ivanje kategorije nekog vojnog sustava, ve su tu bitne operativno-taktika doktrina, strategija vo enja rata, brojnost mobilizacijske baze itd. Narodnooslobodilake brigade, divizije i korpusi su tijekom rata najdue primjenjivali partizansko ratovanje, pa su i veliine organizacijskih sustava bile podre ene tom cilju, da bi krajem rata ostvarili brojani rast i proveli reorganizaciju, to ih je osposobilo za izvo enje kombiniranih borbenih operacija, tj. za ratovanje u konvencionalnom smislu. Partizanske divizije bile su najee sastavljene od tri, ponekad etiri brigade, prosjeno su brojale 3.000-4.000 vojnika, a u zadnjoj ratnoj godini i 6.000-8.000 vojnika. Te su divizije, prema mogunostima, inkorporirale (najbrojnije) pjeake postrojbe; sredstva podrke u vidu topnikih baterija i mitraljeskih vodova, ponekad eta; specijalizirane postrojbe poput izvi akih i inenjerskih eta, eta za vezu i sanitetskih eta; te slube poput divizijske bolnice i komore. Partizanska divizija prema ratnoj vjetini nije bila samo via taktika, ve i operativna postrojba, dok je prema organizacijskim naelima bila univerzalna s obzirom na vremenske uvjete, karakteristike zemljita i zadatak. (op. a.)39 38

21

je faktiki bila njezin dio, jer su preko 90% pripadnika bili dalmatinski Hrvati, a za itavog je rata djelovala ponajvie u hrvatskom akvatoriju i pod hrvatskim zapovjednitvom. Pomorske ratne operacije zapoele su odmah po osnivanju Sekcije za ratnu mornaricu i ve 31. prosinca 1942. partizani uspijevaju zaplijeniti pet talijanskih brodova s oko 140 tona hrane. Tijekom prvih nekoliko mjeseci 1943. godine partizanska je aktivnost na moru bila toliko iva i uspjena da su Talijani u dijelu hrvatskog akvatorija bili prisiljeni uvesti sustav konvoja i zabraniti nenaoruanim brodovima pristajanje u luke bez talijanske posade. 4.3. NOP u Dalmaciji od sijenja do kolovoza 1943. Tijekom izvedbe operacije Weiss borbom je bilo zahvaeno i podruje IV. OZ, a pri povlaenju ka Neretvi V i pratee divizije odvode pridodane im dalmatinske brigade, kao i one novostvorene poetkom 1943. spajajui ih u 9. dalmatinsku diviziju, s kojom Dalmaciju naputa i tab IV. OZ pretvoren u tab 9. dalmatinske divizije. Dalmatinske su brigade sudjelovale u kljunim borbama za spas V i Centralne bolnice, a posebno su se iskazale razbijajui etnike na lijevoj obali Neretve i tijekom operacije Schwarz. Dalmatinci su na Sutjesci stradali posebno teko, tako da u ukupnim gubicima NOVJ dalmatinske brigade sudjeluju s oko 29%, ili 2.126 poginulih40, dok jedinice NOVH u ukupnim gubicima [na Sutjesci] sudjeluju s oko 54,5%, ili 4002 poginula. Udio gubitaka dalmatinskih brigada u gubicima NOVH na Sutjesci iznosi oko 53%41. Iz navedenog je oita iznimna kvalitativna i kvantitativna vanost dalmatinskih partizana u odluujuim ratnim operacijama, kao i injenica da je njihova portvovnost bila jedan od glavnih razloga opstanka V i Josipa Broza Tita.

Pridodamo li tom broju poginule Dalmatince u sastavu drugih (ne-dalmatinskih) brigada, tada dolazimo do brojke od oko 2.900, ili oko 39,4% udjela u ukupnim gubicima na Sutjesci. Vidi: alov, Mate, etvrta dalmatinska (Splitska) brigada, Split, 1980., str. 1741

40

Vidi: Kuan, Viktor, Sutjeska dolina heroja, Beograd, Ljubljana, 1978., str. 367-368

22

Hrvatski partizani na Plitvikim jezerima 1942.

Nakon odlaska [dalmatinskih] brigada tijekom operacije Weiss u regiji ostaje svega 400-500 partizana, razasutih u nekoliko odreda pod zapovjednitvom novoosnovanog taba Grupe partizanskih odreda Dalmacije. Krajem travnja GH osniva Kninski sektor pod svojim neposrednim zapovjednitvom, kako bi se suprotstavio sve jaim etnikim jedinicama u tom podruju. Tijekom svibnja partizani u toj oblasti vode borbe s neprijateljem pretrpjevi teke gubitke, a poetkom ljeta Talijani pokreu seriju operacija na itavom podruju Dalmacije. Unato velikoj ljudskoj i materijalnoj nadmoi okupatori i kolaboracionisti nisu ostvarili znaajne rezultate, tako da partizani preuzimaju inicijativu odmah po zavretku neprijateljskih djelovanja, 1. kolovoza 1943. godine. Vaan doga aj na republikoj i saveznoj razini bilo je konstituiranje Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog oslobo enja Hrvatske (dalje ZAVNOH) u Otocu i na Plitvikim jezerima 13.-14. lipnja 1943. godine. Ratni uvjeti nisu dozvoljavali iroku politiku akciju, pa su zadatak osnivanja ZAVNOH-a preuzeli delegati AVNOJ-a iz Hrvatske. Najvaniji dokumenti osnivake sjednice ZAVNOH-a bili su Proglas narodima Hrvatske i Rezolucija prvog zasjedanja (poznata i kao Plitvika rezolucija). Proglasom ZAVNOH poziva sve nacionalne, politike i ostale svjetonazorske grupacije na ujedinjenje u borbi za oslobo enje zemlje, a Rezolucijom definira status hrvatskog naroda kroz povijest, napose za

23

Jugoslavije, daje presjek trenutane vojno-politike situacije i postavlja ciljeve za idue srednjorono razdoblje. Oba dokumenta istiu ZAVNOH i AVNOJ kao vrhovna predstavnitva narodnooslobodilake borbe i oba invociraju pravo na samoodre enje naroda, a shodno tome i demokratsku vlast42. 5. VANIJE VOJNE AKCIJE OKUPATORA DO KOLOVOZA 1943. GODINE Kako su se njemake divizije znaajnije uposlile u Dalmaciji tek u drugoj polovini 1943., protupartizanske su operacije na promatranom podruju tijekom prve dvije ratne godine bile rezervirane za Talijane, etnike i, u manjoj mjeri, domobrane i ustae. Unato pop-kulturom stvorenom [vrlo pogrenom] percepcijom talijanske vojske Talijani su kukavice, redikuli, ili oboje - ne smijemo smetnuti s uma da je Italija zajedno s Njemakom i Japanom sudjelovala u zavjeri protiv mira i ostalih civilizacijskih tekovina s ciljem podjarmljivanja i fizikog unitenja itavih naroda. Bila je to, uza sve nedostatke, jaka vojska u slubi nemilosrdne diktature, to znai spremna na najgore zloine, i tu se injenicu ne smije zanemariti, ili podcijeniti. 5.1. Vojne akcije okupatora 1941.-1942. Osim spomenutog stradanja dalmatinskih partizanskih odreda ljeta 1941. u Dalmaciji nije bilo veih talijanskih akcija, s obzirom da su se partizani morali pregrupirati i konsolidirati to je vodilo manjoj aktivnosti, no ve poetkom 1942. godine situacija se stubokom promijenila. Izloeni redovitim partizanskim napadima Talijani su ubrzali opremanje etnikih postrojba kako bi ih im prije napravili uinkovitom protupartizanskom grupacijom. Jai angaman etnika stvorio bi uvjete, kako je novi zapovjednik 2. armije (general Roatta) mislio, za povlaenje velikog dijela talijanskih postrojba iz II. i III. zone43. Ustaki reim se bunio protiv takvog pristupa problemu, ali, s obzirom na odnos snaga, vodstvo NDH nije imalo nikakve alternative potovanju talijanskih zahtjeva. A ti su zahtjevi ili toliko daleko da su od NDH traili de facto ukljuivanje etnika u njene oruane

42 43

Vidi: Sirotkovi, Hodimir, ZAVNOH. Rasprave i dokumenti, Zagreb, 2002., str. 110-112

U namjeri da izradi smjernice za politiku (Linea di condotta) svoje komande prema NDH, etnicima i partizanima, general Roatta uputio je izme u 30. januara i 9. februara 1942. niz memoranduma generalu Vittoriu Ambrosiu, svom prethodniku na poloaju komandanta Druge armije, koji je sada bio naelnik generaltaba kopnene vojske. Roattu je najvie zanimalo povlaenje velikog dijela talijanskih trupa iz Zone II i III i pregrupiranje ostatka u niz jakih garnizona, kako bi smanjio gubitke; problem je bio u tome kako ispuniti prazninu koja e nastati, a da se ozbiljno ne otete talijanski interesi. Budui da su glavnu opasnost predstavljali partizani, glavnu protuteu su oito, pored hrvatskih kvislinkih snaga, predstavljali etnici. http://www.znaci.net/00001/40_48.htm (pristupano 3. listopada 2010.): Tomasevich, Jozo, etnici u II. svjetskom ratu 1941-1945

24

snage44. Upravo u tom razdoblju legalizacije etnika pri NDH poinju masovni etniki zloini nad civilima, kako Hrvatima, tako i Srbima simpatizerima NOP-a. Srpski ivalj ih je ponegdje nazivao ustaama broj dva45. Okupatori su redovito u svoje kaznene ekspedicije vukli i etnike koji su pod okriljem svojih mentora izvodili nezamisliva zvjerstva, pogotovo u periodu jesen 1942. - proljee 1943., kad su u tri navrata popaljena mnoga sela irom Dalmatinske zagore, a na stotine su bespomonih ljudi poklane. Talijani 31. oujka otvaraju sezonu operacijom veeg obujma, a nikakvog uspjeha, protiv Dinarskog odreda na planini Svilaji. Aktivnost IV. OZ se s proljeem, tako er, razmahala: partizani blokiraju plovnost Neretve potapanjem glibodera; napadaju talijanske motorizirane kolone u Makarskom primorju i podruju Biokova; na otoku Hvaru napadaju andarmerijsku postaju Bogomolju; a kod Ervenika, 21. svibnja 1942., razbijaju dvije talijanske pjeake satnije. Okupatori odgovaraju odmazdama protiv civila, pogotovo u podruju Bukovice i na otoku Iu. Pojaavaju djelatnost specijalnih sudova, a shodno tome broj ljudi interniranih u koncentracijskim logorima naglo raste. Sredinom lipnja dijelovi divizija Marche i Messina izvode operaciju ienja Biokova od partizana, prilikom koje stradava stanovnitvo devet sela; 25. lipnja 1942. zdruene snage Talijana, domobrana i etnika napadaju 1. dalmatinski udarni bataljon na Svilaji; a 29. lipnja talijanske brdske jedinice uz podrku ustaa, domobrana i etnika napadaju dio Sjevernodalmatinskog odreda na Promini, no niti jedna od pobrojanih operacija ne uspijeva, ili ne uspijeva u potpunosti. Izme u 10. i 13. srpnja okupatori poduzimaju ofenzivu na Dinari s ciljem unitenja tamonjih partizanskih jedinica i taba IV. OZ operaciju Vjetia Gora. Unato angairanju pet i po bataljuna pjeatva, topnitva i tenkova iz divizija Sassari i Bergamo, uz nekoliko manjih postrojba etnika i andara, napadai su bili odbaeni uz osjetne gubitke. Vie su sree imali na Biokovu s kojeg se nakon viednevne borbe i pretrpljenih gubitaka

Ustaka vlada je po uvjetima talijansko-hrvatskog ugovora (zakljuenog u Zagrebu 19. juna 1942.) koji se ticao povlaenja oko polovice talijanskih snaga iz Zona II i III, morala preuzeti teret odravanja etnike antikomunistike milicije, koju su osnovali i do tog vremena izdravali Talijani naravno, s tim da etnici priznaju suverenitet NDH. http://www.znaci.net/00001/40_48.htm (pristupano 3. listopada 2010.): Tomasevich, Jozo, etnici u II. svjetskom ratu 1941-1945; etnike e odrede potrebnom municijom opskrbiti vojne vlasti NDH. etnici ranjeni u operacijama protiv partizana dobit e njegu u vojnim bolnicama NDH, a udovice i siroad etnikih vojnika poginulih u borbi protiv partizana dobit e dravnu novanu pomo ravnu onoj koju dobivaju udovice i siroad vojnika NDH. Ibid. (pristupano 3. listopada 2010.)45

44

http://www.znaci.net/00001/41_14.htm (pristupano 1. studenoga 2010.): Jeli-Buti, Fikreta, etnici u Hrvatskoj 1941.-1945.

25

morao povui partizanski bataljon Jozo Jurevi. esnaesti srpnja Talijani (7 bataljuna i divizion topnitva) i etnici iz Dinarske divizije, uz podrku avijacije, napadaju u zahvatu izvorita r. Zrmanje dijelove Sjevernodalmatinskog i 3. likog odreda potiskujui ih prema Srbu. Tijekom druge polovine kolovoza izvode operaciju Albia protiv partizana na Biokovu, upoljavajui 12 bataljuna pjeatva i tri topnika diviziona, uz podrku zrakoplovstva. Operaciju je poremetio dolazak 1. proleterske brigade, Odreda za srednju Dalmaciju i bataljona Vojin Zirojevi, koji su napredovali od Livanjskog polja prema Imotskom i Biokovu. Talijani su morali usmjeriti dio snaga protiv te grupacije, tako da se u Imotskoj krajini razvila iva borbena aktivnost s posljedicom zaustavljanja partizanskog napredovanja, odnosno talijanskim prekidom operacije 23. kolovoza. Dolaskom V i pratee grupe divizija u zapadnu BiH mijenja se i karakter partizanskih operacija, koje sada tee stvaranju velikog, kompaktnog i za obranu pogodnog teritorija46. Tijekom kolovoza postrojbe NOV i okupatorsko-kvislinke vojske planiraju istovremena ofenzivna djelovanja u istom prostoru to je vodilo fluidnoj situaciji i tekim jesenskim borbama. Krajem godine postrojbe NOV osloba aju podruje Vrlike, Livna i Duvna s okolicom i prikljuuju ih Bihakoj Republici koja e uskoro postati veliko bojno polje u novoj ofenzivi Osovine.

Bihaka republika se prostirala na oko 50.000 km. Za usporedbu, moderna Hrvatska ima povrinu od oko 55.000 km teritorija i oko 30.000 km akvatorija. (op. a.)

46

26

Talijanski alpinci u akciji 1942.

5.2. Vojne akcije okupatora od sijenja do kolovoza 1943. Poetkom 1943. godine dolazi razdoblje velikih osovinskih operacija sa sve veim sudjelovanjem postrojba Wehrmachta. Od 20. sijenja, pa sve do 15. lipnja 1943. godine odvijaju se operacije Weiss i Schwarz u kojima V i pratee divizije uspijevaju pobjei pretrpjevi ogromne gubitke. Iako su na dalmatinskom tlu [i otocima] ostale male partizanske snage, one pojaavaju djelovanja s ciljem smanjenja pritiska na grupaciju oko Tita i V u kotlu kod Neretve i kasnije Sutjeske. Dalmatinski partizani poduzimaju niz manjih akcija, ukljuujui i 14 napada na talijanske brodove od kojih su neki bili zarobljeni. Tijekom oujka i travnja 1943. godine Talijani pokreu vie kaznenih pohoda na obali i otocima, a u njima, kako je ve postalo uobiajeno, stradavaju uglavnom civili. Samo za ta dva mjeseca je s podruja Trogir-ue r. Krke u logore odvedeno oko 2.100 ljudi. Istovremeno, etnici poinju s prisilnom mobilizacijom na podruju sjeverne Dalmacije, a u svibnju s Talijanima napadaju partizanske jedinice Kninskog sektora i nanose im ozbiljne gubitke, no odlaskom talijanske divizije Eugenio di Savoia partizani obnavljaju djelovanje u istom prostoru. 27

Frustrirani neuspjesima okupatori za srpanj pripremaju seriju unitavajuih navalnih operacija. Osim partizana mete su bile i civili, te je plan djelovanja predvi ao [ubijanje i] protjerivanje stanovnitva, unitavanje sela i zaselaka. Operacije su zapoele 1. srpnja napadom divizije Zara i etnike Dinarske divizije na postrojbe Kninskog sektora izme u Unske i Like pruge. Borbe su potrajale tri dana, a potom su se napadai povukli u baze uz obostrane teke gubitke. Idui krug borbi zapoeo je 9. srpnja napadom triju bataljuna divizije Zara i nekoliko manjih etnikih postrojba na glavninu Sjevernodalmatinskog odreda u prostoriji izme u Vranskog i Prokljanskog jezera. Unato opkoljavanju odred se uspio probiti 11. srpnja, iako trpei osjetne gubitke, ostavivi protivnike jo jednom praznih ruku. Izme u 11. srpnja i 1. kolovoza odvijale su se operacije na Biokovu, Mosoru i obali od Splita do Graca, u kojima je sudjelovalo 15 bataljuna pjeatva i 14 topnikih bitnica iz divizija Murge, Messina i Bergamo, zatim dva domobranska bataljuna i jedan njemaki iz 7. SS brdske divizije Prinz Eugen. Biokovski odred je bio praktiki uniten, a partizani koji su preivjeli borbu rasuli su se u manje grupe i pokuali (uglavnom uspjeno) izbjei neprijatelje i dokopati se slobodne teritorije sjeverno od Biokova. Na Mosoru je uspjeh izostao, jer su Splitski odred i Mosorska eta dokuili neprijateljske namjere i utekli iz pripremljenog obrua, ali su civili platili cijenu partizanskog pravovremenog bijega. Prilikom operacija na Biokovu, Mosoru i obali spaljeno je oko 900 zgrada u 23 sela i zaseoka, strijeljano 97, a internirano 883 civila i uniteno oko 150 plovila. Bile su to posljednje vee talijanske ofenzivne akcije u Dalmaciji, a zavrile su 1. kolovoza 1943. godine. Doao je red na partizane da uzvrate udarac. 6. KAPITULACIJA ITALIJE Kapitulacija Italije pokrenula je itav niz doga aja: njemaku reakciju na Apeninskom i Balkanskom poluotoku; uvlaenje zapadnih Saveznika duge, iscrpljujue, krvave i u svakom, osim politikom, pogledu besmislene borbe u Italiji; jaanje NOVJ, a posebno NOVH, uz stvaranje novih operativno-stratekih sustava i pojaavanje djelovanja protiv Nijemaca i kolaboracionista; formalno teritorijalno irenje NDH, uz istovremeno opadanje njezine vojne moi, to je ograniilo stvarnu vlast ustakog reima na itavom teritoriju te tvorevine.

28

6.1. Raspored talijanskih snaga u Dalmaciji Neposredno prije kapitulacije Italija je u Dalmaciji drala snage dvaju armijskih korpusa: divizije Messina, odnosno Marche, u Metkoviu, odnosno Dubrovniku, te 28. obalnu brigadu u Opuzenu (sve iz VI. korpusa); a divizije Bergamo, odnosno Zara u Splitu, odnosno Zadru i 17. obalnu brigadu u Trogiru (sve iz XVIII. korpusa). Talijani su na podruju Hrvatske drali jo dva korpusa: V. korpus u prostoru Primorja, Gorskog kotara, Like i dijelove Korduna; a u Istri XXIII. korpus. Osim pobrojanih, u mnogim su malim mjestima bile omanje posade vojske i mornarice. 6.2. Njemake pripreme za intervenciju u Dalmaciji Tijekom druge polovine kolovoza Talijani se poinju pripremati za oekivanu kapitulaciju pomiui se blie obali i rutama za povratak u Italiju, dok Nijemci pripremaju izvedbu operacije Konstantin (preuzimanje talijanskih podruja na Balkanu), pa u tu svrhu s Istonog ratita dovode na podruje Jugoslavije stoer 2. oklopne armije (general Lothar Rendulic) i daju mu snage dva brdska, jednog rezervnog i jednog oklopnog korpusa. Dalmacija je potpala pod nadlenost XV. brdskog korpusa47, koji je krajem kolovoza brojao etiri divizije (114. lovaku diviziju, 373. i 369. pjeaku div., 7. SS brdsku div.). Zapovjednik tog korpusa, general Rudolf Lters, 3. rujna dogovara s talijanskom 2. armijom pravce ulaska njemakih prethodnica u njezinu zonu operacija48, a u narednim danima te se postrojbe raspore uju na zadane poloaje stavljajui njemaki ratni stroj u niski start. Stoer 2. oklopne armije izdaje 9. rujna 1943. podre enim korpusima zapovijed za poetak [Achse], koju Lters odmah provodi u djelo pokreui svoje divizije prema jadranskoj obali49, ime su zapoele viemjesene ogorene borbe njemakih i divizija NOV.

Od jedinica i Zapovjednitva zapovjednika njemakih postrojbi u NDH 26. kolovoza formiran je njemaki 15. brdski armijski korpus Ani, Nikola, Hitlerov Wehrmacht u Hrvatskoj od travnja 1941. do svibnja 1945., Zagreb, 2009., str. 9748

47

Vidi: http://www.znaci.net/00001/4_12_3_129.htm (pristupano 17. rujna 2010.): Radiogram Grupe armija F od 3. septembra 1943. komandi 2. oklopne armije o zaposedanju Graaca, Knina, Drnia i Sinja i o korienju puteva dotura du jadranske obale, Zbornik dokumenata Vojnoistorijskog instituta: tom xii - Dokumenti jedinica, komandi i ustanova nemakog Rajha - knjiga 3

General Lters izdao je 9. rujna svojim divizijama zapovijed za poetak izvrenja operacije, Achse, u kojoj je, izme u ostalog, pisalo: a) 114. lov. div. treba da posedne odsek Zadar ibenik i brani obalu. Obezbediti dotur od Graaca (ukljuno). Aerodrome koji se nalaze na tom podruju obezbediti od neprijateljskog desanta. U sluaju potrebe minirati, ali prethodno traiti odobrenje K-de korpusa. b) SS-div. Princ Eugen" treba da posedne i brani obalski odsek Split Dubrovnik Gruda. Posle prebacivanja vazdunim putem jednog bataljona za Sinj, treba tamo prevesti 1 pukovski tab i najmanje jo jedan bataljon, da bi se to pre angaovali za zauzimanje Splita

49

29

6.3. Pripreme NOVJ za kapitulaciju Italije Tito se, tako er, pripremao za kapitulaciju Italije, pa je V NOVJ iz Jajca, gdje se nalazio od 26. kolovoza, po objavi kapitulacije Italije poslao u Dalmaciju 1. proletersku i 4. krajiku diviziju, kao i 1. dalmatinsku brigadu. Te su postrojbe mogle stii u Dalmaciju i ranije, da Saveznici nisu Titu zatajili potpisivanje treerujanskog primirja s Italijom50. Druga dalmatinska brigada je bila upuena u Crnu Goru kao dio 2. proleterske divizije sa zadatkom razoruanja talijanskih postrojba u toj republici i pokretanjem Crnogoraca na ustanak. Osim 1. dalmatinske brigade u Dalmaciju se vratio i tab IV. Operativne zone, pa se 22. kolovoza gasi Operativni tab za Dalmaciju. Iako kratkotrajan51, Operativni tab za Dalmaciju odigrao je nezaobilaznu ulogu u reorganizaciji partizanskih snaga u toj regiji. Poetkom kolovoza formirana je Grupa udarnih bataljona Dalmacije52, 13.-14. kolovoza je formirana 5. dalmatinska brigada (kninska)53, a pristupilo se i obnovi 9. dalmatinske divizije (rasformirane u posljednjoj fazi operacije Weiss) u koju su se uklopile 1. i 3. dalmatinska brigada, a neto kasnije i 4. dalmatinska brigada. Osim 9. dalmatinske divizije [u formiranju] tab IV. OZ preuzeo je, od Operativnog taba za Dalmaciju, i Grupu bataljona sjeverne

c) 373 (hrv.) pd obezbe enje dotura za 114. div. od Bos. Novog (iskljuno) do Graaca (iskljuno), kao i aerodrom Biha. U tu svrhu treba osloboditi in. bataljon i pt divizion. 4. lov. brigada smenjuje 373. in. biataljon u Bos. Gradiki, a 3. brd. brigadu treba razvui na istok do Kozarca, ukljuno. tab i 3/202. tenk. bat. potinjava se diviziji. U Bos. Krupu se dovodi 3. tenkovska eta. tab treba prebaciti u Banju Luku. Treba ubrzano izvriti potrebno pomeranje radi smenjivanja delova 114. divizije, d) 369 (hrv.) pd obezbe ivae liniju dotura za SS-div. prema do sada izdatim nare enjima. Treba ubrzano smeniti SS-jedinice na odseku Konjic (do Rame iskljuno). 1 bataljon 1. rez. lov. puka dodeljuje se 369. div. za angaovanje na zatiti pruge (po mogunosti do Sarajeva). Obezbe ivati aerodrom u Sarajevu. U tu svrhu izvriti pripreme za angaovanje ostalih delova 1. rez lov. puka ..." (AVII, NAV-T-314, r. 557, s. 10027). http://www.znaci.net/00001/4_12_3_134.htm (pristupano 17. rujna 2010.): Zapovest 2. oklopne armije od 9. septembra 1943. potinjenim komandama za posedanje teritorije Jugoslavije pod italijanskom okupacijom i razoruanje na njoj zateenih italijanskih oruanih snaga, Zbornik dokumenata Vojnoistorijskog instituta: tom xii - Dokumenti jedinica, komandi i ustanova nemakog Rajha - knjiga 3 Vest o kapitulaciji Italije dospela je u Jugoslaviju tek sa zvaninim obavetenjima preko radija. Ali usprkos tome to ga nismo ni na koji nain opomenuli, Tito je reagovao brzo i ubrao plodove. eril, Vinston, Drugi svetski rat. Tom V., Krug se zatvara, Beograd, 1964, str. 44551 50

Operativni tab za Dalmaciju bio je formiran 2. kolovoza i obuhvaao je sve snage NOVH od Nina do Neretve, a s radom je prestao 22. kolovoza kad je bio obnovljen tab IV. Operativne zone. Vidi: Dubravica, Branko, Vojska antifaistike Hrvatske (1941-1945), Zagreb, 1996., str. 118; Ani, Nikola, Antifaistika Hrvatska, Narodnooslobodilaka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945., Zagreb, 2005., str. 168 Grupu udarnih bataljuna Dalmacije inili su 1. splitski, 1. biokovski, Mosorski i Sinjski bataljun. Od te je grupe 8. rujna 1943. stvorena 3. dalmatinska brigada. Pri formiranju je brojala oko 950 boraca. Vidi: Ibid. Ani; Dubravica Brigada je [po drugi put] formirana 14. kolovoza 1943. od jedinica Kninskog sektora, pa se u poetku zvala 1. brigada Kninskog sektora. Pri formiranju je imala 1.300 boraca u 4 bataljuna. Vidi: Ibid. Dubravica, str. 119

52

53

30

Dalmacije, Grupu bataljona iz Mua, Grupu bataljona Trilja, te ibenski, Splitski, Cetinski i Biokovski partizanski odred. 6.4. Utrka s neprijateljem Ve u 04:00 izjutra 9. rujna zapoeo je njemaki pokret iz unutranjosti prema Dalmaciji. Motorizirane kolone krenule su prema Zadru, ibeniku, Splitu i Dubrovniku, dok je sinjski aerodrom bio zauzet postrojbama prebaenim zrakoplovima, a talijanske jedinice u tom gradiu razoruane. Njemaka 114. lovaka divizija ula je u Zadar 10. rujna, a u ibenik 11. rujna. Sedma SS brdska divizija je, nakon krae borbe s Talijanima, zauzela Dubrovnik i okolicu 12. rujna, dok su nadiranje avionima prebaenih dijelova divizije od Sinja ka Splitu zaustavile postrojbe NOV u blizini Klisa. Nijemci su na podruju sjeverne i srednje Dalmacije razoruali diviziju Zara, jednu pukovniju divizije Bergamo (u Sinju i okolici) i manje dijelove 17. obalne brigade, a u junoj Dalmaciji, odnosno susjednom hercegovakom podruju, diviziju Marche i 28. obalnu brigadu, odnosno diviziju Messina. Jedinice NOVH uspjele su razoruati dio talijanskih okupacijskih snaga54 i privremeno osloboditi itavu dalmatinsku obalu od Obrovca do poluotoka Peljeca, osim uporita u Zadru, ibeniku, Omiu i Makarskoj. Narod se spontano, ili organizirano, pridruio akcijama postrojba NOVH, a ponegdje je razoruavanje talijanske vojske preraslo u openarodni ustanak55. Najvei se takav doga aj odigrao u Splitu, prvom oslobo enom velikom gradu u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nakon to se gradom uveer 8. rujna pronio glas o talijanskoj kapitulaciji gra ani su bili u prazninom raspoloenju i ve su rano ujutro 9. rujna u tisuama izali na ulice. Gradski Narodnooslobodilaki odbor i Mjesni komitet KPH znali su iskoristiti priliku, pa iste veeri zapoinju manifestacije s ciljem stvaranja atmosfere koja e uvjeriti stoer divizije Bergamo da nema alternative predaji. Pregovori o kapitulaciji Divizije trajali su 9.-10. rujna, a u njima su sudjelovali general Becuzzi s talijanske strane, odnosno Ivo Lola Ribar (predstavnik V) i Vicko Krstulovi (predstavnik IV. OZ GH) u ime NOVJ. Talijanski je zapovjednik nastojao izbjei predaju oruja, no partizanska ga je delegacija suoila s ultimatumom za prihvaanje zahtjeva. Becuzzi nije imao izbora, tim vie to su gra aniDvije pukovnije divizije Bergamo, stoerne postrojbe XVIII. korpusa i najvei dio 17. obalne brigade. Vidi: Vasiljevi, Jovan, Dejstva na Jadranu u Narodnooslobodilakom ratu, Beograd, 1957., str. 67, 70 Dok su Nijemci nastupali glavnim komunikacijama sjeverne Dalmacije i razoruavali talijanske garnizone, veinu manjih talijanskih posada na tom podruju razoruali su partizani. Tako su novoformirani partizanski odredi s terensko-politikim radnicima na elu, bili razoruali talijanske posade u Zlarinu, Prviu, Kapriju, irju, Stankovcima, Preku, Ugljanu, Molatu, Istu, Pamanu, Velom Ratu i veinu talijanskih posada na podruju Bukovice. Kvesi, Sibe, Dalmacija u Narodnooslobodilakoj borbi, Zagreb, 1960., str. 61355 54

31

samoinicijativno krenuli u razoruavanje okupatora prije podneva 10. rujna. Vojnici nisu pruali otpor i dobrovoljno su predavali oruje, pa su u kratkom roku gra ani i pripadnici NOO osigurali sva skladita hrane i bojnog materijala, zauzeli upravne urede, luku i brodogradilite, te zapoeli s lovom na policijske agente i dounike. Povrh dezintegracije Divizije u samome gradu, popodne 10. rujna karabinjerske posade Stobrea i Kamena (ukupne snage pola bataljuna) sa kompletnim naoruanjem i opremom prelaze na stranu NOVH. Stoer Divizije formalno je kapitulirao 12. rujna, razoruano je oko 13.000 Talijana, a od prebjeglih karabinjera osnovan je 13. rujna bataljun Garibaldi od oko 350 boraca56. Gradski NOO objavio je 11. rujna dobrovoljnu mobilizaciju koja je premaila sva oekivanja, pa je ve 12. rujna obnovljena 4. splitska brigada i odmah ubaena u borbu protiv Nijemaca u podruju Klisa. Rauna se da je prilikom Splitskog ustanka (9.-26. rujna) u NOVH pristupilo oko 6.000 novih boraca iz samog grada, te ue mu i ire okolice! Materijalna dobit je bila kolosalna, jer sad ne samo da su partizani mogli naoruati masu novih boraca, nego i stvoriti rodovske postrojbe poput Tenkovskog bataljona IV. operativne zone NOVH. Osim u Dalmaciji, snage NOVH uspjele su se domoi velikih koliina bojnog materijala i u drugim dijelovima zemlje koji su bili pod talijanskom vlau. Tako su na podruju Primorja i Gorskog kotara snage NOVH razoruale najvei dio talijanskog V. korpusa (tri divizije i obalna brigada), a u Istri je razoruana divizija Sforzesca iz XXIII. korpusa. Uspjehe pri razoruavanju Talijana zabiljeili su i slovenski partizani, dok je u Crnoj Gori glavnina dviju talijanskih divizija prela na stranu NOVJ. Unato portvovnosti jedinica NOVJ i podrke naroda, Nijemci su na potezu od Slovenije do Crne Gore u potpunosti razoruali tri talijanske divizije, veim dijelom etiri, a manjim dijelom daljnje etiri divizije.

dva puka divizije Bergamo i pritapske delove 18 korpusa razoruali su Spliani. Vasiljevi, Jovan, Dejstva na Jadranu u Narodnooslobodilakom ratu, Beograd, 1957., str. 67; U Splitu je razoruano ukupno 12.000 - 13.000 Talijana. Od onih Talijana, uglavnom bivih karabinjera, koji su preli na stranu NOV-a, 13. rujna formiran je bataljun Garibaldi, jaine oko 350 ljudi. http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030912/feljton01.asp (pristupano 17. kolovoza 2010.): Trgo, Fabjan, 60 godina od Splitskog ustanka u rujnu 1943., feljton, Slobodna Dalmacija, 12. rujna 2003.

56

32

7. NJEMAKE OPERACIJE U DALMACIJI, RUJAN 1943.-SIJEANJ 1944. Sudar njemakih i partizanskih snaga u Dalmaciji donio je etiri mjeseca izuzetno tekih i krvavih borbi u kojima su se dalmatinski partizani, njih zelenih, pokazali dostojnim protivnicima u borbi prekaljenim i dobro opremljenim njemakim postrojbama. Njemaki glavni zapovjednik grupe armija F, feldmaral Weichs, u izvjeu Vrhovnom zapovjednitvu od 1. studenog 1943. pie kako su borbene akcije izgubile karakter gerilskog rata, nastavljajui time da u ovom trenutku glavna opasnost prijeti iz Hrvatske, a zakljuuje kako polazna toka koja je presudna za rat, a time i polazna toka za angairanje protumjera, bila je i ostaje Hrvatska57. Kako bi adresirale partizansku prijetnju njemake su snage za jesen 1943. planirale mnotvo navalnih operacija, od kojih velik dio u Dalmaciji, gdje je, kako su Nijemci mislili, prijetnja koju su predstavljale postrojbe NOVH bila pojaana mogunou saveznike amfibijske operacije na istonoj obali Jadranskog mora. 7.1. Operacija Geiserich bitka za Split Iznimna temeljitost u prikupljanju materijala i mobiliziranju dobrovoljaca na splitskom podruju bila bi nemogua bez rane podrke 9. dalmatinske divizije (1. i 3. dalmatinska brigada) i 4. dalmatinske (Splitske) brigade, koja e i sama postati dijelom Divizije. Saznavi za talijansku kapitulaciju, tab IV. OZ nare uje tabu 9. divizije zaustavljanje njemakog napredovanja iz Sinja. Tijekom popodneva 9. rujna dolo je do kontakta izme u njemako-ustakih58 snaga i 1. dalmatinske brigade kod zaseoka Sv. Jakov u polju Dicmo. Nijemci uspijevaju potisnuti partizane i nastaviti put prema Splitu. Do poslijepodneva idueg dana dolaze u podruje Klisgrla, gdje ih napadaju tri bataljuna 1. dalmatinske brigade. Iako teko pritisnuti, esesovci uspijevaju odbiti partizanske nasrtaje i zakloniti se u klikoj utvrdi pretekavi [partizansku] Katelansku leteu etu za, moda, pola sata59. Iako je talijanska posada Klisa (njih oko 700)57 58

Ani, Nikola, Hitlerov Wehrmacht u Hrvatskoj od travnja 1941. do svibnja 1945., Zagreb, 2009., str. 105

Uz ojaani njemaki 1. bataljun 1. brdske SS pukovnije nadirao je i dio ustake 27. stajae bojne (bataljuna). Vidi: alov, Mate, etvrta dalmatinska (Splitska) brigada, Split, 1980., str. 34-35 Partizan Miro Britvi o sukobu s Nijemcima na prilazima Klisu:

59

Drugi dan po kapitulaciji Italije nare eno je Katelanskoj leteoj eti da sa zapadne strane krene prematvr avi radi razoruavanja Talijana. Mi smo, ja kao pukomitraljezac s pomonikom Milii Franom iz Solina i jo tri druga, kao patrola prethodnica izbili poslije podne oko 4 sata do prvih kua u Klisu. Primijetili smo bjeanje naroda iz mjesta. Kada smo bolje osmotrili opazili smo gore na putu prema tvr avi kolonu njemake pjeadije i bijelu zastavu na tvr avi. Ja sam na tu kolonu iz daljine opalio nekoliko kratkih rafala i oborio

33

izbjegavala kapitulaciju do dolaska kolone iz 7. SS brdske divizije, Nijemci nisu to mogli kapitalizirati. Jak partizanski otpor ih je ne samo sprijeio pri prodoru u Split, ve i potpuno zaustavio. Njemakim prodorom u Klis nastala je zanimljiva situacija: (i.) njemake snage u irem podruju Imotskog okupljale su se za prodor prema Sinju i Splitu; (ii.) Sinj su drale njemake jedinice, ali izuzev zranim putem izolirane, jer su sve putove prema gradiu kontrolirale jedinice NOV; (iii.) Klis, u kojem je bila grupacija od oko 1.800 esesovaca, Talijana i ustaa, je bio u poluokruenju jedinica 9. dalmatinske divizije, a ni put do Sinja nije bio siguran. Zahvaljujui takvom rasporedu Sinj je postao klju za osvajanje, odnosno obranu Splita. Njemako zapovjednitvo je odluilo zranim transportom ojaati jedinice u Sinju, deblokirati Klis i krenuti u Split. Tijekom popodneva 11. rujna, kao i itavog sljedeeg dana, na sinjski aerodrom slijeu transportni avioni s pojaanjima i opremom60. Od tih je pojaanja formirana borbena grupa Petersen koja se probila do Klisa i 14. rujna zapoela s pritiskom prema Splitu ostvarivi poetne do


Related Documents