YOU ARE DOWNLOADING DOCUMENT

Please tick the box to continue:

Transcript
Page 1: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

POSLOVNO PRAVO(Pravo privrednih društava)

Osnovi prava obligacija, privredna trgovačka društva

I. POSLOVNO PRAVO

1. POJAM POSLOVNOG PRAVA

Poslovno pravo je skup pravnih normi kojima se reguliše pravni položaj privrednih subjekata (statusno pravo) i njihov odnos prema državi (reglementsko pravo), kao i pravne norme o pravnim poslovima koje oni obavljaju u međusobnim odnosima.

Historijski razvoj poslovnog prava: Kao posebna grana prava poslovno pravo pojavilo se u srednjem vijeku, razvojem gradova u sjevernoj Italiji, gdje je bio centar Evropske trgovine. Prva nacionalna kodifikacija poslovonog prava izvršena je u drugoj polovini XVII vijeka u Francuskoj kroz 2 ordonanse kralja Luja XIV (o suhozemnoj i o pomorskoj trgovini). Dalja kodifikacija nastavljena je u XIX vijeku.

Historijski razvoj poslovnog prave se može svrstati u 3 faze: 1. dezintegracija, 2. inkorporacija (jus mercatoria) u nacionalne kodifikacije i 3. ponovne tendencije integracije na regionalnom i univerzalnom planu.

Predmet poslovnog prava: su svi poslovi i odnosi koji nastaju u poslovnom prometu i svi odnosi koji nastaju u toku poslovanja ili su sa njima u funkcionalnoj vezi. On obuhvata status privrednih poslovnih subjekata, njihove međusobne poslovne odnose (robni i novčani promet), kao i odnose poslovnih subjekata i države (reglementsko pravo).

Određivanje subjekata poslovnog prava. U pravnoj nauci postoje 2 metoda određivanja subjekata poslovnog prava, objektivni i subjektivni. Po objektivnom kriteriju svojstvo trgovca se izvodi iz pojma trgovinskog posla koji je objektivno definisan. Poslovni subjekt je ono lice koje se bavi određenim trgovačkim poslom. Subjektivni kriterij u obzir uzima svojstvo lica. Trgovačkim poslovima se mogu baviti samo lica koja ispunjavaju potrebne uslove za obavljanje tih poslova.

U njemačkom pravu imamo pojam trgovca po zanimanju i trgovca po upisu. Trgovac po zanimanju je lice koje se profesionalno bavi trajno zakonom određenim apsolutnim privrednim poslovima. U ovom slučaju nije nužna registracija trgovca da bi imao satus trgovca, već mu taj status daje sama činjenica da vrši trgovačke poslove.

Trgovac po upisu je lice koje vrši neki trgovački posao koji ne spada u osnovne trgovačke poslove, već su to sporedni (akcesorni) trgovački poslovi koji su u vezi sa apsloutnim trgovačkim poslovima i za čije obavljanje je nužna registracija u trgovačkom registru. Po pravilu, trgovci po upisu su subjekti poslovnog prava sa statusom pravnog lica koje stiču upisom.

U pravu su poznati još trgovci po načinu postanka, mali trgovci i prividni trgovci. Trgovci po načinu postanka su ustvari privredna društva koja nastaju po zakonom propisanom postupku. Mali trgovci ili nepotpuni trgovci su lica koja vrše trajno određene djelatnosti manjeg obima u vidu stalnog zanimanja i nisu se obavezni organizovati u obliku privrednog društva kao privredno-pravnog subjekta. Na male trgovce se ne primjenjuju sva pravila poslovno prava, već samo osnovna pravila koja odgovaraju obimu njihovih poslova.

1

Page 2: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Prividni trgovci su subjekti koji su upisani u javni registar sa trgovačkom firmom, mada ne ispunjavaju sve zakonske uslove za takvo organizovanje. Legalnost registracije ovih lica je oboriva, jer je dozvoljeno dokazivanje da je do registracije došlo u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Međutim njihova registracije je dopuštena u cilju zaštite i pravne sigurnosti trećih lica u poslovnim odnosima sa njima.

2. IZVORI POSLOVNOG PRAVA

Ustav se ne pojavljuje kao neposredan izvor poslovnog prava. Zakoni su najvažniji izvor poslovnog prava. Među najznačajnijim zakonima u ovoj oblasti su oni kojima se uređuje satus subjekata poslovnih odnosa, (Zakon o preduzećima, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o zadrugama, Zakon o osiguranju imovine i lica, Zakon o bankama, Zakon o društvima za upravljanje fondovima i o investicionim fondovima, Zakon o Registru vrijednosnih papira, zakon o Komisiji za vrijednosne papire itd.). Poseban značaj ima Zakon o obligacionim odnosima.

Podzakonski akti. Od podzakonskih akata kao izvor poslovnog prava su najvažniji oni koje donosi vlada. U podzakonske akte spadaju, uredbe, pravilnici, uputstva i naredbe.

3. IZVORI AUTONOMNOG POSLOVNOG PRAVA

Običaj kao izvor prava. Prema ZOO, učesnici u obligacionim odnosima su dužni da u pranvom prometu postupaju „u skladu sa dobrim poslovnim običajima“. Osim termina „dobri poslovni običaji“ ZOO koristi i termin „trogvinski poslovni običaji“, a analizirajući odredbe ZOO može se doći do zaključka da se ne radi o sinonimima.

Naime „dobri poslovni običaji“ su pravila poslovne etike. Razvijaju ih privrene komore koje daju i potvrde o njihovom postojanju. Osnov za primjenu „dobrog poslovno običaja“, je izričita zakonska odredba.

„Trgovinski poslovni običaji“ su običaji u užem pravno-tehničkom smislu. od tim pojmom se podrazumijeva komercijalna praksa koja je u tako širokoj primjeni da privrednici očekuju postupanje ugovornih strana u skladu sa njima. Da bi postao izvor prava, potrebno je da poslovni običaj ispuni određene uslove, mora biti razuman, izvjestan, notoran i prihvaćen od većine privrednika, te „dobar“, tj. mora biti u skladu sa pravilima poslovne etike. Na osnovu navedenog trgovinski poslovni običaj se može definisati kao u praksi stvoreno pravilo postupanja u određenoj situaciji ili u privredi uopće, koje je u skladu sa pravnim poretkom i moralom, i čija se primjena očekuje budući da je ono izvjesno, općepoznato i prihvaćeno od većine privrednika.

Trgovinski poslovni običaji se mogu klasificirati:a) na osnovu teritorijalne obuhvatnosti, kao opći, regionalni i lokalni,b) prema strukama u kojima važe opći (horizontalni) važe u svim privrednim djelatnostima, a posebni (vertikalni) se primjenjuju samo u pojedinim strukama.

Ove klasifikacije su značajne u slučaju kolizije različitih običajnih pravila. Tada su jači oni običaji koji dolaze sa užeg strukovnog ili teritorijalnog područja.

Običaji kao nepisano pravilo se mogu dokazivati na više načina i to:a) putem uzansi, ako su kodificirani,b) uvjerenjim trgovačkih asocijacija (komore-berze),c) putem sudskih odluka,d)ponekad i sam zakon upućuje na primjenu običaja, a njihova sadržina predstavlja faktičko pitanje.

2

Page 3: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Uzanse kao izvor prava. Uzanse su poslovni običaji sistematizirane u zbornike. Mogu se podijeliti na opće i posebne u zavisnosti od toga da li važe za sve poslove u privredi ili za pojedine struke, odnosno određene vrste poslova u okviru određene struke. U slučaju međusobne kolizije, one uzanse koje dolaze sa užeg područja su načelno jače.

U našoj pravnoj tradiciji Opće uzanse za promet robom donijela je Glavna državna arbitraža FNRJ 1954.godine, a kasnije je za to bio ovlašten Vrhovni privredni sud. Donošenjem ZOO 1978.godine, Opće uzanse su od manjeg značaja, jer je zakon svojevrsna kodifikacija obligacionog, odnosno pslovnog prava.

Prema ZOO, na obligacione odnose se primjenjuju uzanse, ako su stranke njihovu primjenu ugovorile ili ako iz okolnosti proizilazi da su htjele njihovu primjenu. Uzanse su supsidijaran izvor poslovnog prava, čija pravila ne mogu biti u suprotnosti sa zakonskim normama. U slučaju suprotnosti uzansi i dispozitivnih normi ZOO, do primjene uzanski može doći samo ako stranke izričito ugovore njihovu primjenu.

Što se tiče posebnih uzansi, postojeće posebne uzanse se mogu klasificirati u 3 grupe:a) posebne uzanse za promet poljoprivrednim proizvodima,b) posebne uzanse koje regulišu poslove vezane za određeno mjestu – tu spada ju Lučke uzanse,c) Treću grupu čine, posebne uzanse na promet blokova i ploča od kamena, mermera i granita. posebne uzanse o građenju, posebne uzanse za ugostiteljstvo, te posebne uzanse za promet robe na malo.

Opći uslovi poslovanja i formularni ugovori kao izvor prava. Opći uslovi poslovanja sadrže pravila i uslove poslovanja koje samostalno donose privredni subjekti, njihove transnacionalne korporacije. Oni mogu biti izdati kao opći uslovi na formularu ugovora (formularni ugovor) ili u obliku tipskih ugovora. U pravnoj teoriji je sporno da li opći uslovi poslovanja i tipski (formularni) ugovori čine tzv. formularno pravo, mogu li biti izvori poslovnog prava i kakva je njihova pravna priroda. S tim u vezi postoje 3 teorije:

a) Normativna teorija, koja opće uslove upoređuje sa propisima,b) Ugovorna teorija, koja općim uslovima daje karakter ugovora ic) Mješovita normativno-ugovorna teorija, po kojoj opći uslovi i formularni ugovori sadrže i javnopravne i obligacionopravne elemente.

Po usvojenom mišljenju, potrebno je cijeniti kakav značaj ima određeni opći uslov poslovanja ili tipski ugovor i koliko su ta pravila koje oni postavljaju općeusvojena u određenoj privrednoj braniši. Oni su u tom slučaju postali poslovni običaji, tj. profesionalno pravo te branše i kao takvi spadaju u domen obligacionog prava.

Opći uslovi poslovanja moraju biti objavljeni na uobičajeni način i ugovorna strana mora biti upoznata sa sadržajem općih uslova poslovanja prije zaključivanja ugovora. Oni se obično štampaju na poleđini formularnog ugovora ili se posebno objavljuju. Opći uslovi poslovanja obavezju ugovrne strane ako su im bili poznati ili su im morali biti poznati u vrijeme zaključenja konkretnog ugovora. U poslovnoj praksi se smatra da su opći uslovi poslovanja bili poznati drugoj ugovornoj strani samim tim što su bili javno publikovani.

Pravilo je da se općim uslovima poslovanja ne smiju stvarati monopolističke pogodnosti za određene privredne subjekte na tržistu. zbog toga sva pozitivna zakonodavstva predviđaju određena sredstva upravne i sudske kontrole nad njima. Osim toga, postoje i kontrole od strane javnog mnijenja zbog obaveznog objavljivanja i autonomna kontrola od trgovačkih subjekata.

3

Page 4: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Formularni ugovori, takođe mogu biti izvor poslovnog prava. to su ugovori koji su napisani na formularima koje unaprijed sastavljaju privredni subjekti. tipski formularni ugovor je ponuda drugoj strani da zaključi ugovor. Druga ugovorna strana može ugovor prihvatiti u cjelini ili tražiti određene izmjene pojedinih klauzula. Dakle moguće je pregovaranje i obezbjeđenje ravnopravnosti ugovrnih strana. Adhezioni ugovori ili ugovori po pristupu su takođe jedan od oblika formularnih ugovora. Ugovor je sačinjen na formularu jedne ugovorne strane i druga ako hoće da ga zaključi mora ponuđeni formular prihvatiti u cjelosti. Nema mogućnosti izmjene niti pregovora u tom pravcu.

Sudska i arbitražna praksa ne mogu biti direktan izvor prava, kao ni pravna nauka.

II. PRIVREDNE DRUŠTVA

4. POJAM I OBLICI PRIVREDNIH DRUŠTAVA

Privredno (trgovačko) društvo je poslovni subjekt sa statusom pravnog lica koji samostalno obavlja djelatnost proizvodnje, prodaje ili vršenja usluga na tržištu u cilju sticanja dobiti. Ono predstavlja ugovorno stvorenu djelatnost.

Sjedište ima višestruki pravni značaj. Prema njemu se određuje: mjesna nadležnost suda, upravnih organa i organa kontrole, mjesto zaključenja i izvršenja ugovora, ako ugovorom nisu određeni, mjerodavno pravo, karakter ulaganja (domaće ili strano).

Jedinstveni identifikacijski broj (matični broj). Svaki pravni subjekt po zakonu mora imati identifikacijski broj kao poreski obveznik, koji dobiva od Poreske uprave FBiH, odnosno matični broj u RS.

Imovina privrednih subjekata. Osnivački (osnovni) kapital društva je novčana vrijednost uloga koji članovi (osnivači) moraju uplatiti prilikom osnivanja društva. Izvnos osnovnog kapitala određuje se osnivačkim aktom, a minimalni osnovni kapital DD i DOO fiksiran je zakonom. Opći minimum osnovnog kapitala DD je 50.000 KM, a da DOO je 2.000 KM. Vrijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100 KM.

U poslovnom pravu se primjenjuju određeni principi unošenja (ulaganja) kapitala i održavanja njegove vrijednosti za vrijeme poslovanja društva. Ti principi su utvrđeni kogentnim normama, a izražavaju se u sljedećem:

- osnovni kapital dioničkog društva mora u cjelosti biti uplaćen na poseban račun prije upisa društva u registar emitenata kod Komisije za vrijednosne papire.

- ulozi u novcu kod osnivanja DD ne mogu biti manji od propisanog minimuma – 50.000 KM.

- kod DOO, do datuma podnošenja zahtjeva za registraciju društva mora biti uplaćen najmanje zakonski minimum uloga u novcu 2.000 KM.

- ulozi u stvarima i pravima moraju u cjelosti biti uneseni u buduće društvo do dana podnošenja zahtjeva za registraciju društva.

- svaki član društva kao osnivač je obavezan namiriti u novcu punu vrijednost uloga u stvarima i pravima, ako bi vrijednost uloga u trenutku podnošenja zahtjeva za registraciju bila manja od procijenjene vrijednosti u osnivačkom aktu.

- osnivački ulog kod društva kapitala i kod DOO ne može se sastojati u radu i izvršenim uslugama.

4

Page 5: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

- početna cijena dionice prilikom emisije ne može biti ispod njene nominalne vrijednosti. Razlika iznad nominalne vrijednosti je dionička premija.

- osnivači DD ne mogu raspolagati izvršenim uplatama dionica.

- troškovi osnivanja DD se ne mogu isplaćivati na teret osnovnog kapitala.

- simultano osnivanje podrazumijeva bezuslovnu uplatu upisanih dionica u cjelosti.

Načelo održavanja vrijednosti osnovnog kapitala obavezuje društvo da za svo vrijeme poslovanja ima osnovni kapital najmanje u iznosu zakonskog minimuma, što se postiže na 3 načina:

- zabranom smanjenja osnovnog kapitala ispod nominalne vrijednosti propisane zakonom.- zabranom DD da upisuje vlastite dionice, ograničenjem u sticanju vlastitih dionica.- zabranom povećanja osnovnog kapitala za iznos vlastitih dionica.

Osnovni kapital DD podijeljen je na dionice, kod DOO na udjele. Upravljačka i imovina prava učešća u društvu srazmjerna su učešću u osnovnom kapitalu. Izuzetno se mogu emitovati tzv. pluralne (privilegovane) dionice, koje odstupaju od načela proporcionalnosti.

Imovina i imovinska masa. Imovina je ukupnost imovinskih prava koja pripadaju jednom poslovnom subjektu, a koja se mogu izraziti u novcu. Čime je stvarna prava, obligaciona prava, imovinski dio autorskih prava, prava industrijske svojine i udjeli u drugim poslovnim subjektima. U imovinu ulazi i zahtjev za naknadu štete. Imovinska masa je ekonomska kategorija i obuhvata sva ekonomska dobra koja pripadaju jednom privrednom licu. Samo aktiva se smatra dijelom imovine privrednog subjekta, a pasiva je teret (obaveza) imovinske mase koja se iz te mase mora isplatiti povjeriocu.

Imovina privrednog subjekta je jedinstvena, bez obzira na to gdje se njeni dijelovi nalaze. Privredni subjekt može imati samo jednu imovinu, bez obzira na njenu veličinu.

Pravni promet. Pravni promet označava prenos subjektivnih prava na predmetima imovine sa jednog na drugi subjekt. Suština pravnog prometa jeste u tome što se ne prenosi samo faktička vlast sa jednog lica na drugo, kao što je to slučaj kod ekonomskog prometa, nego se prenosi i ovlaštenje odnosno pravna vlast koju objektivno pravo priznaje titularu na toj stvari.

5. REGISTRACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA

Registracija je po zakonom propisanom postupku dokumentovan upis zakonom određenih činjenica i pravnih stanja privrednog subjekat u javni ili drugi registar. Vođenje registara privrednih subjekata u BiH je u nadležnosti redovnih sudova, a u uporednom pravu registre po pravilu vode trgovački sudovi. Po harmoniziranom pravu EU, sve države članice su obavezne uspostaviti centralni registar privrednih subjekata.

Predmet upisa. U registar se upisuju sva pravna stanja koja se odnose na: osnivanje, promjene statusnog oblika (transformacija), statusne promjene (spajanje, pripajanja, podjela), otvaranje stečajnog i likvidacionog postupka i prestanak privrednog subjekta (brisanje). Postupak upisa regulisan je posebnim zakonom.

Registar društava po našem noveliranom pravu obuhvata registar podataka i registar isprava.

5

Page 6: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Registar podataka. Registarski podatci su pravnorelevantne činjenice koje se obavezno upisuju u registar društva. Po propisima trgovačkog prava, registarskim podacima se smatraju:

- firma i sjedište subjekta (puni i skraćeni naziv firme, prevod na strani jezik i firmu podružnice, te podaci o sjedištu društva sa geografskim određenjem, umjesto sa nazivom ulice i broja središta društva).

- podaci o obliku društva (DNO, KD, DD, KDA).

- djelatnost (po pravilu u skladu sa standardnom klasifikacijom).

- pri registraciji podružnice ili durgog dijela privrednog društva: firma, sjedište, djelatnost, firma i sjedište društva čiji je organizacijski dio podružnica, te podaci o prokuristi podružnice ili drugog lica ovlaštenog za zastupanje matičnog društva u poslovanju podružnice (ako za podružnicu nije data posebna prokura).

- imena i prebivališta lica ovlaštenih za zastupanje društva (članovi DNO, komplementari kod komanditnog društva i DOO, opunomoćeni komanditori, direktor i izvršni direktor DD i DNO, prokurista).

- podaci o članovima, ulozima i odgovornosti za obaveze društva, o vlasništvu, o osnovnom kapitalu, dionicama i udjelima.

- podaci prema posebnom zakonu kojima se reguliše postupak registracije privrednih subjekata i dodatni podaci potrebni za bližu identifikaciju privrednog društva (broj i datum osnivačkog akta, vrijeme na koje je osnovano društvo, imena članova upravnog odbora DD i DOO, prestanak društva).

Registar isprava. Registarske isprave su dokumenti koje subjekti upisa (privredni subjekti) prilažu uz zahtjev za registraciju-prijavu, koji se obavezno pohranjuje u zbirci isprava registarskog organa.

Pravna priroda registra. Registar društava je javni registar, što znači da danom upisa, upisani subjekt stiče pravnu i poslovnu sposobnost. Prema trećim licima upis u registar ima pravno dejstvo protekom 16 dana od dana objavljivanja rješenja o izvršenoj registraciji poslovnog subjekta, a prije toga dana samo prema nesavjesnim trećim licima, tj. onima koja su znala za upisane podatke ili sadržaj isprava na osnovu kojih je izvršena registracija. Sam upis, bez valjane objave, nema dejstvo prema trećim licima. U slučaju nesaglasnosti između objavljenih i stvarno upisanih podataka, prednost imaju objavljeni podatci.

Prijava upisa. Postupak upisa se pokreće prijavom. Prijavu je ovlašteno i obavezno podnijeti lice koje je aktima društvo ovlašteno za njegovo zastupanje. Uz prijavu se prilažu propisani dokumenti i dokazi. Vanparnični postupak registracije je hitan i mora se završiti u roku od 15 dana od dana prijema ispravne i potpune prijave za upis u javni registar društva. O upisu sud odlučuje rješenjem, a o procesnopravnim pitanjima zaključkom. Pravni lijekovi su žalba i zahtjev za zaštitu zakonitosti.

Vrste upisa. Prema pravnim dejstvima, upisi se djele na konačne, privremene (uslovne) i obavještavajuće.

6

Page 7: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Konačni upis je upis kod kojeg se u registar unosi činjenice koje su bezuslovne i konačne, bez vremenskog ograničenja. Tu spada upis osnivanja, transformacije, statusnih promjena, prestanka poslovnog subjekta, statusno povezivanje, upis lica ovlaštenih za zastupanje. konačni upisi mogu se brisati samo na osnovu pismenog zahtjeva ili tužbe registarskom organu.

Privremeni (uslovni) upis je prednotacija (predbilježba) određenih činjenica čije trajanje je vremenski ograničeno, tako da, kada se u određenom roku ispune potrebni uslovi, privremeni (uslovni) upis se pretvara u konačni. Ovdje se upisuje otvaranje stečajnog postupka ili postupka likvidacije, te ograničenja prava stečajnog dužnika u raspolaganju imovinom. Kada se steknu uslovi za konačni upis, sud po službenoj dužnosti briše predbilježbe.

Obavještavajući upis (zabilježba, adnotacija), ima za cilj, obavještavanje drugih lica o relevantnim činjenicama vezanim za poslovni subjekt ili njegova odgovorna lica. Adnotacija obuhvata upise vezane za zabranu bavljenja određenom djelatnosti, odnosno poslovima, upis privremenih mjera zaštite izrečenih prema subjektu ili ovlaštenim licima, te upis ograničenja u prometu. Kada istekne vrijeme za koje je upisana adnotacija, sud je briše po službenoj dužnosti.

Načela registracije:

a) Načelo obaveznosti (obligatornosti) znači da se po zakonu svi poslovni subjekti obavezno upisuju u registar.

b) Načelo zakonitosti (legaliteta) podrazumijeva da se upis vrši po zakonom predviđenom postupku, a upisuju se pravna stanje i podaci koje je odredio zakon. Sud na to pazi po službenoj dužnosti.

c) Načelo javnosti (publiciteta) ima 2 aspekta. Prvi, sudski registar je javna knjiga i svako je može razgledati, prepisivati i iz nje tražiti izvode. Drugi aspekt, podaci upisani u registar suda objavljuju se u Službenim novinama FBiH.

d) Načelo jedinstvenosti znači da se registar privrednih subjekata FBiH vodi po jedinstvenom Federalnom zaknou, na jedinstven način.

e) Načelo konstitutivnosti znači da se faktičke činjenice u trenutku upisa pretvaraju u pravne. Poslovni subjekt stiče pravnu i poslovnu sposobnost danom upisa u registar, a iste gubi danom brisanja.

f) Načelo istinitosti podrazumijeva da su podatci uneseni u sudski registar tačni i istiniti u formalnom i materijalnom smislu.

g) Načelo pismenosti (formalizma) je zastupljeno tokom cijele procedure upisa. Dokazi usmene prirode se ne podnose, niti izvode.

Neki autori kao posebna načela izdvajaju još Načelo savjesnosti i poštenja, te Načelo prioriteta (prior tempore potior iure).

Ostale vrste registara. Ovdje spada Registar vrijednosnih papira, zemljišne knjige, te posebne evidencije brodova, aviona, poslovnih znakova i sl.

7

Page 8: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

6. SUBJEKTI POSLOVNOG PROMETA

Kao subjekti poslovno prometa mogu se javiti:a) individualni trgovac (samostalni obrtnik),b) vlasnici samostalnih radni, bez pravnog subjektiviteta,c) svi oblici privrednih subjekata koji se po zakonu mogu osnovati, kao i supsidijarna (kontrolisana) društva,d) berze,e) javna preduzeća (kompanije)f) svi oblici povezivanja društava putem kapitala, kao što su (holding, koncern, razni fondovi) g) ostali oblici pravnih lica (fondacije, zadrug i druge asocijacije), koja mogu biti neprofitnog karaktera.

7. ZASTUPANJE PRIVREDNIH SUBJEKATA

Zastupanje je pravni odnos na osnovu kojeg fizičko lice (zastupnik) obavlja neku pravnu radnju za zastupanog (privredno društvo, holding, koncern i sl.). Ta radnja proizvodi dejstva neposredno za zastupanog sve dok se zastupnik kreće u granicama svojih ovlaštenja. Osnov za zastupanje može biti zakon, statut ili ugovor o osnivanju društva, ugovor o zastupanju (punomoćstvu), te sudsko rješenje kojim se imenuje stečajni ili likvidacioni upravnik.

Za razliku od zastupanja, predstavljanje je istupanje u ime poslovnog subjekta bez stvaranje imovinsko-pravnih obaveza. Predstavnik daje izjave volje koje ne proizvode imovinsko-pravne učinke za društvo.

Zastupnici poslovnih subjekata, tradicionalno se dijele na: slobodno i vezano osoblje. Slobodno osoblje čine fizička lica koja na osnovu zakona , sudskog akta ili iz prirode društva imaju ovlaštenja za zastupanje poslovnog subjekta. To su: generalni direktor, predsjednik uprave društva, članovi DNO (javni drugari), komplementari, te stečajni i likvidacioni upravnik.

Vezano osoblje (officers) su lica koja imenuje i razrješava generalni direktor ili predsjednik uprave. Tu spadaju: izvršni direktori, pomoćnici direktora, punomoćnici, rukovodno osoblje svih rangova.

Vrste privrednih zastupnika.Zakonski zastupnici su lica čija ovlaštenja za zastupanje se zasnivaju na samom Zakonu. To su: Generalni direktor ili predsjednik uprave društva kapitala, odnosno članosvi društva lica. Društvo ne može postojati bez zakonskog zastupnika, jer sud neće izvršiti registraciju. Sadržaj ovlaštenja zaposlenog zastupnika je zaključivanje ugovora i vršenje drugih pravnih poslova i radnji. Pored funkcije zastupanje i predstavljanja društva, zakonski zastupnik po samom zakonu vrši i poslovodnu funkciju, što uključuje i odgovornost za nezakonit rad društva.

Ovlaštenja zakonskog zastupnika mogu biti ograničena. ograničenja se obavezno upisuju u registar, jer u suprotnom nemaju dejstvo prema trećim licima. U teoriju su poznata 3 modaliteta ograničenja zakonskog zastupnika:

a) da je za zaključivanje ugovora potrebna saglasnost određenog državnog organa ili organa društva, koje se može dati prethodno, istovremeno ili naknadno.b) kvalitativna ograničenja zastupnika znače da određene ugovore bez obzira na vrijednost zastupnik može sklopiti samo uz saglasnot nadležnog organa društva.c) kvantitativna ograničenja, koja se odnose na vrijednost zaključenog ugovora bez obzira na vrstu.U praksi se koristi kombinacija sva 3 modela.

8

Page 9: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Statutarni zastupnici. Pojam „statutarni“ zastupnici je pravno-tehnički izraz za sva lica koja su na osnovu statuta ili ugovora o osnivanju društva ovlaštena za zastupanje. Statutarni zastupnici mogu biti samo zaposlenici društva, s tim što mogu biti iz slobodnog ili vezanog osoblja. Zastupništvo i eventualna ograničenja se obavezno upisuju u javni registar društva. Statutarni zastupnici postoje uporedo sa zakonskim zastupnicima, ali se međusobno ne isključuju već koordiniraju. Obično su to predsjednik nadzornog odbora, predsjednik društva ili skupštine društva, razno rukovodno osoblje, sekretar društva, kao i rukovodioci pojedinih organizacijskih cjelina.

Zastupnici određeni aktom suda. U ovu kategoriju spada stečajni upravnik.

Punomoćstvo. Je posebna vrsta voljnog zastupanja koje se zasniva na pravnom poslu, odnosno ugovoru o punomoćstvu. Ugovorom zastupnik društva na drugo lice prenosi dio svojih ovlaštenja. Sam taj pravni odnos kao i formalni akt, naziva se punomoć, punomoćje ili opunomoćenje. Davanjem punomoći ne prestaje zakonsko ili statutarno zastupništvo lica.

Za punomoć u poslovnom pravu važe slijedeća pravila:

- daje se u pismenoj formi,- punomoćnik može biti pravno ili fizičko lice,- punomoćnih može preduzimati samo one radnje na koje je ovlašten i u granicama ovlaštenja,- ako je dobio opću (generalnu) punomoć, punomoćnik može preduzimati samo poslove koji spadaju u redovno poslovanje društva, iznad toga mora imati posebnu punomoć,- prema zakonu, punomoćnik mora imati posebnu punomoć u slijedećim slučajevima: mjenični poslovi, preuzimanje jemstva i svih vrsta garancija, poravnanje i oprost duga, besplatna cesija, intercesija, zasnivanje realnih tereta na imovini, odlučivanje o arbitraži, te odricanje od tužbenog zahtjeva.- statutom može biti predviđeno da je za davanje punomoći potrebna saglasnost organa upravljanja ili zakonskog zastupnika.

Prema pravilima obligacionog prava postoji više vrsta punomoćstva:

- opća (generalna),- posebna (specijalna),- poslovna punomoć po zaposlenju,- punomoć trgovačkog putnika.

Poslovno punomoćstvo. Poslovni punomoćnik je zaposleno lice koje privredno društvo, odnosno idividualni trgovac ovlašćuje da u ime zastupanog zaključuje ugovore i druge pravne radnje koji su uobičajena poslovna djelatnost zastupanog. Ovo punomoćstvo sadrži zakonska ograničenja. Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nekretnine zastupanog, ne može preuzeti mjenične, niti obaveze jemstva i ne može uzeti zajam, niti voditi spor za zastupanog. Za ovakve radnje poslovni punomoćnik morao bi imati specijalnu punomoć. Osim navedenih, vlastodavac svojom voljom može nametunuti i dodatna ograničenja.

Punomoćstvo po zaposlenju. Punomoćnik po zaposlenju je pravnotehnički termin za punomoć lica koja u društvima rade na takvim poslovima čije je obavljanje vezano za zaključivanje i izvršenje određenih ugovora (prodavaci u prodavnicama, ugostiteljstvo, turizam itd.). Da bi jedno lice bilo punomoćnik po zaposlenju, nije potreban poseban ugovor o punomoćstvu.

Trgovački putnik. Je lice koje je u ime društva ovlašteno obavljati samo one poslove koji se odnose na prodaju robe i koji su navedeni u punomoći. Ovlaštenje na zaključivanje ugovora mora biti nesumnjivo u suprotnom se smatra da može samo prikupljati ponude (porudžbine).

9

Page 10: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Iako je ovlašten da proda robu, trgovački putnik nije ovlašten da naplati cijenu, niti da proda robu na kredit. Za te radnje mora imati specijalnu punomoć. Pored ovlaštenja na prikupljanje ponuda, punomoć trgovačkog putnika standardno sadrži i slijedeća ovlaštenja:

- da prima reklamacije na pravne i materijalne nedostatke isporučene robe,- da prima izjave u vezi sa izvršenjem ugovora zaključenih njegovim posredovanjem,- da u ime vlastodavca preduzima potrebne mjere radi očuvanja njegovih interesa iz tog ugovora.

Prokura. Je najšira trgovačka punomoć, čiji su sadržaj i obim ovlaštenja usmjereni na sveukupno poslovanje poslovnog subjekta. Sadržaj ovlaštenja i ograničenja prokure isključivo su određeni zakonom i on ne zavisi od volje trgovačkog društva, odnosno ne može biti izmijenjen statutom ili ugovorom o osnivanju. Izvan zakonskih ograničenja, prokurista je neograničen. Zakonsko ograničenje odnosi se na raspolaganje nepokretnom imovinom. Naime, prokurista ne može vršiti raspolaganje i opterećivanje nepokretne imovine zastupanog, osim ako za to nije izričito i posebno ovlašten.

Što se tiče davanja prokure, važe slijedeća pravila:

- prokuru daje generalni direktor, odnosno uprava društva i to u pisanoj formi,- ne može sadržavati nikakva ograničenja zasnovana na statutu, ugovoru o osnivanju ili odluci organa poslovodstva.- prokura je neprenosiva, upisuje se u sudski registar i javno objavljuje u službenom glasilu.

Prokurator (prokurista) može biti samo poslovno sposobno fizičko lice koje je stručno i kod kojeg ne postoji konflikt interesa u odnosu na društvo.

Za prestanak prokure važe opća pravila o prestanku punomoći, uključujući stečaj i likvidaciju principala, kao i opoziv. Prestanak se upisuje u sudski raegistar i javno objavljuje.

Razlikuju se 2 vrste prokure: pojedinačna (samostalna, individualna) i zajednička (kolektivna). U nekim pravima moguća je i njihova kombinacija. Pojedinačna (individualna) prokura postoji kada je data jednom ili više lica, s tim što svaki od prokuratora djeluje samostalno i ima puna ovlaštenja koja prokura sadrži po zakonu. Kod zajedničke (kolektivne) prokure, pravni poslovi i radnje su punovažni samo ako postoji saglasna volja svih prokuratora.

Prekoračenje granica ovlaštenja. Ako zastupnik prekorači granice svojih ovlaštenja, to će za zastupanog proizvesti obavezu samo ukoliko naknadno odobri preduzetu radnju (ratihabitacija). Odobrenje se može dati isključivo za cijeli posao, a ne za pojedine dijelove i to usmeno ili pismeno. Nužno je da ratihabitacija bude učinjena u roku koji je po redovnom toku stvari potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni.

Ako zastupani odbije ratihabitaciju ili vrijeme za njeno davanje istekne, zastupnik i zastupani će solidarno odgovarati savjesnom trećem licu za prouzrokovanu štetu.

III. IMOVINSKA ODGOVORNOST PRIVREDNIH SUBJEKATA

Osnov odgovornosti privrednih subjekata može biti zakon, ugovor i drugi osnovi nastanka obligacija (delikt, neosnovano bogaćenje, poslovodstvo bez naloga). S tim u vezi razlikuju se građanskopravna, administrativna i krivična odgovornost. Građanskopravna odgovornost je imovinska odgovornost privrednog subjekta koja obuhvata ugovornu i vanugovornu odgovornost za civilne delikte kojima je prouzrokovana šteta nekom drugom pravnom subjektu.

10

Page 11: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

8. ODGOVORNOST PRIVREDNOG SUBJEKTA ZA SOPSTVENE OBAVEZE

Odgovornost poslovnog subjekta za vlastite obaveze zasnovan je na zakonu i ne može se isključiti ili ograničiti autonomnim aktom poslovnog subjekta, a obuhvata cjelokupnu njegovu imovinu. Izuzetno neki objekti imovine privrednog subjekta u izvršnom postupku ne mogu biti predmet individualnog izvršenja, jer se izuzimaju u cilju omogućavanja poslovanja društva. Ovo ne važi za postupak stečaja kao generalnog (općeg) izvršenja, kada se kompletna imovina, bez izuzetka, pretvara u stečajnu masu.

Odgovornost za drugog. Postoji nekoliko slučajeva kada poslovni subjekt (društvo, holding) odgovara za obaveze ili radnje drugih lica, zbog posebnog pravnog odnosa koji ima sa tim licem.

Vrste odgovornosti za drugog. Odgovornost za drugog po vrsti može biti solidarno i supsidijarno, a po obimu ograničena i neograničena odgovornost. Ako drugačije nije izričito navedeno u aktu na kome se odgovornost zasniva, zakonska pretpostavka je da se radi o neograničenoj solidarnoj odgovornosti.

Solidarna odgovornost. Znači da svi dužnici odgovaraju istovremeno i bezuslovno, s tim da se potraživanje povjerioca može naplatiti samo jednom. Solidarna odgovornost se ustanovljava zakonom ili ugovorom između solidarnih dužnika i upisuje u javni ili sudski registar, kako bi se treća lica mogla upoznati da solidarnost postoji. Zakonska solidarna odgovornost postoji kod komanditora i komplementara u Komanditnom društvu. Svaki solidarni dužnik može prema povjeriocu isticati objektivne prigovore, kao što su:

- prigovor dospjelosti (da obaveza nije dospjela), prigovor zastarjelosti, prigovor kompenzacije, prigor ništavosti obaveze, te prigovor da povjerilac nije izvršio uzajamnu obavezu.

solidarna odgovornost za drugog ustvari je solidarno jemstvo. Povjerilac može tražiti izvršenje obaveze od svih solidarnih dužnika, ali za svakog posebno mora izdejstvovati izvršni naslov.

Supsidijarna odgovornost. po svojoj pravnoj prirodi je obično jemstvo. Uspostavlja se ugovorom. Povjerilac je ovlašten da isplatu svog potraživanja zatraži od jemca, smo ako se nije uspio naplatiti od glavnog dužnika.

Odgovornost članova kod društva lica. Svaki član DNO i komplementar u KD za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva kapitala po pravilu ne odgovaraju za obaveze društva. Izuzetno u slučaju zloupotrebe, dioničar u DD, vlasnik udjela u DOO i komanditor u KD će odgovarati za obaveze društva u slijedećim slučajevima:

a) kada koriste društvo za ostvarenje ličnog cilja, koji nije kompatibilan sa ciljem društva,b) kada upravljaju imovinom društva kao svojom imovinom,c) kada koriste društvo za prevaru ili oštećenje svojih povjerilaca,d) kada utiču na smanjenje imovine društva u svoju korist ili u korist trećih lica, ili utiču da društvo preuzme obaveze, za koje znaju ili moraju znati da ih društvo nije u mogućnosti ispuniti.

Pored ovoga, komanditor može odgovarati kao komplementar za obaveze društva koje je neovlašteno zasnovao u ime društva.

11

Page 12: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Odgovornost za drugog kod statusnih promjena i oblika društva, zasniva se na zakonu po principu univerzalne sukcesije (sukcesori preuzimaju sva prava i obaveze prethodnika).

Odgovornost za obaveze kod promjene oblika društva, se ne mijenja obzirom da ne dolazi do likvidacije, već smo do promjene oblika postojećeg društva koje zadržava iste članove i imovinu.

Odgovornost kontrolnog društva za supsidijarno društvo, postoji u slučaju da su obaveze subsidijarnog društva nastale izvršenjem obavezujućih instrukcija kontrolnog društva. Odgovornost je neograničeno solidarna.

Odgovornost za štetu koju prouzrokuje organ i zaposleni u društvu. Društvo odgovara za štetu koju uzrokuju njegovi organi trećim licima usljed namjere ili krajnje nepažnje.

9. STATUSNE PROMJENE PRIVREDNOG SUBJEKTA

Statusne promjene predstavljaju izmjene u ekonomskom i pravnom identitetu subjekata, što ima odraza u pravnom prometu. Ovim promjenama dolazi do stvaranja većih ili manjih subjekata, jer se spajaju, odnosno pripajaju, ili se cijepaju imovine postojećih lica.

Zajedničke pravne karakteristike statusnih promjena izražavaju se u slijedećem:

a) odluke o statusnim promjenama donose ulagači ili skupštine, na način utvrđen sastutima,b) donošenju odluka prethode obimne radnje koje se ogledaju u donošenju plana reorganizacije, sastavljanju revizorskog izvještaja, obezbjeđenju garancija povjeriocima, zaključivanju ugovora itd.c) spajanje ili pripajanje različitih tipova društava uvijek povlači transformaciju, tj. promjenu oblika postojećeg društva i statusnu promjenu.d) provođenjem statusnih promjena dolazi do univerzalne sukcesije. Ne dolazi do likvidacije imovine.e) statusne promjene zahtijevaju osiguranje i zaštitu dioničara, odnosno članova društva, kao i društva zahvaćenih promjenom, uključujući i zaštitu povjerilaca.f) pravni akti koje donose organi upravljanja društava zahvaćenih transformacijom nemaju pravna dejstva prema trećim licima.g) statusne promjene proizvode pravna dejstva u trenutku upisa u sudski registar, kada se iz registra brišu društva koja se prestala statusnom promjenom.

Osnovne vrste statusnih promjena su spajanje, pripajanje i podjela.

Spajanjem dolazi do prestanka 2 ili više društava od kojih nastaje jedno novo društvo. bitno je naglasiti da se društva kapitala ne mogu spajati sa društvom lica. Osnovna pitanja koja se pri spajanju postavljaju jesu zaštita članova i zaštita povjerilaca. Na zaštitu članova primjenjiva su pravila o zaštiti manjine, član ili dioničar koji je glasao protiv odluke o spajanju imao bi pravo od društva zahtijevati da otkupi njegov udio po tržišnoj cijeni. Zaštita povjerilaca ostvaruje se tako što je propisano odvojeno upravljanje imovinom spojenih društava, sve do namirenja povjerilaca ili njihovog obezbjeđenja.

Pripajanje je mnogo češće u praksi. Ovdje se jedno ili više društava pripaja nekom drugom društvu. pripojena društva prestaju postojati, a njihov pravni sljednik je društvo kome su se pripojila. Društva kapitala se ne mogu pripajati društvu lica i obrnuto. Ako dolazi do pripajanja različitih oblika društva (npr. DOO se pripaja DD-u), prvenstveno se moraju primijeniti pravila o transformaciji organizacionih oblika društva. Zaštita dioničara i povjerilaca ostvaruje se na isti način kao i kod spajanja.

12

Page 13: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Podjela ili cijepanje je statusna promjena u kojoj od jednog društva nastaje više novih manjih društava. Društvo koje se dijeli prestaje da postoji, a nastala društva su njegovi univerzalni sukcesori. Novonastala društva po zakonu odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze svog pravnog prethodnika. Pravno je moguće podijeliti svaki oblik društva na 2 ili više novih društava u istom ili drugom obliku.

Promjena oblika je statusna promjena u kojoj društvo ne prestaje, već samo mijenja svoj oblik. Promjena oblika nema uticaja kada su u pitanju postojeća prava i obaveze prema trećim licima. Bitno je naglasiti da postoje određena zakonska ograničenja vezana za promjenu oblika. Naime, društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću ne može promijeniti svoj oblik, a komanditno društvo se može transformisati samo u komanditno društvo na dionice. Kod društava kapitala nema ograničenja za promjenu oblika.

10. PRESTANAK PRIVREDNIH SUBJEKATA

U ekonomskom smislu, prestanak znači da je subjekat prestao obavljati poslovnu djelatnost. U pravnom smislu prestanak označava gubitak pravnog subjektiviteta, bez obzira na to da li je imovina tog subjekta i dalje u funkciji ili ne. Ova dva prestanka se po pravilu podudaraju, a izuzetak su statusne promjene i transformacija organizacijskog oblika.

Razlozi prestanka utvrđeni su imperativnim normama i mogu se podijeliti u 3 grupe:

- ekonomski,- pravni i- tehnički.

Ekonomski razlozi se dalje mogu podijeliti u 2 podgrupe:

- Objektivna nemogućnost obavljanja registrovane djelatnosti (nastaje kada prestanu postojati objektivni, prirodni i drugi, uslovi za vršenja privredne djelatnosti (npr. rudarstvo, eksplatacija nafte i sl.), sa pretpostavkom da je aktiva veća od pasive, provodi se postupak likvidacije).

- Uzroci tržišne finansijske i poslovne prirode (postoje u slučaju kada je poslovni subjekt trajno nesposoban za plaćanje). U takvom slučaju provodi se stečajni postupak.

Pravni razlozi su činjenice ili stanja poslovnog subjekta kao što su: (statusne promjene, nemogućnost privatizacije na zakonom predviđeni način, presudom je utvršena ništavost upisa u sudski registar i dr.).

Razloz tehničke prirode, se svode na nepostojanje, odnosno prestanak postojanja potrebnih uslova za poslovanje subjekta. Najčešće su to uslovi utvrđeni podzakonskim aktima, a ukoliko nisu ispunjeni uslovi, administrativnu mjeru zabrane vršenja rada i djelatnosti donosi nadležni državni organ.

Po našem pozitivnom pravu, privredni subjekti mogu prestati:

- istekom vremena za koje je društvo osnovano,- statusnom promjenom (spajanje, pripajanje, podjela),- okončanjem stečajnog postupka i postupka redovne likvidacije,- prestankom na osnovu sudske odluke,- odlukom članova, odnosno skupštine društva.

13

Page 14: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Odlukom suda donesenom na zahtjev nadležnog organa ili lica koje dokaže pravni interes društvo može prestati u slijedećim slučajevima:

- kada najviši organ upravljanja ne vrši svoja ovlašenja ili ako nije izvršen reizbor organa čiji je prethodni mandat istekao preko 2 godine.

- kada društvo ne ostvaruje prihod duže od 2 godine, jer ne vrši djelatnost.

- kada je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje određenih djelatnosti (npr. od Komisije za vrijednosne papire, Ureda za nadzor i sl.).

- kada prestanu postojati zakonski uslovi za dalje poslovanje društva (npr. kapital ispod minimuma).

Stečaj privrednog subjekta. Je zakonom utvrđeni postupak po kome se imovina prezaduženog poslovnog subjekta (stečajnog dužnika), povjerava posebnim organima, imenovanim od suda, koji unovčavaju imovinu (stečajna masa) radi namirenja njegovih povjerilaca.

Načela stečajnog postupka su:

a) Načelo ravnopravnosti (jednakosti) povjerilaca, podrazumijeva njihov ravnopravan i jednak tretman što isključuje načelo prior tempore potior iure. Svi povjerioci se srazmjerno namiruju iz stečajne mase isplatnim redovima. Izuzetak od ovog načela postoji kod razlučnih i izlučnih povjerilaca.

b) Načelo univerzalnosti, podrazumijeva da stečajnu masu čini cjelokupna dužnikova imovina, bez obzira, gdje se ista nalazi u trenutku otvaranja stečaja.

c) Načelo unovčenja imovine stečajnog dužnika, sva imovina stečajnog dužnika se unovčava putem stečajnog upravnika, po pravilu putem javne prodaje.

d) Načelo ograničenja stečajnog dužnika, podrazumijeva nemogućnost raspolaganja imovinom stečajnog dužnika, a u cilju zaštite i održavanja postojeće imovine stečajnog dužnika. Sva dužnikova pravna ovlaštenja se ex lege prenose na organe stečajnog postupka.

e) Načelo atrakcije, sastoji se u tome što stečajni sud svoju nadležnost privlači sve druge sporove koji nastanu u vezi sa stečajnim postupkom, u kojima je dužnik aktivno ili pasivno legitimisan.

f) Načelo ekonomičnosti, se ogleda u hitnosti postupka, kao i činjenicama da se ne može tražiti povrat u prijašnje stanje, zbog propuštanja rokova ili ročišta, ne može se podnositi prijedlog za ponavljanje postupka, niti izjaviti revizija.

Stečajni postupak se pokreće pismenim prijelogom stečajnog dužnika ili bilo kojeg povjerioca, koji ima pravni interes. U slučaju insolventnosti pravnog lica, njegov zakonski zastupnik je ex lege dužan da podnese prijedlog za pokretanje stečajnog postupka u roku od 30 dana od nastupa insolventnosti. Subjekti nad čijom imovinom se može pokrenuti stečajni postupak su:

- svi privrednopravni subjekti sa pravnim subjektivitetom.- dužnik pojedinac, tj. član DNO ili komplementar u komanditnom društvu.- javnopravni subjekti (javna preduzeća).

14

Page 15: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Stečaj se ne može otvoriti nad imovinom entiteta, kantona, grada, općina i javnih fondova koji se finansiraju iz budžeta. Osim toga, postoje zakonska ograničenja za otvaranje stečaja nad imovinom dužnika koji proizvodi naoružanje i vojnu opremu. Ako je izuzetno isključena mogućnost vođenja stečajnog postupka nad imovinom nekog pravnog lica, za obaveze toga lica solidarno odgovaraju osnivači, s tim što se ovo izuzeće ne odnosi na sve subjekte organizovane u obliku DD.

Razlog za pokretanje stečajnog postupka je insolventnost dužnika. Ona postoji u sljedećim slučajevima:

- ako je trajnije nesposoban za plaćanje smatra se da nesposobnost za plaćanje postoji, ako dužnik u periodu od 30 dana neprekidno ne izmiruje svoje dospjele novčane obaveze. Činjenica da dužnik izmiruje neke od obaveza ne znači da je sposoban za plaćanje.

- zbog očekivane insolventnosti za buduće obaveze. Iz ovog razloga prijedlog za pokretanje postupka može podnijeti samo stečajni upravnik.

Nadležnost za stečajni postupak. Nadležan je kantonalni sud na čijem području je sjedište stečajnog dužnika. Stečajni postupak vodi sudija pojedinac (stečajni sudija), koji po službenoj dužnosti provodi sve radnje postupka. Postopak je hitan i dvostepen. Po žalbi u drugostepenom postupku odlučuje vijeće od 3-ice sudija. Zbog kratkih rokova i ekonomičnosti postupanja u stečajnom postupku nije dopušten povrat u prijašnje stanje, obnova postupka niti izjavljivanje revizije.

Organi stečajnog postupka. Osim stečajnog sudije su: privremeni stečajni upravnik, stečajni upravnik, skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca.

Stečajni upravnik je organ stečajnog postupka kojeg imenuje stečajni sudija, rješenjem o otvaranju stečajnog postupka. On mora imati odgovarajuće stručno obrazovanje i položen stručni ispit u skladu sa podzakonskim aktom entitetskog Ministarstva pravde. Za stečajnog upravnika ne mogu biti imenovana lica:

- lica kod kojih postoje razlozi za izuzeće sudije po odredbama ZPP,- bliski srodnici stečajnog sudije,- lica odgovorna za obaveze u stečaju ili članovi uprave, odnosno menadžmenta stečajnog dužnika,- povjerioci u stečajnom postupku ili su u konkurentskom odnosu sa stečajnim dužnikom,- lica koja su bila ili su još uvijek zaposlena kod stečajnog dužnika i vezana su za njegovu imovinu i kapital.

Prava i obaveze stečajnog upravnika su:

- da stupi u posjed imovine, koja čini stečajnu masu, upravlja imovinom i po mogućnosti nastavi poslovanje do izvještajnog ročišta, ako to nema štetnih posljedica za povjerioce, te da unovči imovinu stečajnog dužnika u skladu sa odlukom skupštine stečajnih povjerenika.- da na osnovu rješenja o otvaranju stečajnog postupka izuzme važne pokretne stvari i dokumentaciju stečajnog dužnika i da sve to posebno pohrani i sačuva.- da u roku od 45 dana od imenovanja detaljno popiše stečajnu masu i popis preda stečajnom sudiji. Popis mora sadržavati knjigovodstvenu vrijednost svakog predmeta i očekivanu cijenu pri unovčavanju.- da izvrši popis svih povjerilaca na osnovu dokumentacije stečajnog dužnika,- da vodi poslovne knjige, sačini početni bilans i o tome izvijesti nadležne organe.

15

Page 16: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Stečajni upravnik je naročito obavezan da, odmah po stupanju na dužnost, kod osiguravajućeg društva izvrši osiguranje za sve rizike njegove odgovornosti koji su u vezi sa njegovom funkcijom i nadležnostima u postupku. Visinu osigurane sume određuje stečajni sudija.

Stečajni sudija kontroliše rad stečajnog upravnika koga može opomenuti, izreći mu novčanu kaznu ili smijeniti sa dužnosti.

Skupština povjerilaca. Se sastoji od svih povjerilaca stečajnog dužnika. Prvu skupštinu saziva stečajni sudija, odlukom o otvaranju stečajnog postupka. Ostale se sazivaju na zahtjev stečajnog upravnika, odbora povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje 1/5 prijavljenih potraživanja. Pravo glasa u skupštini povjerilaca imaju povjerioci koji su svoja potraživanja prijavili stečajnom sudu, a koja nije osporio stečajni upravnik ili neko od povjerilaca sa pravom glasa. Povjerioci nižih isplatnih redova nemaju pravo glasa na skupštini.

Skupštinom rukovodi stečajni sudija. Odluke se donose većinom glasova prisutnih, koji mogu raspolagati sa preko 50% ukupnog iznosa potraživanja prisutnih povjerilaca. Skupština može izabrati drugog stečajnog upravnika, kojeg novim rješenjem treba imenovati stečajni sudija. Pravo žalbe protiv takve odluke skupšitne, odnosno rješenja stečajnog sudije imaju raniji stečajni upravnik, stečajni dužnik i svaki povjerilac. Žalba odlaže izvršenje rješenja stečajnog sudije.

Skupština povjerilaca bira odbor povjerilaca, u kome moraju biti zastupljene sve strukture povjerilaca sa najvišim potraživanjima, oni sa malim potraživanjima, izlučni povjerioci, kao i predstavnik zaposlenika stečajnog dužnika. Odbor se sastoji od neparnog broja povjerilaca, najviše 7. Prvu sjednicu odbora saziva stečajni sudija, a na sjednici se bira predsjednik odbora. Odluke se donose prostom većinom, a ako su glasovi podijeljeni odlučuje stečajni sudija. Odbor povjerilaca vrši kontrolu rada stečajnog upravnika i ima pravo od njega tražiti podnošenje izvještaja i polaganje računa, a nadležan je i da daje saglasnost za važnije pravne radnje stečajnog upravnika. Ako odbor nije izabran, ove nadležnosti pripadaju skupštini povjerilaca i stečajnom sudiji.

Stečajna masa i raspoređivanje povjerilaca. Stečajna masa obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, kao i imovinu koju je dužnik eventualno stekao tokom postupka. Stečajni povjerioci iz stečajne mase se isplaćuju troškovi stečajnog postupka i dugovi stečajne mase. U dugove stečajne mase spadaju obaveze koje nastaju radnjama stečajnog upravnika.

Isplatni redovi stečajnih povjerilaca:

Prvi isplatni red obuhvata stečajne povjerioce viših isplatnih redova u koje spadaju isplate prije ostvarenja potraživanja:

a) izmirenje potraživanja koje je zavrijeme privremene uprave zasnovao privremeni stečajni upravnik i stečajni dužnik uz njegovu saglasnost, osim ako nije drugačije ugovoreno.

b) izmirenje cjelokupnih potraživanja zaposlenih radnika do visine zakonom utvrđene najniže plaće i doprinosa po osnovu rada i naknada ukupne štete, zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa, kao i šteta zbog povreda na radu.Ovo pravo se odnosi samo na radnike koji su ostali u radnom odnosu nakon otvaranja stečaja. Potraživanja ostalih radnika čiji radni odnos prestaje, zbog stečaja ne prestaju, već se mogu potraživati kao stečajna potraživanja.

c) potraživanja iz trajnih obligacionih odnosa, ako je tako dogovorio privremeni stečajni upravnik u suprotnom, ta potraživanja spadaju u drugi (opći) isplatni red.

16

Page 17: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Stečajni povjerioci općeg isplatnog reda. Ovdje spadaju povjerioci koji imaju osnovan imovinski zahtjev prema stečajnom dužniku u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.

Stečajni povjerioci nižih isplatnih redova. Ovdje spadaju:

- kamate na potraživanja stečajnih povjerilaca koje teku od otvaranja stečajnog postupka,- troškovi koji su pojedinim stečajnim povjeriocima nastali njihovim učešćem u stečajnom postupku,- novčane kazne, prekršajne novčane kazne i naknade imovinske štete,- potraživanja koja se odnose na vraćanje zajma.

Izdržavanje stečajnog dužnika. Ako je stečajni dužnik pojedinac (komplementar ili član DOO), stečajni sudija određuje iznos za njegovo izdržavanje, koji ide na teret njegovog prihoda ili stečajne mase (u nedostatku prihoda), a u iznosu koji bi mu pripadao kao egzistencijalni minimum po pripisima izvršnog prava.

Izlučni i razlučni povjerioci.

Izlučni povjerioci. Su povjerioci koji imaju izlučno pravo nad određenim stvarima koje su se u trenutku otvaranja stečaja zatekle kod stečajnog dužnika, na korištenju po nekom pravnom osnovu. To mogu biti pokretne i nepokretne stvari. One su ustvari vlasništvo izlučnih povjekrilaca. Novac ne može biti predmet izlučnog zahtjeva.

Izlučno pravo se može ostvariti najranije nakon održanog izvještajnog ročišta. Ako je stvar čije se izlučenje traži neophodna za nastavak poslovanja stečajnog dužnika, stečajni upravnik može zahtijevati da se izlučenje odgodi za 90 dana od izvještajnog ročišta, a uz saglasnost stečajnog sudije za još 90 dana. Za vrijeme do izvještajnog ročišta, izlučni povjerilac ima pravo tražiti naknadu, zbog prekomjerne istrošenosti stvari čije se izlučenje traži, a nakon izvještajnog ročišta naknadu, zbog korištenja predmeta izlučivanja. Ako je stvar otuđena ili uništena, izlučni povjerilac ima pravo na naknadu štete.

Razlučni povjerioc. Razlučno pravo je pravo povjerioca čije je obezbijeđeno potraživanje postojalo najkasnije 60 dana prije otvaranja stečajnog postupka. Obezbjeđenje se može sastojati u hipoteci, zalogu na pokretnim stvarima ili potraživanjima, te pravu retencije. Iz imovine stečajnog dužnika se formira posebna stečajna masa za namirenje ovih povjerilaca.

Izuzetno razlučni povjerioci mogu biti stečajni povjerioci ako im je dužnik lično odgovoran. U tom slučaju oni imaju pravo na srazmjerno namirenje iz opće stečajne mase samo pod uslovom da se odreknu odvojenog namirenja ili se nisu uspjeli naplatiti.

Faze stečajnog postupka su slijedeće:

Prethodni postupak je prva faza koja počinje podnošenjem prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Ako prijedlog podnose stečajni povjerioci, oni moraju predujmiti troškove stečajnog postupka u visini koju odredi stečajni sudija.

Cilj prethodnog postupka, koji se pokreće na osnovu valjanog prijedloga, jeste utvrđivanje ekonomsko-finansijskog stanja dužnika, odnosno da li postoje uslovi za otvaranje stečaja, kao i očuvanje buduće stečajne mase.Ako stečajni dužnik nastavlja poslovanje, stečajni sudija obavezno postavlja privremenog stečajnog upravnika, a može odrediti i mjere obezbjeđenja i ograničenja stečajnog dužnika.

17

Page 18: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Primarni zadatci privremenog stečajnog upravnika su:- da preduzme mjere osiguranja imovine kod osiguravajućeg društva, - da ispita da li postoje razlozi za otvaranje stečaja, - da li će imovina stečajnog dužnika moći pokriti troškove postupka i - da li se poslovanje stečajnog dužnika može nastaviti bez štetnih posljedica za buduću stečajnu masu.

Na osnovu izvještaja privremenog stečajnog upravnika, stečajni sudija zakazuje ročište radi utvrđivanja, da li postoje uslovi za otvaranje stečajnog postupka. Na ročište se pozivaju predlagač, stečajni dužnik, privremeni stečajni upravnik i ako je to potrebno, vještak. Na osnovu utvrđenih činjenica donosi se rješenje kojim se otvara stečaj ili se postupak obustavlja.

Otvaranje stečajnog postupka. Stečajno vijeće donosi odluku o otvaranju stečaja u formi rješenja koje sadrži: firmu i sjedište stečajnog dužnika, ime stečajnog upravnika i datum i sat otvaranja stečajnog postupka. Rješenjem se povjerioci pozivaju da u roku od 30 dana prijave svoja potraživanja stečajnom sudu i da stečajnog upravnika obavijeste o postojećem ili traženom obezbjeđenju svojih potraživanja. Istovremeno se dužnici stečajnog dužnika pozivaju da izvrše svoje obaveze prema stečajnom dužniku. Rješenjem se zakazuje i izvještajno ročište.

Rješenje se objavljuje u službenom glasilu entiteta, a dostavlja se predlagaču, stečajnom dužniku i javnom tužiocu. Činjenica otvaranja stečaja se upisuje u javne knjige (sudski registar, zemljišne knjige i registar prava industrijske svojine).

11. PRAVNE POSLJEDICE STEČAJNOG POSTUPKA

Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka su slijedeće:

1. Prestaju prava poslovodnog organa i na stečajnog upravnika se prenose prava upravljanja i raspolaganja.

2. Formira se stečajna masa od ukupne imovine stečajnog dužnika, osim imovine na kojoj je stečeno razlučno pravo.

3. Nedospjela potraživanja prema stečajnom dužniku smatraju se dospjelim. Povjerioci čija su potraživanja pod suspenzivnim uslovom, mogu učestvovati u raspodjeli stečajne mase, ako uslov nastupi prije njegove konačne raspodjele. Potraživanja sa rezolutivnim (raskidnim) uslovom se smatraju bezuslovnim sve do nastupa uslova.

4. Prekidaju se svi sudski i arbitražni postupci protiv stečajnog dužnika, ako se odnose na imovinu koja ulazi u stečajnu masu. Izuzetno, stečajni upravnik može preuzeti nastavak postupka ako se ona odnosi na izlučenje dijelova imovine iz stečajne mase, odnosno pravo na odvojenu isplatu. S druge strane, stečajni upravnim može nastaviti sporove u kojima je stečajni dužnik tužioc.

5. Povjerioci ne mogu protiv stečajnog dužnika poketati postupak izvršenja ili obezbjeđenja, a prekidaju se i izvršni postupci koji su u toku. Izuzetak postoji kod razlučnih povjerilaca za nesporna i dospjela potraživanja.

6. Teretne ugovore koji su zaključeni prije otvaranja stečaja, stečajni upravnik ima pravo da ispuni i da od saugovarača zahtijeva ispunjenje. Međutim, ako stečajni upravnik odbije ispunjenje obaveze iz teretnih ugovora, druga ugovorna strana može naknadu štete ostvariti samo kao stečajni povjerilac. Ugovori sa fiksnim roko se raskidaju ex lege, a druga ugovorna strana naknadu štete može tražiti samo kao stečajni povjerilac.

18

Page 19: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

7. Nakon otvaranja stečajnog postupka, stečajni dužnik po pravilu ne može zaključivati nove ugovore. Izuzetno ugovori se mogu zaključivati samo u cilju likvidacije postojećeg poslovanja, unovčavanja imovine dužnika i radi okončana započetih neophodnih poslova u cilju sprečavanja nastanka štete na imovini stečajnog dužnika. Pravo na zaključivanje ovih ugovora ima samo stečajni upravnik, a to pravo može ograničiti samo stečajni sudija svojom saglasnošću.

8. Prestaju važiti nalozi koji su izdati prije otvaranja stečaja, a koji se odnose na imovinu iz stečajne mase. Nalogoprimac je obavezan nastaviti obavljati poslove radi sprečavanja nastanka štete, sve dok stečajni upravnik ne preuzme posao. Potraživanja nalogoprimca se namiruju iz stečajne mase.

9. Prestaju ponude između dužnika i trećih lica, ako nisu prihvaćene do dana otvaranja postupka.

10. Prodavac ili komisionari mogu zahtijevati povrat robe isporučene stečajnom dužniku koji nije u cjelosti platio cijenu.

11. Ugovore o zakupu ili najmu nekretnina zaključene prije otvaranja stečajnog postupka stečajni upravnik može otkazati, odnosno jednostrano raskinuti pod određenim uslovima. Druga ugovorna strana svoje zahtjeve koji proizilaze iz ugovornog odnosa i samog raskida, može tražiti kao stečajni povjerilac.

12. Prestaju radni odnosi zaposlenih, odim onih koje na određeno vrijeme zadrži stečajni upravnik. Plaće zadržanih određuje stečajni upravnik u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom, a naknade radnicima čiji je radni odnos prestao, mogu se ostvariti samo kao stečajna potraživanja općeg isplatnog reda.

13. Gase se računi dužnika i otvara novi račun na koji se prenose sredstva sa ugašenih računa.

14. U firmi dužnika dodaje se oznaka „u stečaju“.

15. Sva uzajamna potraživanja stečajnog dužnika i njegovih povjerilaca koja su se mogla kompenzirati prije otvaranja stečajnog postupka smatraju se ex lege, prebijenim i ne prijavljuju se u stečajnu masu. U stečajnom postupku istorodnost i dospjelost potraživanja nisu uslov za kompenzaciju, jer se sva nedospjela potraživanja smatraju dospjelim, a sva nenovčana potraživanja se pretvaraju u novčana.

U 4 slučaja koji su izričito predviđeni zakonom, kompenzacija je nedopuštena nakon otvaranja stečajnog postupka, a to su:

a) ako je potraživanje povjerioca nastala ili cesijom stečeno nakon otvaranja stečajnog postupka.

b) ako je mogućnost prebijanja povjerilac stekao pravnom radnjom koja se može pobijati.

c) ako povjerilac duguje nešto stečajnoj masi, a njegovo potraživanje se izmiruje iz imovine koja ne ulazi u stečajnu masu,

d) ako je povjerilac povezano lice, član organa, srodnik dužnika i sl.

19

Page 20: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

2. POBIJANJE PRAVNIH RADNJI STEČAJNOG DUŽNIKA U STEČAJNOM POSTUPKU

Predmet pobijanja su pravne radnje stečajnog dužnika učinjene prije otvaranja stečajnog postupka, ako su imale uticaja na smanjenje imovine stečajnog dužnika i povredu načela ravnomjernog namirenja povjerilaca (npr. isplata zastarjelog duga, kompenzacija potraživanja koja se ne mogu prebiti i sl.). Da bi bile premetom pobijanja radnje moraju biti učinjene nakon podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili u posljednjih 6 mjeseci prije podnošenja tog prijedloga, a pod uslovom da je povjerilac znao ili morao znati za insolventnost dužnika.

Pobijati se mogu i besplatna raspolaganja ili raspolaganja u bescijenje koja je stečajni dužnik preduzeo u posljednjih 5 godina i prije otvaranja stečajnog postupka.

Rok za prebijanje radnji stečajnog dužnika. Paulijanska tužba može se podnijeti u prekluzivnom roku od 2 godine od dana otvaranja stečajnog postupka.

Subjekti pobijanja. Aktivno legitimisani su stečajni upravnik i povjerioci pod uslovom da stečajni upravnik na njihov poziv u roku od 30 dana nije pokrenuo sudski spor. Pasivno je legitimisan protivnik pobijanja. To nije stečajni dužnik, već lice u čiju korist je preduzeta pobojna radnja.

Pravno dejstvo pobijanja. Usvajanjem tužbenog zahtjeva, sud ne poništava pravni posao već oglašava da je on bez dejstva prema stečajnoj masi. Posljedica je da je protivnik pobijanja dužan u stečajnu masu vratiti sve imovinske koristi koje je stekao na osnovu pobojne radnje. On će za propast ili oštećenje stvari odgovarati kao nesavjestan posjednik. Pravni sukcesor saugovarača u pobojnoj radnji odgovarao bi kao savjesni posjednik, pod uslovom da je bio savjestan.

Ako protivnik pobijanja vrati ono što je stekao pobojnom radnjom, svoje potraživanje na protivčinidbu može otvariti kao stečajni povjerilac.

13. PRIJAVLJIVANJE I ISPITIVANJE POTRAŽIVANJA POVJERILACA

Povjerioci svoja potraživanja prijavljuju pismeno, navodeći iznos i pravni osnov potraživanja, svoj naziv i sjedište, te broj žiro računa. Isto važi za razlučne i izlučne povjerioce, kao i solidarne dužnike i jemce. Prijavljena potraživanja ispituje stečajni sudija na posebnom ročištu zakazanom u roku od 30 dana od dana otvaranja stečajnog postupka. Povjerioci koji nisu blagovremeno prijavili potraživanja, mogu to učiniti naknadno, najkasnije 3 mjeseca od prvog ispitnog ročišta i predložiti zakazivanje posebnog ispitnog ročišta pod uslovom da uplate predujam za pokriće troškova tog ročišta.

Ako je na ročištu za utvrđivanje potraživanja stečajni upravnik osporio neka potraživanja, povjerilac se upućuje na prnicu. Međutim, ako stečajni sudija ospori potraživanje za koje povjerilac ima izvršni naslov, stečajni upravnik je obavezan da pokrene sudski spor na kome će dokazati osnovanost osporavanja tražbine. Rok za pokretanje parnice je 30 dana od dana održavanja ispitnog ročišta. Radi se o prekluzivnom roku nakon čijeg isteka se smatra da se zainteresirana strana odrekla prava na pokretanje spora. Sve sudske sporove učesnici u stečajnom postupku pokreću kod stečajnog suda, po načelu atrakcije, bez obzira na pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti.

20

Page 21: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Unovčavanje imovine stečajnog dužnika. Stečajni upravnik na ispitnom ročištu podnosi izvještaj o ekonomskom stanju stečajnog dužnik i uzrocima takvog stanja te daje mišljenje da li postoji mogućnost da se poslovanje stečajnog dužnika nastavi djelomično ili u potpunosti, odnosno da li postoje i koje mogućnosti podnošenja prijedloga za reorganizaciju stečajnog dužnika. Nakon ovog izvještaja, skupština povjerilaca donosi odluku o načinu i uslovima unovčavanja imovine dužnika. Stvari se prvenstveno unovčavaju javnom prodajom, a u slučaju neuspjeha moguća je i neposredna pogodba.

Pravne radnje od posebne važnosti u stečaju: su radnje za koje je potrebna prethodna saglasnost odbora povjerilaca, odnosno skupštine povjerilaca. Tu spadaju:

a) Kada se namjerava raspolagati (otuđiti) poslovni subjekt ili neki organizacioni dio.b) Ako se namjerava uzeti zajam sa obezbjeđenjem koje bi znatno opteretilo stečajnu masu dužnika.c) Ako se sudski spor velike vrijednosti želi pokrenuti, u njemu zaključiti poravnanje ili ugovor o arbitraži.

Ako stečajni upravni preduzme ove radnje i bez saglasnosti odbora, odnosno skupštine povjerilaca, ono će proizvoditi pravna dejstva (načelo pravne sigurnosti), ali stečajni upravnik će odgovarati za štetne radnje koje mu se mogu staviti u krivicu.

14. NAMIRENJE STEČAJNIH POVJERILACA I DIOBA STEČAJNE MASE

Prije diobe stečajni upravnik sačinjava diobeni popis potraživanja povjerilaca koja se uzimaju u obzir prilikom diobe stečajne mase. Diobeni popis sa unovčenim iznosom diobene mase stavlja se na uvid učesnicima u stečajnom postupku u stečajnom sudu, a objavljuje se i u sredstvima informisanja. Različiti povjerioci mogu da u roku od 15 dana od objavljivanja postave svoje zahtjeve u vezi diobenog pospisa. Ako su zahtjevi opravdani i blagovremeni stečajni upravnik je dužan da u roku od 3 dana izvrši promjenu popisa. Nakon toga učesnici u stečajnom postupku imaju pravo prigovora na popis u roku od 8 dana. O prigovoru odlučuje stečajni sud na čiju odluku se nezadovoljni povjerilac može žaliti drugostepenom sudu u roku od 8 dana.

Glavna dioba stečajne mase. Za glavnu diobu održava se posebno ročište. Na ročište se pozivaju stečajni upravnik i povjerioci sa kojima stečajni sudija raspravlja o prijedlogu diobe stečajne mase. Na istom ročištu stečajni upravnik podnosi završni račun i izvještaj o poslovanju stečajnog dužnika za vrijeme njegove uprave.

Na ročištu se prijedlog diobe može mijenjati ili dopunjavati, a nakon toga sudija daje saglasnost na prijedlog diobe i stečajni upravnik izvršava diobu isplatom povjerilaca. Dijelovi imovine koji se nisu mogli unovčiti se mogu podijeliti povjeriocima po procijenjenoj vrijednosti do visine potraživanja, ako oni na to pristanu. U suprotnom se neprodati i nepodijeljeni dijelovi imovine predaju stečajnom dužniku, odnosno članovima društva koji imaju pravo na dio preostale imovine stečajnog dužnika.

Zaključivanje stečajnog postupka. Nakon glavne diobe stečajni sudija donosi rješenje o zaključivanju stečajnog postupka koje se objavljuje u službenom glasilu entiteta. Po pravosnažnosti rješenja po službenoj dužnosti se vrši brisanje stečajnog dužnika iz registra. U slučaju obustave postupka iz registra se briše zabilježba „firma u stečaju“.

21

Page 22: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Reorganizacija stečajnog dužnika. Je institut koji je uveden umjesto prinudnog poravnanja u stečajnom postupku. Reorganizacijom se stečajni dužnik sanira i nastavlja poslovanje pod posebnim nadzorom. Reorganizacija je moguća nakon otvaranja stečajnog postupka, pa do završenog ročišta za diobu stečajne mase i u takvom slučaju se ne vrši unovčavanje imovine niti raspodjela stečajne mase.

Stečajni plan za reorganizaciju dužnika sudu može podnijeti stečajni dužnik, istovremeno sa prijedlogom za otvaranje stečajnog postupka, a nakon toga plan može podnijeti i stečajni upravnik. Planom se može predložiti da se stečajnom dužniku ostavi sva ili dio njegove imovine, da se sva ili dio imovine proda, da se izvrši konverzija potraživanja u uloge ili u kredit, da se smanje ili odgode isplate obaveza, da će neko preuzeti jemstvo ili dati drugo obezbjeđenje za ispunjenje obaveza stečajnog dužnika itd.

Stečajni plan se sastoji iz 2 dijela: pripremnih osnova i osnova za sprovođenje plana. Za raspravljanje i glasanje o stečajnom planu sud zakazuje i javno objavljuje ročište. Nakon prihvatanja stečajnog plana od strane povjerilaca i stečajnog dužnika, stečajni sud donosi odluku da li prihvata ili odbacuje stečajni plan. Nakon pravosnažnosti rješenja kojim prihvata stečajni plan, stečajni sud donosi rješenje o zaključivanju stečajnog postupka. Prije zaključivanja stečajnog postupka, stečajni upravnik isplaćuje nesporne obaveze iz stečajne mase, a za sporne daje adekvatno obezbjeđenje.

Donošenjem rješenja o zaključenju stečajnog postupka prestaje funkcija stečajnog upravnika i odbora povjerilaca, osim ako je predviđena kontrola izvršenja stečajnog plana. Ako stečajni dužnik ispuni obaveze iz stečajnog plana ili za njihovo ispunjenje da obezbjeđenje, i ako je od zaključenja stečajnog postupka prošlo 3 godine, a da nije zatražen novi stečaj, stečajni sud ukida nadzor. U jave registre se upisuje brisanje nadzora i stečajni dužnik ponovo stiče potpuno pravo raspolaganja svojom imovinom.

15. SEKUNDARNI I MEĐUNARODNI STEČAJ

Sekundarni stečaj. Da bi se riješio problem imovine stečajnog dužnika koja se nalazi u inostranstvu i nije obuhvaćena provedenim stečajnim postupkom, donesena je Evropska konvencija o nekim međunarodnim aspektima bankrotstva (stečaja) privrednih subjekata. Konvencijom je obezbijeđen minimum saradnje članica EU u postupcima stečaja. Prema ovoj konvenciji, činjenica otvaranja primarnog stečaja u jednoj zemlji članici, daje mogućnost da se isti subjekt proglasi insolvntnim u svakoj drugoj državi članici. Dakle pokreće se sekundarni stečaj u insotranstvu, i to bez obzira da li je dužnik solventan u drugoj državi. Konvencijom su utvrđeni prioriteti naplate potraživanje i to:

a) obezbijeđena potraživanja povjerilaca,b) javnopravna potraživanja prema državi,c) potraživanja iz poslovanja organizacijskog dijela dužnika nad kojim se vodi sekundarni stečaj id) potraživanja koja su nastala iz ugovora o radu u zemlji potpisnici u kojoj se vodi sekundarni stečaj.

Tek po isplati navedenih potraživanja preostali dio imovine predstavlja dio stečajne mase.

Međunarodni stečaj. Međunarodni stečajni postupak se provodi po pravu države u kojoj je stečajni postupak pokrenut. Kolizionim normama regulisana je isključiva međunarodna nadležnost sudova u entitetima BiH za provođenje stečajnog postupka u slijedećim slučajevima:

22

Page 23: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

a) ako je sjedište dužnika u BiH,b) ako je sjedište poslovanja subjekta u inostranstvu, a sjedište registrovano u BiH, pod uslovom da se prema pravu države kojoj je središta poslovanje ne može otvoriti stečajni postupak,c) ako je sjedište u inostranstvu, a središte poslovanja u BiH.

Glavni stečajni postupak za koji su isključivo nadležni entitetski sudovi obuhvata cjelokupnu imovinu stečajnog dužnika, bez obzira gdje se ona nalazi.Nadležnost sudova u BiH postoji i za provođenje stečajnog postupka protiv dužnika koji u BiH ima poslovnu jedinicu, bez svojstva pravnog lica.

Ako se u BiH ne nalazi ni središte poslovnog djelovanja niti poslovna jedinica stečajnog dužnika, već njegova imovina stečajni postupka se u BiH može pokrenuti u 3 slučaja:

a) ako se u državi sjedišta dužnika protiv njega ne može otvoriti stečajni postupak, mada postoji stečajni razlog,b) ako bi prema pravu države u kojoj dužnik ima središte poslovanja i djelovanja stečajni postupak obuhvatio samo imovinu dužnika, koja se nalazi u toj državi,c) kada se otvaranje sekundarnog stečajnog postupka u BiH predlaže u okviru priznanja strane odluke o otvaranju stečajnog postupka.

16. LIKVIDACIJA PRIVREDNIH SUBJEKATA

Likvidacija je način prestanka solventnog poslovnog subjekta po zakonom utvrđenom postupku i postojanjem zakonom utvrđenih razloga. Ti razlozi su slijedeći:

a) ako je rješenjem nadležnog organa poslovnom subjektu izvrečena trajna mjera zabrane rada ili obavljanja djelatnosti.b) ako je pravosnažnom sudskom odlukom utvrđena ništavost upisa u sudski registar.c) ako je protekao rok na koji je osnovano privredno društvo.d) zbog provedeni statusnih promjena.e) kada ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje društva u obliku u kome je registrovano.

Organi likvidacionog postupka su: Likvidacioni sudija i likvidator. Kod dobrovoljne likvidacije likvidatora imenuje organ pravnog lica koji je donio odluku o prestanku društva, a kod obligatorne likvidacije likvidatora imenuje sud. Osnovne obaveze likvidatora su da izvrši popis imovine, obaveza i povjerilaca, te podatke dostavi likvidacionom sudiji. Pravni položaj i ovlaštenja likvidatora su jednaki pravnom položaju stečajnog upravnika.

Imovina je kod likvidacije redovno veća od obaveza, pa namirenje povjerilaca ne dolazi u pitanje. Međutim ako se u toku provođenja likvidacionog postupka utvrdi da to nije slučaj, već da su ispunjeni uslovi za stečaj, likvidacioni upravnik je dužan podnijeti prijedlog za otvaranje stečaja.

Dioba likvidacione mase. Iz likvidacione mase prvenstveno se isplaćuju troškovi postupka, azatim srazmjerno potraživanja povjerilaca. Povjeriocima koji nemaju izvršni naslov likvidator daje rok od 15 dana za pokretanje spora radi utvrđivanja osnovanosti potraživanja. Ako to povjerilac učini, prilikom diobe se zadržava odgovarajući iznos za sporna potraživanja. Preostala imovina se dijeli članovima društva. Nakon raspodjele likvidacione mase, likvidacioni sud rješenjem okončava postupak.

23

Page 24: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

17. SUBJEKTI POSLOVNOG PRAVA

Prema klasičnoj teoriji postoje 3 osnovna kriterija po kojima se određuju subjekti poslovnog prava, a to su: objektivni, subjektivni i mješoviti.

Po objektivnom kriteriju, svojstvo trgovca se izvodi iz pojma trgovinskog posla koji je objektivno definisan, tj. ti poslovi su izričito određeni zakonom. U objektivne (apslolutne) trgovačke poslove spadaju: bankarski poslovi, izdavanje mjenice, kupovina robe radi preprodaje, posrednički poslovi itd. Lice koje uđe u takve poslove ima svojstvo trgovca. Model ovog kriterija je Francusko pravo.

Subjektivni kriterij u obzi uzima svojstvo lica. Trgovcem se definiše lice koje obavlja trgovačku profesiju, a uslove za to je odredio zakon. Model je Njemačko pravo.

Po mješovitom sistemu, pojam trgovca određen je nizom obilježja. Tipičan primjer je Američko pravo, koje alternativno u obzir uzima slijedeća obilježja:

- predmet transakcije – poslovanja određenom robom.- odnos prema ukupnoj transakciji – zanimanje lica koje pokazuje znanje ili vještinu svojstveno predmetu transakcije.- profesija ili zaposlenje lica (agent, broker i sl.).

Sistematizacija subjekata poslovnog prava na osnovu navedenih kriterija je slijedeća:

a) samostalni obrtnik (poduzetnik),b) privredna (trgovačka) društva – društva lica, društva lica i kapitala, te društva kapitala.c) povezana društva – zavisna i subsidijarna.d) finansijske institucije i tržišta kapitala – banke i druge finansijske organizacije, osiguravajuća i reosiguravajuća društva, društva za upravljanje fondovima, berze, te fondovi kao institucionalizovani oblici kapitala.e) mikrokreditne organizacije i agencije za osiguranje depozita.f) javna preduzeća (kompanije).g) zadruge, zadružne organizacije i savezi.h) privredne komore i poslovna udruženja.

Ostala pravna lica (neprofitne organizacije) – udruženja građana, fonadacije i zadužbine i sl.

IV. SAMOSTALNI PODUZETNIK

18. SAMOSTALNI PODUZETNIK - OBRTNIK

Terminologija i pojam. Samostalni poduzetnik (obrtnik) je fizičko lice koje samostalno i trajno pod svojim imenom obavlja dopuštene registrovane djelatnosti u osnovnom i dopunskom zanimanju u cilju postizanja dobiti.

Pravni položaj obrtnika. U našem sistemu je regulisan posebnim Zakonom o obrtu, tako da on ima status posebnog poslovnog subjekta. Individualni poduzetnik moće biti domaće fizičko lice koje ispunjava predviđene uslove. U ovoj ulozi se može javiti i stranac koji ima dozvolu Federalnog organa uz primjenu načela uzajamnosti. Firma individualnog poduzetnika obavezno se ističe na poslovnim prostorijama, odnosno na mjestu gdje se djelatnost obavlja, ako se radi o djelatnostima za koje nije potreban poslovni prostor. Da bi mogao dobiti status obrtnika i obavljati registrovanu djelatnost, individualni poduzetnik mora imati tzv. obrtnicu, tj. dozvolu za rad koju izdaje nadležni Kantonalni, odnosno općinski organ. Obrtnica se upisuje u obrtni registar koji vodi nadležni organ uprave.

24

Page 25: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Djelatnosti koje obrtnici mogu obavljati se prema Zakonu o obrtu dijele na slobodne, vezane i posebne. Slobodne obrtne djelatnosti su one za čije obavljanje se ne traži stručna sposobnost, odnosno sprema ili majstorski ispit samostalnog poduzetnika. Za vezane obrtne djelatnosti potrebni su svi ti elementi, a za obavljanje posebnih obrtnih djelatnosti postoji i dodatni uslov – prethodna pismena saglasnost nadležnog Federalnog ministarstva, što zavisi od vrste djelatnosti.

Uz registrovanu djelatnost samostalni poduzetnik može obavljati i druge djelatnosti, pod uslovom da sporedna djelatnost služi obavljanju registrovane, da njome obrtnik ne ostvaruje više od 25% od godišnjeg prihoda i da je to prijavio organu koji je izdao obrtnicu.

Za razliku od trgovačkih društava, samostalni poduzetnik može privremeno obustaviti obavljanje djelatnosti zbog spriječenosti, bolesti, vršenja vojen i druge javne obaveze, te iz drugih opravdanih razloga. Ti razlozi moraju biti utvrđeni odgovarajućim rješenjem općinskog organa i dostavljeni poreznoj upravi radi umanjenja poreskih obaveza.

Neke djelatnosti se mogu obavljati bez poslovnog prostora, što se reguliše Kantonalnim propisom. A ako se djelatnost obavlja u više poslovnih prostora, koji se nalaze izvan njegovog sjedišta, obrtnik mora imati poslovođu. Vođenje obrta putem poslovođe mora se prijaviti nadležnom upravnom organu, što se upisuje u obrtnički registar.

Za obaveze nastale u pravnom prometu samostalni poduzetnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a za njega solidarno odgovaraju i poslovođe za štetu koja je trećim licima nastala njihovim nezakonitim i protivpravnim poslovanjem.

U pravnoj teoriji i zakonodavstvu poznato je i vođenje zajedničkog obrta – zajednička radnja (kolektivni poduzetnik). Osnivački akt i uslov za registraciju je ugovor 2 ili više fizičkih lica. Na zajedničku radnju primjenjuju se pravila o ortakluku.

Uslovi za obavljanje samostalnog poduzetništva. Se mogu podijeliti na formalne i materijalne. Formalni uslovi su postojanje pismenog zahtjeva i dokaza o postojanju materijalnih uslova.

Materijalni uslovi se mogu podijeliti na opće, dopunske i posebne. U opće spadaju: državljanstvo, poslovna sposobnost, nepostojanje zabrane obavljanja obrtničke djelatnosti i nepostojanje neizmirenih obaveza prema državi. Dopunski materijalni uslovi određuju se posebnim propisima za pojedine djelatnosti, a sastoje se od: posjedovanja poslovnog prostora, opreme, te stručne spreme i osposobljenosti obrtnika ili zaposlenog lica.

Utvrđivanje posebnih materijalni uslova vrši nadležni općinski organ u svakom pojedinom slučaju. Ako se radi o vođenju zajedničke radnje, dodatni uslov je prezentiranje ugovora između lica koja namjeravaju obavljati registrovanu djelatnost.

Prestanak rada samostalnog (individualnog) poduzetnika. Utvrđuje se rješenjem, a može nastupiti odjavom po sili zakona u drugim zakonom određenim slučajevima. Po sili zakona do prestanka može doći u slijedećim slučajevima:

a) smrću ili trajnim gubitkom poslovne sposobnosti poduzetnika, ako nasljednici ne nastave rad.b) kada prestanu prirodni i drugi uslovi za obavljanje djelatnosti (npr. iscrpljena ruda).c) ako je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti.d) danom stupanja samostalnog (individualnog) poduzetnika na izdržavanje zatvorske kazne duže od 6 mjeseci.e) ako je utvrđena ništavost upisa u registar.

25

Page 26: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

V. DRUŠTVA LICA

19. DRUŠTVO SA NEOGRANIČENOM SOLIDARNOM ODGOVORNOŠĆU ČLANOVA (JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO) – D.N.O.

Pojam. Javno trgovačko društvo je poslovni subjekt čiji osnivači za obaveze društva odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Nastaje ugovorom između najmanje 2 osnivača (fizička ili pravna lica). Njegove osnovne karakteristike su:

a) posluje pod personalnom firmoj, tj u firmi se obavezno navode imena svih članova, nekolicine ili ime samo jednog člana uz obaveznu oznaku i „ostali“ (ortaci, partneri).b) firma obavezno sadrži i skraćenicu D.N.O.c) svi članovi društva imaju jednake uloge i ravnopravno upravljaju društvom, s tim što neki član svoje upravljačko pravo može ugovorom u cjelini ili djelomično prenijeti na jednog ili više drugih članova.d) društvo se obavezno registruje i ima pravnu sposobnost.e) za obaveze društva članovi odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom imovinom.

Osnivanje društva. Kao osnivači se mogu pojaviti svi pravni subjekti – domaća i strana lica, fizička ili pravna. Osnivački akt je istovremeno i najviši opći akt društva je osnivački ugovor. Zaključuju ga osnivači u pismenoj formi. Obavezni elementi osnivačkog akta su:

- podatci o osnivačima (imena, adrese, odnosno nazivi i sjedišta).- odredbe o firmi pod kojima posluje društvo (mora sadržavati ime najmanje jednog člana).- sjedište društva.- djelatnost u skladu sa standardnom klasifikacijom djelatnosti ( u nekim djelatnostima se ovaj tip društva ne može osnovati, (npr. u bankarskim i poslovima osiguranja).

Obzirom da je osnivački ugovor istovremeno i najviši pravni akt društva, njime bi trebalo regulisati pitanja osnivačkih uloga, upravljanja i zastupanja, način podjele dobiti i pokrivanja gubitaka, zabranu konkurencije, odgovornost za obaveze društva, pristupanje društvu i istupanje iz društva, te prestanak društva.Pravni subjektivitet društvo stiče registracijom. U postupku osnivanja i registracije se primjenjuje normativni sistem. Prijavu za upis u registar potpisuju svi članovi (osnivači) društva. Imovina društva se ne upisuje u sudski registar, obzirom da članovi odgovaraju za obaveze društva neograničeno solidarno.

20. PRAVNI ODNOSI IZMEĐU ČLANOVA D.N.O

Osnivački kapital i imovina društva. Minimum osnivačkog kapitala nije propisan. Određuje se osnivačkim ugovorom, aon po pravilu predstavlja zbir jednakih uloga osnivača, odnosno članova. Drušvo ima sovju imovinu koja je različita od imovine članova, a sastoji se od osnivačkih uloga članova i ekonomskih vrijednosti koje društvo stekne svojim poslovanjem.

Ulozi članova javnog trgovačkog društva D.N.O. mogu biti u novcu stvarima i pravima, te radu i uslugama. Ulozi su po pravilu jednake vrijednosti, ali se ugovorom može utvrditi i drugačije. Bito je naglasiti da se ugovorom ne može isključiti primjena prinudne zakonske norme o neograničenoj solidarnoj odgovornosti članova.

Javno trgovačko društvo se po pravilu osniva simultano, što znači da su osnivači obavezni odjenom unijeti svoje uloge i to prije upisa društva u javni registar. Međutim, Federalni zakon omogućava da ulozi ne budu uneseni prije registracije društva, već u roku koji je određen osnivačkim ugovorom. Ako rok nije utvrđen ugovorom, zakonom je propisano da je krajnji rok za uplatu, odnosno unošenje uloga 2 mjeseca od dana upisa društva u registar.

26

Page 27: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Osnivačkim ugovorom se mora riješiti i pitanje pravnih posljedica u slučaju da neki od osnivača ne unese ugovoreni ulog u roku. U takvom slučaju moguća su različita rješenja – sporazumno produženje roka, smanjenje osnivačkog kapitala za neuplaćeni dio, povećana uplata od ostalih osnivača ili raskid ugovora. Kašnjenje se može sankcionisati i zateznim kamatama, odnosno ugovornom kaznom.

Ulozi osnivača po pravilu ulaze u imovinu društva, tj. nad njima prestaje vlasništvo ulagača. Izuzetno, ulog u određenim stvarima ulagač može dati samo na korištenje društvu, uz zadržavanje prava vlasništva (lizing ili zakup). Član društva ne može jednostrano smanjiti, povećati niti povući svoj ulog.

Raspolaganje udjelima je pravno moguće, ali je različit režim predviđen za interni i eksterni promet udjela. Naime interni prenos udjela na članove društva je slobodan i može biti na jednog ili više članova u zavisnosti od toga da li je ugovorom omogućeno da udjeli, odnosno ulozii budu različite vrijednosti. Eksterni prenos trećim licima je ograničen, jer članovi društva imaju pravo preče kupovine.

Upravljanje javnim trgovačkim društvom. Svaki član ima pravo i obavezu da upravlja društvom u skladu sa ugovorom. Sadržaj obim i način upravljanja se po pravilu određuje osnivačkim ugovorom. Može se regulisti da društvom upravlja samo jedan član ili nekoliko članova, a mogu upravljati i svi članovi. Pored toga, svaki član može uz saglasnost ostalih članova prenijeti svoje pravo upravljanja i na lica koja nisu članovi društva, pod uslovom da to nije isključeno osnivačkim ugovorom. Pritom je član koji nosi ovlaštenja odgovoran samo za izbor (culpa in eligendo), a ne i za rad izabranog lica.

Termin upravljanja društvom odgovara i terminu vođenja poslova društva. Način vođenja poslova može biti organizovano kao pojedinačno (individualno) i skupno (kolektivno) poslovodstvo. Ako osnivačkim ugovorom nije izričito regulisano drugačije, pretpostavlja se da je vođenje poslova individualno, što podrazumijeva da je svaki od ovlaštenih članova u mogućnosti samo voditi cjelokupno poslovanje društva.

Međutim, ako se neki od članova koji imaju ovlaštenje na upravljanje, odnosno poslovodstvo, protive preduzimanju neke radnje, ostali članovi nemaju pravo preduzeti takvu radnju (pravo protivljenja i pravo veta). Pravom protivljenja se ne može poslužiti član koji je svoje ovlaštenje na upravljanje i vođenje prenio na druge članove društva ili na treća lica. Bitno je naglasiti da protivljenje nije dopušteno, ako je preduzimanje mjera i radnji nužno za opstanak društva ili njegove imovine. Ako član društva uprkos protivljenju (vetu) drugih ovlaštenih članova preduzima radnju ili pravni posao, odogovran je za štetu koju je prouzrokovao takvim postupanjem i zbog toga može biti isključen iz društva. Istovremeno, preduzeta radnja je punovažna prema trećim licima, iz razloga pravne sigurnosti.

Skupno (kolektivno) poslovodstvo podrazumijeva upravljanje i vođenje poslova od strane svih ovlaštenih članova zajedno, tj. za preduzimanje svakog posla potrebna je saglasnost tih članova. Skupno poslovodstvo je izuzetak i mora se utvrditi osnivačkim ugovorom. Saglasnost se traži za svaki pojedini posao, odnosno ne može se dati unaprijed za sve buduće poslove. Izuzetno jedal ili nekolicina ovlaštenih članova mogu i bez saglasnosti ostalih članova preduzeti neku radnju u slučaju kašnjenja društva u izvršavanju dospjelih obaveza ili radi izbjegavanja nastanka štete.

Obzirom da su odredbe o načinu organizovanja poslovnog organa i izvšravanju poslovodne funkcije dispozitivne prirode, mogu se ugovoriti i drugi načini vođenja poslova.

27

Page 28: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Po obimu ovlaštenja u vođenju poslovodne funkcije razlikuju se redovno i vanredno poslovodstvo. Redovno se odnosi na uobičajeno poslovanje društva u okviru registrovane djelatnosti, a vanredno je odno koje prelazi okvire redovno poslovanja – (npr. raspolaganje nekretninama društva, osnivanje podružnice, transformacija i statusne promjene i sl.). Za sve poslove vanrednog poslovanja mora postojati saglasnost svih članova društva. U praksi je teško precizirati koji su poslovi redovni, a koji vanredni, tako da to predstavlja faktičko pitanje.

Za davanje prokure u javnom trgovačkom društvu je potrebna saglasnost svih članova ovlaštenih za poslovanje društva. Izuzetno, ako postoji opasnost od odgađanja, prokuristu može postaviti svaki član društva i on ima pojedinačno poslovodstvol. S druge strane prokuru može opozvati svaki član poslovodstva. Svaki član društva ima pravo da bude informiran o svim poslovima i da ostvari uvid u poslovne knjige i isprave društva.

U većini pravnih sistema prihvaćeno je načelo jednoglasnosti pri donošenju odluka. Međutim osnivačkim ugovorom se može predvidjeti i donošenje odluka većinom glasova.

Pravo na dobit i pokrivanje gubitaka društva. Članovi javnog trgovačkog društva imaju pravo na dobit i obavezu pokrivanja gubitaka u jednakim iznosima, ako ugovorom nije predviđeno drugačije. Dobit i gubitak se mogu dijeliti po 2 principa: kapitalnom i personalnom ili kombinacijom jednog ili drugog.

Kapitalni način podrazumijeva da se jedan dio (obično 1/3) ukupne dobiti društva za tekuću poslovonu godinu dijeli na članove društva srazmjerno njihovim udjelima u kapitalu. Po ovom načelu, oni čiji je ulog u radu i uslugama su bez učešća u dobiti.

Personalni princip se primjenjuje na preostali dio godišnje dobiti, tako što se prvo pokrije eventualni poslovni gubitak društva, pa se ostatak dijeli na sve članove društva u jednakim iznosima „po glavama“. Bitno je naglasiti da je jednom utvrđeni omjer u raspodjeli dobiti i pokrivanju gubitaka stalan i može se promijeniti samo izmjenom osnivačkog ugovora.

Ugovorom se može predvidjeti da članovi društva čiji se ulog sastoji isključivo od rada i usluga učestvuju samo u podjeli dobiti, tj. da ne učestvuju u snošenju gubitaka. Međutim, ništave su klauzule koje obavezuju članove samo u snošenju poslovnih gubitaka društva. Takođe su nedopuštene klauzule prema kojima članovi društva čiji se ulog sastoji isključivo iz novca, stvari i prava učestvuju samo u podjeli dobiti društva (zabrana lavovske klauzule).

Zabrana konkurencije ispoljava se u 2 pravca:

a) zabrana djelatnosti – član javnog trgovačkog društva ne može bez izričite saglasnosti ostalih članova voditi izva društva poslove iz registrovane djelatnosti društva.

b) zabrana članstva – član javnog trgovačkog društva ne može biti član drugog trgovačkog društva u kome je lično odgovoran, tj. ne može bez saglasnosti ostalih članova postati član nekog drugog javnog trgovačkog društva, komplementar u komanditnom društvu, nisti samostalni obrtnik.

Institut zabrane konkurencije traje dok postoji društvo, a ugovorom se može i produžiti, ali najduže na 2 godine, od dana gubitka članstva ili svojstva na koje se zabrana odnosi. U slučaju povrede odredaba o zabrani konkurencije, društvo ima osnov da traži:

- nadoknadu štete.- ustupanje poslova kao da su zaključeni za društvo.- prenos ostvarene koristi ili prava iz zaključenih poslova od lica koje je prekršilo zabranu.

28

Page 29: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Istupanje iz društva i pristupanje društvu. Postoje 3 osnovna načina prestanka članstva u društvu i to:

- dobrovoljnim – istupanjem ili otkazom člana ako je društvo osnovano na neodređeno vrijeme. Otkazni rok traje najmanje 6 mjeseci i mora isticati posljednjeg dana poslovne godine. Otkaz mora biti pismen, jasan i bezuslovan. Može se opozvati, ali opoziv mora stići prije samog otkaza ili istovremeno sa njim.

- isključenjem člana iz društva – ovo pitanje u većini prava nije detaljno regulisano, pa se mora urediti osnivačkim ugovorom.

- neovisno od volje članova društva – usljed smrti ili gubitka poslovne sposobnosti fizičkog lica, ili stečaja pravnog lica.

Član društva kome je prestalo članstvo odgovara za obaveze društva nastale do trenutka prestanka njegovog članstva. S druge strane, ovlašten je od društva zahtijevati obračun na kraju svake poslovne godine i isplatu dobiti koja mu pripada, sve dok ne završe poslovi koji su zaključeni do trenutka prestanka njegovog članstva.

Status člana javnog trgovačkog društva se po pravilu može steći i naknadnim pristupanjem uz saglasnost svih članova.

Pravni odnosi društva i članova prema trećim licima. Načelno svaki član je ex lege ovlašten za zastupanje društva, ali se osnivačkim ugovorom može regulisati drugačije. U takvom slučaju se u javni registar obavezno upisuju članovi koji su ovlašteni za zastupanje, s tim da zahtjev za upis potpisuju svi članovi društva.

Zastupanje javnog trgovačkog društva može biti pojedinačno i skupno. Prezumira se pojedinačno. Skupno zastupništvo se ugovorom može regulisati u 2 varijante: kao skupno zastupništvo svih članova društva i kao skupno zastupništvo samo nekih članova, ali najmanje 2.

Osnivačkim ugovorom jemoguće da se iz zastupanje isključe svi članovi, tako da društvo zastupa jedan ili više prokurista. U ovom slučaju se ugovorom može regulisati i da članovi društva koji su ovlašteni pojedinačno zastupanje mogu društvo zastupati samo zajedno sa prokuristom. Kod skupnog zastupanja moguće je zastupanje zajedno sa prokuristom.

Član društva kao ovlašteni zastupnik može preduzimati sve pravne radnje, uključujući i raspolaganje nekretninama. Njegova ovlaštenja se mogu ograničiti ugovorom, s tim što ta ograničenja nemaju prema savjesnim trećim licima, već djeluju samo unutar društva. Bitno je naglasiti da članovi društva koji su ovlašteni za zastupanje ne mogu preduzimati pravne radnje kojima bi se mijenjao pravni status D.N.O.

Odgovornost za obaveze društva. Javno trgovačko društvo kao poslovnopravni subjekt odgovara neograničeno za svoje obaveze. Osim toga, za obaveze društva njegovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom (svojom ali ne i imovinom drugih lica sa kojima žive). Ta odgovornost je zakonska i ne može se isključiti niti ograničiti voljom članova.

Odgovornost člana društva po svojoj pravnoj prirodi je solidarno jemstvo. Povjerilac može zatražiti ispunjenje obaveze od društva kao glavnog dužnika, od člana kao jemca ili od oba subjekta istovremeno s tim što povjerilac mora protiv svakog od njih izdejstvovati izvršni naslov.

29

Page 30: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Član društva koji je istupio iz društva je odgovoran za obaveze društva koje su nastale za vrijeme njegovog članstva. S druge strane, novi član društva će odgovarati i za obaveze društva koje su nastale prije njegovog pristupanja.

Prestanak javnog trgovačkog društva. Na prestanak ovog tipa društva primjenjuju se opća pravila koja važe i za ostale oblike trgovačkih društava. S tim u vezi, opći osnovi za prestanak društva su:

a) istek vremena na koje je društvo osnovano,b) statusne promjene, (spajanje, pripajanje, podjela)c) stečaj i likvidacija,d) odluka suda na osnovu zahtjeva nadležnog organa ili zainteresiranog lica (ako ne posluje duže od 2 godine ili ako ne postoje zakonski uslovi za njegovo dalje postojanje u obliku u kome je osnovano).e) odlukom članova društva.

Mogući posebni osnovi za prestanak javnog trgovačkog društva su:

a) pismeni zahtjev jednog člana društva za istupanje iz društva ili raskid ugovora zaklučenog na neodređeno vrijeme, ako ugovorom nije drugačije regulisano.b) smrt člana društva, osim ako ugovor omogućava da nasljednik postane član,c) prastanak pravnog lica kao člana društva,d) gubitak ili prestanak pravne sposobnosti jednog od članova društva,e) odluka suda o prestanku društva.

21. KOMANDITNO DRUŠTVO (K.D.)

Pojam i karakteristike. Komanditno društvo je tip trgovačkog društva u kome postoje 2 kategorije članova. Komplementari (javni članovi) i komanditori (tajni članovi). Društvo mora imati najmanje 2 člana. Jednog komplementara i jednog komanditora, a maksimalan broj članova nije ograničen. Članovi društva mogu biti, domaća i strana, fizička i pravna lica. Zakon ne propisuje minimalni osnivački kapital. Ulozi članova mogu biti u novcu, stvarima i pravima. Ulozi komplementara mogu biti u radu i uslugama, a ulozi komanditora ne.

Komplementari učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva u skladu sa osnivačkim ugovorom. Istovremeno oni za obaveze društva odgovaraju, neograničeno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Komanditori ne učestvuju u upravljanju, zastupanju i predstavljanju društva, niti odgovaraju za obaveze društva.

Društvo posluje i vodi se pod personalnom firmom, imenom jednog, više ili svih komplementara. Imena komanditora se ne mogu unositi u firmu, a ako se to učini oni odgovaraju kao komplementari. Firma mora sadržavati i oznaku oblika ovog društva u vidu skraćenice KD.

Osnivanje komanditnog društva. Društvo se osniva pismenim ugovorom, koji zaključuju osnivači. Ugovor je formalan, a zakonom je određen njegov minimalni sadržaj:

- firma i sjedište,- imena i adrese odnosno nazivi i sjedišta osnivača,- određenje koji članovi su komplementari, a koji komanditori,- vrsta i vrijednost uloga svakog člana,- djelatnost društva.

30

Page 31: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Uz navedene elemente, ugovor treba sadržavati i odredbe o načinu podjele dobiti i pokrivanja gubitaka, načinu upravljanja društvom, prestanku članstva, prometu udjelima i prestanku društva.

Ugovor moraju potpisati svi članovi, ako ga oni sačinjavaju, a u slučaju da ga sačini javni bilježnik (notar), važe pravila kao i kod osnivanja javnog trgovačkog društva – ugovor ima status javne (notarske) isprave, a za njegovu punovažnost su mjerodavna pravila obligacionog prava.

Ugovorom se mora utvrditi i ukupna visina osnivačkog kapitala društva, sa rokom uplate. Ako rok nije ugovoren, pravilo je da je rok najviše 2 mjeseca nakon upisa društva u registar. Ulozi bi u pravilu trebali biti plaćeni do registracije društva, jer je logično da društvo ima osnivačku imovinu. Ona se u trenutku osnivanja može sastojati, samo iz uloga komanditora, a komplementari svoje uloge mogu uplatiti i naknadno, ali u ugovorenom roku.

Registracija društva kod suda ima konstitutivan učinak. Prijavu za upis moraju potpisati svi članovi.

Pravni odnosi između članova. Osnivački kapital se utvrđuje ugovorom, jer zakon nije propisao minimum osnivačkog kapitala. Svoje uloge osnivači moraju unijeti u ugovorenom roku. Uneseni ulozi postaju imovina društva.

Raspolaganje udjelima komanditnog društva. Interni prenos udjela među članovima iste kategorije je u principu slobodan. Prenosom između različitih kategorija mijenja se broj komplementara, odnosno komanditora.

Eksterni prenos udjela je ograničen kogentnim normama. Za prenos udjela od strane komplementara potrebna je saglasnost svih članova društva i komplementara i komanditora. Isto važi i za prenos udjela komanditora na treća lica, ali se za komanditore ugovorom može predvidjeti i drugačije. Pravilo je da kod eksternog prenosa udjelima, ostali članovi društva imaju pravo preče kupovine.

Upravljanje komanditnim društvom. Komanditnim društvom upravljaju komplementari, svi, nekolicina ili jedan od njih, što se reguliše ugovorom. Upravljanje se uz saglasnost svih komplementara može povjeriti i trećem licu. Ako društvom upravlja samo jedan ili nekolicina komplementara za vanredne poslove mora tražiti saglasnost svih ostalih komplementara.

Komanditori ne mogu učestvovati u upravljanju društvom, niti se mogu protiviti odlukama komplementara u okviru redovnog poslovanja društva. Protivljenje komanditora dopušteno je samo kod odluka u vanrednom poslovanju. Pored ovoga, komanditori imaju pravo uvida u poslovne knjige i isprave društva, te godišnji finansijski izvještaj.

Učešće u dobiti i snošenju poslovnog rizika komanditnog društva. Ako ugovorom nije drugačije regulisano dobit među komplementarima se dijeli na jednake dijelove, a dio dobiti namijenjen komanditorima se njima dijeli srazmjerno njihovim ulozima. Ista pravila primjenjiva su i na pokriće gubitaka.

Zabrana konkurencije se odnosi na komplementare, a ne na komanditore. Članovi društva mogu osnivačkim ugovorom regulisati i drugačije.

Pravni odnosi prema trećim licima. Komanditno društvo ex lege zastupa svaki komplementar, ako guvorom nije predviđeno drugačije. Neki komplementari se mogu isključiti iz zastupanja, što se obavezno upisuje u sudski registar. Komanditori ne mogu zastupati društvo, jer bi to bilo suprotno kogentnim normama.

31

Page 32: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Međutim, nema pravnih prepreka da se komanditorima da posebna punomoć ili trgovačka prokura. Komanditor koji bez ovlaštenja zaključi ugovor u ime društva, odgovara za obaveze iz tako zaključenog ugovora kao komplementar, tj. neograničeno solidarno.

Za obaveze društva primarno odgovara društvo, a supsidijarno, solidarno i neograničeno komplementari. Komanditori snose rizik samo do visine svog uloga. Izuzetno, postoje slučajevi i kada komanditori odgovaraju za obaveze komanditnog društva i to:

- ako je u firmu upisano ime komanditora,- ako je komanditor preduzeo akt zastupanja,- za obaveze koje se za društvo nastale prije upisa u sudski registar, a komanditor je pristao na njih.

Prestanak komanditnog društva. Može nastupiti iz istih razloga kao i prestanak javnog trgovačkog društva, samo kada je u pitanju promjena statusa komplementara. Što se tiče komanditora, komanditno društvo neće prestati u slučaju prestanka članstva komanditora. Međutim, komanditno društvo može promijeniti oblik prestankom članstva svih komanditora (nastaje D.N.O.). Komanditno društvo se može transformisati u komanditno društvo na dionice (akcije).

22. KOMANDITNO DRUŠTVO NA DIONICE (AKCIJE)

Pojam. Komanditno društvo na dionice se može definisati kao poseban oblik društva u kome postoje posebne kategorije članova. Komplementari i komanditori dioničari. Na komplementare se primjenjuju pravila koja važe i u prostom komanditnom društvu, a na komanditore dioničare pravila koja važe za dioničko društvo.

Osnivanje i upravljanje. Društvo može nastati na 2 načina: osnivanjem ili promjenom oblika prethodnog komanditnog društva. Pravilo je da osnivači mogu biti domaća pravna i fizička lica, najmanje 1 komplementar i 1 komanditor dioničar. Ugovor o osnovanju komanditnog društva na dionice obavezno se sastavlja u pisanoj formi i sadrži elemente, koji su određeni za obično komanditno društvo, kao i odredbe o dionicama (vrsta, serija, prava komanditora dioničara, raspodjela, prenos dionica itd.).

Organi upravljanja. Zbog mješovite pravne prirode KDD, moraju se uskladiti zakonska i ugovorna rješenja kada je u pitanju upravljanje. Po pravilu se u uporednim pravima predviđa donošenje statuta i skupštine, odnosno nadzornog odbora, kao organa dioničara (kako dioničara komanditora, tako i dioničara komplementara). Osim toga, komplementari u KDD ustvari su uprava (menadžment) društva, koja vodi poslovanje i zastupanje društva.

Raspolaganje udjelima i dionicama KDD. Komplementari svoje udjele mogu prenositi na istom režimu koji važi u prostom komanditnom društvu. Prenos udjela (dionica) od strane komanditora dioničara načelno je slobodan.

Učešće u dobiti i snošenje rizika. Komanditori akcionari po pravilu učestvuju u dobiti po kapitalnom načelu. Komplementari pored kapitalnog načela mogu u dobiti učestvovati i po drugim kriterijima, ako je to predviđeno ugovorom ili statutom. Snošenje rizika je kao i u prostom komanditnom društvu.

Prestanak komanditnog društva na dionice. Može nastupiti kao i kod drugih privrednih subjekata: stečajem, odlukom organa upravljanja, statusnim promjenama, protekom vremena,

32

Page 33: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

zabranom rada, odlukom suda i sl. Ako u društvu ostane samo jedna kategorija članova, ono bi moralo promijeniti oblik.

VI. DRUŠTVO KAPITALA

23. DIONIČKO DRUŠTVO

Dioničko društvo je poseban oblik privrednog društva čiji osnovni kapital je unaprijed podijeljen na dionice i koje za obaveze u prometu odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Dioničari odgovaraju za obaveze društva, osim u slučajevima zloupotrebe koji su ranije spomenuti.

Karakteristike. DD je društvo kapitala. Može ga osnovati jedni ili više domaćih ili stranih fizičkih i pravnih lica. Ulozi dioničara ne moraju biti jednaki izražavaju se u dionicama koje su sastavni dio osnovnog kapitala. Minimalni osnovni kapital je 50.000 KM. To je opći minimum, a posebnim zakonima se može propisati drugačije. Za banke npr. taj osnovni kapital je 15 miliona, a za osiguravajuća društva 1 ili 2 miliona u zavisnosti od toga da li se društvo bavi samo poslovima osiguranja života ili i drugim poslovima osiguranja, odnosno reosiguranjem.

Osnovni kapital je podijeljen na dionice čiji nominalni zbir čini osnovnu glavnicu društva. Dionice su investicioni vrijednosni papiri čiji promet je po pravilu slobodan. Promjena imaoca dionica nema pravno-ekonomskog uticaja na rad društva. DD posluje pod realnom firmom vezanom za djelatnost društva. Firma mora sadržavati i oznaku DD, te posebne organe upravljanja (skupštinu) i nadzorni odbor. Osniva se ugovorom ili odlukom ili na osnovu osnivačkog akta, a mora imati i statut kao najviši akt DD.

Osnivanje dioničkog društva. Osnivački akt društva je ugovor ili odluka o osnivanju, što zavisi od osnivača. Osnivač je svako lice koje potpiše ugovor o osnivanju i otkupi osnivačke dionice. Dioničari koji kupe dionice narednih emisija postaju članovi društva, ali nisu osnivači. Načelno za osnivanje DD se primjenjuje normativni sistem, a izuzeci postoje u zakonom određenim slučajevima, (dozvolu za osnivanje banke ili otvaranje filijale strane banke u zemlji daje Agencija za bankarstvo, odobrenje za rad DD za osiguranje daje Ured za nadzor, odnosno Ministarstvo finansija).

Postoje 3 opća uslova za osnivanje DD: osnivački akt, osnovna glavnica i upis društva u registar.

Osnovni elementi osnivačkog akta su:

a) imena i adrese osnivača, odnosno nazivi i sjedišta,b) statusna obilježja društva, firma sjedište, djelatnost i jedinstveni identifikacijski broj.c) iznos osnovnog kapitala društva.d) ukupan broj, klasa i nominalna vrijednost dionica.e) podaci o ulozima osnivača u stvarima i pravima, kao i broju dionica, koje su uplaćene tim ulozima.f) postupak i rokovi prodaje, te banka kod koje se vrši uplata dionica.g) prava i obaveze osnivača.i) troškovi osnivanja i pravne posljedice neupisivanja ili neuplaćivanja dionica.j) način rješavanja sporova između osnivača.k) podatci o licu koje predstavlja i vrši radnje za buduće DD.

Ugovor o osnivanju društva moraju potpisati svi osnivači i legalizirati potpise kod nadležnih organa ili priložiti ovjerene punomići, ako su ugovor potpisali punomoćnici. Međutim, u

33

Page 34: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

skladu sa našim Zakonom o notarima, notari su jedini nadležni sačinjavati ili ovjeravati ugovore o osnivanju privrednih društava i utvršivanju statuta, kao i njihove promjene. U tom slučaju, osnivački akt privrednih društava imaju svojstvo javne isprave.Načini osnivanja DD. Su simultani i sukcesivni. Simultani postoji kada osnivači (masimalno 40) ili određeni krug kupaca prilikom potpisivanja osnivačkog ugovora preuzmu sve dionice društva koje se osniva, bez upućivanja javnog poziva na upis i uplatu dionica. Kod simultanog osnivanja nije potrebna prethodna dozvole Komisije za vrijednosne papire, jer se radi o emisiji dionica putem zatvorene prodaje.

Prije upisa društva u registar, osnivači su dužni u cjelosti uplatiti osnivački kapital. Zakonom određeni novčani minimum je 50.000 KM.

Sukcesivni način osnivanja postoji kada osnivači upute javni poziv za upis i uplatu dionica uz prethodno odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Osnovna glavnice društva konstituira se iz uloga osnivača i lica koja su prihvatila javni poziv. Zakoni redovno traže da osnivači obavezno preuzmu jedan dio dionica, tj. ne mogu se sve osnivačke dionice ponuditi u javnoj prodaji.

Kod sukcesivnog načina osnivanja, osnivači moraju podnijeti zahtjev Komisiji za odobrenje javne ponude dionica. Uz zahtjev se prilaže: ugovor o osnivanju društva, prijedlog statuta i prijedlog prospekta sa detaljnim podatcima o dionicama budućeg DD. Komisija u roku od 30 dana donosi rješenje o odobrenju emisije dionica putem javne prodaje. U slučaju šutnje Komisije, može se pokrenuti upravni spor.

Po dobijanju odobrenja, u službenom glasilu i najmanje u jednom dnevnom listu osnivači objavljuju javni poziv za upis i uplatu dionica i prospekt. Rok za upis ne može biti duži od 90 dana od dana objavljivanja poziva.

Upis i uplata dionica vrši se peko poslovne banke kao depozitara, sa kojom su osnivači zaključili poseban ugovor. Banka izdaje privremene potvrde o upisu i uplati dionica (privremenice). Nakon uplate pune cijene upisanih dionica i registracije društva, upisniku na osnovu privremenice pripada pravo na dionice. Depozitar sačinjava izvještaj o broju i iznosu upisanih i uplaćenih dionica, koji dostavlja Komisiji i osnivačima društva. Komisija na osnovu izvještaja donosi rješenje da je javna ponuda dionica uspjela (ako jeste). U roku od 15 dana od dana prijema rješenja Komisije da je javna ponuda uspjela, osnivači DD moraju objaviti izvještaj o broju upisanih i uplaćenih dionica u najmanje jednom dnevnom listu.

U slučaju prekomjernog upisa, osnivači moraju odbiti prekomjerni upis i vratiti novac uplatiocima, jer upis ne može biti veći od onog koji je dozvoljen aktom Komisije i utvršen u osnivačkom aktu DD. Ako u objavljenom roku nisu upisane sve dionice, osnivači i ostali upisnici mogu preostale dionice uplatiti u naknadnom roku, najkasnije 15 dana od isteka objavljenog roka za upis. Ako ni u naknadnom roku nisu upisane sve dionice, smatra se da osnivanje DD javnom ponudom nije uspjelo. Osnivači su u tom slučaju obavezni objaviti izvještaj u neuspjelom osnivanju i u kratkom roku vratiti upisnicima izvršene uplate s kamatom, uz solidarnu odgovornost.

U pravnoj teoriji poznato je i tzv. kvalifikovano osnivanje, koje nije poseban način osnivanja, jer simultani i sukcesivni načini mogu biti kvalifikovani. Kvalifikovano osnivanje društva postoji, ako osnivači ugovore da svi ili neki od upisnika umjesto novcem svoje dionice plate ulogom u naturi (nekretnine, mašine, oprema, prava industrijske svojine i sl.). Po zakonu o preduzećima, na taj način može biti konstituisano najviše ¾ osnovne glavnice.

Osnivačka skupština dioničkog društva. Obavezno se saziva od strane osnivača i to u roku od 60 dana od dana prijema rješenja Komisije o uspjelom upisu dionica. Zakazuje se javnim

34

Page 35: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

oglasom, sa utvršenim dnevnim redom i materijalom u koji upisnici dionica moraju imati uvid. Kada skupština privi put saziva sjednicu kvorum čine dioničari koji predstavljaju 1/2 ukupnog broja dionica sa pravom glasa. Ako nema kvoruma, skupština se ponovo saziva i kvorum čine dioničari koji predstavljaju 1/3 ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

Osnivačka skupština usvaja izvještaj o osnivanju društva, usvaja prvi statut društva, bira predsjednika skupštine, imenuje prve članove nadzornog odbora i potvrđuje vrijednost uloga u stvarima i pravima, utvrđuje broj dionica emitovanih po tom osnovu. Odluke donosi prostom većinom, osim usvajanja statuta za što je potrebna dvotrećinska većina.

Uprava DD je obavezna da najkasnije 15 dana od dana održavanja osnivačke skupštine podnese zahtjev za upis u registar emitenata vrijednosnih papira kod Komisije.

Statut je najviši akt dioničkog društva. Po pravilu sadržai identična rješenja kao i osnivački akt, ali ne smije odstupati. Obavezni elementi statuta su:

- firma, sjedište i djelatnost društva,- iznos osnovnog kapitala, klasa broj i nominalna vrijednost dionica,- oznaka vrste dionica, kao i to da li su izdate na ime ili na donosioca,- broj glasova po klasi dionica,- postupak u slučaju neuplate upisanih dionica,- način smanjenja i povećanja osnovnog kapitala,- podjela dobiti i pokrivanja gubitaka,- način formiranja i korištenja fonda rezervi,- način sazivanja skupštine i donošenja odluka,- način formiranja i korištenja fonda rezervi,- način sazivanja skupštine i donošenja odluka,- sastav, nači imenovanja i razrješenja, ovlaštenja nadzornog odbora i uprave društva,- postupak statusnih promjena i promjene oblika društva,- prestanak društva,- postupak izmjena i dopuna statuta.

Registracija dioničkog društva. Kada se ispune zakonski uslovi, DD se obavezno upisuje u sudski ili registar društava, na zahtjev uprave društva. Registracijom stiče pravni subjektivitet.

Osnovni kapital dioničko društva. Formira se iz uloga i uplata dionica. Minimum je 50.000 KM. Određuje se statutom, pa svaka njegova promjena povlači promjenu statuta. Uplaćuje se u domaćoj valuti, s tim što se može i preračunavati. Minimalni nominalni iznos dionice je 10 KM. Ulozi osnovača se mogu sastojati od novca, stvari i prava, a osnovni kapital se iskazuje u novčanoj vrijednosti.

Cijena dionice nakon emitovanja ne može biti manja od njene nominalne vrijednosti, tj. zabranjeno je izdavanje i prodaja dionica ispod „ispod pari“ cijene. Razlog tome je ostvarivanje planiranog osnivačkog kapitala, koji predstavlja zbir nominalnih vrijednosti dionica. Međutim, suprotno je moguće, tj. dionice se mogu emitovati „ispod pari“ cijene. Razlika između cijene dionica i njihove nominalne vrijednosti (agio) je dionička premija koja nije sastavni dio osnovnog kapitala, već kapitalna dobit društva, koja se u bilansu iskazuje odvojeno.

Javna ponuda dionica može se vršiti na 2 načina: po fiksnoj cijeni i na tenderu. U prvom slučaju cijena je fiksna, a u drugom ona predstavlja minimalnu cijenu po kojoj upisnici daju ponude, a dionica se prodaje po najvišoj ponuđenoj cijeni po kojoj se mogu prodati sve dionice. Tržišna kupoprodajna cijena je ona po kojj je moguće prodati sve dionice i nju su

35

Page 36: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

dužni platiti svi upisnici, bez obzira na pojedinačne ponude (pravilo je da se svi dioničaji jednako tretiraju).Povećanje i smanjenje osnovnog kapitala DD. Povećanje se vrši na osnovu odluke koju na prijedlog nadzornog odbora, donosi skupština 2/3 većinom obzirom da ono podrazumijeva i izmjenu statuta. Povećanje se može izvršiti na više načina:

- emisijom novih dionica, - uslovnim povećanjem, - povećanjem iz vlastitih sredstava i - integrisanim povećanjem.

- Emisija novih dionica je redovan način povećanja osnovnog kapitala. Moguća je samo ako su sve dionice društva ranijih emisija uplaćene u cjelini. Postojeći dioničari imaju zakonsko pravo preče kupovine. Ono se može odlukom skupštine za pojedinačne emisije isključiti ili ograničiti. Pravilo je da su novi ulozi u novcu.

- Uslovno povećanje kapitala društva. Pod uslovnim povećanjem kapitala podrazumijeva se konverzija potraživanja u trajne uloge. Naime uz saglasnost povjerilaca društva, njihova potraživanja, se mogu pretvoriti u trajne uloge, odnosno dionice, tako da praktično i nema stvarnog povećanja osnovnog kapitala.

- Povećanje iz vlastiti sredstava se po pravilu može vršiti samo iz rezervnog fondna društva i samo za iznos iznad zakonske obaveze rezervi 25% fonda. Odluku donosi skupština 2/3 većinom. U odluci se navodi da li se povećanje vrši srazmjernim povećanjem nominalne vrijednosti dionica ili emisijom novih besplatnih dionica. Pravni osnov za donošenje odluke o povećanju može biti samo finansijski izvještaj sa izvještajem revizora o pozitivnom poslovanju koji ne može biti stariji od 3 mjeseca.

- Integrisano povećanje osnovnog kapitala vrši se emisijomnovih dionica u nepovoljnim uslovima, zbog poremećaja na tržištu. Cilj ovakve emisije je dodatno prikupljanje novčanih sredstava u uslovima poremećaja na tržitu. Pravilo je da u takvim uslovima prodajna cijena dionica bude niža od njihove nominalne vrijednosti. Razlika između prodajne i nominalne vrijednosti snosi društvo na teret vlastitih sredstava. (npr. ako je nominalna vrijednost dionice 10 km, a prodajna cijena 7 KM, društvo je dužno za svaku dionicu doplatiti iznos od 3 KM).

Smanjenje osnovnog kapitala. Nastaje iz ekonomskih razloga, radi pokrića gubitaka. Vrši se na osnovu odluke skupštine društva, donesene 2/3 većinom, a ne može se izvšiti ispod zakonskog minimuma. Društvo je obavezno o smanjenju obavijestiti povjerioce, koji mogu tražiti obezbjeđenje za svoja dospjela potraživanja.

Postupak smanjenja osnovnog kapitala provodi se slijedećim redosljedom:

a) povlačenjem vlastitih dionica.b) smanjenjem nominalne vrijednosti dionica, koje drže dioničari, do minimalnog iznosa 10 KM.c) otkupom i povlačenjem ostalih dionica od dioničara.d) odustajanjem od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene do dana donošenja odluke o smanjenju osnovnog kapitala.

Smanjenje osnovnog kapitala može biti nominalno i efektivno, a razlika se ogleda u tome da li se dobija naknada iz imovine društva ili ne. Nominalno umanjenje obuhvata povlaćenje vlastitih dionica i smanjenje nominalne vrijednosti svih izdatih dionica. Efektivno, smanjenje uz isplatu naknade dioničarima obuhvata otkup i povlačenje ostalih dionica (osim vlastitih), te odustajanje od emisije dionica koje nisu u cjelini plaćene i povlačenje izdatih privremenica.

36

Page 37: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

U specifičnim slučajevima u cilju obezbjeđenja minimalnog iznosa osnovnog kapitala, pribjegava se istovremenom povećanju i smanjenju osnovnog kapitala. Takvu odluku skupština dioničara može donijeti u 3 slučaja:

a) ako se osnovni kapital smanjuje odustajanjem od emisije dionica koje nisu uplaćene.b) radi naknade poslovnog gubitka i c) radi prenosa osnovnog kapitala u fond rezervi (najviše 10% osnovnog kapitala) za pokriće gubitaka.

Kod istovremenog povećanja i smanjenja osnovnog kapitala, ako se ne obezbijedi minimalni iznos kapitala DD društvo se mora transformisati u pravno mogući oblik DOO. U suprotnom prestaje sa radom, zbog nepostojanja zakonskih pretpostavki za status DD.

24. DIONICE I DIONIČARI

Dionice (akcije). Dionica je dugoročni vrijednosni papi koji emituje dioničko društvo i kojom se izražava dio osnovnog kapitala društva i pravo članstva u dioničkom društvu. Svaka dionica glasi na određeni nominalni iznos, koji u našem pravu, ne može biti manji od 10 KM. Nominalna vrijdnost dionica po pravilu se razlikuje od njene tržišne vrijednosti. Promjena tržišne vrijednosti utiče na vrijednost dioničara, ali ne i na osnovni kapital DD niti na obaveze društva po osnovu emitovane dionice.

Pravne karakteristike dionce, proizilaze iz njene funkcije kao korporativnog papira, a sastoji se u slijedećem:

a) izdavalac može biti samo registrovano DD ili KDD.b) Dionica je dugoročni investicioni papir čija ekonomska funkcija jeste akumulacija kapitala.c) Dionica je pisana isprava (certifikat). Dionice su deponovane, a u pravnom prometu se pojavljuju u obliku elektronskih zapisa kod Registra. Umjesto dionice u materijalnom obliku, imalac svoje vlasništvo dokazuje certifikatom koji izdaje Registar. d) Dionica je korporativni papir koji nosi varijabilni prihod (dividendu, superdividendu), za razliku od obveznice koja u principu nosi fiksni prihod. Prihod dioničara zavisi od zarade društva.e) Dionica je nedjeljiva hartija od vrijednosti. Ako više lica naslijedi dionicu, nasljednici mogu natupiti prema društvu ili odrediti punomićnika koji će u njihovo ime vršiti prava. Prema tome, nedjeljivost dionice ne isključuje mogučnost da na jednoj dionici ima više ovlaštenika.f) Dionica je prenosiv (negocijabilan) papir. Prenosi se danom zaključenja pravnog posla o prenou vlasništva, s tim što Registar vrši prenos vlasništva upisom na račun novog imaoca.g) Dionica je zamjenjiva hartija od vrijednosti (bitna je vrsta i obim prava koja sadrži, a ne serija i kontrolni broj).

Članska prava i obaveze dioničara. Članska prava se po pravilu dijele na upravljačka i imovinska. Upravljačka prava obuhvataja:

a) učešće u radu skupštine društva (lično ili putm punomoćnika).b) pravo glasa po principu 1 dionica, 1 glas.c) podnošenje zahtjeva za sazivanje skupštine društva.d) pravo izmjene dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine.e) uvid u isprave i dokumnenta društva o poslovanju.f) pravo pobijanja odluka skupštine društva.g) pravo učešća u izboru upravnog/nadzornog odbora (aktivno i pasivno).h) informiranje o radu i poslovanju DD.

37

Page 38: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Imovinska prava uključuju pravo na dividende, promet dionicama, pravo preče kupovine prilikom emisije novih dionica, te učešće u podjeli ostatka stečajne ili likvidacione mase u slučaju stečaja ili likvidacije.

Klase dionica. Dionice koje sadrže ista prava čine jednu klasu. Sve dionice, osim običnih moraju sačinjavati oznaku klase. Najpoznatija klasifikacija dionica je na:

- obične ili redovne dionice.- prioritetne dionice.- dionice bez prava glasa ili dividende.- dionice zaposlenih.- vlastite dionice dioničkog društva.

- Obične ili redovne dionice. Common shares, su dionice koje nose normalna prava: pravo glasa, pravno na učešće u dividendi i pravo na isplatu dijela ostatka likvidacione, odnosno stečajne mase. U ovoj klasi mogu postojati razlike (diferencijacije) na klasu „A“ i kladu „B“. Obične dionice klase „A“ su bez prava glasa, ali imaocu daju pravo prvenstvene naplate dividende. Obično ih kupuju mali dioničari, koji nisu zainteresirani za upravljanje društvom. Obične dionice klase „B“ daju pravo glasa po pravilu 1 dionica, 1 glas.

- Prioritetne (povlaštene) dionice, sadrže pravo prioritetne naplate dividende i srazmjernog dijela ostatka imovine nakon likvidacije ili stečaja, uz ograničeno pravo glasa. Pravo glasa se ne može ograničiti u slučajevima odvojenog izjašnjavanja za svaku klasu dionica u skupštini društva. Naše pravo ograničava emisiju povlaštenih dionica, čija nominalna vrijednost ne može iznositi preko 50/% osnovnog kapitala DD.

Zavisno od vrste i obima preferencija postoje, preferencijalne kumulativne i nekumulativne dionice, preferencijalne participativne i neparticipativne dionice, preferencijalne konvertibilne, te preferencijalne aukcijske dionice.

Preferencijalne kumulativne dionice sadrže pravo prvenstva u naplati zaostalih neisplaćenih dividendi za posljednjih 5 godina prije isplate dividende imaocima običnih dionica.

Nekumulativne omogućavaju da se neisplaćena dividenda kumulira i isplaćuje u narednim godinama.

Preferencijalne participativne dionice daju pravo na veću dividendu u odnosu na dionice ostalih klasa (superdividenda ili superprofit). Njihovi vlasnici, osim dijela koji pripada prioritetnim dionicama, učestvuju i u raspodjeli dijela dividende koji pripada običnim dionicama.

Neparticipativne prioritetne dionice isključuju pravo učešća u dijelu dobiti običnih dionica, a po pravilu se isplaćuju nakon isplate prioritetnih dionica.

Kovertibilne prioritetne dionice unaprijed utvrđuju pravo njihovim vlasnicima na konverziju u obične dionice.

Aukcijske su one dionice čiji se prihod (dobit) određuje na beri putem aukcije.

Dionice zaposlenih radnika, su posebna klasa dionica koju DD može emitovati u slučaju uslovnog povećanja osnovnog kapitala. To su besplatne dionice, a sadrže ista prava kao i obične dionice, osim ako zakon ne propisuje izuzetke. Zbir nominalne vrijednosti svih dionica

38

Page 39: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

za zaposlene ne može preći 5% osnovnog kapitala. Ove dionice se mogu prenositi samo na druge zaposlene i penzionisane radnike DD. Kada vlasnik izgubi svojstvo zaposlenog, zbog smrti ili prestanka rada, društvo je obavezno otkupiti te dionice, jer se one ne mogu prenijeti na „vanjske“ dioničare, niti se mogu nasljeđivati.

Vlastite dionice. Savremena zakonodavstva dozvoljavaju da u izuzetnim uslovima dionička društva mogu na osnovu odluke skupštine dioničara sticati vlastite dionice, ali ne putem upisa. Po našem pravu društvo vlastite dionice može steći na 3 načina: povlačenjem dionica, besplatno i komisionim putem. Pravilo je da dioničko društvo kada stiče vlastite dionice, moga smanjiti osnovni kapital za iznos nominalne vrijednosti vlastitih dionica, ali ne ispod 10% osnovnog kapitala društva. Njihovo sticanje po pravilu podliježe posebnom pravnom režimu. DD stiče akcionarska prava i dionice moraju biti otuđene u određenom roku.

Lista dioničara, je evidencija o dionicama i dioničarima koju vodi Registar vrijednosnih papira. DD je obavezno da Registru dostavi podatke o dionicama i dioničarima u roku od 30 dana od dana upisa DD u registar emitenata, te da ga redovno izvještaja o promjenama. U listu dioničara se upisuju vlasnici dionica koje glase na ime. Upis u listu dioničara je deklarativne prirode, ali samo dioničar koji je upisan u listu može ostvariti prava inkorporirana u dionicu. 25. UPRAVLJANJE DIONIČKIM DRUŠTVOM

Generalno, u svijetu danas postoje 3 osnovna sistema upravljanja: Angloamerički, Njemački i Japanski sa svojim varijantama. Razlika između ovih sistema ogleda se u strukturi i sastavu organa upravljanja i institucionaliziranih oblika kapitala (prvenstveno banaka), te u odnosu sa sitnim dioničarima, a posebno u odnosu između vanjskih i unutrašnjih članova, odnosno vlasnika. Struktura upravljanja dionički društvom u FBiH zasniva se na Njemačkom modelu sa 2 nivoa, što znači da postoji upravni i nadzorni odbor. Prema važećem zakonu u FBiH, organi DD su skupština, nadzorni odbor, uprava i odbor za reviziju.

26. ORGANI DIONIČKOG DRUŠTVA

Skupština dioničkog društva je organ dioničara. Ona je najviši organ u društvu. Čine je svi dioničari, trajni ulagači kapitala, ali pri donošenju odluka glasaju samo imaoci dionica sa pravom glasa, odlučivanja u skupštini DD ima dioničar koji se nalazio na listi dioničara kod Registra najmanje 30 dana od datuma održavanja skupštine.

Naše pravo poznaje osnivačku skupštinu i skupštinu dioničkog društva. Redovnu skupštinu saziva nadzorni odbor najmanje jednom godišnje, po pravilu na kraju poslovne godine, kada se obično odlučuje o finansijskom izvještaju za prethodnu godinu, planu poslovanja za narednu, podjeli dobiti, pokriću gubitaka, izdavanju za rezervni fond, povećanju ili smanjenju osnovnog kapitala isl. Obavijest o skuštini oglašava se najmanje jednom, u dnevnom listu i to najkasnije 30 dana prije održavanja skupštine.

Zahtjev za sazivanje skupštine nadzornom odboru mogu podnijeti: dioničar ili grupa dioničara sa više od 10% od ukupnog broja dionica sa pravom glasa, svaki član nadzornog odbora i odbor za reviziju.

Kvorum čine dioničari koji u vlasništvu imaju više od 30% dionica sa pravom glasa. U slučaju neuspjelog održavanja, zbog nedostatka kvoruma, ponovljeno zasijedanje se može održati, ako je zastupljeno više od 10% od ukupnog broja dionica sa pravom glasa.

39

Page 40: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

U nadležnost skupštine ulaze strateška pitanja koja se trebaju realizirati u određenom dužem periodu do narednog zasijedanja ili duže. Prema Zakonu o preduzećima, u nadležnosti skupštine su slijedeća pitanja:a) promjena osnovnog kapitala.b) emisija novih dionica, obveznica ili drugih vrijednosnih papira.c) statut, njegove izmjene i dopune.d) usvajanje godišnjeg finansijskog izvještaja, raspodjela i upotreba dobiti, isplata dividende i pokriće gubitaka.e) statusne promjene, promjena oblika i prestanak društva.f) osnivanje, reorganizacija i likvidacija supsidijarnih društava i odobravanje njihovih statuta.g) transakcije koje prelaze 1/3 knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva.h) izbor i razrješenje članova nadzornog odbora, kao i lica i organa za reviziju, te naknade ovim licima.i) druga bitna pitanja koja po svojoj prirodi spadaju u nadležnost skupštine.

Zaštita manjine u odlučivanju i pobijanju odluka skupštine. Prema našem pravu, zaštita manjine dioničara se ogleda u slijedećem:

a) dioničar ili grupa sa više od 10% ukupnog broja dionica sa pravom glasa može podnijeti nadzornom odboru zahtjev za sazivanje vanredne skupštine i predložiti dnevni red.b) dioničar, odnosno grupa sa najmanje 5% ukupnog broja dionica sa pravom glasa, može pismeno predložiti promjenu dnevnog reda i prijedloga odluke skupštine, kao i predložiti člana nadzornog odbora.c) svaki dioničar ili manjina dioničara ima pravo da od društva zahtijeva otkup i isplatu njegovih dionica po pravičnoj tržišnoj cijeni, ako se izjasni protiv prijedloga odluke skupštine društva.d) kvalificirana manjina dioničara od 20% ima pravo zahtijevati vanredno ispitivanje cjelokupnog poslovanja društva za posljednjih 5 godina.e) dionička manjima ima pravo na informisanje i uvid u poslovanje društva, te da pokrene sudski postupak za utvrđivanje ništavosti odluke skupštine koja je donesena u suprotnosti sa zakonom ili statutom. Za vođenje postupka nadležan je registarski sud ili sud na čijoj teritoriji je sjedište tuženog društva.

Nadzorni odbor DD. Je obavezan stručni organ koji bira i razrješava skupština DD iz reda zaposlenih i vanjskih lica. On upravlja društvom između dva zasijedanja skupštine i donosi meritorne odluke iz oblasti operativnog upravljanja i strategijskog poslovodstva. Takođe kontroliše i rad direktora, odnosno uprave društva.

Prema našem pravu, nadzorni odbor čine predsjednik i najmanje 2 člana, koji se imenuju na 4 godini i mogu biti imenovani više puta, bez ograničenja. Status člana nadzornog odbora može steći lice koje je poslovno sposobno i ima odgovarajuću školsku spremu i profesionalno iskustvo zavisno od specifičnosti društva. Za člana nadzornog odbora ne može biti izabrano lice:

- koje je osuđivano za krivična djela i privredne prestupe nespojive sa članstvom u nadzornom odboru.- kome je presudom suda zabranjeno obavljanje aktivnosti iz nadležnosti nadzornog odbora.- koje je starije od 70 godina na dan imenovanja.- direktor ili član uprave DD.- lice koje je već predsjednik ili član nadzornog odbora u 3 dionička društva.

Nadzorni odbor radi u sjednicama koje saziva predsjednik na vlastitu inicijativu, na zahtjev direktora društva ili najmanje 2 člana nadzornog odbora. Sjednice se održavaju najmanje

40

Page 41: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

kvartalno. Odluke se donose nadpolovičnom većinom glasova, uključujući i predsjednika. Predsjednik i član ne mogu glasati o pitanjima koja se odnose na njih lično.

Nadzorni odbor izvršava slijedeće poslove:

- nadzor nad poslovanjem društva i radom uprave.- usvaja izvještaj direktora po polugodišnjem i godišnjem obračunu.- godišnje podnosi skupštini izvještaje o poslovanju i radu nadzornog odbora i odbora za reviziju, kao i plan poslovanja za narednu godinu.- imenuje upravu društva.- predlaže raspodjelu, način upotrebe dobiti i način pokrivanja gubitaka.- odobrava transakcije u obimu 15-33% knjigovodstvene vrijednosti ukupne imovine društva.- obrazuje povremene komisije, utvrđuje njihov sastav i zadatke.- saziva skupštinu društva.- odobrava emisiju novih dionica postojeće klase u iznosu do 1/3 nominalne vrijednosti postojećih dionica.- odlučuje o drugim pitanjima u skladu sa statutom.

U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja dužnosti, predsjednik i članovi društva solidarno odgovaraju za naknadu štete, ali se može utvrditi i pojedinačna odgovornost. Tužbu može podnijeti direktor u ime društva ili dioničar u svoje ime, a za račun društva. Radi sprječavanja sukoba interesa, predsjednik, odnosno član nadzornog odbora ne može istovremeno u drugim društvima iste djelatnosti obavljati iste ili slične poslove, niti može imati direktni ili finansijski interes u društvima koja obavljaju konkurentsku djelatnost.

Uprava dioničkog društva. Je poseban organ koji vrši funkciju vođena operativnog poslovanja društva ili menadžment u užem smislu. Uprava organizuje rad i rukovodi poslovanje društva, zastupa i predstavlja DD i odgovara za zakonitost poslovanja.

Upravu imenuje nadzorni odbor. Ona se sastoji od direktora i izvršnih direktora, zavisno do toga kako je regulisano statutom. Princip je u pravnoj teoriji i zakonodavstvu da je za rad uprave odgovoran direktor na čiji prijedlog se od strane nadzornog odbora imenuju izvršni direktori i pomoćnici. Iza svih njih stoji direktor, bez obzira da li su sa konkretnom odlukom saglasni ostali članovi uprave ili ne. Direktor predsjedava upravom, rukovodi poslovanjem, zastupa i predstavlja DD i odgovara za zakonitost rada. Nadzorni odbor ga imenuje na 4 godine, bez ograničenja broja mandata. Prava i obaveze direktora društva, reguliše se ugovorom između njega i nadzornog odbora. Pravila o zabrani konkurencije, odnose se i na članove uprave. Za štetu nanesenu društvu članovi uprave odgovaraju kao i članovi nadzornog odbora. Svojstvo člana uprave u DD prestaje otkazom i opozivom zavisno od razloga koji se regulišu ugovorom, odnosno statutom.

Odbor za reviziju. Je poseban organ stalne unutrašnje kontrole koji se formira u dioničkom društvu. On vrši kontinuiranu finansijsku kontrolu rada i poslovanja DD. Radi se okolektivnom organu kojeg bira i razrješava skupština DD i pod čijim nadzorom se nalazi. U svom radu je nezavisan od uprave i nadzornog odbora. Zakon ne precizira broj i strukturu članova odbora za reviziju, obično je taj broj najmanje 3 lica. Članovi odbora za reviziju mogu biti samo fizička lica odgovarajuće stručne osposobljenosti, koja nemaju nikakav lični niti finansijski interes u dioničkom društvu (moraju biti vanjski članovi).

Odbor za reviziju obavezan je vršiti reviziju polugodišnjeg i godišnjeg obračuna i reviziju finansijskog poslovanja DD, na zahtjev dioničara sa najmanje 10% dionica sa pravom glasa.

41

Page 42: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

O tome podnosi pismeni izvještaj skupštini i nadzornom odoboru u roku od 8 dana. Odbor za reviziju može tražiti sazivanje skupštine DD kada smatra da su ugroženi interesi dioničara, ili kada utvrdi nepravilnosti u radu predsjednika nadzornog odbora, direktora ili članova uprave.Prestanak i likvidacija dioničkog društva. Dioničko društvo može prestati: odlukom skupštine, statusnim promjenama, odlukom Komisije za vrijednosne papire i nadležnog suda, te stečajem. Odluka skupštine o prestanku DD mora biti donesena 2/3 većinom, što je jedini uslov za prestanak na ovaj način.

Odlukom suda DD prestaje u slijedećim slučajevima:

a) na osnovu tužbe povjerilaca čija dospjela neizmirena potraživanja prelaze 1/3 osnovnog kapitala DD.b) kada skupština DD nije održana 8 mjeseci po isteku roka za podnošenje godišnjeg obračuna.c) kada društvo i nakon kažnjavanja nastavi poslovanje suprotno zakonu i drugim propisima.d) okončanjem stečajnog postupka ili njegovom obustavom, zbog male vrijednosti imovine koja ne može pokriti troškove postupka.e) kada nadležni organ ili lica koja imaju pravni interes podnesu zahtjev za prestanak DD u slučaju da društvo ne ostvaruje prihode duže od 2 godine.f) kada je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti.g) kada ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje DD u obliku u kome je registrovano.

Ako DD prestaje odlukom skupštine, suda ili Komisije, provodi se postupak likvidacije. U slučaju prestanka odlukom suda, likvidatora imenuje sud, a u ostalim slučajevima likvidaciju provodi uprava društva.

Statusne promjene i promjene oblika dioničkog društva. Po našem pravu, dioničko društvo se može spojiti, odnosno pripojiti samo sa društvima kapitala, tj. drugim DD ili DOO. DD se spaja prenosom imovine na nove članove društva koje u zamjenu za dionice spojenih društava emituje svoje dionice ili udjele (zavisno da li nastaje novo DD ili DOO).

Društvo se pripaja prenosom imovine i obaveza drugoga DD ili DOO, koje emituje svoje dionice ili udjele u zamjenu za dionice pripojenog društva. Zakon propisuje da se u cilju zaštite učesnika u postupku spajanja, njihovih povjerilaca i dioničara imovinom svakog od spojednih društva određeno vrijeme upravlja odvojeno.

Promjena oblika DD moguća je u DOO na osnovu odluke skupštine dioničara donesene 2/3 većinom zastupljenih dionica sa pravom glasa. Dioničari umjesto dionica stiču uloge DOO, koji moraju biti u srazmjeri sa njihovim učešćem u osnovnom kapitalu bivšeg DD. Promjenom oblika se ne provodi postupak likvidacije i društvo ne mijenja pravni i ekonomski subjektivitet prema trećim licima.

VIII- DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU D.O.O.

27. DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pojam. Društvo sa ograničenom odgovornošću je poseban oblik privrednog društva sa pravnim subjektivitetom, koji mogu osnovati 1 ili više fizičkih ili prvnih lica koja ulažući sredstva u osnivački kapital društva stiču udjele i ne odgovaraju za obaveze društva.

Karakteristike.

a) minimalni iznos osnivačkig kapitala u novcu je 2.000.KM. Brijednost pojedinačnog uloga ne može biti manja od 100 KM. Ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima.

42

Page 43: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

b) društvo ima status pravnog lica koji stiče registracijom. Može se osnovati za obavljanje bilo koje privredne djelatnosti.

c) za svoje obaveze društvo dogovara cjelokupnom svojom imovinom. Članovi društva ne odgovaraju za obaveze društva.

d)pored ugovora o osnivanju DOO obavezno ima statut, kao najviši organizaciono pravi akt koji se deponuje kod registracionog suda.

e) firma obavezno sadrži skraćenicu DOO i jedinstveni identifikacijski broj.

Osnivanje. Za osnivanje općeg tipa DOO važi normativni sistem. Uslovi za osnivanje društva su osnivački akt, uplata osnovne glavnice i upis društva u registar. Društvo mogu osnovati jedan ili više osnivača, koji mogu biti domaća i strana fizička i pravna lica. Osnivanje je simultano, jer se minimalni osnivački ulog mora u cjelosti uplatiti prije registracije društva.

Osnivački akt je ugovor ili odluka. Mora biti u pismenoj formi i potpisan od strane osnivača. Kao i u uporednom zakonodavstvu i u našem poslovnom pravu je napušteno stanovište da ugovor kao osnivački akt ima svojstvo privatnopravne isprave. Naime, ugovori odnosno odluke o osnivanju privrednih društava imaju svojstvo javne isprave, jer ih mogu sačiniti samo notari (javini bilježnici) ili ovjeravati ako su sastavljeni od trećih lica i zadovoljavaju zakonske uslove. Obavezni elementi osnivačkog akta su:

- podatci o osnivačima, imena i adrese, odnosno nazivi i sjedišta.- firma, sjedište i djelatnost društva.- ukupni iznos osnovnog kapitala, iznos uloga u novcu, opis i vrijednost uloga u stvarima i pravima, visina udjela svakog člana.- prava i obaveze članova društva.- snošenje troškova i posljedice neuspjelog osnivanja.- imenovanje lica ovlaštenih za vođenje poslova, zastupanje društva, te za podnošenje prijave za registar.- posebnu odredbu da li se društvo osniva na određeno ili neodređeno vrije.

Osnovni kapital društva sa ograničenom odgovornošću. Minimum novčanog kapitala je 2.000 KM a minimalni pojedinačni ulog 100 KM. Pored novca, ulozi mogu biti u stvarima i pravima. Minimalni novčani ulog, kao i u lozi stvarima i pravima u cjelini, moraju biti uneseni u imovinu društva do dana podnošenja zahtjeva za registraciju.

Osnovni kapital je promjenjiva kategorija. Povećanje se može vršiti na 3 načina, uplatom novčanih uloga članova, sticanjem novih udjela na osnovu novih uloga članova, povjećanjem nominalne vrijednosti postojećih uloga. Smanjenje osnovnog kapitala moće biti dobrovoljno i prinudno. Dobrovoljeno se vrši u cilju svođenja osnovnog kapitala na nivo koji će članovima društva donijeti očekivanu dobit, a prinudno je posljedica lošeg poslovanja društva.

Statut društva sa ograničenom odgovornošću. Statut je obavezan akt društva. Društvo se može registrovati i bez statuta, ali se on mora kod registracionog suda deponovati u roku od 60 dana od dana registracije.

Obligatorni sadržaj statuta je slijedeći:

1. firma, sjedište i djelatnost društva,2. iznos osnovne glavnice i udjeli,3. upravljanje i vođenje poslova društva,4. podjela dobiti, snošenje poslovnih rizika i gubitaka u poslovanju,

43

Page 44: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

5. prava i obaveze članova društva,6. unutrašnja organizacija društva,7. upravljanje i donošenje odluka, sastav i odgovornost organa društva (ako se formiraju),8. način informisanja članova o poslovanju društva i vođenju knjiga udjela,9. promjene osnovnog kapitala,10. pristupanje i prestanak članstva,11. promjena oblika, statusne promjene i prestanak društva,12. izmjene i dopune statuta.

Statutom se bliže moraju urediti slijedeća pitanja:

a) način sazivanja, rada i odlučivanja skupštine doo, a posebno postupak pismenog izjašnjavanja društva, bez sazivanja skupštine.b) sastav, način imenovanja i razrješenja, te nadležnost nadzornog odbora i uprave (ako se formira).c) zaštita povjerilaca i članova društva u slučaju statusnih promjena i prestanka društva.d) postupak izmjene i dopune statuta, ko i u kojim slučajevima može pokrenuti postupak, na za sazivanje skupštine u vezi izmjene statuta.

28. PRAVA I OBAVEZE ČLANOVA DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Imovinska prava članova društva obuhvataju prano na udio u društvu i pravno na učešće u dobiti.

Udio predstavlja skup svih prava koja pripadaju članu DOO. Stiče se na osnovu uloga u osnovni kapital. Mada se ne može izraziti u dionicama, udio članu daje pravno na učešće u raspodjeli dobiti, pravo upravljanja društvom, pravo učešća u podjeli imovine preostale nakon provedenog stečaja ili likvidacije društva. DOO na osnovu evidencije iz knjige udjela može članu izdati potvrdu o udjelu. Ova potvrda glasi na ime i nema svojstvo vrijednosnog papira. Udjeli članova društva mogu se prenositi isključivo ugovorom ili aktom suda o nasljeđivanju.

Sticanje udjela od strane društva i njegovo zalaganje. Društvo može steći i isplatitit vlastite udjele teretnim pravnim poslom samo iz imovine koja prelazi u osnovni kapital društva iz slobodnih rezervi. Vlasiti udio pravno ne prestaje i zadržava svoju samostalnost. Jedina posljedica je prestanak vlasništva prethodnika, odnosno prestanak njegovog članstva u društvu.

Kako društvo ne može biti samo sebi član, prava i obaveze iz tog udjela miruju za vrijeme dok je on u vlasništvu društva. Prenosom na članove društva ili treća lica, ponovo se aktiviraju sva prava i obaveze koji proizilaze iz tog udjela.

Bitno je naglasiti razliku između sticanja vlastitih udjela i amortizacije udjela. Amortizacija za posljedicu ima poništenje udjela i prestanak svih prava i obaveza u vezi s tim, što nije slučaj kod vlastitih udjela.

Zalaganje udjela društva i članova. DOO može i zalagati vlastite udjele, ali uz slijedeća ograničenja:

- da se ne smije umanjiti imovina, odnosno osnovni kapital društva.- da vrijednost uloga u cjelosti mora obezbijediti potraživanje društva u svakom pojedinačnom slučaju.- da ukupna vrijednost založenih udjela ne smije premašiti polovinu iznosa osnovnog kapitala.

Pored toga, svaki član društva može svoj udio dati u zalog.

44

Page 45: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Nasljeđivanje udjela članova društva. Udjeli članova DOO se mogu nasljeđivati i to pavo se ne može ograničiti ugovorom niti statutom. Mada je udio jedna cjelina, on je ipak djeljiv, za razliku od dionice, koja je apsolutno nedjeljiva. Naime, u praksi je moguće (najčešće nasljeđivanjem) da više lica postanu suvlasnici jednog udjela. Zbog toga je zakonom omogućena podjela udjela na idealne dijelove, tako da svaki suvlasnik može tražiti diobu udjela u više samostalnih udjela, koji ne mogu biti manji od 100 KM. Djeljivost udjela se može osnivačkim ugovorom ili statutom isključiti ili ograničiti.

Prenos udjela članova DOO. U principu je prenos udjela slobodan uz mogužnost uvođenja specifičnih ograničenja, po pravilu osnivačkim ugovorom. Raspolaganje podrazumijeva prenos i zalaganje udjela. Mogućnost prenosa udjela jednostranim pravnim poslom je isključena, jer vlasnik udjela uz prav može imati i obaveze prema društvu, koje se ne mogu na sticaoca prenijeti bez njegove saglasnosti.

Interni prenos udjela načelno je slobodan. Izuzetak predstavlja prenos udjela za koje je vezana ugovorna obaveza, dodatne činidbe (imovinske ili lične) u korist društva. Za prenos udjela u takvom slučaju mora postojati pismena saglasnost nadležnog organa društva.

Eksterni prenos je ograničen i formaliziran. Pravo preče kupovine imaju svi članovi DOO pod jednakim uslovima, ako prihvate pismenu ponudu za kupovinu udjela i ugovor zaključe u roku od (30 dana). U suprotnom, vlasnik može svoj udio u razumnom roku prodati trećim licima, pod uslovima koji ne mogu biti povoljniji od uslova iz ponude. Pravo preče kupovine priznato je i u slučaju kada je neki udio, kao dio imovine člana, predmet prinudnog izvršenja po osnovu neizvršene obaveze vlasnika udjela.

Ako je po ugovoru potrebna saglasnost društva za prijenos udjela na treće lice, a društvo odbije dati tu saglasnost ili se ne izjašnjava po zahtjevu člana društva, član može tužbom kod suda zahtijevati dozvolu za namjeravani prenos udjela trećim licima. Nakon što sud udovolji tužbenom zahtjevu, društvo ima pravo da u roku od 30 dana od prijema sudske odluke obavijesti svoga člana da svoj udio proda licu koje društvo odredi. Tek ako društvo u ovom roku ne odredi treće lice ili se izričito izjasni da ga neće odrediti, vlasnik udjela može bez daljnjih ograničenja izvršiti prenos udjela na treće lice koje je naznačeno u njegovom zahtjevu, odnosno sudskoj odluci. Navedena procedura za saglasnost imlicitno proizilazi iz zakona, pa je obavezna u 4slučaja:

1. za prijenos udjela za koji su vezane dodatne činidbe članova.2. ako je društvo uzelo udio člana.3. ako je član društva podnio zahtjev za vanjsku reviziju i4. ako je vlasnik podnio zahtjev prema upravi i nadzornom odboru društva za prenos svojih udjela.

Knjiga udjela članova društva je registar suvlasničkih udjela u društvu. To je evidencija članova i njihovih udjela koja mora biti uspostavljena u roku od 8 sdana od dana registracije društva. Knjiga udjela mora sadržavati:

- imena i adrese članova društva (naziv i sjedište).- vrstu i iznos ugovorenog uloga i uplaćeni iznos.- te posebna prava i obaveze vezane za udio.

Svaki akt sa podatcima iz knjige koji je izdat savjesnim trećim licima smatra se tačnim. Uprava je obavezna ažurno voditi knjigu udjela i podatke o promjenama prijavljivati radi upisa u javni registar. Raspolaganje udjelom i presnos vlasništva nad udjelom proizvodi pravni učinak prema društvu u vrijeme upisa u knjigu udjela.

45

Page 46: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Pravo na dobit (dividendu). Dobit društva utvrđuje se u godišenjim bilansom, tako da se prvo podmiruju obaveze društva (fiskalne i druge), a ostatak se dijeli između članova društva srazmjerno udjelima, ako drugačije nije regulisano osnivačkim ugovorom.

Pravo na dio dobiti je samostalno imovinsko pravo sa kojim svaki član društva može raspolagati. Ovo pravo bez istovremenog prenosa ili drugog raspolaganja udjelom je prenosivo i može se naslijediti, može se dati u zalog i na uživanje (usus), a podobno je i za kompenzaciju.

Društvo može zahtivjevati povrat iznosa koji je članu isplaćen na ime dobiti samo u slučaju kada usljed te isplate društvo nije u mogućnosti ispuniti svoje obaveze prema povjeriocima. Povrat je ograničen na iznos koji je potreban za podmirivanje obaveza. Rok zastare zahtijeva za povrat je 3 godine od dana isplate.

29. UPRAVLJAČKA PRAVA ČLANOVA DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Pravo upravljanja i pravo glasanja u organima upravljanja društva. Pravo upravljanja članovi DOO ostvaruju na skupštini DOO. Radi se o pravu, a ne obavezi učešća u radu skupštine. U skupštini društva se odlučuje po kapitalu, a ne po glavama. Ukupan iznos osnovnog kapitala predstavljen je u skupštini DOO sa 100 glasova (a svaki član društva ima onaj broj glasova koji je srazmjeran njegovom udjelu u osnovnom kapitalu).

Pravo informisanja. Svaki član društva ima pravo biti informisan o radu društva i njegovih organa, a posebno se odnosi na godišnji obračun, izvještaje revizora i uvid u poslovne knjige. Ovo pravo članovi mogu ostvarivati lično ili angažovanjem eksperata.

Pravo pobijanja odluka društva. Svaki član skupštine društva može pobijati odluku skupštine podnošenjem tužbe nadležnom registarskom sudu u prekluzivnom roku od 30 dana od dana donošenja pobijane odluke. Osnov za pobijanje je povreda materijalnih ili procesnih propisa iz zakona ili statuta. Presuda djeluje erga omnes.

Pravo na istupanje člana društva. Svaki član ima pravo istupiti iz društva, a može biti i isključen kada se ispune uslovi predviđeni zakonom, ugovorom, odnosno statutom društva, te na osnovu odluke suda. Bez obzira na uslove iz ugovora ili statuta, član može svoje pravo na istupanje iz društva ostvariti tužbom kod suda. Tužba se mora zasnivati na opravdanim razlozima, koji se svode na nezakonito i nepošteno postupanje organa i članova društva, zbog kojih je povrijeđenom članu nanesena šteta i onemogućeno ravnopravno učestvovanje u društvu. Član društva se ne može unaprijed odreći prava na tužbu.

Što se tiče isključenja člana društva, razlozi mogu biti zloupotrebe, prekoračenje ovlaštenja ili neizvršavanje obaveza prema društvu (zakonskih, ugovornih ili statutarnih), što za posljedicu ima, prouzrokovanje štete društvu ili ostalim članovima, onemogućavanje organima ili članovima društva da ostvaruju svoja prava, izvršavanje obaveza ili opterećivanje društva nesrazmjernim obavezama. O isključenju člana, odlučuje skupština društva. Odluka se u pismenoj formi dostavlja isključenom članu koji može u roku od 30 dana od primea odluke podnijeti tužbu kod suda kojom pobija tu odluku.

Pravne posljedice isključenja iz društva. Isključenjem člana DOO prestaje njegovo članstvo i sva lična prava i obaveze koja iz toga proizilaze. Pravni status udjela se ne mijenja, niti imovinska, ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost njegovog udjela. Ako je ulog bio u stvarima ili pravima datim samo na korištenje društvu. Isključeni član ima pravo da mu se uloženo vrati po isteku roka određenog ugovorom ili statutom. Taj rok ne može biti duži od 3 mjeseca od dana istupanja, odnosno isključenja.

46

Page 47: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Ako član ima neizmirenih obaveza prema društvu, društvo ima pravo nastaviti korištenje stvari i nakon isteka roka za povrat, sve dok bivši član te obaveze ne izmiri. Da bi ispunio svoju obavezu da isključenom članu plati tržišnu vrijednost njegovog udjela, DOO može postupiti na 3 načina:

1. da udio stekne kao vlastito.2. da udio proda trećem licu i iz prodajne cijene isplati isključenog člana, odnosno člana koji je istupio.3 da amortizuje udio, čime se smanjuje osnovni kapital, a naknada se isplažuje iz rezervi društva.

Obaveze članova društva sa ograničenom odgovornošću. Su slijedeće: uplata osnivačkog uloga, dopunska uplata, ispunjenje dopunskih činidbi i poštivanje klauzule o zabrani konkurencije.

Obaveza uplate osnivačkog uloga je osnovna obaveza člana društva na osnovu koje stiče status člana. Obaveza se ne odnosi samo na osnivački ulog, već i na uplatu iznosa u slučaju povećanja osnovnog kapitala uplatom novih uloga. Društvo se ne može odreći potraživanja neuplaćenog dijela uloga, ne može prolongirati rok za uplatu, niti može doći do kompenzacije za neko potraživanje člana prema društvu. Jedini izuzetak u kome društvo može osloboditi obaveze na uplatu dijela uloga moguć je pod slijedećim uslovima:

a) da uplata nije dospjela,b) da o oslobođenju odluku donese skupština društva,c) da se radi o smanjenju osnovnog kapitala društva, ali ne ispod zakonskog minimuma,d) da iznos oslobađanja bude srazmjeran iznosu za koji je samnjen osnovni kapital.

Ako član DOO ne izvrši uplatu u ugovorenom roku, dužan je platiti zatezne kamate i nadokanaditi štetu koja je zbog njegovog kašnjenja nastala društvu i ostalim članovima. Najznačajnija posljedica je isključenje iz članstva, koje nastupa ako član ne izvšti svoju obavezu i 60 dana nakon što je na to pismeno upozoren. Udio isključenog člana prodaje se unutar društva ili trećim licima putem javne licitacije. Ako je ostvareni prihod veći od potraživanja društva prema članu, iz ostatka se isplaćuje isključeni član do visine uplate koju je izvršio. Međutim ako je ostvareni prihod niži, razliku su obavezni uplatiti ostali članovi društva kao solidarni jemci.

Obaveza članova za dopunske uplate. Prethodno se ustanovljava osnivačkim aktom, a operacionalizira se odlukom skupštine. Namjena dopunski uplata po pravilu je pokrivanje poslovnih gubitaka društva, usvajanje novih tehnologija i proizvoda ili osvajanje novih tržišta. Njime se ne povećava osnovni kapital niti ulozi.

Obaveza za ispunjenje drugih činidbi se takođe može prdvidjeti osnivačkim ugovorom ili posebnim ugovorom. Predmet sporednih činidbi mogu biti sve pravno dozvoljene činidbe. Zabrana konkurencije. Sastoji se u zabrani članu DOO da izvan društva učestvuje u djelatnostima koje jesu ili mogu biti u konkurentskom odnosu sa poslovanjem društva. Posljedica kršenja klauzule o zabrani konkurencije sastoji se u tome da društvo može od prekršioca tražiti naknadu štete, ustupanje zaključenih poslova ili prenos ostvarene koristi na društvo. Ove zahtjeve društvo može ostvarivati u subjektivnom roku od 3 mjeseca od dana saznanja za povredu, odnosno objektivnom roku od 5 godina od dana učinjene povrede.

47

Page 48: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

30.UPRAVLJANJE DRUŠTVOM SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

Obavezni organi upravljanja DOO su skupština i uprava, a osnivačkim ugovorom ili statutom se može predvidjeti i nadzorni odbor.

Skupštinu društva čine svi članovi DOO. Članovi društva odluke mogu donositi na 2 načina:

- donošenjem odluke na skupštini koja po pravilu zasijeda jednom godišnje i- pismenim putem glasanjem bez sazivanja skupštine.

Nadležnost skupštine. Skupština, odnosno članovi pismenim glasanjem odlučuju o slijedećim pitanjima:

a) dodošenje, izmjene i dopune statuta,b) imenovanje i opoziv članova uprave i nadzornog odbora,c) raspodjela dobiti i pokriće gubitaka,d) promjene osnovnog kapitala društva,e) povećanje (amortizacija) udjela članova društva,f) statusne promjene, transformacija i prestanak društva,g) davanje prokure za društvo i organizacione dijelove,h) sticanje vlastitih udjela.i) istupanje i isključenje članova itd.

Kvorum za donošenje odluka skupštine društva. Čine članovi koji predstavljaju 1/2 osnovnog kapitala društva. Ako nema kvoruma, skupština se sa istim dnevnim redom saziva ponovo, najkasnije 15 dana nakon prvobitnog dana održavanja. Kvorum za ovakvu ponovo zakazanu skupštinu čine članovi društva koji predstavljaju 1/5 osnovnog kapitala društva. U slučaju da DOO ima samo jednog člana, ovlaštenje skupštine vrši jedini član, s tim da neodložno sastavlja i potpisuje zapisnik za svaku odluku koju je donio.

Sazivanje skupštine društva. Skupštinu mogu sazvati: uprava, članovi čiji udjeli čine najmanje 1/10 osnovnog kapitala i nadzorni odbor, ako postoji. Uprava je obavezna sazvati skupštinu društva najmanje 1 put godišnje, prvenstveno radi usvajanja godišnjeg obračuna i donošenja odluka o raspodjeli dobiti ili pokrivanja gubitaka. Tokom poslovne godine, skupština se obavezno saziva, ako je prema posljednje godišenjem obračunu društvo ostvarilo poslovni gubitak veći od 1/5 osnovnog kapitala.

Poziv za skupštinu dostavlja se članovima društva preporučenom pošiljkom najmanje 15 dana od dana održavanja, sa dnevnim redom i materijalom za svaku tačku dnevnog reda. Član ili članovi čiji udjeli čine 1/10 osnovnog kapitala imaju pravo izvršiti dopunu dnevnog reda u roku od 8 dana od dana prijema poziva. Nadzorni odbor društva je obavezan organ kod DOO koje ima više od 10 članova, kao i kod DOO koje ima osnovni kapital u iznosu većem od 1 miliona KM i najmanje 2 člana društva. U ostalim slučajevima to je fakultativan organ.

Ukupan broj članova nadzornog odbora mora biti neparan (3 ili 5), koje bira skupština društva, imenuje i razrješava pojedinačno. Mandat članova nadzornog odbora je 4 godine i može se obnavljati bez ograničenja. Član može biti samo poslovno sposobno fizičko lice, mlađe od 70 g. koje nije osuđivano za privredni kriminal.

48

Page 49: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Ako osnivački ugovorom ili statutom nije drugačije regulisano, nadzorni odbor je nadležan da:

- saziva skupštinu, priprema prijedloge i izvršava odluke skupštine.- imenuje i razrješava upravu društva, nadzire njen rad i usvaja polugodišnje i godišnje obračune.- podnosi skupštini društva godišnji izvještaj o poslovanju, predlaže način raspodjele dobiti i pokrivanje gubitaka.- podnosi skupštini izvještaj o radu nadzornog odbora i predlaže plan za poslovanje nadzornog odbora za narednu godinu.- odobrava tansakcije imovinom društva u obimu većem od ugovorom i zakonom utvrđenog limita.

Upravu društva čine direktor (eventualno) izvršni direktori. Način izbora, mandat, nadležnosti su kao u DD.

Povrećanje i smanjenje osnovnog kapitala društva. Odluku o promjeni osnovnog kapitala donose članovi društva na skupštini ili pismenim glasanjem, većinom koja se propisuje statutom DOO. Povećanje je moguće na 2 načina: efektivno i nominalno.

Efektivno povećanje osnovnog kapitala može se ostvariti unošenjem novih ili povećanjem postojećih uloga. Ako se radi o povećanju postojećih uloga, odluka skupštine se po pravilu mora donijeti jednoglasno, jer za članove društva nastaju nove obaveze.

Ako drugačije nije određeno autonomnim akotm društva, kod efektivnog povećana postojeći članovi društva imaju rok od 30 dana pravo prvenstva uplate novih uloga, srazmjerno svojim postojećim ulozima. Kod DOO je pravilo da se kapital može efektivno povećati samo novim ulozima, za razliku od DD kod kojeg je moguće i uslovno povećanje osnovnog kapitala. Pravno dejstvo povećanja nastupa registracijom novog iznosa kapitala u sudskom registru.

Nominalno povećanje osnovnog kapitala vrši se iz rezervi društva, povećanjem nominalnih iznosa članova društva. Povećanje je moguće pod uslovom da je po finansijskom izvještaju i posljednjem godišnjem obračunu društvo pozitivno poslovalo i da ima slobodnih rezervi, odnosno dobiti koji je zadržan u tu svrhu. Ovo povećanje se realizuje knjigovodstvenom promjenom u bilansom stanja.

Smanjenje osnovnog kapitala. Osnovni kapital se može smanjiti odlukom društva, u kojoj se mora navesti obim i cilj smanjenja. Smanjenje se mora registrovati u sudskom ili registru društva, a odluka se objavljuje i u službenom glasilu. Društvo istovremeno oglasom obavještava povjerioce o spremnosti na isplatu i obezbjeđenje obaveza društva, što je zakonska pretpostavka za validno smanjenje osnovnog kapitala.

Smanjenje može biti efektivno i nominalno. Efektivno se može izvšiti na 2 načina: vraćanjem dijela uplaćenih uloga i oslobađanjem plaćanja dijela neuplaćenih uloga. Nominalno smanjenje kod DOO nije posebno regulisano, te je moguće subsidijarno primijeniti odgovarajuće odredbe koje se odnose na DD.

49

Page 50: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

31.PRESTANAK DRUŠTVA SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU

DOO može prestati na slijedeće načine:

a) istekom roka na koje je osnovano, (skupština donosi odluku o otvaranju likvidacije i imenuje likvidatora),b) odlukom skupštine, odnosno članova društva,c) statusnim promjenama i promjenom oblika društva, bez provođenja likvidacije,d) stečajem,e) odlukom suda.

Opći razlozi za prestanak odlukom suda su:

- ništavost upisa u sudski registar,- provođenje stečaja ili obustava stečaja, zbog nedovoljne imovine.

Posebni razlozi za prestanak DOO su:

a) tužba povjerilaca čija je dospjela i neizmirena potraživanja prelaze 1/2 osnovnog kapitala,b) kada skupština DOO nije održana 8 mjeseci po isteku roka za podnošenje godišenjeg obračuna,c) ako nadzorni odbor ne vrši adekvatno svoju funkciju ili nije izvršen izbor nadzornog odbora duže od 2 godine.d) kada društvo i nakon kažnjavanja nastavi poslovanje suprotno zakonu i drugim propisima,e) kada nadležni organ ili lica koji imaju pravni interes podnesu zahtjev za prestanak DOO u slučaju kada:- društvo ne ostvaruje prihode duže od 2 godine,- kada je društvu oduzeto odobrenje za obavljanje djelatnosti i- kada ne postoje zakonski uslovi za dalje postojanje DOO u obliku u kome je registrovano.

Promjena oblika društva može nastupiti odlukom skupštine koja je donesena 2/3 većinom svih članova. DOO oblik može promijeniti samo u DD.

IX) POVEZANA DRUŠTVA

32. POVEZANA DRUŠTVA

Pod povezanim društvima podrazumijeva se povezivanje više pravno samostalnih privrednih društava koja su faktički podvrgnuta jedinstvenom ekonomskom cilju. Povezivanje se može zasnivati na:

- povezivanju kapitala, učešćem jednog društva u drugom,- ugovoru o vođenju poslova i drugih poduzetničkih ugovora,- statusnopravnom povezivanju.

Vrste povezanih društava. Prema uporednom zakonodavstvu, među povezanim društvima mogu postojati slijedeći odnosi:

a) da jedno (većinsko) društvo ima većinski udio u drugom (subsidijarnom) ili većinsko pravo odlučivanja.b) da je jedno društvo ovisno o vladajućem društvu.c) da društva imaju uzajamne udjele.d) da su 2 ili više društava vezana peduzetničkim ugovorima.e) da se jedno (priključeno) društvo priključuje drugom (vladajućem) društvu.

50

Page 51: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Kapital (učešće) je odnos između matičnog i zavisnog društva koji se ostvaruje sticanjem učešća od strane jednog društva u kapitalu drugog i vršenjem upravljačkih prava na osnovu tog učešća (holding).

Društvo sa većinskim udjelom i većinskim pravom odlučivanja. Ovaj oblik povezivanja podrazumijeva da jedno društvo ima većinu udjela (preko 50%) ili većinsko pravo odlučivanja u drugom društvu. Većinsko društvo može subsidijarnom društvu davati obavezujuća pismena uputstva, ako je tako utvrđeno ugovorom. Ta uputstva ne mogu biti u koliziji sa odredbama statuta ovisnog društva niti uticati na reviziju o vođenju poslova. Subsidijarno društvo je dužno izvršavati obavezujuća uputstva, čak i ako su po njega nepovoljna (štetna). Većinsko društvo solidarno odgovara za obaveze koje su subsidijarna društva preuzela postupajući po obavezujućim uputstvima.

Ovisno i vladajuće društvo. Ovisno je pravno samostalno društvo na koje vladajuće ima direktan uticaj po osnovu kapitala i učešća ili većine glasova u organima upravljanja.

Koncern i koncernsko društvo. Da bi jedno povezano društvo imalo status koncerna, treba zaključiti ugovor o vođenju poslova između vodećeg i ovisnog društva (ili više ovisnih društava). Uporedno pravo poznaje vertikalni i horizontalni koncern.

Vertikalni je koncern sa elementom dominacije. u kome vladajuće (dominantno) društvo i jedno ili više zavisnih društava grupišu pod jednu upravu dominantnog društva. Pretpostavka zavisnosti je kapitalno učešće.

Horizontalni koncern je koncern sa elementom koordinacije. Društva koja su nezavisna jedna od drugog, ugovorom se stavljaju pod jedinstvenu upravu. Rukovođenje poslovanjem u horizontalnom koncernu, može se sastojati u davanju obaveznih uputstava jednog društva drugom društvu.

Osnivanje koncerna. U praksi koncern nastaje povezivanjem kapitalom. Jedno društvo osniva drugo (ovisno) društvo, prenoseći na njega dio svoje imovine i određuje mu djelatnost. Zavisno od položaja povezanog društva, u teoriji se razlikuje više vrsta koncerna: - ugovorni, faktički i koncern ravnopravnih društava.

Povezana društva sa uzajamnim udjelima. Privredna društva mogu biti povezana uzajamnim kapitalonim učešćem. Prema uprorednim pravima društva sa uzajamnim udjelima su društva kapitala, koja su povezana tako da svako društvo ima više od 1/4 udjela u drugom društvu, s tim da povezana društva imaju sjedište u istoj državi.

X. UGOVORNI OBLICI POVEZIVANJA

33. UGOVORNI OBLICI POVEZIVANJA

Tajno društvo. Je oblik ugovornog povezivanja više privrednih društava i poduzetnika. Osnov nastanka je ugovor između tajnog člana, koji ulaže ugovoreni iznos kapitala u ostvarenje poduhvata i druge ugovorne strane kao poduzetnika. Forma ugovora nije propisana, pa se on može zaključiti usmeno, pismeno ili konkludentnim radnjama. Tajno društvo nema pravni subjektivitet niti se upisuje u registar. U našem pozitivnom pravu tajno društvo nije posebno regulisano, te je uobičajeno da se primjenjuju pravila ortakluka.

Tajno lice može biti bilo koja osoba, a druga ugovorna strana mora biti privredno društvo. Tajni član učestvuje imovinskim ulogom, a prema trećim licima istupa samo poduzetnik. U skladu sa tim se reguliše pravo na podjelu dobiti i imovinska odgovornost za obaveze prema trećim licima.

51

Page 52: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Upravo po učešću u dobiti se tajno društvo razlikuje od ugovora o zajmu. Naime, ako je tajni član isključen iz dobiti, ne radi se o tajnom društvu već ugovoru o zajmu.

Prestanak tajnog društva. Može prestati istekom vremena na koje je osnovano, ostvarenjem cilje, smrću ili prestanku poduzetnika, sporazumno i otkazom bilo koje strane. U slučaju prestanka poduzetnik i tajni član sastavljaju obračun, na osnovu kojeg poduzetnik isplaćuje tajnom članu vrijednost njegovog uloga i neisplaćenu dobit. Obračun se ne sastavlja u slučaju stečaja nad poduzetnikom već se postupak vodi po pravilima stečajnog prava.

Karteli su ugovorni oblici horizontalnog povezivanja privrednih subjekata koji proizvode iste ili slične proizvode, radi regulisanja zajedničkog nastupa na tržištu i drugih ekonomskih ciljeva. U pravnoj nauci karteli se dijele na:

- Kartele kojima se reguliše proizvodnja, prodaja i sistem cijena, tzv. kontigentni karteli.- Kartele za repatrijaciju prihoda, tj. zajednički fond za subvenciju članova koji zbog članstva u kartelu trpe gubitke ili za suzbijanje eventualnih konkurenata i podjelu tržišta.

Konzorcijum je ugovorno udruženje pojedinaca ili privrednih društava radi zajedničkog finansiranja ili izvođenja nekog poduhvata, pri čemu članovi Konzorcija dijele rizik i dobit. Ugovorom se jednom članu konzorcija daje uloga punomoćnika pilot društva, koje zastupa sve članice grupacije pred naručiocem i zaključuje ugovor i zastupa članice tokom njegove realizacije.

Ugovor o konzorciju se najčešće zaključuje od lica za: konkretan poduhvat čija realizacija je vremenski ograničena. Ugovori o konzorciju mogu biti otvorenog i zatvorenog tipa, što zavisi od mogućnosti pristupa novih članova.

34. PREDUZETNIČKI UGOVORI

Ugovori o povezivanju društava se u poslovnom pravu, a posebno u njemačkom i pravima pod njegovim uticajem, nazivaju preduzetnički ugovori, zavisno od funkcije koja se njima želi postići. Razlikuju se:

a) Ugovor o vođenju poslova, b) Ugovor o upravljanju,c) Ugovor o prenosu dobiti,d) Ugovor o zakupu pogona ie) Ostali preduzetnički ugovori s specifičnim kaluzulama.

Ugovor o vođenju poslova, je ugovor kojim društvo kapitala povjerava vođenje poslova drugom privrednom društvu (društvu lica ili kapitala). U poslovnoj praksi u trenutku zaključenja ugovora najčešće već postoji faktička povezanost vladajućeg i ovisnog društva. Ovisna društva su dužna izvršavati sve uputne matičnog društva, čak i u slučaju da im mogu biti štetne. Samo izuzetno, ovisna društva neće izvršiti upute ako su one protivne ugovoru i za posljedicu imaju pestanak ovisnog društva. Ugovorom vladajuće društvo se obavezuje da će snositi sve poslovne gubitke ovisnih društava, dok taj ugovorni odnos traje. Ostvarena dobit se dijeli na članove vladajućeg i ovisnih društava u visini, tzv. primjerene naknade.

Ugovor o prenosu dobiti, je ugovor o povezivanju kojim se društvo kapitala obavezuje da će drugom društvu prenijeti cjelokupnu svoju dobit. Društvo na koje se dobit prenosi obavezuje se na pokriće gubitaka i davanje primjerene naknade ili otpremnine članovima društva čija mu je dobit prenesena. u praksi se ugovor o prenosu dobiti najčešće kombinuje sa ugovorom o vođenju poslova.

52

Page 53: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Ugovor o zakupu i prepuštanju pogona, : ugovorom o zakupu pogona jedno društvo daje svoj pogon u zakup drugom društvu, s tim da zakupoprimac pogon vodi u svoje ime i za svoj račun. Ugovorom o prepuštanju pogona vlasnik prepušta vođenje pogona drugom društvu da ga vodi u ime davaoca (vlasnika) ali za svoj račun.

Zaključivanje, izmjena i prestanak preduzetničkih ugovora. Svi preduzetnički ugovori se zaključuju u pismenoj formi. Svoju saglasnost na njih daju skupštine vladajućeg i ovisnog društva po pravilu kvalificiranomvećinom. Ista pravila primjenjuju se na izmjene i dopune ugovora, uz poštivanje prava zaštite manjine.

Otkaz preduzetničkog ugovora može nastupiti samo krajem poslovne godine ili krajem obračunskog perioda. Otkazni rok određuju ugovorne strane. Za otkaz nije potrebna saglasnost skupštine.

Raskidanje preduzetničkih ugovora može iz važnih razloga nastupiti i bez otkaznog roka. Razlozi za raskid mogu biti viša sila, ozbiljne teškoće na strani koja raskida ugovor, te ako se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće moći da ispuni svoje obaveze. O raskidu je potrebno pismeno obavijestiti drugu ugovornu stranu. Smatra se da raskid nije dopušten kod preduzetničkih ugovora o vođenju poslva i prenosu dobiti jer on zadire u prava vanjskih dioničara.

Registracija preduzetničkih ugovora u javnom registru. Svi se preduzetnički ugovori registruju i od tada nastaje njihovo punovažno dejstvo. Isto važi i za prestanak ovih ugovora.

Priključeno društvo. Priključenje znači potpunu ekonomsku integraciju jednog (priključenog) društva s drugim ( glavno društvo) u kojoj oba društva zadržavaju svoju pravnu samostalnost. Do priključenja društva može doći samo između društava kapitala, sa odnosom vladaućeg i zavisnog društva.

Vladajuće društvo daje obavezujuće upute priključenom društvu u pogledu vođenja poslova s tim što preuzima odgovornost prema trećim licima. (kao kod ugovora o vođenju poslova). Priključenje je o statusnoj promjeni spajanja i pripajanja (fuziji) s tim što se od nje u pravnom dejstvu razlikuje posebno priključeno društvo zadržava svoj pravni subjektivitet, dok se spojena odnosno pripojena društva gase. U uporednom pravu su poznata 2 načina provođenja prikuljučenja i to:

- Redovno priključenje, (kada u priključenom društvu sve dionice, odnosno udjele drći glavno društvo.- Priključenje odlukom većine, (kada glavno društvo drži 95%-100% nominalnog kapitala.

Zaštita povjerilaca priključenog društva se po uporednim zakonodavstvima ostvaruje na 2 načina, davanjem obezbjeđenja i solidarnom odgovornošću glavnog društva za obaveze priključenog društva.

Prestanak priključenja može nastupiti iz više razloga: odlukom skupštine, ako vladajuće društvo izgubi status društva kapitala, ako ne drži sve dionice priključenog društva, te prestankom glavnog društva.

53

Page 54: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

XI. FINANSIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTE KAPITALA

35. FINANSIJSKE INSTITUCIJE I TRŽIŠTE KAPITALA

Banke su finansijske institucije, prvenstveno depozitnog i kreditnog karaktera, koje posluju kao dionička društva. Banka se osniva po koncesionom sistemu – potrebna je prethodna dozvola od strane Agencije za bankarstvo, pod uslovom da je Agencija stekla uvjerenje da će banka ispunjavati zakonske zahtjeve u poslovanju. Dozvola se daje i za otvaranje filijala i predstavništava. Agencija može ukinuti dozvolu ako se ne ispune zakonski uslovi ili na zahtjev banke. Zakonski minimum kapitala banke je 15 miliona KM. Uz zahtjev Agenciji za davanje bankarske dozvole prilažu se:

- ugovor o osnivanju banke, nacrt statuta i drugih osnivačkih akata, podatci o stručnosti i iskustvu rukovođećih radnika banke, iznos kapitala, plan organizacije i poslovanja, te popis vlasnika banke.

Upravljačku strukturu banke čine skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i generalni direktor. Nadležnosti pojedinih organa određene su zakonom. Skupštinu banke čine dioničari sa pravom glasa. Pravo glasa je ograničeno visinom učešća u kapitalu banke. Tako ono može biti 20%-33% i 50% učešća u ukupnom broju dionica sa pravom glas, a veće samo uz prethodno odobrenje Agencije.

Upravni odbor ima neparan broj članova, između 5 i 11, čiji mandat traje 4 godine uz mogućnost reizbora. Članovi upravnog odbora ne mogu svoja ovlaštenja prenostiti na druga lica. Nadzorni odbor ima 5 članova sa mandatom od 4 godine i mogućnošću reizbora. Generalni direktor i članovi nadzornog odbora ne mogu biti istovremeno članovi upravnog odbora a generalni direktor ne može biti član nadzornog odbora. Generalnog direktora imenuje upravni odbor uz obaveznu prethodnu pismenu saglasnost Agencije.

Djelatnost banke je propisana zakonom i odobrenjem Agencije, a sastoji se u slijedećem:

- prijem depozita, davanje i uzimanje kredita, davanje svih oblika novčanog jemstva, usluge platnog prometa i prenosa novca, pupovina i prodaja stranog novca, izdavanje i upravljanje sredstvima plaćanja (čekovi, kreditne kartice, kupovina i prodaja vrijednosnih papira i sl.).

XII. OSIGURAVAJUĆA I REOSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA

36. OSIGURAVAJUĆA I REOSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA

Društva za osiguranje. Društva za osituranje su pravna lica koja se bave poslovima osiguranja lica i imovine, te poslovima reosiguranja. Statusno pravni oblici društava su:

Dionička društva za osiguranje ili reosiguranje. Za osnivanje ovog društva potrebno je prethodno odobrenje Ureda za nadzor. Osnivači mogu biti fizička i pravna lica, domaća i strana. Ako ulog stranog ulagača prelazi 50% osnovnog kapitala potrebna je saglasnost Ministarstva Finansija FbiH. Zakonski minimum osnovnog kapitala društva koja se bave poslovima osiguranja života je 4 miliona KM, a za društva koja obavljaju više vrsta osiguranja 2 miliona KM. Kapital se uplaćuje u gotovini

Društvo za uzajamno osiguranje je pravno lice kome članovi upatom uloga međusobno garantuju da će na principu uzajamnosti i solidarnosti pokriti štete nastale ostvarenjem ugovornih rizika. Za osnivanje je potrebno da najmanje 250 pravnih subjekata zaključi ugovor o uzajamnom osiguranju istih rizika.

54

Page 55: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Uz to potrebno je i odobrenje Ureda za nadzor. Ovo društvo se ne može baviti poslovima reosiguranja. Postoje 2 varijante ovog društva: sa ograničenim ulogom i sa neograničenim ulogom.U prvoj varijanti zakonski minimum osnivačkog kapitala je najmanje 20%, a u drugoj varijanti najmanje 50% kapitala koji se traži za osnivanje dioničkog društva osiguranja. Na upravljanje se shodno primjenjuju odredbe propisa o upravljanju DOO.

Društvo za upravljanje fondovima je poseban oblik privrednog subjekta koje se osniva radi upravljanja fondovima kao posebnim finansijskim institucijama. Postoje 2 vrste ovih društava: društva za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima i privatizacijska društva za upravljenje PIF-ovima.

Društva za upravljanje uzajamnim i investicionim fondovima djeluju u formi DD ili DOO uz primjenu općih pravila koja važe za te tipove društava. Upisuju se u sudski registar i u registar Komisije za vrijednosne papire. Osnivači društva mogu biti domaća ili strana, fizička ili pravna lica. Komisija za vrijednosne papire odobrava osnivanje. Ona može to odobrenje svakodobno ukinuti. Zakonski minimum osnovnog kapitala je 1 milion KM, ako društvo upravlja jednim fondom, a za svaki naredni fond taj minimum se povećava za 250.000 KM.

Uplata se vrši u cjelosti prilikom osnovanja društva. Strano lice može imati više od 10% dionica u društvu samo uz odobrenje Komisije. Domaće pravno lice u državnom vlasništvu ne može biti osnivač niti dioničar u društvu za upravljanje fondovima. Imovina kojom upravlja društvo drži se kod depozitara sa kojim se zaključuje poseban ugovor u skladu sa odlukom Komisije.

Dakle društvo za upravljanje fonovima su pirvredni subjekti koji posluju kao DD ili DOO čija je isključiva nadležnost upravljanje fondovima raznim namjena, u kojima imaoci investicionih kupona ili dionica nemaju upravljačka, već samo imovinska prava.

XIII. FONDOVI I BERZE

37. FONDOVI I BERZE

Investicioni fondovi se osnivaju kao specijalne finansijske institucije radi prikupljanja finansijskog kapitala, zajedničkog i višepartnerskog investiranja u prenosive vrijednosne papire na načelima smanjenja i dispozicije rizika. Postoje 3 vrste investicionih fondova: uzajamni investicioni fond, investicioni fond i privatizacijskih investicioni fond.

Uzajamni investicioni fond je posebna finansijska institucija koja nema status pravnog lica. Formira ga društvo za upravljnje uzajamnim fondom. Osnivač prethodno mora izdejstvovati dozvolu Komisije za vrijednosne papire, zatim donijeti pravila upravljanja fondom, zaključiti posebne ugovore sa Agencijom za osiguranje FbiH i Registrom vrijednosnih papira FbiH, te obezbijediti najmanje 1 milion KM emisionih investicionih kupona kao posebnih vrijednosnih papira.

Investicioni kupun se otkupljuje samo novcem i glasi na ime i prenosiv je u pravnom prometu. Kao imaocu hartije od vrijednosti daju slijedeća prava:

- pravo srazmjernog učešća u vrijednosti imovine uzajamnog fonda.- pravo isplate i povrata investicionog kupona u svakom trenutku.- pravo istupanja iz članstva uzajamnog fonda uz vraćanje investicionih kupona društvu.

Mogućnost sticanja kupona od strane fizičkih i pravnih lica ograničena je na 5% imovine fonda.

55

Page 56: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Upravljanje uzajamnim fondom. Fondom upravlja društvo u svoje ime, a za račun vlasnika investicionih kupona (udjela). Društvu je zabranjeno da vrijednosne papire koje kupuje za račuj uzajamnog fonda da koristi za svoj račun i da fondu prodaje vrijednosne papire koje je kupilo naovaj način, dakle mora svoje poslovanje odvojiti od poslovanja za račun fonda kojim upravlja. Funkciju upravljanja fondom društvo može ugovorom prenijeti na drugo društvo uz prethodnu saglasnost 70% vlasnika udjela u imovini fonda i uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Društvo je obavezno da najmanje 5% imovine uzajamnog fonda drži u gotovini i vrijednosnim papirima sa rokom dospijeća od 6 mjeseci radi solventnosti i likvidnosti fonda.

Ograničenja investiranja društva. Društvo koje upravlja uzajamnim fondom ne može za račun fonda kupovati na bezri ili drugim tržištima koji su emitovani od fonda kojim upravlja društvo, upravlja fondom, registra koji vrši poslove po ugovoru za fond i društvo, depozitara i profesionalnim posrednicima koji vrše poslove za društvo.

Pravila uzajamnog fonda. Društvo za upravljanje donosi pravila u upravljanju uzajamnim fondom. Ta pravila regulištu: naziv i sjedište društva uzajamnog fonda, registra i depozitara, ciljeve investicione politike uzajamnog fonda, pravila o emisiji i otkupu investicionih kupona, način obavještavanja vlasnika investicionih kupona o poslovanju, postupak izmjene pravila u upravljanju uzajamnim fondom, postupak likvidacije fonda i sl.

Pravila o upravljanju uzajamnim fondom donosi društvo, a odobrava Komisija za vrijednosne papire FBiH.

Likvidacija fonda se mora pokrenuti u slijedećim slučajevima:

- kada se oduzme dozvola društvu koje je upravljalo fondom ili se pokrene postupak stečaja ili likvidacije,- kada je prosječna godišnja neto vrijednost imovine uzajamnog fonda u 2 uzastopne godine bila ispod 1 milion KM.- u drugim slučajevima koji su predviđeni pravilima o upravljanju uzajamnim fondom.

Komisija može umjesto likvidacije uzajamnog fonda donijeti odluku o prenosu upravljanja fondom drugom društvu koje želi preuzeti upravljanje.

Investicioni fond je finansijska institucija čija je isključiva djelatnost prikupljanje finansijskog kapitala i investiranje u prenosive vrijednosne papire i druge profitabilne poduhvate. Posluje kao dioničko društvo. Osniva se upisom dionica na osnovu javne ponude, uz prethodno dozvolu Komisije za vrijednosne papire. minimalni osnivački kapital je 4 miliona KM i mora biti u cjelosti uplaće u novcu prije registracije fonda kod Komisije za vrijednosne papire FBiH.

Osnovni kapital podijeljen je na dionice iste klase, što znači da dioničari imaju ista prava i sve naredne emisije dionica su iste klase. Emituju se na donosioca što je pogodno za pravni promet. Individualni pravni subjekt ne može biti vlasnik više od 5% investicionog fonda.

Investicioni fond ima statut, odnosno pravila fonda, kojim se regulišu pitanja osnivanja i poslovanja fonda. Investicione politike, organima upravljanja, osnivačkom kapitalu i emisiji dionica, zastupanje fonda itd. Organi upravljanja investicionim fondom su nadzorni odbor, skupština i direktor fonda.

56

Page 57: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Upravljanje investicionim fondom je kao i kod uzajamnog fonda uz obavezu društva za upravljanje investicionim fondom da najmanje šestomjesečno izvještava dioničare o poslovanju i ostvarenoj dobiti. Osim toga zakonska obaveza društva je da javno objavljuje relevantne informacije o vlastitom poslovanju, kao i poslovanju fondova kojima upravlja.

Ograničenja investiranja. Vrijednost vrijednosnih papira stranih emitenata ne može biti veća od 10% ukupne vrijednosti imovine investicionog fonda, a vrijednost jednog emitenta ne može biti veća od 5% vrijednosti imovine fonda. Investicioni fond ne može investirati u vrijednosne papire čiji je emitent fond, drušvo, registar, depozitar, profesionalni posrednik koji radi za društvo koje upravlja fondovima, te pravno lice koje ima više od 10% dionica u društvo koje upravlja fondom.

Prestanak ugovora o poslovanju. Ugovor o upravljanju investicionim fondom može prestati jednostranim otkazom fonda, sporazumno i po sili zakona. Ugovor ne može jednostrano otazati društvo koje upravlja fondom, jer poslove obavlja uz naknadu (2% ukupne imovine fonda plus troškovi upravljanja) i jer mu je to jedina funkcija i uslov postojanja. Nadzorni odbor fonda ima pravo jednostrano raskinuti ugovor na pismeni zahtjev vlasnika najmanje 30% dionica investicionog fonda. Ako je taj procenat 50% nadzorni odbor ima obavezu jednostranog raskida.

Na osnovu zakona ugovor prestaje, ako je društvu ukinuta dozvola za upravljanje fondom ili ako je nad društvom otvoren postupak stečaja ili likvidacije. Prestanak investicionog fonda može nastupiti na sve načine na koje može prestati i svaki drubi privredni subjekt. Ako je pokrenut postupak likvidacije, društvo je obavezno unovčiti imovinu fonda u roku od 8 dana.

38. PRIVATIZACIJSKO DRUŠTVO I PRIVATIZACIJSKI INVESTICIONI FOND

Privatizacijsko društvo se može osnovati kao DD i DOO. Osnivači mogu biti domaća i strana, fizička i pravna lica. Ako je organizovano koa DD, dioničari ne mogu biti državni organi nisti preduzeća u čijem kapitalu država učestvuje sa više od 50%. Uslovi za osnovanje privatizacijskog društva su u minimalnom osnivačkom kaitalu i odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Po pravu FBiH, osnivački kapital mora biti uplaćen najmanje 50%, a ostatak u roku od 2 godine. Po pravu RS, osnivački kapital mora u cjelosti biti uplaćen prije registracije.

Da bi moglo upravljati privatizacijskim investicionim fondovima, privatizacijsko društvo mora imati zaključen pismeni ugovor o upravljanju fondom koj odobrava Komisija za vrijednosne papire.

Privatizacijski investicioni fond. Je fond zatvorenog tipa i privremenog karaktera u obliku DD. Osniva ga privatizacijsko društvo na osnovu odobrenja Komisje. Njegov cilj je omogućavanje lakšeg provođenja procesa privatizacije, prikupljanje certifikata i njihovo investiranje u privatizaciju državnih preduzeća. Osnovni kapital fonda ne može biti manji od 200 miliona KM. Dionice fonda se prodaju putem javne prodaje. Uplata u cjelosti treba biti obavljena prije upisa fonda u sudski registar. PIF ne može posjedovati više od 30% dionica jednog privrednog društva i sa njim povezanih lica. Osim toga PIF u kupovinu dionica privrednog društva može uložiti najviše 20% od ukupno prikupljenih certifikata.

Nadzor nad poslovanjem privatizacijskih društava vrši Komisija za vrijednosne papire. Privredno društvo može otkazati ugovor o upravljanju privatizacijskim fondom smo uz prethodno odobrenje koje će dobiti samo pod uslovom da drugo privatizacijsko društvo preuzme upravljanje.

57

Page 58: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Poslovanje PIF-a je zakonom ograničeno na 5 godina, jer se smatralo da će u tom periodu biti završen postupak privatizacije. Istekom roka PIF-ovi su obavezni da transformišu investicione fondove, a ako to nije učinjeno u roku od 60 dana od isteka petogodišnjeg roka, Komisija po službenoj dužnosti pokreće postupak likvidacije PIF-a.

Berza i druga javna tržišta kapitala. Berza predstavlja stalno mjesto na kome se u određenom i na utvrđen način obavlja kupovina i prodaja zamjenjive, tipizirane ili standadizirane robe i upraljva transakcijama. Pod robom se podrazumijeva novac, hartije od vrijednosti, proizvodi, sirovine i dr. U odnosu na predmet trogovanja berze se dijele na berze efekata i vrijednosnih papira, novčane i robne (produktne, berze usluga (franta) i mješotivata. U okviru svake od tih vrsta berze mogu biti opće i specijalizirane.

Po pravnoj strukturi i odnosu države prema berzi postoje 3 tipa berzi:

a) službene berze, koje osniva i kontroliše država i koje posluju po zakonskim propisima.b)javne berze, kao javne tržišne institucije pod administrativnom kontrolom, poznate u kontinentalnom pravu.c) berze orzanizirane kao privatnopravni subjekti, karakteristične za angloameričko pravo.

Osnivanje berze. Po našem pravu berzu mogu osnovati profesionalni posrednici, tako da finansijsku (efektnu) berzu mogu osnovati banke, osiguravajuća i reosiguravajuća društva, a robnu berzu pravna lica koja su registrovana za proizvodnju i promet robe.

Berza se osniva u formi dioničkog društva. Uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire, može je osnovati najmanje 3 lica sa statusom profesionalnih posrednika (brokera) koji su registrovani kod Komisije. Upisuje se u sudski registar i Registar Komisije za vrijednosne papire.

Zakonski minimum osnovnog kapitala za berzu efekata je 200.000 KM podjeljenih na redovne dionice, a svaka dionica daje pravo na jedan glas. Dioničari berze su isključivo članovi sa jednim brojem dionica koje ne mogu prenosisti za vrijeme trajanja članstva. Inače članstov na berzi može prestari dobrovoljno, oduzimanjem dozvole profesionalnog posrednika, isključenjem iz članstva i smrću. Berza nije profitna institucija koja isplaćuje članovima dividende, već ih koristi za unapređenje rada berze.

Berza obavlja slijedeće poslove:

- organizira povezivanje ponude i tražnje hartija od vrijednosti,- osigurava informacije o ponudi i tražnji i tržaišnoj vrijednosti papira.- može obavljati i druge poslove po ovlaštenju Komisije za vrijednosne papire.

Organi berze su: skupština, nadzorni odbor i upravni odbor, a osnovni organizacijski akt je statut. Pored statuta, pravilnikom berze se utvrđuje njeno poslovanje.

Druga uređena javna tržišta hartija od vrijednosti mogu se ugovorom uspostaviti profesionalni posrednici uz odobrenje Komisije za vrijednosne papire. Tržišta posluju po unaprijed utvrđenim pravilima koja odobrava Komisija, a Komisiji se dostavljaju i izvještaji o zaklučenim poslovima. Javna tržišta su obavezna da u dnevnim listovima objavljuju pune informacije o vrijednosnim papirima kojima se na njima trguje.

58

Page 59: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Institucija za osiguranje depozita je samostalna neprofitna isntitucija sa pravnim subjektivitetom, čija djelatnost je regulisana Zakonom o osiguranju depozita. Postoje državna i entitetske agencije. Djelatnost Agencija je zaštita depozita fizičkih i pravnih lica u bankama BiH. Maksimalan osigurani iznos je 5.000 KM. Agencija ima organe upravljanja i rukovođenja, Organ upravljanja je petočlani odbor, a organ rukovođenja je direktor. Djelatnost upravnog odbora propisana je Zakonom, a odbor donosi i statut agencije.

Mikrokreditne organizacije su neprofitne i nedepozitne organizacija sa pravnim subjektivitetom. Cilj njihovog osnivanja je davanje mikrokredita socijalno ugroženim licima u cilju razvoja malog poduzetništva. U Zakonu o mikrokreditnim organizacijama: organizaciju mogu osnovati domaća i strana, fizička i pravna lica s tim da osnivači moraju biti 3 fizička i 1 pravno lice. Osnivački akt može biti odluka ili ugovor u zavisnosti od broja osnivača. Pravni subjektivitet stiče registracijom u jedinstveni registar nadležnog Ministarstva. Organ upravljanja je skupština koja nije obavezan organ upravljanja u firmi. Mikrokreditna organizacija, a skraćeni naziv je MIKRO.

XIV. SPECIJALNI OBLICI POSLOVNIH SUBJEKATA

39. SPECIJALNI OBLICI POSLOVNIH SUBJEKATA

Javna preduzeća (public company), prema pravu EU sva ona preduzeća koja se baziraju na sticaju svojine iz tzv. javne ruke i koja na osnovu finansijskog učešća, odlučivanja ili davanja saglasnosti, neposredno i posredno sprovode vladajuću politiku. Po našem pravu, javna preduzeća se definišu kao preduzeća koja obavljaju djelatnosti proizvodnje i prometa određenih proizvoda i pružanje usluga koje su nezamjenjiv uslov života i rada drugih preduzeća u određenom području ili ako je to neophodno, za rad kantona, grada, entiteta, odnodno države i jedinica lokalne samouprave.

Kao osnivači javnog preduzeća mogu se pojaviti: državne organizacije (općina, grad, kanton, FBiH), pravna i fizička lica, domaća ili strana na bazi privatnog kapitala. Istovremeno oblici državne organizacije i pravatnopravna lica na bazi mješovite svojine. Osnivački akt može biti odluka nadležnog organa ili ugovor. Javno preduzeće upisuje se u sudski registar, kao i svaki subjekt poslovnog prava, sa statusom pravnog lica. Ako ima oblik nekog od trgovačkih društava, tada u odnosu na visinu osnivačkog kapitala i za javno preduzeće vrijede zakonske odredbe o tom obliku društva.

Javnim preduzećem upravljaju osnivači odnosno članovi, srazmjerno učešću u kapitalu. U zavisnosti od pravnog oblika, organi javnog preduzeća su: skupština, odnosno odbor osnivača, upravni odbor i direktor.

Njihova nadležnost je načelno ista kao i u privrednim društvima općeg tipa. Specifičnost je u tome što posebnim propisom ili aktom osnivača može se predvidjeti davanje saglasnosti ili odobrenja državnog organa za planove razvoja, osnovne poslovne politike, statut, statusne promjene, određene odluke itd. Generalno, zakonsko ovlaštenje države postoji u pogledu kontrole ispunjenja javnog interesa, a distribucija nadležnosti državnih organa prema javnom preduzeću utvrđuje se zakonom ili osnivačkim aktima.

Za svoje obaveze javno preduzeće odgovara svojom imovinom koja se formira od uloga osnivača i pozitivnog poslovanja (dobiti). Javna dobra, prirodna bogatstva, kao i dobra u općoj upotrebi koja javno preduzeće koristi po zakonu ne mogu biti predmet prinudnog izvršenja.

59

Page 60: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Kontrola nad javnim preduzećima vodi se kao kontrola poslovnog uspjeha preduzeća, ali kao kontrola ispunjavanja javnih interesa i zadataka, zbog kojih je preduzeće osnovano. Kontrola se provodi sa više aspekata:

a) kao interna kontrola koju provode interni kontrolni organi,b) kao sveobuhvatna privredna kontrola, koja se reguliše budžetskim pravom i finansijskim propisima.c) kao eksterna kontrola u javnom sektoru, pod kojom se podrazumijeva kontrola države da li javna preduzeća izvršavaju i u kojoj mjeri povjerenu djelatnost uz racionalno korištenje budžetskih sredstava.d) stručna kontrola koju provode nadležni inspekcijski organi i specijalizirane stručne institucije.

XV. ZADRUGE

40. ZADRUGE I ZADRUŽNI SAVEZ

Zadruga je organizacija sa statusom pravnog lica koja se formira ugovorom fizičkih lica i u kojoj svaki učestvuje neposredno i ravnopravno sa ciljem da na principu uzajamnosti i solidarnosti unaprijede i zaštite svoj ekonomski i drugi intres i stiče dobit.

Opći tip zadruge se osniva ugovorom najmanje 5 lica koji ispunjavaju uslove predviđene pravilima zadruge. Ugovor se zaključuje u pisanoj formi i u osnovi sadrži sve elemente kao ugovor o osnivanju trgovačkog društva. Nakon zaključenja ugovora i ulaganja kapitala održava se osnivačka skupština zadrugara, a potom se upisuje u sudski registar koji ima konstitutivan karakter. Minimum kapitala određuje se ugovorom, dakle nije propisan. Izuzetak postoji prilikom osnivanja štedno-kreditne zadruge, čiji minimum osnovnog kapitala iznosi 15 miliona KM. Ulozi u općem tipuzadruge mogu biti u novcu stvarima ili pravima, ali ne i u radu. Po svojoj pravnoj prirodi, zadruga predstavlja vrstu ortakluka građanskog prava. Dakle, ako se rješavaju određena pitanje ne može se naći u zakonu ili osnovačkom ugovoru, primjenjuju se pravila koja važe za ortakluk.

Upravljanje i organi upravljanja. Organi zadruge su: skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i direktor. Skupštinu čine svi zadrugari, a pravilima zadruge koja ima preko 300 zadrugara može se predvidjeti formiranje skupštine predstavnika koju čini najmanje 30 fizičkih lica koja se biraju na određeni mandat (najčešće 5 godina) uz mogućnost obnove. Skupština zadruge bira ostale organe upravljanja.

Sticanje i prestanak statusa zadrugara. Status zadrugara može se steći prilikom osnivanja zadruge ili naknadnim pristupom, u skladu sa pravilima zadruge. Lice koje pristupa zadruzi potpisuje posebnu izjavu kojom prihvata prava, obaveze i odgovornosti koji proizilaze iz osnivačkog ugovora i pravila zadruge. Odluku o prijemu zadrugara donosi nadležni organ zadruge. Zadrugar može svoj status izgubiti istupanjem, isključenjem, smrću fizičkog lica, prenosom uloga na treće lice, te prestankom zadruge.

Imovina zadruge se formira iz uloga članova i lica koji nisu članovi zadruge, zatim od dobiti zadružnih preduzeća čiji je ona osnivač, te iz osnova poslovanja zadruge. Ulozi članova se vode na individualnim računima zadrugara kao privatna svojina i dijelom rezervnim fondovima kao kolektivna svojina zadruge i na njih se plaća fiksna kamata umjesto dividende. Ugovorom o osnivanju se utvrđuje rok u kome zadrugar ne može raspolagati svojim udjelom u zadruzi.

60

Page 61: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Raspodjela dobiti i pokrivanje poslovnih gubitaka. Dobit se dijeli srazmjerno ulozima i dopirnosu u radu zadruge na kraju poslovne godine. Skupština zadruge može odlučiti da se cijela dobit ili njen dio uloži u fondove za razvoj zadruge. Zadruga mora imati posebni rezervni fond i godišnje u njega ulagati najmanje 5% vrijednosti uloga članova zadruge.

U pravnom prometu zadruga istupa u vlasito ime, a može imati zastupnika ili komisiona ovlaštenja u zastupanju interesa zadrugara. Za imovinsku odgovornost zadruge važe 2 pravila:

a) za svoje obaveze zadruga odgovara kompletnom imovinom.b) postoji subsidijarna odgovornost članova zadruge do iznosa utvrđenog ugovorom o osnivanju, ali samo za onaj dio obaveza koji se nije mogao podmiriti iz imovine zadruge.

Vrste zadruga. U zavisnosti od djelatnosti koju obavljaju, zadruge mogu biti opće, specijalizirane i zemljoradničke. Prema načinu sticanja sredstava sa udjelima i sa članarinom zadrugara prema cilju osnivanja na profitne i neprofitne, zavisno od odgovornosti zadrugara, sa ograničenom ili neograničenom odgovornosti zadrugara.

Prestanak zadruge. Do prestanka može doći:

- odlukom skupštine zadruge 2/3zadrugara, - ako se utvrdi ništavost upisa u javni registar,- u slučaju stečaja i likvidacije zadruge,- ako se smanji broj članova od predviđenog po zakonu,- ako je izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti,- istekom vremena na koje je osnovana,- ako prestanu postojati prirodni i drugi uslovi za obavljanje djelatnosti- statusnim promjenama, na osnovu odluke skupštine zadruge, spajanjem, pripajanjem ili podjelom.

Oblici zadružnog udruživanja. Zadruge se mogu udruživati u zadružne saveze kantona i zadružne saveze entiteta. Zadružni savez je samostalna interesna stručna poslovna asocijacija, koja se osniva ugovorom radi unaprjeđenja djelatnosti zadruga i zaštite njihovih zajedničkih interesa. Članice zadružnog saveza zadržavaju svoj pravni subjektivitet i poslovnu samostalnost.

XVI. PRIVREDNE KOMORE

41. PRIVREDNE KOMORE

Privredne komore su neprofitne asocijacije poslovnih subjekata i drugih lica koja obavljaju privredne djelatnosti. Obrazuju se na teritorijalnom principu kao privredne komore kantona i Privredna komora FBiH, te Vanjskotrgovinska komora BiH. Članovi su trgovačka društva, institucionalizirani oblici finansijskog kapitala, statusni oblici povezivanja društava, zadruge i individualni trgovci. Članovi takođe mogu biti udruženja građana, fondacije i zadužbine koje obavljaju privrednu djelatnost, te drugi subjekti na osnovu učlanjenja ( obrazovne i interesne organizacije i sl.). Komora vodi registar članova koji ima karakter javne knjige.

Komore zastupaju interese svojih članova, pomažu u rješavanju određenih organizacionih i poslovnih pitanja, ostvaruju saradnju sa nadležnim državnim organima i u ime državnih organa obavljaju određene poslove (npr. izdavanje različitih uvjerenja, donošenje uzansi i sl.).

61

Page 62: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Organi komore su skupština, upravni odbor, nadzorni odbor i predsjednik. U okviru komora djeluju sudovi časti, koji postupaju u slučaju povrede ugovora, trgovačkih pravila, uzansi i drugih propisa. Njihov sastav, postupak i mjere koje mogu izreći utvrđuju se statutom komore. Osim toga u Privrednoj komori FBiH djeluje stalna arbitraža, čije odluke imaju snagu izvršnog naslova i objavljuju se u sredstvima informisanja.

Osnovni izvori finansiranja komora su članarina, kotizacije i drugi izvori neprofitnog karaktera.

Strukovne asocijacije. Zakonm o privrednim komorama predviđeno je da najmanje 30 pravnih lica srodnih djelatnosti mogu formirati strukovne (interesne) asocijacije. One imaju status pravnog lica i ne registruju se kod suda. U okviru funkcija komora, strukovne asocijacije zastupaju interese svojih članova.

Spoljnotrgovinska komora BiH je nevladina, nepolitička i neprofitna javnopravna asocijacija privrednih subjekata i privrednih asocijacija na teritoriju BiH. Njena djelatnost se sastoji u slijedećem, utiče na razvoj vanjskotrgovinske i carinske politike, međunarodnog transporta i komunikacija, unapređuje saradnju s međunarodnim finansijskim institucijama, zastupa interese svojih članova u odnosu na državne, kreiranju ekonomskog sistema i propisa, vrši poslove javnih ovlaštnja utvrđenih posebnim propisima.

XVII. FONDACIJE I ZAKLADE

42. FONDACIJE I ZAKLADE

Pojam. Fondacije i zaklade (zadužbine) su asocijacije neprofitnog karaktera sa statusom pravnog lica. U pozitivnom pravu, mogu se definisati kao dobrotvorne asocijacije koje imaju imovinu ili prihode imovine u cilju ostvarivanja općekorisnih i dobrotvornih ciljeva radi unapređenja kulturne, prosvjetne, naučne, duhovne, sportske, zdravstvene, ekološke ili druge društvene djelatnosti.

Postoje 2 osnovne razlike između fondacije i zaklade:

- Imovina ili prihodi koji se ostvaruju od imovine zaklade, trajno služe za ostvarenje općekorisnih i dobrotvornih ciljeva, dok je trajanje fondacije vremenski ograničeno.- Zadužbine osnivaju samo fizička lica, a fondacije po pravilu pravna lica.

Osnivanje. Fondaciju u FBiH osniva Vlada FBiH na prijedlog ministra u čiju oblast spada fondacija. Kao osnivači se mogu pojaviti ili domaća i strana pravna i fizička lica uz prethodnu saglasnost Vlade FBiH, odnosno Kantona. Fondacija i zaklada su pravna lica koja se registruju u registru Fondacija, odnosno upisniku zaklada koje vodi Ministarstvo pravde FBiH. Registracijom stiču pravnu sposobnost. Organi upravljanja fondacije su odbor povjerenika i izvršni odbor, a organi zaklade su upravnik zaklade ili posebno tijelo koje imenuje nadležni državni organ.

Prestanak. Fondacija prestaje kada je ostvarena svrha i ciljevi zbog kojih je osnovana. Zaklada (zadužbina) može prestati, ako ponestane imovine ili imovina više nije dovoljna za ostvarivanje ciljeva zadužbine niti se zadužbina može transformisati u fondaciju, te ako je cilj prestao biti općekoristan ili dobrotvoran.

O prestanku zaklade rješenje u FBiH donosi Ministarstvo pravde na prijedlog organa upravljanja. Preostala imovina zaklade se rasprodaje fizičkim ili pravnim licima kojima je trebala pripasti prema pravilima zaklade. Ako se ne može uručiti određenim licima, imovina zaklade se prenosi drugoj zakladi sa istim ili sličnim dobrotvornim ciljevima.

62

Page 63: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

XVIII. EVROPSKO PREDUZEĆE I EVROPSKA INTERESNA GRUPACIJA

43. EVROPSKO PREDUZEĆE I EVROPSKA INTERESNA GRUPACIJA

Evropsko preduzeće. U pravnom smislu, suština prava nastajanja je pravo fizičkih i pravnih lica iz država članica EU da po nacionalnom režimu na teritoriji drugih država članica EU mogu osnivati preduzeća, kao i njihove organizacijske jedinice. Ovim je omogućena sloboda kretanja ljudi i kapitala EU.

Harmonizacijom prava EU usklađena su nacionalna prava država članica između ostalog i u oblasti prava privrednih društava. Pored tradicionalnih oblika privrednih društava, ova harmonizacija je omogućila osnivanje i poslovanje novih organizacijskih oblika preduzeća. Ti novi oblici podrazumijevaju evropsku ekonomsku interesnu grupaciju i evropsko društvo kao profitabilnu organizaciju. Neprofitabilne organizacije su evropsko zadružano društvo, evropsko društvo za osiguranje i evropska asocijacija.

Osnovne karakteristike evropskog preduzeća. Osnivači evropske komapnije (preduzeća) mogu biti DD, DOO, kompanije i firme koje su osnovane po pravu države članice EU i ako imaju sjedište i glavnu upravu u jednoj od država EU. Po jedinstvenim pravilima, evropska kompanija ima oblik DD, sa pravnim subjektivitetom u svim državama članicama. Minimalni osnivački kapital je 120.000 eura.

Mogući načini osnivanja evropske kompanije su spajanje (fuzija) najmanje 2 DD iz različitih država. Formiranje zajedničkog holdinga evropskog preduzeća najmanje 2DD iz različitih država članica EU. Transformacijom nacionalnih DD u evropsko preduzeće, osnivanje društva kćeri od već postojećeg evropskog preduzeća DD.

Organi upravljanja. Obavezan organ je skupština preduzeća, što se detaljno reguliše statutom. Osnivačima je ostavljena sloboda da uspostave 2 organa upravljanja, upravni i nadzorni odbor ili jedinstveni organ upravljanja. Nadležnost skupštine propisana je generalno, tj. za sve što nije nadležan upravni odbor i nadzorni odbor, odnosno zaposlenici, nadležna je skupština dioničara i to:

- usvajanje godišnjeg obračuna, - podjela dobiti i- snošenje gubitaka.

Učešće zaposlenih u upravljanu evropskim preduzećem. Članice EU su se generalno obavezale da će omogućiti participaciju zaposlenih, što se svodi na sljedeće:

- da zaposleni imaju pravo postavljanja i opoziva 1/3 nadzornog odbora. U dvostrukom sistemu organa upravljanja maksimum je 1/3, a u jedinstvenom sistemu upravljanja 1/2.

- ako nadzornom, odnosno upravnom odboru pripada pravo postavljanja i opoziva članova ovih organa, odna generalna skupština i predstavnici zaposlenim imaju pravo da predlažu kandidate za nadzorni ili upravni odbor ili da daju primjedbe na izbor određenih kandidata.

- predstavnici zaposlenih mogu voditi pregovore i zaključivati kolektivne ugovore sa upravnim i nadzornim odborom o učešću zaposlenih u kapitalu i profitu.

- ako je organizovan, tzv. „odvojeni organ“, kojeg čine samo zaposleni radnici, propisana je uzajamna obaveza izvještavanja ovog organa i nadzornog ili upravnog odbora o svim značajnim pitanjima.

63

Page 64: POSLOVNO PRAVO Pravo Privrednih Drustava

Prestanak evropskog preduzeća, može nastupiti na jedan od slijedećih načina istekom roka ili postizanjem cilja, odlukom skupštine, odlukom suda na čijem području je registrovano preduzeće, ako se osnivački kapital smanji ispod propisanog minimuma, te ako godišnji izvještaj o poslovanju nije podnesen nadležnim organima u posljednje 3 godine neprekidno ili u rokovima koje propisuje pravo države u kojoj je preduzeće registrovano.

Evropska ekonomska interesna grupacija, osniva se sa ciljem da omogući i razvije ekonomske aktivnosti članova i poveća njihove rezultate. Dobit grupacije smatra se kao dobit članova i među njima se dijeli u skladu sa ugovorom o osnivanju, a ako ugovor ništa ne precizira onda na jednake dijelove.

Evropska ekonomska interesna grupacija (EEIG) se osniva ugovorom, a registruje se u onoj državi u kojoj ima svoju zvaničnu adresu i u svakoj drugoj državi članici u kojoj ima sopstveno preduzeće. EEIG se mora sastojati od najmanje 2 pravna subjekta iz 2 različite države članice. Država članica može propisati da EEIG upisana u njen registar ne može imati više od 20 članova. Grupacija mora imati svoje oditore koji će provjeravati računovodstvene i druge podatke. Članstvo u grupaciji podrazumijeva solidarnu i neograničenu odgovornost članova, ali oditori ne mogu povesti parnicu protiv članova sve, dok grupacija ne padne pod stečaj. Ako grupacija nakon registracije ne preuzme obaveze svojih osnivača, oni su neograničeno i solidarno odgovorni.

Oporezivanje EEIG-a. Dobit i gubitci grupacije se oporezuju „u rukama“, njenih članova. Međutim, zbog nedostatka detalja u EEIG regulativi poreski aspekti EEIG ostaju problematični. Može se desiti da članovi iste grupacije i sa istim dioničarskim udjelom, ali sa sjedištima u različitim državama, butu oporezovani na različite načine.

Poslovanje i upravljanje. Postoje 2 organa preko kojih funkcionira grupacija, članovi koji učestvuju u radu i direktor ili direktori. Direkotr se imenuje samim ugovorom o osnivanju. U govorom se mogu odrediti i eventualni ostali organi.

Svaki član grupacije ima 1 glas, a ugovorom se pojedinim članovima može dati više od jednog glasa pod uslovom da ni jedan član ne posjeduje većinu glasova. Odluke moraju biti jednoglasne, osim ako ugovor o osnivanju ne predviđa nešto drugo.

Imenovanje i opoziv direktora i njihovih ovlaštenja bi trebla biti uređena ugovorom o osnivanju ili će se to prepustiti jednoglasnoj saglasnosti svih članova. Ako društvo ima više direktora, oni djeluju nezavisno, osim ako ugovor ne predviđa nešto drugo. Dioničar se može povući iz grupacije u skladu sa ugovorom o osnivanju, a u slučaju da to samim ugovorom nije regulisano, samo na osnovu jednoglasne odluke članova. Ogovornost dioničara za obaveze nastale tokom njegovog članstva ne prestaju povlačenjem iz grupacije.

Prestanak dioničarstva i grupacije. EEIG može prestati samo jednoglasnom odlukom svih članova, ako ugovor o osnivanju ne predviđa nešto drugo. Članovi moraju likvidirati grupaciju:- ako je njeno trajanje isteklo.- ako se pojavio bilo kakav razlog za njenu likvidaciju predviđen ugovorom o osnivanju.- ako je svrha grupacije ostvarena ili je postalo izvjesno da neće biti ostvarena.

Prestanak grupacije na osnovu odluke članova vodi njenoj likvidaciji. Ako članovi na odluče tako da u roku od 3 mjeseca od nastanka uzroka, bilo koji član mora zahtivjevati od suda da pokrene postupak likvidacije. Postupak stečaja i prinudnog poravnanja regulisani su nacionalnim pravom. Otvaranje stečaja ili poravnjanja protiv EEIG, ne povlači samo po sebi otvaranje istih postupaka i protiv članova grupacije. THE END.

64


Related Documents