2
ELIZABETH CHADWICK
GRIMIZNI LAV
Preveo s engleskoga Mladen Jurĉić
3
Zahvale
Ţeljela bih odvojiti stranicu kako bih zahvalila raznim ljudima koji su mi pomogli dok sam pisala
Grimiznoga lava. Ponajprije, taj roman ne bih mogla napisati da mi pri istraţivanju nije pomogla moja
dobra prijateljica Alison King, koja mi je pronašla neprocjenjive pojedinosti u vezi sa ţivotom Williama
Marshala, njegove ţene Isabelle i ljudi koji su ih okruţivali, a samo sam ja odgovorna za sve nedostatke
u tumaĉenju tih pojedinosti. Zahvaljujem i profesorici Gillian Polack za njezine uvide u ţivot u
trinaestom stoljeću i Tamari Mazzei, koja mi je pomogla da obradim teško pitanje Alais de Béthune i
Williama de Forza.
Moja agentica Carole Blake uvijek priskoĉi kad je trebam, pa bih joj htjela iskazati veliku zahvalnost za
njezin trud oko mojih poslova i za podršku koju mi pruţa kao prijateljica. Zahvaljujem i svojim
draţesnim urednicama u Litde Brownu: Barbari Daniel, Joanni Dickinson i Sheeni-Margot Lavelle, a
takoĊer i Richendi Todd, koja je jamaĉno pretrpjela mnoge glavobolje pri sreĊivanju zbrke
naizmjeniĉnih nadnevaka i doba, koja je nastala tijekom nekoliko inaĉica rukopisa!
Na internetu moram zahvaliti pripadnicima Penmanreview i Friends and Writers, prijateljima i piscima
za njihovu podršku, prijateljstvo i dobro raspoloţenje. Nema mnogo mjesta gdje spisateljica moţe
razmišljati o tome u kakvomu je stanju bilo donje rublje Thomasa Becketa i gdje je zato neće smatrati
ĉudakinjom!
4
5
6
7
8
9
1
Longuevilleska tvrĊava, Normandija, proljeće 1197.
Isabelle de Clare, grofica od Leinstera i Striguila, supruga dvorskoga upravitelja kralja Richarda, u
trudovima je raĊala njihovo ĉetvrto dijete.
»Izaći će zadnjicom«, izvijesti primalja brišući ruke u ruĉnik, nakon što je pregledala pacijenticu.
»Sigurno će biti djeĉak, jer oni uzrokuju najviše neprilika.«
Isabelle je zatvorila oĉi i naslonila se na posloţene jastuke. Tijekom jutra grĉevi su bili ĉešći i
postupno sve bolniji. Sluškinje su joj raspustile kosu da na porodilji ne bi bilo poveza koji bi, kako se
vjerovalo, vezivali i dijete u utrobi, pa su joj se gusti pramenovi boje zlatnoga ţita rasuli po ramenima,
prekrili prsa i spustili se do ispupĉena trbuha.
Dijete, koje su zvali on, već je zakasnilo. Prije odlaska u rat njezin muţ se nadao da će pozdraviti
svog novog potomka, no umjesto toga morao se s Isabellom oprostiti tako da ju je poljubio nagnuvši se
prema njoj za duţinu ruke, jer se njezin trbuh isprijeĉio pred njima kao planina. Već je nastupio svibanj.
Ako ona preţivi ovo roĊenje, a on ljetni ratni pohod, vidjet će se u jesen. Zasad je, sa svojim vladarom,
boravio negdje duboko u Beauvaisisu, a ona je ţeljela biti bilo gdje, samo da u ovoj zagušljivoj prostoriji
ne prolazi kroz iskušenje raĊanja.
Grĉevi su se javljali nisko u kraljeţnici i širili se cijelom utrobom. Donjim dijelom tijela procvjetao
joj je bol, pa je dahtala i stiskala šake.
»Uvijek više boli kad izlaze zadnjicom.« Primalja oštro pogleda Isabellu. »Nije vam prvi put, pa
znate što treba oĉekivati, ali novoroĊenĉad koja na svijet izlazi zadnjicom, prolazi opasno putovanje, jer
glava izlazi na kraju, a to nije dobro za dijete. Bit će najbolje da se molimo svetoj Margareti za pomoć.«
Pokazala je drveni kip na škrinji pokraj kreveta, obasjan svjetlom zavjetnih svijeća.
»Molim joj se svaki dan otkako sam zatrudnjela«, odgovori Isabelle razdraţeno, a nije dodala da se
zakašnjelo raĊanje djeteta u naopakom poloţaju jedva moţe smatrati milostivom nagradom za
poboţnost. Zamrzila je taj kip. Onaj tko ga je izradio svetici je na licu izrezbario licemjerno poboţni
izraz, gotovo nalik smijuljenju.
Sljedeći grĉ stegnuo ju je kao šakom, a s njim i poriv da snaţno tiska. Primalja je dala znak djevojci
koja joj je pomagala, a onda se uposlila izmeĊu Isabellinih bedara. »Trebali biste pozvati kapelana da
smjesta krsti dijete«, upozorila je glasom prigušenim zbog podignutoga pokrivaĉa. »Jeste li izabrali
ime?«
»Gilbert, ako bude djeĉak, a Isabelle za djevojĉicu«, procijedi porodilja kroz zube, dok je tiskala.
Klonuvši na jastuke, dahnula je sluškinji da dovede oca Williama i kaţe mu da poĉeka u predsoblju.
Proţeo ju je još jedan napad boli, a onda drugi i treći. Sad više nije bilo odmora, jer tijelo je teţilo
izbaciti dijete iz utrobe u svijet. Jecala je i stenjala od napora, na vratu su joj iskoĉile tetive, a ruke
sluškinja zgrabila je tako ĉvrsto da će im jamaĉno ostati dugotrajne modrice.
Iznenada joj je izmeĊu bedara provalilo nešto mokro i toplo, a primalja je ispipavala. »Ah«,
zadovoljno je prokomentirala. »Imala sam pravo, djeĉak je. Ha, ha, ima i lijep par noţica. Da vidimo
moţemo li ga odrţati na ţivotu da ih i upotrijebi. Tiskajte ponovno, gospo. Ne tako brzo, ne tako brzo.
Blaţe!«
10
Isabelle se ugrizla za usnicu, trudeći se da ne tiska jako kako joj je nalagao poriv. Primalja je
uhvatila dijete za gleţnjeve, pa mu je, njeţno poteţući, gornji dio tijela izvukla nagore, na Isabellin trbuh.
Kad su mu izašli usta i nos, obrisala ih je od krvi i sluzi, a onda je, paţljivo motreći, rukom blago
nadzirala izlazak preostaloga dijela glave.
Podboĉivši se na laktove, Isabelle je zurila u dijete koje je leţalo na njoj kao utopljeni mornar
brodolomnik. Put mu je bila sivoplava i nije se micao. Njome je prostrujala panika. »Sveta Margareto,
nije valjda...«
Primalja podigne novoroĊenĉe za gleţnjeve, blago ga zanjiše pa ga oštro pljesne po zadnjici.
Potresao ga je drhtaj, mala prsa su se raširila, a zrak je, u znak prosvjeda, proparalo kmeĉanje, najprije
nesigurno, ali postupno sve glasnije, a taj zvuk kao da mu je u tijelo ulijevao ţivotvornu ruţiĉastu boju.
Ispravivši ga, primalja se okrene Isabelli sa smiješkom koji joj je produbio brazde u naboranim
obrazima. »Trebalo mu je samo malo poticaja«, izjavila je. »Najbolje će biti da mu svećenik da ime, kako
bismo bili sigurni.« Umotala ga je u topli ruĉnik i stavila Isabelli u naruĉje.
Kad su prerezale pupĉanu vrpcu, a posteljicu izbacile i odnijele je da je zakopaju, Isabelle je
gledala lice novoroĊenoga sina, izguţvano od napora raĊanja, pa je još puna tjeskobe primijetila da
mališan slabo diše. Zbunjeno se i pomalo ispitljivo namrštivši, namreškao je njeţno ocrtano ĉelo, a ruĉice
je stisnuo kao da se bori protiv svijeta u koji su ga tako grubo uveli. »Gilberte«, rekla je tiho, »pitam se
što će otac misliti o tebi.« Blago mu je puhnula u obraz i pruţila mu kaţiprst da oko njega svine sićušnu
ruku. Poslije kratkoga vremena premjestila je pogled s novoroĊenĉeta na prozor koji je uokvirivao luk
svijetlomodrog neba. Njezino iskušenje bilo je gotovo završeno pa će, ne dobije li porodiljsku groznicu,
uskoro biti na nogama. Mogla bi nekim prinosom zahvaliti svetoj Margareti, a onda će je staviti u kutiju
dok ponovno ne bude potrebna. Sad će se usredotoĉiti na molitve za muţevu sigurnost, pa će moliti Boga
da ga neozlijeĊena dovede kući, kako bi pozdravio svoga novoga sina.
Napad na dvorac Milli nije se dobro odvijao, nego je, štoviše, nastala zbrka. William je suţenih
oĉiju preko prokopa gledao zidove dvorca i tiho psovao, pogleda prikovanoga za ĉasnike i vojnike koji su
se mukotrpno pentrali preĉkama jurišnih ljestava, poput mrava na grani. Nekoliko tih ljestava postavili su
na isti dio zida, jer su vojnici kralja Richarda pokušavali osvojiti dvorac i preoteti ga buntovnom
krunskom zapovjedniku.
»Poţurite, u Boţje ime, poţurite!« Jean D'Earley, Williamov nekadašnji štitonoša, a sad vitez u
njegovoj ĉeti, skakao je s noge na nogu, grizao usnicu te stiskao i otvarao šake.
Branitelji na grudobranima oĉajniĉki su pokušavali odgurnuti ljestve sa zidova dok je teţina
neprijatelja na njima još bila dovoljno nisko da bi im to uspjelo. Na napadaĉe su odozgo kišili projektili iz
samostrela, strelice, kolci i kamene gromade. PogoĊeni su se s ljestava rušili u prokop, neki bez glasa, a
drugi uz krikove.
»Past će, Krist im pomogao!« tjeskobno primijeti Jean, jer su branitelji uspjeli ugurati polugu
izmeĊu zida i vrha ljestava, pa su ih poĉeli odizati.
»Moj štit.« Brzim pokretom lijeve ruke William mahne štitonoši.
Ljestve su kliznule u stranu, a vojnici su se s njih strovalili na nasip i u prokop. Krikovi smrskanih
i osakaćenih jezivo su se dizali i miješali se s ratnom bukom. Nekoliko sretnika najprije je otpuzalo, a
onda odšepalo na sigurno, ali mnogi su leţali polomljeni i na samrti, usred skrhanih ostataka opsadnih
ljestava. Sa zidova su zaorili pogrdni povici, a poput smrtonosne kiše poletjelo je i novo mnoštvo
projektila. William provuĉe ruku kroz dršku štita. Prema zidu s kruništem okrenuo se legendarni
Marshalov štit zelene i ţute boje, a u prvom planu bio je naslikan grimizni lav s podignutom šapom.
Nešto se moralo uĉiniti i to brzo. Ako se ne dokopaju prolaza na zidinama, morat će izabrati hoće li
naprosto sjesti i ĉekati da ta kopilad pregladni, ili će se povući, liţući ranjeno dostojanstvo... Kralj
Richard nije imao strpljenja za bilo koju od tih mogućnosti, a ni po naravi ih ne bi prihvatio.
Nije si mogao priuštiti ni da ĉeka, ni da izgubi bitku. William baci brz pogled duţ nasipa, do
kraljevskoga stijega. Stojeći pod crvenim i zlatnim stijegom koji se vijorio na vjetru, kralj Richard
jednom je rukom ĉupkao crvenkastosmeĊu bradu, a drugom je ţivahno mahao Mercadieru, satniku
11
svojih plaćenika.
Naoruţana novim ljestvama, skupina ĉasnika i plaćenika jurišala je preko dašĉanoga mosta,
improviziranoga preko prokopa, a to je izazvalo još ţešći pljusak projektila sa zida.
Uglavnom, domet im je bio prekratak, ili su se odbijali od štitova, ali jednom se ĉasniku u prsa
zabila kratka, teška strelica iz samostrela, a drugoga je u ruku pogodio kamen i smrskao mu prste. Ostali
su, nepokolebani, donji kraj ljestava zarili u meko tlo nasipa, a vrh im je tresnuo o zid.
Flamanski vitez Guy de la Bruiere poveo je ţestoki napad koji je bio na rubu uspjeha, pa je na tom
dijelu grudobrana nastalo komešanje. William od štitonoše uzme šljem otvoren na licu, stavi ga na glavu
i namjesti štitnik za nos u najbolji poloţaj.
»Kostiju mi bogova, kurvini sinovi imaju šiljak!« gotovo ispljune
Jean.
William opsuje. Dva branitelja koja su se naginjala kroz krunište rukovala su velikim opsadnim
šiljkom, nastojeći opasnim ţeljeznim kljunom zakvaĉiti ţrtvu. Dok je William gledao, uspjeli su
zahvatiti prednji dio de la Bruiereova kaputića, pa su viteza pokušali odbaciti u prokop. Opterećene
ljestve zloslutno su se tresle na zidu i zaprijetila je ozbiljna opasnost da se sruše kao i one prve.
William je odluĉno dao znak vitezovima svoga tabora. Pokrivši se štitom, potrĉao je preko
dašĉanoga mosta i uspentrao se na nasip do novih ljestava. Ĉasniku koji je upravo htio staviti nogu na
prvu preĉku zapovjedio je da se makne, pa se sam poĉeo penjati. Nije htio razmišljati o hraniteljima iznad
sebe, ni o tome što u ovom trenutku poduzimaju kako bi odbacili ljestve, ili njega srušili u ponor. Morao
je zauzeti taj dio grudobrana i preuzeti nadzor nad tijekom bitke, prije nego što se sve pretvori u rasulo.
Osjetio je podrhtavanje dok su se drugi penjali za njim, uĉvršćujući ljestve svojom teţinom, a kao i
on, stavljali su ţivote na kocku. Vlastiti dah grmio mu je u ušima i zaglušivao ostale zvukove. Nije
gledao dolje, nego se penjao preĉku po preĉku, grabeći hrapavo jasenovo drvo, a osjećao je i pritisak na
dţonovima ĉizama. Koraknuo je, uhvatio se za preĉku, pa još jedan korak i preĉka, sve bliţe i bliţe. Bio
je gotovo na vrhu. Pripremivši se, osjetio je da mu se preĉka trese u rukama, a ţeludac mu se uzburkao
kad je shvatio da su branitelji već gotovo uspjeli odmaknuti ljestve od zida. Taj ga je prizor potaknuo da
se još više poţuri, a pluća kao da su mu se zapalila. Dokopavši se vrha, prebacio se u otvor kruništa, a kad
se ondje našao, skoĉio je u prolaz na bedemu. Vojnika koji je nastojao srušiti ljestve odgurnuo je udarivši
ga štitom, a onda je izvukao maĉ. Teško dišući onesposobio je ĉasnika koji je mahao kopljem, a srušio je
i napadaĉa koji je divljaĉki zamahnuo prema njemu toljagom naĉiĉkanom šiljcima. Bacivši pogled na
svoje ljude vidio je da se pentraju u prolaz na zidinama. Ostavio ih je da osiguraju taj dio, pa otrĉao
onemogućiti branitelje sa ţeljeznim šiljkom. Ĉasnik ga je pokušao ubosti u lice širokim maĉem, ali
William je štitom skrenuo udarac, a zamahnuvši maĉem posjekao je drugoga vojnika. Sljedeći
udarac širokim oruţjem zaprijeĉio je zadihani Jean D'Earley. Na ljestvama se de la Bruiere uspio izvući
iz kaputića koji su zakvaĉili šiljkom, pa se popeo na grudobran i kosio maĉem.
Bitka na bedemima uzavrela je kao sadrţaj lonca nad jakom vatrom, a posada dvorca Milli
oĉajniĉki je pokušavala odbiti napadaĉe. Još jedne ljestve tresnule su u prokop, ali umjesto njih na zidove
su prislonili dvoje nove. William je vidio da se Jean ustrajno bori s njegove desne strane, dok mu je
stjegonoša Mallard bio s lijeve. »Marshal!« derao se stjegonoša u pravilnim razmacima. »Bog pomaţe
Marshalu!
Iako je ostao bez daha, Williamu su ti uzvici izmamili smijeh, jer je primijetio da se Guillaume de
Monceaux, zapovjednik dvorca Milli, popeo na bedeme kako bi se borio uz svoje ljude. Bog nije mogao
bolje pomoći Williamu, koji poviĉe Mallardu »Marshal!« pa ţestoko i odluĉno skoĉi na zapovjednika
dvorca Milli, tako da je bio sliĉniji mladom vitezu kojega bije glas da bezglavo sijeĉe, nego iskusnom
veteranu kakav je doista bio. Monceaux je zaprepašteno raširio oĉi. Brzo je podigao štit, ali William ga
odgurne kao da tjera muhu s veĉere, pa svom snagom maĉem u desnoj ruci udari zapovjednikov šljem.
Oštrica od najboljega kolonjskoga ĉelika raskolila je šljem i zaštitnu kapu, zasjekavši vrh Monceauxove
glave. Od siline udarca zapovjednik se srušio kao kamen do Williamovih nogu. Vitez mu otme maĉ iz
ruke, a onda sjedne na zapovjednika kako bi bio siguran da neće ustati, a osim toga, bio mu je potreban
12
odmor poslije iscrpljujućega napora pentranja po Ijestvama i divlje bitke na vrhu zida.
Oko njih je bjesnio okršaj, jer su branitelji nastojali doprijeti do kaštelana i osloboditi ga, ali Jean,
Mallard i Marshalovi vitezovi drţali su ih podalje od zapovjednika sve dok branitelji nisu uvidjeli da su
pobijeĊeni, pa su poĉeli bacati oruţje i vikati da se predaju. Mallard je visoko i slavodobitno mahao
Williamovim barjakom, a duţ zida odgovorili su mu stjegovi s engleskim leopardima.
De Monceauxovo lice postalo je ljubiĉasto. William je ustao i odmaknuo se, s maĉem još uperenim
u vrat svoga zarobljenika.
»Tako vam jaja svih bogova, što ste, za ime svega svetoga, htjeli postići?« javio se duboki glas, a
grubi, metalni prizvuk uĉinio ga je još oštrijim.
»Gospodaru?« William se okrene i nakloni, ispitljivo gledajući kralja. Niz Richardovo lice curili su
potoĉići znoja, a pod šljemom je ono zadobilo grimiznu boju. Sivoplave oĉi gorjele su mu borbenim
ţarom, a kao i uvijek kod njega, granica izmeĊu smijeha i bijesa bila je tako istanĉana da su se ti osjećaji
jedva mogli razlikovati. Stojeći iza njih, Mercadier, satnik plaćenika, gledao ih je, prikrivajući cerekanje
rukom u ţicanoj rukavici.
»Zapovjednik ste, a ne mladić ţeljan slave. Zašto niste ostali u pozadini, a junaštvo ostavili
ovakvim momcima?« Kralj je odrješito pokazao zadihanoga Jeana D'Earleya, koji je brisao maĉ u
kaputić paloga branitelja.
Ĉuvši taj ukor, William ukoĉi ramena. »Gospodaru, napad je slabio. Donio sam odluku kao
zapovjednik i djelovao. Imate svoj dvorac, a zapovjednik se predao.« Suzdrţao se i nije dodao da mu
upravo kralj ne moţe predbacivati ţar, jer je Richardov obiĉaj da i sam vodi vojnike stupajući u prvim
redovima postao legendaran. »Nisam u toj mjeri staraĉki podjetinjio da bi mi volja daleko nadilazila
snagu.«
Richard nešto progunĊa. Pogledao je kaštelana kojemu je dušnik bio samo nekoliko centimetara od
vrha Williamova maĉa. »Vidio sam kako sjedite na njemu«, rekao je, a uska usta naglo su mu se trgnula.
»To znaĉi da ste budno pazili da ga tko drugi ne zarobi zbog otkupnine, ili da ste bili tako iscrpljeni da se
niste mogli drţati na nogama.«
»Ili da sam mu pruţio hors de combat, zaštitu kad je onesposobljen u borbi«, mirno odvrati
William. »Dobar zapovjednik u stanju je izvršavati više stvari istodobno.«
Richardova mrzovolja prijeĊe u široko cerekanje. »Tome ne mogu proturjeĉiti, Marshale. Za ono
što ste postigli dopustio bih vam da za njega zatraţite otkupninu, ĉak da je i deset puta veća od svote koju
ćete doista dobiti. Ipak, vaši savjeti previše su mi dragocjeni, pa ne uţivam gledati kad toliko riskirate.
Ţena vam je premlada da ostane udovica, a sinovi premali da izgube oca. Da vam se što dogodi, vjeĉno
bih slušao predbacivanja. Grofica ima irsku narav.«
Sad se William nacerio. »Isabelle je slatka kao med, ako s njom znate postupati«, odgovorio je.
»A kad je izazovete, bode kao pĉela, baš poput moje majke«, priklopi Richard, pa se udalji
smijuljeći se. Mercadier je, prekriţenih ruku, pošao za njim, ali je zastao ispred Williama, a tamne oĉi
vedro su mu zasjale.
»Kad je vidio kako se pentrate po ljestvama, gotovo se raspuknuo«, rekao je tiho, ogledavajući se,
kako bi bio siguran da ga Richard ne ĉuje. »Ako se ljuti na vas, to je zato što je vidio kako de la Bruiere
pleše na onomu šiljku, pa mu se spremao priteći u pomoć, ali pretekli ste ga. Morali smo ga sprijeĉiti, jer
nismo smjeli riskirati da obojica nastradate na ljestvama. No kad je vidio da ste se dokopali prolaza na
zidinama, više ga nismo mogli zaustaviti.«
»Bolje da sam ja riskirao nego on.«
»Nije tako razmišljao.« Mercadier kimne sugovorniku i otputi se za Richardom.
William stavi maĉ u korice. Kralju je odgovarao s krepkim samopouzdanjem, ali poslije tako
iscrpljujućega napora osjećao je da ga tijelo boli i da je prenapregnuo udove, a neće morati još dugo
ĉekati obiljeţavanje pedesete godine koju je proveo u Boţjemu svijetu. Stresao se, jer mu se na tijelu
hladio znoj. Sagnuo se, podignuo ošamućenoga zapovjednika i predao ga Mallardu na ĉuvanje, uz
napomenu da nad njim straţari budno, ali uljudno, i da se pobrine za utamniĉenikovu ranjenu glavu. Kad
13
se okrenuo, Jean mu je pruţio pehar vina s namjerno nehajnim izrazom lica.
William sa zahvalnošću prihvati ponuĊeno piće, ţedno otpije i obriše usta o rukav kaputića. »Kad
sam tek bio oviteţen i još vrlo zelen, sudjelovao sam u uliĉnim borbama u Drincourtu«, rekao je
zamišljeno. »Zapovjednik mi je savjetovao da se drţim podalje i prepustim iskusnim vitezovima da
obave posao... Rekao je da sam premlad, pa ću smetati, ali nisam se osvrtao na njega, nego sam se
progurao u prve redove.« Naslonio se na jednu nogu, lijevu ruku poloţio je na maĉ, pa je ponovno otpio,
ali ovaj put polaganije. »Izgubio sam konja, gadno su me ranili u rame, a uza sve to sam i osiromašio, jer
nisam traţio otkupnine za vitezove koje sam srušio na do. No pobijedili smo i preţivio sam da priĉam o
tome.« Samopodcjenjivaĉki se nasmiješio. »U to vrijeme bio sam mladunĉe, a sad sam staro pseto i
vjerojatno se više neću promijeniti.«
»Dovoljno sam mudar da tu procjenu prepustim grofici«, toboţe ozbiljno odvrati Jean.
William se nasmije i pode prema stubama koje su se spuštale u dvorište. »Skuhat će me u ulju kad
ĉuje za današnju bitku«, primijetio je preko ramena. »Upozori ljude da za moje dobro ne pretjeruju s
priĉanjem.«
»Uĉinit ću što mogu, gosparu«, odgovori Jean, skrušeno se nacerivši.
Isabelle je posljednji put provukla iglu kroz komad lanenoga platna koji je šivala, a onda je
uĉvrstila konac i prerezala ga malim srebrnim škarama. »Eto«, obratila se trogodišnjoj kćeri koja se
meškoljila. »Gotov je. Što kaţeš?«
Maheltino lišće ozari se dok je od majke uzimala lutku u obliku mališana u povojima, velikoga kao
palac. Imao je tijelo od izdjeljana drveta, vunu su ukrale iz košarice s predivom, a onda je Isabelle sve to
umotala u komad tkanine. »Hvala.« Mahelt je zvuĉno poljubila majku, snaţno je zagrlivši, a onda je
odjurila u kut gdje se igrala s lutkama. Isabelle se blago nasmijala, dobro se zabavljajući. Mahelt je bila
tek nešto starija od sasvim maloga djeteta, ali njezina majĉinska, briţna duša već je zadobila istu širinu
kao i ratniĉki duh njezine starije braće. Imala je lutkicu napravljenu od meke tkanine, pa ju je mogla
njegovati i tetošiti, ali ovo je bila još neviĊena, majušna prinova njezinoj »obitelji« lutaka, od kojih je
svaka bila velika kao šatorski kolĉić. Boravile su u maloj izrezbarenoj škrinji do Maheltina djeĉjega
krevetića, pa se gotovo svaki dan s njima igrala, ĉavrljala im je ţivahno kao svraka i o njima je smišljala
priĉe. Kad joj se rodio brat, lutke nakratko više nisu bile u milosti, no iako ju je Gilbert oduševio, kad se
ĉar neposredne novosti istrošio, vratila se igraĉkama. Sad je malu poupee, lutkicu, poloţila na ruku lutke
majke, odjevenu u haljinu ruţine boje, s dugim, zlatnim pletenicama nalik na Isabelline.
Stresavši niti iz krila, grofica poĊe pogledati Gilberta, kojemu je bilo gotovo pet mjeseci. Unatoĉ
teškom roĊenju, dobro je napredovao, a nisu se vidjele nikakve posljedice, kako tjelesne, tako ni u
mališanovu raspoloţenju, jer je bio vrlo vedre naravi. Ako su ga redovito hranili, igrali se s njim i ako je
bio suh, nije dodijavao, za razliku od njegova dva starija brata koji su u dobi od šest i sedam godina
upadali u sve moguće neprilike, puni razigrane ţestine od trenutka kad bi se probudili, pa dok nisu otišli
na spavanje, a takav je posebno bio Richard.
Sad mu je kroz otvorene kapke ĉula glas, uzbuĊeno je vikao, a brat mu je isto tako buĉno
odgovarao.
Namrštila se. Bit će da je njihovo vjeţbanje oruţjem rano završilo, ili im je uĉitelj Eustace dopustio
da neko vrijeme jure po ţelji. Njihove uzvike popratila je provala muškoga smijeha, ali glas nije bio
Eustaceov, pa je ostala bez daha, a srce joj je poskoĉilo. Otrĉala je do nadsvoĊenoga prozora i pogledala
van. Eustace je stajao na tratini, pa je s rukama na bokovima i široko se cereći gledao kako njezini sinovi
drvenim maĉevima za vjeţbu radosno napadaju svoga oca i Jeana D'Earleya. Iza njih su vitezovi i ĉasnici
iz Marshalove pratnje sa štitovima na leĊima koraĉali prema velikoj dvorani, a ruke su im bile pune
prtljage i opreme.
Pribravši se, jer bila je izvan sebe, Isabelle se okrenula od prozora i brzo poĉela izdavati zapovijedi
sluškinjama. Nije znala bi li se smijala, ili bi se naljutila što joj muţ nije poslao glasnike da najave njegov
dolazak, nego je dohujao poput jesenje oluje i zatekao je nespremnu. Upozorivši sluškinje da pripreme
kupelj i hranu, poţurila je u veliku dvoranu, a dok je trĉala, popravila je rubac i poravnala haljinu.
14
Kad je dotrĉala zajapurena i bez daha od spuštanja stubištem, William je upravo ulazio iz dvorišta,
noseći svakoga sina pod jednom rukom kao sveţnjeve. Pošla ga je pozdraviti, svjesna da ih svi gledaju,
no ona je imala oĉi samo za Williama. Ogrtaĉ i ĉizme bili su mu blijedi od prašine s puta, ali iz ljetnoga
pohoda vraćao se opaljen suncem. Doimao se vitko, u dobroj formi i opasno.
Ugledavši je, spustio je djeĉake. »Idite«, rekao je, mrseći im kosu. »Dopustite da doliĉno
pozdravim vašu majku.«
Gurkajući jedan drugoga i cerekajući se, Will i Richard stali su na stranu, a William je prišao
Isabelli, ceremonijalno joj je podigao desnu ruku i poljubio je. Na bojištu mu je narasla brada, a zalisci su
je škakljali. Izraz u njegovim oĉima ispunio joj je srce i rastopio meĊunoţje. »Gosparu, dobro došao
kući«, rekla je isto tako ceremonijalno, ali pogled mu je uzvratila sa ţarom u oĉima. »Da si poslao
poruku, bolje bismo se pripremili za doĉek.«
»Bila bi to šteta. Htio sam te iznenaditi.« Okrenuo se i uzeo pehar s vinom koji mu je u znak
dobrodošlice pruţio nadzornik dvorane. Otpio je koliko je po obiĉaju morao, a onda je predao pehar
Jeanu D'Earleyu, koji je takoĊer otpio, pa piće proslijedio vitezu iz tabora.
»I veĉera će ti biti iznenaĊenje, ovisno o zalihama koje su nam pri ruci«, odgovori Isabelle smijući
se. Osjećala je vrtoglavicu, jer ju je njegova nazoĉnost pomalo opila. Poslije dugoga rastanka uvijek je
bilo isto. Tjelesni a i duševni porivi koje je nuţno suzbijala odjednom su se našli u samomu ţarištu.
»Nakon što smo jeli štakorske repove i kuhane crve, svako jelo prijat će nam poput nebeske mane«,
izjavio je, namignuvši sinovima, a onda se uputio prema stubištu kule. Posvuda u dvorištu supruge,
dragane i djeca pozdravljali su pridošlice, a zadovoljni buĉni, radosni glasovi ugrijali su prostoriju koja je
predugo zjapila prazna.
»Je li bilo tako loše?« upitala je.
»Neko vrijeme jest«, glasio je neodreĊeni odgovor. Ušavši u prostoriju kimanjem je odgovorio na
naklone i prignuta koljena Isabellinih sluškinja, a onda je otišao do kolijevke pokraj kreveta i gledao
uspavano dijete. Na bojištu je primio vijest da se Gilbert rodio i da je kršten. Lozu će osigurati već treći
sin!
»Izabrao je da na svijet doĊe s nogama naprijed i sve nas je uplašio, jer smo pomislili da je
mrtvoroĊenĉe, ali otad se uvijek lijepo ponašao.« Isabelle mu se pridruţila, pa je i ona gledala sina.
»Nalik je na tebe, sudeći po priĉama koje sam ĉula o danima kad si bio štitonoša.«
Doimao se kao da se zabavlja. »Po ĉemu?«
»Govore da si samo jeo i spavao, pa si zaradio nadimak Proţrljivac.«
»Nije pošteno«, prosvjedovao je. »Volio sam jesti i spavati kad sam si to mogao priuštiti, a koji
mladić tih godina ne voli tako ţivjeti? No morao sam raditi za to.«
»Ipak, nadimak mu pristaje. Već ima zub i poĉeo je jesti kašu.« Pogledala ga je kroz trepavice.
»Prošli sam tjedan unajmila dojilju.«
William nije odgovorio, ali tijelo mu je smjesta reagiralo. Isabelle je, barem neko vrijeme, voljela
sama dojiti djecu, jer je to smatrala majĉinskim zadovoljstvom, a i obvezom. U ţilama njezina potomstva
tekla je krv de Clareovih, pa je dolikovalo da se odade i hrane, barem dok ne budu spremni za odbijanje
od prsiju. No Crkva je proglasila da je grijeh ako ţena koja doji ima braĉne odnose s muţem. Iako su
Isabelle i on ponekad kršili stroge propise, osjećaj krivice zbog neposlušnosti braĉnu postelju opteretio
im je skrivenom zabrinutošću, a ne još zamamnijim ĉarom. Uvijek bi osjetili olakšanje kad je došlo
vrijeme da unajme dojilju, osobito poslije dugoga, suhoga ljeta.
Osjetio je da pokraj njega stoji još netko, a kad je spustio pogled, susreo se s velikim ozbiljnim
oĉima svoje trogodišnje kćeri. Zubima je uhvatila donju usnicu kao da nije sigurna tko je on i kako bi se
trebala ponašati prema njemu. Ĉuĉnuo je na pete da im pogledi budu u istoj ravnini. Oĉi su joj bile
duboke, nalik na zimski krajolik, kao i njegove, a kosa joj je imala bogatu smeĊu boju s bakrenastim
preljevom. Nosić su joj posule pjegice, a na bradi joj je bila prašna mrlja. Podigao je ruku i paţljivo je
oĉistio palcem.
»Kako si ti, mlada gazdarice?« upitao je ozbiljno.
15
Mahelt napravi grimasu i zahihoće se. Pokazala mu je nekoliko svojih lutaka kako bi im se divio,
ukljuĉujući dojenĉe u povojima i viteza s kaputićem i zeleno-zlatnim štitom.
»Tko je to?« upitao je.
»Ti«, odgovorila je, gledajući ga kao da je slabouman.
»Mislio sam da me već imaš«, primijetio je.
»Da, ali takav si kad si tata, kod kuće, a ovo si ti kad odeš. Mama će mi napraviti još i kralja.«
Ugrizao se za usnicu da se ne nasmije, no istodobno se osjećao i pomalo tuţno. Podigao ju je u
naruĉje. »Pa, sad sam kod kuće, srce.«
»Da, ali ćeš ponovno otići.« Dotaknula je bogatu traku koja mu je obrubljivala tuniku.
»Još dugo neću. Imamo dovoljno vremena da izradimo kraljeve, kraljice i kraljevne.«
»I još jednu bebu?«
Zakašljao je. »O tome ćeš morati pitati majku«, odgovorio je, nacerivši se ţeni.
Omotavši ruĉnik oko pasa, William izaĊe iz kade, a Isabelle mu osuši gornji dio tijela i paţljivo ga
pregleda. Bili su tu oţiljci od rana koje je zadobio u mladosti, ali bilo ih je vrlo malo uzme li se u obzir
njegova karijera na turnirima i na bojišnici, no uznemirila se vidjevši jednu ili dvije nove ozljede,
uglavnom modrice koje su već izblijedjele i postale ţute. Kako je u zadnje vrijeme bio viši zapovjednik i
nadzornik pohoda, uopće nije trebalo biti modrica.
»Što je?« upitao je oprezno kad je pregled prenijela s leĊa na prsa.
»Ĉuli smo priĉu o opsadi Millija koja se protivi razumu.« Predala je mokri ruĉnik sluškinji i
prekriţila ruke. »Navodno si pretrĉao preko opkopa, poveo napad uz opsadne ljestve i sam se borio u
prolazu na zidinama.«
Slegnuo je ramenima. »Dosad bi već trebala znati da nema smisla slušati takve priĉe, ljubavi.«
»Ovisi o tome tko priĉa. Ako je to jedan od mojih glasnika koji je bio u taboru i vidio cijeli dogaĊaj,
sklona sam mu pokloniti povjerenje.«
Obuhvatio ju je oko pasa i privukao je uz svoje vlaţno tijelo. »Još nisam starĉić i ne dopuštam ni
kralju ni svojoj ţeni da me šalju na pašu kao isluţena konja.«
Poloţila mu je dlan na prsa, a prstima druge ruke prešla mu je po svjeţe obrijanoj ĉeljusti, gdje se,
po svjetlijoj, manje suncem opaljenoj puti, vidjelo da je imao bradu. »Na to i ne pomišljam, ali moram se
brinuti za tvoju sigurnost. Osim toga«, dodala je nestašno, »kad stare ratne konje pošalju na pašu, ondje
se obiĉno pare.«
Suzio je oĉi na tu primjedbu. »A oni u naponu snage obiĉno se snalaze i na bojišnici i u rasplodnom
odjeljku u štali.« Pokazao je krevet. »Navuci zastore, pa ću ti dokazati.«
Nasmijala se i pocrvenjela, jer je znala da su blizu djeca i sluge, koji se cere naćulivši uši. »Već
imam dokaze...«, odgovorila je pokazavši glavom prema Gilbertu u kolijevci, a pogledala je i ostale
potomke koji su se lovili po sobi, izvan sebe od ushićenja što je kod kuće otac s pratnjom, »... dokaze o
svemu što si spomenuo.« Tuţnim pokretom prsta prešla mu je preko modrica. Ruĉnik što ga je obavio
oko pasa jedva je skrivao ĉinjenicu da je savršeno u stanju dokazati svoje rijeĉi, ali pristojnost je ubrzo
osigurala odjeća koja se grijala pokraj vatre: široke lanene gaće, uske hlaĉe i meka, tamnoplava vunena
tunika. Ipak, u pogledu koji je s njom izmijenio Isabelle je opazila obećanje da će se takvim
dokazivanjem pozabaviti u pogodnijem i opuštenijem trenutku, pa je zadrhtala od ĉulnoga išĉekivanja.
»Zauzeli smo Milli i zarobili beauvaiskoga biskupa, a Richard je bio vrlo zadovoljan.« William
sjedne da popije vina i najede se kolaĉa s medom iz zdjele. »A odbili smo i Francuze, barem za sada.
Richardu ponovno nedostaje novaca, ali to nije ništa novo. Govori da će u Engleskoj povećati poreze
kako bi se poboljšao prihod. UsuĊujem se reći da će njegov kancelar uĉiniti sve da mu udovolji i pritisne
gdje treba.«
Isabelle pomisli da će morati porazgovarati s upraviteljima i pisarima. Ona i William platit će
koliko im nalaţe duţnost, pa i malo više od toga, jer je korisno biti u kraljevoj milosti. Richardu su ĉesto
posuĊivali novac iz vlastitih prihoda, a to su mogli ĉiniti jer su oštroumno pazili na svoje interese i inaĉe
nisu uludo driješili kesu. Uvelike im je pomagalo što se veliki dio prihoda iz Engleske temeljio na vuni s
16
njihovih velških pograniĉnih imanja, a te vune nikad nije bilo dovoljno za flamanske razboje.
William je podigao Mahelt na koljena i s njom podijelio kolaĉić. »Kraljević John vješto se riješio
optuţbi«, primijetio je.
Isabelle se nije mogla suzdrţati da prijezirno ne progunĊa.
»Mama ne voli kraljevića Johna«, izjavi sedmogodišnji Will, koji je slušao i gledao razgovor svojih
roditelja i nesvjesno upijao preljeve. »Kaţe da su i hermelin sa zimskim krznom i zerdav s ljetnim
zapravo samo lasice, bez obzira na promjene krzna prema godišnjim dobima.«
William uzme još jedan kolaĉić. »Tvoja majka ima pravo što je oprezna«, odgovorio je nehajno, ali
je Isabelli dobacio upozoravajući pogled, a kad je nastavio, obraćao se supruzi kao i sinu: »Ali zasad
nisam u svaĊi s njim, a i kraljev je brat.«
»Simpatiĉan ti je?« upita Will s djetinjom izravnošću.
William poliţe prste. »Sposoban je zapovjednik i dobro je društvo noću kod vatre.«
Isabelle je primijetila da izbjegava odgovor. Znala je da William i Richard dobro suraĊuju, a unatoĉ
prošlim trzavicama uspostavili su odnos uzajamnoga povjerenja i simpatije kakvu William nije osjećao
za kraljevića Johna. No Isabellina nesklonost Johnu bila je mnogo dublja od njegove. Ponekad je
smatrala da bi Ċavao, kad bi hodao svijetom u liku zgodnoga, šarmantnoga ĉovjeka, po izgledu i
ponašanju bio uvelike nalik kraljevu bratu.
»Richardov je nasljednik«, doda William tiho naglasivši te rijeĉi. »Jednoga dana mogao bi biti
kralj, a naš je lenski gospodar s obzirom na posjede tvoje majke u Irskoj.«
Kako nije htjela otpoĉeti prepirku samo sat poslije njegova povratka, ugrizla se za jezik, pa je
poţurivala sluškinje da isprazne kadu s vodom i odnesu prljavo rublje na pranje. Njezini irski posjedi bili
su joj bolno mjesto koje se moglo razriješiti samo tako da se tim imanjima posveti vremena i truda, ali
William je svoje vrijeme i trud zdušno posvećivao Richardu i Normandiji.
Kapci su noću bili zatvoreni, ali keramiĉka uljana svjetiljka koja je visjela s baldahina na krevetu
bacala je dovoljno svjetla da bi William i Isabelle vidjeli jedno drugo, pa su im se ţudnja i zadovoljstvo
pojaĉali. Ĉvrsto je drţala muţa uza se, uţivajući u osjećaju njegova ĉvrstoga tijela na njezinomu, a i u
njoj, u otkucajima njegova srca, disanju i opuštanju mišića koji su se prije nekoliko trenutaka napeto
stezali. Već su osam godina proveli u braku, pa je bilo prirodno da su neke prigode bile bolje od drugih,
kao sada primjerice, jer u ovom im se razdoblju ţudnja pojaĉala.
»Je li ti to dovoljan dokaz?« dahne William pokraj njezina vrata.
Zabacila je glavu unatrag. »Svakako je dokaz«, odgovorila je ţarko, »ali je li dovoljno...?«
»Izazivaš me?«
»Što ako odgovorim potvrdno?«
Ljubio ju je u vrat. »Još se mogu brzo popeti opsadnim Ijestvama, a preostaje mi snage i za dugi
pohod.«
Na pošalicu je odgovorila tihim smijehom. »Moţda je tako«, odvratila je uţivajući u bockanju, »ali
u meni si našao sebi ravnu.«
Okrenuo se na stranu i povukao je za sobom. »Ah, Isabelle«, rekao je njeţno, provukavši joj ruku
kroz gustu zlaćanu kosu. »Zbog toga svaki dan zahvaljujem Bogu.«
»I ja... Zato sam i zabrinuta za tebe.«
»Sada, kad starim?« Još je govorio u šali, ali nije joj promakao ironiĉni prizvuk.
»Tvoja dob s tim nema ništa.« Gurnula ga je laktom. »Mislim da ćeš i u sedamdesetoj godini još
voditi ljude u prvoj crti, a ne iz pozadine, kao zapovjednik.«
»Znam što radim. Kao i u svemu drugom, iskustvo je od velike koristi.« Zubima ju je uhvatio za
unutrašnju stranu ruĉnoga zgloba. »U zadnje vrijeme doista ne traţim slavu.«
Isabelle nije bila tako sigurna u to, ali je šutjela. Bojala se da kralj Richard uvlaĉi Williama u
previše neprilika, ali bilo bi besmisleno da to kaţe, jer bi upali u zatvoreni krug gdje bi ona bila zabrinuta,
a on razdraţen. No to nije znaĉilo da je završila s okršajem u vezi s drugim temama koje su joj leţale na
srcu. »Jesi li s Richardom i Johnom govorio o Irskoj?« upitala je.
17
»Da, jesam«, glasio je neodluĉni odgovor.
»I što je bilo?«
Uzdahnuo je. »Kralj se u naĉelu sloţio s mojim odlaskom, ali zasad sam mu potreban kao
zapovjednik u Normandiji.«
»A što je rekao John?«
»Vrlo malo.«
»To je nalik na njega«, prokomentirala je zajedljivo. »Naš je lenski gospodar, pa ne ţeli da
miješamo po njegovu loncu, jer bi mogle isplivati stvari koje ne ţeli da vidimo.«
Nije odgovorio, a Isabelle se podigne na lakat i pogleda ga. »Misliš da glupo mislim o Johnu, je li?«
»Ne, ljubavi, ne mislim. Priznajem da takvu nesklonost smatram malo preţestokom, ali imaš
pravo. John ne ţeli da se miješamo u Irsku, ali to je jalova rasprava, jer ionako nemam vremena otići
onamo.«
Isabelle nestrpljivo dahne. »U braku smo otkad je Richard kralj, a još nikad nismo preplovili more
u Leinster. Kad ćeš imati vremena?«
»Ĉim se sve sredi, obećajem.«
S naporom se suzdrţala. Nije se htjela svaĊati već prve noći koju njezin muţ provodi kod kuće.
Prisnost postelje mogla bi biti pravo mjesto za razgovor, ali vrijeme nije bilo pogodno. Sumnjala je da je
William isto tako nesklon odlasku u Irsku kao što su bili Richard i John. Odavno je shvatila da se ne
osjeća ugodno kad je predaleko od dvorske vreve, iako su mu spokojna utoĉišta poput Cavershama u
Engleskoj ili ovoga dvorca u Longuevilleu potrebna kako bi se pribrao. Najveći dio ţivota proveo je u
dvorskom sjaju, pa bi mu bilo vrlo teško kad bi sve to ostavio zbog irske periferije. A bio je tu i prijelaz
preko mora. Mrzio je boraviti na brodu, a putovanje u Irsku nije bilo mirna jednodnevna plovidba. Ipak,
namjeravala ga je drţati za rijeĉ. Uvijek je odluĉno tvrdio da posjedima upravlja samo pod njezinim
pokroviteljstvom i da ih ĉuva za djecu, pa neka te lijepe rijeĉi uĉini vjerodostojnima tako što će im
pridodati djela.
»Ondje sam roĊena«, rekla je ĉeznutljivo. »Pola moje krvi je na tom imanju. Ţarko ga ţelim
ponovno vidjeti... a i majku. Kad smo se rastale, bila sam gotovo dijete, a sad imam svoju djecu. Iako
nikad nismo bile bliske, ţelim s njom razgovarati kao jedna ţena s drugom, a ona ima pravo vidjeti
unuke.«
»Uvijek odrţim obećanja«, izriĉito je ponovio, kako ga je ĉula da govori kad se obraćao
svojeglavim vazalima i nadurenoj djeci.
Uzdahnula je. »Znam.« Nakratko je zavladala tišina dok je pokušavala odagnati brige i usredotoĉiti
se na zadovoljstvo što u postelji uza se osjeća njegovu toplinu. »No o tome ćeš ozbiljno razmisliti...?«
Kad je odgovorio, u glasu mu se osjećala mješavina mrzovolje i šaljivosti. »Od mene već dugo nisu
zahtijevali da mislim o toliko toga, a kod kuće sam jedva jedan dan.«
»Mislim da mnogo toga već dugo nisi radio«, primijetila je, naginjući se da ga poljubi. »Što si ono
govorio o snazi?«
18
2
Longueville, Normandija, proljeće 1199.
Isabelle je sjedila i vezla sa svojim damama. Zimu su ostavljale za sobom, a svjetlo novoga
godišnjega doba širilo je blijedu jasnoću koja im je dopuštala da se bave i zahtjevnijim vezenjem.
Paţljivo je slušala ĉavrljanje, zadovoljno primjećujući ţivahnost u ţenskim glasovima, jer je to bio
siguran znak da je stiglo proljeće, baš kao i povratak sunĉanih dana, ili prizor ptica koje grade gnijezdo.
Sybilla, mlada ţena Jeana D'Earleya, na traku tunike vezla je vrlo lijepi uzorak u obliku srebrnih
školjki zvanih Jakobove kapice. Bila je posebno vješta u vezenju, pa je njezin muţ bio najbolje odjeveni
vitez u taboru Isabellina muţa. Sybilla je bila Williamova nećaka, kći njegova pokojnoga starijega brata.
Imala je tihu narav, ali Isabelle je smatrala da smisao za stvaralaštvo i zauzetost koje je mlada ţena
pokazivala u šivanju, ukazuju na to da se njezin bogat unutrašnji ţivot ne mora hraniti ogovaranjem i
društvenošću.
»Kako se sad osjećaš?« upitala ju je Isabelle. Sybilli već tri dana nije bilo dobro, osjećala je tegobe
u ţelucu, a Isabelle je sumnjala što bi moglo biti posrijedi, pogotovo zato što je mlada ţena neprestano
pogledavala kolijevku u kojoj je leţao najnoviji ĉlan obitelji Marshal, tromjeseĉni Walter.
»Malo bolje, gospo. Lijeĉenje Ċumbirom je pomoglo.« Doimala se zamišljeno. »Ja... Mislim da
sam trudna, ali još nisam sigurna.«
Isabelle je ohrabrujuće potapše po ruci. »I ja to slutim. Ako je tako, vijesti su dobre za tebe i Jeana.«
Njezina ju je sugovornica sumnjiĉavo pogledala. »Poduţe ga nema, jer je s grofom, i nismo ĉesto
bili u postelji, pa je uzbuna moţda laţna.«
Isabelle takoĊer baci skrušeni pogled na kolijevku. »William me (samo treba pogledati, pa da
ostanem u drugom stanju.«
»Da, ali vi i grof mnogo ste vjeţbali«, zadirkivala ju je Elizabeth Avenel, ţena jednoga od
Williamovih vitezova. Uvijek je rado govorila o opscenim ili seksualnim temama kad bi se dame skupile
da zajedno vezu, iako je u miješanu društvu bila manje smjela. »Svi znaju da ako ţena ne osjeti isto
zadovoljstvo kao i muţ, njezino sjeme neće sići da se pomiješa s njegovim, pa neće zanijeti.« Zahihotala
se, gledajući Sybillu. »Ako se osjećaš dovoljno ispunjena za tu vrstu muĉnine, znaĉi da je tvoj muţ otkrio
umjetnost da te zadovolji u krevetu.«
»Elizabeth!« strogo će grofica, bacivši pogled na Sybillu koja se Isva zacrvenjela.
»Pa, istina je!« branila se gospa Avenel. »To kaţu ĉak i neki svećenici, a oni koji to ne govore,
sasušeni su stari ĉistunci koji se nikad nisu dobro po...«
Naglo se prekinula, jer su se vrata otvorila i u odaju je ţurno ušao William. Prešavši pogledom
preko ţenskoga skupa, rekao je samo: »Isabelle, moramo razgovarati« i otišao do niše na drugom kraju
prostorije. Odgurnuvši hrpu raznovrsnih djeĉjih igraĉaka, namršteno je sjeo na škrinju s jastuĉićima pod
prozorom, a meĊu obrve su mu se urezale dvije okomite bore.
Isabellina je vedrina izblijedjela. Odloţila je vez, pa iz ţenskoga društva poţurila do muţa. »Što ne
valja?«
Glasno je uzdahnuo i protrljao vrat. »Ah, ništa neubiĉajeno. Ne znam ni zašto me to uopće
iznenadilo. Je li ostalo još vina, ili su švelje sve popile?«
19
Nešto ga je razdraţilo, jer obiĉno nije pravio opore primjedbe o njezinim damama. »Ne, vina još
ima dovoljno da utopiš tugu«, odgovorila je ljupko, pa je sama donijela vrĉ i pehar, a dok ih je nosila
izmijenila je znaĉajne poglede s damama.
William je otpio veliki gutljaj, a onda je poloţio pehar na stegno i duboko uzdahnuo. »Upravo sam
razgovarao s glasnikom Baldwina de Béthunea.«
Isabelle je sjela pokraj njega, stavila iza leĊa jastuĉić napunjen vunom i pogledala ga s
oĉekivanjem. Baldwin de Béthune, grof od Aumalea, bio je Williamov najbolji prijatelj, a upravo je
boravio s kraljem. Ĉak i kad William nije bio na dvoru, preko takvih veza doznavao je sve novosti, a zbog
onoga što je sad doĉuo ĉinilo se da ima ĉiĉak u gaćama.
»Kraljević John je pod sumnjom da je spremao urotu, a Richard je svaĊalaĉki raspoloţen. Kaţem
ti, Isabelle, ponekad im poţelim lupati glavom o glavu dok im mozak ne poĉne curiti na uši, iako od toga
ne bi bilo druge koristi nego da si dam oduška.«
»Kako to misliš pod sumnjom?«
Ozbiljno ju je motrio. »Filip Francuski tvrdi da ima pisma koja ukazuju na to da je John umiješan u
urotu. Navodno je zatraţio Filipovu pomoć za pokretanje pobune protiv Richarda, koji je vrlo
nezadovoljan.«
»Bilo je to samo pitanje vremena«, primijetila je.
Nosnice su mu se raširile. »Zašto svi spremno vjeruju najgore o Johnu, pa ne dopuštaju
pretpostavku da je nauĉio lekciju i sazrio?«
»Dakle, ne vjeruješ da je to istina?« uspjela je izgovoriti kao da mirno pita, izbjegavši hladnoću
koja joj se obiĉno osjećala u glasu kad je bilo rijeĉi o Richardovu bratu.
»Naravno da nije«, odvratio je nestrpljivo. »Filip je podmukli lisac, a naklapanja poput ovoga
uspješno su sredstvo za stvaranje nesloge. John je moţda sebiĉni spletkar, ali nije slabouman, a morao bi
biti potpuno lud da se udruţi s Filipom. Kad se zadnji put upustio u urotu, Richard je ĉamio u njemaĉkom
zatvoru. John neće ništa riskirati dok mu je brat dovoljno blizu da mu puše za vrat.« Ponovno je otpio, a
odsjeĉni pokreti pokazivali su da je nezadovoljan. »Kakve god mane imao kao ĉovjek, John je u zadnjih
pet godina bio uzorno vjeran Richardu.«
»Pašto će se sada dogoditi?«
»Već se dogaĊa. John je otišao Bog zna kamo, sav bijesan zbog optuţbe.«
»Moţda je u Parizu«, primijetila je pesimistiĉki. »Moţda je francuski kralj ipak uspio.«
Razdraţeno ju je pogledao. »Iskreno sumnjam da bi se okrenuo Filipu, ali mislim da je dovoljno
ljut da ode i smisli neku nepodopštinu kako bi se osvetio.«
»Je li Richard uĉinio nešto u vezi s tim?«
»Po Baldwinovim rijeĉima, nije. Zakljuĉio je da John vjerojatno nije kriv, ali ne moţe biti posve
siguran. Zašto bi John otišao s dvora, osim ako se neĉega boji? Poĉnu li se naši sinovi ikad ponašati kao
Richard i njegov brat, zariĉem se da ću ih utopiti.« Duboko je uzdahnuo. »Richard odlazi na pohod u
Limousin da se ispuše, a i u lov na blago, kako bi napunio škrinje. Neki vazal Aymera de Lusignana na
svom imanju iskopao je drevno blago, pa ga odbija predati.« Podigao je jednu od Maheltinih lutaka,
izraĊenu po njegovu liku ratnika u zeleno-ţutom podstavljenom kaputiću i zamišljeno ju je motrio.
»Richardu treba sredstava, a sviĊa mu se pomisao o proljetnom pohodu, da se razgiba.«
Isabelle osjeti stezanje u ţelucu. »Nećeš valjda s njim?«
»Ne, još uvijek moram sjediti na sudaĉkoj klupi u Vaudreuilu, s Hubertom Walterom. S Richardom
će poći De Braose, de Burgh i Mercadier. Kaţe da John moţe priĉekati dok se ne vrati. Nisam siguran da
je tako, no na Richardu je da odluĉi, a ne na meni.« Odloţio je lutku s kaputićem i podigao onu u
sudaĉkoj odjeći napravljenoj od crvenoga gabardena i ukrašenoj srebrnom niti. »Isuse, još jedna tunika«,
prokomentirao je odmahnuvši glavom, pa je jasno pokazao koji bi od ta dva lika više volio biti. »Prijeti
mi opasnost da postanem kicoš.«
Isabelle je u srcu osjetila olakšanje što joj kralj Richard nije pozvao muţa u još jedan pohod.
»Svbila joj je to sašila. Tako brzo i vješto barata iglom da je zaĉas gotova.« Snizila je glas i dodala:
20
»Misli da je moţda trudna.«
»Dakle, o tome ste traĉale kad sam ušao?«
Ĉedno se nasmiješila. »Više-manje.«
ProgunĊao je kao da se zabavlja. »Gospa Elizabeth glasno govori. Za njih su to dobre vijesti. Jeanu
će biti drago.« Ustao je i protegnuo se. Zadovoljno je primjetila da više nije napet, a radovala se što je
došao s njom podijeliti teret i time ga olakšati. Nisu svi brakovi takvi.
»Kako sutra odlazim u Vaudreuil, bit će bolje da pronaĊem svoja dva starija sina. Obećao sam da
ću ih poduĉiti kako se bori na turnirima.«
Zadobio je ţalosni izraz. »Ĉini mi se da sam još juĉer bio njihove dobi, a otac me uĉio da maĉem
udaram po stupu za vjeţbanje.«
»Dok je tvoja majka nedvojbeno gledala sa srcem u petama.«
»Uopće ne. Znala je da ću u svijetu uspjeti samo ako se nauĉim koristiti alatom svoga zanata. Osim
toga, već je proţivjela muĉnu zebnju kad mi je bilo pet godina, a kralj Stephen me zamalo poslao na
vješala.«
Stresla se. Proţela ju je hladnoća kad god je William spomenuo zgodu iz svoga djetinjstva kad ga je
kralj Stephen uzeo kao taoca kako bi se osigurao da mu njegov otac bude vjeran. Otac nije odrţao rijeĉ, a
u znak odmazde kralj Stephen je zaprijetio da će objesiti Williama kako bi ga vidjeli svi pripadnici
posade koju su opsjedali. »Nije ĉudo. Ako bi netko to pokušao uĉiniti našim sinovima, zaprijeĉila bih mu
put isukanim maĉem«, rekla je, izvivši usnice.
Doimao se neraspoloţeno. »Vjerujem da bi to uĉinila, ljubavi. Mislim da im se brak gotovo raspao
kad je moj otac rekao kralju neka me samo objesi, jer ima nakovanj i ĉekić da napravi još boljih sinova
nego što je onaj kojega će izgubiti.«
Oĉi su joj ogorĉeno zasjale. »Da sam ja bila ţena tvoga oca, ubila bih ga.«
Neraspoloţeno se nasmiješio. »Mislim da je povremeno majka bila blizu toga ĉina. Ţivio je na
samomu rubu... Ipak, umro je u krevetu, od starosti.« Poljubio ju je u obraz. »Ne brini toliko. Nitko nam
neće uzeti sinove za taoce.« Nagnuo se mimo nje, pa je iz zbirke Maheltinih lutaka podigao onu s
Isabellinim likom. »Vidim da i ti imaš novu odjeću.« Procjenjivaĉki je napućio usnice. »SviĊa mi se
ogrtaĉ.«
»To je irska tkanina«, odgovorila je, gledajući ga
»Primijetio sam, iako smatraš da ništa ne znam o Irskoj. Kad se Richard vrati s pohoda, zamolit ću
ga za dopuštenje da posjetimo Leinster. Dovoljno si dugo ĉekala.«
Isabelle je zurila u njega, a onda mu je obavila ruke oko vrata i poljubila ga u usta. »Hvala!«
dahnula je. »Hvala ti!«
Nacerivši se, ĉvrsto ju je obujmio oko pasa. »Upozoravam te da namjeravam u potpunosti
iskoristiti tvoju zahvalnost«, rekao je.
Gledala ga je kako iz prostorije izlazi bodrim koracima, jer je teret podijelio s njom, a onda se
crvena u licu i sjajnih oĉiju vratila damama.
Elizabeth Avenel samo je ĉekala priliku za zadirkivanje. »Isuse, sad znam što ste mislili kad ste
rekli da vas muţ samo mora pogledati pa da ostanete u drugom stanju«, peckala je. »Izgledate kao ţena
koja je doţivjela potpuno zadovoljstvo.«
Isabelle se nasmije i pljesne rukama. »I jesam. Idemo u Leinster!«
Ni za kakvu svotu ne bi propustila izraz na licu gospe Elizabeth.
21
3
Vaudreuil, Normandija, travanj 1199.
William je s olakšanjem gledao kako sluge nose posude i pladnjeve. Ĉinilo mu se da je prošlo vrlo
mnogo vremena otkako je, poslije mise zornice, pojeo kruh s medom, a trbuh mu se već satima glasao. S
canterburyjskim nadbiskupom Hubertom Walterom proveo je dugo jutro, jer su zasjedali u sudbenomu
postupku i dijelili, kako se William nadao, nepristranu pravdu, iako nije bio siguran da bi se neki tuţitelji
s time sloţili. Od takvoga umnoga naprezanja odrvenjela mu je zadnjica, u glavi mu je bubnjalo i posve je
izgladnio.
Ĉinilo se da se i nadbiskupu otvorio tek, jer samo je kratko blagoslovio hranu i dao znak slugama
da donesu zdjele za pranje ruku. William je oprao ruke u namirisanoj vodi, obrisao ih izvezenim
ruĉnikom koji su mu pruţili i smjesta se bacio na hranu. Iako je još bila korizma, a obrok baš nije bio
raznovrstan, poširani losos bio je vlaţan i soĉan, a zaĉinjena pšeniĉna kaša, obogaćena komadićima
badema i groţĊica, vrlo je prijala nepcu. Pokraj košare s komadima pšeniĉnoga kruha stajala je pomalo
grešna zdjela blijedoga maslaca od jagorĉevine, pa se William marljivo posluţio. Sutra će izvršiti pokoru
zbog proţdrljivosti.
Hubert Walter odmahne glavom kad je vidio kako William noţem maţe maslac na kruh. »Vidim
da još ugaĊate svojim seoskim navikama«, primijetio je.
William slegne ramenima. »RoĊen sam kao engleski seljak, a ĉovjek bi morao dobro znati odakle
potjeĉe i kamo se nada da će poći.«
Hubert se slabo nasmiješi i sloţi se pokretom ruke s prstenjem. I on se do visokoga poloţaja
uzdigao iz ne baš uzvišenih okolnosti, iako ĉudna engleska navika da maţu maslac na kruh nije bila dio
njegova odgoja.
Dok su jeli, suzdrţavali su se od komentiranja sluĉajeva u kojima su presuĊivali. Hubert bi, kao
vrstan pravnik, bio sretan da su o tome razgovarali, ali William je slobodno vrijeme više volio upotrijebiti
kako bi osvjeţio um za sljedeće zasjedanje.
»Obitelj vam brzo raste«, primijeti Hubert izmeĊu zalogaja lososa. »Koliko ih je sad?«
»Ĉetiri djeĉaka i djevojĉica«, odvrati William. »Willu je devet godina, Richardu sedam, Mahelt
pet, Gilbertu su skoro dvije, a Walter se rodio na Boţić.« Mogao je napamet izdeklamirati imena i dob, pa
je to izriĉito ĉinio otkako je William de Braose na sudu priznao da se ne sjeća imena i dobi nekolicine od
svoje šesnaestoro djece.
Nadbiskup se doimao zamišljeno. »Hoće li koji od djeĉaka stupiti u Crkvu? Mogli biste i gore
postupiti nego da dopustite da jedan od njih uĊe u duhovni staleţ.«
»Ako budu osjetili poziv, onda sigurno«, odvrati William, »ali najprije će vjeţbati općenite stvari.
Ĉetvrti sam sin svoga oca, no i za mene i za Crkvu bilo bi katastrofalno da sam se zaredio. Moj brat
Henry bio je daleko prikladniji za svećeniĉki poziv.«
»Ah, da, ugledni exeterski biskup«, reĉe Hubert, a nepristrani ton govorio je rjeĉitije nego da je
pokazao osjećaje.
William je rijetko susretao Henryja koji je, zahvaljujući naklonosti kralja Richarda prema obitelji
Marshal, jako napredovao u Crkvi. William je više volio ostati na srdaĉnoj udaljenosti od brata, koji se
22
ponašao pokroviteljski, izvještaĉeno, a ni u snu ne bi jeo maslac na kruhu. Kad bi se povremeno susreli u
sluţbenim okolnostima, druţili su se, ali samo iz bratske duţnosti.
William je rezao kolaĉ od jogurta s mljevenim cimetom, kad je stigao jedan od Hubertovih
glasnika, prekriven prašinom i osušenim blatom s puta, a oĉi su mu bile upaljene od pomanjkanja sna.
Kad je kleknuo da poljubi nadbiskupov prsten, iz torbe je već vadio dva pisma s peĉatom kralja Richarda.
»Vjerne su kopije, gospari«, rekao je, pruţajući jedno pismo Williamu, a drugo Hubertu.
Nadbiskup kimne i otpravi ga. Mahnuo je rukom da se povuku i sluge oko stola, a onda je obrisao
noţ kojim je jeo, pa je njime prerezao vezice i otvorio pergament. William je obrisao ruke salvetom i s
oĉekivanjem pogledao Waltera. U takvim prilikama jako ga je smetalo što nije svladao vještinu ĉitanja.
Pokušao je nauĉiti, ali slova su mu i dalje bila ĉrĉkarije nalik na pauke.
Izraz nadbiskupova lica malo je što odavao, ali William mu je primijetio napetost oko oĉiju.
»Neprilike?« Prva pomisao bila mu je da su kraljeva brata Johna ponovno uhvatili da kuje izdaju.
Hubert Walter podigne glavu i baci pogled uokolo kako bi se uvjerio da ga ne ĉuje nitko osim
Williama. »Kralj je ranjen«, promrmljao je. »U rame mu se zabila strelica iz samostrela.« Mrštio se
gledajući redove smeĊe tinte. »Ovo je napisao pisar, ali u mislima ĉujem Richardove rijeĉi, pa je
vjerojatno bio u stanju diktirati. Kaţe da moramo poduzeti mjere opreza i osigurati riznicu u Rouenu, ali
da zasad ništa ne govorimo.«
William ga oštro pogleda. »Za koga da osiguramo riznicu?«
»Nije rekao, a vjerojatno još nije ni odluĉio. Ne bi nam pisao da je rana nalik na ubod iglom, ali ovo
je ipak samo mjera opreza.«
William uzme svoje pismo i zadjene ga za pojas. Dok se bude pripremao za jahanje, reći će
kapelanu da mu ga proĉita, a poslat će i glasnike Isabelli. »Pokaţe li se da je stvar ozbiljna, nitko zapravo
ne zna gdje je kraljević John.«
»UsuĊujem se reći da će ga brzo pronaći, bude li nuţno.« Po Hubertovu leţernom drţanju William
je smjesta shvatio da je lukavi dostojanstvenik razaslao uhode. Nadbiskup pogleda sugovornika ispod
obrva. »Jeste li kad bili ranjeni u borbi, Marshale, osim uobiĉajenih ogrebotina i modrica?«
William kimne. »U isto mjesto kao i kralj, ali hvala Bogu, nije me ranila strelica iz samostrela. Kad
sam još bio zeleni vitez, flamanski plaćenik mlatilom mi je probio oklop od veriga, pa još imam oţiljak.
A onda mi je, u Poitouu, koplje probilo bedro. Od te rane mogao sam umrijeti, ali Bog mi se smilovao.«
Sjetivši se toga, stavio je ruku na bedro, a ĉinilo mu se da pod prstima još osjeća bol.
Nadbiskup obriše usta salvetom. »U Svetoj Zemlji vidio sam kako ljudi umiru od rana«, rekao je.
»Akra je bila puna mrtvih. Umirali su ĉak i od uboda komarca, ili beznaĉajne ogrebotine, ali Richard je
bio jak, pa je sve to preţivio, a i tifus.«
William se namršti. »Samo je mjera opreza da idemo u Rouen.«
»Nadajmo se da je tako, ali nije se loše pripremiti.« Dobacio je sugovorniku rjeĉit pogled. »U trci
pobjeĊuju brzi, gosparu Marshale, i bili bismo glupi da propustimo prednost.«
Samo u košulji i gaćama William je umorno sjeo na krevet, zureći u nepravilnu mrlju ĉaĊe iznad
svijeće na zidnom svijećnjaku. Prošla su tri dana otkako je stiglo pismo iz Limousina, a otada nije bilo
vijesti. Moglo bi to znaĉiti da se kralj dobro oporavlja, ili da mu se stanje pogoršalo. Bez novosti kao da
su ĉamili u ĉistilištu, no moţda je i to bilo bolje od pakla koji će im se otvoriti pod nogama ako Richard
umre. Walterove uhode izvijestile su da je John u Britaniji, u posjetu Arthuru, svom dvanaestogodišnjem
nećaku, najbliţem pretendentu na Richardovo prijestolje. Mogli su samo nagaĊati boravi li kraljević
ondje samo kako bi se druţio, ili se upustio u sumnjive naume i nepodopštine, ali ako Richard podlegne
rani, a Arthur odluĉi zatraţiti pravo na prijestolje, John bi bio u ozbiljnoj opasnosti.
William tjeskobno uzdahne i legne. Ĉuo je kako sluge razgovaraju s one strane vrata, u predsoblju,
spremajući se na spavanje. U svjetlu svijeće podignuo je i savio desnu ruku, gledajući snaţno ocrtane
mišiće i tetive nalik na uţad. Još je posjedovao tjelesnu i duhovnu krepkost ĉovjeka koji istrajava u
naponu snage, a zadrţao je i strasnu glad za ţivotom, još izraţeniju zbog spoznaje da bi mu taj ţivot
svakoga ĉasa mogli ugrabiti. Zrelu dob uglavnom je proveo putujući u društvu raznih engleskih kraljeva
23
i gledao je kako jedan po jedan umiru, dok je on nastavljao putovanje, no osjećao se sve izloţenijim. U
dobi od ĉetrdeset jedne godine, Richard je bio cijelo desetljeće mlaĊi od njega, a preţivio je kriţarski rat
i zatoĉeništvo, pa bi bilo ironiĉno da sada podlegne zbog niske i sitne raspre oko blaga.
Upravitelj Towera Williamu je neupadljivo ponudio utjehu jedne od bludnica u dvorcu. Vitez je
odbio, ali priznao je sebi da bi mu noćas ţenska toplina u postelji bila dobrodošla razonoda. »Ah,
Isabelle«, rekao je tiho. Trebao ju je ovdje, da s njom razgovara o razvoju dogaĊaja s Richardom i tako
pronaĊe izlaz pa da onda utone u zadovoljstvo i utjehu voĊenja ljubavi. Ţelio se sagnuti nad kolijevku i
motriti sina kako spava u mlijeĉnom blaţenstvu, u šali se boriti sa starijim sinovima i Mahelt uĉiti sve
pjesme koje zna. Ţelio je poţivjeti da vidi kako mu potomstvo sklapa brakove i kako dovodi djecu do
gozbenoga stola.
Nemirno je ustao iz kreveta, kleknuo na pod, pa se, s krunicom omotanom oko prstiju, pomolio
Bogu da mu milostivo udijeli takvu budućnost u ovim nesigurnim vremenima.
Vani su sluge prestale zamoriti. Ĉuo je kako su se vanjska vrata otvorila, a onda se javio još jedan
glas, koji je ţurno govorio. Trenutak kasnije zaĉuo je kucanje na vratima svoje sobe, kao što je oĉekivao
i bojao se. »UĊite«, pozvao je glasno, uzimajući tuniku i navlaĉeći ĉizme.
Kroz vrata proviri njegov sobar Osbert, pa u odaju uvede Hubertova glasnika, mladoga redovnika s
tintom umrljanim prstima.
»Gosparu«, naklonio se pridošlica. »Nadbiskup vas poziva da smjesta doĊete. Iz tabora kralja
Richarda stigle su hitne vijesti.«
Dakle, mrtav je! Vijesti o Richardovu oporavku potaknule bi osmijehe, olakšanje i posve drukĉije
ozraĉje.
U znak potvrde kimnuo je redovniku, pribadaĉom priĉvrstio tuniku na vratu, a poslije kratkoga
oklijevanja uzeo je i prikopĉao pojas s maĉem. Bio je svjestan da je to glupo, ali osjećao je da se mora
nekako naoruţati pred nevoljama koje dolaze. Slugama je rekao da iz dvorane pozovu Jeana D'Earleya i
Jacka Marshala, pa neka doĊu k njemu u nadbiskupove odaje u Le Preu. »Uĉinite to tiho, momci«,
opomenuo ih je, »jer ljudi se spremaju na spavanje, a još nema potrebe da ih uznemirujemo.«
Na drugoj obali Seine, u Le Preu, nadbiskupove odaje jarko su osvjetljavale svjetiljke i voštane
svijeće, pa je zrak proţeo slatkasti, medeni miris, a posvuda je lebdjela blaga izmaglica. Vladala je takva
strka da je prostorija podsjećala na košnicu usred ljeta. Ĉulo se glasno struganje gušĉjih pera po tankim
pergamentima. Svaki pisar, svećenik i redovnik koji je mogao drţati pero prionuo je na sastavljanje
pisama i spisa, pa će ih hitro odaslati svakomu crkvenomu dostojanstveniku i zemljoposjedniku, kako bi
ih izvijestili o vladarovoj smrti.
I Hubert Walter sjedio je za stalkom za pisanje i ĉitao ispravu. Bio je odjeven u sluţbenu odoru, no
mitru, biskupsku kapu, odloţio je na klupu pokraj sebe, a tonzuru je pokrio samo obiĉnom tamnom
kapicom. Na rubu stolića leţao je ukrašeni biskupski štap, pastirska palica izraĊena od slonovaĉe, s
urezanim likom Jaganjca Boţjega. Kad su najavili Williama, podigao je pogled i pisaru pokraj sebe
predao spis koji je ĉitao. »Dobro je«, sloţio se. »Napišite tucet urednih kopija.« Onda je prekriţio ruke i
posvetio pozornost pridošlici. »Gorke novosti iz Limousina«, rekao je i pokazao izguţvani pergament
koji je leţao pokraj njegove biskupske kape.
»Znao sam to istoga trenutka kad je došao vaš glasnik.« I William pokaţe pergament. »Peĉat
kraljice Eleanore.«
Hubert potvrdi glavom. »Bila je u Fontevraultu, ali na vrijeme je došla k njemu, jer je jahala dan i
noć. Rana se zagnojila i zatrovala je tijelo. Umro je ĉak i prije nego što smo primili prvu poruku.«
»Bog mu dao pokoj duši.« Osjetivši obamrlost, William se prekriţio, a dok je gledao Eleanorin
peĉat, pomislio je da će to vjerojatno ubiti kraljicu. Rodila je pet sinova, a pokojnik joj je bio najmiliji,
krupni, zlatni, veliĉanstveni Richard, dijete u koje je polagala nade, snove, a pruţala mu je i najveći dio
majĉinske ljubavi. Ĉetiri sina bila su mrtva, a ostao je samo talog. »Je li imenovao nasljednika?«
Nadbiskup ga oštro pogleda. »Navodno jest, ali postoje dvojbe. Sve visi o niti, a vi i ja, Marshale,
drţimo utege koji će prevagnuti na zdjelici vage.« Prešao je jezikom preko usnica, ali William nije
24
mogao odrediti likuje li njegov sugovornik, ili je uznemiren.
»Ako kaţete da je imenovao nasljednika, o ĉemu moţemo dvojiti?« upitao je resko.
Hubert, koji je sklopio ruke, sad ih je ispruţio prema sugovorniku. »Poput mnogih na kraju
ţivotnoga puta, moţda nije htio priznati da je vrlo blizu smrti, dok nije bilo prekasno. U pismu mi javljaju
samo da je William de Braose bio dovoljno blizu da ĉuje kako Richard imenuje Johna kao nasljednika, ali
moţemo li vjerovati de Braoseovoj rijeĉi glede toga imenovanja?«
»Ima li razloga da je ne prihvatimo?«
Nadbiskup izvije gornju usnicu. »De Braose isto tako malo polaţe na istinu kao i na pranje ruku
prije jela.«
William se pitao na što to Hubert navodi. De Braose mu je bio susjed u Irskoj, a i u velškomu
pograniĉnomu podruĉju, pa je William zato suraĊivao s njim. Bio je to nabusit i sirov poznanik i gledao
je svoje interese, no ipak je bio prijateljski, savezniĉki nastrojen. »Kraljica Eleanora mu vjeruje.«
»To joj je u interesu«, odvrati nadbiskup suho. »John joj je sin.«
»Tako je, ali ne vidim razloga za sukob«, odmahne William rukom. »Pogledajmo to u praktiĉnomu
svjedu, gosparu. Zasad imamo samo to pismo, a u njemu stoji da je Richard Johna proglasio svojim
nasljednikom. Ne moţete ispitati de Braosea dok se ne vrati s ispraćaja pokojnika, a neće doći još
nekoliko dana. Nemamo toliko vremena.«
Iako mu izraz nije bio vedar, nadbiskup je ipak morao priznati da su u nezavidnu poloţaju, a
William ga je i dalje nastojao uvjeriti da ima pravo. »John je odrastao ĉovjek, kraljev sin, a u zadnjih pet
godina dokazao se i kao ratnik. Poznaje ova podruĉja i stanovništvo, jer meĊu njima se rodio i tu je
odgojen. Recimo da je Richard proglasio Arthura svojim nasljednikom, na ĉemu smo onda? Ostaje nam
nezadovoljni, golobradi djeĉak, koji ne poznaje Englesku, Normandiju, ni Anjou, a Francuzi ga drţe u
šaci. Ţelite li doista da vama vlada dijete, lutka koju nadzire Filip Francuski?«
»Da, Marshale, ali djeĉaka moţemo otrgnuti od takvih utjecaja. Moţemo ga ukrotiti i izvjeţbati
kao mladoga konja, dok John...« Hubert pusti da te rijeĉi vise u zraku, jer tako su postale još znaĉajnije.
»Obojica smo s njim imali dovoljno posla i upoznali smo mu narav. Vaš vlastiti brat bio je njegov ĉovjek
i zbog toga je nastradao.«
William je stisnuo usnice kad je Hubert, kao da ţeli njime ovladati, spomenuo njegova starijega
brata. John Marshal umro je braneći dvorac Marlborough kad je kraljević John, za Richardove
odsutnosti, u Engleskoj podigao ustanak. »Moj je brat od poĉetka znao kakvom stazom se uputio.«
Oštrina u njegovu glasu upozorila je nadbiskupa da više ne svira po tim strunama.
Hubert sklopi ruke pod bradom. »Moramo dobro razmisliti kojom ćemo mi stazom, Marshale.
Samo sad imamo priliku da promijenimo stvari, a do jutra je više nećemo imati.«
William je oklijevao, ali ne zato što je preispitivao svoju odluku, jer o njoj uopće nije dvojio, nego
je zastao kako bi prikupio duhovnu snagu. »Prije sedam godina suĉelio sam se s izborom izmeĊu Arthura
i Johna. Richard je bio u kriţarskom ratu, a biskup od Ehyja pokušavao je dokazati Arthurovo pravo na
krunu, ako bi kralj poginuo. Tada sam odbio, a i sad odbijam, jer John ima veće pravo potraţivanja.«
»Noge su vam na vrlo skliskim ljestvama«, upozori ga nadbiskup.
Te rijeĉi podsjetile su Williama na opsadne ljestve kod Millija. Gotovo se nasmiješio, iako nije bilo
razloga za vedrinu. »Nadam se da dosad već imam dovoljno iskustva da se na njima odrţim.«
Hubert je zamišljeno napućio usnice, a onda je uzdahnuo i podigao ruke kao da se predaje. »Kako
hoćete, Marshale, ali smatram da nijednu svoju odluku nećete više zaţaliti.«
»Ali slaţete se s njom?«
»Pristajem na nju, a to je nešto drugo«, odvrati nadbiskup mraĉno. »Imate golemu dobru volju i
utjecajni ste kod engleskih baruna, pa ako svojim utjecajem podrţite Johna, zbog vas će pristati uz njega.
Normani će ga takoĊer podrţati, prije nego Arthura, jer ne vjeruju Bretoncima ni Francuzima. Radije će
odabrati zlo koje poznaju. Ne mogu plivati protiv dvije tako snaţne struje.« Mahnuo je slugi da ponovno
napuni pehar pokraj njega, a da natoĉi i Williamu. »Izabrali smo, pa sad moramo odluĉiti kako ćemo
kormilariti izmeĊu dva opasna pruda.«
25
Vino je bilo zašećereni hippocras, koji je nadbiskup volio. Reski miris zaĉina zapekao je Williama
u nosnicama, a kad je iz uljudnosti otpio gutljaj, umalo je povratio. »Johna moramo izvući iz Britanije«,
izjavio je, nakon što je hrabro otpio. »Ĉim Bretonci ĉuju za to, uĉinit će sve što mogu da ga sprijeĉe da
stigne u Normandiju.«
Hubert se nije doimao uznemireno. »Moja dva glasnika ĉekaju s osedlanim konjima, spremni da
odjašu. Naći će Johna i odvest će ga na sigurno, prije nego Bretonci bilo što poduzmu protiv njega.«
William spusti pehar, a vino mu je na nepce djelovalo gotovo gore nego što je mogao podnijeti.
Ţalio je svakoga ĉovjeka koji je bio neprijatelj moćnomu, bezobzirnomu Hubertu Walteru. Da su odluĉili
drukĉije, ti konjanici s osedlanim konjima jašili bi u Britaniju s porukom za kraljevića Arthura, a John
nikad više ne bi vidio nebo, osim kroz zatvorski prozor.
Kasno u noći sve svijeće bile su pogašene, osim jedne koja je gorjela na visokom ţeljeznom stalku
pokraj kreveta. Poloţivši Waltera na svinutu lijevu ruku, Isabelle ga je dojila na prsima. Bilo je ugodno
provoditi vrijeme sa sinom, smireno sjediti i uţivati u trenutku. Walter je zašao u oĉaravajuće razdoblje
kad se poĉeo smiješiti i reagirati na nju. Ruĉicom je ĉvrsto zgrabio njezin uvojak, a dok je sisao, pogled je
usredotoĉio na njezin smiješak. Imat će svijedu kosu i plave oĉi poput nje, a ne Williamove, koje su bile
boje lijeske zimi. Tiho mu je pjevala irsku uspavanku koju je, sjećala se, njezinoga brata i nju u
djetinjstvu nauĉila dadilja Aine. Nije znala što znaĉe rijeĉi, no bile su zvuĉne, a arija blago ĉeznutljiva.
»Crid he Daire eno Ocan é Pocan dö«
Prije tjedan dana ushitila ju je pomisao da će uskoro posjetiti Irsku, ali sve je to promijenilo
Williamovo prvo kratko pismo, a onda i njegov jutrošnji povratak na zapjenjenu konju. Irsku će ponovno
odgurnuti u izmaglicu, jer se William umjesto toga spremao poći u Englesku i to sam. Cijeli dan
savjetovao se s pisarima i vitezovima iz tabora, kovao je planove i sreĊivao pojedinosti, pa s tim nije
prestajao otkako je dojahao iz Rouena. Spakirala mu je putne škrinje i pobrinula se da za put ima
dovoljno namirnica. Razgovarala je s upraviteljem i glavnim slugama i pripremila se da upravlja
posjedima dok joj ne bude muţa.
»Crid he Daire eno Ocan é Pocan do«
William je ušao u sobu, šuljajući se na vršcima prstiju kao maĉak, tako vidljivo ţivĉan kao što je
bio opipljiv napon u njezinoj kosi kad ju je ĉešljala dovoljno ţustro da ĉuje iskre. Uvijek je bio takav kad
se na vidiku ukazao pohod, diplomatski ili vojni. Nadala se da ima dovoljno energije da ga podrţi i u
ovomu okršaju. Još je posjedovao mladićku jedrinu i strast, ali nije zaboravila da su mu prepirke oko
Engleske dok je Richard bio u kriţarskomu ratu i kraljevo zatoĉeništvo koje je uslijedilo, ţivotnu snagu
ispile do opasno niske razine.
Walter joj je zaspao na prsima. Blago ga je odmaknula od bradavice, pa ga je otišla poloţiti u
kolijevku, obloţenu runom, a onda je, zavezavši košulju posvetila pozornost muţu. Spustivši se na klupu
s jastuĉićima ispred ognjišta, skinuo je cipele i tuniku. Isabelle je otišla natoĉiti vina sebi i njemu, a svoje
je piće razblaţila vodom s izvora.
»Kraljevski brod isplovit će sutra toĉno u podne.« Okretao je pehar u rukama. »Do zore ću morati
otići.«
»Onda se nećeš naspavati«, rekla je. »Već je mrkla noć.«
Slegnuo je ramenima. »Nisam umoran. Spavat ću kad naĊem vremena. Ako prijelaz preko mora
bude miran, moći ću si priuštiti nekoliko sati sna u zakloništu na palubi.«
Odloţila je piće, stala iza njega i poĉela mu polako masirati ramena. Mišići su mu se tako ukrutili
od napetosti da joj se ĉinilo da palcima pritišće kamenje, a sa sigurnošću je zakljuĉila da ga jako boli
glava.
»Postupam li ispravno?« upitao je.
Po glasu mu je osjetila da mu je potrebno neĉije ohrabrenje, pa je podesila odgovor prema sporomu
ritmu svojih pokreta. »Vjeruješ li da ne postupaš dobro?«
Kiselo se nasmijao. »Kad canterburyski biskup odmahuje glavom, a moji me vitezovi i ĉlanovi
obitelji gledaju kao da sam se pretvorio u slaboumnika kojemu curi slina jer podrţavam Johna, onda se
26
poĉinjem pitati.«
»Da podrţavaš Arthura, vjerojatno bi te isto tako gledali«, promrmljala je. »Nije to zavidan izbor.«
»Nije«, odgovorio je, samo tom rijeĉju izrazivši teţak teret dvojbe. Zatvorio je oĉi i tiho zastenjao.
»Ah, to mi godi.«
»Ti i William de Braose uĉinit ćete Johna vladarom«, rekla je zamišljeno. »Upravo je De
Braoseova rijeĉ da je ĉuo Richarda na samrtnoj postelji Johna proglasila kraljem, a svojim utjecajem na
engleske barune navest ćeš ih da ga prihvate. Bit će ti duţnik.«
Nerazumljivo je progunĊao.
Šutke mu je masirala ramena. Vatra je tiho pucketala u ognjištu, a mališan je u snu hunjkao.
»Barem bi te trebao potvrditi kao nasljednika ostalih imanja moga oca«, promrmljala je. »Zatraţi
Pembroke. Moj djed bio je grof, ali ocu nikad nisu dodijelili naslov, niti je dobio imanje. Ţeljela bih da se
posjed vrati pravi vlasnicima.«
. Osjećala je kako mu se mišići ponovno zateţu, pa je ĉekala, blago ga masirajući. Napokon je,
duboko uzdahnuvši, dao oduška napetosti. »Ne poriĉem da sam ponekad razmišljao o tome.« Uhvatio joj
je ruku i prinio je ustima.
»Pembroke bi nam trebao pripasti«, ustvrdila je, »a i Cilgerran. Tlo je bogato i plodno. Ondje je
dobra luka i pogodan morski prijelaz u Irsku... Ako ga i ne zatraţiš ništa drugo, voljeni, traţi to od njega.«
Dlanom joj je kliznuo uz ruku, a onda ju je privukao na koljena. »Ambiciozna si, ljubavi«,
prokomentirao je sa smiješkom.
»A ti nisi? Ţelim samo ono što nam s pravom pripada i to zbog tebe i naših sinova.« Glas joj je
postao oštar. »Ako će nam John biti kralj, treba nam nekakva naknada.« Ustala je iz njegova krila.
»Hoćeš li doći u krevet?«
Odmahnuo je glavom. »Nisam umoran.«
»Ne moraš spavati.« Kad se poĉeo ceriti, napravila je grimasu. »Hoću reći da se moţeš malo
odmoriti.«
Još se cereći, pošao je za njom u krevet. Povukavši pokrivaĉe, osjetila je njegove ruke na ramenima
koje su je okrenule, privukle je u naruĉje i spretno joj razvezale vrpce na košulji. »Neka odmor ide
doĊavola«, zakljuĉio je.
Medunoţje joj je proţela ugodna toplina. »Još dojim Waltera«, upozorila ga je bez daha, »a i
korizma je.«
»Onda ću ujutro ispovijediti svoju slabost«, promrmljao joj je u uho. »Budi ljupka, Isabelle, trebam
te.« Spustio joj je košulju s ramena, a ustima je potraţio njezina. Odjednom je i nju ţudnja uĉinila
slabom. Pustila je da straţnjom stranom koljena udari'u rub kreveta, pa je pala na vuneni, ukrašeni
pokrivaĉ i povukla Williama za sobom.
Poslije je tiho leţala uz njega, dok je preostalih nekoliko noćnih sati brzalo prema osvitu. Unatoĉ
tome što je izjavio da nije pospan, ĉvrsto je spavao, drţeći je jednom rukom za uvojak kose, kao što je to
prije uĉinio Walter. Ona je bila ta koja je bdjela. Mogućnost da će steći ono o ĉemu je dosad samo sanjala
i da će im u potpunosti vratiti nasljedstvo de Clareovih, koje je pripadalo njezinu ocu, ispunila ju je
oĉekivanjem, ali osjećala je i muĉninu od straha. Što se više popnu, duţe će padati, a nije se zavaravala
glede opasnosti koje ih ĉekaju kad se otisnu tom stazom.
27
4
Dvorac Northampton, svibanj 1199.
Ranulf de Blondeville, grof od Chestera, bacio je kocke, opsovao kad je vidio rezultat, a onda je na
šahovskoj ploĉi povukao potez s pješakom. »Nauĉio sam da tu igru nikad ne igram s Johnom«, obratio se
Williamu koji mu je, za stolićem, sjedio nasuprot. Smjestili su se u udubljenju prozora, u osobnim
odajama iznad velike dvorane, a igru su im osvjetljavale svjetiljke sa smolom i svijeće. »I to zato što
vara.«
William pokupi kocke u posudicu od slonovaĉe i protrese ih. »Moţda, ali većina ljudi radi što moţe
da nekako pospješi sudbinu.«
Chester se sloţio s tom izjavom. »Istina je. Marshale, ne bih tvrdio da moj posinak nikad ne bi igrao
namještenim kockama. Pravo je derište.«
William podigne obrve. Derište o kojemu je govorio bio je kraljević Arthur, jer se Chester oţenio s
mladićevom majkom Constancom, groficom od Britanije. Nije to bila veza iz ljubavi, pa su ţivjeli
odvojeno. Štoviše, na vidiku je bilo poništenje braka, a govorkalo se da ga je pokrenula dama, iako
ponosnoga i osjetljivoga grofa od Chestera nitko nije htio ispitivati o osobnim pojedinostima. U dobi od
dvadeset jedne godine već je bio jedan od najmoćnijih zemljoposjednika u tom kraju, gdje je vršio veliki
utjecaj.
Chester izboĉi usku gornju usnicu u znak hirovite nesklonosti. »Ĉak da izmeĊu mene i Johna ima
neslaganja koje bi trebalo riješiti, stotinu bih puta radije njemu sluţio kao kralju nego da vidim kako ono
mrsko dijete stavlja zadnjicu na prijestolje i kako njime upravlja ona kuja. Johnu je majka barem
oslonac.«
William baci kocke i pomakne svoju šahovsku figuru. »Constance je po pitanju svoga sina isto tako
ĉastohlepna kao i kraljica Eleanora kad je rijeĉ o Johnu«, primijetio je. »Da nije bilo njezinih teţnji,
Arthur ne bi postao prijetnja kakva je sada.«
»Moţda i ne bi«, odvrati Chester, »ali ona ipak nije Eleanora. Da jest, uvelike bih je poštovao, jer
kraljica je ţena uistinu plemenita duha i srca.«
»Kaţem amen na te rijeĉi«, ţarko se sloţi William, pomislivši na ostarjelu kraljicu majku koja se i
sad posvećivala napretku svojih zemalja i smirivala nemire koji su nastali poslije Richardove smrti,
poslije odlaska sina koji joj je, po njezinim rijeĉima, »bio štap u ruci i svjetlo u oĉima.«
Ranulf je pozorno motrio Williama. »Ĉini se da vama, vrhovnomu izvršitelju i nadbiskupu,
nezadovoljni plemići jedu iz ruke.«
William se nasmije. »Baš i nije tako, gosparu. Moţemo biti zadovoljni već i time što nam još nisu
odgrizli ruke.«
Ranulf protrese posudicu za kocke. »Od pomoći je da ljudi sve vas poštuju. Moţda sluţite Johnu,
ali ne pripadate mu. Da je poslao de Burgha, de Braosea ili Faulkesa da obave posao za njega, moţda bi
rezultat bio drukĉiji.« Bacio je kocke na stol, izraĉunao zbroj i pomaknuo lovca, a kad se ponovno javio,
glas mu je bio ĉvrst i nepopustljiv. »Mir će se odrţati, Marshale, bude li poštovao ono što ste svi vi
obećali u njegovo ime. Ako se odmetne i bude igrao prljavo, izbit će krvava pobuna. Ljudi ţele pravdu,
ono što im s pravom pripada.«
28
»Nije Johnova krivnja što su im imanja i povlastice potkopani i zlouporabljeni. Za to su krivi
njegov otac i brat«, branio ga je William.
»Da, ali ako ne ispravi štetu...« Chester je reĉenicu nadopunio rjeĉito slegnuvši ramenima.
William nije bio siguran da je u Johnovoj naravi da ispuni neke zahtjeve, ali on je svoju zadaću
izvršio time što je poloţio temelje za pregovore. Sad mu je bila duţnost da se vrati u Normandiju i da
Johna otprati u Englesku. Uznemirio se zbog pomisli da će ponovno morati prelaziti more, ĉak i po
mirnom vremenu. »To ovisi o njemu, a ja sam poduzeo što sam mogao.«
»Onda neka Bog uĉini da to nije bilo uzalud«, odvrati Chester mraĉno.
Stojeći na kraljevskoj galiji, John, neokrunjeni engleski kralj i nasljednik svega što je odavno ţelio,
gledao je kako normandijska obala nestaje u izmaglici. »Uvijek ste bili ĉovjek moga brata, Marshale«,
obratio se Williamu koji je stajao pokraj njega, ispod velikoga jarbola. »Vjerni ste kao pas.«
Gledajući galebove koji su kruţili nad uzgibanim valovima, William se nadao da će im vjetar
pospješiti putovanje i ublaţiti njegove nevolje. Nije ţelio povraćati pred Johnom koji je bio obdaren
ĉvrstim ţelucem, ĉak i za vrijeme plovidbe nemirnim morem. William bi volio putovati s Isabellom i
njezinim kućanstvom, ali John je posebno zahtijevao da i Marshal bude na kraljevskom brodu, pa ne bi
bila dobra politika odbiti osobu koja će ubrzo postati engleski vladar. »Prisegnuo sam mu, gospodaru,
kao i vašemu ocu i bratu Henryju, Bog im dao pokoj dušama.«
John otrese ĉesticu prašine s hermelinskoga obruba ogrtaĉa. »Ljudske prisege uvijek su na prodaju.
Moj je brat kupio vašu odanost pomoću Isabelle de Clare i Striguila. Što ţelite od mene?«
William ga je netremice motrio. »Gospodaru, dajem vam svoju odanost, jer vaše je pravo da
naslijedite bratovu krunu.«
John se kratko, podrugljivo nasmije. »Siguran sam da je tako, kao što sam siguran da vas
ĉastoljublje podbada kao i sve druge. Neka vam ne bude neugodno, gosparu. Izrecite svoju ţelju,
objelodanite je meĊu nama, da ne bude skrivenih stijena o koje bismo se slomili.«
William trpko pomisli da je izvoĊenje stvari na ĉistac nešto novo za Johna, jer njegovi su postupci
ĉesto bili zaogrnuti spletkama.
»Onda bih ţelio, gospodaru, da nasljedstvo koje je ostavio otac moje ţene bude vraćeno u njezinu
obitelj. Ţelio bih Pembroke i Cilgerran.«
»Ha!« John je izvio usnice, osjećajući zadovoljstvo cinika koji je dobio dokaz da ima pravo. »Ţena
vam je dodijavala, je li?« »Ništa više nego obiĉno, gospodaru!«
John se nasmije. »Ţene uvijek nagovaraju muţeve da sve više traţe. Pitajte de Braosea. Njegova je
ţena kao korito s golemom rupom na dnu, no poslije šesnaestoro djece vjerojatno se i ona osjeća kao
dijete kad je zajaši.«
William je šutio. Maude de Braose nije se odlikovala ljepotom, a bila je istina da je stalno vršila
pritisak na muţa da traţi nadarbine i povlastice kako bi uzdrţavao svoje mnogobrojne potomke, ali
primjedba je bila okrutna i nepotrebna. Stisnuo je usnice, jer mu se utroba uzburkala kad je brod ponovno
zateturao. S onu stranu valova vidio je galiju koja je nosila njegovu obitelj, ali bila je predaleko da bi
mogao razaznati pojave na palubi. Isabelle sigurno uţiva u prskanju morske pjene i svjeţem povjetarcu,
jer voli plovidbu morem. Ponekad ju je zadirkivao govoreći da joj u ţilama teĉe krv vikinških gusara.
Moţda je i bilo tako. Ako jest, nadao se da je to, s majĉinim mlijekom, prenijela i na svoju djecu, jer patiti
od morske bolesti bijedno je i nevoljno.
»Znao sam da ćete traţiti Pembroke.« John je dostojanstveno i nemarno odmahnuo rukom. »Pa
uzmite ga onda, besplatno vam ga dajem, kao i pravo da se nazivate grofom, a tako što moj veliki i slavni
brat nikad vam nije udijelio. Morali biste razmisliti o tome.«
»Hvala vam, gospodaru.« William je progutao poticaj na povraćanje i kleknuo pred Johna. Pod
koljenima je osjećao hladnu palubu, a kad je naklonio glavu pod brodskom kobilicom ĉuo je riku valova
nalik na glasanje morskoga zmaja.
»Ustanite«, pozove ga John sa smiješkom koji je djelovao gotovo omalovaţavajuće. »Saĉuvajte
prisegu za Englesku i moju krunidbu. Uslijedit će i druge povlastice, budete li svjesni kome dugujete
29
odanost.«
William ustane. »Gospodaru, prisegnuo sam vam na odanost, a prisega me veţe do smrti.« Pitao se
koliko će puta Johnu morati ponavljati prisegu dok ga ne uvjeri. Bilo je razumljivo da je ĉovjeku koji krši
obećanja olako kao što ih i daje, teško povjerovati da neki ljudi drţe svoju rijeĉ.
»Vjerujem vam kao bilo kome drugome, Marshale.« Odjednom John zadobije zatvoren, opasan
izraz. »A to znaĉi da vam ne vjerujem dalje nego što bih vas mogao baciti.« Okrenuo se prema šatoru
napravljenom od platna za jedra i kolĉićima zabijenomu blizu krme. »Pozvao bih vas da mi se pridruţite,
ali izgledate bolesno, pa tim pozivom nijednom od nas ne bih uĉinio uslugu. Osim toga, ne bi vam se
sviĊalo moje društvo.«
William ga je gledao dok je pognut ulazio u šator, pa je letimiĉno vidio nekoliko napirlitanih
dvorskih bludnica i birano društvo neţenja, vitezova koji su Johnu dugovali svoja primanja. Napravivši
grimasu, naslonio se na baĉvu i poţelio da engleska obala bude bliţe. Dobio je grofovski naslov, a nadao
se da ga cijena koju će platiti neće posve osiromašiti. Sumnjao je da je muĉnina koju je osjećao isto toliko
reakcija na razgovor s Johnom koliko i posljedica morske bolesti.
30
5
Westminster, svibanj 1199.
Prošlo je već nekoliko godina otkako je Isabelle bila na dvoru. Richard i Berengaria, njegova
kraljica, ţivjeli su odvojeno, a njegovi skupovi sastojali su se od muških, vojnih osoba, pa je slabo
razmišljao o ţenama. Osim toga, Isabelle je bila odviše zauzeta voĊenjem poslova oko imanja i raĊanjem
djece da bi imala vremena za boravak u dvorskoj sviti.
Johnova krunidba i gozba koja je uslijedila bili su nešto drugo, pa je oduševljeno prihvatila priliku
da odjene lijepu odjeću i prisustvuje veliĉanstvenom drţavnom obredu. Haljina joj je bila izraĊena od
svile boje lososa, izvezena sićušnim školjkama i zrncima gorskoga kristala. I u tanki veo bila su utkana
biserna zrnca, a krajeve svijetlih pletenica svezala je vrpcama od kovanoga srebra. Kako trenutno nije
bila trudna, vezice na haljini isticale su vitki struk i pune obline grudi, bedara i kukova. S podosta ţenske
taštine i zadovoljstva primjećivala je da se za njom okreću glave, a zurio je i njezin muţ.
Sama gozba po obiĉaju se odrţavala odvojeno, pa su muškarci slavili s kraljem, u velikoj dvorani,
a ţene u manjoj Bijeloj dvorani, na juţnoj strani. Kako nije bilo kraljice, Isabelle i ţene drugih
zemljoposjednika bile su najviše po poloţaju, pa im je pripalo mjesto za povišenim stolom na drugom
kraju dvorane.
Iako je na gozbi bila odvojena od Williama, Isabelle je stajala kraj njega za vrijeme krunidbe i
gledala je kako mu netom okrunjeni kralj priĉvršćuje pojas, sluţbeno mu udjeljujući naslov grofa od
Pembrokea. Njihova dva starija sina svjedoĉila su tomu trenutku, a dok je Isabelle promatrala, obgrlivši
sinove oko ramena, oĉi su joj se ispunile suzama ponosa i slavodobitnosti.
Will i Richard nisu bili na gozbi, nego su ih odveli natrag u boravište Marshalovih u Charingu, pa
su ondje s mladim bratom i sestrom ĉekali da se roditelji vrate sa sveĉanosti upriliĉene poslije krunidbe.
Mahelt je imala novu zbirku lutaka odjevenih u raskošnu kraljevsku odjeću, a Isabelle je obećala djeci da
će im od poslastica koje će se posluţivati na kraju gozbe ukrasti marcipan s bademima. Na pokrajnjem
stolu vidjela je takav kolaĉ u obliku londonskoga Towera, gdje je prije udaje boravila kao kraljeva
štićenica. Posebno bi joj prijalo da otkine nekoliko kruništa.
Kako je William uvelike bio u Johnovoj milosti, mnoge supruge baruna traţile su njezinu
naklonost, pa su cvrkutale oko nje poput vrabaca u potrazi za mrvicama. Isabelle je otkrila da priliĉno
uţiva u divljenju i laskanju nakon što tako dugo nije bila na dvoru. Ipak nije dopuštala da joj sve to zavrti
glavom, jer su to bila samo sredstva za postizanje cilja, a ona je vrlo vješto odvajala ţito od pljeve. No
jedna ţena nije imala vremena za laskanje i bila je vrlo izravna u ophoĊenju.
»Vama i vašemu gosparu treba ĉestitati, grofice«, rekla je Maude de Braose s podrugljivim izrazom
duboko usaĊenih oĉiju. Imala je ruţiĉastu put ispresijecanu puknutim ţilicama i ĉupave, gotovo muške
obrve, koje oĉito nije htjela ĉupati. Nekad joj je pojava bila veliĉanstvena, no donji dio tijela postupno su
joj izobliĉile trudnoće i raĊanja šesnaestoro djece, sve dok joj grudi nisu dosegle do pasa, a trbuh joj je
poĉivao na bedrima kao puding koji kuhaju omotan tkaninom, no um joj je bio prodoran i izoštren za
borbu. »Postao je ĉak grof od Pembrokea. Vaš pokojni otac nije mogao išĉupati taj naslov iz stiska
Anţuvinaca.«
Isabelle se ljubazno smiješila gospi Maude, jer je uljudnost nije ništa stajala, a obitelj de Braose
31
bila im je prirodni saveznik u Walesu i Irskoj. De Braose i njegova ţena bili su već trideset godina u
braku, pa iako su se uvelike prepirali, oboje su dijelili iste ambicije i oĉito su se slagali u krevetu, jer su
njihovom najmlaĊem sinu Bernardu bile samo dvije godine. Isabelle se divila Maude zbog njezine
izdrţljivosti i ĉinjenice da su joj sva djeca bila zdrava i dobro su napredovala, a to nije beznaĉajno
postignuće. Kako god se postavljala prema drugima, Maude je bila poznata kao ponosna i vrlo briţna
majka. »Hvala«, odvratila je Isabelle. »I vaš je muţ primio nagradu.«
Maude se nasmiješi i pokaţe ţute zube. »Toĉno, ali John je na prijestolju zaslugom naših muţeva.
Bez njih bi naš novi kralj mogao fućkati za kraljevstvom. Nama duguje svoju zlatnu krunu i budemo li
oštroumni moţda ćemo poţnjeti još blagodati za svoju sluţbu.«
Isabelle je osjetila trnce u kraljeţnici, kao da na rubu vidnoga polja vreba nešto opasno. »Ţelim
samo ono što mi s pravom pripada, a to je povrat oĉevih imanja.«
»Ĉovjek iskorištava povoljne prilike kad se ukaţu«, primijeti oporo Maude. »Vaš muţ to dobro
razumije, ili bi još bio obiĉni vitez ognjištar koji spava na slami blizu vrata u velikoj dvorani, umjesto
zemljoposjednika kakav je sada.«
Zatomljujući oštar odgovor, Isabelle je promrmljala ispriku da mora na zahod, pa se s olakšanjem
oslobodila neugodnoga društva Maude de Braose. S pokrajnjega stola s posebnim poslasticama tiho je i
krišom prisvojila najgornji tornjić londonskoga Towera i mali ĉamac izraĊen iz šećerne smjese, kad je
stigla Ida, grofica od Norfolka i posvetila se istoj zadaći, jer je i ona svom potomstvu htjela donijeti
slatkiše. Za kratko vrijeme njih dvije su se urotniĉki hihotale, poput mladih djevojaka.
Kad su napokon kradomice prisvojile kule s kolaĉa i razne slastice, umotavši ih u salvete, razgovor
je prirodno skrenuo na općenite teme o djeci, iako se i tu javilo strujanje skrivenih osnova koje su i jedna
i druga istraţivale, jer nikad nije bilo prerano poĉeti njuškati i ispitivati mogućnosti sklapanja
savezniĉkih brakova meĊu djecom. Isabelle je primijetila da na krunidbi uz svoje roditelje stoji
nasljednik Norfolkovih, visok, dostojanstven mladić sa svijetlosmeĊom kosom i ţivahnim plavim oĉima.
Neupadljivo se raspitavši, doznala je da mladi Hugh još nije zaruĉen, a roditelji su mu voljni pregovarati,
ako bi se pojavila prikladna nevjesta.
Već je prošlo vrijeme ponoćne molitve kad su se Isabelle i William barkom vraćali kući u Charing.
William je ujutro trebao biti nazoĉan u vijeću novoga kralja, ali John se zasad povukao sa svojom
sadašnjom ljubavi, kćeri londonskoga trgovca, koja je imala zlatne pletenice i grudi veliĉine kravljih
vimena.
Isabelle je osluškivala ritmiĉko pljuskanje vesala po vodi, dok su se dva brodara veslajući naginjala
naprijed-natrag. Na pramcu je gorjela svjetiljka, a odgovarali su odsjaji s barki koje su rijekom nosile
druge kasne putnike. Lice joj je ozario ĉeznutljivi osmijeh, jer je pomislila na drugo putovanje barkom
kad su, prije deset godina, William i ona bili na putu da se vjenĉaju u katedrali svetoga Petra. Vrijeme je
tako proletjelo da joj se ĉinilo da ju je William tek nedavno došao odvesti iz Towera gdje je boravila kao
kraljeva štićenica. Sjećanje na vjenĉanje potaknulo je i druge misli, pa se okrenula muţu. »Veĉeras sam
razgovarala s Idom od Norfolka«, izvijestila ga je.
Nasmiješio se, prizivajući uspomene. »Sjećam se kad je prvi put došla na dvor kao kraljeva
štićenica. Bila je ljupka poput maĉkice, a ako je i imala pandţe, nisu ranjavale. Svi su se htjeli igrati s
njom, ali neizbjeţno je završila sklupĉana u kraljevu krevetu, a još neizbjeţnije bilo je da s njim
zatrudni.«
Isabelle ga je procjenjivaĉki pogledala. Idin sin, roĊen iz njezine veze prije nego što se udala za
Norfolka, bio je William Longespée, mladi grof od Salisburyja i roĊak Marshalovih po braĉnim vezama.
»Jesi li ikad poţelio da se sklupĉala u tvom krevetu?« upitala ga je, potaknuta neĉim što mu je osjetila u
glasu kad je govorio o Idi.
Nacerio joj se. »Roger od Norfolka vrlo je sretan, ali ne tako kao ja«, odgovorio je.
Ĉuvši taj diplomatski odgovor, pogledala ga je kao da se zabavlja. »Roger od Norfolka ima priliĉno
zgodnoga sina«, nestašno je primijetila. »Mislim da bi se veĉeras nekoliko ţena uţivalo igrati s njim.«
»A meĊu njima si i ti?«
32
Nestašno ga je pogledala kroz trepavice, malo je zastala u toj pozi, a onda se uozbiljila. »Ne, kao i
ti, ono što imam smatram neprocjenjivo vrijednim, ali cijenim ljepotu kad je vidim. Ozbiljno, mislila sam
na Mahelt. Braĉna veza s Bigodima bila bi korisna, posebno jer je Idin prvoroĊeni sin kraljev polubrat.«
William se promeškolji na klupi. »O tome vrijedi razmisliti«, nehajno je prokomentirao, »iako
moţda još ne sada.«
»Ne, ali ubuduće.« Isabelle ga znalaĉki pogleda u svjetiljkom obasjanu mraku. William je
oboţavao Mahelt, a i ona njega. Kao jedina kći, u oĉevu srcu imala je mjesto koje nitko nije mogao
ugroziti i bit će mu isto tako teško kad bude vidio da odlazi muţu kao i Isabelli dok joj sinovi budu
odlazili iz domaće prisnosti kako bi postali vitezovi i vojnici.
Veslaĉ je promijenio zamahe i poĉeo skretati prema malomu pristaništu ĉiji su potpornji prekriveni
morskom travom blistali obasjani svjetiljkom. »Na veĉerašnjoj gozbi nisam vidjela Johnovu ţenu«,
primijetila je da promijeni temu. »Pretpostavljam da je ne kani uĉiniti kraljicom.«
William odmahne glavom. »John se oţenio Havisom zbog njezinih imanja, a nikad nisu dijelili
postelju. De Braose kaţe da će je John odbaciti i da će se u traţenju supruge okrenuti Portugalu i
Španjolskoj. Mora štititi najjuţnije granice, a nema boljega naĉina od savezništva s tim kraljevstvima.«
Isabelle se pitala kako se osjeća Havise od Gloucestera. Ona i i John bili su supruţnici samo na
papiru, pa je smatrala da se Havise neće jako uznemiriti zbog poništenja braka, ali mogla bi ţaliti što su
joj uskratili priliku da postane engleska kraljica.
Barka je udarila u lukobran. »Pretpostavljam da ćemo se vratiti u Normandiju«, rekla je uzdahnuvši
kao da se miri sa sudbinom.
William je ustao raširenih nogu kako bi zadrţao ravnoteţu. »Moramo je osigurati za Johna, kao i
Anjou, ali obećajem da ću od njega traţiti dopuštenje da odemo u Pembroke i Leinster.«
Prisilila se da se nasmiješi i prihvatila je ruku koju je ispruţio. Znala je da ga ĉast obvezuje da
najprije sluţi u Normandiji. To je i bio razlog što mu je kralj oko pasa prikopĉao pozlaćeni grofovski
pojas i zašto su uopće dobili Pembroke, ali pitala se hoće li ikad vidjeti taj posjed, a još će manje iz
tamošnje luke isploviti za Irsku. Moţda će se morati zadovoljiti time da im njihov kuhar napravi dvorac
od marcipana te da krema od tuĉenih bjelanjaka bude Irsko more, dok će se stanovništvo sastojati od
Maheltinih lutaka.
33
6
Lusignan. Poitou, ljeto 1200.
Kad je pala noć, srpanjska vrućina postala je umjerena i mirisna, pa je William sjedio vani i uţivao
u povjetarcu koji je šumorio kroz kestene i lipe. Cvrĉci su se tiho glasali, a noćni leptiri plesali su samrtne
plesove oko svjetiljki i baklji koje su obasjavale stolove postavljene u vrtovima dvorca. Pio je gusto crno
vino, grickao ušećereno voće i motrio skupinu plesaĉa koji su okretno i veselo plesali uz ţivahnu glazbu
lutnje, gajdi i bubnjića. Moţda bi im se pridruţio da se veĉeras nije lijeno osjećao. Proveo je dug dan u
sedlu, kao i juĉer, a naporno putovanje vjerojatno će se nastaviti i sutra. Već po svojoj naravi kraljevsko
napredovanje gotovo svake noći zahtijevalo je drugo odredište. Velik dio Johnova puta po svojim
zemljama sastojao se od pokazivanja vojne snage i razmetanja snagom i moći koje bi mogao upotrijebiti
bude li potrebno. Jedine ţene u pratnji bile su prostitutke i pralje, jer sudionici u toj uglavnom vojnoj
paradi nisu sa sobom poveli supruge.
Kad su kasno poslijepodne stigli u Lusignan, vidjeli su da je dvorište dvorca upravo procvjetalo
raskošnim šatorima i stolovima, bilo je i zabavljaĉa, a nazoĉni su odjenuli najbolju odjeću. No sveĉanost
nisu priredili Johnu u ĉast, nego je Hugh le Brun od Lusignana slavio zaruke s kćerkom svoga susjeda,
grofa Aymera od Angoulemea. Kako su kuće Lusignana i Angoulemea po tradiciji bile u neprijateljskim
odnosima, ta je prilika bila prava blagodat, ali ne i za Johna, koji se oslanjao na suparništvo, pa je huškao
jedne na druge, jer kad su se ujedinili, bili su mu opasni.
William nije volio ime Lusignan, pa od pripadnika te obitelji ne bi prihvatio gostoprimstvo, ali
uspio je zatomiti odbojnost, jer je kao dvorjanin morao nastupati diplomatski. Kad je bio mladić, ujaka
mu je pred njegovim oĉima ubio pripadnik obitelji Lusignan, a Williama su ranili i zatoĉili. Vrijeme je
donijelo odmak od toga dogaĊaja, ali nikad nije oprostio ni zaboravio. Dugi oţiljak na desnomu bedru
stalno ga je podsjećao na to.
John je sjedio u sjenici pokraj Aymera, pa je ţivo razgovarao s njim i smiješio se. Sugovornik ga je
slušao prekriţenih ruku, a na uskom, suncem opaljenu licu poĉivao mu je vrlo zainteresirani izraz.
»Lijepa noć za kovanje nauma i dogovaranje«, primijeti Baldwin de Béthune, grof od Aumale,
pridruţivši se Williamu za stolićem i natoĉivši vina u pehar iz vrĉa koji je ondje stajao.
»Ako si sklon tome«, sloţi se William sa smiješkom. Kao mladi vitezovi Baldwin i on sluţili su u
taboru najstarijega sina kralja Henryja, jahali su zajedno poprištima viteških turnira u Francuskoj i
Flandriji, postali su glasoviti, a sad su obojica slovili kao moćni plemići s vlastitim pratnjama i mladim
vitezovima. »Ĉini se da Aymer i kralj imaju o mnogoĉemu razgovarati.«
»Pogotovo sada kad je Aymer zakuhao sve time što je svoju kćer zaruĉio s Hughom od Lusignana.
Teško da je to u Johnovu interesu, je li?«
»Baš mu ne pogoduje«, sloţio se William. »Ako se kuće Lusignanovih i Angoulemeovih ujedine
umjesto da se gloţe, stvorit će neprilike Johnu.«
»Vrlo nepovoljno, iako se ĉini da se naš kralj baš ne uznemiruje.«
»Oh, uznemiren je«, primijeti William, gledajući Johna. »Vidio sam kako na isti naĉin prilazi
ţenama na dvoru kad ih svakako kani zavesti. Primijetit ćeš da de Braose zabavlja Hugha dok njegov
gospodar povlaĉi potez.«
34
Baldwin pogleda de Braoseov veliki prugasti šator ĉiju su unutrašnjost osvjetljavale svjetiljke, a
ĉuli su se i muški glasovi u buĉnom druţenju. »John će morati mnogo ponuditi da bi naveo Aymera od
Angoulemea da mu proda svoju ĉast.«
»Moţe pokušati? Što bi time izgubio?« Baldwin nešto progunĊa.
»Kako ti je kći?« William ponovno napuni pehar. »Vrlo dobro napreduje«, odgovori Baldwin,
slegnuvši ramenima, »ili barem pretpostavljam, jer malo znam o djeci.« Mahnuo jć prema sugovorniku,
pa je sad on upitao: »A tvoja nova malena?«
»Već je tipiĉna ţena.« William se nacerio na spomen svoje druge kćeri, koja se rodila toĉno devet
mjeseci poslije Johnove krunidbe. »U jednom trenutku zavodi te oĉima, a u drugom viĉe na tebe. Dobila
je ime po majci koja je struĉnjak za takve postupke.«
»Reći ću tvojoj ţeni da je ocrnjuješ«, zaprijeti Baldwin, zahihotavši se.
William se uozbilji. »Moţda zadirkujem, ali ona zna svoje mjesto... kao svjetlo mog ţivota.«
Baldwin se ponovno nasmije, no doimao se zavidno. »Drago mi je da Isabelle i ti ţivite u takvu
skladu«, rekao je. »Ja izlazim na kraj s Hawisom, ali nijedno od nas baš ne vene za drugim. Ipak, barem
se smrtno ne mrzimo kao Ranulf od Chestera i njegova ţena.«
»Tako je«, sloţi se William suho.
U vrt je iz smjera dvorca ušla skupina mlaĊarije, a William je zapazio djevojku dugih nogu i
okretnu poput maĉke. Pojava joj se upravo poĉela razvijati, uska svilena haljina isticala je dojke veliĉine
zelenih jabuka, ali struk i kukovi bili su joj još ravni i djeĉaĉki. Gustu zlatnu kosu ukrotila je samo
jednom pletenicom s upletenim srebrnim trakama, a imala je velike, razmaknute oĉi koje su danju
vjerojatno bile plave, ali sada su se doimale gotovo crne.
IznenaĊeno je pogledala Williama i Baldwina kad je postala svjesna da je motre, izvivši se, izbjegla
je da je mladi štitonoša uhvati u igri, a onda je naletjela na Johna, koji je ustao, završivši raspravu s
grofom Aymerom.
Djevojka je oĉito znala tko je pred njom, jer je dahnula, pa se brzo i ljupko naklonila prignuvši
koljeno. Kralj ju je podigao, a onda ju je uhvatio za desnu ruku, prinio je usnicama i poljubio joj vrškove
prstiju. Motrio je zlatni prsten koji je nosila. »Lijepa stvarĉica, dušo«, primijetio je.
»Moj zaruĉniĉki prsten, gospodaru«, odgovorila je zadihano.
»Je li?« John kao da ju je milovao glasom. »Kako bi ti se sviĊalo da ga zamijeniš za krunu?«
Gledala ga je raširivši oĉi i nesigurno je grizla usnicu. »Igrali smo se lovice«, rekla je, oĉito
osjetivši da je to sigurnije od razgovora o njezinu prstenu. Preko ramena je pogledala svoje mlade
prijatelje koji su je zabrinuto motrili. John se nasmiješi, malo pokazujući lijepe zube. »To je jedna od
mojih najdraţih igara«, rekao je, pa se odmaknuo da je propusti i pritom dobacio ironiĉan pogled
Williamu i Baldwinu.
Dvor je i drugi dan ostao u Lusignanu, a John je pošao u lov s gosparima Hughom i Aymerom. Kći
ovoga drugoga ostala je kod kuće sa ţenama, zaklonjena od muških oĉiju, ali to ne znaĉi da nisu mislili
na nju. Iako William nije volio lov, pridruţio se ostalima jer su to od njega oĉekivali. No ravnodušnost
prema gonjenju lovine pruţila mu je mnogo prilika da motri drugu vrstu lova, koji se odigravao izmeĊu
kralja Johna i grofa Aymera. Nenazoĉna kći bila je mamac, a sve se odvijalo pred nosom zaruĉnika koji
ništa nije sumnjao.
Te veĉeri, poslije obroka, William je sjedio u kraljevim odajama, pio vino i kockao s Baldwinom
de Béthuneom i svojim imenjakom, grofom od Salisburyja, koji se oţenio njegovom roĊakinjom Elom.
Bio je Johnov izvanbraĉni polubrat, a s njegovom majkom, Idom, groficom od Norfolka, Isabelle je na
krunidbi sklopila ĉvrsto prijateljstvo. Salisbury je naslijedio majĉinu pristalost, ali u snaţnoj, muškoj
inaĉici, još izraţenijoj zbog nemirnih tamnih uvojaka i oĉiju koje su mijenjale boju od zelene do
kestenjaste, a trepavice su mu bile crne poput ĉaĊe. Bio je poznat pod nadimkom Longespée, jer koristio
je maĉ nekoliko centimetara duţi od obiĉnoga. Uvelike se govorkalo da se nadimak ne odnosi samo na
maĉ, a Salisbury nije ĉinio ništa da suzbije ogovaranja, nego su mu oĉi zasjale kad je to ĉuo.
Podignuvši ruke, ustao je od stola. »Iscijedili ste me, Marshale, kesa mi se objesila kao sise stare
35
drolje.«
»Ni na poĉetku nije bila bucmasta kao djevica«, odvrati William. Na dlan je pokupio hrpicu srebra
i predao je štitonoši. »Evo, momĉe, naĊi moga ĉinovnika za milostinju i reci mu neka ovo preda bolnici
za gubavce.«
John je prišao i pridruţio im se, drţeći pehar klinĉićem zaĉinjena vina. »Ponovno si izgubio,
brate?« zadirkivao je Salisburyja. »To je još jedan duţniĉki zarez, zbog kojega ćeš traţiti da ti posudim.«
Kiselo se nasmiješio Williamu. »Niste zadovoljni Pembrokeom, Marshale, nego mi perušate škrinje
pomoću moga budalastoga brata koji u takvim igrama nije spretan koliko ni ovca.«
»Biste li novac pokušali dobiti natrag, gospodaru?« William pokaţe kocke.
»Ne nakon što ste ga darovali gubavcima«, odbije John, otpije veliki gudjaj iz pehara, pa pogleda
troje ljudi, snizi glas i reĉe nemarno: »Razmišljam o tome da uzmem Aymerovu kćer za ţenu.«
Ta vijest nije iznenadila Williama nakon što je juĉer naveĉer vidio kako John gleda djevojku, a i
kako su kralj i grof Aymer obigravali jedan oko drugoga za vrijeme lova. Izmijenivši pogled s
Baldwinom, uvjerio se da je i njegov prijatelj to oĉekivao, no Salisbury je zurio otvorenih usta, a onda je
odmahnuo glavom.
»Djevojka je vrlo mlada. Neće ti biti podrška kao kraljica.«
John nijeĉno odmahne rukom. »Dovoljno je stara da poloţi braĉne zavjete, pa će se brzo svemu
prilagoditi. Richardova kraljica uglavnom je boravila na osami, a to mu nije naškodilo.«
»Ali već je zaruĉena«, istakne Salisbury ono što je bilo oĉito.
»Kriste, Williame, jesi li siguran da si plod oĉevih bedara?« prijezirno će John, a Salisbury se
zacrveni. »Daleko si previše naivan da bi bio jedan od nas! Svake zaruke mogu se raskinuti, a brak
poništiti, ako se ponudi prava cijena. Ne mogu si priuštiti da dopustim da se obitelji Angouleme i
Lusignan ujedine. Aymeru cure sline na pomisao da će mu kći biti okrunjena kao engleska kraljica.
Svakako će je radije poslati meni u postelju nego Hughu de Lusignanu, a bit će mi vrlo drago da noć
provedem s njegovom slasnom kćeri!«
»Navući ćete na se beskrajnu mrţnju Lusignanovih, gospodaru«, primijeti William nepristrano.
»Osobno mi nije krivo što vidim da ih omalovaţavaju, ali sposobni su ratnici i mogu izazvati neprilike.«
»Mogu izaći na kraj s Lusignanovima«, kratko odgovori John. »Ako se oţenim djevojkom, njezin
će ih otac i dalje obuzdavati, kao što je uvijek ĉinio.«
»Slaţem se da će biti neugodno ako se Angoulemeovi i Lusignanovi ujedine«, potvrdi William,
»ali kao što Salisbury kaţe, djevojka je opasno mlada i kukovi su joj preuski za raĊanje. Je li imala prvu
mjeseĉnicu?«
»Još nije, ali brzo sazrijeva.«
William se neugodno osjećao pri pomisli na tako mladu djevojku u Johnovu krevetu. Bilo joj je
dvanaest godina. Nije htio ni pomisliti na Mahelt u tim okolnostima, ali taj je brak imao ĉvrsti politiĉki
smisao. Mnogi bi ĉekali da djevojka sazri, ali vidio je izraz Johnova lica kad je bila u sobi. Osim toga,
nuţno je da kralj što prije dobije nasljednike, pogotovo ako je posljednji iz svoje loze.
»Morate odvagnuti hoće li taj brak biti korisniji od portugalskoga, kao što ste prije imali na umu«,
opomenuo je Johna. »Moţda biste angoulemskoj nasljednici trebali naći drugoga muţa, meĊu svojim
barunima.«
»Njezin otac ne bi suraĊivao«, glasio je odgovor. »Smatra da njegova kći mora dobiti Englesku, ili
Hugha od Lusignana.«
William je uspio saĉuvati nepristran izraz. »Onda morate uĉiniti što mislite da treba, gospodaru.«
»Oh, to i namjeravam.« John se nasmiješio lijenim, vuĉjim osmijehom i nazdravio peharom. »To
svakako i namjeravam, gospari.«
U gostinskoj sobi ţenskoga samostana u Fontevraultu William sagne glavu nad rukom kraljice
Eleanore, pretvarajući se da ne vidi tamne mrlje ni staraĉku drhtavicu. Nokti su joj još bili njegovani i
ulašteni, a prste je krasilo zlatno prstenje. Pribliţavala se osamdesetoj godini, pa se povukla i boravila
meĊu redovnicama, ali još je bila tašta. Pristajao joj je svijetloplavi preljev punoga redovniĉkoga rupca
36
koji joj je uokvirivao lice, haljina joj je bila jednostavna, ali triput obojana, a krunica joj se sastojala od
glatkih, uglaĉanih ametista, topaza i safira.
»Gospo«, rekao je, »kao i uvijek, vaša nazoĉnost osvjetljuje prostoriju.«
Oĉi, nekoć svijetle kao Johnove, zamutile su joj se pod teretom godina, no sad im je u dubinama
zaiskrio sjaj. »Zbilja, Williame moj? U zadnje vrijeme sumnjam da je to svjetlo s drugoga svijeta,
vjerojatno iz pakla, ako je moj drugi muţ imao pravo. Uvijek je govorio da ćemo se ondje sastati.«
Pokretom mu je dala znak da sjedne na klupu pokraj ognjišta, pa se uz pomoć štapa i sama spustila na
stolicu njemu nasuprot. »Ne mogu preporuĉiti starost«, izjavila je kiselo.
»Bilo mi je vrlo ţao kad sam ĉuo da ste oboljeli, gospo.«
Nehajno je odmahnula rukom. »Samo je duh preopteretio istrošeno tijelo. Sad sam bolje i radujem
se posjetiteljima.« Osvrnula se po sobi u kojoj su se uţurbali vitezovi, duhovnici i dvorjani iz kućanstva
njezina sina, a onda je pogled mutnih oĉiju usredotoĉila na Johna i zlatokosu djevojĉicu nevjestu, koja je
ţivĉano stajala uz njega.
»Jeste li mu vi savjetovali da se njome oţeni?«
»Ne, gospo, već je to odluĉio kad mi je rekao, ali smatrao sam da to nije loša politika.«
»Politika, kaţete?« otpuhne Eleanora. »Pa, moţda, ali potaknuo ju je i potpomaţe je poveći zaĉin
ţudnje.«
William se trgne. Nevjesta se zvala Ysabel, pa bi se uznemirio kad bi ĉuo da John to ime izgovara
glasom promuklim od poţude. Bili su tri tjedna u braku, a djevojka je uvijek bila uz njega, jer je tako htio
John, a ne ona. William joj je po oĉima vidio da je ţivĉana i da se nastoji ohrabriti kad god bi je muţ
dotaknuo. »Da su se obitelji Lusignan i Angouleme ujedinile, doista bi bilo neprilika.«
»Ni ujedinjenje Anjoua i Angoulemea neće riješiti problem«, primijeti Eleanora. »Dugoroĉno bi
isto tako dobro posluţio i savez s Portugalom. Moj sin se kockao, a nisam sigurna da je odnio pobjedu.«
Oĉi su joj se ispunile melankolijom. »Tko bi pomislio da ću još biti ţiva poslije skoro osamdeset godina
te da će svi moji sinovi, osim jednoga, biti mrtvi.« Duboko je uzdahnula i zatvorila oĉi. »Umorna sam,
Williame. Svijet za mene više nema slasti kao nekoć. Odviše sam zahrĊala da bih plesala.«
»Ne vjerujem, gospo.«
»Trebali biste vjerovati, jer je istina. Zadovoljavam se time da boravim meĊu redovnicama, gdje
sam našla mir, ili to barem pokušavam.«
Ne samo s redovnicama, pomisli William, jer s« u Fontevraultu bili i posmrtni ostaci njezinoga
voljenoga Richarda.
Otvorila je oĉi. »A vi, Williame, što ćete sada?«
»Dobio sam dopuštenje da poslije kraljiĉine krunidbe u Westminsteru posjetim Pembroke i Irsku.
Isabelli to već dugo obećajem, ali mislim da mi više ne vjeruje.«
Gledala ga je s mješavinom ozbiljnosti i vedrine. »Nikad nije mudro obećavati ţeni, a onda to
odgaĊati, tako da to više i ne oĉekuje«, upozorila ga je. »Ţena vam je uviĊavna i poštena. Ne uzimajte je
zdravo za gotovo, jer ćete izgubiti njezino povjerenje.«
»Ne ĉinim to, gospo.« Napravio je grimasu. »Da je ne volim i ne poštujem, ne bih ni pomišljao
prelaziti Irsko more u kasnu jesen.«
Iako se Eleanora nasmijala, tuga u oĉima joj se produbila. »Ĉuvajte se, Williame moj. U ţivotu sam
daleko dospjela, bila sam ĉak u Jeruzalemu, kao i vi, ali nikad nisam vidjela Irsku, a sad više i neću. Taj
odlazak smatrajte blagoslovom i prilikom da istraţite nove pašnjake.«
»Vama u ĉast, gospo«, odgovorio je, osjetivši bol zbog njezinih rijeĉi.
»U znak sjećanja na mene«, ispravila ga je kao da se zabavlja ukazujući na to.
William se ponovno sagnuo nad njezinom rukom, duboko oţalošćen prizorom plamena koji se
gasio.
37
7
Pembroke, Juţni Wales, listopad 1200.
Britki vjetar šibao je ušće i puhao prema moru, okrunjujući valove bijelom, uzgibanom pjenom.
Voda i nebo imali su boju maĉa koji zamahuje, jer je izmjenjivanje svjetlosti i oblaka stvorilo šarama
ispresijecane slike pune sjajnoga srebra i tamnoga, ohlaĊenoga ĉelika. Isabelle je oduševljeno stajala na
palubi trgovaĉke galije Sainte-Marie, dok su veslaĉi pokraj gata tjerali brod u Milfordski tjesnac, jer su
napokon bili na putu u Irsku. Ako je osjećala muĉninu, bilo je to zbog išĉekivanja, a ne morske bolesti.
Irskim tlom zadnji put je koraĉala kao dvanaestogodišnjakinja, malo starija od Willa i Richarda, koji su
putovali s njom i Williamom, a tu je bila i Mahelt, dok su Gilber, Walter i malena ostali u Pembrokeu, na
brizi dadilja. William je izjavio da su premali za nesigurni prijelaz preko mora, a ako se brodu nešto
dogodi, barem dva sina i kćer preţivjet će i nastaviti obiteljsku lozu.
Stojeći pokraj Isabelle, njezin je muţ s mraĉnim izrazom lica gledao kako se udaljava dvorac
Pembroke. Kad je suzila oĉi, Isabelle je još vidjela skele oko jedne od kula i humke oko postolja i
branika, a uokolo su poput mrava miljeli radnici i zidari. Kako bi u Pembrokeu uspostavio svoju moć,
William je trebao neosvojivi stoţer, pa se odmah po dolasku posvetio graĊevinskim planovima da
osuvremeni i poboljša obranu. Uhvatila ga je za ruku. »Jesi li popio napitak od hrena?« »Da, ako će
koristiti.«
Isabelle mu je primijetila razdraţljivost u glasu, a lice mu se namreškalo zbog napetosti. William je
u rijetkim prilikama gubio svoju dobru narav, no jedan od razloga za neraspoloţenost bio je upravo
prijelaz preko mora, pa je u tim trenucima bilo pravo iskušenje boraviti pokraj njega. »Sve će biti u
redu«, rekla je istim glasom kakvim je obiĉavala smirivati djecu kad su bili tvrdoglavi ili uzrujani.
»Nema potrebe da me tetošiš«, progundao je.
»Htjela sam te utješiti, a ne tetošiti«, odgovorila je zajedljivo. »Pretpostavljam da bi radije bio na
dvoru i slavio s kraljem Johnom i njegovom novom kraljicom.«
William je ljutito pogleda. »Sad si ti budalasta.«
Ugrizavši se za usnicu zatomila je odgovor o njegovoj ćudi i gledala kako se na vrhovima valova
pojavljuju glatke glave tuljana, a onda isto tako brzo zaranjaju. Bila je na krunidbi Johnove nevjeste i
duboko je ţalila vitku djevojku koju su pokazivali kao mladu ţdrebicu, netom kupljenu na sajmu konja
za plemenitaše, a ona se trudila udovoljiti ormi išĉekivanja i duţnosti u koju su je sapeli. John se oĉito
zarekao da će paziti da mu ţena ne zatrudni prije nego što joj tijelo bude u stanju roditi, ali ta prisega nije
ga spreĉavala da se preda raskalašenim i pohotnim postupcima koji neće dovesti do trudnoće. Isabelle je
sumnjala da William nemirnim valovima Irskoga mora prkosi kako bi pobjegao od raspuštenosti Johnova
dvora.
Kad su zaplovili na otvoreno more, ponovno se podigao ţestoki vjetar. Isabelle je osjetila sol na
jeziku, a ushitio ju je prizor mraĉnih valova koji su se razbijali o bokove njihova broda. Djeca su bila
izvan sebe od uzbuĊenja, pa je sluškinje morala upozoriti da paze na njih. Posebno su Richarda morale
motriti okom sokolovim, jer bio je neustrašiv, pa je trĉao meĊu posadom, pentrao se na baĉve, njihao se
na uţetu za podizanje jedra i posvuda zavirivao kao majmun ljubimac winchesterskoga biskupa, dok ga
William nije uhvatio za šiju, stresao ga i zaprijetio mu da će ga pomilovati biĉem. Poslije toga Richard se
38
utišao, oprezno se sklanjao ocu s puta i otišao je porazgovarati s kormilarom. Posada je uvukla vesla i
spustila štitove na obodu broda kako bi pokrili otvore za vesla. Obala Pembrokea je nestala, a zamijenilo
ju je sivo, jako uzgibano more koje se protezalo od jednoga do drugoga obzora, pa se ondje sastajalo s
nebom istih preljeva. Neko vrijeme galebovi su poput pratnje kruţili oko platnenoga jedra, povremeno su
slijetali na jarbol, ili su se, u potrazi za ribama, poput harpuna strmoglavljivali u trag iza galije, ali kad se
brod otisnuo na puĉinu, više ga nisu slijedili.
Sve jaĉi vjetar nemilice je puhao sa sjevera i udarao o trup galije. Isabelli se ĉinilo da jaši
razigranoga novoga konja, ali kad je to spomenula muţu otresao se rekavši da tu nema nikakve sliĉnosti,
jer je u svoje doba jahao mnoge konje, no takvoga nikada. Stisnuo je usnice, umotao se u ogrtaĉ i
povukao se u zaklonište na palubi. Isabelle je još neko vrijeme ostala na otvorenome, ali kad su se naleti
vjetra pojaĉali, a valovi su postali kraći i još nemirniji, i ona je potraţila zaklon, a u šator na palubi
pozvala je i djecu. Mahelt je cvokotala zubima od hladnoće i problijedjela je, a Will je bio šutljiv i blijed,
ali Richard je i dalje ushićeno motrio. Rumenih obraza i sjajnih oĉiju priĉao im je pojedinosti koje je ĉuo
od mornara na kormilu.
»Kaţe da je brod sagraĊen da se okreće s valovima i neće se prelomiti ĉak ni ako se more vrlo
uzburka i podivlja«, vedrim je glasom izvijestio roditelje.
»Pa, to ohrabruje«, promrmljala je Isabelle, pogledavši muţa koji je nehotice gurnuo.
»Pokazao mi je zlatni prsten s broda koji se razbio kod Waterforda kad je bio djeĉak. Rekao je da
ga je skinuo s odsjeĉene ruke, jer su je valovi izbacili na obalu.«
»Maĉem ću njemu odsjeći ruku nakon što mu izvadim jezik«, zareţi William. »A moţda ću i tebi
odsjeći uši, jer slušaš besmislice.« Odustao je od borbe s naletima muĉnine koji su, zbog njihanja i
poniranja broda, slijedili jedan za drugim, pa je povratio u kantu. Richard je gledao oca, a onda je,
uzdahnuvši poput realista, legao na trbuh i provirio kroz šatorsko krilo zakloništa na palubi. »Pada kiša«,
izjavio je. »Nadvili su se crni oblaci.«
Jean D'Earley nije patio od morske bolesti, pa je prekriţenih nogu, sjedio pokraj Richarda i zurio
zajedno s njim. »Bit će najbolje da budemo tihi, momĉe«, promrmljao je. »Tvoj otac drţi obećanja... ili
barem kad mu je dobro, a ne bih volio da izmrcvari tebe ili kormilara.«
Isabelle mu se blijedo nasmiješi, a Jean joj uzvrati osmijeh. Bili su iste dobi i poznavali su se otkad
je on bio štitonoša, a ona mlada nevjesta. Odnos im se temeljio na poštovanju, razumijevanju i ĉvrstomu
prijateljstvu, a te se znaĉajke nisu dalje razvile, jer su oboje voljeli ĉovjeka koji je sada pokraj njih
povraćao u kantu.
Isabelle je takoĊer poĉela osjećati muĉninu, ali zbog djece se nastojala hrabro drţati. Ovamo ih je
dovela njezina ţelja da vidi Irsku, pa se osjećala odgovornom. Mahelt joj je zaspala u naruĉju, blijeda kao
sablast, a to je odudaralo od njezine guste, mjedenosmeĊe kose. Isabelle je kraj ogrtaĉa njeţno obavila
oko kćerinih uskih ramena i milovala joj blijedo lice.
Pred sumrak se vrijeme pogoršalo. Isabelle je već prelazila nemirno more izmeĊu Engleske i
Normandije, ali poniranje i njihanje Sainte-Marie na vrhovima i dolinama valova Irskoga mora bilo je
mnogo gore od toga. Vjetar je zavijao poput divljega stvorenja koje je ţedno krvi i duša, a brod je
poskakivao i tresao se kao da su ga zahvatile ralje zvijeri, pa ga drobe oĉnjacima. Divlji naleti vjetra
bacali su velike koliĉine vode preko štitova na boku i zalijevali su palubu. U tom potopu platno
zakloništa nabubrilo je i nategnulo se, pa nije bilo zaštita protiv kiše i morske vode. Sa svijetle tkanine
curila je i kapala voda, a ljudi koji su se tu sklonili bili su promoĉeni i tresli su se od hladnoće. Povike
mornara odnosili su urlici vjetra i škripanje broda, jer je oluja ţestoko udarala svaku gredu, potporanj te
kudjeljom i smolom zatvorene spojeve. Ţene su stisnule šake i raširile oĉi, pa je Isabelle uvidjela da su
blizu histerije.
Mahelt se probudila i poĉela plakati, ali njezini se jecaji nisu ni ĉuli zbog straviĉnoga zavijanja
vjetra. Sad je i Will povraćao, a ĉak je i Richard problijedio i utihnuo. William se sklupĉao u drhtavu
loptu nalik na zametak, zatvorenih oĉiju i stisnutih usta, blijed kao smrt. Nisu se usuĊivali upaliti
svjetiljku, pa kad je mrak progutao ono malo svjetlosti, ĉinilo im se da se svijet oko njih posve zatvorio,
39
prepušten uţasu Sudnjega dana. Izgubili su svaki osjećaj za vrijeme usred jezivoga dizanja i poniranja
Sainte-Marie, koja se s Irskim morem borila za opstanak. Obiteljski kapelani, Eustace i Roger, kleknuli
su sklopljenih ruku i poĉeli predvoditi molitve za spas broda, ali glasove napaćenih putnika oluja je
odnosila u ništavilo.
Brodski zapovjednik našao je vremena da ih nakratko posjeti, viĉući da će skratiti jedro i pokušati
pobjeći oluji. Vidjevši da mole, mraĉno je potvrdio glavom, povikao da je ĉovjek sretan ako se rodi u
košuljici i vratio se posadi.
»Što znaĉi roditi se u košuljici?« htio je znati Richard.
»Znaĉi da si roĊen u torbi u kojoj si bio u majĉinoj utrobi, pa se nikad nećeš utopiti«, objasni
Isabelle.
Djeĉak je kratko oklijevao, probavljajući izvješće, a onda je došao do neizbjeţnoga zakljuĉka:
»Znaĉi li to da ćemo se utopiti?«
»Naravno da nećemo«, odgovorila je više s nadom nego s pouzdanjem. »Bog će nam pomoći, ako
mu se molimo.«
William s naporom ustane iz leţećega poloţaja, a Isabelle ga pipajući uhvati za ruku. Dlan mu je
bio vlaţan, a obiĉno jaki, pouzdani stisak sad je bio slab i drhtav. Proţeo ju je strah, ne općenito, zbog
opasnosti koja im je prijetila, nego za muţa. Pitala se je li moguće umrijeti od morske bolesti? Progutao
je i pokušao govoriti. Isabelle se sagne prema njemu kako bi razabrala što kaţe.
»Ako mi... ako nas Bog poštedi... zavjetujem se da ću sagraditi crkvu na mjestu gdje budemo
pristali i time ću mu zahvaliti na milosti.« Progutao je jednom, pa drugi put i povratio.
Isabelle mu stisne prste, iskazujući mu razumijevanje.
Tijekom cijele noći putnici su se molili, dok su divlji vjetar i visoki valovi bez prestanka udarali
Sainte-Marie. Posada je s mukom spreĉavala brod da se bokom ne okrene prema vjetru, jer to bi ih
poslalo ravno na dno. Glasovi kapelana promukli su i poĉeli su se prelamati. Svi su se šćućurili jedni uz
druge, iscrpljeni, uţasnuti i promrzli do kosti.
Kad je napokon svanulo, vjetar je oslabio i promijenio smjer, okrenuvši se na istok. Sunce nalik na
sjajni biser granulo je kroz plavoljubiĉaste oblake koji su se razilazili, rašĉupani poput vještiĉje kose, a
more se smirilo, iako je još bilo uzgibano i tmurne sive boje. Sainte-Marie valjala se na vodi poput
bludnice iz pristaništa koja je provela noć s tek prispjelim mornarima. U jarbol se urezala duboka
raspuklina, jedro je bilo rastrgano u komadiće, drvena grada nabubrila je od vode, a procurio je i zaštitni
premaz smole i mahovine. Pripadnici iscrpljene posade izmjenjivali su se izbacujući vodu nakupljenu u
koritu, ali brod je bio ĉitav, iako se jedva spasio. William nije bio u stanju raditi bilo što drugo osim leţati
i tresti se pod pokrivaĉem, ali Jean D'Earley i nekoliko vitezova dovoljno su se dobro osjećali da
pomognu izbacivati vodu, a pridruţio im se i Richard, ĉiji je strah hlapio, jer je svanulo i vrijeme se
poboljšalo. Dali su mu glinenu posudu za izbacivanje vode, pa se zdušno prihvatio posla.
U sumrak toga dana, baš kad je vjetar zaprijetio da ponovno zapuše, Sante-Marie se napokon
dovaljala u duboki tjesnac Zaljeva Bannow i pristala pod stijenama. William je, više mrtav nego ţiv,
oteturao na obalu, kleknuo, šakama zagrabio hrapavi pijesak i obnovio zavjet da će sagraditi crkvu u znak
zahvalnosti Bogu za spas broda, putnika i posade. Njegov primjer slijedili su svi drugi, no Isabelle je
posljednja kleknula, jer ju je zaokupilo i svladalo ostvarenje njezina sna: prvi put u sedamnaest godina
zakoraĉila je u zemlju gdje se je rodila. Odjednom je sve to postalo stvarnost! Prekomorsko putovanje
završilo je preobraţaj rijeĉi »jednoga dana« u »evo sada«, pa je napokon pala na koljena, a niz obraze su
joj tekle suze.
Dvorac Kilkenny, koji je ĉuvao prijelaz preko rijeke, bio je neprivlaĉna drvena tvrĊava zaštićena
ogradom od kolja i ĉvrstim drvenim vratima. Prije dvadeset osam godina spalili su je za vrijeme okršaja
i ponovno je sagradili, ali nikad joj nisu, kao pravoj tvrĊavi, poboljšali obrambenu stranu.
William se još oporavljao od nedaća plovidbe i bio je slab poput maĉeta. Muĉnina je prošla, ali
ĉesto povraćanje kao da mu je razderalo trbušne mišiće, a grlo ga je peklo i stezalo se kad bi pomislio na
hranu. Dok ga je to morilo, primijetio je da je uporište u vrlo lošemu stanju i da ima mnogo nedostataka,
40
ali sad ga je to ostavljalo ravnodušnim. Morat će nešto uĉiniti, ali ne sada, jer je jedva sjedio na konju i
nikako nije mogao razmišljati o tome da preuzme uzde upravljanja dvorcem. Dok je silazio s konja,
zaboljela ga je osjetljiva utroba, ali ustrajao je na tome da mu ne pomaţu, a kad su ga vitezovi htjeli
pridrţati, razdraţeno im je mahnuo da se udalje.
Njegov pomoćnik, Reginald de Quetteville, ĉekao je u dvorištu da im poţeli dobrodošlicu. Prije
više od deset godina William ga je poslao u Leinster da nadgleda posjede, iako je dobro znao da njegov
pomoćnik nije dorastao situaciji, kao što ni štene mješanca nije u stanju progoniti vuka. Bio je to samo
znak dobre volje, kako bi popunili prazninu. Kao i sama tvrĊava, de Quetteville je bio ĉvrsto graĊen, ali
nije odgovarao svrsi.
Sa zebnjom je pozdravio Williama, a govorio je suviše brzo, zamuckujući, pa ga je sugovornik
jedva razumio i odgovarao je jednosloţnim rijeĉima.
»Uvjeravam vas da će nam biti po volji što god ste priredili«, umiješa se Isabelle, diplomatski se
smiješeći pomoćniku. »Zasad se samo moramo ugrijati i odmoriti.« Kako bi to naglasila, rukom je
obgrlila Mahelt koja se tresla, a lice joj je zadobilo pepeljastu boju.
»Da, gospo, naravno.« Pomoćnik, kojemu su uši gorjele od neugode, poveo ih je prema dugoj
drvenoj zgradi sa slamnatim krovom i niskom strehom, nalik na staromodni engleski vlastelinski dvor.
Unutra su zdanje podrţavali drveni stupovi, a prostor izmeĊu njih bio je podijeljen u stambene prostorije.
U sredini sobe na ognjištu je tinjala vatra odrţavana tresetom, a iz kotla obješenoga visoko nad
ţeravicom širio se miris korijenja i bijeloga luka. Sluge i ĉlanovi pratnje prestali su s poslom kako bi
pozdravili pridošlice, a pomoćnik je gospodara i njegovu pratnju poveo do pregradnoga zida na kraju
dvorane, pa ih je kroz vrata uveo u osobnu odaju, koju su grijali ţeravnici s tresetom. Preko bijelih,
gipsom prevuĉenih zidova protezalo se laneno, izvezeno platno s prizorom najezde ili bitke, a pozadi,
izmeĊu dva ţivo obojena stupa, u niši je stajao krevet prekriven vuĉjim koţama i okruţen crvenim
vunenim draperijama.
De Quetteville je zaustio da nešto kaţe, no zastao je, ţurno se naklonio i promrmljao: »Gospo.«
Okrenuvši se, William je vidio da je u sobu ušla ţena njegove dobi, blijeda s bistrim, plavim oĉima,
malim, oštrim nosom i punim usnicama. Bila je zadihana, a lice joj se zarumenjelo kao da je trĉala. Desnu
ruku pritisnula je na uzgibana prsa, a lijevom je drţala ogrtaĉ i haljinu da se ne vuku po rogozu na podu.
Svileni veo boje slonovaĉe pokrivao joj je glavu i elegantno joj se obavijao oko vrata. Ĉak i da je de
Quetteville nije tako pozdravio, William bi znao da je pred njim Aoife McMurrough, kći kralja Dermota
od Leinstera, Isabellina majka i baka njihove djece.
Pogledom je prešla po posjetiteljima, površno promotrila Williama, kratko pogledala djecu, a onda
je punu pozornost posvetila Isabelli. Tiho uzviknuvši, pritrĉala je kćeri i ĉvrsto je zagrlila, dok joj je s
usnica, izmeĊu poljubaca i plaĉa, tekla bujica irskih rijeĉi. Iako se Isabelle obiĉno nije predavala
prekomjernim osjećajima, zaplakala je, pa je i ona ĉvrsto zagrlila majku.
Napokon se Aoife pribrala, obrisala je suze, tapšući oĉi okrajkom rukava, a onda se odmaknula i
progovorila na normanskom francuskom, s jakim naglaskom: »Mislim da se poslije toliko vremena više
ne sjećaš materinskog jezika«, rekla je s prikrivenim prijekorom u drhtavu glasu, na rubu suza. »Otac ti
ionako nikad ne bi dopustio da se njime koristiš.«
Isabelle je progutala i odmahnula glavom, a na obrazima su joj svjetlucale suze. »Znam samo
nekoliko rijeĉi, ne više«, odgovorila je razblaţenim glasom.
Aoife se okrene Williamu. »Gosparu Marshale, vaša vas je glasovitost pretekla ovamo.« Smiješak
joj se nije zrcalio u suznim oĉima, a nije ga ni zagrlila, nego mu je samo pruţila ruku da je poljubi.
Nagnuvši joj se nad ruku, primijetio je zlatno prstenje i pomno njegovane nokte. Od slaboga mirisa
ruţine vodice i janjeće masti ponovno mu se uzburkao ţeludac. »U ovom trenutku baš nisam glasovit,
osim po morskoj bolesti, gospo«, odgovorio je.
U oĉima joj zaiskri podrugljivo veseli sjaj. »Za razliku od Isabellina oca, preci vam nisu bili
moreplovci ni Vikinzi, gosparu.«
»Nisu, gospo. Bili su vješti jahaĉi i znali su upravljati vojnim potrepštinama u pokretu.«
41
»Smatram da je to Normanima bilo korisno«, primijetila je, okonĉavši tu temu. Pogled joj je pao na
troje djece, koji su je gledali raširenih oĉiju, pa joj je brada zadrhtala. Isabelle ih brzo gurne naprijed.
»William, Richard i Mahelt«, predstavila ih je, lagano pritom polaţući ruku na glavu svakoga
djeteta. »Gilberta, Waltera i Belle ostavili smo u Pembrokeu. Moj gospar je smatrao da su premali da bi u
ovo doba prelazili more, a imao je pravo.« Dobacila mu je pogled kao da se ispriĉava i priznaje da je
toĉno predvidio, a on joj je uspio odgovoriti smiješkom i suzdrţao se od komentara da bi i sam ostao kod
kuće, igrajući se dadilje, da je znao kakva će biti plovidba.
William i Richard duboko su se poklonili baki, kako su ih uĉili, a i Mahelt se savršeno naklonila
prignuvši koljeno, no onda se povukla do Williama i potraţila sigurnost, uhvativši ga za ruku. Aoifu su
tako svladali osjećaji da se ponovno morala posluţiti rukavom. »Ah, glupa sam«, šmrcala je drhtavim
glasom, kao da je osjećaji guše. »Zašto uopće plaĉem? Kći mi je napokon kod kuće, a donijela mi je i
darove: zeta i lijepe unuke... Kad bi vas barem sve mogao vidjeti kralj, moj otac.« Napravila je pokret kao
da se ispriĉava. »Zapostavljam svoju duţnost. DoĊite u dvoranu. Donijeli su hranu, piće i saće. Voliš
saće?« Nasmiješila se Mahelt i ispruţila ruku. William je primijetio da je kroz njegovu malu kćer
prostrujalo opiranje, ali bila je hrabra, pa mu je, poslije kratkoga oklijevanja, pustila ruku i prišla Aoifi,
kako joj je nalagala duţnost. Osjetio je iskru ponosa zbog njezine hrabrosti i zbog toga što je uviĊala da je
vaţno vršiti duţnost.
»Dobra djevojĉica... Kako si lijepa, baš kao majka.«
William je samo ţelio leći na krevet prekriven vuĉjim koţama i spavati, ali stekao je dojam da
Aoife zdušno prezire Normane, a njega još nije prosudila, nego ĉeka što će biti. Osim toga, ne bi se mogla
hvaliti svojom kćeri i unucima ako bi se svi povukli u ovu sobu i za danas zatvorili vrata. Pogledavši
duboko u sebe, našao je snage da poĊe za njom u dvoranu.
»Koliko ćete ostati?« upitala je Aoife Isabellu.
Bilo je kasno naveĉer. Djeca su već spavala, pa se i William s njima povukao na poĉinak kako bi
obnovio snagu, a majku i kćer ostavio je da, s vrĉem medovine, nadoknade višegodišnju razdvojenost.
»Ne znam.« Isabelle je pijuckala piće koje je istodobno bilo slatko i oporo. Kad je bila dijete,
dopuštali su joj da ga pije samo u posebnim prigodama, a ĉak joj se i sad ĉinilo da će pretjerati ispije li
pehar pun do vrha. »Ostat ćemo barem do proljeća. William zimi neće riskirati još jednu plovidbu.«
Doimala se neraspoloţeno. »Kad bih mu to sad spomenula, mislim da bi se zarekao da će cijeli ţivot
ostati ovdje radije nego da ne stoji na ĉvrstomu tlu.«
»Da, pa, sve je to zapravo dobro, jer ovoj zemlji duguje više od prolaznoga hira.« Aoife je prinijela
pehar usnicama, a Isabelle se zaprepastila da medovina tako brzo klizi kroz majĉino grlo. Dosad je ispila
tri mjerice kao da guta vodu. Oĉito je navikla da se pićem sladi u znatnim koliĉinama. »Reci«, obrati joj
se Aoife, ponovno napunivši pehar, »kakav je ĉovjek tvoj muţ?«
Isabelle ju je motrila. »Nisi li ĉula priĉe?«
Njezina sugovornica šmrcne. »Svakako, u Irsku s mora dolaze mnoge priĉe, ali tko moţe reći koje
su istinite, a koje nisu? Ĉula sam da je veliki ratnik i da će ga vojnici slijediti u ralje samoga pakla, ako to
zatraţi. I otac ti je bio takav, ali to nije uvijek dobro. Je li oĉeva kova?«
Isabelle je primijetila da je majĉina ruka napeta kad je podigla ponovno napunjeni pehar, a u
plavim oĉima morske boje zasjalo joj je nešto gotovo nalik na neprijateljstvo. »Na odreĊeni naĉin moţda
i jest, ali slabo se sjećam oca, jer kad je umro, bila sam još vrlo mlada.«
U kutovima majĉinih usta namreškale su se bore nalik na uzice. »Oduvijek mu je bilo suĊeno da
pogine«, rekla je prijezirno. »Ako se udaš za ratnika, to dolazi s njegovom prtljagom.«
»Ali umro je u krevetu, sjećam se toga.« Pamtila je tišinu, hodanje na prstima, osjećaj strave koji
joj je jaĉao u ţelucu, a sjećala se i kako je stajala pokraj kreveta, a on ju je zgrabio za ruku, u stisak vruć
od groznice. Nije zaboravila oĉevo mršavo lice, jagodiĉne kosti s crvenim mrljama, zamagljene oĉi,
strašni mirisa truljenja ni ţene koje su naricale i ĉupale kosu... O da, sjećanje je bilo tu i samo je ĉekalo da
ga izvuĉe iz dubine kamo ga je pohranila.
»Tako je«, reĉe Aoife prijezirno, »od rane na nozi koju je zadobio u bitki, a nikad se nije pravo
42
zalijeĉila. Jednoga dana odviše se zagnojila, zatrovala mu je krv, pa sam za tjedan dana ostala udovica.
No ĉini mi se da će tvoj ĉovjek biti dovoljno krepak, kad se oporavi od morske bolesti. Valjda u koplju
ima popriliĉno ĉelika kad ti je dao šestoro djece.« Glas joj je bio zajedljiv, pomalo prijekoran.
Isabelle se zacrvenjela. »Ne mogu reći kakav je William«, odgovorila je, nastojeći zadrţati
dostojanstvo. »To ćeš morati sama uvidjeti.«
Njezina sugovornica zabaci glavu. »Pa, nadam se da je lukav, oštrouman i da je u stanju prikucati
svoju hrabrost na jarbol, da je svi vide. Mnogi plemići neće baš rado potpasti pod njegov jaram. Neki od
bivših vitezova tvoga oca nisu sretni što je ovdje.« Napadno je nemarno odmahnula rukom. »Ah, ne ţeliš
to znati. Da te zanima, davno bi došla u Kilkenny.«
Isabelle sjedne uspravno, jer su je pogodile majĉine rijeĉi u kojima je bilo istine. »Morali smo
razmišljati i o drugim stvarima, a ne samo o Leinsteru«, odgovorila je kao da se brani. »Na samom
poĉetku našega braka William je pomagao vladati Engleskom, jer je kralj otišao u kriţarski rat, a onda je
djelovao kao jedan od kraljevih zapovjednika u Normandiji.«
Aoife šmrcne s omalovaţavanjem. »Ha! Muţ ti ima normansko, a ne irsko srce«, primijetila je.
»Muţ mi je bio spreman pred zimu prepoloviti Irsko more kako bi došao ovamo«, odgovori
Isabelle. »Ne poznaješ njegovo srce.«
»Moţda ga ne poznajem, ali ipak imam oĉi i vidim«, glasio je mrzovoljni odgovor. »Tvoj je otac
došao ovamo ţivjeti, ali William Marshal je u Leinsteru iz duţnosti i jer nešto ĉeka, a ne zato što voli ove
posjede i ţeli tu boraviti.«
»A tu svoju duţnost će i izvršiti, majko«, odvrati Isabelle, »prema Irskoj i prema tebi i to koliko
god bude mogao. Ĉastan je ĉovjek.«
Kako nije mogla proturjeĉiti toj tvrdnju, Aoife kratko slegne ramenima i napući usta. »Tako ti
kaţeš, a mislim da ću ti zasad vjerovati.«
Isabelle se pitala kakva je zapravo majĉina ćud. Je li i prije bila tako opora i tvrda? Odavno je nije
vidjela, od djetinjstva, a onda je Isabelle razmišljala i zapaţala kao dijete. »Kaţeš da ne ţelimo znati za
neprilike koje nas ĉekaju, ali imaš krivo, jer ţelimo, a to je djelomiĉno i razlog našega dolaska. Ne moţeš
nagovijestiti neke stvari, a onda ih naprosto odbaciti. Reci mi što je.«
Njezina sugovornica se slabo nasmiješi. »Eto, tako govori moja kći Irkinja, unutar elegantne
normanske dame! Dakle, nemaš zlih slutnji glede ulaska u lavlje ralje?«
Ispruţivši ruku, Isabelle uzme vrĉ s medovinom. »Oh, imam ih, majko, ali budem li znala što nas
ĉeka, te se slutnje neće razmahati.«
Aoife namjesti jastuĉić pod leda i zavali se u stolici. »Svakako znaš za ĉovjeka po imenu Meilyr
FitzHenry?«
Isabelle potvrdi glavom. »On je Johnov vrhovni izvršitelj za Irsku.« Napola je zatvorila oĉi.
»Mislim da se sjećam da sam ga vidjela u Kilkennyju kad sam bila mala.« Prizvala je u sjećanje mutnu
sliku mišićava ĉovjeka tamnih oĉiju, s ratobornim izrazom lica i crnom bradom.
»Nosio je lijes na pogrebu tvoga oca. S njim je došao ovamo iz Pembrokea, iskrcao se s njim u
Zaljevu Bannow i snagom maĉa izborio se za poloţaj u Leinsteru.«
»Zašto pitaš znam li za njega?«
»Jer tvoga muţa smatra nametljivcem i prijetnjom, normanskim dvorjaninom ĉije su sposobnosti
tijekom godina pretjerano razvikali.« Podignula je ruku, okrenuvši dlan prema Isabelli, poput štita. »Ne
mršti se na mene, kćeri. Govorim ti samo što sam ĉula. Dobro poznajem Meilyra FitzHenryja, ali ne i
Williama Marshala.«
Isabellu proţme bijes zbog omalovaţavajući rijeĉi o njezinu muţu. Smatrala je da majka uţiva tako
govoriti o Williamu, ali suzdrţala se, jer htjela je ĉuti i ostalo, a više je voljela izbjeći svaĊu s Aoife
prilikom prvoga susreta u sedamnaest godina. »Meilyr FitzHenry duguje nam odanost zbog Dunamasea i
ostalih posjeda u Leinsteru«, odgovorila je ledeno.
»Ha, ĉak i da je tako, to ništa ne mijenja. Meilyr se smatra gospodarom ove zemlje i neće podnositi
da mu došljak govori što da radi.« Ponovno je uzela vrĉ s medovinom. »Dakako, de Lacyjevi iz Meatha
43
nisu baš skloni gosparu Meilyru. Moglo bi ti poći za rukom da kupiš njihovu podršku, ili da ih nagovoriš
da ti je daju.«
»Walter de Lacy je zet Williama de Braosea«, promrmlja Isabelle, razmišljajući suţenih oĉiju, »a
de Braose nam je saveznik.«
»Upravo tako. Kako bi drukĉije mlin mljeo ţitarice, osim da okreće kotaĉe unutar kotaĉa?«
Ponovno je do vrha napunila pehar. »Plemići roĊeni u Irskoj mrze sve Normane, ali slijedit će onoga
kojemu su najmanje neskloni i misle da će im najviše dati.« Odloţila je puni pehar i otišla do škrinje
pokraj kreveta. »Imam nešto za tebe, kćeri.« U hodu se zanosila, što je znaĉilo da je medovina uzela
danak. Sa škrinje je podignula smotuljak tkanine, a kad ga je istresla, iz nabora su ispale stare granĉice
lavande i komadići cedrove kore. Isabelle je vidjela da je to vunena haljina, a manšete, ovratnik i rubovi
bili su bogato izvezeni. Bila je tamne, šafranski zlatne boje, kakvu su najviše voljeli irski kraljevi,
pomalo staromodnoga kroja, s obzirom na sadašnju modu uskih uzica i vrlo širokih rukava.
»Pripadala je tvoj baki Mor«, reĉe Aoife. »Sad je tvoja, pa je nosi kao irska kći.« Ponovno je
ubrzano disala, a u oĉima joj je zasjala teţnja.
Isabelle je ustala i prihvatila haljinu, iznenada osjetivši peckanje suza. Bila je to njezina baština,
dio njezine imovine. Zbog boje doimat će se kao da je nasmrt bolesna, a u Engleskoj i Normandiji ţene s
dvora s omalovaţavanjem bi gledale starinski kroj, ali sve to nije bilo vaţno. Haljina je pripadala njezinoj
baki, a majka ju je saĉuvala da njezinu kćer podsjeća tko je. Poloţivši rašireni dlan na vunu, osjetila je da
je zaĉudno meka. U naborima se zadrţao pomalo pljesnivi miris koji se stopio s mirisima lavande i cedra.
»Doista«, reĉe Aoife, uzimajući kćer za ruku kao da joj ţeli svratiti pozornost, »trebala bi je nositi
posebno kad irski plemići doĊu razgovarati s tvojim muţem, jer to će ih podsjetiti da pripadaš ovoj
zemlji. Neka uz tebe budu djeca, jer su unuci kralja Dermota još jedan dokaz da i dalje ţivi krv Richarda
Strongbowa, a najviše istakni onoga drugoga djeĉaka, s crvenom kosom.« Zadobila je tvrd izraz koji je
naglasio duboke bore srednje dobi i starenja. »Moj je otac platio Normanima da doĊu u Leinster i
pomognu mu da vrati imanja koja su mu ukrali irski plemići, pa su došli, no u svojoj pohlepi i oni su
pokrali sve što su mogli, a to ĉine i danas. Ţelimo li preţivjeti, moramo sklapati savezništva s najjaĉima
od njih. Kaţu da si se udala za velikoga ĉovjeka, koji je u svemu prvak, pa onda to iskoristi kao svoju
prednost, kćeri, i ĉvrsto stoj na nogama.«
Isabelli se u ţilama komešala medovina. U svjetlu vatre i svijeće, drţeći bakinu haljinu, tako je
snaţno osjetila povezanost da su joj se najeţile dlake na zatiljku i gotovo je mogla vidjeti kako je irski
preci, odjeveni u halje šafranove boje i okupljeni oko vatre, gledaju i procjenjuju kao na vagi, pitajući se
je li dostojna. »Da«, ĉula je samu sebe kako govori, dok joj je iz samoga središta bića strujalo nešto ĉudno
i duboko, »uĉinit ću sve što mogu da zadrţim te posjede i uĉinim ih velikima.«
Aoife se nasmiješila, doimajući se zadovoljno. »Ah«, rekla je, »muškarci su djeca ĉak i kad
odrastu. Nikad ne shvate kako smo mi ţene jake.«
44
8
Dvorac Kilkenny, Leinster, Irska, studeni 1200.
Isabelle je, gledajući ispod trepavica, oprezno prouĉavala Meilyra FitzHenryja. Došao je rano
popodne, dok su sjedili i ruĉali. Pred svima okupljenima, meĊu kojima su bili Hugh le Rous, biskup od
Ossoryja i nekoliko Williamovih starijih irskih vazala, zbog svojih imanja prisegnuo je na odanost
Isabelli i njezinu muţu. Bio je to jak ĉovjek, s prsima poput baĉve, koji se borio s prevelikim trbuhom, a
kosa mu je brzo opadala. Kao unuk prvoga kralja Henryja, preko obiteljskoga ogranka izvanbraĉne djece,
bio je roĊak kralja Johna, koji mu je dodijelio poloţaj vrhovnoga upravitelja. Smiješak kao da mu je bio
prikovan za lice, ukoĉen poput kuhane koţe, ali Meilyr je barem bio tu. Isabelle i William napola su
oĉekivali da se neće osvrtati na poziv da doĊe u Kilkenny kako bi im odao poĉast zbog posjeda koje je
imao Williamovom zaslugom. Stavom i drţanjem, ali ne i rijeĉima, dao je do znanja da neće podnositi da
Marshalova klika prigrabi poloţaj koji se trudio izgraditi tijekom zadnjih trideset godina.
IzmeĊu zalogaja patke u paprenom umaku izrazio je iznenaĊenje što Williama uopće vidi u Irskoj.
»Svakako, vaš je upravitelj sposoban brinuti za stvari u Leinsteru«, primijetio je. »Drugdje vjerojatno
imate vaţnijih briga.«
»Svaka je na svoj naĉin vaţna, gosparu«, glatko je odgovorio William.
»Leinster mi pripada po pravu roĊenja, a i kao miraz«, dodala je Isabelle, obrativši se Meilyru
oštrim, razdraţenim glasom.
Napućio je usnice kao da je popio gutljaj kiseloga vina. »Istina je, gospo, ali dugo vas nije bilo, a
vremena su se promijenila.«
Isabelle ga oštro pogleda. »Ĉudno, jer imala sam dojam da se nisu promijenila, a da vi i ne ţelite
promjenu, gosparu.«
Aoife zahihoće s odobravanjem, ali kad je Isabelle pogledala Williama, jedva je primjetno
odmahnuo glavom i u znak upozorenja podigao prst sa strane pehara, pa je zatomila ljutnju. S pravom ju
je podsjetio da je FitzHenry, iako im duguje odanost kao vazal, ipak vrhovni upravitelj u Irskoj i kraljev
sluga.
»Stekli ste krivi dojam, gospo«, odvrati Meilyr, »ali tek ste stigli pa još ne znate kako stoje stvari.«
»Uvjerit ćete se da brzo uĉim«, izjavi Isabelle. »Vrlo dobro znam kamo vjetar puše.« Preko
povišenoga stola bacila je brz pogled na njihova vazala Philipa od Prendergasta, ĉiji ravnodušni izraz nije
mogao prikriti ĉinjenicu da pozorno prati razgovor. Bio je oţenjen Isabellinom polusestrom, a otac ju je,
sa svojom velškom ljubavnicom, imao trinaest godina prije Isabellina roĊenja. Kosa joj je bila crvena kao
i inaĉe u de Clareovih, a imala je ţensku inaĉicu plemenitih crta na suhu licu, nalik na Richarda
Strongbowa. Drţala se ljubazno, ali rezervirano, a dosad nije pokušala uspostaviti prisniji odnos s
Isabellom koja ju je bila spremna prihvatiti s dobrodošlicom, iako je i sama bila oprezna. Matilda se
udala za Philipa od Prendergasta dok je Isabelle još bila u povojima, pa ih, osim istoga oca, zapravo ništa
nije vezivalo.
»U Irskoj vjetar puše s mnogo strana i hirovito se mijenja, gospo«, ukaţe Meilyr, a onda, nehajno
nazdravivši peharom, završi razgovor s njom, pa se okrene Williamu. »Koliko kanite ostati u Irskoj,
gosparu?«
45
Stisnuvši usnice, Isabelle mu tu uvredu upiše u unutrašnju knjigu raĉuna, a njezin se muţ zavali u
stolici i prekriţi ruke. »Iako nas se nestrpljivo ţelite riješiti, bojim se da ćemo se druţiti barem preko
zime. Prije proljeća neću riskirati prijelaz preko mora, a za to se vrijeme kanim upoznati s vazalima i
susjedima.«
FitzHenry kiselo slegne ramenima. »Otkrit ćete da je vrijeme mnogo vlaţnije nego što ste navikli.
Nekad kiša pada mjesecima, a morska izmaglica prekriva zemlju tako gustim plaštom da ne razlikujete
prijatelja od neprijatelja. Trebat će vam toplije tunike od onih koje ste ponijeli.«
Isabelle zaškripi zubima na tu drskost, ali William samo podigne obrvu i smireno odgovori. »Onda
je sreća da nam je u škrinjama odjeća kojom se moţemo suprotstaviti gotovo svim vremenskim
prilikama.«
»Gotovo svim, gosparu?« odvrati FitzHenry pomalo prijezirno. »Ja se baš svima mogu
suprotstaviti.«
»Nitko to ne moţe.« William odmahne rukom kao da otklanja prikrivene prijetnje i dvosmislenosti.
»Cijenim vašu glasovitost, gosparu Meilyre, pa se nadam da i vi osjećate isto prema meni i mojoj supruzi,
jer smo vam lenski sizereni. Bit ću zadovoljan kao i vi bude li naš odnos više sluţben nego prijateljski, ali
kaţem vam... zahtijevat ćemo da nas poštujete.«
Isabelle se zacrvenjela od ponosa na te rijeĉi kojima se osvetio.
Meilyr je pokušao zuriti dok sugovornik ne spusti pogled, ali William je na dvoru navikao na takva
natjecanja, pa ga je neumoljivo motrio sve dok vrhovni upravitelj nije poniknuo oĉima, potraţivši
utoĉište u peharu. »Imate pravo na moju odanost«, promrmljao je otpivši, »ali s poštovanjem je drukĉije,
jer valja ga zasluţiti.«
William potvrdi glavom. »Toĉno, ali to je obostrano. Glasovitost je jedno, ali drugo je ţivotom
pokazati da je zasluţena.«
Isabelle je otpravila sluge i sjela na krevet. William je već legao i posvetio se nizanju zrnaca
krunice na novu svilenu uzicu, jer je stara pukla. Iako je malo suzio oĉi, još je dobro vidio pri slabome
svjetlu samo jedne svijeće, pa se time bavio bez mnogo poteškoća.
»Ne vjerujem Meilyru FitzHenryju«, izjavi Isabelle.
Nije odmah odgovorio, pa je htjela ponoviti te rijeĉi, no podignuo je glavu. »Da, trebat će ga
motriti«, sloţio se tiho. »Prepun je osjećaja vlastite vaţnosti, a kao da smatra da mu poloţaj vrhovnoga
upravitelja daje moć da radi što hoće. Mislim da smo ga veĉeras natjerali da se zamisli, a i Prendergasta.
Dojmio me se kao osoba koja će sjediti na dvije stolice.«
»I ja sam to pomislila, posebno jer mu je ţena moja polusestra.« Zamišljeno je grizla usnicu. »No
FitzHenry nam više zamjera. Što god mu rekao, ipak vjeruje da ima istinsku moć u Leinsteru. Iz
djetinjstva se ne sjećam mnogo o njemu, ali znam da se u velikoj dvorani majka slabo osvrtala na njega.«
William se sagne nad uzicu. »Tvoja se majka slabo osvrće na bilo što normansko. Jasno pokazuje
da joj nije stalo ni do mene.«
»To nije istina«, odgovori Isabelle kao da ju je nešto ubolo. »Moţda je neugodna, ali nije gora od
neraspoloţene kraljice Eleanore.« Još dok je govorila, prekorila je samu sebe. Nije to kanila reći i nije
htjela da njezina majka postane izvor trzavica meĊu njima.
»Istina, ali kraljica Eleanora poznaje me otkako sam bio mladi vitez i uvijek smo se obostrano
cijenili, dok tvoja majka i ja...« Pustio je da završetak reĉenice visi u zraku.
»Juĉer te u svojoj sobi pohvalila.« Isabelle je pokušala stupiti na sigurnije tlo. »Rekla mi je da u
svojoj ljubavi prema glazbi imaš irsku dušu.«
Sumnjiĉavo ju je pogledao, nakrenuvši glavu. »Zbilja je to rekla?«
»Moj otac nije imao sluha, a to mu je u njezinim oĉima bio jedan od najteţih grijeha. Rekao je da
mu sva ta glazba zvuĉi kao da se maĉke pare u kodu.«
Usnice su mu se vedro trznule. »NadoknaĊivao je to sjajnim smislom za humor. Nisam ga dobro
poznavao, ali kad smo se nekoliko puta sreli, bio je dobro društvo.« Napravivši posljednji ĉvorić na
krunici, odloţio ju je na škrinju, pa je posvetio punu pozornost Isabelli. »Mislim da tvoja majka i ja
46
dijelimo uţivanje u glazbi. Bog zna da sam dugo bio dvorjanin. Ako se ne uspijem s ĉitavom koţom
izmigoljiti iz nevolja s vlastitom obitelji, zasluţujem da me oderu.«
Poloţila mu je dlan na obraz. »Znam da se tvoja snošljivost našla na kušnji«, rekla je pomirljivo,
»ali majci je teško. Kad me zadnji put vidjela, bila sam dijete, a sad joj se vraćam kao odrasla ţena, s
moćnim muţem. I sama ga je jednom imala, ali sad je sve to nestalo, pa se bori da sebi naĊe poloţaj na
kojem će zadrţati barem odjeke slave. Zamolila bih te da je podnosiš iz puke ljubaznosti, ako joj već nisi
sklon.«
»Podnosit ću je iz ljubavi prema svojoj ţeni koju je rodila i iz duţnosti«, glasio je odgovor.
»Sumnjam da bih to mogao ĉiniti iz ljubaznosti.« Poljubio joj je vrhove prstiju i promijenio temu. »Sad
kad smo sami htio bih s tobom porazgovarati o neĉemu drugomu. Razmišljao sam. Što kaţeš da, uz nove
samostane, utemeljimo i luku na rijeci Barrow? Koliko sam vidio, Leinster ima mogućnosti, ali potrebno
nam je više trgovine i naselja.«
Pogledala ga je s iskrom zanimanja u oĉima. »Nastavi.«
»Mislio sam na jedno mjesto. Rijeĉno korito dovoljno je duboko da robu dovozimo uz rijeku i
otpremamo je brodovima, bez pristajanja u Waterfordu. U poĉetku će nas to stajati srebra, ali na duţe
vrijeme donijet će dobit. Nadzirali bismo pristojbe za dok. Pripadale bi nam sve najamnine i prihodi, pa
bismo ih mogli upotrijebiti da razvijemo i druge zamisli.«
Zadivljeno ga je gledala. Utemeljenje novoga grada na Marshalovim posjedima povećalo bi im
dohodak i utjecaj. Bilo je to pravo nadahnuće! Williama su mnogi podcjenjivali, ukljuĉujući i njezinu
majku. U njemu su vidjeli tek malo više od vrlo nadarena vojnika, koji je uspio zahvaljujući ugodnomu
osmijehu, maĉu u snaţnoj ruci i velikomu udjelu sreće, ali zapravo je imao mnogo sloţeniju narav i vrlo
bistar um. Bio je ambiciozan na tih naĉin, a u novĉanim stvarima nije bio niĉija budala. Prema svojim
ljudima bio je široke ruke zbog velikodušne osobnosti koja se temeljila na jasnom razumijevanju
novĉarskih poslova i umjerenu postupanju s grofovskom kesom.
»Neće li se kralj buniti? Povećat ćemo svoje dohotke uzimajući od njega.«
Odmahnuo je rukom na njezin prosvjed. »Duguje mi što sam skupio engleske barune da ga podrţe.
Ne sumnjam da će Meilyr imati što reći, ali ionako će se u naĉelu buniti protiv svega što uĉinim. Moramo
se naoruţati kako bismo s njim izašli na kraj, a dobro bi nam došlo sve što jaĉa našu osobnu moć nad
Leinsterom i prihode.«
»Onda mislim da je to dobra zamisao«, dahnula je. Zbog ĉinjenice da se spremao na takav pothvat
i da će na ramena natovariti teret odgovornosti, iako se dugo opirao da doĊe u Leinster, njome prostruji
strastveni drhtaj, mješavina ljubavi, ponosa i ţudnje. Nagnula se prema njemu i gotovo mu dotaknula
usnice svojima. »Savršeno«, prošaptala je. »Kad si kanio poĉeti?«
»Zašto ne odmah?« odgovorio je. »Sutra.« Prošavši joj rukama kroz kosu, prihvatio je njezin poziv
i poljubio je ponovno i ponovno. Preko pokrivaĉa je osjetila da je uzbuĊen kao i ona. Razgovor o širenju
bio je moćan afrodizijak. Skinula je košulju, odgrnula pokrivaĉ i zajašila ga.
Zastenjao je ušavši u nju, kao maĉ u korice. »Ljubavi, znaš da ćemo to ujutro morati ispovjediti.«
Smjestila se na njemu. »Otac Roger će nas odriješiti«, odgovorila je promuklo. Zatvorio je oĉi i
tiho zasiktao kroz zube. Vani je britki vjetar hujao oko zidova dvorca i kišnim mlazevima udarao u
kapke, ali zastori su im postelju okruţili toplinom i prisnošću. Isabelle se ĉeznutljivo lelujala poput
ljetnoga mora, uţivajući dok joj je istraţivao koţu, a vršci prstiju vezli su mu tankoćutni, zavojiti ples od
dojki, preko trbuha, do mjesta gdje su im se tijela spajala. Bilo je grešno tako polako, razuzdano uţivati u
ljubavnomu zagrljaju, a dvostruki grijeh upustiti se u raskalašeni, neprirodni ĉin koji je dopuštao ţeni da
se smjesti nad muškarcem i tako poremeti cijeli prirodni poredak, ali ono zabranjeno imalo je još veći
ĉar. Grizla je usnicu od ţudnje i zadovoljstva, ĉula je i kako Williamu zastaje dah. Osjećajući da njime
struji napetost, zavodljivo se nasmiješila i objesnim pokretom zabacila kosu.
Ĉujno je progutao. »Kriste, Isabelle«, rekao je hrapavim glasom.
Oblizala je usnice i upitala: »Što je? Reci mi.« Znala je da je William na rubu, a i ona je bila tako
blizu da je preostalo još samo nekoliko pokreta.
47
Uhvatio ju je za bedra i smirio je. »Moţda ćeš ostati trudna«, dahnuo je. »Ako ne ţeliš riskirati, daj
da barem svršim izvan tebe. Neće me koštati više od jednoga Oĉenaša, koji ću dodati pokori.«
Zadrhtala je od njegovih rijeĉi, koje kao da su je potaknule na nesmotrenost, pa iako je znala da će
ujutro zaţaliti, zasad joj je ta pomisao samo pojaĉala ţudnju. Osim toga, grudi su joj otekle i postale
osjetljive na dodir, a jutros je osjetila blagu muĉninu, pa je sumnjala da bi, suzdrţi li se, zapravo zatvorila
vrata prazne štale, kad je blago ionako već uteklo. »Dogodit će se što Bog bude htio.« Snaţno se
potisnula na njega, ponovno i ponovno, a kroz bljeskove vlastitoga zadovoljstva, nalik na munju, osjetila
je da se izvio i svršio duboko u njoj.
Na brdu iznad zemljišta koje su raskrĉili za novi grad, Isabelle je, jašući uz Williama, pritegnula
uzde i potapšala kobilu po vratu. Iako je ţivotinja blago i poslušno kaskala, Aoife je ipak kvocala,
prosvjedujući da ţena u kojoj se razvija plod uopće ne bi smjela jahati, nego bi trebala boraviti u sobi,
gdje bi prela i vezla. Isabelle je, napola iz prkosa, odluĉila doći ovamo da vidi kako raskrĉuju zemljište i
mjere parcele za novu luku na rijeci Barrow. Ni za sve zlato u Bayeu ne bi priznala da se osjeća vrlo slabo
i bolesno, posebno jer je majka navaljivala da je prati, izjavivši da ako je njezina kći dovoljno budalasta
da jaši, a muţ je ne ţeli sprijeĉiti, pri ruci se mora naći razumna osoba koja će pomoći kad nastupe
posljedice.
U ĉetiri mjeseca otkako su došli u Irsku, odnos Williama i Aoife dospio je u mrzovoljnu
pat-poziciju. Izbjegavali su jedno drugo kad je to bilo moguće, a kad nije, uspijevali su se uljudno
odnositi, ali u srcu nisu bili skloni jedno drugom. William je o tome malo razgovarao s Isabelle, ali
osjetila je da je razdraţen i da punicu vidi kao nametljivu osobu koja svime ţeli upravljati. Aoife je, sa
svoje strane, sumnjiĉavo i kivno gledala zeta i nije mu priznavala zasluge ĉak ni kad bi trebala. Nasamo
je stalno radila usporedbe, govoreći: »Kad ti je otac bio ţiv...« i »Da je ovdje moj muţ...«, a William je u
tim komentarima uvijek lošije prolazio. Isabellu su iz dva smjera salijetali osjećaji krivice i duţnosti, pa
je nastojala odrţavati mir, no to ju je ponekad iscrpljivalo.
Sad im se Aoife pridruţila, odluĉno se, na svom pjegavu konju, uguravši izmeĊu Isabelline kobile i
Williamova tamnog, snaţnog riĊana. Do toga trenutka njegov pastuh je mirno stajao, a William je
olabavio uzde i pogledom prelazio preko uţurbanih radnika i zidara koji su njegovu zamisao provodili u
djelo, ali sad je riĊan zamahnuo nogama i škljocnuo zubima prema uljezu, tako da je sivac paniĉno
zatoptao kopitima. Aoife je opsovala, pa je kratkim, koţnim biĉem ošinula riĊana po osjetljivomu dijelu
njuške. Pastuh se trgnuo, jer nije bio navikao na takve postupke, pa je usplahireno pokušao odjuriti, dok
je William nastojao zadrţati nadzor nad njim i odrţati se u sedlu. Isabellina kobila zabacila je uši, pa iako
je inaĉe bila mirna, sad je uzrujano zaplesala, topćući kopitima. Isabelle je pritegnula uzde kako bi se
izvukla iz meteţa, ali kobila se zadnjom nogom poskliznula na mokrom tlu, spotaknula se i zbacila je iz
sedla. Isabelle nije jako udarila o tlo, ali dovoljno da se prestraši i zadobije modrice. S naporom je
pokušala ustati, ali tijelo je nije poslušalo i odjednom ju je progutala siva morska izmaglica.
Osvijestio ju je miris izgorjeloga perja. Kašljući zbog oštroga zadaha, osvrnula se oko sebe, jer nije
znala gdje je. Leţala je na krznom prekrivenu krevetu nalik na klupu, u dugoj dvorani izraĊenoj od drva,
sliĉnoj onoj u Kilkennyju, ali manjoj i ne tako dobro namještenoj. A bila je i nova, jer u zraku se još
osjećao miris otpiljena i obraĊena drveta. Nad ognjištem je visio kotao, a ţena u obiĉnoj vunenoj haljini
miješala je sadrţaj dugom kudjaĉom. Vrata su bila poduprta da bi ostala otvorena, pa je ulazilo danje
svjetlo, a Isabelle je izvana ĉula glasove, ukljuĉujući Williamov, te toptanje i brektanje konja.
»Kćeri!« Aoife se nagne nad njom, zabrinuto namreškavši ĉelo.
Isabelle s naporom sjedne i uzme pehar. »Gdje sam?«
»Pala si s konja i onesvijestila se«, izvijesti je majka, odjednom zadobivši prijekoran izraz.
»Upozorila sam te da u takvu stanju ne bi smjela jahati. Onaj pastuh tvoga muţa prava je napast. Donijeli
smo te u grad, a William je pozvao lijeĉnika.« Šmrcnula je. »Tko zna zašto je to uĉinio. To je ţenska
stvar. Ne ţelimo da muškarac gura nos gdje nije poţeljan.«
»Dobro sam.« Isabelle je htjela odgrnuti pokrivaĉ, ali majka ju je zaustavila, odluĉno poloţivši
ruku na njezinu. »Moraš se odmoriti. Tko zna kakvu si štetu sama sebi poĉinila.«
48
Isabelle je stisnula usnice, ali uĉinila je što je Aoife rekla. Uistinu se muĉno osjećala, a ni suze nisu
bile daleko.
»Samo mirno leţi«, uputi je majka blaţe. »Tu sam da pazim na tebe.«
Ubrzo je stigao William u pratnji ĉovjeka s lijeĉniĉkom kapom. William je poţurio do kreveta,
uhvatio ţenu za ruku i poljubio je u obraz, a onda i u usta.
»Hvala Kristu«, odahnuo je. »Jesi li dobro?«
Potvrdila je glavom i ljutito obrisala oĉi koje su se napunile suzama. »Nije to ništa.«
»Ne bih rekla da nije ništa«, primijeti Aoife, s predbacivanjem gledajući zeta i lijeĉnika.
»Upozorite moju budalastu kćer da trudna ne bi smjela tumarati na konju. Recite joj da se to ne bi
dogodilo da je ostala u sobi, sa svojim damama.«
Lijeĉnik se doimao zateĉeno.
»To se ne bi dogodilo da se niste odluĉili ugurati izmeĊu nas«, odbrusi William, jer se njegova
uobiĉajena uljudnost posve istrošila.
»To je moja kći, moja«, istakne Aoife, pokazujući zube. »Netko se mora brinuti za njezinu
dobrobit, jer vi se oĉito ne brinete.«
William je udahnuo, a prsa su mu se proširila. »Moja ţena dobro zna da se brinem za nju«, odvratio
je hrapavim glasom, jer je s naporom obuzdavao bijes. »Ali to ne znaĉi da se prema njoj ponašam kao
prema slaboumnoj djevojci.«
Aoife duboko udahne, spremajući se za bespoštednu bitku, ali Isabelle je s kreveta ispruţila ruku i
uhvatila njezinu. »Mir«, rekla je. »Molim vas, ţelim da meĊu vama vlada mir, jer to bi mi najviše
koristilo.«
William pogleda ţenu, a onda i njezinu majku. »Kako hoćeš«, odgovorio je kratko. »Ni ja ništa
više nego ti ne ţelim sukobe u našemu kućanstvu.« Kimnuo je punici, dotaknuo Isabellin obraz, a onda
je, stisnuvši zube, izašao dugim koracima.
Aoife se strese kao kokoš koja sreĊuje nakostriješeno perje. Odmaknula se u stranu kako bi lijeĉnik
mogao pregledati Isabelle. »Tvoj otac je bio isti. Ne razumiju ţenske stvari.«
Isabelle zatvori oĉi. »William je moj muţ«, rekla je umorno i strpljivo. »Neću da budeš uzrok
razdora meĊu nama.«
Njezina majka ponovno se nakostriješila. »Dakle, to misliš o meni, da uzrokujem razdor?« Usta su
joj se pomicala kao da ţvaĉe i ubrzano je disala.
»Da, majko, mislim. Moţda ti je na srcu moja dobrobit, ali i njemu je. I ja sam kriva za nezgodu, jer
sam danas htjela poći. William bi me trebao zakljuĉati u sobu da bi me sprijeĉio.«
Zašutjevši, majka je otišla do ognjišta i ondje zastala. Lijeĉnik je brzo procijenio Isabellino stanje,
a kad se uvjerio da je sve u redu, savjetovao joj je da se odmara. Bacivši brzi pogled na Aoifina ukoĉena
leda dodao je i savjet da Isabelle više ne ide jahati.
Aoife se ponovo okrenula prema kćeri. »Uskoro ćeš otići, Isabello«, primijetila je oporo. »Muţ ti je
nalik na lastavicu koja se sprema odletjeti. Nije ni ţelio doći ovamo, a sad kad je u zraku proljeće, kad je
porazgovarao s vazalima, a novi grad napreduje, nemiran je i Ţeli otići. Ovdje nema niĉega što bi ga
navelo da ostane... a ni tebe.« Prišla je krevetu i dotaknula Isabellin obraz. »Kćeri, znam da izmeĊu tvoga
muţa i mene ima trzavica. Samo budala ne bi vidjela da bi radije noćio sa zmijama, nego boravio sa
mnom, ali ţelim vidjeti unuke, ukljuĉujući i dijete koje nosiš u utrobi.« U glasu joj se osjećalo
umiljavanje, a govorila je patetiĉno. »Prošlo je mnogo godina otkako sam vidjela Striguil, pa bih ga
htjela još jednom posjetiti. Bi li mogla nagovoriti muţa da ublaţi svoje mišljenje o meni i povede me?«
Isabelle se doimala sumnjiĉavo, zamišljajući Williamov odgovor na takav prijedlog.
»Vrlo sam zabrinuta za tebe dok si u tom stanju.«
Isabelle odmahne glavom i poloţi ruku na trbuh. »To je samo boljka prvih mjeseci.«
»Kad nosi i rada djecu, svakoj ţeni treba pomoć drugih ţena, a to bolje ako joj je jedna od njih
majka«, primijeti Aoife i stisne usnice.
Isabelle nije imala snage za prepirku, pa je zatvorila oĉi. »Razgovarat ću s Williamom«, odgovorila
49
je, »ali moraš mi prisegnuti da ćeš se smiriti i nećeš se svaĊati s njim.«
Majĉino lice ozari osmijeh, pa se doimala gotovo privlaĉno. Prekriţila se preko prsa. »Obećajem,
tako mi štovanih kostiju svetoga Brendana«, rekla je tako iskreno da joj je Isabelle gotovo povjerovala.
»Što sam drugo mogla reći?« upitala je dok je te veĉeri s Williamom šetala obalom rijeke Barrow.
Odluĉili su noć provesti u novoj luci i spavati u dugoj dvorani. Slijedila ih je pratnja njegovih slugu i
njezinih dama, ali kao da su bili sami. Aoife se barem jednom razborito ponijela, pa je ostala kod kuće,
pokraj vatre, iako je, nakrenuvši glavu, rjeĉito pogledala kćer koja je izlazila.
»Mogla si odbiti«, odvrati William, a glas mu je zvuĉao kao da se razdraţeno miri sa sudbinom.
»Da, a do veĉernje mise krivica bi me već izjela.«
Zastavši, gledali su kako se u sutonu usidruju dvije barke s crvenim jedrima, koje su dovezle teret
drvenih trupaca, pa će ga sutra iskrcati.
»Prisegnula je da se neće svaĊati s tobom.«
Otpuhnuo je. »A ti joj vjeruješ?«
»Brendan joj je uvijek bio najmiliji svetac«, odgovorila je. »Mislim da će barem pokušati.«
Napravio je sumnjiĉavu grimasu. »Ţeliš li da poĊe s nama?«
Neko vrijeme šetali su u tišini. Trava je bila vlaţna, pa je osjetila da joj je rub haljine oko gleţnjeva
oteţao i postao hladan. »Neću mirno spavati, ako je ostavimo«, priznala je napokon. »Kći sam joj, pa joj
dugujem poštovanje, kao što i tebi dugujem ljubav supruge, a djeci majĉinsku ljubav. Zapravo, mislim da
ni ona nije dobro, pa ne ţeli ponovno ostati sama. Ţeli nas pratiti zbog sebe, a ne zbog mene, pa je ne
mogu odbiti.«
Uzdahnuo je, pomirivši se sa sudbinom. »Onda neka bude tako, a i ja ću se moliti svetomu
Brendanu da mi udijeli strpljenja što god više moţe.«
50
9
Tintern, velško pograniĉno podruĉje, svibanj 1201.
U proljetno jutro, zeleno, svjeţe i puno ţivo raspjevanih ptica, Isabelle i Aoife putovale su sedam
kilometara izmeĊu Striguila i cistercitskoga samostana u Tinternu, gdje su se redovnici smjestili u
zaklonu doline Angiddy, blizu zavoja rijeke Wye. Natkrivena kola sporo su drndala, jer nije bilo razloga
da brzaju. Isabellina uznapredovala trudnoća prijeĉila ih je da ţure, a ni Aoife se već nekoliko dana nije
dobro osjećala, jer su joj gleţnjevi natekli, a kad se naprezala, ostala bi bez daha. No danas se osjećala
priliĉno dobro, pa je pošla na izlet, a ĉak je skupila dovoljno snage da gunĊa kako jastuĉići u kolima nisu
dovoljno meki za punu udobnost.
Will, Richard i Mahelt na ponijima su jahali amo-tamo i napredovali pet puta brţe od kola, dok su,
zajedno s psima, švrljali meĊu drvećem koje je obrubljivalo cestu. Golubovi su ljutito uzlijetali prema
nebu, mašući krilima, a zeĉevi su, u isprekidanoj crti, bjeţali brzo poput munje, pa ih djeĉaci nikako nisu
mogli uhvatiti, no uţivali su u potjeri. Williamov vitez Eustace de Bertremont pomno je pazio na njih, ali
nije se miješao. Cesta za Tintern bila je mirna i teško da im se nešto moglo dogoditi. Manja djeca,
Gilbert, Walter i jednogodišnja Belle putovala su u kolima s Isabellom, Aoifom i dadiljama, a na putu su
se uglavnom igrali pljeskajući rukama i pjevajući jednostavne pjesmice.
Dok su prilazili samostanu, Aoife napući usta i pogleda Isabellu.
»Ne mogu vjerovati da kaniš otići u Normandiju ĉim se dijete rodi«, rekla je kiselo. »Muţ će ti biti
u kraljevoj sluţbi, vjerojatno negdje vani. Neće imati vremena za tebe. Nisam pošla s tvojim ocem kad je
morao sluţiti kralju. Tebe i tvoga brata nisam vukla od nemila do nedraga.«
Od povratka u Striguil već su prošle kroz nekoliko inaĉica toga razgovora. Isabelle se pokušala ne
osvrtati na majĉine rijeĉi i donekle je uspjela, jer je u posljednjim mjesecima trudnoće bila sve
staloţenija, mirna u svim situacijama, ali Aoifino navaljivanje već joj je poĉelo nagrizati obranu.
»Longueville je moj dom u Normandiji«, umorno je odgovorila, »pa djeca i ja nećemo ţivjeti u
šatoru na bojištu, nego u dvorcu većem od Striguila.« Stisnula je zube, jer je obećala sebi da neće zagristi
mamac, no upravo je to uĉinila. William je trenutno bio na dvoru, jer se kralj spremao prijeći u
Normandiju i ugušiti nemire koje su zakuhali kralj Filip Francuski i kraljević Arthur.
Aoife podigne ruke. »Idi onda, ako moraš«, rekla je dramatiĉno. »Vidim koliko ti to znaĉi. Ja nisam
vaţna.«
»Majko...«
»Ne.« Aoife je privukla Bellu na krilo, pa se igrala s njezinim zlatnim uvojcima koji su se rasuli
ispod lanene kapice. »Veći dio ţivota provela si bez mene, pa zašto ne bi izbacila Irsku iz glave kako bi se
posvetila Normandiji i svemu normanskom? Primijetila sam da si haljinu šafranove boje stavila otraga u
garderobu.«
Isabelle je nastojala ostati smirena, dok se u njoj produbljivao osjećaj krivice. »Zato što je odviše
topla za ljeto. Izvadit ću je ĉim se vratimo u Leinster.«
»A kad će to biti? Za deset godina? Do tada će od mene ostati samo kosti.«
Osjećajući se kao da je melju neĉiji zubi, Isabelle se molila da ostane strpljiva. Dijete u utrobi
krepko se ritalo, kao da osjeća da je napeta. Nije pomoglo što je majka imala pravo. Iako je William
51
zapoĉeo svoju zadaću da ostavi traga u Leinsteru, nije mogao biti na tri mjesta odjednom, a izmeĊu
Normandije, Engleske i Irske, na ovu treću zemlju mislit će tek na kraju. Zato je sljedeći posjet majci bila
tek toĉkica na obzoru, a toga su obje bile svjesne.
U Tinternu ih je toplo pozdravio nadstojnik samostana Eudo. Prije sedamdeset godina Isabellin
djed utemeljio je taj samostan i de Clareovi su uvijek bili velikodušni pokrovitelji. William je zamolio da
se redovnici iz Tinterna nasele u njegovu novomu samostanu Zavjeta u Irskoj, a zahvaljujući takvom
pokroviteljstvu u škrinje u Tinternu poĉele su teći nadarbine i novĉani prilozi.
Starija su djeca na putovanju već dala oduška uzbuĊenju, pa su se pristojno ponašali, jer su znali što
se od njih oĉekuje. Od mlaĊih, Walter se ionako drţao tiho i stoiĉki, a Gilbert je volio crkve, pa ga je
odviše zaokupilo sve što se oko njega dogaĊalo da bi mislio na nestašluke. Samo je Belle pokvarila
protokol, jer se derala iz svega glasa, sve dok je razborita dadilja nije odvela da kruhom hrani linjake u
ribnjaku.
Isabelle, Aoife i djeca šesto molitveno razdoblje dana proveli su u crkvi, a Isabelle je darovala dvije
srebrne marke, jednu za samostan, a drugu da se razdijeli siromasima.
»Ne bih imala ništa protiv da ovdje zauvijek otpoĉinem kad mi doĊe vrijeme«, primjeri Aoife dok
je, poslije molitve, s kćerki koraĉala niz crkvenu laĊu. »Vrlo je mirno.« Gledala je kako se Mahelt igra
skaĉući s jedne na drugu ploĉu na tlu, a pramen guste smeĊe kose njihao joj se oko obraza.
Isabelle je zaĉuĊeno gledala majku. Aoife je vrlo ĉesto djelovala upravo suprotno, kao sebiĉna
osoba, ţeljna upravljanja ljudima, a kad se iznenada probila i zasjala druga strana njezine osobnosti,
ĉinilo se da je zraka sunca iznenada u mraku obasjala ljepotu. »Radije bi poĉivala sa svekrvom i svekrom
nego sa svojom rodbinom?« upitala je s nevjericom.
Aoife prijeĊe palcem preko zrnaca krunice koju je drţala. »Tvoj djed i baka poĉivaju u Fearnsu, ali
nikad nisam voljela to mjesto. Ne sviĊa mi se biskup. Tvoj otac i brat su u Dublinu, ali kako s tim
ĉovjekom nikad nisam mirno spavala dok je bio ţiv, radije u smrti ne bih leţala uz njega. Ovdje je
spokojno i znam da neću biti sama. Ti ĉesto dolaziš ovamo, a bi li dolazila u Fearns, ili Dublin? Tješi me
pomisao da će mi grobnicu dodirivati ruke unuĉadi, a i njihove djece poslije njih.«
Isabelle je otvorila usta i ponovno ih zatvorila. Majka zbog tankoćutnosti nije rekla da će, kad doĊe
vrijeme i njezina kći biti poloţena u grobnicu u Tinternu, a sigurno i neki od njezinih potomaka. Aoife je
sebi osiguravala mjesto na patrijarhalnomu groblju. Isabelle je sumnjala da njezina majka misli, iako to
nije izgovorila, da će, ovako ili onako, na kraju imati kćer za sebe.
Mjesec dana poslije toga vrijeme nije baš bilo dobrostivo, iako je ljeto već osvajalo krajolik. Cijelo
to podruĉje šibala je kiša u neprekidnim sivim mlazevima, a rijeka Wye, koja se pjenila podno stijena
ispod dvorca Striguil, uzburkala se kao more.
William je pognuo ramena pod mlazevima kiše, pa je s Jackom Marshalom, Jeanom D'Earleyom i
Ralphom Bloetom za petama, poţurio do zgrada izvan dvorca, gdje je u zaklonu drvenoga spremišta
šarolika skupina ljudi ĉekala da ih ocijeni. William se prije tri dana vratio s dvora, a za tjedan dana morat
će otputovati u Portsmouth i pridruţiti se kralju, koji se sprema prijeći u Normandiju, kako bi se
obraĉunao sa svojim nećakom i Filipom Francuskim. Za pohod su im bili potrebni vojnici, pa iako je
William kanio unajmiti ljude kad prijeĊe preko mora, htio im je redove ojaĉati velškim i irskim
plaćenicima. Ovi posljednji zastrašujuće su vješto baratali sjekirama, a velški strijelci iz Gwenta uvijek
su zasluţili plaću.
»Već si se riješio korova meĊu njima?« upitao je, a Jack potvrdi.
»Riješio sam se jednoga, koji je došao više >natopljen< nego posoljena govedina u salamuri u
sijeĉnju, i drugoga, koji je u gradu poznat po dugim prstima. Mislio sam da ih nećete htjeti, pa sam im
rekao da spakiraju stvari. Ima dosta onih koji će zauzeti njihova mjesta.«
Kao što je William oĉekivao, budući vojnici koji su ĉekali da ih procijeni bili su grubijani, ujedno
sol, a i smeće zemlje, ljudi suvišni u svojim selima i naseljima, mlaĊi sinovi, dodatna usta koja treba
hraniti, stariji, kojima u ţilama teĉe teţnja za lutanjem i bivši kriţari koji su se vratili kući, a nisu se
skrasili pod jarmom. Njih je William najprije potraţio, jer su znali što mogu oĉekivati i bili su ĉvršći od
52
mekušaca koji su došli sa sela, iza pluga, a prvi put su ostavili obitelji i sve što su dotad poznavali.
Unovaĉio je starijega ĉovjeka koji je znao ĉitati, a k tome je teĉno govorio francuski i maloga,
suhonjavog mladića, nevještoga u borbi, ali iz konja je znao izvući brzinu munje. Vojska je uvijek trebala
mudre ljude i brze glasnike, pa je mladića poslao do štala da ga zaposli Rhys, Williamov glavni konjušar.
Zadovoljan svojim izborom vojnika ukratko im je objasnio što od njih oĉekuje i što oni mogu
oĉekivati od njega, pa je za njih zaduţio Ralpha. »Ponovno ćemo novaĉiti u Normandiji«, rekao je, a
onda je sagnuo glavu pod kišom koja je koso padala i poţurio prema velikoj dvorani. »Ne sumnjam da će
se ĉetvrtina njih predomisliti ĉim ugledaju more.«
Jean se naceri. »A vi nećete, gosparu?«
William se mraĉno nasmije šali, iako se zapravo manje bojao prelaska preko Uskoga mora otkako
je zamalo izbjegao da se utopi u Hibernijskome. Da mu je bilo suĊeno da umre na brodu, to bi se
dogodilo upravo tom prilikom. Kako se suĉelio sa svojim demonima i preţivio da o tome priĉa, mogao se
razvedriti, iako će ga vjerojatno ponovno spopasti morska bolest.
U dvorani nije bilo ni traga od Isabelle. Stubištem se popeo u gornje odaje, a prva od njih sad je bila
Aoifino carstvo, iako je tu inaĉe bio Isabellin i njegov svjedarnik, povezan s glavnom spavaćom sobom.
Ţene su ĉesto ondje sjedile i šivale, a znao je da se danas neće odvaţiti daleko od ognjišta.
Isabelle je sjedila pokraj majĉina kreveta, a pred sebe je postavila stalak za vezenje. Aoife je posve
odjevena leţala na krevetu, leĊa poduprtih hrpom jastuka i jastuĉića. Lice joj je bilo blijedo kao vosak,
pod oĉima su joj se ocrtavale sive sjene, a usnice su joj poplavile. »Puše li zapadnjak?« upitala ga je, a
prsa su joj se dizala i spuštala od napora koji joj je priĉinjao govor, pa i samo disanje.
»Puše, gospo.« William preda ogrtaĉ jednoj od sluškinja svoje ţene i priĊe postelji. »Je li vam
danas loše?« Pogledao je Isabellu, koja je prikriveno odmahnula glavom. Znao je da je Aoife bolesna, ali
jutros se dovoljno dobro osjećala da poĊe na misu, a s njom nikad nije mogao biti siguran pretvara li se,
ili je uistinu bolesna.
»Bolje mi je kad znam da puše irski vjetar. Kad sam se u zoru probudila ĉinilo mi se da osjećam
miris livada kod kuće.«
»Mirišete velške breţuljke«, ukaţe William.
»Ha, znala sam da ćete se svaĊati i s bolesnom ţenom«, ukori ga Aoife, pa odmahne rukom i kiselo
se nasmiješi da pokaţe da je gotovo spremna na šalu. »Poznajem miris Kilkennyja i nitko me neće
razuvjeriti.«
»Onda mi je ţao što sam pogriješio«, odvrati William.
Pogled joj se pooštrio, iako je i dalje bio vedar. »Dobar ste dvorjanin, jezik vam je gladak gotovo
kao u irskoga pjevaĉa, ali navikla sam na muškarce koji znaju lijepo govoriti.« Udahnula je, a zrak joj je
zazviţdao u plućima kao da su ondje dva istrošena mjeha.
William podigne obrve. »Onda se nadam da se u vama neće roditi prijezir zato što me dobro
poznajete.«
Pogledala ga je suzivši oĉi. »Moja kći moţe bolje govoriti o raĊanju«, odgovorila je, pogledavši
Isabellin trudniĉki trbuh i na trenutak je zastala da skupi snagu. »Uskoro ćete otploviti u Normandiju,
gosparu.«
»Pa što onda, gospo?«
»Ţelim da prisegnete da nećete zaboraviti Leinster, ĉak ni kad vas srce bude vuklo u druge krajeve.
Leinster je baština moje kćeri i neću da je bacite vukovima.« Morala je ponovno zastati da doĊe do daha,
a Isabelle zabrinuto poloţi ruku na njezinu.
»Neću zaboraviti«, obeća William. »Priseţem na svoj viteški zavjet da mi vukovi to imanje neće
istrgnuti iz ruku, a ni vašoj kćeri.«
Aoife kratko kimne. »Drţim vas za rijeĉ i bit ćete prokleti ako je ne ispunite.« Poslije nekog
vremena pokazala je zatvorene kapke. »Otvorite ih. Ţelim ĉuti kišu kako pada.«
Isabelle je sanjala da preko mora prelaze u Irsku. Aoifu su vodili natrag u Leinster, ali brod je
poĉeo puštati vodu, pa iako su je svi oĉajniĉki izbacivali vrĉevima, zdjelama, ćupovima, a vitezovi ĉak i
53
šljemovima, voda se i dalje penjala. Williamu nije bilo ni traga, ali spustivši pogled vidjela je da u jednoj
ruci drţi maĉ s okrvavljenom oštricom, a u drugoj lubanju kojom je izbacivala vodu. Iznad njih je na
prijestolju sjedila majka i vrištala poput narikaĉe da dolaze vukovi, pa će ih izjesti. Probudila se glasno
povikavši i naglo je sjela u krevetu, dok joj
I je srce lupalo, a cijelo joj se tijelo oznojilo. Pred oĉima su joj bile ţive slike iz sna, kao da su s
njom u sobi. Bila je pošla samo malo prileći, s nakanom da odrijema dok sluškinje paze na majku, ali po
kretanju
I svjeda u sobi vidjela je da je prošlo nekoliko sati.
Bol joj je probola meĊunoţje i donji dio kraljeţnice. Spustivši pogled, sa zaprepaštenjem je vidjela
da su joj haljina i pokrivaĉ natopljeni tekućinom, a još više tekućine curilo joj je meĊu nogama. Zbog
grĉenja utrobe trbuh joj se napeo poput bubnja. Njezin uzvik dozvao je Sybillu, ţenu Jeana D'Earleya,
koja je dotrĉala iz druge sobe. Bacivši brzi pogled na trudnicu poĉela je zvati u pomoć, a onda je sluškinje
poslala da dovedu primalje.
»Prerano je!« dahne Isabelle, kad je Sybilla ispruţila ruku i uhvatila njezinu. »Blaţena sveta
Margareto, prerano je!«
Grĉevi su navirali jedan za drugim, brzi i siloviti kao plima za vrijeme ekvinocija. Primalje su s
okretnom uĉinkovitošću nadgledale trudove, dok je vani i dalje padala kiša kao da se ponavljaju dani
potopa. Isabellino tijelo postalo je oruĊe boli, napinjalo se i trzalo, a ta je arija zadobivala sve više note,
sve dok se Isabelli nije uĉinilo da će se raspući od patnje. Plaĉući i drţeći se za sluškinje, tiskala je i
stenjala, pa je ponovno tiskala stisnuvši zube, dok su joj na vratu iskoĉile ţile, sve dok joj primalje nisu
rekle da se prestane napinjati, jer se pomalja glava. Na mjestu gdje su joj se butine spajale kao da je
procvjetala neka punoća, vruća, skliska bujica, a onda je primalja podignula smeţurano, krvlju umrljano
malo stvorenje, koje je tiho skviĉalo, ali hvala Bogu, bilo je ţivo.
»Djevojĉica«, izvijestila je primalja, brišući sluz iz nosa i usta novoroĊenĉeta, a onda je dijete
zamotala u topli ruĉnik i s još neprerezanom pupĉanom vrpcom poloţila smotuljak majci u naruĉje.
»Mala je, ali bit će dobro.«
Isabelle je pogledala šiljato lice novoroĊenĉeta, nalik na maĉkicu. Po njezinoj procjeni, nova kći
uranila je malo manje od mjesec dana, a vjerojatno su je zaĉeli poslije Williamova povratka u Englesku,
prošle jeseni, prije nego što su isplovili za Leinster.
Tiho je mrmljala djetetu koje je otvorilo oĉi. Zabrinuto mrštenje još je više naboralo malo,
namreškano ĉelo, pa se Isabelle nasmiješila, a onda se i ona namrštila. Njezin san i prerano roĊenje
djeteta jamaĉno su Boţji znak, ali nije mogla shvatiti to znamenje, osim što ga je primila kao upozorenje.
Te noći prestala je kiša, a Aoife je umrla. Prije veĉernjice otac Walter ju je ispovjedio, jer je postalo
jasno da neće doĉekati jutro ako se ne dogodi ĉudo. Poţivjela je dovoljno dugo da uzme u naruĉje svoju
novoroĊenu unuku Sybiru, a Isabelle je, blijeda i slaba od poroĊaja, došla majci stegnuti ruku i moliti se
za nju u njezinim posljednjim trenucima. S najvećim naporom Aoife je skupila snagu i prošaptala:
»Zaštiti se od vukova.«
Te su rijeĉi Isabelli ušle u krv poput leda koji se topi, a kad je majka prestala disati, kći se poĉela
tresti, dok su joj zubi nezadrţivo cvokotali. Zabrinuto mrmljajući, sluškinje su je odvele natrag u
postelju, pa su pokrivaĉe zagrijale vrućim kamenom umotanim u vunenu tkaninu i prisilile je da pojede
kipuću goveĊu juhu. Boja joj se polako vratila u obraze, udovima joj je potekla toplina, ali u dubini bića
još je osjećala smrznuti talog uţasa s kojim su se miješali osjećaj krivice, zla slutnja i bol zbog gubitka.
Williama je zapalo da lijes s Aoife otprati u Tintern, na ukop i da nadgleda njezin sprovod. Iako
poroĊaj nije bio dug, Isabelle je prilikom izbacivanja posteljice izgubila mnogo krvi, pa je morala
boraviti u sobi i jesti bogatu hranu kako bi obnovila snagu, a bilo bi nezamislivo da ţena koja još krvari
poslije poroda uĊe u crkvu.
Mahelt je zauzela njezino mjesto kod mrtvaĉkih nosila i dostojanstveno je zapalila svijeće, a
ozbiljnost sedmogodišnjakinje bila je istodobno zabavna i tako bolna da je gledatelje stezalo u grlu.
William je duboko u sebe potisnuo pomisao da je to lijepa vjeţba za budućnost. I stariji sinovi odigrali su
54
svoje uloge, a ponašali su se kao muški ĉlanovi obitelji, a ne kao djeĉaci. Nisu tako mali, ispravio se
William dok su dijelili milostinju ljudima koji su, oĉekujući milodare, pratili pogrebnu povorku. Wiliu je
bilo jedanaest godina, a Richardu gotovo deset. Za nekoliko godina poslat će ih da vjeţbaju za štitonoše u
nekom drugom kućanstvu. Kamo to odlazi vrijeme?
Stojeći pred samostanom, gledao je kako sjene oblaka prelaze preko tla u dolini, pa je samostan
jednoga trenutka bio mraĉan, uronjen u sjene, ali zaĉas ga je ponovno pozlatio blagoslov sjajnog
sunĉevog svjetla.
Mahelt je prišla ocu, stala je pokraj njega i stavila malu ruku u njegovu. »Ovdje će biti sretna«, nije
upitala nego ustvrdila.
»Hoće«, odgovorio je, steţući joj ruku. »Ili barem sretna kao bilo gdje drugdje.«
55
10
Blizu Longuevillea, u Normandiji, srpanj 1202.
S maĉem u ruci, steţući uzde da obuzda svoga ratnoga konja, William je kruţio oko francuske
karavane za opskrbu koja se sastojala od ponija i teretnih kola. Na zemlji je leţalo nekoliko mrtvih tijela,
a na cesti su svjetlucali prašni potoĉići i male mlake krvi. Sretniji sudrugovi poginulih stajali su s rukama
na glavama, pa su sa strahom u oĉima gledali Normane koji su ih doĉekali u zasjedi. William je kratko
kimnuo svom nećaku Jacku i spremio maĉ u korice. »Uzmi im sve što smatraš vrijednim, a onda ih
pusti«, rekao je. »Proliveno je već dosta krvi, a nijedan od njih nije vrijedan da ga zadrţimo zbog
otkupnine.« Pritegnuo je uzde i okrenuo se Jeanu D'Earleyu koji je pregledavao kola s opskrbom.
»Uglavnom drvo, gosparu«, izvijesti Jean. »Ima nešto vina i usoljene svinjetine.«
William je odjahao i motrio oblikovane komade drveta nagomilane u kolima. Medu njima su bile
baĉve masti, debela uţad i teški, smotani lanci. »To su rastavljeni katapulti«, ocijenio je, zadovoljno se
nasmiješivši. Moţda nisu uspjeli zaskoĉiti kola sa srebrom za plaće, ali ni ovo nije bila loša lovina, jer su
kralju Filipu ispred nosa ugrabili opsadne naprave, da se i ne spominju namirnice za vojsku. William je
znao da je hrana vrlo vaţna ljudima koji sjede pod zidovima dvorca, razdire ih dosada i ĉekaju da se nešto
dogodi. »Povezi ih s nama. Svakako ih moţemo iskoristiti«, rekao je.
Dobro raspoloţeni pripadnici izviĊaĉke skupine uzeli su plijen i uputili se prema taboru. William
se osjećao priliĉno sigurno, pa je skinuo šljem i ţiĉanu kapu, ali ipak je iz opreza pred njima poslao
jahaĉe, a izviĊaĉima je rekao da pripaze, kako bi izbjegli nevolje. Pribliţili su se francuskoj crti, pa je
uvijek postojala opasnost da nalete na skupinu neprijateljskih jahaĉa, jer su i sami bili u sliĉnoj ophodnji.
Jean je pretraţio košare na samaru ponija, pa je donio dva pšeniĉna kruha i kolut sira od ovĉjega
mlijeka, prošaran plavim ţilicama.
»Veĉera«, vedro je najavio.
William uzme kruh, otkine komad, izdubi ga, pa u šupljinu stavi sir. Od bitke ĉovjek ogladni, a i
oţedni. »Otvori baĉvu s vinom«, rekao je ţvaĉući. »Neka svatko dobije pomalo, a ostat će dovoljno i za
vojnike u taboru.«
»Da, gosparu.«
Pojeli su i popili, pa je skupina ravnomjerno jahala zelenim ljetnim krajolikom, dok im je oprema
zveckala, a William se postupno opustio. UzbuĊenje bitke kopnilo je, a iz mišića mu se povukla napetost.
Nije ga ĉudilo da se obitelj Lusignanovih pobunila protiv Johna. Poniţenje koje su doţivjeli kad su
im ispred nosa ukrali nevjestu razbjesnilo bi i manje ratoborne ljude, a Lusignanovi nisu bili mirotvorci
ni u najspokojnijim vremenima. John je htio pokazati kraljevsku odluĉnost, pa se prema njihovim
prosvjedima ponio tako bahato da su se utekli Filipu Francuskomu, a on nije mogao propustiti tako sjajnu
priliku da uzrokuje neprilike, pa je izvršio najezdu na Normandiju uz pomoć Bretonaca s kraljevićem
Arthurom na ĉelu, a on je svima koji su ga bili voljni slušati glasno izjavljivao da ima mnogo više prava
na anţuvinske posjede, pa i englesko prijestolje nego John.
Kralj je Williama imenovao zapovjednikom kotara Arques i Caux, dok su Eu, u pograniĉnom
podruĉju, nadzirali Lusignani. Ĉlan njihove obitelji, Ralph od Exodouna, isto je tako nepomirljivo mrzio
Johna kao i braća Lusignan. Osvojio je Drincourt i Eu te je pregazio cijelo podruĉje izmeĊu rijeka Bresle
56
i Béthune, no William je odluĉnim protunapadom zauzeo Lillebonne i posjede grofa od Boulogne.
John je Williamu odobrio novac za vojniĉke plaće, ali to još nije bilo dovoljno. Teretna kola sa
srebrom došla su i otišla. William je ĉak morao pribjeći tome da posudi novac od rouenskoga
gradonaĉelnika, jer manje je vjerojatno da će dezertirati plaćeni vojnici nego oni kojima su sredstva
uskraćena, ali William se ponekad osjećao kao mala poljska ptica trepteljka koja gura crve u grlo
izgladnjelih mladih kukavica. No morao je pronaći novac, pogovo sada, kad se kralj Filip utaborio pod
zidovima Arquesa, jer ĉvrsto ga je odluĉio zauzeti.
William je pojeo posljednji zalogaj kruha i sira, pa sve to zalio gutljajima vina iz roga koji mu je
sluga napunio. Bio je tu još i irski problem. Radovi na podizanju novoga grada ţurno su se odvijali, pa je
William de Quettevillea zamijenio svojim vitezom Geoffreyem FitzRobertom, koji je imao snaţniju
osobnost, no bila je to privremena mjera i ne baš najbolja. William je tek juĉer doznao uznemirujuće
glasine da mu Meilyr FitzHenry zadire na posjed, sjeverno od Kilkennyja, a to je zahtijevalo ĉvrstu vojnu
nazoĉnost i neprekidni napor s njegove strane, no sad se nije mogao time baviti, unatoĉ obećanju koje je
dao Aoifi.
Vojnici su njihov povratak u tabor pozdravili oduševljenim uzvicima. William je kola s opsadnim
spravama smjestio pokraj svoga šatora i uputio Jeanu da se usoljena svinjetina i vino pravilno raspodijele
ljudima koji su sudjelovali u postavljanju zasjede. S olakšanjem se oslobodio oklopa od veriga i
podstavljenoga kaputića, a kad je skinuo tuniku i košulju obavio ga je reski miris znoja iz bitke. Francuzi
su se ljuto borili za opsadne sprave i hranu.
Sluga mu je donio metalnu zdjelu s mlakom vodom i komad bijeloga španjolskoga sapuna, a kad je
William je nasapunao lice i gornji dio tijela otkrio je neobiĉnu modricu i istegnuti mišić, ali ništa gore od
toga. Ovaj je put imao sreću. I on i njegovi ljudi prošli su samo s površinskim ozljedama. Upravo se
brisao komadom grube tkanine, kad je došao njegov upravitelj. Osbert je oĉito svoje raĉune revno
prouĉavao na suncu i to bez šešira, jer su mu široko ĉelo, obrazi i hrbat nosa nalik na kljun bili ruţiĉasti
kao rumenika.
»Stigle su namirnice koje šalje grofica od Longuevillea«, izvijestio je. »Svinje i guske poslao sam
mesaru, a škrinje i srebro stavio sam u vaš šator. Glasnik ĉeka pokraj ĉasniĉke vatre, ako budete htjeli
odgovoriti... Oh, grof de Warenne zamolio vas je da, ĉim budete mogli, doĊete kod njega na veĉeru, a isto
je poruĉio i grof od Salisburyja.«
William mu je zahvalio, a onda je odgrnuo šatorsko krilo i ušao. Kako je šator preko dana bio
zatvoren, zrak je bio vlaţan, pun ustajalog mirisa zemlje i trave. Tucet malih baĉava i dvije ĉvrste
koţnate putne škrinje stajali su pokraj stolića na ĉijoj je površini bilo rašireno nekoliko kamenjem
pritisnutih pergamenata na kojima su bili ucrtani poloţaji francuskih opsjedatelja. William se razvedri.
Srebro će neko vrijeme zadrţati vojnike na bojišnici, a on će se veĉeras moći posvetiti sebi, pa će poslati
po glasnika i porazmisliti o vijestima od kuće. Longueville nije bio jako daleko, samo dan jahanja po
lijepomu vremenu, ali kako su stvari stajale, samo je Bog znao kad će moći otići onamo.
Otvorivši jednu škrinju, na vrhu je ugledao uredno sloţenu tuniku od mekoga gabardena vjeveriĉje
boje. Rukave i ovratnik krasio je vez s jednostavnim lanĉanim uzorkom od plavih i zlatnih niti.
»Glasnik je prenio grofiĉinu poruku da je vez izradila vaša najstarija kći«, izvijesti ga Osbert.
William se nasmiješi, jer je osjetio da je iz daljine do njega doprla i dotaknula ga domaća toplina
njegove odsutne obitelji. Ruĉni rad je bio jednostavan, ali osmogodišnjakinja ga je izvrsno izradila.
NagaĊao je da ju je vodila odrasla ruka, ali poklon ga je ipak duboko dirnuo. Volio je svu svoju djecu, ali
Mahelt, provoroĊena kćer, imala je posebno mjesto u njegovu srcu.
Navukao je ĉistu košulju i odjenuo tuniku, priĉvrstivši je na vratu okruglom kopĉom. U škrinji su
još bili novi, ukrašeni pojas i dvoje duge, uske hlaĉe. Tu je bila i kutija sa slatkišima u obliku ruţinih
latica i ljubica, kuhanih u šećeru. Na dnu škrinje pronašao je jastuĉić koji je mirisao na ruţino ulje, a u
kutu je bio uredno priboden uvojak Isabelline kose. William se glasno nasmijao i odmahnuo glavom.
Njegova ţena toĉno je znala kako će ga utješiti kad boravi daleko od doma. Stavio je jastuĉić na poljski
krevet, poĉešljao se, a onda je otkinuo komadić slatkiša u obliku ljubice, kuhanoga u šećeru i poĉeo
57
ţvakati. Kutiju slatkiša odnio je štitonošama koji su mu ureĊivali opremu. »Evo«, ponudio ih je, »moja
vam ţena to daruje za vaš trud.«
Uši mu je ispunilo njihovo razdragano zahvaljivanje, a on je pozvao Jeana i Jacka, pa su kroz tabor
otišli do šatora Williama, grofa de Warennea, bratića kralja Johna.
Grof je nedavno dobio nasljedstvo, pa je nešto od toga uloţio u promicanje svoga lika i to tako da je
nabavio novi šator i razne raskošne stvarĉice. Šator mu je bio velik i okrugao, izraĊen od crvenoga i
zlatnoga platna, ukrašen krijestom u obliku reţećega lava, koji je trebao podsjećati na grofove veze s
kraljem. Krevet su mu skrivali pomno izraĊeni grimizni zastori. Salisbury i de Warenne već su jeli za
stolićem prekrivenim bijelim stolnjakom od damasta, ali ĉim je de Warenne ugledao Williama, mahnuo
mu je da im se pridruţi i pucnuo prstima posluzi.
William sjedne za stol i opere ruke u zdjeli koju mu je ponudio sluga, dok mu je drugi pruţio
ruĉnik. Pred njega su postavili pladanj s peĉenim kopunom, mali komad kruha i salatu s biranim zelenim
listovima, zaĉinjenu oštrim umakom od jagoda.
»Ĉuli smo da ste danas imali uspješan dan«, primijeti Salisbury kad je gost poĉeo jesti.
»Moglo bi se reći.« William je veselo poĉastio sve prisutne priĉom o današnjemu pohodu. »I tako
će Filipu nedostajati dva opsadna stroja«, završio je, »a plaćenici će mu gladovati, dok su naši siti.«
Salisbury protrlja ruke. »To će svakako biti od pomoći Arquesu. Vašim izviĊaĉima treba ĉestitati,
Marshale.«
»Dobro ih plaćam«, odvrati William. »Dok sam uĉio zanat, ukazali su mi na to da najveće izglede
ima ĉasnik s najboljim izviĊaĉima, koji najbrţe odgovara neprijatelju, ali je i najbolje opskrbljen.«
Salisbury se zahihoće u znak slaganja. »Vidio sam da vam stiţu teretna kola.«
William se naceri. »Ţena mi je poslala namirisane jastuke, svjeţu odjeću i slatkiše. Zna što je
vaţno.«
»Ţelio bih da je i moja Ela tako paţljiva«, reĉe Salisbury pomalo zavidno.
De Warennea nisu zanimale usporedbe domaćinstava, nego se više volio drţati glavne teme.
»Nadajmo se da prema kralju Filipu i bretonskomu derištu ne postupaju tako dobro«, progunĊao je. Uzeo
je vrĉ s vinom, opsovao vidjevši da je prazan i gurnuo ga prema slugi da ga napuni. Kad je mladić otišao,
na ulazu u šator pojavio se de Warenneov vratar u sjajnoj kockastoj odori, a za njim je ušao benediktinski
redovnik, prljav od putovanja. »Gospari«, naklonio se vratar, »brat Geoffrey donosi vijesti od kralja.«
De Warenne kimne, otpravi vratara i rukom pozove pridošlicu da priĊe. »Govorite«, pozvao ga je.
Benediktinac klekne. »Gospari, kralj je izvojevao veliku pobjedu. Javlja vam da je zarobio
kraljevića Arthura te Huga i Waltera de Lusignana.«
»Što?« William odrješito pokaţe redovniku da ustane, što on i uĉini.
»Da, kod Mirebeaua, gosparu, dok su opsjedali kraljicu Eleanoru.« William pozove slugu da
glasniku donese vina, a redovnik je zahvalno prihvatio ponuĊeno.
»Mislio sam da je kralj u Le Mansu«, namršti se de Warenne. »To nije ni blizu Mirebeaua.«
Benediktinac podigne pogled s pehara. »Sto dvadeset kilometara, ali kralj je s vojskom tu
razdaljinu prešao u dva dana... jer je jahao dan i noć.« Obrisao je usta rukavom redovniĉke halje.
Salisbury se doimao zbunjeno. »Što je kraljica Eleanora ondje radila?«
»Poĉnite od poĉetka«, reĉe William. »Što se dogodilo?«
Redovnik je ponovno otpio i pribrao se. »Kraljević Arthur otišao je kralju Filipu i prisegnuo mu na
odanost za Bretanju, Aquitaine, Anjou i Maine, a onda je, posudivši dvjesto vitezova kralja Filipa, otišao
zauzeti Aquitaine.«
Salisbury je opsovao, a tri grofa izmijenila su poglede.
»Kraljica Eleanora doznala je što Arthur namjerava, pa je otišla iz Fontevraulta i uputila se u
Aquitaine da protiv njega pobuni barune, ali kako znate, ovih je dana zdravlje ne sluţi, pa se zaustavila u
Mirebeauu da se odmori, no došli su kraljević Arthur i Lusignani, pa su je ondje opsjeli.«
»Sramota«, promrmlja William, ispunjen bijesom i zaštitniĉkim osjećajem, jer je ţenu od gotovo
osamdeset godina progonio i kinjio vlastiti unuk i njegovi zli saveznici Lusignani.
58
»Kraljica je poslala kralju glasnika i zatraţila pomoć, ali s malo nade, jer je John bio u Le Mansu.
Kraljević Arthur obećao je da će je pustiti ako mu preda Aquitaine. Kako bi dobila na vremenu,
pretvarala se da razmišlja o tome, ali je svojim ljudima rekla da će radije po krhotinama stakla puzati
cijelom pokrajinom Aquitaine, nego mu predati i centimetar toga podruĉja. Arthur i Lusignani zauzeli su
grad i dvorac, sve osim same unutrašnjosti, gdje se zabarikadirala.«
William od bijesa nije mogao sjediti, nego je skoĉio, otišao do ulaza u šator i gledao tabor. Znao je
što će uĉiniti Lusignanima, a i Arthura, ako mu njihovi vratovi ikad dopadnu šaka.
»Dobili su što su zasluţili«, nastavi redovnik. »Ĉim je kralj primio kraljiĉin poziv u pomoć, otišao
ju je zaštititi. Jurio je dan i noć, pa je u zoru stigao u Mirebeau. Kraljević Arthur i Lusignani nisu se
dospjeli ni snaći. U jednom trenutku najeli su se i spremali se za posljednji napad, a u drugom su se našli
pred uperenim maĉevima. Zarobljena su tri brata Lusignan, a i kraljević Arthur, zajedno s dvjesto
francuskih vitezova. Za kralja Filipa i Bretonce to je prava katastrofa.«
»Ha!« Salisbury snaţno i slavodobitno udari po stoliću. »Znao sam da u Johnu ima veliĉine. Znao
sam! To je podvig jednak svemu što bi uĉinio Richard. Sad će napokon svima prisjesti smijeh!«
Sluga je donio napunjeni vrĉ vina, pa su tri grofa, podignuvši pehare, nazdravili pobjedi, a
redovniku su dali pladanj s kopunom i kruhom.
William se uznemirio. Ono što se dogodilo Eleanori osjećao je kao loš okus u ustima. Bilo mu je
dvostruko drago da je Huberta Waltera uvjerio da ne podrţi Arthura kao kandidata za prijestolje. »Kad se
odmorite, moţda biste odnijeli još jednu poruku«, tiho se obratio benediktincu.
»Rado, gosparu«, odgovori redovnik izmeĊu zalogaja.
William se uhvati rukom za bradu. »Svećenik ima imunitet i moţe poći kamo ne bih poslao
glasnika. Molim vas da odete u francuski tabor, Ralphu od Exodouna. Mora znati da su mu braća u
zarobljeništvu.«
Redovnik se zakašljao.
»Oduţit ću vam se«, nastavi William, prije nego je njegov zaprepašteni sugovornik stigao odbiti.
»Ako smatrate da sami ne moţete prihvatiti novĉanu nagradu, rado ću udijeliti milostinju za vaš
samostan.«
Stjeran u kut, benediktinac je nevoljko pristao, a kad mu je William u ruku spustio tešku kesu sa
srebrom, lice mu se ponešto razvedrilo. »Uvijek plaćam dugove«, primijeti William, pa iako je redovnik
pomislio da se primjedba odnosi na srebro koje je dobio, njegov sugovornik u sebi je nišanio i na
Lusignanove.
59
11
Longueville, Normandija, travanj 1203.
Tata je kod kuće«, objavila je Mahelt. Sjedila je na klupi pokraj prozora s pogledom u dvorište
dvorca, pa je sjemenjem iz zdjelice koju je drţala u ruci hranila svoju miljenicu konopljarku, zatvorenu u
kavez.
Isabelle je s pisarom raspravljala o pismu u vezi s darom za katedralu u Glendaloughu, u Leinsteru,
a ĉuvši kćer, zašutjela je i otišla pogledati kroz prozor. Ono što je vidjela navelo ju je da izda oštre
zapovijedi sluškinjama, a onda je otrĉala dolje u dvoranu da pozdravi muţa.
William je u prostoriju ušao dugim koracima, kao da nastoji drţati korak s divom, ili kao da bjeţi
od njega. Uvijek je bio pun energije, ali Isabelle je vidjela da se dogodilo nešto vrlo loše. Obiĉno je bio
pun ţarke i kićene ţivotnosti, ali sada je gotovo mogla vidjeti kako mu se s površine tijela poput
izmaglice širi bijes, dok je prilazio stubištu, vrlo kratko pozdravivši pratitelje i vitezove ognjištare u
dvorani.
Preskoĉila je sluţbene rijeĉi dobrodošlice, mahnuvši rukom otpravila sluškinje i pošla za njim u
osobnu odaju. Uzela mu je ogrtaĉ, dala sluškinjama znak da se maknu s puta i rekla dadiljama da
preuzmu djecu. Mahelt je ocu oĉajniĉki htjela pokazati konopljarku, ali Isabelle je bila nepopustljiva
unatoĉ kćerinim suzama i zlovolji, pa ju je poslala van sa Sybillom D'Earley.
Na brzinu je sredila da donesu jelo: debele goveĊe odreske, kruh, zelenu salatu i kolaĉiće od
tikvica. Rekla je da donesu zdjelu vruće vode i ĉiste lanene ruĉnike, još mirisne od sunĉevoga svjetla koje
ih je izblijedilo dok su se vani vijorili i sušili.
»Koliko je loše?« upitala je, natoĉivši mu vino, kad su se vrata zatvorila za posljednjim slugom.
Prošao je prstima kroz kosu koja je još bila tamnosmeĊa na tjemenu i zatiljku, ali su se sjedine
bjelasale iznad ušiju i ĉela. Već je više puta promrmljao da nije imao sjedina sve dok se John nije popeo
na prijestolje, a u biti to je bilo toĉno. Uzeo je vino koje mu je pruţila, otpio i odloţio pehar, a onda je,
prišavši posudi s toplom vodom, oprao ruke i lice. »Još ne znam.«
»Je li ugroţen Longueville?«
Obrisao je ruke i lice. »Još nije, ali bude li nastojao, John će ga vjerojatno uspjeti izgubiti do
sredine ljeta.« Bacio je ruĉnik prema škrinji. »Naprosto je otišao i oslobodio braću Lusignan, a zbog toga
je izgubio podršku Williama de Rochesa.«
Isabelle se ugrizla za usnicu. Vijest nikako nije bila povoljna.
»Da nisam vidio svojim oĉima, ne bih povjerovao da sin kraljice Eleanore moţe biti tako glup. Od
njih je zatraţio samo obećanje da će otići u miru i više se neće buniti protiv njega.« Ponovno je uzeo
pehar s vinom, ispio ga u nekoliko ljutitih gutljaja, tresnuo njime o stol i ponovno ga napunio. »Njihov
pothvat bio je mrtav, ali John je ponovno priĉvrstio glavu na torzo. Pripadnik obitelji Lusignan odrţat će
rijeĉ kao što drolja odrţava zavjet ĉednosti. Svi su oni razbojnici i odmetnici. Kriste na kriţu!«
Isabelle ga je rijetko vidjela tako bijesnoga. Nevolje su obiĉno klizile s njega kao kiša s koţnate,
voskom premazane površine. »Što je s de Rochesom?« upitala je. Bio je to upravitelj Anjoua, vrlo
savjestan ĉovjek, koji se drţao naĉela. Iako je priznavao da Arthur ima neka prava i nešto udjela, uţasnuo
ga je mladićev napad na kraljicu Eleanoru u Mirebeauu, pa je predvodio Johnov pothvat spašavanja i
60
zarobljavanje Arthura i Lusignana koje je uslijedilo. »Što mu je John uĉinio?«
William uzme kolaĉić od tikvica. »De Roches mu je pomogao kod Mirebeaua pod uvjetom da ima
udjela u odluĉivanju što će dalje biti s Arthurom.«
»Da«, promrmlja Isabelle. »Znala sam to.«
»Pa, John mu odbija dopustiti da uopće vidi Arthura i ne ţeli s njim pregovarati oko nadziranja
pritvora. De Roches tvrdi da je Arthur zakoniti nasljednik Tourainea i Anjoua, a to je istina. Kaţe da bi
John trebao prihvatiti Arthurovu predaju, navesti ga da puţe pred njim, a onda ga pustiti.« Napravio je
pokret s kolaĉićem. »Pita koliko je zapravo teško obuzdati maloljetnoga mladića. Ali John je postao
tvrdoglav kao mazga koja se ne moţe olakšati, pa je Arthura premjestio u Rouensku kulu.«
»Jesi li ga vidio?«
»Da, prošli tjedan.« S gnušanjem je izvio usta. »To je traljavo, nemoguće derište, a tako je pun
ţuĉljivosti da me ĉudi što se dosad već nije raspuknuo. Da se tako ponaša koji naš sin, uhvatio bih ga za
uho i izdevetao preko baĉve.« Dobacio joj je pogled zaţaren od bijesa. »Zaprijetio je da će mi oduzeti
Pembroke ĉim postane kralj, ali odgovorio sam da bi mu, kako bi mene slomio, bila potrebna veća muda
od onih koje ima meĊu nogama, a ne volim krvave igrarije, pa mi ne bi bilo drago ni da pokuša.«
Isabelle odmahne glavom. »Moţda je sve to samo djeĉaĉko hvalisanje.«
Pojeo je kolaĉić i uzeo drugi. »Ako jest, onda se predugo hvalisao i otišao je predaleko. De Roches
navaljuje da bi bilo pravedno osloboditi mladića i s time se slaţem. Arthur se moţda ponaša kao mladi
vuk, ali ispod razmetanja i izvještaĉenosti samo je prestrašeno štene, s repom meĊu nogama. Mrzi Johna,
ali nije rijeĉ o tome. Mrţnja je dio anţuvinskoga nasljednoga prava.« Duboko je uzdahnuo i otresao
mrvice s tunike. »Da sam na Johnovu mjestu, zatoĉio bih ga u Britaniji. Derište ondje ne bi moglo uĉiniti
veliku štetu, a ljudi bi se brzo umorili od njega i njegova stava. Kako stvari stoje, Roches je izgubio
strpljenje s Johnom i odjahao da se pridruţi Filipu Francuskomu.«
Isabelle ga je zaprepašteno gledala. De Roches je dorastao svom prezimenu, jer bio je kao stijena,
pa si John nije mogao priuštiti da ostane bez njega.
»Dakle, sad smo u korist Francuza izgubili jednoga od najvjernijih saveznika, a kamo je on otišao,
i drugi će slijediti«, zakljuĉi William.
»Što da radimo?«
»Samo Bog zna«, odgovorio je ogorĉeno. »Molim se da se John barem malo urazumi, prije nego
bude prekasno. Lusignanove ne moţe staviti natrag u kavez, ali mogao bi iz kaveza pustiti Arthura...
makar samo u veći zatvor. Prije mjesec dana nadjaĉali smo i pobjeĊivali, a sad bismo mogli sve izgubiti.«
Pomno ga je motrila. »Hoćeš reći da bismo mogli izgubiti Longueville i posjede u Normandiji?«
Slegnuo je ramenima. »To bi se moglo dogoditi, ali ne kaţem da će tako i biti.«
Isabelli su niz kraljeţnicu prošli trnci. Nikad prije nije vidjela Williama u tako mraĉnomu
raspoloţenju. Ĉak i u najteţim vremenima pokazivao je oporu odluĉnost da uspije i uţivao je izazovu.
»Ali nešto svakako moţemo uĉiniti kako bismo sve to saĉuvali za budućnost?«
Ponovno napunivši pehar, sjeo je na jastucima obloţenu klupu pokraj vatre. »Pomoglo bi kad bi
John htio pregovarati s Francuzima, ali njega uvjeriti...« Duboko je uzdahnuo i odmahnuo glavom.
»U oba tabora imaš prijatelje i roĊake. Moraš pokušati.«
»I hoću, ljubavi, ali ako konja odvedeš do vode, to još ne znaĉi da ćeš ga navesti da pije. Smatrao
sam da je Richard teţak, ali on je barem bio izravan i nije zastranjivao. Ako je pio, napio bi se i pošao
dalje, a nije planirao kako će nekoga udariti meĊu noge u znak odmazde. Ah, Boţe, dosta je toga! Gdje su
djeca? Radije ću se rastresti u njihovu društvu, nego utonuti u vinsku tupost.«
U Rouenskoj kuli William de Braose nije se mogao utješiti ţenom i djecom umjesto vinom. Utroba
mu se uzburkala, a mjehur mu je bio pun, pa je nesigurno oteturao van da se pomokri i udahne svjeţi
zrak. Ostavio je kralja da neumorno pije s vitezovima iz svoga kućanstva i sudrugovima u piću, da se
kocka i obijesno se svaĊa. Bio je to ĉovjek koji ga je plaćao i kojega je upravo on postavio na prijestolje,
sveĉano prisegnuvši da je Richard na samrti izrazio ţelju da ga naslijedi John, pa mu je kralj stoga
dugovao sve što ima. De Braosea je ţena upozorila da bi zato trebao vrlo mnogo zatraţiti i to dok su
61
Johnove potrebe i zahvalnost još svjeţi kao mokro vapno za bijeljenje, jer što više budu imali, to će biti
moćniji.
Straţari su išli u ophodnju po grudobranima, a baklje su im već slabo gorjele i dimile su se. Jedna
od kula bila je poznata pod nazivom
Conanov skok jer je u mladosti kralj Henry, prvi pod tim imenom, s nje u bijesu gurnuo ĉovjeka u
smrt. De Braose je gledao povorku s bakljama, a onda je poţelio da to nije uĉinio, jer je zateturao i morao
se uhvatiti za zid. Poslije kratkoga vremena dovoljno se oporavio, pa je poĉeo prtljati po hlaĉama, našao
je ud i poĉeo mokriti uza zid. Mjehur mu je bio tako pun da mu je urin sipio, a sposobnost usklaĊivanja
pokreta tako mu je oslabila da je poprskao svilene izvezene cipele i krznom podstavljeni rub tunike.
Iz mraĉnoga ulaza u dvorište ušlo je dvoje ljudi. De Braose ih je oprezno motrio. Ĉak i tako
omamljen, bio je navikao prepoznati opasnost. Moć je imala svoju cijenu, pa je na putu do nje zadobio
mnoge neprijatelje i vrlo malo prijatelja. Došljaci su se kriomice kretali, no ipak je prepoznao dva
Johnova najamnika, plaćenika iz Poitevana, koji su slovili kao vitezovi, iako nisu bili dobrodošli meĊu
stalnim pripadnicima tabora. John ih je ipak zadrţao, jer bi sve uĉinili za nagradu. Andreu, višemu od
dvojice, dodijelili su svakodnevnu zadaću da Arthuru daje hranu i prazni njegovu noćnu posudu, otkad
mladića više nije nadzirao Hubert de Burgh, u Falaiseu, nego su ga premjestili u najdublju i najmraĉniju
ćeliju u Rouenskoj kuli.
De Braose je krajiĉkom oka motrio te ljude, koji su se doimali zaokupljeni svojim poslom. Krišom
su otišli do vrata, zveketavim srebrom potkupili vratara na duţnosti i šmugnuli u noć. De Braose je
završio s mokrenjem, pa je poravnao odjeću. Nije se sjećao da im je John dao kakvu potajnu zadaću, ali
kralj se drţao tako tajanstveno da ga je bilo teško proniknuti i razluĉiti mu mraĉne misli. Okrenuvši se, de
Braose se htio vratiti u dvoranu, ali nešto ga je navelo da zastane i otetura do ulaza u stubište koje je
vodilo dolje, prema ćelijama, odakle su plaćenici maloĉas izašli. Ondje je zastao, nesiguran na nogama,
osjećajući teţinu u ţelucu, a mjehur mu je bridio, jer je dugo bio pun. De Braoseu je nagon govorio da se
svega toga okani i ode, ali znatiţelja i osjećaj da nešto nije u redu natjerali su ga otklima preko dvorišta,
prema vratarevoj kućici. Vratar je na ţeravniku pekao jaja i slaninu, pa je ravnodušno podigao pogled.
Na miris hrane de Braoseu su se usta ispunila slinom, no osjetio je i muĉninu u ţelucu. »Daj mi
svoju svjetiljku«, progunĊao je.
Vratar mu je bez rijeĉi dao što je traţio, kao da je posve uobiĉajeno da visoki plemići tako što
zahtijevaju u sitne sate.
»Kamo su ta dvojica otišla?« upita de Braose.
»U javnu kuću u gradu, ili su barem tako rekli, gosparu. Ugovorili su sastanak s francuskom
droljom.«
»Ovdje ima dosta normanskih drolja, pa nam francuske ne trebaju.«
»Rekao sam im da ih prije jutra neću pustiti unutra i da riskiraju da ih uhvati ophodnja, ali takvi ne
slušaju. Za novĉić bi uza zid poševili i vlastitu majku.«
ProgunĊavši, de Braose se preko dvorišta nesigurno vrati do ulaza u stubište. Pretjerano oprezno
sišao je niz stube, jer se bojao da će se u cipelama s mekim potplatima poskliznuti i slomiti vrat. Disao je
kao da pili, a kosa na zatiljku najeţila mu se kao dlake u lovaĉkoga psa kad se suĉeli s divljim veprom.
U hladnim i vlaţnim prostorijama na dnu kule bile su ćelije. De Braose je mnogo puta zašao onamo
i bio je svjedok na kakve su sve naĉine tjerali zatvorenike da govore, pa je i on koristio te naĉine i znao je
za vrata u podu kroz koja se stizalo do brzoga toka Seine, prikladnoga mjesta da se ĉovjek riješi
svakovrsnoga smeća.
Došavši do ćelije nedaleko od prolaza, postavio je svjetiljku u udubljenje u zidu, pa je poslije
kraćega oklijevanja odmaknuo teški zasun i otvorio škripava vrata. Zapuhnuo ga je teški smrad,
mješavina smrdljive slame, izmeta, urina, ustajale vlage i... krvi.
Iako je oĉvrsnuo na zadah takvih rupa, morao je zatomiti nagon da povrati. Ĉuo je tiho stenjanje
kao da izdiše neka ţivotinja, šuštanje slame kao da se nešto pomaknulo te brzo tapkanje štakorskih nogu
i skviĉanje. Lijevom je rukom podigao svjetiljku, desnom izvukao maĉ i odvaţio se ući u ćeliju kraljevića
62
Arthura.
Mladić se sklupĉao na prljavoj slamarici, a koljena je podigao prema trbuhu. Hlaĉe, nekoć
ukrašene ţivim crvenim i plavim prugama bile su tako zaprljane i zamašćene da im je bilo teško odrediti
boju. Cvilio je i teško disao kroza zube koji su cvokotali. Andre i njegov prijatelj oĉito su se zabavljali
prije odlaska u grad, pa su ga prodrmali sebi za razonodu. Johna za to nije bilo briga, a i de Braoseu je
bilo svejedno. Iz momka je ionako trebalo izbiti uobraţenost i ratobornost. U tome nema ništa loše.
Pribliţio se i podigao svjetiljku da provjeri ozljede, oĉekujući da će Arthur podignuti glavu, ali to se nije
dogodilo.
A onda je de Braose vidio da je mladićevu ruku oblila krv i natopila mu tuniku.
»Sveta Majko Boţja«, prošaptao je, a na taj znak Arthur se okrenuo i poĉeo vrištati kao zec u
zamci. De Braose je zurio u iznakaţeno lice, nateĉene duplje pune crne smjese i zgrušane krvi, pa je sve
bilo nalik na crvenu masku ispruganu krvlju, a otvorena usta su vrištala. Više se nije mogao suzdrţati,
nego je povraćao i povraćao dok ga nisu poĉeli peći ţeludac i ţdrijelo. »Kriste, o Kriste na nebu!« ĉuo je
samoga sebe kako grakće.
»Molim...«, jecalo je stvorenje koje je tek nedavno bilo nespretni, divlji šesnaestogodišnji mladić, a
sad je postao stvar koja je puzala na rubu smrti, s licem trupla na raskriţju, koje su iskljuvale vrane.
»Molim...«
De Braose se nije sjećao kako se vratio u veliku dvoranu, ali nekako je uspio, jer iznenada je sebe
zatekao kako preko povišenoga podnoţja prilazi Johnu, koji je sjedio postrance, laktom se naslanjajući
na vinom umrljani stolnjak, a kraj njega je bio gotovo prazni vrĉ. Oĉi su mu sjale, zjenice su gotovo
posve prekrile ţutosmeĊe šarenice, a obrazi su mu se zarumenjeli. Jedan od njegovih mladih vitezova,
Johan Russell, nalik na sovu, pokušavao mu je nešto reći, ali bio je odviše pijan, pa je samo mumljao i
slinio.
Podigavši glavu, John je vidio da ga de Braose motri. »Fuj«, prokomentirao je, izvivši usta.
»Smrdiš na pišalinu i bljuvotinu. Odlazi. Idi se oĉistiti.«
De Braose je nekoliko puta progutao. Mislio je da je s povraćanjem gotovo, ali bio je vrlo blizu
toga da sluz iz ţeluca istrese Johnu u krilo. »Gospodaru, nešto morate vidjeti...«
John se hrapavo nasmije. »Ako nema plavu kosu i sise poput vimena, ne zanima me, ha, Russelle?«
»Siše... vimena...«, krkljao je vitez, a onda je poloţio glavu na stol i zatvorio oĉi.
De Braose je ponovno progutao, a onda se nagnuo prema Johnu, pa mu je u uho promrmljao strašnu
vijest. Na trenutak se izraz kraljeva lica nije promijenio, niti je nestao ciniĉni osmijeh, a onda je shvatio
što mu je rekao, pa mu je lice promijenilo boju. »Oslijepljen?« upitao je.
De Braose kimne i baci pogled na Russella. »Da, gospodaru, a Andre i Raimund od Poitoua otišli
su iz kule.«
Skoĉivši, John je gotovo izgubio ravnoteţu, ali kad su sluge pošli prema njemu, rukom im je
mahnuo da odu, kao da tjera muhe. Russell je pokušao ustati, no kralj ga je gurnuo natrag na sjedalo. »Idi
u krevet«, progundao je, »ili neka ti tu bude štenara, nije me briga. Otpravljam te. De Braose, doĊite sa
mnom.«
»Tko još zna za to?« upita John dok su nesigurno koraĉali kroz noć, pa niz opasne stube u pakao, a
obojica su hripavo izdisali alkoholna isparavanja.
»Nitko, gospodaru, koliko znam.« Progutao je da se ne podrigne. »Osjećao sam da nešto nije u
redu, pa sam otišao pogledati.« Unatoĉ beznadnosti nadao se da će, kad stignu onamo, mladić već biti
mrtav. Stalno mu se nametala slika zgrušane krvi u slijepim dupljama i krvlju oblivena lica.
John zastane pred vratima ćelije. Sve nade koje je de Braose gajio da će Arthur umrijeti raspršile su
se kad je ĉuo da iznutra još dopire neprestano visoko cviljenje. Kralj odmakne zasun i uĊe, a ĉizme su mu
tiho škripale na slami. Njegov je pratitelj okrenuo glavu i visoko podigao svjetiljku, pa je gledao kako se
svjetlo i sjene diţu na svjetlucavim zidovima. I on je poţelio biti slijep, da ne vidi.
Iako je bio pijan, John je gipko poput maĉke prešao ćeliju do hrpe crvene slame, gdje je leţao
njegov nećak, a onda je dugo šutio i gledao. »Kostiju mi svih bogova, zbog ovoga ću pobiti te kujine
63
sinove!« prosiktao je. De Braose je osjetio da je ĉuĉnuo i vidio je kako su se pomakle i zaplesale sjene na
zidovima pozelenjelima od sluzi, dok je John pregledavao Arthura koji se previjao i vrištao.
Njegov pratitelj se strese. »Što ćete uĉiniti?«
»Što mogu uĉiniti?« bezizraţajno odvrati kralj. »Ovakvoga ga ne mogu pokazati svijetu. Krivica
mi je već pred vratima.«
De Braose je ĉesto viĊao pobješnjeloga Johna. Jedanput ili dvaput bio je svjedok njegove ljute
zapjenjene jarosti, ali ovo je bilo nešto posve drugo, britko i oštro poput slomljena leda, a hladnoća je
pekla baš kao i led. John je posve vladao sobom, a de Braose ga takvoga još nije vidio, jer ĉinilo se da je
kralj došao do ruba i sprema se skoĉiti.
»Gospodaru?« Bio je jak ĉovjek, ali sad mu je glas drhtao kao u nekog sluge.
»Nema ga smisla odrţavati na ţivotu. Od ovoga se neće oporaviti.
I psu bih prekratio patnje, pa ću to uĉiniti i sa svojim nećakom.« Izvadivši iza pojasa mali noţ
kojim je te veĉeri ogulio jabuku, kralj je stao nogom Arthuru na vrat i prikovao ga za pod.
De Braose je okrenuo leda i ĉvrsto zatvorio oĉi, a ispod kapaka su mu iskakali krvavocrveni
svjedaci. Johnov postupak pratili su slabi zvukovi: stenjanje od napora, šikljanje i pljuskanje krvi te
šuštanje slame dok je Arthur udarao nogama u smrtnomu hropcu, a onda je nastala tišina u kojoj se ĉulo
samo kako dvojica ljudi vrlo teško dišu. De Braose je napola oĉekivao da i na svom vratu osjeti oštricu.
»Imamo još posla«, izjavi John istim glasom, nalik na zimski led. »Spustite svjetiljku i pomozite
mi.«
Njegov se pratitelj stresao kao da je i sam zadobio smrtni udarac, a zubi su mu cvokotali kao i
Arthurovi prije nego što mu je noţ prerezao vrat.
»Saberite se, ĉovjeĉe«, zareţi John. Izbjegao je da ga poprska Arthurova krv, ali de Braose je u
zraku još osjećao njezin slano-slatkasti miris. »Sudionik ste u tome i prijeti vam ista opasnost kao i
meni.«
»Ja... nisam ništa uĉinio.« Uţasnuto je zurio u Johna.
»A tko će vam vjerovati?« podrugljivo će kralj. »Ljudi znaju da ste mi pas ĉuvar. U svakomu kutu
dvorca govori se da bi William de Braose sve uĉinio da dobije na dar zemlju ili zlato. Ne moţete si, ništa
više od mene, priuštiti da se ovo objelodani. Ovako ili onako, do guše ste u tome. Kako bismo mi
isplivali, moj nećak mora potonuti bez traga. Razumijete li?« Pribliţio se, dišući vinska isparavanja
sugovorniku u lice. »Bez traga... Ako na danje svjedo izaĊe samo jedna rijeĉ, znat ću gdje treba traţiti, pa
za vas i vašu obitelj do vjeĉnosti više neće biti skrovišta.«
De Braose proguta i potvrdi glavom. Kad umre otići će u pakao, ali vjerojatno neće ni primijetiti
razliku, jer već je bio ondje.
64
12
Longueville, Normandija, ljeto 1203.
Isabelle protrlja tkaninu izmeĊu palca i kaţiprsta, provjeravajući kakvoću. Bio je to dobar
flamanski gabarden, istkan od engleske vune, a onda najboljim vrbovnikom obojan u tamnoplavo.
Trgovac tkaninom posebno je doputovao u Longueville da pokaţe robu, pa je gledao Isabellu pozorno
poput izvjeţbanoga psa koji ĉeka zapovijed.
Zaĉuvši djeĉje povike iz dvorišta, prišla je otvorenim prozorskim kapcima i pogledala van. Will,
Richard i šestogodišnji Gilbert kod stupa za vjeţbanje uĉili su udarce maĉem, pod nadzorom viteza iz
tabora. Tako brzo rastu, pomislila je Isabelle tuţno, ali ponosno. U trinaestoj godini Will je rastao brţe od
proljetne pšenice, pa iako mu je glas još bio djeĉji, ubrzo će se promijeniti. Bio je ţilav, snaţan i djeĉaĉki
ţivahan, a razvijali su mu se i mišići. Ĉinilo joj se da je tek nedavno bio novoroĊenĉe koje je njihala u
naruĉju, a sad se izmicao dodirima punima ljubavi, klonio se ţenskih odaja i kad god j'e mogao, traţio je
viteško društvo. Kamo god pošao, Richard ga je smjesta slijedio, jer je razlika meĊu njima iznosila samo
osamnaest mjeseci.
S njezinim sinovima vjeţbali su i drugi mladići, ukljuĉujući i dva mlaĊa de Braoseova sina. Gospa
Maude posjetila je Isabellu u Longuevilleu, dok su njihovi muţevi bili s kraljem. Iako je Isabelle nije
voljela, teško je mogla odbiti ţenu saveznika i jednoga od najmoćnijih ljudi u Johnovoj sviti. William de
Braose tako se visoko uzdigao u kraljevoj naklonosti da se vinuo poput sokola koji leti nad obiĉnim
jarebicama u travi. Dopala su mu skrbništva, nadarbine i dvorci i to u obilnim koliĉinama, ali unatoĉ
uspjehu svoga muţa ĉinilo se da se gospa Maude neugodno osjeća. Obiĉno je bila naprasita i
samosvjesna, ali sad je stekla ţivĉanu naviku da stalno trlja ruke kao da ih pere. Isabelle se pitala je li
njezina gošća poĉela pokazivati znakove napetosti, jer je morala stalno odrţavati takvu uzvišenost.
Vrativši se svicima tkanine, Isabelle izvijesti trgovca da će uzeti plavu vunu.
Maude de Braose, koja je pregledavala smotak lanene tkanine, podrugljivo otpuhne. »Pomislila bih
da imate previše posla pakirajući se za povlaĉenje, gospo Marshal, da biste gubili vrijeme i cijeloj toj
prtljazi dodavali još i tkaninu.«
»Djeca moraju biti odjevena, gospo, a flamanski gabarden ovdje je jeftiniji nego u Engleskoj.
Mislim da ćete uvidjeti da sam spremna na sve.«
»Tako sam i ja razmišljala u vrijeme kad sam bila naivna poput vas«, oporo primijeti gospa Maude.
Isabelle se ukoĉi. »Ne miješajte uljudnost i dobru narav s naivnošću«, odvratila je. »Poznajem
svijet.«
»Zbilja?« Maude prijezirno odmahne glavom i dobaci joj jedan od svojih ţutih osmijeha lišenih
veselosti. »Kao i ja, imate lijepe, jake sinove kojima se moţete ponositi. Stariji su već na pragu
muškosti... da, vidjela sam kako ih gledate. Znam što vam je na umu. Još dvije godine i najstariji će
postati štitonoša, jurit će za djevojkama, spavati s njima bude li imao prilike, ići će u rat dok njegova
braća i sestre budu mališani u kolijevkama, ili dok još budu u utrobi.«
Isabelle se zacrveni, a morala se suzdrţati da ne stavi ruku na trbuh, no bilo bi to smiješno, jer je
prošli tjedan imala mjeseĉnicu i znala je da nije trudna, iako joj je William u nekoliko navrata došao s
bojišta ozlijeĊen i razoĉaran, pa mu je bila potrebna tjelesna utjeha. »Da«, odgovorila je tiho. »Ponosim
65
se sinovima i to s pravom.«
Oštar se izraz lica njezine gošće razblaţio. »Vrhunac su vaših postignuća, kao što su nama i naši
sinovi. Sve majke vole sinove, iako se pitam o kraljici Eleanori, što li ovih dana misli o Johnu. Jamaĉno
joj je priuštio veliko razoĉaranje.« Ponovno je opipala tkaninu. »Imate li što bolje?« mrzovoljno je
upitala trgovca. »Ova je nalik na tkaninu za seljaĉki mrtvaĉki pokrov.«
Crvenih ušiju, trgovac prokopa po robi, a Maude okrene leda Isabelli. »Ne ţelim izgubiti svoje
djeĉake. Dobro pazim na njih, a i vi biste trebali paziti na svoje.«
Isabelle se dosad osjećala sigurno, ali sada njome prostruji strah. »Voljela bih da neuvijeno
govorite, gospo.«
Maude odmahne glavom. »Ništa neću reći. Bog sve vidi. Prije ili poslije izvagat će nas na vagi, a
djela nekih ljudi osudit će ih na pakao.« Grubo je mahnula trgovcu. »Uzet ću dva lakta one grimizne
tkanine ondje. Bit će dobra za moga muţa... Bog mu smirio kratkovidnu, glupu dušu.«
Maude je ostala na ruĉku za vrijeme glavnoga jela, ali nije htjela ĉekati ušećereno voće i slatkiše u
obliku cvijeća, nego je odluĉno izjavila da se mora zaputiti u Dieppe i pripremiti se za plovidbu kući. Kad
ju je iz dvorca ispratila do ceste, Isabelle je s olakšanjem uzdahnula, ali morile su je zle slutnje. Pokušala
je odagnati nelagodnost, pa se s djecom igrala skrivaĉa, sva se unoseći u strku, ali kad je igra završila i
kad se više nije zadihano smijala, a djeca su se posvetila drugim zabavama, zebnja se vratila.
U svjetlarnik je pozvala svoga kapelana, oca Waltera, a kad je došao i naklonio se, povela ga je do
klupe postavljene u udubljenje prozora i ponudila mu da sjedne. »Gospa de Braose danas se vrlo ĉudno
ponašala.« Prenijela mu je što je rekla Maude.
Otac Walter povlaĉio je ušnu resicu, a meĊu duboko usaĊenim smeĊim oĉima pojavile su se bore
kada se zabrinuto namrštio, paţljivo izbjegavajući njezin pogled.
»Nemojte se i vi pretvoriti u školjku«, zaprijetila je.
Doimao se uvrijeĊeno. »Gospo, nadam se da me poznajete i da mi dosad već dovoljno vjerujete, pa
znate da ne bih tako postupio. Ĉuo sam glasine o kraljeviću Arthuru, ali to je samo nagaĊanje i moţda
nema ništa s ponašanjem gospe Maude.«
Isabelle ga je rjeĉito motrila. »Kad god se spomene Arthurovo ime, slijede neprilike. Je li ga John
oslobodio? Moj muţ kaţe da bi to trebao uĉiniti.«
Otac Walter na te se rijeĉi još više namrštio, odmahnuvši glavom.
»Gospo, bojim se da ga nije oslobodio. Kraljević je...«, prekriţio je ruke i spustio pogled preko
njih, na vrhove ĉizama, »... nestao.« »Kako to mislite nestao?«
Ĉinilo se da je svećeniku neugodno. »Otkako je ušao u Rouensku kulu, o njemu se više ništa nije
ĉulo. Kralj Filip nekoliko je puta zatraţio da ga vidi, a i kraljevićevi vazali, ali nije bilo koristi.
»Vjerujete li da je mrtav?« Isabelle poţeli da nije ni zapoĉela taj razgovor.
Odmahnuo je glavom. »Ne znam što da vjerujem, gospo.«
Sjetila se Maudeine uznemirenosti i dvosmislenih komentara koji su mogli znaĉiti mnogo ili ništa.
Sveta Marijo! Što ako je Arthur mrtav, ubijen? William de Braose je na takvu poloţaju da bi znao, jer
uvijek je uz Johna, a bio je i visoki ĉinovnik u Rouenskoj kuli. Kad je bacila pogled prema svojim
sinovima koji su se zadubili u igru piljaka, sledila joj se krv u ţilama.
Otac Walter nagnuo se naprijed i obuhvatio njezine ruke svojima, u molitvenu stavu. »Smirite se,
gospo«, rekao je. »To je samo govorkanje. Kad doĊe vrijeme, istina će izaći na vidjelo, a Bog sve vidi.«
»Tako je.« Trudila se osjetiti utjehu tih rijeĉi, ali nisu joj baš jako ublaţile hladnoću u duši. »Bog
sve vidi.« Zatvorila je usta prije nego što je odgovor završila svetogrdnom primjedbom: Ali ništa ne
poduzima.
66
13
Canterbury, Boţić 1203.
Pijuckajući zaslaĊeno, zaĉinjeno vino i grickajući prţene bademe, Isabelle je sjedila za stolićem i
gledala kako plesaĉi izvode korake i okreću se po taktu prigodne pjesme. Predvodila ih je mlada kraljica
ĉija je haljina svjetlucala od dragoga kamenja, a u kosu je uplela srebrnu vrpcu. U petnaestoj godini imala
je ţenske obline, ali još je bila vitka kao košuta. John ju je gledao suzivši oĉi od poţude, a njoj je oĉito
bilo neugodno što je tako motri.
»Znam kako se osjeća«, primijeti Ida od Norfolka. »Nekoć sam bila u istom poloţaju kao i ona,
vrlo mlada, plesala sam u krasnoj haljini, a kralj me htio pojesti oĉima i ništa drugo nije ţelio nego da mi
skine haljinu.«
»Jesi li se bojala kao i ona?«
»Naravno da jesam, ali mi je istodobno laskalo da mi kralj posvećuje takvu pozornost.«
»Ona se ne doima kao da joj to posebno laska«, promrmlja Isabelle.
Ida slegne ramenima. »Kraljica je«, odgovorila je pragmatiĉno. »Ima vlastite odaje i u nekim
granicama moţe raditi što hoće. Poklanja joj drago kamenje i haljine i voli je pokazivati u javnosti. Kad
mu rodi nekoliko nasljednika i kćer, pustit će je na miru.« Poloţila je ruku na
Isabellin rukav. »Ne mršti se na mene. Naravno da suosjećam s jadnicom. Ne bih se s njom
mijenjala ni za svu svilu u Damasku. Samo kaţem da uvijek postoji neka naknada. I ona će imati moć kad
jednoga dana bude dovoljno odrasla da to shvati.«
Isabelle nije odgovorila. S njezina stanovišta, ništa joj ne bi nadoknadilo ĉinjenicu da je prepuštena
na milost i nemilost ĉovjeku poput Johna. Ţeludac joj se preokretao od pomisli da s petnaest godina leţi
ispruţena pred njim u braĉnome krevetu.
Ida je premjestila pozornost s mlade kraljice na svoga muţa koji je ţivo razgovarao s Williamom i
Baldwinom de Béthuneom. »Pogledaj ih«, rekla je s ljubavlju. »Ogovaraju kao babe.«
Isabelle je pratila njezin pogled, pa se i ona nasmiješila vidjevši tu skupinu. William je bio u posve
lagodnu raspoloţenju, drţao se neusiljeno, a ramena su mu bila opuštena. Roger od Norfolka opisivao je
slike u zraku, a William je potvrĊivao glavom i smijao se. Bilo ga je lijepo vidjeti, već i stoga što se u
posljednje vrijeme malo smijao, jer se Normandija našla u oĉajnu poloţaju. Poĉetkom prosinca kralj se
vratio u Englesku, ostavljajući za sobom potpunu zbrku. Francuzi su osvojili Vaudreuil i Radepont,
opsjedali su Gaillard i prijetili Rouenu. Longueville i Williamovi normanski posjedi zasad su bili sigurni,
ali postavljalo se pitanje kako dugo će biti tako. Kralj Filip već je obećao da će, kad Williamovi dvorci
padnu, jednog od njih dobiti grof od Boulogne. John se zatekao da će se u proljeće time pozabaviti, a
Englesku je posjetio uglavnom da skupi sredstva kako bi Filipa istjerao iz Normandije.
»Vidim da su i tvoja najstarija djeca na dvoru«, reĉe Ida nemarno.
Ĉinilo se da je to primijetila u nevezanu razgovoru, ali Isabelle je znala da je pogled na muţeve koji
su ţivo raspravljali njezinu sugovornicu naveo da spomene djecu. Takvi skupovi uvijek su pruţali priliku
da se istraţe moguće pogodbe i savezništva u budućim brakovima. Will i Richard bili su meĊu plesaĉima,
kao i njihova sestra. Isabellu je zabavljalo kad je primijetila da Mahelt znalaĉkim ţenskim okom
procjenjuje haljine dvorskih dama. »Dovoljno su stari da sudjeluju, a da se ne osramote«, odgovorila je i
67
okrenula se da pozdravi Baldwinovu ţenu Hawisu, groficu od Aumalea, koja je nekoć bila ljepotica, ali
su vrijeme i nezadovoljstvo u njezine crte urezali duboke bore, pa nije preostalo mnogo njeţnosti. Kad joj
se ljepota u potpunosti rascvjetala, kratko vrijeme je provela u Johnovu krevetu. Otada je prelazila iz
jednoga braka u drugi, pa je sad već postala uvenuli i sasušeni cvijet, a posjedi su joj bili daleko vredniji
od nje same. Ĉinilo se da u njezinoj vezi s Baldwinom nema nikakva sjaja, a tijekom prve godine njihova
zajedniĉkoga ţivota rodila im se kći.
Isabelle i Ida s njom su izmijenile uobiĉajene uljudnosti. Hawise od Aumalea smiješila se i kimala,
ali bez prave povezanosti s bilo kojom od njih.
»Vidim da vam je ovdje sin«, primijeti Ida. »Hoće li ostati s vama i s Baldwinom ?«
Hawise odmahne glavom. »Na Novu godinu vraća se u Poitou«, odgovorila je bezizraţajno, »na
imanje svoga oca.«
»Ah«, reĉe Ida sućutno. I njezin prvoroĊeni sin, iz veze s kraljem Henryjem, odrastao je u
kraljevskomu kućanstvu, a ne s njom u Framlinghamu. »Nedostajat će vam. Meni William strašno
nedostaje.«
»Bolje mu je da ostane gdje je«, odgovori Hawise slabim glasom.
Ida je bespomoćno pogledala Isabellu, koja je krišom odmahnula glavom. Iako nitko o tome nije
govorio, bilo je opće poznato da Hawisin sin nije dijete njezina drugoga muţa, Williama de Forza, nego
kukaviĉje jaje koje je u gnijezdo podmetnuo John, prije nego ju je prodao u brak. Isabelle pogleda
djeĉaka, roĊenoga iste godine kao i Mahelt. Doista je bio nalik na Johna, a ĉinilo se da posjeduje i neke
njegove znaĉajke. Ranije ga je vidjela kako sluškinju povlaĉi za pletenicu tako jako da je uzviknula...
iako je takav postupak moţda prouzroĉila ljutnja, ili nezadovoljstvo, a ne okrutni hir. Isabelle se zasad
suzdrţala od osude. »A vaša kći?« upitala je, uljudno i diplomatski promijenivši temu. »Kako je Alais?«
Hawise kratko slegne ramenima. »Dosta dobro, gospo«, odgovorila je. »Premlada je da bi došla na
dvor i to mi je drago. Ovdje je odviše opasno, jer ima previše grabeţljivaca.«
»Pravo kaţete«, sloţi se Isabelle. »No moţda ćete nas vi i Baldwin posjetiti u Cavershamu.
Obećajem da ćete ondje biti sigurni, a doĉekat ćemo vas toplom dobrodošlicom.«
»Vrlo ste ljubazni, gospo.« Ĉinilo se da će Hawise zaplakati. Naglo se oprostila od njih i poţurila
prema zahodu.
»Sirota ţena.« Idine blage oĉi boje lješnjaka ispunila je sućut. »Da nema Boţje milosti i dobrih
muţeva, tako bi prošle sve ţene.«
»A njezin Baldwin nije dobar muţ?« Isabelle baci pogled na tri muškarca. Baldwin je tapšao
Williama po leĊima i oĉito je upravo rekao nešto vrlo duhovito, jer su se odsrca smijali, a Roger od
Norfolka presavio se od smijeha. Jamaĉno je šala bila vrlo prosta, pa će o tome poslije pitati Williama.
Ida tiho uzdahne. »Znam da su tvoj muţ i Aumale još od mladosti bliski prijatelji i da će, kad doĊe
vrijeme, vaš najstariji sin vjerojatno oţeniti njegovu kćer. Dakako, Baldwin je dobar ĉovjek, ali takav je
meĊu drugim vitezovima, a to ga nuţno ne ĉini uzornim muţem.«
Isabelle podigne obrve. Ida od Norfoka nije bila umna, ali je dobro razumjela ljude, a zahvaljući
svojim vezama na dvoru ĉesto je sudjelovala u traĉevima i ogovaranjima, no nije uokolo širila sve što je
ĉula, jer je bila odviše pametna i sućutna, iako joj je ono što je znala utjecalo na prosuĊivanje, pa bi
ponekad nešto napadno nagovijestila.
»Sveta Djevica zna«, reĉe Ida, »da ponekad svog Rogera poţelim posjesti na baĉvu punu katrana i
pod njim zapaliti vatru, ali kad uveĉer poĊemo na poĉinak, obiĉno odlazimo u istu sobu i razgovaramo o
onome što nam se dogodilo tijekom dana. S poteškoćama se suĉeljavamo zajedno, a on cijeni moje
društvo, kao što i ja uţivam u njegovome. Po svemu što vidim, znam da je vjerojatno tako izmeĊu tebe i
Williama, ali Baldwin i Hawise...« Brzo je slegnula ramenima. »U njihovu ognjištu vatra se ugasila, pa ih
ţalim. Nadam se da će mojoj djeci brakovi koje budu sklopili zagrijati srca.«
»Na to kaţem amen.« Isabelle se okrene, jer je do nje doskakutala Mahelt, oĉiju sjajnih poput
zvijezda, a crvenkastosmeĊa kosa prosula joj se iz plavih vrpci. Uljudno se naklonila Idi prignuvši
koljeno, a onda je majku povukla za rukav.
68
»Mama, doĊi plesati«, zamolila je. Smijući se, Isabelle joj je dopustila da je povuĉe do kruga ţena
koje su se okretale u plesu.
»I ti«, obratila se Idi, a nju nije trebalo nagovarati, pa je uhvatila Mahelt za slobodnu ruku i
pridruţila im se.
Isabelle je s kćeri otplesala nekoliko plesova, ali onda se ritam promijenio i poĉela je glazba za ples
muškaraca i ţena, u dva kruga koji su se isprepletali. Mahelt je uzbuĊeno zaplesala s Hughom Bigodom,
Idinim najstarijim sinom, vrlo zgodnim devetnaestogodišnjim mladićem. Lice joj je sjalo kad mu je
dopustila da s njom othuji kroz lanac plesaĉa i natrag. Isabelle i Ida pogledale su se bez komentara, ali su
se nasmiješile.
Isabellu je zgrabio William de Braose, pa ju je obavio zadah njegova vinom natopljena daha.
Bogatu svilenu tuniku umrljale su mu kapljice umaka i ljepljive mrvice marcipana, koji mu se nakupio i
u bradi. Teško je disao, a oĉi su mu bile krvave. Na dvoru je ĉesto traţio Williamovo društvo, nazivao ga
je »prijateljem« i »susjedom« i pritom ga tako zdušno tapšao po leĊima da mu je lopatice gotovo zabio u
prsnu kost. Htio je da podijele i vrĉeve, ali William je to nastojao odbiti, a Isabelli je nasamo rekao da
ĉovjek, kako bi sluţio Johnu, mora biti ili posve glup, ili svojim umom vladati kao tek naoštrenim
maĉem, a ovo drugo je svakako bolje. Oštroumnost nije bilo preporuĉljivo omamiti vinom.
Isabelle se prisilila da de Braosea uhvati za ruku, a poslije okreta prešla je drugom plesaĉu. De
Braose je smrdio po ustajalu znoju kao da se odavno nije okupao, a pogled mu je bio sjajan i prazan kao
crno staklo. S olakšanjem ga se riješila kako je ples napredovao, no uvidjela je da je iz tave pala u vatru,
jer ju je za ruku uhvatio John.
»Već dugo nismo plesali, grofice«, uljudno je primijetio. »Koliko se sjećam, bili ste nevjesta, još
rumena od uţitaka braĉne postelje.«
»Doista imate dobro pamćenje, gospodaru«, odgovorila je smjerno, kao da joj se na zvuk njegova
glasa nisu najeţile dlake na zatiljku. U ono vrijeme plesao je lako kao maĉak, a iako se dosad udebljao
nije nimalo izgubio okretnost, kao ni prijeteću seksualnu karizmu. Znala je da vrlo uţiva dovoditi
plemićke ţene u neugodnost, a ponekad je tu bilo i više od neugodnosti. Nekolicina plemića kupila je
kraljevsku naklonost tako što su u Johnov krevet slali ţene, a i kćeri djevice. Isabelle nije vjerovala da bi
se u ovom trenutku usudio nešto zapoĉeti s njom, ali ipak je bila oprezna, a kako je znala da voli nevinu
put, dobro je pazila i na Mahelt.
»Da, a sjećanje mi daleko doseţe«, rekao je, pokazujući zube u vuĉjem osmijehu. »Vrijeme brzo
prolazi, zar ne? Vaš najstariji sin bio je samo mogućnost u utrobi kad smo zadnji put plesali, a sad je
gotovo muškarac, kao i njegov brat. Imate vrlo lijepe sinove, gospo.« Dok je de Braose jedva zapazio da
je plesao s Isabellom, John ju je pomno motrio, ispitujući njezine reakcije i odgovore iz dubine njezina
bića. Suspregnula je poriv da paniĉno pogleda djecu i prisilila se da se samo nasmiješi.
»Hvala, gospodaru, ponosim se njima«, promrmljala je, »kao i moj muţ.«
»Siguran sam u to«, potvrdi John svilenkastim glasom. »Nadam se da će jednoga dana i sinovi koje
budem imao sa svojom ţenom biti tako krepki.« Naklonio se i pošao dalje.
Sve je to uljudno izgovorio, pa nije mogla pronaći mane u njegovu ponašanju, no ipak se
uznemirila, kao da joj je prešao rukama po tijelu, ili je poljubio u usta, koristeći se jezikom.
Dok je te noći leţala uz Williama, u njihovu boravištu, pokušavala je razaznati smisao svih
nepovezanih ulomaka informacija koje je skupila na dvoru. Nekako se osjećala kao da, s povezom na
oĉima, rukama pipka po smeću, nadajući se da će napipati zlatni prsten, no znala je da će vjerojatno
pronaći izmet.
Kroz otvor u zastoru oko kreveta pogledala je sinove koji su, sklupĉavši se kao štenad, spavali na
pomoćnom krevetu okruţenom uţadima. Mahelt i sestre su, s dadiljama i Isabellinim sluškinjama,
poĉivale u malomu predsoblju, dok su Williamovi pratitelji noćivali na slamaricama pokraj vrata. Djeĉja
neduţnost! Poţeljela je djecu uzeti u naruĉje i zaštititi ih od svih nedaća koje će im donijeti ţivot, no
znala je da će, dok budu rasli, morati uĉiniti upravo suprotno i dopustiti im da odu. Odjednom su je
zapekle oĉi, pa je šmrcnula, na rubu suza.
69
William se pokraj nje okrene i obujmi je rukom oko pasa. »Što je?«
»Ništa.« Samoprijekorno je stresla glavom. »Vrlo brzo rastu, to je sve. Na dvoru sam vidjela mrak,
pa ih ţelim zaštititi od svega toga, ali znam da ne mogu. Zapravo, što više nauĉe, bolje će se sami zaštititi,
ali ne ţelim da pritom izgube ţivotnu radost.«
»Neće.« William je poljubi u vrat. »Jesam li je ja izgubio, ili ti? Ĉovjek moţe biti svega svjestan, a
ipak oĉuvati svoje biće.«
Rukom je obrisala lice. »Ĉega sve moţe biti svjestan? Veĉeras sam vidjela Williama de Braosea.«
Njezin muţ je šutio, ali nagnuo se preko nje da ugasi svijeću i navuĉe zastore oko kreveta. Bila bi
voljela da mu je mogla vidjeti izraz lica, ali znala je da je svijeće vjerojatno ugasio upravo zato da ga ne
bi vidjela.
»Kraljevića Arthura nema već šest mjeseci, a John nije rekao ni rijeĉi o tome gdje bi mogao biti.
Mrtav je, zar ne?«
Osjetila je da je slegnuo ramenima. »Mislim da jest«, odgovorio je bezizraţajno, »jer bi ga inaĉe
John dosad pokazao.«
Isabelle mu je poloţila ruku na ravni trbuh, pa se igrala s prugom dlaka koje su mu se protezale od
pupka do prepona. »Ako je mrtav i ako se to dogodilo u Rouenskoj kuli...«
»Nema smisla nagaĊati. Što god je bilo, sad je to prošlost. Ne moţeš je promijeniti.«
»Ne mogu, ali ĉinjenica da je nestao promijenit će nam budućnost, je li? Već je mijenja. Francuzi
imaju izgovor koji su traţili da pregaze Johnova podruĉja.«
»Dokle god opstanu Gaillard i Arques, imamo uporišta i moţemo pregovarati s Filipom.«
Blago je povlaĉila oštre kovrĉe i poĉela brţe disati. »Kad kaţeš mi, misliš li općenito, na sve, ili
samo na nas?«
Dugo je šutio. Osjetila mu je ruku na svojoj nadlaktici, a onda na dojci. Dlan i prsti otvrdnuli su mu
od mahanja maĉem i drţanja uzda i drške štita, ali bili su beskrajno njeţni. »Upravo tu je dvojba«,
promrmljao je. »Što moţemo uĉiniti? Veĉeras smo plesali s Johnom, ali ţelimo li saĉuvati sve svoje
normanske posjede, morat ćemo plesati i s kraljem Filipom.«
»I biti vrlo oprezni.«
»Slaţem se«, odgovorio je. »Zaista moramo biti vrlo oprezni. John bi još mogao prevladati i vratiti
što je izgubio. Ali doĊe li do velikih nevolja, radije bih se pogaĊao s kraljem Filipom, nego izgubio
Longueville, Orbec i Bienfait.«
»Moţemo mnogo izgubiti i na ovoj strani Uskoga mora«, upozorila ga je.
»O da, bit će to lijepa predstava odrţavanja ravnoteţe, a prihvatit ćemo se toga samo ako ne bude
drugoga izlaza.«
»Tako je«, sloţila se sumnjiĉavo.
»Vjeruješ li mi da ću uspjeti odrţati ravnoteţu?«
»Vjerujem, ali staza još nikada nije bila tako uska, pa neću gledati dolje.«
»Nećemo pasti.« Vodio joj je ruku naniţe i poljubio je, a Isabelle se izgubila u uţitku voĊenja
ljubavi, jer je u tom trenutku bilo lakše osjećati nego razmišljati.
70
14
Caversham, Berkshire, oţujak 1204.
Isabelle je ponovno bila trudna, a izrazito je pobolijevala. Ĉak joj ni ruţiĉasta haljina nije mogla
vratiti boju u obraze. Izvorska voda zaslaĊena medom i Ċumbirom ublaţila je najveći nalet muĉnine, ali
još je bila bezvoljna, pospana i bolesna.
Ida od Norfolka iskazivala joj je istinsku sućut. »Znam kako je to«, rekla je. »Sad sam prestara da
ostanem trudna, hvala svecima. Već godinama nemam mjeseĉnicu.«
Isabelle napravi grimasu. Njezine godine za raĊanje još nikako nisu prošle, osim ako William u
tome ne zakaţe, no kako su stvari stajale u njihovoj spavaćoj sobi, bilo je to malo vjerojatno. Nije htjela
ni razmišljati o tome da rodi šesnaestom potomaka, kao Maude de Braose, ali ova nova trudnoća znaĉila
je da je već na pola puta do toga broja. Navodno su postojali napici koje je ţena mogla popiti da izbjegne
zaĉeće, a mogli su primijeniti i razne naĉine spreĉavanja trudnoće, no bili su nepouzdani, a svi su nosili i
teret grijeha. »Kad će se dijete roditi?«
»U jesen«, promrmljala je, stavljajući ruku na trbuh.
»Ah«, prokomentira Ida sa znalaĉkim osmijehom. »Muškarci se tijekom cijeloga godišnjega doba
bore u vojnomu pohodu, a onda se vrate kući i prave djecu.« Bacila je pogled na muţa koji je ţivo
razgovarao s Williamom. U Cavershamu se zaustavio oruţar, koji je nudio oštrice maĉeva iz Colognea,
pa su se William, Roger i vitezovi iz tabora udubili u odabir, uvelike raspravljajući i komentirajući, a to
su ĉinili i njihovi sinovi. Will i Richard zadobili su gladne, ĉeznutljive izraze, a Hugh je isprobavao
oštrice vještinom dobro izvjeţbana mladića. Ida se nasmije i odmahne glavom. »Ne bih pomislila da
komad ţeljeza koji je ĉekićem izravnao kovaĉ moţe toliko muškaraca tako dugo zadrţati u ropstvu. Još
će odjuriti na megdan da vjeţbaju i prave se vaţni.«
»S tim oštricama neće«, pokaţe Isabelle, »jer im treba staviti drške.«
»Neće, ali samo poĉekaj. Poslat će po škrinje s oruţjem, pa će ponovno proţivljavati dane kad su
kao mladi vitezovi putovali po turnirima.«
Pokazalo se da je imala pravo, pa su ubrzo poĉeli zdušno vjeţbati s oruţjem na tratini koja se
protezala izmeĊu dvorca i rijeke. Ţene su odjenule krznom podstavljene ogrtaĉe, naoruţale se vrućim,
zaĉinjenim vinom, pa su otišle gledati. Roger i William trebali su za tri dana otići na dvor, u Kenilworth.
Za vrijeme ovoga dopusta Mahelt se zaruĉila s Hughom, nasljednikom Norfolka. Obred, koji je vodio
Williamov kapelan Nicholas, bio je dirljiv i dostojanstven. Iako je to zapravo bio poslovni potez,
uĉvrstilo ga je istinsko prijateljstvo, kao i potreba za savezništvom. Mahelt je bila opijena Hughom. U
devetnaestoj godini, gotovo odrastao, mladić je bio manje zaljubljen u svoju ţenu, ali vrijeme će to
vjerojatno ispraviti.
»Ĉujem da ste upriliĉili još jedne zaruke«, promrmlja Ida kao usput, pijuckajući vino i milujući
vjeveriĉje krzno na svom ogrtaĉu. »Nasljednik vam se zaruĉio s kćerkom Baldwina de Béthunea.«
Isabelle je gledala kako Will, vjeţbajući, odbija Richardov napad. »To smo odavno ugovorili«,
rekla je, »ali kralj je sad dao pristanak, pa smo sastavili ugovor.«
»Nije spominjao svoje interese u tome?« upita Ida znatiţeljno. »Svoje interese?«
»Moraš znati da se govorka da je Hawisin sin ujedno i njegov.« »Kakve to veze ima sa zarukama
71
Willa i Alias?« Ida slegne ramenima. »Vjerojatno nikakve, kad je dao pristanak.
O Johnu moţeš reći što hoćeš, ali uvijek se brine za svoju kopilad. Samo sam se pitala je li imao
primjedbi što će mu sin izgubiti dio nasljedstva koji će ući u sestrin miraz.«
»Koliko znam nije«, odgovori Isabelle, »ali teško da bi mogao izjaviti da se brine za djeĉakove
interese, jer sin bi mu izgubio imanje obitelji de Forz. Smatra se da mu je de Forz otac.« »Vrijedi otvoriti
oĉi... za svaki sluĉaj.«
»To ću i uĉiniti«, odvrati Isabelle zamišljeno, a sad je s više poštovanja gledala Idu od Norfolka,
koja je bila nalik na zadovoljnu maĉku ĉije su šape meke, ali samo zato što je uvukla pandţe. Ida joj
dotakne rukav. »Stiţe glasnik.«
Isabelle se okrenula i gledala kako pridošlica ţuri prema njima, prelazeći trijem. Nedavno je
sjahao, jer se kretao ukoĉeno na krivim nogama, a plašt i ĉizme uvelike mu je poprskalo blato.
Poklonio se ţenama, ali nije se zaustavio pokraj njih, nego je poţurio do vitezova i potraţio
Williama i Rogera, koji su se smijali vjeţbajući udarce poput dvojice štitonoša. Glasnik se poklonio, a
ono što je rekao kad se uspravio, uĉinilo je da se Williamu lice stegne u neprobojnu masku, koju je
Isabelle poznavala i bojala je se.
»Neprilike«, prokomentira Ida i pode prema muškarcima, a Isabelle ju je slijedila, osjetivši slabost.
»Kralj Filip osvojio je dvorac Gaillard«, izvijestio ih je William, s nevjericom i razoĉaranjem
odmahujući glavom. »Zovu me da smjesta doĊem na dvor.«
»Ali Gaillard...« Isabelle kao da je pregrizla ostatak komentara. Kralj Richard posebno se ponosio
tim dvorcem, sagraĊenim na otoku u Seini da ĉuva granice od Francuza, a istodobno je bio strateška
tvrĊava i znamen anţuvinske muţevnosti. Svi su znali da se Richard hvalio kako Francuzi nikad neće
zauzeti Gaillard, ĉak ni s dvadeset tisuća ljudi. Zvao ga je svojim Prpošnim dvorcem i smatrao ga je
neosvojivim.
»Filipov zapovjednik poslao je ljude kroz cijev latrine«, reĉe William. »Na njegovu mjestu i ja bih
uĉinio isto, ako bih se dosjetio toga. Što su mrlje od govana u usporedbi s najvećim dvorcem na Seini?«
»Jasno ti je što to znaĉi«, javi se Roger turobno. »Sad će Francuzi udariti na Rouen.«
William štitonoši dobaci maĉ za vjeţbu. »Bolje mi iz oruţarnice donesi pravi maĉ, momĉe.«
William je kušao vino koje mu je natoĉio sluga kralja Filipa. Bilo je pitko i i bogato, s gotovo
ljutkastim okusom u dubini, bolje od svega što je sam William mogao ponuditi iz svojih podruma. John
ga je, zajedno s grofom od Leicestera, biskupima od Elyja i Norwicha, te s Hubertom Walterom poslao
na francuski dvor u Beĉu, da pregovorima pokušaju sklopiti ĉasni mir, ali dosad su poluĉili slab uspjeh.
Odsjeli su u benediktinskomu samostanu, a sastanak se odvijao u gostinskoj kući.
Filipu Francuskom bilo je blizu ĉetrdeset godina. Visok i vitak, obiĉnoga izgleda, imao je oĉi i um
lisice, a kao ta ţivotinja drţao se oprezno, pa se ĉinilo da njuši zrak na ulazu u brlog. Oduvijek je zavidio
svojim raskošnim susjedima Plantagenetima i bojao ih se, a sad je Johna satjerao u kut i sjajno se
zabavljao.
William i Robert od Leicestera bezuspješno su ga nastojali navesti da pristane na ugovor, pa iako ih
je uljudno saslušao, dosad je odbijao sklopiti mir. Hubert Walter bio je manje sklon pomirljivom tonu od
Williama i Leicestera, jer nije imao posjede u Normandiji koje bi morao saĉuvati, pa je malo govorio,
osim što je istaknuo da je, unatoĉ gubicima, John još dovoljno jak da prouzroĉi neprilike.
Filip je gladio bradu, razmišljajući o razlozima koje su mu izloţili. »Pokaţite mi kraljevića Arthura
i razmislit ću o sklapanju ugovora«, rekao je blago, glasom razumna ĉovjeka. »Bez njega ne moţe biti
napretka, osim ratom. Ĉuo sam uznemirujuće glasine o njegovu nestanku, ali nitko nema hrabrosti da
istupi i kaţe ono što svi znamo. Da imam dokaz, na svijetu ne bi bilo sigurnoga mjesta za vašega kralja.«
Napravio je uzvišeni pokret. »Ako ne Arthura, onda mi dajte njegovu sestru. Dovedite djevojku iz
samostana, pa neka dobije Anjou i Bretanju. Neka John to uĉini, pa bih mogao biti voljan pregovarati. U
suprotnome, vjere mi, uništit ću ga i rastavit ću mu gradove gredu po gredu i kamen po kamen.« Jednu
ruku savio je prema sebi, motreći nokte. »To su moje konaĉne rijeĉi o toj temi, gospari. Neka moj roĊak
u Engleskoj te uvjete riješi kako zna.«
72
Na odlasku su se klanjali kralju, kad William primijeti viteza koji je ĉekao meĊu nazoĉnima. Zadnji
je put toga ĉovjeka iz Poitoua vidio u Rouenskoj kuli, a nestao je otprilike u isto vrijeme kad i kraljević
Arthur. Bilo je uznemirujuće što ga sad nalazi u francuskomu taboru. Vitez je ugledao Williama, a
onda se, izbjegavajući njegov pogled, okrenuo na peti i brzo otišao.
Bliţila se ponoć, pa su se dva biskupa i nadbiskup povukli na poĉinak, no kralj Filip dugo je bdio,
a William i stari gof od Leicestera pravili su mu društvo. Umjesto ljutkastoga vina, sad su pili pomalo
pjenušavo, a Filipov kuhar pripremio im je kriške peĉenoga kruha i zdjelu mesa sa zaĉinima. Sluge su se
neupadljivo kretali po kraljevoj spavaćoj sobi, ĉistili svjetiljke, zamjenjivali izgorjele svijeće i donosili
nove vrĉeve i pladnjeve.
Filip je preko uskih hlaĉa i košulje odjenuo krznom obrubljenu kućnu halju od izvezene svile.
Raskoši je bilo u izobilju, ali sluţila je da naglasi kraljev poloţaj, a ne da mu zadovolji ĉula, jer im nije
dopuštao da njime vladaju u bilo kakvu obliku. »Nisam u svaĊi s vama, gospari«, izjavio je sa srdaĉnim
izrazom koji je mogao biti iskren ili hinjen, jer bilo je to teško razluĉiti. »Ĉasni ste i vrijedni ljudi. Ako mi
odluĉite prisegnuti na vjernost, neću vas odbiti.«
»Gospodaru, moja prisega vjernosti pripada kralju Johnu«, odvrati William.
»Kao i moja«, hrapavim glasom izjavi Leicester. Ispriĉao se, pa je zakašljao i ispljunuo sluz u
rogoz na podu. Zdravlje mu je oslabilo, a vlaţno proljeće pustošilo mu je pluća.
»Poštujem vašu odanost, gospari«, odvrati Filip, »ali razmislite kakvom ste ĉovjeku prisegnuli da
ćete ga slijediti.« Protrljao je dlanove. »Meni barem nijedan nećak nije nestao bez traga.«
Leicester ga je mrko gledao. »Ako imate dokaz da je John umiješan u Arthurov nestanak, pokaţite
nam ga.«
Filip otpuhne. »John je bio u Rouenu kad je Arthur nestao. Ako ne upravlja vlastitim dvorcem i
onim što se ondje dogaĊa, recite mi: tko onda upravlja?«
»Gospodaru, ljudi ponekad postupaju na svoju ruku i iz vlastitih pobuda«, odvrati oštro William.
Kralj otpije nekoliko malih gutljaja pjenušava vina. Vitki hrt koji je dosad drijemao pokraj ognjišta
priĊe Filipu, a on ga pomiluje po ušima. »Ali vladar ima najvišu vlast, gosparu Marshale.« Nakratko je
zastao, milujući psa, a onda proraĉunato pogleda posjetitelje kroz napola spuštene kapke. »Kad
Normandija padne, a moţete biti sigurni da hoće, svaki barun koji ondje ţeli zadrţati posjede, morat će
mi za njih poloţiti prisegu vjernosti kao lenskomu gospodaru.«
William i Leicester izmijeniše poglede. Prisega vjernosti lenskomu gospodaru obvezivala ih je da
se bore za Filipa ako ih pozove, a to bi moglo znaĉiti suprotstavljanje Johnu. Znaĉilo je i to da će za svoje
posjede promijeniti savezništvo i prijeći Filipu. »Gospodaru, to je nemoguće.« William odmahne glavom
na golemu promjenu koja se od njih zahtijevala. »Bio bi to ĉin izdaje protiv vladara kojemu smo prvom
prisegnuli.«
Filip raširi ruke. »Znam da ste obojica odani svomu kralju. Sluţili ste anţuvincima najbolje što ste
mogli, ali svjetski smo ljudi, pa imamo i vlastite interese kojima se moramo posvetiti.« Prikriveno
ciniĉno podigao je obrvu. »Doista, nijedan od vas ne bi ovdje stajao bez te primjese vlastitoga interesa, je
li tako? Pitam vas: biste li izgubili imanja zbog gluposti i grešnosti svoga kralja? Nije vaša krivica da je
Normandija gotovo izgubljena. Dobro ste se borili i u teškim okolnostima uĉinili ste sve što ste mogli.«
William je zaustio da nešto kaţe, ali Filip ga je zaustavio, podigavši kaţiprst. »Nisam bezosjećajan
glede vaše dvojbe, pa ću vam dati vremena da o tome razmislite. Za naknadu od... recimo petsto maraka
pruţit ću vam godinu dana odgode, da se odluĉite. Za to vrijeme predat ćete mi svoje dvorce, pa ću ih
snabdjeti svojom posadom. Ako mi tijekom godine dana prisegnete na vjernost, ili ako vaš kralj pokaţe
Arthura i nagodi se sa mnom, dopustit ću vam da te dvorce ponovno preuzmete u svoje vlasništvo. Ako
se to ne dogodi, a vi mi ne prisegnete na vjernost, izgubit ćete dvorce vlastitom krivicom.«
»To su teški uvjeti, gospodaru«, ukaţe William smrknuto.
»Ali su jedini, a mogli bi biti još teţi. Siguran sam da ćete, ako o njima porazmislite, uvidjeti da su
prihvatljivi.«
Dva grofa popila su vino, pa su se spremili za odlazak. Prilazeći vratima, William zastane i smjelo
73
se obrati Filipu, jer su se već dugo poznavali. »Gospodaru, pitam se zašto izdajicama koje biste nekoć
pogubili, sada omogućavate da napreduju pod vašom zaštitom?«
Na trenutak je pomislio da će Filip zauzeti stav uzvišenog, dostojanstvenog vladara i da će ih bez
okolišanja otpraviti, ali kralj je slegnuo ramenima i pomilovao psa. »To je prirodno, Marshale«,
odgovorio je, izvivši usta kao da se pomalo gadi. »Takvi su ljudi nalik na krpe. Ĉovjek ih koristi za
brisanje zadnjice, a kad završi, baci ih u zahod da ih se riješi.«
William proguta. Osjećajući se neĉisto, dok mu se koţa jeţila, naklonio se i izašao iz prostorije.
Leicester ga postrance pogleda. »O ĉemu ste to govorili?«
William odmahne glavom. »Ni o ĉemu«, odvratio je nerazgovorljivo. Napokon, glasine i slutnje u
dubini bića nisu dokazi. Filip je moţda mislio na normanske kaštelane poput Roberta FitzWaltera i
Sahera de Quincyja, koji su izdali Johna i predali gradove koje su trebali ĉuvati, pa je to napola
uzrokovalo pad Gaillarda. I on sam plesao je vrlo blizu te crte, a to je uĉinilo da se osjeća neĉisto.
»Hoćete reći, ni o ĉemu što biste htjeli podijeliti sa mnom«, progunda Leicester. »Pola poslova na dvoru
odvija se pod okriljem mraka i u sjenama. U prošlim vremenima pošteni ljudi mogli su se sastati u pola
bijela dana i reći što im je na umu.« Popravio je ogrtaĉ s krznenim ovratnikom, kao što maĉak ureduje
razbarušeno krzno. »Jeste li spremni prisegnuti Filipu za svoja normanska imanja?«
William uzdahne i uhvati se za hrbat nosa. »Ne znam«, odgovorio je. »Dobili smo odreĊenu
zavjetrinu da u njoj razmislimo.«
»A sloţivši se da o tome razmislimo, dopustili smo francuskim posadama da nam udu u dvorce i
platit ćemo petsto maraka za tu povlasticu«, ukaţe Leicester mraĉno.
»Koja je druga mogućnost? Filip nas ima u procjepu, a John na zupcima vraţjih vila.«
Leicester umorno uzdahne. »Na kraju sam svojih dana i to mi je drago. Barem neću doţivjeti da
vidim gubitak Normandije. Znate da će, kako bismo je saĉuvali, biti potrebno ĉudo, a sumnjam da Bog u
dţepu ima ĉudo za Johna.«
»Znam«, sloţi se William, mireći se sa sudbinom.
Leicester ga iskosa pogleda. »Biskupi se neće sloţiti s tim da smo pregovarali za sebe osobno.«
»Na nama je da odluĉimo što će biti s našim posjedima, a ne odluĉuju oni«, odvrati William
razdraţeno.
Kad se vratio u svoju sobu, ondje ga je ĉekao posjetitelj koji je sjedio na stolĉiću, a ugledavši
Williama, skoĉio je i pošao ga pozdraviti raširivši ruke. William se na trenutak trgnuo, a onda mu se lice
ozarilo, pa je i on raširio ruke i ĉvrsto zagrlio svoga najmlaĊega brata Ancela.
»Kriste, koliko je godina prošlo? Koliko godina?« Ancel je tapšao brata po kraljeţnici stisnutom
šakom, a na oĉi su mu navrle suze.
»Previše. Kostiju mi bogova, lijepo je što te vidim, iako si sada Francuz!«
Ancel se nasmije i izvuĉe se iz zagrljaja, brišući oĉi. »A tko je kriv za to, brate? Ti si me uputio na
tu stazu.«
»Da, istina je, jesam.« Prošlo je više od dvadeset godina otkako se Ancel, kao revni mladić bez
velikih izgleda, pridruţio Williamovu društvu vitezova koji su obilazili turnire. Ljeto je proveo u
natjecanjima u Francuskoj i Flandriji, pa ga je primijetio njihov roĊak Rotrou, grof od Percha, koji mu je
ponudio mjesto u svom taboru. William ĉeznutljivo pomisli kako je to bilo davno. U to vrijeme ljetni su
se dani širili do obzora, a taj je obzor sadrţavao obećanje novih ispaša.
»Pomislio sam da bi volio popiti malo vina s odavno izgubljenim bratom, pa sam slugama rekao da
s kraljeva stola ukradu nešto pića.« Ancel je pokazao puni vrĉ na škrinji. William kimne, pomirivši se s
potrebom da još pije, jer bi bilo nepristojno odbiti, a kako je s Filipom oprezno pijuckao, imao je još
mjesta za nekoliko dobrih gudjaja.
Pokazalo se da je rijeĉ o onom ljutkastomu vinu, no moglo se piti. William je pogledao pehar, a
onda ga je podigao, nazdravivši. »Brodovima koji prolaze u noći, da se ubuduće ĉešće mimoilaze«,
obratio se Ancelu.
»Na to kaţem amen«, odvrati mu brat odsrca. »I da se nikad ne sretnu na bojištu.«
74
William iz kuta sobe donese poljski stolĉić, rasklopi ga i sjedne. »Starimo«, uzdahnuo je, »ali
sumnjam da postajemo pametniji.«
»Ha, rekao si to prije mnogo godina, prije nego što si se oţenio. Sad jamaĉno smatraš da si prastar.«
Njegov sugovornik se nasmije. »Ponekad to osjećam.«
Ancel se naceri kao da mu ne vjeruje ni rijeĉi. »Po onome što priĉaju tvoji sluge, uskoro ću opet
postati ujak, pa na tom podruĉju nema slabosti, je li?«
»Kriva je Isabelle.« William protrlja zatiljak. »Smatra da moram obavljati braĉne duţnosti. Oĉito
će se roditi još jedna djevojĉica, što ima veze s ĉinjenicom da Isabelle cijelo vrijeme ţeli jesti sir. Mislim
da će to uspostaviti ravnoteţu: ĉetiri sina i isto toliko kćeri.«
Sljedeći sat braća su pila, izmjenjujući novosti, dok je razina vina u vrĉevima opadala, a svijeće su
dogorjele, pa je William pospanom slugi rekao da donese nove.
»Što misliš, hoće li Filip pristati potpisati ugovor?« zanimalo je Ancela.
»Sumnjam«, glasio je odgovor. »U ruci drţi biĉ i neće ga spustiti ako ga zamolimo, barem neće kad
mu je u nosnicama miris pobjede.«
Ancel se uozbilji. »Moţeš mnogo izgubiti. Što ćeš uĉiniti?«
»Ja...« William se osvrne, jer se sluga vratio, noseći sveţanj voštanih svijeća vezanih uzicom. S
njim je došao Jean D'Earley, a izraz mu je bio turoban.
Williamova prva pomisao bila je da su Hubert Walter i biskupi doznali za njegov i Leicersterov
potajni sastanak s Filipom i da već postupaju u skladu s tim, brzo kako to samo crkveni ljudi obiĉavaju.
»Što je?« upitao je, ustavši.
Jean mu priĊe i pokloni se. IznenaĊeno je pogledao Ancela, pa se i njemu poklonio, a gost mu je
uzvratio. »Gospodaru, stigle su tuţne vijesti.« Nakratko je oklijevao, uznemiren onim što će reći, a onda
je duboko uzdahnuo. »Kraljica Eleanora umrla je u Fontevraultu. Sinoć je preminula mirno, u snu...«
Zašutio je i sa zebnjom pogledao Williama.
Ancel se prekriţio, promrmljavši: »Bog joj duši dao pokoj.«
William je osjećao da su te rijeĉi u njemu oblikovale veliku, smrznutu gromadu od koje su se
otkidali komadi i probadali mu ţile. Znao je da je kraljica slaba, a u zadnje je vrijeme pobolijevala, pa
vijest nije bila neoĉekivana, ali u sebi je osjećao pustoš.
Polako je sjeo na poljski stolĉić i zurio u obojane cigle u zidu. »Primila me u svoje kućanstvo dok
sam još bio zeleni vitez ognjištar«, rekao je poslije duge stanke, a u grlu ga je peklo. »Podrţavala me i
podigla me. Postao sam grof od Pembrokea jer se ona zauzela za mene. Sve što imam dugujem njezinu
pokroviteljstvu.« Jedna od dogorjelih svijeća ugasila se, ispustivši trak crnoga dima. Sluga ju je htio
zamijeniti, ali William ga je zaustavio. »Pusti«, rekao je promuklo. Tugu je osjećao kao tjelesnu bol u
biću. »Kao mladić sam je oboţavao«, nastavio je nesigurnim glasom, »a ĉak i kad je blještavilo
izblijedjelo, ostao je odsjaj, pa sam je volio kao prijateljicu.« Gledao je kako još jedna svijeća tinja i gasi
se, a preostale su mu obasjavale suze na obrazima. »Svijet će biti hladnije, mraĉnije mjesto, jer ga više
neće osvjetljavati njezin plamen.«
U Fontevraultu je gorjelo mnogo svijeća, a u crkvi su ih upalili na stotine za dušu Eleanore,
vojvotkinje od Aquitainea, bivše engleske i francuske kraljice. William je upalio samo jednu, svoju, u
znak sjećanja na nju i dao je milostinju kako bi odrţavali plamen i zamijenili svijeću kad dogori. U
danima otkako je primio vijest o njezinoj smrti, smrznuta gromada u njegovu biću otopila se, ali proći će
još mnogo vremena dok mu voda od toga otapanja prestane hladiti nutrinu. Došlo je proljeće, a prvi put u
njegovu ţivotu Eleanorine oĉi neće vidjeti to godišnje doba.
Tek su trebali izrezbariti njezin lik, ali nadstojnica samostana rekla mu je da je Eleanora zatraţila
da je prikaţu kako ĉita knjigu. U oĉima redovnice zaiskrio je osmijeh. »Rekla nam je da nešto mora raditi
kako bi prekratila vrijeme do Sudnjega dana. >Neka ljudi sami zakljuĉe kakva je to knjiga<, izjavila je.
>Onima koji me dobro poznaju neće trebati ni reći kakva je<.«
Unatoĉ tuzi, William se uspio nasmiješiti. Te rijeĉi ţivo su mu pred oĉi dozvale Eleanorin lik, pa je
osjetio ljekoviti dodir utjehe, kao da je ispruţila ruku i blago stisnula njegovu u znak pozdrava i
75
oproštaja.
Na brodu, za vrijeme plovidbe u Englesku, s vijestima za Johna da Filip nije spreman sklopiti mir
ako John ne pokaţe Arthura, ili njegovu sestru Eleanoru, Wiliam je gledao kako se more pjeni uz bokove
galije i pokušavao je zanemariti polagano komešanje u ţelucu. Sklopio je sporazum s Filipom, obećao
mu petsto maraka i predao mu pod nadzor dvorce Longueville i Orbec, pod uvjetom da dobije godinu
dana odgode, kako bi odluĉio što će uĉiniti. Bude li imao sreće, u tih godinu dana dva kralja mogla bi
sklopiti mirovni sporazum, a ne bude li sreće, imat će vremena za razmišljanje o svojoj odluci.
Na pramcu mu se pridruţio njegov nećak Jack, pa su gledali kako se sunce penje po nebu. Jack je
odnedavna pustio bradu, pa je u profile bio tako nalik ocu, Williamovu starijemu bratu, da se William
uznemirio, jer mu se ĉinilo da stoji pokraj duha.
»Htjeli ste sa mnom razgovarati?« upita mladić.
»Jesam.« William prekriţi ruke. »I to o Irskoj. Ţelim da otputuješ onamo, s ovlastima, kao moj
dvorski upravitelj i preuzmeš zapovjedništvo dok se ne budem mogao vratiti.«
Jack je zurio u njega. »Ţelite da odem u Irsku?« rekao je, podiţući glas.
William potvrdi glavom. »Moj si nećak, Marshalove krvi. Iskusan si u borbi i u stanju si nositi tu
odgovornost. FitzRobert ĉini što moţe, ali ondje mi je potreban netko s više autoriteta od njega. Htio bih
pronaći vremena, ali s obzirom na situaciju u Normandiji, ne mogu se posvetiti Irskoj kako bih trebao.«
Ĉinilo se da je Jack u neprilici. »Znao sam da razmišljate o tome, ali mislio sam... da ćete to
zatraţiti od Jeana. Znam da je on...« Predomislio se i prešutio ono što je htio reći, namjerno navukavši
neprobojan izraz. »I on vam je nećak, po braku s mojom sestrom, a djeca su mu vaše krvi.«
William ga je motrio, pitajući se što se krije pod tim rijeĉima. »Razmišljao sam o tome da se
obratim Jeanu«, rekao je, »ali zakljuĉio sam da tebi bolje odgovara ta zadaća. Ako ne ţeliš ići...«
Jack ga je prekinuo, sa smiješkom odmahnuvši glavom, no pomalo sumorno, pa je u tome još više
bio nalik na oca. »Ne«, odgovorio je, »bit će mi ĉast da postanem vaš dvorski upravitelj... a priseţem da
vas neću iznevjeriti.«
76
15
Cilgerran, Juţni Wales, studeni 1204.
Sredinom studenoga vrijeme je za to doba godine bilo blago, ali vlaţno. Sitna kiša s Irskoga mora
zamaglila je obalnu crtu, a onda se premjestila u unutrašnjost i sve je ukrasila sivkastim kapljicama.
Isabellina španjolska kobila bila je sive boje kao i kišica, na njezinu pjegastu vratu praporci su se
presijavali poput posrebrenih kišnih kapi, a zvonili su tiho i tajanstveno, kao da zvuk dopire s drugoga
svijeta.
Isabelle je odjenula teški ogrtaĉ s dvostrukim slojem vune, a isto takvu kapuljaĉu navukla je preko
rupca. Dosad je uspjela ostati razmjerno suha. Mogla se povući u kola s prtljagom i putovati na njima, jer
su bila natkrivena, ali još od djevojaĉke dobi voljela je jahati kad god je mogla. Sa svake strane pratili su
je sinovi, Will i Richard, a ispod ogrtaĉa nosili su strunom punjene kaputiće, kakve su imali ĉasnici, a
vrlo su dobro štitili od lošega vremena. Isabelle je drugu djecu ostavila u Pembrokeu, jer bi previše
opteretili prtljaţna kola, a nije znala kakve uvjete moţe oĉekivati na kraju puta. Maloj Evi bila su već
gotovo tri mjeseca, pa ju je, kako bi mogla poći na put, predala na ĉuvanje dojilji.
Kad je bacila pogled na najstarijega sina, osjetila je nalet vedroga ganuća, jer je vidjela kako se
drţi, prodirući pogledom kroz kišu. Bilo joj je jasno da se pretvara da je vitez, s jednom rukom na boku,
dok je drugom upravljao konjem. Isprobavao je krila, pripremajući se napustiti gnijezdo. Njegov otac
razmišljao je da Willa pošalje raznim roĊacima i saveznicima, kako bi se mladić poĉeo pripremati za
viteški poziv kad napuni petnaest godina. Za tu zadaću ponudio se William od Salisburyja, no Isabelle
nije bila sigurna ţeli li da joj se za najstarijega sina brine kraljev polubrat, iako je William smatrao da je
to dobra zamisao. Drugi kandidat bio je Baldwin de Béthune, a njemu bi Isabelle najviše voljela povjeriti
sina, posebno jer se Will trebao oţeniti Béthuneovom kćeri, pa bi mu bilo korisno da, pripremajući se za
viteza, vjeţba kao pripadnik Béthuneove pratnje i da se dobro upozna s budućom nevjestom. Richard je
bio samo osamnaest mjeseci mladi od Willa, a i njemu će morati pronaći dobar smještaj. Mislila je da bi
mu moţda odgovarala obuka u Framlinghamu, pod nadzorom Rogera od Norfolka.
Odjednom se Will podignuo u sedlu i pokazao, povisivši glas. »Ondje je! Evo Cilgerrana!«
Pozorno gledajući suţenih oĉiju, Isabelle je kroz kišnu sumaglicu razabrala opkop i okrugle
obrambene nasipe. Izvan utvrda nije vidjela ni manje, ni velike šatore, pa je prepostavila da su se ljudi
sklonili unutar ograde od kolja. Ususret su im laganim galopom dolazili konjanici, isprva nalik na
sablasne sjene koje su postale jasnije kad su se pribliţili.
Henry Norreis, Williamov nadzornik, pozdravio je Isabellu s uobiĉajenom gorljivošću, pa je nju i
djeĉake otpratio uz strmu kosinu zemljanih obrambenih nasipa i kroz vrata ih uveo u dvorac. Budni
straţari sa spremnim kopljima vršili su ophodnju prolazom na vrhu drvenoga zida. Kao što je i
pretpostavljala, dvorište je bilo puno šatora, na blagoj kiši dimile su se vatre za kuhanje, a s njih se dizao
reski miris drvenih klada i guste juhe s mesom i lukom. Uokolo su se uţurbali vojnici koji su popravljali
oklope, jeli, naoruţavali se ili odlagali oruţje, ovisno o tome jesu li preuzimali ili završavali duţnost.
Pogledala je iza kovaĉa, koji je u natkrivenoj kovaĉnici marljivo izraĊivao potkove, pa joj se pogled
zaustavio na Williamu, jer je on ţurno silazio s prolaza na drvenom zidu da je pozdravi. Odjenuo je staru
podstavljenu tuniku, ali nije stavio oklop od veriga. Skinuo je kapuljaĉu, pa mu je kosa bila mokra i nosio
77
ju je vjetar, a doimao se ţarko i svjeţe. Njome prostruji mješavina snaţne ljubavi, iskra ţudnje, ali i
popriliĉna gorĉina. Njezinoga muţa uvijek je krijepilo sprovoĊenje vojnih osnova. Ponekad bi se
zabrinula, pomislivši da je prestat za takve pothvate, ali sad je dotrĉao niz stube lako kao bilo koji mladi
vitez, oĉiju sjajnih od zadovoljstva, dok joj je prilazio dugim koracima kako bi je pozdravio.
Pomogao joj je da side s konja i oduševljeno je poljubio. Usnice su mu bile hladne, ali zablistala je,
jer je po mreškanju oko oĉiju vidjela da je sretan što je stigla. »Dobro došla u Cilgerran, gospo!« Šaljivo
se poklonio, pa se nasmijala. »Bojim se da trenutno ne mogu ponuditi veliku udobnost, ali to moţemo
brzo ispraviti.« Okrenuo se sinovima, poloţio ruku na dršku maĉa i ustuknuo. »Boţe sveti, pomislio sam
da ste obojica oruţnici!«
Will se zacrveni od zadovoljstva, a Richard se vedro naceri.
»Dobro ste štitili majku na putu, hm?«
»Da, gospodine«, odgovorili su jednoglasno, a William im razbaruši kosu.
»DoĊite«, rekao je, »poĊite sa mnom da vidite što smo stekli.«
Podigavši skute haljine, Isabelle ga je slijedila do kule nad straţarnicom, pa je stajala pokraj njega
i sinova dok im je pokazivao glavne obrambene utvrde i znaĉajne dijelove dvorca. Djeĉaci su ozbiljno
kimali glavama, upijajući poduĉavanje, a povremeno su i komentirali. Isabelli je bilo jasno da u
budućnosti sebe vide na zapovjedniĉkim mjestima.
»Jesu li Velšani pravili neprilike?« promrmljala je.
Dobacio joj je vuĉji osmijeh. »Navalili smo tako brzo da se posada nije imala vremena naoruţati
prije nego što smo ušli kroz vrata. Jedina ţrtva bio je stari tegleći konj koji se skljokao pod teretom.«
Okrenuo se sinovima. »Cilgerran je nekoć pripadao de Clareovim posjedima, roĊacima vaše majke, ali
više od sedamdeset godina bio je u rukama Velšana. Sad ponovno pripada de Clareovima... i
Marshalovima.«
Will je, sjajnih oĉiju, stavio ruke na pojas, a otac mu se nasmije. »Zbilja mislim da je naslijedio tvoj
osjećaj za posjedovanje, ljubavi.«
»Moj osjećaj za posjedovanje?« odgovori Isabelle uvrijeĊeno. »A što je s tvojim?«
Vedro se nasmijao i obuhvatio je oko pasa.
U zapovjedniĉkoj odaji na gornjem katu straţarske kule Isabelle je kroz kosu provlaĉila ĉešalj od
jelenjih rogova. Bilo je kasno, otpravili su sluškinju, ali William i ona iskoristili su ostatak toga dana da
prije spavanja prisnije porazgovaraju.
»Dakle«, promrmljala je, ĉešljajući se, »sad kad ti je kralj dao Cilgerran, misliš li da se nada da ćeš
zaboraviti Longueville i Orbec?«
Slegnuo je ramenima. »Moţda razmišlja i o tome, ali sloţili smo se da se sada, kad je umro Rhys ap
Gruffydd, a njegovi su roĊaci zaokupljeni svaĊama oko toga tko će što dobiti, pruţila savršena prilika da
ih lišimo Cilgerrana.« Oštro ju je pogledao. »Obećajem ti da ćemo zadrţati Longueville za naše sinove,
makar za te posjede morao prisegnuti kralju Filipu.«
»Bit će to opasno.«
Prišao joj je, uzeo ĉešalj i poĉeo joj ga provlaĉiti kroz kosu. »Da, ali druga je mogućnost da ih
izgubimo. Vjerujem da dovoljno dobro poznajem Johnovu narav i da ću to uspjeti riješiti.« Govorio je
bezbriţno, a pokreti su mu bili blagi i odmjereni. Nije smatrala da hini kako bi je umirio, ili da sam sebe
tješi, nego je donio odluku, pa se spremao suĉeliti sa svim posljedicama.
»Kad već govorimo o sinovima«, rekla je, »moramo im naći dobre skrbniĉke domove, gdje će moći
vjeţbati kao štitonoše. Will je već posve spreman, a ni Richard ne zaostaje mnogo.«
Ĉešljao ju je i dlanom joj ravnao kosu. »Ĉesto sam viĊao ţene koje nastoje zadrţati djecu i odbijaju
presjeći pupĉanu vrpcu, ali ti si dovoljno dalekovidna da ih pustiš da odu.«
Odmaknula se od njega i pogledala ga. »Imaš pogrešno mišljenje o meni. I ja ţelim zadrţati što je
moje i to oĉajniĉki. Srce mi je u peti svaki put kad u dvorcu izbije groznica ili bolest. Bojim se za sinove
kad odu vjeţbati s vitezovima, kad na vjeţbalištu jašu ponije, ili se otpute u lov s tri ĉasnika i šatorom.
Pred njima ne pokazujem strah, jer to bi im sputalo rast do muţevnosti, ali ga ipak osjećam. Nije tako loše
78
kad u naruĉju njegujem malene... ili će strah malo popustiti kad budem majka odraslih ljudi, ali dok
imam sinove koji rastu... Ah«, podigla je ruke, »ne osvrći se na mene. Ovo doba godine tako je sivo da
me ĉini plaĉljivom.«
William ju je blago okrenuo i nastavio je ĉešljati. »Dovoljno si mudra da ih pustiš da odu«, rekao je
»i zato vrijediš zlata koliko si teška. I ja se bojim za njih, ali muškarac to još manje smije pokazivati...
I kćeri. Najteţe od svega što sam dosad morao uĉiniti bit će mi kad vidim da se Mahelt udaje i
odlazi, iako ću za nju uĉiniti što smatram da je najbolje.« Neko ju je vrijeme šutke ĉešljao, a onda je tiho
dodao: »No moram priznati da sam uvijek volio ovo godišnje doba.«
»Zbilja?« kratko se, s nevjericom, nasmijala.
»Ne zbog hladnoće, ozeblina, ni jahanja po kiši, jer mogu bez svega toga, nego zato što je to dobro
vrijeme da se udobno skrasim pokraj ognjišta s obitelji, ili da dangubim u krevetu.«
»Tako kaţeš, no kad ti se pruţi i najmanja prilika, odlaziš u vojne pohode kao pas koji njuši svjeţi
trag.«
»Pa, ovaj je pohod bio kratak«, branio se. »Velšani su oĉekivali da ću u studenome sjediti pokraj
ognjišta, jer kako bih ih inaĉe iznenadio?«
»Nadasve razborito«, kiselo se sloţila. »A što je s Leinsterom?«
»Zasad će Jack uĉiniti što moţe, a ja ću se pozabaviti stanjem u Longuevilleu, a onda ćemo otići u
Irsku, ali nikako ne zimi«, brzo je dodao.
»Ne, ne bih ti to ponovno uĉinila... ili sebi.« Uzela mu je ĉešalj i stavila ga na škrinju. »DoĊi u
krevet«, pozvala ga je. »Kasno je. Neka sve poĉeka do jutra.«
Sneno ju je pogledao. »A kako je studeni, ondje bismo mogli malo dangubiti.«
Znalaĉki se nasmiješila. »Ako ţeliš.«
79
16
Dvorac Nottingham, oţujak 1205.
Zlatar je poznavao svoju mušteriju, a bio je vješt prodavaĉ. Prstenje koje je donio da ga kralj s
uţivanjem razgleda, blistalo je na podlozi od podstavljene tamnocrvene svile. Unutar vješto naĉinjenog
obruba koji se sastojao od graviranoga prstenja leţao je i drugi, do u pojedinosti pomno izraĊeni nakit:
dvostruko prstenje u obliku dvije sklopljene ruke, narukvice oblikovane brojnim uvijanjima zlatne ţice te
biseri i opali u obliku cvijeća. U sredini svega izloţenoga bili su najzamamniji primjerci zlatarske
vještine: prstenje s dragim kamenjem koje je do cilja putovalo preko udaljenih carstava, pustinja i širokih
slanih mora, indijski rubini i smaragdi, dijamanti iz rudnika u Kuluru, lazurno kamenje i tirkizi iz
perzijske unutrašnjosti, sve je to, poput obojenih kišnih kapi, iskrilo na svilenoj podlozi.
John je, iz sredine izloţenoga, podigao posebno veliki, sjajni safirni prsten, pa ga je preko zgloba
navukao na lijevi srednji prst. Ispruţio je ruku i neko vrijeme prouĉavao uĉinak, a onda je pogledao
Williama.
»Ţelite moju dozvolu da Filipu prisegnete za Longueville?« mirno je upitao.
William se oĉeliĉio za ovaj sastanak i pripremio se na to da ga kralj kratko otpravi, no pripremio se
i da ustraje. »Gospodaru, ako to ne uĉinim, izgubit ću posjede u Normandiji. Dobio sam godinu dana
odgode da odluĉim što ću, a taj rok je pri kraju. Moram djelovati. Moţda, da sam uspio postići da Filip
razmotri primirje meĊu vama...«
»Prije će svinje poletjeti nego što će se to dogoditi, Marshale«, osorno odvrati John. Pokazao je
prsten mladoj kraljici i upitao je za mišljenje. Ysabel je oduševljeno dahnula i muţu postrance dobacila
pogled u kojemu je bila ţelja za nakitom i slutnja onoga što će morati uĉiniti da bi prsten stavila u svoju
kutiju za nakit. »Ima li koji i za mene?« upitala je.
»Pohlepna djevojka«, obijesno će John i prijeĊe joj rukom preko zadnjice. Zatomila je drhtanje,
prikrivši ga smijehom. Uĉi, pomisli William, ali ne prave stvari.
»Ĉak i tako, traţim vaše dopuštenje da odem u Francusku i da barem porazgovaram s kraljem
Filipom«, reĉe on.
John suzi oĉi. »Proglasio sam vas grofom od Pembrokea, dao sam vam Cilgerran i više darova i
darovnica nego što moji pisari imaju pergamenta da ih popisu, pa ipak ţelite više. Mogao bih pomisliti da
ste pohlepniji od moje ţene... a nju je barem lijepo pogledati. Kad klekne pred mene i obrati se mojoj
velikodušnosti, znam da ću zauzvrat dobiti nešto što mi se sviĊa.«
Ysabel se zacrvenjela i odmaknula se od njega, a pogled je, s rjeĉitom uznemirenošću, spustila na
njegove prepone.
William se pretvarao da to ne vidi. »Gospodaru, zahvalan sam za sve što ste mi dali, ali za moju
djecu bila bi velika šteta da ne zadrţe cijelu oĉevinu i to samo zato što nije izgovoreno nekoliko rijeĉi.«
Potrudio se naglasiti kraj reĉenice, jer je znao da će John razumjeti to naglašavanje. »Nekoliko
izgovorenih rijeĉi« donijelo mu je kraljevstvo.
Zlatar je mladoj kraljici ponudio kutiju broševa, pa je birala meĊu njima poput proţdrljivice koja
pokušava odluĉiti koji će slatkiš najprije kušati. S pogledom prikovanim na nju, John je nestrpljivo
uzdahnuo i odmahnuo rukom kao da naprasito otpravlja sugovornika. »Oh, idite, uĉinite što moţete da
80
spasite svoje posjede, ali u granicama razuma.«
William se pokloni, u sebi zahvalivši mladoj kraljici na ţelji za triĉarijama i Johnovoj poţudi za
svojom ţenom. »Filipu ću morati pokazati pismenu punomoć.«
»Da, da«, odgovori kralj razdraţeno. »Pobrinut ću se za to.«
Dok je William, poklonivši se, izlazio iz prostorije, kralj priĊe
Ysabeli. »Svi su oni nezasitni kao izgladnjeli vuci koji su okruţili jelena«, prokomentirao je, »ĉak i
sveti William Marshal, koji se pokušava pretvarati da je iznad svega toga.« Ponovno je prešao rukom
preko zategnutih oblina njezine zadnjice, zamišljajući kako mu vršci prstiju ostavljaju crvene tragove na
njezinu ĉvrstom bijelom mesu.
Pokušala se odmaknuti, ali ĉvrsto ju je privukao k sebi i nagnuo se da je ugrize za ušnu resicu. »Bio
je jedan od vitezova s kojima je moj brat Richard drugovao i najviše im je vjerovao, a voljela ga je i moja
majka, Bog joj dao pokoj duši. Vidiš, Marshal je od istoga kova kao Richard, hrabar ĉovjek koji vrši
junaĉka djela. Takvi ljudi su...« Iskrivio je usta kao da su mu puna soka nezrela voća. »Recimo da ga
drţim uza se dok mi je koristan, ali gadi mi se njegovo kreposno drţanje.« Pucnuvši prstima otpravio je
zlatara koji je obigravao oko njega, uzeo veliki broš ukrašen ametistima i biserima, priĉvrstio joj ga na
prsa, a onda joj je poloţio ruke na ramena i gurnuo je na koljena.
Isabelle je gledala svoju najmlaĊu kćer Evu kako puţe do klupe, odluĉno pruţa ruku, hvata rub i
podiţe se u uspravan poloţaj. Dijete je pokazivalo sve znakove da je naslijedilo oĉevu pokretnost i
usklaĊene pokrete. Ĉim su joj, s tri mjeseca, uklonili povoje, poĉela je vjeţbati udove kao vojnik koji se
ugrijava na vjeţbalištu. Nekoliko dana poslije roĊenja prevrtala se po kolijevci, s pet je mjeseci sjedila, a
sad je, s osam mjeseci, mogla puzati na sve ĉetiri, gotovo isto tako brzo kao što maĉka hoda. Okrenula se,
pogledala majku i nasmijala se vlastitoj oštroumnosti, pokazujući male bijele zube. Skakala je
gore-dolje, savijajući i ispravljajući mala koljena, pa se i Isabelle nasmijala njezinoj zaigranosti.
Sluga je provirio kroz vrata svjetlarnika. »Gospo, grofova laĊa usidruje se u pristaništu«, izvijestio
je.
Te su rijeĉi prostrujale njome poput munje. Ĉekanje je bilo muĉno i ĉinilo joj se beskrajno.
Pokušala je ne razmišljati o svemu tome, jer je zapadala u zabrinutost, noći su joj bile besane, a k tome je
osjećala i neutješnu prazninu na drugoj strani kreveta. Caversham je bio pometen od vrha do dna, a
poslugu je gonila da rade do iscrpljenosti. Završila je prekrivaĉ za oltar koji je mjesecima ĉekao da poĉne
raditi na njemu, a izdiktirala je toliko pisama, spisa i isprava da je njezin pisar morao poslati u London po
još pergamenta.
Podignuvši Evu u naruĉje, iz dvorca je poţurila do rijeke. Prohladni travanjski vjetrić mreškao je
vodu. Na drugoj obali dva labuda i ĉetiri mladunca gacali su i praćakali se meĊu trskom. William je
silazio s njihove laĊe na mol. Na sebi je imao teški ogrtaĉ obrubljen krznom kako bi se zaštitio od
hladnoga vjetra na rijeci, a razgovarao je s Jeanom D'Earleyem i Jordanom de Saquevilleom, jer su i oni
silazili s laĊe. Isabelle je ispitljivo motrila muţevo lice, ali na njemu nije mogla proĉitati ništa posebno.
Izraz mu je bio miran, no smršavio je i nedostajale su mu bodrost i gorljivost kakve je posjedovao u
Cilgerranu.
Vidjevši da ga ĉeka, prišao joj je, pozdravio je poljupcem, a onda je uzeo kćer u naruĉje i pritisnuo
joj usnice na obraz tako da je zaskviĉala od smijeha. Isabelle je vidjela da joj muţ upija prizor
Cavershama kao da je umirao od ţelje da ga vidi, pa je osjetila još veću zebnju. Prisilila se da mu ne
poĉne dosaĊivati, jer je osjetila da mu je potrebna smirenost, pa mu je dala prostora da pozdravi i drugu
djecu i poĉne s njima ĉavrljati, dok su sluge donosili vodu za pranje i hranu.
Mahelt mu je htjela pokazati što je novo dobila. Njezina ljubimica konopljarka uginula je malo
prije nego što je William otišao u Francusku, a djevojĉica je tjedan dana duboko ţalovala za njom.
Pokopala ju je u lijehu s biljkama, mali grob obasula je ruţinim laticama i pomolila se za njezinu dušu,
iako su svećenici tvrdili da je ptice nemaju, no Mahelt se potajno nadala da bi je mogle imati. Umjesto
konopljarke sad je imala psa s tri noge. Otac Walter našao ga je kako luta meĊu pokrajnjim gospodarskim
zgradama, izgladnio i pun buha. Kako je bio slab prema ţivotinjama, a bio je i znatiţeljan zašto pas nema
81
nogu, doveo ga je u dvorac. Pogled na mršavoga, krastavoga, smeĊe-bijeloga mješanca pogodio je
Mahelt ravno u srce, još ranjivo i bolno zbog gubitka konopljarke, pa je sve bilo odluĉeno. Tripes, kako je
otac Walter nazvao psa, rekavši da to na latinskom znaĉi »tronogi«, brzo je postao vjerni ĉlan kućanstva.
Kako mu je ime podsjećalo na otpatke, svi su smatrali da mu dobro pristaje.
Kad su ga okupali i riješili ga većine buha, Tripes je spavao na Maheltinu krevetu, svuda ju je
slijedio, a u bistrim smeĊim oĉima sjalo mu je oboţavanje. Hranili su ga biranim poslasticama i ostacima,
pa mu se više nisu napadno vidjela rebra kroz krzno koje je zadobijalo sjaj nalik na sunĉeve zrake na
snijegu.
William je sumnjiĉavo gledao psa koji mu je mahao repom kao granĉicom na jakomu vjetru, a onda
mu je polizao prste. »Kako mokri?« upitao je ozbiljno.
Mahelt se zacrveni. »Ĉuĉne«, odgovorila je ukoĉeno.
Williamu su se trznule usnice.
»Juĉer je ubio štakora. Bolji je od terijera koje ima ĉuvar štenare«, izjavila je ujedno zaštitniĉki i
prkosno.
»Dušo, siguran sam da jest, isto onako kako sam na poprištu turnira i ja mogao neke vitezove
pobijediti s jednom rukom vezanom na leĊima.«
Mahelt ga je strogo pogledala, a on se nasmijao i povukao je za crvenkastosmeĊu pletenicu. »Ah«,
prokomentirao je, »lijepo je vratiti se kući.«
»Dakle«, poĉne Isabelle kad više nije mogla svladati znatiţelju, »hoćeš li mi reći što se dogodilo, ili
je tako loše da si to neopozivo izbacio iz sjećanja?«
Na koljenu mu je sjedila Sybire, kojoj su sad bile gotovo ĉetiri godine, a glava joj je poĉivala na
njegovoj svijenoj ruci. Eva mu se pripila uz koljeno, pa se poduprla i ustala. Ostatak potomstva skupio se
vrlo blizu, pa su ĉekali priliku da privuku oĉevu pozornost, dok mu je Tripes leţao preko stopala.
»Zašto se smiješiš?« upita Isabelle, vidjevši da je na njezino pitanje odgovorio umornom, ali
rjeĉitom grimasom.
»Jer sam pomislio da bi kraljiĉino pitanje Johnu u sliĉnoj situaciji bilo: >Što si mi donio?< I ti si
ista, ali umjesto da mi kopaš po prtljazi, traţeći svilu i dragulje, zahtijevaš da te izvijestim.«
Prekriţila je ruke i upozorila ga: »Kad tako govoriš, koraĉaš po opasnom tlu. Mogla bih se
uvrijediti, a onda bi me morao udobrovoljiti bisernom niskom vrijednom najmanje pedeset maraka.«
»Shvatio sam opomenu. Sljedeći put donijet ću ti izvješće i dragulje.« Uozbiljio se. »Kralj Filip još
odbija sporazum s Johnom, ako mu ne pokaţe Arthura, a do toga nikad neće doći.« Zamišljeno ju je
pogledao. »No bio je voljan prihvatiti moju prisegu za naše normanske posjede, pa je barem donekle
dobro ispalo.«
Poznavajući ga, Isabelle je osjetila napetost ispod varljivo mirne površine. »Da«, rekla je, »ali ima
još, je li?«
Sluga je donio pladanj toplih, prhkih kolaĉića, posutih cimetom i usitnjenim šećerom. »Priĉa je
manje zanimljiva od ove hrane.« Uzeo je kolaĉić, prelomio ga i pola je dao Sybiri. »Za posjede sam
morao Filipu poloţiti prisegu na vjernost kao lenskomu gospodaru, a John time baš nije zadovoljan...
Pazi, srce, vruće je.«
Isabelle ga je prestrašeno pogledala. »Imao si njegovo pismeno dopuštenje.« Nije je ohrabrio ni
Williamov zdravi tek, jer kad je pojeo kolaĉić, uzeo je drugi. Osobne neprilike rijetko su ga spreĉavale da
navali na hranu. Njoj bi se od zebnje ţeludac prilijepio uz kraljeţnicu, dok bi on s uţitkom proţdirao puni
pladanj.
»Da, ali izabrao je vjerovati da nije dao dopuštenje, a na dvoru uvijek ima neprijatelja koji će
zatresti drvo u nadi da će vidjeti kako padamo.«
»A što tvrdi da ti je dao?« upitala je. »Kao dokaz imaš njegovo pismeno dopuštenje.«
William proguta zalogaj i uzme treći kolaĉić. »Ĉini se da smatra da je to bilo dopuštenje da
prisegnem Filipu za Longueville i da dobije vojnu sluţbu koju mu duguju normanski posjedi.«
»Ali prisega na vjernost lenskomu gospodaru je drukĉija?«
82
»Znaĉi da, povede li John vojsku preko mora i zarati li s Filipom, ne mogu sudjelovat i u tomu
pohodu, jer sam Filipov vazal pa mu, na toj strani mora, dugujem posvemašnju odanost.«
Isabelle uzvikne od zaprepaštenja.
»Što sam mogao uĉiniti?« odbrusio je. »Pustiti da sve propadne? Bilo je kao da plešem po
maĉevima. Trudiš se ostati okretan i moliš se.« Podigao je Sybiru iz krila, odmaknuo Evu od noge, a onda
je otišao do otvorenih kapaka i pogledao van, u kasno proljetno popodne. »Nisam uprljao ĉast glede
Filipa, a ni Johna, bez obzira na to što kralj kaţe.«
Po tome kako su mu se ramena dizala i spuštala i po obrambenom tonu, Isabelle je zakljuĉila da
unatoĉ tome što je rekao, osjeća da je svoju ĉast potkresao gotovo do kosti, a John je dugo zamjerao
ljudima. Zabrinula se, jer okretne noge i molitve ponekad nisu dovoljne.
83
17
Portsmouth, lipanj 1205.
Na nebu nije bilo oblaka, pa bi sunce neizdrţivo peklo da s mora nije puhao osvjeţavajući
povjetarac. Zasljepljujući odbljesci nalik na zlatnike širili su se do obzora, a duboko plavo more bilo je
urešeno galijama, brodovima s tri jarbola i jedrenjacima, koji su poskakivali na valićima, usidreni podalje
od obale. Druga plovila niskoga gaza izvukli su na šljunak, a natovareni vojnici kretali su se gore-dolje,
noseći oruţje i vojnu opskrbu. Majstori koji su izraĊivali jedra marljivo su se, s iglama u rukama, sagnuli
nad jedreninu, a i brodograditelji su marljivo radili i popravljali. Nad obalom je lebdio miris vruće smole,
jer su njome i kudjeljom nanovo oblagali brodske spojeve, a iznad valjanja i grmljavine mora ĉulo se
neprestano kuckanje ĉekića i tesanje teslom.
John je pripremao vojni pohod na Poitou, odakle je namjeravao pokrenuti napad na Filipa
Francuskoga, pa je pozvao sve svoje vazale da se skupe u Portsmouthu. Napola leţeći na hrpi krzna,
povrh obale, s mladim vitezovima iz svoga kućanstva, ruĉao je hladnoga peĉenoga kopuna i gledao kako
napreduju radovi, a lice, koje je ĉesto okretao prema Williamu, imalo mu je nemiran, razdraţljiv izraz.
William je s Baldwinom de Béthuneom sjedio u blizini, ne u samoj skupini oko kralja, ali dovoljno blizu
da im posluţi kao ogranak. William je osjećao muĉninu u ţelucu, ali ne zbog pomisli da će uskoro dobiti
morsku bolest. Iako se odazvao pozivu da doĊe u Portsmouth, znao je da ne moţe stupiti na brod kojim bi
otplovio u rat s Filipom Francuskim.
Napola ispivši ĉetvrti pehar, John je ustao, pa preko šljunka nesigurnim korakom otišao do
Williama, a njegovi vitezovi ognjištari slijedili su ga kao lovaĉki psi predvodnika.
William ustane i nakloni se.
John zauzme ratoborni stav. »Marshale«, poĉeo je, »još se pitam zašto ste iza mojih leĊa sklopili
savezništvo s Filipom Francuskim. Meni se to ĉini posve neĉasnim, a vi ipak na sva usta tvrdite da ste
ĉasni.« Glas mu je zvuĉao leţerno, sarkastiĉno i opasno.
William je na sebi osjećao gladne poglede vitezova koji su namirisali krv, a kraljeva zloba bila je
gotovo opipljiva. »Gospodaru, nisam sklopio savezništvo iza vaših leĊa. Dali ste mi dopuštenje da se
dogovorim s kraljem Filipom, pa sam to i uĉinio, s vašom privolom.«
»Krista mi, niste!« Johnu je od bijesa iskoĉila krupna ţila sa strane vrata. »Nisam vam dao
dopuštenje da mu prisegnete kao lenskomu gospodaru. Poći ćete sa mnom u Poitou, a kad vam
zapovjedim da se prihvatite oruţja protiv francuskoga kralja, to ćete i uĉiniti!«
U vrućem danu William je osjetio kako mu se znoje nabori dlanova, a u zglavcima mu udara bilo.
»Gospodaru, to ne mogu uĉiniti. Kad bih protiv njega podigao oruţje, prekršio bih prisegu koju sam mu
dao.«
John se hitro okrene vitezovima. »Sve vas pozivam za svjedoke da se ovdje, pred svima nama,
William Marshal osudio vlastitim rijeĉima«, zareţao je. »Nazivam ga izdajicom!«
Osjećajući da se situacija zanimljivo razvija, i ostali su se plemići skupili da ĉuju prepirku.
Nekolicina ih nije namjeravala otići u Poitou, kao ni William, ne zato što su prisegnuli kralju Filipu, nego
zato što bi morali sluţiti u inozemstvu, a nije im bilo jasno zašto bi ih pozvali da se bore u tom ratu, kad
im nije mogao donijeti istinsku korist.
84
Svjestan da su mu oni jedina prilika, William udahne i povisi glas. »Gospari, pogledajte me! Danas
sam primjer i zrcalo svih vas. Ono što se danas bude dogodilo meni, sutra će biti i vaša sudbina. Imao sam
privolu da se s kraljem Filipom pokušam dogovoriti o svojim normanskim posjedima. Imam vjeran
prijepis kraljevih rijeĉi, a ipak me kori i tvrdi da mi nije dao dopuštenje.«
»Boţjih mi štovanih okrvavljenih ruku, neću ovo trpjeti!« Okrenuvši Williamu leĊa, John se
povuĉe na stranu da bi se savjetovao s vitezovima. Jedan od njih, po imenu John de Bassingbourn,
usijane glave, odvojio se od skupine i prišao Williamu. »Dobro je poznata ĉinjenica da onaj tko iznevjeri
gospodara, kao što ste to vi uĉinili, gubi pravo na posjede koje je dobio«, prosiktao mu je u lice, unijevši
se tako blizu da ga je poprskao slinom.
Mrmljajući sebi u bradu, Baldwin de Béthune ramenima se probije kroz nazoĉne i šakom zgrabi de
Bassingbourna za tuniku. »Zaveţi!« zapovjedio je. »Takvi kao ti ne mogu osuĊivati viteza Marshalova
poloţaja.« Ispruţio je ruku kako bi pokretom obuhvatio ratni tabor u kojemu je sve više vojnika
prestajalo s radom, pa su motrili prepirku. »MeĊu svim tim ljudima nema nikoga tko bi svojim ugledom
mogao stati iza tvrdnje da je grof Marshal iznevjerio gospodara. Biste li izazvali ĉovjeka dvaput
vrednijega od sebe, koji je ovdje zbog odanosti, a ne izdaje?« Oslobodio je de Bassingbourna odgurnuvši
ga, a glas mu je bio pun gnušanja. »Ne uzimajte sebi slobodu da osuĊujete ĉovjeka kojemu nikada ne
moţete biti ravni.«
William je lijevom rukom zgrabio gornji dio korica maĉa, pa je netremice motrio de
Bassingbourna, svjestan da pola bitke leţi u stavu. Tijekom godina ugled mu je postao legendaran, pa
ako se njime bude mogao okoristiti, uĉinit će to. Bio je jedini ĉovjek koji je ikada s konja srušio kralja
Richarda, a takvih su se pojedinosti ljudi sjećali s poštovanjem i strahom. De Bassingbourn je spustio
pogled pa se okrenuo, posramljen i bijesan, ali odviše je cijenio svoj ţivot da bi Williama izazvao na
oruţani dvoboj. John je šutio, jer nije imao što reći, vjetar mu više nije puhao u jedra i bilo je oĉito da
neće pobijediti u prepirci. Okrenuo se na peti i otišao s obale, dok mu je šljunak škripao pod nogama, a
vitezovi su ga slijedili, uzrokujući male odrone šljunka. Mnogi su, iz sigurne udaljenosti, preko ramena
bacali prijeteće poglede.
Baldwin obriše ĉelo, pa se potreseno, neveselo nasmije. »Boţe, Williame, voliš ţivjeti opasno, je
li?« rekao je, sagnuo se da podigne vrĉ s vinom koji su dijelili, a onda je drhtavom rukom napunio pehar.
»Na trenutak sam pomislio da će ti se suprotstaviti.«
William makne ruku s korica maĉa i duboko uzdahne. »Što sam drugo mogao? John mi je dao
dopuštenje. Imam prijepis s njegovim peĉatom.«
Baldwin ga znaĉajno pogleda. »To stalno govoriš, ali mislim da nije oĉekivao da ćeš poloţiti punu
prisegu na vjernost lenskomu gospodaru, a ti si to znao... Barem meni moţeš priznati.« Naglo je popio
gutljaj vina i pruţio vrĉ prijatelju.
»Kriste, ne znam što je oĉekivao«, odgovori William. »Bio je naivan ako je mislio da će Filip
zahtijevati nešto manje od toga, ili moţda u to vrijeme nije ţelio uvidjeti.« Spustio je pehar i obrisao usta
rukavom. »Zarobljen sam u dvojbi, kao i svi koji imaju posjede u Normandiji i Engleskoj.« Iznenada je
ogorĉeno zamahnuo šakom prema brodovima na svjetlucavim valićima i dao oduška bijesu. »Misliš li da
će ta flota ikad isploviti na puĉinu? Ĉuo si izljeve nezadovoljstva u šatorima i gostionicama. S kraljem će
otići samo njegovi vitezovi ognjištari i plaćenici. Nadbiskup ne ţeli da kralj ode, javno je to priznao, a ne
ţeli ni vrhovni upravitelj. Znaš kakve smo nevolje propatili u Engleskoj dok je Richard bio u kriţarskom
ratu. John ima punu štalu kopiladi, ali u braku nema zakonitoga nasljednika. Ako pogine u bitki kod
Poitoua, moţda bismo mogli vidjeti kako francuski kralj zasjeda na englesko prijestolje.« Prkosno je
pogledao Baldwina. »Hoćeš li ti s njim na brod, gosparu Aumale? Koliko će ga nazoĉnih slijediti kad
doĊe do guţve?«
Baldwin uzdahne i proĊe rukom kroz sve rjeĊu kosu. »Znam to i slaţem se s tobom, iako se s njim
nisam suĉelio kao ti.« Napravio je grimasu. »Na sebe si navukao ozbiljnu nemilost. Moraš se ĉuvati.«
William se usiljeno nasmiješi. »Još ţeliš da ti se kći uda za moga sina?«
Napućivši usnice, Baldwin ispusti prijezirni zvuk. »Ne budi glup. I prije si plovio kroz oluje, pa ćeš
85
i ovu preţivjeti. Moja kći udat će se za nasljednika Pembrokea, ili ni za koga.«
Za vrućih ljetnih dana Isabelle je voljela piknike u prirodi. Uţitak u tome otkrila je tek kad se udala,
a toj razonodi, kojoj se odavala kad god je našla vremena da se oslobodi svakodnevnih briga, djelomiĉno
ju je privuklo sjećanje na onaj prvi lijeni srpanj koji je provela u ljubakanju s Williamom. U zadnje
vrijeme rijetko su joj se ukazivale prilike za takvu osvjeţavajuću skrovitost. Ĉak i u pospanomu
Hamsteadu, rodnome mjestu njezinoga muţa i mirnom seoskomu boravištu u usporedbi s njihovim
drugim posjedima, vreva u kućanstvu podsjećala je na dvor. Prije mnogo godina William joj je rekao da
bi, dok mogu, trebali uţivati u samotnosti, jer će poslije doći nemili dogaĊaji kakvi su se upravo odvijali,
ali u to vrijeme bilo joj je samo osamnaest godina i nije znala kakve ih napetosti oĉekuju.
Ipak im nije dopustila da je pobijede. Danas je s tvrdoglavom odluĉnošću nadgledala pripremanje
košara s hranom. Uhvatila je Williama za ruku i odvukla ga od upravitelja, opskrbnika i pisara, odluĉno
tvrdeći da nekoliko sati odmora neće ugroziti njegovo obavljanje duţnosti. Razmjerno je brzo pristao,
kao da mu je laknulo, pomislila je. S njima će poći djeca i pratnja koja se sastojala od vitezova, slugu i
dadilja, no ipak je bilo ugodno jahati obalom vijugave rijeke, osluškujući vjetar u šašu i topot konjskih
kopita na tlu koje se osušilo otkako je, prije tri dana, padala kiša. Tripes je trĉkarao duţ staze, hitro kao
jelen, unatoĉ tome što je imao samo tri noge, pa je njuškao meĊu maslaĉcima i travom, ali je zaobilazio
koprive.
Kad je sunce pripeklo, William je skinuo ogrtaĉ, pa je vidjela kako mu se ramena opuštaju, a
ublaţio mu se je i izraz oko usta. Poĉeo se osvrtati oko sebe, pa je gledala kako upija okoliš, dok se u
njemu smanjivala napetost. Protekli mjesec bio je teţak. Na dvoru je pao u nemilost, ali tek su trebali
vidjeti kako će daleko ići kraljevo nezadovoljstvo i koliko će trajati. John je problijedio od bijesa i bio je
gotovo izvan sebe kad je većina plemića u Portsmouthu slijedila Williamov primjer, pa su se odbili
otisnuti u Poitou. Onih koji su pristali isploviti bilo je tako malo da su jedva napunili brod, pa je kralj
morao odustati od nauma, a pritom se gotovo rasplakao od bijesa i poniţenja. Za mnogo toga je okrivio
Williama i na dvoru se hladno odnosio prema njemu.
Nedavno je i Ranulf od Chestera pao u nemilost, jer je navodno kovao urote s Velšanima, iako je
prisegnuo da je neduţan i rado je dao imanje i taoce da dokaţe da je iskren. SvaĊa je zamrla i Ranulf je
ponovno uspostavio svoju vjerodostojnost, ali John se prevrtljivo odnosio prema plemićima. Stvari su se
pogoršale kad je prije tri tjedna umro Hubert Walter, jer je svojim utjecajem i autoritetom sve uĉvršćivao
i dalekoseţno je razmišljao. William i on nisu se uvijek slagali, ali poštovali su jedan drugoga i uglavnom
su mogli zajedno raditi, a kad je bilo nuţno, nagodili bi se. Sad je trebalo izabrati novoga nadbiskupa, pa
će William s njim morati uspostaviti novi radni odnos.
Zaustavili su se da jedu na mjestu gdje se nad rijeku nadvijalo nekoliko vrba. Sluge su konje vezali
malo podalje, a onda su poĉeli vaditi hladno peĉeno pile, kruh, sir i dimljene kobasice. Tripes se smjestio
pokraj košare s hranom, a na dlakama njuške svjetlucale su mu kapi. Will, Richard i sinovi Jeana
D'Earleya uzeli su lukove i otišli tumarati šumom.
»Sumnjam da će što uloviti«, nasmiješi se William.
»Ne znaš hoće li«, branila je Isabelle sinove. »Will je priliĉno spretan u šumi, iako je mlad. Kad
hoće, moţe se kretati neĉujno poput jelena.«
William se sloţio, odmahnuvši rukom. »Ipak neće ništa uloviti, jer su ih ĉetvorica«, ustrajao je.
Isabelle ga postrance pogleda. »Neki dan Will je svakako ulovio mljekaricu«, rekla je. »Moj ih je
konjušar zatekao u štali.«
William je upravo htio zagristi komad kruha, ali na te je rijeĉi zastao, spustio hranu i poĉeo se
ceriti.
»Nećeš se tako široko smiješiti ako ostane trudna«, razdraţeno će Isabelle. »Sveti Boţe, tek je
navršio petnaest godina!«
Uozbiljio se. »Dakle, tako je daleko otišlo?«
Isabelle odmahne glavom. »Iskreno govoreći nije, ali mislim da je to samo zato što su ih omeli.
Moraš s njim razgovarati i podsjetiti ga na njegove duţnosti i odgovornosti.«
86
William je iskoristio mogućnost da ne odgovori, jer je jeo kruh, ali Isabelle ga je i dalje ljutito
gledala, pa je mahnuo rukom. »U redu, znam, porazgovarat ću s njim.«
»Bolje prije nego poslije.«
Potvrdio je glavom. »Trebalo bi porazgovarati i s djevojkom. Ako je sklona odlaziti u štale s
petnaestogodišnjim djeĉacima, traţi neprilike.«
»Moţda je raĉunala na dobru razmjenu za ono što će dati«, primijeti Isabelle oštroumno. »On je
tvoj nasljednik.«
William nerazgovorljivo progunĊa nešto i nastavi jesti, ali na licu mu je bio zamišljen izraz.
Ostatak popodneva proveli su u ugodnoj razigranosti u kakvoj su rijetko imali prilike uţivati.
William je izuo cipele i svukao hlaĉe, pa je sjedio s nogama u potoku. Ohrabreni njegovim primjerom,
Gilbert,
Walter i kćeri uĉinili su isto, dok se Isabelle igrala s najmlaĊim djetetom. William je nauĉio Mahelt
novu lirsku pjesmu s pripjevom koju je ĉuo na dvoru, a slavila je ljepotu ljetnoga doba.
Mladići su se vratili iz »lova« s granĉicama i ĉiĉcima u tunikama i s nekoliko ogrebotina od grmlja
kupina. Will je uhvatio zeca, potomka bjegunaca iz hamsteadskoga kunićnjaka, gdje su ih uzgajali zbog
mesa i krzna. To se dojmilo Williama pa je, oblaĉeći hlaĉe, primijetio ţeni da je njihov najstariji sin
doista vrlo spretan u hvatanju kunića, a za tu primjedbu zaradio je udarac laktom u rebra.
Pripremajući se da podigne Isabelle u sedlo kako bi pošli kući, William ju je privukao k sebi i
poljubio. Sunĉeva svjetlost bila je boje meda, sjene su se produljivale, a u njima su plesale mušice.
»Znala si da trebam ovaj izlet«, rekao je. »Hvala ti.«
Smiješeći se, podigla je ruku i poravnala mu kosu, koja mu je uvelike padala preko ušiju, pa ju je
trebalo podšišati. »Priznajem da sam postupila posve sebiĉno«, odgovorila je. »Na neko sam te vrijeme
htjela samo za sebe.«
»Teško da je samo to.« Vedro se osvrnuo uokolo.
»Znaš što hoću reći.«
Ponovno ju je poljubio. »Da, znam i obećajem da ubuduće više neću biti tako nemaran.«
Stavila je nogu u dlanove koje je spojio kako bi mogla uzjahati. »Onda bi trebao poĉeti s najstarijim
sinom«, pouĉila ga je.
Dok su jahali kući, odvojio se od nje i dojahao do Willa, a znatiţeljnom Richardu rukom je dao
znak da se pridruţi majci. Onda je paţljivo pogledao svoga nasljednika, a to već neko vrijeme nije ĉinio.
Willova koţa imala je mladenaĉki sjaj, s nekoliko mrlja tu i tamo, a na gornjoj usnici pojavio mu se
zaĉetak brkova u oblik« tamnih malja, poput paperja. Bio je zgodan momak, pravilnih crta i gibak.
William je shvaćao što je mljekarica mogla vidjeti u njemu, a po znakovima sinove poĉetne muškosti,
uviĊao je i uţitke koje je Will mogao pronaći u susretu s mljekaricom.
Mladić podigne bradu i oprezno, s primjesom prkosa pogleda oca, a William se suzdrţavao da se
ne nasmiješi. Njegov sin oĉito je znao što dolazi i pripremio se na prekoravanje.
»Neću ti dijeliti pouke, ili barem ne duge«, poĉne William.
»Da to uĉinim, ušle bi ti kroz jedno uho i smjesta izašle kroz drugo. Mogao bih te išibati, ali
primijetio sam da tako što nikad ne poboljšava ni konja ni psa. Osim toga, izrastaš u muškarca, a
tumaranje po štalama s voljnim djevojkama dio je toga.«
Mladić je iznenaĊeno raširio oĉi. William je prikrivao da se zabavlja, jer je znao da u toj dobi
mladićki ponos moţe biti vrlo osjetljiv. K tome, ono što je imao reći bilo je ozbiljno. »Ali izrastanje u
muškarca znaĉi da još nisi zreo. Kad sazriš, znat ćeš da, iako je tumaranje po štalama moţda
najzamamnija stvar na svijetu, ipak nije preporuĉljiva. Nauĉit ćeš se suzdrţavati i... kako se kaţe, drţati
ruke podalje od toga. Ponekad je djevojka voljna samo zato što si plemićki sin, pa se boji posljedica ako
ne pristane.«
»Nije bila djevica... htjela je to«, prosvjedovao je Will. »Onda se pitaj kakva joj je bila namjera.
Nije samo ona riskirala.« Sin mu zadobije ljutiti izraz. »Prije nego što si se oţenio, sigurno si i ti...«
William se nasmije. »Mnogo puta, ali ne s mljekaricama i ne pod obiteljskim krovom. Moja bi me
87
majka ubila. Dakako, druga je stvar pri obilaţenju turnira i na dvoru, ali ipak moraš biti oprezan.«
Nakon što je upozorio Willa i dao mu materijala za razmišljanje, promijenio je temu i pohvalio
sinovu lovaĉku vještinu, koju on sam nije posjedovao. Bilo je to ugodno meĊurazdoblje i navelo je
Williama da shvati kako je malo vremena provodio sa svojim nasljednikom. Našli su se u opasnosti da
više ne poznaju jedan drugoga, a ta se opasnost morala ukloniti.
U Hamstead su stigli kad su posljednje zrake veĉernjega sunca zasljepljujuće sjale na Kennetu,
poput golemih zlatnika. William je upravo sjahao u dvorištu kad im je prišao njegov pisar Michael noseći
paket, a lice mu je imalo ozbiljan izraz, iako je inaĉe bio vedar.
»Od kralja«, izvijestio je, a William je to već znao, jer je vidio da s tankoga pergamenta visi traka s
poznatim peĉatom. »Glasnik nije ostao, jer je morao otići drugamo.«
William potapše svoga jahaćega konja po sapima i naloţi konjušaru da ga odvede u staju.
»Proĉitaj«, rekao je kratko.
Michael ukloni peĉat i razvije novi pergament koji je pucketao. Pismo je bilo na latinskomu, a pisar
ga je preveo na francuski.
Kralj svomu voljenomu i vjernomu Williamu, grofu Marshalu, pozdrav.
Zapovijedamo i pozivamo vas da nam predate najstarijega sina kako bi, po našoj volji, mogao biti
odgojen za viteza i kako bi poslužio kao jamstvo vaše dobre vjere.
Svjedočimo da smo to napisali u Lambethu, trećega dana kolovoza, u šestoj godini svoga vladanja.
William stisne usnice. Lijepe rijeĉi u pozdravu ništa nisu znaĉile. Toĉno je znao koliko je trenutno
»voljen«, a sadrţaj pisma to je samo potvrdio.
Dok je Michael ĉitao pismo, Isabelle je od uţasa raširila oĉi. Ruka joj je pošla prema muţevu
ramenu, pa ga je zgrabila. I Will je brzo shvatio što pismo znaĉi, pa je i on od ĉuĊenja raširio oĉi,
gledajući majku, pa oca.
»Kralj ţeli da mu budem štitonoša«, rekao je istodobno uzbuĊeno i sa strahom.
»Tako se ĉini«, odgovori mu otac bezizraţajno. Izmijenio je pogled s Isabellom, jedva primjetno
odmahnuo glavom, a onda pošao prema dvorcu. »Ali ne baš smjesta. Takve stvari zahtijevaju
razmišljanje i pripreme...«
Vrata su se zatvorila i za posljednjom sobaricom, pa su Isabelle i William ostali sami u spavaćoj
sobi. Ozraĉje je bilo napeto i teško kao zrak prije oluje u kolovozu.
»Neću predati našega sina Johnu«, reĉe Isabelle, a u ţelucu kao da joj je bilo kamenje.
»Nemamo izbora. Kralj već sumnja da sam ga izdao. Naše odbijanje da ga poslušamo samo bi
pogoršalo situaciju.«
Zabacila je glavu. »Ti si gospodar Striguila, grof od Pembrokea i vlasnik Leinstera. Malo ti je ljudi
ravno po moći, a po dobru glasu nitko ti nije ravan. John te treba više nego ti njega.«
»Ĉak i da je tako, prisegnuo sam mu«, odvrati William. »Ima pravo zatraţiti Willa kao jamstvo
moje dobre vjere.«
Isabelle prijezirno izvije usnice. »Spreman si mu vjerovati, iako on tebi ne vjeruje. Zarobio je
vlastitoga nećaka i više nitko nikada nije ĉuo za njega. Misliš li da sam gluha za govorkanja?«
William protrlja sljepooĉnice. »John neće ozlijediti Willa. Kao što kaţeš, ja sam grof od
Pembrokea i moj će ga ugled zaštititi.«
Odmahnula je glavom. »Nisam spremna tako se kockati. Arthura nije spasilo što mu je rod, što god
ti rekao.« Stisnula je šake. »Sveti Kriste! Kad si bio mali, tvoj te otac poslao kralju Stephenu kao taoca, a
on te skoro objesio. Ne razumijem kako moţeš to isto uĉiniti svom sinu.« Glas joj se prelomio od jakih
osjećaja, pa se naglo okrenula od njega, nastojeći se sabrati.
Otišao si je natoĉiti pehar vina, a pokreti su mu bili tako mirni i umjereni da su na Isabelle imali
suprotan uĉinak, pa je poţeljela zavrištati. »Okolnosti su drukĉije. Will je nasljednik Pembrokea, a ne
mladi sin. Petnaest mu je godina i spreman je postati štitonoša. Gospodar sam ovoga podruĉja, a ne
kaštelan nekoliko porazbacanih posjeda kao što mi je bio otac.«
Naglo se okrenula. »I zato je u redu, je li? Što će Will nauĉiti na dvoru pohotljivca i razvratnika
88
kakav je John?«
Pogledavši je, strpljivo je odgovorio: »John moţda nije najbolji skrbnik za djeĉaka, ali ostali na
dvoru usmjerit će ga na pravi put. Will će jednoga dana biti grof od Pembrokea, pa mora steći vještine.
Mora postati dvorjanin, vojnik i svjetski ĉovjek, a to moţe samo iskustvom. Ili smo ga nauĉili
pristojnosti, ili smo gubili vrijeme.« Brzo je otpio gutljaj vina, a to je odavalo da nije tako opušten
kakvim se ţelio prikazati.
Zabila je nokte u dlanove. »Ne ţelim da ide Johnu.« Glas joj se ponovno prelomio, iako se svim
silama nastojala svladati.
»Ni ja to ne ţelim, ali svaki mladi sokol mora odletjeti iz gnijezda. Htio sam zamoliti Baldwina da
ga primi, ali na dvoru će imati više prilika. Moţemo pronaći ljude koji će ga nadzirati. Neće mu
nedostajati podrška.«
Isabelle odmahne glavom i okrene se, s rukama na ustima, a bol ju je razdirala od prsa do trbuha,
kao da su joj izvadili srce koje se sad njiše na dugim crvenim uzicama.
»Isabelle...« Spustio je pehar, prišao joj i zagrlio je. »Na to ne smiješ gledati kao na zapreku, nego
kao na priliku koja mu se pruţa.«
Stresla mu se u naruĉju, a onda se izvukla iz zagrljaja i pogledala ga. »Zašto ne moţemo otići što
dalje od Johna? Zašto s cijelom obitelji ne moţemo otići u Irsku? Ondje bismo djecu mogli odgajati kako
bismo htjeli, a da on na njih ne stavlja svoj biljeg.«
William je ĉvršće stisne, a sad mu se u glasu osjećala gorĉina. »Nisi li slušala?« Blago ju je stresao.
»Ne razumiješ li? Djeca su nam već obiljeţena. Will je budući grof od Pembrokea, a Richard će biti
gospodar Longuevillea. Dvor moraju poznavati isto tako dobro kao što poznaju ovo kućanstvo. Stekao
sam dvadeset godina iskustva na dvoru, u kraljevskoj sluţbi, prije nego što sam postao gospodar
Striguila, a ĉak se i sad borim za njega. Kako misliš da će Will moći sve rješavati, bude li se morao
hvatati ukoštac samo s uzicama na pregaĉi?« Pustio ju je i vratio se peharu s vinom. »Kriste«, promrsio je
kroz zube, »u toj prepirci vrtimo se u krugovima.«
Isabelli je prekipjelo od bijesa i jada. »Kad si ti bio talac, tvoj je otac rekao kralju Stephenu da ima
ĉekić i nakovanj da napravi druge, bolje sinove, ako tebe izgubi«, podsjetila ga je, a ramena su joj se
dizala i spuštala. »Pa, ne oĉekuj da budem tvoj nakovanj. Neću ti raĊati sinove da ih bacaš vukovima!«
William po drugi put spusti pehar i to vrlo paţljivo. »Ţao mi je ako tako tumaĉiš stvari. Will ide na
dvor i neka to bude kraj rasprave.« Okrenuo se na peti i izašao iz prostorije, s tihim škljocajem
podignuvši i spustivši zasun.
Isabelle je zurila u vrata. Kako se usuĊuje... kako se samo usuĊuje! Zgrabila je pehar iz kojeg je pio
i htjela ga je baciti u vrata, ali se pribrala, prosula talog u rogoz na podu, natoĉila vino i ispila, tresući se
kao starica. Upravo je nazrela neumoljivoga grofa od Pembrokea, ĉovjeka sa sudaĉke klupe, iz vijećnice
i s bojišta, protivnika!
Dlanom je obrisala mokro lice. »Kamo sve to vodi odavde?« utuĉeno je upitala praznu prostoriju.
Šesnaest godina meĊusobno su si pruţali podršku. Svaki korak toga puta prešla je uz njega, u
zajedništvu, no odjednom su naišli na zapreku i odluĉili su je razdvojeno obići. Ĉesto su se svaĊali oko
malih stvari, braĉnih nesuglasica koje su se mogle riješiti dobrim raspoloţenjem, isprikom i obostranom
pristojnošću. Ali ovo nije bila mala, nego temeljna rasprava i ostavila je duboku ranu. Još nije mogla
vjerovati da joj je okrenuo leĊa i udaljio se.
Otišla je u njihov krevet i legla. Boljela ju je glava, suze su joj navirale iza kapaka, a u ţelucu kao
da joj je stajala gruda olovnoga jada. Vrlo je rijetko plakala zbog Williama, kao sada. »Neću sina predati
Johnu«, usprotivila se, ali znala je da su te rijeĉi prazne kao i njezina nutrina.
»SvaĊali su se«, izvijesti Richard. Sjedio je na krevetu s ogradom od uţadi, milujući Tripesa, koji
mu je prišao da se poigra. William je djeljao komad drveta bodeţom koji mu je dao Rhys, velški konjušar
njegova oca. Imao je dršku od uglaĉanoga jelenjega roga, a ĉeliĉna oštrica bila je iskovana s uzorkom, pa
se ĉinilo da se nad površinom razbijaju i pjene valovi. Osjećao se ţivĉano, jer su se njegovi roditelji
rijetko svaĊali, a kad je došlo do toga, brzo su se pomirili. Ponekad bi, poslije svaĊe, zatvorili vrata
89
spavaće sobe, ne da poĊu na poĉinak, nego da jedno drugo odvedu u krevet, no veĉeras je vidio kako otac
izlazi iz te sobe bez osmijeha i bez osjećaja dubokoga zadovoljstva koji je obiĉno pratio takve susrete.
Izraz lica bio mu je neprobojan i kao da se zaledio. Kratko se obratio slugi koji se zadrţavao u blizini, a
onda je zapovjedio konjušaru da mu osedla brzoga konja.
»Mama ne ţeli da odem na dvor.« Otresao je komadiće drveta s krevetnoga pokrivaĉa. »Hoće da
ostanem u kućanstvu.«
Tripes se prevrnuo, mašući šapama, a Richard ga je trljao po trbuhu. »Ţeliš li ići?« upitao je
znatiţeljno i sa zanimanjem. Priliĉno mu se sviĊala zamisao odlaska na dvor, ali ga je i plašila.
Will slegne ramenima. »Otac je bio moje dobi kad je otišao od kuće da postane štitonoša, a onda i
veliki vitez. Naravno da ţelim ići. Otac zna da ţelim, da sam spreman, ali mami se ne sviĊa zamisao o
dvoru.«
Richard ga oštro pogleda. »Ionako nemaju izbora, jer kralj hoće da budeš talac, a ne samo
štitonoša.«
»Ne marim za to. Neće me baciti u tamnicu, zar ne?« izjavi Will hvalisavo. Iako je ţelio otići na
dvor i u potpunosti poĉeti s vojnim vjeţbama, bio je i ţivĉan, no to nikad ne bi priznao osamnaest mjeseci
mlaĊem bratu. Dok je obitelj boravila u dvorcu Gloucester, nad kojim je njegov otac imao nadleţnost,
povremeno je viĊao zatvorenike koji su u tamnicama ĉekali suĊenje. Mrzio bi da ga tako zatvore, a bilo je
i mraĉnih govorkanja o kralju i njegovu postupanju sa zatvorenicima, glasina za koje nije smio ni znati.
»Otac kaţe da će dvor biti dobra vjeţba. Kod kuće sam već nauĉio sve što sam mogao.«
Richardu su oĉi nestašno zasjale. »Mama je zabrinuta da ćeš nauĉiti sve o droljama, kockanju i
piću. Da barem mogu s tobom.«
Will se naceri. »Premlad si.«
Isabelle je gledala kako njezin sin uzjahuje jednim jedinim pokretom, bez potrebe za postoljem. Za
put na dvor dobio je novoga, pjegavoga jahaćega konja. Podsedlica je bila obrubljena zelenom i zlatnom
trakom, s utkanim crvenim Marshalovim lavom, a prednja tkanina imala je zelene i zlatne rese. Willu je
za ramena bio priĉvršćen novi grimizni ogrtaĉ, podstavljen vjeveriĉjim krznom, a ĉizme su mu imale
granatne kopĉe. Ruke koje su drţale uzde bile su nalik na Williamove, sposobne i snaţne. Posluţivali su
ga konjušar i osobni sluga. Sam William otpratit će ga na dvor i predati ga Johnu.
Isabelle se nastojala osnaţiti. Već se prije nasamo oprostila sa sinom, zagrlila ga je i poljubila u oba
glatka obraza, ali osjetila je da joj je zagrljaj uzvratio iz duţnosti. William je imao pravo. Mladić je bio
spreman iz gnijezda odletjeti u široki svijet, ali boljelo ju je srce pri pomisli da će ga na daljnji odgoj
morati predati Johnu. Opraštala se sa svojim prvoroĊencem! Još je imao djeĉaĉke oĉi, ali u njima je
vidjela muškarca koji ĉeka da sve preuzme i znala je da će se Will nepovratno promijeniti kad ga
ponovno sretne.
Gledala je kako odlaze, osjećajući se sivo poput kiše. Will se nije okrenuo, ali njegov otac jest,
pogledavši je preko ramena, tako da ju je zaboljele do srţi. Još nisu riješili svoja neslaganja. Razgovarali
su i leţali zajedno, ali prostori izmeĊu rijeĉi pretvarali su se u ponore, a ona se osjećala previše obamrlo i
zlovoljno da bi razmišljala o tome da ih preskoĉi. Ranili su jedno drugo, a ništa se nije zalijeĉilo, unatoĉ
prividu zajedništva.
90
18
Portchester, Hampshire, svibanj 1206.
Odjevena u dvorsku haljinu od plavoga brokata i urešena brošem sa safirima koji joj je kraljica
Eleanora poklonila povodom vjenĉanja, Isabelle se, prignuvši koljeno, protokolarno poklonila pred
kraljem. Pripremila se za taj trenutak, u sebi je napravila probu i vjeţbala samosvladavanje, sve dok štit
nije bio potpun, pa joj lice nije odavalo ništa osim bezizraţajne smirenosti. Radije bi umrla nego Johnu
pruţila zadovoljstvo da vidi da mu je udarac pogodio duboko u samo srce obitelji.
Kraljica i on sjedili su na prijestoljima presvuĉenima svilenim vezom sukladnih boja. Sa svake
strane sjedala ĉuĉala su dva obojana kamena leoparda, a iza njihovih glava svjetlucao je veliĉanstveni
stijeg s anţuvinskim kraljevskim lavovima. Blizu svoga vladara stajali su vitezovi iz Johnove dvorske
straţe, sa spremnim maĉevima, a ostali u dvorani, biskupi, baruni i velikodostojnici, bili su nenaoruţani i
raskošno odjeveni.
John se ponovno spremao otisnuti u Poitou, ali ovaj put nije pokušavao prisiliti plemiće da poĊu s
njim, nego je umjesto toga zatraţio njihovu pomoć. William ga je taktiĉno opskrbio s odreĊenim brojem
vitezova i ĉasnika. Iako je sam odbio poći, bio je spreman na tankoćutnu nagodbu, pa je Johnu barem dao
skupinu boraca.
»Grofice, zadovoljstvo je vidjeti vas na dvoru. Trebali biste nas ĉešće posjećivati«, kralj se uljudno
obratio Isabelli.
Promrmljala je doliĉan odgovor, ne podiţući pogled. Neka je smatra poslušnom i podloţnom
suprugom, ako će je to spasiti od razgovora s njim.
William baci pogled na nju. Već je odao poĉast Johnu, a zasad je meĊu njima vladao nelagodni mir,
priliĉno nalik na primirje u njegovu braku, pokrpani odnos koji se još drţao, ali teško da će takvo stanje
potrajati.
John se dobrohotno nasmiješio Isabelli. »Sreća je da ste tu, gospo Marshal. Siguran sam da vas sin
ţeli vidjeti i oprostiti se s vama.«
Podignula je glavu i raširila oĉi, a William ju je upozorio jedva primjetnim pokretom. »Oprostiti se,
gospodaru?« upitao je, umiješavši se.
John je hinio iznenaĊenje. »Pretpostavljao sam da znate da u mojoj pratnji putuje u Poitou.«
»Ne, gospodaru, nisam znao«, odgovori njegov sugovornik. »Mislio sam da ćete ga ostaviti ovdje.«
»Podcjenjujete nadarenost svoga sina, Marshale. Brzo uĉi.«
Isabelle se borila da ne pokaţe da su kraljeve rijeĉi u njoj potpirile bijes i strah, jer je znala da John
to više uţiva što se ţrtva više uznemiruje.
»Otac sam mu i znam da brzo uĉi, gospodaru«, odvrati William mirno. »Drago mi je da ga smatrate
tako dragocjenim da ste ga uĉinili dijelom svoje pratnje.«
John se podrugljivo nasmiješi. »Ne, brinite, Marshale, neću dopustiti da mu se bilo što dogodi, iako
imate još tri sina da vam nastave lozu, a i naĉina da ih rodite još.«
Isabelle i protiv volje dahne, pa kralju kroz trepavice dobaci otrovni pogled.
John joj se smijuljio, a u oĉima mu je sjala poţuda.
»Gospodaru, umiruje me što ĉujem da ćete se brinuti za njegovu sigurnost«, reĉe William. »Pitam
91
se biste li mogli proširiti istu vrstu povjerenja koje vam ukazujem i dopustiti mi da posjetim svoje irske
posjede.«
Kralj je motrio ĉiste, bijele obrube svojih noktiju. »Trebali biste biti mudriji, pa to ni ne pitati,
Marshale. Dok me nema, trebam vas u Engleskoj, jer mi je potrebna vaša vještina vladanja.« Ponovno je
pogledao Isabelle. »Sredit ću da vaš sin još veĉeras s vama podijeli obrok. Moţda će to majku uvjeriti da
mu od utrobe ne namjeravam napraviti kolan.«
William se nakloni i na lice namjesti osmijeh, jer se kao dvorjanin vješto ponašao u takvim
situacijama. »A moţda je ja mogu uvjeriti da vam ne vrati istom mjerom.« Trenutak za dosjetku, a i
šaljivi ton uspješno su ublaţili raspoloţenje, pa se kralj nasmijao, pokazujući da mu se sviĊa duhovita
bodlja, ali pogled mu je bio proraĉunat, a i William ga je oprezno motrio, unatoĉ opuštenu stavu.
Isabelle se osjećala bolesno zbog zabrinutosti i straha za Willa, ali trudila se da to ne pokazuje kad
je mladić, kasnije toga dana, došao u njihov šator. Nije mogla vjerovati da se u devet mjeseci tako
promijenio. Nikad neće doseći Williamov stas ni snaţnu gradu, jer je nalikovao na svog krhkijega djeda,
njezina oca, ali bio je jak i okretan. Pod lanenom tunikom i košuljom imao je ĉvrste mišiće, gotovo kao da
je odrastao, pa će mu trebati nova odjeća, jer se razvio.
»Oh, tako mi je drago što te vidim!« povikala je, zagrlivši ga. »Nedostajao si nam!«
Nelagodno se nasmiješio i slegnuo ramenima. »Isprva mi je bilo ĉudno«, priznao je, »ali sam se
navikao.« Glas mu je bio dublji, muška jabuĉica u grlu izraţenija, a na bradi više nije imao paperje, nego
ĉekinje. Isabellu su obuzeli neizreciv ponos, ali i neizdrţiva tuga. Kad su se Will i njegov otac zagrlili,
ponovno je bila svjedok njihove bliskosti, ali i udaljavanja, a znala je da će se ovo drugo još povećati,
barem na neko vrijeme.
Za vrijeme jela naĉela je škakljivu temu Poitoua, a boljelo ju je kad se uvjerila da je John imao
pravo. Will je ţarko ţelio poći i bio je nalik na mladoga ratnoga konja koji nestrpljivo grize ţvale. Morala
se ugristi za jezik da previše ne prosvjeduje i ne opominje ga, jer je znala da bi te rijeĉi izvirale iz njezine,
a ne njegove uznemirenosti. Gilberta je oĉarala pojedinost da kralj ima knjige koje ĉita iz zadovoljstva,
pa je ĉak dao napraviti posebne škrinje da bi ih nosio sa sobom. Richard je pomno, zaneseno, ali i zavidno
slušao kako Will priĉa o Gibbunu, kraljevu velikom bijelom norveškom sokolu i kako su mladiću
dopustili da se njime bavi u stajama i pušta ga da leti na vjeţbalištu.
William je gledao i slušao s prekriţenim rukama i malim, znalaĉkim smiješkom na usnicama. »Ne
bi smio zaboraviti spomenuti da dugo moraš biti na duţnosti i da mnogo toga moraš nositi i donositi.
Nikad ne jedeš s ostalima, jer moraš posluţivati, rezati meso, nositi vino i zdjelice za pranje ruku. Moraš
spavati naćuljenih ušiju ako te gospodar noću pozove, a pred njim se valja pojaviti posve odjeven i
izoštrenih osjetila. A tu je i sve to glaĉanje i briga za oruţje, kao i ĉinjenica da moraš ljubazno odgovarati
kako god te izazivali.«
Will slegne ramenima. »Barem se ne dosaĊujem«, odgovorio je, pogledavši majku s osjećajem
krivice.
Isabelle uzdahne i odmahne glavom. »Znam tko su ti preci, pa mislim da ne bih trebala ništa manje
ni oĉekivati. Ali kao majka više bih voljela da se dosaĊuješ, nego da si u opasnosti.«
»Barem ga sada neće ugoţavati mljekarice«, primijeti Richard vragoljasto, a otac ga dobrohotno
gurne.
»Pa«, obrati se William Isabelli kad se njihov sin vratio svojim duţnostima, a oni su se pripremali
za poĉinak, »je li ti ovaj susret ublaţio bojazan?«
Još u košulji, Isabelle uĊe u krevet. »Drago mi je što sam ga vidjela i što znam da je zadovoljan«,
promrmljala je. Rekla je istinu, ali ipak je sumnjala da John mladića namjerno nastoji udaljiti od njih,
iako to nije spomenula muţu. Dovoljno je poznavala samu sebe i znala je da njezine zle slutnje uzrokuju
zaštitniĉki osjećaj i zlovolja.
»Dobro.« Sabio je jastuk u udoban oblik.
»Misliš li da će nam John dopustiti da odemo u Irsku?«
»Bit će kao da, ruku vezanih na leĊima, uzbrdo guramo kolica puna kamenih gromada, ali da,
92
dopustit će nam... na kraju. Danas sam mu posudio sto maraka, a posudio je i dvije baĉve vina za svoj
stol. Trenutno je dovoljno pristupaĉan.«
»Pa, to je zato što misli da nas je nadjaĉao. Moţda ga nećeš pratiti u Poitou, ali ima našega
nasljednika, a to je druga po redu najbolja stvar, pa će je u najvećoj mjeri iskoristiti.«
»Dakako da hoće.« William je nastojao strpljivo odgovarati. »Ne brini, Will je u dobrim rukama. S
njima će poći i Salisbury. Obećao je da će paziti na njega.«
Isabelle uzdahne. »Znam.« Zatvorila je oĉi i nastojala iz glave izbaciti briţne misli, kako bi mogla
zaspati.
Pokraj nje William je pokušavao isto, ali sa slabim uspjehom. Izvana je ĉuo glasove vitezova iz
tabora koji su se skupili oko vatre blizu njihova šatora, pa su razgovarali i prigušeno se smijali, a ĉuo je i
škripavi, mladenaĉki promjenjivi glas kad im se pridruţio Richard. William je pao u napast da
uskomešane misli ode utopiti u vinu, šalama i druţenju, ali bio je svjestan da bi njegova nazoĉnost
promijenila ozraĉje, pa bi mu bilo uskraćeno upravo ono što je traţio.
Pogled na Willa koji je dozrijevao do muškosti i promukli Richardov glas odjednom su mu
pokazali kako je kasno. Kad se oţenio Isabellom, ĉinilo mu se da se pred njima pruţaju cijeli rali
zemljišta na kojemu će sijati i ţeti, ali odjednom je preostao samo kutak, a previše su toga još morali
izvršiti. Jednom je Boga zamolio za milost da vidi kako mu odrastaju djeca, a sad su najstariji sinovi već
gotovo dozreli. Još je mogao obavljati mnogo toga kao kad mu je bilo trideset godina: nositi oklop od
veriga da ne ostane bez daha, boriti se oštricom maĉa protiv svakoga protivnika i pobijediti. Refleksi su
mu moţda bili malo sporiji, ali kako su u mladosti bili brţi od munje, još su mu dobro sluţili, a iskustvo
i ugled nadoknaĊivali su ostalo.
U Irskoj je još mnogo toga morao uĉiniti. Bio je svjestan da jt taj posjed predugo zapostavljao.
Postavio je temelje, no morao je otići onamo kako bi nadgledao gradnju, dok mu je snaga još nenaĉeta.
Zasad je Normandija za njih izgubljena. Iako je ondje svomu nasljedniku osigurao posjed, bilo bi glupo
otići onamo i riskirati kraljev bijes u toj mjeri da bi prokockao svoja imanja u Engleskoj. Najbolje će biti
da Longueville zasad ostavi u rukama upravitelja, dok Richard dovoljno ne odraste da preuzme uzde.
Normandija je bila krajolik njegova mladićkoga doba i ostala je u prošlosti, pa je bilo besmisleno
valjati se u nostalgiji. Eleanora i Henry, Richard i mladi kralj bili su u grobovima. Nemirno se okrenuo u
krevetu. Isabelle je leţala okrenuta leĊima, pa joj je vidio samo gustu kosu koja je pozlaćivala jastuk i
blijedi oblik njezine ruke u lanenoj košulji. Bila je dvadeset godina mlaĊa od njega. Kraljica Eleanora
ţivjela je osam desetljeća, a nije se zavaravao da će, ako se ne dogodi ĉudo, još biti ovdje bude li Isabelle
tako dugovjeĉna. Dok je još ţiv, duţan joj je osigurati budućnost, da joj posjedi, koji su joj miraz, budu
sigurni i ubuduće, kad ostane udovica. Kako je Leinster najbogatiji dio toga miraza, duţnost mu nalaţe
da nešto uĉini u vezi s time.
Krevetnina je zašuštala kad se okrenula i otvorila oĉi, a u slabomu svjetlu svijeća njihova je
promjenjivo plava boja s mrljicama bila tamna kao ponoć. »Ne spavaš«, obratila mu se.
»Ni ti«, obgrlio ju je rukom, pa mu se primaknula u zagrljaj, vrlo udoban i prisan, ali osjećao je
granice i nije ih prekoraĉio. Unatoĉ tome što je nedavno u sebi preispitao svoje sposobnosti i zakljuĉio da
su netaknute, noćas nije bila prilika za ĉekić, nakovanj i kovanje.
93
19
Dvorac Framlingham, Suffolk, sijeĉanj 1207.
Maheltina vjenĉana haljina bila je izraĊena od svilenoga damasta protkanog srebrnim i zelenim
preljevima, a na njoj su blistali biseri i kristali. Prijelazi nalik na paunove boje pristajali su njezinoj puti i
crvenkastosmeĊoj kosi. Srebrni pas naglašavao joj je uski struk i gipke obline ţenstvenosti koja je tek
nedavno propupala.
Oĉima sjajnim od ponosa Isabelle je gledala kako Mahelt s mladoţenjom pleše svadbeni ples. U
dvadeset trećoj godini Hugh Bigod uvelike je nadvisivao svoju nevjestu koja je još rasla, a tek je prešla
trinaestu godinu. Nije pokazivao da mu je neugodno zbog razlike u dobi ili visini, jer je imao mlade sestre
i navikao se na njih. Prema Mahelt se odnosio kao prema kraljici, a ona je cvjetala zbog njegove
pozornosti. Isabelle se našla na rubu suza od sreće zbog njih, ali srce joj se ispunilo i nemirom.
Pokraj nje je William bezizraţajno gledao ples, iako je ohrabrujuće mahnuo rukom kad ga je
Mahelt pogledala i nasmiješila mu se, pa joj je uzvratio osmijeh. U ĉast njezina vjenĉanja odjenuo je
sveĉanu grofovsku odoru, što je rijetko ĉinio, a u kosi mu je bila plemićka kruna, ukrašena draguljima.
Isabelle je znala da mu je teško što mu se kćer tako brzo udaje i odlazi, moţda još teţe nego kad je sina
predavao za taoca. Kao prvoroĊena kćer, Mahelt mu je u srcu uvijek zauzimala posebno mjesto. Više mu
neće trĉati ususret kad se bude vraćao iz vojnoga pohoda, neće mu više pokazivati razne stvari, niti će je
naveĉer u sobi uĉiti pjesme. Sve je to sada bilo pridrţano za njezina muţa i obitelj.
»Morala se upravo sada udati«, izjavio je sa ţaljenjem. »Ţelio bih da smo je mogli povesti sa
sobom u Irsku, ali ne moţemo znati kako dugo nas neće biti, a ionako je sigurnija ovdje, u
Framlinghamu, kao supruga u obitelji Bigod.«
Isabelle se suzdrţala od napomene da je sad jamaĉno i on iskusio bol koju je ona osjetila kad su sina
predavali Johnu. Te bi rijeĉi znaĉile nizak udarac, a ni okolnosti nisu bile iste. William je takoĊer osjećao
gubitak sina, a i njoj će vrlo nedostajati Mahelt. Njihova kći barem će do zrelosti dorasti u kućanstvu gdje
će je doĉekati dobrodošlicom, a drţe se i strogih ćudorednih pravila. Suffolk je dovoljno daleko od dvora,
pa Mahelt ne mora ići onamo ako neće, a dvorac Framlingham je nov, jak i udoban. Ida će biti odliĉna
svekrva. Po naravi se majĉinski ophodi, ali tom osobinom nikoga ne guši i bit će sretna što prebivalište i
duţnosti dijeli sa ţenom svoga najstarijega sina.
Isabelle poloţi ruku Williamu na rukav. Nosio je srebrnu odjeću koja je zasvjetlucala kad ga je
dotaknula. »Sad se moţe na miru upoznati s novom obitelji prije nego što se prihvati svih odgovornosti
supruge«, rekla je pragmatiĉno.
Malo je ţmirnuo ĉuvši rijeĉi »svih odgovornosti«.
Ĉvrsto mu je stisnula ruku. »Ima tvoju hrabrost i odluĉnost da sve dobro napravi, a Hugh je po
naravi ljubazan.«
»Bio sam nazoĉan kad se John oţenio kraljicom«, promrmlja William. »Bila je otprilike iste dobi
kao Mahelt i sliĉnoga rasta.« Preko lica mu je prešao izraz gaĊenja. »Znam što joj je John uĉinio i kad bih
pomislio...«
»Onda će biti dobro da ne razmišljaš«, prekinula ga je. Ponovno je pala u napast da spomene sina,
ali ako William nije slijep, i sam će primijetiti usporedbu. »To je pristojno kućanstvo, kao i naše, i brinut
94
će se za njezinu dobrobit. Ida i Roger će je štititi. Hugh je dobar mladić, kao što si i sam rekao, pa je to
jedan od razloga da smo ugovorili taj brak. Hugha vrijeĊaš takvim razmišljanjem... a vrijeĊaš i vlastito
prosuĊivanje.«
Napravio je grimasu. »Imaš pravo i moj razumni dio to zna, ali ipak...« Odmahnuo je rukom,
ispriĉao se i otišao u zahod.
Ida od Norfolka smjesta se pridruţila Isabelli, sva blistajući, odjevena u plavu vunu i ukrašena
safirima. »Je li grof Marshal dobro?« upitala je s izrazom zabrinutosti.
Isabelle se nasmiješila, umirivši domaćicu. »Zabrinut je što će nas Mahelt ostaviti, jer vrlo je
mlada. I meni je pomalo nelagodno, iako znam da nam kći nije mogla doći na bolje mjesto.«
Ida je uhvati za ruku. »Naravno da si zabrinuta. Majka si joj, a još je u odviše njeţnoj dobi za brak.
Brinut ću se za nju kao za vlastitu kćer. Moj je sin prisegnuo da je neće dotaknuti dok ne doraste za braĉni
krevet i drţat će se toga. Mahelt će imati vremena koliko joj treba.«
»Znam to i nismo mogli poţeljeti bolji brak ni zeta«, odgovori Isabelle taktiĉno, ali iskreno. Bilo
joj je drago što nema Williama. Muškarce su ĉesto optuţivali da su grubi i neotesani, ali ponekad im je
osjećajnost bila tanka poput vela. William vjerojatno ne bi bio dovoljno taktiĉan u raspravi o svojoj kćeri.
»Je li se John doista sloţio i dopustio vam da odete u Irsku?« upita Ida kako bi promijenila temu, jer
se William vratio u prostoriju.
Njezina sugovornica odmahne glavom. »Još oteţe, ali na kraju će mu William izmamiti
dopuštenje. Ne moţe stalno odbijati, a za to se vrijeme spremamo.« Ponovno je pogledala plesaĉe.
Mahelt se smijala Hughu, zarumenjevši se, a oĉi su joj sjale. Bit će joj lako, pomisli Isabelle. Do ušiju se
zaljubila u njega, a ako Hugh nije budala, a znala je da nije, Mahelt će mu lako pasti u krevet kad doĊe
vrijeme.
Ugledavši oca, djevojka se ispriĉa mladoţenji, pritrĉi Williamu s hitrinom djeteta, što je još napola
i bila, pa ga odvuĉe u krug plesaĉa. Isprva im se nerado pridruţio, no onda je Isabelle vidjela da se
nasmijao i zagrlio kćer.
Ida je potapše po ramenu. »Da i mi zaplešemo?« upitala je. »Oboţavam plesati, a što je prikladnije
nego da se zavrtim na vjenĉanju svoga sina s najboljom nevjestom koju smo mu mogli izabrati.«
Isabelle se nasmiješi. »Imaš pravo.« Voljela je Idu zbog njezine ljubaznosti i taktiĉnosti. »Što je
prikladnije od toga?«
John je motrio pergament u svojoj ruci. Umrljala ga je voda, jer je doputovao iz velškog
pograniĉnog podruĉja. Prošli tjedan vrijeme je bilo vrlo kišovito, pa iako je glasnik stavio torbu pod
ogrtaĉ i tako pergament saĉuvao od najgorega, namreškao se odajući da je bio izloţen vlazi.
»Marshal već ĉetvrti put piše i traţi dopuštenje da ode u Irsku«, izvijesti John svoga prijatelja i
povjerenika Petera des Rochesa, winchesterskoga biskupa. »Da mu to dopustim?« Poruka je bila
umotana u kićeni naĉin izraţavanja Williamova pisara Michaela, a John je smjesta prepoznao njegov stil.
Obilni govorni ukrasi i pozdravi sigurno nisu dolazili od Marshala. Grickao je bolni komadić koţe uz
nokat na palcu. »Na dvoru je bio samo jedanput otkad sam se vratio iz Poitoua i to samo zato da se uvjeri
da mu je sin ĉitav, a i kako bi ponovno traţio da ode u Irsku.«
Des Roches je rastreseno milovao vez na svom draguljima ukrašenom crkvenome ruhu, kao što
netko miluje kućnoga ljubimca. Ta je odjeća pripadala Hubertu Walteru i bila je gotovo neprocjenjiva.
»Svakako se uvelike priprema, gospodaru. Ĉuo sam da u Striguilu i Pembrokeu skuplja ljude i namirnice.
U sijeĉnju je, sad kad je dorasla, najstariju kćer udao za Bigodova sina. Ĉini mi se da sreĊuje stvari i
sprema se otići na duţe vrijeme, jer zašto bi inaĉe sada udao djevojku?«
John se doimao zamišljeno. Marshal i Norfolk! Zbog tog se saveza nelagodno osjećao. »Ta stara,
toboţe kreposna budala neće mi nedostajati ako se zakopa u tresetište«, progunĊao je, »ali ne znam mogu
li ga pustiti iz vida, jer pravit će se krepostan i u Irskoj. Djed njegove ţene nazivao se kraljem od
Leinstera, a neću da William Marshal prisvoji taj naslov.«
Des Roches se nasmiješi kao da je ĉuo besmislicu. »Ne znam bi li se to itko više ustruĉavao
napraviti od Williama Marshala.«
95
»Tako sam i ja mislio dok nije kleknuo pred francuskim kraljem i prisegnuo mu na vjernost kao
lenskomu gospodaru, a onda je odbio sa mnom isploviti u Poitou. Vjerovao sam ljudima, a radili su mi
iza leda. Ranulf od Chestera, Sacher de Quincy, William de Braose... a on je Marshalov saveznik.«
Nastala je znaĉajna tišina. Des Roches je bio daleko previše ambiciozan, a i cijenio je svoju koţu,
pa nije spomenuo zašto je de Braose pao u nemilost, a o tome nije govorio ni John, jer je nastojao
sprijeĉiti da mu prošlost ispliva na površinu poput truloga trupla i uništi ga.
Napetost je razbio dolazak mlade kraljice. Ysabel je ušla u odaju svoga muţa u pratnji dvije dame,
dostojanstveno i draţesno koraĉajući, a ponešto izraţeni trbuh namjerno je pritisnula dlanom. Tek prije
pet tjedana propustila je mjeseĉnicu, no pobrinula se da svi, a posebno John, doznaju da je moţda trudna.
Pogledao ju je. Već se poĉeo pitati šali li se Bog s njim, dopuštajući mu da drugim ţenama pravi
kopilad, dok je njegovu uĉinio jalovom. No napokon se ĉinilo da je sjeme pustilo korijen. Još nije poĉela
povraćati, a blistala je kao Bogorodica optoĉena draguljima. Nazdravio joj je peharom. »Neka kraljica
odluĉi«, rekao je, smiješeći se da joj ugodi. »Hoću li dopustiti da grof od Pembrokea ode u Irsku, ili ću ga
drţati na uzici ovdje na dvoru, gdje ga mogu vidjeti?«
Ysabel ravnodušno slegne ramenima. »Je li vaţno hoće li otići ili ostati?«
»Upravo to pokušavam odluĉiti.«
Polako je prišla škrinji na kojoj je stajao vrĉ s vinom i rukom dala znak slugi da joj natoĉi. Uĉila je
koristiti moć, isprobavajući koliko joj je sjeme koje je nosila u utrobi ojaĉalo poloţaj na svim razinama
kraljevskoga ţivota. »Grofica mi se sviĊa«, rekla je. »Kad doĊe na dvor, ljubazna je prema meni i
oštroumno bira odjeću i pokućstvo.«
John otpuhne. »Nisam siguran da se slaţem s tobom. Gospu Marshal smatram otmjenom kujom,
koja u sebi ima i više od trunke irske divljine.«
»Onda je Irska vjerojatno najbolje mjesto za nju.« Mlako je mahnula rukom kao da hoće reći da ne
zna zašto se uzrujavaju. »Pusti nju i muţa da odu. Imaš njihova sina, zar ne? Ako ti nisu na putu, neće te
moći toliko ljutiti.«
»Ne budi tako sigurna«, kiselo je promrmljao, ali izraz mu se opustio. »Neka bude. Ako mi zatreba,
mogu ga pozvati, a kao što si rekla, imam njegova sina.« Prišao joj je, obgrlio je oko pasa i poloţio joj
dlan na trbuh. »Kao što ti imaš mojega.«
Des Roches se razborito izgubi.
Deset dana poslije toga Will je ispred kraljevske odaje u Marlboroughu s Thomasom Sandfordom,
jednim od Johnovih vitezova i s mladim glasnikom Robertom Flemyngom igrao partiju šaha u kojoj se o
potezima odluĉuje kockom. Kralj se rano povukao na poĉinak, pa iako je Will bio na duţnosti, imao je
malo slobodnog vremena.
»Otac mi je ovdje odrastao«, primijetio je, zveketavo miješajući kocke u drvenoj posudici.
»Marshali su bili upravitelji dvorca.«
Sandford nešto progunĊa. »No sad više nisu«, rekao je, slabo se nasmiješivši da pokaţe da ne ţeli
vrijeĊati. Bio je to nehajni vitez, s kosom nalik na kudjelju, a njegov mlaĊi brat bio je sluga u Marshalovu
kućanstvu.
Will slegne ramenima i baci kocke. »Dvorac je izgubio moj ujak, jer se pobunio protiv kralja
Richarda, a Marlborough nikad nije vraćen našoj obitelji.«
»Mislim da ne mariš za to«, odvrati Flemyng, naslanjajući laktove na šahovsku ploĉu. »Tijekom
godina tvojoj su obitelji to dobro nadoknadili, je li? Siguran si da kocke nisu krivotvorene? Već treći put
dobijaš same šestice.«
Will se zacrveni. »Ne varam. I ti si igrao istim kockama.« Pomaknuo je figuru na šahovskoj ploĉi.
»Mislim da moj otac još ţeli da mu vrate Marlborough. Priĉao je da su brat i on kao djeca spavali u ovim
odajama.«
Flemyng se pohotno zacereka. »Hoćeš reći da kraljica spava u krevetu tvoga oca? Pa to je razlog za
sablazan!«
»Ne osvrći se na njega, Wille«, leţerno će Sandford. »Pijan je i nikad ne zna kad treba zavezati.«
96
»Mogu šutjeti ako treba«, odgovori Robert, »a mogu piti i kad vas dvojica već padnete pod stol.«
Will se nije osvrtao na izazov u glasu mladoga glasnika, nego mu je predao kocke.
»Eto ti, pijan si i hvalisav«, ukori ga Sandford dobroćudno.
Flemyng napravi ironiĉnu grimasu. Protresao je posudicu i zakotrljao kocke. Jedna je odskoĉila sa
stola i nestala u rogozu na podu. »Kopile!« Spustio se na sve ĉetiri i poĉeo pipati po mraku tu i tamo
obasjanomu svijećama.
»Nikad je nećeš naći«, reĉe Will, a onda podigne pogled, jer se zastor prema stubištu rastvorio pa
su u predsoblje ušla dva viteza iz kućanstva, a pratio ih je još jedan glasnik. Vitezovi su nosili tešku
škrinju, a glasnika je poprskalo blato, propuhao ga je vjetar, ali oĉito je bio trijezan. Will je gledao
nabijenu torbu koja je virila ispod glasnikova jahaćega ogrtaĉa, a na bedru mu je visio teţak maĉ. Nije
bilo neobiĉno da je došao tako kasno. Glasnici su dolazili u svako doba, jer im je takav bio posao, a Will
je u oĉevoj kući navikao na to. No mnogi dolasci u Johnove odaje i odlasci iz njih odvijali su se skrovito
i tajanstveno. Kralj je ĉesto izdavao usmene ili šifrirane zapovijedi, tajnim znakovima, ili stiskom ruke.
»Što je to?« Thomas Sandford ustane.
»Vijesti iz Irske«, odgovori glasnik, a Will naćuli uši. Znao je da se njegov otac sprema otići
onamo, pa se pitao kakve poruke irski plemići šalju kralju. Meilyr FitzHenry, kraljev vrhovni upravitelj
nije bio Marshalov saveznik, a i škrinja se doimala zanimljivo. Will je sumnjao da su u njoj samo nove
knjige.
Thomas je otišao do vrata i triput pokucao, traţeći da ude, a ujedno javljajući i razlog ometanja.
Dok je Flemyng njišući ustajao, ne našavši izgubljenu kocku, Thomas mu se obrati preko ramena: »Bolje
se otrijezni. Moţda ćeš noćas jahati, ako bude poruka.«
Kad ga je kralj pozvao, otvorio je vrata, propustivši vitezove i glasnika, a Will je sa stolića zgrabio
vrĉ i pehare, pa se ušuljao za njima. Thomas mu je dobacio pogled koji je govorio da zna što mladić
namjerava, ali nije ga otjerao.
John je sjedio pokraj vatre u širokoj kućnoj halji i ĉitao Waceov Roman de Rou.
Glasnik je kleknuo i predao sveţanj pisama, a kralj ih je uzeo, pogledao peĉate koji su visjeli na
uzicama, pa je otvorio prvo pismo. Will je stajao pokraj vrata, tiho dišući, nastojeći se drţati što
neupadljivije, kako ga kralj ne bi primijetio i otpravio.
John je brzo ĉitao, trljajući obraz, a onda se poĉeo mrštiti. Pogledao je glasnika i vitezove.
»Novac?« upitao je.
Jedan od njih izvadi kljuĉ, otkljuĉa lokote, podigne poklopac i pokaţe Johnu brojne koţne kese s
novcem. Kralj odmjeri kesu u ruci, baci je i uhvati tako da je oštro zazveketala, a onda je spusti u škrinju.
Ponovno prouĉivši pismo, podigao je glavu i izravno pogledao Willa, dajući mu na znanje da je mladić
ovdje jer tako hoće kralj, a ne jer ga nisu primijetili.
»Tvoj otac.« John izvije usnice. »Tvoj sveti, viteški otac, taj prudhomme... a i tvoja ohola kuja
majka...«
Willu se preokrene ţeludac kad je vidio izraz kraljevih oĉiju.
»Pa«, nastavi John tiho, »sve velike ljude moguće je baciti na do i zgaziti ako je potrebno... a i
njihove uobraţene ţene.«
Will proguta. »Ne razumijem, gospodaru.«
»Ne, ali uĉinit ću da tvoj otac shvati i to na koljenima. Reci mi, djeĉaĉe, zašto tako oĉajniĉki ţeli
otići u Irsku?«
Willu su se dlanovi oznojili hladnim znojem. »Ta su imanja miraz moje majke i mora im posvetiti
pozornost, gospodaru.«
»Zbilja?« John baci pismo na stolić. »A zašto ne moţe ostati u Engleskoj i pustiti da izaslanici
upravljaju umjesto njega?«
Mladić šutke odmahne glavom.
»Marshal u svakoj zakonskoj toĉki izaziva moga vrhovnoga upravitelja, pa time i moju vlast, a
zakon uzima u svoje ruke. Poznajem ga. Gospar FitzHenry piše da je vrlo zabrinut zbog toga.«
97
Gledajući škrinju sa srebrom, Will je poĉeo shvaćati o ĉemu je rijeĉ. Kad su prvi put posjetili Irsku
bilo mu je samo deset godina, ali sjetio se kako je Meilyr FitzHenry bio ljut, jer je smatrao da su izvršili
najezdu na njegovo podruĉje. Oĉito nije ublaţio stav, a Will je znao da mu otac putuje u Irsku da bi se
uhvatio ukoštac s tim stanjem. Nije nikakvo ĉudo da je Meilyr pisao Johnu i poslao mu škrinju punu
srebra da potkrijepi svoje tvrdnje.
Postao je neugodno svjestan da ga kralj gleda mozgajući kao vuk koji priprema pohod na tor s
ovcama. »Pristao si mladić i dobro ti ide«, primijeti John, »ali trebao sam traţiti više.« Nakratko je
zamišljeno gledao škrinju sa srebrom, a onda je podigao glavu. »Svoju dobru volju prodao sam previše
jeftino. Mislim da je vrijeme da povisim cijenu.«
Proljetno sunĉevo svjetlo kupalo je zidove samostana uTinternu zlatom boje jagorĉevine, a
crkvenu laĊu prelilo je toplim blagoslovom svojih zraka. Isabelle je kleknula pred majĉinim grobom,
blizu oltara i molila se. Godinu dana poslije majĉine smrti dovršili su njezin lik isklesan u mramoru iz
Purbecka i bogato obojan. Moţda je i bilo sliĉnosti s Aoife u kratkomu nosu i obliku usta, ali moţda joj se
to uĉinilo jer je ţeljela vidjeti sliĉnost s majkom. Isabelli padne na um da bi Aoife bila zadovoljna
elegantnim naborima haljine koju je na njoj zamislio kamenorezac. Taština je oduvijek ĉinila velik dio
njezine osobnosti.
»Mahelt danas nije ovdje«, obratila se Isabelle kipu, polaţući dlan na majĉine kamene ruke,
sklopljene u molitvi. »Na blagdan svete Agneze udala se za Hugha Bigoda, nasljednika Rogera od
Norfolka. Mislim da bi ti se svidio, iako je Norman.« Drhtavo se nasmiješila. »Ona je sad Bigod i jako će
mi nedostajati, ali znam da će se o njoj brinuti kao o vlastitoj kćeri. William je nije htio pustiti. Uvijek je
bio slab prema njoj. Mahelt je vrlo nalik na njega.« Hladni kamen zagrijao joj se pod rukom, a Aoife je
mirno gledala prema nebu, no Isabelle je ipak stekla dojam da je nekako ĉuje.
Dala je oduška svojoj zabrinutosti što je Will još na dvoru, a tu je zebnju bila zadrţala za sebe, jer
su ona i William razliĉito gledali na to. Glasno jadanje zbog nevolja kao da ju je lijeĉilo, a znala je da se
nikomu ne nameće. Napokon je, duboko uzdahnuvši, kipu ispriĉala i druge novosti, koje je saĉuvala za
kraj. »Vraćamo se u Irsku«, rekla je »i to ĉim se vrijeme poboljša. William je dobio kraljevo dopuštenje.
Kaţe da će sve pripremiti kako bih se mogla uzdrţavati od svoga miraza, ako on ne... ako ne bude ţivio
duţe od mene. Bila si grofica od Hibernije, a sad ja polazim da steknem taj naslov. Priseţem da ću uĉiniti
najviše što mogu, a i moja djeca poslije mene.« U oĉi su joj iznenada navrle suze, ali bile su posljedica
ljekovite, dobre tuge, a ne jada zbog ţalovanja.
Već se dugo nije osjetila tako smireno kao kad se prekriţila, a onda je iz samostana izašla u
proljetno sunĉevo svjetlo, u svijet koji se zaogrtao njeţnim zelenilom. Belle, Sybire i mala Eva ĉuĉale su
u travi, pa su, pribliţivši glave, brale prve ovogodišnje tratinĉice, a cipele i rubovi haljina bili su im tamni
od rose. Prekriţenih ruku, sa sinovima pokraj sebe, William je, ĉekajući je, razgovarao s Eudom,
nadstojnikom samostana. Dok mu je prilazila, podigao je pogled, a srce joj je poskoĉilo, kao i uvijek. Ĉak
i sada, kad su se meĊu njima pojavile pukotine kakvih prije nije bilo, od tog njegova pogleda još je
ostajala bez daha. Prišla je porazgovarati s nadstojnikom Eudom, pa je mrmljala uljudne fraze. Pobrinula
se da se siromasima koji su ĉekali na vratima u majĉino ime udijeli milostinja, nadstojniku je dala novac
da im ga i poslije podijeli, a k tome je poklonila dvije škrinje pune ogrtaĉa i cipela za siromahe i bogalje.
Za to vrijeme William je bio uz nju i šutke ju je pratio, ali se nije miješao, jer je Tintern bio samo
Isabellin, a utemeljio ga je njezin pradjed.
Kad se spremila za odlazak, William je od konjušara preuzeo njezinoga konja, pa ju je sam podigao
u sedlo, kratko zadrţavši ruku na njezinu gleţnju. »Irska«, promrmljao je. »Nikad nisam mislio da ću to
reći, ali bit će mi drago vidjeti njezine obale. Treba mi...« Pogledavši je, napravio je pokret kao da ţali.
»Treba mi vremena, ali ĉini mi se da ga nikad nemam dovoljno.«
»Vrijeme koje provedemo podalje od Johna dvaput je vrednije od svih drugih prilika«, rekla je, a
on joj se napeto nasmiješio u znak slaganja.
»Htio sam upravo tako opisati vrijeme koje provodim sa ţenom«, izjavio je galantno i palcem joj
protrljao gleţanj, a onda se okrenuo svom konju. Gledajući ga, osjećala je da je peku kapci. Ĉvrsto je
98
zaţmirila i stresla glavom, a onda se okrenula nadstojniku Eudu i oprostila se s njim uz draţestan
osmijeh.
U Striguilu su se s grudobrana vijorili barjaci obitelji Marshal i de Clare, ukrašavajući svjeţe
obijeljene zidove. Na krunište su priĉvrstili štitove s grbovima roĊaka i saveznika: Bigodov crveni kriţ
na zlatnoj pozadini, Salisburyjevu plavu i srebrnu boju te D'Earleyeve srebrne školjke po imenu
Jakobove kapice. Taj prizor godio je oĉima i ispunjavao srce. Dvorac je bio prepun vojnika i slugu, koji
su spremali namirnice za put u Irsku. Dvorištem su stalno prolazila kola s prtljagom i tegleći konji, a sve
je bilo pripremljeno za sutrašnji odlazak. Odavde će otići u Pembroke, a onda će zaploviti u Irsku, no
danas je dan gošćenja i opraštanja.
Williamovi vitezovi priredili su im iznenaĊenje, mali viteški turnir. Drveni balkon uresili su
zimzelenim granĉicama i barjacima, a donijeli su i podstavljene klupe, kako bi William i Isabelle mogli
sjesti i gledati takmiĉenje u oruţju. Mladi vitez zacrvenio se zatraţivši od Isabelle neki predmet kao znak
naklonosti, a ona mu ga je dala uz blistavi osmijeh i poljubila ga u obraz.
»Dobro je da nisam ljubomoran«, primijeti William.
»Trebao bi biti, jer je vrlo zgodan«, odgovorila je, a onda je dotaknula usnice. »A i velik je za svoje
godine, sudeći po ĉekinjama.«
»Nikad ne sudi ĉovjeka po ĉekinjama«, zadirkivao ju je William. »Vaţno je ono što skriva unutra.«
»Nadam se da to dobro skriva u nazoĉnosti dama«, odvratila je i privukla Evu u krilo. Belle i Sybire
takoĊer su dale vitezovima znakove naklonosti, a obje su se zacrvenjele od ponosa i hihotale.
»To nije obećanje da ćete se zaruĉiti!« upozori William mladoga Thomasa D'Evereuxa,
Stephenova sina, dok mu je Belle oko rukava vezivala svoj šal, tako se usredotoĉivši da je izmeĊu zuba
gurnula mali, ruţiĉasti jezik.
»Šteta«, našalio se mladić, »jer ćemo onda morati pobjeći.«
William otpuhne. »U tom sluĉaju bolje idi vjeţbati maĉevanje.«
D'Evereaux se nakloni. »Da, gosparu«, odgovorio je nepopravljivo šaljivo, poljubio Belli ruku i
otišao.
William se udobno smjestio kako bi uţivao u danu i gledao kako njegovi ljudi vjeţbaju njemu u
ĉast, a opustio se prvi put u dugo vremena. »I ja sam nekoć bio jedan od njih«, nostalgiĉno se prisjetio,
»pa sam se razmetao pred kraljicom Eleanorom, ili sam nosio znak naklonosti mlade kraljice
Marguerite.« Primijetio je da Richard vjeţba sa štitonošom, pa je sa zadovoljstvom ocijenio da mu sin
hitro usklaĊuje ruku i oko. Djeĉak je još bio nalik na psetance, ali nije bio mekan. »Davno se to
dogaĊalo«, prokomentirao je, osjetivši iznenadni nalet nostalgije.
Isabelle mu poloţi ruku na rukav. »Ne tako davno, gosparu. Kad to ne bi izvodili upravo za tebe,
znam da bi im se već pridruţio i pravio se vaţan.«
Kutovi oĉiju vedro su mu se nasmreškali. »Hoćeš li da im se pridruţim?«
Upravo je razmišljala o diplomatskom odgovoru, kad je na galeriju izašao Osbert, jedan od
upravitelja. Williamu pogled više nije bio tako vedar, jer je ovaj zraĉio napetošću. »Što je?«
Osbert je protrljao ruke. »Gosparu, gospo, stigao je štovani Thomas Sandford, a donosi kraljevu
poruku.«
Isabelli se uskomeša utroba, a William bezizraţajno zahvali upravitelju i tiho reĉe: »Dovedi ga.«
»Sveta Djevice!« promrmljala je Isabelle kad je Osbert otišao. »Ne moţe li nas već jednom ostaviti
na miru? Kakve varke sad iskušava? Ako je nešto uĉinio Willu...«
Zgrabio ju je za ruku kako bi je umirio. »Ne znam što hoće, ali nema smisla nagaĊati. Što god da se
dogodilo, ne smiješ reagirati, jer John cvate zbog rana koje zadaje. Thomas Sandford dobar je ĉovjek, a
njegov brat nam sluţi, no kralj će ipak oĉekivati da ga glasnik izvijesti o svakoj rijeĉi i pokretu. Zato budi
na oprezu.«
Potvrdila je glavom i uspjela se pribrati. Hitro, ali bez usplahirenosti dozvala je sluškinje i rekla im
da djecu odvedu na drugo mjesto, odakle će gledati natjecanje. Uskoro su Thomasa Sandforda uveli na
galeriju.
99
»Dobro došli, Thomase«, pozdravio ga je William uljudno kad se vitez naklonio Isabelli i njemu.
Rukom mu je pokazao da sjedne na klupu.
»Hvala, gosparu.«
»Lijepo je što vas vidim, ali kladio bih se da niste tako dugo jahali da se oprostite s bratom, ili da
sudjelujete u našem turniru.«
Sandford odmahne glavom. »Svim srcem ţelio bih da sam zato došao, gosparu. Neću lagati i reći
da donosim dobre vijesti.«
William je gledao kako se dva viteza, oboruţana štitovima i maĉevima, bore navaljujući i povlaĉeći
se. Motrio im je rad nogu, jer su brzina i ravnoteţa tu najvaţnije, kao u smrtnomu plesu. »Nisam ni mislio
da su vijesti dobre, Thomase«, rekao je, ne skidajući pogled s natjecatelja. »Teško da bi kralj poslao
glasnika ĉak ovamo da mi poţeli dobar dan. Moţete mi reći. Dosad ste me već dovoljno dobro upoznali.
Ĉak da je vijest najgora moguća, neću se iskaliti na vama.«
Sandford se nije doimao kao da mu je laknulo, nego mu se zebnja još produbila. »Gosparu, kralj
ţeli da mu predate svoga sina Richarda kao zalog da ćete se dobro vladati u Irskoj. Ako to ne uĉinite,
povući će dopuštenje da odete onamo.«
»Razumijem«, odvrati William bezosjećajno.
S Isabellina lica posve je nestalo boje. »Ne«, povikala je strasno i udarila rukom po ogradi galerije.
»Gorjet ću u paklu prije nego mu predam i Richarda!«
William joj dobaci pogled upozorenja.
»Ţao mi je, gosparu«, reĉe Thomas ukoĉeno. »Kralj to uporno zahtijeva, kao uvjet da odete u
Irsku.«
Ispustivši visoki zvuk, Isabelle stavi ruku na usta i ispriĉa se.
»Zašto bi uporno zahtijevao tako što, kad sam mu prisegnuo na odanost?« William je uspio mirno
govoriti. Bacio je pogled za svojom ţenom, ali kao da se nije osvrtao na to da je naglo istrĉala.
Thomas slegne ramenima, osjećajući se nelagodno. »Jer se predomislio, gosparu. Ne ţeli da odete.
Iskreno govoreći, pisao mu je Meilyr FitzHenry i rekao da, ako vas pusti da lunjate po Irskoj, ondje više
nikada neće biti gospodar. S pismom je poslao i škrinju srebrnjaka, kao dokaz istinitosti svoje tvrdnje.«
William podigne obrvu.
»Ţao mi je«, izjavi Thomas ţalosnim glasom. »Govorim vam to kao prijatelj i jer ste gospodar
moga brata.«
»Doista sam vam zahvalan na prijateljstvu.« William zamišljeno protrlja bradu. »Meilyr FitzHenry
Irsku smatra svojim kolaĉem i ne ţeli ga dijeliti s nekakvim engleskim mekušcem. Nećak mi je javio da
je vrhovni upravitelj prisvojio Ui Chennselaig, a i na druge naĉine zalazi na moje podruĉje.« Pogledao je
Thomasa. »Ako vam je u mesu trn, što ćete uĉiniti: dopustiti da se zagnoji, ili ćete ga izvaditi?«
»Ţelite li da prenesem taj odgovor, gosparu?«
William odmahne glavom. »Ne, ne ţelim. Idite se oprati i nešto pojesti, a ako ţelite razgovarajte s
bratom. Noćas će vam postaviti krevet u dvorani. Razumjet ćete da o tome ţelim porazgovarati sa
savjetnicima... i sa ţenom.«
»Dakako, gosparu.«
Gledao je kako Thomas Sandford odlazi, a onda je rukom prekrio oĉi i promrmljao psovku.
Isabelle je sjedila na klupi u osobnoj odaji, a s natjecanja je pozvala nekoliko viteških starješina.
Jean D'Earley još je nosio podstavljeni kaputić. Na koljenu mu je bila mrlja od trave, a obraz mu je bio
uprljan blatom. Jordan de Saqueville i Stephen D'Evereaux skinuli su strunom podstavljene kaputiće, ali
imali su maĉeve, a Ralph Musard brisao je posjekotinu na obrazu iz koje je kapala krv. Prenijela im je
vijest, a poslije nekoliko uzvika nevjerice i zaprepaštenja šutjeli su i ĉekali.
Ušavši u prostoriju, William je za sobom tiho zatvorio vrata i otišao do svog sjedala kamo bi inaĉe
sjeo da se opusti i otjera brige, udobno se namjestivši poslije napornoga dana. No sad je na tom mjestu
morao donijeti tešku odluku i na se preuzeti teret. Polako je sjeo, povukavši nagore hlaĉe na koljenu.
»Iznijela sam im novosti«, obrati mu se Isabelle slabim glasom, nastojeći se svladati, a vidjelo se da
100
je plakala. »Kujin sin nakanio nas je uništiti.«
William je rastreseno protrljao bedro gdje ga je ponekad zabolio oţiljak stare rane. »Raspoloţenje
mu je svakako prevrtljivo«, odgovorio je.
»Zašto odjednom još više sumnja?« Jean D'Earley doimao se zbunjeno. »Niste uĉinili ništa ĉime
biste to izazvali.«
»Naš put u Irsku dovoljan je izazov«, primijeti William. »Meilyr FitzHenry upozorio je Johna da će
njegova vlast oslabjeti ako zakoraĉim u Leinster, a kralja je uvelike podmitio srebrom, kako bi me
sprijeĉio da odem. Sad John javlja da mu moram poslati Richarda ţelim li otići onamo.«
Jean s gaĊenjem izvije pokretljiva usta. »Ne biste to trebali uĉiniti, gosparu. Jedan sin posve je
dovoljan zalog. To je kao da stavljate zavoj na zdravi prst.«
Isabelle više nije mogla susprezati osjećaje, pa je skoĉila. »Kaţem da natovarimo kola i tegleće
konje i poĊemo na put. Za tjedan dana moţemo biti sigurni u Irskoj i to svi, ukljuĉujući Richarda.«
De Saqueville i Musard zurili su u pod, a onda su kriomice pogledali Williama. Jean je otvorio usta
kao da se slaţe s njom, ali ništa nije rekao. Iako je ĉesto bio na njezinoj strani, opreznije je postupao od
nje.
William odmahne glavom. »Što mislite, koliko bismo daleko stigli kad bismo se otvoreno
suprotstavili? John je gospodario Irskom dok još nije imao ništa drugo. Ako mu budemo mahali
zastavama odviše blizu lica, naprosto će u Dublin dovesti vojsku. Ţeli da ondje ostavimo izaslanike da se
s tim hrvaju što bolje mogu, ali to nam ne koristi. Ubrzo ćeš ostati bez posjeda iz svoga miraza, ako
Meilyr i dalje hide postupao po svojoj volji. Posjede moramo osigurati, a posebno novu luku i
samostane.« Prekriţio je ruke. »John je zatraţio Richarda. Neka mu bude. Predlaţem da ga predamo i
poslušamo kralja, a onda da odemo.«
»Ne!« Isabelle pokaţe zube. »Neću to uĉiniti! Bog mi pomogao, Williame, neću!«
Otvorio je šaku. »Nemaš izbora ako ne ţeliš ostati ovdje i dopustiti da Meilyr FitzHenry proguta
Leinster i desetkuje imanja koja su ti otac, a i majka, ostavili na brigu.«
»Neću mu predati ni Richarda, ni Leinster.« Zvuĉala je promuklo od uzbuĊenja. »I sin i imanje su
moji. Radije bih odavde do Jeruzalema hodala po oštricama noţeva, nego ih predala vraţjemu izrodu kao
što je John!«
»Iz tebe govori ţuĉ, a to nikome ne koristi«, nestrpljivo će William. »Moramo razumno razmotriti
situaciju. Ostanemo li ovdje i zadrţimo Richarda, kralj će postići što ţeli. Kad bismo s Richardom otišli u
Irsku, John bi dobio izgovor da nas proglasi bjeguncima, koji su se usprotivili njegovoj volji. Neću mu
pruţiti zadovoljstvo time da uĉinim jedno ili drugo. Richard mora otići na dvor.«
»Ne!« Isabelle ga je zaprepašteno pogledala.
»Moramo potvrdno odgovoriti«, ukazao je s mraĉnim izrazom lica. »Zbog svih nas.«
»Richard je naš sin! Kako moţeš tu sjediti i govoriti kao da raspravljaš o ţrtvovanju ovce?«
predbacila mu je s nevjericom.
Vitezovi su zurili u pod, u gredu na stropu, posvuda, samo ne u njega i Isabellu. Osjećaji su bili
odviše bolni i osobni da bi ih se iznosilo u prostoriji za vijećanje.
Palcem i kaţiprstom uhvatio je hrbat nosa. »Kriste, Isabelle, misliš li da mi je to lako? Srce mi
krvari zbog odluke koju moram donijeti, ali jedina je moguća.«
»Ne, nije i to znaš!« Zamahnula je prema njemu. »Ti si grof od Pembrokea. Za ime Boţje, iskoristi
taj naslov kako valja!«
Raširio je prste i prešao rukama preko lica kao da stavlja masku. »A tko mi ga je dao?« upitao je,
sumorno je gledajući. »Zbog našega sina pravi se da si hrabra, a ako ne moţeš, ostani ovdje. Richard će
poći s Thomasom Sandfordom, a ne šalji ga na putovanje sa suzama i kuknjavom.«
»Priseţem«, reĉe Isabelle, tresući se od uzrujanosti. »Ako mu se što dogodi, smatrat ću te
odgovornim i... i ĉinit će ti se da je pakao hladan u usporedbi s mojim bijesom!« Uzdignute glave ljutito
je izašla iz prostorije, a u oĉima su joj nakupile suze koje je nastojala zatomiti.
Poslije njezina odlaska nastala je neugodna tišina.
101
Jean proĉisti grlo. »Grofica će shvatiti«, rekao je odviše ţarko.
»To ćemo tek vidjeti«, odvrati umorno William. »Ima pravo.
Odgovornost je na meni, pa iako sam je spreman ponijeti, ipak je to jedan od najteţih tereta koje
sam ikad morao nositi.«
William je motrio Richarda, pokušavajući procijeniti njegovu reakciju. Bili su u prostoriji gdje su
djeĉaci inaĉe spavali, a upravo mu je rekao da sutra mora otići s Thomasom Sandfordom, kako bi se na
dvoru pridruţio bratu. »I ti ćeš dobiti priliku izbrusiti vještine, ha?« Bio je svjestan da mu bezbriţnost
laţno zvuĉi i da je Richard osjetio da nešto nije u redu.
»Hoćeš reći da neću ići u Irsku?« Djeĉak ga pogleda velikim sivim oĉima.
William podigne maĉ za vjeţbu kojim se njegov sin nedavno tako dobro sluţio. Richard je mnogo
obećavao, no sve je to nesigurno visilo o hiru kralja koji je pokazao da moţe donijeti posve krive
procjene i vrlo okrutno postupati.
»Tvoj djed, majĉin otac, po kojemu si dobio ime, otišao je u Irsku, pa je ni od ĉega stekao baštinu«,
odgovori William. »Bio je vrstan vojnik, ĉastan i hrabar ĉovjek, koji je ljude uvijek gledao u oĉi. Kao
mladi vitez nekoliko puta sam ga sreo, ĉak me pozvao da s njim poĊem u Irsku, ali u to vrijeme već sam
bio u sluţbi najstarijega sina kralja Henryja, no inaĉe bih bio prihvatio ponudu i tko zna kamo bi mi ţivot
skrenuo.«
»Sigurno si poznavao mamu dok je bila mala«, pretpostavi Richard.
Ĉuvši to, William se iznenaĊeno nasmiješi. »Jesam«, odgovorio je tuţno, odloţivši maĉ za vjeţbu.
»Hoću da sad budeš nalik na djeda.« Richard potvrdi glavom. »Bit ću talac«, izgovorio je ono oĉito i to s
jednostavnom izravnošću koja je Williama pogodila u srce i protresla mu savjest.
»Moţeš to i tako gledati, ali to je prilika da se nauĉiš ophoditi na dvoru, a i da vidiš brata. Kad
narasteš, ţivot će ti se odvijati u Longuevilleu i Orbecu, nadajmo se izvan dohvata kralja Johna, ali ipak
se moraš nauĉiti ponašati na dvoru. Znam da sve to djeluje zastrašujuće, ali hoću da pokaţeš mudrost
koja nadmašuje tvoju dob.«
Djeĉak se namršti i poĉeše se po rašĉupanoj kosi bakrenaste boje. »Mogu to uĉiniti«, odgovorio je.
»Ja... ţelim poći.« Glas mu je bio ţivĉan, ali osjećalo se i išĉekivanje.
Otac ga je paţljivo motrio. »Otkako su otišli Will i sestra, pomalo si nalik na ribu na suhom«,
promrmljao je. »Walter i Gilbert nisu društvo za tebe, jer se razlikujete po dobi, zar ne?«
Richard šutke odmahne glavom.
William je sumnjao da je Richard bio pomalo zavidan što mu je stariji brat odjahao u svijet, a njega
je ostavio. Sad mu se ima priliku pridruţiti, bilo to dobro ili loše.
Isabelle je stajala pokraj Williama i gledala kako Thomas Sandford izjahuje s njihovim drugim
sinom. Smiješak i stav bili su joj tako ukoĉeni kao da je vjeţbala da postane vlastiti kip. Unutar te ljuske
osjećala se razbijena u tisuću komadića. Kralj je nastojao uništiti njezinu obitelj jer su se usudili štititi
svoje vlasništvo, a moţda je tako postupao i zbog osvetoljubive zavisti, jer su uspjeli u cijelosti saĉuvati
svoje posjede, dok je on izgubio velika podruĉja oĉevine s onu stranu Uskog mora.
Oduvijek je znala da William ima ĉeliĉni osjećaj za stvarno i korisno, jer bez te osobine nitko se ne
bi popeo tako visoko kako je to njemu uspjelo, ali unatoĉ ĉinjenici da su u braku bili osamnaest godina,
još donedavno nije znala razmjere te osobine, jer je nikad nije oĉitovao kod kuće, s obitelji.
»Sad su nam oba sina otišla boraviti s vukovima«, rekla je neutješno. Voljela je svu svoju djecu, ali
najstariji sinovi bili su joj posebno dragocjeni. Rodili su se u vrijeme prvoga uzleta oboţavanja koje je
osjećala prema njihovu ocu, u vrijeme kad je tek isprobavala okus i radost slobode, a poĉela je rabiti i
moć, nakon što je mnoge godine provela skuĉena u londonskom Toweru, gdje je bila kraljevska
štićenica.
»Vratit će se«, odgovorio je, uprijevši pogled u Richardova leda.
»Da, ali promijenjeni, a kako znamo da će se promijeniti nabolje? John će ih uzeti i pretvoriti u ono
što on ţeli. Trebali bi biti ovdje, s nama, ili bismo ih trebali smjestiti kod ljudi od povjerenja, da se brinu
za njih. Kad nas više ne bude, bit će nam nasljednici u Striguilu, Normandiji i Leinsteru. Ono što im se
102
sada bude dogaĊalo, odredit će kakvi će ljudi postati. Ne vidiš ono glavno.«
William se ukoĉi. »Sve ja vidim«, odgovorio je kratko. »Znam što smo izgubili, a i kakva bi nas
šteta mogla snaći da nismo dali sinove.
Tako se slabo pouzdaješ u naĉin na koji smo ih odgajali? Imaš li tako loše mišljenje o njima i
nama?«
Odmahnula je glavom i odgovorila prije nego joj se grlo posve stegnulo od tjeskobe. »Ne, nego
patim zbog onoga što znam o Johnu.«
Kralj je podigao glavu s iluminiranoga primjerka knjige Historia Regum, Brittaniae, povijesti
britanskih kraljeva, zadrţavši prst na ukrašenom prvom slovu sa slikom okrunjenoga vladara. »Onda?«
upitao je Thomasa Sandforda i rukom mu pokazao da ustane iz kleĉećega poloţaja.
Glasnik ustane i nervozno prijeĊe prstima po rubu jahaće kape koju je drţao u rukama. Brzo je
jahao da stigne u Winchester prije veĉernjega zvona, pa je bio gladan i umoran, ali to nije bilo vaţno kad
je trebalo podnijeti izvješće kralju. Već se priliĉno smraĉilo, vrijeme veĉere je prošlo, pa će se morati
zadovoljiti ostacima iz kuhinje. »Gospodaru, grof od Pembrokea šalje vam sina Richarda, kao što ste
traţili.«
»Je li, tako mi Boga?« Maknuo je prst sa slike i zatvorio knjigu, a pogled mu je bio oštar poput
jantara.
»On... rekao je da ste mu dopustili da prijeĊe more, pa to još uvijek namjerava uĉiniti, jer se, ovako
ili onako, mora posvetiti poslovima u Leinsteru, a u znak povjerenja šalje vam djeĉaka.«
»A jesi li mu pojasnio da ne ţelim da ode?« tiho zareţi kralj.
Sandford proĉisti grlo. »Vrlo jasno sam rekao, gospodaru, ali nije se pokolebao. Rekao je da mu je
ţao što mu ne vjerujete, ali on vama rado vjeruje kad je rijeĉ o dobrobiti njegovih nasljednika.« Još je
brţe prelazio prstima po rubu kape. »U trenutku kad sam polazio na put da vam dovedem djeĉaka,
grofovi sluge i konjušari natovarivali su kola i tegleće konje, spremajući se otići u Pembroke.«
»Ha, vjeruje mi, je li?« divlje upita John. »Što je rekla grofica? Kreposna gospa Isabelle?« S većim
prijezirom ne bi govorio ni o obiĉnoj bludnici, pa se Sandford u sebi trgne.
»Podloţila se muţevoj volji. Majĉinski se nećkala otpraviti djeĉaka, ali na kraju je izvršila
duţnost.«
John skoĉi, poĊe tri koraka prema ognjištu, pa se okrene i vrati se. »Kriste na kriţu, taj svetaĉki
kurvin sin i lopov Marshal. Cijeli ţivot morao sam gutati kad su mi govorili da je uzor vrlina, preux
chevalier, najveći, najplemenitiji vitez u kršćanskomu svijetu. Moja majka smatrala je da mu iz govna sja
sunce, a i Richard je pao u istu zabludu. Ali ja nisam, njegovo govno vidim kakvo jest.« U kutovima usta
skupila mu se slina.
Thomas nije odgovorio. Vjerojatno bi i on bio razdraţen da je na Johnovu mjestu. William Marshal
do srţi je potkresao ĉast kako bi saĉuvao posjede u Normandiji, a meĊu sebi ravnima bio je tako omiljen
i moćan da se kralj naprosto morao uznemiriti. William bi se mogao odluĉiti na savezništvo s francuskim
vladarom, ili sebi izgraditi lijepo malo kraljevstvo u Irskoj, jer je djed njegove ţene bio irski kralj.
Thomas je sumnjao da bi William ikad tako što uĉinio, jer bi ga sprijeĉila ĉast koju je John tako prezirao,
ali kralj će to teško povjerovati zbog svoje sumnjiĉavosti i naĉina na koji je vodio poslove.
»Gdje je djeĉak?«
»Ĉeka vani, gospodaru. Ako je prekasno, mogu ga odvesti...«
»Baš ste dobra dadilja, Sandforde«, primijeti John prijezirno, »ali ne prelazite granice. Nije jako
kasno i nećete tek tako zaobići moju pozornost. Uvedite ga.«
»Da, gospodaru.« Thomas izaĊe proţet zebnjom, a onda se vrati s djeĉakom kojega je doveo.
Richard je znao što se od njega oĉekuje. Roditelji su ga dobro poduĉili, a Thomas ga je dodatno
uputio dok su jahali u Winchester. Pogleda usmjerenoga u tlo, kleknuo je do Johnovih nogu, ali kralj ga
je zgrabio za tuniku i povukao u uspravan poloţaj.
»Dakle, ti si drugo štene mog voljenoga Marshala, ha? Pa, nalik si na njega, osim pjegica i crvene
kose, ali to nije nuţno dobro. Znaš li zašto te otac poslao k meni, momĉe?«
103
»Jer ste to od njega traţili, gospodaru«, odvrati Richard mirno, iako mu je srce tuklo u grlu.
»A znaš li zašto sam to traţio? Je li ti rekao?«
Djeĉak se zacrveni. »Ne, gospodaru.« Naĉuo je ulomke rasprave svojih roditelja i viših vitezova iz
tabora, ali nitko mu nije govorio o pojedinostima, osim da mora biti hrabar i zapamtiti što su ga uĉili kod
kuće. »Rekao je da je to prilika da izoštrim vještine, pa je moram iskoristiti.«
John se nasmije neugodnim smijehom. »Pa, tvoj otac svakako ima dara da sve dobro iskoristi, bilo
to dopušteno ili ne. Dobro došao u moje kućanstvo, momĉe, i nadajmo se, za tvoje dobro, da ćeš se brzo
izbrusiti. A što se tiĉe tvoga oca...« Napola je zatvorio oĉi. »Moţda ga treba podsjetiti da onaj tko grize
ruku koja ga hrani više neće dobiti hrane, ha, momĉe?«
»Gospodaru«, Richard ga brzo pogleda, pa spusti oĉi, jer se uplašio izraza kraljeva lica. Slutio je da
će se nešto strašno dogoditi njemu, Willu... ili njihovim roditeljima.
104
20
Kilkenny, Leinster, travanj 1207.
Blistajući u punom dostojanstvu, odjevena u novu haljinu šafranove boje, ukrašenu draguljima i
izvezenu zlatom, a sašivenu posebno za njezin povratak u Irsku, Isabelle je upravljala gozbom u velikoj
dvorani dvorca Kilkenny. Kao grofica od Leinstera sjedila je na poĉasnome mjestu u sredini stola, na
povišenju, a pokraj nje je sjedio William, kao njezin suprug, odjeven u tuniku srebrne boje, sašivenu u
povodu vjenĉanja njihove kćeri, a na glavi je imao plemićku krunu. Ponešto prozaiĉniji bio je maĉ, koji je
nosio kao znak da moţe i hoće podrţati grofiĉin autoritet.
Gozba je znaĉila sluţbenu proslavu njihova povratka u Leinster. Pozvali su sve vaţne plemiće, a i
vazalima su javili da budu nazoĉni, pa su tu posebno bili Hugh i Walter de Lacy iz Meatha, te Philip od
Prendergasta, oţenjen Isabellinom polusestrom Matildom, koja ih je vrlo srdaĉno pozdravila, obasipajući
sestru ţenskim pohvalama lijepoj haljini, no to se nije dojmilo Isabelle. Bilo je prirodno i razumljivo da
joj Matilda zavidno gleda haljinu, ali Isabelle je primijetila da polusestra i njezin muţ prouĉavaju veliku
dvoranu kao da pomno prave popis onoga što su se nadali da će posjedovati.
Hugh de Lacy i William smjesta su se sporazumjeli, a bila je to prednost, jer je de Lacy slovio kao
jedan od najvaţnijih plemića u Irskoj, gotovo kraljević na svom podruĉju. Da se ponio neprijateljski,
mogao je oteţati ţivot svojih susjeda Marshala. Isabelle je bila oduševljena vidjevši da se William i on
smiju i to iskreno, jer su im lica se ozarila, a nisu samo taktiĉno razvlaĉili usta. Malo dalje za stolom,
Williamov nećak Jack nije se mnogo smijao. Već je tri godine bio upravitelj dvorca, prepušten sam sebi,
a Isabelle je slutila da smatra kako su mu svojim dolaskom natrljali nos. Samu sebe je upozorila da se
barem nakratko mora posvetiti tome da izgladi nakostriješeno perje. Jack je bio dobar radnik, neumoran i
ĉvrst, no bio je i ĉastoljubiv, pa je uţivao u ovlastima i ugledu. Da nije roĊen u izvanbraĉnom odnosu, bio
bi naslijedio Marshalove posjede u Engleskoj. Nikad nije spomenuo da mu je krivo što je nasljedstvo
pripalo Williamu, ali sumnjala je da se ponekad zbog toga grizao.
Meilyr FitzHenry nije se pojavio, ali to nije bilo ĉudno. Da je došao, morao bi objasniti zašto je
prisvojio imanja sjeverozapadno od Kilkennyja koja su spadala u Williamovu nadleţnost. Napadno se
nije osvrtao na zahtjeve da vrati te posjede, uznemiravao je Williamove zakupce, ometao trgovinu, a
skupio je što je više mogao normanskih i domaćih plemića da ga podrţe protiv onoga što je prijezirno
nazivao najezdom »engleskih mekušaca«. Njegovi postupci bili su jedan od razloga da je Isabelle sjedila
na poĉasnomu mjestu u sredini gozbenoga stola, odjevena kako dolikuje unuci Dermota MacMurrougha,
leinsterskoga velikoga kralja i kćeri Richarda Strongbowa, legendarnoga osvajaĉa toga podruĉja. Njezini
sinovi i kćeri takoĊer su sjedili na povišenim mjestima, a ako je bilo potrebno, na stolice su stavili jastuke
kako bi se doimali višima. Bili su dokazi muţevnosti loze, njihova nazoĉnost govorila je da William
doslovno »ima muda« da riješi situaciju u Leinsteru, a njegova ţena nije samo velika dama, nego joj je
utroba plodna. Walter se meškoljio kao i uvijek, ali dobro se vladao s obzirom na dob, pa nije odviše
glasno ni nedoliĉno govorio, barem zasad. Na kćeri su budno pazile dadilje, ali dosad se ĉak i mala Eva
vrlo dobro ponašala.
Biskupa iz Ossoryja posebno se dojmilo da Gilbert teĉno govori latinski i zna Vjerovanje i Oĉenaš,
a ne govori napamet, nego s dubokim razumijevanjem. Zabavljalo ga je da djeĉak zna priĉe o svecima, od
105
patnji poboţnoga svetoga Edmunda, do sumnjivijega kazivanja o buhama svetoga Nannana, koje je
svetac istjerao iz svoje postelje, ali su se onda u toj mjeri nastanile na odreĊenomu polju u Connachtu da
se ondje nitko nije usudio proći iz straha od njihovih ugriza. »Doista kršćansko kućanstvo«, obrati se
biskup Isabelli sa smiješkom, »ali koje se zna i smijati.«
»Nadam se, gosparu«, promrljala je, »iako u zadnje vrijeme nije bilo baš mnogo smijeha, a
ponekad mislim da su nam nevolje po broju nalik na buhe svetoga Nannana.«
Biskup salvetom obriše usnice. »Siguran sam da ih vi i vaš muţ, uz Boţju pomoć, imate snage
riješiti. Po onome što sam dosad vidio, ĉini mi se da imam pravo.« Snizio je glas kako ga ne bi ĉuli drugi
za stolom, pa je kratko, ali znaĉajno pogledao Philipa od Prendergasta i viteza pokraj njega, Davida de la
Rochea, koji je mlitavo sjedio na stolici i pio vino, doimajući se kao da mu je dosadno. »Morate
nametnuti svoju volju tim normanskim plemićima koji Leinster nazivaju svojim. Sebe vide kao ĉvršću
vrstu ljudi od pridošlica. Zašto bi podrţali nametljivca kakav je vaš muţ? Što bi dobili kad bi slijedili
njega, a ne Meilyra FitzHenryja?«
Isabelle ogorĉeno udahne da mu odgovori, ali biskup brzo podigne prst. »Mir, gospo, samo
prenosim ono što sam ĉuo. Osobno vjerujem da će odanost doći s vremenom, a dobro ste poĉeli. Uzvanici
su danas došli da vas pogledaju i procijene vaše izglede. Duguju odanost Richardu Strongbowu i
njegovoj lozi. Vi ste kao ljepilo, jer smatram da bi se bez vas sve brzo raspalo.«
»Oprostite, s pravom ste izravni i cijenim vašu iskrenost«, odgovori Isabelle, uz pokret kao da se
ispriĉava. »Muţ mi je dobrodušan i pristupaĉan, ali ljudi te osobine ne bi trebali pogrešno smatrati
slabostima. Ima ĉeliĉnu volju i isto toliko, ako ne i više, iskustva na bojištu i u dvorani za vijećanje kao
oni koji ga ocrnjuju. Njegovi ljudi borili bi se za njega do posljednje kapi krvi. Mislim da Meilyr
FitzHenry nikad neće poluĉiti takvu odanost.«
Biskup uzme pehar. »Moţda imate pravo, gospo, ali ipak morate biti oprezni. Meilyr FitzHenry
ima prednost da je bio mladi pustolov u pratnji vašega oca i pratio ga je kad vam je otac poloţio temelje
svega što sada postoji. Ĉvrst je u borbi, maĉem je izborio ugled i zato ga poštuju. Dakako«, dodao je
zamišljeno, »ne vole svi njegovu bahatost, ni uzvišeni stav. Zapovijedi prima samo od kralja, a tu ovlast
koristi da obogati vlastito gnijezdo.« Dobacio joj je iskreni pogled. »Ali ako vaš muţ ovdje ţeli steći
nadzor, morat će vrlo vješto pridobiti ljude, a vi ćete u potpunosti morati preuzeti ulogu kćeri Richarda
Strongbowa.«
Isabelle kimne, pokazavši da prima njegove savjete. »Nije to uloga«, odgovorila je tiho, osvrnuvši
se po velikoj dvorani. »To je ono što jesam.«
Kad su se povukli u svoju sobu, William je bio u nemirnu raspoloţenju. Otpravio je sluge i
Isabelline sobarice, sjeo na krevet i skinuo cipele napravljene od vrlo meke jareće koţe, pozlaćene, sa
znakom Marshalova lava. Kopĉe su bile od slonovaĉe, dok su u vezicama sjale utkane zlatne niti.
Pogledao ih je, nacerio se i stavio ih pokraj starih, ĉvrstih, neukrašenih ĉizama od teleće koţe, koje su
slijedile oblik nogu i bile deset puta udobnije.
Preko ramena je pogledao Isabelle. »Hugh de Lacy voljan je pisati kralju Johnu, poţaliti se na
Meilyrovo vladanje Irskom i stati na moju stranu u raspri o oduzetim imanjima.«
»To su izvrsne vijesti«, prizna Isabelle. »Ako nam je Hugh de Lacy saveznik, sve će biti mnogo
lakše.«
William potvrdi glavom. »De Lacy je daleko više kivan na kralja Johna i Meilyra nego na moje
nametanje. Prirodni smo saveznici, a tu si i ti... Strongbowljeva kćer.«
Isabelle je s glave skinula obruĉ s dragim kamenjem i uklonila zlatne privjeske s krajeva pletenica,
pa sve to odloţila u pocakljene kutijice. »Hoće li na pismu kralju stajati i tvoje ime?« upitala je
sumnjiĉavo.
»Bio bi to otvoreni izazov, a ne ţelim tako postupiti. Odgovor je u diplomaciji. John će dovoljno
dobro shvatiti znaĉenje pisma. Vidjet će da nas podrţavaju najvaţniji irski plemići, a to mu nećemo
morati osobno baciti u lice. Ovako je mnogo profinjenijem«
Sjela je, uzela ĉešalj od jelenjega roga i poĉela ga provlaĉiti kroz raspuštenu kosu. »Zbog dobrobiti
106
svojih sinova nadajmo se da će John to smatrati diplomatskim i profinjenim«, prokomentirala je pomalo
zajedljivo. Odnosi meĊu njima bili su narušeni poslije njegove odluke da Richarda pošalje na dvor.
Razlike u stavovima i mišljenjima i dalje su uzrokovale trenje. Nijedno od njih nije se ispriĉalo, ni
oprostilo drugomu. Nije joj smjesta odgovorio, ali osjetila je da je razdraţen, pa ju je nakratko obuzela
jalova slavodobitnost.
Skinuo je s prstiju zlatno prstenje, otkopĉao ukrašeni broš pod vratom i svukao srebrnu tuniku.
Upravo je odvezivao košulju, kad je netko pokucao.
»Gosparu, gospo, stigao je glasnik iz Engleske«, izvijesti Osbert iza vrata.
William otvori upravitelju, kojega je pratio Hywel ap Rhys, sin glavnoga konjušara i jedan od
najpovjerljivijih glasnika. Vani je poĉela padati kiša, pa su se u svjetlu baklji na glasnikovu vunenu
ogrtaĉu presijavale kapljice. Kad ih je William uveo u sobu, Hywel mu se pokloni, poĉne prekapati po
trošnoj koţnatoj torbi, pa izvadi sveţnjić tankih pergamenata ispod kojih je na isprepletenoj svilenoj
vrpci visio poznati kraljevski peĉat.
»Znaš li što je u pismu?« upita William.
Hywel odmahne glavom. »Ne, gosparu. Kraljev glasnik donio ga je u Caversham, pa sam prije
tjedan dana pošao odade.«
»Onda nema smisla da te zadrţavam. Idi pronaći hranu i leţaj.«
Poklonivši se, Hywel je otišao, a Isabelle je zurila u pismo kao da je otrovno. Osjetila je muĉninu
od zebnje da joj se nešto dogodilo sinovima. William je sjeo na krevet, odrezao peĉat i otvorio pismo.
»Da je rijeĉ o Richardu ili Willu, Hywel bi to znao«, zakljuĉio je kao da joj ĉita misli.
Njegova je primjedba nije ohrabrila. »Ne moţeš biti siguran.«
William preda pismo Osbertu. »Proĉitajte.«
Osberta više nije dobro sluţio vid u slabo osvijetljenoj prostoriji. Zaškiljivši, pribliţio je pismo
licu, a onda ga je odmaknuo i napokon poĉeo ĉitati glasom još pomalo nejasnim od vina kojim se nalio na
gozbi. Isabelle i William slušali su sa sve većim zaprepaštenjem, jer ih je John u pismu lišavao jedne po
jedne nagrade i povlastice koje su u uspješnim godinama kraljevske naklonosti prihvaćali kao gotove
ĉinjenice. Izgubili su nadzor nad dvorcem Gloucester, Williamov poloţaj gloucesterskoga šerifa, dvorac
Cardigan, upravu nad šumom Dean i dvorcem u Saint Briavelu, kao i razna starateljstva i pravo na
naplaćivanje pristojbi...
Upraviteljev glas zamro je u omamljenoj tišini. Pogledao je Williama kao da se ispriĉava. »Ţao mi
je, gospodaru.« Prigušio je podrigivanje puno vinskih isparavanja. »Mogu li što uĉiniti?«
»Da«, odgovori William s nepokolebljivom smirenošću. »Idite u krevet. Ujutro ćete mi biti
potrebni i to bistre glave. Hajde, idite«, dodao je, vidjevši da Osbert oklijeva.
Kad je upravitelj, naklonivši se, izašao iz prostorije, William baci pismo na škrinju, sjedne na
krevet i stavi glavu meĊu ruke. »Sveta krvi Kristova!« promrmljao je.
Dok je Osbert ĉitao strašno pismo, Isabelle je stajala kao da je prikovana za pod. Isprva je osjetila
nalet olakšanja, jer poruka nije spominjala Willa ni Richarda, ali sadrţaj ju je zaprepastio i razbjesnio.
»Kaţnjava nas jer smo došli u Irsku.« Osjećala se kao da joj je u krv nahrupila zima i zaledila je.
»Više od toga«, ukazao je sumorno. »Kaţnjava me jer sam se usudio prisegnuti Filipu za
normanska imanja i jer sam odbio poći u Poitou. Daje si oduška, a istodobno nas izlaţe za primjer.«
»Ne smijemo dopustiti da mu to uspije.« Prekriţila je ruke na prsima. »To je... nalik na silovanje.«
»Pogledaj što se dogodilo Ranulfu od Chestera i što se sad dogaĊa Williamu de Braoseu. Moglo bi
biti mnogo gore.« Skinuo je košulju. »John ne ţeli da budem u Irskoj. Uĉinit će sve što moţe da me
otkine odavde. K tome je i ljut, pa smatra da je utoliko bolje ako me usput moţe nekoliko puta ošinuti po
leĊima.« Nesvjesno je napravio nekoliko pokreta, pokazujući da su mu mišići još ĉvrsti i napeti. »Uĉinio
je to dovoljno snaţno. Kockat ću se s pretpostavkom da me treba i da je dovoljno pametan, pa neće otići
predaleko.«
»To je strašno kockanje, posebno kad u rukama ima Willa i Richarda«, odgovori Isabelle, tresući
se.
107
»Što hoćeš da uĉinim? Kamo god da se okrenemo, morski tjesnac pun nam je stijenja.« Nastavio se
svlaĉiti turobno usredotoĉenim pokretima.
»Sveti Boţe, ne znam kako sve to moţeš tako mirno primati!« povikala je. »Kao da problem nije
veći od... ţiţaka u siru!«
Pogledao ju je, podignuvši glavu. »Kako ćeš inaĉe provesti brod kroz oluju, pogotovo ako je već
trošan i pušta vodu, a nema sigurne luke? Odem li s kormila i poĉnem li kršiti ruke poput ostalih ĉlanova
posade, potonut ćemo... i to brzo!«
Oštro je udahnula. Zbog izraza u njegovim oĉima grlo joj se tako stegnulo da nije mogla gutati. Od
trenutka kad su stupili u brak nazivao ju je svojom »sigurnom lukom«. Kad joj se vraćao iz rata, ili iz
politiĉkih bitaka na dvoru, uvijek mu je bila utoĉište, stalno spokojno mjesto usred uzburkana svijeta, sve
dok prevelika oluja nije slomila i u neredu ostavila njezinu obranu pred naletima olujnih valova.
Napola se okrenula svjetlu svijeća, pa je poĉela šeprtljavo odvezivati vezice sa strane haljine, ali
svilena uzica ĉvrsto se zapetljala, a Isabelle je zbog suza u oĉima nije mogla razmrsiti. Od napora i
razdraţenosti dahnula je kao da jeca.
Bez rijeĉi ju je okrenuo prema sebi, blago joj maknuo ruke s ĉvora, pa se sagnuo da ga odriješi. Vid
mu je još bio oštar, a Isabelle je znala da njezin više nije tako dobar za rad izbliza. William je razvezivao
ĉvor okretno i pomno kao vezilja, a Isabelle mu je oĉarano gledala pokrete ţila i tetiva dok je radio. Splet
ţila na nadlanicama i smećkastozlatne dlaĉice na zglavcima, sve je to još bilo kao u mladića. Poĉela je
brţe disati, a njome je prostrujala neoĉekivana iskra ţudnje. Već dugo nisu spavali zajedno. Još prije
ponora koji se rastvorio meĊu njima voĊenje ljubavi postalo je uvjeţbano, udobno i sigurno, pa su ga
prihvaćali kao nešto uobiĉajeno, no sad je iznenada osjetila da joj je meĊunoţje oteţalo i postalo vrlo
osjetljivo.
»Gotovo je«, izjavio je kad je odvezao uzicu i blago izvukao krajeve.
Pogledala ga je kroz trepavice, a onda ga je uhvatila za desnu ruku, onu u kojoj je drţao maĉ i
provukla prste kroz njegove. »A drugi ĉvor?«
»Nije se zamrsio.«
»Ne, nije.« Pogledala ga je ravno u oĉi i navlaţila usnice. Spretno je razvezao drugu vezicu, a onda
joj je uvukao ruku u haljinu i poloţio je na košulju. Blago se stresla od ugode, kroz tkaninu osjetivši
toplinu njegova dlana. Klizio joj je rukom po tijelu i u prolazu zahvatio vrh dojke, pa je dahnula. Došavši
do vezica košulje, blago ih je povlaĉio dok ih nije odriješio. »Koliko još ĉvorova moram razvezati da
doprem do tebe?« upitao je, polako se nasmiješivši.
»Već sam razvezana«, drhtavo se nasmijala. Dodirivao ju je polako, bez ţurbe. Ispruţivši ruku,
uhvatila je uzicu njegovih gaća. »No i ti imaš ĉvorove.«
»Onda ti povjeravam da mi ih isto tako odriješiš«, rekao je snenim glasom, poloţio joj ruke na kosu
i poljubio je.
Povukao ju je na krevet, a onda je s grofice od Leinstera skinuo haljinu šafranove boje i vrlo tanku
lanenu košulju ispod nje.
»Novi ĉvorovi«, zadihano se nasmiješio dok joj je odvezivao podvezice koje su drţale donje rublje,
a onda joj je rublje polako povukao niz noge. Pustivši da mu spadnu olabavljene gaće, legao je na nju.
Zatvorila je oĉi i ovila se oko njega, omamljena od ţudnje. Nošena pohlepnom izgladnjelošću prijašnjega
uzdrţavanja, uţivala je u tom trenutku i poţeljela da potraje vrlo dugo. Kako su im toliko toga oduzeli,
ţeljela je podići svoj barjak i oduprijeti se. Gdje su drugdje njih dvoje bili tako jaki, ako ne ovdje, u
spavaćoj sobi, u srcu svoga dvorca?
Ţestina vrhunca oduzela joj je dah, pa mu je stiskala ruke na bokovima, dok je meso u njoj gutalo i
gutalo. Zastenjao je uz njezin vrat, pa je osjetila da se zgrĉio i svršio u njoj. Pomislila je da je to obostrano
rasterećenje pri ispuštanju sjemena dobar znak.
»Neka nam Bog podari još jedno dijete«, dahnula je, došavši k sebi, »koje će uz nas vezati irske
plemiće i postati obiljeţje strongbowljevske krvi.«
»Nisu li to i naša druga djeca?« prodahtao je kad je mogao govoriti, a tijelo mu je još bilo ĉvrsto
108
obuhvaćeno njome.
»Da, ali svi su roĊeni drugdje«, odgovorila je ţarko i odluĉno, iako mu je njeţno milovala lice.
»Ovo dijete rodit će se na irskom du.«
109
21
Londonski Tower, srpanj 1207.
Pod budnim okom Thomasa Sandforda Will je zgrabio ruĉku štita za vjeţbu i navalio na brata.
Richard je uzvratio brzinom zmije otrovnice, pa se njegov protivnik morao posebno potruditi da mu
mlaĊi brat ne probije obranu. Richard se još doimao kao bucmasti djeĉak, a to je, zajedno s njegovom
crvenom kosom, navodilo ljude da podcijene njegovu gipkost, okretnost i maštovito rukovanje maĉem.
Standford se umiješao kako bi Richardu ispravio rad nogu i poloţaj tijela, ali je istodobno i
pohvalio djeĉaka. »Dobro su te pouĉili otac ili njegovi vitezovi«, priznao je. »I to obojicu.«
Richard mu se široko, oduševljeno nasmiješio, ali Will je imao mnogo oprezniji izraz, a usnice su
mu se samo blago razvukle u osmijeh. Na dvoru je nauĉio da se drţi neprimjetno, da tiho koraĉa, sluša i
ne govori, da se izbjegava naći na krivomu mjestu u krivo vrijeme i da se ni u ĉemu previše oštroumno ne
istiĉe. Morao se uklopiti u okolinu i stopiti se s njom, ali Richard to još nije shvatio. Smatrao je da će se
ljudi, bude li se uljudno ponašao prema njima, isto tako odnositi prema njemu, ali ta uzajamnost nije bila
zajamĉena. Kako im je otac pao u nemilost, Will i Richard postali su oĉita meta za pakosnike, posebno
Richard koji se nije znao uĉiniti sitnim. Rugali su mu se zbog crvene kose, niskoga stasa i irske krvi.
Odgojili su ga da se tom krvlju ponosi, jer mu je pradjed bio veliki irski kralj, ali na dvoru to nije imalo
vrijednosti, osim što mu je pribavilo nadimak »moĉvarno potucalo«. Sandford je to spreĉavao kad je bio
u blizini, ali nije mogao cijelo vrijeme štititi Richarda, a mladi kraljevi vitezovi dali su si truda da mu se
rugaju i ismijavaju ga. Richard je po naravi bio optimistiĉan i brzo se oporavljao, ali po onome kako se i
sam osjećao, Will je znao da njegov brat vjerojatno pati duboko u sebi, iako to nije pokazivao svijetu.
»Ponovi to«, uputio je Sandford štićenika, pa je Will podigao štit i okrenuo zglavak kako bi
doĉekao i odbio Richardov jaki, brzi napad.
Dok su vjeţbali, preko dvorišta im je dugim koracima prišao William Longespée, grof od
Salisburyja, a s ramena mu se poput barjaka vijorio lijepi grimizni plašt. Mladići su spustili maĉeve i
naklonili se. Po svom braku, Salisbury im je bio dvostruki roĊak. Iako je bio i polubrat kralja Johna,
ljubazno se ophodio, pa se prema Willu i Richardu odnosio kao prema roĊacima, a ne prašini po kojoj
gazi. No sad se doimao vrlo uzrujano.
»Nešto nije u redu, gosparu?« upita Sandford, podigavši glavu, jer se i on smjerno naklonio.
Kratko pogledavši Willa i Richarda, Salisbury snizi glas. »Upravo je stigao glasnik iz Irske i sad je
s kraljem.«
»A kralj ţeli vidjeti djeĉake?«
Salisbury zabrinuto odmahne glavom. »Hvala Bogu, još nije zatraţio da doĊu, ali moţda će to
uĉiniti, pa bi bilo bolje da nisu ovdje. Povedite ih na jahanje, Thomase, ili uz rijeku na barci. Idite u
Smithfield, ili Holly Well, samo ih maknite odavde.«
Will se pretvarao da pomno prouĉava koţnati povez na dršci svog maĉa za vjeţbu, ali naćulio je
uši. Richardu je dobacio brzi pogled ispod obrva i malo odmahnuo glavom, upozorivši ga da ne gleda
odrasle.
»Ah.« Standford se poĉeše po glavi. »Dakle! vijesti su loše?«
Salisbury proĉisti grlo. »Meilyr FitzHenry pisao je da je primio zapovijed da vrati Marshalove
110
posjede koji su pod njegovim nadzorom, ili će se suĉeliti s protumjerama.«
Sandford ga pogleda s nevjericom. »William Marshal je to napisao?«
»Ne, napisali su Hugh i Walter Lacy, zajedno s pola tuceta drugih irskih plemića koji se protive
FitzHenryjevoj vladavini, ali u pozadini je vidljiva Marshalova ruka. Dijeli ih i vlada, pa će doći do
velikoga preobeta. Za ime Boţje, Thomase, smjesta ih odvedite. Ne moţe se reći što će John uĉiniti.
Pokušat ću ga smiriti, ali u takvu je raspoloţenju da to neće biti lako.« Salisbury se okrenuo na peti i
dugim se koracima otputio prema kraljevim odajama.
Sandford uzdahne i opsuje, pa se okrene svojim štićenicima. »Znam da ste slušali«, rekao je kratko.
»Još niste potpuni dvorjani, iako Will misli da jest.« Odveo ih je do štala, gdje je zapovijedio
konjušarima da prestanu vilama zgrtati sijeno i da im osedlaju konje.
»Što je htio reći moj roĊak od Salisburyja«, upita Will. »Što je otac uĉinio?«
»Od kralja je napravio budalu«, promrmlja Sandford. »Znaš što se dogaĊa kad štapom uznemiriš
mravinjak crvenih mrava. Pa, vaš je otac uĉinio upravo to, pa će ga ujesti.«
Richard se ogorĉeno nakostriješi. »Meilyr FitzHenry je oĉev vazal. Nepošteno je prisvojio našu
zemlju. Znam to, jer sam ĉuo roditelje kako razgovaraju prije nego što sam došao na dvor. Ta su imanja
dio miraza moje majke i FitzHenry nema pravo na njih.«
Sandford se nasloni na stup u štali i odmahne glavom. »Kralj je gospodar Irske, iako tvoj otac i de
Lacy imaju povlastice kraljevića nad onim što drţe maĉem. No John neće podnositi da tvoj otac huška
plemiće protiv njegova vrhovnoga upravitelja. Ne bih ni ja, da sam na njegovu mjestu.«
Will je nastojao ravnomjerno disati. »Jesmo li u opasnosti?«
Sugovornik mu poloţi ruku na rame da ga ohrabri. »Niste u ţivotnoj opasnosti, ali kralj je loše
raspoloţen zbog vašega oca, pa vam veĉeras ne bi volio vidjeti lica, ako biste bili na duţnosti.«
Te rijeĉi nisu prevarile Willa, koji ode pomoći konjušarima da im osedlaju konje, a izmeĊu lopatica
je osjećao trnce.
Budan i nemiran, iako je već bilo kasno, John je koraĉao po sobi, a noćna košulja vukla mu se po
rogozu na podu. Smirio mu se prvotni bijes koji je planuo kad je proĉitao pismo iz Irske, ali još je bio ljut
i ogorĉen. Morat će se pozabaviti Williamom Marshalom i to strogo. Kamo god je pogledao, vidio je
izdaju i prkos. Crkva se bunila protiv njega zbog izbora canterburyjskoga nadbiskupa, pa je brzo gubio
strpljenje s Canterburyjem i Rimom, a sad je povrh svega došlo još i ovo!
»William Marshal mi je vazal, a to zaboravlja na vlastitu odgovornost«, progundao je Williamu od
Salisburyja koji je s njim kockao, pa mu je ostao praviti društvo i piti vino. »Neću trpjeti da de Lacy i on
uspostavljaju vlastito malo kraljevstvo, prkoseći mojoj vlasti. Zabranio sam mu da ide u Irsku, ali nije se
osvrtao na to.«
Salisbury protrese kocke i baci ih preko stola na kojemu su bile mlake vina. »Traţili ste njegova
dva sina, niste mu rekli da ne ide.«
Johnu su oĉi razdraţeno bljesnule.«Znao je što sam time mislio, ali odabrao je to zanemariti, a sad
se miješa u moje stvari.« Širom je raširio ruke. »Pogledajte luku koju gradi i kakve će mu dohotke
donijeti u škrinje. Rašĉišćava zemljište za nova naselja i stjeĉe naklonost Crkve. Moj mu brat nikad nije
trebao dati tu de Clareovu kuju za ţenu. Trebao ga je navesti da se zadovolji Heloisom od Kendala, kao
što je naš otac isprva namjeravao. Neću mu dopustiti da vlada onim kokošinjcem u Irskoj!«
»Pa što ćete uĉiniti?« upita Salisbury leţerno.
John se suspregne, jer se sjetio da je njegov sugovornik Marshalov roĊak i po ţeni, a i po srodstvu
s Bigodima. »Razmišljam o tome«, odgovorio je neodreĊeno. »Hajde, idite u krevet. Kasno je, a ona vaša
svjeţa mlada ţena naći će nekoga drugoga da zagrije vaše mjesto, ako ne budete ondje.«
»Moja Ela to neće uĉiniti«, odgovori Salisbury, no istodobno ustane. »Ipak, kako kaţete, kasno je,
a osim toga, na kocki ste dobili sav moj novac.«
»Od poĉetka je bio moj«, ukaţe John prijezirno.
Salisbury se sloţi, slegnuvši ramenima. Na vratima je oklijevao, a onda se osvrnuo, popravljajući
plašt. »Ne iskaljujte ljutnju zbog Williama na njegovim sinovima.«
111
John uzdahne i razdraţeno progunĊa, jer je shvatio. »Mogao sam znati da ste vi odgovorni što su mi
se danas popodne sklonili s puta. Previše ste meki, brate.«
»Ali nećete ih ozlijediti...«
»Ne, naravno da neću.« Kraljev pogled se razvedri, kao da mu je netko upravo dao ugodan dar.
»Nezadovoljan sam njihovim ocem, a ne njima.«
Kad je Salisbury otišao, John je nalio vina u pehar i poĉeo zamišljeno hodati po prostoriji. Šteta što
stariji Marshalov sin nije na duţnosti, jer mogao bi ga poslati da dovede jednu od dvorskih drolja, ali
takva zabava bit će dobra za neku drugu priliku. Ubuduće će biti mnogo zabave. Djeĉacima ne bi skinuo
ni dlaku s glave, ali šteta se moţe poĉiniti i na druge, profinjene naĉine, jer u tkanju duše mogli su se
otvoriti mraĉni ponori. O, da, znao je sve o tim provalijama.
A što se tiĉe samoga Marshala... Otpio je gutljaj vina i zadrţao ga u ustima. Pa, postoji nekoliko
naĉina da se lava ulovi u zamku i da mu se izvade zubi, ĉak i ako je opasan kao Pembroke. Prva varka nije
uspjela, ali to ne znaĉi da je potjera završena. Naumu je samo trebalo dodati neke obrate i prilagoditi ga.
112
22
Kilkenny, Leinster, jesen 1207.
Gospodaru, trebao bih poći s vama«, navaljivao je Jean D'Earley, uzrujano i na rubu suza. »Ne
moţete vjerovati ljudima u svojoj
William se zavali u stolici i s naklonošću pogleda bivšeg štitonošu. »Toĉno, radije bih da su tamo
gdje ih mogu vidjeti i gdje znam što rade. No jasno mi je da se ne moram zabrinjavati da će mi netko
zabiti noţ u leda, ako ostavim povjerljive ljude da mi ĉuvaju ţenu i njezine interese.« Pogledao je
Isabellu koja je, stisnutih usta, kimnula u znak slaganja. U osobnim prostorijama sazvao je vijećanje kako
bi raspravili poziv koji mu je John toga jutra poslao. Kralj je zapovijedio da William bude prisutan na
dvoru, zajedno s Meilyrom FitzHenryjem kako bi izgladili meĊusobne svaĊe. Nikako se nije mogao
oglušiti o poziv, ali u svojoj odsutnosti svakako je morao osigurati Leinster.
»Jordane, uzet ćete podruĉje od tjesnaca Ballygauran i branit ćete ga do Dublina.«
Jordan de Saqueville zgrabio je dršku maĉa, doimajući se uĉinkovito. »Ni lastavica neće prdnuti da
ja to ne znam, gosparu.«
William odrješito kimne. »Jeane, ti ćeš biti odgovoran za središnji dio Ui Chennselaiga i
Ossoryja.«
Jean je šutio, a William je primijetio da je problijedio, iako mu je put mu inaĉe bila tople maslinaste
boje. »Nešto ne valja?«
Bivši štitonoša otvorio je i stisnuo šake. »Gospodaru, ne znam jesam li u stanju to uĉiniti. Ja...
bojim se da ću vas iznevjeriti. Ako vam je po volji, povjerite to nekomu drugomu, a ja ću mu sluţiti što
bolje mogu.«
William ga je kratko promotrio. Jean mu je bio štićenik i štitonoša, kojemu je, kao zaštitnik, pruţio
najbolju moguću obuku. Sad je njegov uĉenik prešao tridesetu godinu i bio je spreman za znaĉajnu
odgovornost, ako će uopće ikad biti spreman. Od Jeana se već oĉekivalo da vodi i odluĉuje, umjesto da
uĉinkovito slijedi tuĊe zapovijedi, a to je cijeli ulog podizalo na višu razinu. »Ne«, glasio je
nepokolebljivi odgovor, »nije mi po volji da odredim nekoga drugoga. U stanju si uĉiniti što god bude
potrebno. Stephen će ti biti zamjenik i desna ruka. Naravno da ćeš se o svemu posavjetovati s njim, kao i
s groficom. Bude li potrebno, imat ćeš FitzPayna, FitzRoberta, Mallarda i druge. Neću te ostaviti
vukovima kao golo novoroĊenĉe na brdu.«
Jean se nakloni u znak slaganja, ali s lica mu nije nestala zabrinutost.
»Da i najmanje sumnjam u tvoje sposobnosti, ne bih te postavio na taj poloţaj.« William ga je
ispitljivo gledao. »No tu je još nešto, je li? Ĉini se da su ti usta puna koštica koje ţeliš ispljunuti, ali bojiš
se da ću te zbog lošega vladanja otpraviti iz svoje nazoĉnosti.«
Jean je pomicao ĉeljust kao da njegov zapovjednik nije govorio slikovito, nego je izrekao
ĉinjenicu. »Oprostite, gospodaru, ali trebali biste se osigurati protiv izdaje. Uzmite taoce od onih koji će
se najvjerojatnije okrenuti protiv vas. Neki od njih dvaput će razmisliti, ako im sinovi budu pod vašim
nadzorom.«
»Kao što je John uzeo moje sinove?« upita William oštro.
Jean se zacrvenio, ali nije odstupio. »Da, upravo tako. Mislim da bi to bilo mudro.«
113
»Ima pravo«, umiješala se Isabelle koja je šutke slušala, ali sad je ustala. »Trebao bi imati neku
moć nad njima.«
William odmahne glavom, odbijajući tu pomisao. »Pokušavam ljude vezati za sebe na drugi naĉin,
a ne uzimajući im djecu za taoce. Ne ţelim se oslanjati na vazale koji mi sluţe samo iz straha.«
»A moţda i iz poštovanja«, odvrati Isabelle ĉvrstim glasom. »Te ljude poznajem bolje od tebe.
Dive se oštrim mjerama.«
»A što uĉiniš ako se odmetnu kad su im sinovi u tvojoj vlasti? Pobiješ im djecu, ili ih baciš u
tamnicu da skapaju? Ne«, rekao je tiho, ali ţestoko, s primjesom gnušanja. »Neću uzimati taoce kad
nema nikakvih dokaza protiv nikoga, jer to na svim stranama potiĉe neĉasnost. Svima vam vjerujem da
ćete, dok me nema, dobro upravljati Leinsterom. Ako Meilyr bilo što pokuša preko posrednika, onda
svakako moţete uĉiniti što vas je volja da saĉuvate naše interese i zaštitite sebe. Borite se ako morate i to
do pobjede, ali prvi ne izvlaĉite maĉeve.«
Isabelle je oteturala od zahodske cijevi gdje je provela zadnjih pet minuta, jer ju je tjeralo na
povraćanje. Osjećala se ispijeno i vrlo bijedno. »Bit će još jedan djeĉak«, slabim se glasom obratila
muţu.
Iako je bio zabrinut, u oĉima mu je zasjala vedrina. »Kako znaš?«
»Uvijek mi je više zlo kad nosim djeĉaka, i to u svako doba dana.« Uzela je ubrus namoĉen u raţinu
vodu, koji joj je pruţila Sybilla D'Earley, pa je njime potapšala lice i vrat.
»S djeĉacima je uvijek više neprilika«, primijetila je Sybilla, dobacivši prijateljici znalaĉki pogled,
kao jedna ţena drugoj.
Isabelle ţarko kimne u znak slaganja. Nije dodala da je trudnoća samo jedan od uzroka muĉnine,
dok je drugi bio zabrinutost. William se spremao otići na engleski dvor, a ona je postala zapovjednica
Leinstera, iako samo po imenu. Ovo će dijete, više od svih drugih njihovih potomaka, doista zasluţiti
baštinu svojih predaka.
Maeve, irska primalja, natjerala ju je da usta ispere otopinom dumbira i tresetne mirte za
ublaţavanje muĉnine, a sobarice su joj odjenule svilenu košulju i haljinu zlatne, šafranove boje, koju joj
je William bio skinuo one kišovite proljetne veĉeri kad su zaĉeli ovo dijete. U prvim trudnoćama zbog
ĉvrstih, mladih mišića pojava joj se zaoblila tek u šestomu mjesecu, ali sad je svoje stanje poĉela
pokazivati već u trećemu... a to joj je ovdje koristilo.
William je nosio dvorsku odjeću od srebrne svile, ali umjesto da je ukrasi kićenim pojasom sa
zlatnim bezantima, stavio je obiĉan koţni pas s maĉem koji mu je u koricama visio niz lijevo bedro.
Elizabeth Avenel je iz škrinje s kozmetikom donijela malu posudu punu crvenoga ptaha, pa je
Isabelle dopustila da joj u obraze utrljaju nešto boje. Nije htjela biti nalik na jednu od prekomjerno
našminkanih ţena na dvoru, ali sudeći po tome kako se osjećala, morali su joj malo popraviti obraze, tek
toliko da se doima krepkom i da vide da je u stanju vladati Leinsterom dok joj nema muţa. Sybilla joj je
pletenice omotala ţućkastobijelim svilenim rupcem, a na vratu ga je priĉvrstila okruglim
jantarno-zlatnim brošem.
William je kimnuo u znak odobravanja. »Krasno«, prokomentirao je, »upravo kraljevski!« Pogled
mu je pao na njezin trbuh, pa su mu se usnice razvukle u osmijeh. »A i trudna si. Mislim da je to baš prava
odlika. Jesi li spremna suoĉiti se s njima?«
Duboko je udahnula i potvrdila glavom. Nekako će prevladati muĉninu i uspjet će se smiješiti,
podignute glave.
Sveĉanim, odmjerenim koracima William ju je odveo u dvoranu. Po dvorskom obiĉaju poloţila je
ruku na njegovu, a koraĉala je dostojanstveno poput kraljice, vrlo uspravno, s kraljevskim izraţajem lica.
Iza njih su išla djeca, njezine dame i vitezovi iz tabora koji su nosili maĉeve.
Isabelle i William zastali su nasred povišenoga mjesta, okrenuti prema skupini koja je sjedila na
klupama za gozbu u spuštenomu dijelu dvorane. Lijevo od Isabelle, njezinoga muţa i dama okupila su se
djeca, nadesno su stajali vitezovi, dok su Jean, Jordan i Stephen zauzeli mjesto blizu svoga gospodara i
gospe.
114
Okupljeni vazali ustali su kad su ušli William i grofica, a sve su se oĉi okrenule prema povišenomu
mjestu. Isabelle im je na licima primijetila oprez, nagaĊanje, neprijateljstvo, no mjestimiĉno i toplu iskru.
Sljedećih mjeseci William i ona morat će se osloniti na odanost tih plemića. Većina njih sa sobom nije
povela ţene, iako su bile nazoĉne i neke supruge, uglavnom starije i sigurne u sebe te pokoja mlada ţena
koju je muţ više volio drţati na oku, nego je prepustiti iskušenjima kod kuće.
William je priĉekao da se smiri struganje stolica po podu i da utihne ţamor razgovora, a onda je,
nakon što je pustio da vlada dovoljno duga tišina kako bi se svi još više usredotoĉili, udahnuo i poĉeo,
koristeći prednost svog bogatoga, jakoga glasa:
»Gospari, ovdje vidite groficu, koju sam, drţeći je za ruku, doveo meĊu vas. Po pravu roĊenja, ona
je vaša gospa, kćer Richarda Strongbowa koji je svima vama kao leno podijelio krajeve koje je pobijedio
maĉem.« Motrio je Isabelle kako bi naglasio povezanost meĊu njima, a onda je ponovno pogledao
nazoĉne. »Ona je tu, meĊu vama i nosi njegova unuka. Do moga povratka, ako ga dopusti Bog, sve vas
molim da joj vjerno sluţite i štitite je, jer je to njezino pravo. Kao što vam je dobro poznato, ona je vaša
lenska gospodarica, a ja ovdje ne polaţem pravo ni na što, osim po njoj.« Okrenuo se prema njoj, kleknuo
je kao da priseţe na odanost i stavio ruke meĊu njezine kao što to ĉini vazal. Preplavio ju je nalet ljubavi
i ponosa, a ti osjećaji oĉi su joj ispunili suzama. Sagnula se i udijelila mu sluţbeni poljubac mira, a onda
ga je ponovno poljubila kao muţa, njeţno ga gledajući.
Jedan po jedan plemići su dolazili do povišenoga mjesta, kleknuli i poloţili prisege odanosti
lenskoj gospodarici, dok je William stajao malo po strani i nije se miješao, kako bi naglasio ĉinjenicu da
to pravo doista pripada Isabelli, a on je tu samo da je podrţi. Svi u prostoriji iskazali su vazalsku vjernost
i poloţili su prisegu. Nitko se nije kolebao, ali i ona i William znali su da još uvijek glume.
Kad je završilo polaganje prisege, ossoryjski biskup Hugh le Rous blagoslovio je hranu, pa su
okupljeni sjeli za stol.
»Uĉinio sam što sam mogao«, izjavio je William dok je za sebe i Isabellu uzimao dagnje koje su se
pušile. »Obratio sam se njihovu osjećaju identiteta i odanosti prema tebi, ali tek ćemo vidjeti koliko će ih
odrţati rijeĉ.«
Prešla je pogledom po skupu ispod njih, motreći goste koji su se zdušno bacili na jelo. Bili su vrlo
voljni blagovati kruh i sol i piti vino. »Znam koliko vrijede prisege koje su mi zadali i kako se prema
njima odnose ljudi koji su mi prisegnuli na vjernost.« Toplo ga je pogledala. »Tvoja je prisega bila
zlatna.« Izraz joj je postao oštriji. »Ali znam da su mi neki ponudili smeće. Pazit ću na njih.«
Dok je William ĉastio svoje vazale i saveznike u KilKennyju, Meilyr FitzHenry bio je u Dublinu,
gdje se i sam pripremao za odlazak u Englesku. Plašt je priĉvrstio velikom srebrnom iglom koju je zabio
u debelu crvenu vunu. Popravivši kosu, stavio je kapu obrubljenu zlatnom vrpcom, pa se okrenuo nećaku
i satniku plaćenika, s kojima je razgovarao dok se odijevao. »Je li vam jasno što morate uĉiniti?« upitao
je.
»Da, gosparu«, odgovori nećak ţarko, sa sjajem u oĉima. »Poslije vašega odlaska ĉekat ćemo
sedam dana, a onda ćemo se baciti na posao.«
Meilyr kimne i strogo podigne prst. »Ali nikako ne prije nego što proĊe sedam dana. Dajte mi
vremena da se udaljim, a i Marshalu. Ne smije se imati prilike vratiti. I budite temeljiti. Ţelim da tu
njegovu uobraţenost steţete na pravu mjeru, da više ne bude uzvišeni pijetao na bunjištu koji se pred
svima razmeće.«
Na njegovu usporedbu obojica su se s odobravanjem nacerila, a veselje im se još povećalo kad su i
jedan i drugi dobili kesu srebrnjaka. »Sad idite«, uputio ih je zapovjednik. »Ţelim ĉuti da vam je pothvat
uspio.«
»Mi vama takoĊer ţelimo uspjeh u naumu, gospodaru«, odvrati nećak i poĊe prema vratima,
mladićki se šepureći.
Meilyr se slabo nasmiješi. »I namjeravam ga uĉiniti uspješnim.«
115
23
Newtown, Leinster, jesen 1207.
Ţetva je bila dobra, pa su spremišta u Newtownu bila puna ţita i sijena za hranu ljudima i stoki u
zimskim mjesecima. Sam grad prešao je put od zametka u obliku iskopane zemlje i nekoliko sklepanih
zgrada, do stupnja kad je bio nalik na dijete koje se dobro razvija. Sad je bilo mnogo kuća, od slamnatih
nastambi napravljenih od drva i slame do lijepih kamenih dvokatnica u vlasništvu trgovaca koje su
privukli da se tu nasele. Graditelji su poboljšali i dalje razvijali pristaništa i sidrišta duţ rijeĉne obale. U
pristaništu su dizalicama marljivo istovarivali graĊevinski materijal za nove zgrade i opskrbu za
unutrašnjost, a uz mol su se redala usidrena trgovaĉka plovila.
Hywel i Dai, sinovi Williamova glavnoga konjušara, otišli su u grad da preuzmu dvije kobile i
pastuha, koje je William poslao iz Pembrokea. Hywel je obiĉno radio kao gospodarov glasnik, ali kako
trenutno nije imao posla, nekoliko se dana mogao druţiti sa starijim bratom. Preuzevši ţivotinje, mladići
su se otputili u malu gostionicu blizu gradskoga zida da prije odlaska u Kilkenny popiju vrĉ piva od
tresetne mirte. Za drugim stolom besposliĉili su vojnici koji nisu bili na duţnosti, pa su neobavezno
kockali, a gostioniĉarev pas leţao je na rogozu i kutnjacima grizao kost.
Hywel je ispruţio noge i motrio svoje pivo. Bilo mu je drago da vidi vojnike, jer su mu ulijevali
osjećaj sigurnosti. Već tjedan dana osjećao je neugodne trnce meĊu lopaticama, kakvi su se javljali dok
je, u gospodarovoj sluţbi, prolazio opasnim dionicama puta. Dosad taj osjećaj nije slijedio nikakav
dogaĊaj, ali trnci nisu nestali. Grofica je u Kilkennyju udvostruĉila straţu, a Jean D'Earley slao je
pojaĉane ophodnje... no Hywel je još spavao s maĉem pokraj uzglavlja.
Gostioniĉareva kći sagnula se nad ognjište da provjeri kolaĉe od zobi koji su dobivali smeĊu boju.
Iz kape su joj se prosuli pramenovi kose, pa joj je niz obraz visio sjajni, kestenjasti uvojak. Podigla je oĉi,
a primijetivši da je Hywel motri, nasmiješila se i spustila pogled.
»Nemaš vremena za udvaranje.« Dai ga je ispod stola udario nogom. »Moramo popiti i odvesti
ţivotinje.«
Njegov brat napravi grimasu. »Uvijek ima vremena za udvaranje.« Ne osvrćući se na mrštenje
svoga sugovornika, otišao je ĉavrljati s djevojkom. Odmahnuvši glavom, Dai isprazni pehar i vrati se
konjima.
Hywel ju je upravo htio upitati za ime, jednim okom pazeći na visoku, krupnu pojavu njezina oca,
kad Dai, uţasnuto raširenih oĉiju, nahrupi u gostionicu. »Pljaĉkaši!« povikao je. »FitzHenryjevi ljudi
pale nam spremišta!«
Vojnici su skoĉili i pojurili van, u trku izvlaĉeći maĉeve, a gostioniĉar je zgrabio ţenu i kćer, pa ih
izgurao kroz straţnja vrata koja su vodila prema gospodarskim zgradama i svinjcu.
S ulice je dopirao topot kopita. Stojeći na vratima, Hywel je vidio kako se vitez na konju uspravio u
sedlu i na krov bacio zapaljenu baklju. Malo poslije toga još je jedna buktinja doletjela kroz ulaz i pala u
rogoz blizu ognjišta. Hywel ju je potrĉao ugasiti nogama, stavivši ruku na oĉi, dok mu je oštar dim ulazio
u pluća. Iznad glave ĉuo je pucketanje slame koja je gorjela.
Dai je povikao, a uzvik mu je prešao u krik koji se naglo prekinuo. S kopljem u kraljeţnici, pao je
bratu do nogu. Otvorio je i zatvorio usta, ali nije ispustio zvuk, nego mu je iz usta potekla krv, u tamnim
116
naletima, kao da povraća vino. Hywel je uţasnuto zurio. »Dai? O, sveto lice Boţje, Dai!«
Oĉi umirućega potamnjele su i više ništa nije ĉuo. Kroz vrata je ušao vojnik s kratkim oklopom od
veriga i s okruglim štitom u lijevoj ruci. Zgrabio je koplje koje se zabilo u Daijevo tijelo, istrgnuo ga i
odvagnuo u ruci. Hywel je uĉinio jedino što je mogao. Sagnuo je glavu i zaletio se prema vojniku, a time
što ga je napao umjesto da pobjegne, zatekao ga je. Nakratko su se hrvali i gurali amo-tamo, ali Hywel je
pomalo vjeţbao, bio je jak i ţilav, a borio se za ţivot. Iako je protivnika štitio oklop od veriga, istodobno
mu je usporavao pokrete i još više opterećivao mišiće. Teško dišući, Hywel mu je uspio istrgnuti koplje
iz ruku, a kako se našao pred nuţnošću da ubije ili da pogine, okrenuo je dršku, pa je tupi dio snaţno
zabio protivniku u vrat, smrskavši mu dušnik. Napadaĉ je pao, presavijajući se u samrtnom hropcu, a
ispuštao je takve zvukove kakve Hywel više nikad ne bi ţelio ĉuti. Nad glavom mu je krov bio crven kao
pakleni svod, a prostoriju su obavijali zagušljivi pipci dima. Postupajući po nagonu progonjene ţivotinje,
Hywel je istrĉao na straţnji izlaz, još stišćući koplje.
Gostioniĉar je, prerezana vrata, leţao meĊu svojim namirnicama, blizu njega je leţala njegova
ţena, takoĊer mrtva, a iznad srca širila joj se velika crvena mrlja. Iza njih, u svinjcu, blizu ubijene krmaĉe
i njezinih mladih, dvojica napadaĉa uhvatila su kćer. Jedan joj je stavio ĉizmu na vrat, pritisnuvši je o do,
dok ju je drugi zajahao i silovao je.
Hywela je prelio bijes poput jake crvene plime koja mu je otplavila sav razum. U jednom trenutku
odmahivao je glavom kao da sve to nijeĉe, a pomisao mu je bila da pobjegne, a u drugom trenutku zaletio
se prema napadaĉima. Onaj koji je stajao imao je vremena podići sjekiru, ali uĉinio je to odviše sporo, pa
mu je Hywel zabio koplje u trbuh, a onda ga je izvukao i okrenuo se da ga zarije u drugoga, koji se
pokušavao podići s djevojke. Mladić ga je odbacio s nje, zgrabio je sjekiru umirućega, pa je njegovu
sudrugu strahovitim udarcem smrskao lubanju.
Djevojka se otkotrljala na stranu i s naporom se uspravila. Krvave mrljice isticale su joj se na
blijedomu licu, a zbog šoka zjenice su joj bile goleme. Crveni val u Hywelovoj glavi povukao se, pa je
mladić iznenaĊeno i s gaĊenjem zurio u poginule. Na glavi jednoga zjapila je velika rana, a gola zadnjica
bila je nalik na mjesec, dok je drugi imao tamnu rupu na trbuhu. Hywel je gutao i gutao. S ulice su
dopirali krikovi i vrištanje, zveket oruţja i huĉanje poţara. Divlje se osvrnuvši, vidio je da zahodsku
jamu skriva ograda od vrbova pruća, koja se ne vidi iz gostionice, pa je zgrabio djevojku za ruku i
povukao je prema jami.
»Ovamo nas neće doći traţiti. Bilo bi preopasno kad bismo sad pokušali pobjeći... Pod zemljom će
biti sigurnije.« Spustio se na koljena pred pletenom ogradom, a odjednom ga je obuzeo osjećaj da u
nogama više nema koštane srţi. Sad ne bi mogao trĉati ni boriti se ništa više od novoroĊenĉeta. Djevojka
se skljokala pokraj njega, a zubi su joj cvokotali od šoka. Poslije kratkoga oklijevanja povukao ju je u
naruĉje, a ona se pripila uz njega i tako mu zabila prste u meso da će mu tjednima ostati grimizne modrice
kao podsjetnik, ali to nije bilo ništa u usporedbi s uţasom koji mu se komešao u glavi. Cijeli svijet kao da
je gorio, brat mu je bio mrtav i nikad više ništa neće biti isto.
Kad je Hywel kleknuo pred njom, Isabelle mu poloţi ruku na rame. Doteturao je u Kilkenny
zajedno s raštrkanim bjeguncima iz razorenoga grada. Izgorjela su sva spremišta i većina kuća. Ljudi
Meilyra FitzHenryja navalili su kao vukovi, pa su pljaĉkali, silovali i klali. Poginulo je dvadeset
Williamovih vojnika i ĉasnika, kao i mnogi stanovnici, ukljuĉujući roditelje djevojke koja je sad kleĉala
pokraj Hywela.
»Udarili su niotkuda, gospo. U jednom trenutku pio sam s bratom u gostionici, a u drugom smo se
već našli usred pljaĉkaškoga pohoda i Dai je... Dai je...« Gutnuo je i nije mogao nastaviti.
»Bit će pokopan sa svim obredima, a za njegovu dušu sluţit će se mise zadušnice«, reĉe blago
Isabelle, a onda joj glas postane oštriji. »Obećajem ti da ćemo poĉinitelje toga strašnoga pokolja privesti
pravdi. Neću dopustiti da to samo tako proĊe.«
»Da, gospo.« Prigušeno je šmrcnuo i obrisao nos rukavom.
Isabellu je ispunio bijes nalik na uţareni kamen. Da je u tom trenutku mogla uhvatiti poĉinitelje,
golim bi ih rukama rastrgala, ud po ud.
117
Gledala je kako Hywel briţno prati mladu ţenu preko dvorane, do mjesta gdje su grofiĉini
upravitelji i ĉinovnik zaduţen za milostinju unesrećenima davali hranu, pokrivaĉe i odjeću, a onda se
okrenula Jeanu D'Earleyu i Jordanu de Saquevilleu, koji su cijelo jutro bili u dvorani i razgovarali s
preţivjelima.
»Idite u Newtown, ili ono što je od njega ostalo«, obratila se Jeanu. »Ţelim da ljudima odnesete
poruke podrške i da im kaţete da će biti zaštićeni. Nešto takvo više se neće dogoditi. Recite da grofica,
njihova gospa, priseţe svojom dušom i neka bude prokleta ako ljudi Meilyra FitzHenryja ikad više skinu
jednu jedinu vlas s glave najmanjemu djetetu. Naoruţajte se, pošaljite ophodnje i dovedite mi
poĉinitelje.« Oĉi su joj gorjele. »Uĉinite isto ono što bi uĉinio vaš gospodar.«
»Ne morate me poticati da izvršim svoju duţnost, gospo«, odvrati Jean mraĉno. »Privest ćemo
pravdi one koji su to uĉinili.«
Isabelle kratko kimne. »Kao što je moj gospar i htio, nismo prvi poĉeli s neprijateljstvima, ali imate
moje dopuštenje da ih dovršite.«
»Da, gospo.« Nagnuo joj se nad ruku i otišao dugim koracima, isijavajući bodrost koja je govorila
da je uznemiren, ali i odluĉan. Isabelle je otišla meĊu ranjenike i beskućnike, koji su pobjegli ovamo, u
Kilkenny, radije nego da riskiraju u Newtownu. Njihove priĉe u njoj su ponovno potaknule bijes. Navikla
je na ratne preokrete i na chevauchée, taktiku pustošenja zemlje, bila je u braku s ĉovjekom koji je ţivio
od turnira i bojišnica, pa se pomoću njih popeo i do moći, ali ovo je bilo drukĉije, jer je postalo osobno.
Rat se vodio na njezinim posjedima, ranjavao je njezine ljude i njezin dobar glas. Izazvali su je, a nije se
uspjela oduprijeti i zbog toga ju je obuzeo osjećaj muĉnine i bespomoćnosti, pa je sva gorjela od bijesa.
Zarekla se da će Meilyr FitzHenry platiti, a to će ga plaćanje osiromašiti.
»Iznevjerio sam je«, gorko primijeti Jean dok je na ĉelu ophodnje jahao iz Kilkennyja. »A i
gospodara. Što će reći kad mu javim da je poginulo dvadeset njegovih ljudi?« Nervozno je povlaĉio
štitnik za nos.
Jordan de Saqueville nešto progunĊa. Bio je pet godina stariji od Jeana, pa iako nije imao više
iskustva, njegova mirnija narav ponekad mu je omogućavala da jasnije sagleda stvari. »Gospodar je
oĉekivao da će se nešto sliĉno dogoditi. Neće nas kriviti, ni steći lošije mišljenje o nama, osim ako ga sad
ne iznevjerimo. Moramo razmišljati o zadaći koja je pred nama, a ne da se do krvi grizemo zbog onoga
što je prošlo.« Pogledao je sugovornika. »Mnogo ćemo toga ispraviti ako uhvatimo tu kopilad i
dovedemo ih pred groficu.« Te su rijeĉi umirile Jeana i uĉvrstile mu hrabrost. Nije bila rijeĉ o tome da ne
zna predvoditi ljude, nego je navikao iza sebe imati višu vlast, nekoga tko bi ga uhvatio za ruku da se ne
posklizne. Sad je koraĉao po rubu provalije bez tog oslonca i jako se bojao neuspjeha, posebno zato što je
u vlastitim oĉima već promašio.
Malo prije podneva irski tragaĉi i lako naoruţani izviĊaĉi vratili su se glavnoj skupini s izvješćem
da su otkrili tabor koji su pljaĉkaši podigli u šumi, sjeveroistoĉno od ceste, pa su postavili šatore i u njih
smjestili plijen od pustošenja.
»Rekao bih, gosparu, da će pokušati stvoriti nove nevolje prije nego što odjašu kući, ili bi već
odavno otišli«, primijeti jedan od izviĊaĉa, po imenu Hakon, ĉiji su preci bili Vikinzi nastanjeni u
Dublinu, a imao je guste ţute zaliske i ledenoplave oĉi. Za pas je zadjeo sjekiru opasna izgleda, a tunika
mu je bila gotovo nepristojno kratka i prijetila je da će mu otkriti zadnjicu. »Posvuda uokolo postavili su
straţare, a i oni su poslali izvidnicu, ali nisu nas vidjeli, jer su odviše zaposleni razvrstavanjem plijena i
paze da svaki dobije svoj dio.«
»I sad su u taboru?« upita Jean.
»Da, ali pripremaju konje. Naumili su praviti nevolje.«
Jean se prisilio da prevlada zebnju i mirno razmisli. Što su namjeravali? Što je još ostalo? »Ţitnice
uz rijeku«, rekao je glasno, »i obori sa stokom. Njih će napasti.«
»Mislite li da bi se usudili?« upita Jordan.
Jeana je na trenutak obuzela sumnja, ali ju je zatomio, jer je morao biti odluĉan. »Što bi drugo
moglo biti? Juĉerašnji pohod sigurno ih je ohrabrio. Rekli su im da smo lak plijen, a poslije uspjeha u
118
Newtownu vjeruju u to. Da, siguran sam. Pokušat će napasti ţitnice.«
Nisu došli oprezno, niti su se prišuljali, nego smjelo, po danu, sa zapaljenim bakljama, spremajući
se da sve spale do temelja, s oruţjem u ruci, kako bi onesposobili straţare na koje naiĊu. Bili su tu irski
ratnici sa sjekirama, dugim bradama i golih nogu, a bogatiji su se isticali košuljama šafranove boje. Neki
su jahali ponije bez sedla, s uzdama od uţadi, kako je tu bio obiĉaj. Oni koji su ih plaćali i ĉasnici nosili
su normanske oklope i jahali su na pastusima sa stremenima i ţvalama, a pješaci su imali koplja i štitove.
Jean ih je gledao kako dolaze, dok mu je srce tuklo iza prsne kosti, a u ţelucu je osjećao muĉninu i
prazninu. Njegovi ljudi poredali su se iza njega, zaprijeĉivši put do spremišta, a strijelci su ga pokrivali
dok je, obuzdavajući konja, s isukanim maĉem ĉekao Meilyrove ljude.
Njihov je voda svojim podreĊenima dao znak da stanu, a onda se pribliţio na pastuhu, zaustavivši
se suĉelice Jeanu. Prešao je pogledom preko crvenoga štita s grbom u obliku srebrnih školjki zvanih
Jakobove kapice. »Marshalov psić«, podrugnuo se, »koji je došao da mu opeku rep.«
Jean se uspravi u sedlu. »Predat ćete mi se sa svim ljudima i nadoknadit ćete štetu koju ste poĉinili
paleţom i pljaĉkom posjeda grofice od Leinstera«, rekao je ledenim glasom. »U protivnom ćete snositi
posljedice.«
Vitez se gromko nasmije. »Ĉak i cviliš poput psine. Vi Englezi borbom se ne biste mogli izvući ni
iz trule vreće brašna. Koliko je vaših juĉer poginulo?«
»Previše da bih te pustio da proĊeš ovom cestom«, odgovori Jean. »Ono što se juĉer dogodilo neće
se ponoviti.«
»Tako govori budala«, podrugljivo će vitez. »Nećeš me zaustaviti ni ti, ni bilo koji Marshalov
sluga. Odmakni se, podvući rep i pobjegni, ili umri kao tvoji sudrugovi. Svejedno mi je, ubijao sam i
bolje od tebe.«
»Onda je vrijeme da im se pridruţiš«, primijeti Jean, dajući znak za napad.
Borba je bila brza i okrutna, ali kad je Jean poĉeo mahati maĉem i upravljati konjem, nestali su sav
strah i zebnja. Navikao je na guţvu, vjeţbao ga je majstor u borilaĉkoj vještini, a imao je najbolju
opremu. I ljudi su mu bili uvjeţbani po neumoljivim mjerilima grofa od Pembrokea, a k tome su
pobjesnili i ţarko su ţeljeli osvetiti prijatelje. FitzHenryjevi vojnici nisu mogli izaći na kraj s tako
usredotoĉenom silinom nasrtaja. Plaćenici sabrani zbrda-zdola raspršili su se kao perje iz rasparana
jastuka, lako naoruţani irski smutljivci padali su pod naletom oklopnika na ratnim konjima, a nije se
mogla odrţati ni jezgra u normanskim odorama. Oni na rubovima uspjeli su pobjeći, ali većina ih je pala,
ili su poĉeli vikati da se predaju.
Teško dišući, Jean je spustio krvlju umrljanu oštricu u ruci koja ga je boljela, sve dok brid maĉa
nije poloţio na grkljan viteza pod svojim nogama i gurnuo ga. Cestu su zakrĉila trupla ljudi i konja, a
oruţje je leţalo u prašini. Nekoliko ranjenika na du trzalo se i stenjalo. »Trebao bih te smjesta dovršiti«,
rekao je Jean, boreći se da doĊe do daha.
»Uĉini to, pa neće biti otkupnine.« Vitezov ruĉni zglob bio je svinut pod neobiĉnim kutom, jer mu
je ruka oĉito bila slomljena, a iz rane na nozi kapala je krv.
»Misliš li da mi pišljivi novac od otkupnine znaĉi više od ţivota mojih prijatelja?« Pao je u veliku
napast da se nasloni na oštricu. U protivnikovim oĉima, ispod hvalisave površine, vidio je poĉetak uţasa.
Bilo bi dobro slušati kako moli za milost dok se guši i krvari, previše dobro! Duboko je uzdahnuo i
stresao se. Njegov gospodar nikad ne bi odobrio takav postupak. »Smatraj da u ovom trenutku imaš sreću
što grofica ţeli zarobljenike, a ne trupla«, rekao je, odmiĉući maĉ. »Ali imaš i nesreću da će ti upravo ona
suditi.«
Sjedeći na gospodarovoj stolici, na povišenu mjestu, Isabelle je hladno gledala izubijane i
okrvavljene ljude koje su bacili na koljena pred njom: ubojice, plaćenike, buntovnike i izdajice. Mogla je
s njima postupiti kako je htjela, jer svi su ovisili o njezinoj milosti. Znala je što bi htjela uĉiniti: vani
podignuti vješala i objesiti ih da pred svima zaplešu, a moţda ih k tome sve i uškopiti dok se budu
bacakali i umirali, no obuzdala je krvave namjere koje je potaknuo bijes. Iako bi joj priĉinilo veliko
zadovoljstvo da s njima tako postupi, sve bi se u toj mjeri zamrsilo da više ne bi bilo povratka. Naši
119
postupci uvijek su nepovratni. Morala je misliti i na druge, svojim brzopletim postupcima nije htjela u
opasnost dovoditi Williama ili sinove na Johnovu dvoru.
VoĊa pljaĉkaša bio je roĊak Meilyra FitzHenryja, sin njegove sestre, pa je kao zarobljenik bio
dragocjen. Na vrat mu je ĉizmom stao Jean D'Earley. Svjesna da svi pogledi u dvorani poĉivaju na njoj,
jer ona, kao gospodarica Leinstera, sudi u svojoj dvorani, dala je znak Jeanu da se odmakne i ustala.
Jean podigne nogu s vitezova vrata, pa izvuĉe maĉ, tako da je oštrica bila spremna udariti i na
najmanji izazov.
»Pogledajte me«, zapovijedi Isabelle, hotimice tihim glasom, kako je govorila kraljica Eleanora
kad je imala posla s muškarcima.
Blijed od boli, umrljan krvlju i blatom, FitzHenryjev nećak podigne glavu. Isabelle nije ni trepnula
suĉelivši se s mrţnjom, jadom i strahom u njegovu pogledu. »Recite, zašto ne bih smjesta objesila i vas i
vaše ljude zbog onoga što ste uĉinili meni i mojima?« upitala je.
Podigavši bradu, odgovorio je s iskrom prkosa. »Nećak sam gospara Meilyra, pa će vam se isplatiti
da me ostavite na ţivotu.«
»Ništarija ste i baš ništa ne vrijedite«, odgovori Isabelle, sjajnih oĉiju. »Dakle, vama i vašemu
gosparu vazalska prisega ništa ne znaĉi? Otkupnina koju bismo dobili za vas ne bi nadoknadila štetu
poĉinjenu pljaĉkom Newtowna, a ni smrt mojih odanih ljudi... ali krvarina bi mogla donekle doprinijeti
ublaţavanju štete.«
Pokazao je zube. »Trebat ćete nas da nas zamijenite za vlastiti ţivot kad vam kralj John doĊe
opsjedati zidove, a doći će, gospo, nemojte se zavaravati. Past ćete i vi i vaš muţ.«
Te su rijeĉi pogodile Isabellu kao udarac u meku i ranjivu jezgru, ali uspjela je navući ravnodušan
izraz. Jean je ponovno snaţno spustio ĉizmu, pa se Meilyrov nećak gušio, pritisnut o pod. »Zašto da se
trudimo i trošimo za vješala, kad bih ga mogao smjesta dovršiti, gospo«, predloţi mladić.
Isabelle je zabila nokte u dlanove stisnutih šaka. Osjetila je kako joj dijete u utrobi udara noţicama.
»Ne«, odgovorila je. »Najviše bih voljela da uĉinite upravo to, ali ne ţelim popustiti plamenu ljutnje. Kao
zarobljenici više nam ne mogu nauditi. Neka posluţe kao taoci za ponašanje gospara Meilyra kad se vrati
s dvora. Ni za koga nećemo traţiti otkupninu dok ja ne odredim. A kralj John?« Zarobljeniku je dobacila
prijezirni pogled. »Srela sam ga. Poznajem ga kako ga vi ne poznajete, pa se ne odvaţujte govoriti meni,
grofici od Leinstera, što će kralj uĉiniti ili neće.« Mahnula je rukom Jeanu, pa su zatvorenike povukli na
noge i odveli ih s pomalo suvišnom grubošću. Ćelije pod dvoranom bile su vlaţne i hladne. Moţda će
neki od njih noćas podleći ranama. Neka! Sutra će preţivjelima dati male koliĉine hrane da im na ţivotu
odrţe tijela i duše dok se William ne vrati. A ako joj se muţ i sinovi ne vrate, zarobljenici nikad više neće
vidjeti danje svjetlo.
Pozvala je svoje dame, pa je brzo izašla iz dvorane. Došavši u sobu, oteturala je do nuţnika i
silovito povratila u odvodnu cijev, a tijelo su joj potresali drhtaji gaĊenja. Zabrinute dame htjele su
pozvati lijeĉnika, ali odbila je i rekla im da umjesto toga pozovu kapelana.
»Moram izdiktirati pisma muţu. Mora doznati što se dogodilo.« Dok je govorila, glas joj je postao
ĉvršći. Uzela je pehar jakog norveškog ledenog vina koji joj je pruţila usplahirena Sybilla D'Earley, a
onda je odmahnula rukom na daljnje prosvjede. »Kako nema grofa, moram izigravati gospodara i
gospodaricu«, izjavila je mraĉno i odluĉno. »Nemam drugoga izbora nego da budem jaka, jer moram
uĉiniti što je nuţno.« Otišla je do velikoga kreveta koji je preko dana bio pospremljen i prekriven, a
zastori su bili odgrnuti i svezani. »Ipak, sve što imam poruĉiti muţu mogu diktirati i s našega braĉnoga
kreveta... Štoviše, to je moţda najbolje mjesto.«
Na te rijeĉi dame su se opustile, kao što je Isabelle i pretpostavila. Osjećala se umorno i potreseno,
pa je bilo ugodno skinuti cipele i nasloniti se na male i velike jastuke, ali odluĉnost joj je i dalje bila
ţeljezna, pa kad je u sobu ušao otac Walter s perima i tintarnicama, pozvala ga je da sjedne pokraj kreveta
i bez oklijevanja je iznijela što ţeli reći u pismu.
120
24
Woodstock, Oxfordshire, studeni 1207.
William nikad nije volio lov kao drugi dvorjani. Pozornost bi mu odlutala, a pogled postao
nesabran kad su se oduševljeno okupljali u skupine i raspravljali o svakom preokretu i dogaĊaju za
vrijeme potjere, o svakom bacanju koplja i letu strijele. Uţivao je jesti plodove lova, posebno peĉenoga
vepra u umaku cammeline, a kuhar u Striguilu vrlo je ukusno pripremao divljaĉ, pa se zbog uţivanja u
takvu obroku isplatio obilazak od šezdesetak kilometara. No William je imao malu vojsku lovaca i
šumara koji su mu na stol donosili poslastice.
Kralj John ţelio je u lov, pa njegov gost nije imao izbora nego da mu se, s cijelim dvorom, pridruţi
u prostranu lovištu koje je okruţivalo palaĉu. Nije morao biti u prvim redovima lovaca, pa je zaostao.
Povici i zvuĉi lovaĉkoga roga koji su odjekivali šumom iz daljine su zvuĉali tugaljivo. U skupini oko
kralja Johna bilo je nekoliko Williamovih vazala, Meilyr FitzHenry i Williamov nastariji sin, štitonoša, a
svi su odjurili u potjeru za jelenom od deset paroţaka. William ih je pustio da odu, a uza se je kao pratnju
zadrţao samo nećaka i viteza Henryja Hosea.
»Nećete li se pridruţiti jurnjavi, Marshale?« upitao je William de Braose, dojahavši do njega.
Njegov jaki sivi konj oznojio se i ţivĉano se kretao postrance. I de Braose je bio u kraljevoj nemilosti,
prividno zbog golemih novĉanih svota koje je Kruni dugovao za dodjelu zemljišta, ali bilo je tu i
skrivenih strujanja od kojih su neka bila tako mutna da ih nitko pri zdravoj pameti ne bi pretraţivao.
»Ne«, odgovori William. »Zasad su se posvetili plijenu i ne ţelim ih smetati kad su na tragu ţrtvi.«
»Da, ni ja«, šaljivo i zajedljivo progunda de Braose, »ali hrabar ste ĉovjek, jer tu ne moţete ĉuti što
vam snuju iza leda.«
»U ţaru potjere neće imati vremena ništa snovati. Zaokupljeni su time da grade pokroviteljstva i
savezništva, a meni daju do znanja da sam poţeljan kao i gubavac na vjenĉanju. Snovanje nauma doći će
tek poslije.«
»A to vas ne uznemiruje?«
»Naravno da me uznemiruje, ali zasad neću gubiti snagu na ono što ne mogu promijeniti.«
De Braose izvije usta kao da je zagrizao kruh i vidio da je pun ţiţaka. »Nije li Philip od
Prendergasta oţenjen vašom polusestrom? Ti ljudi su vam vazali i roĊaci po braku. Kako im moţete
dopustiti da vam pod nosom kuju izdaju?«
»Bolje i to, nego da su prepušteni sami sebi u Irskoj. Osim toga«, suho je dodao, »još nisu poĉinili
izdaju.« Sagnuo se dok je jahao ispod niske hrastove grane, a onda je konja usmjerio prema dalekom
zvuku roga.
»Moţda nisu«, proguĊa de Braose, »ali sve to smrdi gore nego u lisiĉjoj jami za vrijeme parenja.«
Mamuzama je potaknuo konja i odjahao.
»O ĉemu ste razgovarali?« upita Jack Marshal.
William pogleda nećaka. »Kralj ţeli srezati njegovu moć i utjecaj, sliĉno kao i kod mene.«
Zamislio se. »De Braose se tako zaduţio da se nikada neće moći izvući, a kralj ga proganja.«
»Ali on je...«, poĉeo je, no pogledavši Henryja Hosea, promijenio je ono što je htio reći. »Jedan je
od najĉvršćih kraljevih saveznika.«
121
»Taj je saveznik daleko previše traţio za svoje usluge«, odgovori William znaĉajno pogledavši
nećaka. Znao je da je Jack htio podsjetiti na de Braoseovu tvrdnju da je ĉuo kako je kralj Richard na
samrtnoj postelji imenovao Johna svojim nasljednikom. De Braose je takoĊer bio u Rouenu u vrijeme
Arthurova nestanka, no tu temu nitko nije spomenuo.
Zaĉuvši da je u daljini rog oglasio smrt divljaĉi, William nije morao dodati da i njega ugroţava
vuĉji ĉopor, štoviše, taj je ĉopor sam doveo sa sobom.
»Vidite, Marshale, lijepi jelen s deset paroţaka!« pohvalio se John kad se William pridruţio
lovcima. »Šteta što niste mogli drţati korak s nama da vidite kad smo ga uhvatili, ali barem vaš sin zna
što treba ĉiniti.«
William pogleda svoga nasljednika. Will je nosio koplje, na lijevomu bedru visio mu je lovaĉki
noţ, na desnomu obrazu imao je krvavi trag od prsta, a oĉi su mu sjale od ushićenja. Okruţilo ga je
nekoliko Williamovih irskih vazala, a Meilyr FitzHenry otvoreno se smijuljio. Ubijenome jelenu izvadili
su utrobu, pa su ga ĉetiri lovca nosila obješenoga na štapove.
»Vaši irski plemići srĉani su lovci«, dodao je John zlobno. »Ne zaostaju poput preosjetljivih
starica. Kakav to voda izbjegava potjeru?«
»Onakav kakvoga ljudi ne poštuju, gospodaru?« Meilyr se pravio da uljudno odgovara na obiĉno
pitanje. »Takav ne bi dugo opstao u Irskoj.«
John se doimao kao da se zabavlja. »Što kaţete na to, Marshale?« »Ništa, gospodaru«, odgovori
William sabrano. Kralj navuĉe iznenaĊeni i prijezirni izraz. »Ništa?«
»Nema smisla odgovarati, gospodaru. Gospar Meilyr ima pravo na svoje mišljenje o voĊenju ljudi,
ali zna da lovište nije isto što i bojišnica, ili se barem, za njegovo dobro, nadam da zna.«
Meilyr zadobije razdraţeni izraz. »Vidjet ćete da mi ne nedostaje nijedna od tih vještina«, izjavio je
bahato. »Podsjećam vas da, za razliku od vas, u Irskoj boravim već trideset godina.«
William nagne glavu. »Doista, gosparu, no ja sam već isto toliko godina na dvoru, a vi niste, pa tko
je od nas riba izvan vode?«
Meilyr je otvorio usta da odgovori, ali John ga je preduhitrio pogledom i pokretom kao da ga
smiruje. »Ovo nije vrijeme ni mjesto za takvu raspravu, a u dvorcu nas ĉeka veĉera. Neka svi oni koji su
imali udjela u lovu na ovu lijepu ţivotinju sjednu za moj stol, a oni koji su zaostali neka gostoprimstvo
potraţe drugdje.« Dok je govorio, nagnuo se i poloţio ruku Willu na rame poput dobrohotnoga ujaka. Taj
pokret bio je namijenjen ocu, a znaĉenje je bilo oĉito: Imam vašega sina i napravit ću od njega što budem
htio.
Zaorio se smijeh na Marshalov raĉun, dijelom dobrodušan, ali većinom s prizvukom zlobe.
William je ravnodušno primio prijekor, pa iako je samomu sebi je rekao da barem neće morati sjediti za
stolom s Meilyrom i ostatak dana ljubazno s njim razgovarati, ipak je osjetio ubod, a i zebnju zbog Willa.
Po povratku u palaĉu potraţio je Thomasa Sandforda, koji je svakodnevno bio zaduţen za njegova
drugoga sina. Richard je vedro laštio konjsku opremu, a dok je radio, razgovarao je s kolegom
štitonošom. Lice koje se još razvijalo uokvirivale su mekane malje brkova i brade. Williama je to
zabavljalo, ali je i zavidio sinu, jer on sam u šesnaestoj godini nije ni pomišljao da pusti bradu.
»Dobro radiš«, primijetio je, pokazavši glavom sjajnu opremu.
Richard se blistavo nasmiješi. »Ne ţelim da me išibaju zbog lošega posla.« Od proljeća mu se glas
produbio, a postat će još dublji.
Thomas Sandford dobaci: »Dobro znaš da opremu glaĉaš jer je to zamjena za šibanje, momĉe.«
Bespomoćno je pogledao Williama. »Na putu ovamo stavio je uginuloga štakora u putnu torbu jedne
dame i propustio je misu kako bi gledao borbu pijetlova, iako sam mu izriĉito zapovjedio da doĊe u
crkvu.«
Richard je zurio u svoje cipele, s djevojaĉki skromnim izrazom. Njegov otac pokušao se doimati
ozbiljno, ali nije mogao sprijeĉiti da mu se kutovi usta razvuku u osmijeh. Thomas se udobrovoljio,
nasmijao se i razbarušio Richardovu svijetlu kosu. »Ah, to je uobiĉajeni nestašluk štitonoše i nije
uĉinjeno nikakvo zlo«, rekao je. »Dobroga je srca i marljivo radi. Ako mu se glava od svih misli koje su
122
u njoj ne napuhne nesrazmjerno s ostalim dijelovima, bit će valjan vitez.«
Sandfordova pohvala Williamu je donijela prijeko potrebno poboljšanje raspoloţenja. »U
njegovim godinama bio sam poznat kao Proţdljivac i Pospanko«, rekao je, »i morao sam podnositi
veliku koliĉinu zavisti i zadirkivanja od ljudi koji me nisu voljeli.«
Sandford proĉisti grlo. »Pa, ţivot se baš jako ne mijenja. Pazim na njega koliko mogu.«
»Za to sam vam zahvalan, ako nešto znaĉi zahvalnost omraţena ĉovjeka.«
Sandford protrlja zatiljak, doimajući se nelagodno. Bio je Johnov ĉovjek, kraljev sluga i zdravi
osjećaj samoodrţanja navodio ga je da okoliša.
»Moj drugi sin... mnogo vremena provodi s kraljem?«
»U zadnje vrijeme da, gosparu, ali sad mnogo vjeţba. Vrlo vješto reţe meso za stolom, pa ga kralj
ĉesto zapošljava da to radi.«
Richard je odloţio konjsku opremu. »Zapoĉeo je vezu s jednom od dvorskih dama, s onom kojoj
sam u torbu na dar stavio štakora«, dragovoljno je priznao.
William podigne obrvu. »Dakle tako.«
»Nije to ništa«, reĉe Sandford. »Sve momke te dobi svrbi u gaćama.«
William ga je motrio. »Istina, ali tko je ona i kako si to Will moţe priuštiti? U njegovoj dobi nikako
nisam mogao platiti usluge takvih ţena, jer pretpostavljam da govorimo o bludnici, a ne o neĉijoj ţeni ili
kćeri?« Znao je sve o dvorskim prostitutkama. Slijedile su dvorsku svitu, kao sjajni, kićeni leptiri, sa
zadaćom da zabavljaju muškarce koji su dugo boravili izvan kuće, ili su imali novĉana sredstva i
sklonosti, ali ne i ţene s kojima bi utaţili poţudu. Te dame uglavnom su imale skup ukus u ovom ili
onom obliku i ne bi baš rado trošile vrijeme na sedamnaestogodišnjaka ĉiji je otac moţda krupni
zemljoposjednik, ali kralj mu je opasno nesklon.
Ĉinilo se da je Sandfordu neugodno. »Pretpostavio sam da moţda prima neka sredstva od vas. K
tome, ĉini se da ga ta ţena smatra privlaĉnim. Stekao sam dojam da je zabavlja da pod svoje uzme
neiskusnoga, ali oduševljena mladića i nauĉi ga neke stvari. U tome nema zla.«
William se sjetio Isabellinih bojazni da će ţivot na dvoru ćudoredno pokvariti njihove sinove, a
njihove mlade ţivote izopaĉiti u smjeru koji ni ona ni on ne bi izabrali za njih. Nijedna dvorska drolja ne
bi uzela štitonošu meĊu noge iz samilosti, a vjerojano je nije pokretao ni hir. Dvorske bludnice na dvoru
su se utvrdile kao kurtizane, a ljubazne su bile samo zbog novca ili moći.
»Samo ćete pogoršati stvari ako se umiješate u izazove njegovoj muškosti«, izjavi Sandford.
»Mislite?« William se kiselo nasmiješi. »Kako stvari stoje, sumnjam u to.«
Leţeći na poljskom krevetu u svom šatoru, William je odustao od sna. Stavio je ruke iza glave, pa
je polako, duboko disao, opuštajući tijelo, iako su mu misli i dalje letjele amo-tamo i skretale poput jata
ribica. Takve noći bile su uobiĉajene na vojnomu pohodu i znao je da moţe bez sna, pod uvjetom da se
odmori. Obiĉno ga je jaĉala pomisao da ga kod kuće s dobrodošlicom ĉekaju Isabelle i djeca, ali sad su
misli koje su lutale skretale na temu sigurnosti njegove obitelji. Bojao se za njih. Meilyr FitzHenry stalno
mu se smijuljio kao da zna ono što njegov protivnik ne zna. William je bio svjestan da su irski posjedi
vrlo ranjivi. Jean je imao iskustva, no bio je neuvjeţban na razini na koju je William od njega zahtjevao
da se vine. Nije mu bilo poznato što Meilyr uistinu moţe uĉiniti, no Johnova moć bila je itekako oĉita.
Nije htio ni razmišljati o tome, jer takve su misli vodile u neizdrţivu zebnju. Morao se usredotoĉiti na
pitanje kako će odgovoriti na prijetnje i pripremiti se.
Razmatrao je poloţaj svog najstarijega sina. Što da uĉini u vezi s Wilom? Da pusti da sve ide
svojim tijekom? Treba li se, kao otac, pretvarati da ne vidi što se dogaĊa? Thomas Sandford je rekao da si
svaki mladić mora dati oduška, što je istina, ali svatko to nije radio na dvoru, u društvu drolja i gadnih
ĉankoliza... i u društvu samoga Johna, ĉija je izopaĉena duša imala sposobnost skretanja drugih ljudi s
pravoga puta. Razmišljao je o sebi u toj dobi. Što bi uĉinio njegov otac? Vjerojatno bi se smijao,
pridruţio bi mu se u zastranjivanju, a usput bi se okoristio i tom ţenom. S druge strane, moţda bi ga
zgrabio za ovratnik i istukao ga na mrtvo ime. Kod oca je bilo predvidljivo samo to da je bio
nepredvidljiv.
123
»Što da radim?« upitao je platneni krov svoga šatora, no odgovorili su mu samo blago rominjanje
kiše i naleti hladnoga vjetra u studenomu.
»Jeste li nešto rekli, gospodine?« Njegov štitonoša proviri u šator. »Razgovarao sam sa samim
sobom. Dodaj mi ogrtaĉ, momĉe.« »Izaći ćete, gospodine?« Mladić raširi oĉi od iznenaĊenja. »Da«,
potvrdi William. »Dok me nema, postavi još jedan krevet. Moţda ću se vratiti s društvom.«
Svoga najstarijega sina pronašao je kako u kutu dvorane kocka sa skupinom kraljevih plaćenika.
Stol od prijašnje gozbe ostao je i posluţio kao ploĉa za kockanje, a igru su im osvjetljavali ostaci pola
tuceta svijeća, koje su nataknuli na šiljke od kovana ţeljeza. Willu je u krilu sjedila ţena s pletenicama
boje jabukovaĉe, u haljini od zelena brokata, koja joj je isticala pojavu. Mladićeva tunika i košulja bile su
rastvorene na vratu, a ţenina ruka vrlo mu je marljivo radila u gaćama. Willu se lice zacrvenjelo od vina,
a oĉi su mu zadobile staklast izraz, kao u uginule haringe.
William je nakratko oklijevao, a onda je napravio pokret ramenima i dugim koracima pošao prema
skupini. »Bog s vama«, pozdravio je priliĉno uljudno i posebno je, na poslovni naĉin, kimnuo bludnici
koju je dugo poznavao, iako nije s njom imao osobnih doticaja.
Strasno ga je pogledala oĉima tamnosmeĊim poput hrastove šiške i besramno nastavila ruĉni rad u
mladićevim gaćama. William je smatrao da je optimistiĉna, jer u kakvu je stanju bio njegov sin, imala je
više izgleda da uskrisi mrtvaca, nego da osposobi njegova pijetla.
»Marshale«, pozdravi plaćenik Gerard D'Athée, a na sirovu licu bio mu je uznemirujući spoj
poruge i opreza. »Jeste li se došli kockati sa svjetskim otpadom?«
»Moţda drugi put«, odgovori William s ledenom pristojnošću. »Ţelim nasamo razgovarati sa
sinom i to o obiteljskoj stvari.«
Will iznenadnim trzajem podigne glavu i pokuša se usredotoĉiti na oca, ali to mu je samo
djelomiĉno uspjelo. »Reci to ovdje... Sve su mi to prijatelji... neće ih smetati da slušaju.« NeodreĊeno je
pokazao glavom svoje sudrugove oko stola.
»Siguran sam da ih neće smetati, ali to je samo za tvoje uši. Marie, idi i naĊi drugu mušteriju da s
tobom igra igru >uhvati kunića<. S ovom je mušterijom gotovo.«
Dureći se izbacila je crvenu donju usnicu, ali pod Williamovim nepokolebljivim pogledom,
maknula je ruku s mladićeva meĊunoţja, ustala mu s krila i otišla sjesti pokraj Gerarda D'Athéea.
»Ako izlazi iz igre, mora platiti što duguje.« Plaćenik polako potrese kocke u šaci. Svi pokreti bili
su mu odmjereni i usporeni, ali taj ĉovjek bio je poguban.
»Moj će vam upravitelj platiti«, odbrusi William. »Idite k njemu.«
Will nesigurno ustane, ali odmah naglo sjedne. Otac ga je morao uhvatiti za ruku i podići ga u
uspravan poloţaj. Podupirući mu cijelu teţinu, izveo je mladića koji je posrtao na hladan zrak u
studenomu.
»Kakve su vijesti?« budalasto je mumljao Will. »Kakva obiteljska stvar?«
»Ovakva«, odvrati William i udari ga šakom u ţeludac. Will se sruši, a onda poĉne povraćati na sve
ĉetiri. »Izbaci to iz sebe, momĉe, sve.« Kad je mladić prestao povraćati, otac ga ponovno uhvati, odvuĉe
do konjskoga valova, pa mu zaroni glavu u vodu. Will je široko zamahnuo rukom i promašio, pa se poput
mokre hrpe srušio na kopitima utabano tlo. William ga povuĉe na noge, prebaci ga preko ramena kao
lovac mladoga jelena, pa ga odnese do šatora i baci na leţaj koji je pripremio štitonoša.
»Prespavaj to«, rekao je, navlaĉeći pokrivaĉ i prostiraĉ od ovĉje I koţe preko vitke pojave svoga
sina. »Ujutro ćemo razgovarati.«
Legao je na svoj krevet, do ušiju navukao perjem ispunjeni poplun i već za nekoliko minuta zaspao.
Zora je svanula pod sivim plaštem koji je zamaglio vrhove drveća, a izbijeljene zidove palaĉe
Woodstock zaogrnuo u rosulju njeţnu poput pauĉine. Stojeći pred šatorom, William je udahnuo vlaţni
zrak i otpio iz pehara tekućinu koja se pušila. Nekoliko ljudi već je ustalo, pa su se kretali uokolo, a sve je
proţimao vlaţni dim drva na kojima su zapalili vatru za kuhanje. Njegov je kuhar za stolom marljivo
pripremao kruh koji je drugi sluga upravo donio iz pekare u palaĉi. Mrmljajući o nedostacima pekarskih
djetića, kuhar odreţe pocrnjeli donji dio s jednoga komada kruha i otare pepeo sa strane drugoga. Na
124
stolu su pokraj kruha stajali komad slanine i kolut sira, hrana za Williama i njegove vitezove.
Iz šatora se ĉulo stenjanje i šuškanje nespretnih pokreta, a slijedio ih je šum tekućine koja pada u
noćnu posudu. William se poĉeo smiješiti, no ugrizao se za unutrašnju stranu usta. Malo poslije njegov
sin rastvori šatorska krila i dogega se van, škiljeći na svjetlu, a jednom rukom drţao se za trbuh. Na glavi
su mu se neuredno uspravili pramenovi smeĊe kose, a lice mu je bilo sivo.
»Više si nalik na truplo koje se prevrnulo s nosila, nego na mladića koji je upravo ustao iz
postelje«, prokomentira William, pruţajući mu pehar.
Will ga uzme, ponjuši i umalo povrati.
»Med i izvorska voda«, objasni William. »Kad je trudna, tvoja majka priseţe na to piće.«
»Onda ga moja gospa majka moţe zadrţati«, odvrati mladić, gurne pehar ocu u ruku, pa se, s
izraţajem bijednoga patnika, umota u plašt.
»Pretpostavljam da se slabo sjećaš prošle noći«, reĉe William. »Sjećam se. Udario si me.« U
mladićevu glasu bljesnula je zlovolja. »Uĉinio sam to da ti pozli i da ne umreš u vlastitoj bljuvotini. Neću
ti drţati predavanja, jer će to umjesto mene uĉiniti tvoja muĉnina.« »Govorio si o obiteljskoj stvari. Je li
to bila laţ?«
William se zagledao u sivu izmaglicu. »Ovisi što smatraš laţima. Ono što ti imam reći osobna je
stvar izmeĊu oca i sina. Sinoć sam te naprosto nastojao izvući iz društva u koje si zapao. Ako se već
moraš kockati, kurvati i piti, onda barem zadrţi nadzor nad kesom s novcem i pimpekom te procijeni
koliko moţeš popiti.«
Will je šutio, no buntovniĉki je stisnuo vilicu, a taj je izraz njegov otac već poznavao.
William je neko vrijeme stajao bez rijeĉi, gledajući kako Woodstock oţivljava. Stari kralj Henry
ovamo je smjestio svoju ljubavnicu Rosamundu od Clifforda. Tu su bili krasni vrtovi, a u zraku su ljeti
opijali ĉulni mirisi ljiljana, kozje krvi i klinĉića. Ribnjak na tri razine navodnjavao je srebrni vodopad
izvorske vode, a u sredini vrta, meĊu rešetkama s divljim ruţama, stajao je ukrašeni vodoskok napravljen
od mramora s ruţiĉastim pjegama, iz kamenoloma u brdima Purbecka. Prekrasni raj s ljagom sad je
spavao u kasno jesenskoj hladnoći, a oni za ĉije je zadovoljstvo sagraĊen bili su mrtvi.
»Koliko dugo spavaš s Marie de Falaise?« upitao je William.
Nastala je duga tišina za vrijeme koje se otac othrvao napasti da se okrene i pogleda sina.
»Mjesec ili dva«, odgovorio je napokon Will mrzovoljno. »Kako joj znaš ime?«
»Jer dvorske bludnice spadaju pod Marshalovu nadleţnost i jer sam veći dio ţivota proveo na
ovom ili onom dvoru. Sjećam se da se Marie pridruţila kraljevskoj sviti dok je još vladao Richard, a ti si
bio u pelenama.« Duboko je, razdraţeno udahnuo. »I ne, nisam kušao njezinu robu. Ipak znam da njezine
vještine nisu jeftine, a srce joj poĉiva u kesi s novcem, a ne meĊu nogama. Štoviše, srce joj kuca samo za
novac.«
»Ona... ja...«
»Iskorištavaju te i zlorabe«, zakljuĉi William grubo. »Na dvoru ima ljudi koji bi najviše od svega
voljeli vidjeti kako se sinovi Williama Marshala valjaju po blatu, a ĉini se da s tobom uspijevaju.«
Prisilio se da zašuti, gledajući kako se trak dima diţe iz dimnjaka nad velikom dvoranom. Vjeţbao je
štitonoše da postanu vitezovi, navikao je na izazove koje postavlja odgoj mladića, pa zašto je s njegovim
nasljednikom bilo u tolikoj mjeri drukĉije?
Will se šutke otišao umiti u kanti pokraj šatorskoga krila, a onda se, sa zamišljenim izrazom lica,
spustio pokraj kuharove vatre. Njegov otac uzdahne i pridruţi mu se na grubo izraĊenoj drvenoj klupi, pa
se nagne naprijed i rukama obuhvati koljena.
»Ĉovjek ne mora biti savršen«, izjavio je. »Sam Bog zna da ni ja u mladosti nisam bio savršen, a
nisam ni sada. Od tebe traţim samo da budeš oprezan.«
Will je zurio u do. »Neće se ponoviti«, promrmljao je.
Njegov otac pokaţe kuharovu tavu gdje je narezana slanina cvrĉala u mjehurićima rastopljene
masti. »Moraš jesti. Popravit će ti ţeludac.«
Mladić raširi nosnice, ljutito proguta i odgovori: »Neću.«
125
»Je li ti se sinoć svidjela divljaĉ?« Ne ĉekajući da ga posluţe, William je uzeo debelu krišku slanine
i komad napola izgorjela kruha koji je kuhar spasio.
U Willovim oĉima zasjao je traĉak vedrine. »Bila je ţilava«, odgovorio je.
»Ah, šteta.« William s uţitkom zagrize kruh i slaninu, a njegov sin stisne usta, doimajući se zeleno.
Onda mu je pogled odlutao iza oĉevih leĊa i zaustavio se na glasniku koji je ĉvrstim koracima prilazio
vatri. »Dolazi Hywel«, izvijesti Will oca, i odjednom se, unatoĉ muĉini, razbudio kao lovaĉki pas.
William se okrene, a srce mu poskoĉi u prsima. Hywela je ostavio u Irskoj s Isabellom i uputio ga
da smjesta doĊe ako se što dogodi. Progutao je zalogaj tako brzo da mu je gotovo zastao u grlu, ostavio je
doruĉak, okrenuo se prema pridošlici i dao mu znak da ostane stajati, jer je Hywel htio kleknuti.
»Što je novo?« upitao je i pucnuo prstima prema slugi. »Pivo«, zapovjedio je.
Hywelovo lice posivjelo je od umora, imao je podoĉnjake, a na jednoj jagodici vidjela se zalijeĉena
ozljeda. »Gosparu, sedam dana nakon što ste isplovili, vitezovi Meilyra FitzHenryja napali su vaša
imanja, spalili su spremišta u Newtowneu, opljaĉkali kuće, poklali ljude i odnijeli plijen. U bitki je
poginulo dvadeset vaših ljudi... i moj brat Dai... On... i njega su ubili.« Glas mu je drhtao. Uzeo je pehar
koji je sluga donio i naiskap ga ispraznio.
William je osjetio kako mu se na zatiljku podiţe kosa, a niz ruke mu prolaze trnci. Poloţio je ruku
Hywelu na rame. »Ah, momĉe, ţao mi je zbog tvog gubitka, a i zbog vijesti koje nosiš.«
Mladiću se grlo micalo kao da guta. S vidljivim se naporom pribrao i nastavio izvješće. »Gospar
Jean uhvatio je vode kad su pokušali napasti ţitnice blizu Kilkennyja i doveo ih je pred groficu. Ona je...
zatoĉila ih je na sigurno, u tamnicu. Rekla je da bi ih radije vidjela na vješalima, ali u tome ĉeka vašu
odluku.«
Bilo je to nalik na Isabelle. William je znao da su rijeĉi »na sigurno« diplomatske. Vjerojatno je
bilo bliţe istini da ih je »bacila u zatvor«. »Nastavi«, rekao je.
»Vaši ljudi ĉvrsto drţe posjede i gospar Jean kaţe da neće popustiti. Već su poĉeli ponovno graditi
Newtown. Grofica je s imanja Pembroke nabavila novo ţito za ţitnice, a k tome je kupila i posudila robu
s de Lacyjevih i de Braoseovih imanja.«
William je kratko kimnuo, u sebi zahvalivši Bogu na postojanosti svoje ţene i zamjenika, jer da su
bili manje hrabri, sad bi moţda primio dugi popis katastrofa, umjesto izvješća o samo jednoj nevolji od
koje se već oporavljaju.
»Grofica traţi potvrdu da niste ozlijeĊeni i javlja da je ona dobro ako ste i vi.«
William mu zahvali, ponovno mu izrazi sućut, a onda ga pošalje da naĊe oca. Hywel je imao
neugodnu zadaću izvijestiti oca da je Dai poginuo, pa iako mu je jedan sin došao, drugoga više nikad
neće vidjeti. William je stisnuo šake. Potreba da bude s Isabelle pekla ga je kao rana. Mrzio je što je
zapeo tu, meĊu neprijateljima i suparnicima, pa se morao razdijeliti, boriti se u prljavomu politiĉkomu
nadmudrivanju, a ne u ĉistomu sukobu s maĉem i kopljem.
»Kopilad«, reĉe Will tiho.
»Znao sam da će Meilyr zapovijediti ljudima da napadnu naše posjede ĉim se udaljim«, primijeti
njegov otac, a pogled mu je bio pun bijesa. »Odavalo je to njegovo smijuljenje, ĉim sam došao na dvor.«
»Sad će mu izraz biti posve drukĉiji«, prokomentira Will s mraĉnim zadovoljstvom.
»U to ne dvojim, ali bitke se ne dobivaju samo jednim sukobom. To je tek poĉetak... pa molim
Boga da mi pomogne, jer samo on zna kako će sve završiti.«
»Ĉini se da je vaš plan da Marshalu podreţete krila naišao na poteškoće«, kiselo primijeti kralj
John. Poslije veĉere u velikoj dvorani povukao se u posebne odaje s najbliţim osobama i savjetnicima, a
meĊu njima su bili i irski plemići koji su Williama Marshala pratili preko mora. John ih je rado ugostio,
jer kad ih je imao kraj sebe, a Williamu je zaprijeĉio put u to podruĉje, osigurao se da Marshalu vazali ne
budu baš dostupni.
Meilyr se namršti. »To je samo manja nezgoda, gospodaru, a ne bi se dogodila da sam bio ondje i
sve sam vodio.«
»Ali ni Marshal nije bio ondje«, otegnuto primijeti Gerard D'Athée, koji je sjedio na obojenoj
126
škrinji, prekriţivši ruke i s prijezirnim izrazom na suhomu licu.
Meilyr mu pokaţe zube. »Nije, ali je sa sobom poveo vazale koji se s njim ne slaţu, a ostavio je
tabor u punoj snazi. Egleske vitezove namjerno je ostavio u Irskoj, a sigurno znam da je ovlastio
Stephena D'Evereuxa, ĉija je ţena iz obitelji de Lacy.« Okrenuo se Johnu ratoborno i ţestoko, kao kad
lovaĉki pas namiriše plijen. »Gospodaru, ako mi dopustite da se vratim u Irsku, priseţem da ću ţeljeznim
kopljem posjetiti Marshalove posjede i osobno mu srezati ĉastohleplje, a to se odnosi i na de Braosea.«
D'Anthée ciniĉno otpuhne. »Ako u tome uspijete, onda vam nije samo koplje, nego su vam i jaja
ţeljezna.«
Meilyr ga ljutito pogleda. »I jesu«, odbrusio je. »Imaju ih svi koji su slijedili Richarda de Clarea.
Moj je djed bio engleski kralj kad su Marshali bili samo prerazvikani konjušari s Ċubretom na rukama.«
D'Athée podigne obrvu, ali nije komentirao.
John je znao da je Meilyr hotimice spomenuo rodbinu, jer je ukazao na to da je ona druga loza bila
izvanbraĉna i velška po ţenskoj strani, a Velšani kralju baš nisu bili po volji. »Ne sumnjam u vašu
muškost«, rekao je s ironiĉnim osmijehom. »Imate moje dopuštenje da se vratite u Irsku i porušite
nekoliko zidova.«
Meilyr mu zahvali, a onda se nagne naprijed s lukavim izrazom. »Gospodaru, imao bih još više
izgleda za uspjeh da opozovete ljude koje je Marshal ostavio u Irskoj, a duguju vam poslušnost.«
John ga je sa zanimanjem motrio. S tom se zamisli bilo vrijedno poigrati.
»Zapovjedite im da se vrate u Englesku, pod prijetnjom da ćete im zaplijeniti imanja, ako to ne
uĉine«, razraĊivao je Meilyr svoju zamisao. »Jean D'Earley vaš je glavni zakupnik i moţe mnogo
izgubiti ako ne posluša poziv. Tako ću imati slobodne ruke da postupim u vašemu interesu, kao vaš
vrhovni upravitelj.«
John se igrao sa safirima i rubinima koji su mu visjeli oko vrata na zlatnomu lancu. Naum ga se i
protiv volje priliĉno dojmio. Meilyr je bio ĉovjek po njegovu ukusu. Ako je izravni pristup bio
zaprijeĉen, sljedeće sredstvo bilo je prokopati tunel i potkopati protivnika. Zapravo, ponekad se više
isplatilo kopati tunele. Nije mogao izgubiti. Ako Williamovi vitezovi napuste Leinster kako bi odgovorili
na kraljev poziv, Marshalovi irski posjedi bit će izloţeni i ranjivi, a ako vitezovi ostanu, John će im
oduzeti imanja u Engleskoj. Meilyr FitzHenry bio je zamjenjiv, iako je taj ratoborni mali ĉovjek imao
visoko mišljenje o sebi, pa ako ne uspije u pokušaju da zbaci Marshala i de Braosea s njihovih moćnih
poloţaja u Irskoj, onda kralj ima nekoliko izvrsnih kandidata koji će ga zamijeniti.
»Vaš naum ima mogućnosti«, odgovorio je. »Reći ću da napišu pisma i da ih pošalju Marshalovim
ljudima. Moj glasnik moţe putovati s vama, jer siguran sam da ćete se, kao moj vrhovni upravitelj,
pobrinuti da pisma budu predana.«
U Meilyrovim oĉima zasjao je osvetoljubivi sjaj. »Bit će mi zadovoljstvo, gospodaru.«
Nakon što ga je otpravio, John je sjeo da pije s Philipom od Prendergasta i Jackom Marshalom,
ljudima s visokim poloţajima u Marshalovoj pratnji. Kad se John odluĉio pretvoriti u pristupaĉnoga,
ljubaznoga domaćina, to mu je dobro pristajalo, a i uţivao je u toj ulozi. Govorio je o nevaţnim stvarima,
o vremenu, lijepim zgradama u Woodstocku i juĉerašnjem lovu, ali cijelo se vrijeme kao maĉak u vrtu
šuljao za svojim ranjivim plijenom. Upravo kad su ispijali drugi pehar vina, skoĉio je.
»Ugledni ste i dostojanstveni ljudi i već vam neko vrijeme namjeravam udijeliti nadarbine i
povlastice u Irskoj, da mi ondje vodite posjede kao glavni zakupnici, ako biste mi izašli u susret.«
Smiješeći se i upitno ih gledajući, dao je znak slugi da napuni pehare. Bilo je to jedno od najboljih vina,
napravljeno od murve i pojaĉano zaĉinima.
Prendergast se osvrnuo da vidi sluša li ih tko. Pod jednim okom zatitrao mu je mišić, a primijetivši
da brţe diše, John je znao da je riba zagrizla udicu, no Jack Marshal imao je iznenaĊeni izraz, koji je
prijetio da prijeĊe u nelagodnost.
»Vrlo se dobro sjećam vašega oca«, reĉe mu John razgovorljivo. »Umro je braneći Marlborough
kao moj kaštelan, a uvijek mi je odano i dobro sluţio. Da niste roĊeni na nezgodan naĉin, mogli ste
naslijediti sva oĉeva imanja, jer je on bio nasljednik. No umjesto toga posjedi su prešli vašemu ujaku, a
127
vremenom će ih dobiti njegov sin, a ne vaš.«
Jack Marshal slegne ramenima. »Tako je to, gospodaru. Nisam jedini najstariji sin koji je izgubio
nasljedstvo, jer je izvanbraĉno dijete.«
John raširi ruke. »Zbilja niste, ali vojnik na vašemu poloţaju moţe otići mnogo dalje od skromnoga
imanja koje ste stekli brakom. Bio bih vam voljan podariti dovoljno da vam osnaţim dostojanstvo. Isto
kaţem i vama, gosparu«, obratio se Philipu Prendergastu. »Ţena vam je najstarija kći Richarda
Strongbowa. Kao moj roĊak Meilyr, nastanili ste se u Leinsteru mnogo prije nego što je grof od
Pembrokea zakoraĉio na tu obalu. Kao gospodar Irske u mogućnosti sam nagraditi vas za usluge... pa što
kaţete?«
»Jack, doĊi ovamo. Što misliš?« William je obilazio oko ţivotinje koju je trgovac konjima nudio na
prodaju i prouĉavao je sa svih strana. Bio je to lijepi riĊan svijena vrata i s jakim sapima, španjolskoga
uzgoja. Ljeti će mu dlaka zablistati poput ĉeliĉne oštrice maĉa, ali sad je sjaj prekrila bijela zimska dlaka
nalik na inje. No trgovac konjima znao je kako pripremiti ţivotinju da je pregleda plemenita mušterija.
Na raskošnoj dlaci nije bilo ni mrvice blata, ni Ċubreta, kopita su bila nauljena i uglaĉana, a griva i rep
poĉešljani dok nisu zasjali kao vodopadi u hladnome svjetlu.
»Sluţit će za rat?« sumnjiĉavo upita Jack.
»Ne, nego za rasplod i tumaranje. Mom jahaćem konju već su narasli poduţi zubi. Stavim li ga uz
flandrijsku kobilu, moţda će im potomci biti ratni konji.«
»Ah, onda dobro.« Jack priĊe obaviti potrebne preglede, pa pastuhu pogleda zube, provjeri noge i
pregleda kopita, podiţući ih. William je motrio nećaka i pitao se što nije u redu. Jack je oklijevao, doimao
se kao da mu je neugodno i izbjegavao je ujaka pogledati u oĉi.
»Mislim da vrijedi razmisliti o njemu«, izjavi William razgovorljivo. »Izvrsne je graĊe, a ĉini se i
da je uravnoteţene ćudi, iako kao u svemu i tu moţe biti iznenaĊenja.«
Na te rijeĉi Jacku iz vrata u lice šikne nalet crvenila. Upravo je pastuhu pregledavao prednje noge,
no uspravio se i okrenuo se prema Williamu. »Gosparu, moram nešto ispovjediti.«
William kimne, jer su se njegove sumnje potvrdile. »Kako se ţeliš ispovjediti meni, a ne Bogu,
pretpostavljam da je u vezi sa mnom i da mi neće biti drago.«
Jack se ugrize za unutrašnju stranu obraza. »Kralj mi je ponudio posjede u Irskoj i poloţaj njegova
upravitelja ondje u zamjenu za usluge petorice vitezova.«
Ta je vijest zaprepastila Williama, ali zapravo i nije bila iznenaĊenje. Prekriţio je ruke. »Dakle, što
ţeliš priznati? Da si prihvatio?«
Jack je izgledao uvrijeĊeno. »Ne, gosparu. Odgovorio sam da mi treba vremena za razmišljanje.
Pomislio sam da bi bilo ĉasno da najprije porazgovaram s vama.«
»Ţeliš li te posjede?« upita William, a onda se sam sebi nasmije. »Ha, dakako da ţeliš, bio bi
slabouman da nije tako, ali što je kralj još zahtijevao od tebe, osim sluţbe petorice vitezova, hm?« Izvio
je usnice u gorak osmijeh. »To me ne bi trebalo iznenaditi. John se osvećuje jer sam prisegnuo na odanost
kralju Filipu za Longueville.« Oštro je pogledao nećaka. »Koliko će se jako tvoja odanost rascijepiti,
Jack? Što ćeš dati meni, a što Johnu?«
Mladić je ujaku pokušao uzvratiti pogled, ali nije mogao, pa je morao spustiti oĉi. »Ne poriĉem da
mi nudi nešto što si ne mogu priuštiti da odbijem, ali još ću vam sluţiti najbolje što mogu.«
William se gorko nasmije. »Uvidjet ćeš da je sluţiti dva gospodara dvosjekli maĉ.« Mahnuo je
rukom. »Idi, uzmi njegovo mito. Neću te se odreći.«
»Ali ćete imati loše mišljenje o meni«, odvrati Jack, osjećajući se bijedno.
»O tebi imam dobro mišljenje, jer si mi došao priznati. Za to je potrebna hrabrost, a ne krivim te što
si prihvatio njegovu ponudu. Odaberi svoju stazu i koraĉaj njome, ne osvrćući se. Sumnjam da će mi
ostali doći kako bi se opravdali. Morat ću sam otkriti kome su što ponudili, a to ću vjerojatno doznati po
javnim zadirkivanjima i porugama u velikoj dvorani.«
Jack se još više zacrveni. »Znate za ostale?«
»Nije li to oĉito?« progunda William. »Kralj ne bi podmitio moga nećaka, a njih izostavio. Rijeĉ je
128
isto tako o umanjivanju moga dostojanstva, kao i o oduzimanju moći.«
Jackovo lice poprimi mrzovoljan izraz. »Prije nego što ste otišli, trebali ste uĉiniti kako je rekao
Jean D'Earley i uzeti im sinove za taoce.«
»To ne bi pomoglo, jer kralj ima moje sinove.« Uzdahnuo je, osjetivši da ga je obuzela siva plima
umora. »Dakle, koga je sve namamio i tko je podlegao?«
»Većinu njih«, odgovori Jack kao da mu je neugodno, pa se ispriĉava. »Prendergasta, de Barrija,
Latimera, obojicu de la Rochesovih, Adama od Hereforda, Richarda de Cogana, DAnglea, FitzMartina i
de Haverforda...«
Iako se William pripremio na to, ipak je bilo neugodno ĉuti imena. John je temeljito obavio posao,
a svi irski vazali pokazali su pravo lice. »Neću reći da si u dobrom društvu«, primijetio je s kiselim
osmijehom.
»Što ćete uĉiniti?«
William napravi grimasu. »A što mogu? Opsjedaju me. Moram se nadati da su zidovi koje sam
sagradio dovoljno jaki da izdrţe. Izvršio si duţnost time što si došao k meni. Odsad će biti bolje da
izbjegavaš moje društvo, ako se ne ţeliš naći u stupici iza krivih zidova.« »Gospodaru, ja...«
»Hajde, idi.« William mahne rukom. »Imam strpljenje vojnika, ali ne i sveca.«
Jack se duboko, s poštovanjem pokloni, a onda se oklijevajući udalji. William nakratko zatvori oĉi,
proguta i okrene se da pogleda konja. Trgovĉevo lice bilo je bezizraţajno, ali to nije znaĉilo da ni o ĉemu
ne razmišlja. William je dobro znao da će vijesti o njemu biti glavna zabava na veĉeri. Sam je sebi rekao
da to nije vaţno, jer je rijeĉ o samo jednom potezu u sloţenoj igri. »Osedlajte ga«, zapovjedio je trgovcu.
»Ţelim ga isprobati.«
129
25
Marlborough, Wiltshire, prosinac 1207.
Dok mu je dah poput izmaglice lebdio u hladnomu zraku, William se osvrtao po prostoriji gdje se,
u ranom djetinjstvu, igrao s braćom. Još se ţivo sjećao crvenih zidnih draperija, zlatnog obruba na
jastucima, širokog kreveta koji je zimi bio pokriven vuĉjim koţama, a na njemu su brat i on spavali. Sve
mu je još bilo jasno pred oĉima, ali samo u obliku sjećanja, osim obojenih spiralnih rezbarija na bijelim
zidovima prevuĉenima sadrom, jer one su ipak bile iste. U ovo doba ta je prostorija sluţila kao carstvo
kraljevih pisara i ĉinovnika, sagnutih nad hrpe pergamenata, pa su im gušĉja pera škripala, a nosevi su im
se crvenjeli od zime, unatoĉ ţeravnicima s ugljenom koji su tu i tamo pruţali tople oaze.
Sad je na prozorima u udubljenjima bilo staklo, dok su u Williamovu djetinjstvu bili otvoreni
prema nebu, a za najhladnijih zima na njima su bili kapci. Napola zatvorivši oĉi, gotovo je mogao vidjeti
kako majka sjedi na klupi pokraj prozora i veze s damama. Jednim okom pazila je na punu djeĉju sobu s
ĉetiri djeĉaka, dvije djevojĉice i dva starija posinka iz prvoga braka njezina muţa. Svi su se raspršili,
sklopili su brakove u udaljenim dijelovima zemlje, boravili su u Francuskoj... ili su bili mrtvi. Njegov
otac ovdje je sluţio kao kaštelan, ali izgubio je Marlborough kad je, u Williamovoj mladosti, pao u
nemilost kralja Henryja, a dvorac je vraćen njegovoj obitelji tek poslije mnogo godina. Uprava nad njim
povjerena je Williamovu bratu Johnu, a on ga je izgubio kad se pobunio protiv kralja Richarda, pa je
umro u velikoj dvorani, u obrani dvorca, jer su mu popustili srce i nada. Sad je kralj John drţao dvorac u
kraljevskom vlasništvu, pa je ĉesto dolazio ovamo kao pas koji obiljeţava svoje podruĉje. No iako su
stari mirisi i boje izblijedjeli, ostalo je sjećanje na njihovu izvornu snagu. Prostorija je bila hladna i zbog
toga što je Marlborough imao više sablasti nego drugi dvorci, i to kako mrtvih tako i ţivih.
Zastor koji je pokrivao vrata odjednom se uzgibao kao da puše vjetar, a u prostoriju je ušao Meilyr
FitzHenry u ĉizmama i ogrtaĉu, jer se spremao poći na naporno putovanje. Pratio ga je Thomas Bloet,
vitez iz kraljeva tabora, u sliĉnoj odjeći.
Ugledavši Williama, Meilyr je naglo zastao, a ruka mu je brzo pošla prema dršci maĉa. William je
ostao miran i pribran, s odvratnošću gledajući svoga vazala, ĉije se blijedoţuto lice smraĉilo. Maknuo je
desnu ruku s drške maĉa i na nju stavio ljevicu, pa je razmećući se pošao pisarima.
»Što radite ovdje, Marshale?« upitao je podrugljivo. »Nadate se da će vam se jedan od pisara
smilovati i reći vam što su napisali?«
»Moja je stvar što ovdje radim«, odgovori William ravnodušno. Kimnuo je, pozdravivši Thomasa
Bloeta, koji se neugodno osjećao, ali bio je dovoljno pristojan da uzvrati pozdrav.
Meilyr kraljevskim pokretom ispruţi ruku prema jednome od marljivih pisara. »Imate spise za
mene i gospara Thomasa.«
John de Grey, biskup od Norwicha i Johnov viši izvršitelj, predao mu je nekoliko isprava
obiljeţenih kraljevskim peĉatom. Izraz mu je bio neopredijeljen i zato već sam po sebi rjeĉit, a William
mu je na tome bio zahvalan. S Johnom de Greyem slagao se u mnogim stvarima.
»Šteta što se sa mnom ne vraćate u Irsku, Marshale, reĉe Meilyr, a glas i osmijeh odavali su da je
oduševljen što njegov protivnik ostaje. »Ali ne brinite. Sredit ću nedovršene stvari.« Mahnuo je
ispravama Williamu pred nosom. »Znate da su to pozivi vašim ljudima, je li? Ne doĊu li kralju, izgubit će
130
sva svoja imanja.«
»Vrlo dobro znam što piše, Meilyre«, odgovori William neosjetljivo.
Meilyr se likujući smiješio. »Svakako ću pozdraviti vašu ţenu kad doĊem u Kilkenny.«
William je ĉvrsto stao i uspio ostati pribran. »Uĉinite to«, odgovorio je promuklo, »ali ne oĉekujte
da moja ţena bude jednako ljubazna prema vama. Njezin pojam o doliĉnomu moţda nije razvijen kao
kod mene, ali vidjet ćete da ima vrlo razvijen osjećaj vlasništva. Isto tako podsjetio bih vas da ste moj
vazal i da s vama, u okviru zakona, mogu postupiti kako hoću, bili vi kraljev vrhovni izvršitelj ili ne.«
Meilyr preda zapeĉaćena pisma Thomasu Bloetu da ih nosi kao sluţbeni glasnik, pa podrugljivo
reĉe: »U vama ima više vrućega zraka nego u praznoj piti, Marshale. Molim nastavite, jer pisarima treba
toplina, no ja ne mogu ostati i uţivati u njoj. Imam posla u Irskoj i ĉeka me brod.« Izašao je kako je i ušao,
pršteći od energije i vrlo samopouzdano koraĉajući. Thomas Bloet ga je slijedio, ali je na pragu zastao,
dobacivši Williamu brzi pogled isprike. »Idem kamo me pošalju«, rekao je.
»Znam«, odgovori William. »Nitko u mom kućanstvu neće zlostavljati glasnika zbog vijesti koje
nosi... Kraljev ste ĉovjek, a ne moj neprijatelj... za razliku od nekih.«
Bloet sudioniĉki mahne rukom, pa izaĊe za Meilyrom.
William je oklijevao. De Grey se vratio nadgledanju svojih pisara i oĉito nije bio sklon
komentarima. Duboko izdahnuvši, William izaĊe iz prostorije, za Bloetom i FitzHenryjem, koji su
zajahali brze konje i pošli cestom za Bristol, dok je William otišao u kapelicu da Boga zamoli za pomoć
u tjednima koji dolaze.
»Neće dugo, gospo«, izjavi Maeve, primalja koja je blago pregledavala Isabellin trbuh. »Glava je
sišla u zdjelicu i lijepo se sklupĉao, pa je spreman, kaţem vam.«
Isabelle je s naporom sjela u krevetu. Ĉinilo joj se da dijete zaprema toliko mjesta da tu više ništa
ne stane. Stalno su je boljela leĊa i bila je u fazi kad joj više nijedan poloţaj nije bio udoban, koliko god
jastuĉića stavila iza leĊa. Trgovaĉka galija donijela je vijest da je Johnova kraljica u Winchesteru sretno
rodila sina, a po djedu su ga nazvali Henry. Iako je Isabelle mrzila Johna, ţeljela je dobro mladoj kraljici
i njezinu novoroĊenĉetu, pa joj je, ĉim bude u stanju, odluĉila poslati dar povodom krštenja. Sestrinska
veza meĊu ţenama koje raĊaju i prolaze kroz majĉinstvo vrlo je jaka.
»Kako će dugo trajati to neće dugo?« upitala je uzimajući prostranu plavu haljinu koju joj je
pruţila gospa Avenel. Umeci sa strane bili su priĉvršćeni iznad pasa kako bi dali mjesta tjelesnomu
opsegu.
»Moţda će to biti danas, a moţda i za dva tjedna, ili još više«, odgovori Maeve. »Ne moţe se reći.«
Na licu joj se pojavio nezadovoljni izraz. »No znam da ste se već prije nekoliko dana trebali povući u mir
svoje sobe.«
»Oh, hajde«, Isabelle je nestrpljivo mahnula ţeni. »Nikome ne štetim time što veĉeram u dvorani i
govorim u vijećnici. Ne mogu si priuštiti da se povuĉem na mjesec dana i sjedim na krevetu, ĉekajući da
se dijete rodi.« Tuţno je pogledala trbuh. »Moţda sam nalik na veliku kravu muzaru, ali nemam ni
strpljenja ni sklonosti da smireno preţivam i ne mislim ni na što.« Podigla je glavu da pretekne Maeve
koja je ratoborno udahnula. »I ne govori mi da se zbog djeteta moram odmoriti. Ako sve napreduje kako
bi trebalo, a kaţeš da je tako, moţeš pretpostaviti da me zdrav razum nije napustio, osim ako u štali ne
uzmem kojega ratnoga konja svog muţa i ne odem galopirati u oklopu.«
Maeve uţasnuto zakoluta oĉima na tu sliku, a onda uzdahne i odmahne glavom. »Kako hoćete,
grofice«, rekla je, ali vidjelo se da je nezadovoljna, jer je ĉvrsto stisnula usta.
Zajedno s damama i djecom Isabelle je iz svoje sobe sišla u veliku dvoranu na veĉeru, a to je
svakodnevno hotimice radila. Njezini sinovi i kćeri moraju nauĉiti da veĉeraju u sveĉanu ozraĉju te da
paze na lijepo ponašanje i uljudnost, koji će im posluţiti kasnije u ţivotu. Moraju nauĉiti što su im
duţnosti i obveze, a Isabelle je htjela biti sigurna da su dobro pripremljeni.
Jean je došao kratko nakon što se oglasio rog. Nosio je podstavljeni kaputić, a vuna je bila uvelike
prošarana mrljama od ulja i ţeljeza od oklopa s verigama. Maĉ je nemarno pripasao niz lijevo bedro, a na
desnome mu je visio bodeţ. Ovih se dana sa samopouzdanjem zaogrnuo zapovjedniĉkom duţnošću kao
131
plaštom. Pripremanje obrane Kilkennyja i unutrašnjosti, a da se i ne spominje uspješno hvatanje
pljaĉkaša koje je poslao Meilyr FitzHenry, sve mu je to raspirilo samopouzdanje koje se od nesigurne
iskre razgorjelo do punoga plamena. Jutros je nadgledao vjeţbanje ĉasnika, a s trgovcima i doseljenicima
iz Newtowna razgovarao je o gradskoj obrani, jer je ponovna izgradnja brzo napredovala, pa su na
spaljenim mjestima uţurbano nicala nova skladišta i stambene zgrade. S Jeanom su došli i drugi
Isabellini nadglednici. U dvorcu su danas bili Jordan i Stephen, iako je Jordan sutra s ĉetom vitezova
namjeravao izjahati u ophodnju duţ granice s Dublinom, jer je javno pokazivanje snage bilo dio taktike u
spreĉavanju neprijateljskoga napada.
Blagoslovili su hranu na koju su onda svi zdušno navalili. Bili su vrlo gladni, kao da su im nove
duţnosti i poslovi ispraznili ţeluce. Osim toga, jaki vjetrovi i sijeĉanjska ciĉa zima zahtijevali su da se
ĉovjek dobro najede kako bi se suprotstavio vremenu, iako u ovo doba godine jelovnik nije bio baš
zamaman. Glavno jelo bila je pomalo ţilava kuhana govedina, nadopunjena osušenim grahom, s mnogo
kumina i papra. Prilozi od peĉenoga poriluka i pastrnjaka donekle su pobuĊivali tek, ali nije bilo
opasnosti da tko zapadne u grijeh proţdrljivosti.
Isabelle je prala ruke u posudi prije drugoga jela: kolaĉa od tikvica i tankih biskvita, kad je vratar
prišao povišenomu stolu, sagnuo se i nešto joj promrmljao u uho.
Zastala je u pola pokreta, a onda uzela laneni ruĉnik od mladića koji ju je posluţivao i ţustro
obrisala ruke. »Neka udu«, rekla je mirnim, jednoliĉnim glasom. Vratar se naklonio i otišao, a ona se
okrenula Jeanu. Iako je govorila samosvjesno, srce joj je brzo tuklo i osjećala je muĉninu. »Meilyr
FitzHenry je ovdje s kraljevim glasnikom«, izvijestila je.
Jean se iznenaĊeno trgnuo, raširivši oĉi.
Morala je suzbiti val panike koji ju je prelio, pa je pokušala duboko disati, umjesto da se prepusti
brzim udisajima od straha. »Ne bi ušetao u lavlju jazbinu, iako zna da lava nema, osim ako ne vjeruje u
svoju premoć. Zašto je ovdje on, a ne William?«
»Moţda je došao ponuditi otkupninu za svoje ljude.« John ohrabrujućim pokretom poloţi ruku na
njezinu. »Za koji ĉas znat Ćemo više. Siguran sam da je gospodar dobro.«
»Da«, potvrdi Isabelle. Izvana je pobijedila i doimala se smireno, ali srce joj je još tuklo u prsima.
»Znala bih da nije tako, osjetila bih to ovdje.«
John joj je stisnuo ruku, a tim pokretom kao da joj je ulio nešto svoje snage, pa mu je dobacila
zahvalni, no zabrinuti osmijeh.
Do ĉasa kad su Meilyra i njegova pratitelja uveli u dvoranu, uspjela je zauzeti obrambeni stav, pa
ga je, dok je prilazio, bila u stanju motriti hladno i autoritativno. Nosio je bogato izvezenu tuniku
ukrašenu granatom, a koraĉao je razmetljivo kako bi produbio Isabellinu uznemirenost. Thomas Bloet
hodao je dva koraka iza njega, s napetim izrazom lica, a zbog neugode se drţao ukoĉeno. Došavši do
povišena mjesta, Meilyr se nakloni s ironiĉnom otmjenošću, no Bloet ih doliĉno pozdravi.
»Ako ste ovdje zbog svojih ljudi, gosparu Meilyru, onda vam moram reći da će njihovo puštanje na
slobodu priĉekati grofov siguran povratak.« Malo je podigla obrvu. »A silom prilika veĉeraju drugdje.«
Na Meilyrovu licu pojavi se izraz lukave zlobe. »Vjerujem da ćete mi predati moje ljude dugo prije
nego što ponovno vidite muţa, gospo«, odgovorio je. »S dvora kralja Johna putovao sam s gosparom
Bloetom koji donosi poruke grofovim vitezovima, a na njih će se oglušiti na vlastitu odgovornost.«
Thomas Bloet s izrazitom nelagodom izvadi zapeĉaćene isprave i preda ih Jeanu, koji ih uzme kao
da mu je glasnik ponudio zmijsko gnijezdo. Ubrusom je obrisao noţ kojim je rezao hranu, razrezao je
peĉate i otvorio tanki pergament. Preletjevši pogledom pisma za Jordana i Stephena, vidio je da, osim
pozdrava, oba pisma imaju isti sadrţaj. Zaprepašteno je pogledao Isabellu. »Grofice, kralj nas poziva k
sebi da mu poloţimo raĉune. Kaţe da, osim u sluĉaju lošega vremena, oĉekuje da mu se pridruţimo u
roku od dva tjedna od primitka pisama.« Motrio je pridošlicu ljutitim, opakim pogledom. »Vi ste to
sredili, je li, kurvin sine?«
Meilyr odgovori samodopadno izvivši usnice. »Tako je odluĉio sam kralj. Nije glup i ljuti se što ga
grof takvim smatra. Kralj ga je odluĉio zadrţati na dvoru, pod nadzorom i traţi da mu se njegovi ljudi
132
ondje pridruţe i da odgovaraju za svoje ponašanje. Ako to ne uĉine, proglasit će im se zapljena imanja.«
Te su rijeĉi pogodile Isabellu poput jake pljuske. Bila je to ĉista osveta. Znala je da ih John
pokušava lišiti svega: imanja, sinova i dostojanstva.
»Onda neka budu zaplijenjena«, odgovori Jean kao da bezbriţno odgovara na pitanje koliko je sati.
»Smatrao bih sramotnim napustiti posjede koje mi je gospodar povjerio na ĉuvanje, a sramota traje duţe
nego neimaština.«
»To je vaš izbor, gosparu«, Meilyr slegne ramenima. »Ali ako vi i vaši sudrugovi plemići odbijete
otploviti, snosit ćete posljedice. Zaduţen sam nametnuti kraljevu vladavinu u Irskoj, a tko mi se
suprotstavi, bit će uništen.«
Poloţivši ruku na trbuh, Isabelle ustane i poput kraljice okrene se Meilyru. »Predali ste poruku«,
rekla je ledenim glasom. »Moţda je bolje da ne prekoraĉite dobrodošlicu.«
»Prijetite mi, gospo?« odgovori njezin sugovornik isto tako ledenim glasom.
»Ništa više nego što ste vi uvijek prijetili meni.«
Ako se Meilyr pri dolasku naklonio, dok je odlazio, nije to uĉinio. »S vašim ljudima srest ću se na
bojišnici«, rekao je.
Thomas Bloet htio je poći za njim, ali Isabelle mu je dala znak da poĉeka. »Imajte milosti,
Thomase«, rekla je. »Poznajem vas otkako ste bili djeĉak u Striguilu. Barem mi recite da su mi, u svoj toj
baruštini, muţ i sin dobro.«
Gledao ju je ne trepnuvši. »Da, gospo, posve su dobro, iako se grof osjeća izigrano jer ne moţe biti
ovdje.« Zacrvenio se, pogledao je preko ramena, a onda se opet okrenuo prema njoj i snizio glas.
»Trebali biste znati da je kralj voljan udijeliti zemlju i povlastice mnogima koji su pratili grofa.«
»Govorite li o mitu?« Nosnice su joj se raširile. »Ne morate ih imenovati, jer mislim da bih
pogodila tko su.«
»Imali biste pravo, gospo... ali ipak mislim da ih ne biste dovoljno nabrojili.«
»Ne bih? Pretpostavljam da je rijeĉ o Prendergastu? Vidjela sam kako mi sa ţenom procjenjuje
dvorac.«
»Da, gospo... a tu je i nećak vašega muţa.«
»Jack?« Zaprepašteno ga je pogledala. Sveta Djevice, taj udarac doista je pogodio blizu središta.
»Kralj je ponudio da ga proglasi upraviteljem Irske i dodijeli mu zemlju vrijednu uzdrţavanja pet
vitezova.«
»A što je Jack uĉinio?«
Bloet odmahne glavom. »Obratio se za savjet grofu koji mu je rekao da uzme zemlju. Velik je
ĉovjek, gospo, uistinu veliki ĉovjek... za razliku od nekih koje bih mogao imenovati«. Naklonivši se,
brzo je otišao za Meilyrom FitzHenryjem.
Isabelle je šutke gledala kako odlazi, ne znajući što da misli ili osjeća, ali znala je da mora steći
nadzor nad sobom prije nego je prekrije ţivo blato osjećaja koji su prijetili da je iznutra preplave.
Povukla se u svoju odaju i pozvala Jeana, Jordana i Stephena da joj se pridruţe. Dijete u utrobi meškoljilo
se i udaralo noţicama, kao da već vjeţba za viteza. »Mir«, rekla je, polako milujući nabrekli trbuh. »Mir,
maleni, ne sada. Poĉekaj još samo malo.«
Kad su se pozvani skupili, okrenula se prema njima i duboko je, bolno uzdahnula. »Što ćemo
uĉiniti? Ostanete li ovdje, zaplijenit će vam imanja. Imat ću razumijevanja odluĉite li se odazvati
pozivu.« Morala je skupiti svu hrabrost da to izgovori i pruţi im mogućnost da je ostave. Zapravo nije
bila sigurna da će »imati razumijevanja«, ali morala im je ponuditi izbor.
Jean odmahne glavom. »Mislim da bismo izgubili imanja otišli kralju ili ne«, rekao je. »John bi
naprosto našao drugi izgovor. Neću iznevjeriti gospodarovo povjerenja, a ni vaše. Ţena mi je njegova
nećakinja, a djeca mi dijele njegovu krv. Da poslušam poziv, ne bih nikoga od vas mogao ponovno
pogledati u oĉi.«
»Rijeĉ je o ĉasti«, javi se Stephen D'Evereux zlovoljno, »i odanosti. Govorim za sve kad kaţem da
ćemo radije propasti nego iznevjeriti grofa.« Svi su se ţarko sloţili s tim rijeĉima.
133
Isabelle opusti ramena, osjećajući olakšanje i zahvalnost. »Onda vam zahvaljujem iz dubine srca.
Kad sve to završi, nećete proći bez nagrade, iako znam da ne mislite na korist.«
»Trebali bismo se obratiti grofu od Ulstera za pomoć«, predloţi Jordan de Saqueville. »De Lacy ne
voli gospara Meilyra, a s našim se gospodarom u mnogoĉemu slaţe. Ako mu još ukaţete na to da ste u
drugom stanju, moţda će nam pristati pomoći. Sastavite pismo za njega, gospo, rado ću ga odnijeti.«
Isabelle kimne. »Smjesta ću to uĉiniti. Svakako, ništa nećemo izgubiti ako pitamo. Mislim da
imamo nekoliko dana vremena, jer će Meilyr ĉekati da vidi hoćete li se odazvati kraljevu pozivu.«
Naslonila se da olakša bol u kraljeţnici. »Isto tako, neće najprije navaliti na Kilkenny. Zidovi su ĉvrsti i
imamo sredstava za obranu. Moţda ţeli da mu se vrate roĊaci, ali za poĉetak će napasti lakše ciljeve.
Moramo malo izvidjeti situaciju.«
Jean se divlje nasmiješi. »Odmah ću sve staviti u pokret. Gospar Meilyr moţda se s vašim ocem i
djedom borio protiv Iraca, gospo, ali nikad se nije sukobio s ljudima koje je uvjeţbao grof od Pembrokea.
Zaprepastit će se kao nikad u ţivotu.«
134
26
Guildford, Surrey, sijeĉanj 1208.
Dvor je bio u Guildfordu, a vrijeme kao da je pobjesnilo, pa su oluje navirale sa sjevera, a onome
tko bi se odvaţio izaći, zbog ledene kiše koţa na licu i rukama popucala bi već za nekoliko minuta. Prošlo
je ĉetrnaest dana otkako je isplovio brod s Meilyrom FitzHenryjem i Thomasom Bloetom, samo malo
prije vremenskih nepogoda. Otad je more bilo odviše nemirno da bi izašli ĉak i ribarski brodići koji su
ostajali blizu obale, a nijedan brod nije se usudio prijeći u Irsku. Dva tjedna tišine, ĉistilišta na rubu
pakla! William se svakoga dana iznova ĉeliĉio da izdrţi. Ĉesto se i ţarko molio da Jean i ostali njegovi
zamjenici ne poslušaju zlobni kraljev poziv, ali znao je da ih, nadajući se tomu, osuĊuje na gubitak
posjeda.
U zadnje vrijeme pokušao je ne razmišljati o svom poloţaju, pa je igrao razvuĉene igre mlina s
barunom Fulkeom FitzWarinom, visokim plemićem i kraljevim vazalom, koji je imao posjede u dva
okruga i u Irskoj, a u prošlosti je i sam imao ozbiljnih nesuglasica s kraljem, pa je na nekoliko godina
proglašen odmetnikom. S takvom prošlošću, FitzWarin je uvelike suosjećao s Williamovom dvojbom.
Na dvor je doveo i svog irskog lovaĉkoga psa, kuju sivu poput maĉa i veliĉine ponija, koja je ĉesto
pokazivala oĉnjake, pa bi manje hrabri dvorjani ustuknuli sve do zida kad je prolazila s gospodarom.
Ţivotinja je zavoljela Williama, pa mu je obiĉavala spavati na nogama, koje su mu zbog toga posve
utrnule. Pas je povremeno prednjim dijelom hrkao, dok mu je zadnji dio ispuštao tiše zvukove, no ipak ih
se nikako nije moglo zanemariti.
»To je zbog hrane na dvoru«, ispriĉavao se FitzWarin poslije najnovije nezgode s neugodnim
zadahom koji je tjerao suze na oĉi. »Ne prija joj. Vi ne drţite pse?« Povukao je potez u igri vitkim,
njegovanim prstima kao u pjesnika, no njihova osjetljivost mogla je zavarati, jer je FitzWarin bio vješt
maĉevalac i iskusan borac na turnirima.
»Moja ţena ima velikoga psa, goniĉa«, odgovori William, »njezine dame imaju male ljubimce, a
djeca tu i tamo usvajaju ţivotinje, ali u zadnje vrijeme više volim da nisam vezan za domaćega
ljubimca.«
FitzWarin se nasmije. »Irski psi nalik su na svoje gazde«, objasnio je. »Smrde, ne znaju se
ponašati, uĉinit će sve za nagradu, ali ako zadobijete njihovu ljubav, slijedit će vas kroz paklena vrata i
suĉelit će se sa samim Ċavlom kako bi vas obranili. Krasno je imati nekoga tko bi, na kratku zapovijed,
vašem neprijatelju razderao vrat.« Ironiĉno je podigao obrvu, a Williamu su se trznule usnice.
»Nisam o tome razmišljao na taj naĉin.«
»Trebali ste.« Pogledavši iza Williamovih leĊa skrivenim pokretom upozorio ga je na oprez.
Trenutak kasnije prišao im je kralj i gledao kako igraju. Na ruku mu se objesila njegova sadašnja
ljubavnica Suzanna, u haljini od svilenoga brokata koja joj je svjetlucala na prsima, a na struku i
bokovima bila je tako uska da se sprijeda kroz tkaninu mogla vidjeti udubina pupka. Pod haljinom je
nosila podsuknju da joj pokrije zadnjicu. Pratilo ih je nekoliko mladih neţenja iz tabora. William je
poţelio da pas ponovno prdne, ali teret na njegovim nogama naţalost sad nije ispuštao mirise.
»Marshale, pretpostavljam da niste primili nikakve vijesti iz Irske?« upita John s osmijehom koji je
gotovo prelazio u podrugljivo smijuljenje.
135
»Ne, gospodaru, nisam«, odgovori William oprezno, jer ga je John već ĉetrnaest dana posve
zanemarivao, a nagli dolazak i kraljevo drţanje oznaĉili su uznemirujuću promjenu.
»Pa, bit će vam drago da ĉujete da sam ih ja primio.«
William se tako zaprepastio da je i protiv volje zaĉuĊeno raširio oĉi. Vrijeme je bilo vrlo loše pa,
koliko je znao, nijedan brod nije mogao prijeći more, a nije vidio ni kako glasnik, umrljan solju i umoran
od dugoga puta, hita prema kraljevim odajama, jer su dolazili samo uobiĉajeni dvorjani. »Gospodaru?«
»Izvijestili su me o ljutoj bitki pred vašim dvorcem u Kilkennyju. Vaši ljudi ustali su na oruţje
protiv moga vrhovnoga upravitelja. Stephen D'Evereux i Jean D'Earley su mrtvi. D'Evereux je poginuo
na bojištu, a Jean D'Earley je dobio koplje u trbuh. Kaţu mi da je umro bolnom smrću. Vašu groficu sad
opsjedaju, a nema je tko zaštititi, osim obiĉnih ĉasnika.«
William je pogledao Johnovo lice na kojem je pakost sjala kao razbijeno staklo i sjetio se brojnih
prilika u kojima je odbijao udarce na bojišnici i na vjeţbalištu. Podigni štit, ostani pognut, ĉvrsto stani i
pazi! Ne otkrivaj svoje nakane! »Duboko sam oţalošćen zbog takvih vijesti, gospodaru«, rekao je
bezosjećajno. »Smrt tako dobrih ljudi veliki je gubitak. Bili su vaši vazali kao i moji i u prošlim danima
dobro su se borili za vas. Stoga je gubitak još ţalosniji... ako je to istina.«
John ga je ljutilo gledao, a krzneni obrub halje dizao mu se i spuštao, jer je teško disao. Naposljetku
se okrenuo na peti i razmetljivo otišao, a Suzanna ga je slijedila, njišući bokovima.
William je gledao ploĉu s igrom, ali je nije vidio, a na suigraĉev potez odgovorio je bez imalo
razmišljanja o strategiji.
FitzWarinove oĉi, sive poput kremena, bile su pune zaprepaštenja i šoka.
»Ako imaš imalo milosti u duši, samo igraj«, upozori ga William promuklo, pa vitez nastavi igru,
ne iskoristivši suigraĉev slijepi potez. »Moţe li to biti istina?«
William odmahne glavom. Izraţaj mu je ostao neprobojan, jer je znao da motre njegovu reakciju,
ali osjećao je da mu Johnove rijeĉi iznutra poput noţeva probadaju srce i utrobu. »Kako bi moglo biti
istina?« odgovorio je. »Meilyr FitzHenry jedva je imao vremena stići do Irske, a nikako nije dospio
povesti vojni pohod. Kralj me pokušava smesti, a neka sam proklet ako mu pruţim to zadovoljstvo.«
Pogledao je sugovornika. »Znate kako je to, Fulke, jahali ste na turnirima i bili ste ţrtva Johnova
negodovanja... ĉak više od mene, jer vas je proglasio odmetnikom, pa vas je tri godine gonio šumom i
poljanama.«
»Ipak nije pobijedio«, primijeti Fulke s vuĉjim osmijehom na licu.
»Zato što ste dobar zapovjednik. Znate igrati igru i saĉuvati koţu.«
FitzWarin odmahne glavom. »Ne, nego znam kako usput izmišljati igru.«
William se nasmije, pa se gledateljima ĉinilo da je posve bezbriţan i da su kraljevi ubodi skliznuli
niz uglaĉani štit. »Ah«, rekao je, »onda imamo sliĉna iskustva, ali to ne znaĉi da mi se sviĊa kako stvari
stoje. U svojim godinama ţelim mir i red... bez iznenaĊenja.«
FitzWarin sumnjiĉavo podigne obrvu. »Uvijek ima nade.«
Otpravivši pratitelje i poslugu, William se skljokao na krevet u svom prebivalištu. Jaka glavobolja
valjala mu se s jedne na drugu stranu glave. Sad ga je gušilo puko ţeljezno samosvladavanje koje ga je
prenijelo kroz ostatak dana, poslije vijesti kojima ga je John izazivao. Povukao se na poĉinak, spustio
ţeljeznu rešetku, podignuo pokretni most i zakljuĉao se, tako se potpuno izdvojivši da se osjećao
stisnuto. Pritisak nije mogao ni sa kim podijeliti, ni sa svojim ljudima, a nikako sa sinovima. Samo je o
njemu ovisilo da sve to izdrţi i da se odupre, ne dopustivši da ga nevolje slome. Bol se pojaĉavala, pa se
iz ukoĉenih mišića u ramenima i vratu penjala u glavu, dok mu se oĉi nisu ovlaţile od pritiska. Nije bilo
Isabelle da mu se umiljava, da olakša pritisak i sve stavi na pravo mjesto, da s njim legne i utješi ga.
Zaokupljale su je vlastite bitke, tjelesno opasnije od one koju je on vodio, a zahtijevale su isto takvu
snagu volje. Stenjući, stavio je glavu u šake i nastojao se od svega odijeliti, no znao je da time samo
gomila dug koji bi ga mogao osiromašiti kad doĊe vrijeme za naplatu.
Jean je sjedio pokraj vatre od treseta u govedarevoj kući, na cesti koja je vodila u dvorac
Drakeland. Na donjoj strani grumenje je sjalo blagim crvenkastim sjajem, a dugu prostoriju ispunio je
136
ugodni miris gorućega treseta. Obori za stoku, pod istim krovom kao i stambene prostorije, sad su bili
prazni, jer su krave odveli u dvorac, na sigurno. No Drakeland nije bio neosvojiv, nego je naprotiv, u
usporedbi s velikim normanskim dvorcima u kojima je Jean uĉio zanat, bio lak cilj, gotovo nalik na
ĉatrlju, ali to nije bilo vaţno. Meilyru lov neće biti lak kao što je oĉekivao.
Vani je vrijeme bilo sumorno, hladno i maglovito, jedan od onih dana kad se vjeruje u starice koje
vraĉaju nad svojim kodovima i kad se ĉovjek pita jesu li tamne glave koje poskakuju na valovima u
uvalama, blizu obale, zapravo selkiji - napola ţene, a napola tuljani, zaĉarane djevojke uz koje se pripija
tuljanova koţa. Zagrijao je ruke obuhvativši pehar vruće medovine, puhao je u njega i pijuckao. Isto su
radili i njegovi vitezovi i ĉasnici, tiho ĉekajući šćućureni oko vatre. U stupicu su postavili mamac,
Meilyrove pljaĉkaše naveli su da povjeruju kako se Drakeland neće oduprijeti napadu te da se Jean i
njegovi ljudi bave drugim nasrtajem, podalje na sjeveru. Meilyr nije znao da je glavnina Marshalovih
vitezova ovdje, a da je sukob na sjeveru riješio Hugh de Lacy, koji je vodio šezdeset pet naoruţanih
vitezova, a pod njegovim barjakom borilo se više od dvjesto vojnika.
Dok je Jean pio, u kolibu je šmugnuo izviĊaĉ Irac, sagnuo se prema njemu i promrmljao da su
vidjeli kako se pribliţavaju Meilyrove ĉete. »S njim je i njegov sin«, izvijesti izviĊaĉ, »a i Philip od
Prendergasta.«
Kad je ĉuo taj podatak, Jeanu su zasjale oĉi. »Dakle, jednim hicem iz praćke pogodit ćemo ĉak tri
ptice«, rekao je ustajući, a onda je pozvao pomoćnike i satnike. Neki od mladih vitezova, koji su izgubili
prijatelje za vrijeme pljaĉkaškoga pohoda na Newtown, jedva su ĉekali da uzjašu i pojure ususret
neprijatelju, ali Jean je podignuo ruke kako bi ih upozorio. »Vaša prilika će doći«, rekao je, »ali ne ako
vas gorljivost posve preplavi. To je kao kad ste u krevetu s nevjestom prve braĉne noći. Ako ste odviše
ţeljni, prosut ćete joj na bedra, a ne u utrobu.«
Na te rijeĉi zaorio se raskalašeni smijeh, posebno kad je izvukao maĉ i kad ga je, glaĉajući ga,
provukao gore-dolje u mekom komadu koţe, ali pojasnio im je poruku, pa su je dobro shvatili. Jeanu je
srce brţe zakucalo, no prisilio se ujednaĉeno disati kao što bi to uĉinio njegov gospodar. Svatko je znao
svoje mjesto, svi su se ispovjedili i obavili pokoru, pa su bili spremni za bitku. Sad je preostalo samo da
se Meilyr pribliţi i zagrize mamac.
Kad je Jean zajahao konja i stavio šljem, Jordan mu se pridruţio sa sjajem u smeĊim oĉima lisiĉje
boje. »Ako uspijemo zarobiti Meilyra, uspjeli smo«, rekao je. »Nitko neće doći da ga iskupi iz zatvora.
Gotov je.«
Meilyr je do Drakelanda dovezao kola s opsadnim strojevima, ukljuĉujući dva katapulta i tucet
ljestava. Vojnici su mu bili raznolika skupina Velšana, Iraca i Normana. Neke je uzeo od svojih vazala, a
mnogi su bili plaćenici. Philip od Prendergasta i David de la Roche, koji su se s njim vratili na istom
brodu, takoĊer su mu dali ljude s posjeda koje im je nedavno dodijelio kralj. Nisu bili baš sretni što su
Williamovi zamjenici odluĉili ostati i boriti se, pa su to i rekli Meilyru dok su se pribliţavali dvorcu.
»Nije vaţno«, slegnuo je ramenima. »Ostat će bez imanja jer su to uĉinili, a što mislite, tko će od
toga imati koristi? Ne mogu biti svugdje u isto vrijeme. Drakeland nikako nije tvrd orah.« Namrštio se na
Prendergasta. »Johnu ste vrlo revno prisegnuli na vjernost, u zamjenu za ovdašnje nadarbine.«
Plemić se nabusito ukoĉi. »I drţim se te prisege. Ne predbacujte mi nedostatak odanosti.«
Meilyr je zaustio da odgovori, ali vatrene rijeĉi kao da su mu se pretvorile u pepeo kad je vidio
kako im cestom ususret napreduju vojnici, a prepoznao je D'Earleyeve srebrne školjke, D'Evereuxovu
plavu i zelenu boju te de Saquevilleove pruge u obliku izvrnutoga slova V. »Nogu mi svih bogova!«
grakne Prendergast. »Nisu na sjeveru. IzviĊaĉi vam imaju oĉi na guzicama.«
Meilyr iza pasa izvadi sjekiru, pa uzicu na drški obavije oko ruke. »Morali smo se susresti s njima
prije ili kasnije«, progunĊao je. »Ne znaju ništa o borbi u Irskoj.«
»Jesenas su znali«, primijeti de la Roche mraĉno, izvlaĉeći maĉ. »Namamili su nas ovamo i
postavili nam stupicu.«
Bojni red Marshalovih boraca prijeĊe u galop, stremen uz stremen, drţeći štitove uz tijelo, dok su
šumu kopalja ispruţili vodoravno i usklaĊeno. Nije bilo vremena. Meilyr prebaci štit na lijevu ruku i
137
dovikne svojim ljudima da budu ĉvrsti.
Silina sraza bila je nalik na udarac šakom u lice. Meilyr je s Richardom Strongbowom jahao protiv
Iraca i znao je kako se oduprijeti, ali u to doba drţao je poloţaje protiv irskih poglavara koji su jahali
golih nogu, bez stremena, dok se ovaj put borio protiv teške konjice, s ljudima oklopljenima do zuba, koji
su oĉvrsnuli na flandrijskim i normandijskim turnirima i bojišnicama, a k tome su gorko i osobno
zamjerali Meilyru.
Vrhovni upravitelj zabio je mamuze u sapi svoga konja, a onda je viĉući pojurio na Jeana
D'Earleya. Posjekao je pješaka, udarcem odgurnuo ĉasnika i našao se dovoljno blizu da sjekirom
zamahne na protivnikova konja, pa je ţivotinju zahvatio po vratu, iznad široke, zaštitne koţne trake. Konj
je posrnuo i srušio se, mašući nogama. Meilyr se nadao da će se D'Earley naći prikliješten ispod
umirućega konja, ali ţivotinja je odbacila jahaĉa, koji se brzo podigao. Plaćenik je na njega zamahnuo
sjekirom, ali D'Earley je odbio udarac, pogodio napadaĉa u noge tako da je pao, a onda ga je brzo usmrtio
maĉem. Meilyr podbode konja i navali, ali vitez baci štit ţivotinji u njušku tako da se propela i zbacila
jahaĉa. Udarac je omamio Meilyra, a prije nego što se uspio sabrati i skoĉiti, Jean mu je prislonio maĉ na
grlo.
»Svršeno je«, rekao je zadihano. »Zahtijevam vašu bezuvjetnu predaju, ili ću vam proliti krv na
ovomu tlu. Priseţem da mi neće dugo trebati, a stradat će vam i sin.«
PobijeĊeni je zurio u njega, suzivši zlobne oĉi. »Predajem se.« Ispljunuo je te rijeĉi kao da
proklinje. »Ali vi i ljudi poput vas nikad neće napredovati u ovoj zemlji.«
Vitez, ĉije su lice prošarale crvene kapljice krvi, podrugljivo se nasmiješi i odgovori: »Prestrašio
bih se da vam sve druge osnove i predviĊanja nisu katastrofalno propali.«
Isabelle je s gaĊenjem gledala sputana ĉovjeka kojega su joj, u velikoj dvorani dvorca Kilkenny,
bacili pred noge. Zanemarivši oštru bol u leĊima i prijeteće grĉenje utrobe, sišla je iz svo je sobe kako bi
pozdravila pobjednike. Meilyr je imao modrice i bio je okrvavljen, oĉito zato što je pao s konja u jeku
bitke, iako se Isabelle pitala o tome. Pucnuvši prstima zapovjedila je da mu skinu ţeljezne okove oko
ruĉnih zglobova i gleţnjeva, koji su istodobno sluţili da ga ponize i onemoguće mu bijeg, no sad više
nisu bili potrebni. Znala je da, koliko god ţeljela suprotno, kraljevog vrhovnog upravitelja nije mudro
drţati u lancima.
Nesigurno je ustao, trljajući oguljene, crvene zglobove. »Ovo je sramota«, bunio se, prskajući
slinu.
»Zbilja jest, a vi plaćate cijenu što ste je prouzroĉili«, odvrati Isabelle. »Neću vam oprostiti za ono
što ste uĉinili meni i mojima.« Udahnula je kroz zube, jer joj je sredinom tijela prostrujala bol. »Uzmite
svoj ţivot i budite sretni što sam vam ga odluĉila poštedjeti, ali uzet ću vašega sina kao jamstvo da ćete se
doliĉno ponašati, a i sinove vaših roĊaka i svih vaših saveznika. Ako samo malo prekoraĉite granice moje
snošljivosti, svi će izgubiti ţivote.«
Meilyr ju je s odvratnošću motrio. »Kad sam slijedio vašega oca, nikad nisam mislio da će doći do
ovoga. Njegova vlastita kći...«
Oĉi su joj bljesnule. »Da«, odgovorila je, »njegova vlastita kći, Strongbowljeva nasljedica... a tu
ste ĉinjenicu prikladno zaboravili kad ste se poţurili proglasiti gospodarom Irske. Da ste suraĊivali s
mojim muţem, umjesto što ste pljaĉkali, ĉinili štetu i palili, sad ne biste poraţeni stajali preda mnom«,
oštro ga je korila. »Kako mislite da će kralj reagirati na vrhovnoga upravitelja koji nikako ne moţe
odrţati red?«
Na Meilyrovoj koţi sjale su kapljice znoja nalik na rosu. »Kralj će osobno doći, a onda ćete se
drukĉije smijati... grofice.« Zadnju rijeĉ nije izgovorio uljudno.
»Ne smijem se«, odgovori Isabelle s odvratnošću. »Ali dosta je, odvedite ga i zakljuĉajte gdje ga
neću morati gledati. Jeane, zaduţujem vas da se pobrinete da se pošalju pisma u kojima traţimo taoce... a
pošaljite poruku i mom muţu. Što prije mora sve doznati... Ja...« Ugrizla se za usnicu, jer joj je utrobom
sijevnuo još jedan grĉ, jaĉi od prijašnjega.
»Gospo?« Stephen D'Evereux zabrinuto ispruţi ruku.
138
Isabelle napravi nijeĉnu kretnju. »Pobjedu ćete morati proslaviti bez mene«, rekla je bez daha od
boli. »Ja... moram se povući... Poĉeli su trudovi.«
Njezine dame koje su ĉekale otraga, na povišenom mjestu, poţurile su joj pomoći da se vrati u
svoju sobu, dok su vitezovi odvukli Meilyra u zakljuĉanu prostoriju, kako bi ondje, u kućnomu pritvoru,
doĉekao dolazak talaca koji će posluţiti kao jamstvo.
Za samo jedan sat Isabelle je rodila djeĉaka. Skliznuo joj je iz tijela u glatkoj ţurbi koja je sve
iznenadila, a posebno Maeve, pa je gotovo ispustila novoroĊenĉe. Pupĉana vrpca zaplela mu se oko
nogu, a košuljica koja ga je obavijala u utrobi, omotala mu se oko tijela.
»Ah«, reĉe Maeve zadovoljno. »To je sreća, velika sreća, jer znaĉi da se neće moći utopiti.«
Odmotala je vrpcu, odvojila dijete od košuljice i podigla ga. Umrljan krvlju i tekućinom, gromoglasno je
svijetu objavljivao svoje ogorĉenje. Imao je ĉuperak guste tamne kose, crne obrve i duge ĉvrste udove.
Bio je još zadihan i omamljen brzinom roĊenja. Isabelle se zatekla kako se gotovo histeriĉno smije od
olakšanja i osjećaja koji ju je preplavio kad je ispruţila ruke prema novoroĊenom sinu. »Ancel«, zajecala
je. »Ime će mu biti Ancel, kao što ţeli moj muţ.«
Maeve ga je umotala u topli ruĉnik i predala ga Isabelli, dok su mu dame pripremale toplu kupelj i
polagale povoje pokraj vatre. »Trebali biste ga neko vrijeme dojiti, gospo«, upozori je primalja. »To će
pomoći da vam se stisne utroba.«
Isabelle je već poznavala sve postupke, jer joj je Ancel bio deveto dijete, ali nije komentirala, nego
je spustila košulju i stavila ga na prsa. Ovaj sin bit će nalik na oca, već je to mogla vidjeti, a na tu su joj se
pomisao oĉi ispunile suzama. William bi trebao biti ovdje da pozdravi novoroĊenoga sina, a umjesto toga
je daleko, u stupici na neprijateljskom engleskom dvoru. Tu bi trebali biti i Will i Richard da pozdrave
brata, no sad im je obitelj razbijena, iako su nastojali ostati zajedno unatoĉ oluji. Odluĉno je šmrcnula,
obrisala je oĉi nadlanicom slobodne ruke i osjetila kako joj se utroba steţe kad je dijete poĉelo snaţno
sisati. Besmisleno je razmišljati kako bi trebalo biti, kad uopće nije tako. Ovdje u Irskoj odnijeli su
pobjedu. Meilyr je poraţen, pa ĉak ako se budu morali boriti u novim bitkama, one se neće odvijati danas.
Neka sadašnje vrijeme bude posvećeno radovanju, makar samo u kratkim, nesavršenim trenucima.
Snaţan vjetar vijorio je ogrtaĉem oko Wiliamova tijela i šibao bijelu pjenu na vrhovima valova
uzburkana mora koji su udarali o mol luke u Bristolu. Miris korova i trava u širokom ušću kao da je
šiljkom ubadao nosnice, a Williama su k tome pekle i oĉi, jer je zurio u hladni, slani vjetar. Ogladnio je
kao vuk, pa mu se ĉinilo da su mu noge šuplje i slabe. Bila je korizma, vrijeme posta i odricanja, a ove se
godine strogo pridrţavao toga. U dobrim razdobljima ljudi su Boga uzimali zdravo za gotovo, ali teška
vremena prisiljavala su ih da ga se sjete.
Tijekom kasne zime nisu stizale vijesti iz Irske, jer je vrijeme i dalje onemogućavalo putovanja
izmeĊu dvije zemlje. John je izvršio prijetnju i opozvao engleske posjede Marshalovih zamjenika, iako
se William pitao kako je kralj oĉekivao da će vazali poslušati njegov poziv kad vrlo nepovoljno vrijeme
zadnjih šest tjedana nije dopuštalo nijednom brodu da se otisne iz Irske. No danas mu je njegov kapelan
prekinuo jutarnje ispijanje pehara bijeloga piva i doruĉak koji se sastojao samo od kruha, pa mu je javio
da su vidjeli kako se veliki brod probija kroz valove na ušću, a na tu vijest William je ostavio doruĉak i
poţurio ravno u luku.
Sad je netremice gledao trgovaĉku galiju s crvenim jedrom i okruglim štitovima iste boje na
gornjem obodu broda koji je brzo uplovljavao u luku i poput podmazana pluga rezao valove nemirnoga
mora. Ljudi na palubi zbog nevremena su se tako umotali da nikoga nije bilo moguće prepoznati.
»Sigurno dolazi iz Irske«, primijeti Baldwin de Béthune, koji mu se pridruţio. »Oni najĉešće imaju
crvene štitove.«
»Imaju ih i danski«, odvrati William, ne skidajući pogled s broda.
»Ali oni bi pristali u Humberu, a ne u Bristolu. Sigurno je irski.«
Posada je smotala jedro, pa su izvukli vesla i njima usmjeravali galiju duţ pristaništa. Uţad je
poletjela poput zmija, a na molu su je uhvatili i privezali za stupice. Mornari su s palube podigli nogostup
za iskrcavanje i prebacili ga do obale. Prvi je na suho izašao Thomas Bloet, blago zelene puti, a posrtao je
139
kao mlado tele.
»Gosparu«, pozdravio je Williama, progutavši i ukoĉeno se naklonivši. »Iza mene je vaš ĉovjek...
Skoro cijelim putom bilo mu je zlo u zakloništu na palubi. Je li kralj ovdje?«
»Jest.«
»Hvala Bogu, jer ne bih mogao jahati do njega.« Htio je nastaviti put, ali William ga je uhvatio za
ruku.
»Ovo je prvi brod iz Irske od kraja sijeĉnja. Budite milostivi i barem mi recite nosite li dobre ili loše
vijesti?«
Bloet slegne ramenima. »Ovisi o tome tko ste. Za vas su dobre, barem zasad.« Oteturao je prema
dvorcu. Iza njega je na obalu izašlo nekoliko drugih putnika, ali William nikoga nije poznavao. Onda je
došao Hywel, a u usporedbi s njegovom Bloetova put doimala se posve zdravo. Obiĉno bi William
suosjećao s njim, ali sad su mu bojazni nadjaĉale obzire. Hywel je doteturao na suho, pozdravio Williama
i pao na koljena. »To je bolje nego da sam se srušio, gosparu«, ispriĉao se, a onda se nagnuo i poĉeo
povraćati.
William nestrpljivo mahne rukom. »To nije vaţno. Kakve su vijesti?« Motrio je brod, osjetivši
olakšanje, jer nije vidio ni traga od Jeana, Jordana, ili Stephena. Izjedala ga je jaka zebnja da će ih upravo
ĉast i ĉestitost, osobine koje je kod njih cijenio, navesti da poslušaju kraljev poziv, umjesto da ĉitaju
izmeĊu redaka i zanemare ga.
»Dvije vijesti, gosparu, obje dobre«, zagrakće Hywel slabim glasom. »Vaša gospa vas pozdravlja i
ţeli da znate da su vaši ljudi pobijedili Meilyra FitzHenryja i Philipa Prendergasta u bitki kod
Drakelanda. Predali su joj se i dali su sinove za taoce, kao jamstvo da će odrţati rijeĉ. Isto tako ţeli da
znate da je onoga dana kad su FitzHenry i Prendergast zarobljeni, bez poteškoća rodila sina. Djeĉak
dobro napreduje, a nazvala ga je Ancel, kao što ste htjeli.«
William izdahne, osjećajući se kao da mu je netko udarcem izbio svu snagu iz tijela. Posrnuo je kao
da je upravo i sam nesigurno sišao s broda, pa je Baldwin zabrinuto uzviknuo, uhvatio ga i pridrţao.
»Dobro sam«, reĉe William, iako oĉito nije bilo tako. »Nadao sam se tim vijestima, ali dugo nisu
stizale. Moram... ţelim... Kriste!« Rukama je prekrio lice.
Baldwin je bio razuman i praktiĉan. Hywelu je dao novaca za hranu i stan, rekao mu da se javi
grofu ĉim bude u stanju, a onda je otpratio Williama u njegovo boravište, pa ga je posjeo pokraj vatre, a u
drhtave ruke gurnuo mu pehar vrućeg zaĉinjenog vina.
»To su najbolje vijesti«, primijetio je. »Pobijedili ste, a u tobolac moţete dodati petoga sina.«
Williamu su zubi cvokotali na rubu pehara. »Nisam pobijedio«, proturjeĉio je prijatelju. »John to
neće dopustiti. Samo sam uspio izdrţati, nadajući se da će kralja umorit i da lomi zube na pretvrdom
orahu.«
Baldwin stavi ruke na pojas. »Bit će bolje da se malo primirimo. Zbog te vijesti ispast će glup, jer ti
je ono rekao u Guildfordu.«
William ponovno otpije i osjeti kako mu vruće vino struji kroz ţile. »Što je rekao?«
»Pa znaš...«
William odmahne glavom, a lice mu je bilo bezizraţajno poput neobraĊena kamena u
kamenolomu. »Ne znam«, odgovorio je. »Niĉega se ne sjećam.«
Baldwin se nakratko zbunio, a onda je shvatio. »Ne«, rekao je ravnodušno. »Ni ja se ne sjećam.«
Richardu i Willu otac je prenio vijesti dok su sjedili u glavnoj prostoriji Williamova prebivališta.
Willu nije mnogo znaĉila ĉinjenica da je dobio novoga maloga brata, iako je odgovorio zadovoljno, kako
se dolikuje. Kao najstarije Marshalovo dijete, navikao je da se braća i sestre raĊaju u pravilnim
razmacima. Više ga je zanimalo to što su Marshalovi vitezovi zarobili Meilyra FitzHenryja, pa su mu,
kad je to ĉuo, zasvijetlile oĉi. Poslije lova u listopadu, John mu je bio sve odbojniji, a zadnjih mjesec dana
stvari su se još više zaoštrile. Nije shvaćao da otac bez uzvraćanja podnosi takvo izazivanje, pa nije znao
bi li se osjećao poniţenim zbog toga što William sve stoiĉki podnosi i ne opire se, ili bi se time ponosio.
»Sad Johnu to moţeš natrljati na nos«, primijetio je zadovoljno, no otac odmahne glavom.
140
»Ne, sine, to nikako neću uĉiniti. John je pomazani kralj i dugujemo mu savezništvo.«
»Ali tu su i Francuzi«, ţarko mu je proturjeĉio mladić. »I njima dugujemo savezništvo za
Longueville.«
»Da«, odgovori William, »ali Francuzi nisu zakoniti nasljednici Engleske, a John sad ima i maloga
sina. Dosad je već doznao vijesti iz Irske, pa će kipjeti od poniţenja. Sad nikako neću likovati.«
»Ali poslije svega što je skrivio...«
Otac podigne ruku da ga ušutka. »Jednoga dana bit ćeš grof od Pembrokea i trebat će ti svaka
mrvica mudrosti i lukavštine da preţiviš. Neću popustiti Johnu, ni puzati pred njim, ali mu isto tako neću
u lice baciti poraz. Još nije ni izdaleka gotovo, jer bi nas i sad mogao uništiti.«
Sin ga je gledao, ne shvaćajući. »Ipak ne znam kako to moţeš probaviti«, izjavio je s mladenaĉkom
strašću.
Williamu su se raširile nosnice, jer se s naporom svladavao. »Moram tako postupati, ţelimo li
preţivjeti. Zapravo je to nalik na nesnosni svrbeţ. Ako se grebeš, bit će još gore, ali ako ga ostaviš na
miru, moţda će se izlijeĉiti. Ne razumiješ li?«
Mladić je potvrdno promrmljao, ali još se ukoĉeno protivio, dok je Richard, za razliku od njega,
djelovao tiho i zamišljeno. »Što će kralj sad uĉiniti?«
William raširi ruke. »To samo on zna. Nadam se da će odustati od sukoba s nama, a ja mu to kanim
olakšati.«
»Hoćeš reći da ćeš mu lizati zadnjicu?« gotovo ispljune Will.
Otac ga ledeno pogleda. »Ako ne poĉneš brzo uĉiti, momĉe, bit će prekasno. Bog zna da bih ti
šibom mogao uliti tu lekciju, ali vjerojatno bi bio odviše tvrdoglav da je poslušaš.«
Will se zacrveni oko ušiju kao da je uistinu primio udarac. Osjećao se bijesno, posramljeno i kivno.
S gotovo osamnaest godina bio je na pragu muţevnosti, no otac se prema njemu odnosio kao prema
djetetu, a istodobno se spremao kralju prodati obiteljski ponos. »Slušam i uĉim, gosparu«, odgovorio je
glasom hrapavim od zatomljena bijesa. »Zbilja je tako.«
Kad im je otac otišao, Richard napravi grimasu bratu. »Nisi ga trebao ljutiti«, rekao je. »Cijeli je
ţivot proveo na dvoru i zna što radi.«
»Ne poĉinji«, odbrusi Will. »Uz njega si, što god bilo. Uvijek si se drţao uz njega i ulagivao se.«
Richard se zacrveni od bijesa. »Dobro znaš da to nije istina. Ne ţelim biti ţrtveno janje jer se ljutiš
na njega.«
Braća su se bijesno gledala, a onda Will duboko uzdahne. »Ţao mi je, nisam tako mislio. Ali
zapinje mi u grlu da moramo podilaziti Johnu poslije svega što nam je uĉinio. Gdje je tome kraj?«
Richard slegne ramenima. »Ne znam.«
»Hoćeš reći da ne ţeliš znati?«
»Ne, neću to reći, jer znam da vjerujem ocu što god se dogodilo.« Naglo je uzeo pehar i natoĉio
obojici. »Za Ancela«, nazdravio je i ispio. »Za našega novog brata.«
Will podigne pehar. »Za Ancela«, rekao je uz široki pokret. »Barem je predaleko u lozi da bi ga
uzeli za taoca.«
Kad ga je kralj pozvao, William je došao i poklonio se. »Gospodaru?«
John mu rukom pokaţe sjedalo s jastuĉićima u udubljenju prozora, a kad je mahnuo, na svjetlu je
zasjalo nekoliko prstenova koji su mu krasili prste. »Vjerojatno ste ĉuli da je iz Irske došao trgovac?«
William polako sjedne, povuĉe prema gore hlaĉe na koljenima i namjesti ogrtaĉ kako ne bi sjeo na
njega. »Nisam, gospodaru, spavao sam u svojim odajama. Bojim se da su dani mladićke bodrosti daleko
iza mene.«
»U to nimalo ne vjerujem, Marshale. Ako ste spavali, jedno oko vam je bilo otvoreno, kao u
maĉka.«
»Ĉak i tako, gospodaru, ništa nisam ĉuo«, reĉe William, praveći se glup. »Kakve su vijesti?« Nije
spomenuo nedavni dogaĊaj kad je John izmislio pojedinosti kako bi ga uznemirio.
Kralj napravi nekoliko koraka, protrlja vilicu i okrene se na peti. »Nedvojbeno će vas o tome
141
izvijestiti vaši glasnici, ali saţetak priĉe je da se moj vrhovni upravitelj na nesreću pokazao nespretnim i
nesposobnim na svim podruĉjima. Ĉini se da je izazvao pobunu i nemire meĊu irskim plemićima. Vaši
zamjenici, predvoĊeni Hughom de Lacyjem, pobijedili su ga u bitki, kad je ugrozio vaše posjede.«
William je uspio navući zainteresirani i iznenaĊeni izraz. »Doista, gospodaru, kad sam se odazvao
vašemu pozivu, nisam ni slutio da su mi posjedi bili u takvoj opasnosti.« Netremice je izdrţao Johnov
pogled. I jedan i drugi su znali da igraju igru, ali bilo je vrijeme za diplomaciju, a ne za iskreni razgovor.
John je sa škrinje uzeo knjigu, pogledao draguljima ukrašene korice i kopĉu kojom je knjiga bila
zatvorena, a onda ju je odloţio. »Kako se FitzHenry pokazao neprikladnim za zadaću vrhovnoga
upravitelja, kanim ga zamijeniti sposobnijom osobom, koja ima jasnije zacrtane ciljeve.«
»Drago mi je što to ĉujem, gospodaru«, reĉe William, a nadao se da će ta »sposobnija osoba« biti
netko s kim će moći suraĊivati. Primjerice, nije se moglo poreći da je plaćenik poput Gerarda D'Athéea
bio nadasve sposoban kraljev sluţbenik, ali tako je ogrezao u nemoral da je imati posla s njim bilo nalik
na gacanje po kanalizaciji. K tome, William je znao da su pred njim teški pregovori. Morat će praviti
ustupke, ako hoće da ga puste na miru, pa iako se ĉinilo da je oluja popustila, još se nije dohvatio kopna.
»Moj me ĉovjek izvijestio i o tome da je vaša grofica rodila sina i da su oboje dobro.«
»Uistinu sjajna vijest, gospodaru. Za ţenu je raĊanje djece isto tako opasno kao što je za muškarca
sukobljavanje na bojišnici.«
»Pet sinova«, razmišljao je John, gledajući sugovornika. »Moţda će vam svi zatrebati, Marshale. Ja
sam bio peti sin, roditelji su me kasno dobili, a pogledajte me, samo sam ja ostao.«
»Tako je Bog htio, gospodaru.«
Kralj se mraĉno nasmiješi. »Onda mi je jamaĉno sklon, što god Crkva govorila o meni, jer je htio
da budem kralj.« Prijezirno je izvio gornju usnicu. »Moj brat Richard u ime Boţje odjahao je sve do
Jeruzalema, a za što? Da bi bez djece umro u Limousinu i to od smrdljive rane. Geoffreya je izgazio konj,
Henry je umro od krvava izljeva, a William je preminuo još kao dijete, prije nego što sam došao na svijet.
Nije ĉudo da Boţji plan nadilazi svako ljudsko shvaćanje. Jesam li vas zaprepastio, Marshale? Mislite li
da sam bogohulna opasnost za cijelo kršćanstvo?«
»Opasnost ste samo za svoju dušu, gospodaru«, odvrati William bezizraţajno.
John otpuhne. »Moja duša! Znate li da papa prijeti da će nad cijelom zemljom proglasiti interdikt,
zabranu bogosluţja, zbog naše raspre oko canterburyjskog nadbiskupa?«
»Znam, gospodaru.« Većina je ĉekala da vidi kojim će smjerom vjetar zapuhati. Neki su bili
naklonjeni Johnu, ali odreĊeni plemići smatrali su to razlogom da potaknu pobunu, a mnogi su se istinski
bojali za svoje duše, ili su bili zabrinuti što će se dogoditi ako umru, a ne budu mogli biti zakopani u
posvećenoj zemlji. John je ţelio da nadbiskup postane sadašnji biskup od Norwicha, ali redovnici u
Canterburyju za kandidata su izabrali svoga nadstojnika Reginalda, dok je papa obojicu odbio u korist
svoga štićenika Stephena Langtona, bivšega profesora teologije. Po mišljenju mnogih, John je imao
posve pravo kad se ljutio na tako napadno papino miješanje, ali kako se situacija razbuktala, a strasti su se
raspirile, ljudi su se sve neugodnije osjećali.
»Dat ću mu ja interdikt!« nasmiješio se kralj Williamu, ali nije to bio ugodan izraz. »Odbije li
Crkva sa mnom suraĊivati, vidjet će da je to dvosjekli maĉ. Cijedit ću srebro iz njih dok ne poĉnu pištati.«
William je šutio. Pod interdiktom i s nekoliko praznih biskupskih stolica, John će moći slobodno
musti crkvene prihode. Bio je to priliĉno koristan, ali opasan naĉin da se napune kraljevske škrinje, a
osim toga uznemirujuće je djelovalo i s moralne strane, ali Johnu to nije smetalo.
U daljini je zvuk roga oznaĉio da je vrijeme veĉere, pa je došao vratar i o tome izvijestio kralja, koji
je prebacio ruku Williamu preko ramena kao da su najbolji prijatelji. »Predugo vas nema za mojim
stolom. DoĊite da s prokletnikom podijelite pehar i pladanj s hranom, pa ćemo piti da nazdravimo
sinovima i uţitku koji nam pruţa njihovo zaĉeće, ha?«
142
27
Glascarrick, Irska, proljeće 1208.
William se s broda iskrcao u Glascarricku, zabaĉenu mjestu s nekoliko ribarskih koliba s niskim
krovovima uz obalu. Bio je tu samostan, srodan onome svetoga Dogmella u Pembrokeshireu, a William
je bio sretan da se moţe odmoriti u maloj gostinskoj kući, dok je vijest o njegovu dolasku otputovala u
Kilkenny, a ţeludac koji mu se dosad okretao dobio se priliku smiriti. S obzirom na prilike kakve su
vladale u Irskome moru, plovidba je prošla razmjerno mirno, a to je znaĉilo da je još mogao stajati i u
ţelucu zadrţati izvorsku vodu te kruh i med koje su redovnici posluţili njemu i njegovim ljudima.
Kasnoproljetni suton prošarao je nebo jantarnom i tirkiznom bojom, a sunĉev krug na obzoru
nestajao je kad su Jean i Jordan s ĉetom stigli iz Kilkennyja. William je sjedio vani, na klupi i divio se
sunĉevu zalasku, no ustao je i pošao pozdraviti svoje ljude, a u prsima ga je stezalo od ganuća.
Jean je sjahao i srdaĉno ga zagrlio, a ramena su mu se tresla. »Gosparu, dobro došli kući«, rekao je
glasom koji se prelamao. »Bojali smo se za vas...«
»Hajde, dosta toga, ili ću se i ja rasplakati«, prekine ga William toboţe oporo, okrene se da zagrli
smirenijega Jordana, a onda se odmakne i namršti se zbog Jeanove opreme. »Zašto nosiš oklop? Nisu li
neprilike završile?« Bacio je pogled na Jordana koji je odjenuo podstavljenu tuniku, a za pašom mu je
visio maĉ.
Jean napravi grimasu. »Gospodaru, ne poštuju svi mir. Uvijek ste me uĉili da je bolje biti oprezan,
kako poslije ne bismo zaţalili.«
»Tako je. Da i ja iz prtljage izvadim oklop?«
»Ne bi bilo loše«, odvrati Jean zloslutno.
William ga je motrio. Nove bore prošarale su mu kutove oĉiju, a u kosi gavranove boje svjetlucalo
je srebro. Odanost je na njemu sjala poput uglaĉana ĉelika, no vidjelo se da je platio cijenu. »Ne, ne bi
bilo loše, Jeane.« Vratio se u gostinsku kuću i sjeo pokraj vatre od treseta koja je sporo gorjela. »Ţena i
sin su mi dobro?«
Jordan potvrdi glavom. »Grofica je htjela izjahati da vas sama pozdravi, no Jean joj je rekao da je
bolje da ĉeka. Teško ju je nagovorio. Bilo je to gotovo nalik na bitke koje ona i vi ponekad...« Prekinuo se
kao da mu je neugodno. »Jedva ĉeka da vas vidi, gospodaru«, ispravio se.
William se nasmiješi. »Kao što i ja jedva ĉekam da vidim nju i sina.«
»Jesam li je trebao povesti?« upita Jean nesigurno.
William ga odmjeri. »Ne ako si smatrao potrebnim da za put odjeneš oklop.«
Skupivši se, razgovarali su o svemu što se dogodilo od jeseni. Ĉuvši to, William se nije ĉudio
pojedinostima. Ljutio se, ali se svladavao, jer je bijes samo raspirivao vatru na putu koji je vodio prema
rješenju. Morao je zatomiti osjećaje kako bi mogao djelovati, iskoristiti prednosti i praviti ustupke. Nije
mnogo govorio o svojim iskustvima na engleskomu dvoru, jer bi oni nedvojbeno još spremno nadodavali
pojedinosti kad bi se, uz vino, opustili u straţarskoj sobi u Kilkennyju.
Jean je htio skinuti oklop, pa je već otkopĉao pojas s maĉem, kad su na cesti zaĉuli topot
potkovanih konjskih kopita i glasove na samostanskim vratima. Jean zaustavi dah. Izvukao je maĉ iz
korica i stišćući ga otišao do vrata. I William je izvukao maĉ, pa se soba ispunila tihim šuškanjem i
143
zveckanjem dok su ljudi vadili oruţje i pripremali se za bitku.
»Ovako kasno to nikako ne mogu biti putnici«, zakljuĉi Jordan, »a nitko ovdje nema usputna
posla« »Koliko ih je?« upita William.
Jean je odškrinuo vrata, a onda se iskrao sa svjetiljkom, no gotovo smjesta vratio se s izrazom
Ijutita nezadovoljstva na licu. »To su Philip od Prendergasta i David de la Roche«, progundao je, ne
spremivši maĉ. »Prendergastov sin je u Kilkennyju kao talac za oĉevo dobro ponašanje.«
Razmislivši o tome, William spremi maĉ u korice i mahne Jeanu da uĉini isto. »Sumnjam da su
došli pokušati ubojstvo na posvećenu du«, rekao je. »Neka udu. Dobro se ĉuvam.«
Jean ga je nerado poslušao, ali je ponovno prikopĉao pojas i stavio ruku na dršku maĉa, kako bi
pokazao da se ne šali.
Prendergast i de la Roche pred vratima su ostavili konje i malu pratnju, pa su pješice prišli
gostinskoj kućici. Poĉela je padati slaba kiša, a kad su došli na vrata, ogrtaĉi su im se orosili srebrnim
injem, a kosa im je visila u mokrim uvojcima.
Ušli su pokraj Jeana koji je suzio oĉi i zauzeo stav psa ĉuvara, duboko su se poklonili Williamu i
kićeno ga pozdravili kao da mu prilikom povratka ţele najtopliju dobrodošlicu.
»Neka vas Bog ĉuva, gospari, ako imam pravo to poţeljeti«, reĉe William ironiĉno.
De la Roche je zurio u pod kao da ondje vidi nešto vrlo zanimljivo, ali Prendergast je bio smjeliji.
»Gosparu, imate to pravo. Potraţili smo vas da vam pruţimo znak odanosti.«
William podigne obrvu. »Vrlo ĉudno, jer dok me nije bilo, oĉito niste pokazivali odanost.
Nadaleko i naširoko je poznato da ste priĉinili veliku štetu mojim interesima.«
»Gospodaru, dokazano je da su izdajice«, provali iz Jeana, koji više nije mogao suzbiti ogorĉenje.
»Ovdje smo da prisegnemo na vazalsku vjernost«, ponovi Prendergast, izboĉivši bradu kao ĉovjek
koji se ĉeliĉi da primi kaznu i da to prebrodi, a stav mu je govorio: Vidite, nisam kukavica!
Jean se gušio od bijesa, pa ga je Jordan morao smirivati. »Sudeći po nedavnom ponašanju, ta
vjernost vrijedi manje od posude s pišalinom!« bjesnio je.
De la Roche baci pogled nagore, a onda se ponovno zabulji u cipele. Prendergast se nije osvrtao na
Jeana, nego se, crven u licu, obratio Williamu: »Ako smo vam uĉinili krivo, gosparu, onda smjerno
molimo oprost.«
»Ako ste mu uĉinili krivo?« Jean s nevjericom povisi glas.
»Tiho, Jeane.« William podigne ruku. »Nijedna prisega nikad nije pogaţena tako da se ne bi mogla
ispraviti. Iako nisam sklon zaboravljanju, mogao bih u sebi pronaći snage da oprostim, pod uvjetom da to
doista ţele. Dat ću vam poljubac mira jer to od mene traţite, no ne oĉekujte više od toga.«
S olakšanjem, ali zlovoljni i ojaĊeni zbog poniţenja, Prendergast i de la Roche kleknuli su da
obnove prisege Williamu i da od njega dobiju poljubac mira, ali nisu ostali, jer unatoĉ prisegama i
pomirljivim rijeĉima nisu bili dobrodošli kraj ognjišta u gostinskoj kući.
»Nadam se da će podignuti šatore u moĉvari koja će ih progutati«, progunda Jean kad su otišli.
»Ţao mi je, gospodaru, ali nisam plemenit kao vi.«
William otpuhne. »Nisam im zbog plemenitosti odobrio ono što su traţili, nego jer me to ništa nije
stajalo. Znaju da su na probi i da će ih vitezovi iz moga tabora odbaciti. Nekad je oproštenje gore od
biĉevanja. Uzeo sam im mjeru.«
»A imate i njihove sinove«, primijeti Jordan s uţitkom, no William se doimao turobno.
»Da, i njihove sinove«, potvrdio je.
Glasnici na vratima podigli su rogove i oglasili sretan dogaĊaj.
»Mama, dolaze!« Šestogodišnja Sybire podigla je prema majci pogled kestenjastih oĉiju, a lice joj
je bilo ruţiĉasto od uzbuĊenja. Skakala je s noge na nogu. Gusta smeĊa kosa na ĉelu bila joj je vezana
povezom od srebrne ţice.
Osamnaest mjeseci starija Belle, koja se kao veća sestra drţala dostojanstveno, nadmoćnim glasom
upozorila ju je da se smiri. »Ljudi će misliti da si još malo dijete, poput Eve«, rekla je prijezirno.
»Nisam malo dijete«, zacvrkuće Eva i udari nogom o tlo. »Je li da nisam, mama?«
144
»Ne, nisi«, odgovori Isabelle rastreseno i mladoj kćeri automatski popravi uvojke jantarne boje.
»Sad svi budite dobri. Kad doĊe kući, otac ne ţeli vidjeti kako se prepirete.«
»Da, bilo je previše prepirki na dvoru«, potvrdi Belle, koja je slovila kao sveznalica.
»Tvoj se otac nikad ne prepire na dvoru«, proturjeĉila joj je majka, »ali došao se kući odmoriti, a ne
da mu vi dosaĊujete.«
Belle ju je paţljivo pogledala, a onda se ljupko nasmiješila i rekla: »Obećajem da neću.«
Isabelle nije nasjela kćerinom neduţnom pogledu, ali suzdrţala se od komentara. Neka se
djevojĉice lijepo ponašaju barem dok im otac ne doĊe i ne sjaši. Walteru i Gilbertu mogla je vjerovati, jer
bili su razumni djeĉaci, već posve nalik na muške ĉlanove obitelji, pa se nisu smijuljili i brbljali kad nije
bilo vrijeme za to, kao njihove sestre. Stajali su jedan uz drugoga, Gilbert tamnokos kao William, a
Walter s kosom boje pijeska i s pjegicama, što je ukazivalo da naslijeĊe vuĉe od de Clareovih.
Isabelle je poĉela brţe disati kad su u dvorište dvorca ujahali Williamovi barjaktari, pa su zavijorili
zeleni i zlatni barjaci, a ĉinilo se da grimizni lav reţi na svilenoj pozadini. Osjećala se kao na ţeravici. U
javnosti je morala igrati ulogu dostojanstvene, uzvišene, smirene grofice i gospodarice dvorca, ali bila je
i ţena ĉovjeka koji je već šest mjeseci boravio daleko od nje u uvjetima teškima za oboje supruţnika.
Neće više naći istu osobu koju je ostavio, a znala je da se jamaĉno i on promijenio. Ĉovjek ne moţe proći
kroz vatru kakvu su oni iskusili i ostati nepovrijeĊen. Nadala se unatoĉ svemu da će William sa sobom
dovesti Willa i Richarda. Iako je bila svjesna da to uzalud oĉekuje, mala iskra optimizma ipak ju je
bodrila.
Onda je vidjela da William jaši kroz vrata na pjegavu pastuhu kojega mu je Jean doveo u
Glascarrick. Kao uvijek, konjem je vladao lako i vrlo vješto, poput roĊena konjanika, ali prije njega
samoga vidjela je njegovu dob, pa je doţivjela šok. Izgubio je na teţini, pod oĉima su mu se pruţale sive
sjene od iscrpljenosti, a koţa inaĉe tako napeta preko jakih liĉnih kostiju omlohavila je i postala
bezbojna. Pretpostavljala je da je na Jeanov nagovor odluĉio staviti oklop od veriga, ali ĉinilo se da ga
opterećuje. Pogledom je preletjela njegovu pratnju i vidjela da se doista uzalud nadala da će pozdraviti
sinove, pa je morala progutati knedlu koja joj je zastala u grlu.
Gledala je kako William sjahuje. Pokreti su mu bili priliĉno okretni, nije pokazivao da je ozlijeĊen,
ali moţda rane nisu bile tjelesne.
Zatomljujući bojazan, pošla mu je ususret polaganim, odmjerenim koracima, kako nitko ne bi
opazio da iznutra sva drhti. Ţeljela mu je pritrĉati, ali i pobjeći. Dok je stajao i gledao je, vidjela je kako
su, u kratkom trenutku kad nije pazio na izraz, i njemu preko lica preletjeli isti osjećaji. To sluţbeno
drţanje bilo je nepodnošljivo. »Williame!« prošaptala mu je ime, dok joj se grlo stezalo. »Isuse,
Williame!« Oklijevala je, došavši do ruba, a onda je iznenada zgrabila haljinu, podigla je iznad gleţnjeva
i potrĉala prema njemu kao da ju je gurnula divovska ruka, a on ju je zagrlio, ĉvrsto je obujmivši, pa ju je
ljubio kao da su sami u spavaćoj sobi. Karike na njegovu oklopu ĉvrsto su joj se utisnule u tijelo, kao što
je i usnice pritisnuo na njezine, tako da je zadrhtala od toga sraza.
»Dosta«, promrmljao joj je u uho kad je prekinuo poljubac. »Dosta ljubavi, ili ćeš me natjerati da se
raspadnem ovdje, u vlastitu dvorcu, iako sam se dobro drţao šest dugih mjeseci.«
Nasmijala se glasom koji se prelamao. »U mom dvorcu.« Te rijeĉi djelovale su kao melem koji
zatvara ranu, a kako je napetost popustila, ponovno je bila u stanju preuzeti ulogu grofice, dok je William
pošao pozdraviti gledatelje u dvorištu, koji su se cerili. Belle se ljubljenje baš nije dojmilo, Sybire ga je
svakako htjela drţati za ruku, a Eva se vladala stidljivo i nije bila baš sigurna da ga se sjeća. Walter i
Gilbert bili su ozbiljni i već su se zaogrnuli muţevnim ponašanjem, jer će i oni jednoga dana odrasti.
»A ovo je Ancel«, reĉe Isabelle, polaţući muţu u ruke smotuljak u povojima. »Rodio se istoga
dana kad mi se ovdje u velikoj dvorani predao Meilyr FitzHenry.«
Zaokupljeno je motrio svoga sina, ali sad ju je pogledao s mješavinom divljenja i prijekora u
oĉima. »Da, Hywel mi je ispriĉao.«
»Bilo je vrlo riskantno«, priznala je, »ali ne bih to propustila ni za svu tkaninu u Flandriji, bez
obzira na trudove. Previše mi je znaĉilo.«
145
»Kriste, Isabello!«
»Imamo sina koji se rodio u Irskoj i tu će biti odgojen«, ponosno je izjavila. »A rodio se u košuljici,
pa će lakše od nas putovati morem.«
Na te se rijeĉi promuklo, odsrca nasmijao, kao što je i oĉekivala. Na poĉinak su se povukli tek
kasno u noć, ali u velikoj dvorani još su banĉili, jer Williamovi ljudi nisu htjeli tek tako prekinuti
proslavu u povodu povratka svoga gospodara iz Engleske, a i svojega udjela u spašavanju posjeda u
Leinsteru od Meilyra FitzHenryja i njegovih saveznika. William i Isabelle u potpunosti su odigrali svoje
uloge, pa su se smiješili, nazdravljali, hvalili, ĉak su i otplesali nekoliko plesova kao tek vjenĉani par, a
na takav par bili su nalik i kad su se povukli na poĉinak, praćeni cerekanjem i znalaĉkim pogledima.
William je otpravio poslugu, a Isabelle svoje dame. Kad su se vrata, tiho škljocnuvši, zatvorila za
posljednjim od njih, William se teško spustio na krevet i prešao prstima kroz kosu. »Boţe, Isabelle,
moram se odmoriti. Samo ĉudom smo ostali ĉitavi.«
Grizla je usnicu, rastrgana izmeĊu nastojanja da mu pruţi potrebni mir i vlastitih ţelja. »Ništa nisi
rekao o onome Što se dogaĊalo na dvoru«, primijetila je poslije kratke šutnje, »a ni o našim sinovima. Je
li bilo tako loše?«
Dugo nije odgovorio, a onda je rekao: »Da, bilo je loše, a smatrao sam da u dvorani nije vrijeme za
razgovor o tim temama.« Spustio je ruke i podigao glavu, vidljivo prikupljajući snage da joj ispriĉa.
»Will i Richard se ondje priliĉno dobro drţe.«
»Ali nisu se s tobom vratili kući. Majka sam im, moram znati više nego da se >priliĉno dobro
drţe<.« Sjela je na klupu, pa je grĉevitim, uznemirenim pokretima skinula veo i izvadila ukosnice iz
kose.
Uzdahnuo je. »Kralj je odluĉio da ih još neko vrijeme zadrţi, kao što drţi i sinove drugih ljudi. Što
sam mogao uĉiniti? Otvorena pobuna ne bi ih vratila, nego bismo postigli suprotno.« Nabrao je obrve,
traţeći rijeĉi kojima bi utaţio njezinu glad za vijestima. »Obojica su narasli.« Odjednom je zadobio vedar
izraţaj. »Richard je vrlo ponosan na bradu, koja je ipak više nalik na maslaĉkove pahuljice. Sve je vještiji
s oruţjem i zadovoljan sam onime što je postigao. Kad doĊe vrijeme, dobro će upravljati našim
normanskim imanjima.«
»A Will?«
Oklijevao je, a onda je neodreĊeno odgovorio: »Uĉi uobiĉajene mladićke lekcije o piću, kockanju i
ţenama koje javno pokazuju kosu.«
Isabelle negodujući pucne jezikom i uzme ĉešalj. Ĉinilo se da se William unatoĉ svemu zabavlja.
»Hoću reći da je nauĉio iz grešaka, a to je najbolji naĉin kad je rijeĉ o tim porocima. Ako ga je ikad
zabljesnuo sjaj na dvoru, sad vidi i njegovu skrivenu stranu, a to je dobro. Još se mora nauĉiti strpljenju,
no to će doći samo s godinama.« Dugo ju je ĉeznutljivo motrio. »Nedostajalo mi je da te gledam kako se
ĉešljaš.«
Od njegova izraza i naĉina na koji je to izgovorio kao da su joj posve omekšale kosti. Odloţila je
ĉešalj i prišla krevetu. »Na Willa i Richarda mislim svaki put kad pogledam sinove i braću koje sam, od
palikuća Newtowna, uzela kao jamstvo«, rekla je. Kleknula je pokraj njega i polako mu poĉela
odmotavati poveze oko nogu. »Rekla sam Jeanu da ću, ako mi se ne vratiš neozlijeĊen, tim ljudima
ţliĉicom izvaditi srca.« Pogledala ga je, podignuvši oĉi. Kosa joj je bila valovita od vrpce koju je prije
nosila, a poĉešljana sjala je poput zlatne tkanine. »No bile su to samo hrabre rijeĉi. Kad vidim te djeĉake,
sjetim se njihovih majki, a onda pomislim na svoje sinove. Znaš, da mogu, zadrţala bih im oĉeve kao
taoce, a sinove bih pustila.«
»Dakle, zamijenila bi me za Willa i Richarda?« upitao je tiho.
Odmotala je dugi, istkani povez. »Pitanje nije pošteno.«
»Moţda, ali ipak sam pitao. Bi li to uĉinila?«
Poĉela mu je odmotavati poveze i s druge noge, pa je to neko vrijeme radila u tišini, razmišljajući.
»Kao majka, da, uĉinila bih to. Pred sobom imaju cijeli ţivot i moja su krv. Nosila sam ih u svom tijelu,
hranila ih na prsima, gledala sam im prve korake i tješila ih kad su se ogrebli ili udarili. Unatoĉ ljubavi
146
koju osjećam prema tebi, njihovu ocu, po majĉinskomu srcu morala bih izabrati njih.« Grizla je usnicu.
»Ali kao groficu i ţenu, slomilo bi me da te se moram odreći. Zadnjih šest mjeseci pokazalo mi je što sam
u stanju uĉiniti, a što mi je nemoguće. Da, imala sam sposobne zamjenike, ali bili su samo to, privremeni
kormilari. Naši djeĉaci još nisu spremni upravljati brodom, a k tome imaš i maloga sina kojega ćeš
gledati kako raste. Neću ti dopustiti da izbjegneš tu odgovornost.« Glas joj je zadrhtao, a oĉi su joj se
iznenada ovlaţile.
Williamov smijeh pomalo je šuplje odjeknuo. »Ali, Isabello, u dobi sam kad su drugima do nogu
unuci, ili im na grobnicama već stoje kipovi. Starim.«
Trgnula se na te rijeĉi, jer joj je to i samoj prvo palo na um kad ga je vidjela u dvorištu. Nije ga
mogla izgubiti, ta joj je pomisao bila nepodnošljiva. »Nisi kao drugi«, rekla je ĉvrstim glasom. »Poslije
svega što se dogodilo, prirodno je da si umoran, a uvijek si slabo podnosio plovidbu.« Kleknuvši mu
izmeĊu nogu, uhvatila je uzice koje su mu hlaĉe vezivale za donje rublje, a nakon što je kratko i okretno
radila, nakrenula je glavu i pogledala ga kroz trepavice. »Sram te bilo što si mi lagao«, primijetila je
snenim glasom. »Ovdje nikako nema starosti.«
Ovaj se put istinski vedro nasmijao, iako pomalo bez daha. »Valjda se i u starom hrašću u proljeće
još diţu biljni sokovi«, odgovorio je.
Teško dišući, William je gledao zeleni i zlatni baldahin nad svojom glavom i ĉekao da mu srce
prestane lupati poput bubnja i prijeĊe u pravilniji ritam. Iako nije imao sala, bilo mu je jasno da je
omlitavio i da nije u formi. Predugo je tumarao po dvoru, pa je obljutavio.
Procjenjujući se, unatoĉ Isabellinu odluĉnomu poricanju, bio je svjestan da mu je šezdeset jedna
godina i da mu se preostale godine tope. Vid mu je i sad bio oštar, zubi ĉvrsti, a još se nije poĉeo tresti od
kljenuti. Izvivši usta u osmijeh upućen baldahinu, rekao je sebi da nikako nije impotentan, ali za hladna
vremena boljela su ga koljena, pa iako je bez teškoća mogao uzjahati konja, više nije bio u stanju u
punome oklopu skoĉiti u sedlo. Poslije ţestokog voĊenja ljubavi s Isabellom, drhtao je i osjećao se
iscrpljeno. Ĉuo je mnoge šale o starim muţevima koji u prvoj braĉnoj noći umiru u trenutku najvećega
zadovoljstva i viĊao je znalaĉko smijuljenje mladih vitezova kad su ostarjeli plemići na dvor dovodili
privlaĉne mlade ţene. Osjećao je zebnju pri pomisli da će doţivjeti napadaj koji će ga uĉiniti
nepokretnim, ali ga neće odmah ubiti, ili da će staraĉki onemoćati i postati bespomoćan. Uţasavalo bi ga
da ţivotari kao slinava ruševina, ne samo zbog sebe, nego i zbog Isabelle. Bila je više od dvadeset godina
mlaĊa od njega. Ne bi mogao podnijeti da joj bude beskoristan, da joj u oĉima gleda saţaljenje, ili, ne daj
Boţe, odvratnost.
Ancel se promeškoljio u kolijevci i zacvilio. Omotavši razvezanu kućnu haljinu oko gologa tijela,
Isabelle je tiho ustala iz kreveta da se pozabavi njime. Vrijeme je i nju promijenilo. Nekoć vitke bokove
i visoke grudi zamijenile su meke, zaokruţene obline ţene koja je rodila mnogo djece. Gledajući je kroz
napola zatvorene kapke, zakljuĉio je da ne bi bilo dobro kad bi joj iznio te bojazni, jer bi ih time uĉinio
stvarnijima i moţda bi je naveo da razmišlja o onome što je dosad izbjegavala. Ako je Bog dobar, moţda
će mu dopustiti da poţivi barem dok ne vidi kako ovaj mališan postaje kršni mladić.
Dok je tonuo u san, odluĉio je da će uţivati u godinama koje mu preostaju, pa bilo ih mnogo... ili
malo. Dobro će, snaţnom rukom upravljati Leinsterom, pa će Isabelli i njihovim nasljednicima ostaviti
baštinu mirnoga blagostanja. Gotovo je s meteţom na Johnovu dvoru... i to zauvijek!
Osjećajući se nervozno, Isabelle je gledala kako sluge odmotavaju veliĉanstveni sag pred stolicama
gospodara i gospodarice. Grimizna, plava i zlatna boja bile su bogatije i svjetlije od bilo kakvoga cvijeća
u Boţjem svijetu. Kroz visoke, zaobljene prozore iznad njih prodiralo je svjetlo i obasjavalo krasni
uzorak. Kao ni William, nije imala ništa protiv da troši srebro kad je to morala ĉiniti, ali nije htjela reći
muţu koliko je sag koštao. Nabavila ga je od njihova flamanskog trgovca posrednika, a sag je do njih
došao putem kojim su iz Perzije prenosili zaĉine, ili je barem trgovac tako napisao u pismu koje je do
njih, zajedno sa sagom, stiglo preko Irskoga mora.
»Što je to?« upita William oštro i znatiţeljno.
»Mislila sam da bismo ga mogli objesiti na zid u svjetlarniku«, odgovorila je, »ali danas ţelim
147
ostaviti dojam na vazale kad budu kleknuli pred nas da obnove prisege. Nitko od njih kod kuće nema
ništa sliĉno, pa će ĉinjenica da će morati hodati po toj raskoši da doĊu do nas, naglasiti naše bogatstvo i
moć.« Irski vazali došli su obnoviti savezništvo i ĉekali su da ih pozovu.
»Naše bogatstvo?« Podigao je obrvu, a Isabelle pocrveni i reĉe:
»Vrijedilo je.«
Odmjerio ju je, a znala je da motri njezinu novu svilenu haljinu ruţine boje izvezenu biserima iz
Indijskoga oceana i pas od srebrne prede, protkane brokatnim šarama. »Vjerojatno imaš pravo«, sloţio
se. »A moţda je ovo jedna od onih prilika kad muţ taktiĉno postupa i od ţene ne traţi da mu podnese
raĉun troškova.«
»Oh«, reĉe Isabelle tiho dok ju je preko svijedoga saga pratio do njezine stolice, a onda je sjeo
pokraj nje, »danas će doista biti svoĊenja raĉuna. Ĉekala sam taj trenutak.«
Oni koji su se odmetnuli i pobunili trebali su dobiti što su zasluţili. Isabelle je htjela da kleknu na
sag, da pod koljenima osjete meku vunu, pa da gledajući bogate boje nalik na blistanje dragoga kamenja,
uvide da se ne mogu mjeriti s veliĉajnošću i moći svojih lenskih gospodara. Bit će to slatki melem za rane
koje su nanijeli svim tim poniţavanjem i nesigurnoću tijekom proteklih mjeseci. Sebe nikad nije smatrala
osvetoljubivom osobom, ali danas će primiti zadovoljštinu.
William je šutio, ali se udobno smjestio, poloţivši jednu ruku na rukohvat stolice, dok je drugom
podboĉio bradu kao da razmišlja. Onda je vratare poslao da uvedu vazale, a po njegovoj zapovijedi taoci
su se sabrali u gornjoj prostoriji, podalje od skupa.
Sagom je prvi prošao Philip od Prendergasta. Kretao se oprezno, gotovo na prstima, a ĉinilo se da
ni na ĉemu ne moţe zaustaviti pogled. Kad je pogledao gore, traci svjetla koji su padali kroz prozor
naveli su ga da spusti oĉi na sjajne i bogate boje saga, koji je sluţio kao znamen da bogatstvo i društveni
poloţaj domaćina nisu okrnjeni. Kad se usredotoĉeno zagledao pred sebe, sreo se s ledenoplavim
grofiĉinim oĉima i s kraljevski tamnim Williamovim pogledom, pa je stoga zirkao uokolo i time potvrdio
Isabellino uvjerenje da je slab i da mu se ne moţe vjerovati.
Kleknuo je pred nju i njezina muţa, naklonio se i pruţio sklopljene ruke na vazalsku prisegu.
Isabelle je ostala zateĉena kad je William bez dvoumljenja prihvatio prisegu odanosti, udijelio mu
poljubac mira, a onda s njim porazgovarao sluţbeno, ali toplo kao da meĊu njima nikad nije bilo
vjerolomstva.
»Idite i potraţite sinove«, reĉe William. »U prostoriji su iznad dvorane, zajedno s našim ostalim
privremenim gostima. Povedite i ţenu, jer vjerujem da će ih htjeti vidjeti.«
Prendergast je zaprepašteno zurio u Williama. »Samo to ţelite od mene? Voljni ste ih pustiti?«
»Ţelim vašu odanost i imat ću je«, odgovori William, »ali radije bih da je pruţite svojevoljno, nego
silom. Idite razmislite o ovom trenutku, na što ste prisegnuli i kako sam ja postupio.« Otpravio ga je,
mahnuvši rukom.
S omamljenim izrazom, kao da ne moţe povjerovati da je bilo tako lako, Prendergast je oteturao
preko saga da naĊe ţenu, pa da zajedno odu sinovima.
Isabelle je takoĊer djelovala ošamućeno. »Zašto ga nisi pozvao na odgovornost?« prosiktala je.
»Ne mogu vjerovati da si ga tako milostivo pustio!«
Okrenuo se prema njoj. »Neću vršiti odmazdu, ako nije uĉinkovitija od diplomatskoga uvjeravanja.
Nemam potrebu razbiti svaku posudu u lonĉarnici kako bih dokazao da imam pravo, nego samo onu koju
su ljudi u jednomu trenutku smatrali sjajnom.«
»Predaleko odlaziš u velikodušnosti.« Oĉi su joj sjale od bijesa.
»Bolje je i to, nego da je uopće nemam.«
S naporom se suzdrţala da ogorĉeno ne odgovori, pa je grĉevito stisnula rukohvate stolice kad je
sljedeći vazal pristupio da se pokloni, obnovi prisegu i dobije poljubac mira.
William je sa svim buntovnicima postupio na isti naĉin kao s Philipom od Prendergasta. Odrţao im
je velikodušni govor, rekavši da ponekad svi krivo prosude, pa i on sam. U glasu mu nije bilo
ogorĉenosti, a s otvorenom velikodušnošću oslobodio je taoce i svima udijelio poljubac mira. Isabelle je
148
i dalje bjesnila, pa je već gotovo eksplodirala kad je napokon i na Meilyra FitzHenryja došao red da proĊe
sagom i pokloni im se.
Sad je William sjeo uspravno, a onda se malo nagnuo naprijed i sve se promijenilo.
U sljedećim trenucima, dok ga je gledala kako slama Meilyra FitzHenryja, Isabelle je osjetila kako
joj se diţe kosa na zatiljku, a podlakticama prolaze trnci. William nije podigao glas, a nije ni trebao. Bio
je dovoljan već i ton koji je ulijevao poštovanje, a i govor tijela koje je dosad bilo posve opušteno, no sad
kao da se zaogrnuo punom moći dostojanstvenika kakav je i bio.
»Namjeravam kod sebe zadrţati vašega sina Henryja«, izjavio je. »U mome kućanstvu nauĉit će
više o ĉasti nego u vašem. Budite sigurni da ću s njim bolje postupati nego što ste vi postupali sa mnom i
mojima.«
Meilyrovo lice zadobije zaprepašteni izraz, dok je William ostao nedokuĉiv, a zauzeo je
ravnodušan stav, pa se prema vrhovnomu upravitelju odnosio s uljudnošću koju je dugovao vazalu, ali
beznaĉajnomu.
»Istraţio sam i vaš brak s majkom vašega sina. Kako se ĉini da ste brak sklopili samo vezivanjem
ruku, po starome obiĉaju, a niste se vjenĉali u crkvi, pa ondje nije pohranjen ni sluţbeni ugovor o tome,
vaš sin nema nasljedno pravo na dvorac u Dunamasu, nego to pravo prelazi na vašega lenskoga
gospodara, a to sam ja. Pod tim uvjetom pristat ću vas primiti za vazala i dat ću vam poljubac mira.«
Iako se zaprepastila, Isabelle se uspjela svladati da ne zuri u Williama. Meilyr i njegova ţena nisu
vjenĉani? Odakle je to izvukao? No, nije vaţno. Ako je to istina, a poznavajući muţa bila je sigurna da to
ne bi rekao da nije bio posve uvjeren, dobili su ĉekić kojim će razbiti tu posudu!
Meilyr je problijedio poput pergamenta. »Ne moţete to uĉiniti!« dahnuo je.
William ga je ledeno gledao. »Mogu i hoću. Ĉovjek koji se pobuni protiv svoga gospodara gubi
sve. Ne oĉekujem da mi budete zahvalni što vam nisam sve uzeo, jer bilo bi to previše oĉekivati od osobe
vašega znaĉaja, ali oĉekujem da se pokorite. Nemate izbora nego prihvatiti moju presudu. Tko će vas
podrţati? Ne odgovarajte da će to biti kralj, jer iz pouzdanoga izvora znam da će vas zamijeniti nekime
manje nesposobnim.«
Meilyr se ispuhao kao probušeni balon od svinjskog mokraćnog mjehura. Tresući se kao
devedesetgodišnjak, dok su mu se zjenice raširile od takvoga udarca, kleknuo je i pruţio ruke Williamu,
koji ih je ĉvrsto stisnuo svojima. »Drţim vas za tu prisegu«, rekao je tiho. »I budite prokleti ako prekršite
rijeĉ.«
Kad je Meilyr oteturao, praćen dvojicom vitezova iz Williamova tabora, Isabelle se okrene prema
muţu. Nakratko je zatvorio oĉi, a na licu mu se vidjelo da je iscrpljen.
»Kako si znao za njegov brak? Je li to istina?«
Otvorio je oĉi i umorno je pogledao. »Meilyr ima mnogo neprijatelja koji ĉekaju priliku da vide
kako pada s kola sreće. Odanost se jeftino kupuje i prodaje, ako znaš pravo mjesto gdje ćeš se pogaĊati i
ne smeta ti što koraĉaš po blatu.« Ustao je i dao znak slugi da smota sag. »Da, istina je, sklopio je brak po
velškom obiĉaju, ali s tom se ţenom nikad nije vjenĉao u crkvi... Sad ţali taj previd, ali prekasno je, jer
ţena je već mrtva.«
»Kamo ideš?« upitala je kad se okrenuo od posjetitelja koji su se okupili i ĉekali u dvorani.
»Idem oprati ruke«, glasio je odgovor. »Za jedno jutro dovoljno sam ih uprljao.«
149
28
Kilkenny, Leinster, rujan 1208.
Jesensko vrijeme bilo je loše, pa se Isabelle zadovoljila time da dan provede u sobi, gdje je kćeri
uĉila šivanju, dok je ona vezla ukras na rubu Williamove nove tunike. Kiša je udarala o ĉvrsto zatvorene
kapke, a svi su se tresli od hladnoće. Isabelle je odjenula svoju najtopliju podsuknju i debelu vunenu
haljinu ruţiĉaste boje lososa.
»Ako se tako nastavi, svima će nam narasti peraje, kao tuljanima u Zaljevu Bannow«, progudala je
Sorcha, Ancelova dojilja, dok je nogom ljuljala kolijevku kako bi uspavala mališana.
Sybire se zahihotala na tu pomisao, a Belle je traţila da joj dadilja ponovno priĉa o ţenama koje se
u noćima punoga mjeseca pretvaraju u tuljane, pa ih s brodskih pramaca mogu vidjeti kako rone i igraju
se u sablasnom srebrnom svjetlu. Isabelle se sudioniĉki nasmiješila dadilji. Sorcha je bila roĊena
pripovjedaĉica, s beskrajnom zalihom mitova, legendi i pripovijesti. U danima nalik na ovaj kao da ju je,
s njezinim priĉama, poslao sam Bog, a kako je ĉesta kiša bila dio uobiĉajenih vremenskih prilika u
Leisteru, Sorcha je u potpunosti zaradila svoju plaću. Isabelle je izabrala konac pa je vješto baratala
iglom kroz lijepu plavu tkaninu, samo napola slušajući priĉu, jer je mislima dopustila da lutaju.
William je bio kod kuće već pet mjeseci. U prvo vrijeme, poslije poĉetnoga posla oko polaganja
prisega, radio je malo što drugo osim što je jeo, spavao i oporavljao se. Vjeţbao je konje, igrao se s
djecom,
Isabellu je ĉesto odvodio u krevet, a uveĉer je u dvorani, s peharom u ruci, slušao sviraĉa na harfi i
pjevaĉa. Ponekad bi i sam zapjevao, jer je imao lijep glas, pa ga je vrlo zabavljalo da to i pokazuje.
Ĉvorovi su se polako poĉeli raspetljavati. U obraze su mu se vratili boja i krepkost, a sjena se postupno
pretvarala u ĉovjeka. Isabelle je već vidjela kako mu se to dogaĊa. Došao je s ukopa staroga kralja
Henryja da se oţeni njome, jer ga je kralj Richard, koji mu je donedavna bio neprijatelj, visoko uzdignuo.
Na dan vjenĉanja William nije s njom spavao. Boljela ga je ozlijeĊena noga, a duševno su ga iscrpili
mjeseci ratovanja izmeĊu Henryja i Richarda. Onda to još nije uviĊala, jer joj je bilo samo osamnaest
godina i nije ga poznavala, ali bio je na kraju snaga i oĉajniĉki mu je bio potreban odmor. Dan poslije
njihova vjenĉanja u katedrali svetoga Pavla, odveo ju je u zabaĉeni vlastelinski dvorac koji je pripadao
njegovu prijatelju, kako bi ondje s njom u miru provodio vrijeme, kloneći se bilo kakvoga društva i
uţivajući u vrlo jednostavnim zadovoljstvima. U to vrijeme oporavio se za samo tjedan dana, dok mu je
ovaj put trebalo šest tjedana, ali kad su dani postali duţi, a proljeće ozelenjelo svijet, poĉeo je njušiti zrak
s novim, nemirnim optimizmom.
Do polovice ljeta posvetio se upravljanju Leinsterom. Iz njegove sobe izlazila je bujica isprava i
povelja. Poĉeo je planirati nova naselja i marljivo je poslovao s trgovcima i vlasnicima brodova u
Newtownu, a k tome je razvijao naume za povećanje trgovine, pa je u tu luku donio blagostanje. Sa
sobom je svuda vodio Gilberta i Waltera i uĉio ih je kako se upravlja, kao nekada Willa i Richarda. Kad
ga je vidjela s njihovim trećim i ĉetvrtim sinom, kroz Isabellu je prostrujala zebnja i bolna ĉeţnja za
njihovom starijom braćom.
Meilyr FitzHenry povukao se i boravio je na osami, u Dunamaseu, pod budnim oĉima Williamovih
zamjenika. Kralj John oduzeo mu je poloţaj, pa je vrhovnim upraviteljem proglasio Johna de Greya,
150
nadbiskupa Norwicha, ĉovjeka doraslog toj zadaći. Isabelli je de Grey bio priliĉno simpatiĉan, iako je
bila svjesna da je jedan od Johnovih ljudi i da neće skretati od gospodarovih zapovijedi, no otvoreno
nesmiljena osoba barem je bila bolja od podmuklog lukavca koji se šuljao po rubu neĉijeg vidnog polja.
Sorcha je završavala priĉu. Ĉovjek je ostao bez nevjeste, jer se vratila u more, pa je plivala u
valovima, a svima se ĉinilo da je glatki tuljan tamne glave.
Belle je vidjela tuljane u zaljevu, prilikom posjeta samostanu Zavjeta, koji je utemeljio njezin otac,
pa je htjela znati postoje li zbilja stvorenja iz takvih priĉa.
»Ah«, odgovori Sorcha osmjehnuvši se, »sve postoji ako doista vjeruješ u to.«
Vrata su se otvorila i u prostoriju je ušao William, ĉiji je plašt svjetlucao od kišnih kapljica, jer je
prešao otvoreni prostor na putu iz štale, gdje je pregledao kobilu s novim ţdrebetom. U stisnutoj šaci
drţao je pismo, a za petama su mu bili vitezovi.
Isabelle pogleda pismo i muţevo lice, pa odloţi vez. »Što ne valja?« Kao i uvijek, osjetila je nalet
straha, jer je pomislila da su moţda stigle loše vijesti o njihovim sinovima.
William napravi grimasu, skidajući mokri plašt. »Znaš da je kralj Williamu de Braoseu zamjerio
otprilike u isto vrijeme kad i meni?«
»Da...« Nikad nije razumjela prijateljstvo izmeĊu de Braosea i svoga muţa. William je mogao doći
do odreĊene granice, moţda je ĉak okrznuti vrhom cipele, ali preko odreĊene crte nikad nije prešao, dok
se de Braose uopće nije osvrtao na ĉinjenicu da postoji neka granica, posebno kad je bila rijeĉ o stjecanju
moći za svoje vrlo brojno potomstvo. Bio je buĉni naduti tupan... sve ono što William nije bio. »Što se
dogodilo?«
Jako se mrštio dok je iz ormara s odjećom vadio svoj teški ogrtaĉ za izlaske, napravljen od
dvostruko podstavljene vune. »John je zatraţio njegova najstarijega sina za taoca, a gospa Maude odbila
ga je predati.« Dobacivši joj rjeĉit pogled, poĉeo je umjesto cipela navlaĉiti Ĉvrste jahaće ĉizme od teleće
koţe, koje je, kako bi ih uĉinio vodootpornima, obilno premazao pĉelinjim voskom.
Isabelle osjeti kako njome struje divljenje i zavist. I ona je isprva odbila predati sinove, no ipak je
popustila na Williamovo navaljivanje, pa je zbog toga i danas ţalila. O Maude de Braose mogli ste reći
što ste htjeli, ali ta je ţena bila neukrotiva.
»De Braose je pobjegao ovamo da umakne Johnovu bijesu i poslao je glasnika da pita hoćemo li
mu pomoći. Sad je u Wicklowu sa ţenom i obitelji, pa ću odjahati onamo da se sastanem s njim. To je sve
što znam. Pismo sadrţi poziv da mu pomognemo.«
Isabelle ga je odjednom sa zebnjom pogledala.
»Da, znam«, rekao je. »To je dvojba. Ne ţelimo se suprotstaviti Johnu tako brzo poslije prošlih
neprilika, ali ne moţemo odbiti pruţiti utoĉište de Braoseovima. Vjerojatno će nastaviti put do svojih
roĊaka de Lacyjevih, u Meathu, ali zasad negdje moraju odsjesti i neću ih otjerati.«
Isabelle je nevoljko potvrdila glavom. Bilo je to preopasno, ali ĉast im je nalagala da ponude
pomoć.
William uzdahne dok je vezivao ĉizme. »Ĉini se da je kralj ĉvrsto odluĉio uništiti de Braosea, ali
dok postoji i najmanja nada da će se njihov odnos popraviti, u ime prijateljstva moţemo malo i skrenuti s
pravoga puta. Tako ćemo to odigrati i preţivjeti. Nisam ĉuo da je itko izjavio da mi je de Braose
neprijatelj, niti sam primio pisma od kralja, ili njegovoga vrhovnoga upravitelja u kojima bi stajalo da
okrenem svoje ljude protiv njega.« Nagnuo se, poljubio je u obraz, stisnuo joj rame i otišao.
»Gospa de Braose«, promrmlja dama Avenel. Kako su u sobi bila djeca, više ništa nije rekla, ali je
rjeĉito napućila usta.
Isabelle joj dobaci upozoravajući pogled, a onda ustane i pozove je: »DoĊi, imamo posla, ako ćemo
dobiti goste.«
Isabelle se zaprepastila kada je ugledala Maude de Braose. Nije to više bila kriĉava, ohola ţena
kakve se sjećala iz Normandije, nego je pred njom stajala pretjerano našminkana baba, ĉije je lice bilo
prošarano popucalim ţilicama, ispod vela stršala joj je neuredna siva kosa, tijelo joj je podsjećalo na
bezobliĉnu vreću, a odjeća joj je bila zguţvana i zamrljana solju. Iako joj je jezik ostao oštar kao i prije,
151
iza te oštrice Isabelle joj je u oĉima vidjela strah.
»Svakako, gospo, kralj i vaš muţ još se mogu sporazumjeti«, promrmljala je dok je nedobrodošlu
gošću nudila vrućim, vinom. De Braose je bio u dvorani s Williamom i vitezovima, pa su raspravljali što
bi trebalo uĉiniti, a Maude je došla u osobne odaje kako bi, poslije iscrpljujućih iskušenja, djecu spremila
u krevet.
Hrapavo se nasmijala. »Zbilja bi se mogli sporazumjeti, pod uvjetom da sve predamo i ţivimo kao
siromasi. Ne progoni kralj moga muţa, nego mene.«
»Vas, gospo?« Isabelle se namrštila, gledajući sugovornicu. »William je spomenuo da ste odbili
predati sina...«
Maude je prijezirno pogleda. »Vi se moţete pokloniti muţu i sloţiti se da ţrtvujete djecu tom
ubojici i vraţjemu nakotu, ali ja neću. John ne traţi moga sina kao taoca, nego ga ţeli uĉiniti truplom...
Sve bi nas pobio da moţe.«
Isabelle se trgnula i osvrnula se. Nekoliko njezinih dama moglo ih je ĉuti i zaĉuĊeno su gledale
Maude. »Gospo, trebali biste biti oprezni kad tako govorite. Moje dame odane su do posljednjega daha,
ali u drugim krugovima moglo bi biti posve drukĉije.«
Maude je popila vruće vino, a grlo joj se kretalo kao u muškarca. Onda je, dahnuvši, spustila pehar
i nadlanicom obrisala kap s brade. »Ne znate, je li?« Napadno saţaljivo gledala je sugovornicu. »Niste
ĉuli?«
»Što nisam ĉula, gospo?« upita Isabelle, osjećajući se kao ţivotinja koja svjesno ulazi u stupicu.
»Što mislite zašto smo ovdje i traţimo pomoć od svih koji su dovoljno glupi da nas prime?«
odbrusi Maude. »Mislite li da mi muţa progone zato što kralju duguje odviše novaca? Ili je skupio
previše imovine, pa je postao prijetnja Johnovu kraljevanju?«
»Ja...«
»Uništavaju ga jer previše zna. Je li vam muţ rekao što se kraljeviću Arthuru stvarno dogodilo u
Rouenskoj kuli?« Izvila je usnicu. »Mislim da vam nije rekao. Vješto mijenja temu i izbjegava ono o
ĉemu ne ţeli govoriti.«
Isabelle podigne bradu. »Mislim da ne...«
»Ha, i ja bih ţeljela da ne znam, ali bojim se da znam, cijelo vrijeme, svaki gorki ĉas svakoga dana.
Reći ću vam što mi muţ nije zatajio. John je ubio Arthura... Stavio mu je nogu na vrat i prerezao mu
grkljan noţem. Moj William je bio ondje, a John ga je poslije prisilio da se riješi trupla, da ga optereti
teškim kamenom i baci ga u Seinu. Odbila sam predati sina ĉovjeku koji je tako što u stanju uĉiniti svojoj
krvi i mesu. Moj je zloĉin što sam to rekla vitezovima koji su ga došli odvesti, a sad se John neće smiriti
dok i ja ne budem mrtva. Dolazi po mene i moju obitelj i zato smo pobjegli.«
Isabelle pritisne ruku na usta, osjećajući muĉninu. Odavno je sumnjala, ali nije htjela previše
mozgati o tome.
Maude se osvrne. »Lijepo ste uredili svoj dom, grofice. S muţem ste uspješno prebrodili oluje.
Nećete nas dugo zadrţati, jer imate odviše jak osjećaj za preţivljavanje... a John već ima vaše sinove.«
»Vjerojatno si cijelo vrijeme znao za Arthura«, obratila se Isabelle muţu kad su se povukli na
poĉinak, »no ipak mi nisi rekao.«
Sjeo je u krevetu, tapšući jastuke da budu udobniji. »Znao sam da je mrtav, kad ga John nije mogao
pokazati, kako je to zahtijevao kralj Filip, ali dosad nisam znao za okolnosti«,
Stresla se. »Kako moţeš sluţiti takvu ĉovjeku? Ne moţemo ostaviti sinove u njegovim rukama.«
William uzdahne. »Ne znam koju ti je verziju ispriĉala, ali gotovo je sigurno da je francuski uhoda
Arthuru iskopao oĉi i John je bio svjestan da ga u takvu stanju nikad ne bi mogao pokazati svijetu. Mladić
je bio u agoniji, pa bi ionako umro. John ga je oslobodio patnji, kao što ĉovjek ubija ozlijeĊenu ţivotinju.
Što god bio i uĉinio, neće ozlijediti Willa ni Richarda.«
Isabelle protrlja ruke. »A što god John bio, ti ćeš mu sluţiti«, rekla je s odvratnošću.
Oštro ju je pogledao. »Nadam se da me poznaješ bolje nego što ti glas daje naslutiti.«
»Williame, ne moţeš lopatom zgrtati gnoj i ostati ĉistih ruku. Toliko znam.«
152
»Vidiš u kakvoj je nevolji de Braose. Zgrnut ću onoliko gnoja koliko je potrebno da bih sprijeĉio da
se to nama dogodi.« »Ĉak ćeš de Braosea predati Johnu?«
William opsuje. »Kostiju mi bogova, ţeno, noćas si raspoloţena da mi proturjeĉiš, kao i ovo
grozno vrijeme. Ne, naravno da ga neću predati Johnu, jer nitko nije javio da to uĉinim. Pustit ću da se
oporave od plovidbe, a onda ću ih poslati roĊacima, de Lacyjevima... osim ako ih ne bi više voljela
zadrţati ovdje i riskirati da poziv doĊe dok su s nama.«
Isabelle ga pogleda, a onda skrene pogled. Osjećala se okaljano, posramljeno, a i pokazao joj je
gdje joj je mjesto. »Ne bih«, odgovorila je tiho i ojaĊeno.
»Ah, Isabelle.« Ispruţio je ruku i privukao je u naruĉje. Na trenutak mu se opirala, a onda je
uzdahnula i poloţila mu glavu na prsa.
»Zašto ništa nije ĉisto ni jednostavno?« upitala je razoĉarano, s tugom u glasu.
Stavio joj je ruku ispod kose i milovao joj zatiljak. »Kad sam bio mlaĊi«, promrmljao je, »morao
sam voditi brigu samo o konju, oklopu i sutrašnjem turniru. Ĉesto sam sanjao da ću biti veliki i moćni
plemić, a nisam ni slutio da ću, kad to postanem, isto tako ĉeznuti za danima radosne jednostavnosti.«
Zbog svjeţega sjeverca zimski dan bio je vrlo hladan, a poĉelo je i kišiti. Kad bi pala na golu koţu
lica i ruku, svaka kap bila je nalik na mali, ledeni udarac. Williama su jako boljela koljena i dok je jahao,
ĉeznutljivo je mislio na toplo mjesto pokraj vatre i na pehare ugrijanoga vina, zaĉinjenoga Ċumbirom i
paprom. Velik dio mladosti proveo je u toplijem podneblju Poitoua i Limousina, pa je bilo ironiĉno da
sad, kad bi na njega blagotvorno djelovao boravak u tom suhom podruĉju, mora podnositi hladnoću i
vlagu. Prikazao je Bogu da kao zadovoljštinu za svoje grijehe Williama de Braosea i njegovu obitelj
mora pratiti do granice Meatha, gdje će se s njima susresti Walter de Lacy i preuzeti svoju rodbinu sa
ţenine strane.
Mjesto sastanka bio je poseban kamen koji je obiljeţavao granicu izmeĊu podruĉja Williamove i de
Lacyjeve nadleţnosti. Na blagdan Svih svetih navodno su ĉuli kako taj kamen govori, iako je William
sumnjao da su takav dogaĊaj vjerojatno uzrokovali vino i previše bujna mašta. Dok su se pribliţavali, de
Braose se pridruţio Williamu. Jahao je lijepog crnog pastuha kojega mu je poklonio njegov domaćin, a
nosio je i jedan od Williamovih zimskih ogrtaĉa, podstavljenih norveškom samurovinom.
»Ispratili ste nas koliko je trebalo, Williame«, primijeti de Braose oporo. »Vratite se ţeni i
sigurnom utoĉištu u Kilkennyju.«
William nelagodno slegne mokrim ramenima. »Da mogu, uĉinio bih više za vas.«
De Braose se pomalo jezovito nasmije. »Diplomatski ste to izrekli, Marshale, ali obojica znamo
istinu. Ne oĉekujem da sa mnom skoĉite u ponor. I sami ste jednom došli do ruba, ali vaša ţena srećom
nema jezik kao moja.« Bacio je pogled preko ramena, prema ţeni koja je jahala iza njih, stisnuvši usta u
zlovoljnu crtu, nalik na pukotinu u granitu.
»Gospa Maude je krasna ţena«, diplomatski je prokomentirao William.
Njezin muţ prijezirno otpuhne. »Ovisi što time mislite.« Provukao je uzde kroz prste pa je gledao
koţu na opremi koja se zbog dugoga korištenja tako izlizala da je sjajila. »Jesmo li imali pravo kad smo
to uĉinili, Marshale?«
William podigne obrve. »Kad smo što uĉinili?«
»Moja je rijeĉ postavila Johna na prijestolje. Da su mi uši ĉule kako je kralj Richard u Chalusu
prošaptao drugo ime, sad bi nama vladao Arthur. Otišli ste u Englesku i razgovarali s mnogim
nezadovoljnicima. Da ga mi nismo podrţali, John ne bi dobio krunu.«
»U tim okolnostima bio je najbolji izbor. Sumnjam da bi nas Arthur nagradio za podršku.«
»Ha!« podrugljivo će de Braose. »A sad vidite kako me John nagraĊuje. Nije li ĉudno da se sve to
tiĉe Arthura? Oduvijek je trebao biti uzrok moga pada.«
William je šutio. Zapravo je to bila istina, ali de Braose je sam doprinio svom padu u nemilost, jer
se odviše jako i predugo nametao. Da mu Bog nije bio milostiv, sad bi i William... Krišom se prekriţio.
Dok su prilazili uspravnom kamenu, iz sitne kiše iskrsnule su sive sjene ljudi i konja, a oklopi i
oprema tiho su zveckali. Zategnuvši uzde, William je podigao ruku na pozdrav Walteru de Lacyju, a
153
gospodar Meatha podbode pastuha, priĊe, pozdravi Williama i poţeli dobrodošlicu svojim roĊacima. De
Braose poloţi ruku na Wiliamovu kao kad jedan sudrug i vojnik pozdravlja drugoga. »Bog vas ĉuvao«,
rekao je.
»I vas, gosparu.«
De Braose se nasmije, ali bez ikakve duhovitosti. »Sumnjam«, odgovorio je. »Bez njegova znanja
moţda na zemlju ne pada ni najmanji vrabac, ali mene je napustio.«
Njegova ţena projaši pokraj Williama jedva kimnuvši, kao da pozdravlja slugu i kao da je, u
proteklih nekoliko tjedana, nije primio pod krov, pruţivši joj toplinu i sigurnost. Od nje nije oĉekivao
ljubaznost, pa se nije ni razoĉarao. Ipak, dok je gledao za njom, niz kraljeţnicu je osjetio ledene ţmarce,
ali nisu imali veze s vlagom koja mu je postupno natapala plašt.
154
29
Dvorac Pembroke, Juţni Wales, lipanj 1210.
Will nije vidio dvorac Pembroke od pohoda kod Cilgerrana, a pogled na to zdanje ispunio ga je
nostalgijom i ulio mu nervoznu nesigurnost. U to vrijeme uokolo je bila ograda od jasenova kolja, a
straţarnica je bila drvena, no sad su se dizali zidovi i bedemi koji su sluţili kao obrana od Velšana, a
dvorac je svijetu objavljivao bogatstvo, vaţnost i ponos grofa od Pembrokea. Iza zidova visoko se dizala
ĉvrsta, kruţna glavna kula dvorca, sagraĊena od vapnenca, pa se, u usporedbi s njom, starija normanska
zgrada koju je, prije odlaska u Irsku, sagradio Willov djed Richard Strongbow, doimala niskom. Još su se
odvijali radovi na dvorcu, pa je široko vanjsko dvorište bilo puno kućica za zidare i majstore.
Ispred Willa kralj je John, kojega su ĉuvali plaćenici, jahao na svom osobitom šarenom konju, pa je
zamišljeno i sa zanimanjem gledao oko sebe, a pogled mu je zastao na grimiznom Marshalovu lavu, koji
je na toplomu lipanjskomu vjetru lepršao s grudobrana, oznaĉavajući grofovsko boravište. Will je
primijetio da nigdje nema de Clareovih traka u obliku izokrenutoga slova V, a to je znaĉilo da je njegova
majka ostala u Irskoj. Znao je da joj je John odbojan, pa ga nije iznenadilo što nije došla. Kralj je svoju
vojsku utaborio kod Kriţa na Moru, nedaleko od Pembrokea, jer je sakupljao snage s kojima će otploviti
u Irsku, s namjerom da na red pozove de Braosea i njegove roĊake de Lacyjeve. No svoju uţu svitu doveo
je u udobniji dvorac Pembroke.
»Ocu se neće svidjeti što mora snositi troškove uzdrţavanja kralja i njegova kućanstva dok ne
otplovimo«, promrmlja Richard tiho.
»John to namjerno ĉini«, odgovori Will s upućenim cinizmom. »Našemu ocu nabija cijenu
uzdrţavanja dvora da mu napakosti jer je de Braoseov i de Lacyjev saveznik. Kad stignemo u Irsku, bit će
još troškova, jer će John sigurno odsjesti u Kilkennyju.«
Njihov je otac na kraljev poziv došao iz Irske, jer je druga mogućnost bila samo da se pobuni,
zajedno s de Braoseom i de Lacyjevima, a to nije htio uĉiniti. De Lacyjevi nisu mogli pobijediti, a John
de Grey, novi vrhovni upravitelj, vladao je stanjem u Irskoj onako kako Meilyr FitzHenry, unatoĉ svom
hvalisanju, nikad nije mogao. Osim toga, Will je znao da bi njegov otac radije umro nego prekršio
prisegu Johnu, jer je to bilo pitanje ĉasti.
Kad su konjušari i njihovi pomoćnici došli preuzeti konje, Will je vidio da njegov otac izlazi iz
velike dvorane, pa drvenim stubištem silazi pozdraviti kralja i pratnju. Srdaĉan izraz doimao mu se
iskrenim, a drţao se opušteno, no bio je majstor u umjetnosti ponašanja na dvoru. Kad se sjetio kako se
otac drţao u teškim danima sukoba s Meilyrom FitzHenryjem, Willa su ispunili poštovanje, ponos, pa
ĉak i bojazan, jer se pitao hoće li on sam ikada dorasti takvomu ophoĊenju.
Pomalo ukoĉeno, ali bez neugodne nespretnosti, otac je kleknuo pred kraljem i poklonio se. John se
smiješio, no Will je znao da je smiješak samo na površini, koja je moţda bila ljubazna i ozarena, ali
skrivala je mraĉne i uzburkane tokove.
»Vidite, doveo sam vam sinove«, izjavi John, velikodušnim pokretom pokazavši Willa i Richarda.
»Već su gotovo odrasli ljudi.« Odmaknuo se kako bi mladići mogli zagrliti oca. »Niste li zadovoljni
brigom kojom sam ih obasuo?«
Will je na ramenima osjećao ĉvrsti oĉev stisak a u oĉima boje zimske rijeke opazio je prikriveno
155
upozorenje, pa je potvrdio da je razumio, a onda spustio pogled. »Doista, gospodaru«, odgovorio je
William leţerno i vedro, »siguran sam da ste pazili na njih kao na vlastitu krv.«
John se kiselo nasmiješi. »Tako baš ne«, odgovorio je, »ali sliĉno.«
U najvišoj sobi u kuli iz kraljevske kade pušila se vruća voda namirisana travama. John je uţivao, u
jednoj ruci drţeći pehar Williamovoga najboljega francuskoga vina, dok mu je druga tromo poĉivala na
rubu kade. Suzanna, njegova najmilija ljubavnica, kleknula je pokraj njega i masirala mu ramena. Trbuh
mu je bio nalik na malu baĉvu boje mesa, tamna, maljava pruga spuštala mu se od pupka do meĊunoţja,
a dlake na bradavicama bile su tvrde i sive.
Sluge su sastavljali kraljev poljski krevet, pa su iz škrinja vadili izvezene lanene plahte, pokrivaĉe
ţivih boja te prekrivaĉ od crvene i zlatne svile pod kojim će noćas spavati kralj, a i Suzanna. John ispruţi
ruku da uzme vrući peĉeni kolaĉić s pladnja pogodno smještenoga sa strane kade, pa odgrize polovicu,
dok je drugu pruţio ljubavnici. Nasmijala se, otvorila jarkocrveno našminkana usta i zubima mu uzela
kolaĉić iz ruke.
»Vidim da ste uspjeli skupiti poveći broj svojih ljudi, Marshale«, primijeti kralj.
»Pozvao sam ih, pa su došli s mojih velških posjeda«, glasio je odgovor. »U Leinsteru će ih biti
još.« Iz smjera kreveta ĉulo se psovanje, jer se netko udario po palcu, umjesto po drvu kreveta koji su
pokušavali sklopiti.
»Ĉuvaju groficu i vaše potomstvo?« podrugljivo će John. »Primijetio sam da ste ondje ponovno
ostavili Jeana D'Earleyja. Dobro je što niste ljubomorni, ni sumnjiĉavi, Marshale. On je otprilike njezine
dobi, a uvijek je patio za njom.«
Will, koji je sjedio u blizini i komadićima prţenog kruha hranio psa, dobaci kralju ljutiti pogled, no
William se nije zbunio, nego je s osmijehom odgovorio: »I ja sam patio za vašom majkom sve do dana
kad je umrla, ali nikad nisam ni pomišljao da me to odvede u njezin krevet.«
John suzi oĉi. »Uvijek naĊete oštroumni odgovor, je li, Marshale, a to se baš ne moţe reći o de
Braoseu. U zadnje vrijeme sve mu rijeĉi u usta stavlja ţena. Znam što bih toj glupoj kuji stavio u usta da
joj ih zaĉepim.« U glasu mu se osjetila oštrica bijesa. »Niste smjeli pomoći de Braoseu i otpratiti ga de
Lacyjevima. Vrlo dobro znate da ste ih trebali predati meni.«
William ga je mirno gledao. »Gospodaru, zadnji put sam de Braosea vidio s vama na dvoru i niste
bili neprijatelji.«
Kralj je ratoborno otpio vino. »Ĉak i ako tvrdite da tada to niste znali, kad ste mu pruţili utoĉište u
Kilkennyju, mogli ste zakljuĉiti da je bjegunac. Samo idiot to ne bi pomislio, a vi ste prepametni.«
»Kako nisam primio nikakve zapovijedi da ga zadrţim, gospodaru«, odvrati William kamena lica,
»poslao sam ga zetu u dobroj vjeri i ĉiste savjesti.«
John ga je ljutim gledao. »Slutim da biste, da sam i poslao zapovijed, mog glasnika sprijeĉili da je
preda dok de Braosea ne odvedete na sigurno. Nisam odviše oštrouman, ali sam ipak dovoljno pametan.«
»Nadam se da ne sumnjate u moju odanost, gospodaru.«
»Oh, ne«, kralj široko mahne rukom. »Znam da me nećete ubiti u kadi, ali tako tanko reţete meso
odanosti da postaje prozirno kad je rijeĉ o vašim interesima.«
Te rijeĉi pogodile su Williama poput dobro baĉenog kamena, ali pretvarao se da nisu imale uĉinak.
Budi ravnodušan i ništa ne pokazuj, podsjetio je samoga sebe. »Koliko sam razumio, gospodaru, vi ste
sami de Braoseu odobrili slobodan prolaz da, odgovorivši na vaš poziv, doĊe u Pembroke«, razumno je
ukazao, no John prijezirno progunĊa.
»Hoćete li se okladiti da sa sobom neće povesti onu paklenu kuju od ţene, jer zna da nju traţim.
Naposljetku, ni vi niste doveli ţenu.«
»Ali niste je pozvali, gospodaru, a osim toga, tek je ustala iz kreveta nakon što je rodila kćer.«
»Kriste, Marshale, još jedno derište?« John se pakosno nasmijao. »Slijedite li de Braosea u okladi
tko će se bolje razmnoţavati?«
William je progutao odgovor da je tu djecu barem u zakonitu braku rodila ista majka, pa je umjesto
toga ljubazno rekao: »Nazvali smo je Joanna, a da je bio djeĉak, dali bismo mu ime John.«
156
»Pimpeka mu svih bogova, Marshale, nećete valjda reći da mi se ulagujete i traţite moju
naklonost? Ako je tako, uzalud se nadate, ali ne, ne biste bili tako neprofinjeni!«
»Shvatite to kako hoćete, gospodaru.«
John zadobije prijezirni izraz. »Onda ću smatrati da ste mladunĉe nazvali po ocu i bratu. Baš me
briga!« Lupkao je prstima po rubu kade. »Vaše razuzdano razmnoţavanje na stranu, ĉini mi se da bi, u
svjetlu vašega ponašanja s de Braoseom, bilo razborito od vas uzeti još jamstava.«
»Kakvih jamstava, gospodaru?«
»Takvih kao što je dvorac u Dunamaseu, a i vaše ljude koji su mi se prije suprotstavili, meĊu njima
D'Earleya i de Saquevillea.«
William je ĉuo kako mu je sin ispustio zvuk kao da se guši, pa mu je dobacio pogled kako bi ga
ušutkao, a mladić je stisnuo zube. »Već imate moje dvorce u Engleskoj, a i moja dva najstarija sina«, reĉe
William. »Ako smatrate da će mi to povećati vjerodostojnost, onda ću svakako predati što traţite.« U
stavu mu se osjećala profinjena ravnoteţa povrijeĊene strpljivosti i prijekora.
John uzme komad bijeloga kastiljskoga sapuna s esencijom ruţina mirisa. »Drago mi je što to
ĉujem. Više ćemo razgovarati u bolje vrijeme. Evo, djevojko, operi mi leda.« Predao je sapun ljubavnici.
Kad ga je kralj otpravio, William stubištem kule side u dvorište, na topli ljetni zrak. Prema njemu je
pošao vitez koji je htio nešto upitati, ali osjetio je ozraĉje, pa se predomislio i pošao u drugomu smjeru.
Will, koji nije posjedovao takvu taktiĉnost, izaĊe iz kule i ĉvrstim se koracima uputi prema ocu.
»Kako to moţeš podnositi?« upitao je oštro, glasom punim ogorĉenja i bijesa. »Kako mu moţeš
dopustiti da te tako poniţava?«
William je osjetio beskrajni umor. Bila mu je potrebna samoća, pa se s naporom okrenuo sinu. »Jer
znam što je na kocki. Kralj je bio loše raspoloţen i spremao se praviti nevolje. Namjerno me pokušavao
razljutiti, ali nisam mu htio pruţiti to zadovoljstvo.« Odmahnuo je rukom kao da sve to odsjeĉno
odbacuje. »Ostavi ga njegovoj kurvi i kupelji. Ne sumnjam da će mu ublaţiti raspoloţenje.«
»Prepostavljam da to znaĉi da ću i dalje biti talac«, zakljuĉi Will bijesno. »Ne znam imam li više
ţeludac za to.«
William se prisili da mirno odgovori sinu. »Moţda mogu postići da te pošalje nekamo drugamo.
Kralj u Engleskoj ima mnogo dvoraca, pa ne moraš slijediti dvorjane.«
»Ipak ću još uvijek biti zatvorenik, je li?« Will pokaţe zube i odjednom je postao zaĉuĊujuće nalik
na bijesnu Isabellu. »Talac sam tiranina, jer mu se ti ne ţeliš suprotstaviti!« Otišao je, uspravan poput
koplja, a koraĉao je ĉvrsto i ljutito.
William zatvori oĉi i protrlja ĉelo. U tom mladiću samo će dob i iskustvo uroditi mudrošću. Nije
mogao oĉekivati da Will bude posve isti kao on i da isto tako reagira. Sjetio se teških ţivotnih lekcija koje
je morao nauĉiti da bi dospio do ovoga poloţaja, a i sad još uĉi, pa je zakljuĉio da će njegov sin morati
zaorati teške ţivotne brazde. S dvadeset godina sam William nije imao drugih oĉekivanja osim onoga što
je mogao izboriti maĉem i kopljem na poprištu turnira, no njegov najstariji sin nije se mogao zabavljati u
zavjetrini. Bio je nasljednik jedne od najvećih grofovija u kraljevstvu, a kad doĊe vrijeme, morat će biti
spreman da se zaogrne tom odgovornošću.
»Hoće li kralj htjeti da i ja budem talac?«
Isabelle, koja je upravo prikapĉala broš na rame, podigla je glavu i promotrila sina. Gilberta su u
kupki izribali i uljepšali, pa je gotovo ĉula kako mu škripi koţa. Kralj je s ĉetama koje je skupio u
Engleskoj bio na putu u Kilkenny. Malo poslije svitanja stigla je Williamova poruka, pa je Isabelle
poslala jahaĉe da pozdrave kralja sa svitom i otprate ih do dvorca.
Otkako su stigle vijesti, Gilbert je bio vrlo tih i blijed, pa se Isabelle pitala salijeću li ga kakve
bojazni, a sad je shvatila zašto je takav. Bilo mu je trinaest godina, još nije dorastao za štitonošu, ali bio je
dovoljno blizu mladićke dobi da bi ga kralj zatraţio kao taoca. Pripremali su ga za svećeniĉki poziv, ali
još nije ušao ni u jedan red, a njegov otac zahtijevao je da i dalje, barem još dvije godine, uĉi maĉevanje
i da vjeţba.
»Ne, naravno da te neće zatraţiti«, odgovorila je s više pouzdanja nego što je doista osjećala.
157
Smatrala je da je John u stanju svašta poĉiniti. William je u poruci javio da kralj traţi Dunamase i sve
njihove najbolje vitezove kao taoce.
Ĉinilo se da je Gilbertu na trenutak laknulo, ali onda je gotovo sa ţaljenjem uzdahnuo.
»Zašto? Ţeliš li ići?«
Namreškao je nos. »Ne«, odgovorio je, iako mu je pogled bio ĉeznutljiv, »ali kralj ima mnogo
knjiga, a vjerojatno ih dosta nisam proĉitao.«
Unatoĉ ogorĉenosti, Isabelli su se usnice trznule u smiješak. Gilbert je uvijek bio marljiv, gotovo
kao da je od roĊenja znao da mu je obitelj namijenila karijeru u Crkvi. Kad je htio, mogao se obijesno
igrati s drugima, ali bio je najsretniji kad je nos zakopao u knjigu, ili kad je razmišljao nad ozbiljnijom
partijom šaha nego što su bile one uz pomoć kocki, kakve su voljele igrati njegove sestre.
»Gospo, vidjeli su da dolazi kralj«, objavi Jean, stojeći na vratima odaje. »Jeste li spremni sići?«
Bio je odjeven u raskošnu grimiznu vunenu halju, koju je njegova ţena ukrasila vrlo lijepim vezom.
Vitke prste iskitio je prstenjem, a oko vrata mu je sjao kriţ optoĉen rubinima.
Isabelle napravi grimasu. »Jesam, ako moram biti spremna«, odgovorila je i blago gurnula Gilberta
da poĊe pred njom. Brzo su sve pozvali, pa se skupilo cijelo kućanstvo: ostala djeca, dadilje, Isabelline
dame i sluge. Kao perad u dvorištu, pomislila je s iznenadnom veselošću, koju je brzo prigušila, jer joj se
nametala slika kokošiju na koje vreba lisac. Prišla je Jeanu i kratko mu poloţila ruku na rukav. »Ţao mi
je. Mnogo ste pretrpjeli zbog nas.«
Spustio je pogled na njezinu ruku i malo se zacrvenio. »Ne, gospo, pretrpio sam jer je tako htio
kralj. Drago mi je da ću kao talac jamĉiti za rijeĉ koju je zadao moj gospodar, a tako misle i ostali koje
kralj traţi... osim Davida de la Rochea«, dodao je, s negodovanjem izvivši usta, »ali svi znaju kakav je,
pa nitko ne ţeli uz njega sjediti za stolom, ni razgovarati s njim.«
Sa svojim kućanstvom za petama, Isabelle je sišla u dvorište pozdraviti kralja. Danas je vrijeme
napokon bilo lijepo, sunce je sjalo ţestoko kao stisnuta šaka, a nebo je imalo gotovo bijeli sjaj.
Najprije su došli glasnici i izvidnici, sveĉano opremljeni u crvenoj i zlatnoj boji, pa vitezovi iz
tabora u punoj bojnoj opremi, a i konji su im bili ukrašeni kraljevskim bojama. Williamove vitezove u
raznobojnoj odjeći s prevladavajućom zelenom i ţutom bojom predvodio je Mallard, ponosno noseći
Marshalov barjak ĉije su se vrpce vijorile na vjetru, a blizu njih lepršale su boje Aumalea te grbovi još
šestorice grofova i njihove najuţe pratnje. Glavnina vojske od sedam tisuća ljudi ostala je s onu stranu
zidova, pa su vojnici našli boravište u gradu, ili su se utaborili u blizini, na otvorenom.
Odjeven u sjajnu halju od svilena damasta, John je jahao konja visoka kasa, boje svjeţega vrhnja, s
crvenom koţnatom ormom i isto takvim pokrovcem. Malo iza njega trupkao je Williamov riĊan, a jahaĉ
se drţao sluţbeno i s poštovanjem.
Isabelle je kleknula i sagnula glavu, krišom bacivši pogled uokolo kako bi se uvjerila da su to svi
uĉinili. Tako je postupila zbog Williama i djece, ali da je bilo po njezinu i da se nije morala suzdrţavati,
ostala bi uspravna i pljunula bi Johnu u lice zbog onoga što je uĉinio i što je bio.
Štitonoša je pomogao kralju da siĊe s konja. John mu je predao uzde, a onda je prišao podanicima
koji su kleĉali. Ruku s dragim kamenjem ispruţio je prema Isabelli i podigao je na noge.
»Dobro došli u Kilkenny, gospodaru«, rekla je i zadovoljno primijetila da joj glas zvuĉi uljudno.
Kralj ju je polako odmjerio, a onda je tako dobrodušno pogledao djecu da je Isabelle morala
suspregnuti poriv da se baci pred njih i zaštiti ih od njegovih oĉiju. »Svom gosparu dali ste lijepo
potomstvo«, ljubazno je primijetio, »a kaţu mi da ste dodali još jednu prinovu.« Glavom je pokazao
Joannu, koja je uporno kmeĉala u naruĉju dadilje.
»Tako je, gospodaru, ali vrlo mi nedostaju dva najstarija sina. Kad sam ih zadnji put vidjela, bili su
djeĉaci, a sad su sigurno već muškarci.« Još je govorila posve odmjereno.
»Gotovo su muškarci, ali ne posve. No ne slušajte samo moje rijeĉi, gospo, nego se sami uvjerite.«
Okrenuo se, podignuo ruku i mahnuo dvojici visokih mladića otraga u pratnji. »WiIIe, Richarde,
pozdravite gospu majku.«
Isabellu probode tako jaki grĉ da je dahnula. Progutala je, pa još jednom, a oĉi su joj se ispunile
158
suzama kad joj je Will došao iskazati poštovanje. Nestao je krakati mladić kojega se sjećala, a umjesto
njega ugledala je odrasloga mladoga ĉovjeka ĉija se tamnosmeĊa kosa kovrĉala na zatiljku, a vilicu mu je
obrubljivao trag dobro obrijanih ĉekinja. Iako još nije bio vitez, dopuštali su mu da nosi maĉ kao znak
dostojanstva. Mladi Richard nije imao takvu opremu, ali kad ga je vidjela krupnoga i mišićavoga, s
bradom boje mjedi, njome su prostrujali takav ponos, ali i osjećaj gubitka, da nije mogla govoriti.
Willov nekad otvoreni, srdaĉni izraz sad se zatvorio i postao oprezan, ĉak i kad se smiješio.
Richard joj se nacerio, pa iako se tog njegova izraza vrlo dobro sjećala, i u njegovim je oĉima primijetila
sjene kojih prije nije bilo. Dragi Isuse, što su im uĉinili? Znala je da ih kralj gleda i sve upija, pa se uspjela
pribrati dok se saginjala da sveĉano poljubi oba sina, a onda ih je podigla iz kleĉećega poloţaja. Richard
je znao što joj je potrebno, pa je raspršio pritisak tako što je otišao zagrliti braću i sestre, ukljuĉujući
dvoje djece koja su se rodila dok su Will i on već bili taoci. »Kosa joj odgovara licu«, primijetio je,
gledajući sitnu sestru koja se derala i prošavši rukom kroz svoju crvenkastu, rašĉupanu kosu.
Isabelle se drhtavo nasmije. »To je naslijeĊe tvoga djeda de Clarea.«
»Razlog više da budemo ponosni. Nikad nije odustajao, bez obzira na okolnosti. Istu osobinu
primili smo i od oca, pa smo dvostruko blagoslovljeni.«
Isabelle oštro ţmirne. »O, sinovi moji«, prošaptala je. Bila je to jedna od najteţih stvari koje je ikad
morala uĉiniti, ali uspravila se, podigla bradu i posvetila se zadaći da bude dobra domaćica ĉovjeku
kojega je mrzila.
»Dakle, što zbilja misliš o ţivotu na dvoru?« upitala je Isabelle Willa te veĉeri u osobnoj odaji.
John se s pratnjom povukao u svoju sobu, a gozba u dvorani je završila, osim što se nekoliko upornih
izjelica još gostilo biranim slasticama i ušećerenim voćem. William je ţivo razgovarao s Jeanom
D'Earleyem i ostalima koji su se ponudili za taoce, jamce njegove odanosti, Richard je igrao šah s
Gilbertom i doţivljavao je teške poraze, a Isabelle je Willu uzimala mjeru za novu odjeću. U Kilkennyju
su trebali ostati dva dana, pa ako ona i njezine prijateljice poţure, mladići će moći sobom ponijeti nove
košulje i hlaĉe.
Will se osvrne da se uvjeri da ih nitko ne ĉuje, a njegova se majka trgne vidjevši na koji je naĉin to
uĉinio. Takva sumnjiĉavost i oprez u djetinjstvu nisu bili dio njegove naravi, nego ih je stekao na dvoru.
»Uvjeţbao sam se da s tim ţivim«, odgovorio je, slegnuvši ramenima.
»A kralj? Kakav je iz dana u dan?«
Will je oklijevao, a dok ga je mjerila od vrata do pasa, osjetila je da se ukoĉio od napetosti. »Moţe
biti ljubazan i velikodušan«, odgovorio je oprezno, »a ima smisao za humor koji te nasmije ĉak i kad znaš
da se ne bi trebao smijati. Voli svoju djecu.«
Isabelle zakoluta oĉima.
»Istina je, majko, voli ih, kako one koje mu je rodila kraljica, tako i izvanbraĉne. Voli i svoga brata,
grofa od Salisburyja, ali raspoloţenje mu je promjenjivo i nikomu ne vjeruje. Ţeli da ga drugi vole i
pokušava ih navesti na to, ali cijelo ih vrijeme motri.«
Obišla ga je i stala mu suĉelice, pa mu je na licu uhvatila turoban izraz koji je brzo sakrio.
»Okruţuje se plaćenicima i onima kojima daje novac da ĉine sve što zapovjedi i da se s njim slaţu
što god rekao ili uĉinio«, nastavi William, spustivši pogled.
Na licu joj se pojavi zebnja. »Je li povrijedio tebe ili Richarda?« Odmahnuo je glavom. »Ne bi se
usudio. Štite nas oĉevo ime i ugled, a grofovi od Salisburyja i Norfolka paze na našu dobrobit.«
Na njezin znak ispruţio je ruku kako bi je mogla izmjeriti od pazuha do zglavka. »Iskušava oca.
Kuša osobe dok se ne slome, a kad se to dogodi, kaţe da je od poĉetka imao pravo te da su ljudi dvoliĉni
i nepouzdani.«
Isabelle se zamišljeno upitala što bi se dogodilo da ona iskuša odanost koju William duguje njoj
nasuprot onoj koju duguje kralju, ali odbacila je tu misao, kao što bi odgurnula pladanj s nejestivom
hranom.
»John se neće zaustaviti dok mu Maude de Braose ne bude na milost i nemilost«, primijeti Will kao
da joj je naslutio misli. »Ponekad sam bio na noćnoj duţnosti, kao i Richard, a tada ĉuješ i vidiš stvari
159
koje radije ne bi znao.« Napravio je grimasu i bacio pogled na drugu stranu prostorije gdje su nazoĉni
tiho razgovarali. »Nadam se da će otac još dugo poţivjeti. Bog mi pomogao, majko, ne bih mogao
prisegnuti ĉovjeku kakav je John.«
Od tih se rijeĉi sledila do srţi. Uţasavala ju je pomisao na svijet bez Williama... i da bi
dvadesetogodišnjak na leĊima mogao ponijeti odgovornost grofovskoga naslova. Will je moţda na pragu
viteštva, moţda je gotovo odrastao, ali nema pravoga iskustva odrasle osobe, osim na ljigavom putu
dvora, a po onome što je vidjela, taj ga je put već izbacio iz njegova uobiĉajeno iskrenog tijeka. Nije imao
Williamovo ĉvrsto vladanje situacijama ni viziju... ili barem još nije.
»Bog nam svima pomogao«, rekla je oštro, a onda je stisnula usta dok joj je Richard, koji je izgubio
partiju šaha protiv Gilberta, prilazio da mu uzme mjeru za odjeću.
160
30
Dvorac Carrickfergus, Antrim, srpanj 1210.
Carrickfergus, veliko uporište de Lacyjevih, moćno obiljeţje normanske vlasti dizalo se na brdu
koje je stršalo nad morem, a s tri strane bilo je zaštićeno dubokim vodama jezera Belfast.
Suton je prošarao nebo preljevima nalik na krv i vatru kad se Johnova brojna vojska pribliţila s
kopnene strane, pa su poĉeli podizati tabor. William je sjašio s konja i predao uzde konjušaru. Dan je bio
vruć, pa su se i on i konj popriliĉno oznojili. William obriše ĉelo rukavom i zahvalno uzme pehar koji mu
je sluga kleknuvši ponudio. U blizini su se kola s opsadnim strojevima buĉno dokotrljala u tabor, a
nadgledali su ih za to zaduţeni vojnici. Šatori svih veliĉina i oblika nicali su kao gljive u jesen. Williamu
su se trznule usnice kad je vidio kako velški strijelac pred svojim skromnim platnenim zaklonom zabija
barjak u obliku gaća na drški metle. Sitniĉavi ljudi poput grota od Winchestera zapjenili bi se od bijesa
vidjevši kako se tikvan niskoga roda izruguje plemićkim oznakama, ali Williamu je to bilo vrlo zabavno,
ili je moţda potraţio utoĉište u sirovom humoru, jer ga je to tješilo. Nije ţelio biti ovdje, ali da bi saĉuvao
vlastitu obitelj i posjede, morao se barem prividno pridruţiti pohodu. Do osvita će sastaviti opsadne
strojeve i tada će glasnici odjahati do dvorca i zatraţiti predaju svih u njemu, ukljuĉujući Hugha de
Lacyja i roĊake po ţeni njegova brata. William nije ţelio ni razmišljati o tome.
Podizali su kraljev šator, pa se grimizno i zlatno platno nadimalo. William se nadao da ga danas
neće pozvati u taj šator na veĉeru, no to je bilo vrlo vjerojatno. Imao je poloţaj višega zapovjednika, a
John će zahtijevati da William iz iskustva predloţi kako bi, u najkraće vrijeme, mogli osvojiti
Carrickfergus. Zdrobi orah i izvadi jezgru! Progutao je vino, naglo se okrenuo i gledao kako zeleno i ţuto
platno njegova šatora prebacuju preko okosnice. Nije mogao odluĉiti koji bi barjak postavio pred
ulazom. Moţda Marshalova lava, koji slijepo gleda u suprotnomu smjeru.
Kao što je i oĉekivao, John je kroz sumrak prošaran crvenim preljevima poslao momka s pozivom
u kraljevski šator. William se dvoumio bi li glasnika otpremio s porukom da je bolestan, ali znao je da bi
kralj smjesta prozreo takav izgovor. Onaj tko se opravdano ne bi odazvao Johnovu pozivu, morao bi biti
na samrtnoj postelji. Mrzovoljno je odjenuo ĉistu košulju i tuniku, oko bedara priĉvrstio pozlaćeni pas
grofa od Pembrokea, a onda otišao izvršiti duţnost.
Primijetio je da je John u ţarkom ratobornom raspoloţenju. Dosad su se normanski plemići u Irskoj
pred njim raspršili, ili su mu se poţurili baciti pred noge, a kao i uvijek kad je bio nadmoćan, u ruci je
volio drţati biĉ. »Noćas će se tresti do samih ĉizama«, primijetio je sa zadovoljnim sjajem u oĉima. »Ali
kad budem gotov s njima, više neće imati ni ĉizama. Ţelim da katapulti budu na mjestima prije prvoga
danjega svjetla i da strijelci budu spremni.«
»Gospodaru, moţda bi bili voljni pregovarati o uvjetima«, predloţi Baldwin de Béthune, koji je bio
na ĉelu flamanske ĉete i aumaleških vitezova. »Naposljetku, predao vam se de Lacyjev brat.«
John slegne ramenima. »Moguće, ali Hugh de Lacy tvrdokorniji je od brata, a upravo on pomaţe
onoj otrovnici i njezinu nakotu.« Bacio je ţuĉljivi pogled na Williama kako bi pokazao da nije zaboravio
da je i on pomogao de Braoseovima, a izraz kao da mu je govorio: Bog vam je milostiv, pa niste na
njegovu mjestu! »Neće tako lako puknuti, ali bit će ga to slaĊe slomiti.«
»Ipak«, reĉe William, »bilo bi dobro ako biste mogli zauzeti dvorac bez prevelikih oštećenja.
161
Moţda se moţete nagoditi s de Lacyjem...«
»Ne govorite mi kako da postupam, Marshale«, odbrusi John, a oĉi su mu se opasno suzile. »Da, tu
ste da me savjetujete, ali kad budem htio slušati vaše mudrolije, zatraţit ću to. Vidio sam kako se vi
>pogadate< s ljudima, ukljuĉujući Filipa Francuskoga. Hugh de Lacy i Braoseovi kleĉat će mi pod
nogama, makar morao razrušiti dvorac kamen po kamen. Pomogli ste im, Marshale. Mogao sam i vas
baciti na koljena. Razmislite o tome.«
William je progutao te rijeĉi, iako su bile nalik na udarac u lice. U nekoliko navrata kralj je sliĉno
postupao s njim, pa je otvrdnuo. Ĉak je i Will, koji je veĉeras posluţivao za stolom, na lice uspio navući
neprobojni izraz.
»Ah, ostavite me!« John mahne rukom, nestrpljivo otpustivši sugovornika. »Nemate za reći ništa
što ţelim ĉuti, a vaša nazoĉnost me razbješnjuje. Vidimo se pod zidinama u prvi osvit.«
William ustane, nakloni se i ode, a pritom mu je svaki pokret bio promišljen i odisao je snagom, i
nije bio nalik na povlaĉenje otpravljene osobe. Izašavši, duboko je izdahnuo i udahnuo ĉisti zrak koji je
mirisao po travi, rekavši sebi da će sve to proći. Mora sve to preţivjeti i nastaviti usmjeravati brod sve
uţim tjesnacem, izmeĊu stijena. Na drugoj strani ĉekalo je svjetlo, morao je u to vjerovati.
Ujutro sa zidova nije bilo odgovora, a glasnici nisu izašli da se pogaĊaju ili pregovaraju. Nijemi i
ogoljeli zidovi ĉuvali su svoje tajne. John je zapovjedio da napad poĉnu vojnici koji su upravljali
katapultom, dok su ostali sastavljali opsadne ljestve i donijeli pleteni štit koji je skrivao strijelce.
Gledajući ljestve, William je podigao i spustio ramena da olakša teret ţiĉane košulje.
»Neću više iskušavati sreću na takvomu zidu«, obratio se Jeanu D'Earleyu koji je stajao pokraj
njega. »Ti su dani prošli.«
Jean razvuĉe usta u kiseli osmijeh. »Nikako vas ne bih nazvao laţovom, gospodaru, ali ne vjerujem
vam.«
William se nasmije i stisne mu rame. »Malo laskanja nikad ne promaši«, primijetio je. »ali rekao
sam istinu.« Uozbiljivši se, pogledao je zidove dvorca. »Kani ih šĉepati, a teško mi je pri srcu kad
pomislim kakav bi mogao biti ishod.«
»I meni, gospodaru, ali uĉinili smo što smo mogli.«
»Jesmo li?«
Jean potvrdi glavom. »A radimo ono što moramo.«
Njegov sugovornik suzi oĉi. »Što moramo...«, turobno je ponovio. »Ovih dana to su prazne rijeĉi,
Jeane.«
Zaĉuvši povike i topot kopita, okrenuo se i vidio da u tabor ujahuje skupina domaćih irskih ratnika,
koji su po obiĉaju jahali bez sedla, a konje su usmjeravali uzdama od uţadi.
Williamu i Jeanu priĊe vitki ĉovjek neupadljiva izgleda. Odjeća mu nije bila neuredna, nego
neugledna, a koţna torba vidjela je bolje dane. Ljudi koji su ga primijetili obiĉno bi gledali kroz njega.
»Trebali biste prignuti koljena, gospari«, rekao je.
»A zašto bismo to uĉinili, Feargale?« upita William, pogledavši svog najsposobnijega uhodu. Kad
ga je unajmio, to ga je stajalo cijelo bogatstvo, ali njegova izvješća obiĉno su bila dragocjenija od zlata.
Feargal se kaţiprstom poĉeše ispod šiljastoga nosa. »Cathal Crobderg O Conchobair, kralj
Connachta, dolazi da se pokloni kralju i ponudi mu podršku.« Pogledao je oko sebe, procjenjivaĉki
namreškavši lice. »Svakako, golem skup, ali besmislen.«
William ga oštro pogleda. »Kako to misliš?«
Feargal popravi pojas. »Opsjedate praznu ljusku, gosparu. Hugh de Lacy i njegovi roĊaci de
Braoseovi otišli su, i to prije tri dana, a dosad su već prešli more, pa su na otoku Man ili u Škotskoj.«
Motrio je opsadne naprave. »To vam neće trebati, ili samo za pokazivanje. Posada se neće odrţati dulje
od prvog pogotka s katapulta. Njihovo blago je otišlo.«
William je gledao zidove dvorca. John će se zapjeniti od bijesa, jer je ponovno ostao bez plijena.
Ako nema jezgre, besmisleno je razbiti orah, makar to bilo i vrlo lako. Sljedećih nekoliko sati neće biti
ugodno, ali osjećao je olakšanje što su de Braoseovi pobjegli kraljevoj vojsci. Što god se sada dogodilo,
162
to neće biti u Irskoj, na njegovu pragu, pa iako mu savjest nije bila posve ĉista, barem je uspio odrţati
glavu nad muljem.
Teško se spustivši na klupu pokraj prozora u sobi male kule dvorca Dublin, William od sluge uzme
pehar vina, pa pomalo ironiĉno nazdravi Baldwinu de Béthuneu. »Za mir. Da barem traje duţe od
jednoga dana.«
Baldwin odzdravi i zavali se, uzdahnuvši. »Na to kaţem amen.«
Oko njih su sluge uţurbano iznosili kraljevo pokućstvo u dvorište. Rastavili su krevet, pa su na
ramenima nosili drvene dijelove, kao da uvjeţbavaju neki neobiĉni uskršnji obred s nošenjem kriţa.
Florence, sobarica zaduţena za pranje kraljeva rublja, pušući je prošla kraj njih. Obrazi su joj sjali poput
sjajnih crvenih jabuka, a bedra su joj se tresla. John se spremao za povratak u Englesku, pa je cijeli dvor
bio kao na ţeravici. Sam kralj povukao se u drugu sobu da, s baĉvicom vina i biranim knjigama, poĉeka
polazak.
»Bilo je to za njega uspješno putovanje.« Baldwin je zamišljeno gledao Williama. »Svladao je de
Lacyjeve, u Irskoj je donio nove povelje koje mu idu u prilog, a Maude de Braose i njezin sin su
zarobljenici...« Zašutio je i gledao vino.
William je cupkao konac koji je stršao iz jastuĉića na klupi pokraj prozora i gledao uzorak u obliku
reţećega lava s crvenim pandţama, no unutrašnjim oĉima nije motrio tu zvijer, nego je Johnovo lice kad
mu je glasnik donio vijest da su u Škotskoj uhvatili Maude de Braose sa sinom i predali ih kraljevim
zamjenicima, pa su upravo bili na putu na jug, u Windsor. U kraljevim ţutosmeĊim oĉima zasjali su
slavodobitnost i likovanje. Od zadovoljstva je savio prste oko vršaka na rukohvatima svoje visoke
stolice, poput maĉka koji zabija pandţe u plijen.
»Jedini razlog za nezadovoljstvo je to što s njima nije uhvatio Williama de Braosea«, dodao je
Baldwin zamišljeno, »ali ţivi u nadi... što se ne moţe reći za de Braosea.«
Sluga koji je došao uzeti jastuĉić postrance je sumnjiĉavo pogledao Williama, kao da ga krivi za
konac koji strši iz krasnoga veza. »Znam samo da se neće predati kralju.« William ustane. Još na slobodi,
de Braose se, po glasnicima koje je poslao kralju, obvezao da će vratiti dugove, ali svi su znali da to neće
uĉiniti, jer je njegovo dugovanje drţavnoj riznici premašivalo cijeli engleski godišnji dohodak.
»Pa što će uĉiniti?«
William slegne ramenima. »Što bi ti uĉinio na njegovu mjestu?«
Baldwin objesi usta. »Otišao bih u Francusku, prodao maĉ i rekao sve što znam.«
»Toĉno, a onda će se Francuzi okomiti na nas poput Boţjega ĉekića, da ne spominjemo da će i papa
htjeti zagristi svoj komad.«
Baldwin je imao turoban izraz. »Nije ĉudo što si izabrao ostati u
Irskoj i sa svojom gospom odgajati djecu. Tu nema crkvenih zabrana, a kralj je završio posao, pa se
neće tako skoro vratiti.«
William prijateljevu primjedbu poprati sumnjiĉavom grimasom. »Uţivat ću u miru koliko mogu i
molit ću se da potraje. Moj kapelan tvrdi da se ĉuda još dogaĊaju.«
Kut štalskoga dvorišta u Marlboroughu bio je poprište borbe izmeĊu ĉasnikova pijetla boje hrĊe,
ĉije se perje prelijevalo i kuhareve ranjene, ali nepobijeĊene crne ptice, koju su nazvali Rollo, po prvomu
normanskomu vojvodi. Will je mogao odvojiti novĉić, pa se kladio na neurednoga Rolla, jer je smatrao
da su lukavstvo i volja za ţivotom vrijede isto toliko kao i gizdava, blistava nadutost izazivaĉa.
Bila je to ljuta bitka, što je posvjedoĉilo perje slijepljeno od krvi koje se razletjelo po dvorištu, a
prašinu su poškropile krvave mrlje nalik na uprljane dragulje. Kuhar je odnio pijetla boje hrĊe, sa sjajnim
perjem, oĉerupao ga, oĉistio i bacio ga da se kuha u loncu za pirjanje, dok se crni pijetao, izranjen, krvav,
ali slavodobitan, odmarao na jastuĉiću ispunjenu paperjem prošlih ţrtava, pa je nakrenuo jedno oko,
sjajno kao kapljica ahata, dok mu je drugo bilo slijepo, boje mlijeĉnoga opala.
Zveckajući dobitkom, Will je potraţio Richarda, a našao ga je kako leţi na poljskom krevetu u
prostoriji koju je dijelio sa štitonošama, pa s rukama pod glavom zuri u zabatne grede. Bila je rijetkost
vidjeti njegova vedroga, krepkoga brata u tako zamišljenu raspoloţenju, no Will je pretpostavio da se
163
Richard samo nakratko odmara, jer je previše ţustro zaranjao u ţivot.
»Evo«, bacio je kesu s novcem na široka Richardova prsa. »Stari Rollo ponovno je pobijedio, a
Kukurijekala će posluţiti za veĉeru. Uzmi pola.«
Njegov je brat ravnodušno odvagnuo kesu, ni ne pokušavajući prebrojiti sadrţaj.
»Što ne valja?«
Richard se okrene na trbuh i stavi novac na jastuk. »Maude de Braose i njezin sin su mrtvi«,
odgovorio je.
Will je zurio u njega. »Što? Kako znaš?«
»Ĉuo sam kad je kralj razgovarao s glasnikom iz Windsora... Znaš da ih je John ondje bacio u
tamnicu.«
Will proguta. »Da, znam.«
»Pa, ostavio ih je da skapaju od gladi. Glasnik... je rekao kralju da je sin umro prvi i da su... da su
mu na ruci bili tragovi ugriza, gdje je ona... gdje je...« Richard se trudio da ne povrati. »Onda sam otišao
od zastora. Iako sam bio na duţnosti, nisam htio da me uhvate kako to slušam, jer cijenim svoju koţu.«
»Smeće«, promrmlja Will, pun odvratnosti i muĉnine. »John je smeće. Nadam se da će se plemići
zbog toga pobuniti protiv njega.«
»Još ti nisam sve rekao.«
»Mislio sam da si se odmaknuo od vrata.« Will je od straha raširio oĉi. »Nešto o Jeanu, ili Jordanu?
Nije valjda i njih nasmrt izgladnio? Sveti Kriste!«
Richard odmahne glavom i brzo odgovori: »Ne, nije to. Ne tiĉe se naših ljudi. Doznao sam to od
pralje, a ona je ĉula kad je skupljala kraljevo prljavo rublje. William de Braose našao je utoĉište kod
Filipa i ispriĉao mu sve što zna o onome što se dogodilo s kraljevićem Arthurom. Rekao mu je da je John
u pijanom bijesu ubio Arthura.«
Willov napeti izraz se opusti. »To je staro govorkanje«, prokomentirao je prijezirno, jer se
pretvarao da je muţevan i da se ne boji, »a širili su ga još u vrijeme kad nismo bili taoci.« Uzeo je kesu s
bratova jastuka, istresao novac i poĉeo ga brojati.
»Da, ali de Braose nikad prije nije otvoreno govorio. Ako je Filipu, kao oĉevidac, ispriĉao sve
pojedinosti, to će francuskom kralju pruţiti potreban izgovor da doĊe i Johnu preotme Englesku.«
Will podigne glavu s brojanja novca, a oĉi su mu zainteresirano bljesnule. »Misliš li da će se to
dogoditi?«
»Ne znam, moguće je.« Richard slegne ramenima. »Ako kralj doĊe, naš otac bit će vezan ĉašću da
odgovori na njegov poziv. Poznaš ga, drţat će se prisege na vjernost, što god se dogodilo.«
Will napravi grimasu. »Nadajmo se da će imati dovoljno razuma da prisegu odrţi tako da ostane u
Irskoj.«
»Ondje će imati više izgleda da skuha divlju patku svetoga Colmana«, primijeti Richard, ciljajući
na legendu o svetoj ptici koja, kad je ubiju i stave u lonac, ostane sirova, koliko god je kuhali. Pokupio je
svoj dio novĉića, stisnuo ih u šaci, a onda ustao s kreveta i otišao do vrata.
»Kamo ideš?« upita Will.
»Da ovo dam kao milostinju za dušu Maude i njezina sina«, odgovori Richard, s mješavinom
samilosti i gnušanja na licu. »Barem će neki prosjak dobiti hranu koja je njima bila uskraćena.«
164
31
Pembroke, Juţni Wales, proljeće 1213.
William se spremao vjeţbati lijepog novog ĉetverogodišnjeg ratnoga konja, s crvenkastosmeĊom
dlakom, tako tamnom da se sjajila poput uglaĉana ahata.
Isabelle ga je gledala kako hrani pastuha komadom kruha na ispruţenu dlanu, a onda je zgrabio
uzde, stavio nogu u stremen i vinuo se u sedlo. Vrijeme je bilo lijepo i suho, a William nije nimalo šepao
zbog stare ozljede koja ga je smetala za hladnih dana. Kao uvijek, ĉinilo se da je srastao s konjem.
Pokušala je odagnati ili barem prikriti zabrinutost. Ne bi joj bio zahvalan što ga tetoši, jer je bio ĉvrst i u
stanju vladati vatrenim mladim pastuhom. Gilbert i Walter igrali su se oĉevih štitonoša, pa mu je Gilbert
drţao koplje, a Walter šljem i novi štit na kojem je boja bila nedirnuta, a štit se sjajio, bez ijedne
ogrebotine ili udubljenja.
Isabelle se u Englesku vratila prvi put u šest godina, iako se William u nekoliko navrata vraćao da
sredi poslove u vezi s grofovskim naslovom i kraljevim zahtjevima. Ako se nju pitalo, Isabelle je bila
sretna što boravi u Kilkennyju, gdje se brinula za Leinster i svoje kućanstvo, a ĉinilo joj se da je i William
zadovoljan. Prvi put u ţivotu mogao je ostati kod kuće i ne propuštati da vidi rast nekog svoga potomka,
od djetešca, preko mališana, do brzog, krepkog djeteta, ali ĉak i usred te idile, pa i kad je unapreĊivao
dobrobit gradova i trgovinu u Leinsteru, osjećala je u njemu znakove nemira. Ratnik se primirio, ali je
ĉekao.
Povratak u Englesku znaĉio je da će Isabelle moći posjetiti svoju kćer i unuke, a njih će po prvi put
vidjeti. Mahelt i Hugh imali su sina Rogera, kojemu će na blagdan Marijina roĊenja biti tri godine, a
Mahelt je na Miholje rodila i drugoga sina, koji je ime dobio po svom ocu. Isabelle je ţarko ţeljela vidjeti
unuke, a i kćer, jer su predugo bile rastavljene.
U to se vrijeme irska feudalna vojska utaborila u vanjskom dvorištu dvorca Pembroke i po okolnim
poljima. Bilo je tu i petsto vitezova, njihovih ĉasnika i pješaka pod zapovjedništvom irskog vrhovnog
upravitelja Johna de Greya, biskupa od Norwicha, a skupili su se jer ih je kralj pozvao da mu pomognu.
William je iz Gilbertove ruke uzeo koplje, a onda je konja vrlo blago potaknuo mamuzom i niz
trkalište odjahao do štita na stupu koji je sluţio kao meta za gaĊanje kopljem u trku. Pogodio je toĉno u
sredinu štita, a stup se brzo zavrtio, pa je teška vreća s pijeskom na drugom kraju poskakivala, no
William se odmaknuo prije nego što ga je udarila i već se okretao da stupu priĊe s druge strane.
De Grey se pridruţio Isabelli da gleda vjeţbanje. »Kaţu da je vašega muţa vrijedilo vidjeti u doba
kad se borio na turnirima, a to zbilja vjerujem, gospo.«
Izvila je usnice u osmijeh. »Još uvijek ga vrijedi vidjeti«, odgovorila je ponosno. Unatoĉ tome što
im se ponekad nisu poklapala mišljenja ni interesi, de Grey joj se sviĊao, jer se, za razliku od mnogih
crkvenih osoba, u ţenskom društvu drţao prirodno, štoviše, kao da je uţivao. Bio je izravan, uglaĊen i
oštrouman, pa je William s njim mogao suraĊivati. No osmijeh joj je izblijedio. »Trebat će mu sva
vještina i sreća, ako nisam krivo razumjela stanje u Engleskoj i Walesu.« Sutra je William trebao iz
Pembrokea otići u Dover, a Isabelle nije znala hoće li ga i kada ponovno vidjeti. Francuzi su objavili rat
kralju izopćenome iz Crkve, a njihova vojska skupljala se na obali Normandije i samo su ĉekali trenutak
da udare.
165
De Grey sklopi ruke na leĊima. »Nadam se da će nam te ĉete trebati samo kako bismo pokazali
svoju snagu, gospo. Ako se kralj pomiri s papom, onda će Francuzi, izvrše li najezdu, na se navući bijes,
a ne podršku Rima.«
»Molim se da imate pravo«, odgovori Isabelle ţarko. Spor s Crkvom razmahao se otkako je s
Williamom otišla u Irsku, pa se stalno produbljivao, poput nadolazeće oluje, dok se nije ĉinilo da su
potop i uništenje neizbjeţni.
William je na novome konju dokaskao do nje, nagnuo se u sedlu i podigao petogodišnjega Ancela
na pastuhova leĊa. Djeĉak nije osjećao nikakav strah od konja i već je vješto jahao na svom crno-bijelom
poniju. Kao peti sin naslijedit će malo ili ništa imetka, a u obitelji su već prihvatili da će poći
Williamovim stopama, pa će karijeru izgraditi pomoću konja i koplja.
Gledajući kako otac i sin kaskaju dvorištem, Isabelle je pokušala odbaciti bojazni. Eto toliko o
smirenom i spokojnom ţivotu u kojemu su mogli uţivati gledajući zalazak sunca, pomislila je, a nije prvi
put u sebi proklinjala Johna zbog onoga što je bio. No moţda će iz svega toga proizaći i neko dobro, pa će
John napokon osloboditi taoce koje je drţao.
»Bit će to jedan od najboljih ratnih konja koje sam ikad jahao«, oduševljeno će William kasnije, u
njihovoj spavaćoj sobi. »Lako se okreće, a jedva moram doticati uzde ili koristiti mamuze.« Priĉvrstio je
pojas i udobno ga namjestio na bokovima.
Isabelle se bolno nasmijala i prokomentirala: »Nalik si na mladoga viteza s prvim ratnim konjem.«
I on se nasmijao. »Ništa ti ne ulijeva osjećaj da si ponovno zelen i gibak kao kad je pod tobom novi
pastuh... Pa, ne samo to. Mogao bih se sjetiti još neĉega«, zadirkivao ju je motreći je, a ona je odgovorila
postrance mu dobacivši pogled kroz trepavice.
»Pa, gosparu, sretan si što ćeš prije odlaska imati i jedno i drugo.« Obavila mu je ruke oko vrata i
poljubila ga, pokretom punim ljubavi i samo blago poţudnim, iako je bio otvoren svim mogućnostima.
Njihovi tjelesni odnosi više nisu plamtjeli pohlepnom ţestinom, kao u ranim danima, ali još je bilo
vatrenih trenutaka, a prisnost im je još grijala i osvjetljavala brak. I tu je, kao i u drugim stvarima,
William i sad bio nadasve sposoban.
Odmaknula se, tiho uzdahnuvši. »Dakle, hoće li se taj spor s papom razriješiti, ili će Francuzi
izvršiti najezdu?«
Ciniĉno je otpuhnuo. »Ĉak ako se i razriješi, ipak bismo se mogli suĉeliti s najezdom. Filip je
odavno bacio oko na Englesku, pa neće dopustiti da ga omete malenkost kao što je papino negodovanje.
Ne vjerujem da će ga na kraju zaustaviti bilo što osim ljute bitke.«
Stresla se ĉuvši rijeĉi »ljuta bitka«. »Ali ako se John podloţi papi...«
»To će i uĉiniti«, prekinuo je njezino razmišljanje. »Ne moţe se istodobno boriti s Crkvom,
Francuzima i vlastitim plemstvom. Ako se podloţi Rimu, Francuzima će iz ruku išĉupati papinsku
toljagu i sam će je preuzeti.«
»Dakle, u jednom trenutku je izopćen, a u drugom ga ubrajaju meĊu pravednike«, primijeti
Isabelle, prijezirno izvivši usta.
»Toĉno tako.« Otišao je do prozora i pogledao van. Gilbert i Walter na tratini su sa sinovima nekih
vitezova vjeţbali borbu maĉevima. Bilo mu je zabavno gledati kako Ancel poskakuje oko njih s drvenim
maĉem igraĉkom, pa im dobacuje uvrede i dosaĊuje im.
Isabelle se pridruţila muţu, obavila mu je ruku oko pasa i zabila prste ispod pozlaćenog pasa. Dok
je gledala zaigranu djecu, pokušavala je ne misliti na velške taoce koje je John prošle godine objesio u
Nottinghamu, ukljuĉujući djeĉaĉića gotovo Ancelove dobi. Ta joj je vijest sledila krv. Jean je u to
vrijeme bio talac u Nottinghamu, pa se pitala je li, zgrozivši se, svjedoĉio tom ĉinu. Istina, Velšani su se
pobunili protiv Johna nakon što su prisegnuli na mir, pa je postupao unutar svoga prava kad je pogubio
taoce, no ipak, vješati malu djecu protivilo se svemu što se dolikuje. Nije bilo ĉudno da mu majke nisu
htjele predati djecu. Da je od nje i Williama zatraţio Ancela, odbila bi. Kad je dosta, dosta je! Te su je
misli morile, pa je protrljala obraz o vunu na Williamovu ramenu. »Kako si se odazvao pozivu i skupio
ĉete za njega, moţda će nam vratiti taoce«, ponadala se.
166
»Nadam se, iako...« Prekinuo se i nasmijao kad je Ancel svojim maĉem igraĉkom odalamio
Waltera po bedru, a brat ga je s pravom srušio. Ancel je ustao, razmislio je hoće li zaplakati, a onda se
predomislio i napao s obnovljenom odluĉnošću, no ponovno je odletio.
»Iako što?« upitala je oštro.
Uozbiljio se. »Iako je Richardu sad dvadeset jedna godina, pa je dovoljno odrastao da preuzme
posjede u Normandiji.«
»Dovoljno odrastao jest«, sloţila se, »ali je li spreman?« »Mora biti, za vlastito dobro. Ako je u
Francuskoj, gdje za
Longueville sluţi francuskomu kralju, onda mu John ne moţe ništa. Nitko iz naše obitelji nije bio
ondje otkad smo otišli iz Normandije.«
Isabelle je uvidjela da joj muţ razumno razmišlja, ali boljelo ju je. Htjela je da joj se sin vrati, a ne
da ga gurnu još dalje, gdje ga nije mogla dosegnuti. »Da«, hrabro je potvrdila, »to je najbolje za Willa.
Ţelim samo...« Odmahnula je glavom.
Ancelova dadilja došla je i izvukla mališana iz guţve, koreći starije djeĉake, koji su navukli
ogorĉene izraze, kao da već dugo pate zbog Ancelova dodijavanja.
»Nije to tako daleko od Cavershama i Hamsteada«, kaţe William blago. »Neće se oprostiti
zauvijek.«
»Neće«, sloţi se Isabelle pomalo napadno jednoliĉnim glasom, jer se sjetila kako se prije nekoliko
godina oprostila s dva nastarija djeĉaka, kad su odlazili na dvor.
»Kad Will bude slobodan, morat ćemo prirediti i vjenĉanje.« Zadobio je zamišljeni izraz. »Velika
je šteta što Baldwin neće biti ondje, na proslavi.«
Isabelle mu stisne ruku i poljubi ga. Williama je duboko pogodilo kad je njegov prijatelj iz
mladićkih dana i s turnira iznenada podlegao napadu bolesti. Kad je stigla vijest, William je malo
govorio, ali duge tišine i koliĉina vremena koje je provodio vjeţbajući konja pokazivali su da duboko
ţaluje. Isabelle nikad nije voljela Baldwina, ali razumjela je njihovu duboku povezanost i drugarstvo
koje su dijelili. Prijateljevali su na bojištu, u taboru i na dvoru, a znali su da jedan drugomu mogu
povjeriti i ţivot... no sad je jedan od tih ţivota završio u grobu, a Baldwina je nadţivjela kći jedinica,
šesnaestogodišnjakinja, zaruĉena s njihovim nasljednikom.
Stojeći na grudobranu zida od kolja u Doveru, William je udahnuo svjeţi jutarnji povjetarac, sretan
što pluća moţe ispuniti ĉistim zrakom poslije zagušljive dvorane za vijećanje, iz koje je prije kratkoga
vremena izašao, ţmirkajući kao sova zabljesnula danjim svjetlom.
Gledao je plavo svjetlucanje Uskoga mora i zamišljao kako površina vrvi mnoštvom francuskih
ratnih brodova. Engleski novaci utaborili su se oko dvorca i ukonaĉili se u gradu, a gdje god je bilo
mjesta, niknuli su šatori svih preljeva, oblika i veliĉina. Na vrhovima stijena pripremili su vatre za
svjetlosne signale kojima će upozoriti da se pribliţavaju zavojevaĉi, a mjesno stanovništvo spremilo se
za bijeg ako Francuzi pobijede, pa su s kuka u dimnjacima uzimali šunke, a stoku i svinje tjerali su u brda.
Pandulf, papin nuncij, došao je juĉer kasno naveĉer, preko mora, ravno iz francuskoga tabora gdje
je razgovarao s kraljem Filipom. Sinoć je kod stola za vijećanje naglasio Johnu da francuska vojska samo
što se nije ukrcala na brodove. Vjetar je bio povoljan, a ljudi spremni. John je imao samo još jednu priliku
da se s papom nagodi oko izbora nadbiskupa od Canterburyja. Ili će popustiti i prihvatiti papin izbor,
Stephena Langtona, ili će francuska vojska, s punom papinom podrškom, navaliti na Englesku. Rasprava
se otegnula duboko u noć, svijeće su izgarale, a sudionicima su se zamaglile već crvene oĉi. Raspravljali
su i ujutro, pa su se u posljednji trenutak sporazumjeli.
William je gledao šatore koji su pripadali njegovim irskim i velikim novacima, obiĉnim vojnicima
iz Leinstera koji su se borili sjekirama, strijelcima iz Juţnoga Walesa s dugim lukovima, ĉasnicima,
ĉvrstim posadama iz pograniĉnoga podruĉja i vitezovima koji su mu dugovali vojnu sluţbu. Bili su to
izdrţljivi ljudi koji bi drţali poloţaje ako bi došlo do bitke, a on bi bio uz njih. Osjetio je nalet ţaljenja, pa
se sam sebi podrugljivo nasmiješio. Nalik je na staroga pastuha koji je dobio obrok zobi, pa ţvaĉe na
vratima štale, slušajući zveket oruţja iz daljine.
167
»Pa, dolaze li Francuzi?« upita Will, pridruţivši mu se. John ga je oslobodio iz zatoĉeništva, pa je
mladić ĉekao s Williamovim ljudima. Richard je zasad ostao u kraljevoj sluţbi, iako formalno više nije
bio talac.
William odmahne glavom. »Nadam se da ne dolaze. John se sloţio da prihvati Stephena Langtona
za nadbiskupa od Canterburyja, papi će plaćati tisuću maraka godišnje, a Crkvi će nadoknaditi štetu.
Engleska će postati papinska drţava, pod zaštitom Rima. Ako Francuzi izvrše najezdu, stvari će se
preokrenuti, pa će izopćiti njih, a ne nas.«
Will je gledao oca. »Hoćeš reći da se izmigoljio s udice?«
»Da, uz pomoć svojih saveznika«, odgovori William, dobacivši mu pogled kojim ga je upozoravao
da pazi što govori. »Svi smo se mogli javiti i savjetovati ga: Warwick, Derby, Surrey... i ja. Rekli smo mu
da se ne moţe boriti s plemstvom, Francuzima i s papom, da nekoga od njih mora maknuti sa šahovske
ploĉe ţeli li preţivjeti, a Rim je najbolji izbor.
Will se doimao nezadovoljno. »Dobro je što se nećemo morati boriti s Francuzima, ali... tko će sada
zaustaviti Johna?« upitao je. »Ako ima papinu podršku, sve će nas izgaziti kopitima svoga oštro
potkovanoga konja. Nije u stanju kraljevati. Udovice prodaje onome tko najviše ponudi, poniţava
nasljednice, ljude prisiljava da plaćaju njegovo dobro rasploţenje... a ţene i sinove svojih vazala baca u
tamnicu, pa ih izgladnjuje do smrti, on...«
»Snizi glas«, odbrusi William. »Nisi li ništa nauĉio na dvoru?«
»Ha! Više nego dovoljno.«
»Mi ga ĉinimo sposobnim da bude kralj. Svrgavanje bi se protivilo Boţjemu zakonu i našoj ĉasti.
Mora prihvatiti Langtona na nadbiskupskoj stolici, a to će ga zauzdati već na poĉetku.«
Will stisne vilicu. »Francuzi bi ipak mogli doći«, rekao je tvrdoglavo. »Filip nije doveo vojsku ĉak
u Normandiju da je sad raspusti.«
Njegov otac slegne ramenima. »Ako doĊu, bit će prokleti. Ĉim nuncij primi kraljevu prisegu, otići
će upozoriti Filipa u kakvoj je opasnosti.« Osvrnuo se kad je John izašao iz papinskoga šatora gdje je
razgovarao s nuncijem. Na Pandulfovu glatkom, okruglom licu poĉivao je samodopadni izraz. Malo je
napućio usnice, kao da su mu usta vreća puna oĉaravajućih tajni. John je nosio jednu od svojih krasnih
kruna, s biserima, rubinima i zlatnim trolistom. Izraz mu je bio lukav i zadovoljan, a obiĉno je tako
izgledao kad je išao u krevet s najmilijom droljom. Neprestano se smjerno smiješio nunciju, koji si je
mogao dopustiti da se ljubazno odnosi prema njemu.
John se okrenuo, kleknuo je Pandulfu do nogu, stavio ruke meĊu njegove, a nuncij se sagnuo i
udijelio mu poljubac mira poput jednoga vazala koji priznaje drugoga. Medu plemićima koji su tome
svjedoĉili nastalo je gibanje, kao da su osjetili olakšanje, sliĉno onome kad se otpusti odviše stegnuti pas.
No bilo je i ljutih, nemirnih pogleda, jer nisu svi priţeljkivali takav ishod.
Odmahnuvši glavom, Will je gledao koliko je mogao, a onda se progurao pokraj oca i otišao.
Malo kasnije Will je stajao na vrhu stijene iza dvorca i gledao more koje je, duboko ispod njega,
huĉalo udarajući u obalu, pa je razmišljao o onome što se dogodilo. Znao je da bi trebao biti sretan što
Francuzi neće napasti, ali u srcu su mu se komešali burni osjećaji.
Zbog udara vjetra teško je odrţavao ravnoteţu. Razmišljao je bi li prišao bliţe rubu. Vidio je da
netko dolazi iz dvorca, pa se s naporom penje stazom prema njemu, a onda je napravio grimasu
prepoznavši Jeana D'Earleyja.
Teško dišući, vitez je prišao Willu, pa je nakratko stajao da doĊe do daha, pritišćući rukom prsa.
»Je li vas on poslao?« upita Will.
Jean odmahne glavom. »Ljutio bi se na mene kad bi znao da sam ovdje. Moţda bi imao pravo, ali
ţelim ti nešto reći, a neće dugo trajati.«
Will vrhom ĉizme gurne ruţiĉastu djetelinu koja je rasla u tom kraju. »Onda recite, da završimo s
tim. Ni u ĉemu se neću predomisliti.«
Jean pogleda more. »Poznajem tvoga oca otkako me, kao zelenoga momka, uzeo u sluţbu i
podigao me do viteza, pa je time postao i moj otac. Vrlo ga volim i zato prihvaćam da je prisegnuo Johnu.
168
Dok diše, uĉinit će sve što moţe da ga zadrţi na prijestolju. Ništa ga neće zaustaviti, pa ni vlastiti sinovi.«
»Ne budite tako sigurni u to«, primijeti Will buntovno.
»Nadam se da ga i ti voliš«, reĉe Jean tiho, ali strogo.
Mladića je u grlu stezala gruda koja je ondje zastala. »Udarate li uvijek ispod pojasa?« upitao je
napeto.
»Nikada«, Jean odmahne glavom. »Uvijek ciljam u srce.«
169
32
Caversham, Berkshire, proljeće 1214.
Što misliš o njoj, majko?« upita Mahelt tako tiho da joj se glas nije ĉuo dalje od prozorskoga
udubljenja gdje su majka i ona sjedile i vezle oltarnik za crkvu u Cavershamu.
Isabelle dvaput spretno ubode iglom, a onda kroz prozor pogleda buduću snahu koja je
komadićima kruha na ispruţenu dlanu hranila Willova jahaćega konja. Alais de Béthune došla je prije
dva dana, u sumrak, za vrijeme oluje. Djevojka je bila napeta od straha i iscrpljena od dugoga puta, a
Isabelle joj je pruţila utjehu, sućut u povodu oĉeve smrti i pripremila joj je topli krevet. Alais je odbila
utjehu, prihvatila sućut, a onda je spavala gotovo cijeli dan.
»Prerano je za ocjenu. Ti si putovala s njom, pa je poznaješ bolje od mene.« Pogledala je kćer.
Mahelt i Hugh preuzeli su na se odgovornost da Alais iz pustare Holdernessa dovedu u novi dom.
Duţnost pratiteljice posluţila je Mahelt kao dobar izgovor da posjeti roditelje dok su još bili bliţe od
opasnoga pograniĉnoga podruĉja Juţnoga Walesa, kamo će se uskoro vratiti.
»Vrlo malo otkriva o sebi«, odgovori Mahelt, pa i ona pogleda kroz prozor, prema Alais.
»Moţda je srameţljiva?«
»Rekla bih da je zatvorena i da još mora mnogo odrastati.«
Isabelline usnice vedro su se trgnule. S dvadeset godina, Mahelt je već bila majka
ĉetverogodišnjega Rogera i Hugha, koji će na Miholje navršiti dvije godine. Sama Mahelt doista je
mnogo odrasla, pa više nije bila djevojĉica nevjesta koju su, odlazeći u Irsku, ostavili da stoji na vratima
Framlinghama, nego se pretvorila u pravu, sposobnu gospodaricu dvorca, ţenu i majku.
Mahelt je izgledala zamišljeno. »Na putu nije mnogo govorila, vjerojatno jer nas nije poznavala, a
kako joj je majka nedavno umrla...«
»A otac prošle godine. U zadnje joj je vrijeme teško.«
Mahelt poloţi vez u krilo. »Alais mi je rekla da joj je drago što joj je otac mrtav.«
»Pa, to se ne ĉini baš zatvorenim. Zašto bi tako što izjavila o ocu?«
»Ne znam. Spomenula je to kad sam joj izrazila sućut, jer je u tako kratko vrijeme izgubila oba
roditelja, ali iz nje nisam mogla izvući više od toga.«
»Mora postojati razlog.«
»Vidjet ćeš da iz nje nije lako izvlaĉiti rijeĉi. Uopće nije govorila o majci. Mislim da nisu bile jako
bliske.«
Isabelle je šutke i zamišljeno nastavila motriti buduću snahu. Will se pridruţio djevojci, a na ruci s
posebnom rukavicom stajao mu je jastreb kokošar. Kad se Alais od konja okrenula prema mladiću,
Isabelli se ĉinilo da gleda kako nad njima izlazi sunce.
Mahelt se zahihoće. »Moţda bi trebala poţuriti s vjenĉanjem, mama, jer ti ne bi bilo drago da se
sljedeći nasljednik Pembrokea rodi izvan braka.«
Isabelle prijekorno potapše kćer po koljenu. »Sram te bilo što tako razmišljaš. Sigurna sam da će
Alais na vjenĉanju biti djevica.«
»Ali vjerojatno ne baš tako nevina kao što je sada.«
»To je dobro. Nemoj mi reći da ste ti i Hugh u braĉni krevet došli bez povremenih milovanja.«
170
Mahelt se zacrveni. »Poštovali smo tvoju ţelju da ĉekamo dok ne sazrim«, rekla je, » ali to nije
sprijeĉilo Hugha da opipa voće kako bi ustanovio je li spremno da se ubere.« Znaĉajno je pogledala
majku širokim tamnim oĉima. »Mislim da je na kraju plod ubrao njega.«
Isabelle se morala nasmijati. Mahelt je bila nepopravljiva. »Ĉini se da si, dok si bila dijete, naĉula
previše raskalašenih komentara Elizabeth Avenel«, rekla je.
Mahelt odluĉno zatrese glavom. »Uopće ne. Nauĉila sam to gledajući tebe i oca. Sjećam se da ste u
mom djetinjstvu ĉesto navlaĉili zastor oko kreveta kad je otac bio kod kuće.« Sjajne oĉi zadobile su
ozbiljan izraz. »Dobro je što sam to vidjela, jer sam znala da i ja to mogu imati s pravim ĉovjekom.«
»A Hugh je pravi ĉovjek?«
Mahelt pogleda najmlaĊega sina koji je spavao na poplunu, rumenoga lica, ispruţivši ruke sa svake
strane glave. »Da«, odgovorila je s prisnim osmijehom. »Otac nije mogao bolje postupiti.« Pogled joj je
bio vedar i topao. »Nedugo nakon vjenĉanja Tripes je potpuno saţvakao Hughove nove dvorske cipele.«
»O, jao«, nasmiješi se Isabelle. Njezin zet bio je zgodan mladić koji se volio lijepo odijevati. Nije
bio neumjereno tašt, ali poznavao je vrijednost dobroga izgleda i kad su prilike zahtijevale, uţivao se
igrati pauna.
»Mislim da sam se upravo tada doista zaljubila u njega«, reĉe Mahelt. »Shvatila sam što sam
dobila.« Ponovno se poĉela hihotati. »Oh, psovao je. Nikad nisam ĉula takve rijeĉi, ĉak ni od Willa i
Richarda kad su se natjecali u psovanju iza leĊa biskupa od Ossoryja, ali kad je završio, bio se u stanju
tome dobro nasmijati, pa nije istukao Tripesa, niti mu je zabranio ulaz u svjetlarnik... Znao je koliko mi
taj pas znaĉi, jer sam ostala bez svih ĉlanova obitelji i sve mi je bilo nepoznato. Rekao je da to nije vaţno,
a druge dobre cipele stavio je na policu izvan dohvata.« Ponovno je pogledala mališana. »Koliko bi
muţeva to uĉinilo za svoje ţene, mama?«
»Imaš pravo«, promrmlja Isabelle, osjećajući toplinu oko srca pri pomisli da joj je kći tako
zadovoljna brakom. Nikad nema jamstva da će par ţivjeti u trajnomu skladu, ĉak ni kad su svi znakovi
povoljni.
Vani je dvoje mladih uzjahivalo konje. Will je jastreba predao pomoćniku, pa je pomogao Alais da
se popne u sedlo vitkoga riĊana. Oĉijukala je s njim dok je uzimala uzde.
»Dobro sjedi na konju«, procijeni Isabelle.
»I vrlo je lijepa.«
»Jamaĉno je takva po majci. Baldwinova vanjština nije bila ravna njegovoj srĉanosti, Bog mu dao
pokoj duši.« Na trenutak se rastuţivši, Isabelle je ponovno uzela vez. »Ne moţemo upriliĉiti vjenĉanje«,
obratila se kćeri dok je vezla, »jer se najprije mora riješiti pitanje njezina nasljedstva.«
Mahelt se trgne. »Mislila sam da su se sloţili oko ugovora prije nekoliko godina, još u doba
zaruka.«
»Tako je, a sloţio se i kralj, ali njezin polubrat osporava miraz. Kao majĉin nasljednik, traţi neka
imanja koja su ugovorom dodijeljena Alais.«
Kći je pogleda s nevjericom. »Ali ako je kralj u to vrijeme odobrio, onda su potraţivanja
neutemeljena. Rijeĉ je o Williamu de Forzu, je li?« Napregnula je pamćenje. »Tada sam bila mala, ali
sjećam ga se iz Londona. Udario me, pa mu je Richard vratio.«
»Nije vaţno ima li temelja ili ne«, odgovori Isabelle. »Vaţno je u kojoj će mu mjeri kralj dopustiti
da postavi takve zahtjeve.«
»Misliš li da će poništiti ugovor...? Ne moţe to uĉiniti.« Postrance je pogledala majku. »Moj mu je
otac potreban više nego William de Forz.«
»Moţda«, reĉe Isabelle, »ali stvar nije tako jednostavna. Naziva se de Forz, ali pravo ime trebalo bi
mu biti FitzRov...«
Mahelt je micala usnicama, tiho ponavljajući ime, a onda je dahnula i stavila ruku na usta. »On je
Johnovo kopile! O, Boţe, mama!«
»Nikad ga nije javno priznao, ali majka mu je i sama bila nasljednica i mogla se brinuti za njega, a
de Forz je postao prikladan >otac< kukaviĉjem jajetu.«
171
Mahelt jako raširi oĉi. »Je li Baldwin to znao kad se oţenio s njom?«
»Naravno da jest. Nitko na dvoru nije mogao previdjeti tu sablazan, a tajnu nikad i nisu dobro
ĉuvali. Ti nisi ĉula jer si lila premala, a tvoj otac i ja nismo o tome razgovarali pred tobom... no znali smo.
Zato su se William i Baldwin potrudili da ugovor tako zapeĉate da ga ništa ne moţe raskinuti... ali to neće
sprijeĉiti de Forza da pokuša, a John će mu biti vrlo sklon.«
Mahelt se zavali na sjedalu, još zateĉena. »Nije mi se ĉinilo da je Baldwinova ţena od onih koje bi
John htio u krevetu, po onome što sam ĉula o njegovim sklonostima.«
Isabelle joj dobaci pogled kao da se zabavlja. »A što si to ĉula?« Sjetila se kako je i sama jedva
izbjegla kraljevu poţudu.
Mahelt slegne ramenima. »Zlatna kosa, grudi kao jastuĉići i isto takav mozak.«
Isabelle stisne usnice i nekoliko puta ubode iglom, iako je teško mogla sakriti da joj se tresu
ramena. Imala je upravo takvu kosu, kojoj je vrijeme sad već pomalo izblijedilo krasotu, grudi su joj
takoĊer bile lijepe... a moţda je John smatrao da joj je mozak veliĉine graška. »Dakle, nalik na kokoši«,
prokomentirala je.
»Kralj uţiva otići u krevet sa ţenama i kćerima svojih plemića«, primijeti Mahelt, »a onda nije
vaţno kako izgledaju... Da, nalik je na pijeda s Ċubrišta koji gazi kokoš.«
»Mislim da je John upravo to uĉinio s Hawise od Aumalea. Napravio joj je dijete, a onda je kopile
uz odreĊenu nagradu gurnuo de Forzu.«
Mahelt napući usnice. »No ne moţe uĉiniti ništa da sprijeĉi brak izmeĊu Williama i Alais, je li?«
»Johnu je sve nalik«, odgovori Isabelle zloslutno.
William je s Alais jahao suncem obasjanim ĉistinama gdje se proljetno zelenilo u potpunosti
rascvjetalo i razlistalo. Ĉinilo mu se da sok iz drveća teĉe i njegovim ţilama, ĉeznutljivo i slatko poput
gustoga meda. Nije mogao vjerovati da je mlada ţena koja je jahala uz njega i smiješila mu se gledajući
ga kroz trepavice, ono isto malo, suhonjavo stvorenje na ĉiji je prst prije deset godina stavio preveliki
zaruĉniĉki prsten. Sad je taj dvostruki zlatni prsten sa safirom nosila na srednjem prstu. Koţa joj je bila
blijeda poput slonovaĉe, gotovo prozirna, pletenice sjajne zlatnosmeĊe boje, a njezine oĉi posve su ga
smele. Nalik na ahat, na svjetlu su mijenjale boju od zelene, preko boje jantara, do ţućkastosmeĊe, no
iako su ga već ti preljevi oĉaravali, cijelo mu je biće ushićivalo stidljivo oĉijukanje i oboţavanje koje je
vidio u tim oĉima. Nije navikao da netko pomno prati svaku njegovu rijeĉ, pa mu je taj osjećaj zavrtio
glavom. Bila je i dobra jahaĉica, vješto je vladala konjem i nije trebala razmišljati kako će to ĉiniti. Neke
su dvorjanke u sedlu bile nalik vrećama mlinareva brašna, ali ne i Alais.
»Jašiš kao kraljica«, pohvalio ju je.
Obrazi su joj poprimili ruţiĉastu boju, pa mu je, postrance ga pogledavši, zahvalila na
komplimentu. »Je li te otac nauĉio jahati?«
»Da«, odgovorila je i spustila pogled. Vidio je da je stisnula usta, pa se upitao je li zašao na sklisko
tlo. Nije je htio uznemiriti.
»Sigurno duboko ţališ za njim. Znam da moj otac vrlo ţali.«
Nakratko nije odgovorila, nego se kretala u skladu s konjem. Pletenice su joj bile sjajne poput
najbolje svile. »Mrzila sam ga«, ustvrdila je ţestoko.
Te su se rijeĉi toliko razlikovale od onoga što je oĉekivao da je zaprepašteno zurio u nju. Baldwin
de Béthune bio je najbolji prijatelj njegova oca, bon ami s turnira i bojišta. Sjećao se kako mu je Baldwin
mrsio kosu, zadirkivao ga, u šali se hrvao s njim i s Richardom, ili bi se zamislio nad igrom šaha.
»Zašto?« upitao je.
Alais napući donju usnicu ĉija je vlaţnost u njemu uskomešala ţudnju. »Jer me tukao i zatvarao u
prazno spremište, samo na kruhu i vodi... Tukao je i moju majku.«
William spusti vilicu i raširi oĉi. »Baldwin je to radio?« Ne bi se više zaprepastio da mu je rekla da
joj je otac imao dvije glave i rep.
»Ne vjeruješ mi?« Sad joj je u glasu zapazio neprijateljstvo, a prijašnja milozvuĉnost tako se
zaoštrila da je zvuĉala gotovo vrištavo.
172
Will ĉvršće stisne uzde i zatvori usta. »Da... da, vjerujem ti, već i zato što ljudi nikad nisu kakvima
se ĉine... ali ja...« Odmahnuo je glavom, ne znajući što bi rekao.
»Govorio je da sam bezobrazna ako bih se branila, da ne ţeli da ga kćer poniţava i sramoti svoj
odgoj tako što govori kad ne treba... a ĉini se da sam rekla što nije trebalo svaki put kad sam oborila usta.
Od majke i mene oĉekivao je da znamo gdje nam je mjesto, a bilo je pod njegovom petom... kao da smo
dobro izvjeţbane kuje. Ako smo se, po njegovu mišljenju, doliĉno ponašale, tapšao nas je, a ako nismo,
tukao nas je.« U oĉima joj se pojavio sjaj na rubu suza, a ako je William prije bio ushićen, sad je bio izvan
sebe.
»Ne plaĉi«, rekao je hrapavim glasom. »Uĉinit ćeš da se ne ponašam kao muškarac.«
Kroz suze joj je zasjao osmijeh. »To ne bih htjela, gospodaru.«
William se zacrveni. Kad ga je nazvala »gospodaru«, njime kao da je prostrujala tekuća vatra, jer se
tako obiĉno obraćala njegovu ocu. »Nitko te više neće tući ni ozljedivati, ne dok sam ti ja muţ.«
Usiljeni smiješak pretvorio se u istinski, pa je zabljesnuo Williama, istopivši sve izglede da se
pribere, jer mu je ljubav posve raspršila prisebnost, no lice joj se ponovno smraĉilo. »Ali što će biti ako
mi brat uspije oduzeti dio miraza? Hoće li ugovor još vrijediti?«
»Naravno da hoće!« Uţasnula ga je pomisao da se njihova veza ikako drukĉije završi. »Naši oĉevi
bili su najbolji prijatelji, pa bi samo zbog te povezanosti još uvijek bila moja ţena. Brat ti neće ni taknuti
naše posjede«, dodao je, a u glasu kao da mu je zazvuĉao ĉelik. »Obećajem ti. Što god on rekao ili John
uĉinio, braĉni ugovor je ĉvrst kao maĉ u novim koricama. Moja si i tvoji posjedi pripast će našoj djeci.«
Zacrvenjela se, a zbog pogleda koji mu je dobacila pitao se kako će izdrţati dok ne budu, kao muţ
i ţena, mogli dijeliti postelju.
John je gledao mladića koji je upravo ustao iz kleĉećeg poloţaja. Zgodan momak, uistinu vrlo
pristao, iako na dar baš nije dobio visoki stas. Tamna kosa, uska usta i oblik bradom obrubljene vilice kao
da su bili mlada inaĉica Johnova vlastita lica. William de Forz, gospodar Holdernessa, došao je na dvor
da ispuni obveze prema Kruni u povodu majĉine smrti i da prisegne na odanost kako bi dobio
nasljedstvo.
»Dobro došao«, reĉe John. »Bilo bi mi drago da sam te ĉešće viĊao da te je majka odluĉila odgajati
u Engleskoj.«
»I meni bi bilo drago da sam bio ovdje, gospodaru, ali moj pooĉim imao je druge naume.« Glas mu
je bio ugodan, dubok i zvuĉan, nalik na Johnov. Prste mu je ukrašavalo lijepo zlatno prstenje, a tunika mu
je bila obrubljena uskom svilenom trakom kraljevski grimizne boje, što je bilo znaĉajno.
»Moţda je tvoj pooĉim imao svojih razloga«, primijeti John uviĊavno i zapovjedi slugi da im
natoĉi vina. »Ĉitaš li?« Pokazao je nekoliko knjiga naslaganih na škrinji, od kojih su neke bile uvezane u
obiĉnu koţu, a druge su bile pozlaćene i ukrašene dragim kamenjem.
Williamu su zasjale oĉi. »Da, gospodaru. Skupljam knjige, kao i vi.«
John je otišao do hrpe knjiga, izabrao jednu ukoriĉenu u obiĉnu koţu i predao je gostu. »Pitanje
državne riznice. Moglo bi ti koristiti.«
»Hvala, gospodaru, doista će mi koristiti budem li morao naći novac da platim daće i pristojbe koje
je uzrokovala majĉina smrt, a i smanjivanje imanja zbog udaje moje sestre za Marshalova nasljednika.«
Prešao je palcem preko pohabanih koţnatih korica knjige i pohlepno pogledao one ukrašene dragim
kamenjem. John je primijetio taj pogled. Mladić će otići razoĉaran, ako oĉekuje da će dobiti takvu knjigu.
Kralj pogladi bradu. »Teško da će miraz tvoje polusestre progutati imanje koje ti je ostavila majka.
Ipak, u znak sjećanja na nju, a i zato što trebam dobre ljude da mi sluţe u ovim vremenima, voljan sam se
odreći velikoga dijela toga duga. Ako mi pomogneš, onda ću i ja zauzvrat, koliko mogu, pomoći tebi.«
De Forz pogleda knjigu u svojim rukama. Okretao je stranice, proĉitao ulomak, a onda je podignuo
pogled pun ĉastohleplja. »Otac moje polusestre pretjerao je kad je pristao na takav miraz.«
John slegne ramenima. »Tu ne mogu ništa. Previše je ljudi svjedoĉilo sklapanju ugovora i potvrdilo
ga. Ostat će valjan.«
»Dakle, ne moţete uĉiniti ništa da sprijeĉite brak ili gubitak imanja moje oĉevine?«
173
John pogleda svoje ĉiste, podrezane nokte. »Ništa, osim ako netko od njih ne umre«, odgovorio je
leţerno.
»Da, to sam i ja pomislio«, primijeti de Forz isto tako opušteno. »Kakva šteta!«
174
33
Pembroke, Juţni Wales, srpanj 1214.
Isabelle se nasmiješila najmanjoj kćeri koja joj je spavala u krilu, jer su je svladali iscrpljenost i
preveliko uzbuĊenje u povodu vjenĉanja najstarijega brata te grozniĉavi ritam priprema i proslava u
zadnjih nekoliko dana. Zbog svega toga Isabelle je dobila jaku glavobolju, pa bi i ona voljela naprosto
spustiti glavu i zaspati. S drugim kćerima sjedila je na dugoj, podstavljenoj klupi koju su postavili kako
bi gledatelji udobno pratili viteške dvoboje i natjecanja u baratanju oruţjem na tratini pred dvorcem.
Do Isabelle je, na pozlaćenim jastuĉićima, sjedila nevjesta, ruku smjerno sklopljenih u krilu, a na
prstenjaku joj je sjao novi zlatni vjenĉani prsten. Raspuštena zlatnosmeĊa kosa bila joj je okrunjena
vijencem bijelih ruţa. Na sebi je imala haljinu od svijetloga, zlatnoga svilenoga damasta s dugom
povlakom i širokim rukavima obrubljenima plavo-zelenom svilom, koja se prelijevala. Kroz visoko
prikopĉani pas bila je provuĉena tkanina, pa se nije isticala nevjestina ĉvrsta, vitka pojava, nego je
odisala plodnošću. Isabelle se pitala hoće li se, s obzirom na snaţnu privlaĉnost izmeĊu Willa i Alais,
sljedeći nasljednik grofovskoga naslova roditi prije nego što od vjenĉanja proĊe devet mjeseci. No jutros
je bilo krvi na plahtama, a Alais se neprestano meškoljila na jastuĉiću kao da osjeća nelagodu. Will je
cijeli dan pogledavao nevjestu, a ona mu je uzvraćala smjernim izrazom maĉke koja je upravo pojela
pticu, pa je Isabelle pretpostavila da su se uistinu suzdrţavali od ljubavnoga ĉina prije braka, ali zato
nikako nisu bili nevjeţe.
Nije mogla probiti zid suzdrţanosti svoje snahe. Alais kao da je nerado razgovarala s Isabelle i
njezinim damama i uglavnom se zadrţavala s mladim ţenama iz kućanstva. Zamjerala je kad bi joj rekli
da izvrši neku zadaću. Iako je vješto baratala iglom, durila se što mora šivati odjeću kao poklone za
posjetitelje ili vitezove iz kućanstva. Slabo se zanimala za raĉune, ili za štapiće sa zarezima za raĉunanje,
a nije se trudila ni druţiti s gostima, ako nisu bili njezine dobi. Isabelle je bila sigurna da njezina snaha
nije netaktiĉna ni stidljiva, nego naprosto nije dopuštala da joj dosaĊuju, a to je bilo vrlo neugodno. U
njezinoj dobi Isabelli su itekako dosaĊivali, jer je na njezinim ramenima poĉivala odgovornost za
cjelokupno grofovske kućanstvo. Ipak, ĉinilo se da Alais uţiva u poloţaju mlade grofice. Voljela je
sjediti pred zrcalom, pa se ĉesto dotjerivala, zureći u svoj odraz. Isabelle se pokušavala vedro ophoditi,
ali to nije išlo lako. Govorila je sebi da je djevojka još vrlo mlada i da će se promijeniti kad bude zrelija.
Oĉito je oboţavala Willa, a i on nju, što je već samo po sebi bilo blagoslov, jer mnogi brakovi nisu tako
sretni.
Prema svekru se Alais ophodila kao smjerna mlada dama. Iskazivala mu je takvo poštovanje i u
njegovoj se nazoĉnosti tako obuzdavala da William nije znao bi li se smijao ili ljutio.
»Zbog nje se osjećam kao da mi je sto dvadeset godina«, progunĊao je Isabelli.
»Onda je dobro što imaš mene da te pomladim«, odgovorila je, pa se nasmijao. Primijetila je da se
prema Alais ne ponaša kao prema kćerima. Nije bilo zadirkivanja, potezanja za pletenice, ni prisnosti,
nego im je odnos bio uljudan, odvijao se na distanci, a Isabellu je to pomalo rastuţivalo.
William je danas bio dobro raspoloţen. Napetost izmeĊu njega i Willa popustila je kad su se
zajedno usredotoĉili na nadziranje pograniĉnog podruĉja Juţnog Walesa, a drţali su se podalje od dvora.
William je ponovno bio u kraljevoj milosti, pa mu je John dao dvorac Cardigan i ovlasti u Gwentu. Imao
175
je punu kraljevu podršku da uĉini što je potrebno kako bi obuzdao Velšane. Nakon što je skinuta papina
zabrana, u nekim krugovima javila se oprezna nada da je oluja prohujala. Vijesti o velikoj pobjedi u
pomorskoj bitki protiv Francuza kod Dammea usrećile su plemiće, kako god inaĉe zamjerali kralju. Grof
od Salisburyja iznenadio je francusku flotu u luci, zapalio brodove i zadobio veliki plijen. Na krilima
takva uspjeha i u nadi da će vratiti podruĉja koja je izgubio, John je u to vrijeme boravio u Poitouu, gdje
je vodio vojni pohod protiv kralja Filipa.
S vjeţbališta pred tribinama odjekivali su povici odobravanja kad je Will dokaskao na upadljivom
ratnom konju kestenjaste boje, s Marshalovom zelenom i zlatnom opremom. Mladićev štit i ogrtaĉ bili su
istih boja, a prsa mu je krasio grimizni lav. Ĉak je i šljem, obješen pred njim o sedlo, bio obojen
Marshalovim bojama, a na vrhu je imao nabore sa zelenim, zlatnim i crvenim vrpcama.
»Nije li zgodan?« obrati se Isabelle snahi.
Barem je tada Alais na njezin pristup odgovorila vedrim osmijehom koji ih je povezao. »Nitko mu
nije ravan«, izjavila je oduševljeno.
»Sad moţda nije«, odgovori Isabelle. Gledajući sina pitala se je li William tako izgledao kad je bio
ţarki mladić koji se otiskivao u prvu vitešku pustolovinu. Da ga je barem tada mogla vidjeti, pomislila je,
pa njome prostruji ţaljenje za nepoznatim. Kao ĉetrdesetogodišnjak bio je veliĉanstven, ali kao divlji,
vitki mladić...
William je upravo sudio u dvoboju takmiĉara, kad mu je pritrĉao Ancel noseći oklopnu kapu i
takmiĉarski šljem, jer ga je otac poslao da ih donese.
Isabelle je pod haljinom stisnula šake, ne dopustivši da joj se na licu vidi zebnja.
»Hoće li se i tata boriti?« Sybire istegne vrat, a oĉi su joj sjale od oĉekivanja.
Njezina majka uzdahne. »Vjerojatno hoće«, odgovorila je, znajući da bi ga bilo nemoguće
sprijeĉiti. Molbe upućene muţu odavno je zamijenila molitvama Bogu. Vidjela je da Jean D'Earley
preuzima Williamovo mjesto suca. Stigli su Walter i Gilbert vodeći oĉeva snaţnoga ratnoga riĊana
Aethela. Pastuh je hitro kaskao visokim korakom, otvorene gubice i savijena vrata, a srebrna griva mu je
vijorila. Izgleda svjeţe, pomisli Isabelle, vrlo svjeţe, pa je s novim naletom zebnje gledala kako njezin
muţ vezuje oklopnu kapu.
William je uzeo konja od uzbuĊenih sinova, protrljao mu njušku s bijelim mrljama, potapšao ga po
vratu, a onda je stavio nogu u stremen i podigao se u sedlo. Pokreti su mu bili gipki, a ĉvrstom rukom
drţeći uzde i pritiskom bedara vladao je konjem, obuzdavao mu je ritanje i korake postrance. Isabellu su
oĉi pekle od ponosa, iako joj se od straha stezao ţeludac. Sloţila se sa snahom da nitko nije ravan Willu,
ali sad je to porekla, ĉak i kad je bila rijeĉ o njezinu sinu. Malo bi ljudi tako lijepo izgledalo na ratnom
konju ĉetrdeset godina nakon što su proglašeni vitezovima. Kraljeţnica mu je još bila ravna kao koplje.
Još uvijek krepkim i savitljivim pokretima nagnuo se da iz Gilbertovih ruku uzme obojano koplje,
poloţio ga je preko sedla i potaknuo pastuha petama. Visoko mahnuvši repom, Aethel potrĉi glatkim,
kratkim galopom, a William ga potjera do tribina. Zateţući uzde, naveo je pastuha da koraĉa postrance i
da polaţe nogu preko noge, pokretom nalik na škare. »U vašu ĉast, dame«, pozdravio je, odvagujući
koplje i praveći kratke pokrete prema njima, dok su se njegove kćeri smijale i pljeskale. Belle je skinula
vijenac cvijeća koji joj je krasio svijetlu kosu i bacila ga ocu, a on ga je spretno uhvatio na vrh koplja i
nasmiješio joj se. Kako ga ne bi nadmašili, Will je dotutnjao na novomu pastuhu, tako da su oko kopita
letjeli komadi tla, a Alais je ustala, pa mu je ljupkim i dramatiĉnim pokretima podarila svoj vijenac.
Otac i sin su se pozdravili i odjahali u razliĉitim smjerovima, svaki na svoj kraj vjeţbališta, a
Isabelli se srce odjednom popelo u grlo. Stresavši se, uznemirila je Joannu koja je u snu tiho promrmljala
u znak prosvjeda i ĉvršće se privila uz majku. Isabelle ni na trenutak nije povjerovala da bi tko od njih
namjerno povrijedio drugoga, ali ipak joj se zgrĉio ţeludac kad ih je vidjela na suprotnim krajevima
vjeţbališta, ĉak i u natjecateljskomu duhu.
Na Jeanov znak William podbode Aethela koji poĉne ravnomjerno i sigurno galopirati, a kad je
Will potaknuo svoga riĊana, konj pojuri kao da je ispod poklopca kotla provalila para. Kopita su
zatutnjala travnjakom, konji su oštro disali, a takmiĉari su usmjerili koplja u protivniĉke štitove. Isabelle
176
bi zatvorila oĉi da ne gleda taj prizor, no William joj je nekoć rekao da je jedna od temeljnih lekcija za
takmiĉara koji ţeli postati prvak da nikad ne zatvara oĉi. Williamovo koplje pogodi ravno u sredinu
sinova štita. Willov je udarac široko promašio, jer se mladić naprezao da obuzda uznemirenoga konja, pa
ga je oĉev precizni udarac izbacio iz ravnoteţe. Alais je prestrašeno uzviknula, kršeći ruke u krilu kad su
se obojica okrenuli na krajevima vjeţbališta i ponovno navalili. Ovaj je put Will ĉvršće zauzdavao konja
i bolje je nišanio. Udarac koplja o štit, koji je odjeknuo poput grmljavine, odgurnuo je Williama u straţnji
dio sedla, pa su ga na konju odrţali samo iskustvo i jahaĉka vještina. Pri trećemu napadu jedan su
drugomu dali znak, pa su ovaj put, iako su pojurili u punomu galopu, vrhovi kopalja samo uljudno
dodirnuli štitove, u znak priznanja da su oba protivnika vješta, pa nijedan od njih više ne mora dokazivati
srĉanost. Izvedba je završila, ĉast je bila zadovoljena, pa su se okrenuli prema stupu za vjeţbanje i
natjecali se vrhom koplja podiţući vijence svojih dama s kuke priĉvršćene za popreĉnu šipku na stupu, a
dvoboje su prepustili drugim vitezovima koji su nastojali dokazati hrabrost i zadiviti dame. Isabelle je
znojne dlanove obrisala o haljinu, pa je s olakšanjem uzdahnula jer je opasnost prošla, barem zasad.
»Suzdrţavao si se«, promrmljala je kad su sjeli za veĉeru u velikoj normanskoj dvorani. Stolovi su
bili prekriveni izbijeljenim lanenim stolnjacima, a za povišenim stolom koristili su najbolje staklene i
srebrne pehare. »Popustio si mu i u dvoboju i kod stupova za vjeţbanje.«
William se nasmiješi, pogledavši sina koji je pomagao Alais pri rezanju divljaĉi lagano kuhane u
umaku i zaĉinjene mirodijama. »I on se suzdrţavao.« Doimao se kao da mu je ţao. »Nije me htio
nadmašiti pred mojim kućanstvom i povrijediti mi ponos, a ja sam zadrţavao ruku, jer nisam htio da mu
bude neugodno pred nevjestom. Da smo obojica uistinu navalili...« Raširio je ruke. »Pa, tko zna...«
»Boţe saĉuvaj!« stresla se. »Smrznula sam se do srţi kad sam vidjela kako jašite jedan na
drugoga.«
Odmahnuo je rukom. »Ah, nije to bilo ništa, samo malo javnoga razmetanja. Hoćeš li se tresti i
prekriţiti svaki put kad on i ja igramo šah ili igru mlinova?«
»Znaš što sam htjela reći«, ljutito je odgovorila. »Kad na konjima jurišate jedan na drugoga, to nije
isto kao kad igrate šah u svjetlarniku.«
»Priznajem da je malo opasnije«, smiješak mu je namreškao kutove oĉiju, »ali znali smo što
hoćemo.«
Udahnula je da mu kaţe što misli o njegovim pogledima, ali smela se vidjevši da Williamov vratar
u dvoranu pušta glasnika Hywela. »Stigle su vijesti«, upozorila je muţa.
Spustivši pehar pogledao je nju, pa ĉovjeka koji im je prilazio izmeĊu stolova. S lica mu je nestalo
veselosti kad je mahnuo Hywelu da doĊe do povišenoga mjesta.
Isabelle je sa sve većom zebnjom motrila prašinu na glasnikovoj odjeći i njegove crvene oĉi. Brzo
je jahao, a poruka je bila dovoljno vaţna da prekine gozbu.
Hywel klekne pred Williama, pa u torbi potraţi pismo koje je nosio. »Gosparu, gospo, došlo je do
bitke kod Bouvinesa, na putu za Tournai... Kralj Filip i njegovi saveznici odnijeli su pobjedu. Tisuću
ljudi je poginulo, a zarobljeno je nekoliko tisuća, ukljuĉujući grofa od Salisburyja.«
Isabelle dahne i stavi ruku na usta.
»A kralj?«
»Na sigurnom je, gospo. Nije bio u jeku bitke, ali njegovi flamanski i njemaĉki saveznici raspršeni
su i nema nade da se skupe. Bio je to uzmak glavom bez obzira.«
Isabelle problijedi. »A moj sin?« upitala je. »Ima li vijesti o Richardu?«
Hywel izvadi pismo zapeĉaćeno zelenim voskom, pa se, drţeći ga, okrene prema njoj. »Šalje vam
ovo, gospo, kao znak da je dobro i na sigurnom. Rekao mi je da je bolestan leţao u krevetu i nije
sudjelovao u borbama ni na jednoj strani.«
»Bolestan u krevetu...« Hrabro je uzela pošiljku, bacila pogled na peĉat na uzici, a onda je otvorila
pismo i predala ga najstarijemu sinu koji se doimao ošamućeno. »Proĉitaj mi, Wille.«
Uĉinio je to oklijevajući, uz mnogo škiljenja i mrštenja. »Tako mi zubiju svih bogova, piše kao da
se sluţi nogom mrtve muhe umjesto perom«, rekao je s negodovanjem nakon što je uspio proĉitati
177
pozdrave. »Zašto nije traţio da to uĉini pisar?... Epidemijska groznica... Za njega se dobro brine kraljev
osobni lijeĉnik... Ne brinite... zdravlje mu je bolje i svakodnevno se poboljšava... Dovoljno se oporavio
da ode u Longueville... Slijedi nešto neĉitko, pa govori o dopuštenju. Bitka je gospodara kralja bacila u
veliku uzrujanost i pometnju. Neĉitko... neĉitko... Grofa od Salisburyja zamijenit će za grofa Roberta od
Dreuxa...«
Slijedili su daljnji pozdravi i uvjeravanja da je Richard na sigurnom, a potpisujući se jako je
pritisnuo pero, pa se oĉito slomilo i potpis poprskalo mrljicama tinte.
Isabelle mu uzme pergament. Uistinu se ĉinilo da osoba koje je napisala pismo nikad nije pozorno
slušala uĉitelja, ali vidjevši taj rukopis, nasmiješila se, a oĉi su joj se napunile suzama, izmeĊu ostaloga i
zato što je zamišljala kako mu se ruka trese od groznice dok nastoji oblikovati rijeĉi.
William se doimao zamišljeno. »Rekao bih da mu je bolest dobro došla, jer pruţila mu je hors de
combat, izgovor da ne ide u bitku. Nije morao odbiti da se bori za Johna, a nije morao prihvatiti ni poziv
Francuza da povede vojnike iz Longuevillea.«
»Hoćeš reći da je to namjerno uĉinio?« upita Isabelle.
»Ne... bila je to sretna sluĉajnost, a Richard je uvijek uspijevao izvući najviše iz onoga što mu sreća
pošalje. Ako je slobodan i siguran u Longuevilleu, utoliko bolje.« Otpuhnuo je. »GraĊen je kao vol.
Koliko je vjerojatno da je toliko bolestan da jedva moţe drţati pero? Rekao bih da je ovo pisao kasno
noću, poslije bitke, na klimavom poljskom stoliću. Ali kako bismo bolje doznali da je na sigurnom, nego
ako sam napiše pismo?«
Isabelle je potvrdila glavom i prestala gristi usnicu, iako se još mrštila, a William je uzeo pehar i
zurio u vino.
»Dakle«, javi se Will oporim glasom, »sve je bilo uzalud, to skupljanje novca, umiljavanje i molbe
kojima je John naveo plemiće da prijeĊu Usko more. A zašto? Da bi ljudi pali pod francuskim maĉevima,
jer im kralj ne bi mogao upriliĉiti ni pijanku u javnoj kući u Southwarku. Ako prije nije bio gotov, sad
sigurno jest.«
William prijekorno pogleda sina. »Još je pomazani kralj.«
Mladić naglo ustane. »Da, ali vjerojatno neće biti još zadugo.« Uhvatio je ţenu za ruku, pa su otišli
iz dvorane, ne traţeći dopuštenje kao što bi se dolikovalo.
»Moţda ima pravo«, primijeti Isabelle tiho. »Moţda je John dospio na kraj puta.«
»Onda sam i ja«, odgovori William, pa i on ustavši izaĊe iz dvorane. Klupe su zastrugale po podu,
jer su gosti brzo ustajali i klanjali se dok je prolazio, ali nije im odzdravljao. Isabelle je takoĊer otišla sa
svoga mjesta, mahnuvši damama da ostanu, a onda je dala znak gostima da sjednu i nastave veĉerati.
Vani se spuštao ljetni sumrak, a nebo je nad morem bilo mutno i crveno. Ĉula je kako ispod dvorca
štropoće kotaĉ mlina koji je pokretala plima i oseka, a galebovi su se ţalobno glasali nad širokim ušćem.
Nakratko je stala, duboko dišući i skupljajući hrabrost, a onda je prišla velikoj kuli i poĉela se penjati do
visokih grudobrana. Mladi braĉni par imao je sobu na vrhu. Premišljala se bi li pokucala na zatvorena
vrata i porazgovarala sa sinom, ali predomislila se, jer to moţe uĉiniti i kasnije, a sad je Will bio sa
ţenom... kao što bi i ona trebala biti s Williamom.
Njezin muţ stajao je pokraj grudobrana i gledao široko ušće, poduprijevši se rukama o kameno
krunište. Veĉernji povjetarac vijorio joj je krajevima vela i mrsio Williamu kosu, tako da je bila nalik na
tekuće srebro, a Isabelli je donosio miris soli i morskih trava. Dugo je šutke stajala pokraj njega, a poslije
nekog vremena poloţila je ruku na njegovu, ne kao da se ispriĉava, nego u znak podrške.
»Što će se sada dogoditi?«
Tako je duboko uzdahnuo da se stresao. »John će morati odgovoriti na ţalbe plemića i svoju
vladavinu dovesti u red, ili će ostati bez vlasti. Ali to znaĉi da će se ponovno posvetiti samo Engleskoj.
Ništa mu više neće odvlaĉiti snagu u drugim smjerovima, a taj poraz uskomešat će mu ćud.« Pomaknuo
je ruku, uhvatio njezinu i okrenuo se prema njoj. »Will smatra da sam odan sve do gluposti, ali nismo sve
ovo stekli zahvaljujući glupom ponašanju. Poduzimam sve što mogu da proĊem izmeĊu dvije vatre i ne
opeĉem se, ali nije lako.«
178
»A William?« upita Isabelle. »Ne ţelim ni da se on opeĉe, ali vidim da je vrlo blizu vatre.«
»Neki uĉe samo tako da se opeku«, rekao je izvivši usnicu. »Uvijek sam smatrao da će tako uĉiti
Richard... Kad je bio dijete, iz znatiţelje su mu prsti uvijek bili blizu vatre, ali dovoljno je razuman da zna
da moraš navući ţeljeznu rukavicu prije nego podigneš ugarak koji tinja.« Slabašno se nasmiješio. »Ne
brini, Velšani će na neko vrijeme uposliti Willa, a to će uĉiniti i njegova ţena. Nevjerojatno je što sve
prilagodljiva ţena moţe uĉiniti da u naravi svoga muţa izgladi oštrice.«
»Nadam se da imaš pravo«, rekla je, još osjećajući zebnju.
»Kod mene je to uvijek bilo uĉinkovito«, zadirkivao ju je, a onda se uozbiljio, podigao joj je ruku i
poljubio zglobove prstiju. »Za Willa ću uĉiniti najviše što mogu, ali nadam se da će imati dovoljno
razuma za nagodbe. Moţda će ga ţena razblaţiti...«
Isabelle odmahne glavom. »Ona uistinu mari samo za Willovo mišljenje. Ako on opeĉe prste, ona
će vjerojatno cijelu ruku gurnuti u vatru da pokaţe svoju odanost.«
William se zamišljeno uštipne za gornju usnicu. »Onda ćemo morati poraditi s oboje. Alais bi
mogla mnogo nauĉiti od tebe, a bistra je.«
Isabelle podigne obrve, no zatomila je odgovor da osoba najprije mora imati ţelju za uĉenjem. Nije
ţeljela uznemiravati Williama domaćim trzavicama. Već se navikla hvatati ukoštac s nestalnim ćudima
nedozrelih djevojaka, pa će izaći na kraj i s Alais. Što se tiĉe ostaloga, ona i William mogli su se samo
hrabro drţati i pripremiti se da se suprotstave olujama ako više ne budu daleko na obzoru, nego se
pribliţe.
179
34
Dvorac Pembroke, Juţni Wales, travanj 1215.
Isabelle je zatomila razdraţenost kad se Alais poţalila da je bole leda jer mora sjediti i šivati na
klupi u prozorskomu udubljenju. »Gdje god sjedila, boljet će te leda«, hladno je odgovorila. »Dijete će se
roditi sljedeći mjesec.« Osobno, Isabelle je smatrala da bi moglo doći do preranoga poroĊaja, jer je Alais
dijete nosila nisko u utrobi, a zadnjih dana osjećala je bezbolne trudove.
Alais je zaĉela u prvome mjesecu braka, pa iako se drţala drsko i uopće nije bila zadovoljna
promjenama u svom tijelu, ipak je imala samodopadan izraz, jer je vrlo brzo uspjela izvršiti duţnost, pa je
uţivala u pozornosti kojom su je obasipali.
Svekrva je nastavila šivati dok je snaha mrzovoljno zurila kroz prozor. »Bude li sreće, muškarci će
se vratiti kući do djetetova roĊenja«, primijeti Isabelle, nastojeći biti razgovorljiva.
Alais trzne ramenima što je bio uobiĉajeni odgovor na sve što bi Isabelle rekla, ali stisnula je
usnice, a brada joj je malo zadrhtala, pa se Isabellina razdraţljivost pretvorila u sućut. »Bit će u redu,
obećajem ti. Isto je bilo i sa mnom kad sam nosila Willa, devet mjeseci poslije vjenĉanja, meĊu ljudima
koje nisam poznavala.«
Alais stisne male šake nad omraţenim šivanjem, a izraz lica bio joj je nerazgovorljiv i bolan.
Isabelle je uvidjela da Willova nevjesta ne ţeli slušati njezine mudre pouke o raĊanju i da je preĉula
njezine rijeĉi, kao i savjete i pomoć svih zrelih ţena u kućanstvu.
Ponovno je pokušala. »Dobre su vijesti da se brat ţeli pomiriti s tobom«, izjavila je, misleći na
glasnika koji je juĉer stigao u Pembroke s pismima Williama de Forza polusestri. Pisao je pomirljivo,
ponudivši maslinovu granĉicu u vezi s ogorĉenom prepirkom oko imanja koje je Alais dobila u miraz.
Izjavio je da ţeli da svaĊu ostave za sobom u znak sjećanja na dušu njihove majke te da se prijateljski
nagode.
Alais okrene glavu. »To mi nije vaţno«, rekla je. »Zapravo ga ne poznajem i vjerojatno se nikad
neću kretati u njegovu društvu.«
»No ipak, ako ti je bliski roĊak...«
»Nemam lijepih sjećanja ni na koga od rodbine«, odvrati Alais, ustane iz prozorskoga udubljenja,
pa nezgrapno se njišući, poĊe prema vratima. »Malo ću prileći.« Stavila je ruku na veliki trbuh. »I ţelim
biti sama.«
Isabelle je zausti upozoriti kako bi s njom trebala biti barem jedna dama, ali se predomislila. Alais
je bila sklona samoći, pa bi se samo durila i mrgodila ako bi pomislila da svekrva vrši preveliki pritisak i
da je moţda uhodi.
Isabelle se rastuţeno i razoĉarano nagne nad šivanje. Sybilla D'Earley pridruţila joj se na sjedalu u
prozorskomu udubljenju, jer je tu bilo više svjetla za šivanje. »Nema baš laku narav, je li?«
prokomentirala je.
»Promijenit će se poslije djetetova roĊenja... a nikad nije dobro raspoloţena kad nema Willa«,
odvrati Isabelle, pokušavajući opravdati mrzovoljno ponašanje svoje snahe.
»Moţda«, odvrati Sybilla sumnjiĉavo. Isabelle je sumnjiĉavo pogleda, a Sybilla odloţi tkaninu
koju je šivala u krilo. »Svi znaju da sam tiha, ali to znaĉi da imam prilike vidjeti kako drugi rade. Ako
180
novoroĊenĉe bude djeĉak, Alais će postati nesnosna. Sin će joj biti sljedeći nasljednik Pembrokea, a
kakve koristi od starih grana na drvetu, ako rastu nove mladice? Ţeli biti grofica, ali ima pojma koliko i
guska što taj naslov doista povlaĉi za sobom, a nikako ne ţeli uĉiti od tebe. Ta djevojka vjeruje da njezino
vrijeme brzo nadolazi, pa to moraš zaustaviti.«
Isabelle se kiselo nasmije. »Zasad nemam namjeru otpasti s drveta... a nadam se da nema ni
William.« Rekla je to s uvjerenjem, ali znala je kako njezina snaha razmišlja. Alais je oĉito smatrala da je
William u senilnoj dobi i da neće još dugo biti u društvu smrtnika. Kad umre, grofovski naslov prijeći će
na Willa, a Isabellu mogu odgurnuti u Irsku, kao groficu udovu. To ne bi bilo ni vaţno, pomislila je. Ako
William umre, ona će se povući u Kilkenny, ili će izdrţavati korotu u samostanu u Tinternu, pa je ni za
što neće biti briga. »Znam što je ona«, odgovorila je tiho, »i nadam se da ću dobro prosuditi kako da s
njom izaĊem na kraj.«
Neko su vrijeme šivale u tišini, a Isabelli su misli sa snahe skrenule na pitanje kako su joj muţ i
najstariji sin. »Ništa nismo ĉuli iz Gloucestera«, primijetila je, jer u su zadnje vrijeme ondje pregovarali
sa savezom pobunjenih plemića, koji su ustali protiv kralja.
»Vjerojatno im preostaje malo vremena za pisanje«, odgovori Sybilla da je umiri.
Isabelle se ojaĊeno namrštila. »Kad su se zadnji put javili, William je napisao da pobunjenici
posvuda šalju krunidbenu povelju staroga kralja Henryja, ne oca sadašnjega vladara, nego njegova
pradjeda, pa traţe da John potvrdi slobode.«
»Mislim da razumno postupaju. Trebalo bi poštovati tadašnja obećanja.«
»To tvrdi i William, a ja se slaţem. Za nasljedstvo bi trebala postojati utvrĊena pristojba, umjesto
da se plaća svota koju kralj zatraţi. Nitko ne bi smio biti uhićen i osuĊen bez poštena suĊenja, a udovicu
ne bi trebalo prisiljavati da se ponovno uda, ili da plati golemu naknadu kako bi ostala slobodna.«
Kraljeţnicom su joj prošli hladni trnci, jer se ponovno suĉelila sa slikom ţivota u kojemu kraj sebe neće
imati Williama. Rijeĉ »udovica« ju je uţasavala. »John ne ţeli ni pogledati povelju«, rekla je izvivši usta,
a izraz joj je bolje od rijeĉi pokazivao što misli o kralju. »U svemu tome vidi samo pokušaj da ograniĉe
njegovu volju i umanje mu vlast.«
»Pa, to i kane«, primijeti Sybilla, podiţući tkaninu prema svjetlu.
»Da, ali da se ĉasno ponašao, do toga ne bi ni došlo.«
U zadnjem pismu William joj je pisao da John razmišlja da pobunjenike obuzda pomoću
poitouških plaćenika, no uvjerio je kralja da odbaci tu opasnu taktiku, jer odan ili ne, nijedan engleski
plemić koji drţi do sebe takvim ljudima ne bi dopustio da lunjaju po njegovim posjedima, pa bi izbio
otvoreni graĊanski rat.
Isabelle se sjećala da joj je muţ prije odlaska u Gloucester rekao da je navesti obje strane da
razumno razmišljaju isto tako teško kao kresati kamenom o kamen, kad je izmeĊu njih njegova ruka.
Pomalo zajedljivo odgovorila mu je da bi onda trebao izmaknuti ruku, ali znala je da iz nje govori
razdraţenost, jer zapravo to nije mogao uĉiniti. William je dosad pokazivao strpljivost i ostao je s
kraljevskim izaslanstvom, ali osjećao se nemirno i nezadovoljno, pa bi bio dovoljan i mali povod da ga
gurne preko ruba i da posvaĊa oca i sina. Nije ţeljela tako razmišljati, no ta joj pomisao nije izlazila iz
glave i bila je nalik na neţeljenog gosta za stolom.
U šivanju je došla do kraja niti, pa je poslije kratkoga razmišljanja zakljuĉila da bi moţda trebala
otići porazgovarati s Alais. Kako se poroĊaj bliţi, mlada ţena morat će se osloniti na primalju i druge
pomoćnice, a bilo je bitno da djelotvorno suraĊuju. Šutke je smotala tkaninu, damama je rekla da ostanu
tu, a onda je otišla iz prostorije i poĉela se penjati stubištem u gornju sobu.
Samoća je bila raskoš koju je Alais priţeljkivala, ali ju je rijetko mogla naći u Marshalovu
kućanstvu. Kamo god pošla, uvijek je bilo ovakvoga ili onakvoga društva, jer nailazila je na ţene,
Waltera, Isabellinog nemirnog malog kapelana, na razne sluge zaduţene za ovo ili ono, a dakako i na
samu groficu, s njezinim upućenim pogledom. Imala je vrlo malo mira od svega toga, a k tome je Isabelle
htjela da snaha uvijek nešto obavlja i pokušavala ju je poduĉavati njezinim duţnostima.
»Znam svoje duţnosti«, promrmlja Alais buntovno. Uostalom, najvaţniju je obavila u prvoj
181
braĉnoj noći, jer je smjesta ostala trudna. U srcu je znala da je upravo tada zaĉela... Iskustvo je bilo odviše
ţestoko, pa je naprosto moralo uroditi djetetom koje joj je raslo u utrobi. Bila je sigurna da je djeĉak. Sa
snenim osmijehom gladila je zaobljeni trbuh. Šteta da Willa tako dugo nema da vidi kako u njoj raste
sljedeći nasljednik Pembrokea. Sigurnije se osjećala kad je bio pokraj nje, ali zbog glupoga rata izmeĊu
kralja i njegova plemstva mjesecima će biti bez muţa. Otišla je do prozora, pogledala sjajni ljetni dan i
pokušala zamisliti kako Will preko tratine prilazi kuli. Bude li dovoljno dugo gledala, moţda će joj se
ţelja i ostvariti.
Uĉinilo joj se da iza sebe ĉuje tihe korake, pa joj se najeţila kosa na vratu. »Wille...«, rekla je,
okrenula se i naletjela na podignuti noţ.
Isabelli su smetale duge halje, pa se teško penjala stubištem, ali kula je bila sagraĊena za obranu, a
ne za domaću udobnost, iako su sobe na katovima bile lijepo namještene. Mnogo je više voljela starije
zdanje koje je podigao njezin djed po ocu, a sad je sluţilo za posluţivanje obroka gostima i za njihov
smještaj. Nova kula bila je vrlo dojmljiva, ali nedostajalo je ozraĉje domaće udobnosti, a nije bila ni
dobro opskrbljena nuţnicima, nego su koristili paravane i noćne posude.
Pred vratima je nakratko zastala da doĊe do daha, jer se pred snahom nije htjela pojaviti zadihana
kao upravo ulovljena pastrva, a onda je podigla zasun i gurnula vrata.
Alais je leţala na podu pokraj prozora, tijelo joj se treslo, a odjeća joj je bila natopljena krvlju.
Isabelle je dahnula i pritrĉala joj, jer je isprva pomislila da je rijeĉ o pobaĉaju prouzroĉenu ozljedom, ali
kad je kleknula i okrenula snahu, uţasnula se vidjevši da joj na trbuhu zjapi rana od oštrice. Kraj nje je
nepomiĉno leţalo dijete prekriveno majĉinom krvlju s još neprekinutom pupĉanom vrpcom.
»Marijo, Sveta Majko... Alais!« Isabelle je drhtavim rukama pokušala zaustaviti krvarenje, ali rana
je bila previše duboka, a dok je izgovarala snahino ime, Alais se posljednji put zgrĉila i prestala disati.
Isabelle je zurila u potpunoj nevjerici, ništa ne shvaćajući. Tko bi uĉinio tako nešto? Nije bilo znakova
borbe, a jamaĉno se to dogodilo ovdje i to brzo, jer je sva krv iscurila oko i ispod tijela, a drugdje je nije
bilo. Usplahireno se osvrtala, bojeći se za vlastiti ţivot, ali tko god je to uĉinio, otišao je.
Zatomljujući muĉninu oteturala je do kreveta, strgnula pokrivaĉ i prebacila ga preko Alais i
djeteta... svoga unuka... Ne, rekla je sama sebi, ne razmišljaj o tome. Sve to moraš ostaviti za poslije.
Usredotoĉi se na ono što sada treba uĉiniti. Noge su joj drhtale dok je posrtala niz stube da podigne
uzbunu.
Dame su se uţasnule kad su je vidjele vrlo blijedu, krvavih ruku i haljine, no Isabelle ih je ušutkala
kratkim zapovijedima. »Sybilla, idi gore«, rekla je, »i neka nitko ne ulazi u sobu. Elizabeth, smjesta
dovedi muţa. Rohese, pronaĊi oca Waltera i reci mu da ga trebamo.«
»Što se dogodilo?« Elizabeth Avenel ustane s uplašenim izrazom lica. »Je li gospa Alais...«
Isabelle mraĉno odmahne glavom. »Dogodilo se prljavo ubojstvo, ovdje, u našoj kuli«, izvijestila
ih je glasom tvrdim kao kamen, jer da se nije zatvorila u zaštitnu ljusku, ne bi se mogla nositi s tim. »Ne
znam tko je to uĉinio, ali ţena moga sina i njezino neroĊeno dijete su mrtvi...«
Isabelle kao da nije bila svjesna sljedećih nekoliko sati, ali zbog onoga što se dogodilo i posljedica
koje su ostale, ostatak ţivota progonile su je noćne more. Udvostruĉila je straţu, osigurala dvorac, a nitko
nije smio ući ni izaći. Iako su smjesta izvršili njezine zapovijedi, ubojica je ipak imao priliku da umakne.
Iako su traţili, nisu našli oruţje kojim je poĉinjeno ubojstvo, no kako je svaki ĉovjek ovdje za pasom
nosio noţ, bilo je to nalik pretraţivanju šume da bi našli drvo. Isabelle je bila zastrašujuće svjesna da je
sumnjiĉavo pogledavaju. Svi su znali da je izmeĊu nje i Alais bilo trzavica, a sama se popela u sobu da
razgovara sa snahom. Oni koji su je dobro poznavali ni na trenutak nisu povjerovali da ima veze s
ubojstvom, ali oni koji je nisu znali gledali su i pitali se.
Isabelle se nije morala pitati, jer je znala da je ipak odgovorna. Nikako nije smjela dopustiti Alais
da sama pode u sobu i trebala je posvetiti veću pozornost sigurnosti u dvorcu. Kad je razmišljala kako će
Will na to reagirati, osjećala je muĉninu od zabrinutosti, boli i osjećaja krivice. Bilo je bolesno i pomisliti
da je netko u sebi mogao nositi takvu mrţnju da ubije mladu ţenu u stanju uznapredovale trudnoće i to na
tako strašan naĉin. Na um joj je palo nekoliko sumnjivaca, ali muţ i sin borili su se za najistaknutijega
182
meĊu njima, pa su strah i gaĊenje još više potamnili oblak koji se nadvijao nad njom.
U kraljevskom taboru u Gloucesteru Will je mnogo pio. Njegov je otac to primijetio, ali je šutio.
Sin mu je bio odrastao ĉovjek, odgovoran za svoje pogreške. Kad bi mu propovijedao, to bi izazvalo
suprotan uĉinak, jer je mladić ionako koraĉao po rubu oštrice.
»Bit će rata, je li?« Will ukloni tamnosmeĊu kosu s ĉela. »John nikad nije namjeravao razmotriti
uvjete koje su mu postavili.«
Njegov otac slegne ramenima. »Pregledao ih je, ali nisu mu se svidjeli. No na obje strane još ima
mjesta za pregovore.«
»Misliš?« Will se doimao sumnjiĉavo. »Smatram da će odsad razgovarati samo oštricama
maĉeva.« Ispio je ostatak vina, a kad je dohvatio vrĉ, vidio je da je prazan. »Kriste, kamo je sve nestalo?«
»U tvoj ţeludac, osim jednoga pehara koji je u mojemu.« William pokaţe poljski krevet postavljen
u kutu sobe. »Pijan si, pa idi u postelju.«
»Ujutro će sve bolje izgledati.« Mladić izvije gornju usnicu.
»Nisam rekao da će bolje izgledati«, odgovori mu otac, nastojeći ostati strpljiv, »nego da si pijan.
Dakako, moţda moţeš jasno razmišljati i poslije kante vina, ali ĉesto puta sam se uvjerio da...« Zastao je,
podignuvši pogled kad je ušao Jean D'Earley, a pratio ga je Isabellin kapelan Walter.
»Gospodaru, stigle su vijesti iz Pembrokea«, izvijesti Jean jednoliĉnim glasom.
William je znao da novosti nisu dobre, jer su ih donosili viteški zapovjednik i kapelan, kad su se svi
već spremali na poĉinak. Walter se doimao iscrpljeno, jadno i uplašeno. Poklonio se Williamu, ali onda
se okrenuo mladiću koji je sjedio kao da se smrznuo, nalik na ĉovjeka koji vidi da ga snalazi propast, ali
je posve nemoćan.
»Gosparu... mladi gospodaru...« Kapelan je pao na koljena pred Willom. »Ne mogu izraziti koliko
mi je ţao da sam donositelj strašnih vijesti, ali vaša ţena, gospa Alais je mrtva... a i dijete zajedno s
njom!«
Will je zurio u njega. »Mrtvi?« rekao je bezbojnim glasom.
Walter je sklopio ruke kao moli. »Gospodaru, nitko ne zna kako se to dogodilo. Gospa Alais je
bila... ona... Oh, sveti Kriste, smiluj se... ubijena je u svojoj sobi.« Ove posljednje rijeĉi izletjele su mu
kao da ih je netko naglim i jakim udarcem izbio iz njega, jer su se zaglavile. »Našla ju je vaša gospa
majka, ali bilo je prekasno, jer su vaša ţena i dijete bili mrtvi.«
»Ubijeni?« upita William, kojega je obuzimao uţas.
Kapelan prestrašeno potvrdi glavom. »Izbodeni su. Nitko ne zna tko je to uĉinio ni zašto... ili barem
nisu znali kad sam vam pošao javiti. Dogodilo se usred kule, u najvišoj sobi. Poslije je grofica postavila
sve straţare na duţnost i nijedna gospa u dvorcu neće ostati sama.«
Will je duboko udahnuo i nesigurno ustao. »Ne«, zareţao je. »Laţeš!« Bacio se na Waltera, uhvatio
ga za vrat i tresao kao terijer štakora. William je priskoĉio da ih rastavi, ali duševni potres tako je ojaĉao
mladićev stisak da ga je Jean D'Earley morao udariti u trbuh kako bi pustio kapelana. Will se presavio i
poĉeo povraćati, a kapelan je ustuknuo drţeći se za vrat i hripajući da doĊe do daha, a izbuljene oĉi
gotovo su mu iskoĉile. William obavije ruke oko sina i povuĉe ga na klupu. Will se stresao i grĉio, jer mu
je tijelo regiralo na vijest, iako ju je um odbijao.
»Tri dobra konja pala su poda mnom dok nisam došao do vas«, zagrakće Walter. »Grofica se boji
za vaše ţivote i preklinje vas da budete oprezni. Sama će prebaciti gospu Alais u samostan u Tinternu.«
I Williamov um kao da je obamro, ali bio je prisebniji od sina. Razabrao je da Isabelle nagoviješta
kako je uvjerena da je ubojstvo politiĉke naravi, a ne djelo poremećene osobe, ili nekoga tko je osobno
zamjerao Alais. »Recite mi što se dogodilo... sve«, zatraţio je.
»Gospodaru, nisam siguran da je to mudro«, odgovori Walter oklijevajući i baci pogleda na Willa.
»Ipak hoću znati, a ne da pojedinosti jezivo kapaju. Morat ćemo ĉuti prije ili poslije. Odmah sve
ispriĉajte, kao kad spaljujemo ranu.«
Oklijevajući, s dugim stankama izmeĊu rijeĉi, kao da govori sa samrtne postelje, Walter je ocu i
sinu ispriĉao sve što je znao.
183
Will je povratio vino koje je popio, a Williamovo lice zadobije tvrd, ledeni izraz. »U ţivotu sam
vidio mnogo zloće«, rekao je glasom hrapavim od gaĊenja i boli, »ali ništa nije bilo ravno ovome.«
»To je Johnovo djelo!« Will ustane, njišući se. »Mrzi nas. Nikad ti nije oprostio što si prisegnuo na
vjernost Filipu Francuskomu za Longueville i što si ga osramotio u Irskoj. I mene mrzi, jer sam
Marshal!«
»John nije glup«, odbrusi William. »Ne bi se okrenuo protiv nas kad smo mu prijeko potrebni.«
»Ne uviĊaš, jer ne ţeliš uvidjeti. Koliko ti treba da shvatiš? Hoće li nas sve poubijati u krevetu prije
nego što ti se otvore oĉi?«
»Dosta«, grubo će William, a samo se s velikim naporom svladavao. »Dovoljno si rekao!«
»Nisam još ni poĉeo«, odvrati Will, ali stisnuo je vilicu, nespretno se okrenuo i nesigurno pošao
prema vratima. »Jahat ću na mjeseĉini... U zoru ću biti u Striguilu.«
Otac ga uhvati za ruku. »Onda se, za ime Boţje, najprije otrijezni.
Tvojoj ĉeti trebat će vremena da se skupi. Uzmi Bloeta i Siwarda kao pratnju, a ostale ću dovesti
što prije mogu.«
Will ukoĉeno kimne, istrgne se iz stiska, a onda ne gledajući oca otetura iz prostorije.
William se teško spusti na sjedalo i stavi glavu meĊu ruke. Zaprepastio se da je netko izvršio takav
ĉin u srcu njegove grofovije. Takvo oskvrnuće prijetilo je da išĉupa samu dušu njegovoj obitelji i
dinastiji. Ako to nije uĉinio John, tko je onda krivac i koji je razlog? Sirota djevojka... jedinica njegova
najboljega prijatelja! Kako će moći stati kraj grobnice i reći mu da je ubijena usred Marshalova
kućanstva, gdje je trebala biti sigurna?
Sledila mu se krv kad se sjetio nemilog dogaĊaja u Irskoj, gdje se s Albusom, biskupom od Fearnsa
ţestoko posvaĊao oko dva sporna vlastelinska dobra. Biskup ga je prokleo, izjavivši da mu sinovi nikad
neće imati mušku djecu i da će ime Marshal biti zbrisano unutar jednoga naraštaja. Biskup moţda i ne bi
mogao imati naĉina da to uĉini u fiziĉkom smislu, ali prokletstvo je nosilo vlastitu uţasnu, nevidljivu
energiju.
Isabelle je ĉekala u Striguilu s pogrebnom povorkom kad su stigli Will i njegova mala pratnja. I ona
je ondje provela samo nekoliko sati, a bila je iscrpljena od napornoga puta i muĉnih misli. Proţeo ju je
strah kad je vidjela da je Will u dvorištu skoĉio s konja koji je već posrtao. Što da mu kaţe kad se strašna
teţina onoga što se dogodilo nije mogla obuhvatiti rijeĉima?
Prišla mu je raširenih ruku, ali nije se osvrtao na njezin pozdrav. »Gdje je?« upitao je hrapavim
glasom. Lice mu je bilo sivo i mršavo, a oĉi su imale divlji izraz.
»U kapelici«, odgovorila je.
Progurao se kraj nje i dugim koracima otišao prema kuli, pa je Isabelle morala potrĉati da bi drţala
korak s njim. »Pokušala sam je spasiti, ali više nitko ništa nije mogao uĉiniti. Ţao mi je, ja...«
Nije odgovorio, nego je samo zaškripao zubima i poĉeo još brţe koraĉati.
Mala kapelica u Striguilu bila je obasjana skupim voštanim svijećama koje su gorjele i grijale zrak,
a mirisale su na djetelinu i med.
Posvuda se osjećao miris tamjana koji je gušio Willa. Pred kriţem na oltaru stajao je odar prekriven
grimizom i zlatnom tkaninom, a na njemu je leţala mrtva Alais, ruku sklopljenih kao u molitvi i
zatvorenih oĉiju, pa se ĉinilo da spava. Oko nje su na straţi stajala ĉetiri viteza iz kućanstva s isukanim
maĉevima, a otac Roger, drugi obiteljski kapelan, kleĉao je i molio.
Zadihana Isabelle sustigla je sina i pokušala ga uhvatiti za ruku, ali otresao ju je i kratko se
prekriţivši pred oltarom, prišao odru. Vitezovi na straţi brzo su ga pogledali, a onda su skrenuli oĉi i
zurili pred sebe.
Dugo je motrio, nepomiĉan poslije prijašnje ţurbe. Dijete je leţalo pokraj Alais, povijeno u svilu, a
crte lica već su mu bile posve oblikovane, sve do pahuljastih, blijcdozlatnih obrva i trepavica. Dotad nije
posve vjerovao da je sve to istina. Još je bilo slabih izgleda da je rijeĉ o pogrešci ili laţi, ali sad je nestalo
svake milosti. U njemu su se nakupljali bol i bijes, uţareni poput rastopljena ţeljeza i krhki kao zimski
led. IzmeĊu te dvije krajnjosti osjećao se utuĉeno i razbijeno. Sva obećanja, radost, a i budućnost
184
pretvorili su se u ništa, u neplodnu pustaru.
»Sutra će je odnijeti u Tintern«, obrati mu se majka. »Ondje je zeleno i mirno, a redovnici će
svakodnevno drţati mise za njezinu i djetetovu dušu.«
»Djeĉak ili djevojĉica?« upitao je promuklo. Otvorio je i stisnuo šake.
»Djeĉak...«, prošaptala je, a oĉi su joj se ispunile suzama.
»Moj sin... ţena...« Glas mu se prelomio. »U srcu Pembrokea, majko... Kako se to moglo dogoditi?
Reci mi, kako je moguće?«
Odmahnula je glavom i progutala. »Ne znamo, nije bilo svjedoka. Našla sam je... Htjela sam
razgovarati s njom, ali bila je... leţala je na podu pokraj prozora... Znaš, htjela je biti sama. Nije nam
uopće palo na um da bi se mogla naći u opasnosti.«
Odmaknuo se od nje. Nije mogao podnijeti da stoji uz nju i sluša je. Za trenutak bi je zgrabio kao
što je oca Waltera, a odatle ne bi bilo povratka... No kako su stvari stajale, za njega ionako nije bilo
povratka, ni napredovanja. Našao se zauvijek zarobljen u ĉistilištu, sa svojom mrtvom ţenom i djetetom.
»Idi«, rekao je. »Ostavi me na miru.«
»Dopusti mi barem...«
»Idi!« napola je zajecao, podigavši glas nalik na reţanje. »Ne mogu te podnijeti blizu sebe. Ne
razumiješ li? Uvijek tvrdiš da razumiješ, ali nemaš pojma!«
Ustuknula je i dahnula, jer mu je u oĉima vidjela plameni bijes, koji je graniĉio s mrţnjom.
»Tebe krivim!« gotovo je ispljunuo, duboko tjeskobno. »Bila si ondje i mogla si nešto uĉiniti.
Moţda si ĉak znala!«
»Što? Isuse Boţe!« povikala je. »Od boli si poludio! Zaštitila bih je svojim ţivotom!«
»Ali nisi to uĉinila.«
»Bio je i moj unuk!« Glas joj je drhtao od zaprepaštenja. »Misliš li da bih mirno stajala i nekome
dopustila da uzme noţ i iz njega istrgne ţivot?«
»Ni sam ne znam što da mislim. Znam samo da je mrtva i ne ţelim te uza se. Ţelim nju, ali ne mogu
je imati, zar ne?«
Isabelle duboko udahne, a kad je izdahnula, osjetila je da je boli cijelo tijelo. Bilo je besmisleno
ostati i svaĊati se. Bila je ošamućena od optuţbi koje joj je dobacio, a tako se loše osjećala da ne bi mogla
ostati ni da je htjela. Trebala je Williama, njegovu mudrost i usmjeravanje... iako je slutila da bi njezin
muţ zbog tih rijeĉi Willa udarcem srušio na tlo.
Nesigurna na nogama, otišla je iz kapelice, mutno svjesna da sluge i pratitelji zaprepašteno zure u
nju. Sybilla D'Earley uhvatila ju je za ruku i prošaptala joj da se ne osvrće, jer joj je sin previše uzrujan,
ali postupno će se urazumiti.
»Ne vidim zašto bi se urazumio«, odgovori Isabelle slomljenim glasom, »kad je cijeli svijet
poludio.«
U prekrasno proljetno jutro, prepuno ţivota, u samostanu u Tinternu odrţana je misa zadušnica za
Alais, a tijelo su joj poloţili na poĉinak pred korom, uz Aoife. Kroz visoke staklene prozore sjalo je
sunce, pa je na poploĉanom podu stvaralo trake jasnoga svjeda. Ţalobna arija redovniĉkoga pjeva dizala
se, miješajući se s mirisom tamjana.
Upalih oĉiju, divljega izgleda od boli i bijesa, Will je ostao na svom mjestu samo kako bi odao
poĉast Alais i sinu. Jedva je progovorio s majkom. Smatrao je da je sve to njezina greška, a ĉinjenica da
krivicu moţe svaliti na nekoga pokraj sebe ulijevala mu je osjećaj postojanosti. Nije se ispriĉao za
bezumne optuţbe. Kako se osjećao, prije bi zapalio cijeli svijet, nego se mirio. Sigurno je to Johnovo
djelo! Ĉovjek koji je mogao ubiti vlastitog nećaka, natjerati vazale u izgnanstvo, njihove ţene i djecu
izgladnjivati do smrti i vješati malu djecu, bez skrupula bi se osvetio Marshalovima za poniţenje koje je
pretrpio zbog Irske i Normandije.
Otac je ţurno došao iz Gloucestera s glavninom vojske, no Will je s njim jedva izmijenio nekoliko
rijeĉi, a poslije mise više s njim nije namjeravao razgovarati, nego je samo ţelio pobjeći. Ne bi mogao
podnijeti obiteljski skup s briţno i sućutno ujedinjenim roditeljima. Osjećao bi se satjeranim u kut, morao
185
bi se boriti, a nije mogao reći što bi proizašlo iz te bitke, nego samo da bi bila duboka, gorka i crna.
Kad su izašli iz kapelice, uobiĉajena skupina prosjaka i siromaha ĉekala ih je nadajući se da će
dobiti milostinju. Will je vidio da im je majka daje i da za svakoga ima lijepu rijeĉ... kao da uistinu mari
za njihovo loše stanje. Otac je stajao je pokraj nje, s rukom na njezinoj podlaktici, podrţavajući je i tim
pokretom, a i ĉvrstinom i snagom svoje nazoĉnosti. Grizući unutrašnju stranu obraza, Will se okrene
konjušaru koji mu je u pripremi drţao konja. Kad je stavio nogu u stremen, otac krupnim koracima pode
prema njemu, rekavši mu da ĉeka, jer moraju o neĉemu porazgovarati.
»Nemamo o ĉemu razgovarati«, odvrati mladić, popevši se u sedlo.
»FitzWalter i de Vesci otišli su iz Gloucestera i otvoreno objavili rat. Znam da si u šoku i da
ţaluješ, ali tebe i tvoje ljude trebam na bojištu.«
Will skupi uzde u ruci. »Svoje ću ljude povesti da se pridruţe Fitz Walteru i de Vesciju. Odriĉem se
Johna kao svoga kralja i priseţem da ću uĉiniti sve što mogu da ga srušim.«
»Ne budi lud«, reĉe William oporo. »Iz tebe govori bol.«
Mladić odmahne glavom. »Ne, nego osjećaj za ono što se dolikuje, a taj sam osjećaj suzbijao iz
poštovanja prema tebi. Ti si prisegnuo Johnu, pa te to veţe kao lancima, ali ja vazalski ne ovisim o
njemu, a nikad i neću. Ĉak ako budem morao ţivot završiti kao odmetnik, ili sluţiti na prekomorskim,
kriţarskim posjedima, nikad neću prignuti koljena pred ĉovjekom poput njega... nikada!«
»Kao da govoriš iz zadnjice!«
»Pa, moţda moja zadnjica ima više poštenja od Johna. Ako ţeliš spasiti koţu ubojice svoga unuka,
neka ti bude, ali ne oĉekuj da jašim uz tebe.«
»Ne znaš je li...«
»Znam dovoljno.« Will petom podbode konja, okrene ga, a onda ga mamuzama potjera u laki
galop, raspršujući prosjake i hodoĉasnike.
William stavi lice meĊu dlanove. »Kriste«, promrmljao je kroz prste. Isabelle mu priĊe i uhvati ga
za ruku, pripivši se uz njega, kako bi našla podršku.
»Je li to kraj?« upitao je turobno. »Jesam li ţivio tako dugo i vrlo se teško borio da vidim kako sve
završava razdorom i padom? Hoću li posljednje godine provesti u ratu sa sinovima, kao što je kralj Henry
ratovao sa svojima, dok ga nisu ubili?«
Isabelli su niz lice tekle suze. Obitelj joj se raspadala pred oĉima tako brzo da se nije stizala na
vrijeme okrenuti kako bi doĉekala svaki novi napad. I prije je bila ranjiva, a sad kao da je ostala posve
bespomoćna pred udarcima.
»Rekao si mu da ne bude budala, a sad ti glupo govoriš«, ukorila ga je bolnim glasom. »Ima tvoju
ĉestitost, a ti nisi Henry. Barem će nam, ako John padne, nasljednik biti u suprotnomu taboru, a ako se
kralj odrţi na prijestolju posredovat ćeš izmeĊu njega i Willa.« Govorila je mirnije, pokušavajući pronaći
izlaz. Napregni um i neprestano traţi rješenje, govorila je sebi. »Kao što je rekao, ako doĊe do najgorega,
uvijek moţe otići u kriţarska podruĉja.« Šmrcnula je i obrisala oĉi. »Misliš li da ima pravo?« upitala je
poslije kratke stanke. »Vjeruješ li da je John imao udjela u ovome?«
Iscrpljeno je uzdahnuo. »U ţivotu smo sebi stvorili više neprijatelja nego John. Da, mislim da je to
u stanju uĉiniti, ali drugo je pitanje je li to zapovjedio. Kad bih imao dokaza da je to skrivio Alais... i
svima nama, srušio bih ga, pa i ako bih morao izazvati sam pakao, ali bez svjedoka, ili ako netko ne
prizna nedjelo, kako moţemo znati?«
186
35
Caversham, Berkshire, lipanj 1215.
Isabelle je u krilu tetošila trogodišnjeg unuka, a tješili su je mališanova ĉvrstoća i toplina. Njegov
petogodišnji brat Roger bio je duboko zaokupljen igrajući se bitke s drvenim vitezovima igraĉkama s
Joannom i Ancelom.
»Vrlo su nalik na tebe u toj dobi«, prisjećala se s osmijehom. »U škrinji još imam svoje poupées«,
odvrati Mahelt. »Ako Hughu rodim kćer, kad bude malo veća, dobit će dovoljno lutaka.« »Moţda ćeš joj
dodati i ţive lutke.«
Mahelt zadobije kiseli izraz. »Ne mogu odluĉiti ĉak ni to bih li Hughu i svekru za jelo posluţila
školjke ili volujski rep... a nesigurna sam i glede Willa.«
»A tvoj otac?« upita Isabelle. »Što bi njemu posluţila?«
Njezina kćer namreška lice i odgovori: »Ništa, ako bi bio u oklopu. Htjela bih da bude ovdje s
tobom i da se odmara pokraj ognjišta, kao što bi trebao.«
Isabelle se oporo nasmije. »Kada se tvoj otac odmarao? To se neće dogoditi. Ĉak ako kralj i plemići
sklope mir, u Walesu se kuhaju neprilike. Tvoj otac kaţe da je nastojanje da se sve to odrţi, nalik na
pokušaj zadrţavanja vode u situ.« Tjeskobno je uzdahnula. »Zabrinuta sam za njega. Moţda je bodar i
zdrav, ali ne bi ga smjeli tako opterećivati. Tvoj bi brat trebao preuzeti neku odgovornost, ali kako stvari
stoje, nema nade da će se to ostvariti.«
Mahelt se ugrize za usnicu, doimajući se kao da joj je neugodno. I njezinoga muţa i svekra smatrali
su buntovnicima. Dopuštenje da posjeti Caversham dobila je samo zahvaljujući poštovanju koje su
Bigodi gajili prema njezinu ocu. »Kad bi danas nastao mir...«
Isabelle ustima dodirne meku svijetlu kosu svoga unuka. »Sumnjam da ćemo viĊati tvoga brata,
ĉak i ako svi sklope primirje. A i kod kuće je primirje ono ĉemu se najviše moţemo nadati.«
Mahelt je prodorno pogleda. »To je zbog Alais, je li?«
Njezina majka potvrdi glavom. »Wiliam misli da je John planirao njezinu smrt da nam se osveti, pa
krivi mene što nisam dovoljno pazila na kućanstvo. Hrani se samo mrţnjom i bijesom i nitko od nas ne
moţe doprijeti do njega«, rekla je jednoliĉnim glasom, jer se osjećala kao da joj je netko iscijedio sve
osjećaje u šest tjedana koji su prošli od trenutka kad je našla snahu kako na podu umire u lokvi krvi, a
Will je odjahao pridruţiti se buntovnicima. Njegov je otac, kao i uvijek, svijetu pokazivao neprobojni
izraz, ali u prisnosti njihove sobe obavijao je ruke oko nje i ljubio je sa ţestinom od koje bi zadrhtala i
ostajala bez daha, a onda bi plakala, pa je prolila dovoljno suza za njih oboje.
Mahelt poloţi ruku na majĉin rukav da je utješi, a Isabelle se upitala je li sad obratno, postaje li ona
sama dijete, umjesto majka? »Uvijek ću osjećati krivicu«, izjavila je, »a to nema veze s Willom. Ne, ne
prepiri se sa mnom. Veći su izgledi da promijeniš bratovo mišljenje nego moje. Trebala je biti zaštićena,
ali nije bila, a što se tiĉe Johna...« Spustila je unuka na pod, jer joj se poĉeo meškoljiti u naruĉju. »Uvijek
govorim da je u stanju svašta uĉiniti, ali morao bi biti lud da na taj naĉin navali na nas, jer smo meĊu
malobrojnim osloncima koji su mu preostali, a što god mu drugo pripisivala, lud nije.« Zavalila se na
podstavljeni naslon klupe i protrljala sljepooĉnice u kojima joj je poĉela tupo kucati glavobolja. »Da nas
je htio uništiti, uĉinio bi to u Irskoj. Na poloţaju smo na kojemu je isto tako lako steći neprijatelje kao i
187
prijatelje, a sumnja ništa ne znaĉi bez dokaza. Najviše što moţemo uĉiniti jest da budno pazimo.«
Na livadama Runnymedea, na obali Temze, William je pio kraljevo gaskonjsko vino, glatko poput
dvorjaninova jezika, no odlikovalo se i oštrinom koja je nagoviještala da neće dugo ostati u baĉvi. Pisari
su marljivo radili za svojim prijenosnim stalcima, a pera su škripala po tankim pergamentima dok su
izraĊivali prijepise povelje o slobodama, jer je John pristao da povelju danas popodne potvrdi svojim
peĉatom.
Stephen Langton, canterburyjski nadbiskup, koji se dugo i gorko sukobljavao s Johnom oko svoga
imenovanja, skinuo je mitru i poĉešao tjeme. Laneno, obrubljeno i lijepo ukrašeno pokrivalo za glavu
potamnjelo je od prljavštine i izguţvalo se od znoja. Kralj se povukao u sjenu svog velikog šatora i
spustio šatorsko krilo kako bi nasamo raspravljao s Pandulfom, papinskim nuncijem.
»Pa«, obrati se Langton Williamu, koji je gurkao bujnu travu vrhom ĉizme, »nisam siguran bismo
li to trebali nazvati uspjehom ili nerazblaţenom katastrofom.«
William se usiljeno nasmiješi. Langton mu se sviĊao, ĉak više od svih prijašnjih nadbiskupa koje je
poznavao. Hubert Walter bio je struĉan i djelotvoran, ali nedostajala mu je ljudskost, Richard od Dovera
samo je ispunjavao prazninu, a Becket... pa, neka poĉiva u svojoj blaţenoj svetosti. »Barem je to isprava
ĉije toĉke mogu svi vidjeti, a prijepise će poslati po cijeloj zemlji. Utoliko je dobro izvršeno.«
»Uistinu, Marshale, ali kad neki plemići odlaze dok se rijeĉi još nisu osušile na pergamentu,
izjavljujući da ne vjeruju da će se kralj drţati povelje i kad se John zatvara s papinskim nuncijem, to ne
sluti na dobro glede uspostave mira. Znate da će kralj pokušati izbjeći da posluša toĉke navedene u
povelji, jer bi mu to potkresalo neumjerenosti.«
William se sloţi slegnuvši ramenima. »Takva mu je narav, ali mislim da je sad uvidio kako je
njegovim plemićima vrlo stalo do tih toĉaka. Istina, nekim je ljudima u naravi da izazivaju nerede, pa će
se prikrpati svakom razdoru, ali isto tako ima mnogo pristojnih i poštenih.«
»A meĊu njima su vaš sin i zet?« upita Langton s trpkim osmijehom, pogledavši prema drugom
šatoru pred kojim je, ţivo raspravljajući, stajala skupina mladića, ukljuĉujući Willa i Hugha Bigoda.
»Da, i oni.« William ih je gledao. Za vrijeme zasjedanja nekoliko je puta razgovarao s Willom, ali
ĉinilo mu se da se obraća strancu.
Kao da je osjetio da ga otac motri, Will digne pogled, pa su im se oĉi susrele. Bilo je to nalik na sraz
dva maĉa i William se gotovo trgnuo, ali kako je bio iskusan borac, izdrţao je sinov pogled sve dok
Will nije spustio oĉi. Niski mladić crne kose i ţućkastosmeĊih oĉiju nagnuo se i Willu nešto
promrmljao na uho, a sugovornik mu je kratko odgovorio.
William je s odbojnošću gledao Baldwinova posinka Williama de Forza. Mladić je došao u
Englesku kako bi zatraţio svoju baštinu po majci, a obasipali su ga takvom naklonošću da nije bilo
dvojbe oko toga ĉiji je sin, no ĉak ni to nije bilo dovoljno njegovu uobraţenomu ĉastohleplju, nego je
odluĉio ugristi ruku koja ga je hranila i pridruţiti se pobunjenicima. Unatoĉ njihovu prijašnjemu sporu
oko Alaisina miraza, de Forz i William postali su najbolji prijatelji. De Forz je omalovaţavajte
komentirao osiguranje Pembrokea koje je omogućilo ubojici da slobodno ušeće, ubije njegovu polusestru
i pobjegne. S prijezirom se odnosio prema Williamu koji je i dalje podrţavao Johna, a mladićevi stavovi
trenutno su bili po Willovu ukusu.
»Vaš sin duboko ţali za ţenom«, reĉe sućutno Langton, jer je dobro zapaţao.
»Da«, promrmlja William, »svi ţalimo.« Ispriĉao se i prišao skupini mladića. Will ga je motrio s
posve zatvorenim izraţajem, Hughu Bigodu oĉito je bilo neugodno, a de Forz se drsko smješkao.
»Ako ţeliš, u Cavershamu moţeš dobiti hranu i konaĉište«, obrati se William sinu. »Smatrat ću to
samo obiteljskim posjetom. Hugh će ionako doći po Mahelt.«
Willu se crvenilo iz vrata popelo u lice. »Imam hitnoga posla u Londonu.«
»Ako se predomisliš, vrata su ti otvorena«, izvijesti ga otac, oštro kimnuvši. Nije htio moliti.
»Neću se predomisliti.« Mladić stisne usnice, sluţbeno se pokloni ocu, a onda se okrene konjušaru
koji mu je drţao konja. De Forz ga je slijedio, još se napola smiješeći.
Hugh se i dalje doimao zabrinuto. »Pripazit ću na njega«, obećao je hrapavim glasom.
188
William zetu zahvalno stisne rame. »Znam da hoćeš.«
Hugh namreška ĉelo, jer je oĉito pokušavao smisliti što bi povoljno rekao. »Vi ste u jednom, a on u
drugom taboru, pa odrţavate ravnoteţu.«
»Je li zbilja tako, Hugh?« gorko upita William. »Ako jest, zbog toga se ne osjećam nimalo
mirnije.«
Mladić se još više namršti. »Ni ja se više ne sjećam što je mir«, odgovorio je, »osim kad sam s
Mahelt i sinovima. Zato ću i doći na veĉeru k vama u Caversham.« Pokušao se našaliti. »Osim toga,
hrana je bolja nego u Londonu.«
»A društvo?« William se još uspijevao šaliti sa zetom.
»Prija mi svako društvo u kojemu nema de Forza«, prizna Hugh iskreno. »Kad sam s njim, kao da
veĉeram s kraljem, ne samo zato što mu je nalik, nego zato što se ponaša kao John. I Will će to uvidjeti,
rekao bih, što prije to bolje, za njegovo dobro.«
189
36
Dvorac Pembroke, Juţni Wales, proljeće 1216.
U Francusku?« Isabelle je zaprepašteno zurila u Williama. »Ideš u Francusku?« Naglo je zatvorila
usta, jer postala je svjesna da je podigla glas.
Potvrdivši glavom, pokazao joj je pismo s kojega je visio kraljevski peĉat. »John ţeli da vodim
izaslanstvo koje će pregovarati s kraljem Filipom.« U glasu mu se osjećala revnost kakvu Isabelle već
dugo nije ĉula.
»Ne moţe li poslati nekoga drugoga?«
Postrance ju je pogledao.
»Zašto uvijek tebe mora upošljavati?« upitala je. »Dovoljno si uĉinio. Na ramenima već nosiš
veliki teret, jer suzbijaš Velšane.«
Spustio se na klupu s jastuĉućima, a onda se trgnuo, ustao i uklonio drvenoga konja na kojega je
umalo svom teţinom sjeo. »Jer ima najviše izgleda da me kralj Filip posluša. Poznajem ga cijeli ţivot.
Ĉesto smo prijateljski sjeli za stol, a suĉeljavali smo se i na bojištu. Osim toga, prisegnuo sam mu na
vjernost zbog posjeda u Longuevilleu. Neću dugo ostati, samo ĉetrnaest dana, ili najviše tri tjedna...«
Pogledao ju je vedro, ali i nestrpljivo. »Moţda starim, ali još nisam budalast i nemoćan.«
Uzdahnula je. »Nisi, ali ponekad osjećam da sam ja takva, Williame. Ne mogu drţati korak s
tobom, a to ĉesto ne mogu ni tvoji ljudi.«
Ĉinilo se da ga njezine rijeĉi zabavljaju. »Govoriš diplomatski.«
»Samo sam zabrinuta da već imaš previše posla. Velšani...«
Nestrpljivo je progundao. »Oni će morati priĉekati. Zasad su zagrizli sve što mogu proţvakati, pa
iako to ukljuĉuje Cilgerran, zasad nemam ni vremena, a ni ljudi da ih potisnem. Ne ugroţavaju ozbiljno
ni Pembroke, ni Striguil, a to je najbolje ĉemu se u ovom trenutku mogu nadati.« Ozbiljno ju je pogledao.
»Rijeĉ je o tome da najprije moram obaviti najvaţnije, a ostalo moţe ĉekati dok ne bude vremena... a
oboje znamo da u ovom trenutku oĉajniĉki posuĊujem vrijeme.«
»Williame...« Ime mu je izgovorila kao usrdnu molbu, a onda je zatvorila usta i ĉvrsto ga obujmila
rukama. »Nemoj...«
»Što?« Iskreno ju je pogledao u oĉi. »Šezdeset devet mi je godina«, izjavio je. »Ne treba mi
rizniĉarov stolnjak za zbrajanje da mi to išĉita.«
»Onda moraš štedjeti svoj plamen, pa se ne napreţi iz petnih ţila, da ne sagoriš.«
Nasmijao se i odmahnuo glavom. »Sumnjam da bi štednja nešto promijenila. Što bih radio, osim
što bih ti smetao i provodio vrijeme u dvorani, prisjećajući se dana na poprištima turnira kad sam vrhom
koplja mogao pogoditi vranu u oko? Otupio bi mi um, a trbuh bi mi se prelio preko pojasa kao puding u
vrećici.« Uštipnuo se za trbuh, gdje su mišići još bili ĉvrsti od vjeţbanja. »Baš se ne ĉini da bih
odgovornost mogao predati Willu i provoditi manje vremena u sedlu, zar ne?«
Isabelle se trgne kao da joj je otvorenu ranu posuo solju. Otišla je do njegove putne škrinje i podigla
poklopac. Prošli se put škrinja smoĉila, pa su je osušili, nauljili i uglaĉali, ali još se osjećao zadah plijesni.
Upozorila je sebe da se, kad mu bude pripremala odjeću, mora sjetiti u nabore staviti koru cimeta. »Jutros
sam Willu napisala još jedno pismo«, rekla je »gdje god ga našlo.« Postavila si je zadaću da, uz pomoć
190
pisara, sinu jedanput tjedno napiše pismo, kratko izvješće o obiteljskim stvarima, o tome što mu rade
braća i sestre, kako su ĉlanovi obitelji i da mu javi da im nedostaje. Znala je da ta pisma vjerojatno
spaljuje ne proĉitavši ih, no dok ih je slala, osjećala se manje bespomoćno. Uvijek su postojali slabi
izgledi da ih ĉita, a ako je tako, pisma meĊu njima odrţavaju ţivu povezanost.
»Nedvojbeno je u Londonu«, reĉe William oprezno. »Pobunjenici se cijelo ovo razdoblje nisu
maknuli odande, jer ĉekaju odgovor
Francuza.« Medu prstima je okretao drvenoga konjića. »Zadaća mi je da Filipa pokušam nagovoriti
da sinu ne dopusti da okuša sreću napadom na Englesku.«
»Ima li izgleda da uspiješ?«
Raširio je ruke. »Ne znam. Filip ţarko ţeli Englesku prikljuĉiti svojim posjedima. S druge strane,
ne ţeli riskirati da izgubi nasljednika u ratu na engleskoj zemlji i to u pohodu koji prkosi papi. A
Louisove tvrdnje da ima pravo na Johnovu krunu drţe vodu kao i probušeni kabao, pa nije vjerojatno da
će Rim podrţati njegove zahtjeve.«
»Onda ima izgleda.« Prišla je njegovoj putnoj škrinji i poĉela pregledavati tunike, košulje i hlaĉe,
traţeći odjeću pogodnu za francuski dvor.
»Da, ali nikad ne podcjenjuj mladićku tvrdoglavost. Oni u Londonu pozvali su Louisa da bude
engleski kralj, a ako to Louis dovoljno ţarko ţeli, otac će prije popustiti njemu, nego što će poslušati
moje molbe i winchesterskoga biskupa.«
Isabelle prijeĊe prstima po srebrnoj odori koju je nosio u Irskoj kao gospodar Leinstera. Odviše je
razmetljivo, pomislila je, pa će u toj odjeći nadmašiti i samoga Filipa. Bit će bolje da se odjene u plavo, s
granatnim grozdovima izvezenima na manšetama.
»Hoću da podeš sa mnom«, pozvao ju je.
Odjednom joj je poskoĉilo srce, pa se okrenula od škrinje i pogledala ga.
Kad se promeškoljio pod njezinim pogledom, osjetila je da je nesiguran, ĉak bi se moglo reći da
oklijeva, gotovo kao prosac koji nije siguran kakav će odgovor primiti, pa poĉinje ţaliti da je uopće
otvorio usta. »Bit ćeš mi oslonac na dvoru, a kad to obavimo, na putu kući mogli bismo na jedan dan
svratiti u Longueville. Bit će lijepo ponovno vidjeti to mjesto, posebno jer ga nismo ni Tiamjeravali
posjetiti... a Richard će biti ondje ili na dvoru.«
Kad nije odgovorila, proĉistio je grlo. »Znam da se ne moţemo vratiti u prošlost, ali ţelio bih
obnoviti sjećanja.« Pogledao ju je zadirkujući je, jer je postojala opasnost da trenutak postane
presentimentalan. »Bit će ti to izgovor da nosiš dvorsku haljinu te zlatom i biserima izvezene cipele koje
obuvaš samo na Boţić.«
Isabelle proguta. Nije mu htjela reći da te cipele ĉuva za svoj sprovod. Osim toga, kad je
porazmislila, zakljuĉila je da ih nema smisla ĉuvati za priliku koje neće biti ni svjesna, a uvijek je mogla
dati napraviti još jedan par. »Imaš pravo«, priznala je. »Bolje da im se divi francuski kralj, nego moljci.«
Uzvratio joj je osmijeh. »Ne, nosi ih za svoga muţa. Neka im se on divi dok plešete.«
Okrenula se prema njemu i obavila mu ruke oko vrata. »Oh, Williame«, rekla je i nasmijala se, iako
je duboko u sebi osjećala gorku sjetu.
Na francuskom dvoru Isabelle je gotovo svaki dan nosila pozlaćene cipele. Sad, kad se
predomislila o njihovoj svrsi, odluĉila ih je nositi dok ih ne istroši, pa je u njima išla na sveĉanu gozbu i
na nesluţbeni ples, u njima je za svoje zadovoljstvo istraţivala trgovaĉke klupe, trţnice i crkve u Ile de
Franceu. Rijetko je viĊala Williama, koji se zatvorio s ostalima, pa su vodili osjetljive pregovore, ali
daleko od toga da joj je bilo dosadno. Zaokupljali su je obvezni društveni obilasci, koji su ukljuĉivali
ţene i kćeri francuskih plemića, pa je od njih napabirĉila gotovo isto toliko podataka kao da je sjedila na
savjetovanjima s Williamom.
Bila je izvan sebe od sreće kad je Richard došao na dvor iz Longuevillea, a sa svojih posjeda
dojahao je i Williamov bliski roĊak Thomas, grof od Perchea, pa je svakako htio pruţiti gostoprimstvo
Isabelli i Williamu u svom boravištu na obali Seine.
»Sin vam je pristao mladić«, rekao im je jednom prilikom poslije veĉernjice, dok su pili vino, a
191
površina rijeke koja je tekla pokraj njegove kuće bila je nalik na tamno obojeno staklo. Podigao je pehar
s izboĉine trbuha i nazdravio mladiću širokih ramena koji je sjedio uz njega. »Iako to ne bih smio govoriti
pred njim, a posebno ne pred ponosnim roditeljima, jer ne bih htio da si umisli i da mu se glava
nesrazmjerno poveća.«
Richard se nasmiješi, pokazujući bijele zube. »Bila bi to katastrofa na poprištu turnira, jer glavu
moram uvući u šljem i izvući je iz njega.«
Isabelle ga oštro pogleda. »Sudjeluješ na turnirima?«
Mladić odmahne glavom. »Ne kako je obiĉavao otac, ako su priĉe istinite«, odvratio je, nestašno
pogledavši Williama, »ali povremeno se upisujem na popise natjecatelja. Osim toga, nemam vremena,
jer se moram brinuti o normanskim posjedima.«
Thomas otpuhne. »Nije vam rekao da je na Boţić osvojio nagradu u Saint-Dammeu, a srušio je
Williama des Barresa, koji je najbolji vitez na francuskim turnirima.«
»Imao sam sreće«, izjavi Richard zacrvenjevši se, ali izvješće o uspjehu oĉito mu je godilo. Bilo
mu je dvadeset pet godina, pa je mesnatost mladićke dobi prešla u visinu i oĉvrsnula u snaţne mišiće, a iz
ĉahure je izašao vrlo privlaĉan momak crvenkastozlatne kose, sa sivim oĉima boje dima. Od samoga
pogleda na njega Isabellu je obuzeo ponos, ali se i bojala za sina.
»Bilo je više od toga«, progunĊa Thomas. »Jašiš kao otac.« Nazdravio je Williamu peharom koji
mu se nesigurno njihao u ruci, jer je gotovo cijelu veĉer neprestano pio. »U zadnje vrijeme zbog korizme
nema turnira, ali uskoro će opet poĉeti. Dobra je to vjeţba za bojište.«
Isabelle je zakašljala otpivši vino, a Richard joj je briţno poloţio ruku na rukav. »Ne brini, majko.
Ĉak i ako kraljević Louis povede vojsku na Englesku, ja neću biti u njihovim redovima. Nisam mu
obvezan sluţiti s onu stranu Uskoga mora.«
»Za to zahvaljujem Bogu«, odgovorila je ţivahno. »Mislim da znaš za brata... da je meĊu
buntovnicima.«
Richardu je s lica nestao osmijeh. »Da«, potvrdio je, zavalivši se unatrag od stola, kao da se
donekle povlaĉi iz razgovora. »Ţao mi je, no drago mi je da sam izvan toga.«
»I meni je«, reĉe Isabelle.
Nastala je neugodna tišina koju je prekinuo Thomas. »Ako bude kako hoće kraljević Louis, u
Englesku će prijeći polovica francuskih plemića, ali nema smisla da veĉeras brinemo o tome. Zbog toga
ne vrijedi kvariti uţivanje u dobrom vinu i društvu, ha?« Dao je znak svojim pjevaĉima i zabavljaĉima
koji su za vrijeme jela tiho svirali u pozadini, pa im je zapovjedio da sviraĉi otpoĉnu ţivahnu ariju, a
zabavljaĉi akrobatske majstorije, pa je time jasno pokazao da vrlo rado razgovara o prošlim vremenima,
ali raspravljanje o budućnosti je nešto posve drugo.
Tjedan dana kasnije zasjedanje s Francuzima završilo je bez rezultata, a William i Isabelle proveli
su noć u Longuevilleu, prije nego što su otplovili u Englesku.
Isabelle je prolazila sobama u kojima je boravila kad je bila mlada majka. MeĊu zidovima kao da
su odzvanjali sablasni odjeci smijeha ĉlanova obitelji, a ti su zvukovi poput duhova opsjedali hodnike.
Ovdje je rodila nekoliko svoje djece. Will, njezin prvoroĊnac, došao je na svijet ujutro, kasno u travnju,
poslije duge noći ispunjene trudovima. Stojeći u velikoj spavaćoj sobi sjećala se kako je leţala
podupirući se jastucima, a duţ ruke poĉivala joj je teţina mekoga mališanova tijela dok joj se privijao na
prsa. Richard i Mahelt roĊeni su u Engleskoj, ali u ovoj sobi pohranjeni su odjeci prvoga plaĉa Gilberta i
Waltera. Oĉi su joj se zamaglile. Godine kao da su odletjele na krilima brzih ljetnih lastavica.
Longueville je sad bio dom neţenje, ali Richard je dnevne sobe ukrasio flandrijskim zastorima i
tapiserijama po posljednjoj modi. Pod u spavaćoj sobi pokrivao je prostiraĉ ispleten od trske, a sa svake
strane kreveta leţali su kićeni, bogato obojani sagovi, kako bi, prilikom ustajanja, nogama bilo udobnije.
Isabelle je pretpostavljala da je Richard takve raskošne pojedinosti upio na Johnovu dvoru, ili je imao
ljubavnicu o kojoj im nije govorio. Primijetila je da mu na dvoru ţene dobacuju poglede, ali nije im
uzvraćao, osim sasvim općenito, pa je pretpostavljala da je samac.
Prelazeći prstima preko škrinje oslikane štitovima koji su nosili Marshalove i de Clareove grbove,
192
pitala se jesu li, kad su im se posjedi rascijepali, trebali ostati u Normandiji, prisegnuti Filipu potpunom
vazalskom prisegom i ostaviti sve drugo. Kao gospodari Longuevillea i Orbeca svakako bi mirnije
ţivjeli, ali ne bi toliko postigli, posebno u Irskoj.
Zamišljena, vratila se u veliku dvoranu. Sjedeći pokraj vatre, William je za ruku drţao starijega
ĉovjeka, svoga brata Ancela, po kojemu su nazvali najmlaĊega sina. Isabelle ga nikad nije srela, a da ga
William nije predstavio kao svog nekoliko godina mlaĊega brata, ne bi u to povjerovala. Nosevi su im
bili isti, jaki i košĉati, a moţda i oblik ĉeljusti, ali tu je sliĉnost prestajala. Ancel je bio suh kao mrtvac,
ţute puti i tako nesiguran na nogama da je jedva hodao. U naponu snage sluţio je u taboru Thomasova
djeda, ali sad je, sav ispijen, došao u dvorac svog nećaka da tu provede posljednje dane.
»Znao sam da ćeš se vratiti«, govorio je Williamu polako i oprezno, jer je ĉuvao snagu. »Molio sam
Boga da te vidim prije nego što umrem, a bio je tako milostiv da mi ispuni ţelju.« Tuţno je odmahnuo
glavom. »Pomišljao sam da se vratim u Englesku, ali predaleko mi je putovati. Ipak, drago mi je da to
nisam uĉinio, ako su istinite glasine koje sam ĉuo.«
»Rekao sam ti da nikad ne slušaš glasine«, odvrati William, s dubokom tugom u oĉima, iako su mu
se usta smiješila kako bi ohrabrio brata.
Ancel se škripavo nasmije. »Ha, sjećam se svih onih govorkanja o tebi i mladoj kraljici Margueriti,
koja su te gotovo uništila.«
»Nisu bila dovoljno istinita.« William se promeškolji na klupi kao da se ubo na trn.
»Ne, ali na neko si vrijeme izgubio dobar glas.« Ancel se nagne prema Isabelli. »Jeste li znali da su
ga optuţili za ljubavnu vezu s polusestrom kralja Filipa?«
»Da, znala sam«, odvratila je mirno, »ali bilo je to mnogo prije našega braka, a nije znaĉilo ništa
osim niskoga spletkarenja ljubomornih suparnika. Uvijek sam uviĊala razliku izmeĊu taloga i zlata.«
Ancel je s odobravanjem kimnuo. »I ja je znam, sestro«, odgovorio je s bolnim osmijehom.
»Marguerite je bila velika dama, ali nije se mogla mjeriti s vama.«
Uljudno se naklonivši, zahvalila mu je na komplimentu.
Ancel je neko vrijeme šutio, a onda je zamišljeno pogledao Williama. »Dakle«, rekao je, »Louis još
uvijek namjerava upasti u Englesku?«
William potvrdi glavom kao da se miri sa sudbinom. »Njegov bi otac više volio da ne ide, ali na
kraju će se sloţiti. Nagrada je prevelika da bi je propustio.«
»A ti ćeš mu se suprotstaviti kad upadne?«
»Nemam izbora.«
Ancel ispruţi drhtavu ruku i pogleda je. »Drago mi je što se više ne mogu boriti. Ne zavidim ti... ali
pretpostavljam da ni ti meni ne zavidiš.« Kratko se, hrapavo nasmijao i na trenutak mu je zastao dah, no
kad je Isabelle zabrinuto nešto promrmljala, odmahnuo je rukom. »Dobro mi je«, ustvrdio je. »Već dugo
mi nije bilo tako dobro.«
Ubrzo poslije toga povukao se u svoju sobu na poĉinak. William je dugo stajao i gledao ga, a onda
je tiho izašao iz sobe. Isabelle je htjela poći za njim, ali se predomislila i ostavila ga nasamo. Vidjevši da
je stisnuo šake i ukoĉio vilicu, znala je da sad najviše ţeli samoću. Tek će mu kasnije zatrebati društvo, a
tada će ona svakako biti uz njega.
193
37
London, proljeće 1216.
Ne znam zašto se trudiš sastati s njim«, primijeti William de Forz dok je Will provjeravao i
priĉvršćivao dvostruki kolan na svom brzom riĊanu, pripremajući se da ga uzjaši. »Ništa se neće
promijeniti, zar ne? Što ćeš reći?«
»Taj ću most prijeći kad doĊem do njega«, odgovori Will, namjerno zaokupljen namještanjem
opreme, kako se ne bi morao sresti s prijezirnim, jantarnim pogledom svoga sudruga. »Otac je traţio da
me vidi, pa ga neću odbiti.«
»Ja bih to uĉinio.«
»Ali ja nisam ti.« Willovo prijateljstvo s de Forzom znatno se ohladilo tijekom mjeseci koje su
zajedno proveli u Londonu. Isprva je Johnov sin bio potpora svom sudrugu kojega su obuzeli bijes i bol
zbog Alaisine smrti, a Will je smatrao da je de Forz suptilno povezan s njegovom ubijenom ţenom, jer joj
je bio polubrat, no kako je mladi Marshal malo-pomalo zadobivao unutarnju ravnoteţu, poĉeo je kod
svoga prijatelja primijećivati osobine zbog kojih se nelagodno osjećao. De Forz se uvijek uzvisivao na
štetu drugih. Bogato se odijevao, ali milodare i priloge u dobrotvorne svrhe davao je vrlo nerado, a
povremeno je bio okrutan. Ako mu je pod noge dolutao pas, udario ga je dovoljno snaţno da ţivotinja
zacvili. Juĉer je pomoćnik majstora koji je ţbukao zgradu nehotice prolio kreĉ po de Forzovu ogrtaĉu, a
ovaj ga je jahaćim biĉem tako udario preko obraza da mu je nanio opaku ranu.
Kad se Will vinuo u sedlo, pripremajući se za odlazak, de Forz ga je zadrţao, uhvativši uzde
njegova konja. »Otac ti se netom vratio iz Francuske. Prenijet ćeš nam sve što ti bude rekao.«
»Razmislit ću o tome«, odgovori Will i mamuzne konja, prisilivši de Forza da pusti uzde i odskoĉi.
Konjska kopita zakloparala su iz dvorišta na cestu, a Willa su pratila dva viteza i dva ĉasnika. Na ulicama
je bilo dosta prolaznika koji su išli za svojim poslom, ali vidjevši naoruţane jahaĉe, poţurili su se, ili su
uzmaknuli na stranu, spustivši glave i poglede. London je otvorio vrata pobunjenicima, ali stanovnici su
bili na oprezu. Prije samo dva dana mladoga trgovca vinom noţem je u svaĊi ubio jedan od de Forzovih
pristaša, koji je pobjegao prije nego su ga mogli uhititi i objesiti, ali za njim je ostala ljaga sumnje.
Govorkalo se da mu je de Forz dao sredstva da pobjegne galijom koja je plovila u Francusku, a znalo se
da se de Forz, zbog neplaćena duga, svaĊao s trgovcem vinom.
Will je iz grada otišao preko Ludgatea, prešao je rijeku Fleet, nabujalu i prljavosmeĊe boje od
nedavnih kiša, a onda je nastavio Ulicom Fleet dok nije došao u okolicu templarske crkve. Vijest o
njegovu dolasku pretekla ga je, pa je Aimery de St Maur, poglavar templara u Engleskoj, izašao iz
stambene zgrade na istoĉnoj strani crkve i ĉekao ga je pred ukrašenim, nadsvoĊenim ulazom da ga
pozdravi. Gospar Aimery trebao je ispratiti Willa i sigurno ga sprovesti od templarske crkve do
Cavershama. Nijedan ĉlan jedne ili druge strane ne bi se usudio napasti ĉetu vitezova templara koji idu za
svojim poslom.
Will je predao konja bratu laiku, a onda je kleknuo i poljubio prsten gospara Aimeryja. Vitez ga je
toplo i dostojanstveno pozdravio, pa je mladić osjetio odreĊeno olakšanje. Koraĉajući uz njega, bez rijeĉi
je otpratio templara u crkvu, prekriţio se pred oltarom i kleknuo da se pomoli. Kao i uvijek na tom
mjestu, osjetio je kako mu se jeţi kosa na zatiljku, a niz ruke mu prolaze trnci. Ovdje će poĉivati njegov
194
otac, a vjerojatno i on sam. Okruglu crkvenu laĊu, oblikovanu da bude vjerna reprodukcija crkve Svetoga
groba u Jeruzalemu, posvetio je jeruzalemski patrijarh za vrijeme svog posjeta, nekoliko godina prije
Willova roĊenja. NadsvoĊeni strop podrţavali su veliki, sjajni stupovi izraĊeni od purbeškoga mramora,
ulijevajući osjećaj spokoja i veliĉajnosti, pa William podigne oĉi prema svodu, osjećajući se beznaĉajno,
ali taj ga osjećaj nije umanjivao. U crkvi je vladalo posebno ozraĉje svetosti, a ljudi koji su pokopani
unutar njezinih posvećenih zidova bili su posebno blagoslovljeni.
»Razmišljao sam o tome da poloţim templarske zavjete«, obrati se Will poglavaru Aimeryju kad je
ustao od molitve, pa su izašli. Ĉekala ih je pratnja vitezova u poznatim vunenim ogrtaĉima blijede boje, a
konjušar je iz štale doveo Aimeryjeva pastuha.
Poglavar ga je oštro pogledao, uhvativši uzde. »Nasljednik ste grofovije Pembroke«, rekao je, »pa
imate obvezu nastaviti lozu.«
William uzjaši riĊana. »Nastavio sam je, ali oduzeli su mi obitelj, a moţda je to Boţji znak? Imam
ĉetiri brata, a svi su snabdjeveni ĉekićima i nakovnjima da se pobrinu za potomke. Gilbert je minorit,
pripadnik reda Male braće, ali još nije u potpunosti poloţio zavjete, a ostala trojica nemaju nikakvih
zapreka.«
Aimery je zabrinuto nabrao obrve. »Još ste puni boli«, primijetio je. »S vremenom ćete se moţda
predomisliti.«
»Neću«, odvrati William vrlo odluĉno i mamuzne konja.
Površina rijeke u Cavershamu bila je ĉeliĉnoplave boje, a tamniji preljevi odraţavali su
promjenjivo travanjsko nebo. Stojeći na obali, s gospodarskim zgradama vlastelinskoga posjeda iza sebe,
William se pitao koliko će još proljetnih doba vidjeti, a bio je ţivo svjestan svojih udisaja i izdisaja. Nije
dvojio da njegov brat Ancel proţivljava svoje posljednje proljeće.
Na drugoj obali labudovi su svili gnijezdo, kao i uvijek. Ţenka je sjedila na leglu od pet jaja, dok je
muţjak ĉuvao taj komadić rijeĉnog podruĉja, izvivši krila u draţesnomu skladu, nalik na anĊela. Dalje
niz obalu troje Williamove najmlaĊe djece igralo se lovice, pod nadzorom sluškinja, a petogodišnja
Joanna podigla je skute, pa su joj se vidjeli mršavi gleţnjevi i uski listovi. Ciĉala je od zadovoljstva, a
kosa joj je letjela poput barjaka.
Najstariji sin stajao je pokraj njega, razmaknutih nogu, prekriţenih ruku i neprobojna izraza, u
opreci s bezbriţnim raspoloţenjem malenih. »Nećeš me nagovoriti da se vratim kralju«, izjavio je
hladno.
William je prikrivao razdraţenost. »Znam to. Tvrdoglaviji si od moje stare tovarne mazge.
Zamolio sam te da doĊeš da razgovaramo, a ne zato što sam se nadao da ćeš se predomisliti.«
»O ĉemu da razgovaramo? Mislim da smo sve rekli.«
William je gledao kako na površini rijeke bliješte krugovi svjetlosti. »Uvijek ima mjesta za rijeĉi.«
»Ĉak i kad ih nitko ne sluša?«
»Kad glasno govorim, to mi pomaţe da razmišljam, a ne vjerujem da me baš nitko ne sluša.« Oštro
je pogledao nasljednika koji je još imao buntovni izraz. »Kralj Filip nije oduševljen što Louis potpomaţe
vaš pothvat, jer se, kao svi oĉevi, boji za sigurnost svoga sina, ali neće ga odbiti. Prilika da uzme krunu i
mogućnost da uništi Johna prevelika su iskušenja, pa im se ne moţe oduprijeti. Kao otac, Filip me
pozorno saslušao, ali kralj u njemu će riskirati.«
»Dakle, Louis će napasti?«
»Najvjerojatnije. A moja je zadaća da mu se naĊem na putu.«
»To ne moţeš sam, a nije ti preostalo mnogo saveznika, zar ne?« izazivaĉki će Will.
William je ostao miran. »Oni koji su i dalje odani takvoga su kova da se neće slomiti i pobjeći.«
Dobacio je sinu pogled upozorenja. »Ne podcjenjuj nas, Wille. Drţimo vas prikliještene u Londonu, a
vratili smo i Rochester. Što god govorili njegovi neprijatelji, John nije mekušac.«
»Sve će se to promijeniti kad Louis stigne s vojskom«, usprotivio mu se sin. »Onda nas nećeš moći
zadrţati.«
»Moţda neću, a moţda i hoću. Ima i drugih ĉimbenika, osim puke brojnosti. Ljudi koji se bune
195
protiv Johna mogli bi zakljuĉiti da je on manje od dva zla, a i poznaju ga. Koliko će trajati medeni mjesec
meĊu vama ako Francuzi ne budu imali stege, ili ako Louis oduzme englesku zemlju i podijeli je
Francuzima?« Sklopivši ruke na leĊima uputio se obalom, pa je sina prisilio da koraĉa uz njega. »Ne,
nisam te zato pozvao. Neću te uzalud nagovarati razlozima, nego ću ti sve iznijeti najbolje što mogu.
Barem nam obitelj ima pripadnike u svakomu taboru, a to nije loše.« Proĉistio je grlo. »Nikako se ne
ţelim suĉeliti sa sinom na bojištu. Ako ćeš prisegnuti Louisu, traţim tvoju rijeĉ da nećeš hotimice ulaziti
u sukob sa mnom, a ja ću uĉiniti isto za tebe.«
Will se namršti. »Da«, priznao je poslije duge stanke, »to ima smisla, a prijedlog nije neĉastan.«
Gledao je svoju mladu braću i sestre. »Samo si to htio?«
»Ne, nisam.« William se zaustavio pred pristaništem, motreći usidrene brodiće. Ponekad bi
Isabelle i on otplovili nizvodno, ali već dugo nisu imali vremena za izlete. Mogli bismo veĉeras, pomislio
je. Ako sad ne iskoriste priliku, moţda im se nova neće ni ukazati. Okrenuo se sinu. »Moram obaviti i
druge pripreme. Kad umrem, Pembroke će pripasti tebi, pa ćeš se brinuti za dobrobit toga imanja. Ţelim
s tobom razgovarati o tome.« Dao mu je znak da bi se trebali vratiti u dvorac.
»Ne umireš«, odvrati Will oštro, a njegov se otac mraĉno nasmiješi.
»Zasad ne, ali tko zna što će se dogoditi kad se Louis iskrca, jer ću stalno morati boraviti na
bojišnici. K tome, na ţivotnomu putu preostaje mi sve manje kilometara. Moram svrhovito postupati.«
»Nećeš me natjerati da se osjećam krivim.«
»To ni ne namjeravam«, odvrati William umorno. Iako mu je sin bio odrastao ĉovjek, osjećao je da
se na više naĉina mora baviti tvrdoglavim, nedoraslim mladićem. Sve bi im trebalo biti zajedniĉko, no
stajali su na suprotnim stranama graniĉne crte.
Will je zurio u svoja stopala. »Onda se ispriĉavam. Ovih je dana teško zakljuĉiti što jest ili nije
neĉija namjera.«
Joanna je cvileći bjeţala u igri lovice, pa je dotrĉala do oca. »Pribjeţište!« povikala je, drţeći se za
njegove noge. »Traţim pribjeţište!«
William je podigne u naruĉje i zavrti je. Po licu ga je udarala njezina kosa topla od sunca, a mirisala
je na svjeţu travu. Plavu traku kojom je kosu vezala u rep stisnula je oko male šake, gdje je traka
svilenkasto svjeducala.
»Pruţam pribjeţište«, nasmijao se, iako mu je pogled bio tuţan. Zbog suprotstavljenosti mladosti i
zrelosti, neduţne najmanje kćeri i najstarijega sina koji kao da je bio umoran od cijeloga svijeta,
zaboljelo ga je do same srţi.
196
38
Dvorac Gloucester, ljeto 1216.
Iz Marshalova spremišta u Charingu stigla je povorka tovarnih ponija. Snaţni riĊi konjići stajali su
u dvorištu, a srebrni zvonĉići cilikali su dok su ţivotinje zubima trgale sijeno iz zaveţljaja, a pomoćnici
su iz košara istovarivali robu. Bilo je tu tankih pergamenata od teleće koţe, onih debljih, a i zelenog
peĉatnog voska za pisare. Iz košare jednoga ponija prosuli su se svici tkanine i vune, a iz samara drugoga
krzna i koţe. Dopremili su i osam košara svijeća kojih je ponestajalo, kao i voska te lanenih stijenjeva da
ih naprave još, bude li zatrebalo. Bilo je i zaĉina, ušećerena voća, a i baĉava punih srebrnih novĉića za
plaće posluzi.
Jedan od ĉasnika koji je pratio to bogatstvo bio je mlad i oĉaravajuće zgodan, sa sjajnom tamnom
kosom i snenim oĉima lisiĉje boje. Kad se našao blizu njih, Belle i Sybire su se kikotale, kroz trepavice su
mu dobacivale prividno stidljive poglede i uopćenu se ponašale kao budalaste mlade kokoši u nazoĉnosti
pjetlića. Zakolutavši oĉima, Isabelle se umiješala, pa je mladića poslala u straţarsku sobu gdje su
pratiteljima pošiljke na stol iznijeli meso i pivo, a svoje mušiĉave kćeri otpravila je u osobne odaje, ne
osvrćući se na njihovo durenje i prosvjede.
»Nije najmanji problem s ovim ratom što su nam kćeri dozrele za zaruke, nego je polovica obitelji
koje smatramo prikladnima na suprotnoj strani«, obrati se Isabelle zlovoljno muţu kad je poslije
nekoliko trenutaka ušao u prostoriju. »Ponekad ne znam što ću s njima.« I sama je bila tako rastresena da
nije odmah primijetila izraz njegova lica.
»Samo polovica obitelji?« upitao je kiselo. »Tako nas je malo ostalo da nam kćeri gotovo nemaju
izbora. Ostale su samo obitelji Chester, Derby i Warwick, a Chesterovi nemaju sinova.«
Doimao se tako napeto da je zaboravila ono što ju je zaokupilo i pogledala ga. »Što se dogodilo?«
»Louis je napredovao prema Winchesteru pa su mu se podloţili Arundel, Warren de Warenne i
Salisbury. Hywel je upravo dojahao s vijestima.«
»Salisbury?« Podigla je glas, pa su je kćeri pogledale kao uznemirene košute, a dame su zastale u
svom poslu. »Ali on je Johnov polubrat! Što radi s Louisom?« Njome je prostrujala zebnja. Johnove
pristaše uistinu su se gotovo posve prorijedili.
Osvrnuvši se po prostoriji, William snizi glas. »Kruţe glasine da je John oskvrnuo Elu, dok je
Salisbury bio zarobljenik, poslije Bouvinesa.«
»Sveta Djevice!«
Nosnice su mu se raširile od gaĊenja. »To nije istina. Nalik je na Johna da bude okrutan prema Eli,
ili da je uplaši, ali ne bi je zaveo, niti bi se spustio do toga da je siluje. Ona mu je šogorica, ĉlanica
obitelji.«
»To joj nije zaštita, ako se sjetimo što je uĉinio drugima, ukljuĉujući svoju obitelj«, odvrati Isabelle
zajedljivo.
William nestrpljivo progunĊa. »Uţiva obiljeţavati tuĊa podruĉja, ali ne bi to uĉinio svom mlaĊemu
bratu.«
»Salisbury vjeruje da bi.«
»Rekao bih da se više brine za grofoviju nego za ţenu, jer su Francuzi posvuda na jugu. Mislim da
197
mu je duhovna snaga pri kraju i da traţi izgovor da se pobuni. Ali u ovom trenutku njegovi razlozi nisu
vaţni. Glavno je da su i on, a i drugi prisegnuli Louisu.«
Isabelle je naglo sjela na klupu s jastuĉićima i osvrnula se po udobnoj, dobro namještenoj
prostoriji. »Gdje smo mi u svemu tome? Kamo ćemo sada otići?«
William sjedne pokraj nje i uhvati je za ruku. »Zasad ću se vratiti u Wales da pripazim na granicu«,
odgovorio je, »a odatle ćemo se, bude li potrebno, hitro povući u Irsku. Sumnjam da će Francuzi zaĉas
doći onamo. John je u Corfeu, gdje planira udariti preko srednje Engleske.«
Postojala je i mogućnost da se poklone Louisu, kao što su uĉinili ostali, ali znala je da bi William
radije umro nego se predao, jer je za njega to bilo pitanje ĉasti. Nije bilo vaţno što mu je John uĉinio, a
ravnoteţu je odrţavala ĉinjenica da je prisegnuo.
»Hywel je rekao da je Louis Willu podario naslov upravitelja cijele Engleske«, izvijesti je William.
»Sin mi je dvojnik u francuskom taboru.« Ciniĉno se nasmijao. »Nisam siguran da bi itko pri zdravoj
pameti u ovom trenutku priţeljkivao takav naslov, ali to je barem proplamsaj nekakvoga priznanja.«
Pogledala je njihove isprepletene prste. Srela se s Willom kad je s Aimeryjem de St Maurom došao
u Caversham. Drţao se povuĉeno, ali uljudno, ispunio je sinovsku duţnost prema njoj, ali ostao je
izdvojen i vrijeme je provodio u templarovu društvu dok nije došlo vrijeme za odlazak. To ju je
povrijedilo do srţi, iako to nije javno pokazivala i svakodnevno se molila za njega.
»Dakako, sve je to pišanje uz vjetar«, dodao je William. »Will zapravo ţeli Marlborough, ali Louis
ga je dao Robertu od Dreuxa, jer mu je stalo da taj posjed bude pod nadzorom Francuza, a to ide nama u
prilog. Što više bude davao svojim francuskim zemljacima, a manje engleskim pristašama, to nam
dugoroĉno više pogoduje, ako još moţemo dugoroĉno razmišljati.«
Will je zurio u francuskoga kraljevića. »Worcester?« odvratio je Louisu, kao da je ta rijeĉ puna
zmijskoga otrova. »Ţelite da zauzmem Worcester ?«
Kraljević digne pogled s karata i skica koje su prekrivale poljski stol. Zabubnjao je prstima, a onda
dlanove poloţio na površinu stola. »U stanju ste to uĉiniti, je li, Marshale?« U glasu mu se osjećao
prijezir, ali i opomena da će to mnogi drugi htjeti izvršiti, ako Will odbije uĉiniti što se od njega traţi.
»Da, ali to je podruĉje u nadleţnosti moga oca...«
Louis podigne tamnu obrvu. »Niste li upravitelj cijele Engleske?« upitao je hladno. »A kako to
moţete biti, ako vaš otac nosi isti naslov? Moţda ga se bojite?«
»Ne bojim se oca«, odvrati mladić ukoĉeno, »ali ga poštujem. Ne vidim zašto me šaljete u srce toga
podruĉja kad mi ne ţelite dati Marlborough.«
»Taj vam dvorac doista toliko znaĉi?« upita Louis, prijezirno se smiješeći.
»Više nego Robertu od Dreuxa«, odvrati William otresito. »U doba kralja Stephena pripadao je
mom djedu, a ujak mi je ondje bio kaštelan.«
Louis spusti pogleda na karte i nacrte, pa ih prelista. »Ako ţelite to mjesto, a i moje povjerenje,
morat ćete ih zaraditi. Zauzmite mi Worcester, pa ćemo ponovno razgovarati o Marlboroughu.«
»Gospodaru.« Stisnuvši usnice, Will se pokloni i ţurno izaĊe iz prostorije, a za njim je pošao
William de Forz. »Otac ti neće biti sretan«, primijetio je s oĉitim osjećajem zadovoljstva u glasu.
»Tome nema pomoći«, odbrusi William. »Što da radim? Da odbijem?«
»Mogao bih otići umjesto tebe«, ponudi de Forz, osmjehnuvši se s vuĉjim izrazom u oĉima.
»Ne, sam ću to uĉiniti«, odgovori Will divlje. Dosad je već previše dobro upoznao de Forzovu
pohlepu i što je sve njegov bivši prijatelj kadar uĉiniti da bi ga pustio blizu Worcestera. »Kraljević Louis
zaduţio je mene.«
»U redu, ţelim ti dobar lov.« Smiješeći se, de Forz otmjeno ispruţi dobro njegovanu ruku, ali Will
se pravio da je previdio taj pokret, pa je, spustivši glavu, otišao do štala. Na putu onamo morao je
porazgovarati s Gilbertom de Clareom, grofom od Hertforda, i Williamom od Salisburyja, koji je još
mozgao je li ispravno postupio kad se pridruţio Louisu. Tu je dvojbu iznio Willu, ali mladić nije imao
strpljenja ni volje da razglaba o tuĊem problemu. »Morate postupiti kako vam nalaţe savjest«, odbrusio
je, poslavši vojnike da potraţe viteške ĉasnike.
198
Salisbury je na licu imao gorak izraz. »To je lakše reći nego uĉiniti... ako niste William Marshal.«
Dok se spremao uzjahati, Will je samoga sebe zatekao kako razmišlja o Salisburyjevim rijeĉima, pa
se upitao je li njegovu ocu doista lako. Je li ĉast isto što i savjest, a ako nije, kako izabrati izmeĊu njih?
Kad to i uĉini, hoće li izbor biti gorak poput ţuĉi?
U Striguilu se Isabelle marljivo bavila punim škrinjama koje su dopremili iz Cavershama, kad se,
zaĉuvši glasan krik, tako trgnula da je gotovo iskoĉila iz koţe. Strašno sjećanje presjeklo ju je poput
bolne oštrice noţa, pa je istrĉala u predsoblje, a dame su je slijedile. Ondje je Sybire, drţeći se za glavu,
tulila kao narikaĉa, a nad njom je stajala Belle, sva crvena od tjeskobe. Kad je ugledala majku, oĉi su joj
se ispunile osjećajem krivice.
»Sveta Djevice, što se to dogaĊa?« upita Isabelle. »Da vidim!« Pritrĉala je djevojkama, odmaknula
Sybiri ruku od glave i vidjela da je djevojĉino uho prekriveno krvlju koja je tekla iz nepravilne ranice na
dnu ušne resice.
»Belle je kriva«, dragovoljno je izvijesti Joanna, koju su krikovi tako uţasnuli da su joj raširene oĉi
bile nalik na rubove pehara. »Ona je to uĉinila.«
»Nisam ja kriva«, zaplaĉe optuţena. »Sybire me natjerala da to uĉinim.«
»Što da uĉiniš?« upita je majka, nastojeći smiriti glas.
Belle otvori stisnutu šaku i pokaţe ukrašenu bizantinsku naušnicu koja joj je leţala na dlanu, a na
ţici kopĉe presijavala se krv. »Bila je u kutiji s nakitom, a Sybire je rekla da ţeli nositi naušnice. Rekla mi
je da...«
»Nisam znala da ćeš sve tako upropastiti«, jecala je njezina sestra, a niz lice su joj tekle suze poput
bisera. »Trebala sam znati da ti ne bi mogla nešto sašiti ni da ti ţivot ovisi o tome.«
Moleći se za strpljivost, Isabelle kćeri uzme naušnicu. Dragi kamen bio je dio grofovskog
prenosivog blaga. Jednom prilikom prodao ga je kriţar povratnik, pa se nakit našao u Marshalovoj
pisarnici u Charingu, a odatle je dospio u kutiju u njihovoj sobi. »Sveta Marijo, nismo Grci! Kad budete
odrasle ţene, pokrivat ćete glavu i uši, osim u osobnim odajama i u muţevoj nazoĉnosti. A ni kao
neudatim djevicama ne priliĉi vam nositi takve triĉarije.«
Oporavivši se od prvoga naleta boli, Sybire podigne bradu. »Jednom sam u Londonu vidjela damu
s takvim naušnicama, a otac je priĉao da su ţene koju su pratile turnire ĉesto u ušima nosile drago
kamenje.«
Isabelle je obrisala kopĉu naušnice o suknju, a onda je vratila nakit u kutiju koju je potom ponijela
sa sobom, pa je, ispruţivši ruku, zatraţila kljuĉ, jer su ga djevojke prisvojile. »Nijedna od mojih kćeri
neće postati pratiteljica vitezova na turnirima«, odrješito je izjavila. Poslije će se tome vjerojatno smijati,
ali sad su joj smisao za humor izbrisale neprilike s kćerima. Kutiju s nakitom predala je na ĉuvanje
Sybilli D'Earley, a ona je donijela tkaninu i posudu s ruţinom vodicom kako bi kćeri isprala ranu. »Mogu
vam naći daleko bolji posao od taštih igara«, zaprijetila je kad se Sybire od boli trgnula i prosvjedovala
kroz stisnute zube. »Neka vam to bude pouka, a trebale biste se više nego obiĉno pomoliti Djevici. Ne
treba ti otrovanje rane, pa da ti na kraju oĉev turnirski vidar mora odsjeći uho.«
Sybire se odjednom zabrinula, a njezina se majka vratila raspremanju škrinja. Pomislila je da je
dobro da William pred kćerima nije spomenuo na kojim su sve dijelovima tijela nosile nakit plesaĉice
koje su plesale na turnirima!
Razvrstavala je muţeve košulje i donje rublje, a djevojke su joj sada marljivo pomagale u znak
pokore za svoj nestašluk, kad je u prostoriju uletio William, s bijesnim izrazom lica. »Louis je poslao
vojsku u Worcester!« zareţao je.
»U Worcester!« Isabelle zaprepašteno raširi oĉi.
»K tome ih je poslao pod Willovim zapovjedništvom.« U pogledu koji joj je dobacio osim bijesa
primijetila je i bol. »Otišao je predaleko, Isabelle, neću to trpjeti!« Dugim koracima prišao je škrinji koju
je tek trebalo raspremiti, buĉno je otvorio poklopac, pa je izvukao koţnatu vreću u koju je umotao prsni
oklop kako bi ga zaštitio. »To je derište zauzelo grad, a osvojio je i dvorac.«
Isabelli je srce poĉelo tući od straha. »Što ćeš uĉiniti?«
199
»Dakako, otići ću onamo. Ne dopuštam da upada na moje podruĉje. U Cavershamu smo sklopili
ugovor da, koliko moţemo, ne ugroţavamo uzajamne interese, ali oĉito je prekršio rijeĉ.«
Progutala je. »Nemoj ići«, zamolila je glasom tjeskobnim od straha. »Pošalji nekoga od
vitezova...«
William preda vreću slugi, a drugoga uputi da iz škrinje uzme oklop za noge, podstavljeni kaputić i
široki ogrtaĉ. »Ako ja ne uĉinim ništa u vezi s tim, djelovat će Chester i Warwick. K tome«, dodao je,
»pogazio je zadanu rijeĉ i hoću znati zašto je to uĉinio.«
»Moţda su ga stjerali u kut.« Isabelle je slijedila muţa kad je sa slugama pošao u dvorište.
»Pa, sad je on mene onamo stjerao!« odvrati William mraĉno.
Ralph Musard drţao je osedlanoga i spremnoga jahaćega konja, dok je konjušar opremao Aethela,
kojega će William iza sebe voditi na spojenoj uzdi.
»Vrati mi se ĉitav«, reĉe Isabelle nesigurnim glasom, »i budi oprezan s Willom.« Osjećala se
bespomoćno, pa nije mogla naći utješne rijeĉi ni pokrete kojima bi poravnala stazu i s nje barem donekle
uklonila trnje. Nije mogla doprijeti ni do sina, ni do muţa, pa je samo površno poljubila Williama prije
nego što se vinuo u sedlo.
»Ništa ne obećajem«, rekao je, okrenuo se od nje i mamuzama udario konja.
Popivši gudjaj gustoga crnoga vina Will je osjetio kako ga peĉe u grlu, a na jeziku mu je ostao okus
tanina. Njegovi su ljudi piće uzeli iz dućana trgovca vinom, blizu cehovske vijećnice, zajedno s nekoliko
baĉava medovine i velikim sirom iz vinarove smoĉnice.
Worcester se Willu i njegovim vojnicima predao poslije simboliĉnoga otpora, a mladić je i
pretpostavljao da će se to dogoditi. Bio je poznat kao »mladi Marshal«, a zahvaljujući spoju oĉeva ugleda
i vlastitog poloţaja, stanovništvo je popustljivo doĉekalo njegov ulazak u grad. Slabi otpor brzo je
ugušen. Will je vojnike drţao pod stegom, pa nije izgorjela ni jedna kuća, a uzimanje plijena provedeno
je selektivno i pod nadzorom.
Will je vino u ţelucu osjećao poput rastopljena ţeljeza. Napravio je grimasu i odloţio pehar. Nije
bio ţedan, a znao je da će mu jako pozliti ako nastavi piti samo zbog pića. K tome, pijanstvo mu neće
nimalo ublaţiti duševno stanje, osim što će mu pruţiti privremeni zaborav. »Kriste na kriţu«,
promrmljao je, pa je, crvenih oĉiju, izuo ĉizme i legao. Sluga mu je na poljski krevet prostro ĉiste lanene
plahte, poravnao ih i ĉvrsto zategnuo. Pokrivaĉ je bio od neobojene vune, a prekrivaĉ na krevetu od
jednostavnog prugastog tkanja, pa je to bila postelja redovnika, a ne nasljednika grofovskoga naslova.
Uvidio je da u zadnje vrijeme u takvoj postelji lakše zapada u san.
Vrata su se otvorila, propustivši nalet hladnoga zraka, a onda su se ponovno ĉvrsto zatvorila.
Misleći da je ušao sluga, Will ga je zaustio uputiti da ga ostavi na miru, ako nije nešto hitno, ali onda mu
je pogled pao na visoku pojavu u ogrtaĉu, pa je ispruţio ruku da zgrabi maĉ.
»Ostavi ga«, odsjeĉno će mu otac, koji se zatim spustio na sklopivi stolĉić pokraj kreveta i skinuo
kapuljaĉu.
»Kako si prošao pokraj mojih ljudi?«
William otpuhne. »Straţari su ti nemarni, a Worcester je dugo bio pod mojom ovlasti. Stanovnici
su te moţda pustili, ali to ne znaĉi da su izvan sebe od radosti. Tu je mnogo odvaţnih Engleza koji se
bune što su im grad zauzeli pristaše francuskoga kraljevića. Vrlo rado su me uveli, a vitezovi iz tvoga
tabora odviše su razumni da se upleću u spor oca i sina.« Ironiĉno se nasmiješio. »Unatoĉ tvom naslovu,
ĉini se da moje ime ipak još nešto znaĉi.«
Will se zacrveni. »Nisam traţio tu zadaću.«
»Ne, ali siguran sam da te srce nije zaboljelo kad ti ju je Louis dodijelio, samo si ţalio što nisi dobio
Marlborough. Znaš da iskušavaš moje strpljenje.« Oĉi su mu sjale od bijesa, iako su bile u sjeni. »Zašto
si, zaboga, došao u Worcester, kad znaš da mi je taj kraj pred nosom?«
Iako je Will, ostavivši vino, htio izbjeći glavobolju, sad mu je poĉela pulsirati u sljepooĉnicama.
»Nisi trebao doći. Pred nosom ti je jer si sebi stavio u zadaću da stalno njuškaš. Što si oĉekivao da ću
uĉiniti? Sjediti na zadnjici u Louisovu taboru i ništa ne raditi?«
200
»Dopusti da preokrenem stvar i postavim isto pitanje. Jesi li mislio da ću se kukavno kriti u
Gloucesteru ili Striguilu i dopustiti da mi bez ikakva otpora oduzmeš Worcester?« William si natoĉi vina
iz vrĉa koji je njegov sin odloţio. »Ne buni se ako otvoreno progovorim, kao što sam odavno trebao
uĉiniti, umjesto da sam šutio. Za ono što se dogodilo s Alais kriviš majĉin nedostatak budnosti, a ona ti
ide na ruku time što se i sama smatra krivom. Vezani ste tim lancima kao zatoĉenici u tamnici, a tragedija
je u tome što ni ti ni ona ne morate biti tako zatoĉeni. Tvojoj se majci moţe oprostiti što je smatrala da je
Alais sigurna u Pembrokeu.«
Uperio je kaţiprst u sina. »Oproštenje, Wille, to je rijeĉ koja vam nedostaje. U redu je ţalovati i
sjećati se, ali ne naopako, kao što ti ĉiniš.« Otpio je gutljaj vina i stavio pehar na koljeno. »Znam da
misliš da John stoji iza Alaisine smrti, ali nemaš dokaza, a mogli bismo isto tako osumnjiĉiti i druge.
Albus od Fearnsa prokleo je našu lozu i prorekao da će izumrijeti unutar samo jednoga naraštaja.
Smatram da bi bio u stanju potpomoći svoje proroĉanstvo. A tu je i William de Forz. Njegov predstavnik
bio je u Pembrokeu dan prije Alaisine smrti, jer je navodno nosio poruke o pomirenju. Znam da je prije
tvoga vjenĉanja ţestoko pokušavao ukinuti odluku o mirazu i vrlo se ljutio što se morao odreći posjeda.
U trci je i mnogo drugih kandidata, ali ništa ne moţeš dokazati.«
Will osjeti muĉninu. »Time me nećeš preveslati na svoju stranu«, izjavio je glasom punim
gnušanja.
Otac ga je sumorno i sućutno motrio. »Sveti Kriste, sine, ne ţelim te nikamo preveslati. Sam si sebe
sputao ĉvršće od uţeta na katapultu.« Ispio je vino i odloţio pehar. »S prvim svitanjem stići će Ranulf od
Chestera i Henry od Warwicka. Moji vojnici utaborili su se kilometar i pol odavde, a tu su svi ljudi iz
Gloucestera i moji velški novaci. U zoru ćemo ući, pa neka ti Bog pomogne ako nam se naĊeš na putu.
Sam odluĉi hoćeš li se boriti ili povući, ali svakako ćeš napustiti Worcester, jer je moj. Odluĉiš li ga
zadrţati, bit će to preko mene mrtvoga.«
»Nećeš se boriti protiv mene.« Will izboĉi vilicu. Osjećao se kao ukoreno dijete, pa mu je u prsima
plamtjelo negodovanje.
»Nadam se da neću, ali uĉinit ću što moram. Molim se da imaš dovoljno zdravoga razuma da odeš
prije nego što se dogodi takva nesreća. Ujahat ćemo ĉim svećenik odsluţi misu i vojnici prekinu post.«
Ustao je, otišao do vrata, a onda je zastao s rukom na zasunu. »Imaš nepoštenu prednost nada mnom,
Wille. Izabereš li sukob, pruţio sam ti nekoliko sati prednosti da se pripremiš. Nadam se da ćeš ispravno
izabrati.« Lagano se naklonio, otvorio vrata i nestao s još jednim naletom hladnoga zraka.
Kad se zasun ponovno spustio na mjesto, Will je zurio u vrata. Dio njega posve je obamro, ali
koliko god pokušavao, nije mogao postići da se obamrlost proširi i sve izbriše. Zamišljao je sutrašnje
suĉeljavanje s ocem. Je li njihovo natjecanje prilikom Wilova vjenĉanja zapravo bilo pretkazanje? Bi li
mogao podići maĉ na oca, ili ga zarobiti, bude li prilike? Muĉnina mu se pojaĉala pa je morao priskoĉiti
do noćne posude. Kleknuo je nad nju i povraćao, dok mu grlo nije postalo hrapavo, ali nije se osjećao
bolje ĉak ni kad su grĉevi prestali. Ono što mu je otac rekao o Albusu od Fearnsa i Williamu de Forzu
imalo je smisla, iako na jeziv naĉin. To nije znaĉilo da je John neduţan, daleko od toga, s obzirom na to
da je de Forzov otac, iako to nikad nije priznao. Nije bilo dokaza, nego je zjapio samo crni ponor
nesigurnosti i sumnje.
Sjeo je na rub kreveta i prislonio dlanove na oĉi dok mu pred njima nisu poĉeli plivati crveni
svjetlaci. Donese li odluku da neće braniti Worcester, ne moţe se vratiti Louisu. U najboljem bi ga
sluĉaju ponizili i ismijali, a u najgorem bi ga obiljeţili kao izdajicu i prognali. Nije htio ni razmišljati o
tome da se vrati Johnu, jer je barem to bilo nepromjenjivo. Poţelio je biti Richard. Njegovu je bratu bilo
mnogo lakše, jer je upravljao Longuevilleom, pohaĊao francuski dvor i povremeno se natjecao na
turnirima. Nije bio svjestan teškoća, a Will je poĉeo ţeljeti da nikad nije ni došao na svijet.
Obuo je cipele i tromo otišao do vrata. Sjedobradi straţar na duţnosti pozdravio ga je kopljem i
pogledao, a onda je skrenuo pogled pred sebe.
»Dopustio si da moj otac uĊe i ode«, reĉe Will hladno. »Da, gosparu, bio je sam i smatrao sam da
od njega ne prijeti opasnost.«
201
Will kimne. »Tako je ugledan i vrijedan štovanja da ne bi stavio ruke na njega.«
»Bilo bi to neĉasno, gosparu.«
Mladić se usiljeno nasmiješio. »Znaĉi da si oĉeva kova«, primijetio je. »Idi i budi korisniji nego
ovdje. Probudi ljude. Otići ćemo prije svitanja.«
Vojnik ga je pozorno pogledao. »Otići, gosparu? A što je s gradom?«
Will stisne šake. »Moţda bi htio doći na moje mjesto, jer oĉito ne moţeš primiti zapovijed?«
odbrusio je.
Straţar se promeškolji i pocrveni. »Ne bih, gosparu... Što ću reći, kamo idemo?«
Will slegne ramenima. »Bilo kamo... dalje od borbe, ni Louisu, ni Johnu, kuga ih obojicu ubila!«
202
39
Gloucester, listopad 1216.
Probudivši se u mraku, Isabelle je neko vrijeme slušala kako William diše, a onda je napokon
ispruţila ruku, razmaknula zastore oko postelje i vidjela da kroz visoke prozore prodire slabo danje
svjedo. Kiša nošena oštrim jesenjim vjetrom pljuštala je o staklo obloţeno olovom. Pustila je da zastor
padne na mjesto, a onda je povukla pokrivaĉ do ramena i udobno se namjestila u toplo skrovište postelje.
Will je nešto promrmljao i pribliţio joj se, obavivši je rukom oko pasa, a usta je stavio uz njezin vrat.
Tiho je uzdahnula, okrenula mu se u naruĉju i priljubila se uz dobrodošlu toplinu njegova tijela.
»Pruţi mi izgovor da ne ustanem i ne pozabavim se duţnostima«, promrmljao je.
Grleno se nasmijala. »Hladno je i pada kiša«, zadirkivala ga je. »Ĉim ustaneš, poĉet će te salijetati
pisari i dvorskhupravitelji. Vitezovi će ti podnositi izvješća, a teklići će ĉekati s hrpama novosti, no
vjerojatno nijedna neće biti dobra.«
Nasmijao se. »Pa, ono prvo jest izgovor da ostanem leţati, ali ostalo su razlozi da ustanem i bacim
se na posao. Nemaš li neki uvjerljiviji argument?« Grickao joj je njeţnu koţu ispod uha, a Isabelle je
osjećala kako je grebu njegove još neobrijane ĉekinje, no bockale su na ugodan naĉin. Protegnula se
mazno poput maĉke.
»Koliko uvjerljiv ţeliš da bude?« prela je. »Samo pogled kroz vrata, ili popis svega i svaĉega?«
Navukao je zastore oko kreveta, pa je sivi trak dana išĉeznuo, a u toplomu mraku ljubio ju je s
dokonom temeljitošću, milujući joj tijelo vršcima prstiju, dok se nije izvila i dahnula. U ĉetrdeset petoj
godini još je mogla raĊati, ali u zadnje vrijeme mjeseĉnica joj je postala ponešto hirovita. Znala je da
moţe zaĉeti, napokon, kad je kraljica Eleanora rodila Johna bila je otprilike iste dobi, no Isabelle je
smatrala da više neće ostati trudna. Otkad je rodila Joannu, u dva navrata posumnjala je da je u drugom
stanju, ali pokazalo se da se prevarila.
Polako su vodili ljubav, njeţno istraţujući dodirima, pa joj se najeţila koţa, ubrzano je disala, a
meĊunoţje joj se navlaţilo od jake ţudnje. Na kraju ju je uhvatio za ruku, prsti su im se isprepleli, a taj
ĉvrsti stisak bio je prisniji od gibanja njegova tijela u njezinomu.
Leţeći na sredini kreveta, ĉekali su da doĊu do daha, pa su se ljubili i doticali. Isabelle je htjela da
joj muţ zadrijema i malo duţe spava. Ne bi voljela da im se upravo sada nametne svijet izvan njihove
postelje, pa je zamolila Boga za još nekoliko mirnih trenutaka. Williamova ruka leţala joj je na dojci,
usta su mu se blago pomicala uz njezino rame, no taj pokret ubrzo je prestao, a disanje mu se produbilo.
Oboje su se snaţno trgnuli kad je netko iznenada zalupao na vrata.
»Gospodaru, gospo, stigle su loše vijesti!« povikao je izvana Jean D'Earley.
William je zastenjao, otkotrljao se do ruba kreveta i razmaknuo zastor, a Isabelle je sjela i uzela
košulju. U ovom trenutku loše vijesti mogle su doći odasvud, a za Williama i Isabelle najveći izazov
sastojao se u tome da odrede kamo da se okrenu kako bi se suĉelili s nevoljama. Eto kakav je odgovor
dobila na svoju maloprijašnju molitvu Bogu! William je navukao donje rublje, svezao uzice i otišao
otvoriti vrata.
Jean je bio odjeven, ali rašĉupana kosa stršala mu je u obliku šiljaka, a lice mu je bilo podbuhlo od
sna, pa je odavalo da su i njega naglo probudili. »Gospodaru, kralj John je mrtav, umro je u Newarku od
203
izljeva. Jack je bio uz njegovu samrtnu postelju, pa je poslao glasnika.« Pokazao je ĉovjeka koji je stajao
pokraj njega, promoĉen od napornoga jahanja po kiši, pa se tresao posivjela lica, izgledajući kao da će se
svakoga trenutka srušiti.
William je tek morao probaviti vijest, ali imao je dovoljno iskustva da ostane pribran. »Nije vaţno
što ćemo malo odloţiti izvješće. Nabavi tom ĉovjeku suhu odjeću, pa ćemo se sastati u donjoj sobi.
PronaĊi Waltera i pozovi vitezove iz tabora.«
Jean se naklonio i otišao, a glasnik je teturao za njim. William se vratio u sobu, ostavivši vrata
otvorena da udu sluge i Isabelline dame. Skrivena zastorima oko kreveta, Isabelle je već odjenula košulju
i podsuknju, a sad je navlaĉila i podvezivala ĉarape.
»Ĉula si što je rekao?«
Potvrdila je glavom. »To sve mijenja.« Nije komentirala je li rijeĉ o promjeni na bolje ili na gore.
Kao i William, bila je ošamućena i pokušavala je razabrati što te promjene podrazumijevaju. Johnov
nasljednik bio je devetogodišnji djeĉak, a za suparnika je imao odrasloga dvadesetogodišnjaka kojega je
podrţavalo više od polovice zemlje.
William je zurio u zid dok mu je sluga kleĉeći oko nogavica hlaĉa omatao kićene poveze, a krajeve
je priĉvršćivao ukrašenim zlatnim kukicama. Kad mu je mladić, pri kraju odijevanja, donio meke cipele
od jareće koţe, William je odmahnuo rukom. »Ne, momĉe, donesi mi jahaće ĉizme. Ionako će mi trebati,
pa ćemo uštedjeti vrijeme.«
Isabelle je nagonski zaustila da prosvjeduje, ali se suzdrţala. Iako je znala da će joj muţ morati
otići iz Gloucestera, u ovom trenutku nije razmišljala toliko unaprijed, no on oĉito jest. »Barem imaš
debeli, novi ogrtaĉ«, rekla je hrabro, pogledavši prozorsko staklo o koje je pljuštala kiša. »Prije dva dana
završile smo sa šivanjem.«
»Mogao bi mi zatrebati i oklop.«
Srce joj se stisnulo od straha. »Molim se da ti ne zatreba...«
Slegnuo je ramenima. »I ja se molim za to, jer je ujesen i zimi vrlo teško sprijeĉiti hrĊanje zakovica.
Ali morao bih biti spreman.«
Jedna od njegovih znaĉajki bila je da se pretvara da sve olako shvaća, ali u oĉima mu je primijetila
ozbiljnu zabrinutost.
Kad su se odjenuli, otišli su na misu, nabrzinu su doruĉkovali kruh, sir i pivo, a onda su
porazgovarali s Johnovim glasnikom ĉije je lice sad dobilo malo boje. Dali su mu ĉistu tuniku i košulju, a
upravo je praznio zdjelu zobene kaše. Ţlicom je brzo pojeo ostatak, poklonio se Williamu i Isabelli,
progutao i ispriĉao im o Johnovoj smrti. Kralj je proveo noć u Lynneu, a ţalio se da mu je loše, spominjao
je bolove u ţelucu. Oporavio se dovoljno da pojede voća i popije svjeţe iscijeĊene jabukovaĉe iz mjesnih
voćnjaka, ali tijekom noći stanje mu se pogoršalo.
»Onda smo ĉuli da su kola s njegovom prtljagom u vrijeme plime zaglibila na ušću kod
Wellstreama.« Glasnik je tuţno odmahnuo glavom. »Ljudi i konji su se utopili, kola su upala do osovina,
a tovarne ţivotinje progutalo je ţivo blato. Nestala je polovica škrinja s knjigama, kao i kruna kraljice
Matilde, stvari iz kraljeve osobne kapelice, neki kraljevski amblemi i mnogo baĉava sa srebrom.« Topla
hrana glasniku je ulila snagu, pa je priĉao gotovo sa ţarom pripovjedaĉa.
Isabelle izmijeni zabrinuti pogled s Williamom. Ovisno o tome koliko toga je propalo, nesreća s
prtljagom mogla bi biti samo manja neprilika, ili pak potpuna katastrofa.
»Kralj je odjahao u dvorac Newark«, pripovijedao je glasnik, »ali izdala ga je snaga i svi su znali da
umire. Na kraju su njim bili nadstojnik samostana i winchesterski biskup, pa se kralj ispovjedio.«
Pogledao je Williama. »Gospodaru, kralj je pred svjedocima zatraţio da vi i papinski nuncij vladate
zemljom u ime njegova sina. Zatraţio je da mu sina štitite i da ga ĉuvate od Francuza, a u znak toga šalje
vam ovaj prsten.« Odvezao je koţnu traku koju je nosio oko vrata, a na njoj je visio jedan od kraljevih
najdraţih prstenova, s velikim, posebnim rubinom, umetnutim u zlatni drţaĉ. William uzme prsten i
pogleda ga, drţeći ga na dlanu. »Nastavite«, rekao je jednostavno.
»Dalje se malo što moţe ispriĉati, gospodaru. Kad je kralj završio oporuku, a winchesterski biskup
204
ga je ispovjedio, više nije govorio, nego je u doba veĉernjice ispustio dušu.« Glasnik se prekriţi, a i oni
koji su ga slušali. »Neki govore da su ĉuli kako mu duša jadikuje dok je odlijetala, ali nadstojnik
samostana rekao im je da ne budu glupi i da to samo vjetar zavija oko zidova dvorca, jer je vrijeme zbilja
bilo vrlo olujno. Nadstojnik je kraljevu utrobu odnio u Croxton, ali, po vladarevoj ţelji, tijelo će mu biti
sahranjeno u Worcesteru. Vaš nećak prati pogrebnu povorku, pa je poruĉio da će se za dva dana s vama
sastati u gradu.«
»Napredovat ćemo korak po korak«, obrati se William Isabelli dok se spremao poći u Worcester,
gdje će se pridruţiti Johnovoj pogrebnoj povorci. »Poslao sam u Hereford po mrtvaĉki pokrov. Thomas
Sandford dovest će kraljevića Henryja iz Devizesa, a ĉim pokopaju kralja, dopratit ću ih ovamo.«
Protrljao je ĉelo, kao da će mu taj pokret razbistriti misli. »Chester i papinski nuncij sigurno su već
primili poruke sa samrtne postelje u Newarku, ali ponovno sam im pisao i pozvao ih da doĊu u
Gloucester.«
Isabelle mu dotakne rukav. »Ali kako ćeš nastaviti borbu, kad Henry nema novaca, a cijeli jug i
istok u Louisovim su rukama?«
Duboko je uzdahnuo. »Mogu se samo nadati da je stanje bolje nego što se ĉini. Dok ne obavim
pregled, radit ću naslijepo, jer ne znam kakvih bi sve sredstava moglo biti negdje drugdje. Budemo li
imali sreće, Devizes i Corfe mogli bi dati prihod. Nadam se da će se sad, kad je John mrtav, neki plemići
vratiti u naš tabor. Mrzili su Johna, a ne njegova sina. Henry je neduţno dijete, a to mogu iskoristiti u
našu korist. Louis svoje Francuze nagraĊuje imanjima, a ne osvrće se na mnoge od engleskih pristaša.
Zato mu je Will okrenuo leda, a mislim da ostale neće trebati mnogo nagovarati da prekinu savezništvo s
njim. Ĉim budem imao vremena procijeniti stanje, dat ću napisati pisma i poslat ću jamstva za siguran
prolaz.«
Slušajući ga, Isabelle se još više uplašila, ali obuzeo ju je i ponos. »Prije mnogo godina«, podsjetila
ga je, milujući mu rukav, »vidio si da slabi napad na dvorac, pa si se popeo na opsadne ljestve i sam
zauzeo grudobrane.«
»Bio je to dvorac Milli«, slabo se nasmiješio. »Kralj Richard bio je ljut što sam prvi stupio na
ljestve, dok su njega pripadnici pratnje zadrţali, jer nisu mogli riskirati da nas obojicu izgube.« Osmijeh
mu je nestao s lica. »No Richarda više nema... a put do vrha ovih ljestava isto je tako dug.«
Povukla mu je glavu prema sebi i ţarko ga poljubila. »Drago mi je da smo imali ovo jutro«, rekla
je.
Stisnuo ju je oko pasa. »I meni je drago. Moţda smo trebali zakraĉunati vrata i ostati u krevetu.
Ljubavi, vratit ću se s kraljevićem Henryjem, pa ćemo ovdje morati odrţati savjetovanje. Ostavljam ti
zadaću da sve pripremiš.«
»To će me zaokupiti, pa neću biti zabrinuta... barem ne za tebe, no druga je stvar što ću morati
pripremiti mjesta za spavanje i opskrbu za nepoznat broj ljudi. Što je s kraljicom?«
»Sigurna je u u Corfeu, s mladom djecom, pa će zasad ostati ondje«, odgovorio je. »Nikako nam
nije potrebno da Francuzi otmu nju ili njezinu djecu.«
Isabelle je unatoĉ svemu osjetila olakšanje. Kad bi, osim za grofa od Chestera, morala osigurati
udoban i siguran smještaj još i za englesku kraljicu, bila bi to tako golema zadaća da bi graniĉila s ĉudom.
Još jedanput ju je strasno poljubio i odhujao.
Dotaknula je usnice na kojima je osjećala trag njegova poljupca. Unatoĉ ĉinjenici da su im ţivoti
bili nesigurniji nego ikada, osjetila je da joj je Johnova smrt s ramena podigla veliki teret. Doduše, na to
mjesto došao je drugi, ali znatno manje tegoban. Johnov sin bio je dijete, pa je netko trebao vladati
umjesto njega. Poĉet će se skupljati lešinari kako bi osigurali svoj dio nadzora, a William će morati
boraviti meĊu njima. Ono što će se dogaĊati u nekoliko sljedećih tjedana bit će u Boţjim rukama i u
rukama nekoliko snaţnih ljudi, ukljuĉujući njezina muţa. Bilo je to zastrašujuće, no istodobno je osjetila
i odreĊenu razdraganost, pa moţda i neizbjeţnost svega toga. William je cijeloga ţivota napredovao
upravo prema ovoj toĉki.
Kao što je zatraţio na samrtnoj postelji, John je na glavi imao kapuljaĉu benediktinskoga
205
redovnika. Zavezali su mu je ispod brade da bi mu bradata ĉeljust ĉvrsto stajala, a usta ostala zatvorena.
Od vrata do gleţnjeva bio je odjeven u crkveno ruho od teške crvene vune, a u desnoj ruci drţao je maĉ u
koricama. William je nabavio svilene pokrove kojima su prekrili odar, kao i dovoljno srebra da siromasi
koji su ĉekali pred crkvom ne odu praznih ruku. Mjesto za Johnovu grobnicu predviĊeno je u ograĊenom
prostoru pred oltarom katedrale, gdje će mu slijeva poĉivati sveti Oswald, a zdesna sveti Wulfstan.
William je kleĉao pa stajao, a zglobovi su ga boljeli zbog hladnoće, a nije razumio latinske rijeĉi
mise zadušnice. Obred je djelovao utješno, a povremeno bi se istaknula poneka rijeĉ koju je prepoznao,
ali nije pomno pratio misu, nego je razmišljao o svom burnom ţivotu. U vrijeme njegova roĊenja na
prijestolju je sjedio kralj Stephen, a bilo je to vrlo davno, moţda dulje od jednoga ţivotnoga trajanja, jer
malo njih još se sjećalo tih dana i ljutoga graĊanskog rata koji je raskomadao zemlju. William je sluţio
kralju Henryju i kraljici Eleanori, mladomu kralju, a onda Richardu i Johnu, dok je sad nasljednik
kraljevstva bio devetogodišnji djeĉak, u zemlji koju je ponovno izjedao graĊanski rat. Ţivot mu je
zatvorio puni krug, no taj je ţivot gotovo izgubio kad ga je, kao petogodišnjega djeĉaka, kralj Stephen
uzeo za taoca. Ako sad njegov ţivot završi, to neće biti vaţno. Dodijeljen mu je pristojan broj godina, pa
i više od toga, ali ipak se molio da njegova svijeća gori još malo, barem dovoljno dugo da vidi kako
zemlja izlazi iz krize.
Poslije sprovoda William se nakratko odmorio uz jelo i piće u biskupovim odajama pokraj
katedrale, a onda se u pratnji Jacka i vitezova iz tabora uputio prema Devizesu da pozdravi
devetogodišnjega nasljednika engleske krune.
»Izvješća o kraljevim rijeĉima na samrtnoj postelji istinita su«, reĉe Jack dok su jahali. »Bio sam
ondje i ĉuo sam kad je rekao da ţeli da vi vladate dok Henry ne postane punoljetan. Nije govorio u
bunilu, nego je gotovo do kraja ostao pri svijesti, Bog mu dao pokoj duši.« Prekriţio se, a to je uĉinio i
William, rekavši mraĉno:
»John je do posljednjega trenutka znao kako da me kinji. Grof od Chestera dvadeset je godina
mladi, pa neka on preuzme uzde.« Petama je udario konja, potjeravši ga u brzi kas.
Jack je primijetio da se William drţi uspravno i s lakoćom se odrţava u sedlu. Namrštivši se,
uštipnuo se za gornju usnicu.
»Sanjariš?« sa slabim osmijehom upita Jean D'Earley, koji je projahao pokraj njega.
Jack odmahne glavom. »Nadam se da ne sanjarim«, odgovorio je.
Stojeći u dvorištu dvorca Gloucester Isabelle je vidjela da dolaze vojnici njezina muţa. William je
jahao riĊana, a mladi kraljević Henry sjedio je uz njega u sedlu, umotan u nabore ogrtaĉa svoga
zaštitnika. Djeĉakovo mršavo lice bilo je blijedo od dugoga puta, kapci su mu oteţali, a imao je i plave
podoĉnjake. William se nagnuo i nešto mu promrmljao, pa je djeĉak odgovorio kimanjem i uspravio se u
sedlu.
Isabelle je keknula, a s njom i vitezovi, pisari i pripadnici kućne posluge koji su se skupili iza nje.
Henry se doimao pomalo zbunjeno, no kad mu je William ponovno nešto promrmljao, djeĉak je dao znak
da svi ustanu, a oĉi su mu se raširile kad su ga poslušali. Henry je navikao da ga poštuju, jer je bio
prijestolonasljednik, ali ljudi su punu podaniĉku poĉast iskazivali samo njegovu ocu i majci.
Isabelle je izmijenila pogled s muţem kad je spustio kraljevića na zemlju i sjahao. »Put je bio dug«,
rekao je, »i to na više naĉina. Mislim da bi se gospodar kralj htio okupati i odmoriti.«
Potvrdila je glavom. »Hoćete li doći u osobne odaje, gospodaru?« obratila se djeĉaku pokazujući
kulu.
»Hvala«, odvrati Henry ukoĉeno, glasom povišenim od napora i djeĉaĉkoga mutiranja. Blijedoţuta
kosa imala je boju svjeţe slame, a oĉi su mu bile isto tako zaĉudno plavozelene kao u majke. Imao je i
njezina usta, koja su se pomalo mrzovoljno spuštala, ali sad ih je stisnuo u ravnu crtu, jer je nastojao
odigrati svoju ulogu, ne pokazujući strah ni obeshrabrenost.
Ĉinilo se da mu je laknulo kad ga je Isabelle uvela u osobnu prostoriju dvorca i kad su se vrata za
njima zatvorila, iskljuĉivši izvanjski svijet. Oprezno je motrio djecu Marshalovih, a oni su mu isto tako
suzdrţano vraćali poglede, jer ih je majka prije upozorila da će doći budući engleski kralj i da se moraju
206
lijepo ponašati.
Henry je bio vrlo umoran, pa je pojeo samo nekoliko komadića kruha umoĉenih u mlijeko s
cimetom, a Isabelle ga nije silila da jede. Rekla je Ancelu da mu pokaţe nuţnik, a kad se vratio, donijela
mu je toplu vodu namirisanu ruţinim uljem da opere ruke i lice. Svukao je odjeću koju je nosio preko
dana, pa mu je dala ugrijanu noćnu košulju. Bio je suho dijete, nalik na mladicu, s mlijeĉnobijelom
koţom, a nije naslijedio oĉevu zdepastu gradu. Blijeda put odavala je da se nije igrao u prirodi, a njeţnoj
pojavi nedostajalo je Ancelove ĉvrstine i ţilavosti koje su se razvile u danima ispunjenima grubim
igrama i vjeţbanjem u oruţju.
Isabelle ga je briţno otpratila u postelju koju su pripremili, a vuneni zastor odvajao ju je od
Ancelove. Na slamaricu su poloţili još jednu strunjaĉu napunjenu perjem. Plahte su bile od izbijeljene
lanene tkanine, pokrivaĉ od zelene svile krasile su slike mjeseca i zvijezda izvezene srebrnim nitima, a
takvi su bili i jastuci. Isabelle je tu tkaninu kupila od vrlo ljubaznog i uvjerljivog bristolskoga suknara,
koji je prisizao da je robu nabavio iz sultanove riznice u Damasku. Henryja su ti uzroci oĉarali kao i
Isabellu, pa je prešao prstima preko njih s taktilnim, pohlepnim zadovoljstvom.
»Jednoga dana imat ću sobu s takvim stropom«, rekao je odluĉno, a u glasu mu se gotovo osjećala
pohlepa.
»Sigurna sam da će vrlo lijepo izgledati«, reĉe Isabelle, pitajući se hoće li djeĉak preţivjeti do
muţevne dobi i hoće li imati sredstava za takvu zamisao. Da je bio njezino dijete, njeţno bi mu uklonila
kosu s glatkog bijelog ĉela, ali nije znala kako je odgojen, pa nije mogla odrediti bi li sa zahvalnošću
prihvatio takav pokret. »Sve vam ovo jamaĉno izgleda ĉudno«, primijetila je.
Pogledao ju je kroz trepavice. U svjetlu svijeća oĉi su mu potamnjele, pa je njihova zaĉudno plava
boja sad bila prigušena. »Nisam ţelio ostaviti brata, sestre, ni majku«, rekao je.
»Znam da niste«, promrmljala je. »Vrlo ste hrabri.«
Razmislio je o tome, a blijedi su mu se obrazi zarumenjeli, jer oĉito nije bio neosjetljiv na laskanje.
»Hoću li još moći viĊati brata, sad kad sam kralj?«
Prije nego se uspio svladati, brada mu je malo zadrhtala, a to je pomoglo Isabelli da se odluĉi, pa je
ispruţila ruku i pomilovala ga po zlatnoj kosi. »Bog vas blagoslovio, naravno da hoćete... i to vrlo
skoro.«
»Nedostaju mi«, priznao je tuţnim glasom, koji je u Isabelli potaknuo duboku majĉinsku njeţnost.
»Bilo bi ĉudno da vam ne nedostaju. Znam da nismo vaša obitelj, ali uĉinit ćemo sve što moţemo
da se osjećate kao kod kuće.«
Pogledao ju je i malo se povukao u sebe, milujući sjajni pokrivaĉ. »Nećete ugasiti svijeću, je li«,
rekao je. »Ja... ne volim mrak.«
»Ne, svijeća će gorjeti cijelu noć«, umirila ga je, pitajući se je li mu to bilo vrlo teško priznati.
»Ancel je s druge strane zastora, a netko će cijelo vrijeme paziti. Hoćete li da još malo sjedim s vama?«
»Da«, odgovorio je jedva ĉujnim šapatom.
Spavao je kad je William došao iz dvorane, gdje je razgovarao s gostima. Isabelle pritisne kaţiprst
na usta kad je došao pogledati zaspalo dijete. Henryjeve profinjene crte obasjavalo je prigušeno zlatno
svjetlo svijeće. Poslije nekog vremena William uzdahne i ode do sredine prostorije, a Isabelle ga je
slijedila na prstima.
»Krasno je dijete«, prokomentirala je. »Nitko ga ne bi mogao gledati da se ne raznjeţi.«
»To je jedna od malobrojnih prednosti koje ima«, odgovorio je, sjeo i izuo ĉizme, zastenjavši od
olakšanja. »Sutra će ga papinski nuncij u katedrali pomazati za kralja. Bit će to dug dan za djeĉaka... a i
za sve ostale.«
»Nećete ĉekati Ranulfa od Chestera?« upita Isabelle oštro.
»Priznajem da bi to bilo više diplomatski, ali ne usuĊujemo se. Louis dosad već zna da je John
umro. To je najbolja prilika koju će imati da osvoji zemlju, jer misli da smo u neredu. Henryjevu
krunidbu moramo proglasiti svršenim ĉinom prije nego što Louis kraljevski naslov prisvoji za sebe.
Chester razumije stvarnost, pa će mu biti jasno zašto nismo mogli odgaĊati. Ĉim doĊe, izlijeĉit ćemo mu
207
dostojanstvo i raspraviti što moramo dalje ĉiniti. Ĉak i ako okrunimo Henryja za kralja, ne moţemo ništa
više bez Ranulfove podrške.«
»Onda doĊi u krevet«, pozove ga Isabelle. »Znam da imaš više briga nego što u Severnu ima zamki
za jegulje, ali nema potrebe noćas mozgati o svemu tome. Ako ćeš ga dati okruniti za kralja i donositi
vaţne odluke, moraš se odmoriti.« Vrlo se zabrinula za njega, ali dok su se spremali na poĉinak, osjetila
je iskru optimizma. Sad kad je John mrtav, put u budućnost ponovno se otvorio, a mogućnosti su bile
bezbrojne, ukljuĉujući pomirenje s dalekim osobama, ali i onima koje su bile bliţe domu.
Krunidba u gloucesterskomu samostanu bila je dostojanstvena, ali sumorna, lišena velike raskoši i
obrednosti kakve su vladale u Westminsters iako su nazoĉni plemići najbolje iskoristili ono što su imali.
Kruna koju je Henry nosio pripadala je njegovoj majci, pa nije izgubljena na ušću kod Wellstreama, a
imala je i tu prednost da mu je pristajala na glavu. Bio je to zlatni krug s jednostavnim zlatnim vršcima,
ukrašen biserima i safirima. Henry je bio odjeven u zlatnu halju koju je donio sa sobom iz Devizesa, a
hlaĉe su mu bile izvezene od grimiznoga brokata i svezane zlatnim podvezicama. Kao prijestolje
posluţila mu je biskupska stolica, ĉiji su naslon prekrili svilenom tkaninom. Henryja je okrunio papinski
nuncij, a ruke su mu se tresle dok je stavljao krunu na djeĉakovu zlatnu kosu.
Isabelle je primijetila da se i Henry trese, pa je pretpostavila da je to dijelom zbog uzbuĊenja, a
dijelom i zbog hladnoće. Puhao je hladan istoĉni vjetar, a samostansko kamenje kao da je upijalo
hladnoću.
Poslije obreda Henryja su u povorci odnijeli natrag u dvorac. Stanovnici su u redovima stajali na
ulicama, ali bili su malobrojni u usporedbi s Londonom, a nije bilo ni cvijeća koje bi posipali po kraljevu
putu, kao što je bilo prilikom Johnove krunidbe, ili Richardove, koja se odvijala po omamljujućoj vrućini
u kolovozu. Nije bilo ni bogate milostinje koju bi bacali sirotinji. Za tu priliku William je priloţio srebro
iz vlastitih škrinja, ali u sadašnjim okolnostima nije mogao mnogo darovati. Isabelle je na vanjskomu
travnjaku pripremila hranu za siromahe i pobrinula se da se onima koji su to najviše trebali podijele
ogrtaĉi i pokrivaĉi, ali sve je to bilo daleko od dareţljivosti i sjaja krunidbe u Westminsteru.
Vrativši se u dvorac, Henry je presvukao pozlaćeno kraljevsko ruho i navukao jednostavniju
odjeću, iako je svakako htio zadrţati hlaĉe od crvene svile i zlatne vezice. Odrţana je i svojevrsna
krunidbena gozba, pa iako ni tu nije bilo mnogo gostiju, ni pomno birane hrane, barem je jelovnik bio
raznovrstan, a sastojao se od peĉenoga vepra, srnećega buta, labuda, pauna i velikog, srebrnog lososa,
skuhanog u voćnom octu. Mladomu kralju svidjeli su se pozlaćeni orasi i posebno ukusni kolaĉ od
badema i šećera u obliku krune upotpunjene jestivim draguljima od obojene, zašećerene tjestenine.
Po završetku sluţbene gozbe Isabelle je Henryja i Ancela odvela u sobu iznad dvorane. Ancel je iz
jedne od škrinja uzeo šah, pa su djeĉaci sjeli u udubljenje prozora i igrali. Isabellu je ohrabrilo kad je
vidjela kako novopomazani kralj slaţe figure. Henry je još bio blijed, a imao je i podoĉnjake, ali dobro je
podnio krunidbu, a na gozbi je dovoljno jeo. Njezino dosadašnje iskustvo s njim govorilo joj je da je rijeĉ
o profinjenom djetetu, posve svjesnom svoga poloţaja, ali nedavna ţivotna previranja uznemirila su ga,
pa se ponašao skromnije nego što je po naravi bio.
Pretpostavljala je da bi, s obzirom na svoju narav, u drugim okolnostima mogao biti obijestan i
mrzovoljan, no zasad se odnosio tako draţesne i poslušno da su ga njezine dame oboţavale, a plemićima
je laknulo, iako su još bili pomalo na oprezu. Nitko nije glasno izgovorio rijeĉi »ĉvrst znaĉaj«, ali
proĉitala ih je u oĉima više osoba. Osobno je smatrala da djeĉak doista ima ĉvrst znaĉaj, štoviše,
pomislila je da bi, kad bi htio, mogao biti tvrdoglaviji od mazge u loš dan.
Vrata su se otvorila i ušao je William u pratnji svoga nećaka Jacka, Jeana D'Earleyja i Ralpha
Musarda, starješine vitezova iz tabora, koji je gajio dojmljivi crvenkastosmeĊi brk, pa je izgledao kao da
je uplašio maĉku, ukrao joj rep i prilijepio ga na gornju usnicu. William im je s ozbiljnim i zamišljenim
izrazom pokazao da sjednu na klupe postavljene oko ognjišta, a onda je mahnuo Isabelli da im se
pridruţi. Dobacila mu je upitni pogled pun straha, ali odmahnuo je glavom, ponovno pokazavši klupu, pa
je u nedoumici i puna zebnje sjela na kraj, uz Jeana.
William prekriţi ruke, okrene se nazoĉnima i reĉe: »Derby, Aubigny i Warwick pristupili su mi i
208
ponudili da me podrţe da vladam zemljom u ime mladoga kralja.«
Isabelle šištavo dahne kroz zube, dok su Jean, Jack i Musard brzo izmijenili poglede, a onda su
zurili u Williama.
Jack se nagne naprijed, usredotoĉena pogleda i s rukama sklopljenima meĊu koljenima. »Što ste
odgovorili?«
»Ništa«, reĉe William. »Rekao sam im da mi treba vremena da razmislim i porazgovaram sa
savjetnicima i ţenom.«
Jacku su gorljivo zasvijedile oĉi. »Vrlo ste ugledan i ĉastan ĉovjek, pa vam svi vjeruju i znaju da
ćete nepristrano postupati. Izreka kaţe da ĉovjek koji ne završi ono što naumi dolazi samo do toĉke kad
su mu sva nastojanja uzaludna. Moţda je Bog htio da to uĉinite. Rekao bih vam da prihvatite taj poloţaj,
pouzdajući se da će vas Svevišnji voditi.«
William kimne s neprobojnim izrazom lica. Oĉekivao je da će ga Jack nagovarati da postane
namjesnik. »Ralphe?«
Musard s naklonošću pogladi nakostriješeni crvenkastosmeĊi brk, kao da miluje voljenoga kućnog
ljubimca. »Slaţem se s Jackom, gosparu. To će ojaĉati vaš poloţaj meĊu plemstvom, a vjerujem da će
biti od velike koristi Marshalovoj kući i svim njezinim vazalima. Blagodati će poĉeti kišiti na sve.«
»To je valjani razlog«, potvrdi William. Na Musarda se mogao osloniti da će uvijek otvoreno
govoriti o novĉanim pogodnostima, pa ga je zato i pozvao na savjetovanje. Bilo bi razumljivo da visoke
poloţaje dodijeli ljudima koje poznaje i vjeruje im. »Što ti kaţeš, Jeane?«
Upitani pogleda Isabellu, a onda se uspravi na stolici i proĉisti grlo. »Gosparu, mislim da biste
grofu od Chestera i winchesterskom biskupu trebali prepustiti da ponesu taj teret, jer vi imate dovoljno
posla. Istina je da biste mogli koristiti svojim ljudima, ali i drugi će tako razmišljati. Salijetat će vas,
glasno traţeći pokroviteljstvo i povlastice i to uvelike na vašu štetu, jer svi znamo da je kraljevska riznica
gotovo prazna.«
Njegove rijeĉi potvrdile su bojazan i zebnju koje je osjećao i sam William. »Pokazali ste mi obje
strane medalje, kao što sam i znao da ćete uĉiniti, pa sam vam zahvalan. O mnogoĉemu moramo
razmisliti. Razgovarat ću i sa ţenom, koja je takoĊer ĉula vaše savjete, a sve to moram i prespavati. Kad
stigne grof od Chestera i kad ĉujemo što ima reći, bolje ćemo procijeniti kako stoje stvari.«
Vitezovi su otišli, a William se okrene Isabelli koja je sjedila pokraj ognjišta, gledajući vatru,
obraza rumenih od topline.
»Jean ima pravo«, sloţila se. »Ako se odluĉiš na kormilarenje brodom, plovidba će biti teška, uz
mali dobitak.«
William uzdahne, ispruţi ruke s dlanovima nadolje, a onda se zagleda u njih. Prsti su mu bili dugi i
ĉvrsti i nisu se nimalo tresli, iako je koţa na njima bila sjajna i pjegava. Srednji prst lijeve ruke krasio mu
je grofovski prsten, dok je na desnoj ruci nosio prsten sa safirom koji mu je dao stari kralj Henry. »Koliko
mi je snage preostalo u rukama?« upitao je. »Vladanje Engleskom zadaća je za mlaĊega ĉovjeka, kakav
je Chester.«
Isabelle ga uznemireno pogleda. »On moţda ima snage snage za tu zadaću, ali s tobom ljudi bolje
uspostavljaju odnos. Vjerojatnije je da će suraĊivati ako ti to zatraţiš, nego on.«
Sjeo je pokraj nje. »Dakle, i ti smatraš da bih to trebao preuzeti?«
Odmahnula je glavom. »Slaţem se s Jeanom da si već dovoljno uĉinio. Jack i Ralph ţele da se
istakneš, jer u tome vide bogatstvo i ugled za sebe, ali Jean misli na tebe kao na ĉovjeka, a isto tako i ja.«
Pogledala ga je unijevši srce u taj pogled. »Ne ţelim biti ţena engleskoga namjesnika, ako zbog toga
ostanem udovica. Ne dajem ni pišljiva boba za sve bogatstvo i ugled u svijetu, jer bez tebe bi mi sve to
bilo beskorisno.«
Privukao ju je k sebi. »Sjećaš li se dana našega vjenĉanja?« promrmljao je. »Nisi me poznavala, jer
si me dotad samo letimiĉno viĊala, kao i ja tebe. Bila si vitka djevojka s golemim plavim oĉima, s kosom
boje ţitnoga polja i ustima koja su me smućivala, jer sam ih stalno ţelio poljubiti.«
Nasmijala se unatoĉ zebnji i blago ga gurnula laktom. »Mislila sam da ljubazno nastojiš izaći na
209
kraj s naivnom, nezrelom djevojkom.«
»Bila si nevina, ali ne i naivna. Od trenutka kad si me onako pogledala, znao sam da si oštra poput
šila.« »Pogledala sam te?«
Nasmijao se. »Da, oštro i procjenjivaĉki kao trgovac vunom na rasprodaji runa, kao da si se pitala:
Hoću li dragovoljno poći s njim? Vjerujem li mu? Za koliko će vremena umrijeti, ako mi se ne bude
svidio?«
Zacrvenjela se, jer je u to vrijeme upravo tako razmišljala.
Uozbiljio se. »Nadao sam se da nisi goropadnica, tašta, ili da se glupo ne smijuljiš, a umjesto
mozga imaš perje. Zabrinuo sam se jer sam se pitao što ćeš reći na brak s ĉovjekom gotovo dvaput
starijim od sebe, a ţivot ga je već istrošio.«
Ugrizla se za usnicu. »Sad više nisi dvaput stariji od mene.«
Ovaj put nije govorio šaljivo. »Ne znam što bih dao da vratim godine koje smo potrošili.«
»Nisu to uzalud utrošene godine.« Uspjela je sprijeĉiti da joj se glas prelomi, jer nikako nije htjela
ponovno zaplakati. »Svaku tu godinu cijenim više od zlata.«
»Ali zlato moţeš saĉuvati, dok vrijeme curi kroz prste poput pijeska. Kad bi postojao naĉin da
zaustavim taj tijek...« Zastao mu je dah. »Ali dosta je«, zakljuĉio je oporo. »Moram se naspavati. Sutra će
biti dug dan, kakve god odluke donijeli.«
Isabelle je kleknula da mu odveţe ĉizme. »U vrijeme kad smo se vjenĉali bila sam ĉastohlepna«,
promrmljala je, »a sad kad dobro sjedimo u sedlu, odjednom uviĊam da ne ţelim baš tako jako jašiti toga
konja.«
Oštro ju je pogledao. »Ne moţeš se predomisliti u punome galopu, ljubavi. Najprije moraš povući
uzde, a to je jednako vaţna odluka kao i ona da se uopće popneš u sedlo.«
Ranulf od Chestera stigao je sljedećega jutra, upravo kad su plemići, poslije jutarnje mise, izlazili
iz dvorske kapelice. Sveĉano su ga pozdravili, kako se dolikovalo, i dodijelili mu mjesto na ĉelu
povišenoga stola za kojim su okupljeni doruĉkovali kruh, hladnu slaninu i pivo. Ţvaĉući, Chester se
namršti na Williama, s ogorĉenim izrazom lica, na granici bezobraštine. »Niste mogli ĉekati ni jedan
dan«, progunĊao je.
William mu mirno uzvrati pogled. »Nismo mogli dopustiti da se protivnici okoriste našim
oklijevanjem. Okrunivši djeĉaka za kralja ojaĉali smo svoj poloţaj, a oslabili Louisa. Moţda bismo vas
morali ĉekati jedan dan, a moţda i tri. Nadam se da shvaćate da smo nuţno tako postupili.«
Chester nije odgovorio. Otpio je pivo i namrštio se. »Ne znam kako moţete piti ovo smeće,
Marshale.«
William slegne ramenima. »Ujutro mi prija, ali ako biste radije pili vino...« Mahnuo je slugi da
gostu pivo zamijeni peharom do vrha punim vina.
Chester otpije veliki gutljaj. Pojeo je kruh i slaninu, pa je postao vidljivo ţivahniji, jer je okrepa
poĉela djelovati. William je zakljuĉio da je pola njegove zlovolje uzrokovalo dugo jahanje na prazan
ţeludac, a razljutio se i što je propustio krunidbu. Chester je uţivao u obredima i sveĉanostima.
Kad je doruĉak završio, poĉistili su stolove, pa su poĉela razmišljanja o budućemu vladanju
Engleskom. S peharom u ruci Chester se zavalio na visoki naslon stolice, pa je procjenjivao i motrio
situaciju svojim nedokuĉivim tamnim oĉima. Peter de Roches, winchesterski biskup, igrao se ukrašenim
zlatnim i granatnim kriţem oko vrata. Skinuo je mitru i poloţio je na stol, pa su zlatne niti u njoj
svjetlucale kao pozlaćeni kolaĉ od marcipana zaostao s krunidbene gozbe. Nuncij je svoju mitru zadrţao
na glavi. William ga nikad nije vidio bez nje, a niti bez sveĉane odjeće, ĉak ni kasno noću.
Razmišljali su, raspravljajući o ovome i onome, a William je povremeno pogledavao novoga kralja
koji nije sudjelovao u raspravi, ali drţali su ga dovoljno blizu da bi ga mogli pozvati Ancel i on igrali su
se drvenim dvorcem Williamova sina te izrezbarenim figurama vitezova i njihovih konja. Iz djelića
razgovora koji je naĉuo, William je doznao da su unutrašnjost i prostorije dvorca Henryja oĉarali više od
»ljudi« na zidinama i nije ga se dojmilo kad je Ancel poĉeo gomilati slamu i zemlju da sagradi
obrambene nasipe.
210
Rasprava se vrtila u krugu. Williamu i Chesteru dali su nekoliko sugestija, ali bez zakljuĉaka.
Svatko je svakoga motrio, a Williamom prostruji nestrpljenje. Ovo ih nikamo neće odvesti. Netko je
nešto morao uĉiniti! Stavio je dlanove na stol i ustao. »Gospari, ako nismo imali vremena da poĉekamo s
krunidbom, svakako si ne moţemo dopustiti da ovdje odugovlaĉimo kao uplašena nevjesta koja prve
braĉne noći bjeţi iz kreveta. Kaţem da je grof od Chestera trebao prihvatiti namjesništvo. Dovoljno je
mlad da se posve bodro posveti toj zadaći, ali je i dovoljno zreo da bude mudar.«
Imenovani otpuhne i ironiĉno podigne obrvu.
»Rado ću slijediti njegovo vodstvo i uĉinit ću sve da mu pomognem, dokle god mi Bog bude dao
snage.«
Chester je kaţiprstom zamišljeno protrljao gornju usnicu, a poslije kratke stanke ustao je,
namještajući ovratnik od hermelina na ogrtaĉu. »Marshale, prihvatio bih to kad bih vas smatrao
nesposobnim, ali nije tako.« Imao je kiseli izraz lica. »Slijedit će vas i oni ljudi koji bi se nećkali primati
moje zapovijedi. Vidio sam kako suzdrţavate ljutnju kad bi se i anĊeli razbjesnili. Imate Irsku, koja je
daleko izvan Louisova dohvata, pa odatle moţete crpiti sredstva. Pristajem na to da vladate zemljom i sa
svoje strane, pomoći ću vam koliko mogu.« Duboko se naklonio Williamu, ispruţivši desni dlan, ĉime
mu je priznao vlast.
William je osjetio da ga te rijeĉi prekrivaju poput nevidljivoga ogrtaĉa, a bile su teške od
išĉekivanja i gotovo su ga gušile. Na trenutak nije mogao disati, a srce mu je tako tuklo da je pomislio da
će mu provaliti iz prsa ili će od jakoga lupanja zastati. Pitao se hoće li preţivjeti taj trenutak. Chester ne bi
imao izbora nego da sve preuzme ako se William iznenada pred cijelim skupom sruši od kapi.
»Gosparu Marshale?« Chester ga je zabrinuto gledao.
William odmahne glavom i s naporom udahne uvlaĉeći zrak u grlo, napeto zbog zatomljenih
osjećaja. »Povjerili ste mi tu zadaću«, rekao je, »ali oklijevam izvršiti je.«
»Nema nikoga boljega«, primijeti njegov sugovornik kao da ne dvoji u to. »Za ime Boţje,
Marshale, preuzmite taj jaram da završimo s tim.«
Javio se i nuncij, na francuskom jeziku, s jakim naglaskom svoje rodne Toscane. »Gosparu
Marshale, ĉini se da nerado prihvaćate namjesništvo, ali nitko ovdje ne spori da ste najbolja osoba za tu
duţnost. Moţda će vas umiriti ako vam ponudim oproštenje za grijehe koje ste poĉinili tijekom cijeloga
ţivota, ne?« Podigao je gustu srebrnu obrvu, upućeno i oštroumno ga motreći.
I William je zurio, još teško dišući, a srce mu je i dalje lupalo u prsima. Pauĉe, pomislio je, lukavi
stari pauĉe! Nuncij nije mogao Williamu ponuditi zlato ni bogatstvo, jer to nije bilo u njegovoj moći.
Papinska vlast već je u potpunosti stajala iza djeĉaka koji se pokraj povišenog mjesta igrao drvenim
dvorcem, ali samo je genijalni um kao mito mogao ponuditi izravni put u nebo, kad mu ţivotu doĊe kraj.
Tko ne bi poţelio takvo jamstvo?
William otvori stisnute šake i nakloni se. »Prihvaćam, pod tim uvjetima i s obzirom na to da se
nitko drugi nije javio.« Dok je govorio, imao je dojam da mu je iz kostiju nestalo srţi, a na nogama se
uspio odrţati samo zato što je snagom volje nadišao tjelesnu slabost. Chester mu pruţi pehar, a William
ga uzme, no kad je vidio da mu ruka drhti, odloţio ga je, ne otpivši. Vino se prolilo po stolu, stvorivši
sjajnu, crvenu mlaku. Prikupivši svu snagu, William se pribrao i usredotoĉio se na posao pred sobom.
Nije ţelio ĉestitanja i gotovo je zamjerao nazoĉnima da su se sada svi opustili kao da im je s pleća spao
teret, jer ga je on preuzeo na sebe.
»Kralju su u ovom trenutku potrebni odgajatelj i postojanost«, ukazao je, »a ja ću nuţno morati
ĉesto putovati i voditi vojne pohode. Ne mogu ga vući od nemila do nedraga, a ako će postati kralj, mora
se i dalje pripremati za tu zadaću, pa bih predloţio da je preuzme preuzvišeni biskup od Winchester, ako
mu je po volji.«
Peter des Roches se lagano nakloni. »Bit će mi drago, gosparu.«
William je primijetio da to nije samo uljudni odgovor. Winchesterski biskup ljubomorno je ĉuvao
svoje povlastice i oĉekivao je istaknuti poloţaj u vlasti, ĉak i ako je William drţao uzde. Des Roches je
bio bliski Johnov povjerenik, a posjedovao je oštar um za novĉane poslove, pa će biti koristan u
211
upravljanju zemljom. U cjelom skupu nije bilo nikoga pogodnijega za poloţaj kraljeva odgajatelja.
Ostatak dana proveli su raspravljajući o sasvim odreĊenim temama i pojedinostima, a William je
bio u središtu svega, podiţući cijelo to zdanje s nadom da ga prvi izazov neće srušiti kao što nalet vjetra
sruši kuću od slame. Povremeno je postao svjestan da je uz njega Isabelle, pa ga podrţava, poravnava mu
put i doprinosi da se sudionici opuste, a povremeno je odlazila nadgledati pripremanje hrane za cijelo
društvo. Podigavši pogled vidio bi da njegova ţena razgovara s ljudima, pa kao da je ţbukala tu zgradu
odluka koju su podizali i oblikovala kamenje sporazuma, ali on sam nije imao vremena s njom
razgovarati.
Sumrak je došao i pretvorio se u noć, a William je od tolikog govorenja osjećao da mu je grlo nalik
na ljusku. Bio je tako iscrpljen da je jedva stavljao jednu nogu pred drugu kad se preko dvorišta zaputio u
svoje prostorije. Hodajući pokraj njega, Isabelle ga je motrila s prikrivenom zabrinutošću. Ĉula je kako
iza njih Jack i Ralph prigušeno razgovaraju, a u glasovima im se osjećalo uzbuĊenje. Svladavala je poriv
da se okrene i ljutito ih pogleda. Za njih je ĉinjenica da je William prihvatio namjesništvo bila razlog za
slavlje, ali ljutilo ju je da ne misle na dobrobit svoga pretpostavljenog. Jean je hodao spuštene glave i
pognutih ramena, kao da je i on na sebe preuzeo veliki teret.
U sobi se William naslonio na zid i zatvorio oĉi. Svjetlo svijeća davalo je laţnu boju njegovoj puti,
ali sjene ispod oĉiju i na jagodiĉnim kostima doimale su se tamno poput masnica, pa se uplašila za njega.
Ako mu je tako prošao prvi dan, što će biti ubuduće? Molila se da Ranulf od Chestera pokaţe volju i
odluĉnost da prihvati teret, ali Bog je nije poslušao, ili je imao drukĉije naume.
»Evo, voljeni, popij.« U ruku mu je stavila pehar, a to što ga je pred drugima nazvala »voljeni«
odavalo je da je vrlo uznemirena.
William odmahne glavom. »Pozlit će mi ako budem pio«, odgovorio je promuklo i vratio joj pehar.
Trudeći se da ne zaplaĉe, Isabelle je pruţila vino Jacku, koji podigne pehar i nazdravi. »U
namjesnikovo zdravlje!« tako je povikao da mu je glas odjeknuo u prostoriji, a zdravicu su prihvatili
Ralph i Jean.
William je zurio u njih poput ošamućena jelena kojega su prikliještili psi. »Trebat će mi sva vaša
pomoć«, rekao je iscrpljenim, slabim glasom, pa su ga jedva ĉuli preko prostorije. »Otisnuo sam se na
nemjerljivo duboku puĉinu, a sve do obzora nema ni traga kopnu. Bit će ĉudo dospijem li u sigurnu luku,
jer Bog zna da smo ovako blizu da se urušimo... ovako blizu.« Podigao je kaţiprst i palac, toliko ih
pribliţivši da su se gotovo doticali.
Isabelle je namreškala bradu. William ju je uvijek zvao svojom sigurnom lukom, ali sad ga nije
mogla zaštititi, jer ni za njega, a ni za nju nije bilo skloništa pred olujom.
Glas mu se gotovo prelomio od osjećaja. »Kako znate, to je dijete gotovo bez novĉića. Pola
kraljevske riznice izgubljeno je prilikom prijelaza kod Wellstreama, a u tako podijeljenoj zemlji nema
prihoda koji bi napunili škrinje, nikakvih prihoda. Samo Bog zna kako ćemo skupiti novac da platimo
posade i ĉete. Prestar sam da nosim taj teret... Ne mogu...« Progutao je, pokrivši lice rukama, a ramena su
mu se tresla.
Isabelle mu pritrĉi, zaprepaštena i puna tjeskobe, pa ga je obgrlila, ĉvrsto ga drţeći. U trideset
godina braka prvi je put vidjela da se slomio, pa je taj prizor gotovo i nju skršio. Na oĉi su joj navrle suze
i potekle niz lice. Uhvatila ga je za ramena i prošaptala mu ime kao što je tješila djecu u njihovoj sobi.
Bila je svjesna da nazoĉni zure otvorenih usta, gotovo isto tako uzrujani kao i njihov poglavar. I Jeanu su
oĉi bile sjajne od suza. Uz svoje tijelo osjetila je kako William drhtavo uzdiše, ponovno nastojeći
ovladati sobom, pa ju je prelio val goleme ljubavi, sućuti, njeţnosti, ali bijesa što su ga doveli do toga.
Polako se uspravio, nalik na ranjenika koji ustaje na bojištu, jer zna da će umrijeti ostane li leţati.
Blago ju je odmaknuo u stranu, pa je, još grĉevito dišući, prešao rukavom preko oĉiju. »Je li to sve?«
promuklo je prošaptao trojici ljudi koji su se sledili i zaprepašteno ga gledali. »Nemate što reći?«
Jean je glasno šmrcnuo i stavio stisnutu šaku na usta. »Gospodaru, znam da smatrate kako su vas
prisilili da na se preuzmete preteški teret, ali kaţem vam da nije tako. Još se itekako vrijedi boriti.«
Proĉistio je grlo, izboĉivši bradu. »Što se u najgorem sluĉaju moţe dogoditi? Ĉak i ako svi koji su vam
212
dali rijeĉ da će vas podrţati predaju dvorce Louisu, ĉast će vam ostati neokaljana, a gospar Chester je
imao pravo, moţete se povući na irske posjede. Dovoljno su udaljeni od Engleske, pa će to sprijeĉiti
Louisa da vas onamo slijedi. Što još moţemo izgubiti u ovom kasnom ĉasu?«
William nadlanicom obriše oĉi i teško uzdahne. »Imaš pravo«, priznao je prigušenim glasom, no
oporavljao se. »Irska je utoĉište, budem li prisiljen povući se tako daleko.« Uspravio se. »Ĉak i ako
djeĉaka budem na ramenima morao nositi s otoka na otok i prositi za svagdanji kruh, oĉuvat ću ga od
Louisa.«
Slušajući ga, Isabelle nije mogla procijeniti je li uvjeren u ono što govori, ili se pretvara zbog
nazoĉnih.
»Kasno je«, upozorila je, znaĉajno pogledavši vitezove, »a rano ujutro sve će se uskomešati.
Trebali bismo se povući na poĉinak.«
Ispratila je svu trojicu, a Jean je na pragu oklijevao, s vrlo zabrinutim izrazom lica. »Hoće li biti
dobro?«
Potvrdila je glavom, s više pouzdanja nego što je doista osjećala. »Mislim da hoće«, odgovorila je.
»Samo je vrlo umoran.«
»Nije to ţelio preuzeti.«
Zamišljeno ga je pogledala, zahvalna što se brine. »Dio njega nije htio«, odgovorila je, »ali u njemu
još ţivi mladi vitez s turnira, koji ţarko ţeli na poprištu isprobati novoga konja. Ujutro ćemo vidjeti.«
Kad je za njima zatvorila vrata, iz škrinje je donijela bocu aqua vitae. William je sjedio na krevetu,
gledajući nju i bocu ispod nateĉenih, poluzatvorenih kapaka.
»Mislim da to daješ samo teškim ranjenicima«, zagraktao je.
Krajem dugoga rukava obrisala je pehar za vino, pa je u njega natoĉila malo bistre tekućine koju je
bilo teško nabaviti, ali povremeno su je dobivali preko svojih trgovaĉkih veza.
»Tako je, dajem im, ali maloprije mi se ĉinilo da si i sam teško ranjen.« Pruţila mu je pehar. »Popij
naiskap.«
Turobno se nasmijao. »Glas me već gotovo izdao. Popijem li ovo, više mi se neće ni vratiti.« Ĉinilo
se da nakratko prikuplja hrabrost, a onda je podigao pehar i naglo ga nagnuo.
Sljedećih nekoliko sekundi ĉulo se hripanje i kašljanje, a kad se prestao gušiti, sjeo je uspravno i
prijekorno je pogledao. »To nije bilo potrebno«, krkljao je.
»Oprosti ako se ne slaţem.« Izula je cipele, skinula veo i popela se u krevet pokraj njega. »Ugrijat
će ti ţivotne sokove i pomoći im da steknu ravnoteţu.« Priljubila se uz njega.
Obujmio ju je oko ramena i milovao je po kosi. »Loše je, Isabelle.«
»Znam...«
Dugo je šutio, a onda je rekao: »Mislim da je pred zoru uvijek najmraĉnije. Ako povjerujem da je
ovo najmraĉniji trenutak, onda barem mogu motriti obzor dok ne ugledam svjetlo, pa ne smijem izgubiti
vjeru.«
213
40
Gloucester, oţujak 1217.
William je na stol istresao sadrţaj koţne vrećice. Isabelle je gledala drago kamenje koje se
presijavalo poput divovskih kišnih kapi. Bilo je nekoliko safira razliĉitih preljeva, od boje ljetnoga neba
u ponoć, do tamnoplave boje morske puĉine. Pred njima su blistali rubini, spineli, topazi i smaragdi,
pojedinaĉni, ili u prstenju, broševima i kriţevima. Bilo je i zaĉudno rijetkoga, izbrušenoga dragoga
kamenja, ametist s jezgrom jarkoga grimiznoga svjeda i blijedozeleni dragulj, koji se presijavao poput
komadića razbijena stakla. Drago kamenje stiglo je iz kraljevske riznice u Corfeu, zajedno sa svicima
svilena brokata i zlatnom tkaninom. To je bogatstvo bilo konaĉna priĉuva kraljevske obitelji, a William
će ga upotrijebiti da plati posade dvoraca i ĉete na bojišnici. Posve su ispraznili odaje u Corfeu. Kraljica
Ysabel ljutito je prosvjedovala dok je nisu sasvim jasno upozorili da će morati ţrtvovati garderobu, inaĉe
će svom sinu ugroziti izglede da postane kralj.
Belle i Sybire virile su iza majĉina ramena, privuĉene prizorom blaga kao pjevom sirena.
»To je za posadu u Doveru«, izjavi William suho. Isabelle je kćerima dobacila brzi pogled. Njihov
otac nije znao za pokušaj bušenja uha, jer je o toj temi vladala ţenska urota šutnje. Od toga dogaĊaja
Sybire je imala blijedi oţiljak, a naušnice od bizantinskoga zlata pridruţile su se ostatku nakita kojim će
isplatiti vojnike.
Isabelle podigne prsten s krvavocrvenim rubinom veliĉine nokta na kovaĉevu palcu. Prsten se
doimao bogato, ali nikako nije bio lijep. Namreškavši nos, Belle je pokazala da joj se ne sviĊa.
»Pohlepna si, ljubavi?« upita William sa smiješkom.
Isabelle se strese. »Zbog ovoga prstena nisam. Pohlepno ĉekam samo vrijeme koje ću provesti
nasamo s muţem, ali znam da to blago neću dobiti.«
»Imaš me noćas i sutra.«
Napravila je grimasu. »Pretpostavljam da je komadić kruha bolji od niĉega.«
»To ponavljam i svojim ljudima.«
Djevojke i njihove mlaĊe sestre posvetile su pozornost tkanini, a Isabelle ih je pustila da se dive i
dodiruju to bogatstvo dok mogu. Ĉak i ako se udaju za ljude na najvišim poloţajima, teško da će dobiti
tako nešto, a sutra će sve to otputovati na jug s njezinim muţem i njegovim ĉetama.
Isabelle provuĉe ruku ispod Williamove, pruţivši mu tim pokretom podršku, a on je odgovorio
rastreseno se nasmiješivši. Vidjela je da je u mislima već kilometrima daleko od nje i da promišlja
pojedinosti sljedećeg vojnog pohoda.
»Jug je ranjiv dok kraljević Louis u Francuskoj prikuplja pojaĉanja«, rekao je, grizući nokat na
palcu. »Znam da će se vratiti i to vjerojatno još jaĉi, ali ako ponovno zadobijemo neke krajeve, morat će
nove zalihe trošiti na ono što je izgubio, umjesto da osvaja nova podruĉja. Ako sad ne prijeĊemo u
protunapad, nikad i nećemo.«
»Moraš to uĉiniti«, sloţila se, ne pokazujući da se boji za njega.
U tjednima otkako je William imenovan namjesnikom, Henry se vratio majci i braći u Corfe, a
William se smjesta bacio na posao, pa je slao jamstva za siguran prolaz svima koji su htjeli doći i s njim
porazgovarati o promjeni savezništva. Ponudio je amnestije i povoljne uvjete buntovnicima koji su se
214
vraćali u njegov tor, a ponovno je, u poboljšanom obliku, objavio runnymedsku povelju. Dosad je njegov
trud urodio samo privremenim kapanjem, ali nijedna znaĉajna osoba nije bila potaknuta da stane na
stranu mladoga kralja. Ipak, unatoĉ nepovoljnim okolnostima, uspijevao je isplaćivati vojsku, naoruţati
ih i odrţavati na bojišnici. Ĉak i poslije gotovo trideset godina braka
Isabella su još uvijek mogla zaprepastiti sposobnost njezina muţa i njegova puka tvrdoglava
odluĉnost da pronaĊe pravi put. Poslije jedinoga iskazivanja sumnje i oĉaja pred malim brojem
suradnika, oporavio se i odluĉio potonuti s brodom. Pet mjeseci kasnije, gonjeni olujom, izudarani
njezinim naletima i poderanih jedara još uvijek su plovili, a već i to je dovoljno pokazivalo kakva je kova
kormilar.
Na vratima sobe Williamov vratar proĉisti grlo. »Gosparu, gospo... ţeli vas vidjeti grof od
Salisburyja.«
Oboje su se okrenuli.
»Marshale...« Salisbury je ĉekao da ga vratar najavi, a onda je pokraj njega ušao u sobu.
Isabelle ga je poţurila pozdraviti ispruţenom rukom i ozarena lica. »Gosparu, to je zbilja
dobrodošlo iznenaĊenje.«
Salisbury se tjeskobno nasmiješio. »Dobrodošlo je vama, a meni je svakako iznenaĊenje«,
odgovorio je, ali toplo ju je poljubio u oba obraza, a onda je prišao Williamu. Jedan drugomu ĉvrsto su
stisnuli ruku, a Isabelle je pohitala popraviti jastuĉiće na klupi blizu ognjišta, rekavši Belli da donese
vina. »Moli se«, promrmljala je kćeri jednom stranom usta, »kao da ti o tome ovisi ţivot.«
Grof je sjeo, zabacio dugi ogrtaĉ safirne boje da mu ne smeta i prihvatio pehar koji mu je Belle
ljupko pruţila. »Imate prekrasne kćeri, Marshale«, primijetio je, a Belle spusti trepavice, doimajući se
stidljivo, kako se dolikovalo.
»Nalik su na majku«, odgovori William, sjedajući pokraj njega.
»Još nisu zaruĉene?«
»S obzirom na okolnosti, nisu.«
»Ah.« Gost je pijuckao vino, poigravajući se ogrtaĉem.
»Drago mi je što vas vidim, a znate da ste u mojoj kući uvijek dobrodošli. Jeste li sami?«
Salisbury se doimao zamišljeno. »Ako pitate jesam li doveo druge plemiće, odgovor je nijeĉan.
Odluka da doĊem k vama iskljuĉivo je moja. Ali ako pitate jesam li doveo vojnike, odgovor je potvrdan.
Vaši su, ako ih ţelite.«
»Pretpostavljam da ste ostavili Louisa?«
»Ionako sam mu se nerado pridruţio«, odvrati Salisbury tmurno. »Uvijek sam se suzdrţano
odnosio prema njemu, ali napokon, takav sam bio i prema bratu, a imao sam ga i razloga napustiti.«
Bacio je pogled na Isabellu. »Ĉuli ste priĉu o Johnu i Eli?« Potvrdila je glavom. »Nekoliko inaĉica.«
»Jako ju je uplašio. Vidite, išla mu je na ţivce, a znate kako je mogao biti okrutan. Smatrao je da mi
odvraća pozornost od njega, pa mu se ni to nije svidjelo... ali nije legao s njom. Barem taj dio nije istinit.«
»Napustili ste ga zbog Ele?« upitala je sa ţenskom znatiţeljom.
Namrštio se. »Djelomiĉno, gospo Isabelle, ali bilo je tu i drugih razloga. Bog zna da je Maude de
Braose u mnogoĉemu bila nalik na zmiju, ali naĉin na koji je završila ţivot...« Izvio je usta i spustio
pogled na vino, a kad je ponovno podigao glavu, oĉi su mu bile turobne. »Vidio sam i ĉuo kako moj brat
govori i ĉini ono što ne bi mogla probaviti nijedna pristojna osoba, ali volio sam ga unatoĉ svemu. Iako
mu je duša bila izopaĉena, boljelo me kad sam ga napustio, ali nisam mogao ostati. Kad je Louis prijetio
da izvrši najezdu na moje posjede, nisam mu se opirao, no sad mi je brat mrtav, a nisam u svaĊi s
nećakom.« Duboko je uzdahnuo i okrenuo se Williamu. »Ako se moţemo sloţiti oko uvjeta, nudim
podršku mladom kralju, svom nećaku.«
»Uvjerit ćete se da sa mnom nije teško«, slabo se nasmiješi William. »Nemam toliko saveznika da
bih si mogao priuštiti da ih odbijam i doista vas pozdravljam otvorenih ruku kao prijatelja i saveznika.«
»Nikad nisam smatrao da ste mi neprijatelj, Marshale, ĉak ni kad smo bili na suprotnim stranama.
Ipak, ne znam koliko njih će nam se pridruţiti. Ovisit će o tome kako brzo će se Louis vratiti iz Francuske
215
i kakva će sredstva donijeti.«
»A i o tome koliko budemo odluĉni dok ga nema«, doda William.
»Da, i o tome«, sloţi se njegov sugovornik. »Neću bjeţati od onoga što treba uĉiniti. Ovdje sam da
nećaku izgradim budućnost, a ne da je uništim.«
Mjesec dana poslije toga William i Salisbury jahali su obalnom cestom blizu Shorehama, na putu
da opsjednu dvorac u Farnhamu, koji su drţali Francuzi, kad su izviĊaĉi javili da još jedna ĉeta napreduje
prema njima brzim kasom, iz smjera Downsa.
»To je vaš sin, gospodaru, mladi Marshal«, izvijesti vojnik kao da mu je neugodno.
Kad je William ĉuo tu vijest, iskra optimizma prostrujala mu je do same srţi. Već se dugo nadao
tom susretu, a ponekad je bilo teško zadrţati pouzdanje. Dakako, ĉak ni sada nije bilo nikakvoga jamstva.
»Ah«, prokometira Salisbury, malo se osmjehnuvši. »Oĉekivao sam da bi mogao doći i sklopiti
ugovor s vama, sad kad se Louis vratio kući.«
»Još se od Worcestera ne bori za Louisa«, odgovori William oštro.
»Ali nije se vratio ni vama. Drţi se po strani, je li? Dobar je mladi vojnik, odliĉno je obuĉavan, a
osim toga, borba mu je u krvi. Njegova bi nam pomoć mogla koristiti.«
William zategne uzde, nastojeći prikriti napetost. »Ĉekat ćemo. Nema smisla da dalje jašimo.«
Salisbury ga oštro pogleda. »Pretpostavljam da nećete sjašiti?«
»Neću«, odgovori William kratko. »Iako mi je sin, moje meso i krv, ipak mu neću pruţiti
prednost.«
»Kako hoćete. Ne smeta vam da ja sjašim?« Salisbury skoĉi sa sedla i ode do obale. Ĉizme su mu
škripale na kamenĉićima i šljunku, a svjeţi morski povjetarac oko njega nadimao je veliĉanstveni zeleni
ogrtaĉ, pa se ĉinilo kao da ga grli ţarka ljubavnica.
Malo kasnije s kopnene strane poĉeli su se pribliţavati barjaci, a svila je pucketala na vjetru.
Marshalov grimizni lav gibao se na svom zelenom i zlatnom polju, a uz njega, kao simboliĉno
iskazivanje poĉasti, vijorile su plave i zlatne linije Bćthuneovih. Osjećajući zebnju svoga jahaĉa, Aethel
se kretao postrance i propinjao se. William je tako stegnuo uzde da su mu zglobovi na prstima pobijeljeli.
Kad mu je prišao na dvadesetak metara, njegov je sin, uz škripu i zveckanje opreme, zaustavio
svoje vojnike. Tiho zapljuskivanje valova preko šljunka ĉinilo je neprimjerenu pozadinu napetu ozraĉju
koje je zavladalo na cesti. William podbode Aethela i pribliţi se, a Will je uĉinio isto, pa su se otac i sin
sreli sa svake strane crte.
William je bio zaprepašten promjenama do kojih je u njegovu sinu došlo od prošloga ljeta. Nije
više bilo djeĉaka, pa ĉak ni mladića, a pogled plav poput škriljevca bio mu je tmuran i smiren, nalik na
Isabellin pogled, ali nedostajalo mu je njezine vedrine i ţara. William se uznemirio, jer nije mogao
prodrijeti dublje od površine. »Bog te ĉuvao«, rekao je, a zbog navale osjećaja morao je proĉistiti grlo.
Sveti Kriste, poţelio je zagrliti sina, ali nije se usudio. Morao je oprezno postupati, jer je mnogo toga bilo
na kocki.
»I tebe, oĉe.« Will se lagano naklonio, ali je i dalje stiskao usta i nije se smiješio. Vjetar mu je
mrsio tamnosmeĊu kosu. Nastala je duga tišina u kojoj su se gledali, a remetilo ju je samo toptanje i
frktanje konja, huĉanje vjetra i razbijanje valova o obalu. Iako je William obiĉno nastupao rjeĉito i
samopouzdano, sad je nespretno traţio rijeĉi. Ponovno je proĉistio grlo. »Pretpostavljam da si se došao
posvetiti borbi za kralja Henryja?«
Will podigne obrvu. »Pretpostavka ti je preuranjena. Ovisi o tome što moţeš ponuditi.«
William je zaprepašteno zurio u sina, a malo se i uvrijedio. »Ţeliš da ti nešto dam?«
Will slegne ramenima. »Ako ti se pridruţim, to će oslabiti Francuze. Razdor izmeĊu nas popriliĉno
im je išao u prilog. Imam ĉete koje sam ti voljan staviti na raspolaganje, pa te opet pitam: što imaš da bi se
vrijedilo potruditi?«
Zbunjen, ali pokušavajući se doimati neprobojno, William se rukama nasloni na ispupĉenje sedla,
pa je motrio sina sve dok mladić nije spustio plave oĉi. »Što ţeliš?« upitao je osorno. »Što oĉekuješ da ti
ponudim?«
216
Will je zadobio sumorni izraz. »Znaš da ne mogu imati što ţelim. Reci što si voljan dati, a ja ću ti
odgovoriti je li dovoljno.«
Njegov otac u sebi napravi grimasu. Razgovor će biti teţi nego što je oĉekivao, jer u Willu kao da
se razvila neka ĉeliĉna kakvoća. Ocu se obraćao kao da mu je ravan, a ne kao sin ili molitelj. »Mogao bi
ići u Lancaster«, predloţi William, nadajući se da će mladića, ako ga pošalje onamo, udaljiti od glavne
bitke.
»Ne, neću u Lancaster«, odvrati Will kratko. »Ondje bih samo besposliĉio.«
»Onda u Huntingdon.«
Will opušteno slegne ramenima, ali William je primijetio da je suzio oĉi. I de Forz je ţelio
Huntingdon. Iako to nisu izrekli, obojica su znali zašto bi se Willu moglo svidjeti to mjesto. »I
Marlborough«, dodao je mladić poslije kraćega razmišljanja. »Ţelim Marlborough, jer imamo pravo na
njega.«
»A Louis bi ti ga dao, je li?«
»Nisam otišao od njega zbog Marlborougha, niti se zbog toga vraćam k tebi.« U oĉima mu je
bljesnuo prigušeni bijes. »Ţelim poštenu naknadu, ali nisam plaćenik. Ako se stavljam na stranu mladoga
kralja, to je zato što je John mrtav i vrijeme je da krenem dalje.« Nosnice su mu se raširile. »Isto tako,
namjeravam de Forza drţati tamo gdje ga mogu vidjeti. Još ne razumijem zašto je morao dobiti
Rockingham i Bytham.«
»Pogodili smo se za njih, jer je ponudio podršku Aumalea«, glasio je odgovor. »Nije to bio moj
izbor, nego sam tu odluku donio kao namjesnik. Trebamo njegove ljude, a osim toga, nikoga ne ţelim
osuditi bez dokaza. Bog će mu suditi za sve što je poĉinio.«
Will nije odgovorio, ali drţanje i pogled bili su mu rjeĉitiji od komentara.
»Dakle«, reĉe William kao da se ţuri zakljuĉiti sporazum, »borit ćeš se za kralja Henryja, ako se
dogovorimo da je Huntingdon tvoj, a i Marlborough, ako ga moţeš zauzeti.« Ispruţio je ruku, koljenima
potaknuvši konja da se pribliţi.
Mladić je oklijevao, a onda je ukoĉeno potvrdio glavom i rekao: »Slaţem se.« Doliĉno su se
rukovali, ali se nisu zagrlili. To bi moglo doći poslije, ili se neće ni dogoditi, pomisli William, odluĉivši
da se vlada suzdrţano. Zasad su im njihovi hiroviti konji pruţali izgovor da jedan drugome ne padnu oko
vrata. Nadao da je to barem poĉetak kraja njihova otuĊenja, ali sada je pred njima bilo novo podruĉje,
nalik na obalu koju su isprali valovi poslije duge noćne oluje. Salisbury je lutao uokolo, a vidjevši da se
rukuju, okrenuo se i prišao im, široko se smiješeći od uha do uha.
»Što misliš o njegovu najnovijem ogrtaĉu?« upita William, trudeći se razvedriti ozraĉje.
Will izvije usnice, kao da nije navikao smiješiti se. »SviĊa mi se boja«, odgovorio je. »Pristaje
mu.«
Isabelle je u Marlborough došla u proljeće, a njezina siva kobila oprezno je koraĉala kroz vojne
redove upravo kad su na tirkiznom nebu zasjale prve zvijezde. Još nisu rastavili opsadne naprave i
katapulte, a njihove koţne praćke nepomiĉno su visjele u veĉernjemu zraku bez vjetra. Uz njihova
podnoţja bilo je naslagano streljivo koje se sastojalo od kamenih gromada, a posade su sjedile oko vatri
ili kotlova i veĉerale kuhano meso i kruh. Posvuda se ĉuo smijeh, a vojnici su se druţili. Moral je bio na
visini i to s razlogom, jer je na putu iz Gloucestera ĉula da je Will napokon skršio otpor i zauzeo dvorac.
»Bog vas ĉuvao, grofice!« poviĉe vojnik, smjeliji od ostalih, pa je skinuo kapu i visoko njome
mahnuo.
Isabelle je odgovorila naklonom, nasmiješila se i rekla Eustaceu, koji je vodio njezinu pratnju, da
mu udijeli šaku srebra.
Kad je ujahala u dvorište, vidjela je da će u Marlboroughu trebati izvršiti veće popravke. Posvuda
se osjećao miris spaljenoga drva, a konstrukciju su jako oštetile opsadne naprave. Neki su krovovi
izgorjeli pa su se vidjele ogoljele i pougljenjene grede, a od dva spremišta ostale su samo pocrnjele hrpe
na zemlji.
»I grof je ovdje, gospo«, izvijestio ju je konjušar koji joj je došao pomoći da sjaši. »Došao je u
217
podne.«
Srce joj je zatitralo od iznenadnoga uzbuĊenja. Koliko je znala, bio je šezdesetak kilometara dalje,
u Winchesteru, ali napokon, bilo je to samo dan i pol jahanja, pa i manje, ako je jahaĉ mijenjao konje. To
je objašnjavalo dodatne šatore koje je vidjela u dvorištu dvorca.
William i njegov najstariji sin bili su u sobi iznad velike dvorane, a na stolu pred sobom razvili su
pergamente, pa su se udubili u prouĉavanje karata i nacrta. Njome je prostrujala radost kad je vidjela da
su otac i sin pribliţili glave, a glasovi su im se miješali u prijateljskom raspravljanju. Plakala je od
olakšanja kad joj je muţ rekao da se Will pomirio s njim i pridruţio se Henryjevoj stranci, no iako je
osjećala smirenje, sin joj je još bio daleko, a sad ga je vidjela prvi put poslije prošlogodišnjega susreta u
Cavershamu.
Will je podigao oĉi i ugledao je. Nije se trgnuo, ali osjetila je da je potresen, jer je i njome
prostrujao isti osjećaj, pa je gotovo ustuknula. Pribravši se, na lice je navukla osmijeh i pošla prema sinu
i muţu. William je nešto upitao, a kad nije dobio odgovor, podignuo je glavu.
»Isabelle!« Zurio je u nju, a onda je obišao stol i uhvatio je za ruke. »Što, za ime Boţje, ovdje
radiš?«
U pogledu mu je primijetila zadovoljstvo, ali i ukor, pa se nagnula da ga poljubi u neobrijani obraz.
»Kako se ĉini, posjećujem sina... i muţa. Vidim da ste provalili vrata, pa neću morati stanovati u šatoru.«
Okrenula se prema sinu, trudeći se da govori vedro. »Moţda sam trebala ostati u Gloucesteru, ali
smatrala sam da vrijedi riskirati.«
Willu se micalo grlo, pa je u jednom strašnomu trenutku pomislila da moţda pokušava progutati
nesklonost, ili se nastoji ojaĉati kako bi prema njoj bio ljubazan, ali onda se nagnuo i poljubio je u oba
obraza. »Majko«, pozdravio ju je i dodao: »Dobro došla, iako je Marlborough jedva podesan da ugosti
damu. Nuţnici smrde, nema tapiserija, ni svijeća, a po rogozu na podu skaĉu buhe...« Zašutio je i
progutao, stišćući i otvarajući šake.
Oĉi su joj se zamaglile. »Misliš li da mi je stalo do toga?« »U tvome ti je kućanstvu stalo«, napeto
odgovori Will. »Uvijek prihvaćam iznimke.«
Dugo je šutio, a onda je raširio ruke da je obujmi, pa su se zagrlili i ĉvrsto drţali jedno drugo, kao
što se mornari brodolomci drţe za jarbol. Niz lice su joj potekle suze radosnice, no istodobno je plakala i
od tuge. Will ju je tako ĉvrsto stisnuo da ju je zaboljelo, ali nije marila.
»Znam da nisi mogla ništa uĉiniti«, obrati joj se sin ganuto. »Naprosto si bila ondje, pa sam morao
nekoga okriviti.« »Sad je sve to gotovo, prošlo je, pa šuti... šuti o tome.«
Osjećala je da joj se ukoĉio u naruĉju, ali i da je ĉovjek, a ne djeĉak. Odmaknuo se od nje i
manšetom podstavljena kaputića obrisao vlaţne oĉi. »Nikad neće biti gotovo«, odgovorio je s kamenim
izraţajem lica, »sve dok budem disao. Ništa više neće biti isto, ali barem imam s ĉime nastaviti... kao
onaj pas s tri noge koji je pripadao Mahelt.«
»Tripes«, drhtavo se nasmiješila. »Tako se zvao.«
Will joj je uzvratio osmijeh. »Da, toĉno«, rekao je. »Bio je srodan duh.«
»Will mi je poslao poruku da će Marlborough svakoga ĉasa pasti«, reĉe joj William dok su zajedno
leţali u njegovu poljskomu krevetu u sobi ispod prolaza na zidinama. »Htio sam mu pomoći u konaĉnom
napadu, ali kad sam stigao, posada se već bila predala i William je zauzeo dvorac.« Privukao ju je k sebi.
»Ali nikako nisam oĉekivao da ću ovdje vidjeti i tebe.«
»Htjela sam razgovarati s Willom.« Leţeći uz njega igrala se vezicama na košulji. »Znala sam da
neće doći u Gloucester, pa sam otišla k njemu.«
»Hrabra si, ljubavi.«
Podigla se na lakat i pogledala ga, pokušavajući odrediti govori li ironiĉno, ali teško mu je
razaznavala crte lica, iako su obijeljeni zidovi sobu ĉinili svjetlijom, a kapci na prozorima bili su
otvoreni, pa se kroz njih vidjelo tamnoplavo nebo, s punim mjesecom visoko gore. »Nisam hrabra«,
odgovorila je, »samo sam majka. Od toga ne mogu pobjeći, kao ni od sebe same.«
»Ne moţeš«, sloţio se, »a zbilja sam mislio ono što sam rekao.« Protrljao joj je ruku i uzdahnuo.
218
»Sutra se moram vratiti u Winchester. Kad bih barem mogao ostati...«
»Poći ću s tobom«, rekla je. »U Gloucesteru me djeca ne trebaju, a imaju dosta dadilja i slugu.«
»Smatraš li da se za mene moraš brinuti više nego za moje potomke?« progundao je razdraţeno, ali
šaljivo.
»Dakako da smatram«, potvrdila je, »ali prije nego što mi kaţeš da je preopasno i da ne ţeliš da
putujem s vojskom, preteći ću te, pa ću te podsjetiti na Irsku i Kilkenny. Za primjer ću ti navesti kako sam
te pratila u Normandiju dok sam bila trudna s Willom.«
Krevet se zatresao kad se tiho nasmijao. »Znaš li da se umjesto mene zabrinjavao Baldwin, Bog mu
duši dao pokoj? Rekao je da ti se divi, ali prijeti ti opasnost jer ne znaš gdje ti je mjesto. Tvrdio je da sam
odviše popustljiv prema tebi.«
Isabelle se nije mogla odluĉiti bi li izgledala uvrijeĊeno, a onda je odustala. »Baldwin mi se
sviĊao«, odgovorila je. »Bio je dobar ĉovjek, ali što se tiĉe ţena, nosio je povez na oĉima. Da sam se
udala za njega, već prvoga dana bi me zadavio, ili bih mu stavila kukute u hranu. Znam svoje mjesto, ono
je uz moga muţa.«
»Nisam te ni namjeravao odbiti, jer bih samo gubio vrijeme na uvjeravanja. Jaši sa mnom ako
hoćeš, ali pripremi se na naporno jahanje, na ţivot u šatoru, a i na to da svaki dan jedeš juhu od povrća.«
»Zvuĉi idiliĉno«, odgovorila je vedro. »Prat ću ti odjeću i svake ću noći s tobom leţati pod
zvijezdama.«
Nasmijao se i obgrlio je rukom. »Pralja! Ĉudnovata zamisao. Nikad još nisam spavao s praljom.«
219
41
Winchester, travanj 1217.
Pralja Florence pušući je ušla u šator i na Williamov poljski stol naslagala hrpu sloţenih muških i
ţenskih košulja i svakovrsnoga rublja. »Evo, gospo. Danas je puhao dobar svjeţi povjetarac. Na rublju
moţete namirisati sunce.« Gurnula je grofici pod nos jednu od Williamovih košulja.
Isabelle je kimnula. Iz iskustva je nauĉila da je najbolje sloţiti se s praljom, iako je mogla
namirisati samo jak, ali ne i neugodan miris lanolina i luţine iz bristolskoga sapuna, a Florence ga je
rabila u otopini u kojoj je trljala rublje.
Prala je rublje kralju Johnu, ali kraljica ju je otpustila, jer ju je smatrala jednim od malih hirova
svoga muţa kojima, sad kad je umro, više nije trebalo udovoljavati. William se saţalio nad njom, pa ju je
zaposlio u svom kućanstvu, a Isabelle se postupno poĉela navikavati na njezina iznenadna pojavljivanja
isto tako huĉna i brza poput vedrog vjetrovitog dana, povoljnog za sušenje rublja. Kad je prvi put
ugledala tu ţenu, Isabelli je došlo da se nasmije jer se sjetila Williamove primjedbe iz Marlborougha da
nikad nije spavao s praljom. Florence je bila visoka najmanje sto devedeset centimetara i široka poput
ţitnice. Kukovi su joj bili tako pozamašni da bi se zbog svojih sapi posramio i najjaĉi ratni konj, prsa su
joj podsjećala na tijestaste planine kojima bi mogla ugušiti diva, a nadlaktice su joj bile nalik na posebno
bogate šunke. Rašĉupana i neoprana crna kosa stalno je bjeţala iz doliĉne marame koja ju je trebala
sakriti, a put joj je bila tako crvena i hrapava kao da joj je netko lice upotrijebio za ribanje posuda.
»Tam kod konja ĉula sam zanimljive stvari, gospo«, govorila je Florence, ponovno slaţući košulju,
a nitko ne bi pomislio da njezini veliki, grubi prsti mogu biti vrlo njeţni i okretni. S ljubavlju je
poravnavala odjeću, pa se grofica, ugrizavši se za usnicu, pitala je li Florence tako prisno doticala
Johnovo donje rublje.
»Zbilja?« Isabelle je napola sumnjala da je Johnu pralja bila isto tako korisna jer je znala tko s kim
spava i kakve naume kuje, kao i zbog svoje vještine u pranju donjega rublja.
»Mislim da ćemo ubrzo biti u pokretu.« Florence obliţe usnice, gledajući zdjelu s punjenim
datuljama koja je stajala na stolu.
Isabelle je shvatila mig i pokazala zdjelu, a moglo se predvidjeti da će pralja uzeti dvije poslastice.
»Što si ĉula?«
Florence je motrila prvu datulju, a onda ju je gricnula s tako tankoćutnom putenošću da bi se većina
muškaraca oznojila. »Francuzi su se iskrcali u Sandwichu, je li? Ĉula sam glasnika dok je konjušaru
predavao konja. Stiglo je mnogo brodova punih konja, ljudi i baĉava s namirnicama. Zbilja mislim da će
poći na Winchester, da ga vrate.«
Te su vijesti bile pravi udarac. Isabelle nije ni trebala pitati je li pralja sigurna u to. Ako je ĉula
glasnika da tako govori, onda je istina. Sjetila se kako su teško oslobodili Winchester i luke Winchelsea i
Rye. Ako je Louis preko Uskoga mora doista doveo brojnu vojsku, onda Henryjeve snage neće moći
izdrţati.
Florence ubaci ostatak datulje u usta, a drugu stavi u pregaĉu, pa se, ţustro ţvaĉući, pripremi za
odlazak. »Bit će bolje da odem natovariti stvari na mazgu«, zakljuĉila je punih usta. »Bit ćemo u pokretu
prije ncg se smraĉi... gospari.« Toboţe smjerno naklonila se Williamu, prignuvši koljeno, a onda se na
220
ulazu u šator odluĉno progurala pokraj njega i Jeana D'Earleya.
Isabelle je po izrazu Williamova lica vidjela da pralja ima pravo. »Ĉula sam«, pretekla je njegove
rijeĉi.
Skinuo je kapu i plašt i bacio ih preko stolĉića. »Trebalo nam je još samo nekoliko dana«, rekao je
glasom hrapavim od razoĉaranja i bijesa, »upravo dovoljno da sve preokrenemo. Umjesto toga preokret
je u Louisovu korist, pa nam ga je plima doplavila natrag, s još više ljudi i namirnica, tako da se ne
moţemo oduprijeti.« Natoĉio si je vina, popio i tako tresnuo peharom da se stol zatresao. »Sazvao sam
vijećanje viših zapovjednika, ali moţemo se dogovoriti samo o tome kako daleko da se povuĉemo i
kamo. Ne moţemo braniti Winchester, a Louis će ga smjesta poći vratiti. Bogova mi, morat ćemo sve
ovo napustiti.« Pokazao je vojni tabor koji se vidio kroz šatorsko krilo. Dok je govorio, Florence se
odgegala pokraj njih s mazgom na ĉiji je samar natovarila kotlove za pranje rublja.
»Znaš li koliko je neprijatelja?« upita Isabelle.
»Još ne znam, osim da ih je toliko da nas posve otpraše, ako im izaĊemo ususret. Odaslao sam
izviĊaĉe i uhode, a u vezi sam i s posadom u Doveru. To je voće koje Louis zbilja ţeli, ali ni pod koju
cijenu ne smijemo mu dopustiti da ga ubere, jer bi to bio svršetak svega, bez obzira što uĉinili.«
Isabelle se sagnula nad Williamov otvoreni dlan, pa mu je, u svjetlu koje je padalo kroz prozor,
iglom pokušala iskopati drveni iver iz mesa. Ušao je ukoso i vidjeli su ga samo kao usku, tamnu crtu
ispod koţe. Skrivio je to hrapavi šatorski potporanj za koji se William uhvatio dok je obilazio ĉete
utaborene u dvorištu dvorca Northampton.
»Barem se tako što nije dogodilo na zahodskoj sjedalici«, govorila je mjerkajući iver i ubadajući
iglom. »Jesi li ih vidio? Grozne su.« Onda se nasmijala samoj sebi. »No neprilike sa zahodima sad baš
nisu jako vaţne.«
Unatoĉ zabrinutosti, nasmiješio se njezinoj primjedbi. »Bile bi vaţne da imam iverje u zadnjici, no
umjesto toga imam Louisa i njegova pojaĉanja.«
Isabelle napravi grimasu. Glasnici su cijeli dan dolazili i odlazili, a William je poslao izviĊaĉe da
potraţe Francuze i prikupe izvješća o njihovim pokretima. Louis je smjesta navalio na Winchester i
Farnham i ponovno ih zauzeo, naišavši na slab otpor. Smatrali su da će se zatim posvetiti opsadi Dovera,
no tog jutra u svitanje William je primio izvješća da je francuska vojska u Leicestershireu te da su
grofove od Chestera i Derbyja otjerali od dvorca Montsorrel, koji su Englezi opsjedali, no bili su
prisiljeni povući se u smjeru Nottinghama. Izvješće je bilo vrlo nejasno, pa je William morao doznati više
pojedinosti prije nego odluĉi na što će se usredotoĉiti. Trenutno je boravio u Northamptonu, gdje je
nastojao nadgledati što više raskriţja, pa je ĉekao.
Išĉeprkavši kraj ivera, Isabelle ga je noktima uspjela sasvim izvući. »Ako je Louis doveo vojsku u
Montsorrel, znaĉi li to da je Dover pao?« razmišljala je.
William uzdahne kad je to upitala. »Ne znam. Za nas je loše ako je Dover podlegao, a Louis je
pošao na sjever s velikim dijelom vojske. Ne vjerujem da bi podigao tabor i pošao sprijeĉiti opsadu
Montsorrela, ako prije nije osigurao Dover, ali prije nego napravim potez, moram biti siguran da su
izvješća toĉna.«
Isabelle je u ranu mrljala melem, gledajući ga ispod trepavica. Da je htio, mogao je dati da mu iver
izvadi vidar, ili netko od njegovih ljudi, jer ih je vid sigurno bolje sluţio nego nju, no ĉinjenica da je
došao k njoj znaĉila je da mu je potrebno njezino društvo i savjet. Zbog toga joj je bilo toplo oko srca, ali
se i zabrinula. Nije joj iznosio svoje manje bojazni, nego samo one ozbiljnije. Što ako su Francuzi doista
zauzeli Dover? Mogu li Englezi prebroditi tako veliko nazadovanje? Utrljala je sav melem i pogledala
mu ruke. Nokti su mu bili prljavi od ĉišćenja oklopa, a na obrazu mu je zaostala mrlja od ulja.
»Hubert de Burgh borio bi se do posljednjega daha, a Dover je dobro utvrĊen«, rekla je, brišući mu
mrlju palcem. »Ne vjerujem da bi ga Louis tako brzo osvojio. Ili je kod Montsorrela bila zasebna ĉeta, ili
su izvješća preuveliĉana. Francuzi su jamaĉno još na jugu.«
»Moţda. Ubrzo ću doznati.« Ustao je, prišao prozoru i pogledao van. »Nadam se protiv svake nade
da je Louis kao zapovjednik uĉinio nezamislivo i podijelio vojsku«, rekao je tiho.
221
Primijetila je da su mu ramena napeta, pa je shvatila zašto je došao razgovarati s njom. Nada je bila
tako smjela i mršava da je prelazila u izrazitu bojazan. Bez ĉvrste spoznaje, bilo je to samo nagaĊanje,
poput rasprava o ostalim mogućnostima.
»A ako je to uĉinio?« Vratila je iglu u kutijicu od slonovaĉe i spustila je u košaru sa šivaćim
priborom.
»Onda imamo izgleda u borbi.«
Grizla je donju usnicu. »Ovisit će o tome gdje je razvio redove i kako je podijelio vojsku«, rekla je.
»Da, hoće, ali bilo kakvo razdvajanje francuskih ĉeta donekle nam ide u prilog.« Okrenuvši se od
prozora koraĉao je po sobi kako bi dao oduška energiji i frustraciji koje su se nakupile u njemu. »Znat
ćemo najkasnije do podneva.«
»Ako je podijelio vojsku, kamo će poći poslije Montsorrela?«
Odgovor na to pitanje dobili su malo kasnije nego što je William predvidio, sredinom popodneva,
dok su u velikoj dvorani jeli glavni obrok toga dana. Williamu je rijetko, pod bilo kakvim okolnostima,
ponestalo teka, pa je zdušno tamanio golublje meso i gljive, kad je došao Hywel, promoĉen od znoja i
teturajući od dugoga jahanja. William je ţurno progutao zalogaj koji je ţvakao i mahnuo glasniku da
priĊe povišenomu stolu.
»Da, gospodaru!« dahne Hywel, poklonivši se Williamu, zaţarena lica zbog vijesti koju je donio.
»Kraljević Louis podijelio je vojsku. Ostao je u Doveru, ali je tisuću ljudi poslao na sjever, s grofom od
Perchea. Ponovno su zauzeli Montsorrel i nastavili prema Lincolnu da pomognu pobunjenicima koji
opsjedaju dvorac.«
Isabelle je primijetila da se u lice njezina muţa vratila boja, a oĉi su mu zasjale. Zajedno s njim
osjećala je slavodobitnost, ali i strah. Nije se zavaravala oko »izgleda u borbi« o kojima je govorio.
Doista je smatrao da su mali.
U sobi u kuli dvorca Newark, gdje je umro kralj John, nije bilo duhova, a Isabelli je zbog toga bilo
drago. Napola je oĉekivala da je uznemiri kraljeva nemirna sablast koja luta oko noćnih straţa, no ozraĉje
je bilo mirno, pa iako prošle noći nije baš dobro spavala, bilo je to zbog njezinih unutrašnjih sablasti, a ne
zbog duhova preminulih osoba.
Bila je srijeda naveĉer, prije Duhova, a zrak je bio topao i izrazito je mirisao na kasno proljetno
zelenilo. S one strane rijeke i visokih zidova dvorca grad je brujao od djelatnosti, dok se vojska mladoga
kralja taj dan odmarala, pripremajući se za pokret prema Lincolnu. U pratnji kapelana, viteza iz
kućanstva i dviju dama, Isabelle je sišla meĊu vojnike, a razgovarajući s njima uvjerila se da su ratoborno
raspoloţeni i odluĉni. Vladalo je išĉekivanje i nervoza, ali nitko nije govorio o porazu. Papinski nuncij
obećao je potpuni oprost i osloboĊenje od grijeha svima onima koji se budu borili na strani kralja
Henryja. S druge strane, Francuze je izopćio iz Crkve, pa su bili na putu u pakao.
Florence je iskoristila dan odmora i lijepo proljetno vrijeme kako bi, s ostalim praljama iz tabora,
na rijeĉnoj obali istrljala gomilu rublja. Isabelle ju je izdaleka vidjela kako teškim rukama udara rublje da
bi uklonila prljavštinu, a radila je to isto tako nemilosrdno kao što su vojnici prisegnuli da će izbaciti
Francuze iz Lincolna. Danas je veo vezala crvenom trakom, a Isabelle je ĉula kako je snaţnim glasom
zapjevala razuzdanu pjesmu pralja. Njezino raspoloţenje bilo je zarazno, pa se Isabelle poĉela smiješiti.
»Smatrate da je prizor s praljama zabavan, gospo?« upita Ranulf od Chestera, pridruţivši joj se.
Govorio je oporo i doimao se razdraţeno. Znala je da ga boli što se morao povući iz Montsorrela. Ljudi
su trenutno s njim postupali oprezno. Ranulf je imao mnogo dobrih osobina, ali bio je poznat po
mrzovoljnosti i vatrenom ponosu. Oĉito je i on obavljao smotru svojih ljudi, jer s su njim bila dvojica
viteških starješina i nekoliko niţih ĉasnika.
»Zabavno je kad je rijeĉ o Florence«, odgovori Isabelle, pokazavši glavom pralju. »Kad bismo u
prvim redovima imali tucet takvih, Francuzi ne bi imali nikakvih izgleda.« Tom se primjedbom našalila,
pa se iznenadila kad se Ranulf namrštio i zacrvenio. »Jesam li nešto krivo rekla, gosparu?«
Gledao ju je, suzivši oĉi, a onda je duboko uzdahnuo i napetost mu je popustila. »Ne, gospo, barem
ne svjesno. S drugim ĉlanovima vaše obitelji raspravljao sam o vojnom rasporedu u vezi s našim
222
pohodom na Lincoln.«
»Gosparu?«
»Vaš najstariji sin ţeli biti u prvom redu, s vojnicima iz Normandije.«
»Shvaćam.« »Zbilja, gospo?«
Poznavajući Chesterov znaĉaj, poloţila mu je ruku na rukav. »Da, gosparu, shvaćam«, umirujuće
je potvrdila. »Pravo je da vodstvo preuzmu iskusni ljudi, ali mlade ne moţete kriviti zbog njihove
revnosti. Kao grofica od Pembrokea zadovoljna sam da mi je nasljednik gorljiv i hrabar, ali kao majka ne
bih voljela da prvi navali.«
Chester nešto progunĊa, doimajući se malo mekše. »Pa, neka vam bude«, rekao je. »Sloţili smo se
da ću ja prvi udariti, a tako je trebalo biti od poĉetka.«
»Sretna sam zbog toga, gosparu«, reĉe Isabelle ljupko. »Svakako, vitezu vaše srĉanosti i iskustva
dolikuje da tako postupi.«
Poslije susreta s Chesterom Isabelle se zamišljeno vratila u dvorac. Znala je da će William, zbog
svog poloţaja vojnog zapovjednika, imati mnogo posla pa nije oĉekivala da će ga danas ĉesto viĊati, ali
malo prije veĉere došao je u njihovu sobu da se presvuĉe u dvorsku tuniku.
Dok je prao ruke i lice, ispriĉala mu je o susretu s Chesterom.
Tapšući je obrisao lice u ruĉnik i uzdahnuo, gledajući je. »Ranulf pati od viška ţuĉi«, rekao je.
Gurnuo je ruke u lijepu, izbijeljenu lanenu košulju, koju mu je sluga pruţio i navukao je preko glave.
»Je li Will rekao da ţeli predvoditi ĉete?«
»Nagovijestio je to. Normanski vojnici došli su mu i rekli da bi im, kako je roĊen u Normandiji,
bilo drago da ih vodi i zada prve udarce, ali ĉim je to Chester ĉuo, usprotivio se.« Mladić mu je pruţio
tuniku i to irsku, od srebrne tkanine, jer je William Chesteru oĉito kanio pokazati da osim njega ima još
velikodostojnika koji se, ako hoće, mogu hvaliti svojim poloţajem. »Iskreno govoreći, razumijem
njegovo stajalište«, rekao je nepristrano. »Još mu je krivo što se morao povući od Montsorrela. Bio je
voljan prepustiti mi da ponesem glavni teret odgovornosti za zemlju, jer je znao da će mene ljudi
spremnije slijediti, ali ne dopušta da moj sin, bivši pobunjenik, preuzme prvenstvo kad doĊemo u
Lincoln.« Nasmijao se, ali kao da ga ta rasprava smeta. »Ĉak sam ĉuo glasine da smatra kako sam se
trebao drţati po strani, a njemu prepustiti da zapovijeda vojskom, no dakako, izrazio se diplomatski, kao
da je zabrinut zbog moje dobi.«
Isabelle se suzdrţala od komentara da bi to mogla biti dobra zamisao. Chester nije jedini drţao do
ponosa. No nije bila rijeĉ samo o ponosu, jer je William bio posve u stanju izvršiti tu zadaću. Doista,
moţda je cijeloga ţivota i napredovao prema toj toĉki. »Bila bi to katastrofa«, tiho je prokomentirala.
Nasmiješio se, prikapĉajući oko bedara pas s utkanom zlatnom niti, ukrašen nizom bezanata koji su
se preklapali.
»Ne bih to baš tako rekao, ali ako je Chester ţelio tu zadaću, trebao je sam preuzeti namjesništvo.
Neka jaši na ĉelu, ali neću mu prepustiti uzde... barem još neću. Stalno prijeti da će nas ostaviti... i otići
na kriţarski pohod, ali neću dozvoliti da me tiranizira i on to zna.«
»A Will?« upitala je. »Kako je on primio Chesterove rijeĉi?«
Osmijeh mu je izblijedio. »Will je prošao kroz vatru, pa ga to ne uznemiruje više od zalutale iskre.
Zna da je previše toga na kocki i da se nije vrijedno svaĊati oko pitanja tko će zadati prvi udarac.«
»Raduje me da je tako razuman.« Dok su razgovarali, i ona je sreĊivala odjeću, pa je pokrivalo za
glavu koje je prije nosila zamijenila lijepim svilenim velom boje lavande, a sobarica joj ga je zlatnim
pribadaĉama priĉvrstila za tanku mreţicu. Bila je spremna s muţem sići u dvoranu, no nije se uputio
prema vratima.
»Što je?« upitala je, a nemir joj se pojaĉao kad joj je prišao i uhvatio je za ruke.
»Ne ţelim da putuješ u Lincoln s prtljaţnom karavanom.«
Odmahnula je glavom, zatomljujući strah koji je osjetila. »Nećeš me odgurnuti u stranu, sad kad
sam došla ovako daleko. Moje je pravo da budem s tobom.«
Spustio je pogled na njezine ruke u svojima. »Ako nam poĊe po zlu, pa budemo morali bjeţati, bit
223
će mi potrebno da si slobodna i izvan toga. Znat ćeš kako okupiti naše vazale. Moţda sam i ja sebiĉan, ali
dok sam u jeku bitke, ne ţelim se brinuti za tvoju sigurnost. Budem li znao da nisi u opasnosti, bolje ću se
usredotoĉiti na ono što moram uĉiniti.«
Ogorĉeno ga je motrila. »Ali bit će u redu ako se budem izdaleka brinula za tebe i Willa, a neću
moći biti ondje ako vas rane ili vam nešto zatreba?«
Neko je vrijeme šutio, a onda je odgovorio blago i promuklo: »To će mi najviše znaĉiti. Bog mi
pomogao, mogu podnijeti da se od tebe rastanem ovdje, dva dana jahanja od bitke, ali mislim da bih se
slomio da to moram uĉiniti prije polaska u borbu. Moţda si ti dovoljno jaka, ali ja nisam.«
Te su je rijeĉi smekšale, iako je znala da joj muţ govori diplomatski. »Ne budi tako siguran da sam
ĉvrsta«, odgovorila je drhtavim glasom. »Trebam tebe da me odrţavaš jakom.«
Njeţno je pogledavši, spustio je glavu i poljubio je. »Imaš me, ĉak i ako smo daleko jedno od
drugoga. Već smo bili i na većoj udaljenosti... mnogo većoj.«
Ĉvrsto ga je drţala, svjesna da su mu rijeĉi istinite. Za vrijeme bitke za posjede u Irskoj nije ih
razdvajalo samo more, nego i razlike u stajalištima koje su prijetile da im unište brak, ali sve su to
preţivjeli, pa su iz nevolja izašli još jaĉi.
Na vratima sobe pojavio se sluga kako bi ih izvijestio da je zvuk roga oglasio veĉeru, a skup u
dvorani ih oĉekuje.
Pustila je Williama i obrisala oĉi mekim rukavom lanene donje halje.
Tuţno se nasmiješio. »Bit će bolje da poţurimo«, rekao je, »ili će Ranulf od Chestera misliti da
namjerno kasnimo kako bismo što sveĉanije ušli u dvoranu i preoteli mu pozornost.«
Sljedećega jutra vojska kralja Henryja skupila se pred dvorcem, spremajući se za odlazak. Papinski
nuncij odjahat će u kraljevsku tvrĊavu u Nottinghamu, jer bila je sigurnija od Newarka, a Isabelle će se
pridruţiti njegovoj pratnji. Već se oprostila s Williamom koji se, kao visoki zapovjednik, morao
pozabaviti vojnicima, ali svakako je htjela poţeljeti sreću najstarijem sinu.
»Ĉuvaj se, Wille«, rekla je zagrlivši ga pokraj njegova pastuha. »Ne ĉini ništa brzopleto.« Pod
rukama je osjećala hladne zakovice na oklopu. Svi su vojnici jahali u oklopima, jer su se pribliţavali
neprijatelju, a oni koji si nisu mogli priuštiti takvu zaštitu nosili su tunike od podstavljene koţe i donje
halje.
Mladić se nasmiješio s ozbiljnim izrazom lica. »Mislim da sam prerastao brzopletost, majko.«
»Onda ĉuvaj oca i ne dopusti da se prenapregne.«
Mirno ju je gledao. »Pustit ću ga da radi što hoće. Ne misliš li da ima pravo na to? Ne uzrujavaj se,
pazit ćemo jedan na drugoga. Uza se će imati Jeana, Ralpha i moga roĊaka Jacka. Ţeli to izvršiti.«
Isabelle se uspjela slabo nasmiješiti. »Znam. Radi ono što mu je dobro poznato i zašto je obuĉen.
Ne bojim se za njega... nego za sebe.« Napravila je pokret rukom kao da pušta sokola da poleti. »Neka
Bog bude s obojicom.«
»I ja se molim za to.« Sad je već bio nestrpljiv, pa je povukao korice s maĉem na stranu i okrenuo
se konju koji je toptao kopitima.
»Wille...«
»Majko?« Vinuvši se u sedlo, nagnuo se da podesi stremen, a nekoj osobi koja mu se u tom trenu
obratila dao je znak da zašuti.
»Samo mu reci da se sjeti ţene koja ga ĉeka. Pošalji mi glasnika ĉim bude novosti, kakve god bile.«
Izraz mu se ublaţio. »Smjesta ću to uĉiniti«, odgovorio je. »Hywelu sam već dao upute, a i dobroga
novog konja.«
Isabelle je stajala s posadom dvorca, s vojnicima, njihovim ţenama i djecom i gledala kako Ranulf
od Chestera vodi ĉete iz Newarka, a slijedili su ga njezin muţ i sin, jašući rame uz rame. Zdesna im je
jahao grof od Salisburyja, dok je na zaĉelju bio winchesterski biskup Peter des Roches sa svojih tristo
strijelaca sa samostrelima. Ulica je odzvanjala od topota kopita, kloparanja kola i vojniĉkog stupanja.
Gledala je prizor pun oklopa i oruţja dok joj se sve to nije zamutilo i stopilo, jer je napeto zurila, a oĉi su
joj se ovlaţile. Ţeljela je kao upomenu u um urezati sliku Williama i sina, ali kad je pokušala, vidjela je
224
samo tvrde leĊne oklope, zakovice i opremu.
Nakon što su otišli, zurila je u praznu cestu, prašinu koja se slijegala i hrpe konjskoga izmeta koji
su se poduzetni stanovnici ţurili pokupiti. Negdje duboko u njoj javila se strašna pomisao da ih moţda
više nikad neće vidjeti ţive, a sve što će joj od ovoga dana ostati u sjećanju bit će hrpice izmeta na cesti.
225
42
Lincoln, svibanj 1217.
Ravnica sjeverno od Lincolna bila je bojišnica još prije sedamdeset godina kad su snage kraljice
Matilde u ljutoj, napornoj bitki pobijedile vojsku kralja Stephena, a sad su, na tom nekad krvlju
natopljenu polju, William i Chester zaustavili svoje ĉete i postrojili ih.
Sam Lincoln dizao se na grebenu iznad rijeke Witham. Dvorac i katedralu sagradili su na visokom
sjevernom rubu, a grad se s uzvisine strmo spuštao do rijeke, okruţen gradskim zidovima. Na zapadnoj
strani dvorac i grad dijelili su isti zid. Francuzi su osvojili to mjesto i upravo su opsjedali dvorac, a visoka
krunska zapovjednica, nesavladiva Nicolaa de la Haye, organizirala je srĉanu obranu. Unatoĉ teškim
udarcima katapulta i stalnim napadima Francuza, dvorac je ostao neosvojen i prkosan.
William je sišao s jahaćega konja i poslao ga meĊu teretne ţivotinje, a zamijenio ga je Aethelom,
jer je znao da će mu, doĊe li do teških borbi, o pastuhu ovisiti ţivot.
»Trebali bismo dvostruko više vojnika«, promrmlja Will, a i svog je konja zamijenio ratnim
riĊanom. »Francuzi imaju više ljudi ĉak i ako su podijelili vojsku. Znam da je Bog na našoj strani, ali
ipak ćemo imati omjer od dvojice na jednoga.« Uzeo je mješinu s vinom koju mu je pruţio grof od
Salisburyja, izvadio ĉep i otpio veliki gutljaj.
William je, doimajući se zamišljeno, motrio konjušare i sluge koji su kroz redove vojnika dovodili
konje vlasnicima. Uzeo je mješinu od sina i prinio je ustima. Vino je bilo pitko, bogata okusa, a
zaĉuĊujuće je dobro izdrţalo putovanje, jer su se vina uglavnom pretvarala u ocat gotovo prije nego što
su ih na kolima odvezli iz vinograda. »Što mislite?« upita Salisbury.
William mu vrati vino. »Moţda bismo ih mogli prevariti da povjeruju da smo brojniji nego što
uistinu jesmo.« Obrisao je usta. »Podignite barjake u tovarnome taboru, pa neka svaki konjušar i sluga
navuĉe slobodni oklop. Neka izgleda da imamo jaku priĉuvu.«
Salisbury se zamislio, premećući vino po ustima, a onda je polako potvrdio glavom. »Moglo bi
uspjeti, a svakako nas ništa neće stajati da pokušamo.«
William je poslao poruku i ubrzo je u tovarnom taboru zasjala i uskomešala se šuma barjaka. Grof
od Chestera dogalopirao je do Williama na svom oklopljenom ratnom konju boje inja, kojemu su na
prsnoj opremi zveckale karike. Ţivotinji je hrbat bio gotovo sto sedamdeset centimetara od zemlje, jer je
Chester bio oniţega rasta, pa je koristio svaku moguću prednost.
»Dobra taktika, Marshale«, rekao je, ukoĉeno glavom pokazavši na priĉuvnu vojsku.
»Vina, gosparu?« ponudi mu Salisbury.
Chester je oklijevao, a onda je prihvatio mješinu i otpio, no dok je gutao, rog je zatulio na uzbunu.
»Dolaze!« povikao je vitez iz odreda za izvidnicu, visokim glasom koji se prelamao od napetosti.
»Dolaze Francuzi!«
Grabeći oruţje, vojnici su poţurili uzjahati. Koplja su zazveketala i uspravila se, a borci su na lijeve
ruke navlaĉili štitove. Winchesterski je biskup svoje strijelce sa samostrelima razvrstao u dugu liniju,
nadesno od engleske vojske, pa su bili spremni Francuze obasuti strelicama ako navale.
Kroz sjeverna vrata izlazio je blistavi red vitezova na konjima, a nad glavama su im vijorili
Poisseyevi, de Quincyjevi i Percheovi barjaci. William je zurio u njih. Thomas, grof od Perchea, bio mu
226
je roĊak kojega je zadnji put vidio na francuskomu dvoru, a sad su se jedan s drugim suĉelili na bojišnici,
pa će svatko od njih uĉiniti što mora.
Zavladala je duga tišina, a rasla je i napetost, jer Francuzi nisu pošli u bitku, a William je drţao
ljude u pripravnosti. Odahnuo je bacivši pogled na Chesterove vojnike. Grof je moţda ţelio zadati prvi
udarac, ali je samoga sebe, a i svoje ĉete drţao pod nadzorom, pa nije postojala opasnost da netko od njih
navali i pogine.
U francuskoj prvoj liniji nastalo je komešanje, pa su izjahali de Quincy i grof od Perchea, a obojicu
su pratili glasnici s barjacima. William je dao znak Chesteru, pa su i oni s glasnicima izjahali do sredine
zemljišta meĊu vojskama. Na razdaljini od nekoliko metara pritegnuli su uzde i zastali, suĉeljeni. Topli
ljetni vjetar poigravao se pokrivaĉima iz konjske opreme i nadimao plašteve vitezova, a Williamu je kosa
lepršala oko lica. Thomas od Perchea nosio je zaštitnu kapu, a grube crte Sahera de Quincyja takoĊer je
uokvirivalo tijesno pripijeno zaštitno pokrivalo. Spremili su se za bitku, pomisli William i ţele nas
zastrašiti. Gotovo se nasmiješio na to lukavstvo.
»Bog s vama«, pozdravio je.
De Quincy je promrmljao ne baš ljubazan odgovor u donji dio zaštitne kape koja mu je pokrivala
glavu i bradu, ali Perche je ljubazno odzdravio. »S vama takoĊer, Marshale, a i s gosparom Chesterom.
Tuţan je ovo dan kad se sa svojim roĊacima suĉeljavam u bitki, posebno ako ju je moguće izbjeći.«
»Upravo tako, gosparu«, odvrati William. Primijetio je da de Quincy motri kraljevsku vo jsku,
procjenjujući joj snagu, brojnost i moral, pa je pao u napast da baci pogled preko ramena i vidi doima li se
tovarni tabor dovoljno uvjerljivo, ali nije to uĉinio, nego je nepokolebljivo gledao roĊaka.
»Znate da ovu bitku ne moţete dobiti«, izjavi Perche.
»Imate krivo«, prijezirno odvrati Chester. »Papinski nuncij vas je izopćio, pa su vam duše u
opasnosti. Koliko vaših ljudi danas ţeli otići u pakao?«
Grof se zacrveni, a de Quincyju su oĉi zasjale od bijesa.
»Protiv sebe imate i obranu dvorca«, nastavi William, ali sad je govorio diplomatski. »Ako nam se
smjesta predate, prema svima ćemo biti milostivi.«
De Quincy se nasmije. »Kriste, Marshale, je li vam starost isušila i ono malo preostalog uma?
Vjerojatno ste iscrpili konje da biste došli ovamo, dok su naši svjeţi kao rosa.«
»Ţelite li toliko riskirati?« upita William mirno.
Perche odmahne rukom. »Ne moţete pobijediti, gosparu. Ako odluĉimo da se ne borimo na
otvorenome, moţemo se naprosto povući iza zidina i ĉekati da kraljević Louis dovede pojaĉanja. Sjedite
ondje i opsjedajte nas dokle god se usuĊujete, to vam neće nimalo pomoći.«
»Neka me Bog napusti ako do veĉeri ne zagospodarim Lincolnom«, prisegne William. »Dajem
vam posljednju priliku da se predate.«
Thomas de Perche se nasmiješi. »Znate da moram odbiti, a umjesto toga vama nudim iste uvjete
predaje.«
»Ah, samo gubimo vrijeme«, progunĊa de Quincy, okrećući konja.
William i njegov roĊak pogledali su se, a onda su jedan drugomu kratko stisnuli ruku. »Kako Bog
bude htio«, zakljuĉi Perche. Pruţio je ruku i Chesteru koji ju je nakratko prihvatio, stisnuo je i otišao.
Perche je odgalopirao za de Quincyjem, dok su se William i Chester vratili u svoje redove, gdje su
ih ĉekali satnici.
»Neće se boriti u ravnici«, izvijestio je William okupljene. »Ovisit će o sigurnosti gradskih
zidova.«
»Kako znate?« upita Faulkes de Breaute, voĊa plaćenika.
»Jer su brojali naše ljude i primijetili priĉuvu«, odgovori William. »Neće navaliti, jer misle da smo
im ravni po snazi, a koliko god se hvalisali, nema jamstva da će pobijediti.«
»A ako se povuku iza zidina? Nemamo vremensku prednost da postavimo opsadne strojeve. Louis
će za nekoliko dana navaliti na nas.«
»Neće«, umiješa se u raspravu Peter des Roches. Umjesto pozlaćene mitre nosio je ţeljeznu kapu,
227
oklop i viteški plašt. »Na zapadnoj strani dvorca postoji ulaz koji je zaprijeĉen otkako su te nevolje
poĉele, ali nikad ga nisu propisno utvrdili. Ako Francuze uspijemo odvući prividnim napadima i
lukavstvom, na tom bismo mjestu mogli provaliti u grad i spojiti se s posadom dvorca.«
William ga je oštro motrio. »Koliko su toĉni vaši podaci, ĉasni biskupe?«
»Dovoljno su toĉni.« Des Roches je brţe disao. »Dopustite mi da izvidim stanje, s jednim od mojih
vitezova. Malo dalje, u kutu dvorca nalaze se još jedna vrata. Ako stupim u doticaj s onima unutra i
izvijestim ih o našim nakanama, mogu nas podrţati strijelcima.«
»Onda idite«, reĉe William, brzo mahnuvši rukom, »a ja ću poslati izviĊaĉe da provjere ima li u
zidovima pukotina koje bismo mogli iskoristiti.«
Biskup se okrene i hitro priĊe svom konju, a William prijeĊe pogledom preko ostalih zapovjednika.
»Ako biskup ima pravo i ako se moţemo probiti kroz ta zaprijeĉena vrata, napade ćemo morati
usredotoĉiti na druge dijelove zida, kako bismo odvukli Francuze.«
»Ja ću preuzeti sjeverna vrata«, smjesta se javi Chester. »To je glavni prolaz s te strane grada, a
napad neće biti samo varka, jer se nadam da ću se probiti.«
William kimne. »Kako hoćete.« Okrenuo se de Breauteu. »Sa svojim ljudima uĊite u dvorac, pa
kroz istoĉna vrata upadnite u grad. Na zidine postavite strijelce sa samostrelima da gaĊaju opsjedatelje.
Francuzi će morati podijeliti snage kako bi branili sjeverna vrata, a i svoje poloţaje ispred dvorca. Dok
budu time zabavljeni, ja, moj sin i grof od Salisburyja razvalit ćemo vrata, ako winchesterski biskup ima
pravo da ih je lako srušiti.«
De Breaute izvije usta u sumnjiĉavi osmijeh. »Po vama to zvuĉi jednostavno, Marshale.«
»I jest jednostavno«, odvrati William. »Prisiljeni smo to uĉiniti, pa moramo uspjeti.« Pokretom
koji je znaĉio da ga prihvaća kao sebi ravnoga, pruţio je vino de Breauteu, kojemu nisu ĉesto ukazivali
takvu ĉast. Nije se rodio kao plemić, nego se, zbog niskoga podrijetla, morao boriti da bi napredovao, a ta
je borba ĉesto bila krvava, prljava i podmukla, no unatoĉ svemu, ostao je odan kralju Johnu, pa mu je
William upravo zbog te odanosti sada ponudio piće.
Plaćenik je uzeo mješinu, otpio veliki gutljaj i obrisao usta. »Hvala, gosparu grofe«, rekao je i neko
vrijeme motrio Williama kao sebi jednakoga suborca, a onda se okrenuo pastuhu. »Otići ću pripremiti
ljude.«
Za jedan sat winchesterski biskup vratio se iz izviĊanja s izvješćem da je zaprijeĉena vrata moguće
razvaliti. »Uĉvršćena su kršem i ţbukom«, rekao je, »ali popustit će pred jakim ovnom za razbijanje
zidova, ili poslije nekoliko dobrih pogodaka iz katapulta. Francuzi imaju više opsadnih strojeva nego što
ih je Agamemnon dovukao pod trojanske zidove. Jedan od vitezova iz posade uspio me uvesti u dvorac,
ali posvuda otpada kamenje i dijelovi konstrukcije, a mnogo je mrtvih i ranjenih. U velikoj su nevolji, pa
se bojim da će dvorac pasti, ako ubrzo ne zauzmemo grad.«
»Jeste li razgovarali s gospom Nicolaom?« upita William.
Des Roches potvrdi glavom. »Gospa je ratniĉki raspoloţena, ali ne moram ni reći da je osjetila
olakšanje kad nas je vidjela. Kaţe da će uĉiniti sve što moţe, a ako se Francuzi probiju, sama će uzeti
oruţje i borit će se na grudobranima.« Izraz njegova lica govorio je da to posve ne odobrava. Nicolainu
obranu dvorca smatrao je hvalevrijednom, ali smatrao je da postoji tanka linija izmeĊu srĉane ţene i
aţdaje.
William se doimao kiselo. »Ne dvojim da bi to uĉinila. Ima najodvaţnije srce od svih ţena koje
poznajem... osim, dakako, moje.«
»Sumnjam da bi vašu ţenu ikad trebalo spašavati, Marshale«, primijeti Chester bezizraţajno.
William se naceri. »Osim od sebe same«, odgovorio je. Iako su šale malo razvedrile trenutak, u
sebi se nije osjećao šaljivo, nego se usredotoĉio na zadaću. Uspjeh njihova napada na Lincoln ovisio je o
sreći, pravovremenu usklaĊivanju i o tome hoće li biti u stanju ĉvrsto se oduprijeti, a njihov uspjeh ili
neuspjeh odluĉit će o engleskoj neovisnosti. Ĉinilo mu se da je ponovno na opsadnim ljestvama na
dvorcu Milli. Poţuri na grudobrane i ne gledaj dolje, pomislio je, jer to bi znaĉilo da si oĉi i um odvratio
od neposrednog cilja i da si postao svjestan goleme provalije pred sobom.
228
VoĊe su uzjahali, porazgovarali s pomoćnicima i rasporedili vojnike. Chester je pošao prvi, pa je
prema sjevernim vratima odveo ljude s opsadnim ljestvama i velikim ovnom, a zaštitili su se golemim
kruţnim štitovima od isprepletena vrbova pruća. Slijedio ga je de Breaute s winchesterskim biskupom,
pa su s odredom strijelaca napredovali prema ulazu, gdje se na zapadnoj strani dvorac spajao s gradskim
zidom. William je jahao s de Breauteom, ali njega i strijelce nije kanio slijediti u dvorac. Iznutra je do
njih dopro tresak kamena o kamen, jer još jedan hitac iz francuskoga katapulta pogodio je cilj.
»Neka vas Bog prati«, poţelio je William de Brautéu, stisnuvši mu ruku, a plaćenik se nasmiješio,
otkrivši okrnjene zube:
»Ući ćemo kroz paklene ralje, a izaći kroz Ċavolju zadnjicu«, sarkastiĉno je prokomentirao.
»Nemojte predugo provaljivati zid. Ne ţelim da mi se u jeku borbe ispeku jaja.«
Otvorivši vrata, branitelji dvorca propustili su unutra de Breautéa i njegovu ĉetu, a malo kasnije na
grudobranima su se pojavili strijelci, pa su francuske napadaĉe poĉeli zasipati prvim strijelama. Napadaĉi
su se povukli, viĉući i proklinjući, no ĉim su to uĉinili, de Breauté je kroz istoĉna vrata nahrupio u grad.
Tuljenje rogova pozivalo je u napad, odjekivali su bojni povici, a William i njegovi ljudi zaĉuli su zveket
oruţja, jer je iznenada izbio ljuti sukob. Francuzi su se poţurili suprotstaviti napadaĉima na sjevernoj i
istoĉnoj strani, pa je dio zida iznad zapadnih vrata nakratko ostao bez obrane.
William je dao znak da dopreme ovna i njime udare o zaprijeĉena vrata. »Što jaĉe moţete, momci«,
potaknuo je vojnike.
»Ne brinite, gosparu«, povikao je nezaustavljivo voĊa momĉadi koja je upravljala ovnom. »Navalit
ćemo kao mornari koji su stigli u luku poslije tri mjeseca puta. Nema zapreke koju nećemo probiti!«
Glava ovna tupim je udarcem tresnula o zaţbukani kamen, pa se oko ţeljeznoga vrha uskovit lao
oblak prašine i krša, a poletjeli su i veći kameni komadi. »Donesi mi šljem«, zapovijedi William
štitonoši, dok su se vojnici s ovnom povlaĉili, a onda su ponovno udarili, prouzroĉivši novi pljusak
kamenja i ţbuke. Sredinu kamenoga zida izbrazdale su pukotine, nalik na krakove okamenjene munje.
Vojnici su uhvatili ritam, udarajući i glasno pjevajući prostaĉku pjesmu.
Sa zida ih je ugledao usamljeni francuski strijelac, pa je povikao na uzbunu i odapeo strelicu na
vojnike s ovnom. Pogodila je hrastov trup ovna i tako se duboko zabila da joj se pernati rep tresao.
Strijelac se sagnuo da u samostrel stavi novu strelicu, a ovan je udario u zid. Kamen se zatresao i puknuo,
ţbuka se smrskala, a pri sljedećem izravnom udarcu naprava je probila zid, a vojnici su pojurili da s ulaza
rašĉiste kamenje i krš. Strijelac na zidu uspravio se da odapne novi hitac, ali morao se sagnuti kad mu je
uzvratio jedan od Marshalovih velških strijelaca.
William potjera Aethela. Srce mu je tuklo, a usta su mu se osušila. Davno, ĉinilo mu se prije
cijeloga ţivotnoga vijeka, borio se s Francuzima na ulicama normanskoga grada Drincourta. Toga je
dana izgubio konja i bio je ranjen u bitki. Tada je prvi put okusio okršaj izbliza, oštricu protiv oštrice, a
tom je prilikom postao svjestan svoje smrtonosne nadarenosti koja je nadilazila nadmetanja dok je
vjeţbao kao štitonoša, pa i glumljene dvoboje na vjeţbalištu. Ta je uzburkanost još i sad strujala kroz
njega, a i krv u ţilama se sjećala. Sjedeći na novome konju, ponovno se osjećao kao da mu je dvadeset
jedna godina. Ako danas i umre, to neće biti vaţno.
Strijelcu su se pridruţila još dvojica, pa su teške strelice iz samostrela zujale nad glavama
engleskih boraca. Jedna se odbila od ţeljeznoga vrha ovna, a druga je pogodila zaštitu od vrbova pruća i
probila je. Provukavši ruku kroz dršku štita, William se spremio za napad.
»Ne, gosparu«, zaustavi ga winchesterski biskup uznemireno. »Trebali bismo ĉekati. Tko zna
koliko ih je iza toga otvora. Moţda ih de Brauté nije još sve odvukao. Ne smijemo riskirati. Barem
pošaljite nekoliko ljudi u izvide.«
»Ne«, zareţi William, kojemu je iznad glave proletjela još jedna strelica. »Dok se oni vrate,
Francuzima će već stići pojaĉanje. Neću više ĉekati.«
»Gospodaru, šljem!« poviĉe štitonoša kad je William mamuznuo konja da uĊe kroz otvor. Mladić
mu je pritrĉao sa šljemom.
»Isuse Boţe!« razdraţeno prosikće William kroz zube, zgrabi šljem iz pomoćnikovih ruku i nabije
229
ga na glavu, a mladić mu je ţurno pomagao da ga sveţe za oklop.
»Još ćeš zaboraviti i glavu«, zadirkivao je Will oca, a glas mu je zvuĉao prigušeno kroz vizir na
šljemu.
»Vjerojatnije je da ću je izgubiti«, našali se William na svoj raĉun. »Dobro da nema Chestera da to
vidi.« Pozdravio je sina maĉem. »Neka Bog bude s nama.«
»Amen.« Will poljubi balĉak maĉa i otmjenim pokretom blagoslovi oca štitnikom u obliku kriţa.
William se naglo okrene, uzdama udari Aethela po vratu, pa kroz prašni otvor nahrupi u Lincoln. U
prvom napadu malo tko im se suprotstavio, jer su Francuzi bili zauzeti obranom sjevernih vrata, koja je
napadao grof od Chestera, ili su se na ulicama kod istoĉne strane dvorca borili s ĉetom Faulkesa de
Breautea. Williamove snage galopirale su niz ulicu Westgate, s lakoćom razbijajući slab otpor, a onda su
skrenuli udesno i sukobili se s Francuzima koji su još navaljivali na juţni zid dvorca.
»Marshal, Marshal, Bog je s Marshalom!« iz sve snage zaurla winchesterski biskup, kao da će ta
glasna vika doprijeti do Boţjih ušiju, pa će Svemogući uslišati molitelja. William je pod sobom osjećao
Aethelovu gipkost i moć, a pastuhova snaga i bodrost kao da su se prelijevale u jahaĉa. Mamuznuo je
ţivotinju koja je pojurila u punomu galopu, a zakovice koje su visjele s prsnog konjskog oklopa njihale
su se poput srebrnoga zastora kad su se napadaĉi zabili u francuske napadaĉe. Williamov je maĉ fijukao
i spuštao se, a oštrica je srebrno sijevala prije nego što je nestala u neĉijemu tijelu. Osjetio je da mu se
cijela ruka stresla od prvoga udarca, pa su ga prošli trnci ushita dok se je prepuštao strašnom ţaru svoje
bogomdane nadarenosti. Ĉak i u sedmomu desetljeću ţivota radovao se tome kao kad je imao dvadeset ili
trideset godina.
Bitka se razbila na ţestoke pojedinaĉne sukobe. Kao majstor borbe prsa o prsa, William je savršeno
usklaĊeno koristio štit, maĉ i ratnoga konja. Biskup je ostao tik uz njega, urlajući svoj borbeni pokliĉ, a
Jack i Jean jahali su mu sa svake strane, jer su te poloţaje zauzimali još kao njegovi štitonoše, u doba
staroga kralja Henryja. Will i Salisbury udaljili su se i napali skupinu francuskih vitezova koji su se
srĉano i vješto odupirali, a u središtu su ugledali srebrno-crveni Percheov štit.
Francuski katapult još je stajao na svom mjestu, a vojnici oko njega ispaljivali su kamenje na
zidove dvorca. Engleske vitezove oĉito su zamijenili svojim sudrugovima koji su se trebali vratiti iz
smjera sjevernih vrata. Dokotrljavši kamen u praćku, nategnuli su katapult, a voda je podigao ruku i
odbrojavao: »Tri, dva...« Nije dospio treći put uzviknuli, je jer maĉ sijevnuo poput ribe u plitkoj vodi i
odrubio mu glavu, a kad je truplo palo, ostali oko katapulta pobjegli su, viĉući na uzbunu.
Na ulicama Lincolna uzavrela je bitka kao kad se kvasac pjeni na vrhu novoga bijeloga piva, a
stalno se iznova proplamsavala kada bi se skupine engleskih i francuskih vojnika susrele, pa navalile
jedna na drugu. Grof od Perchea zauzeo je poloţaj pred katedralom, a u njezinoj sjeni tako se ţestoko
borio da se ĉinilo kako bi mogao promijeniti tijek bitke. William podbode Aethela prema isprepletenoj
skupini boraca, jer je naumio doprijeti do Perchea, nadajući se da će ga prisiliti na predaju.
Francuski vitez pokušao ga je udariti buzdovanom, no William je štitom postrance odbio udarac.
Drugi protivnik navalio je kopljem, ali Jean je zahvatio dršku koplja maĉem, odbio ga, a onda probio
napadaĉev obrambeni stav i posjekao ga.
Tlo pod nogama bilo je krvavo. Ljudi su padali, drugi su gazili po njima, a konji su njištali kad bi ih
zasjekli maĉem. Buka bitke zaglušila je Williama. Mamuzao je konja kroz guţvu, neumoljivo se
pribliţavajući roĊaku. Perche je upravo odbio napad slijeva. Došavši do njega, William mu je povikao da
se preda, ali njegova roĊaka obuzela je ratniĉka groznica. Okrenuo se, zamahnuo prema Williamu i
snaţno ga udario po šljemu. Vitez pokraj Williama zabio je maĉ kroz proreze za oĉi na Percheovu
šljemu, a kad je izvukao maĉ, krv je oblila oštricu. Percheova ruka i dalje je pravila pokrete kao da zadaje
drugi, pa treći udarac, ali kad se maĉ spustio, prsti su mu izgubili snagu, pa mu je oruţje ispalo iz ruke.
Postrance je skliznuo s konja, tupo udario o tlo poput vreće mokroga brašna i više se nije pomaknuo.
Bitka je iznenada zastala, jer su se grofovi pristaše povukli, a Englezi su prestali udarati.
William je mahnuo Jeanu da sjaši i skine grofu šljem, no odmah je bilo posve jasno da je mrtav.
Udarac maĉa kroz proreze za oĉi dopro mu je do mozga, a dva posljednja udarca umirućega bila su samo
230
refleksi. NeozlijeĊeno oko zurilo je kao da se zaledilo, a drugo je bilo nalik na uništenu crvenu špilju.
»Pokrij ga«, reĉe William potreseno. »I pobrini se da mu ukaţu sve poĉasti.« Progutao je, pokušavajući
navlaţiti grlo koje mu se tijekom borbe osušilo, a onda je povikao: »Vaš voĊa je mrtav. Neka svi koji se
ţele predati odloţe maĉeve i zamole da im poštede ţivot.«
Neki su to uĉinili, ali mnogi su pobjegli, traţeći preostale francuske snage u gradu, koje su se borile
blizu rijeke. William je upravo dvojici vitezova i odredu vojnika zapovijedao da preuzmu nadzor nad
onima koji su se predali, kad su dojahali novi vitezovi s Chesterovim grbom u obliku ţitnog klasja na
štitovima.
»Gosparu, sjeverna vrata su probijena«, povikao je jedan od njih, priteţući uzde svoga konja uz
Marshalova pastuha. »Grof od Chestera se probio!«
»Izvrsne vijesti!« U Williamu zasja osjećaj slavodobitnosti. Nije htio misliti na smrt svoga roĊaka,
jer nije bilo vreajena. Osim toga, de Perche je umro u jeku bitke, a to nije bio loš svršetak. »Vratite se i
recite mu da doĊe u donji dio grada. Francuzi se ondje još pokušavaju okupiti!«
Vitezovi su pozdravili i odjahali putem kojim su došli, a William se okrenuo, spremivši se za novi
napad. Kad mu se sin pridruţio, primijetio je da niz mladićevu desnu ruku curi krv i da su mu nokti
crveno obrubljeni.
»Jesi li ranjen?« upitao je oštro.
Will odmahne glavom. »Krv uglavnom nije moja«, odgovorio je. »Samo ogrebotine, ništa više, a
ako sam se bojao, onda je to bilo zbog tebe, u jeku bitke.«
William se nasmiješi ispod vizira. »Na poprištima turnira prolazio sam deset puta gore. Ali uvijek
postoji opasnost da ti maĉ prodre kroz proreze za oĉi. Bog dao pokoj Percheovoj duši.«
»Amen.« Will se prekriţio, a to je uĉinio i njegov otac, a onda je prihvatio uzde i mamuznuo konja.
Na juţnim gradskim vratima bitka se ponovno razbuktala, jer su se Francuzi pregrupirali i pokušali
nastaviti napredovanje uz breţuljak, no sad su se već oĉajniĉki naprezali. Došao je trenutak kad su im se
redovi razbili o granit engleske odluĉnosti, pa su se raspršili na pojedince koji su bjeţali da spase ţivot,
ali bijeg iz grada prijeĉila im je zaglavljena ţeljezna rešetka na gradskim vratima. Neprijatelji su ih
stizali, sjekli i zarobljavali, pa su Francuzi bili hametice potuĉeni. Zarobljen je Saher de Quincy, grof od
Winchester, a s njim Robert FitzWalter i Gilbert de Clare, glavni vode engleskih pobunjenika.
»Pobjeda!« povikao je jedan od engleskih boraca, a ostali su prihvatili pokliĉ, koji se stopio u
sveopću slavodobitnu viku. William je osjetio kako ta rijeĉ struji kroz njega i gotovo opipljivo titra, a
Aethel je puhao i postrance se kretao, naćulivši uši. Isplatilo se kockanje, najveće u Williamovu ţivotu.
Polovica francuske vojske i starješine engleskih pobunjenika uništeni su, ili su se predali na bojištu.
Prstima koji su iznenada postali nesigurni, William je spremio maĉ u korice, a onda je prtljao odvezujući
šljem.
Jean mu je hitro prišao pomaţući mu kao nekoć, dok mu je bio štitonoša, a Williamu je niz obraze
curio znoj, miješajući se sa suzama. Obrisao je lice masnim rukavom podstavljenoga kaputića. »Znaš li
što prvo moram uĉiniti?« zagraktao je.
»Ne, gosparu.« I Jean je teško disao od napora.
»Moram naći Hywela i poslati ga ţeni s novostima da smo svi na sigurnom. Ako to ne bude ĉula,
onda bez obzira na pobjedu neću preţivjeti prve trenutke našega ponovnoga susreta.« Licem mu se razlio
drhtavi osmijeh.
»Da, gosparu«, nacerio se i Jean.
William je gurnuo nadolje donji dio zaštitne kape, pa ju je odvezao i skinuo s glave. »Još nisam
siguran da vjerujem u to«, izjavio je. »Znao sam da moramo pobijediti i da to moţemo uĉiniti, ali...«
Obrisao je ĉelo. »Pred nama je još mnogo posla, ali po prvi put vidim svjetla luke.«
231
43
Nottingham, svibanj 1217.
Dva sata nakon njegova dolaska u dvorac Nottingham s vojnicima koji su pobijedili Francuze u
Lincolnu, Isabelle je konaĉno dobila muţa samo za sebe, više ili manje. Sluge i pratitelji još su bili u
prostoriji poput marljivih pĉela u ţivahnoj košnici, ali nije obraćala pozornost na njih, jer se usredotoĉila
na Williama. Papinski nuncij htio je iz njega isisati svaku kap izvješća, kao pijavica koja se hrani krvlju
svoje ţrtve. Nije bio zadovoljan ĉak ni kad se dosita nahranio pojedinostima, ali nevoljko se sloţio da se
William mora osvjeţiti prije veĉere.
Kad je William ušao u sobu, zazeblo ju je oko srca, jer je vidjela da je iscrpljen, oĉi su mu bile
mutne, a podoĉnjaci tamni poput tinte. Teško je hodao, kao da su mu za noge privezani utezi. U Lincolnu
su odnijeli odluĉnu pobjedu, ali došao je trenutak kad opojna mješavina slavodobitnosti i ushita više nije
imala uĉinka na premoreno tijelo.
»Potreban ti je san«, rekla je, pomaţući mu da se svuĉe nakon što je otpravila sluge i dame, jer je
pravo da mu pomaţe saĉuvala samo za sebe.
»Veselim se snu«, priznao je. »Znao sam da će me nuncij ispitivati kao robovlasnik, ali nisam
oĉekivao da ću ponovno morati proţivjeti cijelu bitku kod Lincolna.«
Pregledala mu je tijelo dok mu je skidala naslage odjeće. Gornje dijelove ruku prekrivale su mu
modrice raznih preljeva, a ušavši u sobu kretao se oprezno, pa je znala da u najmanju ruku pati od
istegnutih mišića. Jean joj je ispriĉao da se William borio na svoj uobiĉajeni naĉin i da je odbio prijedlog
da ostane u zadnjim redovima. Na vratu i ruĉnim zglobovima imao je tamne pruge, jer su mu se tu o koţu
trljali mast i ĉeliĉni koluti oklopa.
»Nisi trebao udovoljavati nunciju«, prokomentirala je.
Slegnuo je ramenima. »Politika nalaţe da ga odrţavamo u dobru raspoloţenju. Kad cijelo stanje
rašĉlani do mile volje, bit će manje zahtjevan.« Ušao je u kadu, sjeo i zavalio se, tiho stenjući.
Isabelle je donijela komad bijeloga sapuna i poĉela ga prati mekim lanenim ruĉnikom. Zatvorio je
oĉi i dopustio da mu pomaţe, a i time je pokazao da je vrlo umoran, jer bi obiĉno odbio njezinu pomoć i
sam bi se oprao, osim kad ju je htio namamiti u ljubavnu igru, no ovo oĉito nije bio takav trenutak.
»Bilo mi je ţao kad sam ĉula za Thomasa od Perchea«, promrmljala je.
Ĉvršće je zatvorio oĉi i odgovorio: »Bio sam tamo. Ništa se nije moglo uĉiniti, jer se to dogodilo u
jeku bitke, Bog mu dao pokoj duši. Barem mu je smrt bila brza i ĉista, kako bi i sam ţelio.«
Isabelle nerazgovijetno progunĊa. Smatrala je da bi i William izabrao takvu smrt, pa nije htjela
razmišljati o tome. »Što je sljedeće?« upitala je, nakon što ga je neko vrijeme sapunala i ispirala.
Odgovorio je ne otvarajući oĉi. »Za nekoliko tjedana zakazao sam smotru u Chertseyu, a za to
vrijeme ĉekat ćemo da vidimo što će uĉiniti Louis. Uništili smo mu pola vojske pa će se, a vjerujem i oni
koje smo zarobili u Lincolnu te drugi zajedno s njima, vratiti u naš tor. Dok je Louis pobjeĊivao, moglo
im se ĉiniti isplativim da se suprotstavljaju, ali mislim da će se sada poĉeti udaljavati iz njegove sluţbe.«
»Misliš li da će Louis zatraţiti mir?«
»Mogao bi. Smatram da neće biti lako, jer nikad ništa nije jednostavno, ali barem ćemo
napredovati, umjesto da nazadujemo.« Otvorio je oĉi, pa joj je, unatoĉ umoru, postrance dobacio vedar
232
pogled. »Ljubavi, još malo pa ćeš me poĉeti ispitivati ljuće nego nuncij.«
Isabelle se zlovoljno zacrvenjela, a on se još šire nasmiješio. »Ali moţda i nisi nalik na njega. Ne
mogu zamisliti da mi rimski svećenik sapuna leĊa dok sjedim u kadi.«
Zamislivši tu sliku najprije je zakašljala, a onda se zahihotala. »Sad više neću moći sjediti s njim za
stolom da se toga ne sjetim«, ukorila ga je.
Nasmiješio se, pa je gotovo sliĉio samom sebi, umjesto da bude nalik na sjenu. »Pomislit će da si
od radosti što ti se muţ vratio ĉitav i kao pobjednik postala nestašna poput djevojke.«
»Vjerojatno će imati pravo«, primijetila je skrušeno i pruţila mu ĉašu vina napravljenu od zelenoga
stakla.
Bez komentara je podigao obrve, otpio i progudao s odobravanjem. Ispriĉala mu je da su ispod
dvorca i cijeloga grada pećine zbog kojih svi susjedi zavide vinarima iz Nottinghama, jer imaju savršene
uvjete za skladištenje. Pripovijedajući mu svakodnevne sitnice, nastavila ga je sreĊivati, pa kad je izašao
iz kade iskapivši prvu ĉašu vina, a do polovice i drugu, tamni kolutovi ispod oĉiju ponešto su izblijedjeli,
a pogled mu više nije bio beţivotan, no ĉim se odjenuo, ipak ga je prisilila da legne.
»Pozvat ću te kad se oglasi rog za veĉeru«, promrmljala je uvjerljivo. »Neće ti škoditi da se malo
odmoriš.«
Na trenutak je pomislila da će tvrdoglavo odbiti, ali onda je uzdahnuo i prepustio se, zatvorivši oĉi,
s rukama pod glavom. Nagnula se da odveţe zastor oko kreveta i navuĉe ga, kako bi imao mira.
»Mogla bi porazgovarati s Gilbertom de Clareom i reći mi što misliš«, promrmljao je.
»Zašto?«
»Bilo bi korisno kad bismo ga vezali uza se, a Belle je već u dobi za udaju.«
Pogledala ga je kao da traţi objašnjenje, ali je zaspao, ili se pretvarao da spava. Mršteći se, navukla
je zastor oko kreveta i pokretom ruke upozorila ostale u prostoriji da tiho obavljaju poslove dok William
zasluţeno spava. Gilbert de Clare, grof od Hertforda i Gloucestera bio je jedan od pobunjenih plemića
zarobljenih u Lincolnu. Nije ga dobro poznavala, iako joj je bio daljnji roĊak. Tek je nedavno od oca
naslijedio naslov grofa, a kako je imao i Gloucesterove posjede, bio je bogat i moćan.
Zamišljeno je izašla i otišla do sebe dodijeljene grofu Gilbertu i njegovoj najuţoj pratnji, gdje su ga
ĉuvali u nesluţbenom kućnom pritvoru. Dao je rijeĉ da neće pobjeći, a s obzirom na okolnosti nije bilo
vjerojatno da namjerava naglo izjuriti kako bi se doĉepao slobode. Ĉim dogovore uvjete otkupnine, moći
će po volji otići ili ostati.
Kad je Isabelle ušla, visoki de Clare ustane s klupe u udubini prozora i uljudno se nakloni. Crte lica
bile su mu pravilne i pristale, ĉelo mu je bilo široko, a jagodiĉne kosti visoke. Kao pravi de Clare imao je
izrazito crvenu kovrĉavu kosu, a lice mu je bilo prekriveno pjegicama koje idu uz tu boju kose.
»Gospo«, pozdravio je tako dubokim glasom da se ĉinilo da mu se penje iz ĉizama, no ipak je bio
ugodan.
Isabelle mu je na pozdrav odgovorila malim naklonom. »Gosparu, došla sam vidjeti imate li sve što
vam treba.« Oĉi boje baltiĉkoga jantara s primjesom zelene, zasjale su mu otuţnom šaljivošću. Koliko
mu je godina? U kasnim je tridesetima, pomislila je, a grof je najvišega reda i prapraunuk prvoga kralja
Henryja. »Moţda nemam sve što ţelim, gospo Marshal, ali za to nije krivo vaše gostoprimstvo.«
»Kako ste predali maĉ mom gospodinu muţu, naš ste gost, a ne neprijatelj«, rekla je ljubazno, »no
ĉak i da ste nam neprijatelj, ĉasno bismo postupali s vama.«
»Ne sumnjam u to, jer sam u kućanstvu vašega muţa.« Pokazao je kamenu klupu u udubljenju
prozora. »Hoćete li sjesti?«
Oklijevala je, a potom prihvatila poziv. Sjeo je na klupu nasuprot njoj i sklopio ruke meĊu
rastavljenim koljenima. Primijetila je da su mu nokti kratki i njegovani, a odjeća mu je bila izguţvana, ali
ĉista. Oko vrata je nosio zlatni kriţ s dragim kamenjem, a ogrtaĉ je na ramenu priĉvrstio isto takvim
brošem.
»Gospo, oprostite što otvoreno govorim, ali stekao sam dojam da me motre kao što trgovac
konjima procjenjuje svojstva pastuha na seoskom sajmu.«
233
Na te se rijeĉi Isabelle zacrvenjela. Oštrouman je, pomislila je, doista je bistar, ili je moţda ona bila
odviše prozirna. Obrazi su joj gorjeli, jer je iznenada shvatila da bi mogao pomisliti da s njim koketira.
Sjela je uspravno, ukoĉeno sklopila ruke u krilu i rekla: »Gosparu, jedan ste od najvaţnijih talaca moga
muţa. Moj otac i vaš djed bili su bratići. Sad kad ste grof od Hertforda i Gloucestera, put moga muţa
sretat će se s vašim, a uvijek je dobro znati što kane susjedi.«
»Posebno ako su se borili na suprotnim stranama«, odvratio je. »Moramo se okrenuti budućnosti.«
»Ah, budućnosti«, upućeno se nasmiješio. »Imate li što na umu?«
Odmahnula je glavom. »Zasad nemam, gosparu, ali moj bi muţ mogao imati... ovisno o
okolnostima i odgovorima onih kojih se to tiĉe.«
»Ah«, ponovio je, zavalio se na klupi i prekriţio noge. »Pa, ako se to mene tiĉe, nadam se da sam
pruţio dobre odgovore.«
»Svakako ste mi dali materijala za razmišljanje«, odvratila je, takoĊer ne odajući ništa.
234
44
Striguil, velško pograniĉno podruĉje, kolovoz 1217.
U zatupljujućoj kolovoskoj vrućini svi u Striguilu potraţili su zaklon u osvjeţavajućoj sjeni debelih
zidova dvorca. Iako je bila odjevena u tanku ljetnu svilu, Isabelle je osjećala da se znoji pod pazuhom i na
zatiljku gdje je kosu vezala ispod vela. Sunce je cijeli tjedan nesmiljeno peklo, pa nije bilo olakšanja ni u
najhladnije doba dana, u zoru ili prilikom odlaska na poĉinak.
Velika dvorana vrvjela je saveznicima i ĉlanovima obitelji koji su se okupili da posvjedoĉe i
proslave zaruke Belle i Gilberta, grofa od Hertforda i Gloucestera.
»Svakako je i više nego svjestan svoje vrijednosti, mama.« Mahelt se pridruţila majci u jednoj od
niša duţ velike dvorane. Glavom je pokazala budućega šogora, koji je upravo primao ĉestitke
striguilskog krunskog zapovjednika.
Isabelle se nasmije na kćerinu primjedbu, no bila je i oprezna. »To baš ne zvuĉi pohvalno. Ne sviĊa
ti se?«
Napravivši grimasu, Mahelt pritisne jednu ruku na kriţa, a drugu na zaobljeni trbuh, jer je bila
trudna sedam mjeseci, pa je nosila još jednoga maloga Bigoda. »Ĉini mi se da je ĉovjek koje će sve
paţljivo odvagnuti i procijeniti odgovor prije nego djeluje«, odgovorila je diplomatski kao i njezin otac
kad je pokušavao biti nepristran, ali je u nešto sumnjao.
»Nije li to dobro?«
»Oh, jest«, odgovori Mahelt, »i sigurna sam da će taj brak pomoći zalijeĉiti rane ovoga rata.«
»Ali?«
Mahelt nestrpljivo odmahne glavom. »Nema ali, mama. Belle je domišljata i jaka, a i on je takav.
To je dobro sjeme za buduće klijanje. Znaš da sam strasno voljela Hugha kad sam se udala za njega, pa
valjda ţelim da i moja sestra osjeća isto.«
»Neke stvari dolaze odjednom, dok drugima treba vremena da se razrastu«, odgovori Isabelle.
»Uĉinili smo što smo mogli.«
»Znam to.« Mahelt skrušeno poljubi majku u obraz. »Jeste li im otac i ti odredili dan vjenĉanja?«
Isabelle uzdahne. »Nismo, ali nadamo se da će to biti uskoro, prije kraja godine. Tvoj otac najprije
ţeli iz Engleske istjerati Louisa.«
»Je li to vjerojatno?«
»Otac misli da jest.«
»Ĉak i ako su pregovori propali?«
Isabelle zadobije neodreĊeni izraz. »Pristaše svakodnevno napuštaju Louisa«, odgovorila je kao da
se brani. »Surrev, Arundel i de Braoseov sin Reginald prošli su mjesec promijenili strane, a prije tjedan
dana to je u Oxfordu uĉinio i John de Lacy. Priznajem da je Dover još pod opsadom, a Louis se nada
pojaĉanjima, ali poloţaj mu je nesiguran. Tvoj otac tvrdi da je Lincoln bio prekretnica. Još nismo izvan
opasnosti, još kao da lutamo šumom, ali dovoljno se prorijedila da bismo kroz krošnje ugledali svjetlost.«
Napuhala je obraze i podigla veo sa zatiljka. »Dakako, Velšani napadaju ĉim je oslabila prijetnja iz
Lincolna. Tvoj je otac uĉinio što je mogao, ali cijelom tom stanju ne moţe se posvetiti kako bi ţelio.«
Mahelt poloţi ruku na majĉin rukav. »Sve će biti u redu.«
235
Isabelle napravi grimasu. »To sam ja obiĉavala govoriti tebi kad je bilo vrijeme za spavanje, a ti si
se bojala vjetra koji je zavijao oko dvorca u Longuevilleu.«
»Imala si pravo. Uvijek je došlo jutro, vjetar se najĉešće smirio, a nebo je postalo plavo.«
Isabelle stisne kćeri ruku. »Ovaj je put noć vrlo olujna i duga«, rekla je. »Kad proĊe, odvest ću
vašega oca u Caversham gdje nećemo viĊati nikoga osim sinova i kćeri... pa, najmanje mjesec dana.«
»Misliš li da će ti to dopustiti?« upita Mahelt vedro, ali sumnjiĉavo.
»Zato sam rekla da će to trajati samo mjesec dana«, odgovori joj majka, pa se uz smiješak zagleda
u daljinu. »U vrijeme kad smo tek stupili u brak, oporavljao se od teškoga razdoblja. Vjenĉali smo se u
katedrali svetoga Pavla, a već sljedećeg dana odveo me u prijateljev vlastelinski dvorac usred niĉega, pa
ĉetiri ili pet tjedana nije radio ništa drugo nego ljenĉario, jeo i spavao.« Smiješak je prerastao u smijeh, a
obrazi su joj se zacrvenjeli. »Ipak, uza sve to zaĉeli smo tvoga nastarijega brata«, dodala je. »O Williamu
su mi priĉali da je vrlo srĉan, prvak na turnirima i da je jednom prilikom s konja zbacio kralja Richarda,
no u to vrijeme samo je ţelio besposliĉariti u krevetu i jesti za desetoricu.« Rjeĉito je pogledala kćer. »No
onda se probudio, pa sam shvatila što sam doista dobila.« Bacila je pogled prema Williamu. »I sad su mu
potrebni takav mir i tišina, osjećam to u njemu.«
Kao da je osjetio da ga motri, William ju je pogledao i dobacio joj osmijeh koji je dosad već dobro
poznavala, no kad se tako nasmiješio, još joj se topila unutrašnjost.
Kasnije, u grimiznom sutonu, šetala je s njim duţ grudobrana. U dvorani su plesali, ali William je
ostao samo toliko da zapleše s tek zaruĉenom kćeri, jer je bio to obiĉaj, no onda je izašao. Ispriĉao se da
mlade ţeli pustiti da u miru uţivaju u tim trenucima, nesputani njegovom nazoĉnošću, ali znala je da je
otišao zbog sebe, jer je traţio samoću. Obzirno je koraĉala uz njega, praveći mu društvo, no šutjela je.
U daljini je zatutnjala grmljavina, na obzoru je sijevnula munja, a zrak je bio teţak poput novoga
ogrtaĉa. Naslonivši se na krunište, William je gledao rijeku ispod sebe, grimizno-sivu poput neba, a
Isabelle mu se pridruţila. Brodići su poskakivali na valovima u pristaništu, jedva vidljivi u sumraku koji
se produbljivao. Obgrlivši ga rukom, naslonila mu je glavu na rame i gledala dolazak oluje. Takvi prizori
uvijek su ga ushićivali, jer ih je smatrao jednim od Boţjih ĉuda, a i Isabelle ih je zavoljela, iako je još
osjećala zebnju pred tom golemom moći.
Prve kišne kapi padale su na drvenu gradu prolaza na zidinama poput mrlja tinte kad im se
pridruţio William, zadihan jer se brzo penjao. »Dojašio je Hywel«, odsjeĉno je izvijestio. »Francuzi se
spremaju zaploviti u Englesku. Ĉim bude povoljan vjetar, prijeći će Usko more. Hubert de Burgh te
ţarko moli da doĊeš prije nego što bude prekasno.«
William se ukoĉio kao da oĉekuje udarac. »PredviĊao sam da će se to dogoditi«, rekao je. »Zato je
Louis odugovlaĉio u mirovnim pregovorima.« Bacio je pogled na olujne oblake.«Moramo se moliti da ih
vrijeme još nekoliko dana zadrţi u Normandiji. Skupit ćemo se i odjahati u zoru.«
Kad se vjetar pojaĉao, a kiša se spustila nalik na srebrna koplja, Isabelle je s muţem i sinom sišla s
grudobrana, pa su se vratili u veliku dvoranu. William je pozvao nazoĉne plemiće, objavio im je što je
smatrao potrebnim, a onda je skupio pisare i glasnike. Hywel je sjedio za stolićem i pohlepno jeo kruh i
meso, jer je znao da će za nekoliko sati biti na putu, bez obzira na oluju.
Pridruţivši se majci, Mahelt je upitala moţe li nešto uĉiniti za nju, a onda je dodala kiselo, ali
ohrabrujuće: »Moraš se pobrinuti da Caversham bude dobro opskrbljen, mama. Poslije ovoga oboje ćete
to svakako zasluţiti.«
Isabelle je odjahala s Williamom da skupi ljude u Cinque Portsu. Po dolasku u Sandwich boljela ju
je zadnjica od sjedenja na konju i drţanja koraka s vitezovima, ali ĉvrsto je odluĉila pratiti muţa, pa je
ovaj put odbila boraviti negdje drugdje i ĉekati.
Bila je uz njega kad je sazvao sastanak u pristaništu da bi brodske zapovjednike i posade uvjerio da
se otisnu na more zbog mladoga kralja. Ljudi koji su se sjećali što im je u prošlosti uĉinio kralj John
nevoljko su ga slušali, a kako su znali da je kraljevska riznica u bijednom stanju, zahtijevali su jamstva da
će im se trud isplatiti.
»Nadoknadit ćemo vam sve što izgubite«, ĉvrsto je obećao William, »a bit ćete bogato nagraĊeni
236
plijenom s francuskih brodova koje zarobite.«
»Rijeĉi su mnogo jeftinije od srebra«, progunĊa jedan od razgovorljivih, brodski zapovjednik iz
Kenta, koji je obiĉno prevozio vunu izmeĊu Engleske i Flandrije. »Kako znamo da ćete odrţati rijeĉ?«
»Ne znate, ali nadam se da vjerujete u moju ĉast i da ćete procijeniti u kojoj će mjeri kraljević Louis
poštovati engleske interese ako pobijedi.«
Slušatelji su poĉeli mrmljati, a Isabelle pogleda muţa. Izraz mu je bio miran i dobrodušan, iako nije
bilo nikakva jamstva da će te ljude uvjeriti da se bore za njega. Zasad mu još nisu jeli iz ruke.
»Ĉuli smo da su Francuzi unajmili Eustacea zvanog Redovnik da ih uvede u engleske vode i da
bude na ĉelu napada«, javio se kormilar iz Chertseya. »Dolaze i njihovi najbolji vitezovi... Robert de
Tournelle i William des Barres.«
William prekriţi ruke i kimne, potvrdivši njihove bojazni, umjesto da ih pokuša omalovaţiti.
»Mislim da su glasine toĉne, ali te ljude moţemo pobijediti. Eustace je gusar i sluţi onome tko mu
najviše ponudi za usluge. Da, vješt je u onome što radi, ali to ne znaĉi da je nepobjediv. Prije bitke u
Lincolnu govorili su da ću završiti u grobu, ali ipak sam još ovdje i pitam vas koliko ste hrabri. Hoćete li
dopustiti da francuski brodovi uplove u naše engleske luke i osvoje ih? Hoćete li da na engleskomu
prijestolju sjedi francuska zadnjica i daje prednost francuskoj pomorskoj trgovini? Pa što ako su na
brodovima njihovi najbolji vitezovi? Najprije ih trebaju iskrcati, a ako to i uĉine, na obali će ih doĉekati
najvrsniji engleski vitezovi.«
Ponovno se ĉulo mrmljanje i dogovaranje. William zapovjedi da se razdijeli vino koje je donio. I
on je uzeo pehar, a drugi je pruţio Isabelii i brzo joj namignuo.
»Gdje ćete vi biti, gosparu?« upitao je kapetan iz Kenta, koji je brisao usta i natezao pas, zauzevši
ispitljivi stav.
William se okrene. »S vitezovima na obali«, odgovorio je. »Rado bih se ukrcao na brod i vodio vas
na moru, ali nisam najpogodniji za to. Poznato je da sam povraćao i kad sam po burnomu vremenu
prelazio Temzu, a netko mora i na kopnu skupiti ljude. Na moru će zapovijedati Hubert de Burgh, a
pomagat će mu Richard FitzRoy i grof Warenne. De Burgh je vjerojatno jednak des Barresu, a posve je u
stanju nadmudriti i tako lukavoga vraga kao što je Redovnik Eustace.« Nasmiješio se nazoĉnima. »Vraga
moţe pobijediti samo isto takav lukavac.«
Odgovorili su prigušenim smijehom, a Isabelle je vidjela da William trudi kao da kopa dublje od
rudara u potrazi za rudom, no dok je popodne prelazilo u sumrak, pridobijao je slušatelje i vješto ih
odmamio od njihove sumnjiĉavosti, pa su poĉeli popuštati, a napokon su, dok se vino u baĉvi smanjivalo,
ţarko pristali, iako se to na poĉetku razgovora ĉinilo posve nemogućim. Gledajući svog muţa na djelu,
Isabelle je shvatila zašto je dobio poloţaj namjesnika, visoko nadmašivši ostale plemiće,
dostojanstvenike i biskupe u zemlji.
»Spremni su te slijediti i u paklene ralje«, rekla je kad su se vratili u boravište u gradu.
Umorno se nasmiješio. »Za to je zasluţno naukovanje koje je trajalo mnogo duţe nego što se uopće
sjećam, ljubavi«, odgovorio je promuklo. »U prijašnjim danima morao sam poticati i mnogo tvrde ljude
od ovih i navoditi ih da se predomisle.« Dopustio je da mu skine ĉizme i skljokao se na krevet. »Da je bilo
potrebno, govorio bih i cijelu noć. Ako se francuska flota iskrca, zapast ćemo u poteškoće. Moramo ih
zaustaviti na moru, jer glava nije ništa bez kraljeţnice, a oni su Louisova kraljeţnica.«
»Ali bez glave koja nalazi rijeĉi da ukruti tu kraljeţnicu, tijelo ne bi moglo koraĉati«, primijetila je,
pridruţivši mu se na krevetu. »Postojala bi samo mlitava moţdina.«
Otpuhnuo je šaljivo i pospano. »Onda se treba nadati da će se moje rijeĉi dovoljno dugo odrţati«,
rekao je »i da će nadjaĉati njihov strah od Redovnika Eustacea.«
Jutro blagdana svetoga Bartolomeja osvanulo je bistro i sjajno. Nebo je bilo ĉisto, more glatko
poput djeĉjega ĉela, a povjetarac je bio nalik na uzdahe. U Sandwichu su usidrili raznolike brodove od
kojih je bila sastavljena engleska flota, a posade su uţurbano radile da ih osposobe za plovidbu i pripreme
ih za borbu. Medu njima se njihala kraljevska galija na ĉijem se pramcu vijorila engleska zastava s
lavom, a bokovi galije bili su obojani krvavocrvenom bojom. Posada se ustrĉala po palubi,
237
provjeravajući koloture, uţad, podigaĉe i konope za povlaĉenje broda. Hubert de Burgh, krunski
zapovjednik u dvorcu Dover i zapovjednik flote, stajao je na pramcu i svime upravljao.
Williamovi ljudi ukrcali su se na veliki brod kojim je zapovijedao visoki mornariĉki ĉasnik
Stephen od Winchelsea. Brod je visoko gazio vodu, a zbog zaobljene grade bio je mnogo sporiji od vitke
kraljevske galije, no zato je imao mnogo tovarnoga prostora. Osim uobiĉajenoga oruţja, vojnici su bili
naoruţani glinenim posudama s vapnenim prahom. Bile su spakirane u košare napravljene od rogoza,
nanizane uz palubnu ogradu, gdje su ih mogli hitro zgrabiti i baciti ih na Francuze kad im doĊu na
domašaj.
Isabelle je odjahala na obalu da gleda pripreme, ali ovaj se put drţala podalje od Williama, pa je
ostala u tovarnom taboru kako bi mu omogućila da punu pozornost posveti pripremama za borbu, ako se
Francuzi uspiju iskrcati.
U zraku je visjela napetost nalik na izmaglicu od ljetne vrućine, dok su svi ĉekali hoće li ugledati
francusku flotu. Neki su se šalili i odviše se glasno smijali, dok su drugi motrili u tišini. Svećenici su kod
svojih prenosivih oltara marljivo molili za pobjedu i ispovijedali ljude koji će se ukrcati na brodove i poći
u bitku. U dva jarko obojana šatora odvijalo se vrlo ţivahno poslovanje. Vojnici su izlazili iz njih
priĉvršćujući hlaĉe i donje rublje, a onda su se, ĉeškajući meĊunoţje, uputili ravno prema
ispovjedaonicama.
Isabelle se priliĉno ĉesto vozila s karavanom, pa je znala kakav se posao obavlja u tim šatorima.
Vojnicima je to bila posljednja prilika da nešto ostave za sobom ako poginu u borbi. Kad bi mušterije
otišle u susret sudbini koja ih je oĉekivala, ţene bi iscrpljene izašle iz šatora, pa bi, hodajući malo
raširenih nogu, brojale dobitak.
Njezin je kapelan podigao oltar pokraj Williamova šatora, a Isabelle se, u pratnji dama, došla na
koljenima pomoliti Bogu i svetomu Bartolomeju da Englezima daruju pobjedu i oĉuvaju joj muţa.
Za vrijeme plime na vidiku su se pojavila jedra francuskih brodova, pa su engleske posade revno,
ali bez usplahirenosti podigle sidra i odvezale uţad, a onda su isplovili da presretnu neprijatelje i sprijeĉe
ih da pristanu. Ubrzo je postalo jasno da Francuzi ţele borbu, jer su mnogi njihovi brodovi smotali jedra,
a palube su bile pune ljudi s isukanim oruţjem.
Vitka, brza galija Huberta de Burgha iskoristila je povjetarac koji se pojaĉao kad su isplovili iz
luke, pa je rezala valove prema francuskim brodovima kao da se sama kani upustiti u borbu s njima, ali de
Burgh je u posljednji trenutak okrenuo brod, ostavljajući srebrni trag, izazvavši smijeh neprijatelja, a
francuski brodovi koji nisu smotali jedra pošli su u potjeru za njim.
»Odvlaĉi ih da im razbije redove«, objasni William, grizući nokat na palcu. »I ja bih isto uĉinio.«
Will stisne dršku maĉa. »Izvješća govore da ih je tristo... daleko su brojniji od naše flote.«
»Da, ali naši su ratni brodovi, dok su mnogi njihovi teretni, za prijevoz opskrbe. Nijedan brod
natovaren ţitom ili konjima nije koristan u borbi.«
»Nije«, sloţio se Will, ali još je stiskao dršku maĉa, a njegov je otac i dalje grizao već posve
izgriţeni nokat na palcu. Ţelio je biti u središtu bitke i zapovijedati njome, pa ga je ljutilo što to ne moţe
ĉiniti, iako je Hubert de Burgh bio vrlo opasan voda.
Veliki francuski brod, koji je još imao razvijena jedra, prišao je da napadne de Burgha, ali put mu je
zaprijeĉila manja engleska galija kojom je zapovijedao Richard FitzRoy. Englezi su bacili ĉaklje, u
nastojanju da prijeĊu na francuski brod, ali nisu bili dovoljno brojni, pa su ih Francuzi odbili i uzvratili
kao da udaraju komarce.
»Nije li to Bayonne?« upita Will. »Brod Redovnika Eustacea?«
William suzi oĉi. »Kriste, tako je«, odgovorio je glasom promuklim od napetosti. »Da malo niţe
sjedi u vodi, valovi bi mu se prelijevali preko ograde. Ovako ne moţe manevrirati!«
Velika laĊa Stephena od Winchelsea doplovila je u guţvu, reţući vodu poput golemoga
mesarskoga noţa. Prišla je uz bok Francuza koji su dublje leţali u vodi, a s nje su poletjele ĉakije, nalik
na zmije koje nasrću. Visoko su bacili posude s vapnenim prahom, pa su se razbile na palubi francuskoga
broda i na povjetarcu prosule svoj sadrţaj koji je uništavao oĉi. Trenutak zatim William je vidio kako
238
engleski vojnici skaĉu na palubu francuskoga broda. Zvuci bitke dopirali su do ljudi na obali, a vjetar ih
je donosio i odnosio. Posvuda uokolo francuski su brodovi razvijali jedra, ali izgubili su poloţaj u odnosu
prema vjetru, a engleski su brodovi vrebali meĊu njima pa su, nalik na vukove usred ovĉjega stada, grizli,
derali i hvatali za vrat. U zraku se pojavilo više oblaka vapnene prašine, jer su se Englezi prebacili na još
jedan francuski brod. Sad je već zavladala panika. Francuzi su nastojali pobjeći i otploviti na puĉinu, no
Englezi su ih nesmiljeno progonili i prikliještili ih.
Bitka se udaljila, pa su ljudi na obali vidjeli još samo engleske brodove koji su svladavali ţrtvu
uhvaćenu u zamku. Stephen od Winchelsea u luku je doveo Bayonne, veliki zapovjedniĉki brod
Redovnika Eustacea, a vojnici koji su ĉekali u pristaništu ushićeno su klicali.
Jarka crvena mrlja poprskala je ogradu Bayonnea blizu katapulta koji su prevozili kao dio opreme
za Louisova pojaĉanja. Stephenu od
Winchelsea lice je izmeĊu brkova i brade ozario široki osmijeh kad je Williamu pokazao odsjeĉenu
glavu koju je visoko podigao, drţeći je za sive kovrĉe, a iz prerezanoga vrata krv je kapala na suncem
ugrijani kamen.
»Redovnik Eustace, gosparu!« radosno je objavio. »Dao sam mu da bira hoće li da mu glavu
odsjeku na katapultu, ili na brodskoj ogradi, a kako je pomorac, izabrao je ovo drugo, pa neka mu duša
cijelu vjeĉnost gori u paklu.«
Posada je poĉela buĉno i dugo klicati, a svi su prihvatili povike, jer je gusar Eustace zvani
Redovnik mnogo godina bio prava pošast za pomorsku trgovinu, pa nijedan brod koji je plovio Uskim
morem nije bio siguran od njegova haranja.
»Tako mi vjere koju štujem, neka vam duša bude blagoslovljena u nebu, gosparu Stephene«,
odgovori William, sveĉano se naklonivši.
»Na to kaţem amen, ali moram vas izvijestiti da je Redovnikov brod od pramca do krme krcat
blagom. Ako mene pitate, kopile je u bitku ponijelo cijelo svoje bogatstvo, ali tako što ipak ne moţete
uzeti sa sobom kad vam davao zgrabi dušu, je li?«
William je odredio da se plijen razdijeli meĊu posadom. Otkupnine koje će zatraţiti za vitezove na
brodu namijenio je sebi, a onda je zarobljenike stavio u pritvor. U znak zahvalnosti svetomu Bartolomeju
zapovjedio je da, kad svatko uzme svoj pozamašni dio, odreĊenu koliĉinu moraju staviti na stranu, kako
bi se utemeljila bolnica u sveĉevo ime. Do sumraka su se engleski brodovi vratili u luku i postalo je jasno
da je francuska flota s opskrbom kojoj se Louis nadao kako bi se i dalje mogao boriti u Engleskoj,
zarobljena, potopljena ili raspršena na ĉetiri strane svijeta. Hubert de Burgh za sebe je zarobio dva
francuska plovila, a mnogo zapovjednika trgovaĉke plovidbe iz bitke na moru vratilo se brodovima do
vrha punima plijena. Sljedećih nekoliko dana mornari su se hvalisali u gostionicama, odjeveni u otmjenu
odjeću, pa su svoj dio plijena trošili poput pokrovitelja turnira i meĊusobno se prepirali tko je najviše
osvojio.
Louis je bio prisiljen zatraţiti mir, a ovaj je put poniznije sjeo da pregovara o uvjetima, jer su mu
oholost srezale dvije odluĉne engleske pobjede, a pojavila se i zabrinjavajuća mogućnost da je Bog doista
na engleskoj strani.
William ga je priliĉno ljubazno pozdravio, ali nije se mogao suzdrţati da ne utrlja malo soli u
otvorenu ranu. Louis je svojim vitezovima rekao da se nemaju ĉega bojati, jer je na kormilu Engleske
starac te da Williama Marshala poštuje, ali je njegovo vrijeme prošlo. Zauzvrat ga je William uz smiješak
pozdravio primjedbom da je Louis još zeleni i neiskusni mladac, a onda je sjeo da ugovori mir koji će
Englesku osloboditi Francuza.
Sad je moglo poĉeti ponovno izgraĊivanje.
239
45
Striguil, velško pograniĉno podruĉje, studeni 1218.
Popuno se razbudivši, Isabelle je vidjela da je sama, iako je na strunjaĉi još bio topao otisak
Williamova tijela. Navukla je široku košulju i ustala iz kreveta.
Sjedio je ispred vatre koja se gasila, pa je, sklopivši ruke oko pehara s vinom, zurio u ţeravicu.
»Što je?« Pridruţivši mu se na klupi s jastuĉićima skupila je kosu i trakom je vezala u rep.
»Ponovno te boli ţeludac?«
Odmahnuo je glavom i odgovorio: »Nije ništa.«
Gledala ga je suzivši oĉi, jer je olaki odgovor nije uvjerio. Još od jeseni, od Evina vjenĉanja s
unukom Williama de Braosea, patio je od napadaja boli. Nemarno je govorio o toj nedaći, pripisujući je
tegobama kakve treba oĉekivati u poodmakloj dobi. Pomogli su mu napici od kamilice i Ċumbira pa se
ĉinilo da je rijeĉ o povremenim smetnjama, a ne o teţoj bolesti, ali ipak se zabrinula. «Jesi li siguran?«
»Siguran sam kao da u Irskoj pada kiša«, odgovorio je s umornim osmijehom, »a vjeruj mi, znao
bih da nije tako. Smeta mi pomisao da ću se sutra morati vrati u London, a radije bih još bio ovdje.«
Gledala je kako cjepanica u vatri pada i smiruje se. Male sive pahulje pepela zasule su kamen
ognjišta kao paperje, a titravi crveni rubovi zasjali su i ugasili se. Tijekom zadnjih godinu dana William
se i dalje naprezao do krajnjih granica, no istodobno se pripremao da se opusti i imenuje opunomoćenike,
sad kad su Francuzi napustili englesko tlo. Kanio je izraditi veliki peĉat u kraljevo ime kako za vladarske
poslove više ne bi koristio svoj, pa bi i ostali ĉlanovi uprave mogli izdavati isprave i zapovijedi u ime
maloljetnoga kralja. Ponovno je uspostavio posebne sudove i rizniĉarska zasjedanja. Zemlja je još bila
osiromašena, još su se vodile sitne prepirke, a nastavljali su se i osobni ratovi kao posljedica prijašnjega
ratovanja s Louisom, ali stanje se polako stabiliziralo. Isabelle i William nekako su našli slobodnog
vremena da obiĊu imanja u Usku, Hamsteadu, Cavershamu, Marlboroughu, Crendonu, a sad i u
Striguilu. Sybiri i Evi ugovorili su brakove u kućama Derby i Braose, Gilbert je postao minorit, nakanivši
izgraditi karijeru u Crkvi, a Will i Walter stalno su bili odsutni, jer su djelovali kao oĉevi pomoćnici u
grofoviji, pa su kod oca i majke ostali samo desetogodišnji Ancel i osmogodišnja Joanna.
Isabelle je znala da ne umišlja, jer se William u zadnje vrijeme vidljivo promijenio, povukao se u
sebe poput zimske veĉeri i pomno je gospodario sredstvima kao da vrši pregled svega što je dosad uĉinio
prije nego što se zaputi drugamo... a sad se mogao zaputiti samo u jednome smjeru. Bojala se da se tim
obilaskom njihovih imanja William zapravo oprašta od poznatih, voljenih mjesta. Striguil je bio jedan od
posjeda koji su mu najviše leţali na srcu. Pogledala ga je, a oĉi su joj bile tople od vatre. »Ne moraš ići u
London.«
»Naţalost moram«, odgovorio je napravivši grimasu. »Moram srediti neke vladarske poslove, a još
mogu jahati.«
Primijetila je da govori oštro, kao da se brani. »Nisam ni rekla da ne moţeš, ali londonski Tower se
neće srušiti, niti će Westminster pogubiti sve prozore ako odluĉiš još nekoliko dana besposliĉiti u
pograniĉnomu podruĉju.«
Nasmiješio se njezinim rijeĉima. »Moţda se ništa neće dogoditi Toweru ni Westminsteru ali nuncij
neće ĉekati dovijeka, a stalo mi je da bude blagonaklon prema nama. Duţan sam pokazati uljudnost i ne
240
kasniti.«
»Dakle, ako je u kamenu zapisano da baš moramo otići u London, hoću nove cipele za dvor. Zadnji
sam par iznosila na vjenĉanjima naših kćeri, a one prijašnje cipele uništila sam u Parizu.«
Muţ joj se još šire i istinski vedro nasmiješio. »Svatko bi trebao do kraja iznositi svoje cipele«,
primijetio je.
»Ako je tako, i sam ćeš ih trebati, sudeći po izgledu tvojih jahaćih ĉizama.«
Uznemireno je raširio oĉi. »Na njih gledam kao na stare prijateljice.«
»Pa, uskoro ćeš se morati upoznati s novim prijateljicama.«
Zamišljeno je napućio usnice. »Pitam se koliko ĉovjek za ţivota iznosi kravlje koţe u cipelama.«
»Ovisi o tome kolike su mu noge i koliko koraka napravi... a i o veliĉini krave.«
Nacerio se. »Sad znam zašto tako ĉesto pobjeĊuješ u šahu. Evo što ćemo: posjetit ćemo skladišta u
Charingu i vidjeti što imaju u zalihama. Bude li sreće, imat će najljepše cipele od jareće koţe za tebe, a i
nešto od kordovanske koţe za mene.«
Šalila se s njim, svjesna da joj muţ zapravo djeluje na dvije razine. S njom je ĉavrljao iskreno
vedro, ali bilo je to samo na površini. Ispod te suncem obasjane pliĉine leţale su ozbiljne, mraĉnije misli
i nije ih mogla razvedriti toplina vatre koja se gasila.
William i Isabelle zimske mjesece proveli su u Londonu, a boravili su u Toweru, odakle je
namjesnik vodio poslove vezane uz svoj poloţaj, pa je sreĊivao nedovršene stvari, no otkrio je da još
mnogo toga mora riješiti. Gledala ga je i brinula se, svjesna da bi njezin muţ morao odloţiti teret, barem
zbog zdravlja, ako ni zbog ĉega drugoga.
Jutro u veljaĉi bilo je vrlo hladno i vlaţno, a kiša je pljuštala po Londonu s neba mraĉnoga poput
ugljena. Iako je bila sredina jutra, gotovo se ĉinilo da je pao sumrak i ljudi su se šćućurili oko vatri. Oni
koji su morali biti vani, šljapkali su kroz blato u klompama, spustivši glave, ĉvrsto umotani u ogrtaĉe s
navuĉenim kapuljaĉama, a zubi su im cvokotali. Na obali uzburkane, tamne Temze obijeljni zidovi
londonskoga Towera svjetlucali su poput šećerne poslastice na kraljevskoj gozbi. Iza nadsvoĊenih
prozora svijeće i svjetiljke razbijale su zimski mrak u sobama, a cjepanice su gorjele u svakomu ognjištu.
William je leţao na krevetu u svojoj sobi, dok ga je lijeĉnik u crnoj halji, već treći toga jutra,
gurkao i bockao, prouĉavao mu mokraću i postavljao razna osobna pitanja o prehrani i tjelesnim
funkcijama. Bolesnik je sve ljuće odgovarao, dok je Isabelle stajala sa strane, stišćući šake od
zabrinutosti i ogorĉenja.
»Nema teka«, izvijestila je lijeĉnika, »a cijeli ţivot, sve do sada, obilato je jeo.«
Muţ je ljutite, pogleda. »Ne moţe li se ĉovjek u miru najesti da mu ţena ne motri i ne broji svaki
zalogaj?«
»Ţeliš li da te ne primjećujem?« uzvratila mu je ljutiti pogled. »Bi li uopće dolazili lijeĉnici da nisi
bolestan? Dobro znaš da nisam uspaniĉena budaletina koja trĉi lijeĉniku kad samo kihne ili zbog
muĉnine u ţelucu!« Svjesna da krši pravila lijepoga ponašanja pred lijeĉnikom koji je diplomatski
skrenuo pogled, stisnula je usnice i spustila oĉi.
William je šutio, ali je i on stisnuo vilicu. Ostatak pregleda podnio je u napetoj tišini, a ĉim je
mogao, otpravio je lijeĉnika. Isabelle je posjetitelja ispratila do vrata, odmahnuvši rukom sluškinji koja je
to htjela uĉiniti.
Lijeĉnikov sućutni pogled ispunio ju je uţasom. »Pripremit ću napitak protiv bolova, pa će ga moj
pomoćnik donijeti«, rekao je, »ali bojim se da grof ima snaţnu volju i da se opire, kao da smatra da mu
lijeĉnikove metode smetaju.«
Kimnula je s kiselim izrazom lica. »Doista ima vrlo snaţnu volju, no prije ovoga nikad u ţivotu nije
bio bolestan, nije ga ĉak bolio ni zub, niti su mu se ukoĉili zglobovi.« Duboko je udahnula. »Govorite o
ublaţavanju bolova, a ne o uĉinkovitom lijeĉenju?«
I dalje ju je sućutno motrio. »Gospo, davao bih vam laţne nade kad bih rekao da znam lijek. Sve je
u Boţjim rukama, a grof bi se još mogao posve oporaviti...«
Bila je to isprazna utjeha, no barem je govorio iskreno i taktiĉno, dok je prijašnji lijeĉnik
241
savjetovao hladne kupke i primjenu pijavica koje će tjelesne sokove dovesti u ravnoteţu. Ĉinjenica da ga
William nije naglavaĉke izbacio iz sobe svjedoĉila je o njegovu samosvladavanju ĉak i pred teškim
izazovom.
»Da«, odgovorila je, »molim se za to.«
Kad je za njim zatvorila vrata i vratila se Williamu, našla ga je na rubu kreveta, a izraz mu je bio
neprobojan poput zapeĉaćene škrinje.
»Rekao je da će ti pripraviti nešto protiv bolova«, izvijestila ga je, pokušavajući mirno govoriti.
»Trebao bi mu dopustiti da ti pomogne.«
Okrenuo je glavu prema njoj, a pogled mu je bio sumoran. »Više mi ne moţe pomoći, Isabelle.
Nisam budala, a u svoje vrijeme vidio sam dovoljno umiranja, pa prepoznajem znakove. Ne kanim dati
da me klistiraju, umaĉu u kadu s ledenom vodom, niti da mi stavljaju pijavice. Lijeĉnici ništa nisu mogli
uĉiniti za kralja Johna, za Richarda, ni za njihova oca. Kad Bog odredi da ti je došlo vrijeme, pobrineš se
za najbolji mogući kraj.«
Ispustila je grleni zvuk, otišla do prozora i gledala livadu i ledenu kišu koja je gotovo prelazila u
susnjeţicu. »Ovdje smo se prvi put sreli«, rekla je drhtavim glasom. »Vidjela sam kako prelaziš dvorište,
a koraĉao si vrlo uspravno, pa sam, još ništa ne znajući, zavidjela ţeni za koju sam mislila da je moţda
imaš kod kuće.«
Ĉula je da je dugo izdahnuo, a dah mu je poremetio kratak nalet boli. Onda je osjetila da stoji iza
nje. »A ja se sjećam da sam, vidjevši te, pomislio da će ĉovjek koji te dobije za ţenu uistinu biti vrlo
sretan.« Jednom ju je rukom lagano drţao oko pasa koji više nije bio djevojaĉki vitak, jer su ga zadebljala
raĊanja. »Bio sam najsretniji ĉovjek, Isabelle, i još sam sretan.«
Prelio ju je veliki val opustošenosti. »Sad ne zavidim tvojoj ţeni«, prošaptala je, a grlo joj se
stezalo. »Williame, ne moţeš me ostaviti, neću preţivjeti.« Niz lice su joj potekle suze, pa je zajecala.
»Tiho.« Privukao ju je u naruĉje. »Imali smo trideset godina i to dobrih, a to je više nego što mnogi
dobiju. Ĉak i bez mene, još imaš sinove i kćeri, a i dalje ćeš biti gospodarica Leinstera i Striguila.«
»Misliš li da mi je to vaţno?« plakala je, odmahujući glavom.
»Bit će vaţno našim... tvojim ljudima. Moraš uĉiniti da i tebi bude vaţno.«
Nije odgovorila, nego mu se pripila uz tuniku, upijajući miris vune i slabi miris cedrovine iz škrinje
u koju je tunika bila pohranjena prije nego što ju je odjenuo.
»Još imamo vremena pred sobom«, promrmljao je. »Zapovjedi da pripreme barke, pa ćemo otići u
Caversham. Zrak je bolji nego ovdje u gradu i dobro će mi ĉiniti... a ne bude li tako i budem li siguran da
ću umrijeti, onda ću, ako Bog dopusti, to uĉiniti na svoj naĉin, dostojanstveno i na svom tlu. Bude li
potrebno, ljudi me mogu ondje naći. Kralj i njegov skrbnik su blizu, s onu stranu rijeke u Readingu, a
moţemo poslati i po djecu.«
Progutala je, jer joj je u grlu zastala gruda boli i gušila je. Isabelle je trebala tješiti muţa, a nije
smjelo biti obratno! Trenutak je bio gorak poput ţuĉi, ali na neki naĉin i sladak, tako potresan da je bio
gotovo neizdrţljiv, no morala je izdrţati. Nije imala izbora.
242
46
Caversham, Berkshire, proljeće 1219.
Travanjsko sunce pozlaćivalo je pod velike sobe u Cavershamu, naglašavalo boje na sagu pokraj
kreveta, blijedim zlatom isprugalo je pokrivaĉ i svjeducalo na hrastovim klupama s jastuĉićima
posloţenima oko postelje na kojoj je leţao William. Kroz otvoreni prozor vidjelo se nebo, plavo kao
paĉje jaje, ispresijecano s nekoliko zasebnih traĉaka sivih oblaka koji su nagoviještali da će kasnije
pljusnuti kiša. No zasad je dan bio lijep i nov, a Williama nije neizdrţivo boljelo.
Već je nekoliko dana marljivo diktirao isprave, pripremajući se vlast u zemlji predati u druge ruke.
Sad je taj trenutak došao, pa mu je laknulo. Tog je jutra rekao slugama da ga paţljivo operu i obriju, pa
iako je morao leţati u krevetu, odjenuo je dvorsku tuniku, a zakopĉao ju je veliĉanstvenim zlatnim i
safirnim brošem.
Isabelle je sjedila na klupi pokraj prozora i gledala van, obraz i obris tijela obasjavalo joj je jasno
jutarnje svjetlo, a ruke je mirno drţala u krilu. William ju je gledao još ţarkijim pogledom, jer je znao da
mu to neće biti još dugo dano. Bio je to jedan od najteţih dijelova rastajanja, prije nego otide drugamo.
Još nije bio spreman odijeliti se od svega, ali znao je da mu vrijeme brzo protjeĉe, htio on to ili ne.
»Ovdje su«, izvijestila ga je, »a s njima je i mladi kralj, kako si traţio.« Ustala je s klupe pokraj
prozora i okrenula se prema njemu. U oĉima joj je vidio zebnju, a znao je da procjenjuje je li joj muţ u
stanju baviti se papinskim nuncijem, winchesterskim biskupom te skupom grofova i ostalih plemića koji
su na njegov poziv došli iz Readinga.
»Dobro je«, prisilio se da se nasmiješi. »Sve je spremno, pa neka doĊu.«
Sagnula se pa je, poljubivši ga u obraz, izašla iz sobe. Lice mu se zgrĉilo dok je s naporom sjedao.
Will, koji je stajao otraga, smjesta je prišao da mu pomogne, zabrinuto namreškavši ĉelo. William je
progutao ponos i prihvatio sinovu pomoć, jer je morao ĉuvati snagu za razgovor koji će uslijediti.
Kralj Henry narastao je od Svijećnice kad ga je William zadnji put vidio. Još mu se nisu razvili
mišići odrasla ĉovjeka, a i crte lica bile su mu djeĉje, no protegao se u visinu, koţa mu je zadobila blagi
sjaj, a sve su to bili znakovi mladićke dobi. Tijekom dvije i pol godine od krunidbe u Gloucesteru stekao
je samopouzdanje i profinjeno drţanje, iako su plavozelene oĉi, koje je naslijedio od majke, skrivale
misli iza njih, a linija usta još je nagoviještavala drskost. Williama je pozdravio uljudno, ali ravnodušno.
Tanke nosnice raširile su mu se i bacio je pogled prema vratima, kao da bi radije bio negdje drugdje.
William je znao da ga ljudi koji su prišli postelji da mu upute pozdrave, oštro procjenjuju, a svi oni
razmišljali su o tome koliko mu je još snage preostalo, koliko je bolest uznapredovala i što bi trebali
poduzeti u vezi s tim. Upravo su to došli odluĉiti. Ranulf od Chestera otišao je u kriţarski rat, ali tu su bili
Salisbury i kraljev uĉitelj Peter des Roches, winchesterski biskup. Bolesnik u njemu osjećao je napetost,
poput zategnuta uţeta na katapultu. Des Roches je sjeo ĉvrsto prekriţivši ruke na prsima, a William je
otprije znao da to nije dobar znak. Papinski nuncij Pandulf navukao je miran, neprobojan izraz, ali oĉi
boje opsidijana oštro su mjerkale ispod teških kapaka. Tu su još bili Derby, Warwick, Arundel i
Warenne, a mnogi drugi ĉekali su u velikoj dvorani da ĉuju kakve će odluke donijeti u bolesniĉkoj sobi.
Kad su se svi smjestili, a onima koji su htjeli donijeli su pehare s vinom, William se pribere,
proĉisti grlo i obrati se mladomu kralju.
243
»Gospodaru, kad vam je otac umro, u Gloucesteru je, u nazoĉnosti papinskoga nuncija i mnogih
koji su sada ovdje, odluĉeno da ćete, zajedno s vašim kraljevstvom, biti predani meni na brigu. Sluţio
sam vam vjerno, što sam bolje mogao, a kad bih bio u stanju, to bih i dalje ĉinio.« Zastao je da doĊe do
daha, pokušavajući se ne osvrtati na bol koja mu je kao noţem probadala sredinu tijela. Napici bi je
ublaţili, no nije ih popio, jer bi mu otupili um, a na ovom sastanku misli su mu morale biti oštre poput
noţa. Odmahnuo je rukom i dodao. »Svima je jasno da više ne mogu ispunjavati tu zadaću. Ako vam je
po volji, gospodaru, vaši plemići izabrat će nekoga drugoga da štiti vas i vaša podruĉja. Neka vam Bog
podari sreću da naĊete namjesnika koji će vam svojim upravljanjem sluţiti na ĉast.«
Des Roches se za vrijeme Williamova govora ljutito mrštio, a sad je skoĉio, zacrvenjevši se od
bijesa. »Slaţem se da je vama povjereno da upravljate zemljom i štitite kraljevstvo, ali kralj je izriĉito
povjeren meni na brigu.«
William je znao da bi des Roches mogao biti teţak i da će pokušati iskoristiti priliku. Iako ga je bol
razdirala, prikupio je snagu i podigao glas kako bi ovladao protivnikom. »Hajde, gosparu«, strogo ga je
ukorio, »prestanite s tim. I vi, a i grof od Chestera, sloţili ste se da budem engleski namjesnik i da
preuzmem brigu o zemlji i o kralju. Ĉuo vas je cijeli skup svjedoka, a mnogi od njih su danas ovdje. Ĉuli
su i da sam taj poloţaj prihvatio u ime papinskoga nuncija i svih ostalih. Vrlo dobro znate da sam vam
kralja predao na ĉuvanje samo zato da ga u vojnim teretnim kolima ne vuĉem sa sobom po cijeloj
zemlji.« Zastavši da doĊe do daha, uvidio je da teško diše. Bol je postala gotovo nesnosna, a naprezanje
da odluĉno nadvlada des Rochesa iscrpilo ga je, pa je osjećao muĉninu. Nije mogao nastaviti, no znao je
da mora izdrţati i to zbog budućnosti koju neće vidjeti, ali u kojoj će njegova obitelj morati ţivjeti.
Isabelle je pošla prema njemu, a i Will je napola ustao sa sjedala, ali bolesnik im je rukom dao znak da se
povuku, pa je posljednji put skupio sve snage.
»Ja... dosta sam dugo razmišljao o tome, gospari. Kad se svijet oko ĉovjeka zatvori i spadne samo
na sobu i krevet, ima vremena za razmišljanje. Svoj poloţaj odluĉio sam predati nunciju, jer je
predstavnik pape koji je engleski vrhovni gospodar.«
Pandulf se lagano nakloni, pokretom punim dobrohotnosti, ali oĉi su mu bile nalik na sokolove.
»Mudra odluka, gosparu Marshale«, prokomentirao je.
»Nadam se da jest, iako se ponekad pitam o naravi mudrosti.« Dao je znak Henryju, koji je ustao s
klupe i pomalo nevoljko prišao postelji.
»Gospodaru, dajte mi ruku«, zatraţi William.
Djeĉak ga je oklijevajući poslušao, a Williama to oklijevanje nije ĉudilo, jer u toj dobi ni on ne bi
ţelio stajati pokraj bolesniĉkoga kreveta, niti uzimati grozniĉavu ruku umirućega.
Za razliku od oca koji je bio onizak, zdepast i energiĉan, Henry je imao lijepe, ali mlitave ruke s
blijedom, gotovo prozirnom koţom, a na njeţnoj unutrašnjoj strani ruĉnoga zgloba vidjele su se tanke
plave ţile. Nije to bila ratniĉka ruka, no kralj tjelesno i nije morao biti ratnik, ako u glavi bude imao
razraĊenu taktiku kad za to doĊe vrijeme.
»Gospodaru, ako sam ikada u ţivotu uĉinio nešto dobro, molim Gospodina Boga da vam, kad
odrastete, podari da budete vrijedna osoba, ali poĊete li stopama nekog svog pokvarenoga pretka i
postanete li nalik na njega, molim ga da vam skrati ţivot. Razumijete li?«
Djeĉak raširi oĉi od straha i odvratnosti. Pokušao je istrgnuti ruku, ali William ga je još jaĉe stisnuo
i ponovio: »Razumijete li?«
Problijedivši, Henry potvrdi glavom. »Da, gosparu«, odgovorio je uplašeno.
William je znao da je njegov mladi sugovornik tako odgovorio iz ţelje da se oslobodi njegove ruke,
ali morao je ĉuti te rijeĉi. Brţe dišući kako bi odagnao bol, otvorio je ruku i pustio Henryja. »Onda
dobro«, rekao je. »Ţelim da se ovoga sjećate.«
Nuncij je ustao. »Trebali bismo vas na neko vrijeme ostaviti, gosparu«, izjavio je taktiĉno. »Vidim
da vam je potreban odmor.«
Bolesnik je uspio kratko potvrditi glavom. »Hvala«, odgovorio je, zahvalno pogledavši Pandulfa.
»Moţda ćete se poslije vratiti.«
244
Posjetitelji su jedan za drugim izašli iz sobe, a pratili su ih Williamovi vratari i dvojica viteških
starješina iz kućanstva. Bolesnik brzo mahne Willu. »Idi s njima«, dahnuo je. »PoĊi, pa kralja predaj
nunciju u nazoĉnosti svih drugih u dvorani. Ne ţelim da itko kaţe da je to uĉinjeno potajno, a
winchesterski biskup još bi mogao praviti neprilike... Kad to uĉiniš, vrati se i izvijesti me kako je
prošlo...«
Will kimne, pa odluĉnim koracima izaĊe iz sobe, a njegov otac iscrpljeno klone na jastuke, dok ga
je bol razdirala. Isabelle mu je brzo prišla s peharom u rukama.
»Popij«, rekla je.
Od jakoga mirisa otopine gotovo je zakašljao, mahnuvši joj rukom da se udalji. »Ne«, dahnuo je.
»Daj mi obiĉnoga vina. Kad se Will vrati, trebat će mi bistra glava. Radije ću imati oštar um i patiti...
barem na neko vrijeme.«
Doimala se zabrinuto, ali uĉinila je kako je rekao, pa mu je umjesto pehara s otopinom pruţila
drugi, u kojem je bilo obiĉno vino. Kad mu ga je htjela prinijeti ustima, uzeo joj ga je iz ruku. »Još imam
snage drţati pehar«, mrzovoljno ju je ukorio. Nije odgovorila, nego mu je pogledala ruku koja se tresla, a
onda se okrenula, pretvarajući se da to nije vidjela. Otpio je nekoliko nesigurnih gutljaja, moleći se da ne
prolije vino. Iako je imao snage drţati pehar, to nije znaĉilo da ga moţe odloţiti na škrinju.
»Isabelle...«
Osvrnula se, uzela pehar i sjela na krevet. »Znam da te ne bih smjela tetošiti«, rekla je, ljuta na
samu sebe. »Stalno to ĉinim, pa si mi uvijek zamjerao... od samoga poĉetka. Znam da to mrziš...«
Zavalio se na postelji, jer bio je vrlo umoran. Svijet se pretvarao u sive sjene, odlomljene na vrlo
bolna, crvena koplja, ali morao je ostati budan i svjestan svega. »Mrzio to ili ne, nemam drugoga izbora
nego prihvatiti Boţju volju, ali najteţa stvar s kojom sam se ikada bio prisiljen suĉeliti jest da sve
napustim i oprostim se sa svima.«
Nagnula se i poljubila ga, a lice joj je bilo mokro, no slani okus koji je osjetila na ustima dolazio je
od njegovih suza.
Will se vratio iz dvorane i dao znak upravitelju da zatvori vrata. »Izvršeno je«, izvijestio je,
prilazeći ocu. Drţao se rukama za pas, a Williamu je bilo drago što je u sinovu drţanju primijetio
bespogovornost. Willa nije poslao da nunciju preda mladoga kralja samo zato da se sve to javno obznani,
nego je grof od Pembrokea time simboliĉno prenio svoju vlast. Njegov će sin taj naslov steći prije nego
dugi ljetni dani drveće prekriju raskošnim zelenilom.
»Problemi?« upitao je kratko, jer je morao štedjeti rijeĉi, kako ne bi posve izgubio snagu.
»Samo oni koji su se mogli oĉekivati«, odvrati Will, slegnuvši ramenima. »Winchesterski biskup
pokušao je obezvrijediti ono što si rekao u sobi, ali u tome ga nitko nije htio podrţati, pa su mu pokazali
gdje mu je mjesto. Većini je laknulo što si kralja predao nunciju, jer tako nitko ne moţe tvrditi da je na
višem poloţaju od sebi ravnoga.«
William potvrdi glavom. »Onda je sve u redu. Neću reći da je savršeno, ali najbolje je što sam u tim
okolnostima mogao uĉiniti.« Zatvorio je oĉi. »Sad kad je stvar riješena, mogu u red dovesti i vlastite
poslove i misliti na svoju dušu.«
Isabelle je gledala kako njezin muţ drijema. Sastanak s kraljem, nuncijem, plemićima i biskupom
tako ga je iscrpio da je mogao spavati i bez otopine bijeloga maka koja bi umrtvila bol. »Bojala sam se za
njega kad je razgovarao s njima«, promrmljala je sinu, znajući da njezin glas neće uznemiriti Williama,
jer se oĉito lakše odmarao kad je oko njega bilo ljudi. »Lice mu je tako posivjelo da sam pomislila da će...
moţda u tom trenutku umrijeti.« Nesvjesno se stresla.
»Jaĉi je nego što misliš«, odvrati Will. »Ni mnogi s netaknutim sposobnostima ne bi bili u stanju
postići ono što je upravo izvršio moj otac, ĉak i kad je tako bolestan.« U glasu mu se osjećao ponos, a kad
ga je majka ĉula, oĉi su joj se ispunile suzama.
»Barem je sada, kako kaţe, plašt vlasti predao drugomu. Ostatak vremena moći će posvetiti sebi.«
Otiša je do vrĉa i natoĉio vino. »Razmišljao sam o tome da bismo morali bdjeti pokraj njegova kreveta,
trojica u vrijeme noćne straţe, isto toliko od zore do popodneva, pa do ponoći. Znam da će to svi
245
prihvatiti, jer pokazat će da ga poštujemo, a tako nikad neće biti sam.«
»Mislim da je to izvrsna zamisao«, sloţila se drhtavim glasom, »a on će je cijeniti budete li dobro
pazili da mu ne povrijedite ponos.«
»Uĉinit ću sve što je potrebno i to iz osjećaja duţnosti, ĉasti... i zbog ljubavi.« Otpio je poveći
gudjaj vina i vidjela da mu se miĉu tamne ĉekinje brade na ĉeljusti i vratu. »Nisam ga uvijek razumio, a
ni on mene, ali sada stojimo na istomu tlu.«
Te veĉeri, dok se spuštao proljetni suton, Mahelt je stigla s Hughom i njihova tri potomka. Isabelle
je poljubila unuke, zagrlila zeta, a onda je raširila ruke prema najstarijoj kćeri, koja je tiho dahnula i
ĉvrsto zagrlila majku. »Nije istina!« rekla je glasom hrapavim od boli. »Reci mi da nije istina!«
Isabelle je potapše po leĊima, a tamnozelena vuna bila joj je vlaţna pod rukom, jer su jahali po kiši.
»Svim srcem ţeljela bih da to mogu reći, ali ne mogu. Sad spava, ali kad se probudi, htjet će te vidjeti, a
doći će i tvoje sestre.«
Mahelt se odmakne, brišući obraze dlanom. »Mama, ţao mi je, trebala sam pitati kako si, umjesto
da ti tulim na prsima poput djeteta.«
Isabelle joj se njeţno nasmiješi. »Ali jesi dijete«, odgovorila je, »iako si odrasla ţena s vlastitom
djecom.«
Kćer joj se nesigurno nasmije. »Ipak, ovdje sam da pomognem. Mama, jesi li dobro?« Odmaknula
se i uhvatila majku za nadlaktice, pa ju je motrila ispitljivo i sa zebnjom.
Isabelle uzdahne i odmahne glavom. »Ne«, odgovorila je rastuţeno, »nisam dobro, ali trenutno se
nosim s time i samo to traţim... da uspijem izdrţati.«
Majka i kći ponovno su se zagrlile, no ovaj su put bile ravne jedna drugoj, ţene koje se meĊusobno
tješe.
Isabelle je poslije mise izlazila iz crkve u Cavershamu, kad je stigao Jean D'Earley. Tako je brzo
jahao da mu je konj otpuhivao, na tamnoj koţi svjetlucao mu je znoj, a orma i sedlo bili su prošarani
tamnim mrljama. Od Jeanove pratnje nije bilo ni traga, pa je pretpostavila da je jahao brţe od njih.
William ga je prije ĉetrnaest dana poslao u Wales, da se pobrine za poslove u Netherwentu, pa ju je
ĉudilo da se tako brzo vratio.
Sjahao je i prišao joj sa smotuljkom tkanine u ruci, a pogled mu je bio pun zebnje. »Gospo, kako je
grof?« Glas kojim je to upitao i ĉinjenica da je nije prvo pozdravio govorili su da se boji i da je zato ţurio.
»Stanje mu se nije poboljšalo.« Dotaknula mu je rukav poprskan blatom. »Ali još je ţiv i bit će mu
drago da vas vidi.«
Ramena su mu se opustila od olakšanja, pa je protrljao lice. »Hvala Bogu. Cijelo vrijeme dok sam
bio na putu molio sam se da ne zakasnim.« Pogledao je smotuljak tkanine koji je drţao.
»Što je to?« upita Isabelle znatiţeljno.
Slegnuo je ramenima. »Ne znam, ali svakako je htio da mu to donesem. Bilo je na dnu njegove
velike škrinje u Pembrokeu.«
Namrštila se, gledajući smotuljak. Mutno se sjećala da ga je već vidjela, iako se nikad nije osvrtala
na njega, no Williamu je oĉito bio vaţan. »Pogledat ću je li budan«, rekla je. »Idite i osvjeţite se, pa
doĊite u njegovu sobu.«
Jean je, kao ĉovjek koji se upravo probudio, ţmirkao poput sove, gledajući svoju blatom poprskanu
odjeću, a onda se kriomice pomirisao oko pazuha. »Oprostite, gospo, mislio sam samo na to da se što
prije vratim u Caversham.«
»Nemam što oprostiti.« Blago ga je gurnula. »Idite.« Gledala ga je kako odlazi teturajući od umora
i malo rastavljenih nogu jer je dugo bio u sedlu.
»Mama, što misliš da bi to moglo biti?« upita Mahelt.
»Nemam pojma«, glasio je odgovor, »ali tvom ocu oĉito mnogo znaĉi.«
Pokazalo se da su u smotuljku dva komada obiĉne svilene tkanine, ali izvrsno izraĊene, a bila je
prava divota pogledati lijepo tkanje. Kad su tkaninu odmotali i poloţili je na krevet, gledajući je, William
je postao vrlo razgovorljiv, a oĉi su mu zadobile sjaj kakav Isabelle već nekoliko tjedana nije vidjela.
246
Protrljao je tkaninu meĊu prstima, a po izrazu lica kao da je bio negdje daleko. »Kupio sam to prije više
od trideset godina u Jeruzalemu«, obratio se vitezovima i ĉlanovima obitelji koji su se okupili oko
njegove postelje. »Tkanina je znak saveza koji sam sklopio s Bogom da ću nastojati da ga budem
dostojan. Zavjetovao sam se da će moje mrtvo tijelo biti predano templarima da me pokopaju. Još se
sjećam vrućine, muha, okusa prašine u ustima... i obećanja koja sam zadao. Pokušao sam ih izvršiti, iako
nisam uvijek uspijevao u tome.« Neko je vrijeme šutio, gledajući tkaninu. Isabelle se pitala je li se
iscrpio, ali obrazi su mu još imali boju, bez sjena voštanih preljeva kojih se poĉela bojati.
»Jeane«, poĉeo je napokon tiho, »u ime naklonosti koju za mene osjećaš i tako ti vjernosti koju mi
duguješ, uzmi ovo na ĉuvanje, pa me, kad umrem, time pokrij, a isto tako posve prekrij nosila s mojim
tijelom.«
»Da, gosparu«, odgovori Jean promuklo.
»Dobro. Isto tako ţelim da kupiš nešto obiĉne sive tkanine, a kakvoća nije vaţna, jer samo treba
oĉuvati ovu svilu od kiše i blata ako na posljednje putovanje poĊem po lošemu vremenu.« Govorio je
jednostavno kao da iznosi ĉinjenice ili diktira uobiĉajeno pismo Walter, ili Michaelu. Te krajnje bolne
upute davao je tako sabrano da se Isabelle ugrizla za usnicu. Pokraj nje Mahelt nije mogla prikriti plaĉ.
»Uĉinit ću to, gosparu«, odgovori Jean drhtavim glasom, a oĉi su mu bile staklaste od suza.
William ţustro kimne. »Kad me pokopaju, daj braći templarima odreĊenu duţinu sive tkanine, pa
neka s tim rade što hoće.«
Jean proguta. »Gosparu...« Gušeći se poĉeo je ponovno motati svilu.
William ga je neko vrijeme motrio, a onda su mu oĉi skrenule na Isabellu. Stisnula je usnice i
uzvratila mu pogled, a grlo joj se micalo. »A sada bih neko vrijeme htio provesti nasamo sa ţenom«,
rekao je tiho. »Moram joj nešto reći... a i ona meni.«
Nazoĉni su pomalo pokunjeno izašli iz prostorije, a Jean je komade tkanine nosio s velikim
štovanjem, ali kao da najradije ne bi bio blizu njih. Posljednja osoba koja je izašla zatvorila je vrata, pa su
William i Isabelle ostali sami.
Postelji je prišla polako, kao da joj je netko zadao smrtni udarac. »Tijekom svih godina braka nikad
mi nisi priĉao o toj svili«, rekla je tuţno, a i povrijeĊeno.
Ispruţio je ruku prema njoj, ali je nije prihvatila. »Bilo je to izmeĊu mene i Boga«, odgovorio je
tako blago i strpljivo da ga je poţeljela udariti, a onda se osjetila krivom zbog ljutnje. »Oduvijek si znala
da sam povezan s templarskim redom.«
»Da, ali nisam znala za ovo... Jedno je da svoje stvari skrivaš od drugih, ali ne i od mene.«
Netremice ju je motrio. »Isabelle, s tobom sam podijelio više nego s bilo kim drugim u ţivotu. Kad
smo se vjenĉali, rekao sam ti da u meni ima kutaka koji su samo moji, a to si tada prihvatila, pa zašto i
sada to ne ĉiniš?«
Odmahnula je glavom, osjećajući obamrlost. »Prihvaćam, ali bilo bi mi draţe da sam znala.«
»Ako je vrijeme za istinu, iznesimo sve na vidjelo«, rekao je. »Vjerojatno znaš da ću se, kanim li
umrijeti kao templar, morati odreći svih zemaljskih stvari.«
Bez rijeĉi je potvrdila glavom.
»Idi u garderobu i donesi plašt koji ćeš naći u trećoj škrinji u nizu.«
Ugrizla se za jezik da ţuĉljivo ne upita kakva je još »iznenaĊenja« sakrio u njihovim dvorcima i na
vlastelinskim imanjima, pa je pošla uĉiniti što je traţio, no bila je tako ljuta i povrijeĊena da je u prsima
osjećala oštru bol. Smatrala je da poslije trideset godina zna sve o Williamu, ali sad je otkrivala da ga
uopće ne poznaje, a vrijeme im je gotovo isteklo.
Ogrtaĉ je bio napravljen od teške, struĉno izraĊene, ali neobojene vune, a bio je tako teţak da su je
zaboljele podlaktice kad ga je podigla. Na lijevoj strani prsa crvenom svilom bio je izvezen kriţ boje
krvi, znak templarskoga reda. Udahnula je i stresla se, boreći se da ostane pribrana, jer znala je da neće
moći prestati poĉne li vikati i bjesnjeti na njega iz svoje vlastite boli. Tresući se, vratila se do njega i
poloţila ogrtaĉ na krevet.
»Kad si ovo dao izraditi?« upitala je nesigurno.
247
Oklijevao je, a potom odgovorio. »Prošlog svibnja, prije nego što smo pošli u obilazak posjeda.
Spadalo je to u sreĊivanje stvari. Kad je bilo gotovo, više o tome nisam morao razmišljati. Htio sam biti
spreman.«
Sjela je na krevet, gledajući svoje ruke. »Sjećaš li se da sam, kad smo otišli u Pariz«, poĉela je
drhtavim glasom, »nosila dvorske cipele. U njima sam bila na primanju kod kralja Filipa, pa sam hodala
i plesala dok se nisu iznosile. Tada ti nisam rekla da sam ih ĉuvala za ukop, ali sam se predomislila. A
sada mi pokazuješ mrtvaĉke pokrove koje si ĉuvao trideset godina i ovaj ogrtaĉ... Ne mogu...«
Odmahnula je glavom, jer su je preplavili osjećaji.
Uzdahnuo je kao da se miri sa sudbinom. »Znao sam da, ako ti kaţem, nećeš to dobro primiti.
Nikad nisam tajio da ću prije smrti poloţiti te zavjete. Ĉinjenica da sam ogrtaĉ dao izraditi dok sam još
bio dobroga zdravlja donijela mi je duševni mir. Kao i tkanina za pokrov, to je dio mojih priprema... i to
je samo moja privatna stvar. Volio bih da moţeš razumjeti.«
»Razumijem«, promuklo je odgovorila, »ali ipak me boli.«
Rukom je blago prešao preko ogrtaĉa. »Htio sam ti sada reći, jer ću to uskoro sluţbeno i javno
obznaniti.«
Zurila je u njega, osjećajući da joj se unutrašnjost paniĉno uskomešala.
»Kad jednom poloţim te zavjete, više te neću moći zagrliti, a ni ti mene, jer pravila to zabranjuju«,
rekao je blago, ali neumoljivo.
Jednim svojim dijelom oduvijek je bila svjesna da će tako što doći, ali spoznaja i priprema sa
sigurne udaljenosti bile su nešto drugo nego kad joj je presudni trenutak zakucao na samom pragu. Htjela
je povikati »Ne!«, ali je stisnula zube i usnice kako joj taj uzvik ne bi pobjegao.
»Isabelle...« Zabrinuto ju je gledao.
Podigla je oĉi prema gredama na stropu i ugrizla se za usnicu. Kroz trepavice su joj se probile suze
i potekle joj niz lice. »Je li to ono što ţeliš?«
»Da«, odgovorio je. »Prije trideset godina zavjetovao sam se da ću postati templar, pa je vrijeme da
ispunim obećanje koje sam zadao njihovu redu. Tako mora biti zbog moje duše i ĉasti.«
Poţeljela je udarati nogama, bjesnjeti, bacati stvari i vikati da uopće ne mora biti tako, ali se
svladala. Bio je to njegov izbor, pa se s tim morala pomiriti. Voljela ga je cijeli svoj ţivot, a zbog te će
ljubavi slijediti njegov put.
Polako je ustala s kreveta, skinula veo, iz pletenica izvadila pribadaĉe i raspustila kosu, koja je još
bila gusta, ali je u njoj bilo više srebra nego zlata. Odvezala je plave vrpce obavijene oko uvojaka i
poĉešljala se prstima. Onda je skinula ogrtaĉ, izula cipele i popela se na postelju do Williama. »Znam da
te boli i da je prošlo sve puteno i tjelesno«, rekla je promuklo, »ali ţelim još jedanput leţati pokraj tebe
kao tvoja ţena. Ako to budem imala, mogu se suoĉiti sa svime drugim.«
Oprezno se pomiĉući zbog bolova, napravio joj je mjesta, a onda ju je rukom obgrlio oko ramena,
ispod kose. »Isabelle«, rekao je i sad mu je u glasu osjetila patnju. »Ne znam što bih dao da kotaĉ
vremena vratim unatrag i da je ovo drukĉije proljeće, da si mlada ţena u mom naruĉju, a ja da sam zdrav
i jak...«
Poloţila mu je ruku na obraz, a on je okrenuo glavu i poljubio joj prste. »I ja«, odgovorila je.
Nastala je duga tišina, pa je pomislila da je zaspao, jer je ovih dana ĉesto spavao kad mu je bol
dopuštala da se odmori, no onda je progovorio. »Ovaj krevet...« U glasu mu je osjetila smiješak. »Sjećaš
se da sam ga naruĉio od tesara u Londonu?«
»Da, sjećam se«, promrmljala je. »Napravljen je od hrastovine koju su posjekli u Hamsteadu.
Rastavljen na dijelove, putovao je s nama kamo god pošli.« Njihov braĉni krevet, srce njihova doma,
gdje su spavali, vodili ljubav, razgovarali, svaĊali se, a onda su na prastari naĉin ispravljali svaĊe.
Njihovo desetoro djece bilo je zaĉeto i roĊeno unutar tih zastora. S drugim pokrivaĉima i unatrag
svezanim zastorima, postelja je danju sluţila kao kauĉ koji je svjedoĉio dolascima i odlascima u
prostoriju, ĉuo je škripanje pisarova pera, glasne rasprave vitezova i vazala, ogovaranja i smijeh na
neobveznim skupovima, kao i skrivenu prisnost intimnih razgovora. A sad je ĉekao da posljednji put
248
posluţi.
»Kakve bi sve priĉe mogao priĉati«, primijeti William.
»Onda je zbog pristojnosti dobro da postelje ne mogu govoriti.«
Nasmijao se, ali smijeh mu je prekinuo grĉ koji mu je ukoĉio tijelo, pa je i protiv volje dahnuo, a
Isabelle je tome smjesta obratila pozornost. Ustavši iz kreveta, poţurila mu je donijeti napitak od
mješavine maka koji je propisao lijeĉnik. Sad William nije odbio, nego je time zaĉinjeno vino ispio s
izrazom na rubu zdvojnosti.
Kad mu je iz ruke uzela pehar, zatvorio je oĉi, a zaboljelo ju je kad je pod njima vidjela sjene.
»Mislio sam da to nikad neću reći, Isabelle, ali umoran sam i jedva ĉekam kraj puta«, priznao je
poslije stanke. »Tuţan sam što te ostavljam, ali sad mi je svaki novi dio puta teret. Ţelio bih da se završi.«
Vratila se u postelju i ponovno legla pokraj njega. Nije imala što reći, a osim toga i sad je bila na
rubu suza, pa nije ni mogla odgovoriti.
Tri dana kasnije William se pripremao poloţiti zavjete templarskih vitezova u nazoĉnosti Aimeryja
de St Maura i drugih pripadnika reda koji su za taj obred doputovali iz Londona. Bili su nazoĉni i vitezovi
iz njegova tabora te Isabelle s djecom, osim Richarda koji je bio u Francuskoj.
Isabelle je znala što se od nje traţi, pa se za tu priliku oĉeliĉila. U odreĊenomu trenutku prišla je
postelji na kojoj je William leţao poduprt jastucima i jastuĉićima. Pokrivaĉ je bio odgrnut pa se vidio
vješto izvezeni rub. William je bio odjeven u košulju i tuniku od neizbijeljenoga lana, boje prljavoga
snijega, a koţa mu je, nategnuta preko kostiju, imala isti preljev.
Nagnula se da ga posljednji put poljubi, a odjednom joj je bilo vrlo drago da su prije tri dana neko
vrijeme proveli nasamo, jer inaĉe ne bi mogla podnijeti taj suhoparni privid sjaja, koji su pred svima
izvodili.
»Belle amie«, prošaptao je i pomilovao je po licu. Pripremila se za zagrljaj, ali ne i za milovanje, ni
za te rijeĉi, izgovorene s velikom njeţnošću. Obrana koju je izgradila nije mogla izdrţati takav udarac, pa
se slomila. Zarekla se da neće plakati, ali oĉi su joj se napunile suzama. Bila je svjesna da ju je Mahelt,
koja je takoĊer jecala, obgrlila rukom i odvukla od kreveta.
Postelji je prišao Williamov sluţbeni djelitelj milostinje i na nju je dostojanstveno poloţio bijeli
plašt. Pokrivši rukom usta, Isabelle je pobjegla iz prostorije i otišla u svoju sobu. Sjela je na svoj samotni
krevet i navukla zavjese, pa je iza njihove krhke skrovitosti dala oduška slomljenom srcu.
»Mama? Mama, jesi li budna?«
Isabelle je podigla glavu sa suzama natopljenoga jastuka. Ĉinilo joj se da joj je glava napeta poput
bubnja, oĉi su joj bile nateĉene i bolne. I Mahelt je imala crvene oĉi, a lice jo j je bilo podbuhlo.
Rastvorivši zastore, sa zebnjom je motrila majku.
»Da, jesam«, protisne Isabelle i sjedne u krevetu. Kroz otvor na zastoru vidjela je da jedna od
sluškinja pali svijeće, a ĉula je i da netko zatvara kapke. »Koje je doba?«
»Blizu je veĉernjice. Nekoliko sam te puta obišla, ali spavala si, pa te nisam htjela uznemiravati.
Rekla sam posluzi da ovamo donesu hranu«, pokazala je rukom.
»Nisam gladna«, odgovori Isabelle. Kroz otvore u zastoru do nje je dopirao ugodan miris hrane.
Namirisala je pileću juhu s kuminom i svjeţi kruh. Na usta joj je pošla slina, no napola je oĉekivala da će
joj pozliti.
»Moraš pokušati nešto pojesti da oĉuvaš snagu«, praktiĉno primijeti njezina sugovornica.
Isabelle ju je pogledala. Mahelt je bila visoka i krepka, u svemu
Williamova kći, s dugim kostima i tamnim oĉima boje zimske rijeke. »Zašto bih je ĉuvala?« upitala
je.
»Za nas... za Ancela i Joanne... a i za grofoviju. Znam da mi je brat sposoban, ali ti si još uvijek srce
svega, mama.« Glas joj se gotovo prelomio.
Isabelle šmrcne. »Opet ćeš me rasplakati«, ukorila je kćer, ustajući. Sve ju je boljelo, kao da je u
nekoliko sati ostarjela ĉetrdeset godina.
Mahelt je uhvati za ruku. »DoĊi i barem pokušaj jesti. Moţda ćeš se bolje osjećati. Ni ja nisam
249
gladna, ali mislim da će nam zajedniĉki obrok pomoći.«
Isabelle je sumnjala da će joj bilo što pomoći da se bolje osjeća, ali dopustila je da je Mahelt odvede
do stolića na kojemu su prostrli lijepi bijeli stolnjak, postavivši najbolje srebrne posude i ĉaše od zelenog
stakla iz ormara za posude. Na stolu su stajale dvije zdjele s pilećom juhom i kuminom, a kraj njih su bile
košare sa svjeţim kruhom. Do stolića su privukli klupe s jastuĉićima, a Isabellinu stolicu postavili su na
ĉelo stola.
Osjetila je kako kroz njezin jad struji osjećaj svakodnevice, ali i posebne prigode, pa se širi poput
traga svijede tinte kroz vodu. Stigao je i otac Walter da blagoslovi jelo, izvijestivši je da templari blaguju
u gostinskoj sobi, dok Will, vitez Henry FitzGerold i Jean D'Earley paze na Williama, koji spava.
Isabelle je umoĉila ţlicu u juhu i promiješala je, pitajući se bi li uspjela pojesti zalogaj. Bacivši
pogled na kćeri, vidjela je da se i one tako osjećaju. Ĉak je i Mahelt, koja ju je nutkala vrlo uvjerljivim
rijeĉima, zdušno lomila kruh, ali zapravo je vrlo malo jela.
Snagom volje Isabelle je kušala hranu. Zalogaji su je grijali, bili su oštroga mirisa, zaĉinjeni i
punoga okusa, ali u ustima kao da je osjećala piljevinu. Prisilila se je da ţvaĉe i guta, da uzima kruh i
umaĉe ga u vodu. Jedi, rekla je sama sebi.
Upravo je nasilu pojela tri zalogaja i otpila vino, kad je vratar najavio Jeana D'Earleyja, a vitez se
tako ţurio da je ubrzano disao.
Kad ga je Isabelle ugledala, brzo je ustala jer ju je prelio val straha, a stolica iza nje prevrnula se,
tresnuvši na pod. »William!« dahne Isabelle.
Jean poţuri prema njoj, nijeĉno odmahujući rukama. »Ne, ne, gospo, nije ono što mislite. Ţao mi je
što sam vas uplašio.«
»Onda što... što je bilo?« Pritisnula je ruku na prsa i osjetila da joj srce galopira poput odbjeglog
konja.
»Grof se probudio i dobro je raspoloţen, gospo. Pita za kćeri i ţeli da mu pjevaju.« Sagnuo se,
podignuo stolicu i briţno poveo Isabellu do nje.
»Da mu pjevaju!« Zurila je u njega, pitajući se je li dobro ĉula. »Ţeli da mu pjevaju?« Moţda su
Williamu dali previše makova napitka, pa je pao u bunilo.
Jean se usiljeno nasmiješio. »Henry i ja sjedili smo kraj njega, kad je rekao da, iako je to ĉudno,
osjeća poriv da zapjeva, ne znam, moţda zato što mu je laknulo kad je sredio poslove. Odgovorio sam da
bi to trebao uĉiniti, jer će mu razveseliti srce i osnaţiti ga, ali ušutkao me, rekavši da bi svi mislili da je
poludio. Zato je Henry predloţio da bi bilo prikladnije kad bi došle njegove kćeri i zapjevale mu, pa sam
rekao da ću ih dovesti.«
Mahnula je kćerima koje su gledale raširenih oĉiju. »Što ĉekate?« upitala je. »Otac ţeli da doĊete k
njemu. Idite, idite!«
Doimajući se smeteno i pomalo prestrašeno, ustale su od stola, a predvodila ih je Mahelt, koja je
uhvatila Joannu za ruku.
Jean sjedne pokraj Isabelle. »Ţao mi je, nisam vas htio uplašiti. Grof je vrlo slab, ali još je pri
svijesti.«
Odgurnula je hranu, jer više nije imala nimalo teka. Jean joj pokrije desnu ruku svojom. »Vrlo je
teško«, rekla je. »On se ne predaje, ali ja još ne odustajem, još se nadam, iako iz svojih sebiĉnih razloga,
a ne zbog njega.«
»Bio mi je kao otac kojega sam inaĉe jedva znao«, promrmlja Jean, »a zatim uĉitelj, prijatelj i
sudrug. Kad ode, u tkanju mog bića nastat će velika rupa, ali ne onako velika kakva bi bila da ga nisam
poznavao.«
»Ah, Jeane«, rekla je, jer su je njegove rijeĉi dirnule do srţi. »Znate...«
»Da, znam.« Stisnuo joj je prste, a onda je ustao i izašao iz sobe.
Isabelle je još neko vrijeme sjedila, pritisnuvši nadlanicu na usta, a pritisak glatkog zlatnog
vjenĉanog prstena bio je oštriji od ostatka ruke. Onda je ustala, mahnula sluškinjama da ostanu gdje jesu
i pošla u Williamovu sobu.
250
Pred vratima je sjedio Henry FitzGerold, igrajući šah sa svojim štitonošom. Kad su je ugledali,
obojica su skoĉili, no Isabelle im je rekla da sjednu, pa je tiho kliznula kroz vrata koja su ostala
odškrinuta.
Mahelt, iza koje su se poredale sestre, stajala je pokraj kreveta i pjevala jasnim, zvonkim glasom,
bez traga drhtanja. William ju je nauĉio tu trubadursku pjesmu još dok mu je kao dijete sjedila na
koljenima. Od njezinoga glasa Isabelli se najeţila kosa na zatiljku, a osjećaj u njoj bio je previše jak i
oštar za suze. Dok je slušao pjevanje svoje kćeri, Williamu su sjale oĉi i smiješio se. Nenamet ljivo je
otišla do klupe na drugoj strani prostorije i sjela, ĉvrsto sklopivši ruke u krilu. Djevojke su se
izmjenjivale, pa su jedna po jedna pjevale za oca, a iako je Mahelt imala daleko najljepši glas, ĉinile su
sve što su mogle da bude zadovoljan. Joanna se stidjela, no William joj je pomogao, pa je i sam zapjevao.
Isabelli se grlo stegnulo od osjećaja, jer mu je unatoĉ slabosti i patnji glas bio lijep i dubok, no napor
udisanja i pjevanja iscrpio ga je. Vidjevši da mu s lica nestaje boje, Isabelle je ustala i otpravila djevojke
iz sobe. Mahelt je sad gorko plakala, jer se prije suzdrţavala da bi mogla pjevati, no Isabelle ju je ostavila
na brizi mladim sestrama, zatvorila vrata i brzo se vratila Williamu.
Oĉi su mu bile zatvorene, ali dok je po rogozu koraĉala do kreveta, otvorio ih je i umorno joj se
nasmiješio, iako mu je lice imalo samrtniĉku boju.
»Kakvu pjesmu da ti ja pjevam?« upitala je nesigurno.
»Salamonovu Pjesmu nad pjesmama. > Stavi me kao znak na srce... jer ljubav je jaka kao smrt<.
Ah, sad sam umoran od pjevanja. DoĊi i sjedni malo sa mnom.« Ispruţio je ruku.
»Dopuštaju li tvoji novi zavjeti da ti ţena sjedi na krevetu?« upitala je, a iz glasa je uspjela odagnati
gorĉinu.
I dalje se smiješio. »Ako se ne popne u postelju i ne zavede me tjelesnom ţudnjom. Moramo se
samosvladavati.«
Nasmijala se unatoĉ sebi i tjeskobi koja ju je proţimala, pa je sjela na pokrivaĉ i uhvatila ga za ruku
koju je pruţio.
»Naše kćeri...«, rekao je poslije nekoga vremena, kad se malo oporavio. »Dio su naše loze, baš kao
i sinovi, i sretan sam što sam ih vidio zajedno. Kad doĊe vrijeme, pobrini se da Will za Joannu pronaĊe
dobroga ĉovjeka.«
Potvrdno je promrmljala.
Tuţno se nasmiješio. »I da vjeţba pjevanje.«
»Svakodnevno će to ĉiniti.«
Zatvorio je oĉi, pa je pomislila da je zaspao, ali skupljao je snagu. »Sinoć sam vidio dvoje ljudi u
bijelom, a stajali su sa svake strane kreveta. Znam da nisam sanjao, iako moj sin i ostali koji su straţarili
oĉito ništa nisu vidjeli.« Uzdahnuo je. »Neće još dugo trajati, Isabelle...«
U utorak poslije Uzašašća osvanuo je svijetao, jasan dan. Drveće je, pršteći od ţivota, listalo u
blijedozelenoj boji, a ptice su vrlo rano poĉele pjevati, pa od svanuća gotovo nisu prestajale. Isabelle je s
Ancelom, Joannom i unucima sišla na obalu rijeke da nahrane labudove i njihove mlade. Kao i svake
godine, ptice su se gnijezdile daleko na obali. Isabelle bi rado pomislila da je to isti par kao nekoć, ali bila
je svjesna da je to samo njezina ţelja. Biskup Hugh od Avalona trideset godina je imao labuda ljubimca,
no ptice u divljini ne ţive tako dugo.
»Sparuju se za cijeli ţivot«, obratila se Mahelt, koja je koraĉala pokraj nje. Nisu marile što su im
rubovi odjeće tamni od vlage, a noge mokre.
»Kako znaš?«
»Rekao mi je jedan od lovoĉuvara.« »Što ako jedno od njih ugine?«
»To nisam pitala.« Isabelle djeci podijeli kruh koji su ponijeli. Pola komada saĉuvala je za sebe,
razlomila ga je rukama i bacila odraslim labudovima. Otmjene vratove umoĉili su u vodu i pokupili
razmoĉene komadiće, a pahuljasti su ih mladunci oponašali. Noge s plivaćim opnama pod vodom
izgledale su im smiješno velike. I ribe su isplivale na površinu da uzmu svoj dio, veliki linjak, klen i
krvopera crvenokica, s crvenim pjegama.
251
»Ne idite preblizu vode da ne upadnete u nju. Rohese, pazi na njih!« upozori Mahelt dadilju,
motreći svoja dva sina i malenu kćer. »Djeĉaci su pravi vragolani. Neka mi nebo pomogne kad od mojih
skuta odu na vjeţbalište.« U glasu su joj se istodobno osjećali ponos i zebnja.
Isabelle je bolno, ali i radosno gledala unuke. Više nisu bili bucmasti poput male djece, nego
ţivahni, ţilavi djeĉaci. Jedan je navršio devet, a drugi šest godina. Kosa im je bila tamna kao majĉina, a
imali su i njezine oĉi - nalik na Williamove. »Ĉini mi se da si još juĉer bila njihove dobi. Više te ne bi bilo
da tvoj otac nije tako brzo reagirao. Zgrabio te, a umalo je i sam pao u vodu. Blato i voda prelijevali su
mu se preko ĉizama.«
»Ne sjećam se, ali voljela bih pamtiti. Hoće li i moja djeca sve to zaboraviti kad me više ne bude?«
Mahelt naglo ţmirne, bacajući u vodu posljednje komadiće kruha. »Ĉega će se oni sjećati?«
Isabellu prelije val njeţnosti i topline, pa je zagrlila kćer. »Znaš što je vaţno, baš kao i oni«,
odgovorila je. »Svjesni su da ih cijene i vrlo vole, a mislim da u Boţjemu planu nisu vaţne pojedinosti.«
Podigavši pogled, vidjela je da preko trave prema njima trĉi otac Walter, sav uspuhan i mašući rukama.
»Grofice, gospo Mahelt, doĊite brzo! Grof!«
Isabelli poskoĉi srce, a onda poĉne jako lupati. Podigavši skute iznad gleţnjeva, pojurila je prema
dvorcu.
Vrata Williamove sobe bila su širom otvorena kao i prozori, pa je prostoriju preplavilo sjajno
svibanjsko svjetlo i obasjavalo izbijeljene zdove koji su blistali. Will je pridrţavao oca, a niz lice su mu
tekle suze. Jean je plaĉući pokušavao oţivjeti svoga gospodara, prskajući mu lice ruţinom vodicom, ali
uzalud, iako je William još oĉito bio ţiv, jer je teško disao, a prsa su mu se dizala i spuštala. Richard od
Notelyja, izvršitelj grofove oporuke, u samrtnikovu ruku stavio je kriţ, pa je molio nad njim, zajedno s
nadstojnikom samostana iz Readinga i kućnim kapelanima. Od trĉanja i boli Isabelle je disala kao da jeca
kad je kleknula pokraj kreveta i sama sklopivši ruke na smjernu molitvu. Maria, Mater gratiae, Mater
miserkordiae, Tu nos ab hoste protege et mortis hora suscipe. Maria, Mater gratiae, Mater
miserkordiae, Tu nos ab hoste protege et mortis hora suscipe. Dio njezina bića vikao je »Ne napuštaj
me!«, ali drugi dio oĉajniĉki je molio »Sveta Marijo, oslobodi ga! Po svojoj velikoj milosti, dopusti da
ode!«
Sunce je, putujući nebom, sjalo kroz prozor, kao da lije poseban blagoslov na postelju i osobe oko
nje. Williamu su oĉi bile otvorene, a pogled je usmjerio na svijetli, nadsvoĊeni prozor. Blistanje sunĉeva
svjeda na vapnom izbijeljenim zidovima i bijelome pokrivaĉu zabljesnulo ju je, pa joj se na trenutak
uĉinilo da i ona vidi pojave o kojima joj je govorio, moţda ĉak i titravo perje raširenih krila nalik na
labuĊa.
Kad je svrnula pogled na Williama, napola sa strahopoštovanjem, a napola ne vjerujući oĉima,
prestao je disati, a rastavljene usnice izvile su mu se u lagani nagovještaj osmijeha.
252
Epilog
Striguil velško graniĉno podruĉje, kolovoz 1219.
Isabelle je dala da joj tkalaĉki stan na kojemu je vezla tapiseriju iznesu u dvorište kako bi iskoristila
toplo ljetno vrijeme. Odnedavna su joj oĉi trebale pomoć sunĉeve svjetlosti da vidi sitni vez, a kako je
vezla sliku za oltar u samostanu u Tinternu, htjela ju je izraditi što bolje moţe.
S njom su sjedile njezine dame, vješto i bez rijeĉi koristeći igle u druţeljubivoj tišini koju nijedna
od njih nije smatrala potrebnim prekidati. Iz smjera rijeke koja je tekla duboko ispod njih propuhivao je
povjetarac, ni odviše hladan, ni jak, nego je ugodno osvjeţavao. Isabelle je zastala da nakratko odmori
oĉi. Vez je prikazivao uskrsnuće, a rubove je ukrasila štitovima s naizmjeniĉno poredanim grbovima
obitelji Marshal i de Clare. Na Maheltino navaljivanje prihvatila se toga posla u prvim danima i tjednima
poslije Williamove smrti. Beskrajno ubadanje iglom barem ju je po cijeli dan uposlilo, dok ju je bol
pustošila i ništa joj više nije bilo vaţno.
Isprva joj je unutrašnjost posve obamrla, stvrdnula se poput štitova koje je satima vezla, no dok je
radila boje, skladnost i ljepota uzorka postupno su joj ponovno poĉeli ulijevati osjećaj za okolni svijet.
Poĉela je primjećivati svijet oko sebe, ali još je bilo dana kad se svijet doimao sivo i tuţno. Još nije
postigla sretno smirenje, ali danas je osjećala zadovoljstvo, a to je bio prvi korak naprijed.
Po njegovoj ţelji, Williama su na vjeĉni poĉinak poloţili u templarskoj crkvi u Londonu. Na
sprovodu se okupio velik broj plemića i dostojanstvenika, a vodio ga je canterburyjski biskup. Mnoštvo
je bilo tako brojno da su milostinju u spomen Williamove duše morali dijeliti u Westminsteru, gdje je
bilo dovoljno mjesta. Sad je vješti majstor kamenorezac izraĊivao kip koji će stajati na grobu, a kad bude
dovršen, Isabelle će otići u London i provjeriti sviĊa li joj se majstorov rad. Iako joj sudbina nije odredila
da leţi uz muţa, pobrinut će se da kip na grobu vjerno prikazuje Williama.
Dugo je razmišljala o naravi smrti, a utjehu je našla u ĉinjenici da je i sam Krist morao umrijeti i da
svi moraju dospjeti u to dostojno stanje. Molila se da, kad doĊe njezin ĉas, ovaj svijet napusti isto tako
ĉasno kao i njezin muţ. Zamolila je Boţji blagoslov za vrijeme koje joj preostaje, za obitelj i djecu, a
posebno za Eve, koja je bila trudna s prvim djetetom.
Richard nije stigao na vrijeme za oĉev ukop, ali došao je k njoj iz Francuske, pa je tjedan dana ostao
u Cavershamu, a onda ju je dopratio ovamo, u Striguil. Osim jarkocrvene kose de Clareovih, bio je tako
nalik na Williama, da joj je njegova nazoĉnost pruţila veliku radost, pomiješanu s dubokom boli. Prije
mjesec dana vratio se u Francusku, pa je opet poĉela tugovati, ali ne tako duboko, a sad je bol prolazila.
Zaĉuvši veselu viku, podignula je glavu i bacila pogled preko dvorišta. Dva mlada viteza na tratini
su postavili stup kao metu za gaĊanje kopljem, pa su se spremali gaĊati prsten, a tako je i William vrlo
ĉesto vjeţbao. Povremeno su bacali skrivene poglede prema ţenama. Vidjevši da ih Isabelle gleda, jedan
od njih pozdravio ju je obojanim kopljem, a onda je, vedro se smiješeći, natjerao konja da koraĉa
postrance i manevrira.
Nad mladićevom glavom na grudobranima su se, oglašavajući da je grofica u dvorcu, vijorili
barjaci s crvenim prugama u obliku izokrenutoga slova V, a pokraj njih je bio grb koji je William usvojio
na poprištu turnira u Lagnysur-Marne, još prije nego ga je upoznala. Grimizni lav reţao je sa svoje
smaragdne i zlatne pozadine, vijoreći se u smjeru velških brda na sjeverozapadu.
253
Dokle god bude mladih vitezova koji će lomiti koplja i ţena koje će gledati njihovu srĉanost, dokle
god bude ljudi koji će svoje ţelje omeĊiti ĉašću i ĉestitošću, još će osjećati Williamovu nazoĉnost.
Nakon što je neko vrijeme motrila vitezove koji su vjeţbali, Isabelle je uzela iglu i nastavila vesti s
bolnim osmijehom na ustima i s prvim osjećajem smirenosti u srcu. Što god joj donijela budućnost, bila
je spremna suoĉiti se s njom.
254
Autoričina bilješka
Grimizni lav moj je drugi roman o Williamu Marshalu. Prvi, Najveći vitez, govori o poĉecima
njegove karijere i usponu na ljestvici sreće, od kućnoga viteza i prvaka na turnirima do velikodostojnika
i suvladara zemlje u vrijeme kad je Richard I. otišao u kriţarski rat.
Kad sam nastavila istraţivati priĉu o Williamu Marshalu, o njegovoj obitelji i njemu bliskim
osobama, imala sam povlasticu zaći u ţivot koji je po mjerilima svakoga doba zaĉudan i pun nadahnuća.
Sir Winston Churchill moţda je jedini suvremeni junak koji mu se pribliţio, a ţivoti te dvojice ljudi
doista imaju mnogo sliĉnosti. Moţda je najznaĉajnija ĉinjenica da su obojica preuzeli kormilo zemlje u
vrijeme nacionalne krize.
Ime Williama Marshala primjer je viteštva. Sjajan je vitez, prvak na turnirima, suvremenik
Richarda Lavljega Srca i besprijekorni uzor. Ipak, ĉovjek koji stoji iza legende nešto je sloţeniji, a
povremeno mu vidimo i mane, no to ga ĉini još istaknutijim junakom. Bio je otvoren, uljudan i uţivao je
u jednostavnim ţivotnim radostima kad bi ih našao, ali mogao je u punome sjaju igrati i ulogu velikog
dostojanstvenika kada je to odgovaralo njegovim ciljevima. Bio je vrlo sposoban vojnik i zapovjednik,
prirodno nadaren za bojišnicu, ali rame uz rame s tim vještinama posjedovao je i sposobnost da dovitljivo
pregovara i traţi diplomatska rješenja, umjesto da uroni u bespoštedni rat. Prema svojim ljudima bio je
velikodušan i otvorene ruke, ali oštrouman u novĉanim poslovima, a kralj John od njega je ĉesto
posuĊivao novac. Iako je raspolagao ograniĉenim sredstvima, tijekom svoga namjesništva William je
saĉuvao zemlju od novĉanoga sloma razliĉitim metodama, ĉesto i mudrolijama koje je izvodio iz dana u
dan. Visoko je cijenio ĉast i svoju prisegu vazalske odanosti, ali bio je spreman zamagliti granice ako bi
mu nešto ugrozilo posjede, kao što se dogodilo s njegovim imanjima u Normandiji i Irskoj.
U doba kad se ţenski glasovi nisu ĉesto ĉuli, njegova ţena Isabelle, grofica od Pembrokea, uvelike
mu je bila ravnopravan partner. Iako je u povijesnim izvorima ĉesto nema, kad se pojavljuje, njezina je
nazoĉnost izrazita i otkriva da ta ţena nije bila cvijetak koji je rastao u skrovitosti. Uistinu je
prosvjedovala kad su joj sinove uzeli za taoce i otvoreno je govorila. U visokom stupnju trudnoće doista
se usprotivila Meilyru FitzHenryju, a u Williamovoj odsutnosti vladala je Leinsterom, kao i ostalim
posjedima dok je bio na bojišnici. William je o njoj rekao: Ge n'i rien si par lui non. »Ne polaţem pravo
ni na što ovdje, osim po njoj.« Bila je nazoĉna na njegovim savjetovanjima. Gdje god se našao William,
obiĉno ni ona nije bila daleko. Slovila je kao njegova Belle amie, a tako ju je nazvao i prilikom njihova
posljednjega zagrljaja, prije nego što je, na samrtniĉkoj postelji, poloţio templarske zavjete. Poslije
njegove smrti bila je neutješna, a nadţivjela ga je samo godinu dana, unatoĉ tome što je dobna razlika
meĊu njima iznosila više od dvadeset godina.
Zahvaljujem Catherini Armstrong s websitea Castles Wales na njezinoj primjedbi koja nagoviješta
da je Isabellina majka Aoife, grofica od Hibernije, pokopana u samostanu u Tinternu. Ĉini se da tu
pretpostavku potvrĊuju daljnja istraţivanja koja sam i sama provela, a to bi na neki naĉin naĉin objasnilo
Williamov i Isabellin kratki posjet Irskoj 1201.
Koliko sam mogla, pokušala sam se drţati ĉinjenica i vjerno prikazivati likove, ali treba imati na
umu da je rijeĉ o romanu, a ne o struĉnoj literaturi. Zdanje se gradi ĉvrstim ciglama istraţivanja, a veţe se
ţbukom mašte.
Ni u jednom struĉnomu djelu ĉitatelj neće naći spomen o ubojstvu Alais de Béthune. Zapisano je
samo da je umrla otprilike devet mjeseci poslije vjenĉanja, ali ĉvrsto vjerujem, iako to mogu potkrijepiti
samo neizravnim dokazima, da ju je dao ubiti njezin polubrat William de Forz i da je prošao nekaţnjeno.
Nevolja je s poviješću da se nepoznate pojedinosti ne mogu uvijek valjano razriješiti. Smrt kraljevića
Arthura takoĊer je tema nagaĊanja. Osobno vjerujem da ga je ubio John, ali da je to bio coup de grace,
ubojstvo iz samilosti, nakon što su ga na to prisilili francuski uhode.
255
Kad je to bilo moguće, i sporedni likovi uzeti su iz ţivota. Ĉitatelj bi mogao primijetiti da se
mijenjaju imena kapelana na sluţbi u Williamovu kućanstvu, ali to je zato što ih je bilo nekoliko, pa su se
izmjenjivali, ili su dolazili i odlazili, kako su nalagali vrijeme i okolnosti. Kapelani poimence navedeni u
Marshalovim poveljama ukljuĉuju, meĊu ostalima, Eustacea, Rogera, Nicholasa i Waltera (koji je bio
Isabellin kapelan).
Navela sam i izabranu bibliografiju glavnih primarnih i sekundarnih izvora koje sam koristila dok
sam pisala Grimiznoga lava, pa ĉitatelji koje zanima da doznaju više o Williamu Marshalu, Isabelli de
Clare i njihovoj djeci mogu podrobnije istraţiti podatke o njima i njihovu svijetu. Pronašla sam i djelo
Histoire de Guillaume le Marechal, u prijevodu Društva za anglo-normanske tekstove, koje mi je bilo od
neprocjenjive vrijednosti, jer je izvješće oĉevidaca o Williamovu ţivotu i smrti. Djelo je naruĉeno malo
nakon njegove smrti, a sastavljaĉu su priĉali ljudi koji su najbolje poznavali Williama, pa njegova
osobnost blista kroz velik dio sadrţaja. Histoire je znamenita i po tome što je prvi svjetovni ţivotopis
nekoga Engleza.
Ĉitatelji s pustolovnim sklonostima mogu posjetiti grob s Williamovim kipom u templarskoj crkvi
u Londonu. U okrugloj crkvenoj laĊi nalaze se i kipovi njegovih sinova Williama i Gilberta. Isabelle
poĉiva sa svojom majkom, s Mahelt i Walterom u Tinternu, ali grobovi su im odavno nestali. Posjetitelji
dvorca Chepstow (koji u romanu nosi naziv Striguil) mogu vidjeti velika vrata koja je William dao
izraditi kad je postao grof. U Striguilu se moţe vidjeti i veliki faksimil Isabellina peĉata, kao i izvješća o
obitelji Marshal. Dvorac Pembroke još sadrţi okosnicu velike kule Williama Marshala, a tu su i izloţbe o
Marshalovoj obitelji i njihovim potomcima. Grad koji je William utemeljio u Irskoj u romanu nosi naziv
Newtown, no danas je to New Ross.
Kao autorica ovog romana krenula sam na divno putovanje, jer sam stekla uvid u ţivote tako
osobitih ljudi. Stoga put nastavljam s velikim štovanjem, traĉkom tuge i dubokim osjećajem nadahnuća.
E Dex en perdurable glorie
Dont que la sue ame soit mise
Et entre ses angles assise!
Amen