Znak tvoje blizine

Mario Žuvela ZNAK TVOJE BLIZINE

MARIO ŽUVELA

ZNAK TVOJE BLIZINE

MARIO ŽUVELA

ZNAK TVOJE BLIZINE

KAŠTELA, 2010.

5 Znak tvoje blizine

P r e d g o v o r

Živimousvijetukojitežizaizvrsnošću.Odsvakogsečovjekatraženajboljirezultatikojibitrebalidoprinjetiboljitkucijelokupnezajednice.No, kada bismo trebali izdvojiti jedan segmentživotakojiutječeiobogaćujesveoneostaleseg-mentebilebitopriče,odnosnoonoštonasubitičiniljudima,onoštonasrazlikujeodsvihdrugihživihbića.Pričajenašadonjaigornjagranica.

Kadagovorimoopričamanemožemodazaobiđemopitanjeotomeštoonejesu,odnosnokojesunjihovemogućnosti.Izbeskrajnogspek-tramogućnostiizdvojilibismosamojednu.Pričenasuprvom redu tjerajudanađemovremenazadrugeljude.Onesumotivdasesusretnemo.One nas čine djecom, jer kada jedni drugimapričamo priče ponašamo se poput djece kojarazmjenjujusličice:međusobnoseobogaćujmobezdasmotogasvjesni,netražimozahvaluzasvojdar,većnamjedovoljnotoštouživamounjihovoj razmjeni. Priče naš odnos s kolegamačinedubljim,našeprijatelje intezivnijevežuuznas,tečinedaineznancupostanemobliski.

Slušanjeipričanjepričamoženasdovestidopromjenabezikakvognapora,jerjepričaonosjemeistinskepreobrazbe.Tekkadasmoposijali,daliiliprimilipričumožemopočetirazmišljationekojdrugačijojiboljojbudućnosti.

6Znak tvoje blizine

Uvijekkadačitamopričeotkrivamonekuistinu,bila onaugodna ili bolna.Pričapostajebolnaobičnoondakadasetičenekenašemaneili nesavršenosti. Tada je obično podsvjesnostavljamo u neko drugo lice i gledamo u njojdrugogčovjeka.Slikovitorečenokadabisepaci-jentljutionadoktorakojimuotkrivadijagnozuipreporučujelijekzanjegovubolestnazvalibismotogapacijentaludimpacijentom.No,štojeslju-dimakojimajepričadanakaolijekdaimotvoriočiilisrcezanekupriliku,izazovilislabostaonijeneprestanoignoriraju?

Očito jedaodpričaživimokao iodzra-ka.Moramotogabitisvijesniakoželimoidaljeduboko i istinski živjeti, a ne samo životariti iprolazitisvojedanebezsvrheismisla.


I.

Ne postoji razlika između puta od tisuću kilometara

i puta od jednoga metra, jer stvar nije u onom „gdje“

već u onom „zašto“.

8Znak tvoje blizine

Mir u dubini

Učenicisusečudilikakonjihovučiteljuvi-jek uspijeva održati mir i staloženost u

najtežimživotnimsituacijama.Takosučestobilisvjedocitrenutkakadabinetkoučiteljupriopćiojakotužnuvijestdabionsamosmirenogledaoudaljinupremamoru.Takojedneolujnevečeridođemukolegasvijestima:- Izgubiosisvoganajboljegaprijatelja,umro jesinoć.Učiteljjesamonastaviogledatiupravcuolujnogmora.Kolegavidnouznemirengaupita:-Nijemijasno,kakotebeništaneuznemirava.Dajačujemimanjetežuvijestpjeniobihsekaoovivalovi.-Jednostavnoje.Trebazadržatimirudubini.-Nerazumijem.-Hajdepokušajzaronitiudubinu!-Sada?Zašto?-Zaroni,paćešvidjeti!-Aliolujaivalovisupreveliki?-Samozaroni!Otkritćeštajnu!Iprijateljnevoljkouđeumore,odmakneseodobale,tezaroni.Kadasenakonparminutavra-tioiobrisao,učiteljgaupita:-Ištosividio?-Čudo!Iakosunapovršinibjesnulivelikivaloviudubinijebilopotpunomirno.-Eto,takavmorašbitiiti!


Umjetničko djelo

U ateljeu jednog poznatog slikara svratiojednomnekinjegovprijatelj iz djetinjstva.Poznati umjetnik pokazivao je svome prijateljurazneslikeipričaomupojedinostivezaneuznji-hovnastanak.Dokjeontakozanesenopričao,nijeniprimijetiokakomu jeusobuušaonje-govmalisinčić,kojejenatrenutakuzelokistizamazalo jednu očevu sliku. Umjetnik se tadanasmije,aprijateljgasčuđenjemupita:-Zarganećeškazniti?-Kazniti?Čemu?-Pauništiojetvojeumjetničkodjelo?-Prijatelju,kakogamogukaznitikada je ipakonmojenajvećeumjetničkodjelo.

10Znak tvoje blizine

Neprijatelj

Dočuliljudidanaplaniniživičovjekkojiihmožeizmiritisasvimneprijateljima.Mnogi

željnimirnijesvakodnevicepođošeseuvjeritiunjegovemetode.Nočimsudošliočekivalisudaćeimdomaćinuputitikojuriječdobrodošlice,noonjesamošutio.Nekisusevećpomalorazočaraliiželjeliotićikadlisuiznadvratapročitalijedinunjegovurečenicu:-Gledajtedrugimauočibezdaištagovorite.Nekisusepočelismijati,drugirugati,anekisučak izgovarali podrugljive riječi tome čovjeku.Jedanneznanacizskupineružnomuodbrusi:-Kakotenijesramovakosepoigravatisodraslimljudimakojidolazeizdalekaovdje!Mislišdasmomibalavci!Sramise!No,domaćingasamopovučezaruku,namjestiganajednustolicu,tesjednenasuprotnjemu.Tijekomsljedećihpolasataizbilajemuklatišina.Ni jedan ni drugi nisu izrekli ni riječi. Nakonpodužegvremenaobojeustanusastoliceikažujedandrugome:-Oprosti!Idućihdana svakamenjau toj planini bila suzauzetajersunanjimasjedili ljudiigledaliseuoči.


Pustinja

Skupinaljudiprolazilajepustinjom.Bilajetonekaobiteljkojaseselilaizjednogmjestau

drugo.Odlučilisumalosjestiiodmoritiseprijenegoštonastaveputkrozpustinju.Sjedošetakonanekustijenuipočešeraspravljatioputukojijeprethodio.Noumeđuvremenunisuniprimi-jetilikakoimsedijeteizgubilo.Čimprimijetišeizbipanikaalisedijetezatrenutakstvoriprednjimasjednommalombocomvode.-Voda–uskliknušegotovosviuglas.-Dajjemeni–kažestarac–jasamovdjenajs-tariji.-Menijenajpotrebnija-odgovorimajka.Vođaputatadaprogovori:-Akojenedatemeni–svićetestradati.Starijibratumiješaseidoda:-Jasamovdjeipaknajžedniji.Sestrajeopetnašlasvojeargumente.-Javassvehranim–odgovoriotac.Itakosepočešesvađatikomejevodanajpotreb-nija.Padale su teške riječi, koje su čakdovelei do suza. I dok su oni tako podizali svoj glasjedninadruge,dijetekoje jedržalobocuvodetihoprogovori:-Adaipaksvizajednopođemonaizvoritamouzmemovoduzasve?


Zapreka

Nakonmnogogodinaponovnosesusretošedvojicaprijateljaizdjetinjstva.Priupitaje-

dandrugoga:-Kakotiide?- Dobro! Bogu hvala, do sada nisam imao ni-kakvihzaprekauživotu.-Oh–odgovoridrugi–patojejakostrašno.-Zaštostrašno?Štoutomeimaloše?-Evozašto!Pogledajvrhoneplanine,-Da,vidimga!-Hajdemoseutrkivatidonjega,aonajkojidođeprvipobjeđuje.-Važi.Inadogovoreni znakobojicapočešeutrku.Nonapolaputadovrhanalaziosenekigustigrmdrače koju su i jedan i drugi svojim rukamaspretnootklonili.Začudouistovrijemedođošenacilj.-Obojicasmopobijedili.-Da.Obojica.-No,zaštosiuklonioonudraču?-Kakvonepotrebnopitanje?Damogudoći nacilj.-Etosadavidišzaštosamrekaodajestrašno.-Nerazumijem?-Akouživotunisiuklonionitijednuprepreku,ondanisuostvarionitijedancilj.


Igra i pravila igre

U slobodno vrijeme učenici su često pra-tiliučiteljaželećividjetikakoonreagirau

posveobičnimživotnimsituacijama.Jednomseontakozaustaviizapitaih:-Zaštomeneprestanopratite?-Želimojošvišenaučitioživotu.-Aliondatočinitenauštrbsvogživota.Nebilibiloboljedavećjednompočneteživjetiiostaviteseučenja?Učenicinisurazumjelištoimjeučiteljihtiorećiizatoihpozovenapartijušaha.-Tkoodvasželidobitipartiju?Svisuodgovorilipotvrdno.-Atkoodvasmislidamutrebajošznanjadabiutomeuspio?Ponovnosvipotvrdnoodgovoriše.-Asadavaspitamtkoželiigratisamnom?Natajnjegovupitsvisejaviše.-Čudno!Ušahubistehtjeliodmah igrati,auživotu želite naučiti još više. Eto, kakvi ste ušahu takvibudite iu životu, igrajtebezobzirajesteliumijećeigresavladalidosavršenstva.


Pijesak

Gledaoučiteljdjecukakoseigrajuupijesku.No jednom je dječaku iz kantice nehotice

ispala hrpa pjeska koja je pala u oči drugomdječaku, te započe svađa. Mala svađa s vre-menomjepreraslauveliku,aondajezapočeloinagurivanje.Roditeljiprigovoreučitelju:-Štostojitepostrani?Staniteizmeđunjih!Priupitaihučitelj:- Mislite li da bi se njihova svađa prijemoglariješitikadabihstaoizmeđunjihilikadabihos-taosastrane?Roditeljiodgovore:-Kakvopitanje?Prijećeseriješitikadastaneteizmeđunjih.Učiteljtadapogledanapijesakikažeim:-Napuniteusvojerukeštovišetogpijeskasahrpe!Roditeljinatrenutakostašezbunjeni,alinakra-junaučiteljevoinzistiranjeposlušaše,tesadvijerukeokružehrpupijeskaiskupeje.-Zaštonistesamozavuklirukuupijesakizgra-biliga?-Zatoštovišestanekadagaobujmimosastrane-odgovoremu.-Eto,istojetakoisadjecom.Nekadaćetemnogovišepostićiovakosastrane,negodaseumješateunjihovusvađu.


Izlazak sunca

Svako je jutro prije svitanja jedan čovjekžurnoistrčavaoizkuće.Tadabiprotrčaoli-

vadu,polje,teseuputiopremauzvisininako-joj jegledaomore i izlazaksuncana istoku.Uselusepočelopričationekojtajnikojutajčovjeksvakojutronaizlaskusuncagleda.NekisučakgovorilidatajčovjekidevidjetiBoga.Nobilojeionihkojisugovorilidaustajezatoštonemožespavati.Odlučišestogajednojutropoćizanjimdavideštotoonsvakojutrogleda.Pratišegaizdaljinealiništaposebnoneprimjetiše.Rekošetadatodrugimauselu,teioniodlučišepoćiipogledatiistoštoioni,alisdrugestranebrda.Nonitadanije otkrivena tajna koju je taj čovjek gledao.Svakogadanadolazilo jesveviše ljudikojisuželjelirazotkrititajmisterij,alinitkonijeuspioništa.Nakoncuvišenisumogliizdržatiteganalicumjestajednostavnoupitaju:-Štotosvakojutrotakointezivnogledaš,štominemožemovidjeti?-Gledamizlazaksunca.- Izlazak sunca? Pa i mi ga gledamo, i ništaposebnoneprimjećujemo.-Jednostavno!Neprimjećujetezatoštoodgovornijeupredmetukojegagledam,negounačininakojigagledam.


Dječak i znanstvenik

Svaku večer jedan je znanstvenik sjedio navrhu brežuljka i gledao kroz svoj teleskop

premazvijezdama.Sjediotujednevečeridonje-ganekidječak i igraosekamenčićimaspoda.Priupitagaznanstvenik:-Štoradiš,dječače?-Gledamovekamenčićeipravimrazmakizmeđunjih.-Avi?–upitagadječak.-Jagledamuzvijezdeiračunamrazmakizmeđunjih.Tadadječakmalopromotriteleskopipriupita:-Aštosesvekrozovunapravumoževidjeti?-Prostor,beskrajniprostornazvansvemir.-Azaštoganegledateobičnimokom?-Zatoštojetobeskrajnodalekiprostor.-Zaštoondaljudiijednidrugenegledajutelesko-pom?-Ne razumijem! Zašto bi gledali kada su ljudijednidrugimablizu.Uostalompogledajitimalokrozovunapravu!Dječaknekovrijemepogleda,aondaodgovori:-Sadasamjošuvjerenijiuonoštosamrekao.Meni doista izgleda veći razmak između dvojeljudi,negoizmeđudvijezvijezde.Znanstveniktadaostaviteleskopireče:-Imašpravo!


Zakon

Učitelj je nakon niza godina bio izabran udržavniparlament.Jednomtakovodilase

raspravaopravimakojajetrebalodatiosobamakoje to pravo po prirodi zaslužuju, a do tadaga nisu imale. Nakon burne i žučne raspravevoditelj sjednicepozvao je sveprisutnedagla-saju.Ujednomtrenutkusvidigošerukuzatajnovizakonosimučitelja.Tadanekiodprisutnihpočešeučiteljanapadati:-Kakavsitiučiteljkadanegledašnapravanaj-manjih?-Tkotidajezapravosuprotstavitiseovomeza-konu?-napadnegadrugi.-Zarsitikukavicakojamislisamonamoćne?-trećićeodrješito.Učitelj je samo šutio i sačekao da padnu sveoptužbe. Na koncu se dostojanstveno digne ireče:- Reći ću vam zašto nisamdigao ruku.Naimemnogevelikeidejenisupropalezatoštonitkozanjihnijedigaoruku,negozatoštonitkozanjihnijedaoruku.


Sloboda

Roditelji su se jako čudili kada bi vidjelikako su njihova djeca počela napuštati

svogastarogaučiteljaiićizanekimnovim“zvjez-dama”.Bojalisusedaćenjegatopovrijediti,pagapriupitaše:-Učitelju,hoćetelidaihzaustavimo,daihnatjer-amodaseponovnovratekvamanapoduke?-Pustiteih,nekabuduslobodni.-Alikakvajetoslobodakadaiduzanekimnep-oznatim ljudima, ljudimakoji imnemogubitiuzorkaovi?-Nebojtese,jerjasamihinaučioštojetoslo-boda?-Nerazumijemo,štosteihnaučili?-Naučiosamihdaslobodanijeićikudanamseprohtijeići,većjeslobodaićizaljudimakojimasedivimo.


II.

Ako drugim ljudima možete pokazati da se mogu osloniti na vas

onda je vaš doprinos ovom svijetu neizmjeran.


Nasljednik

Tijekomučiteljevaživotačestosumumnogekolegeprigovaralekakonijeuspiopronaći

svojenasljednike.- Svi učitelji već imaju svoje sljedbenike, a tinemašnikoga?Onimjeodgovarao:-BitćeihkadaBogbudedao.Itakojevrijemeprolazilo,aonjošnijeimaoniko-gakojibinastavioslijeditinjegovputinjegovesnove.Učiteljjesvremenomiostario,ikadasečinilodanećebitinikoganakonmnogogodinapočeše se pojavljivati prvi njegovi sljedbenici.Kažemujedankolega:-Evoznakdasiostario,počinjuseostvarivatitvojisnovi,dolazetvojisljedbenici.Onimodgovori:- Nisam ostario. Naime kad netko počne ost-varivati vašesnove tonije znakdasteostarili,većznakdatektadapostajetedijete.


Uzor

Jednogjedanaučiteljsjedećinastepenica-mapostaviosvojimučenicimapitanje:

-Počemusamjavamauzor?Nisamzatvorenusamostanu,imammnogomanakaoiostalilju-di,naljutimsekadamenetkoizazovekaoisvakidrugičovjek,tenemamuvijekodgovoranasvaživotnapitanja?Učeniciodgovore:-Bašutome!-Kakoutome?–upitaih.-Zatoštonamsvojimprimjerompokazujetedasuuspjehineuspjehuživotupoputtihstepen-ica.-Kakotomislite?- Jednostavno, svakodnevno se ide u obasmjera.


Tajna

Bračniparslavioješezdesetgodinabraka.Svikojisuihpoznavalidivilisusenjiho-

vojzaljubljenostikojanijeiščezlaninakontolikogodina.Tolikosufasciniralisveokosebedasuihsvakodnevnoopsjedalinovinari.Iakosuuvi-jekuspjevalipobjećiodnjihovajputuhvaćenisuusvomvrtu.-Kakosteuspjeli izdržati tolikodugovremenabezsvađa?-Tkokažedanijebilosvađa?-Ondastesebeskrajnoljubili?-Aštotoznačibeskrajnaljubav?- Onda u čemu je tajna vašega dugovječnogzajedništva?Ništaneodgovoriše.Samopovedošenovinaredomjestagdjesuraslebiljkepenjačice.- Pogledajte ove dvije biljke penjačice. Znate lizaštoonemogurastinaovakomaloprostora?-Zašto?-Zatoštonjihovprostorgdjeseširenijeuzemlji,negonanebu.Tojetajnanašegzajedništva.


Pravi put

Dvasusečovjekaodlučilanatjecatitkoćeodnjihštoprijedoćidojednogodnajpoznatijih

mjesnihsvetištakojesenalazilonavrhubrda.Sjednesestranenalazilalijepouređenabrdskacestauzčijesustranebilirazmješteniraznolikipopratnisadržaji.Prvijeišaotimputemipratiomnoštvoputokazakoji su senalaziliuz cestu.No,sdrugestranebrdanalaziosestrmipoljskiput pun raznolikih prepreka i opasnosti. Dru-gi koji je išao timputem svakomalo jemoraozastatiradiodronakamenjaikojekakvihdrugihprepreka.Većinaljudikojisupoznavalinjihovuopkladunavijalisuzaprvogakojijevećprošaodobardioputa.Noipaksusnestrpljenjemčekalikonačniishodnatjecanja.Goreusvetištuljudisupomnoiščekivaliprvognatjecateljakadasuvidjelidaimsepribližavaojedan. No, ostadoše iznenađeni kada shvatišeda je to bio onaj drugi. Došavši na cilj gledaojeiznenađenalicamnogihkojisugaznatiželjnopitali:-Kakositiuspiostićiprvi,kadajetvojputbiodalekoteži?Onimodgovori:- Pravi put nikada nije označen samo putoka-zima,većmnogovišezaprekama.


Lava

Bilo je ljudi koji su nakon mnogo godinaosvjedočenihubrojnevrijednostinjihovog

učiteljaipaksumnjaliunjegakadabisesusrelisnjime.Onihpriupita:-Zaštomeuvijektakosumnjičavopromatrate?-Gledamogdjeutakvojmlakojosobimoženala-zitisnagakojaimamoćpromijenitiživotenašedjece?-Paštomeninedostaje?–stugomihpriupita.-Strastisilovitost!-odgovoremu.-Viditelionajvulkanudaljini?-Da!-Kadalavaiznjegaeruptira,kolikobrzoseonaširizemljom?-Polako.Jakopolako!-Etovamodgovorazamojusnagu.-Nerazumijemo!-Prijatelji,imojasnagajeupravopoputtelave;dokuonomnevidljivomdjeluizzemljeizlazisi-lovito,njenomsepovršinomširijakopolako,nopotpunomijenjajućisvepredsobom.


Pljačkaši

Otacisinšetalisukrozjedanmirniplaninskikraj.Odjednomporednjihnakonjimapro-

juriskupinapljačkaša,tesezaustavipredjed-nomkućom.Ušavšiunutranabrzinuopljačkajusvenjenedragocjenosti.Vlasnikkućebiojenapolju. Čim vidi strku oko svoje kuće brzo sepožurinatrag,alikada jedošaosve jevećbilokasno,apljačkašimasenijenaziraotrag.Sinpriupitaoca:- Tata, zašto jeBog dopustio da ovi razbojnicipobjegnuonomčovjeku?-Sine,kadkrenenepravda,pravda i istinaneuzimajuodmahnajbržegkonjadajeprestignu.-Nerazumijem,oče!-Shvatitćešjednomuživotu,sine!Siniotacnastavilisusedaljekretati.Nodošavšidoobližnjeprovalijeugledašeonerazbojnikeuprovalijinadnu,mrtve.Sinodvrati:-Tata,većsamshvatio!Vidimdaistinaipravdaipakneuzimajuninajsporijegkonja.


Najmudriji čovjek

Sastalaseujednomseluskupinamudrihlju-di,teodlučišeizabratinajmudrijega.Budući

daseizmeđusebenisumoglidogovoriti,pozvašeljudesastranedaonipresude.Najstarijiodnjihkaže:-Mojesugodinepotvrdamojemudrosti,uosam-desetosamgodinaskupiosamvišemudrogabl-agaodsvihvas.Tadasejavinajučeniji:-Prošaosamškolekodmnogihpoznatihučitelja.Sveononajbolještosuimali iznaliostavilisumi.Tadasejavinajhrabriji:-Mojaiskustvadokazsumojemudrosti.Prošaosamsvakomogućeinemogućeiskustvo.I tako su oni jedan za drugim pokazivali svo-je kvalitete. Ali se ljudi iz sela još nisu mogliodlučiti.Tadadođeposljednjiikaže:- Ne mogu se pohvaliti nekom posebnommudrošću,alisemogupohvalitiživotnimzado-voljstvomisrećom.I dok su gotovo svi, osim posljednjeg očekivalipobjedu,ljudibezpremišljanjaodgovore:-Odlučilismosezaovogaposljednjega.-Alizašto?–priupitašeostalimudraciuglas.-Zatojersadvidimodamudrostnepočinjeto-likoniodmudrihljudi,kolikopočinjeodsretnihljudi.


Mašta

Svako su jutro na livadi djeca prepričavalasvojeuzbudljivedoživljajeprethodnogadana.

Biojetuiučiteljkojiihjeslušaoipovlađivaoim.Nomnogasudjecaizdanaudanpočelaizmišljatikojekakvedogađajesamodanjihovapripovijestbudeinteresantnija.Usprkostomeučiteljsenatonijeuzbuđivao.Tadamudođošenekiroditeljiinapadošega:- Kako ti kao učitelj možeš dopustiti da nekadjecanegovoreistinubezdaihukoriš?Onimodgovori:- Istini jemnogobližedijetekoje izmišljanegoodrastaokojijegrčevitobrani.-Nerazumijemo!Štonamhoćeštimereći?-Želimvamrećidasenjihovamaštaneprotiviistini,većještovišeinadopunjuje.Odtadaganitkovišenijenapadao.


Pustinjak

Poznatom pustinjaku mnogi su dolaziliispovjeditisvojegrijehe.No,onbiihsamo

nježnopogledao,dotakao,osmjehnuose,iposlaokući.Čuvšitomnogisesvećenicinatorasrdiše,tedođošedonjega.-Štotočiniš?–ljutitogapriupitaše.-Pomažemljudima–odgovoriim.-Kako impomažeš kada imne daješ nikakvupokoruzapočinjenepogreške?Onihsamonježnopogleda,dotakne,osmjehnuseiodgovori:-Izmeđusavjestiistrahadugačakjeputisamogarijetkiumijuprijeći.Posramljenisetadavratišekući.


Igra

Igralasedjecanalivadinogometa.Noupolaigrejedansedječakspotakneirazbijenogu.

Svi se strčaše oko njega da vide je li rana oz-biljnaikakomumogupomoći.Učiteljjesvetoizdaljinepromatrao.Nokadasudjecashvatiladanijeništaslomioidamubivaboljevratišeseuigru.Nakondesetakminutaigrejednaodstranazabijegolprotivnicima.Utomtrenutkunastadeeuforijanajednoj,atuganadrugojstrani.Tadanetkosovedrugestranekojajeprimilagolodgo-vori:-Misevišeneželimoigrati.Radostspobjedničkestranepostadejošveća.Tadaučiteljovimakojisusjedilidonjegakaže:-Vidite,nekadanasnemožetolikopodijelitinitugakolikonaspodijeliradost.


Božić

U jednom veoma starom i poznatom samo-stanu živio je redovnik pod imenomMar-

tin.Usamostanujebiopoznatkaoonajkojijesvakome pomagao u bilo kojem trenutku. No,braćausamostanuprimijetišedaseMartinuovibožićnidaninerazlikujuodonihobičnihdana.Priupitašegastogaostaliredovnici:-Martine,zarnijeBožić?-Nerazumijem?-zbunjenoihpogleda.-Zaštotoondamalovišenijevidljivonatvomelicu?-Štotodabudevidljivo?–priupitaihMartin.Začudišesetompitanjujerjeisamdobroznaoodgovorkaoioni,alimuipakodvrate:-RođenjeSpasiteljevo!TadaMartinzastane,teihpriupita:-AznatelividajetekjedanpostoovogbožićnogotajstvaSpasiteljevorođenje?-Nerazumijemote.Aštojeondaonihdevedesetidevetpostootajstva?-Njegovoprepoznavanje.Ostaliredovnicizamukoše.


III.

Svijet ne mijenjaju ljudi s novim teorijama,

svijet mijenjaju samo ljudi koji su spremni platiti cijenu.


Sluga i kralj

Jednoga dana dođe neki sluga kralju ikaže:

-Kralju,vašajevojskazborbijednika.Nepozna-junitkosu,ništosu,akamolištoimječiniti.Kraljsenatorasrdi,tehtjedesluguubiti,alimuslugareče:- Kralju, nemoj me ubiti, učinit ću da imašnajjačuvojskunasvijetu.Kraljgazamišljenopogleda,temuodgovori:-Akotoučinišpostavitićutezavojskovođuci-jelesvojevojske,aliakosisamojaknariječimakakoizgledaš,datćuteubiti.Islugatadaodeipočneskupljatiljude.Išaojepo cijelomkraljevstvu i prošao sokoleći gotovosve vojnike. I tako nakonmnogomjeseci kraljizazovesvojeneprijateljeuborbudaokušasadanovesnage.Nijeprošlonipolasata,abitka jevećbiladobivena.Kadajesvezavršilokraljdođeslugi,tegapriupita:-Kakosiuspioonoštonijeuspionitijedanmojgeneral?- Vrlo jednostavno kralju: vojscimoraš reći zakogasebore,aneprotivkogasebore.Itakokraljpostavitogasluguzaupraviteljaci-jelogasvogakraljevstva.


Seljak i razbojnici

Dokješetaošumomnapalijednogseljakaraz-bojnici.Svukošegadogolanebilipronašli

bilokakvudragocjenostkojujeimaokodsebe.Alikadoninjegasvukošeseljaksepočnesmijati.Oni tadaostavišenjega, tepređošenanjegovutorbu,aliseonidaljenastaviosmijati.Nokadaunjegovojtorbipronađošenekenovcepomislišedaćeseonprestatismijatialionjošvišeudariusmijeh.Priupitašega:-Čemusetakoslatkosmiješ?-Vama–odgovoriim.Onimutadasveštoimašeuzešeiostavišeganaputu,tarekoše:-Hajdedavidimohoćešlisesadasmijati?-Zaštone–odgovoriim,inastavisesmijati.Tadasezbunjeniponovnovratedonjega,tegapočešemolitidaimkažerazlogsvogasmijeha.Jošjednomsenasmijeteimprizna:-Vidite,vistemenisadauzelidiomogabogat-stva,alijasesmijemjernitijetoštostevimeniuzelimeneosiromašilo,nitićetovasobogatiti,alimenijeipaksvetoskupapričiniloradost.Vratemunjegoveprnje,tepođusvojimputem.


Put na vrh

Jednogadananajstarijičovjekuseluodlučise popeti na najviši planinski vrh koji se

nalazioiznadnjihovamjesta.Skupišeserazličitiljudinaglavnommjesnomtrgukadasučulištosedogađapapočešekomentirati:-On je lud, stari staracmisli damožeosvojitivrhunackojininajsnažnijimuškarci iznašegaselanemogu.Čovjekimsesamonasmijeiproduži.Tadaganekipočešeodgovaratidaneidejerdatonemasmisla.Natoimčovjekodgovori:-Znatelizaštojaidem?-Pretpostavljamodaželišosvojitivrhunaciućiu povijest kao najstariji stanovnik sela koji jedostigaotajcilj.-Varatese–odgovoriim.-Pazaštosiseondazaputiogore?-Nijemebrigahoćuli,ilinećudoćinavrhbrda,jermojciljnijevrhkojitrebadosegnuti,većsu-putnicikojećunaovomputuupoznati.


Netaknut

Putovaše učenici s učiteljem prema svomnovomsamostanukojisenalazionajed-

nomotoku.Iakojeupočetkuizgledalodaćepu-tovanjeproćisprekrasnimvremenom,ubrzosunaišlioblaciipočelasesprematioluja:-Bojimse–rečejedanučenik.-Nismosigurni–dodadrugi.Takosusvremenomsviučenicipomalopoka-zivaliznakovestrahainesigurnosti.Učitelj je samo gledao prema nebu. Najednomje oluja toliko zaljuljala brod da su gotovo sviumrliodstraha.Učiteljjeidaljebiomiran.Na-konnekihpolasataljuljanjavrijemesesmirilo.Došavšiksebiučenicipriupitajuučitelja:-Kakosimogaobitimirankadajeokonasbjesn-ilaonakvaoluja?-Unajtežimtrenucimasamotrebadaostanetenetaknuti.-Nerazumijemo!Štotoznači?–priupitajuga.Učiteljtadaujednumaluposudicunapunimoraibacigauzrak.-Štotočiniš?-Želimzraknamočitismorem.Tadamuseoniodsrcanasmiju.-Uzalud.Nemožešmuništanapraviti,zrakjeopetnetaknut.-Takvibuditeivi.


Druge mogućnosti

Jedanjemladićžarkoželiouspjetiuživotu.No imao jemanjaksamopouzdanja i zato

pođeučitelju.Učiteljgapriupita:-Zaštosidošao?-Želimuspjeti!-Tusisammožešnajboljepomoći.-Znam,želimzavršitistudij,pronaćiradnomjestoustruci,usavršitseustrucitebitiunaprijeđen,postati jedan od vodećih ljudi u tvrtci, pa nakoncupostatiidirektor.-Alijošnevidimučemujeproblem?-Panemamsposobnostidaseupišemnapotreb-nistudij.Učiteljgapogledaireče:- Mladiću, uspjeh nije uvijek vidjeti put pre-ma naprijed, nego i razmisliti o drugimmogućnostima.


Svjetski putnik

Odlučiše učenici poći na turneju predavan-ja sa svojim učiteljem. Iako ih je neko vri-

jemeodgovaraoodtoganitkoodnjihnijeodu-stao.Dođoše oni takou jedan veliki grad i uzputrazglasišeprolaznicimadajepoznatiučiteljdošaounjihovgradteihobavijestišezapreda-vanjekojejeučiteljobećaoodržati.Odlučišepo-tommaloprošetatigradom.Najednom,nauglunekeulicividješekakonjihovučiteljkoričovjekakojijeneštoukrao.Onimusepoželješepridružiti,aliihonodmahpotjera.Nakonnekogvremenavidješegakakosesvađasženomkojajevjerojatnobilaprostitutka.Ovajputsamiotiđošedaihnenajuri.Itakosugati-jekomslijedećihdanaprolazećigradomsusretalinanekolikomjestakakokoriprolaznikezanji-hovelošestvari.Uvečerdođošeudvoranugdjejetrebalobitipredavanje,aliunjojnijebilonikogaosimučitelja.Onigapriupitaše:- Kakonemanikoga?Sve smo veomadetaljnoobavijestiliopredavanju.-Ovonijeništačudno–kažeučitelj.-Kakotomisliš?-Nećenitkodoći.Tojesasvimnormalnastvar.-Kakoznaš?Izašto?-Jednostavno.Zatošto je istina jedinisvjetskiputnikkojijesvudastranac.


Ošinuti sebe

Primijetiše ljudi da je učitelj počeo svemanje spočitavati svojim učenicima nji-

hovepogreške.Pomisliše tadada ih jeprestaoprimjećivati,tezabrinutijednogadanadođošeknjemu.- Učitelju, nekoć si gorljivo opominjao i maliprijestup, a sada šutiš i na veliku stvar. Zbogčega?-Shvatiosam.-Štosishvatio?-Shvatiosamdajeistinapoputbiča.-Nerazumijemo!Kakotomisliš?-Jednostavno.Nitkonemožeprijetitiistinomadajednimudarcemneošineisebe.


Istina

Neki mladić odlučio proputovati svijetomdaupoznaštovišestvarioživotu.Mudrac

muprijeputareče:-Nećetitotvojeputovanjeposvijetupomoćidaštoprijedođešdoistine.-Štoondatrebamraditi?-Trebaputovatiunutarsebe,atozahtjevamno-govećinapornegoštomisliš.Mladić ipak ne htjede poslušati mudra starcavećodmahsutradankrenenaput.Nakongodinudanaputavraćasekućisavzado-voljanigovori:-Ljudi,jasamprošaomnogeputoveposvijetutesamupoznaoistinu.Dočuotomudrac,dođe,tegapriupita:-Kakvuistinu?-Istinuoživotu.-Kogatizavaravaš?–ukorigamudrac–Dois-tinesenedolazitakolako.-Jasamdošao.Tadagamudracdubokopogledauočiireče:-Akoteistinaprevišebrzoi jeftinodošlaondadobropogledajkolikajojjekvaliteta.


Druga bol

Dvojicaprijateljaputovalabrdovitimkrajem.Jedanodnjihspotakneseodnekustijenu,

tepadnenapod.-Joj,slomiosamnogu–poviče.Drugisezaustavi,priđebliže,tepogleda.-Nisislomionogu,samosi jeuganuo.Je li tepunoboli?-Da.-Staviovonanogu,manjećeteboljeti.Tadamudadenekimelemkojijeizvadioiztorbe,tegaonstavinanogu.Nakon nekog vremena nastaviše hodati. Drugigapriupita:-Kakotijesada?-Jednakomebolialimoguhodati.-Hajdejošmaloizdrži,brzosmokući.Idoksuonitakohodalisadaseovajdrugispo-takne od neki kamen, ali ne padne nego musamoispadnetorbauprovaliju.-Joj,izgubiosamtorbu,aunjojsumivrijednestvari.-Ništazato-kažeranjeni–važnodasitido-bro.-Zbiljaprijatelju,upravusi–potvrdimu.-Noglečuda,izgledadamijeprošlo.-Zbiljačudno.Nokakoiznenada?–priupitaga.-Činisedaimasamojednoobjašnjenje.Atojedabolineublažujutolikomelemi,kolikodrugeboli.


Rosa

Dvasuprijateljaupredvečerješetalajednimtravnatimputemirazgovarala.Starijireče

mlađemu:- Znaš prijatelju,mislimda si se puno promi-jenio.Ne znamkoliko si toga svjestan, ali višenisiistipremameni.-Kakotomisliš?-Patvojodnospremamenijepotpunodrugačiji.Nekoćjetajodnosbiopunoprisniji,sadamisejavišsamoondakadatineštotreba.Njegov prijatelj nije ništa odgovorio. Nastavišeonitakodalje ići.Noputemkojimsuišlitravajepostajalasvegušćaivećsunanogamamogliosjetitivelikekapljicerose.Nakonpodužetišineoglasisemlađi:-Hvalatištosimirekaoistinu.-Znambolite,alijetako!-rečestariji-Doistataistinajepoputrosekojeosjećamonasebi!-Nerazumijem!Kakvevezeimarosa?-Kadasmopočelišetatiovimpoljemnismojeniprimjetili,alisadajevećintezivnoosjećamo.Pri-jateljuistinajekaorosa;neprimijetištrenutakdolaskaalinakonnekogvremenaosjetišvelikekapljicenasebi.


Trag

Edgarjebiovelikiumjetnik.Zaživotajenas-likaomnogodjelakojanitkonijevidiojer

sustajalaunjegovuateljeu.Jednogadananekinjegovprijateljslučajnoprolazećionudakaže:-Paovosuremekdjela,štetadastojesamoutvojojsobigdjeihnitkonevidi.Jaćuihponijetiugradskugalerijunekasvimabududostupna.Edgarsemalonećkao,ali je ipaknakrajupo-pustio:- Dobro, ali kada ih postaviš, ja bih to malopogledao.-Nemaproblema–složišese.Kadasuslikebilepostavljene,večerprijenegošto su prvi posjetitelji trebali doći, pozvali suumjetnika.No,ujutrokadasuvratagalerijebilaotvorenanastadebukaugaleriji:-Štojeovo?Kakvajeovoumjetnost?Tkojeovonapravio? - pitali su se domari kada suprekosvakeslike vidjeli trakusnatpisom „skriven“.PobojašesekakoćereagiratiEdgarkadatovidi.NokadajeEdgardošaosamoimmirnoreče:-Tosamjanapravio!-Ti?Zašto?-ZatojerjeumjetnosttraženjeBožjihotisakaustvorenomesvijetu.Aliusvimovimnaslikanimslikamatajotisak jezamene jošostaosakriv-en.


IV.

Ništa ne može tako dobro usmjeravati vaš život

kao patnja kojoj ste otkrili razloge.


Sumnja

Primijetilisuljudikakojeučiteljodsvojihučenikapočeotražitisvemanjezahtjeve.

Upočetkusumislilidajesvetosasvimslučajno,ali kada su shvatili da on to namjerno čini,napadošega.No,učiteljseopravdavaoslabijimodazivomučenika:-Akoodnjihbudemtražioviše,dolazitćemiihsvemanje.- Ali ćeš onda imati samo one dobre čija ćekvalitetabitivrhunska.-Čekajtemalo!ZarBogneželidaknjemudo-vedemoštoviše ljudi, ionedobre, ionemanjedobre.- Da, ali takvim popuštanjem samo povećavašnašesumnjeismanjuješvjeru.-Upravotoihoću!-Nerazumijemo!-Jednostavnoje!Nasvijetunepostojiistinaokokojesesvimožemosložiti,alizatopostojisum-njaokokojeseslažemosvi.-Idaljenerazumijemo?-Vidite,samonaszajedničkasumnjamožesvedovestikistini.


Ljubav

Primijetišeučenicikakonjihovučiteljizdanau dan nema jednaki obrazac ponašanja

prema svima.Dokprema jednomdanaspoka-zuje fizičku naklonost, prema drugome je tajdanodbacuje.No,sutradanseponašapotpunosuprotnoodprethodnogdana,onimakojimajepokazivaonaklonostsadapokazujeodbojnost,aonimakojimajepokazivaoodbojnostsadapoka-zujenaklonost.Skupišese,ipriupitašega:-Zaštosvakidanpremanamamijenjašobrazacponašanja?-Zatoštovasvolim!-Voliš?Paučemujetulogikakadajedandaniskazuješnaklonost,adrugidanodbojnost?-Tojelogikaljubavi.-Tojenekačudnalogika?- Takva je ljubav, način stvaranja pravila zadanašnjidan,inačinnjihovakršenjazasutrašnjidan.


Vjera

Mnogojeljudidolaziloupustinjuposavjetodpustinjaka.Znalisudajeonveomasvet

ibogobojazančovjek.Kadabisepribližilipećinigdje je on obitavao svi bi pokrili glavu nekomplahtom,posulisepepelom,isačekalisavjet:- Budi istinit! Budi ljubazan! Budi plemenit! -govoriojenajčešćepustinjak.Nakontogasuodlazilikući.Nokadabiizmeđusebeizmjenjivalisavjetekojeimjedaoprimijetilibidanikomeodnjihnijedaosavjetspodručjavjere.Dođošetakojednomknjemu,ikažumu:-Poznatsikaosvetackoji svakomedaješsav-jeteorazličitimživotnimkrepostima.Alizanimanaszaštonikomejošnisidaosavjetnapodručjuvjere?Pustinjakihpogleda,ipriupita:-Zašto?Čemuriskirati?-Nerazumijemo?-Viditeprijatelji,nijedančovjektolikoneriskirasasvojomvjeromkaoonajkojiapsolutnosveusvomživotuželidokazivatisnjom.


Gledaj u nebo

Svisuzamjeraliučiteljuštomladimakojisudolazikodnjegaposavjetdaseodviknuod

neke ovisnosti nije davao nikakav konkretanodgovor.-Onumjestodamomsinukažekakoćeseod-viknuti odcigareteonmusamokažedagledapremanebu–rečejednaljutitamajka.- On daje potpuno promašene savjete – kažedrugažena.-Moramopričekati–odgovorinekiotackoji jeistoimaosinakojijezapaouprobleme.No, nakon nekoliko mjeseci roditelji ipakprimijetišedasenjihovadjecauspješeoslobodi-tionihzlihporoka.Dođejednamajkaksvomesinuipriupitaga:-Sine,kakosiseuspioriješitionezlepošasti?-Slušaosamglasučitelja.-Alikako,ontijesamogovoriodagledašunebo?Štotijetupomoglo?-Da,majko. Iako izgledadanaspogledpremanebunemoženimalopromijeniti, ali nas ipakmožeodlijepitiodzemlje.Ačimseodlijepimoodzemlje,mismopromijenjeni.


Još sam na putu

Svisusemještanidiviliuspjehujednogmla-dogčovjeka iznjihovogmjesta.Kadabiga

upitalikakojeuspioonbiimsamoodgovorio:-Jošsamnaputu.Mnogisumudraciizsusjednihgradovadolaziliiproučavalitajnunjegovaživotaalijenitkonijeuspiodokrajapronaći.Kadabiihmladićvidioonbiimsamoodgovarao:-Jošsamnaputu.Jednomtakonakonmnogogodinakadasenje-govaslavaproširilacijelimsvijetomopetgaza-ustaveipriupitaju:-Recinamsadakojijetvojcilj?Kakosipostigaouspjeh?Mladićihsamopogledaiodgovori:-Nijestvaruciljujerciljnijeonoštoobilježavačovjeka,čovjekaobilježavanjegovput.Ajasamjošnaputu.


Zašto vidimo

Svakiputkadabiizmeđudjeceizbionespora-zumbiojedječakkojijetajnesporazumuvi-

jekglatkootklanjao.Dođošejednomtakosusje-diiprijateljidapriupitajuroditeljekakvusugatajnu naučili da on pomaže svojim vršnjacimaboljenegoodrasliljudi.Roditeljiodgovore:-Nismogaučiliništadrugoštonismoučiliios-talunašudjecu.Nokakojedječakrastao,raslajeinjegovaspo-sobnost.Uselujepostaonajmudrijičovjekkojijesvakomeznaodatinajkorisnijisavjet.Ljudisuse opet pitali kakav je to čudesni dar darovantommladiću.Jednogadanassakupišeseipriupitašega:-Otkrijnamsvojutajnu?-Nematajne!-Ondašto ti vidišuodnosimaštomine vidi-mo?Natoimodgovori:-Unašpogledne spada samoono što vidimovećionozašto vidimo.Kadatoshvatimoshvatitćemotajnuživota.


Razmišljanje

Biojenekičovjekzakojegasegovorilodajeuvijekuspioostvariti sve što je zamislio.

Dođošezatojednomknjemuljudisaželjomdaihnaučikakotočini.Noonimneuspijeništakonkretnopokazati.Svremenomsunjegovadjelapostajalasvevećainjegovseuspjehširio,tejeljudesvevišeintri-giraorazlognjegovoguspjeha.No,kadasupon-ovnodošliništaimnijemogaoreći.Odlučišegastogapratitidvadesetičetirisatanadannećelitakoštootkriti.Nosveštosuotkrilibilojetodarazmišlja na glas.Dođoše stoga jedne večeri knjemu,tegapriupitaše:-Jelitvojatajnatoštorazmišljašnaglas?-Ne–odgovoriim.- Jeli onda tvoja tajna ta što ostvaruješ to štorazmišljaš?-Ne!-Ondaučemujetvojatajna?- Moja tajna je u drugačijem razmišljanju odvašeg.-Kakvomdrugačijemrazmišljanju?-Moraterazumijetidauspjehpočinjeondakadashvatimo da između naše misli i našeg životapostojiogromanprostor.-Mitoshvaćamo,alitunevidimotajnu.-Upravotako.Tunematajne.Tajnajejedinodagapokušamoprijeći.Ništaviše.


Istina i laž

Vidio dječak u školi kako neka djeca lažua učiteljica ih usprkos toga ne kažnjava

primjerenonjihovomponašanju.Dođe on takokućiipriupitaoca:-Tata,danassamuškolividiokakomnogimojivršnjaci lažu,azatonebivajukažnjeni.Zaštoljudivišenekažnjavajulaž?Otacmuodgovori:-Sine,tajnaistinejeutomedaonanemauvi-jektakoglasnuulogukaolažalizatouvijekimazadnjuulogu.-Nerazumijem,oče.Otacgatevečeripovedesasobomukazalištenanekupredstavu.Gledali su s velikompažnjomdokrajaikadajesvezavršiloprolomisegromo-glasanpljesak.Otacpriupitasina:-Sine,jesilizapamtiosveriječipredstave?-Nisam tata, zapamtio sam samo ovuporukunakraju.-Takotijeiuživotusine.Samoćeseistinanakrajupamtiti,sveovoostaloproćiće.


Strah

U jednommalommjestuupodnožjubrdaživioječovjekkojijegovorioljudimadaihmože

osloboditi svakoga straha. Mnogi su izražavalisumnjičavost,dokjebiloionihkojisuseodmahpošliupoznatisnjime.-Javasmoguosloboditisvakogastrahaukolikoostanetesamnom-rečeim.Jedna mala grupa ljudi odlučila je osta-ti i pridružiti se njegovoj školi. Smjestiše se unekomhoteluutommjestuisutradanudogo-voreno vrijemedođošenapoduku.Ali većprvidan doživješe iznenađenje. Umjesto da ih tajčovjek poučava rješenju, on je s njima samošetaopoobroncimabrda.Pomislišeljudidajetopraksaprvogdanaupoznavanja,alise jošvišeiznenadišekadačovjekponovitoistodrugidan.Sljedećih dana čekao ih je isti šok; ništa nisuradili,samosušetali.Pričekašejoškojidanalividješedaonništanepoduzima.Dođošestogaknjemujednevečeritemukazaše:-Mismodošliktebidanasoslobodišstrahaatisamosnamašetašpoovimbrdima?-Upravosamtoihtio!-Štoto?-zbunjenogapriupitaše.-Dashvatite!Akosezbiljaželiteosloboditistra-haondabistesesuočilisanjim,anesamnom.Utomtrenutkunastamuk.Višenisutražililakarješenja.


Snovi

Vodiojeučiteljsvojeučenikekrozjednonep-oznato područje. Ubrzo se oko njih stvo-

rila gusta magla. No njihov razgovor nastaviosedalje.Jedanodučenikau jednomtrenutkuprigovoriučitelju:-Zaštotinikadaneobraćašpozornostnanašesnove?Učiteljnijeništaodgovorio,samojenastavioho-dati.Noopetćetajučenik:-Kolikosamputagovorioosvojimsnovimaini-kadamenisisaslušao?Učiteljjeidalješutioipredvodioput.Takojeistiučenikponoviopitanjeitrećiput.Inakontrećegpitanjaučiteljstane,zaustavisveiodgovori:-Hajde,vodinaspremanaprijeddavidimoštomogutvojisnovi.Učenikostadezbunjenpanakonnekogvremenaodgovori.-Nemoguće,mojisesnovinetičuovogasvijeta.Onisuneštoviše,neštoštonemoguobjasniti,neštoštonemoguopisati…Prekinegaučitelj:-Da,trebajunamsnovi,alisnovikojipokazujuput,anesnovikojistvarajudodatnumaglu.


Mudrost

U velikojdvoranitrebalojebitiodržanoposljed-njeučiteljevopredavanjeomudrosti.Dola-

zilisuljudisasvihstranaiispunilidvoranudoposljednjegmjesta.Pripremilisusvojebilježnicei spremno čekali početak predavanja.No kadaje učitelj progovorio svi su se koncentrirali dazapišuštovišenjegovihriječi.Kadajeučiteljvi-diodaoninedižuglavuodsvojihbilježakana-jednomzašuti.Sviprisutnitadapodigošeglavuiščekujućištoćerećidaitoodmahzapišu.Noonjesamogledaounjih.Njihovdijalogsočimaprekinejedanizzadnjeklupe:- Molim vas, možete li ponoviti ono, nisamzapisao?Učitelj je šutio i gledaoga.Čovjek tadaponovionoistopitanje,noučiteljjeidaljegledaoutogačovjeka.Natoćeonajčovjekpotrećiput:-Molim vas, nisam dobro uhvatio ono što sterekliomudrosti.Učiteljprogovori:-Mudrostnijeformulaživota,mudrostjemjestoiprigodanašegsusreta.Nastaojemuk,aondanakonpartrenutkusviprisutniodložišepapireipočešesemeđusobnogledati,apotomirazgovarati.Učiteljjeodlučioda više nikada neće održavati predavanje omudrostiživota.


V.

Kada uvečer u svome srcu osjetite mir to je znak da ste živjeli

taj prethodni dan,a ne samo prolazili kroz njegovo vrijeme.


Igra s Bogom

Bilajednadjevojčicaštojesvakuvečerišlanaobaluoceana.Jednevečeripriupitaju

jenjeneprijateljice:-Gdjetisvakuvečerodlaziš?-Naocean!-Azašto?-IdemrazgovaratisBogom.Idućesujevečerinjeneprijateljicepratile,alikadasudošlenaobaluoceanaostalesuiznenađene.Naimetamojenaplažiskupljalaškoljkenajed-nuhrpu.Začuđenepristupejoj,tejepriupitaju:-Štotoradiš,reklasidarazgovarašsBogom?-Stavilasamškoljkenaovuhrpuuplićaku.-Školjke?Čemuto?-Sutraćuujutroopetdoćiipogledatiih.Možeihbitiviše,amožeihbitiimanje,alitoneovisiomeni,većomoru.-Nerazumijemo?-DogovorilasamsesBogom.Akoihbudevišejadobivam,aliakoihbudemanje,ondobiva.-PatisesBogomigraš?-Patoijestmolitva!


Plan

Jednog predvečerja šetao učitelj sa svojimučenicima i razgovarao.Postavi impitan-

je:-Kakavplanimatezasutra?Oni zašutiše jer ostadoše zbunjeni njegovimupitom.Onimtadaponovnopostavipitanje:-Kakavplanimatezasutra?Jedanodnjihbrzomuodgovori:-Uvijeksinasučiodaživimosadašnjost,dagle-damosamosadašnjitrenutak,tedabudućnostnepostoji.Tadaimonpostavipitanje:- Može li netko od vas svoj život gledati un-tarag?Pogledašegazbunjeno.-Možeteligledatisvojživotuperspektivipočevšiodnjegovakrajapremasadašnjemtrenutku?- To je nemoguće, ta ne znamo što nam životnosi.-Nijenemoguće,vašplanjeonoštovamživotnosi.-Alikakoznamodanasuopćečekadrugidan?-Samopojednom.Akosadanemaplanaondanemaninovogdana.


Dan i noć

Učiteljjeuvijekgovorioučenicimadanijedo-brodasemiresčinjenicamaovogasvijeta:

-Akoviditenepravdusuprostavitese,akoviditelaž suprostavite se, ako vidite zlo suprostavitese.Alijednomprimjetišeučenicikakoučiteljostaješutjeti nanepravdupočinjenunekom čovjeku.Pomislišedajetomoždanehoticekadponovnoprimijetišekakoneobraćapažnjunalaždrugihučenika. Povjerovaše opet da sve to nije bilonamjerno,nos vremenom jepostalo višenegoočito da učitelj zatvara oči na počinjeno zlo.Dođošetadaupredvečerjeirekošemu:-Tisinamuvijekgovoriodasesuprotstavimoakovidimonepravdu,lažilizlo.Alititonečiniš?Tiimsenesuprotstavljaš?Onihpogledatepriupita:-Kakosenoćkojadolazisuprotstavljadanukojiodlazi?-Takoštočekadaonsamnestane.-Toistočiniteivi!-Nerazumijemo!-Čekajtedazlosamonestane,jerćedoistasamoodsebe ipropasti.Usuprotnomćetenapravitimnogovećuštetuovomsvijetu.


Realizacija snova

Jedanjemladićuspijevaousvemučimebisepočeobaviti.Ljudisudolaziliigovorili:

-Tisigenijalac!- Nisam ja nikakav genijalac, ja samo slijedimsvojesnove.-Paimamoimisnove,teopetneuspijevamousvemu.Učemujetvojatajna?Mladićihpogledaikažeim:-Tajnajeusamojednomsaznanju.-Kakvomsaznanju?-Saznanjudavašisnovinetražeodvassamopomoć, oni tražeda viupotpunosti realizirateonoštojesu.Mnoginatoodošesmrknuti.


Obojica se prave

Jedne prohladne ranojesenje večeri pov-eomeotacukinonavideoprojekcijuno-

vogafilmakojijedošaounašgradprijetjedandana.Veseliosamsejersusvimojiprijateljivećpogledalitajfilm,asadćuijadoćinared.Pro-lazilismojednomodprometnijihgradskihulicakada iznenada sa strane puta ugledamo ženuuprljavoj ipohabanojodjećikakosjedinaas-faltu.Naistomkomadutkanineigraoseijedandječačićodtri-četirigodinesastaromipraznombocomCoca-cole.Uvijekbimiotacneštodoba-cioaliuovomslučajusamoješutio.Kadasmoimsesasvimpribližiliizvadiojejednunovčanicuibaciojenapodpokrajprosjakinjepazećidajanevidim.Jasamistopaziodameotacnevididasamgaprimijetio.Produžilismopremakinu.Nismo mnogo razgovarali, ali što smo se višebližili kinu primijetio sam da je otac sve ner-vozniji.-Oče,opustise,lijepajevečer!-Opuštensam,sine!–odgovorimi.Došavšipredkino,otacmepriupita:-Sine,bi lise ljutionasvogaocaako jeneštokrivonapravio?-Nerazumijem,oče?-Zaboraviosamnanovac,jakomiježao.-Zaboravio,azašto?-iznenađenosampodigaoglas.


Noodmahzatimzastaosamnatrenutak isje-tiokakosamsesutraurazredumogaopohvalitidasami javidiofilm.Adatomenebudekrajvečerasjeovobilaposljednjaprojekcijatogafil-maunašemgradu.Mnogotakvihmislidolazilomijenapametsvedoksenisamsjetiopogledaoneprosjakinje ioca,koji jeneprimjetnobacionovac.Stisnuosamzubeinježnorekaoocu:-Oče,nemaveze,ovovečerasmije ionakobionajboljifilmkojisamvidio.Otacmezbunjenopogledao.Dodanasnisamsh-vatiozaštomiotacnijepriznaodajedaonovacprosjakinji,alinisamnijahtiodatidoznanjadasamsvevidio.


Sve zna

Svakonedjeljnoposljepodnemojmeotacizvo-diovanušetnjucentralnimparkom.Uživao

sam u tim očevim šetnjama jer bi me uvijekiznenadionekimnovimdarom.Svakiputkadabismoizašlikupiobiminekuposebnuigračkuiuživalibismoušetnjikrozpark.Tenedjelje došao je kasnijenego inače.Majkamespremila i ja samgavećdočekaonavrati-ma.Izletiosamglavombezobziraipotrčaomuususret.Otacbimipričaoosvemuštosmovi-djeliiimaojeodgovornasvakomojepitanje.Noovajputnijeminištakupio.Nisamgahtioništapitatijerbimesvakiputdosadatakoiznenadio.Najednomugledasmonekogodrpanogčovjekasastraneputa.Otacsetakosrdačnopribližinjemutegazagrli:-Prijatelju,danasjelijepdan–rečeon.- Svaki je dan lijep kada imaš što za pojesti inegdjezaspavati.Otacmutadakriomiceudžepspustineštonov-cateprodužismo.-Zbogomprijatelju!-Držise!-rekaoje.Ocanisamništa pitao,mislio samda je to je-dannjegovprijatelj.Aliubrzosusetakvisrdačnisusretizaredali.Nonajčudnijeodsvegajebilotoštosusvitiljudikojejemojotacgrlioizgledalikaoprosjaciibeskućnici.


Nisamznaoštodamislim.Kadasmosevraćalipriupitaosamga:-Oče,svitiljudi,odakleihsamopoznaš?-Neznamih,nekesamprviputvidio.-Neznaših?Alitisrdačnipozdravi,izgledalojekaodasevećduljevrijemeznate?-Sine–nasmijese-nesmiješnikadadopustitidasedrugiljudilošijeosjećajusamozatoštosusiromašnijiodtebe.Uostalom,znajdaimmnogoviše znači onaj zagrljaj od novca kojeg sam ihdao.-Oče,tizbiljasveznaš!Iakonisamništadobiobiosampresretanish-vatiosamdamijemojotactopopodnepoklonionajvećidar-svojprimjer.


Idi i ti čini tako

Svakogmjesecaputovaosamavionomuglav-nigradnavišednevnostručnousavršavanje

koje jebilodiomogaposla.Najdosadnijastvaruživotubilomiječekanjapolaska.Uvijeksamkriomicepogledavaouokolohoćulinaćinekogapoznatogdaidesamnomdaminebudedosad-no.Jednomtakodoksamčekaopriđeminekažena,temepriupita:-Kakoste?-Dobro,avi?-Jasamodlično.Iako mi se u početku činilo da je odnekudpoznam,štojerazgovorvišeprolazio,bilamijesvenepoznatija.Nakonnekogvremenanisamsevišeniusudiopitatiodakleseznamo.Otišlismou obližnji bar kada smo već uspostavili dobrukomunikaciju,tesmotamonamirusjeliipopilipojednopićekojejeonadonijela.Iznenadasamosjetiodamisemutipredočimaiuzdahnuo.-Jelivamdobro?–nježnojepriupitala.-Ah,nisamdobro.Osjećaosamdagubimsvijestzakratko.Štoseumeđuvremenudogodilonisamrazumio.Nokadasamsepribraonjevišenijebilo.Osvrnuosamseokosebealinigdjenjenatraga.Pogledaosamnasatipožuriopremaavionubudućijejošostalosamodesetakminutadopolijetanja.


-Čudansusret–pomislih.Nokadasamušaouavion, i kada je započeloputovanjepođohda izvadimknjigu iz torbedamivrijemeštoprijeprođe.Utorbisenalazilaku-vertakojanijebilamoja.Otvoriosamje,kadunjojnovčanicaodstotinueuraijednaceduljicanakojojjepisalo:Idi i ti čini tako! Nisam znao što da pomislim, ali sam shvatioda mi je ovo dosad bilo najkorisnije stručnousavršavanje,neraditogaštosamdobio,negoraditogaštosamnaučiokakodadajem.


Karlo

Karlo je bio drag i umiljat dječak. SvakojutroprijeizlaskanaigruKarlobiodlazio

ujednukućuususjedstvu.OstaladjecačudilasusekudatoKarlosvakidanodlazi.-Karlo,gdjesibio jutros?–upitaogaje jedandječačić plavekosekada su senašli u staromgradskomparku.- Išaosamtamogdjemoja igradobivapuninuradosti.Djecaganisurazumjela,tesumisliladajeKarlopronašaonovogprijateljakojiimagotovosveigreusvojojkući.JednojutroKarlojedošaouparkranijeodos-talih.Kadasusepojaviladrugadjecavidjelasudajejakotužan.-Čemutatuga?–priupitašega.-Otišlojepolovicamojeigre.DjecasusvaznatiželjnasutradanodlučilaotićiuonukućuvidjetigdjesetoKarlosvakojutroigraoprijenegobidošaokodnjih.Došavšipredkućuostadošeiznenađenijerjekućabilaprazna.Tadasusretošejednogsusjedasdesnestranetestarinskekućeipriupitašegatkojetuživio.-Bilajetujednastaricakojojjenekidječaksva-kojutropraviodruštvo.Umrlajejučer.Tadadjecashvatiše tko jebilaKarlovapuninaradosti.


VI.

Patnja nas ne upoznaje toliko s pojmom boli

koliko s pojmom života.


Pomozite majci moga prijatelja

DječakMarkobio je jakodobrodijete.Živiojesamsasvojommajkomupredgrađuve-

likogindustrijskoggrada.Svakojutroizlaziobisaostalomdjecomiigraosepoonomalopoljašto je jošostalou tompredgrađu.Jedno jutrodjecaprimijetedaMarkovišenedolazitakosre-tannaigrukaoiprije.-Marko,štoje?-Majkamijejakobolesna,anemamonovacazaoperaciju.-Naćićesevećnešto,takotouvijekbude–rečenjegovnajboljiprijateljFilip.SutraMarkonije ni došao, a Filip došavši do-nesesasobomsvesvojeigračke.-Štoćetisveteigračke?–pitalasugadjeca.-Prodatćuih,anovcedatizaoperacijuMarkovemajke.-Aliodtoganećešmoćipunodobiti.-Aliovakoćejojsemoćipomoćijošmanje.OdetadaFilipnaglavnuulicuiiznadsebestavinatpis:Pomozite majci moga prijatelja.Uvečer kada je završio s prodajom odlučio sesutravratitinaistomjestoinastavitiprodavati.Alikadajedošaoostaiznenađen,okonjegasusvamjesta već zauzeli njegovi prijatelji koji sui samidonijeli svoje igračke iprodavali za istusvrhu.Ljudi su, iznenadivši se timplemenitimčinom,počelidolazitiikupovati.


Sutradansuinjihoviroditeljiučiniliistosasvimnepotrebnimstvarimaukući.A izdanaudannjihovbrojsesvevišepovećavao.Nakon tjedan dana došla je hitna pomoć poMarkovumajku.Stanjesepogoršalo.Marko jesasuzamauočimaušaoukolahitnepomoćiikrenuozajednosnjomputbolnice.Alikadasuušliu onuglavnuulicuostade zapanjen.Brzopomognemajcidapodigneglavuidapogledasastrane puta. Suze su im objema došle na oči.MajkajezagrlilaMarkairekla:-Sine,volimte.Štogoddasesamnomdogodinastavidaljehrabro.Danimajeubolnicinjenasituacijabilanadnu.A onda nakon operacije situacija se pomalopočelomijenjati,aonaoporavljati.IakodoktorinisuznalikakojetobilomogućesamojeMarkujednomreklaistinu:- Željela sam ozdraviti i zahvaliti svim onimnepoznatimljudimakojisumipomagali.Tomejevratilouživot.


Prozor

Jednomjenetkouškolirazbioprozor.Učiteljjesazvaosvudjecukojasusetunalazilai

počeoihispitivati.Mnogiodnjihništanisuzna-li o prozoru, ali učitelj je sumnjao na jednogadječakakojijevećprijeradioneredirekaomu:-Priznajtkojerazbioprozor?-Neznam.-Biosituividio,priznaj–navaljivaojeučitelj.-Kažemvamdanisamništavidio.-Akomismjestanekažeštkojetoučinio,dobitićešnegativnuocjenu.Dječaknidaljenijepopustionaštoseučiteljraz-bjesnioizapisaomujedinicuudnevnik.Dječakjesavtužantevečeriispričaosvomocuštomusetajdandogodilouškoli.Sutradan sav bijesan roditelj potraži onogaučiteljatedovedesvogasinaprednjega.Učiteljseprepadneteseustrahupočneopravdavatizasvojjučerašnjičin.Otacsenitineobazrenatovećzagrmipremasinu:-Recisinetkojerazbioprozor?-Neznam,tata.Tada otac tako jako zamakne rukom i udarisinapoobrazunaštosinpočneplakati.Otacćeopet:-Ponovnotepitam,odgovorimi!-Neznamtata.Kažemtidaneznam.-Reci!-ponovnoće.


Otactadaudarijošjačenaštosinuprokrvarinosiponovitakavudaracjošnekolikoputa.Učiteljtonijemogaovišegledatitepovika:-Stanite,stanite-uznemirenoće.Krivsamja,krivismosvimi,azanašepogreškeipropustekažnjavamodijete.-Ali...-ponovnoćeroditelj.-Gospodine,dijetemejesadanaučilojednojve-likojspoznaji.-Kakvojspoznaji?-Spoznajidanijetolikovelikarazlikaizmeđudo-braizla,kolikojevelikarazlikaizmeđuljubaviionesuprotnepolovice.


Pogreška

Malidječakjednejevečerinosiourucistak-lenubocunarančinogsokaizkuhinjena

stolićudnevniboravak.Nokakojujenezgrap-nouhvatio,aboca jevećbilaskliska,onamuispadne izruku irazbijesepopodu.Čuvši tajudarac mama se najednom stvori pred njim ipogleda ga ozbiljnim izrazom lica. Dječak sestreseipočnesepravdati:- Mama, nisam htio, nisam namjerno. Mama,bocajevećbilamokra,tejenisammogaočvrstozadržatiurukama.Mamatadapođeukuhinjuuzedrugubocuiis-pustijenaistommjestugdjejeionapravabocaispala.Dječakjezbunjenopogleda:-Alimama,zašto?Mamasespustinapodtemuodgovori:-Sine,ovusambaciladaneštoshvatiš.Pogreškaodkojenisiništanaučiodvostrukajepogreška,ali ako si od ove pogreške nešto naučio, onapostajetvojdobitak.


Robna marka

Jedansiromašnidječakdošaojeunoviraz-red. Iakoprvogdananijebio lijepoprim-

ljenzbogsvogsiromašnogodijevanjavećnakonpar dana stekao je povjerenjemnogih učenikajer jebio jakodobar. Jednog jedanapljuštalajakakišainekijedječakizrazredasmočiosvojecipele.Budućijeonajnovopridošlidječakutorbiimaoipapučeponudimusvojecipelekojesubilepomalostareipotrošene.Dječakštosesmočioodgovori:-Nećutetvojecipele,nisunikakvamarka.Njegajetojakopovrijedilotejeidućihdanabiojakoutučen.Svremenomsepočeoudaljavatiodsvojihškolskihdrugova,tesenakondvatjednapotpunozatvoriousebe.Iakosugapojedinciizrazredahrabrili,tajšokmujošnijedavaomira.Jednogdanadošavšiurazrednikoganijenašao.Prepao se da jemožda što pogriješio. I dok jetakosamstajaourazreduirazmišljaopočelisudolazitijedanpojedanučenikisjedatizasvojestolove.Primijetiojedaseneštoneobičnozbiva.Itakodoksečudiotojneobičnojsituacijinajed-nomsviučenicipodigošesvojudesnunogunastol.Ostaoješokiran.Svisunaimeimalicipelepoputnjegovih,anasvakojjeuztopisalonje-govoime.Najednomsezaorizajedničkiusklik:-Ovojenajboljamarka!


Zlatna ribica

Jednoga dana dosadilo zlatnoj ribici ost-varivatidrugimanjihoveželje.Odlučila je

posvetitisesebiisvojimželjama,teostavitisveštoječinilazadruge.Željelajeusrećitisebetezapočeskupljatisilnoblagousvojimriznicama.Alištojevišeželjelaiprimala,tojemanjebilasretnija. S vremenom započe gubiti zlatni sjaj.Budućidanijeznalazaštojojsetodogađadođedoobičneribiceiobjasnijojsvojproblem.Ribajojodvrati:-Tvojajesrećabilaudarivanju,unjemujebioitvojzlatnisjaj.Kadasiprestaladarivati,izunu-trasiosiromašenaitujepočeotvojkraj.Ribicatadaopetzapočedrugimaostvarivatiželjeiponovnoosjetisreću.


Dno

Upaonekičovjekuprovaliju.Vikao je i za-pomagao ali ga nitko nije čuo. Prošao je

cijelidan,a čovjekvišenije znaoštodaučini.ZapočeondrugidankoritiBoga:-Zašto si kazaoda svatkodobije onakav teretkakavmoženositi?Jasamnadnuinemoguovovišepodnijeti–rečeon.Bogprogovori:-Jošnisinadnu,možešjošdubljepasti.Čovjeksetadarazljutijošviše,tesavnervozanuzhoda sena onomaloprostoraunutar jame.I dok se tako vrtio u krug propade još dublje.Spremiviši se gromoglasno skrinke iznenadaporedsebepronađeskale.TadashvatištomujeBoggovorio.


Anđeo čuvar

Jednomjeučetvrtomrazreduučiteljicapov-elasvojrazrednaizletuplaninu.Najmlađem

jedječakutorbapalauzrubprovalije,tejeFilippokušaodasespustidajeuzme.Alidogodiloseneštoštonijemogaoplanirati.Zemljapodnjimbilajejakotrusna,tesedječaksurvaouprov-aliju.Brzosupozvaliprvupomoćtejedječakzapolasatazavršioubolnicu.Od toga dana njegova bolesnička soba bila jeispunjenanjegovimškolskimdrugovima.Djecasusesvakidanizmjenjivalaiposjećivalaga.Nonakonsvih liječničkihpretraga ioperacijama-jkajesaznaladanjensinvišenikadanećemoćiprohodati.Došlajeunjegovusobuisjelanakre-vet.-Mama,zaštositužna?–priupitaoje.-Raditebesine,žalosnasamzatoštoteboli.-Alimene,mama,ništaneboli,jasamsretan.-Alisinevišenemožešhodatikaoprije.-Mama,ništazato.Znaš,čuosamdakadanamBogoduzmenogetadanamdarujekrila.-Nerazumijem.Kakvakrila?-Mama,menesadasviurazredunakonovogadogađaja zovu svojim anđelom čuvarom. Zatoinemoguvišehodatialimislimdaćuuskoromoćiletjeti.-Dasine,tićešzbiljaibitinašpravianđeočuvar-rečemajkaipustisuzunizoko.


Natjecanje u pjevanju

U nekom malom mjestu jednoga ljeta orga-nizirano je natjecanje u pjevanju. Mnogi

su željeli pokazati svoje talente, te sudošli naprekrasnupozornicunaglavnommjesnomtrguda bi odmjerili svoje snage. Jedan za drugimizmjenjivali su se na bini očekujući koji će odnjihdobitinajvećipljesak.Nosvitipljeskovibilisu osrednji. Jedni su pokušavali održavati štoduljiton,drugištoglasniji,atrećištoneobičniji.Nakonmnogotakvihpokušajadođejedanmladičovjekkojisamootvoriustaalineizustiglasa.Zatimsespustispozornice ikreneodčovjekadočovjekaupublicite jednomkaže“divansi”,drugome “izvrstan si”, trećemu “prekrasan si,”četvrtom “hvala štopostojiš” i tako svakomporedu dadne po jedan kompliment. U prvi tre-nutakljudiostajašezbunjeni.Nakoncusenak-loniiotiđesabineunepoznatompravcu.Nakonnekogvremenažirijeobznaniosvojuodluku:-Pjesmaonogamladićaipakjebilanajbolja.- Zašto? - začude se ostali - pa on nije nitipjevao.-Zatojerjejedinonjegovglaspovećalotoplinuokonašegasrca.


Eliksir vječnoga života

Mnogi ljudi s različitih krajeva svijetakrenuše u potragu za eliksirom vječnog

života.Danimaimjesecimatragalisupoplani-nama ipustinjamatražećibiljku ilinekikemi-jski spoj u kojemu je tajna produženja života.Mnogisusezavukliulabaratorijeteoformiliti-movestručnjakaigovorilikakojenjihovpronal-azakupravoprikraju.Nisuhtjelipriznatiporazniistraživačitesuionivećnavještalirezultatesvogauspjeha.Svataužurbanoststvorilajeto-likunervozu,tesusemnogivećpočelirazbolje-vatiipadatinabolesničkekrevete.Nitkoseniježeliopriznatibezuspješimupotrazi,tesupočeliizmišljatiuspjeheukojenisaminisuvjerovali.No tadaotkrišeda seu jednommjestunalazeljudi koji su živjeli više od sto godina. Ti ljudinikadanisu govorili o dugovječnosti. Svi željnidaimotkrijusvojutajnupođošeiupitšeih:-Recitenamljudi,učemujevašatajna?Oniihzbunjenopogledašeiodgovoriše:-Kodnasnematajne,svejejednostavno.-Kakojednostano,kadanivelikisvjetskiznan-stvenicinemožerješititajnudugovječnosti.-Naravno,kadajetražeukrivompravcu.-Nerazumijemo!Kakvomkrivompravcu?Kojijeondapravipravac?-Današnjidan,nemadrugevječnostioddanašnjadvadesetičetirisata.


VII.

Ako ne možete kod drugoga zapaliti vatru

onda je to samo jedan znak, znak da se vaša unutarnja vatra

već davno ugasila.


Jedno

Bio jednom neki cvijet koji je svako jutrogledaokakonjegovgospodarodlaziupolje

i tu se od jutra do mraka posvećuje drugomcvijeću. U početkumu to nije smetalo, ali štojevrijemeprolazilosvegajevišehvatalaljubo-mora.Jednuvečeronodlučiotićiizkućedavišenetrpitozanemarivanje,tepođeusvijet.Sutradanujutro vidio je toliko cvjetova i bilja-kaishvatiodanitkonanjihneobraćapažnju.Pokušaojepokazatisvojedražinebiliganetkouzeoiponiokućialisvejetobilobezuspješno.Vrijemejeprolazilo,aonjesvevišebiosam.Nakrajuseodlučiomakarskrasitiugospodarovupoljunebilimubarponekadbioblizu.Sakrioseizagrmljadagagospodarnebividio.Tekna-konmukotrpnogradnogdanastigaojedonjega.Kadagagospodarvidi,iznenadisetemureče:-Cvijete,štoovdjeradiš?Zaštonisiukući?-Pitašmezaštonisamukući,anikadameondjenisiprimjećivao.-Varašse, jasamsvakidanživiood tvoje lje-pote,temijeonadavalasnagudaizdržimsavovajmukotrpanradnapolju.-Alikako,kadminisidavaonitijedanznak?-Daje lisrcerazumuznakdagavoli, ili jednookodrugomoku?-Ne,jersudioistogatijela.-Istojedragicvijetebiloizmeđumeneitebe,mismodioistogtijela.


Pravi učenik

Zaželio učitelj saznati što se dogodilo s nje-govimučenicimanakonšto supošliu svi-

jet,tejednogadanasamotputujeizsvogdomau potragu za njima. Prvog učenika nije trebaopunotražiti.Došavšiispredjedneveliketvrtkeuistomgraduraspitaosemeđuljudima,tesaznaodajenjegovučenikpostaogeneralnidirektor.-Poznajte li ga–priupitagačovjekkojemuseobratio.-Ne–odgovoriučiteljipođedalje.Shvatiojedajenjegovučenikuspiopodredivšidrugeljudedaradezanjega.Nakonnekolikodanatraganjabrzojepronašaoidrugogučenika.Naimeovajjepostaoupraviteljnekeagencijekojajezgrtalasilniprofit.-Trebategospodinadirektora–priupitagatajni-ca.-Ne–odvratiučitelj.Dugo je lutaoulicamagradakadganajednomzaustavi neki neobrijani čovjek u poderanojodjeći.-Imatelineštositnišazasiromaha?-Boljedaradišnegodaprosiš.-Jaimamkolikomitrebaaliovotražimzasvojeprijatelje,učitelju.Učiteljmupriđetegazagrliireče:-Tisimojpraviučenik.


Krugovi zla

Dvojica prijatelja šetala su obalom i razgo-varala. Iznenadiše se kada vidješe kostur

nekognepoznatogčovjekanaplaži.-Ovajjevećmjesecimaovdje–rečeprvi.- Da! Ali zašto je Bog dopustio da ovaj čovjekumreovdjebezgrobaibezikogasvoga?Tkoznakakojezavršioživot?-Nerazumijem?- Pitam se zašto Bog dopušta potrese, ratove,ubijanja,patnjunevinih...Kadajeovajstaonabrajatiprvimuništaneod-govori.Nakonnekogvremenareče:-Bacionajkamenumore!-Zašto?-Baciga,vidjetćeš!Ovajuzmekamen,tegabacinaštomuprijateljreče:-Hajdesadazaustavikrugoveštosešireumoruokonjega.-Kakotomisliš?Patonemogu.-Hajde,ondanapravidasešireuoblikukvadra-ta.-Itojenemoguće.-Etovidiš!Nemožešzaustavitikrugoveokojed-nogobičnogkamenaaželiobidaBogazaustavikrugoveokonašihzlihdjelausvijetu.


Sreća

Odlučionekimladićpoćiusvijetupotrazizavlastitomsrećom.

Mnogo je mjesta proputovao, mnogo je stvaridoživio,mnogo vremena izgubio, ali je još nijepronašao.Dođeontakoupredgrađejednogve-likoggradaiupitastarcakojijeondjeobrađivaozemlju:-Moguliuovomgradupronaćisreću?Staracmuodgovoriprotupitanjem:-Moželisrećapronaćitebe?-Nerazumijem–odvratimladić.-Jednostavno,jesilisrećumogaopronaćiugra-duukojemsipriježivio.-Nisam–tužnoodgovori.-Ondateonaovdjenećemoćinaći?-Opetnerazumijem?-Mladiću,životjepoputigreskrivača,aliutojigriminismoonikojitražimo,mismoonikojiseskrivamo.Sreća,kaoiradost,dobrota,ljubavisveonodobrouživotutraženasalimiseskri-vamo.Shvatito.Mladićnerazumješeipođedalje.


Kome treba poljubac

Nekijedječaksvakojutronakonodlaskaizkućetrčaojednojstaricimakrajuselana

poljubac.Vidjelitosusjedipagapriupitaju:-Dječače,zartebeneljubitvojamajkapasvakojutrotrebašićidrugojženinapoljubac?-O,da,mojamajkasvakiputmenepoljubiprijepolaska.-Ondazaštouvijekidešonojženi?-Zatoštonjojtrebaonajpoljubac.Onagatrebanekomedati.


Put

Mladićkojiježivioupodnožjuplanineuvi-jek je s oduševljenjem promatrao njenu

visinu. Jednoga dana odluči poći na taj vrhbudući ga je uvijek punio nekim tajanstvenimushićenjem. Za to mu je trebalo mnogo volje,strpljenjaitruda,nokadajedošaogorepotpunoseiznenadiovidjevšidatuzapravonemaništa.Samokamenipijesak.Ništaviše.Tužansevra-tiosvojojkućiupodnožjebrda.Nonakonnekogvremenaponovnojeosjetiozovkojimgaprivlači taj vrh. Pošao je opetnaputi kada je došao gore ponovno se razočarao, tetužanvratiokući.Itakosetonjegovooduševljenjei razočarenje počelo ponavljati svakih neko-likomjeseci.Štovišegodinamaseonuspinjao,spuštao,iopetuspinjao,iopetspuštaosvedoknakoncunijeshvatio:-Zapravo,jainisambiooduševljenvrhom,biosamsamooduševljenputom.


Snovi

Bionekimladićkoji jeuvijekmisliodasunjegovi snovi manje vrijedni od snova

drugih.Jednogadanaodlučipoćiposvijetuivi-djetikakosutodrugiljudiuspjeliostvaritipunoveće snove odnjega.Dođeon takodo jednogamladogbogatogčovjeka,vlasnikamnogihtvrtkiipriupitaga:-Kakosiuspioostvaritisveovo?-Upočetkujebiloteškoalisvladavšiprvikorakprešaosamnadrugi,itakosamdošaodoovogaovdje.Mladić nezadovoljan odgovorom pođe dalje, tedođedojednogsportašakojemupostaviistopi-tanje:-Samojebitnodanapravišprvikorak,sveos-taloidesamoodsebe.Nitajmuseodgovornijesvidio,tepođedaljedonekogpoznatogumjetnikakojimuodgovori:-Svakidanmorašnapravitijednucrtuviše.Nomladićidaljenijeuspiootkritipravunaravsvoga problema. I tako nakon mnogo potragatužansevratiusvojemjesto.Sjedneuparknaneku klupu shrvan i obeshrabren te se počnejadatinaglas.Prođe tu neki prosjak pored njega i čuvši štomladićgovoripriupitaga:-Mladiću,znašlizaštojaovakoprosimizaštonemamništauživotu?


-Zašto?-Zatojernikadanisamništapokušao.Tadasemladićuotvorišeočiteshvatizaštosunjegovisnovimanjevrijedniodsnovadrugih.-Zatojersusamosnovijernikadanisupostaliništaviše.Odprosjakajeshvatioškoluživota.


Lea

DjevojčicaLeabilajeučenicašestogarazreda.Svisujepoznavalikaojakozreludjevojčicu.

Naime svakog je dana rješavala razmirice kojesusepojavljivale,tejeznalazasvakogapronaćiriječi utjehe. Njen utjecaj bio je veliki međuđacima iučiteljima.Kadabinekodijetebilouproblemima obratilo se njoj jer je jedina znalapronaćipravuriječ.Jednog dana djevojčica nije došla u školu.Učiteljica je zvala njenu kuću ali nikoga nijedobila.Nakonnekogvremenauškolusudošletužnevijesti:djevojčicabolujeodtumoraglasni-ca.Svisusažaljenjemprimilituvijest.SutradansuopetsaznalidaLeatrebabitioperiranaidanajboljeprognozenakonsvegamogubitisamogubitakglasa.Uškoli je zavladalavelika tuga.Čaksuinekovrijemehodnicibilimjestotišine.Svi su žalili za djevojčicom i ta tuga ih je pri-moraladasepočnumalodrugačijeodnositijed-nipremadrugima.Oporavakjetrajaotrimjeseca.KadaseLeavra-tilauškolusvisupotrčaliususretdajezagrle.Nijemoglaništagovoritialijeopetbilapresretnakaoiprije.Znakovimaihjepriupitalakakosadarješavajuprobleme.Djecajojnisuništaodgovo-rila.Uzeli su je za ruke i samosu jeodvelidojednemaleprostorijeudnuškolskezgrade.


Nekoćjetubilospremišteasadajenavratimabionatpis:Leinasoba.Kadasu jeuveliunjuLea jeostalazačuđena.UprostorijisusenalaziledvijestoliceteizmeđunjihstolacnakojemjestajalaLeinaslika.Ispodslikejepisalo:-Prvopokušajsaslušati irazumjetidrugoga,aondakažištosimislioreći.NaLeineočigranulesusuze.


Ponor

Mladićjesvakuvečeršetaorubomponora.Ljudi koji su živjeli u blizini te provalije

sablažnjavalisusenadtimnjegovimponašanjem.Prigovarali sumukakvuporuku šaljenjihovojdjecikojojjeuvijekgovoriodasetrebajučuvatitogopasnogponora.Onihjednompriupita:-Idetelivinoćuspavati?-Naravno,kakvojetopitanjeikakvevezeimasovim?-Jednostavno.–odgovori–Noćjepoputpono-ra.-Kakvogponora?-Životaismrti.-Nerazumijemote!-Vidite,nitkoodvas,kadapođe leći,nemožegarantiratidaćesesutrasasvimsigurnoipro-buditi.Zarne?-Da!–odgovore.-Dakle,nitkoseodvasnemožeodlučitidaseodmakneodtogaponora idakažedaodsadahodanasigurnom.


VIII.

Pravac budućnosti može pokazati samo ona ruka koja je prije toga

pokazala svoje žuljeve.


Vraćam

Jedan je dječak živio sa svojim roditeljimanaplanini.Bilojetomalomjestoukojem

susesviljudipoznavali.Djecabisesvakidanigralanaprekrasnimpašnjacima,auvečerbisevraćalasvojimdomovima.No,bašbitajdječakuvečeristrčavaoizkućeitrčaodorubahorizon-ta.Nakonmnogovečerimajkagaodlučipratiti.Išlajetihozanjim,pazećidajeneprimijeti.No,iznenadilasekadajevidjeladaseništaposebnonijedogodilo.Onjesamodotrčaodorubaiza-mahnuorukom.- Što radiš sine – iznenadi ga svojomprisutnošću.-MolimseBogu,mama.-Kakosemoliškadasamodotrčišdoovogmjes-taiodmahsevratiškući.-Jadođemovdjedamupredamsveštomi jeostalo.-Nerazumijem.Očemupričaš?-Svesvojeneispunjeneželje,čežnje,molitvetogadanajabacamprekoruba.Vraćammu.-Zašto?-Pajednostavno.Nebihmogaopodnijetidanovidanzapočinjemstarimteretom.


Kruh

Bilojedesetdoponoći.Jedančovjekstajaojenarubumostaiuzdisao.Priđemuneka

mladaženaipriupitaga:-Štotučekate?-Čekamjošdesetminuta.-Zaštodesetminuta?- Rekao sam, ako se nešto ne dogodi u momživotuusljedećihdesetminuta,ubitćuse.-Ubiti?Zašto?–zaprepaštenoćežena.-Napustilamežena,prijatelji,propaomiposaoijošmnogotogadavamnenabrajam.Nastalajestanka.Ženamupriđebliže.-Paštobivamseusljedećihdesetminutatreba-lodogoditi?-Neznam.Bilošto.Makarneštolijepo.Sjednetadadonjega,zagrligaikažemu:-Hoćešliseubitiakotikažemštotiselijepovećdogodilo?-Kakomimožeškazati?Zarjasamnemogutovidjeti?-Nemožešjergledašsamouturijeku.-Dobro,recimištomisedogodilo-rekavšipo-maknepogledremaženi.-Jasamtisedogodila.- Što, ti? Nemoj se šaliti sa mnom. Nisamraspoložen!Skočitćuiprije.-Prijatelju,akoodlučišdojutraostatidogoditćeseneštoveliko,samopričekaj.


-Nevjerujemti.-Javjerujemtebi!–pogledagauoči.Zašutioje.-Samomirecikakojetvojeime?-Filip!- Dragomi da smo se upoznali Filipe, ja samSara.Zbogomividimose–rečeiprodužidalje.Bila jetomladapekaricakoja ježurilanasvojposao. Naime, posao pekara počinjao je okoponoći i radilo sedo jutrakada se išlonaod-mor.Čovjekjebiopomalozbunjen,ovagajeneznankapotpunoizbacilaiztakta.Odmakaoseodrubaipolakosezaputiokući.-Pričekatćudosutra,nemamštoizgubiti–po-luglasnorečeisiđesmosta.Vrativšiseupredgrađe,usvojukućuosjetiojejakiumortepođeodmahspavati.Razmišljaojejošnekovrijemeoonomsusretualiubrzojeus-nuo.Ujutroustavšikaoiobičnozaputiseprvoravnoupekarunaugludakupi kruh.Ušavšiunutrazatražiodprodavačakruh:-Kojićete?-priupitagaprodavačica.-Kakomislite?-Hoćeteliobičniiliovajsnatpisom„Filipe,nedajse!“Pogledavšitadanakruhkojimujepokazalaostazapanjen.Naimeonasinoćnjapekaricanapisalajenatisućamakomadakruhanatpis„Filipe,nedajse“itajkruhposlalapocijelomgradu.-Dajtemikruh„Filipe,nedajse“.MoramoipakdatijošjednušansutomFilipu–nasmijese,teiziđe.


Najbolji Božić

Mamamitevolimo!-Volimijavasdjeco!

-Mamijesvebolje,djeco,bitćeonasnamazaovajBožić–rečeotacumirivšidjecu.-O, da.Doktor je već rekaoda je sveu redu.Samotrebajudonijetijošnekenalaze.Uostalom,sutranajvjerojatnijevećdolazimkući.Pozdravivšisesmajkomdječak,djevojčicainji-hovotacnapustilisusobu.Majkajeostalasamaunjoj.Nakonpolasatasestresuupokretnomkrevetu donijele jednu postariju ženu. Bila jeblijeda,mršavaidugecrnekose.Čimsusestreotišleženajezaplakala.-Gospođo,zaštoplačete?Ženanijeništaodgovorila.Maritajetadaustala,prišlanjenomkrevetudoprozoraizagledalajojsedubokouoči.Zatimjeotišladokrajakrevetaipodigla tablicunakojoj jepisaladijagnozatežene.-Tumor,uznapredovalistadij.Jadnažena–po-misliusebi.Vrativšisetadadouzglavljatežene,sjednenakrevettejojprijeđerukompoglaviitihoizusti:-Nebojtese.Bitćesvedobro.-Neće,znam!-Alivjerujte,bitće!-Neće,ovomijeposljednjiBožićkojićutimvišeprovestisamaubolnici.


-Alidoćićenetko,zarne?Ženajezašutjela.Maritavišenijeznalakakodajeutješibudući ježenanastavilaplakati, tesevratiusvojkrevet.- Žao mi je! Svjesna je svega, i to je još višeopterećuje. Radosna sam što ja sutra odlazimalimojaradostopetnećebitipotpunakadasenaBožić sjetimove žene.Štomogu?Nemogujojnikakopomoći.–razmišljalajetakoMaritausvomkrevetudovrata.Plačukrevetudonjejeprestao.Titrenucitišinebilisujednakoteškizaobježene.Nakonpartre-nutakaušlajesestra,prišlaMaritinomkrevetuirekla:-Ujutrokadadoktordođeuvizitu,najvjerojat-nijećevasposlatikući,zatopripremiteodmahstvari.- Već jesam – rekla je Marita s osmjehom nalicu.Uslijedilajeopettišina,težaimukotrpnijanegomaloprije.Očemudapričasaženomkojaumire,ištodajojkaže.Partrenutakanakontogaustaskrevetaidođedosvojetablice:-Imateliolovku?–priupitaonuženu.-Pogledajteumojutorbukojujesestraostavilauormaru.Odmahodjuridoormara,pronađeutorbikemi-jskuolovku,vratisedokrevetaineštonapišenasvojbolesničkikarton.-Hvalavam–rečeonojstarici–bitćeovoimeninajljepšiBožić,Božićubolnici.


Zatvor

Nakon još jednog napornog radnog tjednavratio sam se kući i već po običaju da

odmorimsvojumornimozaksjeopredtelevizor.Radnidanuškoliuvijekjebiotežak.Petilišestsati nadvikivanja, prijetnji i ucjenjivanja samodabiseuspostavilakakvatakvadisciplina.Sje-diosamtakopredtelevizoromkadiznenadazaz-vonitelefon.-Izvolite–rekoh.-Profesora?-Da,jasam!-Molimvasdahitnodođeteuzatvor,trebavasjedanvašučenik.-Učenik?Moželisutra,iliprekosutra?-Večeras,hitnoje!Molimvas.Doksampalioautomobilrazmišljaosamkojibitoučenikbiouzatvoruizbogčega?Naimebilojetuproblematičnihalionisuupraksikasnijepostajalidobriiodgovorniljudi.Tkojedakletajištojeučinio?Nakonneštovišeodpolasatastigaosamdocen-tralnogzatvora.Nakapijisumeuputiliusjevero-zapadnidiozgrade.Sjeosamujednukabinuisačekao.Nisuprošlenidvijeminuteapojavioseon,Filip,učenikizmojeprvegeneracije,odlikaškojemusenikadanijeimaloštozamjeriti.-Filipe–ostaosambezdaha.-Profesore,dragomijedasteseodazvali.


-Alikako...nerazumijem.- Sada je kasno, tu sam još pet godina, ali tosadanijenivažno.Moramvamneštopriznati.Znate, profesore, sve je počelo onoga dana udrugomrazredukadastevidjelidasamnapravioonuprvuglupost,vidjelistealisteokrenuligla-vuipravilistesedanevidite,samozatojersamtestoveuvijekrješavaosnajboljimrezultatima.Sjećatelise?-Da!Sjećamse!-pognuglavuprofesor.-Prevarilame,profesore, taocjena,debelomeprevarila, nisam zaslužio biti odlikaš.Nistemismjelinizationepeticeudnevniku.Nistesmje-li!-Nerazumijem!Štosedogodilo?- To sada više i nije bitno. Bitno je da postojijednastvarkojuvimožetedaučinite!-Reci,kojajetostvar!-Ispripovjediteovajmojslučajvašimsadašnjimučenicima,molimvas,reciteimtoinedajtedaidrugipropadnukao i ja.To je,naime, jedinamojaželja.-Alikako,štoćuimreći?-Ništa.Nemojteimništareći,aliimsenemojtenismijatikadaučinuneštološe.Samosenemo-jtesmijatinato.


Najbolji vojskovođa

Susjedninarodi počeli su svakodnevnopro-vociratiseljakekojisuživjelinarubudvaju

kraljevstva. Sav narod nezadovoljan kraljevomneodlučnom politikom odlučio je uzeti stvar usvojeruke.Notražilisuodkraljadaihdamakarnekupomoć.Kraljimodgovori:-Poslatćuvamsvojeganajboljegvojskovođu!Seljacisretni,naoružašese,teradosnodočekašenovogvođu.Noumjestodaprvidankreneuos-vetu,onzapovijediseljacimadaseodmaraju.Sel-jaciiznenađeninjegovomodlukompričekašedru-gidan,notajdandoživješejošvećeiznenađenje.Naimetajdanimzapovijedidaodbacesvesvojenaoružanje. Zbunjeni ipak ga poslušaše. Trećidanskupišeseprednjim,aonimnaredidasesvivratesvojimkućama.Tajpotezpreliojenji-hovuvećdovrhanapunjenučašu.Jedanćenato:-Kraljjerekaodašaljesvoganajboljegvojskovođuaposlaonamjenajobičnijegkukavicu.-Zarnevidiškakonamneprijateljradioglavi?-Pokažinamsvojeratnoumijeće!-govorilisu.Vojskovođajenekovrijemešutio,teimodvrati:-Bitkenisuprednamazatoštonekogatrebapo-bijediti,većzatoštonekogatrebazavoljeti.Poslaše zatim izvidnicu, no iznenadiše se kadvidješekakoseneprijateljsampovukaosasvojihpoložaja.Nakoncusesretnivratišekućama.


Kip junaka

Dvasuumjetnikadobilazadatakdanapravekip nacionalnog junaka koji je u domov-

inskomratudaoživotzasvojuzemlju.Odmahpođošeupotraguzakamenom.Prvijepošaonanajboljekamenolometražećinajsjajnijiinajjačikamen, te kad ga je našao odlomio ogromanblokdakipjunakabudeštoveći.Drugijeuzeonajbližikamenkojinijebiotolikotvrdivrijedantekojisesvakimdodiromrunio.Zatimseobojicadadošenaoblikovanje.Onajsvelikomkamenomgromadomoblikovaojemonumentalankipkojijepostavljennaveličanstvenstup.Drugijesvojosrednjikip,kojinijebio toliko zadivljujućos-tavio na zemlji tako da su ga prolaznicimoglidoticatiioblikovati.Prvitadareče:-Vidjetćešdatvojedjelonitkonećenipogledatiadaćesemomekipudiviti,pokazaosijunakakaonekogaodobičnihljudi.No ubrzo se počelo događati sasvim suprotno.Ljudinaimenisuniobraćalipozornostnaonajmonumentalni kip, već su svi redom prilaziliovomenazemljizbogčegajenakonnekogvre-menaodređenodasamoonostanetu.Onajsezatimpočeočuditi iraspitivatizaštojetakoodlučeno.Natomujedanodgovori:-Tisijunakaprikazaokaonedodirljivoga,ongajeprikazaokaočovjekakakavijest.Onjeipakmnogobližeistininegoti.


S a d r ža j Predgovor ......................................................5Mirudubini....................................................8Umjetničkodjelo ............................................9Neprijatelj.....................................................10Pustinja........................................................11Zapreka.........................................................12Igraipravilaigre..........................................13Pijesak .........................................................14Izlazaksunca ...............................................15Dječakiznanstvenik....................................16Zakon ..........................................................17Sloboda ........................................................18Nasljednik ....................................................20Uzor .............................................................21Tajna............................................................22Praviput ......................................................23Lava .............................................................24Pljačkaši ......................................................25Najmudriji čovjek .........................................26Mašta ..........................................................27Pustinjak .....................................................28Igra .............................................................29Božić ...........................................................30Sluga i kralj ................................................32Seljak i razbojnici ........................................33Putnavrh....................................................34Netaknut.......................................................35Druge mogućnosti .......................................36Svjetski putnik ............................................37Ošinuti sebe ................................................38Istina............................................................39


Drugabol.....................................................40Rosa.............................................................41Trag .............................................................42Sumnja ........................................................44Ljubav ..........................................................45Vjera ............................................................46Gledajunebo...............................................47Jošsamnaputu..........................................48Zašto vidimo ................................................49Razmišljanje ................................................50Istinailaž....................................................51Strah............................................................52Snovi............................................................53Mudrost .......................................................54IgrasBogom................................................56Plan .............................................................57Daninoć.....................................................58Realizacijasnova..........................................59Obojicaseprave...........................................60Sve zna ........................................................62Idiitičinitako............................................64Karlo ............................................................66Pomozitemajcimogaprijatelja.....................68Prozor ..........................................................70Pogreška ......................................................72Robnamarka.................................................73Zlatna ribica ................................................74Dno ..............................................................75Anđeočuvar.................................................76Natjecanjeupjevanju...................................77Eliksirvječnogaživota..................................78Jedno ...........................................................80Praviučenik.................................................81


Krugovizla ...................................................82Sreća............................................................83Kometrebapoljubac.....................................84Put ...............................................................85Snovi............................................................86Lea ...............................................................88Ponor ...........................................................90Vraća ...........................................................92Kruh ............................................................93NajboljiBožić ...............................................95Zatvor ..........................................................97Najboljivojskovođa.......................................99Kip junaka .................................................100

Sadržaj ......................................................101

104

ZNAK TVOJE BLIZINE Malepriče;2MarioŽuvela

Nakladnik:PutradostiNaslovnica:ZvonimirBarišinGrafičkapriprema:IvanaŽuvelaTiskara:Dalmacijapapir-SplitKaštela,2010.ISBN978-953-56311-1-8

CIP-KatalogizacijaupublikacijiSVEUČILIŠNAKNJIŽNICAUSPLITU

UDK821.163.42-32

ŽUVELA,MarioZnaktvojeblizine/MarioŽuvela;<fotografijeZvonimirBarišin>.-Kaštela:Putradosti,2010.-(Malepriče;2)

ISBN978-953-56311-1-8

130802037

105

106

Ljubav je biti uz drugoga a opet biti korak

ispred svoga vremena.

Znak tvoje blizine

Documents