Zivotopis Imama Sedzada

7/25/2019 Zivotopis Imama Sedzada

1/29

www.bastinaobjave.com

Imam Zejnul-Abidin Ali ibn Husein

- Glasnik poruke ustanka s Kerbele u doba apatije;

- Zato Imam nije digao ustanak?;

- Dimenzije Imamove borbe;

- Sahifa Seddadija riznica spoznaje;

- Podrka nemonima;

- Odgojni princip

Kratak pregled Imamovog, mir neka je na nj, ivota

Poznat kao Zejnul-abidin i Seddad, sin je treeg iitskog imama Huseina ibn Alija, mir nekaje na nj, i njegove ene ahrbanu. Imam Seddad, mir neka je na nj, roen je 38. godine poHidri u Medini1, gdje je i proveo djetinjstvo.2Dvije prve godine njegovog ivota poklapajuse s vlau njegovog djeda zapovjednika vjernika, mir neka je na nj, dok je narednih desetgodina period imamata njegovog amide Hasana Mudtebe, mir neka je na nj, koji je za tovrijeme u periodu od est mjeseci bio i halifa islamskog svijeta. Nakon ehadeta ImamaMudtebe, mir neka je na nj, 50. godine po Hidri, deset narednih godina, koliko je trajaoimamat Huseina ibn Alija, mir neka je na nj, proveo je uz svoga oca koji se sukobljavao s

Muavijom dok je ovaj bio na vrhuncu moi.

U mjesecu muharemu 61. godine po Hidri naa se na Kerbeli i ondje bio svjedokom ehadetasvog oca Imama Huseina, mir neka je na nj. Nakon tragedije na Kerbeli, dakle poto je

imamat prenesen na njega, sa ostalim zarobljenicima iz Huseinovog logora sproveden je uKufu i am i tokom tog putovanja bio je staratelj i oslonac zarobljenika u svim njihovimstradanjima i patnjama. Tokom ovog putovanja svojim vatrenim govorima diskreditirao je

1Muhammed ibn Jakub Kulejni, Usul-i Kafi, priredio Ali Akbar Al-Ghafari, Mektebetul-suduq, Tehran

1381, sv. 1, str.467.; ejh Mufid,Al-Irad, Qom, Mektebeti basireti, str. 253.; Fadl ibn Hasan Tabrisi,I'lami al-vari bi i'lami al-huda, Darul-kitabi islamiyye, Tehran, str. 256., Hasan ibn Muhammed ibnHasan Qomi, Tarikh-e Qom, prijevod Hasan ibn Hasan ibn Ali Qomi, Entesharat-e Tus, Tehran 1361str. 196.U pogledu imena majke etvrtog Imama postoje razilaenja, pa je hroniari osim pod imenomahrbanu spominju i pod jo dvanaest imena, poput: ahi Zanan, Dahani ah, ahrnaz, DahaniBanuye, Hule, Silafa... Radi vie informacija pogledati Sejjid Dafer ehidi Zendegani Ali ibn Husein,

Daneshgah-e Melli Iran, Tehran, sv. 1, str. 403-416.2ejh Mufid, Ibid, str. 253.; Allame Tabrisi, Tadul-mevalid, Mektebi basireti, Qom 1363, str. 80.;

Kulejni, Ibid, str. 466.; Sabt Ibn Devzi, Tezkiratul-hevas, str. 167.
http://www.bastinaobjave.com/http://www.bastinaobjave.com/http://www.bastinaobjave.com/


2/29

Jezidovu vlast. Nakon izlaska iz ama nastanio se u Medini, gdje je 94. ili 95. hidretskegodine dosegao ehadet. Sahranjen je na poznatom groblju Bakija pored svoga amide ImamaHasana, mir neka je na nj.

Halife Imamovi savremenici

Imam Ali ibn Husein bio je savremenik sa sljedeim halifama:

- Jezid ibn Muavija (61-64. h.g.);3

- Abdullah ibn Zubejr (61-73. h.g.);4

- Muavija ibn Jezid (nekoliko mjeseci tokom 64. h.g.);

- Mervan ibn Hakem (devet mjeseci tokom 65. h.g.);

- Abdulmelik ibn Mervan (65-76. h.g.);

- Velid ibn Abdulmelik (76-96. h.g.).

Imamova bolestboanska blagodat

Naalost, meu pukom se esto etvrtog imama naziva i Bolesni Imam, a takav nadimak namu svijest priziva slabanu i nemonu osobu, blijedog, iznemoglog i melankolinog ovjeka.To, meutim, nipoto ne odgovara istini. Naime, etvrti Imam bio je bolestan samo onihnekoliko dana na Kerbeli, nakon ega je ozdravio i narednih trideset i pet godina bio je, poputostalih Imama, odlinog zdravlja i fizike kondicije.

Nema sumnje da je Imamova bolest prilikom traginih dogaaja na Kerbeli bila osobita

Boija pomo, jer Imam usljed bolesti nije bio obavezan stupiti u borbu5

te je tako njegovsveti ivot bio zatien od Jezidovih plaenika i na ovaj nain je loza imam ata nastavilatrajati. Da Imam tad nije bio bolestan, morao bi uestvovati u dihadu protiv Jezidove vosjke,a tad bi, poput ostalih sinova i prijatelja svoga oca, i on postao ehidom, ime bi bilo utrnutosvjetlo upute.

Sabit Ibnul-Devzi pie: Ali ibn Husein nije ubijen jer je bio bolestan. A Muhammed ibnSa'd biljei: Tog dana (na Auru) Ali ibn Husein, koji se nalazio uz svog oca, imao jedvadeset i etiri godine, tako da su neosnovane tvrdnje kako je tada jo bio golobrado dijete.Meutim, tog dana on je bio bolestan i zato nije sudjelovao u boju.6

Ibn Sa'd takoer nas izvjetava: Nakon ubistva Huseina ibn Alija, amir otie k Aliju ibnHuseinu, koji je bolestan leao u postelji, i ree: Ubijte ovoga! Jedan od njegovih pratitelja

3U zagradi je period vladavine svakog od navedenih halifa.

4Abdullah ibn Zubejr bio je jedan od onih koji nisu dali bejat Jezidu. Nakon Muavijine smrti, malo prije

nego je Imam Husein, mir neka je na nj, krenuo iz Mekke, stigao je u taj grad i dao se u politikeaktivnosti. Poto nakon smrti Imama Huseina nije imao dostojnog takmaca, proglasio se u Hidazuhalifom. Jezid ga do kraja svoga ivota nije uspio poraziti. Nakon Jezidove smrti, Abdullah je svojuvlast proirio na iz Hidaza na Irak, Egipat i istone dijelove islamskog svijeta, tako da se vlastJezidovih nasljednika svela na am. Prema tome, u periodu od 61. do 73. godine islamskim svijetomparalelno su vladala dvojica halifa, ali nakon to je Abdullah ibn Zubejr poraen i ubijen od strane

Abdul-Melika ibn Mervana, hilafet se u cjelosti naao u rukama Mervanovih potomaka.5Mesudi, Ibid, str. 167; Ibn Devzi, Ibid, str. 324.

6Ibn Devzi, Ibid,str. 324.


3/29

kaza: Slava Bogu! Zar da ubijemo bolesnog mladia koji nije uestvovao u bici?! Uto stieOmer ibn Sa'd i ree: Ne dirajte ove ene i tog mladia!7

ejh Mufid prenosi od Hamida ibn Muslima, jednog od Jezidovih bojovnika: Na dan Aureuli smo pod ator Alija ibn Huseina; on bijae teko bolestan i leao je u postelji. imr stiesa grupom pjeaka, pa ga upitae: Hoemo li ubiti i ovog bolesnika? Tad rekoh: Slava

Bogu! Zar ubijate i djecu?! Ovo je djeak, a bolest ga je oborila s nogu.8Govorio sam takosve dok ih ne odvratih od nauma da ga ubiju. Tad stie i Omer ibn Sa'd. ene su plakale inaricale. On ree svojim ljudima: Neka niko od vas ne ulazi u atore ovih ena i ne dirajtetog mladia!9

Kao to se da primijetiti, bolest etvrtog Imama bila je Boija blagodat posredstvom koje muje spaen ivot, no to nipoto ne ukazuje na njegovu duhovnu slabost ili nemo predneprijateljem. Ne samo da je u tako tekim uvjetima Imam bio utjeha i oslonaczarobljenicima, ve se i prema neprijatelju ophodio hrabro i odvano, o emu svjedoe injegovi vatreni govori i obraanja u Kufi i amu. Tako, nakon to su zarobljenici dovedeni uKufu, on je tako otro razgovarao sa Abdullahom ibn Zijadom na skupu koga je ovajorganizirao da je Abdullah, silno rasren, naredio da pogube Imama. Imam mu je, meutim,na to kazao: Zar meni prijeti smru?! Zar ne zna da je poginuti nama neto sasvim obino,i da je ehadet za nas blagodat i ponos!10

Pronositelj poruke Kerbele

Kako je ve ukazano, Imam Seddad prisustvovao je tragediji na Kerbeli, a nakon ehadetasvoga oca Huseina ibn Alija, mir neka je na nj, bio je na elu preivjelih iz Huseinove obiteljii preuzeo je obavezu pronoenja poruke ustanka i crvenog ehadeta Imama Huseina. Kroz

svoje govore i obraanja on je razotkrivao prljavo lice emevijske vlasti i utjecao na to da sejavnost osvijesti.

S obzirom na iroku i obuhvatnu propagandu emevijskih vlasti, jo od vremena Muavije panadalje, protiv Poslanikove porodice, nema sumnje da bi, da preivjeli Imama Huseina nisuosvjeivali i budili narod, neprijatelji islama i sluge tadanjih monika uspjeli izbrisati izhistorija ovaj veliki ustanak i vjeni pokret odnosno prikazati ga u krivom svjetlu. Meutim,

propaganda Imama Sedddada i ostalih preivjelih lanova obitelji prvaka ehida, mir nekaje na nj, u vrijeme njihovog suanjstva onda kad su im Jezidova glupost i golema mrnjadali priliku za to nije Huseinovim neprijateljima pruila priliku da iskrivljavaju injenice iire lai. S obzirom na to da smo u poglavlju o ivotu Imama Huseina, mir neka je na nj,

prilino opirno govorili o propagandnom djelovanju etvrtog Imama, ovdje emo sezadovoljiti onim to smo ve kazali.

7Al-tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5., str. 221.

8Hamid ibn Muslim je vjerovatno kako bi izazvao samilost hazreti Sedddada (koji bijae omravio i

oslabio) nazvao djeakom, ili je moda kasnije dogaaje opisivao ovako kako bi kod iija oprao baremdio svoga grijeha.9

ejh Mufid,Al-Irad, Qom, Mektebeti basireti, str. 242; ibn Derir Taberi, Tarihul-umim vel-muluk,Darul-qamusul-hadis, Bejrut, sv. 6, str. 260.; Ahtab Havarizmi, Ibid, sv. 2, str. 38.10

Ihtab Havarizmi, Ibid, str. 43.


4/29

Doba utnje

Na temelju podjele perioda imamata na etiri faze nakon smrti Poslanika islama (o emu smogovorili u poglavlju o ivotu zapovjednika vjernika, mir neka je na nj), ivot ImamaSeddada odvijao se u okviru etvrte faze, ije su karakteristike:

- Gubitak nade u mogunost oruane pobjede pokreta;

- Aktivno nastojanje da se dugorono stvore preduvjeti za uspostavu islamskevlasti od strane Poslanikove porodice;

- Priprema uvjeta za ostvarenje tog cilja kroz kulturni rad i odgoj odgovarajuihljudskih snaga;

- Ouvanje izvorne islamske misli i ukazivanje na novotarije i zablude.

Nije potrebno posebno naglaavati da su alosni dogaaji sa Kerbele (i to vrlo brzo) zadalisnaan udarac iitskom pokretu i reakcije na vijest o ovim dogaajima u cijelom tadanjemislamskom svijetu, posebno u Iraku i Hidazu, izazvale su strah i zebnju. Naime, postalo je

jasno da se Jezid, koji je spreman ii toliko daleko da pobije Poslanikove potomke (potovanei ugledne u itavom islamskom svijetu) i uzme u roblje njihove ene i djecu, nee prezati niod kakvog zloina kako bi uvrstio svoju vlast.11

Taj strah i zebnja, naroito primjetni u Kufi i Medini, dodatno su osnaeni nakon tragedijeHurra i okrutnog guenja pokreta Medinjana od strane Jezidovih snaga (u mjesecu zul -hiddetu 63. h.g.). Na teritorijama pod jakim utjecajem Poslanikove porodice, posebno uMedini u Hidazu i u Kufi u Iraku, zavladala je utnja. iiti i sljedbenici Imama ubrajani su uneprijatelje Emevija, te su se osjeali slabima i nemonima, a njihova organiziranost i ustroj

posve su se raspali. Ukazujui na tu neugodnu situaciju, Imam Sedddad rekao je: U cijelojMekki i Medini nema niti dvadeset ljudi koji nas vole.

uveni historiar Mesudi istie: Ali ibn Husein preuzeo je imamat u tajnosti i uz strogu

tekiju, u tekim vremenima.Imam Sadik, mir neka je na nj, kazao je o ovoj alosnoj i neugodnoj situaciji: Nakonehadeta Huseina ibn Alija, mir neka je na nj, ljudi su se vratili (odnosno napustili suPoslanikovu porodicu), osim trojice: Ebu Halida Kabulija, Jahje ibn Ummi Tavila i Dabiraibn Mut'ima. Uz njih su kasnije pristali jo neki, tako da je broj sljedbenika porastao. Jahjaibn Ummi Tavil uao je u Poslanikovu damiju u Medini i ovako se obratio ljudima: Mi smovam suprotstavljeni i poriemo vas (dakle va put i vjerovanje), i izmeu vas i nas postojaeuvijek neprijateljstvo i otvoreni sukob...

Ne treba ni kazati da su u takvim uvjetima ovako otvoreno i jasno mogli nastupati samo rijetki

ljudi koji nisu marili za vlastiti ivot, poput Jahje ibn Ummi Tavila koji je bio spreman izloiti

se svakoj opasnosti. Zato je Haddad ibn Jusuf, optuujui Jahju za prijateljstvo saZapovjednikom vjernika, mir neka je na nj, dao da mu se odsjeku ruke i noge, i umorio ga je

groznom smru.12

Fadl ibn azan. Jedan od najistaknutijih iitskih uenjaka i muhadisa sredine 3. hidretskogstoljea i uenik Imama Devada, Imama Hadija i Imama Askerija, mir neka je na sve njih,kae: Na poetku imamata Alija ibn Huseina, mir neka je na nj, slijedilo ga je tek nekolikoosoba: Muhammed ibn Dabir ibn Mut'im, Jahja ibn Ummi Tavil i Ebu Halid Kabuli.13

11Zarobljavanje ena i djece kao i noenje glava ehida od grada do grada imali su zasigurno za cilj

izazvati strah meu narodom i osujetiti svaku rekaciju.12ejh Tusi, Ekhtiyari ma'rifetir-ridal, str. 123.

13ejh Tusi, Ibid, str. 115.


5/29

Mrana vladavina Abdul-Melika

Period imamata hazreti Sedddada poklapa se sa vlau jednog od najmranijih reima upovijesti islama. Premda je jo prije njegovog vremena islamska vlast zastranila i pretvorila seu diktatorski i sebini reim, no vrijeme u kome je djelovao etvrti Imam od preanjihvremena razliku je po tome to su vlastodrci sada otvoreno i bez nastojanja da to prikrijuskrnavili islamske svetinje te sasvim javno zanemarivali principe islama, a niko pritom nije

imao hrabrosti za bilo kakav vid protesta.

Vei dio imamata hazreti Seddada poklapa se sa hilafetom Abdul-Melika ibn Mervana, ijaje vladavina trajala dvadeset i jednu godinu. Historiari Abdul-Melika spominju kao lukavog,opreznog i pronicljivog, uenog i otroumnog ovjeka. Autor Al-Fahrija kae: Abdul-Melik

je bio uman, pametan, uen, obrazovan, bistar, izvanredan politiar i pronicljiv ovjek.14

Hinduah biljei: Bio je to pametan, vrlinama obdaren, rjeit i uen ovjek, upuen uznanost, predaje i poeziju, dobrog znanja i ispravnog razmiljanja.15

Prije nego to se domogao vlasti, Abdul-Melik je ubrajan meu medinske fakihe, bio je

poznat po svojoj skruenosti, ibadetu i vjerskoj orijentaciji. Vrijeme je provodio u damijiuMedini predan ibadetu, te je tako stekao i nadimak Hamametul-mesdid odnosno damijskigolub.

Kau da je u trenucima smrti svoga oca Mervana, dakle u trenucima kad mu je pripao hilafet,zateen kako ui Kur'an, pa kad je uo ovu vijest zatvorio je Kur'an i rekao: A sad se ja i tirastajemo! I s tobom se vie neu druiti!16

I doista se i jeste odvojio od Kur'ana te je, usljed oholosti koju mu je vlast donijela, posve

ponitio svoj karakter, tako da se historiari s gorinom sjeaju nedjela njegove vlasti. Sujuti iIbn Asir piu: Abdul-Melik je u historiji islamaprvi koji je prekrio dati oprost ljudima (ubio

je Amra ibn Said ibn Asa nakon to mu je obeao sigurnost), on je prvi koji je ljudima

zabranio da govore u prisustvu halife i prvi je koji je sprijeavao pozivanje na dobro.Dvije godine nakon poraza Abdullaha ibn Zubejra u Meki (75. h.g.), Abdul-Melik je, putujuina had, stigao u Medinu i, obraajui se narodu, rekao je sljedee: Ja vam nisam onaj jadnihalifa (Osman), nisam onaj popustljivi halifa (Muavija), niti sam onaj slabe pameti (Jezid).

Ove ljude neu lijeiti drugaije nego sabljom. Traite od mene da se ponaam poputmuhadira, a sami se tako ne ponaate (traite od mene da budem bogobojazan, a sami nistetakvi). Tako mi Boga, ko me od danas pa u budue bude pozivao na bogobojaznost, glavu umu odrubiti!

Ovu poslednju reenicu rekao je aludirajui na to da su hatibi i imami duma-namazaobiavali poinjati uenje hutbe petkom rijeima itequllahi (bojte se Boga).

Kad onaj ko se smatra Poslanikovim halifom, u Poslanikovom gradu i pored mjesta na komeje on sahranjen govori ovako i napada na njegov sunnet, sasvim je jasno kakvo se ponaanjemoe oekivati od njegovih namjesnika u udaljenim oblastima.

Za vrijeme svoje duge vladavine Abdul-Melik je toliko prakticirao nasilje, smutnju i nepravdu

da je svjetlo imana posve zamrlo u njegovom srcu. To je naprosto postao njegov nainivljenja, pa je tako jednom kazao Saidu ibn Musibu: Postao sam takav da me vie ne radujedobro koje uinim niti sam alostan zbog zla koje inim. Said ibn Musib na to mu ree:Onda je tvoje srce potpuno mrtvo.17

14Ibn Asir,Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir, 1399. h.g., sv. 4, str. 520.

15Ibn Taqteqa,Al-Fakhri, Darul-Sadr, Bejrut 1386, str. 122-124.

16

Suyuti, Ibid, str. 217.; Ibn Taqteqa, Ibid, str. 122.; Ebul-Abbas Al-Muberid, Al-Kamil fil-lughat vel-adab, Dari Kitabul-'ilmiyye, Bejrut 1985; sv. 2, str. 192.; Henduah, Ibid, str. 76.17

Ibn Taqteqa, Ibid, str. 122.; Ibn Asir, Ibid, sv. 4, str. 521; Henduah, Ibid, str. 76.


6/29

Abdul-Melik se najee druio sa enom po imenu Ummi Derda. Jednom mu Ummi Derdaree: O Zapovjednie vjernika, ula sam da si nakon ibadeta pio vino?! On joj odgovori:Ne samo vino, pio sam ljudske krvi!18

On koji se nakon ataka Jezidove vojske na Mekku (radi obaranja Abdullaha ibn Zubejra)

utjecao Bogu od takvog ina i izraavao svoje gnuanje, nakon dolaska na vlast ne samo da je

i sam nastavio s takvim nedjelima, ve je zaduio krvnika kakav je bio Haddad da to obaviza njega, a ovaj je katapultom kamenovao Mesdidul-Haram i Kabu (budui da se Ibn Zubejrsklonio ondje).19

Namjesnici silnici

Po ugledu na njega, Abdul-Melikovi nasljednici u razliitim podrujima islamskog svijetaprovodili su tiransku i nasilniku vladavinu, odnosei se prema narodu grubo i silniki.

Mesudi pie: Abdul-Melik je bio sklon prolijevanju krvi. Njegovi namjesnici poputHaddada, poglavara Iraka, Muhliba, poglavara Horasana, i Hiama ibn Ismaila, poglavaraMedine, bili su takoer tirani i nemilosrdni poput njega.20

Upravitelj Medine Hiam ibn Ismail bio je tako strog prema narodu i toliko je tlaioPoslanikovu porodicu da je Velid, kada je nakon oeve smrti preuzeo vlast, bio primoran daga smijeni.

Ipak, gori od svih bio je Haddad iji su zloini dobro poznati u historiji islama. Nakon toje Haddad porazio Ibn Zubejra, Abdul-Melik ga je na dvije godine postavio za svoganamjesnika u Hidazu (Mekki, Medini i Taifu).21Haddad je u Medini dao pogubiti grupuashaba poput Dabira ibn Abdullaha Ensarija, Enesa ibn Malika, Sehla ibn Sa'idija i jo nekih,

pod izgovorom da su oni Osmanove ubice!22

Naputajui Medinu, kazao je: Zahvaljujem Bogu to me izvodi iz ovog truhlog grada. Ovajgrad gori je od bilo kog drugog, a njegovi ljudi su izdajniki i buntovniki raspoloeni premaZapovjedniku vjernika. Da mi Zapovjednik vjernika nije naredio drugaije, sravnio bih ovajgrad sa zemljom. U ovom gradu nema niega osim komada drveta koga nazivajuPoslanikovim minberom i ake truhlih kostiju koje zovu Poslanikovim grobom!23

Haddad u Iraku

Poto je Haddad potinio Mekku i Medinu, Abdul-Melik je shvatio da samo Haddadmoe smiriti Irak, te mu je 75. h.g. povjerio vlast nad Irakom (Kufom i Basrom). Haddad uKufu nije doao onako kako je uobiajeno za halifinog namjesnika, nego je u grad stigaozakrinkan, uao je u mesdid, probio se kroz narod i ispeo se na minber, a onda je nekovrijeme sjedio na minberu nita ne govorei. Ljudi se poee saaptavati, pitajui se o kome se

18Suyuti, Ibid, str. 216.

19Suyuti, Ibid, str. 217.; Henduah, Ibid, str. 76.

20Mesudi, Murudul-zeheb, sv. 3, str. 91.

21Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 3, str. 27-29.; Muhammed ibn

Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5 str. 220.22

Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef1384, sv. 3, str.18. Ibn Asir kae:Odnosio se prema njima isto kao i prema zimmijama. (Ibn Asir,Al-Kamilu fil-tarih, Bejrut, Dari Sadir,1399. h.g., sv. 4, str. 359.)23

Ibn Asir, Ibid, sv. 4, str. 359.; ehidi, Sejjid Dafer, Tarikh-e tahlili eslam ta payane amaviyan,Merkez-e nashr-e daneshgahi, Tehran 1365, str. 182. Od Boga molimo oprost to prenosimo ovakvegnusne rijei, i inimo to tek kako bismo itateljima dali do znanja o kakvim osobama ovdje govorimo.


7/29

radi. Neko predloi da ga kamenuju zbog takvog postupka, ali ljudi ipak odluie da saekajui vide ta e se desiti.

Kad se amor u mesdidu utia, Haddad skide krinku i poe govor ovim rijeima: Onarode Kufe, vidim ovdje glave koje su poput zrelog voaprispjelog za branje i koje treba da

budu odvojene od tijela, a ja sam onaj ko e to obaviti. Vidim ovdje turbane i brade s kojih

kao da kaplje krv...Onda je nastavio svoj prijetei govor i uplaio je ljude tako da iz ruku onoga koji ga je htiokamenovati ispade kamenje a da ovaj nije bio ni svjestan toga.24

Na slian nain Haddad se ponio i stigavi u Basru. Ibn Kutejba Dinvari ovako opisujeHaddadov dolazak u Basru: Haddad se u Basru zaputi sa dvije hiljade vojnika iz amai njihovih saveznika, te u pratnji jo etiri hiljade vojnika razliitog porijekla. Stigavi doBasre, povede sa sobom dvije hiljade vojnika i odlui ui u grad ba u vrijeme duma -namaza. Svojoj pratnji naredi da opkole damiju, i pored svake od damijskih kapija, a bilo ih

je osamnaest, postavi po stotinu ljudi sa sabljama sakrivenim pod odjeom, i naredi im:ujete li u damiji kakvu galamu, svakog ko pokua izai napolje posijecite, i to tako da mu

se glava otkotrlja napolje, a tijelo mu ostane unutra!Njegovi posilni stadoe uz vrata, ekajui. Haddad, onda, ue u damiju u pratnji dvijestotine ljudi, stotinu ispred i stotinu iza njega, koji su pod odjeom nosili sablje. Sam je,takoer, pod odjeom imao sakriven ma. Haddad ree svojim ljudima: Kad uemo udamiju, odrat u ljudima govor, a oni e me poeti gaati kamenicama. Kad vidite da samskinuo svoj turban i stavio ga na koljena, isuite sablje i ponite sjei ljude.

S takvim planom, Haddad se u vrijeme namaza ispe na minber i, izmeu ostalog, ree:Zapovjednik vjernika (Abdul-Hakem) ovlastio me da vladam u vaem gradu i dijelim meuvama bejtul-mal. Naredio mi je da se odazovem na vapaj potlaenog i da se osvetim tlaitelju,da cijenim dobroinitelje i da kaznim zloinitelje... aljui me ovamo, halifa mi je dao dvijesablje: sablju milosti i sablju srdbe i kazne. Sablju milosti putem sam izgubio, ali sabljakazne, evo, u mojoj je ruci!

Narod poe gaati kamenicama Haddada na minberu. On tad skide turban s glave i staviga na koljena, a njegovi posilni stadoe bez oklijevanja sijei ljude. Kad shvatie ta sedeava, ljudi nagrnue na kapije damije, no ko god bi zakoraio napolje, glava bi mu bilaodrubljena. Tako su bjegunci bili primorani da se vrate natrag u damiju, a ondje su ginulitako da se potok krvi iz damije slijevao ka bazaru.

Tako je Haddad diljem Iraka uspostavio strahovladu, ubivi masu uglednih, pobonih inevinih ljudi. U srca ljudi posijao je strah koji je obuhvatio ne samo Irak ve i cijeli Huzistan iistok.

Talas nasilja i ubistava

uveni historiar Mesudi pie: Haddad je vladao dvadeset godina i boj onih koji su za tovrijeme stradali od njegovog okrutnog maa popeo se na stotinu i dvadeset hiljada ljudi! A tunisu uraunati oni koji su sukobljavajui se s Haddadom pobijeni od njegovih vojnika.

U trenutku Haddadove smrti, u njegovom poznatom zatvoru (na iji sam spomen bi ljudipoeli drhtati od straha) nalazilo se pedeset hiljada mukaraca i trideset hiljada ena, asedamnaest hiljada njih bili su goli i bosi. Haddad je skupa zatvarao i ene i mukarce.

24Ebul-Abbas Al-Muberid,Al-Kamil fil-lughat vel-adab, Dari Kitabul-'ilmiyye, Bejrut 1985; sv. 2, str. 32.


8/29

Njegov zatvor nije imao krova, tako da su zatvorenici ljeti bili izloeni vruinama, a zimi kiii studeni.25

Mrani i svijetli momenti vladavine Velida ibn Abdul-Melika

Nakon Abdul-Melikove smrti hilafet je pripao njegovom sinu Velidu. Neki historiaripohvalno govore o Velidu i daju mu prednost u odnosu na njegovog oca Abdul-Melika, djeda

Mervana i mnoge druge halife. Naime, nijedan od emevijskih halifa, izuzmemo li Omera ibn

Abdul-Aziza, nije za svoje vladavine uinio toliko stvari od opeg dobra i toliko dobrih djela.Velid je za svoje vlasti nastojao osnivati, graditi i popravljati damije i sveta mjesta i bodrio jesvoje namjesnike da i sami ine tako.

Historiari kau: Velid je izgradio Veliku damiju u Damasku i proirio je Poslanikovudamiju i Mesdidul-Aksa. Po njegovoj naredbi, u svakom gradu koji nije imao mjesto zaskupno obavljanja namaza izgraena je damija. Takoer, osnovao je brojne postaje i tvraveu svrhu odbrane granica islamske teritorije, ustanovio je brojne povezujue puteve, dao je da

se u raznim krajevima islamskom svijeta iskopaju bunarevi, osnivao je kole i bolnice, ukinuoje neorganizirano dijeljenje sadake i pomoi sirotinji, paje odredio konkretan iznos iz bejtul-mala koji je dijeljen bolesnim, siromanim i potrebitim u zemlji.

Ustanovio je prihvatilita za slijepe i nemone, zbrinuo je leprozne i odredio da se o njimabrinu lijenici i njegovatelji, te je naredio da se za takve osigura ishrana i njega. Takoer,osnovao je sirotita u kojima su djeca bez roditeljskog staranja i siroad imala osigurana

boravak, odgoj i obrazovanje. Veinu svog vremena provodio je lino obilazei gradove ibazare i kontrolirao je cijene roba.26

Velidove loe strane

Pored ovih svjetlih postupaka oevidnih u Velidovom ivotu, on je imao i svojih loih stranate sasvim jasnih zabluda koje ne trebaju ostati nespomenute kad govorimo o njegovom ivotu.Kako historiari prenose, Velid je bio nasilnike i tiranske naravi. Otac i majka u djetinjstvusu ga odgajali udovoljavajui svim njegovim eljama i niim ga ne ograniavajui, te je stogaodrastao u prilino neuljudnu i neobrazovanu linost.27

Velid nije poznavao arapsku gramatiku i knjievnost, i nikad u ivotu nije savladao pravilaarapskog jezika, pa su njegovi govori zvuali gramatiki i stilski rogobatno. Na jednom skupukod svoga oca, pri razgovoru s nekim Arapom pogreno je izgovarao i najprostije reenice.Otac ga je radi toga prekorio rijeima: Onaj ko kako treba ne poznaje jezik Arapa ne moe

vladati njima! Velid se nakon toga est mjeseci posvetio uenju arapske gramatike podpaskom nekolicine vrsnih lingvista, ali na kraju je s gramatikom stajao jo loije nego prije.28

Moda jedan od razloga njegovog insistiranja na irenju znanja i nauke lei upravo u tome toje, svjestan da je sam prilino neobrazovan, time htio prikriti svoju slabost.

25Mesudi, Murudul-zeheb, sv. 3, str. 166-167.

26Sejjid Amir Ali, Mokhtaseri tarikhul-'arab, Bejrut 1967, str. 123; pogledati i Tarihi Jaqubi, Menshureti

mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 3, str. 36.27Suyuti, Ibid, str. 223-224.

28Ibn Asir, Ibid, sv. 5, str.11, Ibn Taqteqa, Ibid, str. 127.


9/29

Slubenici nasilnici

Velid je vlast nad sudbinom muslimana povjerio emirima, namjesnicima i zapovjednicima

koji su vaili za kvarne i zloinu sklone osobe, a koji su narodu nanijeli dosta jada. Jedan odnjegovih slubenika bio je i Hadddad ibn Jusuf, koga je nakon Abdul-Melikove smrti

zadrao u svojoj slubi.

U to vrijeme, am se nalazio pod izravnim Velidovim nadzorom, u Iraku je vladaoHaddad, u Hidazu Osman ibn Habara, i u Egiptu Kora ibn erik, a svaki od njih bio je

poznat kao tiranin. Omer ibn Abdul-Aziz (Velidov brati) bio je toliko odan potenju i pravdida je u vezi s vlau nekolicine ovih namjesnika kazao: Zemlja je puna nasilja i tlaenja. OBoe, spasi narod iz ove nesree!29

Moda je upravo zbog ovakve nepravde vladara i potlaenosti i bespomonosti muslimanaImam Seddad, mir neka je na nj, u jednom svom kazivanju ljude podijelio u est skupina,uporedivi vlastodrce s lavovima, a muslimane s ovcama, pa je kazao da ljudi nalikujuovcama koje ive izmu lava, vuka, lisice, psa i svinje, a svaki od njih eli njihovu kou,

meso i kosti.30

Zato etvrti Imam nije digao ustanak?

Poto smo donekle objasnili politiku situaciju u doba hazreti Seddada, mnogo bolje emoshvatiti zato Imam nije dizao ustanak. Naime, s obzirom na strah i depresiju koji su vladali udrutvu te strogi nadzor i kontrolu uspostavljenu od strane emevijske vlasti, svaki oruani

pokret bio je osuen na poraz. Niti najmanji pokret, uostalom, nije mogao proi nezapaenood pijuna emevijske vlasti. Tako je jednom prilikom pijun iz Medine obavijestio Abdul-Melika: Ali ibn Husein imao je robinju, pa ju je oslobodio, a potom se vjenao njome.

Abdul-Melik je poslao Imamu pismo u kome mu prigovara zbog ovoga i zamjera mu to senije oenio enom plemenitog roda, nekom iz plemena Kurejija.

Imam mu je u odgovoru napisao: Nema nikoga ko bi bio vei i plemenitiji od PoslanikaBoijeg, pa je on oenio svoju osloboenu robinju. Bog islamom uzvisi sve to je bilo nisko,svaki nedostatak pretvori u savrenstvo i svaku mahanu u vrlinu. Nijedan musliman nijenizak, i ne postoji niskost osim niskosti neznabotva!31

Abdul-Melik je na ovaj nain htio upozoriti Imama da ima uvida u sve to on ini, pa ak i unjegove line stvari i porodine odnose. Kako je, onda, u takvim uvjetima bilo mogue poetikakav revolucionarni pokret? ini se da se Imam, upravo shvatajui te gorke i nepovoljneuslove, obraa Bogu ovakvom dovom:

Kako je mnogi neprijatelj isukao ma neprijateljstva prema meni, naotri sjeivo bodeasvog za me, izotrio vrh maa svog za me, izmijeao ubojite napitke svoje za me, usmjerio name pravoletne strijele svoje, sprijeio oprez pogleda svog da ne klone naspram mene i tajnomislio o tome da me posjeti s neim mrskim i natjera da progutam uninu njegovu! Zato si

pogledao, Boe moj, na slabost moju u noenju tovara tekih, nesposobnost moju dazadobijem pobjedu nad onim koji smjera zaratiti protiv mene, i osamljenost moju naspram

29Ibn Asir, Ibid, sv. 5, str. 11.

30Suduq,Al-Khisal, Menshurati jema'ti muderrisin, Qom 1403, str. 339.

31

Muhammed ibn Jakub Kulejni, Usul-i Kafi, priredio Ali Akbar Al-Ghafari, Mektebetul-suduq, Tehran1381, sv.5, str. 344; Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5 str. 214; Medlisi,Biharul-Anvar, sv. 46, str. 105; Ibn Kutejba Dinvari, 'Uyunul-akhbar, Kairo, sv. 4., str. 8.


10/29

brojnosti velike onog koji mi je neprijatelj i lei ekajui na me s nevoljom o kojoj mislionisam. I krenuo si odmah da mi pomogne i osnaio si lea moja snagom Svojom!32

Teka razdjelnica puteva

Iz dosad kazanog shvatamo da se etvrti Imam nakon Aure naao na tekoj razdijelniciputeva. Mogao je meu svojim pristalicama i poklonicima potaknuti emocije i uzbuniti ih, toje ovjeku poput njega bilo lahko uiniti, te tako otpoeti odluan i odvaan pokret, razvitizastavu suprotstavljanja i zapoeti burna deavanja. No, s obzirom da neophodni uvjeti zaopstanak jednog dubokog pokreta nisu bili zadovoljeni, plamen bi se brzo ugasio i Emevijama

bi se pruilo dovoljno prostora za vojno i politiko djelovanje. Ili, mogao je kanalizirati stihijuemocija, odnosno pripremiti preduvjete potrebne za ostvarenje svog velikog cilja; dakle,

osigurati ideju vodilju i i glavne elemente za ostvarenje svoje glavne namjere preporodaislama, preustroja islamskog drutva i islamskog poretka. Tako bi pred neprijateljima zatitiosvoj i ivote mnogih svojih pouzdanih prijatelja.33

Ustanak u Medini

S ovog stanovita treba posmatrati i nespremnost etvrtog Imama da sarauje sa ustanicima uMedini. Ustanak u Medini desio se 63. (ili 62.) godine po Hidri i poznat je pod imenomtragedija Harre. Ti dogaaji posljedica su gnjeva i srdbe naroda u razliitim krajevimaislamskog svijeta na Jezidovu vlast poslije ehadeta Imama Huseina, mir neka je na nj. Narod

je bio gnjevan i u Medini, centru Poslanikove porodice, ashaba i tabiina. Namjesnik u Medini

(Osman ibn Muhammed ibn Ebu Sufjan), koji mladou, neotesanou i oholou nije nimalozaostajao za Jezidom, na Jezidov ukaz poslao je grupu medinskih uglednika u Damask da

izbliza upoznaju mladog halifu, osjete njegovu milost, a onda, po povratku u Medinu, smirenarod i navedu ga na pokornost Jezidovoj vlasti.

Shodno tom planu, Osman je delegaciju koju su inili Munezir ibn Zubejr ibn Avvam,Abdullah ibn Ebu Amr Mahzumi, Abdullah ibn Hunzela Gasilul-Melaika i jo nekolicinauglednih linosti iz Medine poslao u Damask kako bi se sreli sa Jezidom. No, budui da Jezidnije imao islamskog odgoja, a ni savjetnika koji bi ga uputio da se pred ovom delegacijom

makar pristojno ponaa, niti je bio sposoban rasuivati poput svoga oca koji je znao da se onajko u ime islama vlada muslimanima mora barem naizgled drati islamskih propisa, Jezid senije ustruavao da i pred ovom delegacijom pije alkohol, organizira igre sa psima, gozbe i

pijanke uz muziku i razvratno ponaanje. No, na svom dvoru primio ih je u punom sjaju,ukazao im je sve poasti i svakog je bogato darovao, poklonivi im darove u vrijednosti od

pedeset do sto hiljada dinara. Mislio je da e ga, primivi taj novac i nakon velianstvenogprijema na Zelenom dvorcu u Damasku, lanovi delegacije po povratku u Medinu hvaliti iveliati. Meutim, ne samo da ovaj susret s Medinjanima Jezidu nije donio nikakve koristi,nego su posljedice bila upravo obratne.

Ovi izaslanici (osim Munezira ibn Zubejra koji je otiao u Basru) vratili su se u Medinu iondje su narod koji se okupio da ih saslua obavijestili: Vraamo se od ovjeka koji nemavjere, pije alkohol, svira tar i tanburu, igra se sa psima, na sijelima okuplja zabavljae i enelijepoga glasa da se uz njih razvedri, a veeri provodi uz skupinu lopova i pokvarenjaka.Uzimamo vas za svjedoke da mi poriemo njegov hilafet. Ibn Hunzela ree: Vraam se odovjeka protiv koga u se boriti makar me niko ne pomogao i makar se bori o sam uz svojih

32Sahifa Seddadija, dova br. 49.

33Sejjid Ali Khamenei, Pishva-ye sadiq, Entesharat-e Sejjid Demal, Tehran, str. 24.


11/29

nekoliko sinova. On me darovao i ukazao mi potovanje, no njegov dar prihvatio sam samozato da bih se tim novcem okoristio u borbi protiv njega.

Nakon toga, Medinjani su se zakleli na vjernost Abdullahu ibn Hunzeli i protjerali su

namjesnika Medine i sve Emevije iz grada.

Kad su vijesti o tome stigle do Jezida, on posla Muslima ibn Ukbu, ovjeka u godinama ivjernog slugu Emevija, da s velikom vojskom uguiustanak Medinjana, i ree mu: Daj im tridana vremena. Ako se ne pokore, ratuj protiv njih, a kad ih pobijedi, ima tri dana da imoduzima imetke, ivotinje, oruje i hranu i to poklanja svojim vojnicima...

Vojska iz ama napade Medinu i izmeu dvije suprotstavljene skupine otpoe krvavi sukob.Naposljetku su pobunjenici poraeni, avoe pokreta su pogubljene. Muslim je izdao naredbuda tri dana traje opi pokolj naroda i zaplijena njihovih imetaka. Vojska iz ama u tih tri dana

poinila je takve zloine da se i pero stidi opisati ih. Zbog tih zloina Muslim dobi nadimakMusrif odnosno Grabeljivac. Nakon pokolja i pljake, Muslim natjera narod da u svojstvurobova daju prisegu Jezidu.34

Uloga Abdullaha ibn Zubejra

Abdullah ibn Zubejr, osoba eljna slave i ovjek koji se samo naizgled doimao ispravnim,doao je Mekku 60. h.g., malo prije nego je ondje stigao Imam Husein, mir neka je na nj, inastanio se u tom gradu. Dok je Imam Husein boravio u Mekki, Abdullah ibn Zubejr ostao je

u njegovoj sjeni i ljudi nisu obraali panju na njega. No, nakon ehadeta Imama Huseina, mirneka je nj, otvara mu se prostor za djelovanje, on javno izraava svoje suprotstavljanje Jezidui proglaava sebe halifom.

Abdullah nije imao nikakve veze za porodicom Zapovjednika vjernika, mir neka je na nj.

Imao je vanu ulogu u smutnji u pogledu Bitke oko deve, a tokom svoje vladavine u Mekki

ukinuo je uenje salavata na Poslanika na poetku hutbe . Upitan o tome, odgovorio je:Poslanik je imao loe blinje, a kad spomenemo njegovo ime, spominjemo i njih.35 Sobzirom na njegovu prolost, nije udo da je Imam Seddad, mir neka je na nj, izraziozabrinutost zbog Ibn Zubejrovih smutnji.36

Kako piu neki historiari, Abdullah ibn Zubejr imao je odreenu ulogu u ustanku Medinjana.Nakon ehadeta Imama Huseina, mir neka je na nj, voen svojim politikim ambicijama,prozivao je Iraane da su pozvali Imama, a onda mu uskratili svoju pomo, prozivao je iJezida, nazivao ga pijancem, zabavljaem sa psima i raspusnikom, i pozivao je narod da gazbaci s vlasti.37 Kau, takoer, da je protjerivanje namjesnika Medine i Emevija iz gradaizvedeno uz njegovu saglasnost.38

Zato etvrti Imam nije saraivao s ustanicima u Medini?

Vrijeme je sada da analiziramo razloge Imamove nespremnosti na saradnju sa ustanicima u

Medini. Razloge Imamove rezerviranosti spram ovog pokreta mogli bismo svesti na sljedee:

34Pogledati Belazeri, Ibid, str. 30-46.; Ibn Asir, Ibid, sv. 4, str, 102, 103, 111-121. Mesudi, Ibid, sv. 3,

str. 68-71.35

Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 3, str. 8.36

Ali ibn Isa Arbili, Keshful-ghamet fi ma'rifetil-ime, Mektebeti benu Haim, Tabriz 1381., sv. 2, str.

299.37Belazeri, Ibid, str. 30.

38Mesudi, Ibid, str. 69.


12/29

1. Procijenivi situaciju i uoivi snanu depresiju koja je zavladala nakon ehadetaImama Huseina, mir neka je na nj, Imam je predvidio poraz ovog pokreta i shvatio je

da bude li uestvovao u tome, ne samo da e pretrpjeti poraz, nego eon i njegovisljedbenici biti pobijeni, te e preostale iitske snage tako nestati bez ikakvogrezultata.

2. S obzirom na prolost Abdullaha ibn Zubejra i njegov utjecaj u redovima ustanika,ovaj pokret nikako nije mogao biti izvorno iitski, a Imam nije htio posluiti kao mostdo vlasti astoljubivcima poput Abdullaha ibn Zubejra.

3. Kako smo vidjeli, ustanici su za svoga vou izbarali Abdullaha ibn Hunzela, bez da suod Imama traili miljenje o tome. Premda su voe ustanka bile ispravne i iste osobei njihova kritika Jezidove vlasti i protesti protiv nje bili su posve osnovani i ispravni,

izvjesno je, ipak, da se ovdje nije radilo o isto iitskom pokretu i nije bilo sigurno dabi pobjedom pokreta iiti ostvarili ikakvu korist.

Izgleda da je imajui naprijed reeno u vidu, Imam od poetka odluio da ne uestvuje uovom pokretu. Jezid, koji je znao za ovakav Imamov stav, a kome je, s druge strane, tragedija

na Kerbeli predstavljala veliki teret u pogledu raspoloenja javnosti, naredio je Muslimu ibnUkbi da niim ne uznemirava Alija ibn Huseina.

Utoite prognanih

Kad su Emevije ptotjerani iz Medine, Mervan je zamolio Imama da njegovu enu i porodicuskloni u svoj harem (dio kue predvien za ene). Imam je to velikoduno prihvatio. Narednihtrideset dana, dok su u Medini trajali pokolji i pljaka, dom Imama Seddada bio je izvrsnoutoite izbjeglicama. Ondje se sklonilo etiri stotine ena sa svojim porodicama i Imam se onjima brinuo sve do okonanja sukoba.

Nakon okonanja sukoba, Muslim ibn Ukba pozvao je Alija ibn Huseina, mir neka je na nj, ksebi. Kad se Imam pojavio, Muslim ga je posjeo pored sebe, ukazao mu je puno potovanje iast, te se sloio s time da se Imam vrati svojoj kui.39

Razliiti oblici borbe etvrtog Imama, mir neka je na nj, protiv nasi lnika i smutljivaca unjegovom vremenu

Izabravi na razdjelnici puteva o kojoj smo govorili onaj drugi put, etvrti Imam otpoeo je snizom prosvjetiteljskih, kulturnih i odgojnih aktivnosti, ali i neizravnom borbom, i tako je

svoje aktivnosti provodio bez da izazove reakciju osjetljivih vlasti. Njegove najvanije

aktivnosti mogli bismo svesti na nekoliko sljedeih:

1. uvanje sjeanja i uspomene na Auru

S obzirom da se ehadet Imama Huseina, mir neka je na nj, i njegovih prijatelja pokazao zaEmevije kao veliki teret pred javnou i doveo je u pitanje legitimitet njihove vlasti, Imam jeoplakivanjem ehida i stalnim sjeanjem na ovu tragediju upravo kroz oplakivanje nastaviosvoju borbu protiv njihovih ubica. Nema sumnje da su te gorke suze i alobni plabili rezultatsnanih emocija, jer veliina tragedije i nesree koja se desila na Kerbeli bila je tolika daoevici do kraja ivota to nisu mogli zaboraviti. No, nema sumnje da je pristup Imama

Seddada ovom pitanju donio i odreene politike rezultate. Stalno podsjeanje na tragediju39

Ali ibn Isa, Ibid, str. 319.


13/29

na Kerbeli nije doputalo da nasilje i zloini Emevija budu zaboravljeni. Kad god se htionapiti vode, Imam bi pri pogledu na vodu zaplakao. Upitan za razlog toga, kazao je: Kako dane zaplaem, kad su Jezidovci dopustili pustinjskoj divljai da prilazi vodi, ali mom ocu nisudopustili da doe do nje. (I ubili su ga ednog.)Imam je rekao: Kad god se sjetim pogibije djece Fatimine, mir neka je na nju, niz grlo mi

poteku suze. Jednom sluga upita Imama: Zar vaoj alosti nema kraja?!, a Imam ree:Teko tebi! Poslanik Jakub je zbog nestanka samo jednog od svojih sinova plakao toliko daje oslijepio i od silnog plaa stas mu se povio, iako je njegov sin bio iv (i Jakub nije bioizgubio svaku nadu da e ga nai). A ja sam prisustvovao pogibiji moga oca, brata, amide isedamnaest roaka, i njihova tijela bila su razbacana po zemlji oko mene. Kako bi onda mojatuga i alost mogla imati kraja?!40Sehl ibn uajb, jedan od uglednika iz Egipta, pria: Jednog dana doao sam kod Alija ibnHuseina i upitao ga: Kako ste?, a on mi ree: Nisam mislio da tako ugledna linost izEgipta ne zna kako sam! No, ako ve ne zna moje stanje, opisat u ti ga. Mi smo meu naimnarodom poput Izraelana meu Faraonovim narodom, a oni su im ubijali muku djecu, doksu kerke ostavljali u ivotu. Nae je stanje danas tako tjeskobno i teko; govorei s minbera o

nama runo i stvari koje ne prilie naem ugledu i plemenitosti, ljudi trae bliskost naihneprijatelja.41

2. Savjeti za uputu ummetu

S obzirom da je ivio u vremenima represije, etvrti Imam nije mogao javno i otvorenoiskazati sve ono to je imao na umu, te se stoga koristio metodom dranja predavanja(vazova) i na taj nain je ljude upoznavao sa ispravnom islamskom milju. Na taj nain jeideje koje su vremenom i pod utjecajem propagande vlastodraca koji su zastranili bilezaboravljene ili izopaene ljudima predstavljao u njihovom izvornom obliku, i nastojao je,koliko god mu je to bilo mogue, narodne mase odnosno muslimansko drutvo upoznati sazbiljom islamskog nauka.

Analiza tih predavanja pokazuje nam da je Imam mudrom metodom i veoma pametno, kroz

savjetovanje i pouavanje ljudi, uspijevao staviti ljudima na znanje ono to mu je bilanamjera. U datim prilikama to je bio najbolji nain prenoenja ispravne islamske misli. Jer,koliko god da su njegove rasprave i predavanje imale politikog efekta i bile su uperene protivvladajueg sistema, vlasti nisu pokazivale osjetljivost spram njih. Imam je tako mogaoljudima predstaviti zbilju imamata odnosno sistema islamske vlasti pod vostvom istogimama, i ukazati ljudima na ono to se deavalo u tadanjem islamskom drutvu, dakle navlast vladara nasilnika, nevjernika, neosjetljivih prijetvornika i licemjera, te im objasniti da

vlast poput Abdul-Melikove nije vlast kakvu islam trai. Ovakvo djelovanje vano je posebno

zbog toga to ljudi dotad nisu obraali naroitu panju na ova pitanja i nisu se mogli izbavitiiz stanja neupuenosti i pasivnosti u koje su s vremenom zapali, tako da nije postojalamogunost promjene situacije i uspostave eljene islamske vlasti.Primjer ovakvih govora i predavanja Imama Seddada, najbolje svjedoanstvo naprijediznesenih tvrdnji, jeste opirni govor koga bi, prema tvrdnjama muhadisa, Imam svake dumeodraou Poslanikovoj damiji pred svojim prijateljima i ostalim okupljenima. Ovdje emo,kao primjer onoga o emu smo govorili, itaocima prenijeti dijelove tog govora:O ljudi, bojte se Boga i znajte da ete se Njemu vratiti! Tog Dana (na Dan sudnji) svako enai dobro i zlo koje je uinio, i poeljet e da je izmeu njega i njegovih loih djela

40Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-Anvar, Darul-kitabi islamiyye, Tehran, sv. 46, str. 108; Ibn Kesir,

Al-Bidaye vel-nihaye, Mektebetul-ma'ruf, Bejrut 1977, sv. 9, str. 107, Ebu Naim Isfahani, Haliyetul-avliya ve tabeqatul-asfiya, Darul-kitabul-'arabi, Bejrut 1407, sv. 3, str. 140.41

Ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 220.


14/29

razdaljina velika... Prvo o emu e ga u kaburu pitati meleki Munkir i Nekir jeste o Bogukome si robovao, Poslaniku koji ti je poslan, vjeri koju si slijedio, Knjizi koju si itao i imamuije si vostvo prihvatio...42U vezi s ovim govorom zapaamo nekoliko zanimljivih stvari:

1. Ovaj govor ponavljan je svakog petka, to ukazuje na njegovu vanost i Imamovo

insistiranje na predstavljanju ovih pitanja;2. Budui da Imamov govor poinje rijeima O ljudi! (eyuhen-nas), jasno je da oni

kojima se Imam obraa nisu samo njegovi sljedbenici, nego je krug onih kojima surijei upuene irok i uopen;

3. U svom govoru Imam se jasno i izriito poziva na kur'anske ajete,a to ini upravo izrazloga to su oni kojima se obraa najire narodne mase, a veina tih ljudi nisuhazreti Seddada doivljavali kao Imama. Zato je Imam, kao dokaz za svoje tvrdnje,navodio kur'anske ajete, dok u sluajevima kad se obraao iskljuivo iijama i svojimodabranim prijateljima, nije smataro nunim da se poziva na ajete Kur'ana.43

Izgradnja kadrova

Drugi primjer Imamovih obraanja jeste jedno relativno dugako predavanje koje prenosi EbuHamza Semali, jedan od najbliih i najboljih Imamovih prijatelja. Tekst ove predaje svjedoida se radi o govoru izreenom na skupu iita i odabranih Imamovih sljedbenika. U sklopu toggovora Imam kae:uvao Gospodar nas i vas od zla nasilnika, zuluma zavidnika i sile tiranina. O vjrnici, nekavas ne prevare taguti i sljedbenici taguta koji ele ovaj svijet, srca su vezali za njega i tragajuza bezvrijednim dobrima i uicima koji brzo prolaze... Kunem se svojim ivotom, u prolostiste proli kroz mnogo toga, izbavili ste se iz golemih smutnji, i pritom ste se uvijek klonili odzalutalih, novotara i grijenika. I sada itite pomo od Boga, drite se njegovih naredbi i

pokorite se Boijem valiju koji je dostojniji vlasti od sadanjih vladara....Naredbu Boiju i pokoravanje onome pokornost kome je Bog uinio obaveznim dajte

prednost nad svim ostalim. Nikada, u onome to inite, ne dajte prednost pokoravanjutagutima koji su vezani za prevare ovoga svijeta u odnosu na pokoravanje Bogu i boanskimvoama... Klonite se druenja s grijenicima i uprljanima, saradnje s nasilnicima i bliskosti slicemjerima, uvajte se njihovih smutnji i nastojte biti daleko od njih. I znajte da e se onaj kose suprotstavlja Boijim prvacima, slijedi drugu vjeru pored vjere Boije i postupa suprotnonareenjima svog boanskog voe nai u plamenu vatre dehennemske...44

Moralna dekadenca ummeta

Vanost i nunost ovih Imamovih savjeta i uputa biva jasnija ukoliko obratimo panju narazmjere moralne dekadence ummeta u periodu vlasti Abdul-Melika i njegovog sina Velida,

zatiranje sunneta, obiaja i islamskog nauavanja u tom vremenu.

Znamo da se otprilike trideset godina nakon Hidre (u drugoj polovini Osmanovog hilafeta) uislamskom drutvu iri finansijska korupcija i dolazi do moralnog nazadovanja. Kurejijski

prvaci, koji su imali velike prihode iz dravne kase i primali su obilne darove od tadanjih

42Hasan ibn Ali ibn u'abe, Ibid, 249; Kuleyni,Ar-Revdeti minel-kafi, Darul-kitabul-islamiyye, Tehran

1362, str. 72.43

Sejjid Ali Khamenei, Pazhuheshi dar zendegi-ye Imam Seddad, Daftar-e hezb-e dumhuriyeeslami, tehran 1361, str. 36-38.44

Hasan ibn Ali ibn u'abe, Ibid, str. 252; Kuleyni, Ibid, str. 15.


15/29

halifa, posveuju se zgrtanju bogatstva, i na taj nain se u islamskom drutvu potie elja zamaterijalnim blagostanjem, plemikim statusom i bogaenjem. Bogatai su sebi osiguralimnogo zemlje i materijalnih dobara, i nakupovali su sebi mnotvo robinja i sluga, posebnorobinja koje su bile obuene da lijepo sviraju i pjevaju i organiziraju zabave... Malo po malo,organiziranje gozbi i zabava postalo je obiaj i meu obinim svijetom.

Ova dekadenca morala u Jezidovo doba uzela je toliko maha da ni dva sveta grada, Mekka iMedina, nisu bila poteena ove poasti. Mesudi pie: Jezidov razvrat i nemoral prenio se ina njegovo okruenje odnosno njegove slubenike. U njegovo doba svirka i pjesmapostali suu Mekki i Medini javna stvar, a ljudi su na gozbama javno pili vino.45

Ovakvo stanje nastavilo se i u Abdul-Melikovom vremenu, tako da evki Zejf, nakon to pieo irenju sklonosti ka uicima i komforu u Mekkii Medini, dodaje: Kao da su ova dva velikagrada u Hidazu postojala radi zabavljaa. Tako su ne samo obini ljudi ve i fakihi i

pobonjaci dolazi na njihove nastupe.46

Kadija Ebu Jusuf rekao je nekim Medinjanima: O narode Medine, doista je udna stvar vaodnos prema svirci i pjesmi. Niko meu vama, ni oni ugledni ni oni neugledni, to ne

odbacuje.Medina je postala takva sredina da niti su uenjaci smatrali muziku nedolinom niti su je se

poboni klonili.47

Jednom se pjeva Dehman pojavio pred medinskim kadijom Abdul-Azizom Mahzumijem kaosvjedok jednog Medinjanina u sporu s nekim Iraaninom. Kadija ga je uzeo za validnogsvjedoka i prihvatio je njegovo svjedoenje. Iraanin se poali kadiji: Ali ovo je Dehman!, aAbdul-Aziz ree: Poznajem ga, inae bih traio od njega da dokae svoj identitet. Iraanintad ree: Ali on je svira i pjeva i poduava robinje sviranju!, a kadija odgovori: OprostioBog i nama i vama, a kome to od nas nije draga svirka?! Nego, hajde, vrati ovom ovjekunjegovo pravo!48

U Medini su organizirane zabave uz ples i muziku a da pritom nije bilo nikakvog zastoraizmeu ena i mukaraca. Talhina ker Aia esto je organizirala takve mjeovite zabave, i nanjima bi kao pjeva nastupala Izetu-Mejla.49

Stvari su dole dotle da je jedna od tada najpoznatijihpjevaica, Demila, prilikom svogputovanja u Mekku putem doekivana tako kako dotad nije doekivan nijedan fakih, muhadis,mufesir, kadija ili poznati pobonjak! Pripovijest o tom putovanju prenesena nam je ovako:

Kad je Demila krenula iz Medine s namjerom da obavi hadd, ispratila je grupa zabavljaapoput Hejata, Tuvisa, Delala, Berdul-Fevada, Nevmetul-Daha, Refanda, Rahmeta,

Hibetullaha, Muabeda, Malika, Ibn Aie, Nafija ibn Tunbura, Budihul-Meliha i Nafiul-Hajra(bilo ih je vie od trideset) i zabavljaica poput Ferihe, Izetul-Mejle, Hibabe, Sellame,Hulejde, Ukile, emmasije, Farije, Bulbule, Lezzatul-Ej, Suide i Zerike, a jedan dio njih

pratio ju je do kraja putovanja. Kad se Demilin karavan pribliio Mekki, skupinamekkanskih uglednika i ostalih priredili su joj srdaan doek, a kad se vratila u Medinu,doekali su je mukarci i ene, najugledniji stanovnici Medine, Oko toga se podigla takvagraja i zanos da su stanovnici Medine redom stajali pred svojim vratima i posmatrali taj

prizor.50

45Murudul-zeheb, sv. 3, str. 67.

46Tarikhi adabul-'arabi, Darul-me'arif, Misr, sv. 2, str. 342.

47Ibn Abdurabbah,Al-Aqdul-ferid, Darul-kitabul-'arabi, Bejrut 1403, sv. 6, str. 11; erif Qarai Bakir,

Hiyatul-Imam Zeynul-Abidin, Darul-Adv, Bejrut 1409, sv. 2., str. 409.48

Ebul-Fered Isfahani, Ibid, sv. 8, str. 225.49

Ebul-Fered Isfahani, Ibid, sv. 6, str. 410.50Ebul-Fered Isfahani, Ibid, sv. 8, str. 208-210.; ehidi Sejjid Dafer, Zendegani-ye Ali ibn Hussein,

str. 104.


16/29

Ova pria pokazatelj je jedng aspekta rasula vrijednosti u medinskom drutvu tog vremena.Osobe koje su na tom putovanju pratile Demile bile su najuveniji ondanji zabavljai, ijase slava proula svijetom. Uzmemo li u obzir da je svako od njih imao po nekolikouenikakoje je poduavao i pretpostavimo li da je dosta poznatih zabavljaa ostalo u gradu odnosnonisu otili ispratiti Demilu, doi emo do za ne povjerovati velikog broja zabavljaa. Ako je

drutvena situacija u mjestu koje je kibla muslimana i gradu u kome je osnovana islamskavlast bila takva, moemo samo zamisliti kakvo je stanje bilo u Damasku, Basri i drugimtadanjim velikim gradovima.51

Nunostdefiniranja propisa vjere i prezentiranja izvorne islamske kulture

Uz ovakvo stanje, uzmemo li u obzir jo i neobavijetenost ljudi u pogledu islamskog nauka,pojavu novotarija i izopaenja izvornog uenja, razmjere tragedije bit e jasnije i bolje emorazumijeti kako je duboko etvrti Imam shvatao probleme drutva, pa je svojim predavanjimanastojao razbuditi ljude. Ovdje emo vam skrenuti panju tek na neke primjere zanemarivanja

islamskog nauka, neobavijetenosti naroda u pogledu islamskih obaveza i pojavuizvitoperivanja izvrnog uenja:

1. Kako neki uenjaci tvrde, Haimije u vrijeme Imama Seddada nisu ak znali nitiklanjati namaz ili kako se obavlja hadd, a iiti uglavnom o vjerskim propisima nisuznali nita osim ono to su uli od predaka. Kad je situacija u pogledu namaza, togtemeljnog propisa islama koga svaki musliman mora pet puta dnevno obavljati, bila

takva, i to meu Haimijama koji bi takve stvari morali poznavati bolje od ostalih,moemo samo pretpostaviti na kojoj je razini vjerska upuenost bila kod naroda udrugim gradovima i podrujima i do koje mjere su muslimanske mase poznavaleostale islamske propise.52

2. Poznati ashab Enes ibn Malik rekao je: Ne vidim nita od onoga to je bilouobiajeno u Poslanikovo vrijeme! A ta je, onda, namaz?!, upitae ga, pa on ree:A zar je ono to ste radili bio namaz?!53

3. U vrijeme vladavine Abdul-Melika, 87. godine po Hidri, Omer ibn Abdul-Aziz, emirMedine, otiao je na hadd u funkciji predvodnika hadda, pa je pogreno obaviozaustavljanje na bajram.54

4. Muhammed ibn Muslim ibn ihab Zehri kae: Posjetio sam u Damasku Enesa ibnMalika, pa ga zatekoh kako sjedi sam i plae. Kad ga upitah za razlog plaa, ree mi:Od svega to smo imali od islama, ostao je jo samo namaz, a i on je iskrivljen.

5. Malo nakon Enesovog vremena, Hasan Basri kae: Kad bi se Poslanik sad vratiomeu vas, osim kible ne bi prepoznao nita od onoga emu vas je uio!55

3. Dova kao nain prenoenja znanja

Drugi nain propagande i metod borbe Imama Seddada, mir neka je na nj, bilo jeizraavanje islamskog nauka kroz dovu. Znamo da je dova duhovna spona izmeu ovjeka iGospodara i da ima vaan utjecaj na planu odgoja i izgradnje. Stoga, s gledita islama, dova

51ehidi, Ibid

52Murteda Al-Hasani Al-Amili Dafer, Derasati va buhus fi tarikhi islam, sv. 1, str. 56.

53

Ibid, sv. 1, str. 369.54Suyuti, Tarikhul-hulefa, str. 224.

55Murteda Al-Hasani Al-Amili, Ibid, str. 57.


17/29

ima osobito mjesto. Ukoliko bismo na jedno mjesto skupili sve dove preostale od Poslanika

islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove, i istih Imama, bila bi to ogromna zbirka. Tedove predstavljaju izuzetnu odgojnu kolu koja ima vano mjesto u ljudskoj izgradnji iduhovnom napretku.

Sahifa Sedadijja

S obzirom da su u doba etvrtog Imama vladali represivni uvjeti, Imam je mnoge od svojihciljeva i nakana izrazio u okviru dova i munadata. Zbirka dova Imama Sedada poznata je

pod nazivom Sahifa Sedadija i ubraja se, nakon Kur'ana asnog i Nehdul-belage, meunajvee i najvanije dragocjene riznice boanskih zbilja i znanja. Tako je, kroz vrijeme, odnaihuglednih uenjaka nazivana imenima poput Sestra Kur'ana, Evanelje Ehli-bejta iPsalmi obitelji Muhammedove.

Sahifa Sedadijja ne sadri samo moljenja i iua obraanja Bogu, ve predstavlja beskrajnomore islamskih znanja i nauavanja i u njoj su kroz dove iskazana pitanja poput akaidskih,

kulturnih, drutvenih i politikih te se, dijelom, obuhvaeni i prirodni zakoni i erijatskipropisi.

Merda-fakid merhum ajatollahul-uzma Nedefi Marai, sveta bila Tajna njegova, poslao je1353. h.g. primjerak Sahife Sedadijje u Kairo savremenom alimu i autoru tefsira Tantaviju,muftiji Aleksandrije. Zahvaljujui se na ovom dragocjenom daru i izuzetno ga hvalei,muftija u odgovoru pie: Naa je nesrea to do sada nismo imali u rukama ovo djeloneprolazne vrijednosti koje je dio poslanikog naslijea. to ih vie izuavam, sve samsvjesniji da su ovo rijei uzvienije od rijei stvorenja, ali nie od rijei Stvoritelja.

Zbog vanosti i izuzetne autoritativnosti Sahife Sedadijje, na ovu knjigu su, kroz historijuislama, napisani brojni komentari na arapskom i perzijskom jeziku. Merhum allame ejh Aga-

bozorg Tehrani u svom vrhunskom djelu Al-Zari'e naveo je, pored prijevoda, pedesetkomentara napisanih na Sahifu Sedadijju.

Pored tih komentara, niz nekadanjih i savremenih uenjaka priredili su brojne prijevodeSahife, a mnogi od njih objavljenih su upravo u posljednje vrijeme.

Sahifa Sedadijja sadri 54 dove, a njihovi naslovi su sljedei:

1. Hvaljenje Boga Uzvien je On!

2. Blagoslov na Muhammeda i eljad njegovu

3. Blagoslov na nositelje Prijestolja

4. Blagoslov na svjedoke poslanika

5. Njegovo moljenje za se i posebne prijatelje njegove6. Njegovo moljenje ujutro i uveer

7. Njegovo moljenje u nekim zadaama zabrinjavajuim

8. Njegovo moljenje u traenju utoita

9. Njegovo moljenje u enji

10. Njegovo moljenje u traenju utoita u Bogu Uzvien je On!

11. Njegovo moljenje za dobre posljedice

12. Njegovo moljenje u priznanju

13. Njegovo moljenje u traenju potreba

14. Njegovo moljenje u injenju krivde15. Njegovo moljenje kad je slab


18/29

16. Njegovo moljenje u iskanju olakice

17. Njegovo moljenje protiv ejtana

18. Njegovo moljenje u opasnostima

19. Njegovo moljenje u iskanju kie

20. Njegovo moljenje za udoredna svojstva21. Njegovo moljenje kad ga neto rastui

22. Njegovo moljenje u tegobi

23. Njegovo moljenje za dobrobit

24. Njegovo moljenje za njegove roditelje

25. Njegovo moljenje za njegovu djecu

26. Njegovo moljenje za njegove susjede i prijatelje

27. Njegovo moljenje za narod graninih podruja

28. Njegovo moljenje u prestraenosti

29. Njegovo moljenje kad je umanjena opskrba njegova30. Njegovo moljenje za pomo u otplati duga

31. Njegovo moljenje u pokajanju

32. Njegovo moljenje u nonom klanjanju

33. Njegovo moljenje u iskanju najboljeg

34. Njegovo moljenje kad je oaloen

35. Njegovo moljenje u zadovoljstvu sudbinom

36. Njegovo moljenje kad uje grmljavinu

37. Njegovo moljenje u zahvaljivanju

38. Njegovo moljenje u traenju oprosta39. Njegovo moljenje u iskanju oprosta

40. Njegovo moljenje kad je spomenuta smrt

1. Njegovo moljenje u iskanju pokrivanja i zatite

42. Njegovo moljenje nakon zavrenog uenja Kur'ana

43. Njegovo moljenje kad je gledao mlaak

44. Njegovo moljenje za dolazak ramazana

45. Njegovo moljenje uz rastanak s ramazanom

46. Njegovo moljenje u danu prekida posta i petkom

47. Njegovo moljenje u danu Arefata

48. Njegovo moljenje u blagdanu rtve i petkom

49. Njegovo moljenje u odbijanju varke neprijatelja

50. Njegovo moljenje u strahu

51. Njegovo moljenje u skruenom obraanju i stanju ponienja

52. Njegovo moljenje u preklinjanju

53. Njegovo moljenje u poniznosti

54. Njegovo moljenje za otklanjanje briga


19/29

Politike dimenzije Sahife Sedadijje

Kako smo ve ukazali, Sahifa Sedadijja ne sadri samo moljenja, munadate i izraavanjepotreba pred Bogom, ve ima i svoje politike, drutvene, kulturne i religijsko-dogmatskeaspekte. Imam Sedad je u nekoliko sluajeva kroz svoje dove izrazio politike rasprave,

posebno u pogledu pitanja imamata odnosno vostva u islamskom drutvu, pa emo unastavku navesti neke primjere.

1. U dvadesetoj dovi, dovi o udorednim svostvima, Imam kae:

Boe, blagoslovi Muhammeda i eljad njegovu, daj mi ruku protiv onog koji mi nepravduini, jezik protiv onog koji raspravlja sa mnom, i pobjedu nad onim koji mi se upornosuprotstavlja! Podari mi lukavstvo protiv onog koji spletkari protiv mene, mo nad onim kojime tlai, pobijanje onog koji me grdi, i sigurnost od onog koji mi prijeti!

Ko drugi osim Abdul-Melikovih slubenika poput Haima ibn Ismaila Mahzumija(zapovjednika Medine) mogu biti oni koji Imamu ine nepravdu, grde ga, inate se s njim,misle o njemu zlo, izlau ga pritiscima i prijete mu? Prema tome, ova Imamova dova je

ustvari alba na nasilje tadanje vlasti i u tom smislu ima politiku narav.2. U dovi koju je Imam uio za kurban-bajram i petkom, kae se:

Boe, zaista poloaj ovaj (hilafet i vostvo u islamskom ummetu, to podrazumijeva ipredvoenje kurban-bajramskog i duma-namaza te uenje hutbe) pripada namjesnicimaTvojim, izabranim Tvojim, dok su mjesta povjerenika Tvojih u stupnju uzvienom, koji siizdvojio za njih, nasilno oteta! (od nasilnikih emevijskih halifa)... Potom, izabrani prijateljiTvoji, namjesnici Tvoji, bijahu nadvladani, poraeni, nasilno svrgnuti; Tvoju odredbu videzamijenjenu, Knjigu Tvoju odbaenu, Tvoje dunosti iskrivljene od ciljeva zakona Tvojih, isunnete Vjesnika Tvog odbaene! Boe, prokuni neprijatelje njihove izmeu onih iz davnine inaroda kasnijeg, i sve one zadovoljne djelima njihovim, i pristalice i sljedbenike njihove!

Zehrijevo uenitvo kod Imama Sedada, mir neka je na nj

Meu naimuenjacima postoji estok spor u pogledu Zehrijevog nauavanja i vjerovanja.Jedni ga predstavljaju kao i'iju, prijatelja i sljedbenika Imama Sedada, mir neka je na nj, inavode dokaze za takav stav, dok ga drugi kritiziraju kao neprijatelja imamske obitelji i

pristalicu Emevija.

Autor Revdatul-denata iznalazi kompromis izmeu ova dva gledita, jer on je sprvaospadao meu pristalice i slubenike Emevija, no, zahvaljujui svom znanju i uenosti, predkraj ivota je prepoznao pravi put, prekinuo je veze sa Emevijama i prikljuio se

sljedbenicima i uenicima Imama Sedada, mir neka je nanj.56Meutim, nasuprot njegovom miljenju, postoje mnogi historijski dokumenti i svjedoanstvakoji govore da je Zehri sprva odnosno u mladosti, dok je bio u Medini, imao veze sa hazreti

Sedadom, mir neka je na nj, i da se okoristio njegovim predavanjima, ali se kasnije naao nadvoru Emevija i stavio se u njihovu slubu. Izgleda da se zlobne primjedbe koje b i muEmevije katkad upuivale: A ta sad radi tvoj poslanik (Ali ibn Husein)?!, tiu upravo ovog

56

Ibn ehraub, Ibid, sv. 4, str. 59; Ibn Isa Arbili, Keshful-ghamet fi ma'rifetil-ime, Mektebeti benuHaim, Tabriz 1381., sv. 2, str. 319-320; Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv.5, str. 214; Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str. 106.


20/29

perioda.57 U nastavku emo, stoga, obraditi njegov ivotopis i predstaviti itateljimasvjedoanstva o njegovoj vezi sa emevijskim dvorom.

Zehri na dvoru Emevija

Ibn Ebul-Hadid ubraja Zehrija meu Alijeve, mir neka je na nj, protivnike i pie: Ali ibnHusein uo je jednog dana da Zehri i Urvet ibn Zubejr sjede u Poslanikovoj damiji i govoreruno o Aliju, mir neka je na nj. Ali ibn Husein otie u damiju i estoko nagrdi ovudvojicu.58

Za vladavine Abdul-Melika ibn Mervana, Zehri se uputi u Damask kako bi se okoristio

bogatstvom i blagodatima emevijskog dvora, pa se poslui svojim znanjem i uenou kaoljestvama do materijalnog napretka i blagostanja. Privukao je na sebe Abdul-Melikovu

panju, pa mu Abdul-Melik ukaza poast i potovanje i odredi za njega iznos iz dravneblagajne, poplaa sve njegove dugove i dade mu na raspolaganje slugu. Tako se Zehri naemeu Abdul-Melikovom svitom i postade dio njegovog okruenja.59

Ibn Sa'd pie: Onaj ko je Zehrija uveo na Abdul-Melikov dvor bio je Kabisa ibn Zuajb,posebni uvar peata u administraciji Abdul-Melikovog halifata.

Tako je poela Zehrijeva vezanost za prljavi emevijski dvor. Poto je okusio sladak ukusraskoi, bogatstva i uitak dvorskog ivota na dvoru Abdul-Melika, kasnije e sluiti i nadvorovima njegovih sinova Velida, Sulejmana, Jezida, Hiama, te takoer na dvoru Omeraibn Abdul-Aziza.

Jezid ibn Abdul-Melik postavit e Zehrija na poloaj kadije. Nakon Jezida, uivao je ugled iposeban poloaj u vlasti Hiama ibn Abdul-Melika, a Hiam mu je povjerio mjesto uiteljanjegovih sinova. U toj slubi ostat e da kraja svog ivota. Hiam je platio osamdeset hiljadadirhema na ime njegovih dugova.60

Ibn Sa'd pie: Zehri se u Resafi stavio u Hiamovu slubu, a prije toga je kod njih (Emevija)sluio dvadeset godina. Takoer, od Sufjana ibn Ujine prenosi: Godine 123. Zehri saHiamom, tadanjim halifom, doe u Mekku i ostade ondje do 124. godine.61

Zehri se bijae toliko navikao na dvorski ivot, rasko i osobiti komfor da je, kad su mu predkraj ivota rekli: Kamo sree da se se potkraj ivota nastanio u Medini, pa sjedio uPoslanikovoj damiji uz neki od stupova, a mi bi se okupili oko tebe i pouavao bi narod!,odgovorio: Teko bi mi to bilo izdrati i takav ivot nije za mene. To bih mogao samo kad

bih okrenuo lea ovom svijetu i pozabavio se ahiretom.62

Potreba halifa nasilnika za dvorskom ulemom

Znamo da nasilniki i protuislamski nastrojene halife, kako bi vladali nad ljudima koji suvjerovali u islam, nisu imali drugog izbora nego nai naina da narod pokuaju uvjeriti kako

57Mirza Muhammed Bakir Musavi Hansari Esfahani, Revdetul-denat fi ahvalil-ulema ves-sadat,

Entesharat-e Ismailiyan, Qom 1392, sv. 7, str. 225.58

Tusteri, ejh Muhammeda Taqi, Qamusul-ridal, Merkez-e nashr-e ketab, Tehran 1379, sv. 8, str.387.

59Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str. 341 i 346.

60Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 7, str. 447.; Ibn Halekan, Vefiyatul-

a'yan, priredio dr. Hasan Abbas, Menshureti-Rida, Qom 1362, sv. 4, str. 178.61Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 7, str. 474.

62Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str. 348.


21/29

su njihovi postupci legitimni. Naime, nije bilo prolo odve vremena od Poslanikovih dana iljudi su srcima jo bili snano vezani za islam. Kad bi shvatili da bejat koga su dali timsilnicima nije ispravan i da ovi nisu dostojni biti Resulullahovim halifama, vjernici bi

nesumnjivo odbili pokornost takvim vladarima. Ako ovo i ne vai za itav narod, uislamskom drutvu onog vremena sigurno je bilo mnogo onih koji su neislamsko ponaanje

halifa podnosili zarad svoje vjere, odnosno vjerovali su kako se, uprkos looj situaciji, ipakradi o islamskoj vlasti. Stoga su tiranske halife, kako bi svoju vlast prikazali zakonitom,nastojali na svoj dvor privui muhadise i vjerske uenjake i natjerati ih da Poslaniku islama ilinjegovim ashabima pripiu hadise koji bi ili u korist ovih vladara, ime bi se u drutvustvorile intelektualne i etike pretpostavke za prihvatanje njihove vlasti.63

U skladu s tim, cilj koji su pridobijanjem Zehrija emevijske halife eljeli ostvariti bio jeokoristiti se njegovim vjerskim ugledom. On se, pak, u potpunosti stavio u njihovu slubu,

pisao je knjige i izmiljao hadise koji su ili njima u prilog, te je tako u mnogome pomogaonjihovim mranim ciljevima. Izvjesni Muamer kae: Mislili smo da smo od Zehrija prenijelimnogo hadisa. Meutim, kad je Velid ibn Abdul-Melik ubijen, vidjeli smo kako iz njegovihriznica iznose knjige na tovarnim ivotinjama, pa nam je reeno: Ovo je Zehrijevo znanje!Dakle, Zehri je za Velida, odnosno po njegovoj narudbi, napisao toliko knjiga hadisa da je

bilo potrebno upotrijebiti tovarne ivotinje kako bi se sve te knjige iznijelo iz Velidoveriznice.

Sam Zehri kae: Sprva se nisam slagao s idejom zapisivanja znanja, a onda su me emiri ivladari natjerali da ga zapiem (dakle, u obliku knjiga), a onda sam zakljuio da to (biljeenjeznanja i nauke) nijednom muslimanu nee smetati.64

Ibn Kesir pie: Hiam ibn Abdul-Melik je taj koji je Zehrija natjerao da zapisuje hadise.Poto je Zehri napisao svoju knjigu, i ostali ljudi poeli su zapisivati hadise.65

Jednog dana Hiam ibn Abdul-Melik zatraio je od Zehrija da zabiljei neke hadise zanjegovu djecu, pa je Zehri zatraio da mu se dodijeli pisar, a onda je izdiktirao etiristo hadisa

koje je pisar zabiljeio.66Takoer, Omer ibn Abdul-Aziz u svojoj darovnici pie: Kad je rijeo prenoenju i biljeenjuhadisa, ne zaboravite Zehrija, jer nije preostao niko ueniji od njega kad je rije o tradiciji

prethodnika.67

Treba sada vidjeti kakvu vrstu hadisa su sadravale hadiske zbirke sainjene po Velidovoj iHiamovoj naredbi? Nema sumnje kako u svim tim knjigama nije postojao nijedan hadis koji

bi mogao posluiti kao osuda Velida, Hiama i slinih, ve se radilo o hadisima koji su trebaliopravdati njihova runa i neislamska djela i oslabiti sjajnu politiku poziciju njihovihoponenata odnosno Haimija.

63

Hamenei, Sejjid Ali, Pazhuheshi dar zendegi-ye Imam Sedddad, Daftar-e merkez-e hezb-edumhuri-ye eslami 1361, str. 56.64

Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str. 346.; Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 2, str.389.65

Ibn Kesir, Ibid, sv. 2, str. 389, Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str. 341.66

Ibn Hidr Iskelani, Tehzibul-tehzib, Hajdarabad 1326, sv. 9, str. 449.67

Ibn Asir, Ibid, sv. 9, str. 343.; Zabrana biljeenja hadisa nakon Poslanikove smrti datira od hilafetaOmera ibn Hattaba, i trajala je do kraja prvog hidretskog stoljea odnosno do vladavine Omera ibn

Abdul-Aziza, koji je zvanino ponitio tu zabranu. Istraivai historije islama saglasni su oko toga da jeova zabrana imala politike motive i da je glavna namjera bila prenebrei prednost koju je u pogleduprava na hilafet imao Zapovjednik vjernika, mir neka je na nj. Naime, Ali, mir neka je na nj,jo zaPoslanikovog ivota, priredio je knjige u kojima su bili zabiljeeni Poslanikovi, blagoslov i mir neka jena nj i njegove, hadisi i injenice iz njegovog ivota, a koritenje takvim djelima svakako nije ilo u

prilog tadanjim halifama. U vezi s ovim vie e biti kazano kada budemo govorili o ivotopisu ImamaBakira, mir neka je na nj. Svakom sluaju, iije tu zabranu biljeenja hadisa nikad nisu ozbiljnoshvatali, te su odmah nakon Poslanikove smrti biljeili i zapisivali njegove hadise i djela.


22/29

Zehrijevi krivotvoreni hadisi

Zehri je izmiljao hadise koji su ili u prilog Emevija, opravdavali su njihovu nevjernikupolitiku ili su bili usmjereni protiv porodice Haimija. U nastavku emo navesti neke primjeretakvih hadisa:

1. Zehri pripisuje Poslaniku islama da je rekao: Nema putovanja osim ka tri mesdida:Mesdidul-haramu, mojem mesdidu (u Medini) i Mesdidul-aksau. A Mesdidul-aksa za vas je isto to i Mesdidul-haram.68Ovaj hadis prenose Muslim, Ebu Davud i

Nesai, trojica velikih sunitskih muhadisa, u obliku: Nema puta izuzev do trimesdida: Mesdidul-harama, ovog mesdida i Mesdidul-aksaa.69, i nijedan od njihne biljei reenicu: A Mesdidul-aksa vamje isto to i mesdidul-haram.

Jasno je da je ovu dodatnu reenicu uhadisu izmislio Zehri po Abdul-Melikovom nalogu, jerradilo se o vremenu kad je Mekkom vladao Abdullah ibn Zubejr, dok je Abdul-Melik zadraovlast u amu, i izmeu njih dvojice voeni su vojni i politiki sukobi. Kad bi htjeli obaviti

hadd, ljudi iz ama morali su, naravno, provesti nekoliko dana u Mekki, a to je bila odlinaprilika za Abdullaha ibn Zubejra da iri propagandu protiv Abdul-Melika. Budui da seAbdul-Meliki nije svialo da hadije iz ama odlaze u Mekku i tamo, u centru islamskogsvijeta, dolaze u nedoumicu oko legitimiteta njegove vlasti, pa je zabranio odlazak na hadd.Ljudi su se alili zbog zabrane da obavljaju vjersku obavezu kakva je hadd, pa im je Abdul-Melik rekao: Zehri prenosi da je Poslanik rekao: Nema putovanja osim ka tri mesdida:Mesdidul-haramu, mojem mesdidu i Mesdidul-aksau. A Mesdidul-aksa za vas je isto to iMesdidul-haram. Kamen na koga je Poslanik stao u noi Mirada neka zamijeni Ka'bu!

Onda je, po Abdul-Melikovoj naredbi, nad tim kamenom podignuto kube, objeeni suukraeni zastori, odreeni slubenici koji e se o tome starati, pa su ljudi potaknuti da ine

tavaf oko toga. Taj obiaj trajao je cijelo vrijeme emevijske vladavine.

70

Tako se da uoiti da je Zehrijeva namjera izmiljanjem drugog dijela ovog hadisa71 bilaodvratiti ljude od hodoaa Kui Boijoj (koja se nalazila na prostoru pod vlau Abdullahaibn Zubejra) i potai ih da se zapute ka Palestini, jer Palestina je pripadala amu i spadala je usferu Abdul-Melikovog utjecaja. Na ovaj nain Zehri je nastojao osnaiti Abdul-Melikov

poloaj.

2. Zehri, valjda da bi umanjio netrpeljivost naroda prema Mervanovoj porodici i u tusvrhu zloupotrijebio od Boga dati poloaj etvrtog Imama, ovako kae o ImamuSedadu: Ali ibn Husein bio je najumjereniji ovjek u svojoj obitelji, i najpotovanijii najomiljeniji kod Mervana i Abdul-Melika.(!!!)72A pritom nikom nije nepoznatoneprijateljstvo Mervanove prema porodici Alijevoj, mir neka je na nj, ba kao to jeizvjesna i netrpeljivost Alijeve porodice prema Mervanovoj. Stoga niko ne moe

povjerovati da je etvrti Imam kod mervanove porodice ikakvu omiljenost, a kamo lida im je bio najomiljeniji!

68Ibn Vazih, Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 3, str. 8.

69Muslim, Sahih, Mektebeti Muhammed Ali Sabih, Kairo, sv. 4 (Knjiga o haddu), str. 126; Ebu

Davud, Sunnen, str. 216.; Nesai, Sunnen, u Suyutijevoj obradi, Darul-Ihyai al-terasil-arabi, Bejrut, sv.2, str. 37-38.70

Ibn Vazih, Tarihi Jaqubi, Menshureti mektebetul-haydariyye, Nedef 1384, sv. 3, str. 8.71

Premda je i sened prvog dijela hadisa svakako upitan.72Muhammed ibn Sa'd, Tabeqatul-kubra, Darul-sadr, Bejrut, sv. 5, str. 215.; Ibn Kesir, Ibid, sv. 9, str.

106.


23/29

3. Zehri od Aie prenosi da je rekla: Jednom sam bila kod Poslanika kad ugledasmoAbbasa i Alija, pa mi Poslanik ree: Aia, ova dvojica umrijee u vjeri koja nijemoja!73

Jasno je da je ovaj hadis izmiljen kako bi se umanjilo izvanredni i blistavi Alijev poloaj inarodu omililo Mervanovu porodicu. U suprotnom, zar postoji iko ko bi mogao povjerovati da

je ovaj hadis istinit?! Zanimljivo je da Zehri ovaj hadis prenosi od Aie preko Urve ibnZubejra. Svima je poznato kakvu je ljubomoruprema Aliju Aia gajila, a znamo i da je Urve

bio neprijatelj Poslanikove obitelji. Ibn Ebul-Hadid istie: On je kao i Ebu Hurejre, Amr ibnAs i Mugejra ibn aba bio u slubi Muavije u svrhu izmiljanja hadisa protiv Alija, mir neka

je na nj.74

4. Zehri prenosi: Poslanik jednom nou doe u Alijevu i Fatiminu kuu i ree: Zar neklanjate namaz? Ali ree: Naa je volja u Boijim rukama, pa da On hoe, naveo binas na to.Poslanik na to ne ree nita i otie. Tad Ali u Poslanika kako sebi u bradugovori: ovjek je, vie nego iko, spreman da raspravlja.75

Izmiljajui i prenosei ovakve neosnovane prie, Alija, mir neka je na nj, se htjelopredstaviti

kao fatalistu i osobu sklonu besmislenom raspravljanju. Toliko je jasno da je ovaj hadis laanda je izlino uope ga kritizirati i analizirati. Nevjerovatno! Zar da onaj koji je roen u Ka'bi aubijen u mihrabu raspravlja sa Poslanikom oko toga treba li obavljati namaz?!

5. Zehri, navodei to kao Alijeve, mir neka je na nj, rijei, prenosi sljedeu priu: Imaosam jednu staru kamilu koju mi je Poslanik dodijelio kao ratni plijen poslije bitke na

Bedru. Kad sam se htio vjenati sa Poslanikovom keri Fatimom, dogovorih se sjednim bojadijom iz plemena Benu Kejneka da odem sa njim u pustinju i pomognemmu sakupljati biljku azhar, pa da onda od zarade pripremim svadbu. Stoga sam

pripremao opremu za kamilu, skupljao vree, konopce i slino, dok su kamile spavalepred kuom jednog ensarije. Odjednom vidjeh da su kamile odvezane, drobovi su imrasporeni i izvaene digarice. Silno se sneveselih kad to vidjeh i rekoh: Ko je ovo

uinio?! Rekoe mi: To je uinio Hamza ibn Abdul-Mutalib. Eno ga pije vino sgrupom ensarija, dok ih zabavlja pjevaica.(!) Hamza je izaao sa tog sijela, potegaosablju, pa zaklao kamile, rasporio ih i izvadio im digerice.76

Ali, mir neka je na nj, dalje pria: Otioh Boijem Poslaniku i zatekoh s njim Zejdaibn Harisa. Kad opazi moju tugu, Poslanik upita: ta se desilo? Rekoh: Nikad nevidjeh takvo zlo! Hamza je s mojim kamilama uinio tako i tako, i jo sjedi u kui snekima i pije vino. Poslanik obue svoju odjeu i krenu tamo. Ja i Zejd ibn Haris

poodmo za njim. Poslanik ue u kuu u kojoj je bio Hamza i stade ga koriti i grditi.Vidio sam da je Hamza pijan i da su mu oi pokrvavile. On odmjeri Poslanika odglave do pete i ree: Zar vi niste robovi moga oca?! Poslanik shvati da je Hamza

pijan, pa se vrati nazad i napusti kuu, a mi poosmo za njim.Izmiljajui ovakve smijene prie, Zehri je veliku linost i blistavi lik poput Hamze, prvakaehida, nad ijim krvavim tijelom je Poslanik islama, blagoslov i mir neka je na nj i njegove,nakon bitke na Uhudu sedamdeset puta klanjao namaz, elio prikazati kao razuzdanogovjeka, pijanca i nasilnika koji se ne dri nikakvih etikih i vjerskih naela! Nema sumnje dasu ove nepriline i neljudske uvrede uslijedile od strane plaenika Zehrija zato da bi se i

73Ibn Ebul-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo,

Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 4, str. 63.74

Ibn Ebul-Hadid , erhi Nehdul-belage, priredio Muhammed Ebul-Fadl Ibrahim, prvo izdanje, Kairo,Dari ihjaul-kitabul-arabije, 1378. h.g., sv. 4., str. 63.75

Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebeti Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 9, str. 106.76Sahihul-Buhari, Kairo, Mektebeti Abdulhamid Ahmed Hanefi, 1314, sv. 5, str. 83., Ebu Naim

Isfahani, Ibid, sv. 3, str. 144.


24/29

Hamzu prikazalo slinim Emevijama koji su se posve utopili u ovakvim opainama, te je takosvojim emevijskim gazdama htio pronai parnjaka u zlu!

Koriteljsko pismo etvrtog ImamaZehriju

S obzirom na ovako mranu Zehrijevu prolost, Imam Sedad, mir neka je na nj, poslao mu jeotro i koriteljsko, ali istodobno i dobrohotno i uputiteljsko, pismo, koje, u prijevodu, glasiovako:

uvao Bog i nas i tebe od smutnje, i sauvao tebe od patnje u Vatri. Naao si se u stanjutakvom da svako ko shvati tvoju situaciju mora imati milosti prema tebi. Bog te obdario

mnogim blagodatima: uinio je tvoje tijelo zdravim, produio je tvoj ivot, a poto teGospodar uinio nositeljem znanja o Kur'anu, upoznao te sa propisima vjere i Poslanikovimsunnetom, njegov dokaz protiv tebe je upotpunjen... Gospodar ti je stavio u obavezu da budezahvalan na tim blagodatima i posredstvom njih te iskuava, kako je kazano: Ako budetezahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga

biti.77Pa, kakvo e biti tvoje stanje sutra kad stane pred Boga i Gospodar te upita kako si sezahvaljivao na blagodatima i kako si obavio svoje obaveze spram dokaza Boijih? Ne umiljajda e Bog prihvatiti tvoje isprike i prei preko tvoje krivice. Nipoto! Gospodar je u Knjizi

Njegovoj stavio u obavezu uenima da narodu predstave istine, kako je kazano: A kad jeAllah uzeo obavezu od onih kojima je Knjiga data da e je sigurno ljudima pojanjavati i danee iz nje nita kriti...78

Znaj da je najmanja izdaja i najlaka stvar koju si preuzeo na sebe to to si srdbu nasilnikaprema tebi pretvorio u blagost, pa si mu se primakao, odazvao mu se kad god te pozvao i

odveo si ga u vjenu zabludu. Toliko se plaim da e se zbog svojih grijeha sutra nai svrstan

meu izdajnike i da e biti pitan za ono to si stekao saraujui sa nasilnicima!Uzimao si ono na to nisi imao pravo kad ti je to ponueno, zbliio si se s osobom kojanikome nije vratila njegovo pravo, a kad te on uinio sebi bliskim, nisi ispravio nita to je

bilo krivo, ve si uzeo za prijatelja onog ko je neprijatelj Boiji.

Zar nije bilo tako da kad te on pozvao i uinio sebi bliskim, uzeli su tebe za oslonac i uinilisu te osovinom oko koje se vrte njihovi zloini, i uinili su te mostom preko koga gaze dosvojih kvarnih djela te ljestvama uz koje se penju na krov svojih zabluda i zala!?

Ti si pozivao u njihovu zabludu i slijedio si put njihov. Oni su posredstvom tebe u srca uenihunijeli sumnju i posredstvom tebe su srca neznalica privukli k sebi. Svojim vjerskim znanjem,

prikazujui njihovo zlo ljudima kao dobro, sluio si im onoliko koliko im nisu bili od pomoi

ni njihovi najblii namjesnici i najmoniji prijatelji, jer oni nisu mogli koliko ti uiniti daplemeniti i puk odravaju veze s njima.

Kako je malo i bezvrijedno ono to su ti dali spram onoga to su od tebe uzeli! Kako je maloono to si izgradio spram onoga to si sruio!

Gledaj ta radi i pripazi na sebe, i znaj da niko drugi nee brinuti o tebi. Preispitaj sebe onakokako to ini odgovorna osoba!

Pogledaj kako si iskazao zahvalnost Bogu, koji te kad si bio dijete i kad si odrastao othranio

Svojim blagodatima! Tako se plaim da e biti obuhvaen ovim rijeima Boijim:

77Ibrahim, 7.

78Ali 'Imran, 187.


25/29

I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovogaprolaznog svijeta, i govorila: Bie nam oproteno!79

Ti nisi u vjenim dvorima ve si u svijetu koji je najavio selidbu. A koliko to ovjek ostaje naovom svijetu nakon svojih vrnjaka i savremenika?! Blago onom ko se na ovom svijetu plaisvojih grijeha, a teko onom ko umre a za sobom ostavi grijehe!

Budi svjestan i budan, i znaj da ti je na ovaj nain navijeena opasnost, pa ini neto da sepopravi, jer dato ti je jo vremena. Ti ne spada meu neznalice, a Onaj kod koga je raun otvojim djelima nikad ne zaboravlja na tvoje greke. Pripremi se za put, jer dug je put predtobom. Lijei se od svojih grijeha, jer srce ti je teko bolesno.

Nemoj misliti da te elim grditi i koriti. Ne, jer htio bih da Bog pree preko tvojih greaka izprolosti i vrati ti vjeru koju si izgubio. Sjetih se, pritom, rijei Boijih koje kau: I nastavisavjetovati, savjet e, vjernicima, doista koristiti.80

Zaboravio si na svoje vrnjake i savremenike koji su otili i samo si ti ostao. Pogledaj da li suoni upali u ono u to si se ti upleo? Da li su oni pali onako kako si ti pao? Sjea li se nekogsvog dobra koje oni nisu vidjeli? Zna li ti neto to oni nisu znali? Ne, nije tako, nego si

posredstvom poloaja koga si dobio kod puka stekao ugled i potovanje, pa si ih stavio namuku jer oni slijede tvoje miljenje, postupaju po tvojim odredbama, smatraju halalom onoto ti smatra halalom, a ono to ti nazove haramom, i oni ubrajaju u haram. Naravno, tebi ne

pripada pravo da odreuje ta je halal, a ta haram, no oni te dre takvim i vezani su za tvojeznanje zato to je njihovih uenjaka nestalo, iako si u neznanju i ti i oni i trebalo bi da i ti i oni

potraite vostvo.

Zar ne vidi u kakvo si neznanje i oholost potonuo i koliko ljudi pate zbog nevolja i smutnje?!Ti si ih uinio nevoljnicima, jer videi tvoj poloaj, ljudi zanemare ono to sami imaju ioarani su tvojim poloajem i zvanjem, srca im ude za tvojim znanjem i dosezanjem tvog

poloaja i zvanja. Tako, zbog tvog ponaanja i djelovanja, tonu u more zablude kome se dnane vidi i upali su u nevolju ije su razmjere nesagledive. Odazvao se Bog na na i tvoj vapaj,

jer On se nevoljniku odaziva!

Proi se svojih zala i nasilnitva, pa se, kao nekad, primakni istima i dobrima, onima koji uistruhlim efinima spavaju u naruju zemlje, stomaci su im se zalijepili za lea, a izmeu njihi Boga nema nikakva zastora ni koprene. Ovaj svijet ih ne moe prevariti, jer njima nije stalodo njega. Srca su vezali za susret s Bogom, a onda su pozvani da se vrate Gospodaru, pa su

Mu se uskoro i vratili. Budui da je svijet ovaj zaveo i u zabludu odveo tebe u godinamastarakim81, na tom stupnju znanja i sad kad si ve u zamci smrti, ta, onda, oekivati odmladia, bez znanja, slabe moi rasuivanja i sklonih grijesima? Doista smo mi Allahovi idoista emo se Njemu vratiti!

Kod koga nai utoite i od koga traiti lijek? Bogu se utjeemo od svoje nesree i od onoga

to kod tebe uoavamo, i oekujemo da e ti on dati naknadu za zlo koje nam ini.Pogledaj kako se zahvaljuje Bogu koji ti je dao opskrbu u djetinjstvu i kad si odrastao? Kakovelia Boga koji ti je dao da zbog vjere Njegove bude ugledan meu ljudima? Koliko si

blizak Bogu koji ti je naredio da mu se priblii i bude Mu pokoran?

79Al-A'raf, 169.

80Ad-dariyat, 55.

81Budui da je Zehri roen 58. h.g., a ehadet etvrtog Imama desio se 94. Ili 95. h.g., a

pretpostavimo li da je Imam ovo pismo napisao potkraj svog ivota, Zehriju je tad bilo nekih 36 godina

i zasigurno nije bio star. Postoji nekoliko mogunosti kako ovo protumaiti, a najvjerovatnija je da jeZehri roen prije 58. h.g. i da se njegovu godinu roenja pogreno navodi. Uostalom, Ibn Ha lekansvakako kae da je roen 51., a Zehbi da je roen 50. h.g.


26/29

ta je s tobompa se ne budi iz tog sna nemara i ne kaje se zbog svojih greaka?! I govori:Tako mi Boga, nikada nisam uinio nita zarad Boga kako bih time oivio vjeru Boiju iliunitio zabludu!

Je li to zahvala za blagodat Gospodara koji te je uinio nositeljemznanja o vjeri?! Zbilja sebojim da si ti potvrda Boijih rijei izreenih u Kur'anu: A njih smijenie zli potomci, koji

molitvu napustie i za poudama pooe; oni e sigurno zlo proi.82Bog te je uinio nositeljem Kur'ana i povjerio ti je znanje o vjeri, a ti si to iznevjerio.Zahvaljujemo Bogu koji nas je sauvao od zastranjenja poput tvoga. Selam!

Lekcija slobode

Ne treba misliti da emevijski vlastodrci nisu pokuavali uvui i etvrtog Imama u zamku ukakvu su upali Zehri i slini. Meutim, ImamSedad nije pokazivao nikakvog obzira premanjihovim mamcima i prijetnjama, i kako god su ga pokuali pridobiti, naili su na izriitoodbijanje. O tome svjedoe i sljedea dva primjera:

1. Abdul-Melik je, za svoga hilafeta, jednom na haddu obavljao tavaf odmah pored ImamaAlija ibn Huseina, mir neka je na nj, koji se nije niti osvrnuo na nj niti pokazao ikakvog

obzira spram njega. Abdul-Melik nije poznavao Imama, pa upita ko je ovjek koji tavafipored njega i ne osvrui se na halifu, pa mu rekoe da je to Ali ibn Husein.

Abdul-Melik se odvoji na stranu i naredi da mu dovedu Imama. Kad Imam doe, halifa muree: O Ali ibn Huseine, ja nisam ubica tvoga oca! Zato nedoe k meni? Imam odgovori:Ubica mog oca oduzeo je mom ocu ovaj svijet, ali je moj otac upropastio njegov ahiret. Pa,ako eli biti poput ubice moga oca, samo budi! Abdul-Melik ree: Ne, nego sam htio reida doe k nama i okoristi se kod nas ovosvjetskim dobrima.Tad Imam sjede na zemlju irairi svoj ogrta, pa ree: Boe moj, pokai mu vrijednost prvaka TvojihOdjednom, svi

vidjee kako se Imamov ogrta napuni blistavim draguljima koji su svojim sjajomzasljepljivali poglede. A onda Imam ree: O Boe, nosi ovo, jer meni ne treba!83

2. Abdul-Melik je dobio informaciju da se sablja Poslanika islama nalazi kod Alija ibn

Huseina, mir neka je na nj. (A to bijae posebno zanimljivo, jer radilo se o uspomeni naPoslanika i dokazom posebne asti. Takoer, posjedovanje te sablje predstavlja osobiti dokazmoi. Abdul-Melika je brinulo da bi zahvaljujui toj sablji Ali ibn Husein mogao privuinarod k sebi.) Stoga posla svog izaslanika Imamu sa zahtjevom da mu Imam preda sablju, a u

prateem pismu stajalo je: ta god da ti treba, spreman sam ti udovoljiti. Imam odbi dapreda sablju. Abdul-Melik mu onda posla prijetee pismo u kome je stajalo da e Imamu,ukoliko ne preda sablju, biti ukinut udio u bejtul-malu. (U to vrijeme svi muslimani, pa tako i

Imam, imali su udjela u bejtul-malu.) Imam u svom odgovoru napisa: A potom! Bog seobavezao da e robove koji se na Njega oslanjaju spasiti od onoga to im je neugodno i da eim dati opskrbu otud odakle se i ne nadaju. U Kur'anu je kazano: Allah sigurno ne volinijednog izdajnika, nezahvalnika!8485

82Maryam, 59.

83Kutb Al-Ravandi, Al-Kharayed vel-derayih, Entesharat-e Mustafavi, Qom, str 232.

84Al-Hadd, 38.

85

Hamenei, Sejjid Ali, Pazhuheshi dar zendegi-ye Imam Sedddad, Daftar-e merkez-e hezb-edumhuri-ye eslami 1361, str. 83.; Medlisi, Muhammed Bakir, Biharul-Anvar, Darul-kitabi islamiyye,Tehran, sv. 46, str. 95.


27/29

5. Pouavanje propisima vjere, odgojno-etiki utjecaj

Jedan od aspekata borbe etvrtog Imama protiv tiranije i zla u njegovo vrijeme bilo jepouavanje propisima vjere i dranje predavanja odgojno-etikog karaktera. Imam je poduzeokrupne korake u tom smjeru, takve i tolike da su uenjaci time impresionirani i zaueni.

Tako, veliki iitski uenjak ejh Mufid, u vezi s ovim, pie:Sunitski fakihi preuzeli su od Imama toliko znanja da je to nemogue pobrojati. Njegovivazovi, dove, tumaenja Kur'ana, presude o halalu i haramu preuzete od Imama sumnogobrojne i poznate uenjacima, a ukoliko bismo ovdje sve to nabrajali, nae kazivanje bi

bilo prepirno...86

Primjer Imamove odgojno-etike pouke jeste Poslanica o pravima, u kojoj je Imam izloiorazliite ljudske obaveze spram Boga, samoga sebe i drugih ljudi. Imam tih pedesetakobaveza prvo nabraja, a zatim objanjava svaku ponaosob.87

Poslanica o pravima, prenesena od strane muhadisa i zabiljeena u hadiskim zbirkama,mnogo puta je objavljena kao zasebna knjiga i uraeni su brojni prijevodi. Spisak prava koja

Imam ovdje predstavlja izgleda ovako:1. Pravo Boije; 2. Pravo prema samome sebi; 3. Pravo jezika; 4. Pravo uha; 5. Pravo oka; 6.Pravo ruke; 7. Pravo noge; 8. Pravo stomaka; 9. Pravo stidnog organa; 10. Pravo namaza; 11.

Pravo hadda;12. Pravo posta; 13. Pravo sadake; 14. Pravo kurbana; 15. Pravo vladara; 16.Pravo uitelja; 17. Pravo vlasnika roba; 18. Pravo podanika; 19. Pravo uenika, 20. Pravoene; 21. Pravo roba; 22. Pravo majke; 23. Pravo oca; 24. Pravo djeteta; 25. Pravo brata ; 26.Pravo osloboditelja roba; 27. Pravo osloboenog roba; 28. Pravo dobroinitelja; 29. Pravomujezina; 30. Pravo predvodnika u namazu; 31. Pravo onoga s koj

Zivotopis Imama Sedzada

Documents