Top Banner
1. UVOD U TELEKOMUNIKACIJE Čovjekova vječita želja i potreba je ostvarivanje veze s udaljenim osobama, a kroz povijest se realizirala na razne načine. Komunikacija između ljudi najbolje se ostvaruje uporabom čovjekovih osjetila, najviše vida i sluha. Pojam telekomunikacija označava općenito razmjenu informacija na većim udaljenostima, korištenjem fizikalnih svojstava elektromagnetizma. Sama riječ telekomunikacije dolazi od grčke riječi tele, što znači daleko i latinske riječi communicatio što znači promet odnosno veza. Početak telekomunikacija se temelji na Moresovom pronalasku telegrafa u prvoj polovici XIX stoljeća. Genijalnost Moreseovog sustava prijenosa slova i brojeva principom kodiranja, ogleda se i tome što se taj sustav kodiranja zadržao do današnjih dana. Nakon telegrafa koji je konstruiran početkom XX stoljeća, za prijenos znakova koristi se teleprinter, ali njegov razvoj je usporen masovnim korištenjem telefonije, kao sredstva prenošenja govornih informacija. Pronalazačem telefona, temeljem patenata iz 1876. i 1877. smatra se Alexander Graham Bell, koji prvi koristi elektromagnetsku indukciju za prijenos govora. Naglo širenje telefona kao sredstva masovnog komuniciranja ostvaruje se krajem XIX stoljeća uporabom kabela umjesto golih žica i automatskih telefonskih centrala. Na samom prijelazu iz XIX u XX stoljeće pojavljuje se nova tehnička mogućnost prijenosa
34

Uvod u Telekomunikacije

Jan 20, 2016

Download

Documents

Branimir Tušek
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: Uvod u Telekomunikacije

1. UVOD U TELEKOMUNIKACIJE

Čovjekova vječita želja i potreba je ostvarivanje veze s udaljenim osobama, a

kroz povijest se realizirala na razne načine. Komunikacija između ljudi najbolje se

ostvaruje uporabom čovjekovih osjetila, najviše vida i sluha.

Pojam telekomunikacija označava općenito razmjenu informacija na većim

udaljenostima, korištenjem fizikalnih svojstava elektromagnetizma. Sama riječ

telekomunikacije dolazi od grčke riječi tele, što znači daleko i latinske riječi

communicatio što znači promet odnosno veza. Početak telekomunikacija se temelji na

Moresovom pronalasku telegrafa u prvoj polovici XIX stoljeća. Genijalnost

Moreseovog sustava prijenosa slova i brojeva principom kodiranja, ogleda se i tome

što se taj sustav kodiranja zadržao do današnjih dana. Nakon telegrafa koji je

konstruiran početkom XX stoljeća, za prijenos znakova koristi se teleprinter, ali

njegov razvoj je usporen masovnim korištenjem telefonije, kao sredstva prenošenja

govornih informacija. Pronalazačem telefona, temeljem patenata iz 1876. i 1877.

smatra se Alexander Graham Bell, koji prvi koristi elektromagnetsku indukciju za

prijenos govora. Naglo širenje telefona kao sredstva masovnog komuniciranja

ostvaruje se krajem XIX stoljeća uporabom kabela umjesto golih žica i automatskih

telefonskih centrala. Na samom prijelazu iz XIX u XX stoljeće pojavljuje se nova

tehnička mogućnost prijenosa informacija, koristeći elektromagnetske valove stvoren

je radio prijemnik i predajnik. U prvoj polovici XX stoljeća radiokomunikacije se

koriste za jednosmjeran prijenos govora i slike, dok se u drugoj polovici, razvojem

tranzistora kao elektroničkog elementa, radiokomunikacije koriste u oba smjera. U

šesdesetim godinama XX stoljeća počinje plodonosan razvoj elektroničkih sustava za

prijenos podataka. Pojava integriranih krugova uzrokom je naglog razvoja računala.

Porastom broja računala, te sveobuhvatnost njihove primjene, dovela je do potrebe

njihova spajanja, a time i do razvoja posebnih mreža za prijenos podataka. Potreba za

integracijom telekomunikacijskih mreža dovela je, krajem sedamdesetih godina, do

digitalizacije telefonskih mreža i zamjene klasičnih telefonskih i telegrafskih centrala

elektroničkima. Također važan korak u razvoju telekomunikacija je i uporaba satelita

u prijenosnim sustavima. U osamdesetim godinama XX stoljeća naročit razvoj

telekomunikacija temelji se na razvoju mobilne telekomunikacijske mreže i

masovnom korištenju telekomunikacijske mreže za prijenos svih vrsta podataka.

Page 2: Uvod u Telekomunikacije

1.1. Osnovna funkcionalna podjela u telekomunikacijama

Uobičajena podjela telekomunikacijskih sustava je prema obliku informacije, ali i prema fizikalnoj osnovi prijenosa. Prema ovom kriteriju se razlikuju četiri osnovna sustava: telegrafija, telefonija, radiokomunikacije i prijenos podataka.

U svakom od ova četiri osnovna sustava mogu se razlučiti javni sustavi i funkcionalni (privatni i zatvoreni) sustavi, odnosno mreže. Javna telekomunikacijska mreža je sustav otvoren za korištenje svim fizičkim i pravnim osobama (građani, trgovačka društva, javna poduzeća i sl.). Takve mreže organiziraju, grade i eksploatiraju javna poduzeća te dionička društva u vlasnišvu, pretežitom ili manjinskom vlasništvu države, odnosno dionička društva na temelju koncesija kojima država daje u eksploataciju svoje telekomunikacijske resurse pod određenim uvjetima. Osnovna značajka javnih telekomunikacijskih sutava je da se korisnici usluga nazivaju pretplatnici, jer svoje pravo da u javnom sustavu uspostavljaju veze, prenose ili primaju informacije, plaćaju mjesečnom nakandom, pretplatom ili računom za obavljene usluge.

Funkcionalni telekomunikacijski sutavi, odnosno mreže su sustavi koje koriste određene službe ili tvrtke, bilo u privatnom ili državnom vlasništvu, a nisu za javnu uporabu. Takvi su sustavi često zatvoreni iz sigurnosnih razloga (vojska, policija i sl.), ali u području prijenosnih sustava mogu iz ekonomskih razloga koristiti i javnu telekomunikacijsku mrežu ili njene objekte (rezervne veze, antenski stupovi i sl.). Funkcionalne ili privatne telekomunikacije pružaju telekomunikacijske usluge za članove zatvorenih korisničkih skupina i samo za vlastite potrebe pravnih i fizičkih osoba i ne obuhvaćaju pružanje telekomunikacija javnosti, tj. komercijalno pružanje telekomunikacija drugim pravnim i fizičkim osobama. U ove sustave spadaju i telekomunikacijski sustavi Hrvatskih željeznica. Prema prije navedim kriterijima u telekomunikacijskom sustavu Hrvatskih željeznica se razlikuju četiri osnovna sustava: telegrafija, telefonija, radiokomunikacije i prijenos podataka.

1.1.1. Telegrafija

Telegrafijom se općenito naziva telekomunikacijski sustav kojem je osnovna funkcija omogućiti razmjenu pisanog teksta između udaljenih subjekata (iz grč. tele(daleko) i grafo(pišem)). To je najjednostavniji i povijesno prvi način komuniciranja električkim putem. Sve pisane poruke, na bilo kojem jeziku, mogu se predstaviti nekim određenim nizom znakova koji su uzeti iz jednog konačnog skupa.

Znak koji treba prenijeti, pretvara se u odgovarajućem uređaju (teleprinteru) u slijed impulsa električne struje, koji se dalje prenosi prijenosnim putem do udaljenog uređaja (teleprintera), gdje se dekodiraju i ponovo pretvaraju u određeni znak u tiskanom obliku.

Telegrafska mreža je najstarija telekomunikacijska mreža u svijetu, a općenito se sastoji iz određenog broja automatskih telegrafskih centrala koje su međusobno povezane prijenosnim sustavima. Na telegrafsku centralu su priključeni teleprinteri,

Page 3: Uvod u Telekomunikacije

tako što svaki teleprinter ima svoj pozivni broj i može biti pozvan s bilo kojeg drugog teleprintera u mreži.

Kako bi se osigurala tajnost prenešenog teksta, poruka se može posebnim postupkom šifriranja zaštititi i u takvom obliku prenijeti kroz telegrafsku mrežu. Brzi razvoj telekomunikacijskih tehnologija doveo je do gašenja javnih telegrafskih usluga, ali funkcionalne mreže u zatvorenim sustavima kao što su vojska, policija i željeznica još uvijek iz sigurnosnih razloga koriste teleprinetere.

1.1.2. Telefonija

Telefonijom se naziva telekomunikacijski sustav koji omugućuje razgovor udaljenih osoba uporabom efekata električne struje. Sama riječ dolazi od grčkih riječi tele (daleko) i fone (govor, zvuk). Sustav se sastoji od krajnjih uređaja – telefonskih aparata, telefonskih vodova (parica – spojni put do telefonske centrale sastavljen od dvije upredene žice), telefonskih centrala – uređaja komuntacije koji primaju i obrađuju numeričke informacije (brojevi pozvanog pretplatnika) i prijenosnih sustava koji međusobno povezuju telefonske centrale.

Danas se telefonske veze najvećim dijelom ostvaruju automatski, što znači automatskim radom telefonske centrale na temelju pozivanja pretlatnika koji se bira brojčanikom ili tipkama telefonskog aparata. Ostvaruje li se veze tako što telefonskom operateru govorom prenese broj željenog pretplatnika, tada se radi o manualnoj telefoniji (korištenjem ljudskog rada – telefoniste).

Telefonski aparat je uređaj kojim se počinje ostvarivati veza i u njemu se ujedno obavlja pretvaranje zvučnog tlaka govora u električni govorni signal koji se prenosi do pozvanog pretlatnika. U telefoniji, također se može razlučiti javna telefonska mreža od funkcionalnih telefonskih mreža koje služe vlastitim potrebama određenih korisnika. Za razliku od pretplatnika u javnoj telefonskoj mreži koji za uspostavljanje veza plaćaju pretplatu (mjesečni račun, prepaid), u funkcionalnim mrežama su to sudionici ili korisnici.

Telefonija je danas još uvijek najmasovniji oblik komunikacija. Pokraj ogromnog broja pretplatnika, postoji također veliki broj sudionika funkcionalnih mreža i sudionika koji su spojeni preko kućnih telefonskih centrala. Kućnim centralama nazivamo telefonske centrale u vlasništvu poduzeća ili ustanova na koje su priključeni sudionici ili korisnici. Svaka kućna centrala je najčešće spojena i na javnu telefonsku centralu s više telefonskih vodova, kako bi se mogle ostvariti odlazne i dolazne telefonske veze s pretplatnicima javne telefonske mreže.

Koristeći telefonsku paricu, kojom je telefonski aparat povezan s telefonskom centralom, moguće je uz tehničke preinake ostvariti i neke druge telekomunikacijske usluge koje vlasnik telekomunikacijskog sustava nudi pretplatnicima.

Daljnji razvoj telefonije kreće se u smjeru integracije različitih službi, a razvoj komutacijskih i prijenosnih sustava doveo je do zamjene klasičnih analognih sustava digitalnim komutacijskim i prijenosnim sustavima. To je dovelo do razvoja inteligentnih terminala kojima se između pretplatnika i sudionika međusobno

Page 4: Uvod u Telekomunikacije

razmjenjuju govor, tekst, slike ili podaci.

1.1.3. Radiokomunikacije

Radiokomunikacijama (radiovezama) općenito se nazivaju sustavi u kojima se razmjena informacija ostvaruje korištenjem fenomena elektromagnetskih valova, tzv. radiovalova. Prijenosni medij za elektromagnetske valove je Zemljina atmosfera i prostor oko nje. Uređaji koji primaju i emitiraju elektromagnetske valove nazivaju se još i radiouređaji.

Koristeći elektromagnetske valove, danas se prenose i razmjenjuju sve vrste informacija: govor, zvuk, slika ili podaci. Prema smjeru prijenosa informacija razlučuju se dva tipa radiokomunikacija: jednosmjerne i dvosmjerne radiokomunikacije.

Jednosmjerne radiokomunikacije su sustavi u kojima jedna radioemisiona postaja emitira program velikom broju prijemnika. Taj sustav se najčešće koristi za prijenos radioprograma i televizijskog programa. Uporabom geostacionarnih satelita ovaj sutav je praktički pokrio cijeli svijet.

Dvosmjernim radiokomunikacijama nazivaju se sustavi u kojima se međusobno razmjenjuju informacije između primopredajnih radiopostaja. Svaki radiouređaj je i prijamnik i odašiljač informacija. U funkcionalnim radiokomunikacijama se najčešće radi o prijenosu govora, takve mreže se nazivaju radiofonske mreže, za razliku od radiotelegrafskih mreža.

Same radiopostaje u dvosmjernim radiomrežama mogu se prema njhovoj konstrukciji podijeliti na stacionarne (montirane trajno na jednom mjestu), mobilne (montirane u vozilu ili na plovnom objektu) i ručne (prijenosne, s ugrađenim vlastitim izvorom energije).

Prema frekvenciji elektromagnetskih valova koje radiopostaja prima ili predaje najviše se koriste:

kratkovalne (KV) radioveze, a to su komunikacije ostavrene na frekvencijama od 3 do 30 MHz,

VHF radioveze, gdje se veze ostvaruju na frekvencijama od 30 do 300 MHz, UHF radioveze, koje koriste frekvencije od 300 do 3000 MHz.

Komunikacije u radiofonskoj mreži kada se koristi repetitor naziva se semiduplex način rada, za razliku od simplex rada kao direktne veze dviju radiopostaja u jednom smjeru ili duplex način rada za istovremeni dvosmjerni način veze.

Posebna radiomreža je mreža javne mobilne telefonije. To je sustav u kojem telefonski pretplatnici umjesto fiksnog spojnog voda (telefonske parice) koriste radiovezu kao spojni put do automatske telefonske centrale. Uređaj koji se naziva rediotelefon, obavlja iste funkcije kao i telefonski aparat ili terminal, ali i radiopostaje kojom se zamjenjuje fizička telefonska linija. Razlučuju se dva osnovna sustava radiotelefonije: analogni i digitalni. Danas se stariji analogni sustav zamjenjuje novim digitalnim sustavom (GSM – Glogal System for Mobile Telecommunications,

Page 5: Uvod u Telekomunikacije

Globalni sustav pokretnih komunikacija).

1.2.4. Prijenos podataka

Telekomunikacijski sustav koji omogućuje razmjenu informacija u obliku podataka nasiva se sustav za prijenos podataka.

Kao što je poznato, elektronički sustavi za obradu podataka (osobna računala, računalne mreže), instalirani su većinom na jednom mjestu, ali postoji velika potreba prikupljanja, obrade i slanja podataka na širem i udaljenom prostoru. Kako bi se taj problem riješio i time izbjeglo slanje raznih lista, bušenih kartica, magnetskih traka, disketa i sl. iz jednog mjesta u drugo, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća počeli su se razvijati sustavi za prijenos podataka. Podaci se u takvim sustavima šalju u električnom obliku, koristeći već dobro razvijenu telekomunikacijsku mrežu, najčešće telefonske vodove.

Prema načinu uspostavljanja veze, za prijenos podataka između dvije točke se razlikuje više načina prijenosa.

Prijenos podataka komuniranom telefonskom mrežom, koji koristi za spojni put telefonsku mrežu, a veza se uspostavlja automatskim biranjem telefonskog broja. Kada se veza između dva telefonska priključka uspostavi, uključuje se poseban uređaj nazvan modem, koji omogućuje međusobnu razmjenu podataka korištenjem prespojenog prijenosnog puta. Naziv uređaja dolazi od kombinacije riječi MOdulator i DEModulator. Modulacija i demodulacija su postupci koji omogućuju prijenos digitalnih podataka (slijed električnih impulsa sa značenjem “jedinica” i “nula”) analognim električnim signalima (tonovima) frekvencije 300-3400 Hz kroz telefonsku mrežu. Veza koja je ostvarena traje po potrebi razmjene podataka, a može se ostvariti s različitih mjesta, uz uvjet da je svaki telefonski priključak opremljen modemom.

Prijenosom podataka nekomunutiranom telefonskom linijom koriste se sustavi za automatsku obradu podataka i sustavi baza podataka. Takav sustav se koristi isključivo za razmjenu podataka i za tu svrhu je trajno na raspolaganju.

Razvojem tehnologije u području prijenosa podataka, pokazala se potreba međusobnog povezivanja velikog broja korisnika. Tako su razvijene posebne mreže, na temelju poznatih i usvojenih stanarda za prijenos podataka i to u obliku slijeda (grupe) podataka nazvanih paketima, koji se naizmjenice šalju od uređaja do uređaja. Takva mreža ima svoje vlastite komutacijske čvorove koji preko spojnih i pretplatničkih vodova povezuju priključke. Mreža omogućuje vezu svakog sa svakim, a kapaciteti i brzine prijenosa su vrlo veliki. Kroz takvu mrežu se mogu uspostaviti i internacionalne veze za međusobnu razmjenu podataka.

Majveći predstavnik ovog tipa prijenosa podataka je svakako Internet. To je zapravo globalna mreža za prijenos podataka , koja omogućuje paketsku komunikaciju između velikog broja podmreža koje koriste zajedničku adresnu strukturu temeljenu na jedinstvenom TCP/IP skupu protokola (Transfer Control Protocol – Internet Protocol). U svojoj baznoj strukturi Internet podržava usluge elektroničke pošte (e-mail), prijenos podataka (FTP – File transfer Protocol), WWW i

Page 6: Uvod u Telekomunikacije

dr.

Prijenosom podataka može se tretirati i prijenos drugih informacija u elektroničkom obliku, koje se posebno ne obrađuju u sustavu, kao što su primjerice sustavi za prijenos alarmnih informacija u sutavima tehničke zaštite, sustavi za prijenos informacija između elektroničkih postavnica i sl..

Page 7: Uvod u Telekomunikacije

OSNOVNA FUNKCIONALNA PODJELA TELEKOMUNIKACIJA NA

ŽELJEZNICI

Telekomunikacijski sustavi na želejeznici, temeljno se dijele prema obliku

informacija, ali i prema fizikalnoj osnovi telekomunikacijskih prijenosnih sustava, pa

se u tom smislu razlikuju:

1. žični komunikacijski sustavi,

2. bežični komunikacijski sustavi i

3. svjetlovodni komunikacijski sustavi.

Ustrojbeno, telekomunikacijski sustav jest jedinstvena cjelina na Hrvatskim

željeznicama koju čine centar za vezu, rajonske postaje za vezu te postaje za vezu u

ustrojbenim jedinicama dotično službenim mjestima.

Telekomunikacijski promet na Hrvatskim željeznicama može se podijeliti na

unutarnji i međunarodni.

U unutarnjemu telekomunikacijskom prometu prenose se brzojavke,

priopćenja i informacije koje se odnose:

- na reguliranje prometa vlakova i pružnih vozila

- na obavljanje poslova prometne operative i područnih operativa

- na poslove koji su u svezi s prometom vlakova a odnose se na druge ustrojbene

jedinice

- na poslove u transportno-komercijalnoj djelatnosti.

U međunarodnome telekomunikacijskom prometu prenose se brzojavke,

priopćenja i informacije koje se odnose:

na ustrojbu međunarodnoga željezničkog prometa

na obavljanje poslova prometne operative

međusobnu razmjenu i uporabu mobilnih kapaciteta

na održavanje i uporabu stabilnih kapaciteta

na druga priopćenja koja se odnose na ustrojbu i obavljanje prometa vlakova.

U telekomunikacijskom prometu Hrvatskih željeznica mogu se rabiti sljedeće

vrste uređaja:

- telefonski uređaji

Page 8: Uvod u Telekomunikacije

- telegrafski uređaji

- radiouređaji

- računalni uređaji.

Namjena telekomunikacijskih uređaja jest prijenos podataka dotično

brzojavki, priopćenja i informacija u svezi s željezničkim prometom.

Na Hrvatskim željeznicama u uporabi su veze u unutarnjemu, graničnome i

međunarodnom prometu.

Vezama u unutarnjemu telekomunikacijskom prometu smatraju se veze

između dvaju ili više postaja veze.

Veze u gračninom telekomunikacijskom prometu jesu veze između dvaju

susjednih graničnih kolodvora kojima se isključivo obavlja reguliranje prometa

vlakova.

Vezama u međunarodnome telekomunikacijskom prometu smatraju se veze

između dviju ili više željezničkih uprava uspostavljene preko centara za vezu u

sjedištima tih željezničkih uprava.

Granične i međunarodne veze moraju se obavljati sukladno objavama UIC

dotično prema posebnome bilateralnom sporazumu.

Sukladno zadaćama koje obavljaju, postaje za vezu dijele se:

- na otpremne postaje

- na tranzitne postaje

na uputne postaje

- na rajonske postaje

- na granične postaje i

- na međunarodne postaje.

Pojmovi koji se rabe u Pravilniku o uporabi telekomunikacijskih veza i uređaja

Hrvatskih željeznica, te drugim pravilnicima i uputama, a odnose se na obavijanje

telekomunicijskog prometa jesu:

telekomunikacijski uredaji jesu uređaji pomoću kojih prenosimo podatke dotično

brzojavke, priopćenja i informacije s jednog mjesta na drugo

Page 9: Uvod u Telekomunikacije

centar za vezu jest sredstvo veze u sješditu Uprave Hrvatskih željeznica

rajonska postaja za vezu jest mjesto u kojemu se primaju i predaju podaci dotično

brzojavke, priopćenja i informacije za službena mjesta i iz službenih mjesta koja

pripadaju tome rajonu

postaje za vezu jesu mjesta u kojima se nalaze sredstva za vezu koja omogućavaju

telekomunikacijski promet

-telefonski promet jest razmjena podataka odnosno brzojavki, priopćenja i informacija u

govornom obliku

-telefaksni promet jest prijenos podataka dotično brzojavki, priopćenja i informacija u

pisanome ili slikovnom obliku

-telegrafski promet jest prijenos podataka dotično brzojavki, priopćenja i informacija u

pisanom obliku

-radiopromet jest razmjena podataka dotično brzojavki, priopćenja i informacija u

šifriranome ili govornom obliku

-radiodispečerski promet jest oblik radio prometa u kojemu se podaci dotično brzojavke,

priopćenja i informacije razmjenjuju u govornom obliku ili pomoću propisanih simbola

-računalski promet jest razmjena podataka dotično brzojavki, priopćenja te informacija u

pisanome i slikovnom obliku

-brzojavka jest žurno priopćenje određenog sadržaja koje se prenosi u pisanom obliku

-brzojavka pismo jest brzojavka koja se primatelju odašilje vlakom

-fonogram jest priopćenje koje se prenosi u govornom obliku

Page 10: Uvod u Telekomunikacije

2. ŽELJEZNIČKE TELEKOMUNIKACIJE

Telekomunikacije služe za dokumentirani prijenos službenih obavijesti i usmeno sporazumijevanje duž željezničke pruge u okviru čvorova i ranžirnih kolodvora na cijelom području Hrvatskih željeznica.

Telekomunikacijski uređaji sastoje se od:

- pružnih telekomunikacijskih (PTK) uređaja,

- željezničke automatske telefonske (ŽAT) mreže,

- telekomunikacijskih vodova i kabela,

- željezničkih radio - uređaja,

- multipleksnog ili visokofrekventnog (VF) prijenosnog sustava i

- mreže za prijenos podataka.

Hrvatske željeznice imaju izgrađen poseban zatvoreni sustav telefonskih, telegrafskih i radio-veza koji predstavlja funkcionalni telekomunikacijski sustav zbog posebne uloge telekomunikacija, poglavito radi utjecaja telekomunikacija na sigurnost prometa. Zbog tih razloga željezničke veze dijelimo na:

-veze koje su izravno prometnog značenja (za upravljanje i osiguranje prometa),

-veze prometno - komercijalnog značenja i

-ostale veze.

Veze koje izravno utječu na promet povezuju sva službena mjesta na pruzi čiji je zadatak upravljanje prometom, pa ih zovemo i pružnim vezama, a čine ih:

-telefonske veze koje omogućuju jedinstvenost i kontrolu prometa,

-telefonske veze susjednih upravljačkih središta,

-telefonske veze u međukolodvorskom razmaku i

-telefonske veze ostalih djelatnika.

Telefonskim vezama koje su izravno prometnog značenja opremaju se željezničke pruge i čvorovi ovisno o odvijanju prometa u međukolodvorskom razmaku, automatskom pružnom bloku ili telekomandi, frekvenciji vlakova, vrsti vuče

Page 11: Uvod u Telekomunikacije

vlakova te organizaciji službi održavanja.

Temeljem gore navednih elemenata, magistralne pruge se opremaju slijedećim železničkim telekomunikacijskimm vezama: poslovnim telefonskim vezama, vezom između dva kolodvora, signalno-zvonovnim vodom, vezama za potrebe službi održavanja pruga i postrojenja, vezom za potrebe u izvanrednim uvjetima i u slučaju udesa, dispečerskim vezama elektrovuče, dispečerskim vezama za prometne potrebe, ŽAT vezama za potrebe kolodvora i drugih korisnika na pruzi te lokalnim telefonskim vezama. Za navedene veze koriste se primarno vodovi signalno-telekomunikacijskog kabela, ali se mogu koristiti drugi telekomunikacijski kabeli i prijenosni sustavi.

Poslovna, omnibus telefonska veza, prikazana slikom 2.1, namijenjena je za sporazumjevanje prometnog osoblja na jednom dijelu pruge tijekom procesa organizacije železničkog prometa. Korisnički uređaji su priključeni paralelno na jedan vod preko translatora, prenosnika za induktorsku vezu (LB prenosnika) i izlučivača poziva. Veza se ostvaruje kao kod induktorskih veza na zajedničkom vodu. Izlučivač poziva izdvaja poziv na koji je podešen. Ovdje postoji mogućnost individualnog i grupnog poziva, kada se pozivi signaliziraju svim korisnicima voda.

Slika 2.1. Poslovna, omnibus veza

Za vezu između dva susjedna kolodvora obično se koriste nepupinizirane parice, jer je vod relativno kratak. Vod se preko translatora i LB prenosnika priključuje na TK pult (prema slici 2.2.)

Slika 2.2. Međukolodvorska telefonska veza

Signalno-zvonovna veza služi za davanje zvučnih signala i prijenos govornih poruka. Na pupinizirani vod su vezani TK pultovi i pomoćni kolodvorski telefoni susjednih kolodvora, jaka zvučna zvona, telefoni kod ulaznih signala, telefoni u kućicama APB i cestovnim prijelazima u međukolodvorskom razmaku. Priključci voda kod vanjskih telefonskih mjesta, kao i pomoćni kolodvorski telefoni, nisu stalno vezani na vod, a uključuju se telefonskim preklopnikom.

Page 12: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.3. Signalno-zvonovna veza

Veze za potrebe službi održavanja pruge, signalno-sigurnosnih i telekomunikacijskih uređaja i kontaktne mreže koriste pupinizirane vodove, a povezuju kolodvorske telekomunikacijske pultove sa službenim mjestima odgovarajućih službi i objekata, kao i telefone kod ulaznih i izlaznih signala, prostornih signala APB i cestovnih prijelaza. Na slici 2.4. prikazana je veza službe održavanja SS i TK uređaja,a i ostale veze tehničkih službi su slične vezi za održavanje SS i TK uređaja.

Slika 2.4. Veza službe za održavanje SS i TK uređaja

Veza za potrebe u izvanrednim uvjetima služi za organizaciju željezničkog prometa u izvanrednim uvjetima i u slučaju udesa. Na pupinizirani vod vezani su svi kolodvorski TK pultovi, pomoćni telefoni, telefoni kod ulaznih i izlaznih signala, kućica APB i ŽCPr između dvije ŽAT centrale. Završava se preko prenosnika za udese na jednoj od ŽAT centrala. Blok-shema ove veze je slična kao i veze za održavanje SS i TK uređaja.

Dispečerske veze za potrebe prometnog dispečera koriste se za sporazumjevanje dispečera sa prometnim i voznim osobljem u kolodvorima i na pruzi tijekom procesa željezničkog prometa.

Dispečerske veze za potrebe dispečera elektrovuče se koriste za sporazumevanje dispečera sa kolodvorima, osoblja za hitne intervencije i redovito održavanje kontaktne mreže i stabilnih postrojenja elektrovuče.

Željezničke automatske veze, ŽAT, služe za potrebe kolodvora i drugih korisnika na pruzi. Poslovni i drugi vodovi nisu priključeni na vod ŽAT centrale kako bi se izbjeglo ometanje procesa regulacije prometa, pa se ostvaruju posebne automatske veze pomoću prenosnika za induktivno biranje. Na taj način su izbjegnuti utjecaji struje vuče i unošenje nesimetrije između žila pružnog telekomunikacijskog kabela.

Lokalne telefonske veze u kolodvorima se ostvaruju preko telefonskih priključaka s centralnom baterijom, CB.

Page 13: Uvod u Telekomunikacije

Željezničke pruge na kojima su ugrađena postrojenja električne vuče opremljene su modernim signalno-sigurnosnim i telekomunikacijsim uređajima.

Veze prometno komercijalnog značenja imaju zadaću da preko sustava telekomunikacijskih vodova omoguće rukovođenje i neposrednu razmjenu prometnih podataka o kapacitetima raspoređenim duž pruge. Željezničkom automatskom telefonijom omogućava se uspostava telefonskih i teleprinterskih veza do bilo kojeg službenog mjesta na mreži pruga Hrvatskih željeznica bez čekanja, najbržim putem, neovisno o danu i noći i uz mogućnost ostvarivanja prioritetnih poziva.

U željezničkom prometu su prisutni najrazličitiji tipovi telekomunikacijskih uređaja. Pored klasičnih telekomunikacijskih uređaja i aparata u željezničkom prometu, razvijeni su specifični uređaji, koji se koriste duž željezničkih pruga u obliku pružnih telefonskih veza, dispečerskih telefonskih sustava, telefonskih sustava za ranžirne kolodvore i velike željezničke čvorove. Automatizacija željezničkog telefonskog prometa omogućuje preko automatskih centrala odvijanje telekomunikacijskog prometa svih međusobno ovisnih radnih mjesta i izvedena je tako da u potpunosti odgovara specifičnim potrebama procesa željezničkog prometa.

Preko posebnih uređaja (prenosnika) omogućeno je automatsko povezivanje kolodvorskih i pružnih telekomunikacijskih veza, ostvarenje daljinskih i međunarodnih željezničkih telefonskih snopova pomoću modernih koaksijalnih i optičkih sustava, kontrola stanja i kvaliteta telefonskih kanala i željezničkih automatskih centrala (ŽATC).

Sve ovo pokazuje da je željeznički telekomunikacijski sustav vrlo složeni sustav koji ispunjava jako složene i stroge zahtjeve željezničkog prometa.

2.1. Pružni telekomunikacijski (PTK) uređaj

Razlikujemo induktorske, poluautomatske i automatske pružne telefonske

veze koje se obavljaju preko zajedničkih telekomunikacijskih vodova na koje su

paralelno vezani svi kolodvori i ostala službena mjesta jedne željezničke pruge.

Induktorskim pružnim vezama spojeni su svi induktorski telefoni u kolodvorima,

međukolodvorskim razmacima i kolodvorima jednog rasporednog odsjeka.

Poluautomatskim vodovima ostvaruju se veze u čvorišču, a automatskim vodovima

veze na području HŽ.

Induktorski aparat (LB)

Induktorski pružni telefonski vodovi predstavljaju telefonske vodove na

kojima su priključeni induktorski telefonski aparati. Ovi su telefonski aparati

opremljeni generatorima pozivnog napona s tipkom za slanje poziva ili induktorom, a

napajanje mikrofona se obavlja iz lokalne baterije (pokraj ili u sastavu aparata), pa

takove aparate nazivamo telefonskim LB aparatima (slika 2.5.). Povezivanje korisnika

se obavlja pozivnim znacima Morzeove abecede.

Page 14: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.5. Induktorski telefon

Aparat s lokalnom baterijom (LB) naziva se induktorski telefonski aparat,

nazvan po induktoru koji služi za proizvodnju pozivne struje. Sastavni dijelovi

induktorskog telefonskog aparata su: mikrofon (M), baterija (B), indukcioni svitak

(IK), zvono (Z), induktor (I) , slušalica (S) i viljuška (V). Na slici 2.6. prikazana je

shema induktorskog telefonskog aparata.

Slika 2.6. Pojednostavljena shema induktorskog telefonskog aparata

Korisnik induktorskog pružnog telefona i korisnik ŽAT centrale ostvaruju

vezu posredovanjem telefoniste ŽAT centrale u koji je pružni vod uključen. Korisnik

ŽAT centrale može uspostaviti vezu s korisnikom induktorskog pružnog telefonskog

voda biranjem pozivnog broja voda (čija je prva brojka "6") i biranjem broja "2" ("3")

za kratki znak, ili broja "7" ("9") za dugi znak.

Pružni poluautomatski aparat (PPA)

Pružne poluautomatske veze se ostvaruju preko LB telefonskih aparata

Page 15: Uvod u Telekomunikacije

posebne konstrukcije. Takvi aparati su opremljeni generatorom pozivnog napona (ili

induktorom), brojčanikom, tipkom za uzemljenje i tipkom za slanje poziva. Veza

između korisnika pružnih veza ostvaruje se na isti način kao i kod induktorskih

pružnih veza, a veza s korisnikom ŽAT centrale se ostvaruje biranjem željenog broja

preko brojčanika uz obavezno aktiviranje tipkom za uzemljenje. Korisnik ŽAT

centrale može uspostaviti vezu na PPA vodu biranjem karakterističnog broja pružnog

voda i pozivnog Morzeova znaka željenog priključka (kombinacija kratkih i dugih

pozivnih signala).

Pružni automatski aparat (PA)

Pružne automatske veze se ostvaruju automatskim telefonskim aparatima s

dodatnim dijelom dio kojim se ostvaruje zauzeće voda i tipkom za uzemljenje. Veza

između korisnika pružnog voda ostvaruje se biranjem pozivnog broja korisnika koji

ima jedan ili dva broja. Ostvarivanjem veze svi ostali aparati na vodu su isključeni.

Veza s korisnikom ŽAT centrale ostvaruje se biranjem karakterističnog broja ŽAT

centrale i biranjem broja korisnika. Korisnik ŽAT mreže ostvaruje vezu s korisnikom

PA voda biranjem karakterističnog broja pružnog voda, koji počinje brojem"6" i

pozivnog broja željenog korisnika na pružnom vodu.

Na slici 2.7. prikazana je shema telefonskog aparata s centralnom baterijom,

koji se primjenjuje kod manualnih telefonskih centrala s centralnim napajanjem. Na

shemi su prikazani glavni sastavni dijelovi aparata: mikrofon (M), slušalica (S) ,

indukcioni svitak (IK), zvono (Z), kondenzator (C) i viljuška (V).

Slika 2.7. CB telefonski aparat

Telefonski aparat primjenjen kod automatske telefonske centrale, omogućava uspostavljanje veze bez posrednika, radi čega mora imati dodatne uređaje – brojčanik, odnosno tastaturu.

Na slici 2.8. prikazana je shema automatskog telefonskog aparata. Na shemi su

Page 16: Uvod u Telekomunikacije

prikazani glavni sastavni dijelovi aparata: mikrofon (M), slušalica (S) indukcioni svitak (IK), pozivno zvono (Z) i viljuška (V). Brojčanik je prikazan pomoću svojih kontakata ms i is .

Slika 2.8. Automatski telefonski aparat

Telekomunikacijski pult

Veliki broj telefonskih uređaja kojim se služi kolodvorsko osoblje tražilo je

uvođenje posebnih kolodvorskih telefonskih aparata u kojima je izvršena

koncentracija svih telefonskih veza. Ovakav aparat zovemo telekomunikacijski pult, a

prikazan je slikom 2.9. Telekomunikacijski pult može primiti sve potrebne ŽAT i HT

priključke, CB priključke, induktorske priključke sa ili bez izlučivača poziva, te

interfonske i razglasne priključke. Izlučivač poziva je uređaj koji signalizira poziv na

telefonu samo izdvajanjem unaprijed utvrđenog znaka sastavljenog prema Morzeovoj

abecedi.

Page 17: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.9. Telekomunikacijski pult

Pomoćni telefon

Na zidnoj dasci kod prometnika ugrađuje se pomoćni telefon koji se pomoću

višestrukog preklopnika može uključiti u jedan od vodova:

- signalni zvonovni vod - čuvarski vod (ČV),

- vod građevinske službe (GV),

- vod službe ss i tk postrojenja (SV),

- vod elektrovučne službe (EV) i

- vod za nezgode (NEV).

Ovaj telefonski aparat koristi djelatnicima ostalih željezničkih službi, a

prometnik ga može koristiti u slučaju kad je telekomunikacijski pult u kvaru. Zidna

daska s telefonima u prometnom uredu prikazana je slikom 2.10.

Page 18: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.10. Zidna daska s pomoćnim telefonima

Dispečerski telefonski aparat

Za uspješan rad prometnog dispečera na pruzi se ugrađuje dispečerski telefonski aparat. Dispečerski sustav omogućava vezu s prepoznavanjem pozvanog korisnika. Za vrijeme rada dispečera s korisnikom, ostali priključci su blokirani i ne mogu korisnici uspostaviti vezu s dispečerom.

Interfonski uređaj

Interfonska se mreža sastoji od vanjskih i unutarnjih elemenata koji su

međusobno povezani vodovima. Svako se govorno mjesto sastoji od interfonskog

pojačala sa zvučnikom, mikrofonom i onoliko tipki koliko se govornih mjesta želi

ostvariti u kolodvoru. Preko interfonskog uređaja prenose se informacije između

prometnika i ostalih sudionika u prometu u jednom kolodvoru (skretničari, manevristi,

pregledači vagona, vanjski prometnici, informacijski uredi i sl.).

Page 19: Uvod u Telekomunikacije

Razglasni uređaji

Razglasni uređaji se koriste za obavještavanje putnika u kolodvoru ili vlaku na

dužim relacijama o kretanju vlaka. Pomoću razglasnih uređaja se na velikim

kolodvorima mogu prenositi obavijesti prometnika kolodvorskom osoblju o kretanju

vlakova ili manevarskih sastava.

Uređaji za memoriranje-registrofoni

Prijenos službenih poruka i naredbi koje su vezane uz vožnje vlakova i

sigurnost željezničkog prometa, obavlja se preko poslovnih i dispečerskih vodova koji

su priključeni na uređaj za registraciju razgovora - registrofon. Pod registrofonima

podrazumijevamo specijalne višekanalne magnetofone neprekidnog rada. Ugrađeni su

kao stacionirani višekanalni uređaj koji omogućuju istovremeno snimanje razgovora s

više vodova, a jedan tip registrafona je prikazan slikom 2.11.

Uređaji su opremljeni davačem vremenskih znakova kako bi se utvrdilo točno

vrijeme obavljenog razgovora. Registrofoni imaju poseban alarmni sustav koji

signalizira svaki nestanak napajanja, pogonsku smetnju i svršetak magnetske vrpce. Iz

sigurnosnih razloga koriste se registrofoni s dva pogonska mehanizma. Svaki

mehanizam ima traku za rad 8 do 12 sati. Kad završi rad na jednom sustavu ili se

jedan sustav pokvari, uređaj prelazi na rad u drugom sustavu. Ukoliko nema zahtjeva

za kontrolu snimljenih razgovora, traka se briše i može koristiti za ponovno snimanje

nakon 72 sata (3 dana).

Umjesto zastarjelih analognih uređaja danas se koriste moderni digitalni

uređaji za registraciju prometa na telekomunikacijskim vodovima. Umjesto

magnetske trake koriste se magnetski i optički mediji za pohranu podataka.

Slika 2.11. Registrofonski uređaj

Page 20: Uvod u Telekomunikacije

Prikaz moderne izvedbe registrafona prikazan je na slici 2.12. Svi podaci o

telefonskom prometu bilježe se na tvrdi disk i kompakt disk u DVD formatu. Na taj

način moguće je dovoljno povećati kapacitet zapisa, a tim uređajem se može pratiti i

promet na digitalnim telefonskim linijama i linijama za prijenos podataka.

Slika 2.12. Moderni digitalni registrofonski uređaj

Satni uređaji

Radi ostvarenja jedinstvenog vremena svi su službeni satovi po kolodvorima međusobno povezani i opremljeni uređajem za korekciju rada. U glavnoj ŽAT centrali ugrađena je satna centrala koja šalje korekcijske impulse matičnim satovima u kolodvorima radi dotjerivanja točnog vremena. Svaki kolodvor ima matični sat koji putem minutnih impulsa upravlja svim sporednim satovima na području kolodvora. Svaki kolodvor posebnom tipkom za signal točnog vremena "podne" šalje informaciju o točnom vremenu u međukolodvorski razmak.

Telefonski ormarići

Duž pruge se, kod ulaznih i izlaznih signala u kolodvorima te u sastavu kućica ili ormara za smještaj uređaja za osiguranje CPR ili APB uređaja i kod velikih udaljenosti, ugrađuju samostojeći ormarići u koje je smješten induktorski telefon (slika 2.13.). Osim telefona, u ormariću se nalaze dva višestruka preklopnika.

Preko lijevog preklopnika su priključeni vodovi (LB vodovi):

- skretnički vod (samo u području kolodvora),

- signalno-zvonovni vod (Čv),

- vod Službe ss i tk uređaja (Sv),

- vod Građevinske službe (Gv),

Page 21: Uvod u Telekomunikacije

- vod Službe kontaktne mreže (Ev) i

- vod za nezgode (Nev).

Preko desnog preklopnika uključene su veze:

- vod dispečera prometa i

- vod elektroenergetskog dispečera.

Slika 2.13. Telefonski ormarić

Za ostvarenje veza s ovih telefonskih ormarića potrebno je:

- ključem otvoriti vrata ormarića i

- uključiti jedan od preklopnika na željeni vod. Za korištenje preklopnika na

dispečerskim vodovima korisnik mora posjedovati poseban ključ.

Pružni vodovi

Za odvijanje prometa koriste se slijedeći vodovi:

1. Poslovni vod (omnibus vod) Pv ili Ov

Na ovaj vod su vezani samo kolodvori u rasporednom odsjeku pruge za rad

prometnika, a služi za prijem i predaju poslovnih fonograma ( utvrđivanje mjesta

križanja i preticanja vlakova, davanje dopuštenja i odjava za promet vlakova). Ovaj

vod je obvezno uključen na registrofon, a u kolodvorima je spojen na

telekomunikacijski pult kao induktorski priključak.

Page 22: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.14. Poslovni vod

2. Signalno- zvonovni vod (čuvarski vod) Čv

Na ovaj vod su vezana dva susjedna kolodvora međusobno preko

telekomunikacijskog pulta i telefona na dasci (pomoćni telefon) kao induktorski

aparat. Služi da se na njemu daju i primaju signalni znaci broj 1,2 i 3 za najavu vožnje

vlaka. Na ovaj vod uključeni su i pružni ormarići.

Slika 2.15. Čuvarski vod

3. Međukolodvorski vod (Mv)

Ovaj vod koristi da se međusobno povežu prometnici susjednih kolodvora.

Slika 2.16. Međukolodvorski vod

4. Vod za nezgode (Nev)

Ovaj vode se isključivo koristi za prijavu izvanrednih događaja na pruzi i

vezan je na najpogodniju ŽAT centralu putem posrednika. Na ovaj su vodu uključeni

svi telekomunikacijski pultovi, telefoni na zidnoj dasci i telefoni u telefonskim

ormarićima.

5. Vod službe za održavanje pruge (Gv)

Navedeni vod je namijenjen djelatnicima na održavanju pruga za međusobno

sporazumijevanje i sporazumijevanje s prometnim djelatnicima. Na ovaj vod su

uključeni svi telefoni u kolodvorskim i pružnim ormarićima i telefon nadležnog šefa

Page 23: Uvod u Telekomunikacije

pružnog odsjeka.

6. Vod službe za održavanje ss i tk postrojenja (Sv)

Navedeni vod je namijenjen djelatnicima službe ss i tk postrojenja za

međusobno sporazumijevanje i sporazumijevanje s prometnim osobljem. Na ovaj vod

su uključeni svi telefoni u kolodvorskim i pružnim ormarićima, u prostorijama za ss

uređaje te telefoni šefova dionica za održavanje ss i tk postrojenja na području dionice

pruge.

7. Vod službe za održavanje kontaktne mreže (Ev)

Navedeni vod je namijenjen djelatnicima za održavanje kontaktne mreže i to

za međusobno sporazumijevanje i sporazumijevanje s prometnim osobljem. Na ovaj

vod su uključeni svi telefoni u kolodvorskim i pružnim ormarićima, telefoni u

elektrovučnim podstanicama, postrojenjima za sekcioniranje i telefoni šefova dionica

za održavanje kontaktne mreže.

8. Vod energetskog dispečera

Ovaj vod služi za sporazumijevanje energetskog dispečera s prometnicima u

kolodvorima i djelatnicima elektrovučnih podstanica, postrojenja za sekcioniranje i

održavanja kontaktne mreže.

9. Vod prometnog dispečera

Navedeni vod služi prometnom dispečeru za sporazumijevanje s prometnicima

u kolodvorima ili kod rada s daljinskim upravljanjem prometom s pružnim

telefonskim ormarima.

Informacijski sustavi

Osim ozvučenja kolodvorskih prostorija i perona u velikim kolodvorima, a

pogotovo s velikim prigradskim prometom, dopunjuje se obavijesti za putnike

informacijskim pločama i monitorima (slika 2.17.). Daljinsko upravljanje ovim

pločama i monitorima s informacijama kolosijeka i vremena polaska i dolaska

vlakova obavlja računalo, a promjene poboljšanja i sl. unose posebni djelatnici u

prometu.

Page 24: Uvod u Telekomunikacije

Slika 2.17. Informacijska ploča na kolodvoru

Umjesto nezgrapnih ploča na vagonima, koje pobliže informiraju putnike o

smjeru putovanja vlakom, koriste se moderne informacijske ploče s LED

pokazivačima kako je to prikazano slikom 2.18.

Slika 2.18. Informacijska ploča na vagonu