Uvod u Književnost

UVOD U KNJIEVNOSTKNJIEVNOST- umjetnost rijei. Slui se jezikom, kao kiparstvo kamenom, slikarstvo nojom ili glazba tonovima.Jezik je osnovna graa od koje nastaje knjievno djelo. Knjievnost se nadograuje na jezik.Knjievnost se dijeli na usmenu i pismenu. (osnovna podjela)Knjievni rodovi- epika Lirika DramaKnjievne vrste poezija Proza DramaPOEZIJA se dijeli na EPSKU i LIRSKU.Tematska podjela LIRIKE - pejsane, domoljubne, ljubavne, misaone i socijalne.Tradicionalne lirske vrste himna, oda, ditiramb, elegija, epigram, epitaf.

PROZA se dijelu na jednostavne oblike (mit, legenda, bajka) i na sloene oblike (roman, novele)DRAMA tragedija, komedija, melodrama, farsa, pastorala i libreto (dram.tekst za operu)

U najirem smislu knjievnost kao umjetnost moemo shvatiti kao duhovnu djelatnost u kojoj mo izraavanja i stvaranja dovodi do tvorevine osvrtnom smisla i vrijednosti umjetnika djela.Knjievnost kao umjetnost prenosi iskustva i znanja ovjeanstva na osobit, samo njoj svojstven nain, odreen s jedne strane jezinom komunikacijom, a s druge strane osobitom vrstom spoznaje.

KNJIEVNOST I JEZIKKada se knjievnost naziva umjetnost rijei eli se naglasiti da je jezik upravo ona graa od koje nastaje knjievno djelo. injenica da se knjievnost ostvaruje u jeziku bitna je za njeno razumijevanje. Knjievnost se samo da se gradi od jezika nego se i nadograuje na jezik. Zato je knjievnost osobita pojava.Sve ono to je napisano u jednom jeziku, naziva se tekstom. Knjievno djelo na razumijevamo samo iz djela nego iz konteksta. Putevi i naini na koje knjievnost u jeziku uspijeva ostvariti novu zbilju. U poeziji kao da rijei izgube svoje znaenje i postanu bia koja imaju vlastiti ivot i vlastite mogunosti i tumaenja.U prozi nas pisac prenese u neki novi svijet doarane zbilje, a u drami na pozornici vidimo ono to u zbilji ne moemo viditi.Potvruje se ono to je reeno u knjievnim djelima ne moe se na kakv drugi nain izraziti ili izrei. Knjievnost sadri takvu istinu kakva se inae ne bi mogla biti objavkjena niti spoznata.

KNJIEVNOST I ZBILJARekli smo da se knjievnost ne moe razumjeti iz stvarnog konteksta i da u knjievnosti u jeziku stvara novu zbilju ali nitko ne moe porei da knjievna djela ne opisuju stvarne dogaaje i ljude. Pa su kao takva pravi izbor povijesnih podataka (Tolstojev Rat i mir)Homer opisuje kako su stari Grci ivjeli, a Dante u Boanstvenoj komediji opisuje zamiljeni svijet pakla, raja i istilita duboko ukorijenjen u zbilji njegova povijesna vremena. Knjievno djelo moe zbilju opisati ili izraziti jedino u obliku neke knjievne konvencije (pravilo, ugovor), a u knji.konvencijama je onaj temeljni postupak po kojem prihvaamo da jezik u knjievnosti nije isti kao neki drugi jezik.Knjievnost moe kriti gramatika pravila LICENCIA POETICA (pjesnika sloboda), ali en u potpunosti jer bi knjievnost onda izgubila onu funkciju koju ima u ivotu.Knjievnost se prema zbilji ne odnosi kao kopija prema originalu, nego kao original prema originalu.

KNJIEVNOST I UMJETNOSTPotreba da se knjievnost kao umjetnost ne iskljuuje umjetnika spoznaja i istinu odvojenu od ivota. Knjievnost je sastavni dio svakodnevnice i kao takva ona govori o onom istom o emu govori svaki ljudski napor za osmiljavanjem zbilje. Razlika je samo u tome to knjievna djela zahvaaju pojave ivota na nain da stvaraju svoj posebni, smisleni svijet djela. Taj svijet djela je sreeni kozmos koji ima unutarnji red i poredak, jedinstvp i cjelovitost. Veliina i opseg knjievnih djela ne igraju nikakvu ulogu s obzirom na njegovu svjetotvornost. Tako je Ilijada i Odiseja u irokom zahvatu prikazuju itav svijet jednog naroda i vremena, do pjesme Ljubav A.B.imia odlikuje svijet u kojem iskustvo ljubavi, nije tek iskustvo jedne ivotne pojave, nego svojevrsna slika kozmosa. Knjievnost kao umjetnost prirodno se ne odnosi samo prema prolosti i sadanjosti nego je uvijek usmjerena prema budunosti. Zato su velika knjievna djela poznata i danas. Nose u sebi mnotvo mogunosti, tumaenja i shvaanja.

SVRHA I ZADACI PROUAVANJA KNJIEVNOSTIKnjievnost je stvaralaka i etika djelatnost kao i takva sastavni je dio svakidanjeg ivota. Ona nije samo privilegiji obrazovanih jer knjievnost postoji svugdje gdje postoji i jezik. Kultura je nerazluiv dio ope kulture. Ona je neophodna za poznavanje najveih knjievnih ostvaraja vlastitog naroda ali i cijeloga ovjeanstva. Tako su knjievnost i obrazovanje usko povezani i u svakoj ljudskoj zajednici, osobito onoj koja tei napretku. Veza knjievnosti i obrazovanja oituje se u:1. Praktinom odnosu (pisac, itatelj, kritiar)2. Teorijskom odnosu (prouavatelj knjievnih djela to ukljuuje i praktian odnos)Pojava knjievnosti u ljudskom drutvu i njezina nezamjenjiva uloga, njezino znaenje u ljudskoj povijesti kao i smisao i napor da osmisli ljudski ivot govore o potrebi prouavanja knjievnosti kao i svake druge drutvene i prorodne pojave.

ZNANOST O KNJIEVNOSTI*Povijest knjievnosti*Teorije knjievnosti*Knjievna kritikaPod pojmom znanost o knjievnosti kod nas se podrazumijeva razgranato i sustavno prouavanje knjievnosti.Knjievna kritika dotie se i povijesti i teorije knjievnosti. Ona moe biti samostalna stvaralaka djelatnost ali tada se temelji i gradi na osnovi osobnih dojmova o proitanom djelu, bez potrebe da se oni uklope u neki znanstveni sustav razmiljanja i prouavanja knjievnosti.

POVIJEST KNJIEVNOSTIBavi se prouavanjem knjievnih djela u njihovom povijesnom slijedu. Ona nastoji sustavno obuhvatiti pojavu i opisati i ocijeniti pojedina djela s obzirom na knjievnost i opi kulturalni razvoj. Nastoji prikupiti iskustva i znanja o pojedinim razdobljima knjievnosti i o odreenim razvojnim tjekovima unutar kraih ili duih vremenskih razmaka. S obzirom na podruja koja moe obuhvatiti u povijesti knjievnost moe se razlikovati:*povijest pojedine knjievnosti*provedbena (komparativna) knjievnost*opa povijest knjievnostiPOVIJEST POJEDINE KNJIEVNOSTI obuhvaa razvoj, promjene u vremenu i osobitosti neke nacionalne knjievnosti ili knjievnost koju odreuje neko drugo zajednitvo npr.jezino. Tako povijest hrvatske knjievnosti nastoji utvrditi poetke hrvatske knjievnosti, razdoblja i epohe njezina razdoblja, mjesto i znaenje pojedinih djela, knjievne pravce u cjelovitom razdoblju hrvatske knjievnosti.PROVEDBENA (KOMPARATIVNA) KNJIEVNOST istrauje veze i odnose izmeu dvaju ili vie knjievnosti. I to ne na temelju utjecaja, nego na temelju dodira tj.u smislu davanja i primanja.OPA POVIJEST KNJIEVNOSTI razvija se na temelju komparativnog prouavanja knjievnosti kao nastojanje da se obuhvate sve knjievne pojave .

TEORIJA KNJIEVNOSTIObrauje pitanja prirode knjievnih oblika i naine knjievnog izraavanja, ope i posebne osobine knjievnih djela kao umjetnikih ostvarenja. Nju zanima zakonitost knjievnog stvaranja te zakonitosti razumijevanja i vrjednovanja knjievnih djela. Zato se teorija knjievnosti esto naziva POETIKOM. Danas se poetika koristi o znaenju dio suvremene teorije knjievnosti ili pak uenje o pjesnitvu pojedinih razdoblja, knjievnih pravaca ili o jednom piscu koji je stvorio poetiku (knjievna poetika A.B.imia).Grki filozof Aristotel jedan od najveih mislilaca svoga vremena.

ESTETIKA, LINGVISTIKA I SEMIOTIKAPovijest knjievnosti oslanja se na povijesnu znanost, knjievnu kritiku na neko filozofsko uenje a teorija knjievnosti u novije vrijeme najee se izravno povezuje sa estetikom, lingvistikom i semiotikom.ESTETIKAIma korijenje u filozofskom razmatranju o prirodi umjetnosti ve u grkoj filozofiji. Obveznim dijelom svakog filozofskog uenja postaje u filozofijama njemakog klasinog idealizma. Tako Hegel obrauje je kao dio svog filozofskog sustava shvativi umjetnost kao ideju koja se pojavljuje u osjetilnom sustavu.Odnos filozofije umjetnosti i teorije knjievnosti ne smije nikada biti potpuno izvan obzora prouavanja knjievnosti.LINGVISTIKATakoer ima uporite u filozofskom razmatranju problematike podrijetla i biti jezika. Takva se razmatranja uz potrebu utvrivanja pravilnog naina govora dovoljno sabrana u gramatici i retorici.Retorika umijee govora.Gramatika umijee pisanja.Lingvistika se kao znanost utemeljuje u 20.st. unutar kole koju osniva francuski lingvist Feradinand de Saussure. On razmatra jezi kao sredtvo sporazumijevanja i na tom razvija iroko prouavanje jezika kao specifine strukture koja slui prenoenju obavijesti. To izuavanje uvelike je doprinjelo da mi knjievnost razumijevamo kao jezinu tvorevinu.

SEMIOTIKAU novije vrijeme sve su ea nastojanja da se problematika teorije knjievnosti razmatra u okvirima nove znanosti. O znakovima i znakovnim sustavima koja se zove semiotika ili semiologija. Osniva semiotike je ameriki filozof Charles Sonciers Pirce, a njegov nastavlja Charles Marris s jedne strane, a s druge strane F.de Senssure. Temeljni pojam semiotike je znak, to e rei osobiti ljudski proizvod je taj znak kojim se moe neto oznaiti. Taj znak znai neto drugo nego to je on sam. On preslikava neki podatak ili pojavu a da ne mora imati nikakvu prirodnu vezu s tim podatkom ili pojavom.U hrvatskoj knjievnosti se esto pod pojmom lingivstika upotrebljava naziv filologija, to i nije dobro jer se pod nazivom filologija oznauje znanost koja na temelju jezika i knjievnosti prouava cjelokupnu kulturu jednog naroda.

UA PODRUJA TEORIJE KNJIEVNOSTISredinji dio teorije knjievnosti ini uenje o analizi knjievnog djela, zajedno s knjievnim radovima i vrstama.Taj dio teorije knjievnosti naziva se poetikom, jer poetika od svoga osnutka zamiljena je kao pjesniko umjee, kao to je reeno u uvodnim rijeima Aristotelove poetike. Stilistika se moe shvatiti kao poseban dio teorije knjievnosti koji povezuje lingvistiku i teoriju knjievnosti.Versifikacija nastala od latinske rijei versus, stih. To je poseban oblik stilistike koji se bavi prouavanjem naina na koji se oblikuju stihovi.

ANALIZA KNJIEVNOG DJELA*FILOLOKA ANALIZA TEKSTAAutor, djelo, publikaKnjievno djelo je svojevrsna poruka koju autor upuuje itatelju.Pripremni postupci za analizu teksta kao knjievnog tj.umjetnikog Utvrivanje pravog teksta Utvrivanje autorstva Datiranje djela KomentarTekstologija

*STRUKTURA KNJIEVNOG DJELADa bismo neko knjievno djelo razumjeli i prihvatili kao umjetniko djelo potrebno je da ga shvatimo kao smislenu cjelinu. Prije svega moramo predpostaviti da knjievno djelo ima neku vlastitu organizaciju nekih djelova, odnosno elemenata koju nazivamo struktura.Kako je tekst niz ograniziranih tekstova, naela organizacije mogu se utvrditi npr.matematikim metodama (moemo izbrojati broj stihova, broj strofa, broj rijei koje se ponavljaju...)Moramo razlikovati jezinu strukturu od knjievne npr. Mladost ludost*jezina struktura- podudaranje glasova L i OST*knjievna struktutra- moe znaiti svojevrsnu pohvalu mladosti ba kao i pohvalu jedno shvaanje ivota u kojem ludost ima svoje ari i nije naprosti neto to zasluuje osudu.Suvremena analiza najee polazi od razlikovanja slojeva knjievnih djela od razlike izmeu plana izraza i plana sadraja, a najee rabe pojmove motiva, teme, mozivacije, fabule, siea, kompozicije, pripovjedaa, lika i ideje.Teorija o slojevitoj strukturi knjievnih djela razlikuje tri sloja:1. Zvukovni sloj (mladost-ludost, glasovno podudaranje)2. Sloj jedinica znaenja (svaka rije napose ima svoje posebno znaenje)3. Sloj svijeta djela (pojava svijeta koji pisac u naoj mati oblikuje)

*IZRAZ I SADRAJKnjievno djelo se analizira na planu izraza i planu sadraja. Pojmovi izraza i sadraja odgovaraju Desasirovim pojmovima oznaitelj i oznaeno.Oznaitelj: p-a-s (tri glasa)Oznaeno: pas (ivotinja koju moemo zamisliti)Bitno je razlikovati izraz i sadraj ali bitno je uoiti i kako su ovi povezani, kako su nerazdvojni, kako odgovaraju licu i naliju. Poezija vie ovisi o oznaitelju pa ju je skoro nemogue prevoditi, a proza o oznaenom.

*TEMA, MOTIV I MOTIVACIJATema je ono o emu se govori. Ona je jedinstveno znaenje djela.Motiv je najmanja tematska jedinica. To je najmanji dio knjievnog djela koja zadrava neko relativno samostalno znaenje u okviru teme. Vanost motiva je vea u kraim knjievnim vrstama.Podjela motiva: statiki i dinamiki.Motivacija je nain na koji su motivi uvedeni i povezani u knjievnom djelu. Postoje 3 vrste motivacije: realistika, kompozicijska i umjetnika.

*KOMPOZICIJA, FABULA I SIEKompozicija (lat.compositio- sloiti, rastaviti) je nain na koji je knjievno djelo sloeno, sastavljeno od nekih svojih djelova.Fabula (lat.fabula- pria) je niz dogaaja povezanih i rasporeenih onako kako bi se mogli dogoditi u zbilji.Sie (franc.subjekt- predmet, razlog, povod) je niz dogaaja kakav je u knjievnom djelu.

*PRIPOVJEDA, PRIA I LIKPripovjeda je uvijek samo uloga koju autor dodjeljuje sebi, jednoj osobi ili u tu svrhu izmiljenoj osobi. Pripovjeda moe biti pouzdan, nepouzdan i sveznajui.Lik je tvorevina knjievnog djela kojega smo izravno svjesni u procesu itanja.Karakterizacija lika moe biti psiholoka, etika (moralna) i socijalna.

*IDEJATemeljna misao knjievnog djela. Ona je cjelokupni smisao djela, bit onoga to djelo govori. Izvantekstovni odnosi- okolnosti nastanka.

STILISTIKAZa analizu knjievnog djela nuno je osim osnovnih pojmova pozjnavati i one naine jezinog oblikovanja kojima se bavi stilistika, stihovani govor kojima se bavi verifikacija, kao i posebne oblike u kojima se knjievnost ostvaruje , a kojim se bavi teorija radova i vrsta ili poetika u najuem znaenju rijei.Re emo veoma openito pod stihom podrazumijevamo izbor rijei i nain po kojem su sloene.Viak obavijesti koje nalazimo u stihovima pripada knjievnoumjetnikom izraavanju.Danas se stil shvaa na 2 donekle oprena naela:1. Stil znai ili dobar nain pisanja, odnosno govorenja2. Takav nain pisanja/govorenja koji je svojstven nekoj knjievnoj epohi, knjievnoj koli, nekom piscu ili pak nekom djelu. (Matoev stil, Krlein stil ekspresionizma..)Moderna stilistika polazi od shvaanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju je sredstva i postupci kojima se postie osobita kvaliteta iskaza. Takva kvaliteta koju gramatika analiza ne moe uope ili ne moe dovoljno zahvatiti.

*STARA POETIKA I RETORIKAPremda se shvaanja jezika u mnogim bitnim izmjenila od vremena stare retorike i poetike, mnoga su se zapaanja zadrala do danas, te se i danas u novoj stilistici sluimo mnogim pojmovima i nazivima koje stvorie stari retoriari i poetiari.Retorika je nastala u staroj Grkoj kao uenje o govornitvu. U njezinom temelju nalazio se ideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenje da je svrha knjievnosti u vjetini dobrog pisanja.Vrijednost knjievnih djela nije mjerena mjerilom izraavanja individualnosti i originalnou nego mjerilom autoriteta. Uenje o tome kako valja dobro pisati stari su retoriari razgradili na temelju uenja o knjievnim vrstama, uenja o pojedinim stihovima, o kompoziciji i pjesnikim figurama. Uenje o pjesnikim vrstama poivalo je uglavnom na uvjerenju o stalnim vrstim uzorcima prema kojima je valjalo pisati (mit, pjesma, ep, drama..). Uenje o stihovima bilo je povezani s uenjem o knjievnim vrstama. Razlikovali su 3 stila: visoki, srednji i niski.Odreene rijei su pripadale odreenom stiluVisoki starina / Neston / domSrednji starac / konj / kuaNiski starkelja / kljuse / kuicaUenje o kompoziciji obraivalo se na temelju govora na sudu (uvod, potvrivanje, odbijanje, zakljuak)Sr stare retorike i poetike bilo je uenje o ukraenom govoru kao bitnoj osobini knjievnosti. Stari retoriari su potpisivali i razvrstavali sredstva lijepog pisanja koja su nazivali figurama a mi danas nazivamo osnovnim stilskim sredstvima.

PJESNIKE FIGUREStilskim figurama bogatije su pjesme tj.kraa knjievna djela iako ih ima u veim knjievnim djelima i to u opisima. Pojedine figure su utvreni naini izraavanja, takvi naini koji se mogu izdvojiti i posebno oznaiti zahvaljujui odstupanju od oubiajnog naina govora.Tridesetak figura moe se razvrstati na:1. Figure dikcije2. Figure rijei ili tropi 3. Figure konstrukcije4. Figure misli*FIGURE DIKCIJE(lat.dictio- govor, govorenje, izraz) su asonancija, aliteracija, onomatopeja, anafora, epifora, simploka i anadiploza.ASONANCIJA (lat.assoriare- zvuati uza to) nastaje ponavljanjem istih samoglasnika.ALITERACIJA- oznaava ponavljanje istih suglasnika ili glasovnih skupina.ONOMATOPEJA (gr.onoma- ime, poieo- inim) je oponaanje zvukova iz prirode, glasanje ivotinja i zvukova predmeta.PONAVLJANJE- figura dikcije, ponavljanje rijei u stihovima, a moe biti anafora, epifora, simploka i anadiploza.Anafora je ponavljanje rijei na poetku stihova.Epifora je ponavljanje rijei na kraju stihova.Simploka (splet anafore i epifore) ponavljanje i na poetku i na kraju stihova .Anadiploza je ponavljanje jedne ili vie rijei na kraju jednog i na poetku drugog stiha.

*FIGURE RIJEIFigure rijei ili tropi (gr.tropos- obrat, okret) nastaju primjenom osnovnih znaenja pojedinih rijei. U trope ubrajamo metaforu, metonimiju, personifikaciju, sinegdohu, eufemizam, epitet, alegoriju i simbol.METAFORA (gr.meta- preko, phero- nosim) znai prijenos tj.prenoenje znaenja.METONIMIJA (gr.metonymia- zamjena imena) je podvrsta metafore, znaenje se prenosi prema odreenim stvarnim odnosima.PERSONIFIKACIJA (lat.persona- osoba, facere- initi) je osobita vrsta metafore.SINEGDOHA je podvrsta metonimije u kojoj se dio uzima za cjelinu umjesto mnoine, odreen broj umjesto neodreene mnoine. esto u svakidanjem govoru.EUFENIZAM (gr.euphemismos- ublaavanje) oznaavanje zle stvari blaim rijeima. To je podvrsta metonimijem. U naim narodnim pripovjetkama avao se esto zamjenjuje nazivom neastivi.EPITET (gr.epitheton- dodatak) je dodatak imenici koji omoguava stanje potpunije i jasnije predodbe neke stvari, pojave i osobe. Imamo uobiajna banalne epitete i umjetnike epitete.ALEGORIJA (gr.allos- drugi, agorevo- govorim) je produena metafora a smisao joj se tek otkriva ako odreene pjesnike slike z cjelini zamjenimo pojmovima. Knjievna vrsta basna je zasnovana na alegoriji gdje su ivotinje nositelji ljudskih osobina. U umjetnikoj poeziji je alegorija takoer esta.

SIMBOL (gr.symbolon- znak) je zamjenjivanje neke rijei, ivotne pojave ili pojma njegovom uvjetnom alegorijskom oznakom. Stalni simboli su: maslina, srce, kri (kranstvo), vaga (pravda). Za razliku od stalnih simbola, pjesniki simboli upuuju na znaenje koje je tek prihvatljivo u okviru nekog djela ili opusa nekog pjesnika.

*FIGURE KONSTRUKCIJEZapravo su figure rasporeda ili poretka rijei. U figure konstrukcije ubrajamo: inverziju, retoriko pitanje, elipsu, asindeton i polisindeton.INVERZIJA (lat.inversia- okretanje, iskretanje) znai obrtanje reda rijei ili djelova reenice.RETORIKO PITANJE je upotreba upitnih reenica bez namjere da stvarno oznae pitanje. One slue kao izjavne reenice, naglaavajui svojim upitom odreeni osjeajni stav.ELIPSA (gr.elleipsis- nedostatak, izostavljanje) nastaje kada se iz reenine cjeline izostavljaju pojedine rijei, a smisao se ouva. U knjievnosti se elipsom potie zgusnost i snaga u izraavanju misaonih stavova ili dinaminih situacija.ASINDETON je figura koja je slina elipsi, nizanje rijei bez gramatikog povezivanja.POLISINDETON je nizanje veznika bez gramatike potrebe.

*FIGURE MISLITu spadaju poredba ili komparacija, antiteza (kontrast), hiperbola (preuveliavanje), litota, gradacija, ironija, paradoks i oksimoron.POREDBA je neto to se s neim usporeuje na temelju nekih zajednikih osobina koje nisu neposredno uoljive. Poredbom se slui svakodnevni govor (Gladan sam kao vuk.) a u nekim epohama knjievnosti poredbe su takoer postojale ustaljena stilska sredstva. U naoj narodnoj knjievnosti Lijepa kao vila a u umjetnikoj knjievnosti upozoravaju na neki dublji smisao usporeivanih pojmova.ANTITEZA je vrsta poredbe koja se osniva na opreci, odnosno suprotnosti. esta je u svakodnevnom govoru (Sit gladnu ne vjeruje.). Ponekad je cijeli knjievni opus antiteski obiljeen kao to je sluaj kod Janka Polia Kamova. U naim narodnim pjesmama poznat je primjer slavonske antiteze. Sastoji se od pitanja, negacije pitanja i odgovora.HIPERBOLA figura preuveliavanja radi naglaavanja emocionalnog stava prema predmetima, pojavama ili radnjama. esta je u svakodnevnom govoru (ekala sam te cijelu vjenost.), ali kao u svim knjievnim vrstama.LITOTA je suprotna hiperboli, umanjuje, ublaava slabijim izrazom.GRADACIJA nastaje takvim izborom rijei, slika i misli kojima se postupno pojaava (klimaks) ili slabi (antiklimaks) poetna predodba ili misao.IRONIJA oznaava izraavanja putem suprotnosti: misli se zapravo obrnuto od onoga to se izravno kae. U svakodnevnom govoru je vrlo esta.PARADOKS je figura u kojom se izrie neka misao suprotna opem miljenju odnosno vjerovanju. Takva je Sokratova izreka Znam da nita ne znam. U pjesnitvu je takoer sredstvo izraavanja neuobiajnih tokova.OKSIMORON (vrsta antiteze, odnosno paradoksa) je spajanje protuslovnih pojmova radi stvaranja novog pojma odnosno predodbe npr.otroumna ludost.

VERSIFIKACIJATri versifikacijska sustava:1. Kvantitativni (antiki, klasini)2. Silaliki 3. AkcenatskiStihove od proze najee razlikujemo na prvi pogled (stihovi prekrivaju tek dio stranice, dok proza prekriva cijelu stranicu). Dok sluamo stihove ne moemo uvijek tono odrediti pripadaju li prozi ili poeziji.Versifikacija (lat.versus- stih) je nauka o stihu. esto se zove inetikom iz antikog iskustva da se stihovi prave po nekoj mjeri (gr.metron- mjera, metar). Osobitost stiha u odnosu na prozu jest u nekoj zvukovnoj organizaciji.KVANTITATIVNA VERSIFIKACIJA se razvila u staroj Grkoj, a temelji se na injenici da su se stihovi pjevali ili govorili na takav nain da su se tono moglo razlikovati dugi i kratki slogovi. Duina izgovora kratkog sloga zvala se MORA, a kasnije je nazvana TEZA. A duina izgovora dugog sloga zvala se ARZA. Osnovna ritmino-melodijska jedinica bila je STOPA (pirihij, trohij, jambi, daktil, spondej). Najpoznatiji stih bio je heksametar (6 stopa). Grki teoretiari vjerovali su da je ovaj stih darovan ljudima od Apoleona. Njime su napisane Ilijada, Odiseja, Eneida. U antici je esto heksametar vezan sa pentametrom (5 stopa) u dvostih koji se zove ELEGIJSKI DISTIH. Najpoznatije antike strofe su alkejska i safika.SILATIKI SUSTAV VERIFIKACIJE vrste stihova razlikuje prema broju slogova. Tako imamo esterac, osmerac, deseterac, jedanaesterac, dvanaesterac tj.stihove sa 6,8,10,11,12 slogova. U ovoj versifikaciji vanu ulogu ima rima i cenzura (stanka).AKCENATSKI SUSTAV uzima u obzir broj i raspored naglasaka u stihu, iji raspored daje osobitost na temelju koje se postie ravnomjernost u ponavljanju, neophodna za vrstu organizaciju ritma.

RALANJIVANJE STIHA, STROFE I RIMACenzura dijeli stih na 2 ili vie dijelova. U novijoj poeziji pravilnosti su manje pa se obino misao prenosi iz jednog stiha u drugi- OPKORAENJE. Kada se u drugi stih prenosi samo jedna rije- PREBACIVANJE.Strofa hje odreena vea sintaksika cjelina od stiha. Kada se smislena cjelina prenosi iz jedne strofe u drugu- PRIJENOS.Razlikuju se prema broju stihova- distih (2), tercina (3), katrena (4), sestina (6), oktava (8).Organizacija stihova unutar strofe postie se esto i rimom. Vrste rime: parna, obgrljena, ukrtena, nagomilana, isprekidana, neista, neprava, muka, enska i srednja.U antikoj versifikaciji ritam je inila izmjena dugih i kratkih slogova, a u silatikoj broj slogova, a u akcenatskoj izmjena naglaenih i nenaglaenih slogova. Danas se ritam ostvaruje na osnovi mjesnih inilaca ritma, takvih elemenata izraza koji se ne pojavljuju tijekom itave pjesme, nego tek nekim jedinstvom naglaenog ritma (osobit izbor rijei, red rijei, ponavljanje, pjesnike figure i nain pisanja stihova).

VRSTE STIHOVA I STOFEDeseterac- najstariji stih nae usmene knjievnosti, indoeuropsko podrijetlo. Epski deseterac odreen je broj slogova a cenzura mu je nakon 4 stiha. Njime se obrauje tematika i podviga naih narodnih junaka. Zato je rijedak u lirskoj poeziji.Dvostruko rimovani deseterac- vladajui stih najstarije hrvatske pisane knjievnosti. Stih od 12 slogova s cenzurom nakon 6.sloga. Rimuju se prvi dijelovi stiha i krajevi stiha. Poetno i temeljno djelo hrvatske knjievnosti koje je Marulieva Judita napisana tim stihom.Simetrini osmerac- vrlo star stih hrvatske knjievnosti. Njegova je bitna osobina 8 slogova i cenzura nakon 4.sloga. Zahvaljujui Gunduliu postao je est stih hrvatske knjievnosti.Stih bugarice- stih sa prilino nestalnim brojem slogova. Najee 15-rac ili 16-rac sa cenzurom iza 7 ili 8 sloga. (bugariti- tuno pjevati, naricati)Sonet- nastao je u Italiji u 13.st a poseban ugled i utjecaj stekao je zahvaljujui kanconijeru F.Petrarce (317 soneta od 366 pjesama). Petrarcin sonet sastavljen je od 14 stihova rasporedjen u 4.strofe (2 katrene i 2 tercine).Slobodni stih- nizanje stihova redovno razliite duine. Pravih rima nema ili se pojavljuju tek povremeno, a ritam se ostvaruje zahvaljujui pojedinih elemenata tj.pjesme u cjelini. Biblijski verset moe se smatrat slodobnim stihom, bio je uzor amerikom pjesniku W.Witmenu koji se smatra i pravim pjesnikom slobodnog stiha. Kod nas je slobodni stih uveo A.B.imi i on je uveo hrvatsku reenicu u poeziju.

USMENA I PISANA KNJIEVNOSTUsmena knjievnost je najstariji i najdugotrajniji oblik umjetnikog stvaranja jezinim medijem. Usmena ili narodna knjievnost nastajala je usmenim putem a pisana je stvarana tehnikom pisma.U svakom su narodu trajala oba dva tipa knjievnosti. U agrofijskom periodu samo usmena, a s pojavom pisma jo i pisano knjievno stvaralatvo. Usmeni nain izvoenja nuno drukije komponira knjievni tekst kod pisanog. Ipak obje knjievnosti pripadaju jedno te istom narodu i ostvarene su jednim te istim jezikom, tako da je rije o jednoj te istoj knjievnosti koje se stilski razlikuju. Tako naelno ne postoji kvalitativna razlika izmeu usmene i pisane knjievnosti: niti je usmena knjievnost bolja od pisane kako su tvrdili romantiari, niti je pisana bolja od usmene kako se danas uje. Objema im je zajedniko sve to ih ini knjievnostima i dalje ine ukupnost ljudskog duhovnog, etnolokog, antropolokog znanja i zbir su pojedinanih ostvarenja. Razlike su samo u izboru motivko-tematskih i izraajnih podataka. Iz iste vrste jedna je knjievnost izabrala jedno a druga se knjievnost opredjeljuje za drugu sumu podataka i svaka je na svoj nain provela organizaciju.

KNJIEVNE EPOHE*Antika*Srednji vijek*Renesansa *Barok*Klasicizam*Romantizam*Realizam*Modernizam

ANTIKAPrva temeljna epoha europske knjievnosti. Odreena je kulturnopovijesnom injenicom to kulture stare Grke i Rima ine povijesni poetak i temelj na kojem se razvija europska knjievnost i kultura sve do danas. Obuhvaa period od 1000.g.pr.Kr. do 5.st.Obuhvaa dvije velike knjievnosti: grku i rimsku.Tu nastaje knjievnost u naem smislu rijei kada je prepoznajemo kao umjetniku knjievnost. Antika knjievnost utemeljuje i razvija svijest o knjievnosti kao samosvojnoj jezinoj djelatnosti. Osniva se niz knjievnih vrsta koje su se u velikom broju odrale sve do danas.Postavlja osnovice za do danas vaee knjievne konvencije. Stvara i razvija takva uenja o knjievnosti kakva su temelj i suvremene znanosti o knjievnosti.Antiki knjievnici: Homer i Hesoid (gr.epiari), Vergilije i Ovidije (rimski epiari), Eshil, Sofoklo i Euripid (grki tragiari), Aristofan (grki komediograf), Alkej i Sapho (grki liriari), Katul i Horacije (rimski liriari)

SREDNJI VIJEKPodjeljen je na stari, srednji i novi. Traje od polovice 5.st.- polovice 15.st.Prvo razdoblje srednjeg vijeka karakterizira potpuna dominacija religiozne knjievnosti. Drugo razdoblje karakterizira nastojanje mnogih nacionalnih knjievnosti.Srednjovjekovnu knjievnost bitno uvjetuje kranstvo, Crkva kao institucija, latinski jezik i feudalizam kao drutveni sustav.U poetku je religiozna (himne i legende svetaca). Svjetovna knjievnost razvija se na nacionalnim jezicima, oblikuje ideal viteza i ideal viteke ljubavi (trubadurska lirika).Srednjovjekovna knjievnost u cjelini odlikuje naglaen odnos prema transcedetnoj stvarnosti (Dante- Boanstvena komedija)Na kraju srednjeg vijeka javlja se lumanizam (Petrarca i Boccacio)

RENESANSAKljuna epoha za razumijevanje novije povijesti europske knjievnosti. U njoj je ispostavljen odnos umjetnike knjievnosti i drugih ljudskih djelatnosti, kao i sustav dominatnih knjievnih vrsta. Javlja se poetkom 15.st. sve do poetka 17.st.Oblikuje se novi ideal slobodnog stvaralakog pojedinca (Leonardo da Vinci)Djela- Mahniti Orlando (Ariosto), Judita (M.Maruli), Don Qijote (Cervantes), drame Williama Schakespeare i komedije Marina Dria.

BAROKSuprotan je renesansi. Slon je naglaenom ukraavanju i odreenom prekomjernosti izraza.1570.g. 1670.g.Najpoznatija stilska tendencija je manirizam (Italija) ili gongorizam (panjolska) i preciznost (Francuska). U Hrvatskoj barok je plodno razdoblje ( I.Gunduli, Junije Palmoti i Ivan Buni Vui)U panjolskoj knjievnosti barok je vrlo vana epoha- zlatni vijek u kojem nastaju najvrijednija europska kulturna djela.

KLASICIZAMTei oponaanju klasinih djela. U 18.st.nastaje jak kulturni pokret prosvjetiteljstvo, pa se klasicizam esto zove i prosvjetiteljstvo, a ponekad je i knjievnost 18-tog stoljea.Uzorni autoriteti klasicizma su Pierre Corneille, Jean Racine i Molier. Znaajan razvoj je romana u Engleskoj (Defoe, Fieding i Stern)Ko dnas se ideje prosvjetiteljstva nalaze u djelima M.A.Reljkovia i A.K.Mioia.

ROMANTIZAMBitne osobine mogu se shvatiti kao opreka klasicizmu. Uvodi se u knjievnost povijesne mijenje i razvoja. Naglaava izraavanja subjektivnih raspoloenja i pretpostavlja emocionalnu recepciju. Traje od prvog desetljea do neto iza polovice 19.st. Pisci- Schiller, Goethe, Hoffman, Novalis, Chateaubrican Lamartin, Itugo..U Hrvatskoj to su pisci ilirskog pokreta.REALIZAMDominira mimetika knjievna teorija. Znaajan razvoj romana.Traje od sredine do predkraj 19.st.Pisci- Stendal, Flaubert, Dickens, Gogolj, Dostojevski i Tolstoj.U Hrvatskoj pisci su- enoa i Kovai.

MODERNIZAM20.st.Dijeli se na estezicam, avangarda, modernizam i postmodernizam. eli da istakne individualnost i originalnost.Pisci- J.Joyce, Kafka, A.Gide, A. Camus, J.P.Sarte, T.MannPjesnika imena- Lorca, Rilke, Eliot, Aluard, Psternek.