TD Lingo - Žurnal Humanističke Psihologije

Samoizazvano Vrhunaravno Doživljavanje

T.D. Lingo, Director Dormant Brain Research and

Development Laboratory Laughing Coyote Mountain

Box 10, Blackhawk, Colorado 80422

© Copyright December 1979, T.D.Lingo Reprodukcija za osobnu, profesionalnu i novinarsku

korist dozvoljena Žurnal Humanističke Psihologije

Prosinac 7, 1979

S engleskog preveo: Nino Roso

Sadržaj

Sažetak

1. Uvod

2. Činjenice o Mozgu

3. Triune Mozak

4. Teorija Emocija

5. Metoda

6. Eksperiment 1

7. Eksperiment 2

8. Rezultati 9. Zaključak 10. Reference

Samoizazvano Vrhunaravno Doživljavanje T.D. Lingo

Blackhawk, Colorado

Sažetak

Egotistički cilj religija, filozofija, terapija i ideologija kroz milenija je bio da se pogodi meta transcendencije u „bez-egovnost“. Nekoliko svećenika i bogatih klijenata su uspjeli. Sada, neuralni substrati za vrhunaravna iskustva su poznati dovoljno da se masovno multiplicira Nirvana za sve. Metoda je mozgovna samo-kontrola. Demokratska je do ekstrema i džabe! Što bi moglo uzrokovati pakao u komercijalnom sektoru post-hippie duhovnog tržišta.

UVOD

Abraham Maslow (1979, p.24) definirao je polaritet znanstvene metode istraživanja i filozofske metode istraživanja. Obadvije metode traže da otkriju prirodu ljudske prirode i mehanizme u ljudskom mozgu sa kojima supremna iskustva --- percipiranje i komuniciranje sa konačnom ljubavnom realnošću--- nisu pokrenuta " Vrhunaravna iskustva (su) ..satori, sahadhi, nirvana ... dokaz od religioznih istražitelja, te sada od empirijskih govori da ne možeš dovesti vrhunaravna iskustva 'direktno'." Vrhunaravna iskustva su izvedena direktno iz frontalnih režnjeva.

Geografski sjeverni pol i geografski južni pol su udruženi i ujedinjeni sa longitudinalnim linijama. Tako je i objektivna znanost harmonizirana sa subjektivnom filozofijom da preporodi metodu mozgovne samo-kontrole sa kojom prosječan test student samo-sklopuje u svoje vlastite pasivne frontalne režnjeve da bi izvijestio/-la vrhunaravno iskustvo: "Ja vidim Boga. Ja shvaćam svemir i moje mjesto u njemu. Mi smo svi jedno. Sve nakon ovoga je uživajući let".

Tom Greening, ping pong-irajući između "nas" i "njih", izvještava u Zimskom izdanju Žurnala Humanističke Psihologije, 1979 god. da tvrdokorni kritičari iz Žurnala Američke Psihologije govore da su "humanistički Psiholozi" pre neobični i diverzni u svojim opisima humanističke psihologije ... najhumanitarniji pristup ljudske prirode je 'bezstrastan', 'znanstven', i 'isturen'. humanistički Psiholozi, prema implikaciji su zagovornici 'magičnog, želje ispunjavajućeg razmišljanja, ne-empirijske spekulacije, slijepe vjere ili dogme". (str.1) Greening tada nastavlja da daje gospodski grohotan smiješak koji ječi dolje kroz kanjone akademije.

Znanost je bazirana na filozofskim vrijednostima, institucijama, asumpcijama i stavovima individualnih znanstvenika. Ovo su sinonimi "magija, želje-ispunjavajuće razmišljanje, ne-empirijska spekulacija, slijepa vjera i dogma." Ove osobne, uvijene kvalitete koaguliraju u odluke-donosećem centru (limbićki sistem i retikularna aktivirajuća formacija) znanstvenikovog mozga da izabere jedan cilj koji je najvrjedniji njegovog/njenog objektivnog potraživanja. Znanost ne može biti hostilna naspram filozofije kao što kuća ne može biti bez svojih temelja. Filozofija se puko usuđuje da dade znanosti progresivno dublje i više vizije prostora, vremena, energije i mase -- realnosti -- stoga, "činjenje znanosti" verificira više od tih magičnih cigla u fabrici svemira.

Muskularna muška znanost i senzitivna ženska filozofija se spajaju kroz propovijednika Greening-a da oplode novu paradigmu gdje je Nirvana/rođen-

ponovno iskustvo shvaćeno empirijski, opisano strasno i samo-kontrolirano u potpunosti do zadnjih neuralnih substrata. Filozofija i religija se sada mogu proširiti žustro u nove temelje vizije i magije zbog poznavanja sada sigurnije kako voditi svoje sljedbenike u znanstveno vrhunaravno iskustvo koje svaki genetički intuitivno percipiran vjerovanja sistem i obećaje .

Alat za shvaćanje vlastite neurofiziologije koristi da se 'sklopuje' dalje od emocionalnih i intelektualnih blokada te prema genetičkom ispunjenju koje suplementira sve eshatološke sisteme vjerovanja, uključujući i znanost. Ne nasljeđuje ih.

Mi smo svi "jedno" na ovom suicidalnom planetu. Prekasno je za temperamentalne ispade od strane ovih sa klackalice i budalaša sa druge strane. Oni balansiraju jedni druge: jedni sa činjenicama, drugi sa vrijednostima.

Prijenos paradigme je u procesu. "Kriza, je uobičajena svijest da je nešto krenulo krivo, nastavljaju revolucije .. samoispravljajući mehanizam osigurava da rigidnost znanosti neće zauvijek proći neizazvana". (Kuhn, 1970).

Činjenice o Mozgu

Opće prihvaćene činjenice o neuroanatomiji i ponašanju samo mutno nadolaze u proliferaciji rigidno discipliniranih znanstvenih eksperimenata. Znanost je "OH IM KER KP": opservacija, hipoteza, instrumentacija, mjerenje, kvantifikacija, eksperimentacija, replikacija, kontrola i predikcija. Instrumentacija, mjerenje i kvantifikacija su usavršene da opserviraju, prediktiraju i repliciraju funkcije hipokampusa (O'Keefe, 1976; Campbell, 1973), amigdale (Alfonso-de Florida i Delgado, 1958; Goddard, McIntyre i Leech, 1969; Wada, 1976) i frontalnih režnjeva (Pribram i Luria, 1973) u relaciji prema vrhunaravnom iskustvu.

Nastavljajući eksperimenti demonstriraju tehinike sa kojima individue samo-kontroliraju ova tkiva da bi uzrokovali subjektivno vrhunaravno iskustvo (Adventure Trail posada izdaje "Brain Dormancy Release," 1969). Replikacijske studije dovlače testnu populaciju čije individue mogu uzrokovati frontal režnjeva iskustvo na zahtjev za direktno mjerenje i kvantifikaciju pomoću elektroencefalografa.

Znanost slijedi kroz homologiju. Filozofija kroz analogiju. homologija je direktna korespondencija. Struktura i ponašanje riblje prsne peraje evoluira u -- te je homologna sa -- prednjim nogama četvoronošca i krilom ptice. Ovaj "kindling" efekt (Zapaljenje, tj. elektrokemijska transmisija kroz neuroputeve) u nižih životinja je studiran u homolognoj relaciji sa vrhunaravnim iskustvom kod ljudi.

"kindling efekt ... involvira nisko-intenzitetnu električnu stimulaciju specifičnog mozgovnog dijela, periodički, i bihevioralni odziv se mijenja u uređenom obrascu" (Gaito, 1976). Bihevioralni odziv u štakora, mačaka i babuna su "kloničke konvulzije: režanja, proparanja i opadanja" (Goddard et al, 1969). Ove kloničke konvulzijesu bile diferencirane od "loših" konvulzija epileptičkog napada (Gaito, 1975). Ipak, epilepsija, sve od 5-og stolječa Pr. Kr. je smatrana "svetom bolešću" počev od Hipokrata (Pryse-Phillips, 1969; Tower, 1960). Upravo prije početka "konvulzija" neki epileptičari izvještavaju nadvladavajuće osječaje religioznog shvaćanja i dubokog znanja: "Ja vidim Boga/Svemir" sindrom.

Onako kako zanosne riječi uspijevaju da opišu to visoko euforično iskustvo, oni često izvješćuju o emociji duhovne ekstaze, viziji svete aure, zvuku beskonačnosti i intuitivnom shvaćanju svega u znanstvenoj relaciji sa svime ostalim (Bucke, 1973).

Julije Cezar, Muhamed, Petar Veliki, Napoleon i Dostojevski su bili epileptičari (Wooldridge, 1963, str. 106). Spora promjena filozofske vrijednosti je ponuđena neurofiziolozima da su kloničke konvulzije u pod-ljudskim vrstama "dobre". Ljudski orgazam (koji je dobar) je često "klonička konvulzija" koja zvuči kao "režanja,

proparanja, stenjanja i sl". (Xaviera Hollander, 1979). U rodentomorfičkom vrijednosti sistemu, 'kindling' koji uzrokuje kloničke konvulzije može biti ništa doli štakorova molitva zahvaljenja za laboratorijski uzrokovanu spiritualnu masturbaciju.

Studije koje spajaju homologno ponašanje pod-ljudskog "kindling efekta" sa ljudskim -- vrhunaravna iskustva --- su zaustavljene zbog etičkog problema koji implicira implementiranje štakorovih elektroda i korištenja 60 Hz električne stimulacije kod ljudi.

Meditacija je metoda koagulacije i kanaliziranja forme 'svjesnosti energije', koja još nije mjerena direktno sa znanstvenim instrumentima. Filozofija saglasno kaže, meditacija ima dva polarna tipa: otvoreno receptivni i fokusirani. U preliminarnim znanstvenim eksperimentima na našem postrojenju, subjektivni izvještaji govore da je fokusirana meditativna energija na specifične mozgovne organe uzrokovala taj organ tj. stimulirala ga da izvršava na disproporcionalno iznad normalnog, budnog praga (Adventure Trails Posada Izvještaj, "Planinska Memorijska Meditacija" 1959).

Hipokampus je, prema Campbellu (1973), lokus potisnutih dojenačkih trauma memorija. Ove blokirane memorije, prema Frojdu, su uzrok genetički i neuralno neispunjenih individua. U dva eksperimenta, predstavljena ispod, fokusiranje meditacije na hipokampus se pokazalo da uzrokuje opoziv potisnutih trauma memorija u svjesnu svijest. Ove su oživljene, proživljene na emocionalnom nivou te ispražnjene pomoću modificirane forme Psihodrame.

Kako je sistematsko pražnjenje nastavljalo, meditacija je fokusirana na amigdale. Sa pravilnim sekvenciranjem samo-kontroliranih stimulusa, amigdala je "kliknuta" te uzrokovala blokiranu energiju neuroze da 'sklopuje' u frontalne režnjeve: vrhunaravno iskustvo!

Eksperimenti sa "Transcendentalnom Meditacijom" su verificirali da fokusiranje meditacije nasumice, kao recimo nasumice gađanje snopom baterijske lampe (ili lasera) preko noćnog neba -- je uzrokovalo pražnjenje potisnutih memorija straha: Ova tehnika "... dozvoljava značajan potisnut materijal da dođe u svjesnu svijest relativno rapidno i ugodno, materijal koji nikako drukčije ne bi bio dozvoljen u svjesnu svijest ili bi pak zahtijevalo intenzivnu psihoterapiju kroz dugi period vremena ... Glavni razlog zbog kojeg individue prestaju TM meditaciju je zbog ovih radije primitivnih, vrlo distresirajućih misli i ideja. Za prosječnu individuu koja počinje da meditira te iznenadno počinje da doživljava vrlo intezitetne hostilno-agresivne impulse ili intenzitetnu ideaciju koju on ili ona pronađe prilično zastrašujućim, prirodna reakcija slijedi logično preispitati dali meditacija ne uzrokuje neku disorganizaciju ličnosti, ili više kolokvijalno 'čini me ludim'" (Glueck i Stoebel, 1975, str. 316)

Problem je riješen sa pukim pražnjenjem potisnutih konfuzija, bolova i strahova u "učini-sam" modificiranoj formi Jacob Morenovoj "Psihodrami" (1959, 1969, 1972).

Psihodrama je genetički dar inteligentnoj individui koja potražuje samo-evoluciju. Psihodrama je mehanizam za katartično ispražnjavanje prošlih negativnih iskustava (ili pozitivnih). Psihodrama može služiti kao igranje uloga ili kao direktna konfrontacija sa nesvjesnim. Ako se koristi kao uloge igrajuća, emocije evocirane su repeticije originalne epizode.

Druga osoba koja vodi psihodramu može biti suportivna u početku ali postaje inhibitorna jednom kada se tehnika nauči. Igrač uloge uvijek zna da netko promatra, ali jednom kada je apsolutno osjećaj samo-iskrenosti doživljen, pametna individua brzo bježi od teatarskog direktora i regresira u krevet da igra sve uloge simultano. Efektnost samo-komunikacije akcelerira zapanjujuće. Moć u dodavanju odrasle inteligencije dojenačkoj prosudbi je eksplozivna.

Sinkronizirajući meditativnu energiju "oslobađanja podsvijesti" sa samo-psihodramom, individui je dat alat samo-terapije. Na našem R & D laboratoriju, individua je ohrabrena da meditira na hipokampus u veće prije spavanja. Ovo uzrokuje potisnute memorije dijetinjstva da dođu prvo u snovima, kasnije u jutarnjem pred-svjesnom (hipnagognom) stanju. Jednom izašle, svaka memorija, u sekvenci, je ispražnjena pomoću "uradi-sam" psihodrame, od potpune negativne realizacije do potpune pozitivne rezolucije i oprosta. Jutra na 'Smijajućeg Kojota Planine' su probuđena sa suncem koje ljubi sa prodornom profanošću.

Kako pražnjenje negativne entropije nastavlja, unaprijedni nadolasci pozitivne energije su doživljeni u frontalnim režnjevima. Hipotezirano je da je amigdala gurajući organ (Heath, Monroe i Mickle, 1955).

hipokampus je dio limbičkog sistema u paleo-mammalijskom mozgu, situiran između pradavnog reptilskog mozga (retikularne aktivirajuće formacije) i neomammalijskog mozga (neokorteks). Stavi prste između zadnijeg dijela obrve i ušiju, dva inča unutar lobanje je limbički sistem. hipokampus se takođe zove "arheokorteks" zato jer je evoluirao od prvog reptilskog cerebralnog korteksa kroz stari sisavaćki korteks da bi formirao arhaični limbički sistem. Limbički sistem je emocija producirajući sistem. Campbell, (1973, str. 115). tvrdi da; "mi sada znamo da je arheokorteks centar užitka te nije nerazumno vjerovati da je ovo prvi 'nadgledać' koji je preuzeo kontrolu i korelaciju nad senzacije-tragajućim ponašanjem životinja tako da su izvori užitka u okruženju efektnije pronađeni i korišteni. To je također jasan eksperimentalan dokaz da je arhiokorteks intimno opredijeljen ne samo za proces memorizacije nego takođe i sa uzrokovanjem da memorije budu van sjećanja. To je ono što psiholozi nazivaju 'represija'.Prema tome, arheokorteks se čini kao idealan kandidat za poziciju koju predstavlja Id. (Freudov

Id -- nesvjesno) Arheokorteks također igra vitalnu ulogu u svim učećim procesima.

Možemo vidjeti kako mlada beba primarno orjentirana sa senzornim užicima, gradualno konstruira svoj nesvjesni um od pozitivnih i negativnih nagrada koje dolaze iz okoline. Mi možemo vidjeti, takođe, kako 'duboko' će ova rana iskustva biti utisnuta u mozak, davajuć fiziološku substancu Frojdovskoj doktrini koja kaže da rana iskustva dijetinjstva dolaze da dominiraju aktivnosti odraslog ... kod novorođenog djeteta, također, viši cerebralni korteks je slabo razvijen, sa praktički nikakvim interkonekcijama između neurona, a gdje su pak arheokorteks i druge niže strukture u potpunosti funkcionalne."

Viši cerebralni korteks sadrži centre ideacijske verbalizacije (Penfield i Roberts, 1959). A s obzirom da ove još nisu povezane sa arheokorteksom/hipokampusom, sva dojenačka iskustva ljubavi i traume su memorizirane u pred-ideacionu, pre-verbalnu formu. Ovo je fiziološki uzrok zbog kojeg dojenačka iskustva ostaju iznad prisjećanja tijekom odrasle intelektualne uvid terapije. Ovo je uzrok zbog kojeg dojenačka iskustva eruptiraju u ne-ideacionoj, ne-verbalnoj formi --- "primalni vrisak" --- tijekom odrasle, emocionalno osjećajne terapije. Ova kasnija 'katarza' je 1/2 jackpot iskustvo tijekom terapije. Naravno, Jackpot može biti samo-uzrokovan pomoću fokusirane meditacije na hipokampus. Samo-uzrokovana Psihodrama je druga polovica jednadžbe.

O'Keffe (1976) nam daje daljnje uvide u homolognu funkciju hipokampusa u emocionalnoj katartičnoj terapiji od životinjskih eksperimenata. Hipokampus također sadrži "stanice za mjesta" i „neslagajuće stanice“ koje formiraju "egocentrični ... navigacijski sistem" sa sicialnim okruženjem. U aktivnom, užitak tražećem djetetu, ove stanice stimuliraju kurioznost i istraživanje, ali kada je dijete frustrirano zbog nadvladavajućeg 'neslaganja' između genetičkog užitak-traženja i ekološke hostilnosti, rezultirajuće traume su imprintirane (utisnute) kao strah u hipokampus i pokreći dublje samo-defanzivne reakcije od starijeg sisavačkog mozga i od reptilskog mozga. Ako traume ostanu neproživljene, djetetov prirodni impuls, genetički vođena kurioznost, eksploracija i inteligencija se smanjuju iza samo-defanzivnosti. Ovo je trenutak u kojem djetetove 'anti-život' i 'pro-život' vrijednosti su utisnute. Pogreška za izvesti u svjesnu svjesnost te isprazniti ove negativne dječje utiske u hipokampusu čine odraslog da umire emocionalno i intelektualno. Uspjeh u vađenju i pražnjenju ovih negativnih utisaka pomoću neke forme katartične abreakcije uzrokuje skupljenu energiju neuroze, sada oslobođenu, da formira kritičnu masu u amigdali, klikajući je naprijed. Oslobođena energija sada hita u mozgovnu-bombu: Frontalne režnjeve. Vrhunaravno iskustvo eksplodira.

Amigdala je 4 amigdale. Kortikomedijalni nukleus amigdale je filogenetički stariji; bazolateralni nukleus je evoluirao malo recentnije. Dvije grupe nukleusa su polovično odvojene i svaka je odvojena pomoću različitih puteva do različitih

djelova mozga (Carlson, 1977, str. 449). Lijeve strane amigdale se obrnuto ponašaju od desnih (McIntrye i Goddard, 1973, str. 541) Singular, "amigdala" je korišten često u istražnoj literaturi gross eksperimenata; plural, "amigdale" je korišten da bi se u eksperimentima diferenciralo suptilnije bihevioralne funkcije. Mi ćemo koristit singular u ovom papiru.

Mi nudimo hipotezu da amigdala ima četiri "sklopne pozicije" koje mogu biti samo-kliknute sa individuom da uzrokuje četiri drukčije kvalitete intelektualne misaone produkcije i emocionalne osjećajne produkcije da budu oslobođene po volji. Ovo su jedinstvena ponašanja i emocije asocirane sa lijevim i desnim hemisferama. Studenti koji su naučili ovu biofeedback tehniku subjektivno izvještavaju takva samo-kontrolirana ponašanja (Adventure Trails posada izvještava, "Četiri moćne sklop-pozicije amigdale", 1972).

Tanaka (1972) je izvjestio da kada je amigdala u zeca stimulirana, mozgovni valovi se uzburkaju u frontalnim režnjevima. Pribram (1979) je otkrio da su frontalni režnjevi u ljudi i pod-ljudi povezani direktno na limbički sistem, posebno na amigdalu. On kaže da je ključ za "mistična iskustva koja su ljudi doživljavali milenijima... vjerojatno (jest) .. u frontal režnjeva-limbičkoj konekciji--- koja je struktura u dubinama mozga povezana sa korteksom na vrhu." Princip homologne evolucije sugerira da most postoji sa kojim mogu eksperimenti otkriti vezu između životinjskog 'kindlinga' i ljudskog sa metodom suptilnijom i neinvazivnijom nego povređujuća metoda insertiranja elektroda u mozak te stimuliranja sa elektricitetom: samo-stimulacijska fokusirana meditacija.

Frontalni režnjevi su enigma. Nakon desetljeća ljudskog lezijskog i ablacijskog rada, istraživači nam mogu reći nešto malo više nego da ova velika masa tkiva "regulira stanja generalne mozgovne aktivnosti" (Luria, 1973). To objašnjenje nije objašnjenje uopće jer znanstvene studije ne mogu mjeriti prije-i-nakon kvantitetu ljudskog ponašanja prije svog evolucionarnog nadolaska tog ponašanja. Naša je hipoteza da frontalni režnjevi "reguliraju stanja generalne mozgovne aktivnosti" da primi kozmičku percepciju i komunikaciju (Adventure Trails posada izvještava, "Angelena Carmella", 1977). Prije svog evolucionarnog nadolaska nove (represirane) ljudske mogućnosti da percipira i komunicira normalno kroz višu realnost, lezioniranje mozgovnog tkiva koje pretpostavljajući komputira tu više percepciju i komunikaciju neće ablatirati ništa. Bihevioralni deficit ne može biti mjeren ako to ponašanje nije nadošlo u normalno evolucionarnom ponašanju. Mi strpljivo čekamo prvog doista transcendiranog, bezegovnog, svetog čovjeka, nevezanog na njegov/njen reinkarnirajući život -- da donira set svojih blaženih frontalnih režnjeva za prije-i-nakon lezioniranje. Novi dizajn koherentnog eksperimentalnog istraživanja nadolazi na granice amigdala-frontal režnjeva konekcije. Nudi nam uzbudljivu viziju naše ljudske potencijalne budućnosti. Zapanjujuća neiskorištenost ljudskog mozga će da

bude oslobođena. "Eksperimenti su učinjeni koji pokazuju da samo 2% tkiva u određenom sistemu je dovoljno da zadrži tu sistemsku funkciju. Zadivljujuća je količina redundantnosti u mozgu.. Mi to ne možemo objasniti" (Pribram, 1979). Djeca mogu.

Triune Mozak

Paul McLean (1975) je identificirao da je ljudski mozak triune mozak: 3-u-1. Svaki mozak je anatomski odvojiv od drugih. Pradavnog reptilskog mozga srž je evoluirala od kralježnice iskakajući u prve zmije i aligatore. Ovo je lokus našeg "hranjenja, borbe, bijega i reprodukcije". Ovo je mozak u koji se povlačimo kada nam je nježna, romantična i entuzijastična maska kulturalnog idealizma pokidana sa nekom brutalnom konfrontacijom.

Paleo (Stari) sisavaćki mozak je evoluirao okolo reptilskog mozga te kreirao Limbički sistem. Ovo je lokus emocija. Ovo je "guše-instinktualni" osječajni mozak koji drži svoje oklade tako što drži jednu kompjutersku liniju otvorenu za automatske samo-preživljavajuće rutine reptila dok simultano pokušava gurnuti drugu kompjutersku liniju naprijed u kozmičke frontalne režnjeve. Ovo je lokus terapeutskog, evolucionarnog rada.

Neo (Novi) sisavaćki mozak je evoluirao oko prijašnja dva, sačinjava: korteks i frontalne režnjeve. ovo je lokus refiniranog razmišljanja, intuitivne logike i samo-transcendencije.

Svaki mozak ima fiksirane programe ponašanja koji funkcioniraju nezavisno od drugih. Svako terminalno ljudsko ponašanje je stres vektor kompromis između sva tri. Prirodna ljudska ponašanja, od vrebanja pljena do božanske ljubavi su ugrađena u sva ova tri mesa.

"Amalgamacija doprinosi trima biološkim kompjuterima, svaki koji ima svoju vlastitu specialnu inteligenciju, svoju vlastitu subjektivnost, svoj vlastiti smisao vremena i prostora, svoju vlastitu memoriju motorne i druge funkcije.... štoviše,... unatoć njihovim ekstenzivnim interkonekcijama, tu je dokaz da svaki mozgovni substrat je sposoban da funkcionira nezavisno... tri vodila, sva od različitih umova i svi žude za kontrolom" (MacLean, 1975)

Bilo koja teorija ljubavi, obitelji, udruge ili društva koja ignorira ovu fudamentalnu triune činjenicu neuroanatomije je uvijek iznenađena kada balava, smrdeća životinja zareži tijekom plitke "kooperacije" ili razvoda ili civilnog rata. Zapamti. 1947 sa

ulaskom Indije u Pakistan, "sveti" Hindusi i "sveti" Muslimani su masakrirali jedni druge u milionima.

Genetski nagon vrste, da si formira voleću obitelj i zaštičujuću udrugu je bio pervertiran u moderno vrijeme sa manjkom shvačanja prvih principa te će uvijek biti tako dok god vođe perzistiraju u stiskanju zajedno grupa individua koje nisu još (a i neče) transcendirati svoja majmunska i reptilska ponašanja. Dobar život, individuinog/grupnog blagostanja je utemeljen na činjenicama neurofiziologije, ne na "magičnim, želje ispunjujućem razmišljanju, ne-empirijskoj spekulaciji, slijepoj vjeri ili dogmi". Kapaitet za sisati ljubav je rutina u svakog retardiranog dijete-odraslog. Ali kada je zadnji put da si doživjeo/-la da ti neki stranac, odrastao, zahvalno daruje ljubav/pažnju/pomoć bez neke 'cake' ili da traži nešto zauzvrat?

Historijski, psihološki predatori automatski, intuitivno i genetički sisaju nutriciozne vizijske sokove kreirane sa privremenim obiteljima, udrugama i društvima sa njihovoj romantičnom žrtvom. Solucija je egzaminirati prosuditi validnost dokaza koji definiraju triune mozak kao prvi korak u transcendiranju pomoću oiteljskog podučavanja, znanstvene institucijske grubosti i blagostanja udruge. kapacitet za uraditi ovo --- vrste telepatija za konsenzus akciju --- je urođena i čeka u frontalnim režnjevima.

S obzirom da je svaki ljudski mozak genetički enkodiran da kreira ubojicu i ljubavnika pod istom lubanjom, problem je jednostavno riješiti obavljajući ono što uzrokuje drugo da dominira prvo. Mehanizam je amigdala-frontal režnjeva konekcija.

Ako su pojedinčev reptilski, stari sisavački i novi sisavački mozak van sinkronizacije rezultat je često retrogresija u najniži zajednički nazivnik tijekom stresa: samo-prezervacijska i reproduktivna ponašanja. Ali ako su tri doživljena direktno, oni mogu biti očišćeni, sinkronizirani i stavljeni pod kontrolu sa najvišim vodilom te vođeni kooperativno u sljedeći stadij ljudske evolucije kroz frontalne režnjeve.

Prošlo-životna istraga još nije dosegla hvalevrijednu kredibilnost od konzervativnih fundirajućih agencija koje kontroliraju empirijsko znanje. Istraga je i dalje populistička, rastuć kroz korijenje komunikacije prema masovnom razumijevanju unatoč autoritetskom tabuu. mehanizam da direktno doživljavanje prošlih života postaje jasan kako se sve više od ovih eksperimenata u mozgovnoj samo-kontroli izvršava. Fokusirajuća meditacija u hipokampus oslobađa potisnute memorije djetinjstva prvo. Nakon što su te emocionalno ispražnjene, proces nastavlja natrag kroz prošle živote --- natrag kroz stare sisavce i reptile.

Vrijeme kolapsira. Jednom je proces naučen, vrijeme za ići natrag i reharmonizirati

sve te video vrpce je samo nekoliko sati ovdje-i-tamo vremena (Adeventure Trails posada izvješčava, "Studija Slučaja: Suka Deva," 1979).

Primirena je terapeutska dogma da individualne može očekivati da raste u svoj potpuni ljudski potencijal, kamoli preživljavati sa svakodnevnim urbanim kaosom, osim ako blokirane dječje emocije nisu otpuštene u svjesnu svjesnost te ispražnjene. Razne terapeutski vođene grupno-vođene metode trenutno na tržištu podržavaju ovo. Pitanje je: Zašto, tada, oni NE izvješćuju uspješna iscjeljenja koja genetički završavaju u neiskorištene frontalne režnjeve da uzrokuje vrhunaravno iskustvo?

Mi sugeriramo da je to zbog nekompletne egzaminacije MacLeanovog dokaza koji objašnjava osnovni Triune mozak te neurofiziološki mehanizam koji povezuje tri ista da uzrokuje terminalno ponašanje. Trenutni interest u nanovnom otkrivanju Breureove i Frojdove "katartičke abreakcije" nemože biti ništa doli dobro u oslobađanju ranih dječjih iskustava koje dominiraju neuroze odraslih. Ovo mnogo, ako je uspješno, barem nudi buđenje pasivnih frontalnih režnjeva. Ali sa tom dodatnom sinergističkom moći samo-osječanja, finalni rad je retrogresirati u te pojačati potpuni Triune lanac: Kundalini iskustvo; "kozmička zmija se diže".

Teorija Emocije

Mnogi ljudi nikada neće osjetiti potpunu moć svojih frontalnih režnjeva, sa time ni potpunu moć svojih Triune mozgova. Prema tome, skoncentrirajmo se jedino trenutnu kulturalnu prihvaćenost retrogresiranja i terapeutiziranja pojedinčevih dječjih memorija u ovom životu. Za rastuću pod-populaciju ljudi u našoj dominantnoj bez-emocionalnoj, represiranoj civilizaciji OK je osjećati ponovno. S obzirom da je prirodan genetički kapacitet za osjećanje emocija sistematski postavljen tijekom djetinjstva te sistematski umrtvljen tijekom adolescencije, vodeća struja psihoterapija ima za cilj da povrati barem ovu dječju moć osjećanja ekstrema; božanske ljubavi i kataklizmičkog straha. Ako je sada socijalno 'čik' fokusirati se na emocije tada je vrijeme za zapitati se najmanju od dječjih pitanja: Što je to emocija, tatice, uh što?

John Lonsbury, u jesen 1978, izdanje 'Žurnal Humanističke Psihologije' (str. 19-28), izdao je tezu i preciznu analizu katartičkih terapija i metodologija i što je ostalo je: ljubav. Pozvao je za fudamentalni dijalog da se promijeni temeljna teorija na kojoj sve pomagajuće profesije teturaju: " Validna teorija nanovnog-proživljavanja mora biti derivirana od generalne teorije osjećanja koja nudi putpunu procjenu osjećaja ljubavi" (str. 27).

Emocija je osjećaj. Osjećaj je emocija. Emocija/osjećaj je pseća definicija trčanja sa svojim vlastitim repom. Emocija je "uzbuđeno mentalno stanje" --- ali isto također je i intelekt; isto također je i djelo. Riječnička definicija od nas traži da se primirimo na tautologiju: emocija = osjećaj = emocija. Za one hrabre dovoljno da probiju kulturnu naučenu tautologiju, emocija = dječje zaigranje, radovanje, ludovanje.

Mi možemo biti sigurni da je emocija prethodila inteligenciji kao motivator akcije u cijeloj evoluciji do sadašnjosti. Mi smo sada dovoljno zreli da obrnemo proces te budemo jednako mudri kao i kada smo bili djeca. Za učiniti to, hajmo se primiriti za generalnu definiciju koja nas čini da se pokrenemo 'prema ili dalje od' stimulusa.

hajmo uzemljiti generalnu teoriju dječjeg emocionalnog osjećanja sa najvećim parametrom mogućim: kozmologijom. Hajmo reći da kozmička inteligencija kreira genetičku inteligenciju koja kreira dojenče u uterusu--- akcija koja nije "bezstrasna, znanstvena, iznurenost" nego više "ne-empirijska magija". Osjećaj je divan: maternica. Kao i svemir, maternica je čista misterija --- čisti osjećaj --- iznad intelektualnog razumijevanja moćnih učitelja i misaonih vođa. Ipak, u jednostavnosti--- maternički osjećaj je mmmm --- ne-konformističko odraslo-dijete može vidjeti intelektualno ovu kozmičku konceptualizaciju kao njegov/njen racionalan način da izbjegne iracionalno, emotivno-umrtvljujući konformitet sa emotivno-mrtvim tehnološkim društvom koje sklizi dolje niz britvu 20 stoljeća. Bijeg je u sutrašnje emocionalno zanosno Veliko Učeće Društvo.

Jednostavno prihvaćajući vjerovanje u fino osjećajuću magiju svoje osobne genetičke inteligencije i neiskorištenog potencijala mozga u kontekstu sa fino-osjećajućom maternicom Svemir, dragi sin sada može regresirati slobodno i razumno u djetinjstvo i dojenčadstvo i uterinu kreaciju da nanovno-proživi pozitivne ljubavi i negativne traume koje su faktualno/empirijski imprintirane u njegove/njene temporalne režnjeve, hipokampus i amigdalu. Od takvih gnusnih a zabavnih igara izvođenja nesvjesne povijesti u svjesnu samo-prosudbu, entropskememorije su promijenjene u energetske. Ako hrabri samo-istraživač vjeruje svojim emocijama prvo a intelektu drugo, oni će paradoksalno, zamijeniti pozicije. Ovo je dinamika genetičke inteligencije koja kreira osobnu inteligenciju koja kreira osobnu evoluciju. Ovo je dinamika samo-terapije: mozgovne samo-kontrole.

Čovjek/žena čini ono što je evolucionarno točno: ona/ona traži užitak i izbjegava bol; prema tome, ona/on 'samo-sklopuje' u ontološki i filogenetički viša i progresivnija mozgovna tkiva jer kako ona/on to radi osjećaj je divan. Ovo je način pomoću kojeg genetička inteligencija prisiljava najsposobnije da ponavljaju i pojačavaju razvoj neuralnih puteva 'dalje' od paleomammalijskih i reptilskih ubilačkih ponašanja u frontal režnjeva zadivljujuća ponašanja.

inteligencija sljedi emociju čak i u ovo mudro doba inter-kontinentalnih balističkih

projektila (ICBP) i nervnog plina. Samo zbog tih ICBP-aljudi mogu biti spremni da okrenu novčić --- ne da tretiraju simptom (kao u anti-nuklearnim demonstracijama) nego tako da se konfrontira strukturalni činitelj.

Ova generalna teorija emocionalnog osjećanja je dio generalne teorije kozmičke/genetičke/osobne/socijalne inteligencije. Od ovoga, specifična hipoteza emocionalnog osjećanja je derivirana: Ako retrogresiraš razumno u primalne dojenačke memorije pozitivne ljubavi i negativne traume, nanovo-proživiš svaku kao dio milosnog, senzualnog, egzotičnog i erotičnog plesa života te podržiš logiku odraslog da pojačaš entropijski/energetski lanac svojih tvojih životnih iskustava, prihvatiš svaku sada intelektualno svhačeno događanje kao podatak za dnevno dječije šaljenje, zabavljanje igranje sa sobom - tada ćeš osjetiti svoju amigdalu kako klika naprijed (i čuti ju također!) u tvoje frontalne režnjeve: kozmička percepcija i komunikacija. Osjetiti ćeš božansku ljubav, vrhunaravnu emociju.

Mehanizam za ovo je vrlo spreman i čeka u svakom hipokampusu. Puko ga stimuliraj sa fokusiranom meditacijom te procesiraj rezultirajući ishod memorija pomoću samo-transcendirajućom psihodramom. Ako energetski štreber ovo radi mnogo, čudesni zanos olakšanja će biti motivator za nastavljajuću retrogresiju u sve prošle živote kroz paleo sisavačke i reptilske mozgovne podatke da pojača cijeli Triune laac. Mehanizam je automatski. Jednom pokrenut sa egotističkim aktom volje, nastavlja sam preko retrogresivne kočnice perpetualnog infantilnog narcisističnog sisanja u transcendenciju: bez-egovnost.

Prije nego počneš, osiguraj svoju ljubavnu maternicu. Hladan posao čačkanja po dječijim sranjima je bolje učinjen ako je uokolo toplo obiteljsko okruženje kraj svakog samo-preporoditelja. Inače, substitut "ljubav" mora biti plaćena/kupljena od profesionalnih "iznajmljitelja". U naša dva eksperimenta (uskoro da budu opisana) bazirana na ovoj teoriji emocije, anticipirali smo da će svaki student ispatiti nadvladavajući, neiskomunicirani teror usamljenosti tijekom nanovnog--proživljavajućeg procesa. Prema tome, naša obitelj za podršku rasta je obgrlila svakog sa afekcijom, zagolicanjem i vrućom juhom. I učenjem: ohrabrivanjem da se ide dublje, dublje u rudnike uma i sve dubljih memorija o dubljim povredama -- dok se ne dođe do samog dna; temeljne traume, konfrontira ju se i ispovraća. Za one koji su ozbiljni o radu na sebi mi smo jednako ozbiljni (plus malo više) u tjeranju da idu-idu-IDU! Pogrijavajuća juha nad vatrom u kampu i nježan zvuk gitare su jednako dio ove ljubavne teorije i hipoteza kao i riječi.

Metoda

Od 1957, blizu preko 200 test studenata su prošli kroz ovaj trening program ″mozgovne samo-kontrole″. Test grupe i grupe za usporedbu rangirali su u dobima od 6 do 60, oba spola, variranih rasnih i variranih socioekonomskih pozadina. Program se sastojao od tekstova, vježbi, učionica i savjetovanja u našem primitivnom šumskom postrojenju i u kućnim gradovima kad je bilo ostvarivo. Razne standardizirane i novo kreirane skale su korištene za prije-i-nakon mjerenja egzistencijalnih simptoma bolova, vrijednosti, rasta, inteligencije, preživljavajuće motivacije, transcendencijske motivacije i kreativne produkcije.

Naš primarni cilj je shvatiti, uzrokovati i replicirati ljudska vrhunaravna

iskustva u relaciji na otkrivajuće činjenice neurofiziologije. Pročitali smo literaturne Istočnjačkih i Zapadnjačkih transcendencijskih fenomena, rasporili na svoje religiozne okorjelosti i teoretizirali kauzativne neuralne substrate u relaciji na evoluirajuća otkrića mozgovne fiziologije. Razne zavisne i nezavisne varijable su studirane u testiraj-jedan faktor, izbriši-jedan faktor eksperimentima.

Kako su novi detalji fizioloških i psiholoških podataka evoluirali u žurnalima, ovi su digestirani i konvertirani u vježbe za studente usmjerene prema samo-terapiziranju i samo-otpuštanju tih naprednih ponašanja koje su činjenice podržavale. Vježbe su distribuirane kroz stupnjevane serije tekstova za svaku razinu studentovog razumjevanja: od stripova za nepismene do izuzetnih profesionalnih žurnala za korporacijske izvršitelje. Faktualan i teoretski sadržaj vodio je svakog studenta, na njegov/njen vlastiti način, njegovim/njenim vlastitim tempom, da nauči:

1. Unazadnu self-terapiju za ispražnjenje dječjih trauma, bolova, strahova; 2. Osnovnu neuroanatomiju i dokaze raspoložive neiskorištenosti; 3. Unaprijed self-uzrokovajuću proceduru u frontalne režnjeve.

Članovi osoblja nastavljali su dijeliti relevantnu literaturu u osobna područja mjerenja. Na frekventnim sastancima osoblja, svaki član izvještavao je o recentnim pronalascima i kros-referencirao ove sa drugim novim otkrićima. Nove hipoteze su ponuđene i novi eksperimenti su pokrenuti. Svi eksperimenti su etički sa time da su u skladu sa demokratskim principom dopuštanja studentu da odradi njegove/njene vlastite informirane izbore samo- eksperimentacije. Vježbe su usmjerene prema vođenju studenta da premosti od neurofiziologije do kozmologije-nirvana/rođen-ponovno ″frontalnih režnjeva iskustvo.″ Dvije primarne vježbe su izumljene i poboljšavane tijekom godina: ″Self-trauma drama″ i ″Planinska memorijska meditacija″.

Forma self trauma drame eventualno je evoluirala i analogna je J.L Morenovoj (1959, 1969, 1972) ″Psihodrami″ harmoniziranoj sa A. Janovoj (1970, 1980) ″primalni vrisak″ terapiji. Svaki student naučio je da fokusira

meditaciju u razne mozgovne organe, da otpusti u svjesnu svjesnost negativne emocije potisnutih memorija sadržavanih u ovim organima i 'odreagira' te memorije sa 'self-trauma drama'. Razlike između naše metode i Morenove i Janove su:

1. Student ju je odradio na sebi. 2. Suptilna transferencija na, i ovisnost na, velikom tatici boss guruom je

otklonjena. 3. Akcija/reakcija/liječenje preuzela je mjesto kadgod, gdjegod i kako god je

student izabrao. 4. Akcija/reakcija akcelerirala se slobodno, posebno u čistom ne-

inhibiranom jutarnjem pred-svijesnom (hipnagognom) stanju, ponekad prazneći 3, 6 ili više trauma po jutru (superterapija)

5. Metoda je džaba. Nakon vraćanja doma, student bi nastavio izvršavati self- terapiju bez plaćanja profesionalcima.

Svaki test student je naučio receptivnu meditaciju i fokusiranu meditaciju. Razlike između fokusirane, planinske memorijske meditacije i drugih mantra meditacija, kao što su Transcendentalna Meditacija su:

1. Student bi fokusirao svjesnost specifično na različite organe u mozgu i,

kako sve više podržavajućih dokaza postaje raspoloživo, specifično na temporalne režnjeve, hipokampus i amigdalu da pokrene otpuštanje «...potisnutog materijala... primitivnih, vrlo distresirajućih misli i ideja... vrlo intenzitetne hostilno-agresivne impulse... prilično zastrašujuće... izluđuje me» (Glueck and Stroebel, 1975) --- memorije koje TM, metoda izvješćuje da pokreću jedino slučajnošću.

2. Student bi progresivno dovukao u jednostavnoj lakoći svaku potisnutu

dječju trauma memoriju i sistematski bi oboružao svaki emocionalni prepad sa učini-sa-sobom katarzom (self trauma drama), gdje bi studenti u drugim meditacijskim metodama navodili da su ostavljeni neinformirani o id-u kojeg bi on/ona odčepili- prema tome uzrokovali konfuzije i bolove i da ostanu neočišćeni, što ih može učiniti još više represivnim.

3. Student bi odrađivao fokusiranu meditaciju u noći prije spavanja,

uzrokujući potisnute memorije da izronu prvo u snovima; kasnije u jutarnjem pred-svijesnom stanju za direktnu konfrotaciju i pražnjenje sa 'krevetskom trauma dramom'. TM student je podučen da meditira izjutra i poslije podne za «relaksaciju», ne za izbacivanje hostilno-agresivnih memorija.

4. Student bi naučio činjenice znanstvenog sistema za transcendenciju;

osnovne neurofiziološke mehanizme mozga. S učenjem, mašinerije, pojedinac razvija intenzitetnije vjerovanje intuicijama i evolvira intenzitetnije shvaćanje što veća funkcija meditacijskog alata može biti sa ogromno nekorištenim mozgom. Transcendentalne meditacije student, je

podučen filozofski sistem vjerovanja za transcendenciju.

Eksperiment 1 i 2 su izvršeni na vrhu 10,000-stopa visoke Laughing Coyote Mountain (Smijajućih Kojota Planine), u srednjem rangu stjenjaka, 10 milja sjeveroistočno od malog zlatnog rudnika sela Black Hawk, Kolorado; 40 milja zapadno od Denvera. Regija je od četinara i jasike, divljina dijeljena sa medvjedima, risovima, lososima, dikobrazima, sokolima i orlovima. Preko godina, šest manjih kamenih i drvenih koliba je germiniralo u rasutim dijelovima šume da služe kao sekundarni laboratoriji tijekom treće od najjačih sezona: Juli, August i Zima. Ljeti je, za studente prenoćište, logorske vatre doručak i studiranja na njihovim 'naslonjačima' izoliranim sa stijenama i gledajući vani u 50,000 četvornih milja krug: od izlaska sunca sa 'Great Creation Plains' do sunčevog zalaska iza 'Great Dividers'.

Sirove prirode okruženje izabrano je specifično radi reduciranja studenata u njihove animalne osjećaje. Kako je MacLeanov rad na 'triune' mozgu postao poznat, ova redukcija je više usmjerena prekidanju normalnih, konformističkih re- akcijskih obrazaca percepcije i shvaćanja podešenih na urbani stimulus i da uzrokuje nove, kreativne pro-akcijske obrasce percepcije i komunikacije sa grubim, blago prijetećim vidovima, zvukovima i osjećajima šuma po noći. Ovo je stavilo studente u dodir sa njihovim pravim evolucionarnim povijestima. Oni su konfrontirali, re-animirali, naučili-od i ispraznili konfuzije u vezi njihovog ontogenetičkog i filogenetičkog memorijskog lanca. De-programirali su i re- programirali fiksirane iskustvene, kulturalne i genetičke imprinte/utiske u njihovim paleo mamalijskim i reptilskim mozgovima kao i u njihovim neomamalijskim mozgovima. Naša obitelj za podršku rasta pridonjela je svakom studentu neograničeno poštovanje, afekciju i ljubav tijekom ovog povratka dječjem bolu; strahom ispunjenu životinjsku evoluciju; nutarnji empiricizam. Ostavljajući iza, osobnosti strukturu inficiranu sa urbanim entropijama--- koja je ostavljena skupa sa urbanom odjećom kako je divlji planinski čovjek revertirao na mokasine, jahačku odjeću ili bez odjeće--- neočekivane prirodne energije izronule su u brzini. Ove su fokusirane u self-terapiji. Ovo je uzrokovalo progres da akcelerira mnogo brže u test grupama nego u ne-retrogresirajućim kontrolnim grupama. Dnevne učionice su održavane sa suncem iznad glave (satova nema na planini). Grupe su limitirane na 15 studenata. Neki su se vraćali nekoliko godina; neki da postanu osoblje. Svaki je primio tutorijalno vođenje. Hrana je izmjenjivala između ulovljenog i ubijenog mesa za paleo mammalijsko ućenje do vegetarijanske za frontalnih režnjeva učenje. Kvantitete su ne-limitirane, uključujući kolačiće i druge noćno prepadne užitke. Učionice su održavane između drveća gore na stijenama. Prvi razred zavladario je neurologijom i samo-terapijom, završavajući oko 17h. Drugi razred je podučavan bez-gluposti urbane i primalne prirodne preživljavajuće vještine, završavajući ″blizu zalaska″ preko 'Great Dividers'. Prva

meditacija je od bližeg zalaska do dalekog sunčevog zalaska--- preko Dividers. U prvoj meditaciji se koristila otvoreno receptivna vježba. Druga meditacija je ″prije spavanja″ fokusirana vježba.

Nakon prve meditacije, u sutonu, obiteljska juha se dijeli oko logorske vatre--- koju slijedi igra sakrij-se-i-traži, a tijela se prevrću niz travnatu padinu. Srčano uigravanje doprinjelo bi vic-pripovjedanju i priča-pričanju te pjevanju sa gitarom uz vatru i pjevušenja uz svijetleću žeravicu. Nježan govor. Kokice. Gljive sa logorske vatre. Tad zijevanja. Tijela lebdahu uz planinski put, neka sa baterijama; neka poboljšavajući svoju paranormalnu reflektorsku viziju.

Prije lijeganja, druga meditacija: fokusirajući se na samo jedan korteks, temporalna ili limbička tkiva.

Eksperiment 1

Od 1957 do 1967, približno 100 djece je podučeno mozgovnu samo- kontrola metodu. Test grupe i dvije usporedne grupe (jedna na planini svako ljeto; jedna, jednom jedino, u gradu) su pokrenute. Doba obadvije grupe su 10 do 15 (i nekoliko mlađih; oko 6); gotovo svi muški (i nekoliko ženskih u kasnijim godinama). Test grupe su crnci i hispanoamerikanci, siromašni, odgođenog-gratifikacijske bebe (od studentskih intervjua), sa pre-testiranom mješavinom visokog IQ-a i visoke kreativnosti, Visok IQ i niska kreativnost, nizak IQ i visoka kreativnost i nizak IQ i niska kreativnost. Usporedne grupe su bijelci, srednja klasa, afluentni, instant-gratifikacijske bebe sa raznim miksevima IQ i kreativnosti. Test grupe su podučene znanstvenu metodu istraživanja, učeći osnovne činjenice neurofiziologije onako kako su dolazile u znanstvenim žurnalima i knjigama te su prevođene u jednostavne učini-sa-sobom vježbe. Test grupe studenti, nakon napuštanja planine, nastavili su primati novinske članke, istražna izvješća i osobnu korespondenciju od osoblja članova dijeleći sukcesivna otkrića mozgovne funkcije i novih vježbi. Test grupe su također naučile filozofsku metodu istraživanja. Usporedne grupe nisu podučene neurologiju. Oni su podučeni filozofsku metodu istraživanja, učeći, kao i test grupe, osnovne vrijednosti Sokratske istine, ljepote i dobrote u primalnoj prirodi. Usporedne grupe, nakon napuštanja planine, primali bi ubikvitozna, obiteljsko-novinska izvješća.

Obe grupe su podučene meditaciju. Test grupe su podučene obadvoje,

otvoreno receptivnu i fokusiranu disciplinu. Usporedne grupe naučile su jedino ne-direktivnu, otvoreno receptivnu disciplinu. Longitudinalni podaci sa nekoliko kategorija validiranog znanja su akumulirani i tabulirani na individuama od svake grupe onoliko dugo je kontakt uspjevao biti održavan. Od ovih podataka, više refinirana inteligencija evoluira.

Eksperiment 2

Od 1967 do 1977, približno 100 mladih odraslih su podučeni mozgovnu samo-kontrola metodu. Svi su participirali u zajedničkom programu onako kako je evoluirao. Nikakve usporedne grupe nisu pokrenute. Doba su 18 do 28 (i nekoliko starijih; do 60); 65% su žene; sve bjelkinje, srednja klasa, afluentne, većina s koledž edukacijom, mnoge sa diplomama. ″Hippie″ generacija. Nikakva mjerenja IQ ili kreativnosti nisu provođena. Mjere drugih egzistencijalnih faktora su učinjene. Svi su studirali isti tekst, The Machinery of the Brain, 1963, by Dean E. Wooldridge. Dodatni tekstovi i samo-terapijske vježbe su kreirane svake godine da se poboljša otpuštanje/aktiviranje frontalnih režnjeva. Specifično, ″frontalnih režnjeva iskustvo″ nije naglašavano kao ″Nirvana Nobel Nagrada″ koju pojedinac bi ″trebao/morao″ dobiti. Ovo bi predstavilo element paranoje: ″Dobivam li moju dobivam li moju dobivam li moju!?″ Također, takvo prenaglašavanje ″odobreno i nagrađeno″ ponašanje može iskušavati neke studente, podsvjesno, da lažu. Kako je diskusirano ranije, izglumljivanje, uvijek će biti faktor u takvim empirijskim studijama sve dok precizni EEG profil--- ″frontalnih režnjeva pokretanja, otisak″-- - ne bude identificiran i postavljen za standardnu verifikaciju i replikaciju. Neurofizioloških istražnih podataka relevantnih za frontalne režnjeve su u među- odnosu na Istočnjačka i Zapadnjačka supremna iskustva Nirvana/rođen-ponovno. Vrlo pažljiv balans je stvoren za postizanje stava normalne., entuzijastične ekspektacije bez gubljenja tla pod nogama, prema tome bez pjenušanja u iluziju. Jednom kad student dobije ovog stava balans, on ili ona se mogu primiriti za obavljanje potrebnih godina samo-terapijskog rada bez preskakanja pre daleko u očekivanja. Normalna, ne supernormalna, ekspektacija je motivirajuća sila za obavljanje rada.

Rezultati

Dvadeset i četiri test studenta su 'kindled'. Svi su izvjestili vrhunaravno iskustvo u frontalnim režnjevima. Dvoje od ovih izvjestili su ″kundalini″ incident prvo: senzaciju energije počinjući u trtici, podižući se uz kralježnicu, ulazeći u retikularnu aktivirajuču formu, šireći se preko korteksa, penetrirajući u limbićki sistem i finalno hujajući u frontalne režnjeve i kroz ″treće oko″, pinealnu žlijezdu. Osam studenata od Eksperimenta 1 i 16 studenata od Eksperimenta 2 izvjestili su vrhunaravno iskustvo. Svih osam su crnci, muški, siromašna djeca (tinejdžeri u vrijeme zgoditka). Jedanaest od 16 su žene. Očita kvaliteta iskustva se razlikovala između dvije eksperimentalne grupe. Prva grupa konzistentno je izvjestila nesmanjujuće (i povećano) religiozno čuđenje kada su pre-pričavali priču događaja tijekom svakog od longitudinalnih pregleda. Oko pola od druge grupe se činilo, na njihovo čudo, i progresirajuće euforično dok bi prepričavali događaj

tijekom longitudinalnih pregleda. Šest od bijelih, mlađih odraslih, izvijestilo je retrogresiju natrag na neurozu nakon 'kindling-a'. Nijedno od crnih studenata nije.

Vrijeme potrebno do prodora je između 1 i 3 godine. Fenomen je, prema izvještaju trajao od-po nekoliko sati do četiri dana. I noći, sa smanjivajučim after-šokovima koji bi se događali danima i tjednima kasnije.

″Četrnaest mi je. S ulice sam i korak do zatvorske komore. Na novembar 16,19 i 26 otpuhnut sam kroz obrve. Južna strana Čikaga nije mjesto za

Bit na nirvani, al to je trik, čovječe, na letećem vlaku.″

″Trenirani sam znanstvenik. Imao sam frontalnih režnjeva iskustvo. Neću da koristim kićastu prozu da opišem ovaj neopisiv fenomen. Vrijeme samo stoji tu gdje jest. Vidiš i Jesi apsolutna realnost.

Osjećaš nikakvu distinkciju između sebe i svakog atoma u kozmosu. Jednostavno ne želiš učiniti nikakvu negativnu akciju koja bi povrijedila

rast braće i sestara. Kao profesionalni skeptik, bio sam zastuknut.″

Zaključak

Neurofiziološki mehanizam koji uzrokuje vrhunaravno doživljavanje je sada poznat dovoljno da se replicira nirvana/rođen ponovno fenomen na zahtjev. Ovo će dozvoliti radnicima sa elektricitetom da urade ono što mi na našoj bez-električnoj planini nismo napravili: dobiti razumljiva EEG mjerenja ljudskog mozga u trenutku kada se vrhunaravno iskustvo aktivira u frontalnim režnjevima tako da identificiramo taj jedinstven EEG 'potpis'.

Kako podaci od neurofiziologije nadolaze da suplementiraju dokaz od religioznih investigacija, empirijsko shvaćanje vrhunaravnog iskustva će uzrokovati proliferaciju transcendencije među današnjim religijama, filozofijama i terapijama.

Voleća kompeticija će identificirati "načine" koji najuspješnije pripremaju unutarnje dijete da prihvati svoj automatski mozgovni mehanizam samo-sazrijevanja u cijelu mozgovnu moć.

* * *

Samo Vrhunaravno doživljavanje

Decembar 7, 1979

T.D. Lingo

Adventure Trails Research and Development Laboratories

Adventure Trails Survival School

Laughing Coyote Mountain

Black Hawk, Colorado 80422

Reference

Adventure Trails research and Development Laboratories staff reports.

Laughing Coyote Mountain, Black Hawk, Colorado:

---. Mountain memory Meditation, 1959.

---. Brain dormancy release, 1967.

---. Four power click of the amygdala, 1972.

---. Case study: Angelena Carmella, 1977.

---. Case study: Suka Deva, 1979.

Alfonso deFlorida, F. and Delgado, J.M.R. Lasting behavioral EEG changes

in cats induced by prolonged stimulation of amygdala. American Journal of

Phisiology, 1958, 193, 223-229.

bucke, R.M. Cosmic Consciousness. Secaucus, N.J.: Citadel Press, 1973.

Campbell, H.J. The Pleasure Areas, A New Theory of Behavior.

New York: Delacorte Press, 1973.

Carlson, N.R. Physiology of Behavior. Emotion, agression and species-

typical behavior. Boston: Allyn and Bacon, 1977.

Gaito,J. The Kindling effect as a model of epilepsy. Psychological

Bulletin, 1975, 83 (6): 1097-1109.

---. The effects of taurine on various stages of the kindling cess: a

summary of results. Bulletin of the Psychonomic Society, 1976, 7 (4): 397-

400.

Glueck, B.C. and Stroebel, C.F. Biofeedback and meditation in the

treatment of psychiatric illness. Comprefensive Psychiatry, 1975, 16 (4):

303-321.

Goddard, G.V. Mcintrye, D.C. and Leech, C.K. A permanent change in brain

function resulting from daily electrical stimulation. Experimental

Neurology, 1969, 25: 295-330.

Greening, T. Commentary by the editor. Journal of Humanistic Psychology,

1979, 19 (1): 1.

Heath, R.G., Monroe, R.R. and Mickle, W.Q. Stimulation of the amygdaloid

nucleus in a schizophrenic patient. American Journal of Psychiatry, 1955,

111: 862-863.

Hollander, Xaviera. Call me madam. Penthouse, 1979, january-December.

Kuhn, T.S. The Structure of Scientific Revolutions. Chicago: university of

Chicago Press, 1970.

lonsbury, J. Inside primal therapy. Journal of Humanistic Psychology,

1978, 18 (4): 19-28.

luria, A.R. Frontal lobes and the regulation of behavior. In: K.H. Pribram

and A.R. Luria (Eds., Psychophysiology of the Frontal Lobes. New York and

London: Academic Press, 1973.

MacLean, P.D. On the evolution of the Triune mentalities. Man Environment

Systems, 1975, 5: 213-224.

Maslow, A.H. In: M. Hardeman, "A dialogue with Abraham Maslow," Journal of

Humanistic Psychology, 1979, 19 (1 : 23-28.)

Mcintyre, D.C. and goddard, G.V. Transfer, interference and spontaneous

recovery of convulsions kindled from the rat amygdala.

Electroencephalography and Clinical Neurophysiology, 1973, 35: 533-543.

moreno, J.L. Foundations of Psychotherapy. Beacon, N.Y.: Beacon house,

1959.

---. Action-Therapy and Principles of Practice. Beacon, N.Y.: Beacon

House, 1969.

---. Collected papers. Beacon, N.Y.: beacon house, 1972.

O'Keffe, J. Place units in the hippocampus of the freely moving rat.

Experimental Neurology, 1976, 51: 78-109.

Penfield, W. and Roberts, L. Speech and Brain Mechanisms. Princeton:

Princeton University Press, 1959.

Pribram, K. Psychology Today, "Holographic Memory," February, 1979.

Pryse-Phillips, W. Epilepsy. Bristol: Johny Wrights and Sons, 1969.

Tanaka, A. Progressive changes of behavioral and electroencephalographic

responses to daily amygdaloid stimulation in rabbits. Fukuoka Acts Medica,

1972, 63: 152-164.

Tower, D.B. Neurochemistry of Epilepsy. Springfield, Illinois: Chrles C.

Thomas, 1960.

Wada, J.A. The clinical relevance of kindlings: species, brain sites and

seizure suceptibility. In: K.E. livingston and O. Hornykiewicz (Eds.,

Limbic Mechanisms: The Continuing Evolution of the Limbic System Concept.

New York: Plenum Press, 1976.

Woolridge, D.E. The Machinery of the Brain. New York: McGraw hill, 1963.

* * *

Samo Vrhunaravno doživljavanje

Decembar 7, 1979

T.D. Lingo

Adventure Trails Research and Development Laboratories

Adventure Trails Survival School

Laughing Coyote Mountain

Black Hawk, Colorado 80422