Stvarno Pravo - Gavella - Skripta

www.pravokutnik.net

Autor: sijft, Gavella - stvarno pravo, 100 str, objava: rujan 2008

STVARNO PRAVO1. UVOD U STVARNO PRAVO

Stvarno pravo u objektivnom smislu, ili kraće - stvarno pravo, je skup pravnih pravila građanskoga prava koja uređuju neposredno, za svakoga mjerodavno pripadanje stvari osobama.

Subjektivna stvarna prava su ona građanska i to imovinska prava koja svoje nositelje ovlašćuju da određene stvari imaju u svojoj neposrednoj privatnoj vlasti - potpunoj ili ograničenoj, a svim drugim građanskopravnim subjektima zabranjuju da ih u izvršavanju te vlasti samovlasno smetaju.

Zbog suprotstavljenosti privatnoga i javnoga, vrlo izraženoj upravo u stvarnopravnim odnosima, područje djelovanja stvarnopravnoga uređenja u svakom pojedinom pravnom poretku ovisit će uvijek o tome koliko mu prostora ostavlja javnopravni u pravilu upravnopravni režim.

Pregled razvoja stvarnog pravaStvarno pravo na području Europe nastalo je na tekovinama rimskoga prava. Potom se oplemenjen idejama prirodnopravne škole, odatle razvio cijeli sustav pravnih normi - tzv. opće pravo (pandektarno pravo) koje se primjenjivalo na gotovo cijelom području kontinentalne Europe. To tzv. opće pravo neposredan je prethodnik i svojevrstan temelj suvremenoga građanskoga prava u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga.

Razvoj stvarnopravnoga uređenja obilježen je temeljnim pitanjem - kako pravedno urediti pripadanje stvari osobama. Pripadne li stvar jednome, uskraćena je drugima. Rješenja koja daju prednost privatnome u odnosu na opće nazivaju se individualističkima, liberalističkima, a rješenja koja prednost daju javnom, državnom ili društvenom interesu nazivaju se kolektivističkima. Između ta dva suprotstavljena shvaćanja traje neprekidna borba. I jedan i drugi koncept imao je značajne predstavnike i među znanstvenicima, poglavito filozofima. Tako je individualističko shvaćanje bilo zastupljeno u Aristotela, Lockea, Kanta, Hegela, Fichtea. Kolektivistička shvaćanja bila su zastupljena u djelima Platona, Sv. Ambrosiusa (socijalna etika ranoga kršćanstva), Marxa, Engelsa, Lenjina.

Nastankom SSSR-a iz kontinentalno-europskoga pravnoga kruga izdvojio se novi krug - socijalistički pravni krug. U državama čiji su se pravni poretci uključili u socijalistički pravni krug razvila su se tzv. socijalistička stvarna prava. Nestankom socijalizma i države koje su pripadale tom krugu prilagođavaju svoje pravne sustave kontinentalno-europskom pravnom krugu koji je pretežno individualistički određen iako je i u njima naglašena socijalna nota nakon II. svjetskoga rata.

Integracije koje se događaju u Europi možda će rezultirati i pravnim ujednačavanjem na području građanskoga prava. Naime, Europski je parlament još 1989. donio rezoluciju kojom je pozvao na izradu Europskoga građanskoga zakonika.

Hrvatsko stvarno pravo uključilo se u kontinentalnoeuropski pravni krug uvođenjem austrijskoga GZ, koji je u hrvatskom pravu važio kao hrvatski zakon (OGZ).

Od 1945. godine hrvatsko je pravo sve više ulazilo u krug socijalističkih prava. U tom je razdoblju ono bilo obilježeno kolektivističkim gledanjem na vlasništvo, dualizmom općih uređenja pripadanja stvari (društvenim i privatnim), pogodovanjem društvenoga vlasništva na štetu privatnoga, nejednakošću pravnih subjekata i njihovih prava, razbijanjem pravnoga jedinstva nekretnine, brojnim posebnim pravnim uređenjima osobito za nekretnine (poljoprivredno zemljište, stanovi, poslovni prostori), zakržljalošću općih instituta stvarnoga prava (založno pravo, zaštita povjerenja u zemljišne knjige).

Od donošenja Ustava Republike Hrvatske 1990. teče proces reintegracije hrvatskoga pravnoga poretka u kontinentalno-europski pravni krug. Na području stvarnoga prava značajno je donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) i Zakona o zemljišnim knjigama (1996.) koji su stupili na snagu 1. siječnja 1997.Prema spomenutim propisima vlasništvo je koncipirano individualistički, uklonjen je dualizam vlasništva, ukinuta je fragmentacija vlasništva (prije se definiralo kroz ovlaštenja posjedovanja, korištenja i raspolaganja), uspostavljeno je pravno jedinstvo nekretnine (načelo superficies solo cedit), stvarnopravnim je institutima dana takva normativna struktura da mogu imati puni sadržaj, afirmirano je založno pravo, zemljišne knjige i smanjena je potreba za posebnim pravnim uređenjima za pojedine vrste stvari.

I u našem stvarnopravnom poretku postoji opće stvarnopravno uređenje i posebna pravna uređenja. Posebna stvarnopravna uređenja ili režimi postoje u nas za pomorsko dobro i brodove, za vode, za rudno blago, za poljoprivredno zemljište, za šume, za arhivsko gradivo itd. Posebna stvarnopravna uređenja imaju u odnosu na opće uređenje prednost. ZV uspostavlja opće uređenje pripadanja stvari osobama, a primjenjuju se i na pripadanje stvari koje su podvrgnute i nekom posebnom pravnom uređenju ako ne postoji suprotnost.

NAČELA STVARNOPRAVNOGA UREĐENJA

Načela stvarnopravnog uređenja su:Načelo privatnopravne vlasti na stvariNačelo zatvorenog broja vrsta stvarnih pravaNačelo određenostiNačelo publiciteta

A. Načelo privatnopravne vlasti na stvari

Naziva se još i apsolutnost stvarnoga prava. Ovo načelo daje privatnopravnim (građanskopravnim) subjektima neposrednu, za svakoga mjerodavnu (apsolutno djelujuću), razmjerno trajnu pravu vlast na stvari.

Privatnopravna vlast na stvari je ona koju pravno izjednačeni pravni subjekti imaju u međusobnim odnosima, na temelju svojih subjektivnih građanskih prava. Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

Koliko će pravne vlasti glede neke stvari doista proizlaziti iz subjektivnoga stvarnoga prava na nekoj stvari za onoga tko je nositelj toga prava, ovisit će ne samo o ovlastima, nego i o eventualnim ograničenjima.

Page 2

Pravna vlast koju glede stvari imaju nositelji stvarnih prava razmjerno je trajne naravi. U našem suvremenom pravnom poretku vrijedi načelno nezastarivosti stvarnih prava (iznimka su služnosti).

Nositelj stvarnoga prava ima neposrednu pravnu vlast na stvari što međutim ne znači da on svoju vlast ne bi mogao izvršavati i posredno. On može drugoj osobi prepustiti izvršavanje čina vlasti glede stvari.

Pravna vlast koja pripada subjektima stvarnih prava djeluje apsolutno (erga omnes, contra omnes). Svako subjektivno stvarno pravo djeluje apsolutno. Ono ovlašćuje svoga nositelja da ima glede neke stvari neposrednu pravnu vlast koju je svatko dužan poštovati, što znači da se svatko treba suzdržavati od svega čime bi bespravno povrijedio pravnu vlast nositelja stvarnoga prava. To apsolutno djelovanje je tzv. negativna strana svakoga subjektivnoga prava.

B. Načelo zatvorenoga broja vrsta stvarnih prava

Ovo načelo podrazumijeva:a) ograničenje vrsta (tipova) stvarnih prava, b) ograničenje sadržaja svake vrste stvarnih prava,c) nedjeljivost sadržaja svakoga pojedinoga stvarnoga prava.

Ograničenje vrsta stvarnoga prava znači da u pravnom poretku postoje samo one vrste stvarnih prava koje su predviđene zakonom (zatvoreni broj vrsta stvarnih prava, numerus clausus). To je karakteristično za kontinentalnoeuropske pravne poretke. U tim poretcima, a također i u hrvatskom stvarnom pravu postoje sljedeća stvarna prava :

pravo vlasništva (daje pojmovno bezgraničnu pravnu vlast na stvari) i još četiri ograničena stvarna prava, a to su, pravo služnosti, pravo iz stvarnoga tereta, pravo građenja i založno pravo.

Ograničena stvarna prava dijele se na: a) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na uporabu odnosno korištenje stvari

(pravo služnosti, stvarni tereti, pravo građenja) i b) ograničena stvarna prava koja ovlašćuju na osiguranje i namirenje iz neke

stvari (založno pravo).

ZV je propisao sadržaj svakoga stvarnoga prava striktnim normama što znači da je određen pojam i bitni sadržaj svakoga stvarnoga prava dok je ipak glede nebitnih pojedinosti ostavljena mogućnost da sudionici sami odrede podrobnije sadržaj svakoga pojedinoga stvarnoga prava.

Sadržaj svakoga stvarnoga prava je nedjeljiv što znači da se ne može dijeliti po ovlaštenjima između više nositelja istoga prava. To primjerice znači da ako postoji više suvlasnika iste stvari svi imaju sve ovlasti, a ne da jedan ima ovlast korištenja, drugi raspolaganja itd. U srednjovjekovnim pravnim uređenjima bilo je drukčije pa je postojalo tzv. vrhovno i koristovno vlasništvo što je značilo podjelu sadržaja prava vlasništva po ovlastima koje su različite ovisno o nositelju jednoga te istoga

Page 3

prava. Ako se stvarna prava dijele to ne može biti po ovlastima već samo po obujmu (npr. kod suvlasništva).

C. Načelo određenosti

Svako stvarno pravo može postojati jedino:a) glede točno određenoga pojedinačnoga objekta i b) s točno određenim sadržajem. Stvar dakle treba biti pojedinačna, samostalna,

odnosno individualizirana (species).

D. Načelo publiciteta

Da na stvari postoje nečija subjektivna stvarna prava treba biti vanjski vidljivo. S obzirom da su stvarna prava apsolutna i djeluju prema svima potrebno je da svima zainteresiranima bude objavljeno (publicirano) da glede određene stvari postoji nečije stvarno pravo što omogućuje da se poštuju tuđa prava. Postojanje stvarnih prava na nekretninama objavljuje se njihovim upisivanjem u zemljišnu knjigu. Za pojedine vrste pokretnina uspostavljaju se također javni upisnici (upisnik brodova, upisnik zrakoplova) koji igraju sličnu ulogu kao i zemljišne knjige glede nekretnina.

Zaštita povjerenja je nužno povezana s načelom publiciteta. Za onoga tko bi vjerovao da je stanje koje je vidio u zemljišnoj knjizi točno, a ono se razlikuje od slike koju je on dobio uvidom u te knjige postoji zaštita. No ne štiti se svačije povjerenje u prometu već samo ona osoba koja je postupala u dobroj vjeri, tj. pošteno (savjesno). A pošteno je postupala ona osoba koja nije znala da je pravno stanje drukčije nego što je izgledalo prema posjedu ili prema upisima u zemljišne knjige, a i to jedino ako se njezino neznanje ne može pripisati njezinoj nedovoljnoj pažljivosti. Postoji predmnjeva da je svaka osoba poštena, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati.

PRAVNI IZVORI STVARNOGA PRAVA

Zakon je glavni izvor stvarnih prava u državama kontinentalne Europe, dok nasuprot tome u pravnim poretcima anglo-američkoga pravnoga kruga dominira sudska praksa kao izvor prava (case law). Razvitkom međunarodnih odnosa sve češće izvor prava postaju i odredbe međunarodnih ugovora (međunarodnih konvencija).

Od hrvatskih propisa treba spomenuti Ustav Republike Hrvatske (1990., 1997.) koji je zajamčio pravo vlasništva, dakako socijalno vezanoga, podvrgnutoga ograničenjima pa i mogućnosti oduzimanja u općem interesu. Sve je to u skladu sa suvremenom pravnom doktrinom i praksom u državama kontinentalne Europe.

Od zakona treba spomenuti Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1996.) kao temeljni izvor našega općega stvarnopravnoga uređenja. Značajni su još Zakon o zemljišnim knjigama (1996.), Ovršni zakon (1996.), Stečajni zakon (1996.).

Osim ovih zakona treba spomenuti i one koji sadrže posebna pravna uređenja za određene vrste stvari kao što su Pomorski zakonik (1994.), Zakon o rudarstvu (1994.), Zakon o poljoprivrednom zemljištu (1994.), Zakon o

Page 4

šumama (1990., izmjene 1991. i 1993.), Zakon o arhivskom gradivu i arhivima (1997.).

Neki podzakonski propisi imaju snagu zakona, a riječ je o uredbama sa zakonskom snagom predsjednika RH i nekim uredbama Vlade RH. Zastupnički dom Sabora ovlašćivao je Vladu RH na donošenje uredbi sa zakonskom snagom, pa je ona donijela, između ostaloga, i takve uredbe kojima je djelovala na neke stvarnopravne odnose (uredbe kojima je postavila neke zabrane raspolaganja nekretninama).

Glede međunarodnih ugovora koje je bila sklopila, ili im je pristupila bivša SFRJ u doba dok se Hrvatska još nalazila u njezinom sastavu, postavljeno je generalno pravilo da “međunarodni ugovori koje je sklopila i kojima je pristupila SFRJ primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj ako nisu u suprotnosti s Ustavom i pravnim poretkom Republike Hrvatske, na temelju odredaba međunarodnoga prava o sukcesiji država glede ugovora” (točka III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti RH, N. nov. 31/1991.). Prvi protokol uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima daje u članku 1. tzv. jamstvo vlasništva, zapravo jamstvo svih imovinskih građanskih prava, uključujući i sva stvarna prava, a po praksi Europskoga suda ovo se jamstvo odnosi i na prava još nekih vrsta koja prelaze okvire imovinskih prava.

Nakon stupanja na snagu ZV i ZZK nema više potrebe za primjenom pravnih pravila bivšega prava. Tu se prije svega misli na OGZ, ali i propise zemljišnoknjižnoga prava iako se, na primjer, postupanje u izvanparničnom postupku još uvijek ravna prema pravnim pravilima iz bivšega Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, a darovni ugovor prema OGZ-u.

Običajno pravo ne igra ulogu značajnijega izvora u našem suvremenom stvarnom pravu. Moguće ih je primijeniti glede onih pitanja kod kojih sam zakon upućuje na primjenu običaja. To je primjerice odredba ZV-a prema kojoj je “svaki vlasnik dužan s desne strane od svojega glavnoga ulaza, gledano s puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjedovoga prostora, ako nije drukčije propisano, niti je drugi mjesni običaj”.

Sudska praksa u nas nije izravan izvor građanskoga prava. Naime, trodioba vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu podrazumijeva vezanost sudova zakonima kako bi se onemogućila samovolja sudaca i primijenjena je u cijeloj kontinentalnoj Europi. Sudovi su dobili samostalnost od izvršne vlasti, ali s druge strane postoji snažna vezanost uz zakon.

Na temelju odredaba Zakona o sudovima (1994.) ujednačavanju sudske prakse služe:

1. obvezatna pravna shvaćanja, prihvaćena na sjednici sudskoga odjela suda drugoga stupnja,

2. obvezatna opća pravna shvaćanja, prihvaćena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH

3. opća stajališta koja su utvrđena na općoj sjednici Vrhovnoga suda RH radi osiguravanja jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom na području RH, i

4. djelovanje ostalih sredstava na ujednačavanje sudske prakse, a osobito sudskih odjela za praćenje i proučavanje sudske prakse.

Page 5

Pravna znanost bila je dopunski izvor stvarnopravnih normi. Ona nastoji istražiti fenomen prava uopće, njegovo djelovanje u ljudskom društvu te otkriti cilj svakog pojedinog pravnog instituta.

Danas pravna znanost nije više niti dopunski izvor prava niti neposredni izvor. Ona može djelovati posredno, posredstvom drugih pravnih izvora.

Ona ne raspolaže nikakvom vlašću, nego ona može samo predlagati.

RAZGRANIČENJE DOMAĆEGA OD STRANOGA STVARNOGA PRAVA

Postavlja se pitanje razgraničenja različitih stvarnopravnih uređenja u slučajevima koji imaju vezu s pravima više država (slučajevi s tzv. međunarodnim elementom). Glavni izvor općih kolizijskih pravila u nas je Zakon o preuzimanju Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (1991.).

Temeljno je kolizijsko pravilo za stvarnopravne odnose da njih uređuje pravo one države gdje se nalazi predmet toga odnosa (lex rei sitae). To znači da je hrvatsko stvarno pravo mjerodavno za pravne odnose čiji se predmet nalazi na području Hrvatske bez obzira da li se radi o nekretnini ili pokretnoj stvari. To ne vrijedi jedino za stvari koje su u prijevozu jer je za njih mjerodavno pravo koje vrijedi na njihovom odredištu.

Ipak makar kolizijska pravila upućivala na primjenu nekoga stranoga stvarnoga pravo ono se ipak neće primijeniti:

ako bi primjena toga stranoga prava bila suprotna našem pravnom poretku ili ako je nastupio uzvrat (renvoi) tj. kolizijske norme stranoga prava upućuju na primjenu hrvatskoga prava.

Hrvatski sud je isključivo nadležan za sporove o pravu vlasništva na nekretninama, sporove o ograničenim stvarnim pravima na nekretninama, kao i za sporove o smetanju posjeda na nekretninama, ako sporna nekretnina leži na području RH.

Hrvatski sud je nadležan, ali ne isključivo u takvim sporovima ako su glede pokretnina:

1. ako tuženik ima na području RH prebivalište, odnosno sjedište,2. ako su stranke valjano ugovorile nadležnost hrvatskoga suda, 3. ako je spor glede broda ili zrakoplova upisanoga u upisnik koji se vodi na

području RH ili 4. ako se radi o sporu o imovinskim odnosima bračnih drugova čija se imovina

nalazi u RH ili 5. spor je o smetanju posjeda počinjenom na području RH.

2. STVARNOPRAVNI ODNOS

Elementi svakoga stvarnopravnoga odnosa su: osobe, predmet tog odnosa i subjektivno stvarno pravo.

Središnja točka svakoga stvarnopravnoga odnosa je njegov predmet - stvar.

Page 6

Stvarnopravni odnos nastaje kada osoba (jedna ili više njih) stekne subjektivno stvarno pravo glede neke stvari. Nemoguća je ikakva vlast na stvari, ako nema stvari - nema bezobjektnih stvarnih prava.

U svakom stvarnopravnom odnosu sudjeluje s jedne strane osoba koja je nositelj nekog subjektivnog prava (vlasnik, suvlasnik, više vlasnika zajedno) glede određene stvari koja je predmet tog odnosa, a na drugoj strani sve ostale osobe.

Pritom je vlasnik u aktualnom stvarnopravnom odnosu samo sa osobama koje imaju neka svoja ograničena stvarna prava na njegovoj stvari (pr. pravo služnosti, pravo građenja itd.) – on je zbog njihovih ograničenja stvarnih prava dužan nešto trpjeti ili propuštati.

Nositelj svakog ograničenog stvarnog prava na nekoj stvari nalazi se u: Stvarnopravnom odnosu s njezinim vlasnikomU stvarnopravnom odnosu s nositeljima drugih stvarnih prava na istoj stvari iSa svim trećim osobama

Nositelj nekog stvarnog prava je osoba koja je stekla to stvarno pravo glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo.

Nositelji mogu biti pravne i fizičke osobe i moraju biti sposobne za to. Razlikujemo nekoliko razina pravne sposobnosti :

1. Sposobnost uopće biti nositeljem ikakvih građanskih subjektivnih prava2. Sposobnost biti nositeljem određene vrste tih prava3. Sposobnost biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu određene

vrste.

Vrlo je značajno načelo jednake i pune pravne sposobnosti svih subjekata građanskog prava, i fizičkih i pravnih osoba. To znači da svaka fizička osoba i pravna osoba, može biti nositeljem svih vrsta građanskih prava.

Prema Ustavu RH „svaka fizička i pravna osoba može biti nositeljem prava vlasništva i svih vrsta ograničenih stvarnih prava, a jedino zakon može odrediti iznimke od tog načela“!

Ograničenja koja za strane osobe postavlja zakon glede prava vlasništva nekretnina na području Republike Hrvatske ne mogu se na odgovarajući način primijeniti na pravo vlasništva pokretnih stvari, niti na ograničena stvarna prava. Po Ustavu strana osoba može stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom, a to znači da su strane osobe u načelu izjednačene s domaćim državljanima, ali njihova stvarna prava mogu biti ograničena Ustavom I međinarodnim ugovorima.

Isto stvarno pravo može pripadati dvojici ili više nositelja. Načelno im pravo može pripadati tako da je ono :

1. Njihovo nepodijeljeno, zajedničko pravo2. Da je to pravo podijeljeno na alikvotne dijelove, pa da svakom nositelju

pripada neki dio takav podijeljenog prava3. Postoji mogućnost da stvarno pravo bude nekim rokom ili uvjetom

ograničeni tako da taj rok ili uvjet djeluje prema svakome, pa da tako ograničeno pravo bude preneseno nekoj osobi.

PREDMET STVARNIH PRAVA

Page 7

Predmet u stvarnom pravu igra bitnu ulogu. Nema bezpredmetnih stvari. Objekti stvarnih prava su stvari. Stvarno pravo slijedi svoj objekt u prostoru i

vremenuRanije se razlikovalo tjelesne i netjelesne stvari. Tako je rimsko pravo pod netjelesnim stvarima (res incorporales) smatralo obvezna prava (tražbine), nasljedno pravo i pravo služnosti.

U XIX. i XX. stoljeću postavljena je tzv. doktrina tjelesnih stvari. Po toj doktrini samo tjelesne stvari mogu biti objekti subjektivnih stvarnih prava, jer su samo one sposobne da ih se podvrgne onakvoj vlasti kakvu daju stvarna prava svojim nositeljima. Tzv. bestjelesne stvari za to nisu sposobne jer nemaju tjelesnu egzistenciju. To se je međutim pokazalo pogrešnim jer i na nekim netjelesnim entitetima može postojati onakva vlast kakvu daju subjektivna stvarna prava svojim nositeljima.

Naše suvremeno stvarno pravo odnosno ZV određuje da predmet stvarnih prava mogu biti:

1. stvari, koje su skladu s doktrinom tjelesnosti definira kao tjelesne dijelove prirode, ali i

2. sve drugo za što se uzima (fingira) kao da su stvari, jer je zakonom izjednačeno sa stvarima

Nema dakle netjelesnih stvari, ali se neke netjelesne entitete tretira kao da su stvari.

Predmet stvarnih prava može biti svaka stvar (tjelesni dio prirode), ali ne i takva koja nije za to sposobna. načelno su sve stvari sposobne da budu objektom stvarnih prava.

Sposobnost biti predmetom stvarnih prava – prometnost

Sposobnost stvari da bude predmet stvarnih prava je pravilo, dokNesposobnost postoji ako stvar ne zadovoljava:

naravni kriterij ipravni kriterij postavljen za tu sposobnost.

Dakle, nesposobne su jedino one stvari kojima njihove naravne osobine ili zakonske odredbe priječe da pripadaju pojedincu.

Za stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava, kaže se da je izvan prometa (res extra commercium), a za onu koja bi mogla biti objektom tih prava - da je stvar u prometu (res in commercium). međutim postoje i stvari koje su ograničene u prometu iz različitih razloga.

Naravni kriterij sposobnostiNaravni kriterij sposobnosti stvari razumijeva da stvar nije prikladna za predmet stvarnih prava ako ne zadovoljava sljedeće zahtjeve:

1. da je pojedinačno određena, 2. da je prikladna za služenje ljudima i 3. da je različita od ljudi.

Page 8

Ad. 1. Pojedinačno je određena stvar te stoga može biti zasebnim predmetom stvarnih prava, ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj, koja se, dakle, po svojim svojstvima (izgledu, imenu ili dr.) ili nekim okolnostima koje su izvan nje (npr. mjestom gdje se nalazi) razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnužnije da bi ju se u običnom životu (u pravnom prometu) smatralo zasebnim entitetom. To nipošto ne znači da stvar koja pripada nekom rodu, vrsti itd. ne može biti predmetom stvarnih prava, ali ipak te stvari moraju biti na neki način određene (npr. količinski, obujmom itd.; ne može se reći kupujem od tebe pšenicu i stječem na njoj stvarno pravo vlasništva, a da se ne utvrdi na određeni način).

Ad. 2. Stvar je prikladna za predmet stvarnih prava, samo ako može na neki način služiti ljudima. Stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objekti stvarnih prava. Tako su npr. nekretnine relativno nesposobne da budu predmetom tzv. ručnoga zaloga, a pokretnine su nesposobne da budu objekti stvarnih tereta, prava građenja i skoro svih vrsta služnosti.

Ad. 3. Čovjek u suvremenim pravnim sustavima nije prikladan za objekt stvarnih prava, bez obzira na to što može služiti ljudima. Sporno je međutim da li odvojeni dijelovi ljudskoga tijela mogu biti objektima stvarnih prava. Pitanje je sporno, odgovor se redovito izbjegava i upućuje se na osobna (neimovinska) prava.

Pravni kriterij sposobnosti stvari da bi stvar bila sposobna za predmet stvarnih prava ona mora zadovoljiti i

pravni kriterij. ONA STVAR KOJA NA TEMELJU ZAKONA NIJE SPOSOBNA PRIPADATI POJEDINCIMA, NESPOSOBNA JE BITI OBJEKTOM PRAVA VLASNIŠTVA I OGRANIČENIH STVARNIH PRAVA, bez obzira na to što možda zadovoljava naravni kriterij za to.

Pravni poredak također može zakonskim normama pojedinim vrstama stvari oduzeti sposobnost da pripadaju pojedincima, bez obzira što su te stvari bile za to prikladne.

Da li će i koliko oduzeti nekoj vrsti stvari sposobnost da pripadaju pojedincima, ovisit će o pravnopolitičkim razlozima kojima se neki pravni poredak rukovodi. Razvoj znanosti, tehnike i tehnologije uzrokuje povećanje naravne mogućosti da pojedinci uspostavljaju svoju vlast i glede nečega što ranije nije bilo prikladno biti objektom stvarnih prava.

POJEDINAČNA STVAR I NJEZINE PRIPADNOSTI

Predmet stvarnoga prava je pojedinačna stvar : 1. pokretnina ili 2. nekretnina3. Predmet stvarnog prava može biti i entitet koji nije stvar, ali ga je zakon pravno

izjednačio sa stvarima.

U sumnji da li je nešto pokretnina ili nekretnina smatra se da je pokretnina.Pripadnosti stvari su njezini dijelovi, neodvojeni plodovi, prirast i pripatci.

Page 9

Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednoga mjesta na drugo, a da joj se ne povrijedi bit.

Pripadnosti pokretnine su: dijelovi stvari, prirast stvari, neodvojeni plodovi i pripatci (pertinencije).

Ad a) Ponekad se pravi razlika između jednostavnih i sastavljenih stvari. S fizikalnoga je stajališta svaka stvar sastavljena od dijelova. Razlika je u tome što su neki dijelovi odvojivi (nebitni), a drugi neodvojivi (bitni). Na odvojivim dijelovima može postojati neko posebno pravo treće osobe različito od prava na cijeloj stvari (npr. čamac je u vlasništvu jedne osobe, a izvanbrodski motor je vlasništvo druge osobe jer je on nje posuđen). Idealni dijelovi stvari nisu njezini dijelovi poput tjelesnih već se smatraju posebnim stvarima.

Ad b) Prirast neke stvari je ono što joj je izvana pridošlo i razmjerno se trajno s njom tako sjedinilo da je postalo dijelom te stvari. Prirast dijeli pravnu sudbinu stvari. Prirast postoji ako rastavljanje nije moguće faktički (jer je ono što je priraslo postalo bitnim dijelom glavne stvari), gospodarski (jer bi iziskivalo nerazmjerno velike troškove) ili pravno (jer nije dopušteno).

U slučaju prirasta pokretnine nekretnini glavnom se stvari uvijek smatra nekretnina.

Ad c) Plodovi su dijelovi matične stvari dok god se od nje ne odvoje. Onaj tko ima pravo vlasništva ili koje drugo stvarno pravo na plodonosnoj stvari, ima ga i na svakom njezinom neodvojenom plodu. Odvajanjem od matične stvari nastaje plod kao samostalna pokretna stvar.

Ad d) Pripadak (pertinencija) neke stvari je pokretna stvar, fizički samostalna, koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi neke druge stvari kao glavne, ali jedino ako prema shvaćanju u prometu ona može biti pripatkom te druge stvari, te ako stoji u takvom prostornom odnosu s glavnom stvari koji odgovara toj namjeni.Pripadak nije fizički dio glavne stvari.Dok je jedna stvar pripadak druge ona dijeli pravnu sudbinu glavne stvari.

Da bi vlasnikova stvar postala pripatkom neke druge stvari ona:a) treba biti prikladna da služi svrsi te druge stvarib) treba biti dovedena u takav prostorni odnos s glavnom stvari koji odgovara toj

namjenic) treba prema shvaćanju u životu moći biti pripatkom te stvari kao glavned) treba još i da je vlasnik svojom voljom namijenio svoju stvar tome da razmjerno

trajno služi svrsi određene druge stvari kao glavne.

Vlasnik može svoju volju očitovati u bilo kojem obliku!!!!

Page 10

Pokretnina je pojedinačno određena stvar koju se može premještati s jednog mjesta na drugo, a da joj se ne povrijedi bit. Bitno obilježje pokretnine je njezina premjestivost.

Nekretnina je stvar koju se ne može premještati s jednoga mjesta na drugo bez povrede njezine biti. Nekretnina je zemljina čestica i njezine pripadnosti (sve ono što je sa zemljinom česticom trajno spojeno na ili ispod njezine površine. Zemljina čestica je dio površine zemljine kore koji je geometrijski određen i koji ima specifičnu oznaku čime se razlikuje od svog ostaloga zemljišta (katastarska oznaka).

Pojedina nekretnina sastoji se od:pojedinačno određene zemljišne čestice (zemljine kore, tla, terena)svih pripadnosti te zemljišne čestice (sve što je s njom trajno spojeno, na površini i ispod nje)

Zemljišna čestica je bitni dio svake nekretnine kao predmeta stvarnih prava, ali za to mora biti pojedinačno određena da se razlikuje od svog ostalog zemljišta.

Tomu služi geometrijska metoda kojom se određuje oblik, površina tla.... Pojedinačne zemljišne čestice koje se geometrijski označavaju i određuju su

katastarske čestice. Prikazuju se u katastarskom operatu, odn za katastarsko područje na moru. Katastarska čestica je najsitnija jedinica za pojedinačno određenje svake

nekretnine. Svaka pojedina nekretnina je pojedinačno određena katastarskom česticom, a

sastoji se od:a) Zemljišne česticeb) Svih pripadnosti te zemljišne čestice

Granica do koje se proteže onaj dio zemljine kore koji je pojedina nekretnina (zemljište), naziva se međom.

Kada su zemljišne čestice kao katastarske čestice upisane u zemljišnu knjigu, one su predmet stvarnih prava kao zemljoknjižna tijela.

Zemljoknjižno tijelo je zemljišna čestica upisana u zemljišnu knjigu, odn više zemljišnih čestica upisanih u zemljišnoknjižni uložak.

Svako zemljišno tijelo je jedan jedini objekt prava, dakle JEDNA NEKRETNINA.

Kao samostalne nekretnine tretiraju se idealni dijelovi nekretnina, pravo građenja.

NA Č ELO JEDINSTVENOSTI NEKRETNINE (SUPERFICIES SOLO CEDIT)Kod nekretnina je temeljno načelo jedinstvenosti nekretnine (superficies solo cedit) po kome nekretninu čini zemljište sa svime što je s njim trajno spojeno. Srednjovjekovni pravni poretci kao ni pravni poretci socijalističkoga pravnoga kruga nisu priznavali načelo jedinstvenosti nekretnine.

Uspostava pravnog jedinstva nekretnineUspostava pravnog jedinstva nekretnine tražila je dvoje:

1. Uspostavu pravnog jedinstva zemljišta i zgrade2. Uspostavu pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih

dijelova

Page 11

Uspostava pravnog jedinstva zemljišta i zgrade ZV je odredio da zemljište i sve što je s njim trajno spojeno treba biti

jedinstveni objekt, a u slučaju da nije tako , npr. ukoliko zgrada koja je u privatnom vlasništvu nalazi se na zemljištu koje je u društvenom vlasništvu, objedinio ih je tako da je na temelju zakona vlasnik zgrade postao vlasnikom i zemljišta na kojem je zgrada izgrađena.

Uspostava pravnog jedinstva nekretnine i njezinih funkcionalno samostalnih dijelova

Etažni vlasnik je dobio status suvlasnika cijele nekretnine, kojem je izvršavanje suvlasničkih ovlasti koncentrirano na određeni dio zgrade. Takva konstrukcija osigurava pravno jedinstvo nekretnine, a omogućava razmjerno samostalno izvršavanje vlasništva na posebnim dijelovima.

Suzbijanje povreda načela jedinstvenosti nekretnine

Da pravnim poslovima stranaka ne bi bilo narušavano načelo jedinstvenosti nekretnine, određeno je da od dana stupanja na snagu ZV pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke, ali je svakoj ugovornoj strani u čiju je korist bio takav ugovor sklopljen dano pravno da zahtjeva pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio.

Postavljeno je prema ZV pravilo da se mogu odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju pripadanje zgrada od pripadanja zemljišta, tumačiti I primjenjivati samo u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine.

Uspostava iznimki od načela jedinstvenosti nekretnine

Zakon otvara vlasnicima nekretnina neke mogućnosti da od pojedine svoje nekretnine pravno odvoje njezine dijelove, kako bi oni mogli biti u vlasništvu drugih osoba.

Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojene zgrade i druge građevine koje su trajno izgrađene na zemljištu:1. Na temelju stvarnog prava koje svojeg nositelja ovlašćuje da na tom tuđem

zemljištu ima u svojem vlasništvu zgradu ili drugu građevinu, ima npr. ili:a) Pravo građenja ili b) Prava stvarne služnosti koja ovlašćuje imati dio zgrade ili naprave na

poslužnoj nekretnini2. Na temelju koncesije osnovane na zakonu, dok ona ovlašćuje da se na

tuđem zemljištu ima zgradu ili drugu građevinu Od cijele nekretnine mogu biti pravno odvojeni strojevi i slični uređaji koji su s

njom fizički spojeni (pr. industrijska postrojenja), gdje oni postaju samostalne stvari u vlasništvu druge osobe.

Pripadnosti nekretninePripadnosti nekretnine su:

njezini dijelovi, njezin prirast, njezini plodovi dok nisu odvojeni i njezini pripatci.

Page 12

Ad a) Ne smatraju se dijelovima nekretnine zgrade i sl. koje su povezane sa zemljištem samo radi neke prolazne namjene (privremeno), zatim ni zgrade i dr. ako ih od nekretnine odvaja pravo građenja, strojevi i slični uređaji koji su s nekretninom trajno spojeni, ali su vlasništvo neke druge osobe.

Ad b) Što god pridođe izvana i trajno se spoji s nekretninom prirast je nekretnine, odn vanjski prirast nekretnine. Bilo da se to zbilo djelovanjem ljudi, više sile itd.

Ad c) Trava, drveće, zemlja i sve upotrebljive stvari koje zemlja rađa na svojoj površini dijelovi su nekretnine, sve dok se od zemlje ne odvoje. Odvajanjem postaju plodovi, samostalne stvari, koje su tzv.unutarnji prirast nekretnine.

Ad d) Tako se pripatkom poslovne zgrade npr. smatraju strojevi i slični uređaji, a poljoprivrednoga zemljišta strojevi za obradu zemlje, stoka za daljnju poljoprivrednu proizvodnju, sjeme za daljnju proizvodnju itd.

Entiteti koji su zakonom pravno izjednačeni sa stvarima

Zakonom mogu neke vrste prava biti u pravnom pogledu izjednačene sa stvarima. Za entitete koji su zakonom izjednačeni sa stvarima uzima se (fingira) da su i oni stvari pa ih se u pravnom pogledu tretira kao stvari.

Prema ZV sa stvarima su u pravnom pogledu izjednačene: 1. sve prirodne snage ako su podložne ljudskoj vlasti (npr. vjetar, snaga morskih

valova), 2. idealni dijelovi stvari, a to su alikvotno određeni dijelovi prava vlasništva,

izjednačeni sa stvarima, 3. neka subjektivna prava mogu biti objektom služnosti plodouživanja (prava koja

daju plodove i druge koristi; neka mogu biti predmetom založnoga prava (imovinska prava koja su prikladna da vjerovnik iz njih namiri svoju tražbinu),

4. pravo građenja se tretira kao da je zemljište, 5. prinosi subjektivnoga prava tretiraju se kao plodovi (npr. najamnine,

zakupnine, kamate). Općenito uzevši zakon bi mogao i druge bestjelesne entitete izjednačiti sa stvarima.

Koristi od stvari i drugih predmeta stvarnih prava Koristi su plodovi neke stvari ili prava , a i druge prednosti koje donosi uporaba neke stvari ili

prava. Koristi pripadaju onome kome pripada i stvar ili pravo koje ih donosi, ako na posebnom pravnom

temelju ne pripadaju kome drugome. Tko se na postojanje takva pravnoga temelja poziva, treba ga i dokazati.

Plodovi stvariPlod je u pravnom smislu ona korist koju se u obliku prinosa dobiva od stvari, a da ona I dalje ostane potpuna.Pod pravni pojam ploda potpadaju:

Neposredni plodoviPosredni plodovi

Page 13

Neposredni plodovi neke stvari su:Prinosi koje ta stvar daje naravnim putemPrinosi koje ta stvar daje posredstvom nečijeg radaSve drugo što nisu prinosi stvari, a koje stvar daje s obzirom na svoju namjenu

Posredni plodovi (civilni plodovi) su prinosi koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa glede nje kao što je to npr. najamnina, zakupnina I sl.

Odvajanje neposrednog ploda stvari zbiva se činom fizičkog odvajanja od matične stvari, bio to prirodni događaj ili ljudska radnja.Ubiranje je čin uzimanja ploda za sebe ili koga drugoga, dakle prisvajanje ploda.

Plodovi prava Plodovi subjektivnih prava pravno su izjednačeni s plodovima stvari, te se na

njih na odgovarajući način primjenjuju ona pravila koja su postavljena za plodove stvari.

Subjektivno pravo može davati i neposredne i posredne plodove.

Prednosti od uporabe stvariPrednosti od uporabe stvari su koristi koje daje stvar, ne time što se od nje odvajaju plodovi, nego time što se tu stvar upotrebljava.

Riječ je o koristi koja se ima od uporabe stvari, npr. od uporabe kuće za stanovanje, uporabe automobila za vožnju i dr.

Prednosti od uporabe mogu ali i ne moraju biti neposredno imovinske. One su korist za onog tko tu stvar rabi. Pravo na sve koristi stvari ima vlasnik stvari, osim ako to pravo nije ograničeno.

Prednosti od uporabe prava Koristi od uporabe nekog prava pripadaju onome čije je to pravo, a drugoj bi

osobi moglo pripadati samo ako je ona na nekom posebnom pravnom temelju bila ovlaštena na uporabu tog prava.

Koristi od uporabe prava tretiraju se jednako kao i koristi od uporabe stvari.

IV. SUBJEKTIVNA STVARNA PRAVA

Subjektivna stvarna prava su posebna vrsta građanskih imovinskih prava. Imaju 3 karakteristike:

1. Neposredni predmet im je stvar2. Privatna pravna vlast koju svojem nositelju daje svako takvo pravo glede

svojeg predmeta je neposredna3. Djeluju apsolutno.

Svako stvarno pravo u subjektivnom smislu je građansko pravo, i to imovinsko pravo koje svojem nositelju daje potpunu ili djelomičnu neposrednu privatnu pravnu vlast na nekoj stvari sposobnoj da bude objektom takvog prava, uključujući i ovlast da svakog trećeg isključi od neovlaštenih zadiranja u tu stvar.

Svako pojedino stvarno pravo pripada nekoj od zakonom određenih vrsta i ima onakav sadržaj koji je zakonom propisan za tu vrstu stvarnih prava.

Page 14

Sadržaj svakog pojedinog subjektivnog stvarnog prava čine one OVLASTI što ih pravni poredak daje nositeljima te vrste stvarnog prava glede predmeta njihova prava.

Svako subjektivno pravo sastoji se od jedne ili više ovlasti.

StjecanjeMože biti:

IzvornoIzvedeno

IZVORNO stjecanje prava znači da stjecatelj svoje pravo ne izvodi iz prava prednika, nego ga stječe na osnovi drugih pravnih činjenica za koje objektivno građansko pravo veže stjecanje subjektivnih prava.IZVEDENO stjecanje prava postoji onda kad stjecatelj svoje pravo temelji na pravu prednika odnosno izvodi iz prava prednika. Stjecatelj ne može steći više prava nego što ga je imao njegov prednik. „Nemo plus iuris ad alium transferre potest, guam ipse haberet!“. Onaj od kojeg se pravo stječe naziva se auctor ili pravni prednik, a onaj koji pravo stječe naziva se pravni sljednik ili successor.

a) Translativno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojega prednik svoje dosadašnje pravo u cijelom njegovom sadržaju i obujmu prenosi na novog stjecatelja. Zove se još i pravnim nasljeđivanjem ili sukcesijom (može biti univerzalna i singularna).

1) Sveopća ili univerzalna sukcesija znači prijelaz svih prava i obveza od dosadašnjeg subjekta na novi subjekt. Pr. nasljeđivanje za slučaj smrti. U trenutku smrti ostavitelja sva njegova imovinska prava i obveze prelaze na nasljednika JEDNIM AKTOM!

2) Singularna sukcesija znači da novi subjekt (stjecatelj) od dosadašnjeg subjekta (prednika) stječe samo pojedinačno pravo, pr. pravo vlasništva jedne stvari.

b) Konstitutivno stjecanje je takvo izvedeno stjecanje kod kojeg prednik ne prenosi na stjecatelja čitavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stjecatelja novo pravo. Pr. vlasnik nekretnine osnuje služnost u korist susjedove oranice. Susjed je stekao služnost puta konstitutivno jer to pravo do tada nije postojalo na vlasnikovoj nekretnini.

Opće pretpostavke stjecanja:Sposobnost predmetaSposobnost stjecateljaDa postoji odgovarajući pravni temelj stjecanja

Osnivanje prava je nastanak subjektivnog stvarnog prava koje do tada nije postojalo.Otuđenje je prelaženje postojećih prava bilo:

a) kao pojedinačno prelaženje prava na singularnog sukcesora, bilob) kao prelaženje imovinske cjenilne na univerzalnog sukcesora.

Pretvorba prava na stvarima je pojava da ona prava koja su postojala na stvarima u bivšem pravnom poretku, ali u postojećem pravnom poretku ne ulaze u krug zatvorenog broja stvarnih prava, mijenjaju po sili zakona svoj sadržaj.

*vidi kasnije kod stjecanja prava vlasništva!!!!

Page 15

V. O OPĆIM DOBRIMA, JAVNIM DOBRIMA I DOBRIMA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU

OPĆA DOBRA

Opća dobra (res communes omnium) su stvari koje nisu sposobne biti objekti ničijih stvarnih prava, nego služe zajedničkim potrebama svih ljudi.

Opća dobra nisu sposobna biti predmetom ičijih stvarnih prava, a time niti stvarnopravnih odnosa.

Stvar je opće dobro kada zbog svojih naravnih osobina nije prikladna da bude u vlasti bilo koje fizičke ili pravne osobe pojedinačno, ali svakome može služiti za njegove potrebe, a i svima za opće potrebe. To je slučaj sa zrakom u zemljinoj atmosferi kao cjelini, rijekama, jezerima i moru kao cjelini, morskoj obali kao cjelini. Takve stvari mogu biti samo na uporabi svih, pa tako zadovoljavati svačije interese i potrebe.

Stvar je opće dobro i kada to nije posljedica njezinih prirodnih osobina već joj zakonske norme uskraćuju sposobnost da bude predmetom stvarnoga prava (res extra commercium), npr. parkovi, gradske ulice, ranije stvari u društvenom vlasništvu.

Nitko ne može imati opće dobro kao cjelinu u privatnom vlasništvu, no to nipošto ne znači da netko ne bi mogao imati u vlasništvu stvari nastale izdvajanjem dijelova općega dobra (npr. voda u rijeci je opće dobro, ali uzeta u posudu može biti u nečijoj pravnoj vlasti).

Redovito se glede općih dobara određene vrste uspostavlja zakonom neko posebno upravnopravno uređenje kojim se regulira način na koji mogu pojedinci za sebe rabiti i koristiti opća dobra (uzimati vodu iz rijeka, ploviti morem, loviti ribu, prometovati zrakom itd.)

Posebna, osobito važna vrsta općih dobara je pomorsko dobro. Njega čine:

unutrašnje morske vodeteritorijalno morenjihovo dnopodzemljedio kopna koji je po svojoj prirodi namjenjen općoj upotrebi (morska obala, luke...)

Opća dobra ne mogu kao cjelina biti u vlasti nijednoga građanskopravnoga subjekta, ali na njima je moguća javna vlast (u ulozi suverena, a ne vlasnika) koja vodi brigu o takvim dobrima i njima upravlja. Po ZV Republika Hrvatska ima dužnost da vodi brigu i upravlja općim dobrima.

Subjekt koji neposredno vodi brigu i upravlja nekim dobrima, a to je Republika Hrvatska, može na određeno vrijeme i naplatno dati pojedinoj osobi koncesiju za neku posebnu uporabu i korištenje općega dobra (npr. za izgradnju marina) pod pretpostavkama određenim zakonom.

Izgrade li se na temelju koncesije kakve zgrade ili druge građevine na općem dobru, one ne postaju odmah dijelom općega dobra. One su zasebne nekretnine dok traje koncesija što znači da se na njima za to vrijeme mogu imati stvarna prava. S prestankom koncesije na općem dobru ne mogu

Page 16

postojati nikakva subjektivna stvarna prava tako da te nekretnine gube svoju samostalnost i postaju dijelovi općega dobra.

JAVNA DOBRA

Javna dobra (res publicae) je naziv za sve ono što je u imovini države ili drugih javnopravnih subjekata.

Javna dobra su u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinica lokalne samouprave (gradovi, općine), jedinica područne samouprave (županije), te ustanova.

Prema tzv. francuskom modelu javna dobra se u načelu izuzimaju iz djelovanja stvarnopravnoga uređenja i stavljaju pod poseban javnopravni režim, a prema tzv. njemačkom modelu nastoji se javna dobra koliko je god moguće podvrći jednakom stvarnopravnom uređenju kao i sve druge stvari.

U nas je prihvaćen njemački model tako da su javna dobra objekt stvarnih prava, a RH i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva, imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

Prema tome kakva im je namjena određena razlikuju se: a) javna dobra u općoj uporabi (njima se može svatko služiti na način koji

određuje tijelo ili ustanova kojoj je ta stvar dana na upravljanje; npr. auto cesta),

b) javna dobra u javnoj uporabi (te stvari su namijenjene za neposredno izvršavanje prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova; npr. zgrade Sabora, Vlade, državnih sveučilišta, fakulteta, škola itd.),

c) javna dobra koja nisu namijenjena ni za opću ni za javnu uporabu (te se stvari nalaze u tzv. financijskoj imovini države, npr. državna poljoprivredna zemljišta, šume, na kojima će vlasničke ovlasti izvršavati tijelo nadležno za određivanje namjene, a čisti prihod od tih stvari dio je državnoga proračuna).

DOBRA OD INTERESA ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Neki dijelovi prirode proglašeni su za dobra od osobitoga interesa za RH pa zato uživaju njezinu osobitu zaštitu. To su prije svega:

1. opća dobra, ali mogu biti i 2. stvari koje su predmet prava vlasništva.

Dobra od interesa za RH proglašena neposredno ustavnom normom su more, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga prirodna bogatstva. Uz to ustavna norma omogućuje da se zakonom proglasi da su dobra od interesa za RH i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobitoga kulturnoga, povijesnoga, gospodarskoga i ekološkoga značenja.

Glede dobara od interesa za RH uspostavljaju se posebna pravna uređenja koja su u pravilu javnopravne prirode. Za ta će se dobra primjenjivati prije svega norme toga posebnoga uređenja, a tek podredno opća pravila stvarnoga prava.

Sama činjenica da je neka stvar proglašena dobrom od općega interesa ne oduzima joj sposobnost da i dalje bude objektom stvarnih prava kao i bilo koja druga stvar. Ipak zakonodavac ako to želi može postaviti određena ograničenja glede stjecanja stvarnih prava na dobrima od općega interesa.

Page 17

Posjed i zemljišne knjige

3. POSJED

POJAM POSJEDA

Posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima u društvu glede određene stvari. Hrvatski naziv potječe od latinskoga possessio (posjed).

Posjed se tradicionalno smatralo činjenicom, a ne stvarnim pravom. Međutim, pod utjecajem učenja Heinricha Hahna počelo je prevladavati shvaćanje da je posjed ipak subjektivno pravo, a ne činjenica. To je shvaćanje došlo do izražaja i u OGZ-u gdje je posjed shvaćen kao vrsta stvarnoga prava, doduše nešto slabija od ostalih. Suvremena pravna doktrina smatra posjed činjenicom, ali socijalnom i pravno relevantnom koja izaziva određene pravne učinke.

Postoje dva shvaćanja ili koncepcije o pojmu posjeda. Subjektivistička koncepcija (romanska) oslonjena na idealističku filozofiju (ponajviše Immanuela Kanta) smatra da je posjed spoj tijela i duha (corpusa i animusa). OGZ je prihvatio subjektivističku konstrukciju posjeda koja je u suvremenom austrijskom pravu dosta relativizirana i približila se objektivističkom shvaćanju.

Objektivistička (germanska jer je prvi puta istaknuta u Njemačkom GZ iz 1896.) smatra posjed samo faktičnom vlasti na stvari (animus se ne traži). Prihvaćena je u većini suvremenih pravnih poredaka (njemačkom, švicarskom). Objektivističku koncepciju prihvaća i naše suvremeno pravo.

Postavljeno je u teoriji pitanje zašto pravni poredak pruža zaštitu posjedu pa i onda kada on i nije u skladu s pravom. O tome postoje apsolutne i relativne teorije.

Apsolutne teorije pokušavaju pronaći razloge za pravnu zaštitu posjeda u samom posjedu. Tko dira u posjed dira u posjednikovu volju, pa pravni poredak treba pružiti zaštitu.Relativne teorije traže razloge pravne zaštite posjeda ne u samom posjedu, već izvan njega. Može se štititi i posjed koji nije utemeljen na pravu, ali njemu pravni poredak ne pruža zaštitu zbog njega samoga nego u želji da zaštiti vlasnika.

Prevagnula su shvaćanja izražena u relativnim teorijama. Vladajuća je postala teorija mira koja izražava shvaćanje da pravna zaštita posjeda u prvom redu služi zaštiti javnoga reda i mira, dakle zaštiti općega interesa da se faktična stanja ne mijenjaju samovlasno. Ovoj je teoriji prigovoreno da previše ističe opće interese, a zanemaruje pojedinačne. Zato je nastala i teorija kontinuiteta po kojoj razlog pravne zaštite posjeda leži u svačijem interesu da se održi kontinuitet odnosa u kojima ljudi žive. Štiteći svačiji posjed od samovoljnih zahvata, štiti se taj kontinuitet. Ove dvije teorije se međusobno ne isključuju već nadopunjuju tako da ih suvremena pravna doktrina tako i prihvaća.

Glavni pravni izvori posjeda su: ZV, Zakon o parničnom postupku - preuzet 1991. (glede zaštite posjeda) i

Page 18

Ovršni zakon -1996. (glede prisilnoga ostvarenja sudske zaštite).

GRAĐA POSJEDOVNOGA ODNOSA Svaki posjed je socijalni odnos u kojem posjednik ima relativno trajnu, socijalno

relevantnu faktičku vlast u pogledu određenog objekta. S jedne strane se nalazi posjednik, a s druge strane sve ostale osobe.

Posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari. To može biti bilo koja fizička i pravna osoba, dovoljno je da ima pravnu sposobnost dok se poslovna ne traži.

Predmet posjedovanja su stvari i prava stvarnih služnosti.

Posjed stvariPredmet posjedovanja su u prvom redu stvari i to postojeće. Nije moguć posjed buduće stvari. Posjednikom se smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima glede dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim predmetom stvarnih prava (poput sobe ili druge prostorije u stanu). Takav dio ne bi mogao biti samostalni predmet vlasništva ili kojega drugoga stvarnoga prava, ali može biti predmet posjeda jer posjed uopće nije stvarno pravo, kao ni pravo uopće. Predmet stvarnih prava može biti samo cijela nekretnina dok predmet odvojenoga posjedovanja može biti sve što je prikladno za nečiju faktičnu vlast.

Posjed stvari karakterizira: vanjska vidljivost,razmjerna trajnost,mogućnost isključenja tuđih zahvata i dostupnost stvari posjedniku.

Građa posjeda može biti jedinstvena te je u tom slučaju posjed samo neposredan. Ali posjed se može i stupnjevati pa će se u takvom slučaju sastojati od:

neposrednoga posjeda te jednoga ili više posrednih posjeda.

Kada je posjed stupnjevan razlikuje se samostalan od nesamostalnoga posjeda.

NEPOSREDAN POSJED stvariTko ima neposredan posjed?Neposredan posjed je onaj što ga posjednik ima glede određene stvari time što na njoj neposredno i vanjski vidljivo izvršava svoju faktičnu vlast osobno ili posredstvom pomoćnika u posjedovanju.

Za neposredan posjed stvari je karakteristično neposredno osobno, ili putem pomoćnika u posredovanju, tjelesno držanje stvari u vlasti osobe.

Neposredni posjednik u pravilu izvršava osobno faktičnu vlast na stvari, ali je može izvršavati i pomoću druge osobe - pomoćnika u posjedovanju.

Stvar može biti u nečijem neposrednom posjedu, a da pritom nije ni u čijem posrednom posjedu, dok obrnuto nije moguće.

Neposredan posjednik ostvaruje svoj posjed posjednovnim činima. Svaki posjedovni čin koji neka osoba izvrši neposredno na stvari, ako je vanjski

vidljiv i takvog sadržaja da ga se u društvu može prepoznati kao ostvarenje faktične vlasti te osobe na toj stvari – posjednovni je čin njezin.

Page 19

Je li čin kojeg je netko poduzeo glede određene stvari njezin posjedovni čin na toj stvari, prosuđuje se objektivno, prema shvaćanjima koja u društvu postoje o tome čime se ostvaruje faktična vlast na takvoj stvari.

Izvršavanje vlasti implicira voljno postupanje. Onaj koji čini nešto a da to ne želi ne izvršava nikakvu vlast. Mjerodavan je dakle, sadržaj volje. Dovoljna je prirodna volja.

Pomoćnik u posjedovanju je osoba koja neposredno poduzima one čine kojima se izvršava faktična vlast na stvari, ali koja time ne izvršava nikakvu svoju, nego isključivo tuđu faktičnu vlast.

Neposredni posjednik može izvršavati posjedovne čine posredstvom druge osobe, tj. pomoćnika u posredovanju.

S obzirom da ne izvršava svoju nego tuđu faktičnu vlast pomoćnik nije posjednik tako da i ovdje postoji neposredni posjed od strane posjednika koji se samo izvršava preko pomoćnika.

Pomoćnik se pokorava posjednikovim nalozima izvršavajući time isključivo njegovu (posjednikovu) faktičnu vlast na stvari. Pomoćnik u posjedovanju može biti svaka osoba koja se s posjednikom stvari nalazi u radnom ili sličnom odnosu, član je njegova domaćinstva itd.

Ako dođe do spora, dok se ne utvrdi da je onaj tko je neposredno izvršavao čine faktične vlasti pritom bio samo tuđi pomoćnik u posjedovanju, smatrat će ga se neposrednim posjednikom.

POSREDAN POSJED stvari

Posredni posjed stvari postoji ako neposredni posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ujedno izvršava i vlast za drugoga. Tada se posredstvom vlasti neposrednoga posjednika stvar nalazi i u posrednoj, višoj faktičnoj vlasti toga drugoga posrednoga posjednika.

Tko je neposredni posjednik, a tko posredni posjednik?Najčešće se kao neposredni posjednik (u slučaju kada postoji i posredni posjed) javlja plodouživatelj, zakupnik, najmoprimac, čuvar, založni vjerovnik, posudovnik, a posredni posjednik najčešće je vlasnik stvari.

Za postojanje posrednog posjeda je potrebno dvoje:Posredujući posjedPosredujući odnos

Posredujući posjed je onaj neposredan posjed posredstvom kojeg posredni posjednik posreduje, ako između njega i neposrednog posjednika postoji posredujući odnos.

Posredujući odnos je odnos neposrednog i posrednog posjednika u kojem neposredni posjednik stvar posjeduje kao netko tko ju je:

a) Ovlašten posjedovati kroz neko vrijeme (pr. kao posudovnik, plodouživatelj)b) Ili ju je obvezan kroz neko vrijeme posjedovati (pr. kao čuvar)

Page 20

Da bi odnos neposrednog posjednika s drugom osobom u pogledu određene stvari bio posredujući odnos, potrebno je da njihov odnos ima 2 nerazdvojne komponente:

Prva je OVLAST ILI OBVEZA neposrednog posjednika da stvar posjeduje privremenoDruga komponenta je zahtjev posrednog posjednika neposrednome neka mu taj preda stvar u neposredan posjed nakon što prestane biti ovlašten ili obvezan posjedovati je.

Višestruko stupnjevani posjed stvariMoguće je i višestruko stupnjevanje posjeda iste stvari. U temelju će uvijek biti nečiji neposredan posjed stvari, a na njemu će biti izgrađena ljestvica višestruko stupnjevanoga posjeda (npr. zakupodavac - zakupnik - podzakupnik; najmodavac - najmoprimac - podnajmoprimac).

SAMOSTALAN I NESAMOSTALAN POSJED

Samostalan posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast, ne izvršava time ničiju tuđu “višu”, posrednu vlast. Naziva se još vlasnički posjed.

Nesamostalan posjed postoji kada posjednik posjeduje stvar priznajući višu vlast posrednoga posjednika. Naziva se još uporabni posjed.

Zbog toga ne može neposredan posjed biti samostalan, kad god postoji i posredan posjed. Kod posrednoga posjeda ako postoji više stupnjeva, samostalan je jedino posjed onoga stupnja koji je najudaljeniji od neposrednoga posjeda, dok su na svim ostalim stupnjevima posjedovanja te stvari nesamostalni posjedi (npr. kod zakupa zakupodavac ima samostalan posjed, a zakupnik i podzakupnik nesamostalan posjed).

Za svaki se posjed predmnijeva da je samostalan.

POSJED I SUPOSJED

Individualni posjed (samoposjed) postoji kada na jednom stupnju posjedovanja stvar posjeduje samo jedna osoba (jedna kao neposredni, a druga kao posredni posjednik).

Suposjed postoji kada isti posjed ima više osoba, što kod stupnjevanoga posjeda znači, kada na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje više osoba.

Svi suposjednici imaju istodobno isti posjed stvari na istom stupnju posjedovanja, pri čemu je faktična vlast svakog suposjednika ograničena faktičnom vlašću ostalih suposjednika.

Nema suposjeda između neposednog i posrednog posjednika iste stvari, a ni suposjeda između osoba koje istu stvar posredno posjeduju na različitim stupnjevima posjedovanja.

Među suposjednicima nije posjed nikad podijeljen po kvotama.

Običan suposjed postoji kada svaki od suposjednika može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih suposjednika (npr. posjed zajedničkoga dvorišta).

Pritom faktična vlast ostalih posjednika konkurira s njegovom.

Page 21

Neposredan običan suposjed je npr.neposredan suposjed stanara glede zajedničkog dijela zgrade, svaki od njih samostalno se služi stubama, dizalom praonicom rublja i sl.

Postoji običan posredan suposjed ako posredni suposjednici imaju prema neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao solidarni vjerovnici.

Zajednički suposjed postoji kada ni jedan od suposjednika ne može izvršavati suposjed nezavisno od ostalih nego samo u zajednici s ostalima (primjer je suključarstvo - svaki od posjednika ima ključ od blagajne, ali se ona može otvoriti samo ako se otključa sa svim ključevima).

Ovo iznad je primjer neposrednog zajedničkog suposjeda. Posredan zajednički suposjed stvari postoji ako suposjednici imaju prema

neposrednome zahtjev na izručenje stvari kao vjerovnici nedjeljive obveze.

Posjed pravaPosjed prava stvarne služnosti znači faktično izvršavanje sadržaja stvarne služnosti glede neke nekretnine. To je jedini oblik posjedovanja prava u nas, ali je u praksi izjednačen s posjedom stvari.Posjed prava je relativno trajna faktična vlast posjednika jedne nekretnine kao povlasne, koja se sastoji u faktičnom izvršavanju sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke tuđe nekretnine kao poslužne.

Sadržaj posjeda prava različito ovisno o afiramtivnoj ili negitivnoj stvarnoj služnosti

afiramtivne stvarne služnosti- sadržaj afirmativnih služnosti -izvršava posjednik jedne nekretnine,ako na tuđoj nekretnini kao poslužnoj,izvršava sadržaj afirmativne služnosti kao da mu pripada to pravo služnosti u korist svoje nekretnine kao povlasne,a posjednik druge nekretnine to trpi.negativne stvarne služnosti izvršava time što onaj čija je poslužna nekretnina,propušta u korist povlsne nekretnine nešto što bi inače čini,kao da u korist druge postoji pravo služosti.

IDEALNI POSJED

Idealan posjed je naziv za od pravnog poretka priznatu privatnu i za svakoga relevantnu vlast koju osoba ima u pogledu nekog predmeta kao da je taj predmet njezin, a da se pritom ta njezina vlast ne sastoji u kakvoj neposrednoj fizičkoj, efektivnoj vlasti na stvari, niti se na nju oslanja.Idealni posjed nije posjed u pravom smislu riječi, nego je naziv za prema svakome djelujuću privatnu vlast glede neke stvari koju ima neka osoba kroz to što joj je javna vlast svojom odlukom ili neposredno zakonom “predala stvar u posjed”, proglasivši je posjednikom, premda ona stvar još faktično ne posjeduje.

Idealan posjed može biti posjed stvari ili prava. Javlja se u obliku: 1. nasljedničkog posjeda, 2. posjeda ošasne ostavine (dok jedinica lokalne samouprave ne poduzme

odgovarajuće posjedovne čine), 3. posjeda nekretnine na temelju rješenja o dosudi, kada je sud svojim zaključkom

predao posjed kupcu.

Nasljednički posjed

Page 22

Nasljednički posjed je od pravnog poretka priznata privatna i za svakoga relevantna vlast koju ostaviteljev nasljednik ima glede svih ostaviteljevih posjeda.Nasljednički posjed je pravni položaj koji glede svih ostaviteljevih posjeda ima njegov nasljednik time što ga zakon proglašava za posjednika umjesto ostavitelja. Onaj tko je ostaviteljev nasljednik u načelu je ovlašten da odmah započne i faktično posjedovati ono što je posjedovao ostavitelj, ali naravno nije ovlašten dirati u ostale posjede iste stvari ili prava. Nasljednik neće postupiti samovlasno samo pod pretpostavkom da je doista ostaviteljev nasljednik, da nije posjedovanje prepušteno izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine i da posjedovanjem ne zadire u tuđi posjed. Ako nasljednički posjed smeta osoba koja za sebe ne tvrdi da je nasljednik tada se može primijeniti posjedovna zaštita, no ako smetanje vrši osoba koja sebe smatra ostaviteljevim nasljednikom tada se jedino u redovitom parničnom postupku to pitanje može riješiti.

Tzv. tabularni posjed (knjižni) je činjenica da je u zemljišnim knjigama pravo vlasništva nekretnine ili neko drugo pravo upisano u korist određene osobe. To se najčešće dešava kad je pravo pogrešno upisano u korist neke osobe pa je to također svojevrstan idealni posjed. Tabularni posjed ne dovodi do tabularne dosjelosti ma koliko dugo trajao.

STJECANJE POSJEDA

Što znate o stjecanju posjeda?Posjed je stečen ako i kada je činom stjecanja zaista nastalo glede stvari stanje koje ima sve osobine posjeda stvari odnosno prava, bilo neposrednoga bilo posrednoga.

Čin stjecanja posjeda redovito je: 1. neki vanjski vidljivi tjelesni čin (može biti jednostran - uzimanje, oduzimanje

posjeda ili dvostran - tradicija) i 2. očitovanje volje (pravni posao).

Stjecatelj može posjed steći: vlastitim činom stjecanja ili činom neke druge osobe ako ta osoba zastupa stjecatelja po njegovoj volji (ugovornik zastupnik) ili po zakonu (zakonski zastupnik; poslovođa bez naloga).

Posjed je stečen izvorno (originarno) ako je stjecatelj jednostranim činom uspostavio svoju faktičnu vlast glede neke stvari koja u tom času nije bila ni u čijem posjedu, ili ako je bila, uspostavio je svoju vlast neovisno ili usprkos tom tuđem posjedu.

Čin izvedenoga stjecanja (derivativnoga) posjeda je uvijek dvostrani čin dotadašnjega posjednika i stjecatelja kojim se uspostavlja stjecateljeva faktična vlast tako što ju dotadašnji posjednik predaje stjecatelju, a taj je prima. Izvedeno stjecanje može biti translativno i konstitutivno.

STJECANJE POSJEDA STVARI

Page 23

Jednostrani vanjski vidljiv čin uspostavljanja faktične vlasti može biti:A) čin uzeća stvari, ili B) čin oduzeća stvari.

Koja je razlika između uzeća i oduzeća?Izvorno se posjed stječe činom uzeća (aprehenzija) stvari, koja u trenutku stjecanja nije ni u čijem posjedu, u neposredan posjed (npr. uzimanje stvari rukom). Oduzeće stvari se obavlja jednostranim činom kojim se uspostavlja faktična vlast stjecatelja, a oduzima ista takva vlast dotadašnjem posjedniku. Izvorno stjecanje posjeda oduzećem stvari od dotadašnjega posjednika je samovlasno i nije dozvoljeno.

Jednostrano stjecanje posjeda može se izvršiti i posredstvom zastupnikovoga uzeća i oduzeća stvari.

Osim jednostranoga stjecanja posjeda moguće je i stjecanje posjeda dvostranim činom - predajom. Predaja (primopredaja, tradicija) je dvostrani čin koji poduzimaju dotadašnji posjednik i stjecatelj posjeda, s voljom prvoga da preda i drugoga da primi posjed stvari.

Predaja posjeda stvari je u mnogim slučajevima ona točka u kojoj obvezni odnosi prerastaju u stvarnopravne, jer je redovito predaja posjeda stvari jedna od pretpostavaka za stjecanje stvarnih prava (prava vlasništva, založnoga prava).

Stvar se u posjed stjecatelja predaje: 1. tjelesnom predajom, ili 2. očitovanjem volje.

Načelo je da se stvar predaje u neposredan posjed tjelesnom predajom, a u posredan očitovanjem volje.

Predaja stvari , Tjelesna predaja ili predaja u užem smislu je dvostrani voljni čin, koji se sastoji od toga što dotadašnji posjednik fizički predaje, a stjecatelj prima stvar u posjed, a koji je čin izvršen kada se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju da izvršava faktičnu vlast glede stvari.

Javlja se u više oblika:Prava predaja (traditio vera) zbiva se doslovnim uručenjem stvari stjecatelju u ruke; Tako da dotadašnji posjednik, želeći prenijeti svoj posjed stvari na drugu osobu, URUČI TOJ OSOBI odnosnu stvar, a ona je iz njegovih ruku primi u svoje, uspostavjajući time svoju faktičnu vlast glede te stvari (čime se kod nje nastavlja faktična vlast dotadašnjeg posjednik)

Predaja putem uzimanja stvari uz dozvolu (npr. stjecanje plodova na temelju osobne služnosti uporabe; stjecanje u posjed stvari koju se kupuje u samoposluzi);

Isti učinak kao i perdaja stvari stjecatelju iz ruke u ruku imat će i to da je stjecatelj uzeo stvar u svoj posjed uzdozvolu njezinog dotadašnjeg posjednika. Npr. tako se stječe posjed stvari u trgovini sa samoposluživanjem, ili iz automata; na taj način uzuar stječe plodove

Page 24

tuđe stvari, a i založni vjerovnik stječe na taj način plodove pokretne stvari koja mu je dana u zalog. U svim tim slučajevima prenesen je neposredan posjed na stjecatelja, ali ne već time što je on dobio dozvolu da uzme stvar, nego time što ju je zaista uzeo na temelju dozvole, uspostaviviši glede nje svoju vlast. To nije traditio longa manu posjed se prenosio samim tim što dotadašnji posjednik, pokazavši stjecatelju nekretninu, očitovao svoju volju da mu je predaje u posjed. Posjed je tradiran tek kad stjecatelj, pošto je dobio dozvolu da uzme stvar u posjed, zaista to i uradi.

Predaja putem dovođenja stvari u krug stjecateljeve faktične vlasti; Kao predaja u ruke primatelja tretirat će se i slučajevi u kojima stjecatlej nije primio stvar baš doslovno u ruke, nego mu je ona predana u posjed tako što je s njegovom voljom dovedena u njegovu faktičnu vlast. Npr. pismo koje je ubačeno u sandučić za primanje pošte, predano je time u posjed onog tko posjeduje taj sandučić.

Predaja stvari putem predaje sredstva posjedovanja (npr. ključ je sredstvo posjedovanja onoga što je njime zaključano, tovarni list je sredstvo posjedovanja stvari predane na prijevoz i navedene u tovarnom listu, skladišnica je sredstvo posjedovanja robe koja je predana na uskladištenje i navedena u skladišnici). Navedeni primjeri nalik su na tzv. simboličku tradiciju koja je nezamisliva u suvremenim pravnim poretcima koji na posjed gledaju kao na faktičnu vlast na stvari. Nekada dok se na posjed nije gledalo kao na puku činjenicu faktične vlasti na stvari smatralo se da se posjed stvari može prenijeti predajom simbola posjedovanja (npr. ključa).Tjelesna predaja posjeda putem zastupnika (npr. preko prijevoznika). Posjed stvari može se predati i posredstvom neke druge osobe – zastupnika kod predaje (tradicije).

Ako se čin predaje posjeda izvrši putem zastupnika kod predaje, tad se zapravo zbivaju dva čina predaje – prvo predavatelj predaje stvar zastupniku, a potom zastupnik predaje stjecatelju.Ako je zastupnik radio za onoga koji predaje stvar, tad će stjecatelj steći posjed te stvarai tek ako i kad primi stvar u posjed od predavateljevog zastupnika. Akoje zastupnik radio za stjecatelja – stjecatelj je stekao posjed stvari već time što je stvar primio njegov zastupnik u posjed.Za prijevoznika se ne presumira da je zastupnik primatelja; prijevoznik u pravilu radi za onog koji stvar šalje, a ne za onog koji je prima.Stoga u slučaju kad predavatelj šalje stvar primatelju posredstvom osobe koja stvar prevozi (prijevoznik, profesionalni ili ne) – stjecatelj će u načelu steći posjed te stvari tek ako i kada je primi od prijevoznika (bilo osobno, bilo po svojem ugovornom ili zakonskom zastupniku).Jedino , ako je predavatelj stvar predao prijevozniku koji je pritom radio za račun stjecatelja – stvar je predana stjecatelju u psojed već samim time što ju je primio prijevoznik.

Page 25

Stjecanje posjeda očitovanjem volje

Predaja očitovanjem volje zbiva se činom dvostranoga očitovanja volje dotadašnjega posjednika da predaje faktičnu vlast glede stvari stjecatelju i stjecateljevoga očitovanja volje da je prima.

Kada se posjed stječe pukim očitovanjem volje prenositelja i stjecatelja posjeda tada ga se stječe činom koji nije vanjski vidljiv. Da takvo vanjski nevidljivo prenošenje posjeda ne bi štetilo trećim osobama, postavljeno je pravilo da će predaja posjeda koja je izvršena samim očitovanjem volje djelovati prema trećima samo ako su o njoj obaviješteni, ili inače znaju za nju.

Stjecanje posjeda očitovanjem volje javlja se u sljedećim oblicima:Predaja kratkom rukom (traditio brevi manu) je čin predaje neposrednoga posjeda osobi koja se već nalazi u položaju da izvršava akte faktične vlasti glede stvari. Tjelesna predaja u ovom slučaju nije potrebna jer stjecatelj već izvršava akte faktične vlasti na stvari (primjeri: pomoćnik u posjedovanju pretvara se u neposrednoga posjednika, nesamostalni posjednik postaje samostalnim posjednikom, posjednik koji je stvar posjedovao na nižem stupnju sada će je posjedovati na višem stupnju). Samim očitovanjem volje da se posjed predaje stjecatelju, taj stječe neposredan posjed samo ako je već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari.Prenošenje prava zahtijevati predaju stvari (cessio vindicationis). PRENOŠENJE PRAVA zahtjevati predaju stvari je čin prenošenja postojećeg posrednog posjeda na drugu osobu očitovanjem volje dotadašnjeg posrednog posjednika i stjecatelja kojim prvi prenosi na drugog svoje pravo zahtijevati od posredujućeg posjednika da taj preda stvar nakon što mu prestane ovlaštenje ili dužnost posjedovati je.Obavlja se pravnim poslom (cesija, prijenos ugovora, asignacija) između stjecatelja i dosadašnjega posrednoga posjednika kojim mu ovaj prenosi svoje pravo što ga ima u pravnom odnosu s neposrednim posjednikom. Primjer: prodaja stvari koja je posuđena pri čemu kupac stječe pravo da zahtijeva od posudovnika predaju stvari u neposredan posjed.Osnivanje prava na predaju stvari (constitutum possessorium). Ovdje dotadašnji posjednik posjeduje i dalje, ali drukčije nego do tada. Njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. Primjer: netko proda stvar, ali je zadrži u posjedu npr. kao ostavoprimatelj, zakupnik, najmoprimac. To će se pravo osnovati za stjecatelja ako on i dotadašnji posjednik stvari svojim dvostranim očitovanjem volje uspostave takav međusobni odnos u kojem će stjecatelj imati pravo od dotadašnjeg posjednika zahtjevati predaju stvari. Uspostave li takav odnos dotadašnji će posjednik nastaviti posjedovati stvar, ali se konstrukcija posjeda promijenila. Dotadašnji posjednik posjeduje i dalje, ali drukčije nego do tada njegov je posjed postao niži u odnosu na posredan posjed koji je stekao stjecatelj. Tako dvostranim očitovanjem volje kojim se za stjecatelja osniva pravo da od dotadašnjeg osjednika zahtijeva predaju stvari - stjecatelj stječe posredan posjed te stvari iz posjeda svojeg prednika, pri čemu taj prednik ostaje i dalje u posjedu stvari.

Page 26

STJECANJE POSJEDA PRAVA

Može se ostvariti jednostranim činom, npr. posjed afirmativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom kojim se samovlasno izvrši na nekretnini u tuđem posjedu nešto što posjednik te druge nekretnine ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi. Posjed negativne stvarne služnosti osniva se jednostranim činom stjecanja kojim je posjednik jedne nekretnine u korist te svoje nekretnine samovlasno zabranio posjedniku druge nekretnine da na svojoj nekretnini čini nešto što bi taj inače mogao činiti.

Stjecanje posjeda prava može se izvršiti i dvostranim činom, u sporazumu s posjednikom nekretnine koja bi time postala poslužna.

TRAJANJE POSJEDA I NJEGOVA KAKVOĆA

NAČELO TRAJNOSTI Posjed nije trenutačno nego relativno trajno stanje. Posjed traje od trenutka

stjecanja pa sve dok ne nastupi okolnost koja ga okončava. Načelo trajnosti posjeda čini da posjedniku ne prestaje posjed, niti mu se prekida posjedovanje samim time što je on kroz duže ili kraće vrijeme propuštao ili je bio spriječen izvršavati posjedovne čine. Također posjed neke osobe ne prestaje činjenicom da joj ga je neka druga osoba oduzela.

KAKVOĆA POSJEDA

Kako posjed dijelimo s obzirom na kakvoću?Objektivne značajke posjeda o čemu ovisi i njegova kakvoća su: a) zakonitost i b) istinitost.c) Subjektivna značajka posjeda je poštenje.

Ako posjed ispunjava sve 3 kvalitete, kako se naziva?Posjed koji ima sve tri pozitivne osobine što znači da je istodobno zakonit, istinit i pošten naziva se publicijanski posjed (po publicijanskoj tužbi koju može uložiti posjednik kao da je vlasnik), uzukapioni posjed (jer se može reodvitom dosjelošću pretvoriti u pravo) ili kvalificirani posjed (po činjenici da je takav posjed kvalificiran za spomenutu tužbu i za dosjelost).

Zakonit i nezakonit posjedKad je posjed zakonit ili nezakonit?Zakonit je onaj posjed koji ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Nezakonit je onaj posjed koji uopće nema nikakav pravni temelj ili mu temelj nije valjan.

Na posjedovanje stvari ovlašćuje pravo vlasništva, pravo plodouživanja, založno pravo na pokretnini, pravo zakupa, pravo najma, pravo posudbe i dr.

Posjed je nezakonit ako uopće nema pravni temelj te ako mu je pravni temelj ništetan pravni posao. Ako mu je pravni temelj pobojan posao, to neće štetiti njegovoj zakonitosti, dok mu ne bude poništen taj posao.

Istinit i neistinit posjed

Page 27

Kad je posjed istinit ili neistinit?Istinit posjed je onaj koji nije stečen na protupravan način, dakle koji nije nastao silom (vis), ni potajno (clam), ni zlouporabom povjerenja (praecario modo).Neistinit (viciozan) je posjed koji je stečen silom, potajno ili zlouporabom povjerenja.

Pod silom se razumijeva fizička sila i prijetnja. Posjed je stečen potajno ako je stečen prijevarom, krađom ili na bilo koji drugi potajni način.

Pod stjecanjem posjeda zlouporabom povjerenja (na izmoljen način) smatraju se svi oni načini stjecanja posjeda u kojima je stjecatelj već imao neku poziciju glede tuđe stvari, ali ju je onda samovlasno pretvorio iz neposjeda u posjed (npr. najmoprimac nakon isteka ugovora o najmu ne želi vratiti stvar).

Neistinit posjed nije miran jer je tuđi posjed samovlasno oduzet. Posjednik čiji je posjed oduzet ima pravo na zaštitu. Ako se pravo na posjedovnu zaštitu ne iskoristi u određenom roku tada se neistinit posjed umirio, premda je i dalje neistinit, postao je to miran posjed.

Pošten i nepošten posjed

Posjed je pošten (possessio bone fidei, savjestan posjed) ako posjednik ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, a to njegovo neznanje je ispričivo.Posjed je nepošten ako je posjednik prigodom stjecanja znao da mu ne pripada pravo na posjed ili je tada s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da mu pripada pravo na posjed. Posjed može i naknadno postati nepošten ako posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed.

Poštenje je subjektivna značajka posjeda pa ona nikada ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju - poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. To znači da prednik može biti nepošten posjednik no to neće štetiti sljedniku ako je on sam pošten posjednik, odnosno ako nije znao za prednikovo nepoštenje.

PREDMNJEVE O POSJEDUPredmnjeva da je poštenDa je samostalanPredmnjeva vlasništva

Postulat je svih građanskopravnih uređenja da se za svaki posjed predmnjeva da je pošten sve dok se ne dokaže suprotno. Radi se o oborivoj predmnjevi. Teret dokaza je na protivničkoj strani - tko tvrdi da je nečiji posjed nepošten treba to dokazati.

Za svakoga se posjednika također predmnijeva da samostalno posjeduje dok se ne dokaže suprotno. Činjenica da posjednik izvršava faktičnu vlast na stvari ne samo za sebe nego za drugoga kao višega posjednika ne mora svakome biti poznata. I predmnjeva samostalnosti je oboriva.

Postoji i predmnjeva vlasništva. Javlja se u obliku opće predmnjeve posjednikova vlasništva pokretnine po kojoj se predmnjeva da je samostalni posjednik pokretne stvari vlasnik te stvari. Ova je predmnjeva obrambene

Page 28

naravi jer oslobađa tuženika dužnosti da dokazuje svoje pravo posjeda te daje pogodniji procesni položaj u vlasničkoj parnici.

Postoji i posebna predmnjeva posjednikova vlasništva s ofenzivnim djelovanjem kod tzv. publicijanskoga posjednika stvari čiji je posjed kvalificiran (istodobno zakonit, istinit i pošten).

PRAVNI UČINCI POSJEDA

Akvizitivna funkcija posjeda

Zahvaljujući tome što je posjedu povjerena akvizitivna funkcija, pa je stjecanje stvarnih prava (vlasništva i drugih) moguće samo ako stjecatelj stekne posjed na predmetu stvarnoga prava koje se stječe - stjecatelj stvarnoga prava ujedno je odmah i posjednik. U pravilu se bez stjecanja posjeda ne može steći pravo vlasništva na pokretninama jer je potrebna tradicija ili predaja posjeda. To je prihvaćeno ne samo u našem pravu već i u njemačkom, austrijskom, švicarskom i dr. Nasuprot tome u francuskom pravu stjecanje stvarnih prava zbiva se samim sklapanjem ugovora. Čak i kada se stvarno pravo stječe originarno, dakle nije potrebna tradicija, i onda je stjecanje posjeda redovita pretpostavka stjecanja stvarnoga prava.

Publicitetna funkcija posjeda Svojom vanjskom vidljivošću posjed daje publicitet subjektivnim pravima na

stvari, ali svojstvo vanjske vidljivosti ima u pravilu samo neposredni posjed. Posredni posjedi redovito nisu vanjski vidljivi, a isto tako ni posjedi prava.

Da bi održali povjerenje u posjed kao sliku subjektivnih prava, pravni poretci moraju otkloniti ili barem znatno ublažiti opasnosti koje u pravnom prometu prijete od pogrešne slike koju bi o pravu mogao dati posjed. To je neizbježna posljedica povjeravanja publicitetne funkcije posjedu. Pravni poretci stoga pružaju zaštitu posjedu, čak i onom koji je samo privid prava.

Pravni učinci koji slijede iz publicitetne funkcije posjeda su da je moguće steći stvar i od posjednika koji nije nositelj prava na stvar i da posjednik odgovara umjesto vlasnika za štetu od opasne stvari koju posjeduje.

Publicitetna funkcija posjeda oslanja se na vanjsku vidljivost neposrednoga posjeda, kao i na to da će se od neposrednoga posjednika moći saznati je li mu posjed samostalan ili nesamostalan. Na ovoj se funkciji grade važni pravni učinci kao što su mogućnost da se stekne pravo i od prividnoga vlasnika, i zaštita posjednika koji vraća stvar njezinom vlasniku, ako ju je pošteno stekao u svoj posjed.

Zemljišne knjige doduše kada je riječ o nekretninama sve više preuzimaju publicitetnu funkciju od posjeda, ali ona još uvijek vrijedi barem ako se radi o pokretninama.

Kontinuitetna funkcija posjeda

Za svako su društvo posebno važni socijalni odnosi glede stvari. Neophodno je da ti odnosi budu što stabilniji, da se održava njihov kontinuitet, kako ne bi trpjeli interesi koji se zadovoljavaju njima. Teži se što manjim potresima nastalim samovlasnim činima.

Page 29

Funkciju održavanja kontinuiteta i stabilnosti socijalnih odnosa glede stvari izvršava posjed kroz svoje pravne učinke koji se pokazuju preko:

zaštite posjeda od smetanja i mogućnosti da se putem dosjelosti dugotrajan posjed pretvori u subjektivno stvarno pravo.

ZAŠTITA POSJEDA od smetanja

Nitko nema pravo samovlasnoga smetanja posjeda. Načelno se štiti svaki posjed koji je faktičan, posljednji i miran. Ne štiti se tzv. idealni posjed. Miran je svaki posjed osim neistinitoga (određeno vrijeme i u odnosu na određenu osobu, odnosno dok ne istekne rok za zaštitu jer je tada i takav posjed miran iako je još uvijek neistinit).

Od načela da se štiti samo faktični posjed iznimka je napravljena u odnosu na nasljednički posjed koji je vrsta idealnoga posjeda.

Posjed je smetan ako je: oduzet ili uznemiren.

Posjed je oduzet ako je potpuno prestala faktična vlast dotadašnjega posjednika.

Pravo na zaštitu posjeda nastaje samo ako postoji nečiji čin smetanja i ako je taj čin samovlastan.

Čin smetanja posjeda je čin neke osobe kojim se dotadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju. To je svakako voljni čin. Čin smetanja posjeda može biti učinjen ne samo činjenjem već i nečinjenjem (npr. nevraćanjem posuđene stvari). Čin smetanja može biti poduzet osobno ili preko zastupnika.

Čin smetanja poduzet je samovlasno ako onaj koji ga je poduzeo nema za to ovlaštenje, tj. dozvolu, pristanak posjednika, niti je na to ovlašten neposredno zakonom (npr. u slučaju nužne obrane, krajnje nužde, i kod prava zadržanja-retencije tuđe pokretne stvari) ili odlukom koju je sud ili drugo tijelo vlasti (npr. pljenidba, deložacija, rekvizicija) donijelo na temelju zakona koji dopušta odnosni zahvat u tuđi posjed.

Kome pripada pravo na zaštitu posjeda?Pravo na zaštitu posjeda nastaje za posjednika samovlasnim smetanjem njegovoga posjeda. Trajanje prava na zaštitu posjeda ograničeno je subjektivnim rokom od 30 dana od kada je posjednik saznao za smetanje i tko je posjed smetao te objektivnim rokom od jedne godine od smetanja, bez obzira je li i kada je posjednik saznao za smetanje. Rok se prekida kada ranije posjedovno stanje bude ponovno uspostavljeno silom (samopomoć) ili milom, ili kada posjednik podnese sudu tužbu zbog smetanja posjeda.

Što znate o zaštiti posjeda?

Page 30

Pravo na zaštitu posjeda je specifično subjektivno pravo posjednika koje smetanjem njegovog posjeda nastaje za njega na temelju zakona, ovlašćujući ga da štiti svoj posjed od tog smetanja, ili putem samopomoći ili putem suda.Pravo na zaštitu posjednik može ostvariti:

putem suda u posebnom postupku zbog smetanja posjeda ili putem samopomoći.

Specifičnost je sudske zaštite posjeda njegova sumarnost, hitnost i provizornost (nije dozvoljeno raspravljanje pravnih pitanja).

SAMOPOMOĆ

Samopomoć je prirodna reakcija osobe čije je pravo napadnuto, ona ga brani ili ako ga je izgubila, pokušava ga vratiti. Samopomoći se predbacuje da nije dovoljno učinkovita jer zakazuje protiv jačega, a s druge strane ugrožava javni mir i red.

Defenzivna samopomoć je obrana postojećega posjeda, a ofenzivna ponovno uspostavljanje oduzetoga posjeda. Naše pravo poput njemačkoga, austrijskoga i švicarskoga dopušta samopomoć iako je mnogi pravni poretci isključuju.

Putem samopomoći može se poslužiti i pomoćnik u posjedovanju.

Samopomoć je dopuštena samo ako se kumulativno ispune tri pretpostavke:

neposredna opasnost jer je čin smetanja u tijeku ili je već dovršen, samopomoć je nužna jer bi sudska pomoć stigla prekasno (okolnosti ne omogućuju da posjednik traži sudsku zaštitu), da za zaštitu posjeda ne bude primijenjena sila veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (ni posljedice ne trebaju prelaziti granicu onoga što je nužno da se zaštiti posjed).

Rok za samopomoć je 30 dana od saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najduže godinu dana od počinjenoga smetanja.

SUDSKA ZAŠTITA POSJEDA

Postupak zbog smetanja posjeda uređen je Zakonom o parničnom postupku. Postupak je sumaran i hitan.

Predmet raspravljanja je samo:1. ima li tužitelj pravo na zaštitu svojega posjeda putem suda, a ako mu pripada –2. na koji će se način ostvariti to pravo.

Zaštita koju sud pruža posjedniku u ovom postupku ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan. Time je zapravo provizorna jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno, ono u tom postupku neće biti riješeno, nego će samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja.

Da ne bi opterećivalo postupak za smetanje posjeda, pa time smanjivalo njegovu hitnost, zakon zabranjuje da se u tom postupku raspravlja i odlučuje o:

Page 31

a) pravu na posjed, b) o pravnom temelju posjeda, c) o poštenju posjednika i d) o korisnosti čina smetanja sa stajališta društvenoga, javnoga ili sličnoga

interesa.

Aktivno je legitimiran na podnošenje posjedovne tužbe posljednji, faktični i mirni posjednik stvari ili prava čiji je posjed samovlasno smetan. To može biti neposredni, ali i posredni posjednik (neposredni i u odnosu na posrednoga; posredni u odnosu na neposrednoga također osim ako bi trebalo raspravljati o njihovom pravnom odnosu-tada ostaje samo redoviti sudski postupak). Aktivno su legitimirani i suposjednici i nasljednici. Pomoćnik u posjedovanju nije aktivno legitimiran za pokretanje postupka zbog smetanja posjeda.

Pasivno je legitimirana osoba koja je samovlasno smetala tuđi posjed uznemirivši ga ili oduzevši. To može biti bilo koja treća osoba, ali i pomoćnik u posjedovanju koji je samovlasno svoju ulogu pretvorio u posjed, zatim osoba koja već posjeduje isti objekt na istom ili drugom stupnju. Pasivno je legitimiran onaj koji je osobno izvršio smetanje posjeda (možda i po tuđem nalogu) kao i onaj koji je izdao nalog za smetanje.

Tužbeni zahtjev sastoji se od tri elementa: od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevoga posjeda, da se tuženome naredi uspostava ranijega posjedovnoga stanja te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dakako sve pod prijetnjom ovrhe ne bude li tuženik to sam u određenom roku dobrovoljno izvršio.

Sporedni zahtjev se može sastojati u naknadi parničnih troškova, određivanju privremene mjere, određivanju kratkoga paricijskoga roka itd.

Rok za sudsku zaštitu iznosi 30 dana od saznanja za smetanje i počinitelja, a najdulje jednu godinu od čina smetanja. Rok je prekluzivan, a ne zastaran tako da njegovim istekom prestaje za posjednika pravo na zaštitu posjeda od smetanja. Tuženik smije stavljati prigovore koji se odnose na sljedeća pitanja:

1. ima li tužitelj posjed kakav se štiti, 2. je li tuženik uznemirio ili oduzeo taj posjed, 3. nije li istekom prekluzivnih rokova tužitelju prestalo pravo na sudsku zaštitu i 4. nije li uspostavljanje prijašnjega posjedovnoga stanja faktično nemoguće ili

nedopušteno.

U sporovima zbog smetanja posjeda sud odluku donosi u obliku rješenja.

Izreka rješenja kojim je usvojen tužbeni zahtjev ima tri glavna dijela: 1. utvrđivanje posjeda i čina smetanja, 2. naredba tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje i 3. zabrana takvoga ili sličnoga čina smetanja ubuduće.

U rješenju sud određuje rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je naredio (paricijski rok) prema okolnostima pojedinoga slučaja, pa ga može odrediti u kraćem trajanju od inače propisanih 15 dana. Štoviše može odrediti da rješenje treba izvršiti odmah.

Page 32

Rok za podnošenje žalbe je svega 8 dana. U postupcima zbog smetanja posjeda žalba je uvijek devolutivan pravni lijek - nju će uvijek rješavati viši sud. Ona u pravilu odlaže izvršenje rješenja, suspenzivna je. Od izvanrednih pravnih lijekova stranke mogu koristiti ponavljanje pravomoćno završenoga postupka. U postupcima zbog smetanja posjeda nije dopuštena revizija. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti.

Kroz cijelo vrijeme dok teče postupak mogu se određivati privremene mjere. Sud će odrediti privremenu mjeru (po Ovršnom zakonu) ako je vjerojatno da postoji pravo na zaštitu posjeda i ako je vjerojatna opasnost da bi se ostvarenje zahtjeva moglo spriječiti ili znatno otežati ili je vjerojatno da postoji potreba za odnosnom mjerom da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete. Privremena mjera može biti donijeta na određeno vrijeme, ukinuta na zahtjev tuženika ako se promijene okolnosti. Svakako će biti ukinuta ako tužbeni zahtjev bude pravomoćno odbijen.

PRESTANAK POSJEDA

Posjed je prestao kada je dotadašnjem posjedniku prestala faktična vlast koja je bila sadržaj njegovoga posjeda.

Posjed je apsolutno prestao ako je uopće prestao postojati (ne samo dotadašnjem posjedniku).Posjed je relativno prestao ako je prestao dotadašnjem posjedniku, ali nije prestao postojati, nego je prešao na neku drugu osobu. Relativni prestanak zapravo i nije prestanak nego samo jedan od aspekata prelaženja posjeda s jedne na drugu osobu.

U apsolutni prestanak posjeda stvari ubraja se: 1. Propast i gubitak stvari (uzrok propasti može biti prirodni događaj ili ljudska

radnja, skrivljena ili neskrivljena);2. Napuštanje (derelikcija) posjeda stvari je faktičan čin suprotan činu uzimanja

stvari u posjed koji također mora proistjecati iz volje posjednika koja ne mora biti očitovana izričito;

3. Oduzeće stvari znači prestanak posjeda ako neka osoba jednostranim činom oduzme stvar posjedniku. No dotadašnji posjed prestaje samo ako ga posjednik ne zaštiti putem samopomoći ili sudskom zaštitom jer ako posjed bude ponovno uspostavljen zaštitom smatra se kao da posjed nije ni bio prekinut.

Posjed stvari je relativno prestao ako dođe do: 1. predaje posjeda drugoj osobi ili 2. do nasljeđivanja posjeda.

U apsolutni prestanak posjeda prava ubraja se: 1. Nemogućnost izvršavanja prava (propast poslužne nekretnine), 2. Gubitak posjeda povlasne nekretnine (prestane li posjed povlasne nekretnine

apsolutno, zajedno s njim prestat će i posjedi prava u njezinu korist), 3. Odreknuće od posjeda prava (to je očitovanje volje dotadašnjega posjednika

prava stvarne služnosti da neće više izvršavati sadržaj odnosne stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini),

Page 33

4. Oduzeće posjeda prava (netko oduzme posjed, a ne ostvari se zaštita od smetanja posjeda prava).

Do relativnoga prestanka posjeda prava stvarne služnosti dolazi: 1. prelaskom posjeda na drugu osobu i 2. nasljeđivanjem posjeda prava.

4. ZEMLJIŠNE KNJIGE

Stvarna prava na nekretninama da bi djelovala prema svima moraju biti publicirana na način koji svima omogućuje da za njih saznaju. Publiciranje stvarnih prava na nekretninama upisivanjem u posebne javne knjige započelo je u srednjem vijeku i zadržalo se do danas. U Hrvatskoj su zemljišne knjige uvedene od polovice 19. stoljeća.

Postoji više različitih sustava javnih knjiga u koje se upisuju nekretnine i stvarna prava na njima. Najpoznatiji i za nas najznačajniji je zemljišnoknjižni sustav. Zasniva se na tradicijskom načelu stjecanja stvarnih prava, te neposrednom upisivanju nekretnina i stvarnih prava na njima u zemljišne (gruntovne) knjige. Ovaj je sustav osim u Republici Hrvatskoj prihvaćen i u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji i dr.U zapadnoeuropskim sustavima koji su usvojili konsenzualno stjecanje stvarnih prava razvio se sustav transkripcija i inskripcija koji je nastao u francuskom pravu. Publicitet se po ovom sustavu ostvaruje polaganjem isprava o raspolaganju pravima na nekretninama u javne knjige. Osim u francuskom, prihvaćen je u talijanskom, belgijskom, nizozemskom, španjolskom, portugalskom, rumunjskom i nekim drugim pravima.

U pravnim poretcima angloameričkoga pravnoga kruga razvila su se dva sustava publiciranja stvarnih prava na nekretninama. Prvi je Deeds Registration sustav (deed - isprava, dokument) koji se temelji na polaganju isprava u javnu knjigu. Drugi je Title Registration sustav (Torrensov sustav) koji se temelji na neposrednom upisivanju u javne knjige. U pojedinim federalnim državama SAD primijenjen je ili jedan ili drugi sustav. Torrensov sustav primijenjen je djelomično u Velikoj Britaniji i Australiji.

KATASTAR

Od svih javnih evidencija koje se vode o nekretninama najveću važnost za zemljišne knjige ima katastar zemljišta. Pitanje katastra uređuje Zakon o geodetskoj izmjeri i katastru zemljišta (1974., a mijenjan je kasnije više puta).

Katastar zemljišta je javna evidencija o zemljištima koja sadrži podatke o zemljištima glede njihova položaja, oblika, površine, izgrađenosti, načina iskorištavanja, proizvodne sposobnosti, katastarskoga prihoda i korisnika. Podaci iz katastra zemljišta namijenjeni su gospodarskim, pravnim, upravnim, poreznim, statističkim i drugim potrebama, utvrđivanju katastarskoga prihoda, osnivanju zemljišnih knjiga, izradi prostornih planova i dr.

Page 34

Katastarska čestica (parcela) je osnovna jedinica katastra zemljišta koja se definira kao dio zemljišta koji se iskorišćuje na isti način i pripada istom korisniku. Svaka je katastarska čestica označena posebnim brojem katastarske čestice i nazivom katastarske općine u kojoj leži. Položaj i oblik svake katastarske čestice i objekta koji se na njoj nalazi grafički su prikazani na katastarskim planovima, a ostali podaci se upisuju u posebne popise.

Katastarska općina je osnovna teritorijalna jedinica za koju se izrađuje katastar zemljišta. U pravilu obuhvaća jedno naseljeno mjesto. No, može obuhvaćati i više mjesta ili da pojedino mjesto bude razdijeljeno u više katastarskih općina.

OPĆENITO O ZEMLJIŠNIM KNJIGAMAZemljišnoknjižno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila koja uređuju upisivanje nekretnina i prava na njima u zemljišne knjige. Ta pravila dijele se na materijalno zemljišnoknjižno pravo i postupovno zemljišnoknjižno pravo koja u nas čine cjelinu i uređena su istim propisima.

Glavni pravni izvori zemljišnoknjižnoga prava u nas su:ZZK, ZV i Zemljišnoknjižni poslovnik (1997.)

Što su to zemljišne knjige?Zemljišne knjige su javne knjige koje se vode o pravnom stanju nekretnina mjerodavnom za pravni promet.

Što je predmet upisa u ZK?U zemljišne knjige upisuju se sve nekretnine, osim ako za neke vrste nekretnina nije što posebno određeno, druga prava za koja je to zakonom određeno, te druge činjenice važne za pravni promet nekretnina.

Zemljišnim knjigama osigurava se apsolutno djelovanje stvarnih prava na nekretninama. Iz toga proizlazi i najvažnija funkcija zemljišnih knjiga - zaštita povjerenja u pravnom prometu nekretnina. Prava koja su pošteni stjecatelji stekli pouzdajući se u točnost zemljišnih knjiga neće se moći osporavati. Štiteći povjerenje u pravnom prometu nekretnina zemljišne knjige osiguravaju potrebnu pravnu sigurnost.

Zemljišne se knjige temelje na podacima katastarske izmjere. Na katastarskoj se izmjeri zemljišta temelji osnivanje, obnavljanje i dopunjavanje zemljišnih knjiga.

Zemljišne knjige vodi zemljišnoknjižni odjel (gruntovnica) osnovan pri općinskom sudu i to za nekretnine koje se nalaze na području za koje je taj sud mjesno nadležan.

Zemljišne knjige vode se po sustavu realnih folija. Za upisivanje u zemljišnu knjigu odlučna je pojedinačna nekretnina i ona je središte pravnoga interesa.

Zemljišne se knjige mogu voditi na dva načina:

Page 35

1. ručnim upisivanjem zemljišnoknjižnih podataka u uvezane tomove, sveske zemljišnih knjiga (ručno vođena zemljišna knjiga) ili

2. pohranjivanjem zemljišnoknjižnih podataka u bazu zemljišnih podataka pomoću elektroničke obrade podataka (zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka, EOP-zemljišna knjiga). Razlike su jedino tehničke prirode, a sve ostale odredbe tiču se i jednoga i drugoga načina vođenja zemljišnih knjiga.

NAČELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOGA UREĐENJA

Načela zemljoknjižnog uređenja su:načelo stvarnostinačelo upisanačelo knjižnog prednikanačelo javnostinačelo povjerenjanačelo privole

načelo zakonitostinačelo prvenstvanačelo potpunostinačelo određenostinačelo preglednost

1. Načelo stvarnosti Ovo načelo određuje što je predmet upisa u zemljišne knjige. Predmet upisa u

zemljišne knjige su nekretnine, stvarna prava na njima i druga prava i činjenice za koje je to zakonom određeno. Nekretnine koje nisu sposobne biti objektom stvarnih prava u pravilu se ne upisuju u zemljišnu knjigu (npr. opća dobra osim ako je na njima osnovana koncesija).

U zemljišnu se knjigu upisuju sva stvarna prava (vlasništvo, služnosti, založno pravo, pravo građenja i stvarnoga tereta), ali i neka obvezna prava kao pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa i koncesije. Osim toga upisuju se i osobni odnosi nositelja knjižnih prava te pravne činjenice važne za pravni promet nekretnina.

2. Načelo upisa Ovim je načelom određeno kako upis djeluje na stjecanje, promjenu, prijenos i

prestanak knjižnih prava. Kad se stvarna prava stječu, prenose, ograničavaju ili ukidaju na temelju pravnoga posla upis u zemljišnu knjigu jedna je od materijalnopravnih pretpostavki derivativnoga stjecanja. Upis u zemljišnu knjigu je modus stjecanja, konstituiranja određenoga prava (načelo upisa u apsolutnom smislu).

Nasuprot tome, kad je do stjecanja, ograničavanja ili prestanka stvarnoga prava došlo na temelju odluke suda, drugoga tijela, zakonom ili nasljeđivanjem upis u zemljišnu knjigu samo je deklaratornoga, publicitetnoga značenja (načelo upisa u relativnom smislu). Tada je stjecatelj stvarnoga prava ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u glavnu knjigu. Upis obveznih prava u zemljišnu knjigu također je deklaratornoga značenja.

3. Načelo knjižnoga prednika Po načelu knjižnoga prednika upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv

osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis već upisana u zemljišnoj knjizi kao nositelj knjižnoga prava (knjižni prednik) glede koga se upis zahtijeva.

Iznimke od pravila da je upis moguć samo ako je pravo stečeno od knjižnoga prednika su:

Page 36

1. ako posljednji stjecatelj dokaže ispravama podobnim za upis neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe i

2. ako nasljednik otuđi pravo koje je s nasljednika prešlo na njega, stjecatelju će se dopustiti upis prava neposredno iza ostavitelja.

4. Načelo javnosti Načelo javnosti znači da su zemljišne knjige javne, jer je njihov sadržaj svima

dostupan, a uvid u njih svima slobodan (načelo javnosti u formalnom smislu). Načelo javnosti znači i to da zemljšne knjige, ispisi, izvatci i prijepisi uživaju

javnu vjeru glede potpunosti i istinitosti, valjanosti svoga sadržaja i imaju dokaznu snagu javnih isprava (načelo javnosti u materijalnom smislu).

Postoji potpuna sloboda uvida u zemljišne knjige za što nije potrebno dokazati pravni interes. Može se ostvariti osobno ili preko zastupnika, neposrednim uvidom ili preko izvatka. Kod EOP-zemljišne knjige uvid se ostvaruje izdavanjem ispisa iz baze zemljišnih podataka umjesto izdavanja izvatka.

Glede poznavanja zemljišnoknjižnoga stanja vrijedi neoboriva predmnjeva tako da se nitko ne može pozivati da mu nije bilo poznato ili nije moglo biti poznato stanje u zemljišnim knjigama. Na nepotpunost zemljišnih knjiga može utjecati neupisivanje stvarnopravnih promjena, a na istinitost provedba nevaljanih upisa.

5. Načelo povjerenja Načelom povjerenja štite se poštene treće osobe koje su postupale s

povjerenjem u potpunost i istinitost zemljšnoknjižnoga stanja u slučajevima kad se zemljišnoknjižno stanje razlikuje od stvarnoga pravnoga stanja nekretnina. Ovo načelo djeluje u pozitivnom smjeru kao načelo povjerenja u istinitost i u negativnom smjeru kao načelo povjerenja u potpunost.

Glede neistinitoga upisa vrijedi neoboriva predmnjeva da je stanje valjano, istinito, odnosno da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi postoji. Glede nepotpunoga upisa djeluje neoboriva predmnjeva da je zemljišnoknjižno stanje potpuno.

Pravni učinci načela povjerenja isti su neovisno o tome radi li se o načelu povjerenja u istinitost ili o načelu povjerenja u potpunost. Pošteni stjecatelj ako je postupao u dobroj vjeri i upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju valjane pravne osnove bit će zaštićen glede stjecanja knjižnoga prava.

6. Načelo privole Načelo privole (konsenza) određuje da se upisi u zemjišne knjige mogu

provoditi samo uz obostranu privolu osobe koja upisom stječe pravo i osobe čije se pravo ograničava, prenosi na drugoga ili ukida. Osoba koja stječe pravo već podnošenjem prijedloga za upis dala je svoju privolu. Osoba čije se pravo ograničava ili prestaje svoj pristanak za upis daje u klauzuli intabulandi - izričitoj i strogo formalnoj izjavi kojom se pristaje na ograničavanje, opterećivanje, ukidanje ili prenošenje prava na drugu osobu.

7. Načelo zakonitostiNačelo zakonitosti određuje da je zemljišnoknjižni sud dužan po službenoj dužnosti ispitati postoje li sve zakonske pretpostavke za upis u zemljišne knjige. Zemljišnoknjižni sud treba provjeriti:

a) postoje li zapreke upisu,

Page 37

b) da li su osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom upisa,

c) proizlazi li utemeljenost upisa iz sadržaja podnesenih isprava, d) imaju li isprave oblik koji se zahtijeva.

8. Načelo prvenstva Načelo prvenstva (prioriteta) uređuje pravne učinke upisa prema drugim

upisima ovisno o vremenskom redoslijedu kojim su upisi provedeni. Prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis.

Ranije podnesen prijedlog za upis ima ranije, bolje mjesto u prvenstvenom redu od prijedloga koji je podnesen kasnije (prior tempore potior iure). Ako je zemljišnoknjižnom sudu istodobno stiglo više prijedloga za upis, upisana prava imat će isti prvenstveni red.

Do promjene prvenstvenoga reda može doći samim brisanjem prava koje je bilo na ranijem, boljem mjestu u redu prvenstva. Tada se pravo koje je bilo iza njega odmah pomiče unaprijed. Druga je mogućnost da nositelji knjižnih prava sporazumno, temeljem pravnoga posla, promijene prvenstveni red. Radi se o ustupu ili cesiji prvenstvenoga reda.

9. Načelo potpunosti U skladu s načelom potpunosti zemljišne knjige pružaju prikaz cjelokupnoga

stanja glede određene nekretnine. U zemljišne knjige treba upisivati sve podatke o nekretninama i pravima na njima koji su važni za pravno stanje nekretnina mjerodavno za pravni promet nekretnina.

10. Načelo određenosti Načelo određenosti (specijaliteta) zahtijeva da svaki upis u zemljišne knjige

bude samostalna i potpuno određena pravna cjelina, odnosno da sadržaj upisa bude potpuno određen. Upisi moraju biti potpuno određeni glede pojedine nekretnine i glede vrste upisa.

11. Načelo preglednosti Načelo preglednosti određuje da zemljišne knjige moraju biti uređene tako da

se iz njih može lako i brzo saznati cjelokupno pravno stanje upisanih nekretnina. To se ostvaruje podjelom zemljišne knjige na dijelove i tzv. sustavom dvoknjiženja (u glavnoj knjizi i zbirci isprava).

SASTAV ZEMLJIŠNIH KNJIGAOd čega se sastoji ZK? Što čini jednu ZK?Zemljišna knjiga se sastoji od glavne knjige i zbirke isprava, a uz svaku se zemljišnu knjigu vode pomoćni popisi i katastarski planovi. Glavna knjiga i zbirka isprava smatraju se zemljišnom knjigom u užem smislu, jer se u njih upisuju nekretnine i prava na nekretninama i ono što je u njima upisano mjerodavno je za pravni promet nekretnina.

Glavna knjiga

Glavna knjiga je dio zemljišne knjige u koji se upisuju nekretnine i promjene na nekretninama te stvarna prava na nekretninama i promjene tih prava.

Page 38

U glavnu knjigu se upisuju sva zemljišta jedne katastarske općine. Za svaku se katastarsku općinu vodi posebna glavna knjiga. Može se upisati i opće dobro, ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (npr. ima koncesiju na općem dobru). Glavna knjiga je najvažniji dio zemljišne knjige.

U glavnu knjigu može se upisati i opće dobro, ali samo na prijedlog osobe koja na tome ima pravni interes (pr. ima koncesiju na općem dobru).

Zemljoknjižni se upisi provode samo u glavnoj knjizi.Za razliku od ručno vođene zemljišne knjige kod koje se ručno upisuju podaci, kod EOP-zemljišne knjige upisi se pohranjuju u bazu zemljišnih podataka što ima značenje upisa. Tako postoji popis upisa i popis izbrisanih upisa.

Od čega se sastoji glavna knjiga? Glavna se knjiga sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka.

Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige u koji se upisuje jedno zemljišnoknjižno tijelo i sve promjene na njemu, knjižna prava koja se odnose na to zemljišnoknjižno tijelo i promjene tih prava te druga prava i činjenice. U zemljišnoknjižni se uložak upisuje samo jedno zemljišnoknjižno tijelo.

Zemljišnoknjižno tijelo je jedna ili više katastarskih čestica (zemljišta) koje se nalaze u istoj katastarskoj općini i koje u pravnom prometu imaju isti pravni položaj jer pripadaju istom vlasniku, nisu različito opterećene, te glede njih ne postoje razlike u ograničenjima vlasništva.

Katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo smatraju se zajedno jednom pojedinačnom nekretninom te u pravnom prometu imaju istu pravnu sudbinu (npr. može se prodati samo kao cjelina ili kao idealni dio). Katastarska čestica za koju se želi uspostaviti drukčiji pravni status mora se izdvojiti u zasebno zemljišnoknjižno tijelo.

Koje su dijelovi uloška?Zemljišnoknjižni uložak sastoji se od tri dijela:

1. posjedovnice (popisni list, list A), 2. vlastovnice (vlasnički list, list B) i 3. teretovnice (teretni list, list C).

Što se upisuje u posjedovnicu?U posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjižnoga tijela odnosno sva zemljišta te katastarski podaci o njima kao što su oznaka, naziv zemljišta, kultura, površina, pobliže identifikacijske oznake za zgrade. Od stvarnih prava se upisuju samo ona koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela (pravo služnosti u korist povlasnoga dobra, pravo stvarnoga tereta u korist toga zemljišnoknjižnoga tijela).

U vlastovnicu se upisuje vlasništvo tj. podaci o vlasniku nekretnine. Upisuju se i ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut.

U teretovnicu se upisuju stvarna i druga prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo kao što su založno pravo (hipoteka), osobne i stvarne služnosti, stvarni tereti, pravo građenja, obvezna prava, koncesije, zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine.

Page 39

Poduložak je sastavni dio zemljišnoknjižnoga uloška koji se otvara za idealni dio određenoga suvlasnika i u koji se provode upisi koji se odnose na taj idealni dio. Nakon što se otvori poduložak svi se upisi glede suvlasničkoga dijela za koji je otvoren provode samo u podulošku.

Što je to zbirka isprava?Zbirka ispravaZajedno sa glavnom knjigom čini zemljišnu knjigu u užem smislu. Sastoji se od isprava na temelju kojih su provedeni upisi u glavnu knjigu. Služi objašnjavanju upisa provedenih u glavnoj knjizi.Što se u nju ulaže?

U zbirku isprava se po brojevima pod kojima su provedeni upisi u glavnu knjigu ulažu izvornici ili ovjerovljeni prijepisi isprava na temelju kojih su zahtjevani i dopušteni upisi. Prijepisi se uvezuju u sveske. Ona se vodi zajednički za sve glavne knjige koje se vode kod jednog zemljoknjižnog suda i to UVIJEK RUČNO neovisno o tom vodi li se zemljišna knjiga ručno ili s pomoću EOP.

Zbirka zemljišnoknji ž nih rješenja Vodi se za EOP-zemljišnu knjigu i to uz odgovarajuću primjenu pravila za

vođenje zbirke isprava. Vodi se ručno, ulaganjem zemljoknjižnih rješenja u posebnu knjigu i to po njihovim rednim brojevima. Rješenja se uvezuju u sveske.

Zbirka katastarskih planova Katastarski planovi su geodetski prikaz i nacrt zemljišta u jednoj katastarskoj

općini i služe radi lakšega snalaženja u podacima o položaju, obliku i površini zemljišta. Oni služe za lakše snalaženje u podacima o položaju, obliku i površini zemljišta.

Pomoćni popisi Pomoćni popisi omogućavaju lakše i brže pronalaženje podataka upisanih u

glavnoj knjizi. Postoji popis zemljišta i osobni pomoćni popisi (vlasnika i nositelja prava građenja).

UPISI U ZEMLJIŠNE KNJIGE

Materijalne pretpostavke upisa su knjižni prednik (osoba koja je već upisana kao nositelj knjižnoga prava) i tabularna isprava. Tabularna isprava može biti javna ili privatna. Isprava mora biti sastavljena u propisanom obliku, u njoj mora biti jasno naznačen pravni temelj, ne smije imati očitih nedostataka koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost, u njoj moraju biti navedene osobe protiv kojih se upis zahtijeva te mjesto i datum sastavljanja.

Postupovne pretpostavke upisa su: stavljanje zahtjeva za upis, podnošenje isprava, dozvola suda,

Page 40

provedba upisa i pravomoćnost.

Vrste upisa u zemljišnu knjigu su: uknjižba, predbilježba i zabilježba.

1. Uknjižba

Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnoga opravdanja. Uknjižba se naziva intabulacijom kad se knjižno pravo stječe, mijenja ili ograničava (pozitivna uknjižba). Uknjižba se naziva ekstabulacijom kad njome knjižna prava prestaju (negativna uknjižba).

Pravni učinci uknjižbe sastoje se u bezuvjetnom i konačnom stjecanju, prijenosu, ograničenju ili prestanku knjižnih prava. Ona se ne mora ni na koji način naknadno opravdati. Isprave kojima se može provesti uknjižba mogu biti privatne i javne isprave o pravnim poslovima koje su sastavili javni bilježnik ili nadležno tijelo i one čine jednu skupinu. U drugu skupinu spadaju ovršna sudska odluka, sudske odluke o dosudi nekretnina prodanih na prisilnoj prodaji, pravomoćna ostavinska rješenja, rješenja u upravnim postupcima (npr. o izvlaštenju).

2. Predbilježba

Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojem budu naknadno opravdana. Predmet predbilježbe isti je kao i predmet uknjižbe, a to su sva stvarna prava kao i ona obvezna prava koja se upisuju u zemljišne knjige. Kad se predbilježba naknadno opravda, stvarno se pravo smatra stečenim već od časa kad je sudu bio podnesen prijedlog za njegov upis u zemljišnu knjigu.

Tabularna isprava na temelju koje se može dopustiti predbilježba ne mora udovoljavati svim pretpostavkama valjanosti tabularne isprave za uknjižbu. Tako npr. možda u ispravi nije navedena točna oznaka zemljišta ili prava kojega se upis zahtijeva; knjižni prednik nije izričito pristao na upis (nedostaje klauzula intabulandi); klauzula intabulandi dana je uvjetno ili oročeno; istinitost potpisa osobe čije se pravo prenosi, ograničuje ili ukida nije ovjerena na propisan način; istinitost potpisa opunomoćenika nije propisno ovjerena itd. Moguće je da se upis traži i na temelju isprave koja još nije postala ovršna pa je to onda razlog za predbilježbu.

Izostane li opravdanje predbilježbe ona će se izbrisati na zahtjev nositelja knjižnoga prava. Kad, međutim, prednik nije voljan izdati ispravu kojom bi se opravdala predbilježba, predbilježba se opravdava pravomoćnom presudom donesenom u parničnom postupku pokrenutom radi opravdanja predbilježbe.

3. Zabilježba

Page 41

Zabilježba je upis kojim se u zemljišnim knjigama čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da se upisuju u zemljišne knjige ili kojim se osnivaju određeni pravni učinci kad je to zakonom predviđeno.

Osnovni smisao zabilježbe je da se njome evidentiraju određene pravnorelevantne činjenice ili osnuju određeni pravni učinci koji se odnose na subjekte knjižnih prava.

Zabilježbom osobnih odnosa upisuje se da je nositelj knjižnoga prava maloljetan, da mu je oduzeta poslovna sposobnost, da je nad pravnom osobom otvoren stečajni postupak.

Koje činjenice se generalno upisuju u ZK?Pravne činjenice koje mogu biti predmetom upisa zabilježbom su:

1. zabilježba prvenstvenoga reda, 2. zabilježba otkaza i hipotekarne tužbe, 3. zabilježba spora, 4. zabilježba tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, 5. zabilježba imenovanja ili opoziva upravitelja, 6. zabilježba odbijanja ovrhe itd.

PRAVNI UČINCI UPISA U ZEMLJIŠNU KNJIGU

Akvizitivna funkcija upisa znači da je upis stvarnoga prava u korist stjecatelja konstitutivan za stjecanje toga prava na temelju pravnoga posla. Dakle, njegova je funkcija jednaka kao što je predaja pokretne stvari u posjed.

Upisi u zemljišnu knjigu imaju i publicitetnu funkciju. Njima se daje vanjska slika pravnoga stanja nekretnine, njima se publicira sve ono što je mjerodavno za pravno stanje nekretnine u pravnom prometu.

Zaštita povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretnina razumijeva da u korist upisanoga pravnoga prednika poštenoga stjecatelja postoji knjižno pravo upravo s onim sadržajem, opsegom, redom prvenstva kako je ono upisano u zemljišnoj knjizi premda se upis razlikuje od izvanknjižnoga sadržaja, opsega ili prvenstvenoga reda toga prava. Ta je predmnjeva u odnosu na poštenoga stjecatelja neoboriva pa se ne može pobijati nikakvim dokaznim sredstvima. Zaštita koja se u takvim slučajevima pruža poštenom stjecatelju sastoji se u tome da se stjecanje poštenoga stjecatelja neće moći osporavati, premda je upis proveden u korist njegovoga pravnoga prednika bio nevaljan.

Rokovi u kojima se protiv poštenoga stjecatelja može s uspjehom podnijeti tužba za brisanje prednikova upisa različiti su i ovise o tome da li je osobi čije je knjižno pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika ili ne.

Ako je nositelju prava čije je pravo povrijeđeno nevaljanom uknjižbom bilo dostavljeno rješenje o toj uknjižbi on mora u roku za žalbu zahtijevati zabilježbu da je uknjižba sporna, te u roku od 60 dana od isteka toga roka podnijeti protiv poštenoga stjecatelja tužbu za brisanje.

Page 42

Ako oštećenom nositelju knjižnoga prava nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika, protiv poštenoga stjecatelja tužba za brisanje može se s uspjehom podnijeti ako nisu protekle tri godine otkad je zatražena uknjižba u korist prednika.

Zaštita povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga u odnosu na poštenoga stjecatelja koji se pouzdao u potpunost podataka u zemljišnoj knjizi, znači da mu se neće moći suprotstaviti neupisana knjižna prava i pravne činjenice i osobni odnosi koji su izvanknjižno postojali.

Pretpostavke za zaštitu povjerenja, neovisno da li se radi o povjerenju u istinitost ili u potpunost zemljišnih knjiga, su:

1. zemljišnoknjižno stanje mora biti neistinito ili nepotpuno, 2. stjecatelj je pošten jer nije znao niti je imao dovoljno razloga posumnjati u to

da zemljišnoknjižno stanje nije potpuno ili istinito, 3. pošteni stjecatelj pravo mora steći na temelju pravnoga posla, 4. u korist poštenoga stjecatelja mora se provesti upis stjecanja knjižnoga prava.

V. OSNOVNO O ZEMLJIŠNOKNJIŽNOM POSTUPKU

Upis knjižnih prava, osobnih odnosa i pravnih činjenica važnih za pravni promet nekretnina provodi se u posebnom zemljišnoknjižnom postupku. Ovaj postupak provode općinski sudovi, a o žalbama odlučuje nadležni županijski sud.

Postupak se pokreće na prijedlog stranaka ili nadležnoga tijela. Prijedlog se može podnijeti u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod zemljišnoknjižnoga suda. Prijedlog mora biti jasan vezan uz pravo koje se želi upisati i moraju mu biti priložene sve potrebne isprave na temelju kojih se upis zahtijeva.

Sud odlučuje o prijedlogu rješenjem o upisu. Njime će narediti ili odbiti prijedlog za upis. Na temelju rješenja obavlja se upis u zemljišne knjige.

Protiv rješenja donesenih u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena je žalba kao redoviti pravni lijek.

Tužba za brisanje predstavlja sudsku zaštitu knjižnih prava kada je nositelju tih prava ono povrijeđeno nevaljanom uknjižbom. Rokovi su već spomenuti i iznose u slučaju ako je nositelju knjižnoga prava dostavljeno rješenje o uknjižbi, 60 dana nakon isteka roka za žalbu koju se obavezno mora podnijeti. Ako nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi rok je tri godine od kada je proveden nevaljani upis.

5. PRAVNA USTANOVA VLASNIŠTVA

Pravna ustanova vlasništva jedna je od stožernih ustanova cijeloga pravnoga i društvenoga poretka osobito u pravnim poretcima kontinentalno-europskoga pravnoga kruga. Ona je uz slobodu ugovaranja i nasljeđivanja jedan od tri temeljna stupa toga uređenja.

Kroz povijest postojalo je kolektivističko i individualističko uređenje vlasništva. Kolektivističko je prevladavalo u rodovskom uređenju, zatim u europskom srednjovjekovnom pravu poglavito kod Germana i Slavena, zatim u socijalizmu.

Individualističko shvaćanje nastalo je u rimskom pravu, a prevladavalo je poglavito nastankom kapitalizma. Suvremeni pravni poretci prihvatili su doktrinu o socijalnoj vezanosti vlasništva kojom se vrši javnopravni utjecaj na

Page 43

izvršavanje prava vlasništva što je dalo odlične rezultate u otklanjanju negativnih strana individualističkoga shvaćanja vlasništva.

Pokušaj da se vlasništvo ukine (društveno vlasništvo) nije značio ukidanje vlasništva kao pravne ustanove, nego samo mijenjanje njegove strukture ka kolektivističkom uređenju vlasništva. Čini se da za sada ne postoji mogućnost ukidanja pravne ustanove vlasništva nego samo njezine transformacije.

Postoji ustavno jamstvo prava vlasništva. Jedan od aspekata jamstva vlasništva je da pravni poredak jamči svakome da će opstati pravna ustanova individualistički koncipiranoga vlasništva. To znači da pravni poredak neće bez dovoljnoga razloga izuzimati iz sfere privatne pravne vlasti stvari koje se u njoj redovito nalaze. Drugi aspekt jamstva vlasništva je jamstvo koje pravni poredak daje svim vlasnicima da javna vlast neće poduzimati zahvate u njihova prava vlasništva osim pod Ustavom određenim pretpostavkama.

Jamstvo podrazumijeva zaštitu od izvlaštenja. Izvlaštenje se može provoditi samo na temelju zakona, u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti izvlašteniku za ono što mu se oduzima.

Postoji i zaštita od nedobrovoljnoga opterećenja (nepotpuno izvlaštenje). Radi se o ograničavanju vlasnikove pravne vlasti te su takva opterećenja dopuštena samo ako su u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti.

Što je to Ustavom zajamčeno pravo vlasništva? U našem pravu je ustavno jamstvo vlasništva dano u odredbi Ustava

koja kaže:“Jamči se pravo vlasništva!“ Kod nas je ustavno jamstvo vlasništva u najtješnjoj vezi povezano

s ustavnom odredbom da su“sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost, nepovredivost vlasništva“....najviše vrednote ustavnog poretka.

Privatno pravo nije u stanju samo spriječiti javnopravne utjecaje na vlasništvo, pa mu zbog toga pritječe javno pravo u pomoć određujući svojim najjačim normama krajnju granicu javnopravnim zahvatima u vlasništvo.

Što je jamstvo pravne ustanove vlasništva? To je jamstvo privatnog vlasništva, odn jamstvo socijalno vezanog

vlasništva. U pravnom poretku RH privatnom vlasništvu namjenjena je uloga

jednog od glavnih stupova poretka. Vlasništvo je zajamčeno kao jedno od temeljnih sloboda i prava

čovjeka, kao socijalno vezano.

Što znači kvalitativna, a što kvantitativna komponenta? KVANTITATIVNA KOMPONENTA jamstva pravne ustanove vlasništva je

zaštita od neposrednog sužavanja područja djelovanja privatnog vlasništva

Ovdje jamstvo djeluje samo protivno nacionalizaciji i stavljanju extra commercium onih stvari koje već jesu u nečijem vlasništvu.

KVALITATIVNA KOMPONENTA jamstva pravne ustanove vlasništva je u tome što pravni poredak daje svima jamstvo da neće stegnuti vlasništvo suviše, odn da će prigodom uređivanja te pravne ustanove: a) očuvati barem ono što je bitno za privatno vlasništvo; i b) da postavljena ograničenja vlasništva neće biti nerazmjerna.

Page 44

Zakonodavac nije ovlašten ukinuti ono što je bitno za postojanje vlasnikove privatne pravne vlasti na stvari.

6. PRAVO VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva je stvarno pravo koje svojem nositelju (vlasniku) daje najpotpuniju, za svakoga mjerodavnu privatnu pravnu vlast na stvari što je pravni poredak dozvoljava i jamči.

Posebna obilježja prava vlasništva su: daje potpunu privatnu vlast na i glede stvari, jedinstveno je i jednovrsno.

Ad 1. Pravo vlasništva daje svojem nositelju pojmovno bezgraničnu privatnu pravnu vlast na njegovoj stvari. Vlasnik je ovlašten činiti sa svojom stvari sve što nije protupravno.Daje mu privatnu pravnu vlast koja je:

pojmovno bezgranična i isključivasocijalno vezana

Ovlasti prava vlasništva koje se najčešće spominju su:a) pravo posjedovanja (ius possidendi), b) pravo uporabe (ius utendi), c) pravo korištenja (ius fruendi), d) pravo raspolaganja (ius disponendi) i e) pravo isključiti trećega (ius excludendi tertii).

Svaki pokušaj definiranja vlasništva kao skupa najširih ovlaštenja ili kroz nabrajanje pojedinih ovlaštenja izložen je opasnosti da ne bude dovoljno sveobuhvatan.

Na jednoj stvari može postojati samo jedno pravo vlasništva. Ne mogu na istoj stvari postojati dvije privatne pravne vlasti koje bi bile potpune, ne može više osoba imati stvar tako da svaka od njih bude vlasnik te cijele stvari.

Pravna vlast koju vlasnik ima glede stvari ograničena je tuđim pravima i raznim ograničenjima koja su postavljena u ovom ili onom interesu. Zato pravna vlast koju vlasnik ima na stvari nije sasvim bezgranična i sasvim isključiva. Ona nije apsolutno potpuna vlast na stvari nego je najpotpunija - onoliko koliko je to moguće unutar društva u kojem se ostvaruje.

Što znači da je vlasništvo socijalno vezano?Pod socijalnom vezanošću vlasništva treba razumjeti vezanost vlasnikove načelne slobode s dužnostima prema društvu što ovisi o socijalnoj funkciji vlasnikove stvari koja uz služenje privatnim interesima vlasnika služi i općim interesima.

Ad 2. Pravo vlasništva je jedinstveno pravo kojemu se sadržaj ne može dijeliti. Kome pripada pravo vlasništva tome pripadaju i sve pojmovno bezgranične vlasničke ovlasti. Ovlasti prava vlasništva nisu nikakva samostalna prava nego samo emanacije jedinstvenoga vlasnikova prava vlasništva.

Page 45

Ad 3. U pravnom poretku koji je usvojio individualistički koncept vlasništva neizbježno postoji samo jedna vrsta vlasništva. Postojanje druge vrste prava vlasništva značilo bi da vlasništvo jedne vrste ovlašćuje svojega nositelja drukčije od vlasništva druge vrste. Feudalni pravni poretci poznavali su dvije vrste vlasništva: vrhovno i koristovno (niže) koje su bile različitoga sadržaja.

Dok je naše građansko pravo bilo uključeno u socijalistički pravni krug postojala su dva paralelna sustava: vlasničkopravni i društvenovlasnički. Pretvaranjem društvenoga vlasništva u pravo vlasništva uspostavljena je jednovrsnost prava vlasništva.

PREDMET I OVLAŠTENICI PRAVA VLASNIŠTVA

Načelno je predmetom prava vlasništva sposobna biti samo pojedinačno određena tjelesna stvar:

1. pokretnina 2. ili nekretnina.

Pravo se vlasništva u pravilu proteže i na sve pripadnosti neke stvari: na njene dijelove, prirast, plodove i pripatke.

Ipak neće se pravo vlasništva protezati: a) na zgrade koje su od zemljišta odvojene nekim stvarnim pravom (npr. pravom

građenja), b) na zgrade koje su sa zemljištem povezane samo radi neke prolazne namjene

(npr. montažni objekti za potrebe gradilišta), c) na strojeve i druge uređaje ako je u zemljišnim knjigama zabilježeno da su oni

vlasništvo neke druge osobe.

Načelno svaka fizička i pravna osoba može biti nositelj prava vlasništva. Ako se radi o strancima to su fizičke osobe koje nemaju državljanstvo RH i pravne osobe koje imaju registrirano sjedište izvan područja RH. Suvremeni pravni poretci priznaju strancima jednaku sposobnost da budu nositelji stvarnih prava kao i domaćim državljanima. Uvjeti za to određeni su zakonom.

Na nekretninama stranci mogu stjecati pravo vlasništva s tom razlikom da ako stječu na temelju nasljeđivanja potrebna je uzajamnost (reciprocitet) što znači da se strancima čija država uskraćuje stjecanje prava hrvatskim državljanima događa isto kada nasljeđuju u RH. Ako stranci stječu pravo vlasništva na nekretninama na temelju pravnoga posla tada se pored uzajamnosti traži i odobrenje javne vlasti za to stjecanje. To odobrenje daje ministar pravosuđa bez čije je suglasnosti pravni posao ništetan.

Stranci su potpuno isključeni od mogućnosti stjecanja prava vlasništva: 1. na nekretninama koje se nalaze na području za koje je radi zaštite interesa i

sigurnosti RH određeno da na njemu stranci ne mogu imati pravo vlasništva, 2. stranci ne mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu prema

zakonu o poljoprivrednom zemljištu, 3. stranci ne mogu stjecati pravo vlasništva ni na zaštićenim dijelovima prirode.

Page 46

Stranci mogu biti vlasnici pokretnina bez ograničenja kao i nositelji drugih stvarnih prava na pokretninama i nekretninama.

GRANICE VLASNIKOVE PRAVNE VLASTI

Čimbenici koji određuju vlasnikovu pravnu vlast su s jedne strane samo pravo vlasništva, a s druge ograničenja (postoje na temelju zakona, pravnih poslova, tuđih prava). Vraćanje vlasnikove pravne vlasti na područje s kojega je bila potisnuta djelovanjem nekoga ograničenja zbiva se samim prestankom toga ograničenja. To je elastičnost ili rekadentnost prava vlasništva.

Zakonska ograničenja vlasništvaZakonska ograničenja prava vlasništva mogu biti opća i posebna.

Opća ograničenja tiču se: 1. socijalne vezanosti vlasništva (“vlasništvo obvezuje”), 2. dužnosti obzirnoga postupanja prema općim i tuđim interesima koji nisu

protivni njegovom pravu, 3. zabrane šikane (nitko se nije ovlašten služiti svojim pravom s jedinim ciljem da

se drugome nanosi šteta ili smetnja, 4. krajnje nužde što znači da vlasnik nije ovlašten spriječiti tuđi zahvat na svojoj

stvari ako je on učinjen u krajnjoj nuždi, dakle da bi se otklonila šteta koja neposredno prijeti, a veća je od štete nastale tim zahvatom, i

5. trpljenje zahvata izvan dosega vlasnikovih interesa (vlasnik nije ovlašten isključiti nečije zahvate na tolikoj visini ili dubini ako nema za to nikakav opravdani interes - npr. zračni promet iznad površine svoga zemljišta, rudarenje, izgradnja tunela, crpljenje podzemne vode).

Ako pak postoji opravdani interes vlasnik može tražiti zabranu takvih tuđih zahvata koji su poduzeti na određenoj visini ili dubini.

Posebna zakonska ograničenja vlasništva su ona kojima zakonodavac, radi zaštite interesa i sigurnosti države, prirode, ljudskoga okoliša i zdravlja ljudi, ograničava izvršavanje prava vlasništva određenih vrsta stvari, za određene situacije. Ta se ograničenja nalaze u različitim propisima, npr. građevinskim, prometnim, zdravstvenim, ekološkim, sigurnosnim itd.

Sadržaj posebnih ograničenja vlasništva može biti takav da ona nameću vlasniku da u pogledu svoje stvari nešto trpi ili propušta – NEGATIVNA OGRANIČENJA, ili mu stavljaju u dužnost da nešto čini u pogledu svoje stvari – POZITIVNA OGRANIČENJA.

Djelovanje ograničenja Zbog toga što norme pravnog poretka nešto zabranjuju ili neređuju glede

određene vrste stvari, NE MIJENJA SE SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA. Vlasnik nema pravo na naknadu za zakonska ograničenja kojima je podvrgnut

glede svoje stvari.

Ograničenja prava vlasništva djelovanjem tuđih prava Postoje i ograničenja prava vlasništva djelovanjem tuđih prava (npr. služnosti,

založna prava). Obvezna prava ne djeluju u načelu ograničavajuće jer su njihovi objekti činidbe. Postoje, međutim, izuzeci kod najma i zakupa.

Page 47

Svako apsolutno pravo koje netko ima na vlasnikovoj stvari, djeluje ograničavajuće na vlasnikovu pravnu vlast glede te stvari i to onako kako bi djelovalo i zakonsko ograničenje vlasništva ako bi imalo sadržaj kakav ima to subjektivno pravo.

Tuđa relativna prava (prava iz obveznih odnosa) ne utječu neposredno na sadržaj vlasnikove pravne vlasti u pogledu stvari, nego tek posredstvom toga što osoba koja je vlasnik stvari ima obvezu izvršiti neku činidbu određenoj osobi.

Ograničenja prava vlasništva mogu biti uspostavljena i vlasnikovim raspolaganjem. Ona trebaju djelovati prema svim trećim osobama. Primjer može biti zabrana otuđenja ili opterećenja za koju je temelj najčešće ugovor, ali i oporuka (npr. darujem ti kuću, ali je ne smiješ prodati ili založiti).

Da bi zabrana otuđenja ili opterećenja djelovala i prema trećima, potrebno je da budu kumulativno ispunjene dvije pretpostavke :

da je zabrana osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja te da je upisana u zemljišnu knjigu.

Osim toga moguće je da vlasnik svojim očitovanjem volje ograniči pravo vlasništva kakvim uvjetom ili rokom (uvjetovanje i oročavanje). Npr. darujem ti kuću, ali nakon deset godina će vlasnik postati N. N. Uvjetovanje i oročavanje prava vlasništva djelovat će i prema trećima ako je upisano u zemljišnu knjigu odnosno drugi javni upisnik. Na taj način nastaje prethodno i potonje vlasništvo. 7. STJECANJE PRAVA VLASNIŠTVA

Opće pretpostavke stjecanja prava vlasništva su: sposobnost predmeta da se na njemu stekne pravo vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva na tom predmetu, pravni temelj.

Kao pravni temelj u našem pravnom poretku mogu poslužiti: pravni poslovi kojima je cilj stjecanje prava vlasništva, odluke vlasti (sudske ili upravne) usmjerene na stjecanje prava vlasništva, nasljeđivanje, neposredno zakon.

STJECANJE NA TEMELJU PRAVNOGA POSLAPokretninaPretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi temeljem pravnoga posla sposobni stjecatelj stekao pravo vlasništva na sposobnoj stvari su:

1. da postoji valjani pravni posao upravljen na prijenos prava vlasništva, 2. da je to pravni posao osobe koja je vlasnik stvari, ovlašten da tako raspolaže

svojim pravom, 3. da je na zakonom određeni način prenesena vlast na toj stvari stjecatelju.

Vlasništvo pokretnine stječe se predajom stvari u samostalan posjed stjecatelja, ako je ta predaja utemeljena na otuđivateljevom pravnom poslu usmjerenom na prijenos vlasništva te stvari stjecatelju, a otuđivatelj je vlasnik stvari koji je ovlašten tako njome raspolagati.

Page 48

Pravni posao može biti jednostran (oporuka) ili dvostran (ugovor). Zaštita povjerenja u pravnom prometu postoji i kod pokretnina.

Pretpostavke su da bi došlo do zaštite povjerenja: 1. objekt stjecanja je pokretnina, 2. stjecatelj je sklopio pravni posao s drugom osobom pravni posao usmjeren na

prijenos vlasništva koji je bio naplatan, 3. stjecatelju je stvar bila predana u samostalan i neposredan posjed, 4. stjecatelj je bio u dobroj vjeri, 5. pokretnina nije izišla iz posjeda pravoga vlasnika protiv njegove volje.

Nekretnina Pravo vlasništva na nekretnini stječe se tek nakon upisa u zemljišnu knjigu.

Iznimka je izvanknjžno stjecanje temeljem odluke suda ili drugoga tijela vlasti koja osniva vlasništvo bez upisa u zemljišnu knjigu kao i kod netočnoga upisa jer je tada pravi vlasnik izvanknjižni vlasnik.

Posebne pretpostavke stjecanja prava vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla su:

1. da kao pravni temeljpostoji valjani pravni posao usmjeren na prijenos otuđivateljevog prava vlasništva određene nekretnine na stjecatelja ili u cijelosti ili u nekom dijelu;da je to pravni posao vlasnika nekretnine kojim on stjecatelju prenosi pravo vlasništva te nekretnine u granicama svoje ovlašti da raspolaže s tom stvari

2. da je izvršen čin koji je zakonom određeni način stjecanja nekretnine na tom pravnom temelju, a to je upis stjecateljevog prava vlasništva u zemljišnu knjigu, ODNOSNO, za slučaj da nije upisana nekretnina onda polaže odgovarajuće tabularne isprave pred sud.

STJECANJE NA TEMELJU ODLUKE SUDA ILI DRUGE VLASTI

Pravo vlasništva se može steći na temelju odluke suda ili odluke druge javne vlasnit, ali jedino:

u slučajevima predviđenim zakonomna način i pod pretpostavkama koje zakon za to određuje.

Pravni temelj stjecanja prava vlasništva može biti samo kondemnatorna odluka koja je usmjerena na promjenu dotadašnjega prava vlasništva određene stvari, dakle odluka kojom se odlučuje da će vlasnik određene stvari postati osoba koja do tada to nije bila. Sudska odluka mora biti pravomoćna, a odluka upravne vlasti konačna.

Načelno se sudskom odlukom vlasništvo stječe derivativno iako može i izvorno. Ne dira se u prava trećih osoba koja su postojala na stvari.

Iako se temeljem sudske odluke ili odluke drugoga tijela vlasti pravo vlasništva nekretnine stječe i bez upisa u zemljišnu knjigu, stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenoga prava u zemljišnu knjigu. Dobro je da to što prije učini jer

Page 49

bi temeljem pravila o zaštiti povjerenja u zemljišnu knjigu mogao eventualno izgubiti pravo vlasništva.

Stjecanje na temelju sudske ili druge odluke javlja se u mnogim slučajevima:

1. Stjecanje na temelju odluke o razvrgnuću suvlasništva (pravomoćno rješenje o razvrgnuću je pravni temelj, a upis u zemljišnu knjigu je način stjecanja),

2. Stjecanje na temelju rješenja o dosudi. To je odluka kojom sud u ovršnom postupku odlučuje tko je stekao pravo vlasništva stvari (nekretnine) prodane ovršnom prodajom.

3. Stjecanje na temelju odluke o konfiskaciji. Konfiskacija je prisilno oduzimanje prava vlasništva aktom sudske ili druge javne vlasti koje se provodi kao kazna ili kao zaštitna mjera. Konfiskaciju određuju posebni propisi (kaznenopravni, carinski i dr.).

4. Stjecanje na temelju odluke o izvlaštenju. Odluka kojom je prihvaćen prijedlog o izvlaštenju (rješenje o izvlaštenju) je pravni temelj na kojem korisnik izvlaštenja stječe pravo vlasništva nekretnine koja je predmet izvlaštenja. Pravo na posjed izvlaštene nekretnine stječe korisnik izvlaštenja danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju pod pretpostavkom da je do tada isplatio naknadu izvlašteniku ( u novcu ili u obliku druge nekretnine), a ako to nije učinio onda tek danom kada izvrši tu svoju obvezu prema izvlašteniku.

5. Stjecanje na temelju odluke o komasaciji. Komasacija je oduzimanje zemljišta na nekom području koja se provodi aktom javne vlasti u općem interesu da se zemljište može što bolje iskorištavati. Rascjepkane zemljišne čestice s cijeloga jednoga područja oduzimaju se njihovim vlasnicima i uključuju u tzv. komasacijsku gromadu, da bi ih se potom preraspodijelilo tako što će se ranijim vlasnicima dati iz te gromade odgovarajuće komplekse zemljišta, i to što veće i pravilnije kako bi bili pogodniji za poljoprivrednu proizvodnju. Arondacija se prije provodila i predstavljala je svojevrsno izvlaštenje nalik na komasaciju koje se provodilo radi zaokruživanja velikih poljoprivrednih dobara na štetu privatnih imanja. Danas više ne postoji u našem pravnom poretku jer je prestao važiti Zakon o arondaciji.

6. Stjecanje na temelju odluke o naknadi za oduzetu imovinu. Na temelju rješenja o naknadi za oduzetu imovinu (tzv. rješenja o denacionalizaciji) koje na zahtjev prijašnjega vlasnika donosi županijski ured u postupku za naknadu oduzete imovine (tzv. postupak denacionalizacije) stječe ovlaštenik naknade pravo vlasništva onih stvari koje mu se daju na ime naknade u naturi, odnosno stječe tražbinu naknade u novcu ili vrijednosnim papirima. To je uređeno Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (popularno nazvanoga Zakon o denacionalizaciji) koji je donesen 1996. godine. Taj je zakon lex specialis u odnosu na ZV.

Ovlaštenik naknade je u prvom redu prijašnji vlasnik, njegovi nasljednici (samo prvi nasljedni red, a ne oporučni ni ostali nasljednici). Naknada se samo iznimno daje u naturi. Ako je stvar poboljšana vlasnik je dužan priznati suvlasništvo ili isplatiti naknadu za poboljšice, a do tada mu posjednik nije dužan predati neposredan posjed stvari.

Page 50

Denacionalizacija je očito postavljena s ciljem da se što manje zadire u postojeće socijalne odnose jer iako je rješenjem o naknadi za oduzetu imovinu postao opet vlasnikom teško je ostvariti pravo na neposredan posjed te imovine.

STJECANJE NASLJEĐIVANJEM

Da bi se pravo vlasništva steklo na temelju nasljeđivanja treba pored općih pretpostavki stjecanja prava vlasništva (stvar sposobna, stjecatelj sposoban, postoji pravni temelj stjecanja), da su ispunjene sve one zakonske pretpostavke pod kojim određena osoba postaje sveopćim pravnim sljednikom dotadašnjeg vlasnika stvari.

Za stjecanje prava vlasništva temeljem nasljeđivanja nije potrebna predaja nekretnine, niti upis u zemljišne knjige, nego se pravo vlasništva stječe na temelju samog zakona.

Pored općih pretpostavki pretpostavke stjecanja prava vlasništva su još i:A) Da je dosadašnji vlasnik stvari umroB) Da je stvar nakon njegove smrti u sastvu njegove ostavineC) Da je stjecatelj smrću dotadašnjeg vlasnika stekao nasljedno pravo, pa je

njegov nasljednik.

Nasljednik je stekao pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari samim time što je naslijedio ostavitelja. Ovlašten je upisati svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama tek pošto rješenjem o nasljeđivanju bude utvrđeno da je on doista nasljednik. Stjecanje vlasništva nasljeđivanjem je derivativno (izvedeno) stjecanje.

Da ne bi stvari koje su bile u društvenom vlasništvu ostale bez pravnoga subjekta, zakonom je u nas postavljena predmnjeva o pravnom sljedništvu RH glede stvari koje su bile u društvenom vlasništvu.

STJECANJE STVARI U VLASNIŠTVO NA TEMELJU ZAKONA

Pravo vlasništva će se stjecati na temelju zakona u slučajevima kada stjecanje ne nastupa na nekom drugom pravnom temelju. Onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stjecanja, stječe pravo vlasništva te stvari u trenutku njihovoga ispunjenja. Temeljem zakona pravo se vlasništva stječe izvorno (originarno).

ZV je kao stjecanje na temelju zakona utvrdio: 1. stjecanje prisvojenjem i nalazom, 2. stjecanje napuštenih nekretnina, 3. stjecanje priraštaja stvari, 4. stjecanje ubiranjem i 5. stjecanje dosjelošću.

1. Stjecanje prisvojenjem i nalazom stvari

a) Prisvojenje (okupacija)

Page 51

Prisvojenje (okupacija) je stjecanje prava vlasništva na temelju zakona uzimanjem u samostalan posjed određene stvari s namjerom da je se prisvoji.

U našem pravnom poretku dolaze u obzir da budu stečene prisvojenjem: 1. ničije stvari i 2. one stvari u javnom vlasništvu koje su namijenjene za prisvajanje iz njih.

Ničije stvari su one stvari koje nisu u vlasništvu niti jedne osobe, bilo da su izvorno ničije, bilo da su napuštene. U izvorno ničije stvari još se mogu ubrojiti mnoga prirodna dobra koja izdvajanjem u zasebnu stvar postaju izvorno ničija stvar.

Napuštene stvari su one koje je dotadašnji vlasnik napustio odrekavši se prava vlasništva (izgubljene, zaboravljene i u nuždi napuštene stvari nisu napuštene).U nas se ne može prisvojenjem steći vlasništvo na nekretnini koja je ničija.

Zakon može ograničiti mogućnost prisvojenja pojedinih vrsta pokretnina tako da se razlikuju: a) ničije stvari čije prisvojenje je slobodno i b) ničije stvari koje se može steći samo ako se ima pravo na prisvojenje (npr. pravo lova, ribolovna dozvola i dr.).

Pravo eksploatacije rudnoga blaga imaju samo određene pravne osobe (trgovačka društva ili obrtnici koji su registrirani za obavljanje te djelatnosti) na temelju odobrenja koje im je dala nadležna vlast.

Za sve što prelazi okvire opće uporabe voda (izdvajanje vode za piće, sanitarne potrebe i druge potrebe domaćinstva bez posebnih naprava je dopušteno kao i uporaba voda za kupanje i rekreaciju) potrebna je vodopravna dozvola. Ipak vlasnik može koristiti oborinske vode koje se skupljaju na njegovom zemljištu, podzemne vode na njegovom zemljištu, kao i vode koje izviru na njegovom zemljištu za što mu nije potrebna nikakva dozvola.

Pitome i pripitomljene životinje redovito su u nečijem vlasništvu. Divlje životinje se dijele na divljač i ostale divlje životinje. Divljač prisvojenjem može steći samo onaj koji ima pravo lova, dok ostale životinje svatko može steći prisvojenjem.

Morske ribe su ničija stvar, ali se mogu steći prisvojenjem jedino na temelju povlastice za gospodarski ribolov, odnosno dozvole za rekreacijsko-športski ribolov. Slatkovodne ribe i druge vodene životinje ako su u otvorenim ribolovnim vodama mogu se steći prisvojenjem samo na temelju odobrenja za gospodarski ribolov, odnosno dozvole za športski ribolov.

b) Nalaz

Koje su pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nalazom stvari?Što ako se vjerovnik javi i kaže da ne želi tu stvar?

Izgubljena stvar je pokretna stvar na kojoj nitko nema faktičnu vlast, a iz vlasti dotadašnjega posjednika izašle su bez njegove volje. Tu spadaju izgubljene, sakrivene i ukradene stvari, ali ne i napuštene. Nalaz izgubljene stvari je čin

Page 52

uzimanja izgubljene stvari u posjed. S obzirom da je moguće da ima više nalaznika stvari oni imaju pravo na nalazninu na jednake dijelove.

Nalaznik je dužan nađenu stvar bez odgađanja predati onome tko ju je izgubio ili njezinom vlasniku. Nalaznik ima pravo na nalazninu i na naknadu nužnih troškova u vezi s nađenom stvari. Nalaznik koji nije nađenu stvar predao osobi koja ju je izgubila ili vlasniku dužan ju je bez odgađanja predati najbližem nalaznom uredu (vodi ih MUP) osim ako nije po općem mišljenju zanemarive vrijednosti.

Nalazni ured je dužan stvar čuvati, no ako je stvar pokvarljiva ili su troškovi za njezino čuvanje i održavanje nerazmjerni njezinoj vrijednosti, neće se čuvati stvar nego će se prodati na javnoj dražbi.

Nalaznik ima pravo na nalazninu u iznosu od 10% od prometne vrijednosti procjenjive stvari, no osoba koja duguje nalazninu može zahtijevati da se ta njezina obveza pravično smanji ako bi predstavljala nerazmjerno veliku korist za nalaznika s obzirom na prilike nalaznika i dužnika nalaznine. Ako se vrijednost stvari ne može procijeniti tada nalaznik može zahtijevati da se odredi pravičan iznos nalaznine.

Nalaznik ima pravo da se njemu preda u neposredan posjed stvar koju je bio našao, odnosno novac dobiven njezinom prodajom, ako je bezuspješno protekao jednogodišnji rok od objave oglasa o nalazu. Time nalaznik još nije postao vlasnik, a to će moći postati samo ako se ispune pretpostavke za stjecanje dosjelošću (uzet će se da je pošten ako ne zna niti bi mogao znati čija je nađena stvar).

Nalaz blaga. Blago su novac, dragocjenosti i druge pokretne stvari od vrijednosti, kao i arhivska građa, koje su tako dugo bile sakrivene u nekoj nekretnini da se njihov vlasnik više ne može utvrditi. I sam vlasnik može biti nalaznik stvari. Nalaznikova je dužnost da stvar uzme u posjed za Republiku Hrvatsku i da o nalazu blaga bez odgađanja obavijesti najbliži nalazni ured. RH stječe na temelju zakona vlasništvo nađenoga blaga samim činom nalaznikova uzimanja blaga u posjed.

Nalazni ured objavljuje oglas, pa ako se nitko ne javi blago ostaje u vlasništvu RH, a ako se vlasnik javi njemu se blago predaje.

Nalaznik i vlasnik nekretnine imaju pravo na nagradu od RH veliku barem kao nalaznina, ali nikada veću od vrijednosti blaga. Pravo na nagradu pripada im svakome po pola. Jednako tako imaju i pravo na naknadu nužnih troškova.

RH može, ako se tako diskreciono ocijeni, predati blago nalazniku i vlasniku nekretnine te tako prestaju njezine obveze isplate nagrade i nužnih troškova, a otvara se mogućnost stjecanja vlasništva na blagu za nalaznika i vlasnika nekretnine.

2. Stjecanje napuštenih nekretnina

Napuštene nekretnine prelaze po zakonu u vlasništvo RH. To se odnosi i na napuštanje suvlasničkoga dijela.

3. Stjecanje priraštaja stvari

Priraštaj je korist od vlasnikove stvari, koja nastaje činom odvajanja od vlasnikove stvari u novu, samostalnu stvar (odvajanje plodova, odvajanje

Page 53

dijelova stvari), ili činom sjedinjenja tuđe stvari s vlasnikovom, ili činom tuđe prerade vlasnikove stvari u novu stvar.

Postoji unutrašnji priraštaj vlasnikove stvari - to je ona stvar koja je nastala odvajanjem od vlasnikove (plod, dio koji se osamostalio) i vanjski priraštaj stvari - stvar koja se sjedinila s vlasnikovom bilo da joj je:

prirasla, postavši njezinim sastavnim dijelom, da se zajedno s vlasnikovom stvari pretvorila u novu stvar, nastala tuđom preradom vlasnikove stvari u novu stvar.

Po načelu supstancije koristi od neke stvari pripadaju onome čija je to stvar. Prihvaćaju ga pravni poretci kontinentalnoeuropskoga pravnoga kruga. Po proizvodnom načelu koje je bilo prihvaćeno u srednjovjekovnim pravima, priraštaj je pripadao u prvom redu onome tko ga je proizveo. Danas u suvremenim pravnim poretcima supstancijalno načelo djeluje kao opće pravilo, a proizvodno kao iznimka, koja je naravno jača od pravila.

Stjecanje nove stvari koja se odvojila od vlasnikove

Od stvari koja već postoji mogu se u nove stvari odvojiti njezini plodovi i njezini dijelovi. Neodvojeni plod još nije samostalna stvar nego je odvojivi dio matične stvari.

Odvajanjem stječe pravo vlasništva ploda ili odvojenoga dijela: 1. vlasnik matične stvari, 2. samostalni posjednik stvari, 3. plodouživatelj, 4. nesamostalni posjednik, ali pošteni, 5. nositelji prava koje ovlašćuje na ubiranje plodova (založni vjerovnik, nositelj

služnosti uporabe) stječu vlasništvo plodova ne odvajanjem nego ubiranjem za sebe,

6. obveznopravni ovlaštenik (zakupnik npr.) ima ispred svih navedenih osoba prednost prigodom stjecanja plodova.

Stjecanje stvari koja se sjedinila s vlasnikovom Sjedinjenje stvari je rezultat fizičkoga odnosno kemijskoga procesa kojim se stvari pomiješaju (commixtio) ili smiješaju (confusio) u jedno. Do sjedinjenja stvari dolazi djelovanjem prirodnih sila ili djelovanjem ljudi.

Sjedinjenje može biti trajno ili privremeno. Ako se stvari mogu razdvojiti svakomu će se vratiti ono što je njegovo. Međutim, rastavljanje nekad nije moguće faktično ili gospodarski (ako bi troškovi rastavljanja bili nerazmjerno veliki).

Trajno sjedinjenje stvari različitih vlasnika može biti u slučaju da je: 1. tuđa stvar prirasla vlasnikovoj postavši njezinim sastavnim dijelom, ili 2. da su se stvari različitih vlasnika sjedinile u novu stvar.

Prirastanjem neke stvari kao sporedne tuđoj stvari kao glavnoj stekao je vlasnik glavne stvari i sporednu. Vlasnik glavne stvari dužan je naknaditi korist koju

Page 54

ima od prirastanja bivšem vlasniku sporedne stvari. Ulaganje u neku stvar, u radu i novcu, smatra se prirastanjem glavnoj stvari.

Prirastanje sporedne stvari glavnoj može biti: 1. prirastanje pokretnine pokretnini, 2. prirastanje pokretnine nekretnini i 3. prirastanje nekretnine nekretnini.

Ad 1. Prirastanje pokretnine pokretnini može se dogoditi u sljedećim slučajevima:

a) sjedinjenje pokretnih stvari u užem smislu (fizičko sjedinjenje - npr. bojanje tuđe pokretne stvari svojom bojom),

b) miješanje krutih stvari (commixtio), c) miješanje tekućina (confusio), d) ulaganje rada i novca u pokretninu. Glavna stvar određuje bit cjeline, odnosno

ono što je priraslo postaje vlasništvo vlasnika glavne stvari.

Ad 2. Kod prirastanja pokretnine nekretnini uvijek je nekretnina glavna stvar. Zbog djelovanja načela superficies solo cedit kada se s nečijom nekretninom trajno spoji tuđa pokretna stvar ta stvar prirasta kao sporedna toj nekretnini kao glavnoj, pravno pripada onome tko je vlasnik te nekretnine. Slučajevi prirasta pokretnine tuđoj nekretnini su: a) sijanje i sađenje na tuđem zemljištu (vlasnik sjemena i sadnica ima pravo tražiti naknadu), b) izgradnja zgrade na tuđem zemljištu i c) ugradnja tuđega materijala.

Građenje na tuđem zemljištu je slučaj prirastanja pokretnih stvari nekretnini. Razlikuju se tri različite situacije ili slučaja.

Prvi je slučaj kada vlasnik zemljišta ne zna da netko samovlasno gradi zgradu na njegovom zemljištu. Nikakvu ulogu ne igra je li graditelj znao ili nije da gradi na tuđem zemljištu. Zgrada u ovom slučaju postaje vlasništvo vlasnika zemljišta. Graditelj može potraživati naknadu za vrijednost uloženoga rada i materijala, ali vlasniku zemljišta možda takva zgrada ne treba pa može tražiti da se uspostavi prijašnje stanje. U tom slučaju graditelj je dužan zemljište dovesti u prijašnje stanje, a naknada mu ne pripada (može jedino odnijeti materijal).

Drugi je slučaj kada je graditelj pošten (ne zna da gradi na tuđem zemljištu niti je to morao znati), a vlasnik zemljišta nije pritom postupao pošteno jer je znao za gradnju, a nije je bez odgode zabranio. Tu dolazi do inverzne primjene načela superficies solo cedit, naime izgradnjom zgrade graditelj će steći vlasništvo cijele nekretnine. Prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo da traži naknadu tržišne vrijednosti toga zemljišta. Međutim, do izloženoga stjecanja vlasništva dolazi tek pošto je zgrada izgrađena, a ne već time što se gradi. Dok je gradnja u tijeku radi se samo o ugrađivanju materijala u vlasnikovo zemljište, a tek završetkom izgradnje nastupaju spomenuti učinci jer vlasnik zemljišta može tijekom izgradnje tražiti prestanak uznemiravanja.

Treći je slučaj kada graditelj nije pošten (znao je ili je morao znati da gradi na tuđem), ali ni vlasnik zemljišta nije bio pošten (znao je za građenje, a nije ga bez odgađanja zabranio). Zemljište sa zgradom pripada vlasniku zemljišta, ali on ne može

Page 55

tražiti uspostavu prijašnjega stanja. Graditelj može tražiti naknadu vrijednosti zgrade ili uspostaviti svojom voljom prijašnje stanje, na svoj trošak i uzeti za sebe svoj materijal.

Prekoračenje međe građenjem To je specifičan slučaj kada nečija zgrada dijelom zahvati tuđe zemljište. Tada

vlasnik zemljišta koje je zahvaćeno dijelom tuđe nekretnine ima pravo zahtijevati uspostavu prijašnjega stanja, a pripada mu i pravo na naknadu štete. Osim toga on može zahtijevati da vlasnik zgrade otkupi po tržišnoj cijeni cijelu zemljišnu česticu koja je zahvaćena.

Ipak, ako je graditelj bio pošten, a uspostava prijašnjega stanja nije moguća bez znatnije štete ili nerazmjerno velikih troškova, graditelj ima pravo otkupiti po tržišnoj cijeni cijelu zemljišnu česticu koja je zahvaćena dijelom njegove zgrade. Dok se to ne dogodi, odnosno dok se na zahvaćenom zemljištu nalazi dio tuđe zgrade, uzima se da postoji stvarna služnost imati dio svoje zgrade na tuđem zemljištu (to je naplatno pravo, a plaća se u visini zakupnine za takvo zemljište).

Građenje tuđim materijalom Činjenica da je zgrada izgrađena tuđim materijalom ne utječe na vlasništvo

nekretnine. Ako je netko na svojem zemljištu izgradio zgradu od tuđega materijala to je ipak njegova zgrada jer je dio njegovoga zemljišta. Ako se tuđi materijal može odvojiti bez nerazmjerno velikih troškova onda će se to i učiniti. Ne može li ga se odvojiti onda postaje dio nekretnine, a bivši vlasnik materijala ima tada samo pravo zahtijevati naknadu toga materijala. Poštenje ili nepoštenje, kao ni vrijednost zemljišta i tuđega materijala ne igraju pritom nikakvu ulogu.

Dogradnjom, nadogradnjom, preuređenjem (adaptacija) ili ulaganjem u tuđu zgradu ne može se steći vlasništvo tuđe nekretnine. Odatle može proizići samo obvezno pravo da se zahtijeva naknada za to ulaganje, odnosno troškove.

Ad 3. Prirastanje nekretnine nekretnini može se dogoditi djelovanjem prirodnih sila ili osoba, a osobito djelovanjem vode. Naplav (alluvio) je zemljište i druge tvari koje voda postupno, neprimjetno odnosi s jednoga zemljišta i taloži ga na drugom. Naplav prirasta tome zemljištu i na njega se proširilo vlasništvo vlasnika toga (obalnoga) zemljišta. Analogija se primjenjuje i na ono što vjetar neprimjetno donese s jednoga na drugo zemljište.

Otrgnuta zemlja (avulsum) je komad zemlje koji je voda, osobito kod poplava i bujica, otkinula od nekoga zemljišta, pa ga je potom pripojila drugom zemljištu. Vlasnik otrgnutoga komada zemlje ovlašten ga je vratiti odvajanjem od zemljišta kojem ga je voda pripojila, u roku od godine dana. Nakon toga roka otrgnuti komad zemlje postat prirast će zemljištu kojem ga je voda pripojila.

Ako u vodotoku nastane otok (insula in flumine nata; otok rođen u rijeci), a nije opće dobro (u našem suvremenom pravnom poretku vodotoci nisu opća dobra), tada otok koji je trajno nastao u vodotoku pravno prirasta zemljištima koja leže duž toga otoka na obje obale po dužini zemljišta, a u širinu do polovine vodotoka. Dakako, ako je otok nastao samo na jednoj polovini vodotoka prirasta obalnim zemljištima na bližoj

Page 56

mu obali. Vodotok se također smatra nekretninom, a sastoji se od korita tekuće vode, zajedno s obalama i vodom koja njime stalno ili povremeno protječe.

Napušteno korito (alveus derelictus) je korito koje je ostalo napušteno time što je vodotok prirodno ili umjetno skrenut.

U tom slučaju imaju zainteresirani priobalni vlasnici pravo da u roku od tri godine navedu tok vode u ranije korito o svojem trošku, ako se to ne protivi planu regulacije toga vodotoka. Ako se ne uspostavi prijašnji tok vode, vlasnici zemljišta koji zbog novoga toka trpe štetu imaju pravo na naknadu iz ostavljenoga korita ili iz njegove vrijednosti. Što od ostavljenoga korita ne pripadne kao naknada vlasnicima koji su pretrpjeli štetu promjenom toka vode, to prirasta vlasnicima obalnih zemljišta. Samo u slučajevima ako nitko nije bio vlasnik vodotoka, a time i njegovoga korita koje je voda napustila, bit će mjesta primjeni ovih pravila.

Stjecanje nove stvari nastale sjedinjenjem stvari različitih vlasnika Pokretne stvari različitih vlasnika mogu se djelovanjem prirodnih sila ili

ljudskoga rada sjediniti (pomiješati ili smiješati) tako da niti jedna od njih ne nastavi svoju dotadašnju egzistenciju, nego nastane nova stvar. Samo se pokretnine mogu tako povezati. Naziva se još nenamjerno suvlasništvo (communio incidens).

Ako nije moguće rastavljanje tada svakom vlasniku pripada po suvlasnički dio prava vlasništva novonastale stvari, čija veličina zavisi od odnosa vrijednosti tih stvari u trenutku njihovoga sjedinjenja u novu stvar. Nekrivi suvlasnik ima pravo zahtijevati da se razvrgnuće provede isplatom u odnosu na onoga suvlasnika koji je kriv za sjedinjenje. Ako za sjedinjenje nije kriv ni jedan suvlasnik, tada onaj čija je stvar više vrijedila u trenutku sjedinjenja ima pravo isplatiti drugoga.

Stjecanje stvari koja je proizvod prerade tuđe stvari Prerada je pretvaranje stvari u novu stvar korisnim radom. Ako je preraditelj

tuđu stvar preradio na temelju ugovora o djelu i sl. s vlasnikom te stvari tada pravni odnos koji postoji između njih određuje čiji je rezultat prerade. Samo se pokretnine mogu radom pretvoriti u novu stvar, dok nekretnina ostaje ista bez obzira na promjene na njoj.

Ako se vlasnikovu stvar koju je netko preradio može vratiti u prijašnje stanje, vlasniku će se vratiti njegovo. Preraditelj ima pravo zahtijevati da je povrat u prijašnje stanje nedopušten ako je novonastala stvar osobite umjetničke ili druge kulturne vrijednosti.

Nije li moguće stvar vratiti u prijašnje stanje tada vlasnik prerađene stvari i preraditelj postaju suvlasnici u razmjeru vrijednosti stvari i korisnoga rada. Ako je stvar prerađena bez krivnje vlasnika tada on ima pravo na razvrgnuće suvlasništva isplatom.

Može doći i do prerade više stvari koje su pripadale različitim vlasnicima tada nastaje suvlasništvo među preraditeljem i svima čije su stvari prerađene u novu stvar.

4. Stjecanje ubiranjem Pravo vlasništva ploda njegovim ubiranjem stječu ovlaštenik prava služnosti

uporabe, nositelj založnoga prava na pokretnoj stvari koju neposredno

Page 57

posjeduje, kao i prava izjednačenoga s pokretninom, vlasnik glede granja i korijenja tuđega drveća i ostaloga raslinja koje je istrgnuto iz svojega zemljišta.

5. Stjecanje dosjelošću

Dosjelost (usucapio) je u širem smislu stjecanje prava neprekidnim izvršavanjem kroz zakonom određeno vrijeme. U užem smislu dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme.

Stjecanje vlasništva dosjelošću je originarno, dakle bez upisa u zemljišnu knjigu. Dosjelošću se faktično stanje pretvara u pravno stanje.

Postoji redovita i izvanredna dosjelost. Za redovitu dosjelost traži se da posjed bude zakonit, istinit i pošten, te da traje tri godine za pokretnine, a deset godina za nekretnine. To je tzv. redovito vrijeme. Postoji i izvanredno vrijeme koje iznosi šest godina za pokretnine, a dvadeset godina za nekretnine, a to je u slučaju ako bi se dosjelošću stjecalo stvar u vlasništvu RH, županije, jedinice lokalne samouprave, odnosno s njima izjednačenih pravnih osoba, odnosno u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe. Vidljivo je da je tada rok dosjelosti dvostruko duži.

Rok dosjelosti počinje teći onoga dana kada posjednik stekne posjed stvari, a završit će posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost ako u međuvremenu ne bude prekinut, niti traje zastoj tijeka toga roka.

Do prekida roka dosjelosti će doći: ako dosjedatelj izgubi samostalni posjed stvari, ako prestane biti pošten posjednik, ako posjednik prizna tuđe pravo vlasništva, ako vlasnik podigne protiv njega tužbu .

Prekid utječe na gubitak protekloga vremena. Zastojem roka dosjelosti ne prestaje dosijedanje nego se samo tijek dosjelosti

produžuje za onoliko koliko je trajao zastoj. Razlozi su kao i kod zastoja zastare tražbina (uređuje ZOO).

Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novoga posjednika ne prekida posjedovanje pod pretpostavkom da su posjedi imali jednaku kakvoću.

U pravilu se dosjelošću može steći svaka stvar osim onih koje nitko ne može steći u vlasništvo. Ipak nekim posebnim propisima isključene su određene stvari od mogućnosti stjecanja vlasništva na njima putem dosjelosti (npr. javno vodno dobro, šume i šumska zemljišta ako su u vlasništvu RH). Ranije se nije moglo steći putem dosjelosti vlasništvo na stvarima u društvenom vlasništvu.

Dosjelošću se vlasništvo stječe izvanknjižno pa bi dosjedatelj trebao da se upiše u zemljišnu knjigu jer iako je dosjelošću postao vlasnikom moguće je da izgubi taj status ako bi treći na temelju pravnoga posla, u dobroj vjeri upisao u zemljišnoj knjizi svoje pravo vlasništva te nekretnine.

Izvanredna dosjelost omogućuje da samostalni posjednik čiji je posjed barem pošten može steći vlasništvo na pokretnini posjedovanjem kroz deset godina, a na

Page 58

nekretnini dvadeset godina. Poštenje se uvijek predmnjeva. Izvanredno vrijeme dosjelosti je dvadeset godina za pokretnine, a četrdeset godina za nekretnine u slučajevima koji su spomenuti kod redovite dosjelosti. Mogućnost uračunavanja postoji i kod izvanredne dosjelosti ako dođe do promjene posjednika. Postoji mogućnost kombiniranja rokova izvanredne i redovite dosjelosti ako su posjednici imali različite kvalitete posjeda (npr. jedan je imao kvalificirani, a drugi samo pošten posjed).

8. ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Vlasnički zahtjev je vlasnikovo subjektivno pravo koje ga ovlašćuje da od osobe koja vrijeđa njegovo pravo vlasništva zahtijeva onu činidbu kojom će se ukloniti tu povredu.

Sadržaj vlasničkoga zahtjeva ovisi o tome kakva je povreda vlasništva tako da to može biti:

1. vlasnički zahtjev za povrat stvari (vindikacijski zahtjev) i 2. vlasnički zahtjev za prestanak uznemiravanja (negatorijski zahtjev).

Vlasničke zahtjeve naziva se i vlasničkim tužbama prema tradiciji iz rimskoga prava iako razlika postoji jer je vlasnički zahtjev subjektivno pravo zahtijevati od određene osobe neku činidbu, dok je tužba procesna radnja.

Vlasnik nije ovlašten svoj zahtjev ostvarivati putem ofanzivne samopomoći jer bi tada postupio samovlasno. Ovlašten je zahtijevati jedino sudsku (ili upravnu) zaštitu.

Vlasničke tužbe su: 1. prava vlasnička tužba (reivindikacija, rei vindicatio), 2. tužba predmnijevanoga vlasnika za povrat stvari (actio Publiciana), 3. prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) i 4. tužba predmnijevanoga vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska

actio negatoria). Sud o vlasničkoj tužbi sudi u parničnom postupku, po općim pravilima toga

postupka. Vlasničke tužbe treba razlikovati od posjedovne zaštite. Dok je vlasničkom

tužbom postavljen zahtjev koji proizlazi iz povrede prava vlasništva, kod posjedovne tužbe proizlazi iz povrede činjenice posjedovanja. Vlasničke tužbe nazivaju se još i petitorne. Posjedovna se parnica vodi po pojednostavljenim pravilima.

Vlasničke tužbe treba razlikovati od nasljedničke tužbe jer ove potonje zastarijevaju. Vlasničke tužbe razlikuju se i od kondikcije (tužbe zbog stjecanja bez osnove) i od tužbi za utvrđenje (deklaratorne tužbe) jer se kod ovih potonjih ne traži nikakvo dužnikovo činjenje.

PRAVA VLASNIČKA TUŽBA (REIVINDIKACIJA)

Prava vlasnička tužba (reivindikacija, rei vindicatio) je tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar, kojom on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva koje može dokazati, traži od nje da mu stvar preda u posjed.

Page 59

Aktivno je legitimiran za vlasničku tužbu vlasnik stvari koji je u stanju dokazati svoje pravo vlasništva. To je vlasnik neposjednik ili vlasnik posredni posjednik. Također, legitimirani su i svi suvlasnici zajedno i svi zajednički vlasnici zajedno, ali i svaki od njih pojedinačno pa i u odnosu na druge suvlasnike i zajedničke vlasnike. Etažni vlasnici su također aktivno legitimirani.

Tužitelj mora dokazati svoje pravo vlasništva, a to znači i sve pretpostavke njegovoga stjecanja. To znači da treba dokazati i vlasništvo svoga prednika. To je ponekad vrlo teško pa se kaže da je to vražje dokazivanje (probatio diabolica). U praksi to i ne mora uvijek biti teško jer ako je pravo vlasništva nekretnine upisano u zemljišnu knjigu na ime tužitelja nema potrebe za daljnjim dokazivanjem.

Pasivno legitimirana osoba je posjednik stvari. Možda će to biti pomoćnik u posjedovanju pa će on imenovati prednika odnosno navesti osobu u čije ime posjeduje stvar.

Tužitelj mora dokazati osim vlasništva stvari i identitet stvari te da se stvar nalazi u posjedu tuženika.

Tužbeni zahtjev kod prave vlasničke tužbe glasi na predaju stvari. Stvar treba biti individualno određena jer ako se radi o generičnoj stvari može se staviti samo obveznopravni zahtjev za naknadu štete.

Glavni zahtjev, a to je zahtjev za predaju stvari vlasniku nikada ne zastarijeva. Nasuprot tome, sporedni zahtjevi (npr. za predajom koristi od stvari-plodova i za naknadu štete koje su nastale pogoršanjem ili propašću stvari) podložni su zastarijevanju u roku od tri godine od dana predaje stvari (vraćanja stvari vlasniku).

Troškovi poštenoga posjednika

Pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova za vrijeme dok je stvar pošteno posjedovao.

Nužni troškovi su oni bez kojih bi stvar propala, pogoršala se ili bi joj se vrijednost smanjila.

Korisni troškovi su oni koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari. Je li vrijednost stvari povećana ili nije prosuđivat će se po objektivnom kriteriju, dakle prema tržišnoj vrijednosti.

Luksuzni ili raskošni troškovi su oni koje je posjednik učinio radi svojega zadovoljstva ili radi uljepšavanja stvari. Za takve troškove nema se pravo zahtijevati naknada. Vlasnik može ako to želi ponuditi naknadu i za luksuzne troškove, ali ako se to ne dogodi tada posjednik ima pravo odnošenja (ius tollendi). Pravo odnošenja se ima samo u slučaju ako se ono što je dodano vlasnikovoj stvari može od stvari odvojiti bez oštećenja same stvari.

Vlasnik će od naknade troškova poštenom posjedniku odbiti vrijednost plodova i drugih koristi koje je posjednik imao od vlasnikove stvari.

Pošteni posjednik ima pravo zadržanja (ius retentionis) vlasnikove stvari dok mu ne budu naknađeni troškovi na koje ima pravo.

Page 60

Potraživanje troškova zastarijeva za tri godine od predaje stvari vlasniku.

Troškovi nepoštenoga posjednika

Nepošteni posjednik mora: stvar predati vlasniku, naknaditi sve štete koje su na njoj nastale za vrijeme dok ju je nepošteno posjedovao, predati sve koristi (plodove, odvojene dijelove, koristi od uporabe), naknaditi one koristi koje bi od stvari imao da ih nije zanemario.

Zahtjev naknade zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari vlasniku.

I nepošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova, ali ne svih nego samo onih koji bi bili nužni i vlasniku.

Glede korisnih troškova treba razlikovati troškove koji su bili korisni da bi stvar dala plodove od troškova korisnih za samu stvar. Ima se pravo zahtijevati naknadu onih troškova koje je imao radi dobivanja tih plodova, ako bi ih imao dobar gospodar, no nikada više od vrijednosti plodova koje je dužan predati. Naime, nepošteni je posjednik dužan predati sve plodove. Glede troškova korisnih za samu stvar ima pravo na naknadu za ono što je priraslo.

Nepošteni posjednik nema pravo na naknadu luksuznih troškova, ali ima pravo odnošenja ako se ono može izvršiti bez oštećenja stvari.

Nepošteni posjednik nema pravo zadržanja vlasnikove stvari ako mu se troškovi ne naknade nego mora stvar predati bez odgode.

Pravo na protuzahtjev za naknadu troškova zastarijeva za tri godine od dana predaje stvari vlasniku.

Tu ž enikovi materijalnopravni prigovori vlasnikovom zahtjevu

Prigovori se dijele na one koji vlasnički zahtjev negiraju, koji ga ukidaju i koji ga zaustavljaju.

Prigovori koji negiraju vlasnički zahtjev su oni kojima posjednik poriče istinitost činjeničnih navoda na kojima se temelji vlasnički zahtjev tako da poriče da tužitelj ima pravo vlasništva one stvari koju se od njega zahtijeva ili poriče da stvar koju ta osoba zahtijeva ima u svojem posjedu.

Prigovori koji ukidaju vlasnički zahtjev su: a) da tužitelj više nije vlasnik stvari, ili b) da tuženik više nije u posjedu te stvari. Npr. tužitelj je tuženiku ili nekom trećem stvar valjano otuđio, da je stvar stečena od nevlasnika ili dosjelošću. Tipičan je takav prigovor i onaj da je tužitelj bio stvar u svoje ime otuđio tuženiku dok još ona nije bila njegova, ali da je to otuđenje naknadno postalo valjano time što su se ispunile pretpostavke pod kojima bi otuđivatelj stekao vlasništvo te stvari (exeptio rei venditae ac traditae). Ukidajući je prigovor tuženika i njegova tvrdnja da je stvar u međuvremenu propala, uništena, potrošena i sl.

Page 61

Prigovori koji zaustavljaju vlasnički zahtjev sastoje se u tvrdnji tuženika da ima pravo koje ga ovlašćuje da posjeduje tu tužiteljevu stvar. To pravo može se zasnivati na ugovoru o najmu ili o zakupu s tužiteljem, zatim na pravu koje je dobio od treće osobe (npr. podnajam) ili na pravu koje je stečeno od bivšega vlasnika koji je svoje pravo prenio na sadašnjega vlasnika-tužitelja.

Nepošteni posjednik može uputiti prigovore koji tužbeni zahtjev negiraju, kao i neke od prigovora koji tužbu ukidaju (ne može se pozvati na stjecanje od nevlasnika i dosjelošću jer se tu traži pošten posjed). Nepošteni posjednik praktički ne može uputiti prigovore kojima bi zaustavljao vlasnički zahtjev jer najčešće njegov posjed nije utemeljen na pravu.

Odluka suda i njezino provođenje

Ako sud utvrdi da je tužba bila opravdana donijeti će kondemnatornu presudu kojom će narediti tuženiku da preda stvar tužitelju, odnosno onoj osobi koju je tužitelj odredio. U presudi će sud navesti rok za dobrovoljno izvršenje onoga što je presudom naredio (paricijski rok). Ne izvrši li tuženik presudu u paricijskom roku presuda postaje ovršna.

TUŽBA PREDMNIJEVANOGA VLASNIKA ZA POVRAT STVARI (PUBLICIJANSKA TUŽBA)

Vlasnička tužba predmnijevanoga vlasnika za povrat stvari (publicijanska tužba, actio Publiciana) je tužba kojom tužitelj, za kojega se u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom smatra da je vlasnik stvari, traži od osobe koja tu stvar posjeduje da je preda u posjed njemu, ili osobi koju on odredi. Ovom se tužbom može poslužiti i osoba koja nije u stanju dokazati svoje pravo vlasništva.

Ova se tužba oslanja na zakonsku predmnjevu vlasništva koja ima ofenzivno djelovanje, a proizlazi iz činjenice bivšega posjedovanja te stvari. Tužitelj treba u postupku dokazati pravni temelj stjecanja posjeda te stvari i istinit način svoga stjecanja. Predmnjeva neće nikada djelovati u korist osobe koja nije bila pošteni posjednik te stvari. Predmnjeva vlasništva ne djeluje protiv onoga tko stvar posjeduje po jednako jakom ili jačem pravnom temelju.

AKTIVNO LEGITIMIRANA OSOBA za stavljanje neprave vlasnčke tužbe za povrat stvari je onaj učiju korist djeluje zakonska predmnijeva s ofenzivnim djelovanjem da je vlasnik stvari.

Predmnjeva vlasništva djeluje smo protiv posjednika koji (PASIVNO LEGITIMIRANA OSOBA):

stvar posjeduje bez ikakvoga valjanoga pravnoga temelja ili stvar posjeduje na temelju koji je slabiji.

Posjednikov je temelj posjedovanja stvari slabiji:ako njegov posjed ili nije zakonit, ili nije istinit, ili nije pošten odnosno iako mu je posjed zakonit, istinit i pošten, ne može označiti svoga prednika ili može označiti samo sumnjivoga ili ako je njegov posjed stečen besplatno u odnosu na onoga posjednika koji je stvar stekao naplatno.

Page 62

Zbog jednostavnijega postupka jer se ne mora dokazivati pravo vlasništva, vlasnik će se redovito koristiti publicijanskom tužbom jer je konačni rezultat jednak.

Tužitelj (aktivno legitimirana osoba) je predmnijevani vlasnik stvari. On treba dokazati temelj svojega stjecanja stvari u samostalan posjed i istinit način toga stjecanja. Poštenje ne treba dokazivati jer se ono predmnijeva.

Tuženik (pasivno legitimirana osoba) je osoba koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na pravnom temelju koji je slabiji od tužiteljevoga.

Tužbeni zahtjev stavljen vlasničkom tužbom predmnijevanoga vlasnika ne razlikuje se od zahtjeva koji bi bio stavljen pravom vlasničkom tužbom. Ne razlikuju se ni neki različiti sporedni zahtjevi. Pored prigovora spomenutih kod reivindikacije postoje i specifični prigovori kod publicijanske tužbe (npr. prigovor kojim se negira da je tužitelj ikada imao spornu stvar u samostalnom posjedu).

Može doći do prerastanja publicijanskoga u reivindikacijski spor jer pravna kvalifikacija ne ovisi o prosudbi tužitelja nego suda. Zato će sud redovito voditi postupak kao da je posrijedi publicijanski tužbeni zahtjev, a tek ako se spor ne bi mogao riješiti na temelju predmnjeve o vlasništvu, sud će taj isti postupak nastaviti dalje voditi kao da je posrijedi pravi vlasnički zahtjev.

TUŽBA ZA PRESTANAK UZNEMIRAVANJA (NEGATORNA TUŽBA)

Razlikuje se:prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (actio negatoria) i tužba predmnijevanoga vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija) kao i specijalne inačice ovih tužbi.

Prava vlasnička tužba za prestanak uznemiravanja (negatorna tužba, actio negatoria, tužba za nepačanje) je tužba kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti bespravno uznemirava na neki drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemiravanje prestane.

Aktivno je legitimiran za ovu tužbu vlasnik-posjednik stvari kojega drugi bespravno uznemirava u izvršavanju prava vlasništva. Tužitelj treba dokazati svoje pravo vlasništva.

Pasivno je legitimirana osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem se nalogu vrši uznemiravanje i osoba u čijem se interesu vrši uznemiravanje. Primjeri uznemiravanja su prisvajanje kakvoga stvarnoga ili obveznoga prava (zakupa, služnosti), samovoljno proširivanje ili modificiranje prava. Uznemiravanje može biti učinjeno i indirektnim načinima (npr. imisijama, verbalno itd.).

Tužbeni zahtjev je usmjeren na uspostavu prijašnjega stanja i propuštanje daljnjega uznemiravanja. Sporedni zahtjevi mogu se ticati naknade štete.

Tužbe za prestanak uznemiravanja ne mogu zastarjeti.

Page 63

Sud će svojom odlukom narediti tuženiku da izvrši činidbe kojima se uspostavlja ranije stanje i zabraniti ponavljanje istoga ili sličnoga uznemiravanja. Ne izvrši li tuženik dobrovoljno u paricijskom roku ono što je sud pravomoćnom presudom naredio, presuda postaje ovršna.

Tu ž ba predmnijevanoga vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija)

Na ovu se tužbu primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi za prestanak uznemiravanja, ali među ovim se tužbama ipak javljaju bitne razlike jer se negatorija temelji na pravu vlasništva, a publicijanska negatorija samo na predmnjevi vlasništva.Vlasnički zahtjevi u nekim posebnim postupcima

A. Vlasnikova brisovna tužba. Brisovnom tužbom zahtijeva nositelj knjižnoga prava povrijeđenoga nevaljanim tuđim neistinitim upisom, da se izbriše taj neistiniti upis i time uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje.

B. Vlasnikov izlučni zahtjev. Izlučni zahtjev je zahtjev treće osobe da se glede nekoga predmeta proglasi nedopuštenom ovrha koju se vodi protiv ovršenika radi namirenja ovrhovoditeljeve novčane tražbine, jer toj trećoj osobi pripada na tom predmetu pravo koje spriječava vođenje te ovrhe. To je u biti negatorijski zahtjev. Može se postaviti osim u postupku ovrhe i u stečajnom postupku.

C. Vlasnikov opozicioni zahtjev. Opozicioni zahtjev je zahtjev ovršenika kojim on zahtijeva da se utvrdi da postoje činjenice koje ukidaju ovrhovoditeljevo pravo koje bi se ostvarivalo ovrhom, ili zaustavljaju njegovo djelovanje, čineći ovrhu nedopuštenom.

D. Vlasnikov adhezioni zahtjev u kaznenom postupku. Može se staviti glede zahtjeva za naknadu štete, povrata stvari ili poništaja određenoga pravnoga posla i to u okviru kaznenoga postupka ako se time ne bi znatno odugovlačio taj postupak. Pasivno su legitimirani okrivljenik, sudionik u kaznenom djelu ili osoba kojoj su oni predali stvar na čuvanje. Sud može oštećenikov zahtjev usvojiti u cijelosti, djelomično ili ne odlučiti o tom zahtjevu već vlasnika uputiti na parnicu. No ako se odluči o tome u kaznenom postupku onda je to res iudicata (riješeni predmet) te se mogu ulagati samo pravni lijekovi.

E. Vlasnikov zahtjev za uređenje međe. To je predmet posebnoga izvanparničnoga postupka. Sud obnavlja nespornu među ako prijeti opasnost da se ona neće moći obnoviti ili se ne raspoznaje ili je sporna. Istodobno se međa označava međašnjim znakovima. Time se ne odlučuje o pravu vlasništva jer se može u parnici to dokazivati.

Onaj tko je sudjelovao u postupku uređenja međa može svoj vlasnički zahtjev staviti samo unutar roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku.

9. SUSJEDSKI ODNOSI I PRAVO VLASNIŠTVA

Page 64

Susjedska prava su ovlasti koje se priznaju vlasniku nekretnine (ili osobi kojoj je vlasnik prepustio izvršavanje svojega prava), radi uzajamno obzirnoga izvršavanja prava vlasništva. Te ovlasti omogućuju vlasniku da zahtijeva od vlasnika druge nekretnine neko trpljenje, propuštanje ili činjenje glede svoje nekretnine. Susjedska se prava mogu izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onaj koji je dužan nešto trpjeti, propustiti ili činiti.

VRSTE SUSJEDSKIH PRAVASu:1. Zajednička ograda2. Ograđivanje3. Međa 4. Stablo na međi5. Granje i korijenje6. Pristup na tuđe7. Uporaba nekretnine radi izvođenja radova8. Postavljanje vodova i drugih uređaja9. Potkopavanje tuđe nekretnine10. Imisije11. Opasnost od rušenja zgrade12. Zabrana mijenjanja naravnoga toka vode13. Odvođenje kišnice s krova

1. Zajednička ograda Sve što razgraničuje dva zemljišta (ograde, plotovi, živice i dr.) kao i međašnji

znakovi smatraju se suvlasništvom osoba čija zemljišta razgraničavaju. Susjedi međutim mogu dokazivati da je ograda u pojedinačnom vlasništvu nekoga od njih pa će se tada primijeniti pravila o vlastitoj ogradi.

Svaki vlasnik nekretnine ovlašten je služiti se zajedničkom ogradom do polovice ukupne debljine, pa i izdubljivati ju do te dubine.

2. Ograđivanje Svaki susjed dužan je s desne strane od svojega glavnoga ulaza, gledano s

puta, ograditi svoj prostor i razdvojiti ga od susjednoga zemljišta osim ako je drukčije propisano ili je drukčiji mjesni običaj ili su se susjedi drukčije dogovorili. Ograda je u vlasništvu samo jednoga susjeda, a nije u suvlasništvu. Ako susjed ne ogradi svoj prostor to nije ovlašten učiniti drugi susjed na tuđem zemljištu.

3. Međa (obrađeno ranije)

4. Stablo na međi Nalazi li se stablo na samoj međi bit će u suvlasništvu susjeda s obje strane

međe jednako kao i međne pregrade. Ako raste na nečijem zemljištu bez obzira što grane i korijenje ulaze u tuđe zemljište tada je u samovlasništvu vlasnika toga zemljišta.

5. Granje i korijenje

Page 65

Vlasnik zemljišta smije odsjeći grane tuđega stabla koje vise iznad njegovoga zemljišta i zadržati ih, ili se služiti njima, odnosno istrgnuti iz zemlje korijenje i žile prodrle ispod površine njegovoga zemljišta, a vlasnik drva dužan je to otrpjeti. Izuzetak postoji ako se radi o granama drveća koje pripada šumi jer se tada zabranjuje svako odsijecanje grana osim ako nije predviđeno šumskogospodarskim osnovama (prema Zakonu o šumama-1990., 1993.).

Odsijecanjem vlasnik zemljišta postaje vlasnikom grana. On međutim ne može prisiliti susjeda da on sam odsiječe grane.

Treba spomenuti da vlasnik ima i pravo ubiranja plodova koji vise sa drveta koje se nalazi u njegovom zračnom prostoru ili su plodovi pali na njegovo zemljište.

6. Pristup na tuđe Ima se pravo pristupa na tuđu nekretninu radi hvatanja odbjegle životinje, roja

pčela ili druge pokretne stvari koja se nije tako povezala s nekretninom da bi izgubila samostalnost. Vlasnik ima pravo pokupiti i prirodne plodove koji dospiju na tuđu nekretninu. Plodove uzima onaj koji to prije učini jer i vlasnik zemljišta ima pravo pokupiti plodove koji su pali na njegovo zemljište!!!

Vlasnik nekretnine ipak neće morati trpjeti pristup na svoju nekretninu ako sam bez odgađanja preda stvar vlasniku.

7. Uporaba nekretnine radi izvođenja radova Pristup na susjedovo zemljište ponekad je nužan radi građenja, održavanja i

obavljanja popravaka na nekretninama (npr. postavljanje skela, materijala, ulazak radnika itd.). Ako vlasnik uporabljene nekretnine traži naknadu postoji dužnost da se plati primjerena naknada.

8. Postavljanje vodova i drugih uređaja Ne smatra se susjedskim pravom jer je za to potreban izričiti pristanak vlasnika

susjedne nekretnine. Radi se ili o služnostima ili o postupku za nepotpuno izvlaštenje. Obrađeno je u ZV zajedno sa susjedskim pravima da bi se uputilo na to da nije riječ o susjedskom pravu

9. Potkopavanje tuđe nekretnine Vlasnik zemljišta dužan je propuštati kopanja kakvim bi susjedna zemljišta ili

građevine izgubile potrebna uporišta. Nasuprot tome vlasnik susjedne nekretnine mora trpjeti potkopavanje ako su poduzete sve radnje da se spriječi gubitak stabilnosti njegove nekretnine. No ako nije moguće sigurno provesti takve radnje može se zahtijevati zabrana potkopavanja.

10. Imisije Imisije su fizičke smetnje koje dolaze s jedne nekretnine i ometaju služenje ili

korištenje drugom nekretninom. To su npr. dim, neugodni mirisi, buka, otpadne vode i sl. Trpjeti se moraju sve imisije koje su dopuštene, a suvremeni životni uvjeti sve više podižu granicu tolerancije trpljenja štetnih utjecaja.

Po načinu odašiljanja imisije se dijele na neposredne (direktne) i posredne (indirektne). Neposredne su imisije u pravilu zabranjene.

Posredne imisije mogu biti dopuštene ako ne prelaze mjerila postavljena kriterijima prekomjernosti, štete koju prouzrokuju i posebnih ciljeva.

Page 66

Kriterij prekomjernosti nije čvrsto određen jer ovisi o mjesnim prilikama, vremenu odašiljanja itd.

Kriterij štete koju prouzrokuju znači ako je šteta znatnija imisije će biti nedopuštene.

Zaštita od imisija postiže se negatornim zahtjevom.

11. Opasnost od rušenja zgrade Ako je zbog neodržavanja ili dotrajalosti zgrade ugrožena tuđa nekretnina od

vlasnika nekretnine može se zahtijevati da održava zgradu u mjeri da ne ugrožava susjedne nekretnine.

12. Zabrana mijenjanja naravnoga toka vode Vlasnik zemljišta nema ovlaštenje bez posebne pravne osnove mijenjati tok

voda koje prirodno protječu preko njegovoga zemljišta ako to utječe na ovlaštenja koja imaju susjedi na zemljištima bilo uzvodno bilo nizvodno.

13. Odvođenje kišnice s krova Vlasnik nekretnine treba poduzeti mjere da kišnica koja se slijeva s njegove

zgrade ne pada na tuđu nekretninu.

Susjedska se prava ostvaruju u postupku pred sudom (posjedovna sudska zaštita, negatorna tužba, izvanparnični postupak uređenja međa), ali i u upravnom postupku (odredbe o komunalnom redu, odredbe građevinskoga i vodnoga prava itd.) te samopomoći (odsijecanje grana, pristup na tuđe zemljište radi odnošenja stvari koje su se tu slučajno našle).

Zaštita se može ostvarivati i na obveznopravnoj razini (npr. zahtjevom za uklanjanje opasnosti od štete - ZOO; opasnost od rušenja zgrade kao i zahtjevom za naknadu štete koji se može postaviti kod različitih susjedskih prava).

10. PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

Relativan prestanak prava vlasništva znači prelaženje prava vlasništva neke stvari s jedne osobe na drugu.

Apsolutan prestanak vlasništva javlja se u sljedećim slučajevima:1. Prestanak propašću stvari - Propadne li stvar koja je predmet nečijega prava

vlasništva, prestaje i to pravo vlasništva. Ako nakon propasti preostanu neki ostaci stvari na njima i dalje postoji vlasništvo.

2. Trajan gubitak samostalnosti stvari - Postoji u slučaju da vlasnikova stvar priraste tuđoj stvari i time postane njezin dio.

3. Stavljanje stvari izvan prometa4. Izvorno tuđe stjecanje prava vlasništva na temelju zakona (npr. stjecanje

dosjelošću, stjecanje pokretne stvari od nevlasnika).5. Prestanak na temelju odluke suda ili druge vlasti (npr. odluke o potpunom

izvlaštenju, komasaciji, konfiskaciji odnosno u svim slučajevima kada se odlukom pravo vlasništva stječe izvorno).

6. Prestanak odreknućem - Pravo vlasništva pokretnine prestaje odreknućem - derelikcijom. Derelikcija je vlasnikov čin napuštanja posjeda svoje stvari,

Page 67

poduzet s namjerom odreknuća od prava vlasništva te stvari. Stvar time postaje ničija. Ako se radi o napuštanju nekretnine pravo vlasništva prestaje tek upisom brisanja vlasnikovoga vlasništva u zemljišnim knjigama za što je potrebna pisana isprava. Napuštena nekretnina prelazi na temelju zakona u vlasništvo Republike Hrvatske.

7. Prestanak na temelju odredbi posebnoga zakona

11. SUVLASNIŠTVOSuvlasništvo (condominium, communio pro diviso) je takvo sudjelovanje više osoba u pravu vlasništva iste stvari kod kojega svakom pojedinom suvlasniku pripada po neki dio prava vlasništva te stvari, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva.

Suvlasnički dio pripada određenom suvlasniku. Redovito se označava razlomkom (1/2, 3/8, 18/162), premda se može označavati i postotkom. Naziva se i alikvotni dio (aliquoties-nekoliko puta).

Suvlasnički dijelovi ne moraju biti jednaki, ali njihov zbroj ne može biti ni manji ni veći od jednoga cijeloga prava vlasništva te stvari. U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi smatra se da su jednaki.

Kada je uspostavljeno suvlasništvo fingira se da je stvar podijeljena na zamišljene -idealne dijelove, koji veličinom odgovaraju suvlasničkim dijelovima. Svaki suvlasnik je sam vlasnik svojega idealnoga dijela (netjelesnoga entiteta), a svi suvlasnici zajedno vlasnici su cijele stvari. Suvlasnički i idealni dio nerazdruživo su povezani, ne mogu se jedan od drugoga odvojiti.

Veličina idealnoga dijela ovisi o veličini suvlasničkoga dijela. Idealni dijelovi smatraju se samostalnim stvarima iako netjelesnim, ali pravno izjednačenim s tjelesnim stvarima.

Suvlasništvo se uspostavlja: konkurencijom među vlasnicima (npr. više osoba kupe zajedno istu stvar; preradom, sjedinjenjem) i razdiobom stvari na idealne dijelove.

IZVRŠAVANJE OVLASTI KOD SUVLASNIŠTVA Suvlasnici imaju jednake ovlasti kao i vlasnik glede stvari (posjed, korištenje,

uporaba, raspolaganje). Nemaju međutim pravo prvokupa osim ako je predviđeno ugovorom ili posebnim zakonom.

Kod upravljanja razlikuju se poslovi redovite uprave i izvanredni poslovi. ZV ne definira poslove redovite uprave, nego to prepušta životnoj i pravnoj praksi. U sumnji se smatra da posao premašuje okvir redovitoga upravljanja te da je to posao izvanredne uprave (npr. davanje otkaza upravitelju je posao redovite uprave). O poslovima redovite uprave odlučuju suvlasnici većinom glasova. Moguće je da odluku većine zamijeni odluka suda (npr. ako je poduzimanje posla nužno za održanje stvari, ako neki od suvlasnika zahtijeva od suda donošenje te odluke i ako su se glasovi tako podijelili da se ne može postići većina (50%:50%).

Izvanredni poslovi premašuju okvir redovitoga održavanja, uporabe i iskorištavanja stvari.

ZV nabraja kao izvanredne poslove: 1. promjenu namjene stvari,

Page 68

2. veće popravke, 3. dogradnju, nadogradnju, preuređenje, 4. otuđenje cijele stvari, 5. davanje stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, 6. davanje stvari u zalog ili osnivanje hipoteke na njoj, 7. osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na

cijeloj stvari.

Nabrajanje je samo radi primjera tako da se time krug izvanrednih poslova ne iscrpljuje. Odluku o poduzimanju izvanrednoga posla mogu suvlasnici donijeti samo jednoglasno.

Suvlasnici mogu upravljanje suvlasničkom stvari povjeriti upravitelju koji će onda djelovati kao njihov opunomoćenik. To nije njihova dužnost. Za upravitelja može biti postavljena bilo koja osoba pa i netko od suvlasnika. Može se dati otkaz upravitelju uz otkazni rok od tri mjeseca s navođenjem otkaznoga razloga.

Suvlasnici mogu donijeti odluku o uspostavi etažnoga vlasništva što je uvijek izvanredni posao.

Suvlasnik koji bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika poduzme neki posao smatra se poslovođom bez naloga.

Svaki suvlasnik je ovlašten u svako doba zahtijevati polaganje računa i podjelu svih koristi i plodova.

Svaki je suvlasnik ovlašten štititi suvlasničku stvar. Vjerovnici se mogu namiriti iz vrijednosti samo suvlasničkoga dijela onoga

suvlasnika koji je njihov dužnik. Nije moguće namirenje iz vrijednosti cijele suvlasničke stvari radi namirenja duga samo pojedinoga suvlasnika.

RAZVRGNUĆE SUVLASNIŠTVA

*Što znate o razvrgnuću suvlasničke zajednice?*Jel ga se može suvlasnik odreći?*Što može s njim?*Jel ga može ograničiti?*Jel zakon sadrži neko ograničenje prava na razvrgnuće?* Što je s nevremenom?*Kakve su to okolnosti?

Pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice je preobražajno pravo. Svaki suvlasnik ovlašten je u bilo koje doba zahtijevati razvrgnuće suvlasništva osim u nevrijeme, a to je kada bi to išlo na štetu ostalih suvlasnika (može biti samo privremeno, a ne trajno). Suvlasniku nikada ne zastarijeva pravo na razvrgnuće. Suvlasnik se ne može valjano unaprijed odreći svojega prava na razvrgnuće suvlasništva.

Zakon može ograničiti pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice ( npr. suvlasništvo stvari koje služe kao zajedničke ograde nije djeljivo ). Sam suvlasnik može ograničiti svoje pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice što ga obvezuje, a ako bi bilo upisano u zemljišnu knjigu obvezivalo bi svakoga.

Razvrgnuće može biti: potpuno i djelomično, te sporazumno ili sudsko.

Page 69

Sporazumno razvrgnuće može biti:fizičkom diobom stvari (podjela na samostalne tjelesne stvari), geometrijskom diobom stvari (dijeli se na čestice što je moguće samo kod nekretnina), razvrgnuće po ekvivalentu (postoji samo u slučaju ako se istodobno razvrgava suvlasništvo na nekoliko stvari pa svakom suvlasniku pripada po neka od tih stvari), civilno razvrgnuće (prodajom stvari i podjelom novca među suvlasnicima), razvrgnuće isplatom (stvar pripada u vlasništvo jednom suvlasniku, a on će isplatiti ostale),uspostava etažnoga vlasništva umjesto razvrgnuća (zapravo se ne radi o razvrgnuću nego o modifikaciji odnosa među suvlasnicima).

Sudsko razvrgnuće provodi se u izvanparničnom postupku no može i u parnici na koju će se uputiti predlagatelja ako među strankama postoji spor o predmetu suvlasništva, o osobi suvlasnika ili o veličini suvlasničkih dijelova. Sudsko razvrgnuće je moguće ako su stranke i potpuno suglasne, ali žele da sud potvrdi njihov sporazum.

Suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava se fizičkom diobom pokretnih stvari i geometrijskom diobom nekretnina. Suvlasništvo nedjeljivih stvari provodi se civilnom diobom, a ako se razvrgava suvlasništvo istodobno na nekoliko stvari onda se može vršiti i razdiobom po ekvivalentu.

Suvlasnik može imati pravo na razvrgnuće isplatom ako ga je stekao na temelju zakona ili pravnoga posla. U samom postupku sudskoga razvrgnuća također se i izvan spomenutih pravnih temelja može zahtijevati razvrgnuće isplatom ako postoji osobito ozbiljan razlog da stvar pripadne u cijelosti upravo njemu u vlasništvo. Ako suvlasnik koji je trebao isplatiti ostale ne izvrši tu svoju obvezu može ga se pozvati na ispunjenje ili zahtijevati poništenje odluke o razvrgnuću isplatom.

12. ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO

Zajedničko vlasništvo (skupno) je takvo sudjelovanje više osoba u pravu vlasništva iste stvari da im ta stvar pripada svima zajedno, jer sve imaju udjela u tom pravu vlasništva, ali veličina udjela niti jedne od njih nije određena, bez obzira na to što je odrediva.

Zajedničko se vlasništvo uspostavlja isključivo na temelju zakona i to kao nasljednička zajednica, imovina ortaštva i zajednička pričuva etažnih vlasnika.

Zajednički vlasnik (zajedničar) može svoj udio u zajedničkom vlasništvu prenijeti pravnim poslom inter vivos jedino na drugoga zajedničara, a ne na neku drugu osobu jer on je član kolektiviteta čiji članovi imaju zajedničku imovinu.

Pravo vlasništva zajedničke stvari pripada samo svim zajedničarima zajedno, oni upravljaju zajedničkom stvari zajedno.

Diobom zajedničkoga vlasništva nastaje suvlasništvo. Posebni zakon određuje ključ diobe, a ako postoji sumnja uzima se da ni jedan zajedničar nema više prava nego

Page 70

drugi. Nakon pretvaranja zajedničkoga vlasništva u suvlasništvo moguće je razvrgnuti takvo suvlasništvo.

Svaki zajednički vlasnik ima pravo na diobu zajedničkoga vlasništva i to pravo nikada ne zastarijeva, a može se ostvarivati sporazumno ili sudskom diobom.

13. VLASNIŠTVO POSEBNOGA DIJELA NEKRETNINE (ETAŽNO VLASNIŠTVO)

Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ili etažno vlasništvo je iz suvlasničkoga dijela proizašlo i s njim trajno povezano preinačenje načina izvršavanja suvlasničkih ovlasti glede neke nekretnine tako da su - s učinkom i prema trećima- ovlasti i obveze osobe kojoj pripada određeni suvlasnički dio nekretnine (odgovarajući dio) usredotočene u prvom redu na neki uporabno samostalni fizički dio te nekretnine (stan ili drugu samostalnu prostoriju) - kao da je taj dio u isključivom vlasništvu toga suvlasnika.

Razlozi uspostave etažnoga vlasništva su socijalni, gospodarski i prostorno-komunalni. Etažno vlasništvo je neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

Predmet etažnoga vlasništva je prije svega stan, ali i poslovne prostorije, samostalne garaže ili jasno omeđena mjesta u zgradi namijenjena ostavljanju motornih vozila.

Pod pojmom stana (prema Zakonu o najmu stanova) smatra se skup prostorija namijenjenih za stanovanje s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz.

Poslovna prostorija je jedna ili više prostorija u poslovnoj ili stambenoj zgradi namijenjenih obavljanju poslovne djelatnosti koje, u pravilu, čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban glavni ulaz (prema Zakonu o zakupu poslovnoga prostora).

Uspostava etažnoga vlasništva može se obaviti na tri načina: na temelju odgovarajućega suvlasničkoga dijela, na temelju suglasne odluke svih suvlasnika nekretnine i na temelju očitovanja volje vlasnika zemljišta sa zgradom, odnosno nositelja prava građenja sa zgradom.

1. Uspostava etažnoga vlasništva na temelju odgovarajućega suvlasničkoga dijela i korisne vrijednosti

Da li je suvlasnički dio nekretnine osobe koja zahtijeva uspostavu etažnoga vlasništva na nekom određenom posebnom dijelu nekretnine za to odgovarajući, prosuđuje se prema tome je li taj suvlasnički dio u odnosu prema vlasništvu cijele nekretnine jednak ili veći od odnosa korisne vrijednosti stana (ili druge samostalne prostorije) glede kojega se traži uspostava etažnoga vlasništva prema korisnoj vrijednosti svih stanova i ostalih prostorija cijele nekretnine.

Korisne vrijednosti stana ili druge samostalne prostorije određuju se uz primjenu sljedećih pravila:

1. korisne vrijednosti utvrđuje isključivo sud odlukom donesenom u izvanparničnom postupku;

Page 71

2. korisna se vrijednost stana izračunava iz korisne površine stana (to je ukupna podna površina umanjena za širinu zidova koji je prekidaju);

3. osim korisne površine uzimaju se u obzir i dodaci i odbici za razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost prema drugim stanovima, a koje po shvaćanju u prometu i iskustvu proizlaze iz namjene položaja i slično, a nisu nastale na trošak samo jednog od suvlasnika;

4. zanemaruju se razlike koje povećavaju ili smanjuju vrijednost ako su manje od 2% korisne površine stana;

5. neće se uzeti u obzir ni podrumske i tavanske prostorije koje po svojoj opremi nisu prilagođene za stambene ili poslovne svrhe, kao ni stubišta, otvoreni balkoni i terase itd.;

6. ako postoje veća odstupanja od građevnoga plana koji je odobren od vlasti tada će se korisna površina izračunati prema stvarnom stanju;

7. korisna vrijednost može se utvrđivati nakon što je gradnja završila, ali i prije završetka gradnje.

Jednom utvrđena korisna vrijednost stana nije nepromjenjiva kategorija. Sud će ponovno utvrđivati korisnu vrijednost:

zbog određenih promjena nastalih građevinskim zahvatima, zbog promjene stanja stanova odnosno drugih prostorija koji neposredno graniče ili zbog prijenosa sporednih dijelova.

Korisnu bi se vrijednost moglo izračunavati na primjer u bodovima s time da bi maksimalni zbroj bodova korisnih vrijednosti mogao iznositi 100%.

2.Uspostava etažnoga vlasništva na temelju suglasne odluke svih suvlasnika

Ako su suvlasnici nekretnine suglasno odlučili da će svoja suvlasnička prava ograničiti tako što će s određenim suvlasničkim dijelom povezati vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, uzima se da je taj suvlasnički dio odgovarajući dio, pa tada pravomoćnu odluku suda o utvrđivanju korisnih vrijednosti zamjenjuje isprava svih suvlasnika o toj njihovoj odluci.

Ovaj se slučaj može smatrati iznimkom, a poništaj isprave može se zahtijevati samo ako postoji neki od općih razloga za ništetnost ili pobojnost jer je riječ o određenoj vrsti pravnoga posla. Podrazumijeva se da je odnos između veličine suvlasničkoga dijela i posebnoga dijela nekretnine s kojim se povezuje razmjeran, odnosno da veličina stana razmjerno odgovara veličini suvlasničkoga dijela.

3. Uspostava etažnoga vlasništva na temelju očitovanja volje vlasnika zemljišta sa zgradom, odnosno nositelja prava građenja na zemljištu sa zgradom

Potrebno je pisano očitovanje volje vlasnika zemljišta odnosno nositelja prava građenja, a pošto ovdje postoji samo jedan vlasnik on samostalno odlučuje te nisu potrebne ničije dodatne suglasnosti (osim od vlasnika zemljišta kod prava građenja ako nije predviđeno ugovorom o pravu građenja). U ovom se slučaju radi o izgradnji zgrade sa stanovima u etažnom vlasništvu za tržište, odnosno prodaju.

Page 72

Etažno vlasništvo stečeno po odredbama prijašnjih propisa pretvara se u etažno vlasništvo prema ZV, a polazište za utvrđivanje odgovarajućega suvlasničkoga dijela je veličina, odnosno vrijednost posebnoga dijela u etažnom vlasništvu prema vrijednosti cijele nekretnine. To je suprotno od osnivanja etažnoga vlasništva ubuduće kod kojega će polazište biti suvlasništvo na nekretnini kao cjelini iz kojega će se izvoditi etažno vlasništvo, dok se u ovom slučaju polazi od konkretnog posebnog dijela zgrade na kojem je etažno vlasništvo uspostavljeno po prijašnjem sustavu.

IZVRŠAVANJE VLASNIČKIH OVLASTI

1. Izvršavanje ovlasti glede posebnoga dijela nekretnine

Etažni vlasnik ima sljedeća prava (ovlasti) glede svoga posebnoga dijela nekretnine: 1. pravo na stjecanje vlasništva svih plodova i drugih koristi od posebnoga dijela

nekretnine, 2. ovlast da iznajmi ili dade u zakup posebni dio nekretnine, 3. ovlast da izvrši prepravke i promjenu namjene stana i ne tražeći odobrenje

ostalih suvlasnika, 4. ovlast da traži naknadu imovinske štete koju pretrpi na svom posebnom dijelu, 5. ovlast da traži popravljanje štete u svezi s promjenama koje je izvršio drugi

suvlasnik, 6. ovlast da traži primjereno osiguranje ako prijeti ozbiljna opasnost da će nastati

šteta zbog ponašanja pojedinoga suvlasnika.

Etažni vlasnik ima i određene dužnosti glede svoga posebnoga dijela, a to su:

dužnost održavanja, dužnost da odgovara za štetu koja je nastala zbog nebrige ili neodržavanja posebnoga dijela,dužnost da omogući pristup i uporabu svoga posebnoga dijela nekretnine ako je to potrebno za održavanje zajedničkih dijelova nekretnine, dužnost da odgovara za štetu koju je učinio ostalim suvlasnicima prigodom izvršavanja promjena na svome posebnome dijelu, dužnost naknade imovinske štete onom etažnom vlasniku koji je tu štetu pretrpio zbog toga što je omogućio pristup i uporabu svoga posebnoga dijela radi održavanja zajedničkih dijelova nekretnine, dužnost davanja primjerenoga osiguranja, dužnost snošenja svih javnih obveza i tereta u svezi s vlasništvom svoga posebnoga dijela nekretnine.

2. Izvršavanje ovlasti glede cijele nekretnine

Svaki suvlasnik ima i određene ovlasti glede cijele nekretnine, a to su: 1. uprava svih suvlasnika nad nekretninom kao cjelinom, 2. prava koja ima svaki suvlasnik neovisno o ostalima (npr. stvaranje primjerene

zajedničke pričuve ili postavljanje upravitelja),

Page 73

3. pravo na plodove i druge koristi od stanova i drugih samostalnih prostorija glede kojih nije uspostavljeno etažno vlasništvo.

ZV razlikuje poslove redovitoga upravljanja i izvanredne poslove. Poslovi redovite uprave cijelom nekretninom su osobito:

1. redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, 2. stvaranje zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove, 3. uzimanje zajmova radi pokrića troškova koji nisu pokriveni pričuvom, 4. primjereno osiguranje nekretnine, 5. imenovanje i opoziv zajedničkoga upravitelja, 6. određivanje i promjene kućnoga reda, 7. iznajmljivanje i davanje u zakup onih dijelova na kojima nije uspostavljeno

etažno vlasništvo. O poduzimanju poslova redovite uprave suvlasnici odlučuju većinom glasova.

Pod izvanrednim poslovima smatraju se poglavito: promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u najam ili zakup na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, stvarnih i osobnih služnosti, stvarnih tereta i prava građenja na cijeloj stvari.

Za poduzimanje izvanrednih poslova zahtijeva se suglasnost svih suvlasnika.

Suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova uprave s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom - međuvlasnički ugovor. Međuvlasnički je ugovor u prijelaznom razdoblju obvezan, dakle moraju ga sklopiti oni suvlasnici koji su po prijašnjim propisima postali etažni vlasnici.Međuvlasnički ugovor sadrži osobito:

1. veličinu suvlasničkih dijelova, 2. uvjete i način upravljanja nekretninom, 3. pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom4. opseg poslova upravitelja, 5. prikupljanje i raspolaganje sredstvima zajedničke pričuve, 6. uvjete i način korištenja zajedničkih prostorija7. ime suvlasnika ovlaštenoga za odnose sa upraviteljem.

Upravitelj upravlja nekretninom u ime svih suvlasnika, vodi postupke pred sudom, ovlašćuje punomoćnike. Upravitelj može biti treća osoba (u prijelaznom razdoblju samo pravna osoba koja je za to registrirana) ili netko od suvlasnika.

Upravitelj je dužan čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i slijediti upute većine te položiti svakom suvlasniku račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini, izraditi pregled predviđenih radova u narednoj godini, prikupiti više ponuda za veće radove.

Page 74

PRESTANAK ETAŽNOGA VLASNIŠTVAEtažno vlasništvo prestaje propašću predmeta toga vlasništva. Djelomična propast u pravilu nije dovoljan razlog za prestanak jer se može izvršiti popravak. Međutim prestanak vlasništva posebnoga dijela nekretnine ne povlači za sobom prestanak suvlasništva na nekretnini jer ako suvlasnik opet osposobi svoj stan bit će moguće ponovno uspostaviti i etažno vlasništvo.Etažno vlasništvo prestaje i uknjižbom brisanja u zemljišnoj knjizi (npr. jer je odgovarajući suvlasnički dio postao manji od korisne vrijednosti).Etažno vlasništvo prestaje kada prestane suvlasništvo odgovarajućega suvlasničkoga dijela. Nitko ne može ostati etažnim vlasnikom ako mu je prestalo suvlasništvo.Etažno vlasništvo prestaje i isključenjem. Razlikuje se isključenje na zahtjev većine i isključenje na zahtjev manjine.

Isključenje na zahtjev većine mogu zahtijevati suvlasnici koji imaju većinu suvlasničkih dijelova u odnosu na etažnog vlasnika ili bilo kojeg suvlasnika (dakle, i onoga koji nije etažni vlasnik) iz razloga koji su navedeni u ZV.

Razlozi za isključenje na zahtjev većine su: 1. ako suvlasnik ne udovoljava dužnostima koji proizlaze iz zajednice, 2. ako dijelove nekretnine rabi na način koji znatno šteti interesima drugih

suvlasnika, 3. ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem učini

tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, ili počini kažnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojega od suvlasnika ili druge osobe koja stanuje u kući, a nije riječ o djelima tako maloga značenja da bi ih trebalo zanemariti.

Isključenje se javlja kao oblik razvrgnuća suvlasničke zajednice civilnom diobom, a provodi se putem prodaje na javnoj dražbi. Odluku o isključenju sud donosi na temelju tužbe suvlasnika. Suvlasniku koji se isključuje ostavlja se rok od tri mjeseca u kojem može i sam prodati svoj stan i prije javne prodaje. Novac ostvaren na javnoj prodaji pripada isključenom suvlasniku. Kao radnje suvlasnika uzimaju se radnje njegovoga bračnoga druga i drugih članova obitelji kao i osoba kojima je stan unajmljen ili dan u zakup.

Isključenje na zahtjev manjine. Tu je postupak znatno ublažen u korist suvlasnika koji se isključuje. Suvlasnik koji traži isključenje treba prvo podnijeti tužbu kojom traži prestanak postupaka koji ga povređuju. Ako nakon pravomoćnosti presude kojom je sud odlučio da je tuženik dužan suzdržavati se takvih postupaka, tuženik nastavi s uznemiravanjem, može se podnijeti tužba za isključenje koja ima značenje kao da je podnesena od većine suvlasnika.

Razlozi za podnošenje tužbe su bezobzirno, nepristojno ili uopće nedolično ponašanje čime je učinjeno tegobnim zajedničko stanovanje ili je počinjeno kažnjivo djelo protiv suvlasnikove imovine, morala, tjelesne cjelovitosti suvlasnika ili nekoga od njegovih ukućana, a nije riječ o djelima maloga značenja.

14. PRETHODNO I POTONJE VLASNIŠTVO

Page 75

Vlasnik može pravo vlasništva ograničiti nekim rokom ili uvjetom tako da će ono do isteka toga roka, odnosno do ispunjenja uvjeta, pripadati jednoj, a potom drugoj osobi.

Razlozi uspostave prethodnoga i potonjega vlasništva su, na primjer, radi stvarnoga osiguranja neke tražbine (do isplate cijene).

Opće obveze prethodnoga vlasnika su: a) da svoje pravo vlasništva izvršava postupajući obzirno prema virtualnom

vlasništvu onoga koji čeka da postane vlasnikom, b) da pošto istekne rok ili se uvjet ispuni prenese potonjemu vlasništvo.

Posebne obveze su (ako je stvar zadržao ili dobio radi osiguranja neke tražbine):a) da propušta služiti se stvari, b) da propušta raspolagati sa stvari faktično i pravno.

Pridržaj prava vlasništva postoji na temelju ugovora o prodaji kod kojega je uvjet prelaženja vlasništva na kupca isplata cijene. Prodavatelj je dakle prethodni, a kupac potonji vlasnik.

Prethodno i potonje vlasništvo postoji i u slučaju vlasništva prenesenoga radi osiguranja. Riječ je o slučaju u kojem dužnik na drugoga prenosi pravo vlasništva neke svoje stvari kao osiguranje za ispunjenje određene tražbine.

Poseban oblik prenošenja prava vlasništva radi osiguranja tražbine moguće je uraditi i na temelju pravnoga posla sklopljenoga u posebnom obliku sudskoga odnosno javnobilježničkoga osiguranja prijenosom vlasništva. To je uređeno Ovršnim zakonom. Stjecatelj je postao vlasnik stvari da bi mu se time osiguralo određenu tražbinu, no on ne može prije dospijeća tražbine ishoditi da mu stvar bude predana u posjed. Ako se tražbina ne ispuni vjerovnik se može namiriti iz stvari koja je njegovo vlasništvo, ali ako se tražbina podmiri tada on kao prethodni vlasnik treba prenijeti vlasništvo na stvari potonjem vlasniku, odnosno vratiti vlasništvo bivšem dužniku.

15. NEKI DALJNJI OBLICI SUDJELOVANJA VIŠE OSOBA U PRAVU VLASNIŠTVA1. Communio pro diviso (zajednica vlasnika na dijelove) znači da su različite

osobe vlasnici pravno odvojenih dijelova jedne te iste stvari ili je svaka od njih vlasnik neke od više stvari koje su u nekom faktičnom ili pravnom pogledu povezane u neku cjelinu. Postoji uvijek kada je vlasnik nekoga odvojivoga dijela stvari osoba različita od vlasnika cijele stvari (npr. ako je netko vlasniku automobila posudio rezervni kotač, vlasnik automobila je jedna osoba, a vlasnik toga kotača druga).

2. Posredno sudjelovanje u vlasništvu pravnih osoba - Pravo vlasništva koje pripada nekoj pravnoj osobi, u pravnom je smislu samo njezino pravo vlasništva. Ipak u gospodarskom ili kojem drugom smislu vlasništvo posredno pripada fizičkim osobama koje su u odgovarajućem odnosu s pravnom osobom koja je vlasnik.

3. Nekadašnje razdijeljeno vlasništvo - Postojalo je u feudalizmu kao vrhovno vlasništvo (feudalca) i koristovno (ovlasti vazala). Danas je u potpunosti napušteno.

4. Nekadašnje društveno vlasništvo (također je podrazumijevalo sudjelovanje više osoba u vlasništvu iste stvari).

16. SLUŽNOSTI

Page 76

Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari, na temelju kojega se ovlaštenik može tom stvari koristiti na određeni način. Uloga služnosti danas nije onako značajna kao u rimskom pravu i u doba kada je donesen OGZ.

Opća obilježja služnosti su:1. Služnost je stvarno pravo;2. Služnost je stvarno pravo na tuđoj stvari;3. Služnost na služnosti ne može postojati;4. Služnost na činidbe ne može postojati (samo trpljenje ili propuštanje);5. Služnost mora biti korisna;6. Služnost se mora izvršavati obzirno; - prelaganje ili modifikacija služnosti je

preinaka načina izvršavanja služnosti bilo po sadržaju ili po užem lokalitetu na kojem se izvršava; troškove prelaganja snosi vlasnik poslužne stvari.

7. Služnosti su neodvojive (neprenosive) od poslužne stvari, a isto tako se ne mogu odvojiti od ovlaštenika (osobna služnost);

8. Služnosti su nedjeljive (osim plodouživanja). Po prirodi stvarna služnost može postojati samo na cijeloj stvari, a nikako ne na alikvotnom dijelu. Plodouživanje je djeljivo jer je i korištenje (ubiranje plodova) djeljivo.

VRSTE SLUŽNOSTI

Osnovna dioba je na: stvarne, osobne i nepravilne služnosti, a to je s obzirom na osobu (ovlaštenika).

Stvarna je služnost ako je ovlaštenik određen s obzirom na svoje vlasništvo određene nekretnine, osobna ako je određen s obzirom na svoju osobu, a nepravilna ako je služnost osnovana ne u korist svagdašnjega vlasnika nekretnine nego u korist određene osobe koja je ujedno i vlasnik te nekretnine. Na nepravilne se služnosti primjenjuju pravila o osobnim služnostima.

Po sadržaju se služnosti dijele na afirmativne i negativne. Afirmativnim je služnostima sadržaj trpljenje, a negativnima propuštanje.

Po trajanju se služnosti dijele na trajne i povremene. Trajne su stanje koje neprekidno traje i nije potrebna neka ljudska radnja da bi se izvršavale (npr. pravo prozora), a povremene se izvršavaju ponavljanjem ljudskih radnji (npr. služnost puta).

Po tome može li ih se uočiti od bilo koje osobe dijele se na vidljive i nevidljive.

Služnosti mogu biti naplatne i besplatne.

Prividne služnosti traju samo do opoziva, a sadržaj im je jednak kao i kod služnosti pa se do opoziva i prosuđuju kao služnosti.

Tzv. zakonske služnosti uopće nisu služnosti nego ograničenja prava vlasništva o čemu je bilo riječi ranije (npr. imisije, zabrana sječe šume itd.).

Page 77

OBJEKTI I SUBJEKTI SLUŽNOSTIObjekt služnosti su stvari i to pretežno nekretnine. Stvarne služnosti mogu postojati jedino na nekretninama.

Ovlaštenik stvarne služnosti je svagdašnji vlasnik povlasne nekretnine. Ovlaštenik osobne služnosti je poimenično određena osoba.

STJECANJE SLUŽNOSTISlužnost se može steći originarno, a to je bez suglasnosti vlasnika poslužne stvari i derivativno uz suglasnost. Pravni temelji derivativnoga stjecanja su:

pravni posao, odluka vlasti (suda ili upravnoga tijela), zakon.

Pravni posao kao temelj stjecanja služnosti može biti ugovor i oporuka. Ugovor mora biti u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina. Može biti naplatan ili besplatan. Način stjecanja služnosti na nekretnini je uknjižba služnosti u zemljišnu knjigu.

Vlast može osnovati služnost samo u točno određenim slučajevima. Tako po ZV sud može osnovati služnost u diobnom postupku te u postupku osnivanja nužnoga prolaza odnosno nužnoga osnivanja služnosti vodova ili drugih uređaja.

Nužni prolaz je služnost puta osnovana sudskom odlukom o čemu odlučuje općinski sud u izvanparničnom postupku. Svrha je nužnoga prolaza bolje gospodarsko iskorištavanje nekretnina.. Predviđa se i plaćanje naknade vlasniku poslužne nekretnine. Pretpostavke osnivanja nužnoga prolaza su :

1. da do te nekretnine nema nikakve ili nema prikladne putne veze s javnim putom (npr. neprikladan je put koji je preuzak ili prestrm) i

2. da je korist od nužnoga prolaza za gospodarenje tom nekretninom veća od štete na poslužnoj nekretnini.

Ne može se osnovati nužni prolaz preko nekretnina glede kojih se tome protive javni interesi (npr. preko željezničke pruge), kroz zgrade, kroz ograđena dvorišta, kroz ograđena uzgajališta divljači. Nužni se prolaz ne može osnovati u korist općega dobra jer bi to onda postao javni prolaz.

Analogno nužnom prolazu sud može osnovati služnost vodova ili drugih uređaja (električnih, kanalizacijskih, plinovodnih, vodovodnih, toplovodnih, telekomunikacijskih).

Sud može osnovati stvarnu služnost i u diobnom postupku (za razvrgnuće suvlasništva ili zajedničkoga vlasništva), ali samo na prijedlog svih stranaka.

Page 78

I upravna vlast može osnovati služnost i to u postupku tzv. nepotpunoga izvlaštenja (tu se pravo vlasništva ne oduzima nego se samo ograničava osnutkom služnosti) i u komasacijskom postupku.

Na temelju samoga zakona služnost u nas nastaje samo u jednom slučaju, a to je dosjelost. Pretpostavka za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću su da posjed prava stvarne služnosti mora biti pošten i istinit, a rok je 20 godina i jedinstven je. Posjednik je pošten ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo izvršavati tu služnost. Posjed je istinit ako ga posjednik nije izvršavao silom, potajno ili zlouporabom povjerenja. Za služnosti koje se vrlo rijetko izvršavaju postavljen je dodatni uvjet, a to je da stjecatelj mora dokazati da je u tih 20 godina barem tri puta izvršio tu služnost.

ZAŠTITA SLUŽNOSTIOpća sredstva su:

a) samopomoć i tužba zbog smetanja posjeda kojima se štiti posjed prava stvarne služnosti,

b) obveznopravni zahtjev radi ispunjenja ugovora o osnivanju služnosti, c) tužba radi utvrđenja da služnost postoji, d) sredstva za zaštitu knjižnih prava po pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

Actio confessoria je specifična tužba kojom se traži da vlasnik poslužne stvari prizna postojanje služnosti i da trpi njeno izvršavanje. Tužitelj mora dokazati svoje pravo služnosti i tuženikov čin kojim smeta izvršavanje toga prava. Ova tužba zastarijeva u roku od 20 godina koji počinje teći od trenutka kad je ovlašteniku služnosti oduzet ili smetan posjed toga prava. Postoji i tzv. publicijanska actio confessoria (tužba predmnijevanoga ovlaštenika služnosti) kojom se može poslužiti posjednik prava služnosti koji može dokazati pravni temelj i istiniti način stjecanja posjeda te služnosti.

PRESTANAK SLUŽNOSTI

Služnost prestaje:1. Propast stvari (kad propadne poslužna stvar ili se stavi izvan prometa);2. Odreknuće (to je jednostrana izjava ovlaštenika služnosti);3. Istek roka i ispunjenje raskidnoga uvjeta ;4. Sjedinjenje (to je spajanje vlasništva poslužne i povlasne stvari u jednoj osobi);5. Prestanak ovlaštenika (samo osobne služnosti prestaju smrću ovlaštenika, a

stvarne ostaju);6. Ukinuće (kad prestane razumna svrha trebala bi prestati i služnost);7. Rasterećenje (to je ukidanje služnosti na nekim zemljištima temeljem zakona u

općem interesu, uz odštetu ili bez nje);8. Zaštita tuđega povjerenja (ako je služnost stečena izvanknjižno, npr.

dosjelošću, a nije upisana potom u zemljišnu knjigu, moguće je da takva služnost prestane radi zaštite tuđega povjerenja);

9. Neizvršavanje - prestaje zastarom a to je neizvršavanje služnosti kroz 20 godina;- prestaje i temeljem usucapio libertatis što znači neizvršavanje služnosti kroz 3 godine jer se vlasnik poslužne stvari tome protivio.

Page 79

STVARNE SLUŽNOSTI

Stvarna služnost (zemljišna, realna) je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi tuđom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti.

Postoje isključivo na nekretninama. Povlasna i poslužna nekretnina ne moraju biti susjedne.

Dijele se na: poljske i kućne služnosti.

Poljske služnosti su:1. Služnost puta - Dijeli se na pravo staze, progona stoke i pravo kolnika.2. Služnost vode - Dijeli se na pravo crpljenja vode, pravo pojenja stoke i služnost

vodovoda (pravo vodu odvraćati, navraćati ili provoditi).3. Služnost paše4. Šumske služnosti (sječa drva, skupljanje žira, suhoga granja, lišća)

Kućne služnosti

U afirmativne (pozitivne) kućne služnosti spadaju npr. pravo: 1. nasloniti teret svoje zgrade na tuđu; 2. gredu ili rožnik umetnuti u tuđi zid; 3. imati dijelove svoje zgrade u susjedovom zračnom prostoru ili zemljištu ili imati

prozor u tuđem zidu; 4. imati svoje naprave na tuđoj nekretnini; 5. provoditi dim ili druge plinove kroz susjedov dimnjak; 6. navoditi kapnicu sa svoga krova na tuđu nekretninu; 7. odvoditi ili prolijevati tekućine na susjedovo zemljište.

U negativne služnosti spadaju: svoju kuću ne povisivati (npr. zbog zraka, vidika), kuću ne snižavati (npr. zbog bure), ne oduzimati povlaštenoj zgradi svjetlo i zrak ili vidik, ne odvraćati kišnicu s krova svoje kuće na susjedovo zemljište.

OSOBNE SLUŽNOSTI

Osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu da se na određeni način služi tuđom stvari čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti. One nastaju samo na temelju pravnoga posla - ugovora ili oporuke.

Pravo plodouživanja (ususfructus, uzufrukt) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može u svakom pogledu služiti tuđom stvari, ali u skladu s njezinom namjenom i čuvajući joj supstancu. Plodouživatelj može biti svaka

Page 80

fizička i pravna osoba. Predmet plodouživanja je nepotrošna stvar (najčešće nekretnina).

Plodouživatelj je ovlašten služiti se poslužnom stvari bez obzira na to kolike su mu potrebe, ali u skladu s temeljnom namjenom stvari. Ima pravo na čisti prihod od čiste vrijednosti, a to je prihod koji poslužna stvar daje bez umanjenja supstance.

Plodouživatelj mora poslužnu stvar čuvati kao dobar domaćin. Ne smije je uništiti niti joj promijeniti namjenu. Troškove za redovite popravke i redovito održavanje snosi plodouživatelj, a za izvanredne popravke i izvanredno održavanje vlasnik stvari.

Pravo uporabe

Pravo uporabe (usus) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može za svoje potrebe služiti tuđom stvari prema njezinoj namjeni i čuvajući njezinu supstancu. Razlika u odnosu na plodouživanje je kvantitativna. Dok se plodouživatelj tuđom stvari može koristiti neograničeno, uporabovnik to smije samo u opsegu svojih potreba (pod time se smatraju i potrebe njegova obiteljskoga kućanstva). Najčešći je slučaj ove služnosti u praksi pravo uporabe stana, ali se ono od davnina izdvaja kao posebna služnost.

Pravo stanovanja

Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost na temelju koje se ovlaštenik može služiti tuđom stambenom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje. Sadržaj ove služnosti može biti bilo uporaba u svrhu stanovanja bilo plodouživanje u svrhu stanovanja. O pravu stanovanja kao plodouživanju govori se kada ovlaštenik ima pravo zgradu ili njezin dio iznajmiti, a inače to ne smije. Vlasnik je ovlašten raspolagati onim dijelovima zgrade koji nisu namijenjeni stanovanju kao i onima koji nisu obuhvaćeni ovom služnošću.

17. STVARNI TERET

Stvarni teret je za svakoga mjerodavna opterećenost nekretnine nečijim stvarnim pravom na ponavljana davanja ili činjenja na teret vrijednosti te nekretnine. Promjena vlasnika nekretnine ne utječe na pravo iz stvarnoga tereta.

Što je to pravo stvarnog tereta?Pravo iz stvarnoga tereta je ograničeno stvarno pravo na nekretnini koje svojega nositelja (korisnika tereta) ovlašćuje na to da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine činjenja koje su sadržaj toga stvarnoga tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću.

Predmet stvarnog teretaPredmet stvarnoga tereta može biti jedino nekretnina i to ona koja je sposobna biti predmetom i založnoga prava. (nekretnina sposobna za unovčenje, u prometu, točno određena).

Page 81

Kada je neka nekretnina opterećena stvarnim teretom, time su ujedno opterećene i sve njezine pripadnosti.Predmetom može biti i:

više NEKRETNINA ZAJEDNO (sve sa svim svojim pripadnostima)idealni dio nekretninepravo građenja (stvarno pravo na nečijem zemljištu izjednačeno s nekretninom)

POKRETNINE NI SUBJEKTIVNA PRAVA NE MOGU BITI PREDMET STVARNIH TERETA!!!!

Podijeli se nekretnina opterećena stvarnim teretom, stvarni tereti koji su je opterećivali izvršavat će se kao da nekretnina nije podijeljena.

Korisnik stvarnog teretaKorisnik (nositelj) stvarnoga tereta može biti određen realno pa je tada stvarni teret predijalan što znači da je jedna nekretnina opterećena stvarnim teretom u korist neke druge nekretnine. Ako je stvarni teret određen personalno tada je stvarni teret personalan, a kao korisnik je određen pojedinac i njegovi nasljednici ili određena obitelj.

Sadržaj stvarnog teretaStvarnim teretom je opterećen vlasnik opterećene nekretnine (opterećenik). Sadržaj stvarnoga tereta je činidba koju korisnik ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti opterećene nekretnine. Činidba koju je vlasnik dužan izvršiti je pozitivna te se po tome stvarni tereti razlikuju od stvarnih služnosti. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena ili barem odrediva (npr. davanje stvari ili novca). Preinaka stvarnoga tereta može se obaviti jedino u sporazumu s vlasnikom opterećene nekretnine ili na njegov zahtjev.SPOREDNI SADRŽAJ – neko jednokratno davanje ili činjenje koje ima novčanu vrijednost, za koje bi na odgovarajući način vrijedilo isto što i za činidbe koje su glavni sadržaj teretaI više jednokratnih činidaba bi moglo biti sporedni sadržaj nekog stvarnog tereta, ali jednokratne činidbe ne mogu biti jedini, niti glavni sadržaj stvarnog tereta.

Vrste stvarnih tereta:

Prema temelju svojega nastanka dijele se na: 1. privatnopravne i 2. javnopravne.

Privatnopravni stvarni tereti osnovani su npr. na pravnom poslu vlasnika zemljišta ili na odluci koju sud donosi u vezi privatnopravnih odnosa glede toga zemljišta. Javnopravni stvarni tereti utemeljeni su npr. na komunalnim naknadama, vodnim naknadama.

Prema sadržaju stvarni tereti mogu biti : 1. naturalni (na ponavljana davanja stvari ili ponavljana izvršavanja određenih

činidbi rada, i 2. novčani (ponavljana davanja novca-novčane rente).

Page 82

Prema tome u čiju su korist određeni : 1. predijalni stvarni tereti (u korist nekretnina) i 2. personalni stvarni tereti (u korist osoba).

Prema trajnosti: 1. tereti ograničenoga trajanja i 2. trajni tereti.

Stvarni tereti osnivaju se: pravnim poslom, sudskom odlukom (npr. u postupku razvrgnuća suvlasništva, diobe zajedničkoga vlasništva i u ostavinskom postupku), na temelju zakona.

Zaštita stvarnih tereta može se ticati utvrđivanja postojanja stvarnoga tereta i ostvarenja prava na činidbe kao i zaštite stvarnoga prava kao zemljišnoknjižnoga prava.

Stvarni teret prestaje: 1. propašću opterećene nekretnine (a predijalni i propašću povlasne nekretnine), 2. jednostranim odreknućem korisnika, 3. istekom roka odnosno ispunjenjem uvjeta, 4. na temelju sudske odluke o njegovom ukidanju, 5. zbog zaštite povjerenja u potpunost zemljišnih knjiga (ako stvarni teret nije

upisan u zemljišnu knjigu, a opterećenu nekretninu stekne osoba koja nije znala niti je morala znati da on postoji),

6. smrću fizičke osobe ili prestankom pravne osobe (personalni stvarni tereti), 7. ako se ispune pretpostavke određene posebnim zakonom.

Pravo iz stvarnog teretaPravo iz stvarnog tereta je ograničeno stvarno pravo na nekretnini koje svojeg nositelja ovlašćuje na to da mu se na teret njezine vrijednosti daju stvari ili čine činjenja koje su sadržaj toga stvarnog tereta, a da mu za to odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine njezinom vrijednošću.Pravo iz stvarnog tereta je temeljno korisnikovo pravo.Pravo iz stvarnog tereta može se ograničiti kakvim uvjetima, rokovima. Sadržaj bi se kasnije mogao rpeinačiti ako time ne bi bila povrijeđena tuđa prava.

Temeljno pravo koje za korisnika proizlazi iz stvarnog tereta, ako je teret osnovan u korist osobe – ne može se prensoiti s ovlaštenika na drugu osobu, ako nije drukčije određeno.

Temeljno pravo iz predijalnog stvarnog tereta, tereta u korist neke nekretnine kao povlasne, ne može se razdvojit od vlasništva te nekretnine, te je njezine pripadak, KOJI JE PRENOSIV SAMO ZAJEDNO S TOM NEKRETNINOM NA DRUGU OSOBA, ta osoba time postaje korisnik tog predijalnog tereta.Podijeli li se povlasnu nekretninu, predijalni stvarni teret i dalje postoji u korist svih dijelova.

Diobom povlasne nekretnine ne bi se smjelo otežati opterećenje vlasnika nekretnine, ako bi ga se diobom ipak otežali, vlasnik opterećene nekretnine će imati pravo

Page 83

zahtijevati da se ukine taj predijalni stvarni teret ili da se smanje davanja i činjenja koja su zbog diobe postala za njega teža.

Korelat korisnikovom temeljnom pravu je TEMELJNA OBVEZA SVAGDAŠNJEG VLASNIKA OPTEREĆENE NEKRETNINE da na teret vrijednosti opterećene nekretnine korisniku tereta opetovano daje stvari i ili čini činjenja rdnje na koje taj ima pravo. Iz te će temeljne obveze proizlaziti pojedinačne obveze – kad dospije za ispunjenje neka činidba davanja ili činjenja, bit će je obvezan ispuniti onaj tko je u vrijeme dospijeća vlasnik opterećene nekretnine, s prelaskom vlasništva opterećene nekretnine na drugu osobu jedno prelazi i temeljna obveza na novog vlasnika nekretnine. Temeljna obveza NIKAD NE ZASTARIJEVA!!!POJEDINAČNA PRAVA I OBVEZE

Kad dospije za ispunjenje pojedino davanje ili činjenje na koje korisnik ima pravo nastaje pojedinačno pravo na to davanje ili činjenje; a ujedno i pojedinačna obveza za svagdašnjeg vlasnika opterećene nekretnine ispuniti to davanje ili činjenje korisniku.(nastao je obveznopravni odnos)

Dužnik svake pojedinačne obveze davanja ili činjenja korisniku tereta jest onaj tko je vlasnik opterećene nekretnine u trenutku kad je nastala ta pojedinačna obveza, u trenutku dospijeća. Korisnik stvarnog tereta je ovlašten zahtjevati ispunjenje dospjelih pojedinačnih obveza, a ako je više korisnika istog tereta-svaki pojedini ima pravo zahtijevati ispunjenje (tražbina s više vjerovnika).Ako je pravo na neku pojedinačnu činidbu prešlo s korisnika tereta na drugu osobu (ustupom, subrogacijom, nasljeđivanjem) novi je vjerovnik te tražbine ovlašten na ono što je bio ovlašten korisnik tereta, glede tog pojedinog davanja ili činjenja. Ne ispuni li dužnik o dospijeću dužnu činidbu davanja ili činjenja, korisnik tereta će moći ispunjenje ishoditi putem suda od osobe koja za tu činidbu odgovara, bilo osobno, bilo stvarno, bilo i osobno i stvarno.

Pojedinačne tražbine su u načelu PRENOSIVE od trenutka svog nastanka, od trenutka dospijeća.Prenose onako kao što se prenose na drugu osobu – ustupom, subrogacijom, nasljeđivanjem...Nisu prenosive pojedinačne kojima njihova pravna narav ne dozvoljava da ih se prenosi drugim osobama, a ni one za koje je određena neprenosivost. Dospjele pojedinačne tražbine u korist nekretnine(pred.tereti) u pravilu može onaj za kojega je ta tražbina nastala (tko je vlasnik nekretnine u trenutku dospijeća) slobodno prenositi durgome, jedino to neće moći ako je drukčije određeno.Mogućnost prenošenja dospjelih tražbina na davanje ili činjenje koje potječu iz personalnog tereta – u pravilu ih se može prenositi ali ne može ih se prenositi ako su činidbe po svojoj naravi neprenosive (činidbe uzdržavanja i brige za neku osobu).POJEDINAČNE TRAŽBINE ZASTARIVE!!! 3g OD DOSPIJEĆA

*Koje vrste odgovornosti postoje kod prava stvarnih tereta?*Tko odgovara stvarnopravno, a tko osobno?*Mo že li treća osoba odgovarati za stvarni teret?

OSOBNA ODGOVORNOST ZA POJEDINAČNE OBVEZE

Page 84

Za svaku pojedinačnu obvezu dok ona ne zastari odgovara:vlasnik opterećene nekretnine u doba nastanka tj. dospijeća te obvezeodgovara osobno svojom imovinom onaj tko je bio samostalni posjednik opterećene nekretnine u doba nastnaka te obvezeplodouživatlj

Pravo iz stvarnog tereta ovlašćuje korisnika tereta i na to da sve dospjele pojedinačne tražbine davanja stvari ili drugih činjenja, koje mu o dospijeću nisu ispunjena, namiri iz vrijednosti opterećene nekretnine, ma čija ona bila.

Za svaku dospjelu pojedinačnu obvezu, sve dok ona ne zastari, postoji STVARNOPRAVNA ODGOVORNOST – za nju odgovara svagdašnji vlasnik opterećene nekretnine vrijednošću nekretnine.Za svaku pojedinačnu obvezu davanja ili činjenja postoji dvostruka odgovornost – osobna i stvarnopravna.Dok je osobna odgovornost – odgovornost cjelokupnom imovinomStvarnopravna odgovornost – odgovornost vrijednošću nekretnineJedna i druga prestaju zastarom.

Stvarnopravna odgovornost za pojedinačnu obvezu davanja i činjenja solidarna je s osobnom odgovornošću, što omogućuje stavljanje i ostvarivanje zahtjeva osobno odgovornoj osobi, stvarnopravno odgovornoj osobi, i jednoj i drugoj.

Korisnik tereta ima pravo od vlasnika opterećenenekretnine ZAHTIJEVATI da taj trpi namirivanje iz vrijednosti nekretnine svake dospjele, a neispunjene obveze davanja ili činjenja koja proizlazi iz stvarnog tereta.

Temeljno pravo se u pravilu ne može prenositi.

18. PRAVO GRAĐENJA

Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu, koje ovlašćuje svojega nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima u svojem vlasništvu zgradu trajno fizički spojenu s tim zemljištem, a svagdašnji vlasnik toga zemljišta je dužan to trpjeti.

Pravo građenja je zakonom u pravnom pogledu izjednačeno sa stvari odnosno smatra se nekretninom, “umjetnim” zemljištem što predstavlja svojevrsnu fikciju.

Pravo građenja je neodvojivo od njime opterećenoga zemljišta i čini sa zemljištem nerazdvojivu pravnu cjelinu.

Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo. Moguće ga je opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom.

Pravo građenja je trajno pravo iako ga je moguće i vremenski ograničiti. U Austriji se osniva samo na određeno vrijeme od najmanje 30 godina do najviše 60.

Pravo građenja je naplatni teret na zemljištu. Nositelj prava građenja dužan je plaćati vlasniku zemljišta mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište.

Predmet opterećenja prava građenja

Page 85

Predmet prava građenja je uvijek cijelo zemljište odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo. Pravom građenja ne može se opteretiti idealni dio zemljišta. Pravo građenja osniva vlasnik zemljišta, a to je često država odnosno pravni subjekti javnoga prava.

Pravo građenja osniva se pravnim poslom vlasnika nekretnine i odlukom suda. Pretpostavke osnivanja prava građenja su:

vlasništvo osnivatelja, vlasnikov pravni posao usmjeren na osnivanje prava građenja i upis prava građenja u zemljišnu knjigu.

Pravni posao može biti jednostran i dvostran.

Upis prava građenja u zemljišnu knjigu je dvostruk: 1. upisuje se kao teret zemljišta, 2. osniva se posebno zemljišnoknjižno tijelo u koje se upisuje pravo građenja kao

nekretninu u novoosnovanom zemljišnoknjižnom ulošku.

Sud može pravo građenja osnovati u postupku diobe suvlasništa i zajedničkoga vlasništva te u ostavinskom postupku.

Stjecanje prava građenjaStjecatelji prava građ.mogu biti sve fiz. i pravne osobe. Mogu ga zasnovati samo vlasnici zemljišta, a ne npr. plodouživatelj ili zakupnik zemljišta.Nositelj prava građ. može biti i vlasnik zemljišta na svom vl.zemljištu.

Titulus stjecanja može biti pravni posao (najčešće ugovor stjecatelja prava građ.s vlasnikom zemljišta) i odluka suda (u postupku diobe suvl.i u ostavinskom postupku).Kad se stječe na osnovi pravnog posla, modus je upis u zemlj.knjigu.

Zakonom se ne stječe pravo građenja osim zbog zaštite povjerenja u zemljišne knjige (ako ga stekne u odnosu na osobu koja je neistinito upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnik).

Pravo građenja uživa zaštitu po pravilima o zaštiti prava služnosti koja se tu primjenjuju na odgovarajući način. Pravo vlasništva zgrade izgrađene na pravu građenja štiti se po pravilima o zaštiti prava vlasništva.

Prestanak prava građenjaPravo građenja prestaje:

propašću stvari, ovlaštenikovim odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, zaštitom tuđega povjerenja, prestankom nositelja prava, rasterećenjem (ukidanje na temelju zakona u općem interesu) i ukinućem na temelju odluke suda.

S prestankom prava građenja postaje pripadnost zemljišta sve ono što je do tada bilo od zemljišta pravno odvojeno. Vlasnik je dužan platiti naknadu nositelju prava

Page 86

građenja po prestanku toga prava za onoliko koliko je njegova nekretnina u prometu vrijednija s tom zgradom nego bez nje.

STVARNOPRAVNO OSIGURANJE TRAŽBINE

Stvarnopravno osiguranje tražbine je pojačanje položaja koji vjerovnik ima u obveznopravnom odnosu, osnivanjem stvarnog prava na predmetu osiguranja, koje ovlašćuje vjerovnika osigurane tražbine da je namiruje iz vrijednosti predmeta osiguranja, ne bude li ona o dospijeću podmirena.

Dužnik redovito osobno duguje i osobno odgovara svojem vjerovniku za ispunjenje činidbe koju je na temelju svoje obveze dužan izvršiti vjerovniku.

19. ZALOŽNO PRAVO

Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenom predmetu - zalogu, koje ovlašćuje svoga nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti zaloga, ma čiji taj bio, a njegov svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

Podvrste založnog prava

Založna prava se svrstavaju u podvrste:1. Prema vrsti zaloga na:

a) Založna prava na pokretninib) Založna prava na nekretnini

2. Prema njihovom temelju na kojem ih se osniva, razlikuju se:a) Dobrovoljna založna prava kojima je temelj pravni posao osobe koja zalaže

svoju stvar ili pravob) Prisilna založna prava koja se ne temelje na pravnom poslu, nego na odluci

javne vlasti (suda)c) Zakonska založna prava, koja nastaju ispunjenjem zakonom određenih

pretpostavki3. Prema načinu osnivanja razlikuju se:

a) Pignusb) hipoteka

Bitni sadržaj založnog pravaPravo namirenja znači da ako tražbina o dospjeću ne bude namirena, namiruje se iz vrijednosti zaloga. Založno pravo ima kod namirivanja prednost u odnosu na sve tražbine koje nisu osigurane založnim pravom kao i u odnosu na one koje doduše jesu osigurane založnim pravom, ali se u prvenstvenom redu za namirivanje nalaze iza toga zaloga.

Stadij osiguravanja traje od osnivanja založnoga prava do dospjelosti tražbine, a stadij namirivanja, koji redovito neće ni nastupiti, nastupa po dospjelosti tražbine koja nije namirena. Da bi se tražbina namirila potrebno je od suda ishoditi rješenje kojim se odobrava ovrha.

Page 87

POSEBNA OBILJEŽJA (NAČELA) ZALOŽNOGA PRAVAPosebna obilježja založnog prava su:

& akcesornost& određenost& neodvojivost& nedjeljivost& jednovrsnost& prometnost& nasljedivost

1. Akcesornost

Tražbina i založno pravo povezani su svrhom založnoga prava, založno pravo postoji radi tražbine. Tražbina prikladna za osiguranje zalogom je novčana tražbina i to samo ako je dovoljno određena. Nenovčane tražbine mogu također biti prikladne ako imaju novčanu vrijednost koja je dovoljno izražena. Obveznopravni odnos koji se osigurava zalogom je glavni, a založni, stvarnopravni odnos sporedni.

2. Određenost

Tražbina i predmet založnoga prava moraju biti određeni (načelo specijalnosti), odnosno individualizirani. Tražbina se smatra dovoljno određenom ako su utvrđeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom. Zalog mora biti individualiziran pa tako u slučaju generičnih stvari mora postojati njihova dovoljna individualiziranost.

Zahtjev za točnom određenošću odnosi se STROGO NA GLAVNU TRAŽBINU da bi moglo postojati založno pravo kao osiguranje namirenja neke tražbine, ta tražbina treba biti dovoljno određena

vjerovnik i dužnik pravni temelj visina ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom

Zahtjev za određenošću nije strog prema sporednim tražbinama za sporedne tražbine (kamate, troškovi očuvanja stvari i troškove naplate tražbine – dovoljno je da su ODREDIVE.

ODREĐENOST ZALOGA – založno pravo može postojati samo glede točno određenog zaloga. Zalog je dovoljno određen kad je individualiziran – species.

Zbog tog što nisu dovoljno određene, skupnim se stvarima odriče sposobnost da kao pravne cjeline budu objekti založnog prava (imovina kao cjelina, ni imovinska masa ne može kao cjelina biti objektom zp, nego to jedino mogu biti POJEDINA, ODREĐENA PRAVA ODNOSNO POJEDINE, ODREĐENE STVARI, ILI VIŠE NJIH, ILI ČAK SVE IZ SASTAVA ISTE IMOVINE ODNOSNO IMOVINSKE MASE, ALI UVIJEK ODREĐENE SAMO POJEDINAČNO.)

3. Neodvojivost

Page 88

Založno pravo se ne može odvojiti od zaloga što znači da ga nije moguće prenositi s jednoga objekta na drugi. Ako dužnik ponudi neku drugu stvar umjesto one na kojoj je uspostavljeno založno pravo to će se s pravnoga stajališta smatrati osnivanjem novoga založnoga prava odnosno prestankom staroga. Iznimke od načela neodvojivosti moguće su samo ako ih određuje zakon.

NEPRENOSIVOST Založnog prava je pravilo. Ono ne djleuje beziznimno založno pravo prelazi s jednog zaloga na drugi, ako

je to zakonom određeno. Zakonom su određeni slučajevi u kojima ipak dolazi do zamjene objekta

zložnog prava. Ako je zalog prodan radi namirivanja vjerovnika, založno pravo nastavlja postojati na KUPOVNINI plaćenoj za zalog; a ako zalog propadne pa umjesto njega nastane pravo koje ga nadomješta (pravo na naknadu, osiguraninu) založno pravo traje i dalje na tom pravu.

Isto ako je založnim pravom opterećena tražbina na predaju stvari, pa ona bude ispunjena – založno pravo nastavlja svoju egzistenciji na onoj stvari kojom je ta tražbina ispunjena.

4. Nedjeljivost

Založno pravo je nedjeljivo, kako obzirom na1) ZALOGOM osiguranu tražbinu2) Obzirom na zalog

Založno pravo je nedjeljivo obzirom na zalogom osiguranu tražbinu nedjeljivo u tom smislu što osigurava tražbinu kao cjelinu (uključujući i njoj sposredne tražbine), pa se založno pravo ne smanjuje time što se smanjuje tražbina koju ono osigurava.Dok postoji makar i samo neznatan ostatak tražbine (ili sporedne tražbine) osigurane su cijelim založnim pravom.

Založno pravo je nedjeljivo s obzirom na zalog u tom smislu, što namirenje tražbine osigurava ZALOG KAO CJELINA , uključivši sve njegove pripadnosti. To ne znači da zalog ne bi mogao biti neki odvojivi nebitni dio stvari, plodovi stvari i sl., ili pak nekoliko nekretnina solidarno, nego znači da ono što jest zalog ostaje zalog i nakon što se zalog umanjio ili podijelio. Dok postoji makar i neznatan dio zaloga na njemu postoji i založno pravo.Ako se zalog podijelio, založno pravo je nastavilo teretiti ono na što se podijelio, kao i ono što se od njega odvojilo (ako nije prestalo postojati).

5. Jednovrsnost

U nas postoji samo jedna vrsta založnoga prava, ali s brojnim podvrstama. Tako prema predmetu postoji založno pravo na pokretnini, nekretnini i pravu. Prema pravnom temelju može založno pravo biti dobrovoljno, sudsko (prisilno) i zakonsko. Prema tome ovlašćuje li založnoga vjerovnika na posjedovanje zaloga može založno pravo biti pignus i hipoteka. Načelno nije založno pravo niti jedne podvrste jače od založnoga prava bilo koje druge podvrste.

6. Prometnost i nasljedivost

Page 89

Založno pravo može se otuđiti i naslijediti, ali nikada samostalno, nego samo zajedno s tražbinom koju osigurava.

Kad na bilo kojem pravnom temelju prijeđe na drugu osobu tražbina osigurana založnim pravom, na tu osobu zajedno s tom tražbinom ujedno prelazi i to založno pravo.

To se zbiva samim prijelazom osigurane tražbine na novog vjerovnika, bez posebnog pravnog temelja za stjecanje založnog prava i bez posebnog načina stjecanja tog prava. Jedino ako je bilo određeno da će na stjecatelja prijeći tražbina, ali ne i založno pravo koje ju osigurava, tada će tražbina prijeći na novog vjerovnika sama, bez založnog prava. Založno pravo u tom slučaju prestaje, jer ono ne može postojati samostalno.

Založno pravo se može opteretiti podzalogom; za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo zakonom nije određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Podzalog zp na nekrenini, dakle hipoteke, naziva se nadhipotekom. I podzaložno pravo može biti opterećeno daljnjim podzalogom nadhipotekom a ovo još daljnjim.

Založno pravo se može ograničiti uvjetom ili rokom, bilo da ga se osnuje s takvim ograničenjima, ili da ga se naknadno tako ograniči što je moguće samo ako se time ne dira u tuđa prava.

7. Mogućnost postojanja više založnih prava na istom predmetu

Nema zapreke da na jednom predmetu bude uspostavljeno više založnih prava, a njihov je međusobni odnos određen mjestom u redu prvenstva. Tu vrijedi pravilo raniji u vremenu jači u pravu (prior tempore potior iure) ako zakonom nije što drugo određeno.

PREDMET I OSOBE KOD ZALOŽNOGA PRAVA

Predmet založnog prava naziva se zalog.Predmet založnoga prava mogu bit nekretnine, pokretnine i imovinska prava. To može biti i idealni dio stvari. Kada je zalogom opterećena neka stvar to se odnosi i na sve njezine pripadnosti. (svi dijelovi, neodvojeni plodovi, pertinencije, prirast).

Osobe u založnopravnom odnosu su založni vjerovnik i založni dužnik. Založni vjerovnik kao i založni dužnik može biti svaka fizička i pravna osoba. Ipak treba razlikovati pojmove založni dužnik i zalogodavac jer to ne mora uvijek biti ista osoba. Naime, moguće je svoju stvar založiti za nečiji tuđi dug.

ZALOŽNO PRAVO NA POKRETNINI

Može biti:a) dobrovoljno založno pravo na pokretnini (može biti kao ručni zalog ili hipoteka)b) sudsko ili prisilno založno pravo na pokretninic) sudsko i javnobilježničko dobrovoljno d) zakonsko založno pravo na pokretnini

1. Dobrovoljno založno pravo na pokretniniDobrovoljno založno pravo na pokretnini osniva se na temelju ZALOGODAVČEVE VOLJE u pravilu kao;

Page 90

1) RUČNI ZALOG pignus, te eventualno kao2) HIPOTEKA NA POKRETNINI

A. Ručni zalogNastaje pravnim poslom.Ugovor o davanju u zalog je založni ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine založnim pravom predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da će stvar koju primi u zalog čuvati i da će je vratiti zalogodavcu čim prestane tražbina koju zalog osigurava. To je konsenzualan, neformalan (iako će najčešće ipak biti u pisanom obliku), kauzalan, naplatan ugovor jer je zalog svojevrsna naplata za obvezu koja se osigurava.Da bi iz prava vlasništva bilo dobrovoljno osnovano založno pravo na vlasnikovoj stvari nužno je

ZALOGODAVČEVO VLASNIŠTVO STVARIVALJANI PRAVNI TEMELJČIN PREDAJE STVARI zalogoprimcu u NESAMOSTALAN POSJED radi osnivanja založnog prava za osiguranje određene tražbine

Vlasništvo zalogodavca Opteretit svoju stvar založnim pravom ovlašten je samo VLASNIK (osniva

založno pravo očitovanjem volje izvodeći ga iz sovg prava vlasništva na stvari koju zalaže)

Optereti se može stvar U SUVLASNIŠTVU ili ZAJEDNIČKOM VLASNIŠTVU SVI ONI SUGLASNO

POJEDINI SUVLASNIK svoj IDEALNI DIO, ali ne cijelu stvar bez suglasnosti ostalih suvlasnika

Iznimno se založno pravo može steći od nevlasnika kao da ga je stekao od nevlasnika na temlju povjerenja u promet

Pravni posao

Pravni temelj dobrovoljno založnog prava na pokretnini je pravni posao kojemu je cilj osnivanje založnog prava na određenoj stvari radi osiguranja namirenja određene tražbine iz vrijednosti te stvari.Taj pravni posao bi mogao biti jednostran (javno obećanje nagrade, zapis za slučaj smrti) i dvostran – ZALOŽNI UGOVOR O DAVANJU U ZALOG, odnosno njemu odgovarajući UGLAVAK O ZALAGANJU sadržan u nekom drugom ugovoru npr. ugovor o zajmu, ugovor o kreditu

UGOVOR O DAVANJU STVARI U ZALOG: Ugovor o davanju u zalog je ZALOŽNI UGOVOR kojim se obvezuje dužnik ili

netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine založnim pravom predati vjerovniku određenu pokretnu stvar u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da će stvar koju primi u zalog čuvati i da će je vratiti zalogodavcu čim prestane tražbina koju zalog osigurava.

UGOVOR MORA BITI VALJAN, DA POSTOJI DA NIJE PONIŠTEN. Ugovor o zalogu najčešće će biti sklopljen u obliku jednog ili nekoliko uglavaka

onog ugovora koji će biti TEMELJ VJEROVNIKOVE TRAŽBINE (ugovor o zajmu, o kreditu, ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene)

Page 91

Založni ugovor je KONSENZUALAN ugovor nastaje spajanjem ponude i prihvata. Predaja zaloga spada u ispunjenje ugovora.

Založni ugovor o zalaganju pokretnine je neformalan. KAUZALAN UGOVOR – kauza – založno osiguranje određene novčane tražbine,

psotojeće i buduće, uvjetne ili bezuvjetne Neposredna obveza – osnivanje subjektivnog založnog prava Založni ugovor je naplatan pravni posao.

TRAŽBINA koja se osigurava založnim pravom:a) da postoji novčana tražbinab) da je određena (određeni su vjerovnik i dužnik, pravni temelj, i visina ili

barem najviši iznos do kojeg se osigurava)

Zabranjeni uglavci kod ugovora o davanju u zalog su:lex commisoria po kojem bi založena stvar prešla u vlasništvo založnoga vjerovnika ako mu tražbina ne bi bila ispunjena, uglavak da dužnik ne može zalog nikada iskupiti, uglavak po kojem bi vjerovnik mogao založenu stvar prodati, uglavak po kojem dužnik ne bi smio osnivati na istom zalogu založna prava za druge osobe, uglavak po kojem vjerovnik nakon dospijeća tražbine ne bi mogao zahtijevati prodaju zaloga.

3.PREDAJA U POSJED ZALOGOPRIMCU Dobrovoljno založno pravo nastaje činom ispunjenja obveze da se to pravo

osnuje za vjerovnika, a to je ČIN PREDAJE (tradicije) te stvari u posjed stjecatelju, odn. onome koga on odredi u njegov NESAMOSTALAN POSJED.

Redovito će to biti predaja u NEPOSREDAN POSJED založnog vjerovnika. Moguće je ugovoriti da će se vjerovniku stvar predati samo u POSREDAN

POSJED. Kad je stvar već založena nekoj drugoj osobi, pa se nalazi u njezinom neposrednom posjedu novo založno pravo na toj istoj stvari osnovat će se predajom posrednog posjeda te stvari novom založnom vjerovniku. Zalogodavac će obavijestiti založnog vjerovnika kod koje se stvar nalazi da je nakon prestanka svojeg založnog prava dužan predati stvar novom založnom vjerovniku.

Pravni učinak osnivanja založnog prava nastupa 1) predajom stvari stjecatelju u NESAMOSTALAN POSJED, ako se to zbilo2) na temelju valjanog pravnog posla te ako je to bio pravni posao3) vlasnika stvari sposobnog da sa tom stvari raspolaže

Trenutka ispunjenja ovih pretpostavki je trenutak osnivanja dobrovoljnog založnog prava.

Ako je zalog optrerećen s više založnih prava ona tražbina koja je prva u prvenstvenom redu, a mjesto u prvenstvenom redu određuje se prema osnutku založnog prava.

STJECANJE založnog prava OD NEVLASNIKA vjerovnik je postupao POŠTENO I ispunjene su sve pretpostavke po kojima bi se

moglo steći vlasništvo od nevlasnika1. stvar je pokretna

Page 92

2. pravni posao je naplatan i kauza mu je osnivanje zp3. stjecatelj je potupao pošteno nije znao niti je obzirom na okolnosti imao

dovoljno razloga posumnjati u otuđivateljevo vlasništvo - u trenutku sklapanja pr.posla i u trenutku predaje stvari u samostalan posjed

PRELAŽENJE Založnog prava

Založno pravo se može otuđiti drugoj osobi kao i prenjeti joj ga nasljeđivanjem, samo zajedno s tražbinom koju osigurava.

Opterećenje založnog prava podzaložnim pravom Podzaložno pravo je takvo založno pravo čiji je neposredni predmet – objekt –

založno pravo a krajnji mu je objekt ona stvar koja je objektom tog založnog prava- zalog.

Objekt podzaložnog prava je založno pravo- a objekt tog zp je zalog.

OVLASTI GLEDE ZALOGA

OVLASTI U STADIJU OSIGURANJA

Prvi stadij osiguranja – traje do dospijeća tražbine osigurane zalogom

1.PRAVO NA POSJED ZALOGA

Založni vjerovnik ima pravo na posjed zaloga. U načelu ima založni vjerovnik pravo na NEPOSREDAN POSJED zaloga, ali

nejgovo pravo posjedovanja može biti određeno drukčije. Založni vjerovnik može sam pristati da posjeduje zalog samo posredno –

posredstvom neke druge osobe kad je stvar već založena nekoj drugoj osobi. Založni vjerovnik koji je stekao založno pravo na stvari koja je u tom času već

bila založena nekom drugom zadovoljit će se posrednim posjedom te stvari, sve dok stvar neposredno posjeduje onaj koji je prije stekao založno pravo na njoj.

ZALOŽNI VJEROVNIK ČIJA JE TRAŽBINA OSIGURANA SUDSKIM, ZAKONSKIM ILI REGISTARSKIM ZALOŽNIM PRAVOM NA POKRETNOJ STVARI NEMA PRAVO NA POSJED STVARI.

ZALOŽNI VJEROVNIK JE NESAMOSTALNI POSJEDNIK.

1. ČUVANJE ZALOGA

Založni vjerovnik treba založenu stvar koju posjeduje čuvati s pažnjom dobrog domaćina, poduzimati faktične i pravne radnje potrebne za očuvanje te stvari.

U protivnom odgovara za štetu. Založni vjerovnik čuva stvar za račun o trošku založnog dužnika. Ima pravo na naknadu za troškove čuvanja primjenjuju se opća pravila o

posjednikovm pravu na naknadu troškova i o njegovim prigovorima protiv vlasnikova zahtjeva da vrati stvar.

Ako dođe do namirenja iz zaloga, nužni će se troškovi (ne i korisni) namirivati zajedno s tražbinom.

Page 93

Zahtjevi založnog dužnika na naknadu štete zastarjevaju u roku 1 godine od kad mu je stvar vraćena.

Ako založni vjerovnik ne bi čuvao zalog s dužnom pažnjom, makar nije nastala šteta, založni dužnik može putem suda ishodit da se zalog oduzme založnom vjerovniku iz neposrednog posjeda te da a se preda nekoj trećoj osobi da ga ona čuva za račun vjerovnika kao posrednog posjednika.

Vjerovnik sad posjeduje zalog posredno. Treća osoba kojoj je zalog dat na čuvanje dužna je čuvati kao ostavoprimac – depozitar

2. UPORABA ZALOGA

Založni vjerovnik u pravilu nije ovlašten RABITI stvar koju je dobio u zalog, niti je ovlašten drugome prepustiti uporabu tih stvari (nije ovlašten dati u najam , posudbu i sl.)

Založni dužnik može OVLASTITI založnog vjerovnika na UPORABU stvari, bilo neograničenu blio ogrančenu. Založni vjerovnik ima pravo uporabe u granicama dobivenog dopuštenja.

I bez dopuštenja je ZALOŽNI VJEROVNIK ovlašten rabiti zalog, ako i ukoliko je to NUŽNO da bi time ispunjavao svoju dužnost čuvanja zaloga. (povremeno stavljati stvar u pogon).

Ako bi založni vjerovnik postupao sa stvari kao da mu pripada pravo na uporabu, iako mu ono ne pripada ili ako bi s njom postupao prelazeći granice dopuštene mu uporabe – založni dužnik bi ovlašten putem suda ishoditi predaju založene stvari u posjed nekoj trećoj osobi, koja bi onda neposredno posjedovala zalog umjesto založnog vjerovnika.

3. DAVANJE ZALOGA U PODZALOG

Založni vjerovnik je ovlašten dati zalog koji posjeduje u podzalog, pa i protiv izričite zabrane založnog dužnika.

Založni vjerovnik može založenu mu pokretninu dalje založiti, u granicama svog prava na namirenje iz njezine vrijednosti.

Zalaganjem zaloga drugoj osobi za osiguranje njezine tražbine, osniva se PODZALOŽNO PRAVO.

Založni vjerovnik može se obvezati zalogodavcu ili kome drugome da neće dati stvar u PODZALOG.

U tom slučaju neće smjeti dati zalog u podzalog ali dade li ga ipak, povrijedio je svoju obvezu, no to neće utjecati na postojanje i valjanost podzaložnog prava.

Založni vjerovnik koji je dao zalog u podzalog odgovara pojačano za štetu koja bi nastala na zalogu – umjesto da odgovara za štetu koja je nastala njegovom KRIVNJOM, on odgovara i za slučajnu propast ili oštećenje zaloga, ako do tog ne bi došlo da ga nije dao u podzalog.

4. PLODOVI I DRUGE KORISTI

Plodovi i druge koristi od založene stvari pripadaju založnom dužniku. Založni vjerovnik koji neposredno posjeduje založeu stvar ovlašten je plodove i

druge koristi od te stvari ubrati i sebi uzeti, osim ako se obvezao da to neće činiti.

Page 94

Nikad ih nije ovlašten za sebe uzeti niti ako oni pripadaju nekom drugom (plodouživatelju).

Vrijednost plodova koje ubere založni vjerovnik prebija se po samom zakonu s nejgovom tražbinom u prvom redu s troškovima na čiju naknadu on ima pravo, zatim s kamatama koje mu duguje dužnik, a potom s glavnicom).

Isto što vrijedi za poldove vrijedi i za koristi. Njihova vrijednost se prebija s tražbinom.

Ako se je založni vjerovnik obvezao da neće za sebe uzeti plodove i ili druge koristi pa je to učinio založni dužnik je ovlašten putem suda ishoditi da se zalog oduzme založnom vjerovniku iz neposrednog posjeda te ga se preda nekoj trećoj osobi da ga čuva za račun vjerovnika kao posrednog posjednika .

Uzimanje stvari iz vjerovnikova posjeda ako založni vjerovnik ne čuva zalog kako trebaako ga neovlašteno rabiili ga je neovlašteno dao drugom na uporabuili za sebe uzeo plodove i druge koristi od zaloga premda se obvezao da to neće učiniti.

Dužnik može sudskim puteme ishoditi oduzimanje zaloga iz neposrednog posjeda založnog vjerovnika i zahtjevati da se preda trećem koji će ga čuvati za račun založnog vjerovnika kao posrednog posjednika.

ZAMJENA ZALOGA Založno pravo se veže uz zalog, u načelu se ne može prenjeti s jednog zalgoa

na drugi. U nekim slučajevima založni vjerovnik odnosno založni dužnik ima pravo na

zamjenu.

1) ZALOŽNOM VJEROVNIKU zbog skrivenih nedostatakazbog nužne prodaje

2) ZALOŽNOM DUŽNIKUzbog vlastite potrebezbog nužne prodaje

Pretpostavke zbog kojih ZALOŽNI VJEROVNIKU pripada pravo na zamjenu zaloga zbog SKIRVNIH NEDOSTATAKA

a) pokazalo se da stvar ima materijalne ili pravne nedostatke za koje založni vjerovnik nije znao niti je trebao znati kad ju je primio u posjed kao zalog

b) zbog tih nedostataka zalog nije dovoljno osiguranje namirenja njime osigurane tražbine

Založni vjerovnik je ovlašten zahtjevati da mu zalogodavac dade drugi primjeren zalog.

Vjerovnik nije ovlašten da zbog nedostatka zahtjeva RASKID UGOVORA, niti je ovlašten tražit smanjenje obveze nego je jedino ovlašten zahtjevati drugu stvar u zalog.

Page 95

Ako zalogom osigurana tražbina još nije dospjela, ali se stvar koju je vjerovnik dobio u zalog KVARI ILI GUBI NA VRIJEDNOSTI, založnom vjerovniku pripada pravo na NUŽNU PRODAJU ZALOGA.

Posluži li se tim svojim pravom, pa se zalog nužno proda, novac dobiven prodajom zaloga zamijenit će PRVOBITNI ZALOG.

Pretpostavke pod kojima vjerovniku pripada pravoa) da se zalog kvari ili gubi na vrijednosti zbog nekog uzroka koji ne leži u

skrivenim nedostacimab) da postoji opasnost da zbog tog zalog postane nedovoljan za osiguranje njime

osigurane tražbine

Pod tim pretpostavkama založnom vjerovniku pripada pravo zahtjevati da se zalog odmah proda po burzovnoj ili tržišnoj cijeni, pa da se kod suda položi onolik dio primljene kupovnine koliki je dovoljan za namirenje vjerovnikove tražbine.

Založni dužnik može IZBJEĆI NUŽNU PRODAJU ako založni vjerovnik dade u zamjenu neki drugi zalog kojem vrijednost nije manja, a čuvanje ne zahtjeva veći trud, troškove ili brigu nego čuvanje prvobitnog zaloga.

Ako se stvar proda novac dobiven na ime kupovnine za dobiven zalog stupa na mjesto zaloga u visini koja je dovoljna za osiguranje namirenja.

Taj novac će biti položen u sudski depozit paće založni vjerovnik , kad njegovo potraživanje dospije, a ne bude podmireno moći zahtjevati namirenje iz pologa.

Založni dužnik ima pravo na zamjenu zaloga zbog vlastite potrebe.

Založni dužnik ima pravo zahtjevati da mu se vrati zalog i primi u zamjenu drugu stvar u zalog ako je to:

nužno za založnog dužnika da ima u svojem posjedu stvar koju je dao u zalogstvar koju bi dao u zamjenu nije manje vrijednosti od provobitnog zalogačuvanje stvari koju bi dao u zamjenu ne zahtjeva veći trud, troškove i li brigu nego čuvanje prvobitnog zaloga

Založni dužnik ima pravo na nužnu prodaju zaloga pod pretpostavkama kao i založni vjerovnik s istim učincima.

ZAŠTITA ZALOGA Gubitkom posjeda zaloga ne prestaje založno pravo. Ako je založni vjerovnik

ostao bez posjeda pokretne stvari na kojoj je imao dobrovoljno zp, a tu stvar bespravno posjeduje neka druga osoba pa on može od nje zahtjevati da mu preda zalog u posjed.VINDICATIO PIGNORIS

Uznemirava li netko makar i vlasnik na neki drugi način a ne oduzećem stvari založni vjerovnik u njegovom izvršavanju ovlasti koje mu pripadaju na zalogu a čini to bespravno, za založnog vjerovnika nastaje pravo da od tog zahtjeva da ga prestane uznemiravati.

Založni vjerovnik ima pravo zahtjevati od zalogodavcadrugi primjeren zalog umjesto zaloga sa skrivnim nedostacimapravo zahtjevati nužnu prodaju zalogaa inače zahtjevati što god je potrebno radi zaštite njegovog prava na zalogu

VRAĆANJE ZALOGA

Page 96

Založni vjerovnik je dužan vratiti založenu u stvar bez odgađanja čim mu bude podmirena ili na bilo koji drugi način prestane tražbina koja je bila osigurana založnim pravom na toj stvari.

Ako ima neku tražbinu protiv onog kome treba vratit stvar (tražbina naknade nužnih troškova, troškovi učinjeni radi poboljšanja zaloga ili koju drugu) a ispunjene su pretpostavke pod kojima ima pravo da zadrži stvar dok mu ta tražbina ne bude ispunjena.

Zahtjeva li dužnik stvar od njega, moći će mu suprostaviti PRIGOVOR RETENCIJE.

Vjerovnik može vratiti stvar , ako je dobrovoljno vrati, bezuvjetno, smatrat će se da se odrekao svog založnog prava.

Od dana kad je zalog vraćen počinje teći rok zastare zahtjeva založnog dužnika protiv založnog vjerovnika zbog pogoršanja založene mu stvari, kao i rok zastare zahtjeva založnog vjerovnika protiv založnog dužnika na naknadu troškova učinjenih za stvar.

I jedan i drugi zastarjevaju u roku 1 g. od dana kad je stvar vraćena.

OVLASTI U STADIJU NAMIRIVANJA

PRAVNO NA NAMIRENJE I PUTEVI OSTVARENJANamirivanje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga moguće je:

1. putem suda – pravilo na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina2. izvansudskim putem iznimka u slučajevima određenim zakonom

NAMIRIVANJE PUTEM SUDA Tražbinu osiguranu zalogom namirivat će se putem ovršne prodaje zaloga, koju

na zahtjev (ovršni prijedlog) vjerovnika provodi sud, postupajući po pravilima OVRŠNOG ZAKONA O OVRSI NA POKRETNINAMA RADI NAPLATE NOVČANIH TRAŽBINA.

Založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari zahtjevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijendosti zaloga

Založni vjerovnik može bez obzira je li njegov dužnik vlasik založene stvari ili ne - po svojoj volji izabrati da li će zahtjevati namirenje svoje tražbine iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svojeg dužnika, ili istodobno i zaloga i dužnikove imovine.

Odluči li se za namirenje iz vrijednosti zaloga , ali ne uspije odatle u cijelosti namiriti svoju tražbinu, razliku će namirivati iz dužnikove imovine.

ZV treba stavit svoj zahtjev za to sudu u obliku PRIJEDLOGA ZA OVRHU . Sud će tom prijedlog udovoljit tako što će:

1) Donjet pozitivno rješenje o ovrsi2) Na temelju tog rješenja provest će ovršnu prodaju zaloga3) Iz kupovnine namiriti vjerovnika4) Eventualni višak novca vratit vlasniku zaloga.

PRIJEDLOG I SUDSKA DOZVOLA OVRHE O prijedlogu vjerovnika (kao ovrhovoditelja) odlučuje sud, a udovoljit će mu ako

za to postoji PRAVNI TEMELJ u obliku ISPRAVE o predlagateljevom pravu na namirenje – OVRŠNE ISPRAVE , ili vjerodostojne isprave.

Page 97

OVRŠNA ISPRAVA:1. ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba2. ovršna odluka donesena u upravnom postupku i ovršna nagodba u upravnom

postupku, ako glase na ispunjenje novčane obveze3. ovršna javnobilježnička isprava4. ostale isprave koje su zakonom određene kao ovršne

VJERODOSTOJNA ISPRAVA: Račun, faktura, mjenica i ček s protestom i povratnim računom kad je to

potrebno za zasnivanje potraživanja, javna isprava, izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga...

Založni vjerovnik koji u času dospijeća obveze još nema potrebnu ispravu na temelju koje bi sud mogao donjeti rješenje o ovrsi treba prethodno stvorit pravni temelj – podnjeti tužbu protiv založnog dužnika kojom će od njega zahtjevati trpljenje namirenja zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga (založna tužba).

Na temelju ovršne isprave, ZALOŽNI VJEROVNIK ĆE MOĆI PREDLOŽIT OVRHU SUDU I OD NJEGA ISHODIT RJEŠENJE KOJIM SE DOZVOLJAVA TZV. DOZVOLA IZVRŠENJA.

Ako je vjerovnikov prijedlog utemeljen na odgovarajućoj ovršnoj tj. vjerodostojnoj ispravi SUD ĆE DOZVOLIT OVRHU donjet će rješenje o ovrsi (dozvola ovrhe, dozvola izvršenja). Tim će rješenjem sud

1) naredit ZALOŽNOM DUŽNIKU ovršeniku da u roku 8 dana (u mjeničnim predmetima 3 dana) ispuni tražbinu zajedno s troškovima

2) odredit ovrhu - odredit PRODAJU ZALOGA radi namirenja vjerovnikove tražbine – na temelju tog rješenja provest će se namirenje po propisima o provođenju OVRHE na pokretninama radi naplate novčane tražbine.

PRODAJA ZALOGA

Sud može odredit da se zalog proda tzv. NEPOSREDNOM POGODBOM S KUPCEM ILI NA USMENOJ JAVNOJ DRAŽBI – unovčenje zaloga prodajom na usmenoj javnoj dražbi odredit će se kad se trebaju unovčit stvari veće vrijednosti, a u postojećoj situaciji može se očekivati da bi se na dražbi moglo za njih dobiti veći iznos novca i od procijenjene vrijednosti .

1. Prodaja neposrednom pogodbomProdaja stvari koja se unovčuje u ovršnom postupku, a koju sklapa - s jedne strane – KUPAC stvari koja se u tom postupku prodaje a s druge strane – SUDSKI OVRŠITELJ ili od suda određena osoba koja obavlja komisione poslove, postupajući pri tom za račun ovršenika. (založnog dužnika).Sudski ovršitelj prodaje stvar u ime i za račun ovršenika ali ako stvari prodaje osoba koja obavlja komisione poslove, ona je prodaje u svoje ime , a za račun ovršenika. Kupac stječe pravo vlasništva na temelju tako zaključenog pravnog posla kad mu stvar koju je tako kupio bude predana u SAMOSTALAN POSJED.

2. Prodaja na sudskoj javnoj držabi

Page 98

Sudska usmena javna dražba – specifična prodaja stvari koju provodi tijelo javne vlasti – sud - po svojoj pravnoj prirodi to nije prodaja nego javno obećanje nagrade. – stvar se prodaje najboljem ponuditelju.Stječe pravo vlasništva kad mu se stvar preda u SAMOSTALAN POSJED.

Obzirom da nije posrijedi naplatan pravni posao nego specifično jednostrano javno obećanje nagrade ako stvar ima nedostatke kupac nema prava koja bi inače proizlazila iz prodavateljeve odgovornosti za nedostatke stvari koja je objekt naplatnog posla.

NAMIRENJE VJEROVNIKA1. troškovi ovršnog postupka2. troškovi određeni ovršnom ispravom3. kamate 4. glavna tražbina

VRAĆANJE VIŠKA NOVCAAko je nakon potpunog namirenja svih založnih vjerovnika i drugih osoba koje imaju pravo namirenja svojih tražbina iz vrijednosti zaloga, preostao neki višak taj pripada založnom dužniku.

PRIVREMENA UPRAVA I NAMIRIVANJE IZ POLODOVA I DRUGIH KORISTI

Predmet založnog prava nije samo stvar koja je zalog, nego su to ujedno sve njezine pripadnosti.Ako je zalog takva stvar koja je sposobna davati plodove i druge koristi koje se mogu unovčiti, založni vjerovnik je ovlašten zahtjevati od suda da uspostavi privremenu upravu zalogom i postavi upravitelja koji će biti ovlašten da ubire plodove i druge koristi od njega, pa da ih unovčava, s tim da će biti dužan dobivene iznose položit u sud radi namirenja iz tog pologa.

NAMIRIVANJE IZVANSUDSKIM PUTEMIZNIMKA!

Jedino ako ZALOŽNI VJEROVNIKima pravo na namirivanje izvansudskim putem unovčenjem zalogaako se namiruje iz založenog mu gotovog novcaako se namiruje prebijanjem vrijednosti plodova i drugih koristi od zaloga

Vjerovnik koji bi svoje pravo na namirivanje neovlašteno ostvarivao izvansudski odgovarao bi za svaku štetu koja bi odatle proizlašla.I kad je ovlašten da svoje pravo ostvaruje izvansudski ali je on zalog prodao izvansudski drukčije nego je bio ovlašten (u pravilu je ovlašten da ga proda na dražbi, i to javnoj makar izvansudskoj), također će odgovarat za svaku štetu koja bi odatle proizašla.

1. PRAVO NA NAMIRIVANJE IZVANSUDSKOM PRODAJOM ZALOGA

U načelu postoji samo ako mu je dao založni dužnik svojim valjanim dopuštenjem na takav način namirivanja.

Dopuštenje treba biti valjani pravni posao založnog dužnika, učinjen u pisanom obliku još u trenutku osnivanja založnog prava ili naknadno.

Page 99

Pravo na izvansudsko namirenje pripada založnom vjerovniku na temelju zakona i bez dopuštenja založnog dužnika – ako je zalog dana za osiguranje tražbine iz trgovačkog posla, no ipak mu ne pripada ako je založni dužnik izričito isključio mogućnost izvansudskog namirivanja još u trenutku osnivanja zaloga (ne i naknadno).

Založni vjerovnik svoje pravo na namirivanje izvansudskim putem ovlašten je ostvarivati jedino putem JAVNE DRAŽBE – unovčenjem zaloga na dražbi koja može biti i privatna (ne mora biti sudska) ali mora biti JAVNA (javno oglašena).

Jedino u slučaju da je vjerovnik ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje izvansudskim putem iz zaloga kojim ima bruzovnu ili tržišnu cijenu, on ga nije dužan prodavati na javnoj dražbi, nego ga može prodati za tu cijenu «iz slobodne ruke» putem osobe koja je javno ovalštena za prodaju na burzi, odnosno za javne prodaje takvih stvari.

Bilo koji drugi slučaj ostvarivanja izvansudskog ostvarivanja dopušten je samo

a) ako je to u danim okolnostima jedini mogući način za ostvarenje prava na namirenje

b) založnom vjerovniku dano pravo na takav način namirenja pravnim poslom ili zakonom

2. NAMIRIVANJE UZIMANJEM ZALOŽENOG GOTOVOG NOVCA Založni vjerovnik je ovlašten namiriti svoju dospjelu tražbinu izvansudskim

putem ako mu je u zalog dan gotov novac – gotov se novac ne prodaje, nego će se založni vjerovnik namirivati upravo iz novca koji mu je založen tako što će se nakon dospijeća tražbine za sebe uzeti odgovarajući iznos.

3. NAMIRIVANJE PREBIJANJEM VRIJEDNOSTI PLODOVA I DRUGIH KORISTI OD ZALOGA

Založni vjerovnik je ovlašten namirivati svoju tražbinu izvansudskim putem, ako za sebe uzme plodove i druge koristi od zaloga koji neposredno posjeduje pod pretpostavkom

a) da ti pripadaju založnom dužniku i b) da ih je ovlašten uzeti za sebe (ubrati)

Vrijednost plodova koje ovlašteno ubrao, prebija se po samom zakonu s njegovom tražbinom (prvenstveno s troškovima na čiju naknadu on ima pravo, zatim kamate kje mu duguje dužnik, potom glavnica) a isto je i s vrijednošću koristi koje je založni vjerovnik ovlašteno imao od zaloga.

Vrijednost toga se prebija već u trenutku ubiranja makar tražbina još nije dospjela, pa se ona tako postupno smanjuje. Založni dužnik ovlašten je u svakom trenutku zahtjevati da mu založni vjerovnik izda priznanicu o prijeboju, a uskrati li mu to založni vjerovnik – moći će ishoditi utvrđenje putem suda da je do prijeboja došlo i koliko se time smanjila njegova obveza.

Dobrovoljno založno pravo apsolutno prestaje: propašću zaloga, odreknućem od založnoga prava, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, prestankom osigurane tražbine, prestankom založnoga vjerovnika i

Page 100

rasterećenjem (ukidanje na temelju određenih pretpostavki). B. HIPOTEKA NA POKRETNINI (REGISTARSKO ZALOŽNO PRAVO)

Hipoteka na pokretnini (registarsko založno pravo) je založno pravo na pokretnim stvarima koje nastaje bez predaje zaloga u posjed založnoga vjerovnika i kod kojega založnom vjerovniku ne pripada pravo posjedovati zalog. Ovo se pravo upisuje u određene registre pa se zato naziva registarskim. Bez upisa u javni upisnik ne može se ni steći hipoteka na pokretninama. Ova hipoteka odnosi sa na slučajeve zalaganja brodova i zrakoplova.

Založni ugovor je da bi obvezivao na osnivanje založnoga prava na pokretnini kao hipoteke ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine založnim pravom na svojoj pokretnini upisanoj u javni upisnik dozvoliti da se u tom javnom upisniku upiše založno pravo kao teret te stvari, a druga se ugovorna strana (vjerovnik) obvezuje da će čim prestane njegova zalogom osigurana tražbina učiniti što je s njegove strane potrebno da bi se izbrisalo to založno pravo iz javne knjige.

C. SUDSKO PRISILNO ZALOŽNO PRAVO NA POKRETNINI

Sudsko prisilno založno pravo osniva se na dužnikovoj pokretnini sposobnoj za unovčenje, a na temelju odluke suda donesene u postupku kojim se određuje prisilno osiguranje tražbina, a na način koji određuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju. Dakle, osnivanje ovoga oblika založnoga prava je protiv volje dužnika.

2. Sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na pokretnini

Preduvjet za osnivanje sudskoga dobrovoljnoga založnoga prava na pokretnini je valjani ugovor, zalogodavčevo vlasništvo pokretnine i pljenidba te zalogodavčeve stvari.

Založni ugovor je da bi obvezivao na osnivanje dobrovoljnoga sudskoga založnoga prava na pokretnini ugovor sklopljen pred sudom u postupku osiguranja i oblikovan u sudski zapisnik o sporazumu stranaka o postojanju i dospijeću tražbine, kojim se dužnik ili netko treći (zalogodavac) obvezuje vjerovniku (predlagatelju osiguranja) da će radi osiguranja sporazumno utvrđene vjerovnikove tražbine založnim pravom na svojoj pokretnini trpjeti da sud odredi i provede pljenidbu te pokretnine u korist vjerovnika.

Svojevrsna inačica sudskoga dobrovoljnoga založnoga prava na pokretnini je javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na pokretnini pri čemu je razlika jedino što ulogu suda preuzima javni bilježnik.

Sudsko dobrovoljno založno pravo na pokretniniŠto je to „lebdeće založno pravo“?

Lebdeće založno pravo je uspostavljeno na ukupnosti stvari (universitas rerum). Kod njega se javlja problem jer zbog same prirode stvari ne udovoljava uvijek načelu određenosti založnog prava.

Page 101

Sudsko založno pravo na pokretnim i nepokretnim stvarima osniva se dobrovoljno na temelju založnoga ugovora koji, u obliku sudskoga zapisnika o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu, one sklope pred sudom u postupku osiguranja novčane tražbine.

Zakonske odredbe koje uređuju sudski postupak osiguranja novčanih tražbina određuju postupak oblikovanja založnoga ugovora u sudski zapisnik o sporazumu stranaka o osiguranju tražbine zalogom i njegove pravne učinke.

Tražbina koja se osigurava Založnim se pravom osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga određene

novčane tražbine, ili tražbine kojoj je vrijednost izražena u novcu; dovoljno je određena tražbina kojoj su određeni vjerovnik i dužnik, pravni temelj i visina, ili barem najviši iznos do kojega se osigurava zalogom.

Stranke mogu osigurati i nenovčanu tražbinu predlagatelja osiguranja tako da u sporazumu utvrde njegovu novčanu protuvrijednost. Osiguranje će se odrediti i provesti radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine. Ako stranke u sporazumu drukčije ne odrede, nenovčana tražbina ne prestaje sklapanjem toga sporazuma.

Nakon dospijeća nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja može, po svom izboru, tražiti ovrhu radi ostvarenja nenovčane tražbine ili ovrhu radi naplate njegove nenovčane protuvrijednosti. Ako se u postupku ovrhe radi naplate novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja makar i djelomice namiri, prestaje u cijelosti njegova nenovčana tražbina i smatrat će se da predlagatelj osiguranja ima prema protivniku samo novčanu tražbinu koja odgovara nenamirenom dijelu novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine.

Sposobnost predmeta Sposobne da budu predmetom sudskog dobrovoljnog založnog prava su sve

pokretnine I s njima izjednačeni entiteti. Ne primjenjuju se odredbe ovršnog zakona. Radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti svaka mjera kojom se

postiže svrha takva osiguranja, a osobito: zabrana protivniku osiguranja da otuđi ili optereti pokretnine, oduzimanje tih stvari i njihovo povjeravanje na čuvanje predlagatelju osiguranja ili trećoj osobi.

Otuđenje i opterećenje pokretnina koje protivnik osiguranja obavi protivno zabrani bez pravnoga su učinka, osim ako ima mjesta primjeni pravila o zaštiti poštenoga stjecatelja.

Upis u upisnik Sudsko dobrovoljno založno pravo na pokretnini osniva se upisom u UPISNIK

SUDSKIH I JAVNOBILJEŽNIČKIH OSIGURANJA TRAŽBINA VJEROVNIKA NA POKRETNIM STVARIMA I PRAVIMA.

SUD će na temelju sporazuma stranaka donijeti rješenje o osiguranju, kojim će odrediti mjeru osiguranja tražbine.

Stjecanje založnog prava od nevlasnika Ako je vjerovnik koji ima pravni temelj za stjecanje dobrovoljnoga založnoga

prava dobio u zalog tuđu pokretnu stvar bez pristanka njezina vlasnika, stekao je time založno pravo ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi

Page 102

mogao steći i pravo vlasništva na toj stvari od nevlasnika, odnosno od osobe koja nije ovlaštena tako pravno raspolagati stvarju; to na odgovarajući način vrijedi i ako je dobio u zalog vrijednosni papir na donositelja.

Prelaženje založnog prava I opterećenje podzaložnim pravom Založno se pravo može opteretiti podzalogom. Za podzalog vrijedi na odgovarajući način ono što i za zalog, ako što drugo

zakonom nije određeno, ili ne proizlazi iz pravne naravi podzaloga. Na zalogu koji osigurava tražbinu založnoga vjerovnika osniva se dobrovoljno

sudsko podzaložno pravo na temelju založnoga ugovora, oblikovanoga u sudski zapisnik o sporazumu stranaka da založnim pravom osiguraju određenu tražbinu u postupku osiguranja novčane tražbine, a na način kako se osniva sudsko založno pravo.

Ovlasti u pogledu zaloga Založni vjerovnik čija je tražbina osigurana sudskim, zakonskim ili registarskim

založnim pravom na pokretnoj stvari nema pravo na posjed stvari. Založni vjerovnik je ovlašten svakomu, pa i vlasniku založene stvari, postavljati

sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojega prava na zalogu, a osobito ima pravo :

zahtijevati od onoga koji bespravno posjeduje založenu stvar da mu je preda; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva, zahtijevati od onoga koji ga u njegovu pravu glede založene stvari bespravno uznemirava na drugi način a ne oduzimanjem te stvari da ga prestane uznemiravati; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila za vlasnika, odnosno za predmnjevanoga vlasnika koji štiti svoje pravo vlasništva, zahtijevati od zalogodavca drugi primjereni zalog umjesto zaloga sa skrivenim nedostacima; na to se na odgovarajući način primjenjuju pravila o odgovornosti za stvarne i pravne nedostatke, zahtijevati nužnu prodaju zaloga.

Potpisani zapisnik o sporazumu stranaka ima snagu sudske nagodbe.

Namirivanje Na prijedlog predlagatelja osiguranja sud će rješenjem, kad utvrdi da je

sporazum stranaka postao ovršan, radi namirenja osigurane novčane tražbine predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima je na temelju sporazuma stranaka stečeno založno pravo.

Rješenje ima važnost rješenja o ovrsi.

Prestanak Založno pravo na nekretninama prestaje ukinućem na temelju odluke

zemljišnoknjižnoga suda koji, nakon što provede postupak koji je za to predviđen odredbama zakona koji uređuje zemljišnoknjižno pravo, dopusti amortizaciju hipoteke.

U ovom slučaju založno će pravo prestati brisanjem u zemljišnoj knjizi.

Page 103

Posebno o dobrovoljnom registarskom lebdećem založnopravnom osiguranju na ukupnosti pokretnina

Založno pravo se kao “lebdeće založnopravno osiguranje” osniva na nekoj određenoj ukupnosti pokretnina, bez obzira koje su pokretnine u sastavu te ukupnosti.

Sastav ukupnosti pokretnina je promjenjiv, u nju pokretnine ulaze I iz nje izlaze, a to ne utječe na identitet te ukupnosti niti na založno pravo koje nju tereti.

Lebdeće založnopravno osiguranje lebdi nad promjenjivim sastavom te ukupnosti.

Tražbina koja se osiguravaSposobne da ih se osigura LZO na ukupnosti pokretnina su:

Novčane tražbineNovčane protuvrijednosti nenovčanih tražbina

Sposobnost predmetaSposobne da budu predmetom “LZO” su određene ukupnosti pokretnina (imovinske cjeline) koje su dio imovine dužnika-protivnika osiguranja.

Vjerovnik - predlagatelj osiguranja I dužnik – protivnik osiguranja svojim sporazumom o osiguranju određuju ukupnost pokretnina tako što određuju da ona obuhvaća:

a) Pokretnine određene vrste (pr. roba, zalihe, namještaj, strojevi, alat gorivo I sl.) koje se

b) Nalaze u ili na prostoru koji je; Određen I ima gospodarsku funkciju (pr. u određenom skladištu,

spremištu itd.), a U vlasništvu je dužnika – protivnika osiguranja ili ga on koristi na nekoj

drugoj pravnoj osnovi Prestanak

Sudsko dobrovoljno lebdeće založno pravo prestaje na ukupnosti stvari, kao I svako sudsko zakožno pravo – propašću zaloga (apsolutni prestanak), a inače na temelju pravomoćne odluke suda.Prijelazom na drugu osobu prestat će relativno.Ono ujedno prestaje na svim pokretninama koje su u njezinom sastavu.Na pojedinoj pokretnini koja je založnim pravom opterećena jer je u sastavu ukupnosti pokretnina na kojoj postoji lebdeće založno pravo, prestat će to založno pravo

1. Izlaženjem te pokretnine iz sastava opterećene ukupnosti2. Prestankom založnog prava na ukupnosti.

Zakonsko založno pravo na pokretnini Zakonsko založno pravo osniva se ispunjenjem pretpostavaka koje za to odredi

posebni zakon. Što je određeno o pravnom položaju vjerovnika čija je tražbina osigurana

založnim pravom na nekretnini, na odgovarajući se način primjenjuje i na vjerovnika čija je tražbina osigurana sudskim ili zakonskim založnim pravom na pokretnoj stvari, ili koji ima registarsko založno pravo.

Zakonsko založno pravo prestaje kao i dobrovoljno, a i prestankom okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano, ako nije što drugo zakonom određeno. Ako je upisano u zemljišnu knjigu, prestaje tek brisanjem.

Page 104

Zakonsko založno pravo nastaje na temelju zakona radi osiguranja određenih vrsta tražbina, a osniva se nastupanjem onih pravnih činjenica koje zakonske norme određuju za pretpostavke nastanka založnoga prava.

Primjeri ovakvoga založnoga prava su sljedeći:

1.Izvođač radova (poduzetnik) ima na temelju zakona (Zakon o obveznim odnosima) založno pravo na pokretnim stvarima naručitelja, a radi osiguranja njegovih tražbina od naručitelja (naknade za rad, utrošeni materijal itd.).

2.Najmodavac ima na temelju zakona (Zakon o najmu stanova) založno pravo na unesenom pokućstvu i drugim pokretninama najmoprimca i članova njegovoga obiteljskoga domaćinstva radi osiguranja namirenja najamnine i naknade štete.

3.Nalogoprimac ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio na temelju ugovora o nalogu radi osiguranja naknade i troškova.

4.Prijevoznik ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane na prijevoz i u vezi s prijevozom radi osiguranja naknade i troškova.

5.Skladištar ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje je primio na čuvanje na temelju ugovora o uskladištenju, a radi osiguranja njegovih tražbina iz toga ugovora.

6.Otpremnik (špediter) ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima koje su mu predane radi osiguranja svojih tražbina.

7.Komisionar ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima komitenta radi osiguranja svojih tražbina.

8.Trgovinski zastupnik (agent) ima na temelju zakona (ZOO) založno pravo na pokretnim stvarima nalogodavca koje je dobio radi osiguranja svojih tražbina.

9.Suvlasnici imaju na temelju zakona (ZV) zakonsko založno pravo na onoj stvari koju je u razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom dobio jedan od njih radi osiguranja njihovih tražbina da im on u novcu isplati vrijednost njihovih suvlasničkih dijelova.

10. Sunasljedici imaju na temelju zakona (ZON) zakonsko založno pravo na onoj stvari koju je u diobi nasljedničke zajednice isplatom dobio jedan od njih, a radi osiguranja njihovih tražbina da im on u novcu isplati vrijednost njihovih udjela u nasljedničkoj zajednici.

Zakonsko založno pravo prestaje: propašću zaloga, odreknućem, istekom roka i ispunjenjem raskidnoga uvjeta, prestankom osigurane tražbine, prestankom založnoga vjerovnika, rasterećenjem,

Page 105

prestankom onih okolnosti zbog kojih je na temelju zakona osnovano.

ZALOŽNO PRAVO NA NEKRETNINI

Predmet je pojedinačna nekretnina ili idealni dio nekretnine. Stječe se upisom u zemljišne knjige. Ovrha se može provoditi na svim stambenim i poslovnim objektima, a socijalni razlozi onemogućavaju ovrhu samo na poljoprivrednom zemljištu i gospodarskim zgradama potrebnim za uzdržavanje poljodjelca i njegove uže obitelji.

NEKRETNINA KAO PREDMET Založnog pravaa) pojedinačno određena nekretnina akoje sposobna za unovčenje isto vrijedi za b) idealne dijelove nekretnina c) založno pravo se može steći i imati na nekoliko nekretnina (idealnih dijelova

nekretnina) koje sve zajedno služe osiguranju neke tražbine kao da su jedan zalog, u kojem slučaju je vjerovnikova tražbina osigurana tzv. ZAJEDNIČKOM SIMULTANOM HIPOTEKOM

Založno pravo koje opterećuje nekretninu ujedno opterećuje sve njezine pripadnosti – pravo na plodove koje stvar daje posredstvom nekog pravnog odnosa (najamnine, zakupnine) može biti i SAMOSTALAN ZALOG

Pravo na plodove hipoteka ad fructus

Sposobne su da budu predmet založnog prava nekretnine KOJE SU SPOSOBNE ZA UNOVČENJE; ne može se steći niti imati založno pravo na nekretninama koje nisu U PROMETU; AKO BI TAKVA nekretnina davala plodove koji mogu biti samostalnim predmetom zaloga pravo na plodove je samostalan predmet založnog prava .

Kod nekretnina postoji mogućnost izuzimanja od ovrhe, a time posredno od zalaganja.

To se odnosi na poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca u opsegu potrebnom za uzdržavanje njega i članova njegove uže obitelji te drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati. Izuzete su i pokretnine koje kao pertinencija služe poljoprivrednom gospodarstvu – poljoprivredni strojevi i druga oruđa za rad, radna i rasplodna stoka koji su poljodjelcu nužni za održavanje poljoprivrednog gospodarstva.

Sva izuzeća od ovrhe ne vrijede ako je vjerovnik radi osiguranja svoje tražbine stekao založno pravo pravnim poslom sa založnim dužnikom.

1. Dobrovoljno založno pravo na nekretnini

Pretpostavke su: zalogodavčevo vlasništvo nekretnine, pravni posao, upis u zemljišnu knjigu.

Ugovor o hipoteci (hipotekarni ugovor) je ugovor kojim se obvezuje dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene

Page 106

vjerovnikove tražbine hipotekom na svojoj nekretnini, dopustiti vjerovniku da svoje založno pravo (hipoteku) upiše u zemljišnu knjigu kao teret te nekretnine, a druga se ugovorna strana (vjerovnik) obvezuje da će čim prestane njezina tražbina osigurana tom hipotekom, učiniti što je s njegove strane potrebno da bi se izbrisala hipoteka iz zemljišne knjige.

Nedopušteni uglavci su kao i kod pokretnina (npr. lex commisoria-uglavak da založena stvar prelazi u vlasništvo založnoga vjerovnika ako mu tražbina o dospjelosti ne bude ispunjena itd.). Ugovor o hipoteci je:

formalan, naplatan, kauzalan, konsenzualan.

ZALOGOPRIMAC može biti samo ona osoba koja je vjerovnik sadašnje ili buduće odnosno uvjtne tražbine koju se osigurava tim založnim pravom – hipotekom. Zalogodavac treba biti vlasnik nekretnine koja se zalaže. Da bi se na temelju ugovora moglo osnovati zp na nekretnini upisanoj u zk, trebao bi ZALOGODAVAC BITI UPISAN KAO VLASNIK NEKRETNINE (KNJIŽNI PREDNIK) U ZK.

Nedopušteni uglavci isto kao kod založnog ugovora za pokretnine. Ugovor o hipoteci ispunjavat će se uknjižbom založnog prava u ZK. Temelj za odobrenje tog upisa može biti samo isprava koja zadovoljava

pretpostavke za upis prava u ZK – valjana knjižna isprava (tabularna isprava). Ugovor makar i nemao oblik knjižne ipsrave će obvezivat dužnika. Obvezuje ga da dopusti uknjižbu a to implicira na obvezu na izdavanje valjane tabularne isprave, a i dozvole uknjižbe hiptoeke na teret svoje nekretnine.

Upis u zemljišnu knjigu može biti uknjižba ili predbilježba. Na novoga vjerovnika prelaze i hipoteke. Za opterećenje podzaložnim pravom (nadhipoteka) nije potreban pristanak vlasnika nekretnine.

Uknjižbom se stječe hipoteku bezuvjetno; predbilježbom uvjetno - pod uvjetom naknadnog opravdanja tog upisa.

Hipoteku se ni u kojem slučaju ne može steći predajom nekretnine u posjed. Ako nekretnina nije upisana u zk, na njoj se hipoteku stječe POLAGANJEM U SUDU ovjerovljene isprave kojom vlasnik nekretnine dopušta uknjižbu tog prava na njoj.

NASTUP PRAVNOG UČINKAPravni učinak osnivanja hipoteke nastupa

1) upisom hipoteke u zk (uknjižbom, predbilježbom) odnosno s tim izjednačneim polaganjem isprave u sud, ako se to zbilo

2) na temelju VALJANOG PRAVNOG POSLA – hipotekarnog ugovora, te ako j to bio pravni posao

3) VLASNIKA STVARI, sposobnog da se stvar optereti hipotekom

TRENUTAK OSNIVANJA HIPOTEKE je trenutak u kojem je zk sudu bio stigao PRIJEDLOG ZA UPIS TE HIPOTEKE, odnosno kad mu je stigla odluka drugog suda ili drugog tijel

Page 107

avlasti kojom se određuje upis te hipoteke.Upisom dobiva mjesto u prvenstvenom redu, na tom mjestu je osigurana hipotekom

a) ona tražbina zbog čijeg je osiguranja ta hipoteka osnovana (glavnica)b) troškovi parnicec) troškovi ovrhed) kamate ....

Ako je istodobno zemljišnoknjižnom sudu bilo stiglo nekoliko prijedloga za upis hipoteka, sve te hipoteke imaju isti red prvenstva.

PRELAŽENJE HIPOTEKE

Hipoteke rpelaze na novog vjerovnika zajedno s tražbinom koja je osigurana hipotekom, i to u pravilu SAMIM TIM što je ta tražbina prešla na novog vjerovnika.To se zbiva bez posebnog pravnog temelja i bez posebnog načina stjecanja. Novi vjerovnik ima pravo ishodit da se hipoteku koju je stekao bez upisa u ZK , upiše kao njegovu u ZK.

Na novog vjerovnika može prijeći i samo dio hipotekarne tražbine u kojem će sluačju novi hipotekarni vjerovnik imati onaj dio koji je preao na nj, a preostali dio će pripadati onome kome i do tad. Imaju isti red prvenstva.

OPTEREĆENJE PODZALOžNIM PRAVOM

Podzaložno pravo na hipoteci – NADHIPOTEKA. Hipotekarni vjerovnik može u granicama svojeg prava na namirenje iz nekretnine, osnovati na postojećoj hipoteci nadhipoteku u korist treće osobe. Nadhipoteka može biti opterećena daljnjim nadhipotekama....

hipotekarnom vjerovniku ne treba pristanak vlasnika nekretnine.

a) iz svojeg hipotekarnog prava će izvesti nadhipoteku za stjecatelja na b) temelju svojeg pravnog posla kojemu je cilj osnivanje nadhipoteke radi

osiguranja namirenja određene tražbine nadhipotekarnog vjerovnikac) na način da će se nadhipoteku upisati u zk u korist vjerovnika nadhipoteke.

Na dobrovoljnoj se hipoteci može osnovati isudska prisilna nadhipotekadobrovoljna sudska odnosno javnobilježnička hipoteka,zakonska hipoteka

Ovlasti

OVLASTI U STADIJU OSIGURANJA Založno pravo na nekretnini uvijek je hipoteka, pa ne daje založnom vjerovniku

pravo na posjed zaloga

OČUVANJE NEKRETNINE I NJEZINE VRIJEDNOSTI

Ako bi vlasnik nekretnine – hipotekarni dužnik – činio nešto što bi dovelo u opasnost supstanciju ili smanjilo vrijednost te nekretnine, hipotekarni vjerovnik

Page 108

je – koliko je to nužno za osiguranje njegovog založnog prava – ovlašten zahtjevati od hiptotekarnog dužnika da to propusti činiti.

Ne propusti li taj to činiti unatoč zahtjevu hipotekarnog vjerovnika, to ovog ne ovlašćuje raskinuti obvezni donso sa svojim dužnikom, ali pravo HIPOTEKARNOG VJEROVNIKA DA NAMIRI SvoJU TRAŽBINU IZ VRIJEDNOSTI NEKRETNINE postaje ODMAH AKTUALNO.

hipotekarni vjerovnik ovlašten je i prije dospijeća hipotekarne tražbine zahtjevati njezinu ovršnu prisilnu naplatu iz vrijednostgi njome opterćeene nekretnine.

Hipotekarni vjerovnik se ne mora služiti svojom ovlasti da zahtjeva ovršnu naplatu svoje tražbine zbog toga što je dužnik nije propustio učinit ono što je propustio učiniti. On može hipotekarnog dužnika na to propuštanje prisilit sudskim putem- može tužbom zahtjevati od založnog dužnika da propušta one radnje koje smanjuju vrijednost nekretnine ili inače čpogoršavaju njezino stanje.Ako hipotekarni dužnik ne bi postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi kojom je usvojen zahtjev, hipotekarni vjerovnikće ga na to moći siliti po praivlima ovršnog postpuka predviđenim za ovrhu RADI OSTVARENJA NENOVČANE TRAŽBINE NA TRPLJENJE ILI PROPUŠTANJE.A ako je zbog ponašanja ovršenika protivno obvezi iz ovršne isprave nastala promjena koja nije u skladu s pravom ovrhovoditelja, sud će ovlastiti ovrhovoditelja (hipotekarnog vjerovnika) na njegov prijedlog, da sam, a po potrebi i uz pomoć sudskog ovršitelja, uspostavi prijašnje stanje na trošak i opsnost ovršenika.»

ZAŠTITAHipotekarni vjerovnik ima pravo na zaštitu zaloga- ovlašten je svakome uključujući vlasnika založene stvari stavljati sve zahtjeve potrebne radi zaštite svojeg založnog prava na nekretnini 332- to uključuje i na zaštitu po pravilima zemljišnoknjižnog prava.

Načelo je da se na zahtjeve koje založni vjerovnik postavlja radi ostvarenja sovjih ovlasti glede založene stvari, na odgovarajući način primjenjuju pravila koja vrijed i za zahtjeve vlasnika, odnosno premnijevanog vlasnika stvari, koje on postavlja za zaštitu vlasništva.

USTUP PRVENSTVA – hipotekarni vjerovnik ovlašten na ustupanje prvenstva, ovlašten zamjeniti mjesto kje u prvenstvenom redu ima nejgova hipoteka s mjestom koje u tom redu ima nekoa druga hipoteka, ili neko drugo knjižno pravo, ako time ne vrijeđa knjižna prava trećih osoba. Prvenstvo se može ustupit naplatno ili besplatno.

VLASNIKOVO RASPOLAGANJE NEIZBRISANOM HIPOTEKOMPrestane li hipotekarna tražbina ne neki drugi način, a ne namirivanjem iz vrijendosti opterećene nekrentine sve dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik nekretnine ima pravo raspolagati tom hipotekom ili točnije njeinim mjestom u redu prvenstva.

Vlasnik ima pravo raspolagati neizbrisanom hipotekom, koje ga ovlašćuje da može prenjijetu tu hipoteku na novu tražbinu koja nije vće od one upisane koja je prestala. Da bi se tim pravom poslužio, trebat će ispravom dokazati prestanak tražbine kja je bila osigurana tom hipotekom 347/2

Page 109

OVLASTI U STADIJU NAMIRIVANJA

Pravo na namirenje i putovi njegovog ostvarenja

Dospijećem obveze koja je osgiurana založnim pravom na nekretnini ulazi djelovanje založnog prava u stadij namirivanja.

- pravo na namirenje svoje tražbine iz vrijednosti hipotekom opterećene nekretnine može hipotekarni vjerovnik izvršavati jedino putem suda.

Namirivanje zalogom osigurane tražbine iz virjendostizalgoa moguće je jedino puteme suda i to u pravilu;

a) putem sudske prodaje zaloga ali bi e na zahtejv založnog vjerovnika moglo porovesti i

b) putem privremene uprave i namirivanja iz plodova i drugih koristi koje dalje zalog.

NAMIRIVANJE PUTEM SUDSKE PRODAJE ZALOGA

Hipotekarna se tražbian namiruje iz vrjednosti njome opterećene nekretnine putem suda, koji U OVRŠNOM POSTUPKU UNOVČUJE NEKRENTINU PRODAJOM (u pravilu na usmenoj javnoj dražbi) postupajući po pravilima ovršnog zakona o ovrsi na nekretninama radi naplate novčane tražbine.

Da bi vjerovnik mogao putem suda ishoditi namirenje, treba imati PRAVNI TEMELJ ZA OVRHU. Pravni temelj za to su ovršne isprave tj. ovršne sudske odluke i sudske nagodbe ali i neke druge isprave koje su u tom pogledu s njima izjednačene – vjerodostojne isprave.Nema li vjerovnik ovršnu ili vjerodostojnu ispravu on će – da bi namiro svoju tražbinu iz vrijednosti založene nekretnine – trebati protiv lasnika te nekerentine ustati s hipotekarnom tužbom te supjeti s njom tj. ishoditi PRESUDU DA JE TAJ DUŽAN TRPJETI NAMIRENJE IZ NJEGOVE NEKRETNINE.

Kad je da bi došao do namirenja svoje tražbine iz vrijednosti nekretnine, vjerovniku potrebno da prethodno putem parnice ishodi pravomoćnu presudu kjom će biti naređeno založnom vjerovniku da je dužan trpjeti namirenje iz vrijednosti zaloga, ili presudu kojom će osobno dužniku biti naređeno da podmiri vjerovnikovu tražbinu, ovlatšen je zahtijevati da se u zemljišnim knjigama ZABILJEŽI tužba protiv vlasniak nekretnine; isto je tako ovlašten zahtijevati da se zabilježi OTKAZ od kojeg ovisi dospijeće tražbine.Zabilježeni će otkaz ili tužba djelovati i protiv svakoga kasnijeg vlasnika nekretnine, pa će se na temelju ovršne presude čije je donošenje ishođeno zabilježenom tužbom ili zabilježenim otkazom moći provesti ovrhu namirenjem iz nekretnien bez obzira tko je u međuvremenu ostao njezinim vlasnikom.

PRIJEDOLOG I SUDSKA DOZVOLA OVRHEprovodi se u sudskom postupku ovrhe (prisilnog izvršenja) radi naplate novčane tražbineprovodi je se na temelju dozvole ovre

Page 110

dozvolu daje općinski sud na čijem se područuju nekretnina nalazi na prijedlog za to aktivno legitimirane osobe ovrhovoditeljasud će dozvolit ovrhu na temelju ovršne isprave i vjerodostojne isprave.Ako je prijedlogo osnovan donosi pozitivno rješenje o ovrsiOvrha se redovito provodi PRODAJOM NEKRETNINE

Ovrha se redovito provodi prodajom nekretnine, a to se čini u nekoliko faza: I. zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi, II. utvrđenje vrijednosti nekretnine, III. prodaja nekretnine i IV. namirenje ovrhovoditelja iz kupovnine.

Zaključak o prodaji koji donosi sud sadrži podatke o vrijednosti nekretnine, načinu prodaje (dražba, prodaja neposrednom pogodbom), uvjete prodaje, vrijeme i mjesto dražbe.

Na prvoj sudskoj usmenoj javnoj dražbi nekretnina se ne smije prodati za manje od četiri petine vrijednosti, a na drugoj ili eventualno sljedećim dražbama može se prodati, ali ne ispod polovice vrijednosti te nekretnine. Pravila su dispozitivna pa se zainteresirane osobe mogu i drukčije sporazumjeti (npr. da se nekretnina proda po nižoj cijeni).Prodaja neposrednom pogodbom je iznimka, a provodi se samo na prijedlog stranaka (ovrhovoditelja i ovršenika).

Pravo da se namiri iz vrijednosti prodane nekretnine pripada hipotekarnom vjerovniku na čiji se zahtjev provodi ovršni postupak, ali i svakom drugom hipotekarnom vjerovniku.

U prvom isplatnom razredu nalaze se troškovi ovršnoga postupka.

U drugom isplatnom razredu su indirektni založni vjerovnici koji nemaju založno pravo, ali su na određeni način privilegirani (RH i jedinice lokalne samouprave i uprave za poreze i druge pristojbe).

U trećem se isplatnom razredu nalaze indirektni založni vjerovnici koji nisu toliko privilegirani (zakonsko uzdržavanje, razne vrste naknade štete).

U četvrtom se isplatnom razredu koji je zapravo glavni namiruju sve tražbine osigurane hipotekom na prodanoj nekretnini prema prvenstvenom redu.

U peti isplatni razred ulaze one tražbine koje se inače svrstavaju u drugi razred, ali su svrstane u peti jer su nastale prije posljednje godine od donošenja rješenja o dosudi nekretnine kupcu ili su nastale nakon donošenja rješenja.

U šesti isplatni razred ulaze one tražbine koje se inače nalaze u trećem isplatnom razredu jer su nastale prije posljednje godine od donošenja rješenja ili nakon donošenja rješenja.

ZAJEDNIČKA (SIMULTANA) HIPOTEKA

Page 111

Zajednička hipoteka je založno pravo koje radi osiguranja jedne tražbine tereti nekoliko nekretnina tako kao da su sve one zajedno jedna nekretnina.

2. Sudsko prisilno založno pravo na nekretnini

Može se osnovati protiv volje dužnika radi osiguravanja uspješnoga provođenja ovršnoga namirenja vjerovnikove novčane tražbine iz dužnikove imovine. Osniva se samo na nekretnini koja je sposobna za unovčenje, a nisu sposobne za unovčenje one nekretnine za koje je isključena mogućnost da budu predmetom ovrhe, one nekretnine koje su iz socijalnih razloga izuzete od ovrhe i djelomično one na kojima su uspostavljena određena ograničenja ovrhe.

Prisilno sudsko založno pravo osniva se kao hipoteka, a pravni temelj je odluka suda:

1. donesena kao rješenje o određivanju mjere osiguranja prisilnim zasnivanjem založnoga prava na nekretnini ili

2. kao rješenje o određivanju prethodne mjere osiguranja predbilježbom založnoga prava na nekretnini protivnika osiguranja.

Upis hipoteke na temelju rješenja o mjeri osiguranja izvršit će se ako vjerovnik novčane tražbine ima perfektnu ovršnu ispravu i to na njegov prijedlog. Da li će se izvršiti uknjižba ili predbilježba ovisi o zemljišnoknjižnim pretpostavkama.

Predbilježba hipoteke na temelju rješenja o prethodnoj mjeri osiguranja obavit će se po prijedlogu vjerovnika u slučaju da postoji isprava koja još nije ovršna (imperfektna ovršna isprava) i vjerojatna opasnost da bi bez takvoga osiguranja ostvarenje tražbine moglo biti spriječeno ili znatno otežano. Predbilježba se mora opravdati, a to će biti kada isprava postane ovršna.

Ova hipoteka prestaje kao i ostale tek brisanjem iz općih razloga prestanka svake hipoteke ili zbog ukinuća odnosne mjere u sudskom postupku.

3. Sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na nekretniniVrijedi sve ono što je već o tome rečeno kod pokretnina.

4. Zakonsko založno pravo na nekretnini

To su specijalne zakonske odredbe koje su i u svijetu i u nas vrlo rijetke. Ipak prema ZV suvlasnici imaju zakonsko založno pravo na onoj stvari koju je u razvrgnuću suvlasničke zajednice isplatom dobio jedan od njih, a radi osiguranja njihovih tražbina da im se u novcu isplati vrijednost njihovih suvlasničkih dijelova.

I sunasljednici imaju zakonsko založno pravo nakon razvrgnuća nasljedničke zajednice isplatom. Zakonsko založno pravo prestaje iz istih razloga kao i dobrovoljno, a potrebno je i brisanje hipoteke iz zemljišne knjige.

ZALOŽNO PRAVO NA imovinskom PRAVUImamo:

1. Dobrovoljno založno pravo na pravu

Page 112

2. Sudsko prisilno zp na pravu3. Sudsko i javnobilježničko dobrovoljno4. Založno pravo na pravu

Da bi neko subjektivno imovinsko pravo moglo poslužiti kao zalog ono treba biti imovinsko, u prometu i prikladno za namirenje (unovčenje).

1. Dobrovoljno založno pravo na pravu

Pretpostavke su: 1. pripadanje toga prava zalogodavcu, 2. valjani pravni posao, 3. čin prenošenja toga prava zalogoprimcu radi osiguranja određene tražbine.

Ugovorom o davanju prava u zalog obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) vjerovniku da će radi osiguranja određene vjerovnikove tražbine založnim pravom prenijeti vjerovniku određeno subjektivno imovinsko pravo u zalog, a druga se ugovorna strana obvezuje da će se pravom koje joj je preneseno u zalog služiti samo u granicama ovlasti koje joj pripadaju kao založnom vjerovniku, te da će to pravo nazad prenijeti zalogodavcu čim prestane tražbina koju taj zalog osigurava. Ništavi su već ranije spomenuti uglavci u založnopravnim ugovorima.

Založno pravo može se osnovati:Na zalogodavčevoj tražbini koja se cesijom ustupa, a cesusa se o tome obavještava.Na pravu inkorporiranom u vrijednosnom papiru koji glasi na ime osniva se cesijom.Na vrijednosnom papiru koji glasi na donositelja osniva se predajom toga papira založnom vjerovniku radi osiguranja.Na pravu inkorporiranom u vrijednosnom papiru koji glasi po naredbi osniva se založno pravo založnim indosamentom. To je pisano očitovanje dotadašnjega ovlaštenika da svoje pravo prenosi na drugoga.Može se osnovati i na drugim imovinskim pravima, npr. na patentima, tehničkim unaprjeđenjima, autorskom pravu na onaj način koji je predviđen za prijenos takvoga prava.

Od trenutka kada je neka tražbina založena njezin dužnik više ne može valjano ispuniti svoju obvezu dotadašnjem vjerovniku te založene tražbine jer je ona prenesena založnom vjerovniku.

2. Sudsko prisilno založno pravo na pravu

Ovrha se može provoditi na plaći, ali ne i na primanjima po osnovi zakonskoga uzdržavanja, naknade štete zbog narušenja zdravlja, tjelesnoga oštećenja, gubitka radne sposobnosti, privremene nezaposlenosti, dječjega doplatka, socijalne skrbi, stipendije učenicima i studentima, primanja vojnika, osuđenika i primanja po osnovi odličja i priznanja.

Ovrha pod uvjetima koje propisuje Ovršni zakon osim na plaći može obavljati i na mirovini, primanju invalida na temelju novčane naknade za tjelesno oštećenje i na

Page 113

doplatak za tuđu pomoć i njegu, primanjima na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju i doživotnoj renti te po osnovi ugovora o osiguranju života.

3. Sudsko i javnobilježničko dobrovoljno založno pravo na subjektivnom pravu

4. Zakonsko založno pravo na subjektivnom pravuZa 3. i 4. vrijedi ono što je ranije kazano.

FIDUCIJARNI PRIJENOS I NEKE DALJNJE MOGU Ć NOSTI STVARNOPRAVNOG OSIGURANJA TRAŽBINA

Fiducijarni prijenos vlasništva radi osiguranja je takva upotreba prava vlasništva za stvarnopravno osiguravanje vjerovnikove tražbine, da njome vlasnik ne opterećuje svoju stvar založnim pravom, nego je prenosi u vlasništvo vjerovnika radi osiguranja neke njegove tražbine.

Pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima.

Odnos fiducije

Ako nije što drugo određeno, vlasnik može u svaku svrhu koja nije zabranjena svoje pravo ograničiti, uvjetovati ili oročiti, a može ga i opteretiti.

Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena.

Odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će i prema trećima, ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

Podvrste fiducijarnog prijenosa radi osiguranja:1. Prijenos vlasništva uz uspostavu fiducijarnog odnosa po općim pravilima

obveznog prava2. –II- na temelju pravila stvarnog prava3. Sudsko i javnobilježničko osiguranje prijenosom vlasništva na stvari i

prijenosom prava

Prijenos vlasništva uz uspostavu fiducijarnog odnosa po općim pravilima obveznog prava

Vjerovniku se može prenijeti vlasništvo radi osiguranja njegove tražbine uz uspostavu ugovornog fiducijarnog odnosa.

Vjerovnik kome je vlasništvo preneseno radi osiguranja je prema svakome vlasnik stvari, djeluje erga omnes.

Fiducijarni prijenos na temelju stvarnog prava

Page 114

Vjerovnikovu se tražbinu može osigurati i prijenosom vlasništva neke stvari koje se prenosi na vjerovnika ograničeno, osiguranjem određene tražbine pod uvjetom.

Uvjet će biti da osigurana tražbina postoji, da je postojala u trenutku kada je vlasništvo preneseno radi njezinog osiguranja, a da potom nije ispunjena niti prestala ni na koji drugi način.

Djelovanje uvjetnosti i odnosa fiducije

Odredi li vlasnik pravnim poslom zabranu otuđenja ili opterećenja svoje stvari, to ga obvezuje. Ta će zabrana djelovati i prema trećima, ako je osnovana u korist bračnoga druga, djeteta, roditelja, posvojenika ili posvojitelja, a i upisana je u zemljišnu knjigu, odnosno u javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je zabrana određena. Odredi li vlasnik pravnim poslom uvjet ili rok pravu vlasništva, to ga obvezuje. Ograničenje uvjetom ili rokom djelovat će i prema trećima, ako je upisano u zemljišnu knjigu, odnosno u takav javni upisnik bez čega se ne može steći stvar za koju je ograničenje određeno.

Vlasnik čije će pravo vlasništva prestati ispunjenjem uvjeta ili istekom roka (prethodni vlasnik) dužan je postupati obzirno prema onome tko čeka da time postane vlasnikom (potonji vlasnik) te mu prenijeti vlasništvo pošto istekne rok ili se ispuni uvjet, pri čemu će se njihov međusobni odnos prosuđivati kao da je prethodni vlasnik bio plodouživatelj. Kad je vlasništvo uvjetovano ili oročeno djelovanjem prema trećima, tada samim ispunjenjem uvjeta, odnosno istekom roka ono pripada potonjem vlasniku, ako zakonom nije drukčije određeno, a pravna raspolaganja stvarju koja je bio poduzeo prethodni vlasnik gube učinak.

I kad djeluju i prema trećima, vlasnikova ograničenja, uvjetovanja, oročenja i opterećenja stvari ne utječu na tuđa prava koja već postoje na stvari, osim ako njihovi nositelji na to u pisanom obliku izričito pristanu, a ne utječu ni na prava koja bi u pravnom prometu stekli treći koji nisu znali niti su mogli znati za tu ograničenost, uvjetovanost, oročenost ili opterećenost.

Pretpostavke fiducijarnog prijenosa vlasništvaZa prijenos vlasništva radi osiguranja je potrebno:

1. Da postoji i da je prikladna za takvo osiguranje ona tražbina čijem će osiguravanju služiti fiducijarno vlasništvo

2. Da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za prijenos vlasništva na stjecatelja, kako

a) Opće pretpostavke, tako ib) Posebne pretpostavke

Vlasništvo pokretne stvari stječe se predajom te stvari stjecatelju u samostalan posjed. Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj

knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

Ako se pravo vlasništva otuđuje tako da ga stjecatelj stekne uz ograničenje rokom zbog čijega bi isteka ono trebalo prijeći natrag otuđivatelju ili uz ograničenje uvjetom čijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, s time da se istodobno s upisom stjecateljeva vlasništva kao prethodnoga upisuje i otuđivateljevo vlasništvo kao potonje.

Sudsko I javnobilježničko osiguranje tražbine Takav fiducijarni prijenos vlasništva se zbiva posredstvom suda ili javnog

bilježnika

Page 115

Mjesno nadležan sud za odlučivanje o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava određuje se odgovarajućom primjenom odredbi Zakona o mjesnoj nadležnosti suda u ovršnim postupcima radi ostvarenja novčane tražbine na pojedinim vrstama predmeta ovrhe.

Jedna ili obje stranke mogu tražiti od suda da odredi ročište i da na tom ročištu u zapisnik unese njihov sporazum o tome da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja, ili da se u tu svrhu na predlagatelja osiguranja prenese koje pravo protivnika osiguranja. U sporazum treba unijeti odredbu o tome kad će osigurana tražbina dospjeti, odnosno kako će se njezino dospijeće odrediti. Protivnik osiguranja može biti i osoba prema kojoj predlagatelj osiguranja nema tražbine koja se osigurava.

Sporazum se može odnositi i na osiguranje nenovčane tražbine, ali u tom slučaju u sporazumu mora biti određena novčana protuvrijednost te tražbine. Nakon dospijeća nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja može birati hoće li tražiti ovrhu radi prisilnoga ostvarenja nenovčane tražbine ili po odredbama ove glave ostvarivati svoja prava kao da je prijenos vlasništva na stvari ili prijenos prava obavljen radi osiguranja novčane protuvrijednosti nenovčane tražbine.

Zapisnik ima učinak sudske nagodbe. Ako se sporazumom prenosi pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u

zemljišnoj knjizi, sporazum treba sadržavati i izjavu protivnika osiguranja o tome da je suglasan da se neposredno na temelju sporazuma može u zemljišnoj knjizi obaviti taj prijenos.

Na temelju zapisnika i izjave protivnika osiguranja stranke mogu tražiti prijenos prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi uz zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja.

Predlagatelj osiguranja postaje vlasnikom nekretnine koja nije upisana u zemljišnoj knjizi odnosno pokretnina potpisivanjem zapisnika.

U zapisnik se može unijeti i izjava protivnika osiguranja da je suglasan da predlagatelj osiguranja može neposredno na temelju toga zapisnika protiv njega zatražiti prisilnu ovrhu radi predaje nekretnine odnosno pokretnina u posjed nakon dospijeća osigurane tražbine. Zapisnik koji sadrži takvu izjavu je ovršna isprava.

Smatrat će se da je prijenos prava obavljen potpisivanjem zapisnika. O prijenosu vlasništva na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige i

na pokretninama te o prijenosu prava objavit će se oglas u "Narodnim novinama", u kojemu će se naznačiti sud koji objavljuje oglas, broj predmeta, stranke, nekretnine ili pokretnine na kojima je preneseno vlasništvo, odnosno prava koja su prenesena te obavijest da je prijenos obavljen radi osiguranja. Nekretnine, pokretnine, odnosno prava označit će se tako da se bez teškoća može utvrditi njihova istovjetnost.

Ako sporazumom nije drukčije određeno, protivnik osiguranja ovlašten je i dalje koristiti stvar čije je vlasništvo preneseno na predlagatelja osiguranja, a predlagatelj osiguranja nije ovlašten stvar otuđiti niti opteretiti.

Ako predlagatelj osiguranja otuđi ili optereti stvar iako na to nije ovlašten sporazumom, takvo je otuđenje ili opterećenje pravno valjano, a predlagatelj osiguranja odgovara protivniku osiguranja za štetu koju mu je time prouzročio.

Page 116

Ako predlagatelj osiguranja otuđi stvar, dužan je platiti porez na promet za prijenos vlasništva na stvari s protivnika osiguranja na njega. Rok za plaćanje poreza računa se od dana otuđenja stvari.

Ako sporazumom nije drukčije određeno, predlagatelj osiguranja je dužan:

poduzimati mjere potrebne za očuvanje prenesene tražbine, naplaćivati kamate ili kakve druge povremene tražbine. Tako naplaćeni iznosi prebijaju se s troškovima na čiju naknadu predlagatelj osiguranja ima pravo, zatim s kamatama koje mu se duguju i napokon s glavnicom, naplatiti prenesenu tražbinu odnosno primiti njezino ispunjenje, nakon što dospije. Ispunjenjem prenesene tražbine predlagatelj osiguranja stječe vlasništvo stvari predajom koje je tražbina ispunjena. Ako je predmet prenesene tražbine novac, predlagatelj osiguranja dužan je, na zahtjev protivnika osiguranja, položiti naplaćeni iznos kod suda ili javnoga bilježnika, ali ako je njegova osigurana tražbina već dospjela, predlagatelj osiguranja može zadržati dugovani iznos novca, a ostalo predati protivniku osiguranja.

Ako sporazumom nije drukčije određeno, predlagatelj osiguranja nije ovlašten otuđiti ni opteretiti preneseno pravo. Ako on ipak pravo otuđi ili optereti, takvo je otuđenje ili opterećenje valjano, ali predlagatelj osiguranja odgovara za štetu koju je time prouzročio protivniku osiguranja. Predlagatelj osiguranja koji otuđi pravo kad na to nije ovlašten sporazumom dužan je platiti porez na promet za prijenos prava s protivnika osiguranja na njega, ako se taj porez inače plaća.

Dužnik tražbine koja je na predlagatelja osiguranja prenesena radi osiguranja može predlagatelju osiguranja istaći prigovore koje bi u slučaju ustupanja tražbine dužnik te tražbine mogao istaći primatelju.

Na prijenos vlasništva u svrhu osiguranja i na vraćanje vlasništva nakon podmirenja tražbine predlagatelja osiguranja ne primjenjuju se propisi o porezu na promet nekretnina, odnosno pokretnina. Isto vrijedi i za prijenos i povrat prava.

Okolnost da su otuđenje ili opterećenje stvari ili prava na koje predlagatelj osiguranja nije bio ovlašten pravno valjani ne isključuje kaznenu odgovornost predlagatelja osiguranja koji je fizička osoba ili odgovorne osobe u pravnoj osobi predlagatelja osiguranja zbog izigravanja povjerenja.

Pravo na povrat vlasništva odnosno prava - izlučno pravo

Ako protivnik osiguranja u roku ispuni svoju obvezu prema predlagatelju osiguranja, predlagatelj osiguranja dužan mu je, bez odgode, vratiti vlasništvo stvari ili prenijeti natrag stečeno pravo.

U slučaju prisilne ovrhe ili stečaja protiv predlagatelja osiguranja protivnik osiguranja ima izlučno pravo na stvarima i pravima koje je prenio na predlagatelja osiguranja radi osiguranja, osim ako se ovrha ne provodi radi ostvarenja tražbine treće osobe prema predlagatelju osiguranja koje je predlagatelj osiguranja osigurao osnivanjem založnoga prava na prenesenoj stvari ili pravu.

Prava predlagatelja osiguranja u slučajuzakašnjenja protivnika osiguranja

Page 117

Ako protivnik osiguranja zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine, predlagatelj osiguranja ovlašten je zatražiti od protivnika osiguranja, preko javnoga bilježnika, da ga u roku od petnaest dana obavijesti, također preko javnoga bilježnika, zahtijeva li da se stvar na kojoj je vlasništvo preneseno proda ili da se preneseno pravo unovči putem javnoga bilježnika.

U obavijesti protivnik osiguranja je dužan odrediti najnižu cijenu po kojoj se stvar može prodati odnosno pravo unovčiti, imenovati javnoga bilježnika koji će obaviti prodaju stvari odnosno unovčenje prava te priložiti njegovu izjavu da je voljan obaviti prodaju odnosno unovčenje i da su mu predujmljeni troškovi prodaje ili unovčenja i da će se iz iznosa dobivenoga prodajom, odnosno unovčenjem prethodno podmiriti tražbina predlagatelja osiguranja s kamatama i troškovima te porez na promet. Najniža cijena koju je odredio protivnik osiguranja ne smije biti niža od osigurane tražbine, uvećane za kamate i troškove predlagatelja osiguranja koji će predvidivo dospjeti odnosno nastati do isteka roka do kojega javni bilježnik mora prodati stvar ili unovčiti pravo, te za predvidivi porez na promet.

Pošto primi obavijest s prilozima, predlagatelj osiguranja dužan je u roku od petnaest dana ovlastiti javnoga bilježnika da proda stvar ili unovči pravo, uz uvjete određene u obavijesti protivnika osiguranja. Predlagatelj osiguranja je dužan poduzeti i sve ostale radnje na zahtjev javnoga bilježnika kojima se omogućava razgledavanje stvari odnosno upoznavanje sa sadržajem prava. U protivnome odgovara protivniku osiguranja za štetu.

Ako javni bilježnik ne uspije stvar prodati odnosno pravo unovčiti u roku od tri mjeseca od dana kad ga je predlagatelj osiguranja na to ovlastio, smatrat će se da se protivnik osiguranja odrekao prava tražiti prodaju stvari odnosno unovčenje prava.

Ako protivnik osiguranja ne postupi prema odredbama Zakona, odnosno ako javni biježnik ne uspije stvar prodati ili pravo unovčiti u skladu s odredbom Zakona, smatrat će se da je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava koji su na njega preneseni, za cijenu koja odgovara iznosu osigurane tražbine s kamatama i troškovima te poreza na promet, osim ako predlagatelj osiguranja u roku od petnaest dana po isteku roka ne obavijesti putem javnoga bilježnika protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar odnosno pravo umjesto isplate osigurane tražbine.

Ako predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik stvari odnosno punopravni imatelj prava, osigurana se tražbina smatra izmirenom kad predlagatelj osiguranja postane punopravni vlasnik odnosno imatelj prava.

Ako predlagatelj osiguranja izvijesti protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar ili pravo umjesto isplate osigurane tražbine, ovlašten je svoju tražbinu protiv protivnika osiguranja ostvarivati neovisno o ovlastima koje ima prema toj odredbi.

Ako predlagatelj osiguranja izvijesti protivnika osiguranja da ne želi zadržati stvar ili pravo umjesto isplate osigurane tražbine, ovlašten je stvar prodati ili pravo unovčiti sam, i to preko javnoga bilježnika ili osoba ovlaštenih za prodaju stvari odnosno unovčenje prava. Prigodom prodaje stvari ili unovčenja prava predlagatelj osiguranja je dužan postupati s pažnjom dobroga gospodara i o tome položiti račun protivniku osiguranja. Ako takvom prodajom stvari ili unovčenjem prava predlagatelj osiguranja

Page 118

ne uspije u cijelosti namiriti svoju tražbinu, ovlašten je tražiti protiv protivnika osiguranja ovrhu na temelju zapisnika radi namirenja preostaloga dijela svoje tražbine.

Rokovi za prijavu prijenosa vlasništva odnosno prava u svezi s plaćanjem poreza na promet računaju se:

od dana kad je javni bilježnik prodao stvar, odnosno unovčio pravo, od dana kad je predlagatelj osiguranja postao punopravni vlasnik, odnosno imatelj prava, od dana kad su javni bilježnik, odnosno osoba ovlaštena za prodaju stvari ili unovčenje prava prodali stvar ili unovčili pravo.

Ako predlagatelj osiguranja svoju tražbinu ostvari drukčije, dužan je protivniku osiguranja vratiti stvar, odnosno pravo bez odgode. U slučaju djelomičnoga ispunjenja tražbine predlagatelj osiguranja dužan je neke od stvari ili dio prava na stvari, odnosno pravo ili dio prava vratiti protivniku osiguranja, ako je to moguće.

Page 119