Sloboda izrazavanja

Sloboda izraavanja:Vodi za tumaenje lana 10 Evropske konvencije o

ljudskim pravima i njegovog konteksta

Toby Mendel

Izvrni direktorCentar za pravo i demokratiju

Ovaj vodi je tampan u okviru projekta "Promocija profesionalizma i tolerancije u medijima u BiH", koji finansiraju vlade Norveke i Irske.

3UvodKonvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Evropska konvencija ili ECHR),1 koja je usvojena 4. novembra 1950. u Rimu, bila je revolucionarno dostignue u smislu unapreenja ljudskih prava ne samo u Evropi ve u cijelom svijetu. Evropska konvencija nije prvi meunarodni proglas o ljudskim pravima. Dvije godine ranije, odnosno u decembru 1948.,2 Ujedinjene nacije usvojile su Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima (UDHR), a ECHR u svojoj preambuli navodi, kao svoju svrhu, poduzimanje koraka ka zajednikom provoenju odreenih prava navedenih u Univerzalnoj deklaraciji.

Meutim, Evropska konvencija je zatitu ljudskih prava unaprijedila na dva kljuna naina. To je bio prvi pravno obavezujui sporazum o ljudskim pravima, kojim se od strana ugovornica formalno zahtijevalo da potuju njegove odredbe. to je jo vanije, njome je uspostavljen veoma vaan mehanizam provedbe u obliku Evropskog suda za ljudska prava (Evropski sud ili ECtHR).3 U preko 50 godina svog postojanja,4 Sud je imao glavnu ulogu u ostvarivanju niza ljudskih prava zajamenih Evropskom konvencijom.

Evropska konvencija titi iroku paletu temeljnih ljudskih prava i sloboda, ukljuujui i inherentna prava kao to su pravo na ivot i slobodu i pravo na pravino suenje, slobodu od muenja i diskriminacije i slobodu vjere, uvjerenja, udruivanja, okupljanja i izraavanja. Iako meu zatienim pravima nema formalne hijerarhije, Evropski sud konstantno istie dominirajui znaaj slobode izraavanja kao kljunog temelja demokratije, koja je u

1 Usvojena 4. novembra 1950., E.T.S. br. 5,na snagu stupila 3. septembra 1953.2 Rezolucija Generalne skuptine UN-a 217A(III), 10. decembra 1948.3 ECHR je izvorno uspostvila i Evropsku komisiju za ljudska prava i Evropski sud za ljudska prava, ali Protokol br. 11 doveo je do znaajnijih institucionalnih reformi koje su rezultirale, izmeu ostalog, ukidanjem Evropske komisije.4 Pri lanovi Suda izbrani su 21. januara 1959.

4tom smislu sutinski vana za zatitu svih drugih prava i sloboda iz Konvencije.

Sloboda izraavanja predstavlja jedan od osnovnih temelja demokratskog drutva i preduvjet je za njegov napredak, kao i za vlastito ispunjenje svakog pojedinca.5

Konvencija stranama ugovornicama namee inicijalnu i primarnu obavezu da tite prava zajamena Konvencijom. lan 1 Konvencije glasi:

Visoke strane ugovornice jame svim licima pod svojom jurisdikcijom prava i slobode utvrene u Dijelu I. ove Konvencije.

Osim to je usklaen sa irim kontekstom meunarodnog prava, ovaj pristup takoer odraava praktinu stvarnost uinka osiguravanja ljudskih prava. Kao to je Evropski sud naveo u presudi u jednom od svojih prvih predmeta o slobodi izraavanja:

Sud istie da je mehanizam zatite uspostavljen Konvencijom supsidijaran nacionalnim sistemima zatite ljudskih prava. Konvencija, na prvom mjestu, stranama ugovornicama stavlja u zadatak osiguravanje prava i sloboda sadranih u njoj. [reference su izostavljene]6

Konvencija ne propisuje konkretne naine kako bi se to trebalo uraditi. Strane ugovornice slobodne su da prava tite kako god ele, u skladu sa svojim domaim pravnim sistemima, historijom, politikim okruenjem, kulturnom batinom pa ak i ekonomskom situacijom. Zatita, meutim, mora biti djelotvorna. Konvencija propisuje minimalni skup standarda vezanih za ljudska prava,

5 Vidi, na primjer, Lingens protiv Austrije, 1986., Sener protiv Turske, 2000, Thoma protiv Luksemburga, 2001., Maronek protiv Slovake, 2001, i Dichand i drugi protiv Austrije, 2002.6 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1976., taka 48.

5koji se moraju osigurati svim licima iz nadlenosti svake strane ugovornice.

Pravo na slobodu izraavanja, koje je zatieno lanom 10 Evropske konvencije, nije apsolutno pravo. Osnovna namjera lana 10 je da slobodu izraavanja definira veoma iroko, na nain da obuhvati gotovo sve oblike izraavanja, ali takoer i da vrlo iroko definira ta sve predstavlja mijeanje u ostvarivanje ovog prava, osiguravajui time krajnje iroku mreu prima facie zatite. Odreena mijeanja u ovo pravo opravdana su prema lanu 10, tako da strane ugovornice mogu legitimno ograniiti ovo pravo kako bi, na primjer, zatitili druga prava ili prevladavajue interese, kao to je nacionalna sigurnost.

Test za takva ogranienja, utvren u lanu 10(2), veoma je strog i Sud ga rigorozno primjenjuje. Istovremeno, Sud potvruje da strane ugovornice uivaju odreeno polje slobodne procjene kod odluivanja kako e ograniiti slobodu izraavanja, na temelju faktora kao to su njihova kultura, historija, ili pravni sistem. Sud je svoju ulogu u razmatranju nacionalnih ogranienja slobode izraavanja opisao na sljedei nain:

Drave ugovornice imaju odreeno polje slobodne procjene kod utvrivanja da li postoji potreba [za ograniavanjem slobode izraavanja], ali ona ide ruku pod ruku s evropskim nadzorom, obuhvatajui i zakonodavstvo i odluke kojim se to zakonodavstvo provodi, ukljuujui i one koje je donio neovisni sud. Sud je, stoga, ovlaten da donese konanu odluku o tome da li je ogranienje pomirljivo sa slobodom izraavanja, koja je zajamena lanom 10.

Kod provoenja svojih nadzornih ovlatenja, zadatak Suda nije da preuzima ulogu domaih nadlenih tijela ve da preispituje, temeljem lana 10, odluke koje su ta tijela donijela u skladu sa svojim ovlatenjima ... U tom smislu, Sud se mora uvjeriti da su domaa tijela primijenila standarde koji su u skladu sa naelima sadranim u lanu 10 i, povrh toga, da

6su se pri tome oslanjali na prihvatljivu procjenu relevantnih injenica.7

Drugim rijeima, Sud e se ograniiti na ispitivanje da li su domaa tijela osigurala djelotvorno pravo na slobodu izraavanja ili ne. Shodno tome, nee se uputati u tumaenje domaeg zakona ili ocjenjivanje naina kako je isti primijenjen, osim u granicama neophodnim za ocjenu lana 10.

Evorpski sud je prvi put razmatrao pitanje prava na slobodu izraavanja u predmetu De Becker protiv Belgije, koji je presuen 1962.8 U pedeset godina nakon toga, Sud je u regiji presudio u 1000 predmeta temeljem lana 10, najee u kombinaciji sa drugim lanovima Konvencije. Ova impresivna sudska praksa odraava dinamiku Suda i razvoj njegovog razumijevanja opsega i prirode slobode izraavanja. Kroz sudsku praksu Suda, Konvencija je postala ivi instrument, koji se tumai u svjetlu dananjih uvjeta i poimanja stvari.

Cijenei rad Evropskog suda moe se s pravom rei da se opseg zatite slobode izraavanja, openito, proirio tokom tih 50 godina zahvaljujui nainu na koji je Sud tretirao nova pitanja slobode izraavanja, ali i snanijem poimanju prirode ovog prava. Dobar primjer toga je stav Suda po pitanju prava na informacije ili prava na pristup informacijama u posjedu organa javne vlasti. Iako ranije odluke nisu priznavale takvo pravo,9 Sud je nedavno proirio svoje tumaenje lana 10, koje sada obuhvata i ovo pravo.10 Slian napredak se moe vidjeti i kad su u pitanju ogranienja koja za cilj imaju zatitu vjerski osjetljivih pitanja, gdje se u ranijim predmetima vea teina davala tim osjetljivim pitanjima,11 dok skoriji predmeti 7 Hertel protiv vicarske, 1998., taka 46.8 Predmet je u konanici prekrien sa liste, jer je spor rijeen.9 Vidi, na primjer, Leander protiv vedske, 1987.,i Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1989.10 Vidi Trsasg A Szabadsgjogokrt protiv Maarske, 2009.11 Vidi, na primjer, Otto-Preminger-Institut protiv Austrije, 1987., i Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996.

7vie odraavaju raznolikost uvjerenja drutva, ukljuujui i uvjerenja koja nisu vjerske prirode, kao i vanost rasprave o tim pitanjima i potrebu da se dopusti kritiziranje vjerskih institucija.12Velika veina strana ugovornica ugradila je Evropsku konvenciju direktno u svoj domai pravni sistem, kako bi postala dijelom njihovih internih pravnih propisa i na taj nain direktno obavezujua. U tim dravama, u domaim postupcima revizije, ukljuujui i postupke pred sudovima, strane se mogu pozivati direktno na tekst Konvencije ili na domae zakonodavstvo u koje je Konvencija ugraena ili na sudsku praksu Evropskog suda. U gotovo svim evropskim dravama, takoer, postoji ustavna zatita slobode izraavanja. Formulacija tih ustavnih garancija varira i esto je drugaija od one koja je data u lanu 10 Evropske konvencije. U isto vrijeme, dravni organi strana ugovornica, ukljuujui i sudove, duni su, u mjeri u kojoj je to razumno, tumaiti i primjenjivati ustavne zatite na nain koji najbolje osigurava ispunjavanje njihovih meunarodnih pravnih obaveza. To je veoma vaan nain za unapreenje usklaenosti domaih i meunarodnih pravnih sistema.

Ovaj prirunik osmiljen je da ponudi smjernice itavom nizu razliitih interesnih grupa. Ciljana skupina su novinari i drugi medijski radnici, ali e biti koristan i drugim grupama, kao to su razni akteri u oblasti civilnog drutva, pravnici, slubenici, akademici, parlamentarni zastupnici i drugi donositelji odluka. Prirunik opisuje nain na koji Evropski sud tumai lan 10 Evropske konvencije. Nadamo se da e ovaj prirunik biti koristan razliitim interesnim grupama i da e se iste u svojim aktivnostima snanije oslanjati na standarde koje je razvio Sud.

12 Vidi, na primjer, Giniewski protiv Francuske, 2006.

81. Opa razmatranja

Vanost slobode izraavanjalan 10(1) Evropske konvencije jami pravo na slobodu izraavanja na sljedei nain:

Svako ima pravo na slobodu izraavanja. Ovo pravo ukljuuje slobodu miljenja i slobodu primanja i prenoenja informacija i ideja, bez mijeanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj lan ne sprjeava drave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija.

Kao to je gore navedeno, Sud je slobodu izraavanja dosljedno tretirao kao osnovno ljudsko pravo, naglaavajui da je ista vana ne samo kao direktno pravo ve i kao preduvjet za demokratiju i druga ljudska prava. To se naroito ogleda u prethodno navedenom citatu u kojem se kae da je sloboda izraavanja osnovni temelj demokratskog drutva. Isto se ogleda i u sljedeim navodima, u kojima je Sud esto ponavljao:

Openito, sloboda politike rasprave predstavlja samu sr demokratskog drutva, i proima se cijelom Konvencijom.13

I:

Temeljem lana 10, stav 2, ona se primjenjuje ne samo na informacije ili ideje koje su poeljne ili se smatraju neuvredljivim ve i na one koje vrijeaju, okiraju ili uznemiravaju. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih nema demokratskog drutva.14

13 Vidi, na primjer, Lingens protiv Austrije, 1986., taka 42.14 Vidi, na primjer, Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1976., taka 49.

9Sud se, takoer, vie puta osvrnuo na vanu ulogu koju mediji imaju u smislu provoenja slobode izraavanja u praksi:

tampa ima bitnu ulogu u demokratskom drutvu. Iako ne smije prekoraiti odreene granice, naroito kada su u pitanju ugled i prava drugih, njezina dunost je da priopava informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa, u skladu sa svojim obavezama i odgovornostima. Ne samo da ona ima zadatak da prenosi takve informacije i ideje, ve i javnost ima pravo da iste prima. U suprotnom, tampa ne bi bila u stanju obavljati svoju bitnu ulogu uvara javnog interesa. [reference su izostavljene]15

Sud je poseban naglasak stavio na zatitu izjava politike prirode, kao i izjava o irim pitanjima od legitimnog interesa javnosti. U predmetima, ija je lista iznimno dugaka da bi se ovdje navodila, Sud je potvrdio pravo na snanu i otvorenu kritiku i izvjetavanje o prestupima, politikim raspravama i izjavama koje promoviraju odgovornost vlasti.

Opseg pravalan 10 titi ne samo pojedince ve i pravne subjekte.16 Zapravo, prvi predmet u kojem je Sud ustanovio povredu prava na slobodu izraavanja, Sunday Times (Br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979., ticao se novinskog izdavaa, Times Newspapers Limited, privrednog subjekta, i nekolicine novinara pojedinaca. Zatita se ne odnosi iskljuivo na sadraj izraavanja ve i na sredstva putem kojih se ti sadraji ire. Kao to je Sud naveo: [S]vako ogranienje koje se odnosi na sredstava [prenosa] zadire u pravo na primanje i davanje informacija.17 Sudska praksa Suda stala je u zatitu

15 Vidi, na primjer, Thoma protiv Luksemburga, 2001., taka 5.16 Autronic AG protiv vicarske, 1990., taka 47.17 Autronic AG protiv vicarske, 1990., taka 47. Vidi takoer Oberschlick protiv Austrije (Br. 1), 1991, taka 57.

10

razliitih vidova priopavanja, ukljuujui usmeno,18 tampano,19 radio emitiranje,20 slike,21 simbole,22 letke,23 proteste,24 filmove25 i sisteme elektronskog informiranja.26Kao to je ranije istaknuto, ovo pravo obuhvata ne samo informacije i ideje koje su opeprihvaene ve i manjinska stajalita i stavove koje mnogi mogu smatrati uvredljivim. Dakako, upravo za tu vrstu izraavanja ovo pravo je vjerovatno najvanije. Ovo pravo takoer obuhvata i komercijalno izraavanje.27Obaveza drave da potuje lan 10 primjenjuje se i na radnje svih organa koji ine dravni aparat, a Sud je utvrdio povrede ovog prava u predmetima koji su se ticali parlamenta (zakoni), vlada, sudova, policije, regulatornih i disciplinskih tijela, pa ak i dravnih medija.28 Stranama ugovornicama preputeno je da same odlue na koji nain e ispuniti svoje meunarodne obaveze. Ali, svi dravni akteri duni su potivati prava, bez obzira na unutarnje ustavne aranmane kao to su podjela vlasti u saveznoj dravi ili ustavnu zatitu za neovisnost tijela kao to su sudovi i izborne komisije.

S druge strane, privatna lica nisu obuhvaena. Tu spadaju privatni mediji, kao to vidljivo iz sljedeeg citata:

Sud ponavlja da, u pravilu, privatne novinske kue moraju imati ureivaku slobodu kod odluivanja o tome da li objaviti lanke, komentare i pisma koja su im dostavili pojedinci ili pak

18 Schopfer protiv vicarske, 1998.19 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1976. 20 Groppera Radio AG i drugi protiv vicarske, 1990.21 Mller i drugi protiv vicarske, 1988.22 Fber protiv Maarske, 2012.23 Chorherr protiv Austrije, 1993.24 Piermont protiv Francuske, 1995.25 Otto-Preminger Institut protiv Austrije, 1994.26 Times Newspapers Ltd protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Br. 1 i 2), 2009.27 Casado Coca protiv panije, 1994.28 Za zadnju taku, vidi Saliyev protiv Rusije, 2010.

11

njihovi reporteri i novinari. Obaveza drave da pojedincima osigura slobodu izraavanja ne daje graanima pojedincima ili organizacijama nesputano pravo pristupa medijima radi iznoenja svojih miljenja. [reference su izostavljene]29

Sud je takoer zauzeo stav da se prava priznata u lanu 10 Konvencije primjenjuju bez obzira na granice.30lan 10 osim prava na slobodu izraavanja titi i pravo na miljenje. Prema meunarodnom pravu, kao to je, na primjer, istaknuto u lanu 19 Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (ICCPR),31 pravo na vlastito miljenje je apsolutno. Nije jasno da li je to sluaj i prema lanu 10 Evropske konvencije. tavie, ini se da to nije sluaj, budui da se lan 10(2), koji omoguava ogranienja, odnosi na ostvarivanje tih sloboda, oigledno obuhvatajui sve slobode zatiene lanom 10(1).

Obavezivanje na izvinjenje nedvojbeno predstavlja krenje prava na vlastito miljenje, jer je u tom sluaju neko prisiljen rei neto u ta ne vjeruje. U predmetu Kazakov protiv Rusije, 2008., bivi vojni asnik kanjen je novanom kaznom od 500 rublji i naloeno mu je za se izvini zbog izjave za koju je utvreno da je kleveta. Sud je prihvatio novanu kaznu kao sankciju, ali u vezi sa izvinjenjem naveo je sljedee:

Natjerati nekoga da povue svoje vlastito miljenje, priznajui da je pogrijeio, upitan je vid zadovoljtine i ne ini se nunim.32

29 Saliyev protiv Rusije, 2010, taka 52.30 Ekin Association protiv Francuske, 2001, taka 62.31 Rezolucija Generalne skuptine UN-a 2200A (XXI), 16. decembra 1966., na snagu stupila 23. marta 1976.32 Kazakov protiv Rusije, 2008., taka 30. U drugim predmetima, meutim, Sud, ini se, odobrava ideju izvinjenja. U predmetu Cihan ztrk protiv Turske, 2009., Sud je naveo: Domai sudovi bi umjesto drugih sankcija mogli razmotriti izdavanje izvinjenja ili objavljivanje svoje presude kojom utvruju da su izjave bile klevetnike.

12

Pravo na slobodu izraavanja takoer obuhvata i pravo na neizraavanje stava. U predmetu K. protiv Austrije, 1993., podnositelj predstavke je zatvoren jer je odbio svjedoiti u kaznenom postupku koji se vodio protiv njega. Evropska komisija za ljudska prava utvrdila je povredu prava na izraavanje na temelju prava podnositelja predstavke da se brani utnjom, iako nije utvrdila povredu prava na pravino suenje.33Kljuni atributi prava na slobodu izraavanjaVelika veina predmeta pred Evropskim sudom koji se tiu slobode izraavanja povlae za sobom mijeanje u to pravo. Zatita prava iz lana 10 u tim predmetima ponekad se naziva negativnom obavezom drave jer u tim sluajevima lan 10 ograniava injenje drave (odnosno, limitira opseg ogranienja koje drava moe nametnuti u vezi s tim pravom). Primjeri toga su zakoni koji zabranjuju odreene vrste izraavanja ili mjere koje dravne vlasti poduzimaju da bi ograniile ovo pravo, kao to je razrjeenje s dunosti javnog slubenika ili uskraivanje dozvole novinama.

Meutim, pravo na slobodu izraavanja takoer namee pozitivnu obavezu dravama da tite ovo pravo u odreenim okolnostima. U predmetu zgr Gndem protiv Turske, 2000., podnositelj predstavke, odnosno novinska kua bila je izloena toliko ozbiljnim napadima i uznemiravanju da su na koncu bili prinueni zatvoriti kuu. Sud je dravu smatrao direktno odgovornom za odreena uznemiravanja. Takoer je prepoznao da, u odreenim okolnostima, drave imaju pozitivnu obavezu da tite slobodu izraavanja, navodei:

33 Predmet K. protiv Austrije, 1993., taka 11. Sud je u konanici izbrisao ovaj predmet sa liste jer je odgovorna drava, Austrija, napravila reformu svojih kaznenih procedura. Vidi, takoer, Gillberg protiv vedske, 2012., gdje Sud nije odbacio negativno pravo osobe da ne izrazi svoj stav ve je odluio da bi o tom pitanju trebalo odluiti u odgovarajuem predmetu.

13

Sud podsjea na kljunu vanost slobode izraavanja kao jednog od preduvjeta za djelotvornu demokratiju. Istinsko, djelotvorno ostvarivanje ove slobode ne ovisi samo o dunosti drave da se ne mijea ve moe zahtijevati i pozitivne mjere zatite, ak i u sferi odnosa meu pojedincima. Kod utvrivanja postojanja pozitivne obaveze u obzir treba uzeti pravini balans izmeu opeg interesa zajednice i interesa pojedinca, to je tenja koja se proima kroz itavu Konvenciju. Opseg ove obaveze neminovno e varirati s obzirom na raznolikost situacija u stranama ugovornicama, potekoe kod uvanja javnog reda i mira u modernim drutvima i izbora koje strane ugovornice moraju napraviti u pogledu prioriteta i resursa. Takva obaveza se ne smije tumaiti na nain da organima vlasti nametne nemogu ili nesrazmjeran teret. [reference su izostavljene]34

U predmetu Open Door Counselling Ltd i Dublin Well Woman Centre Ltd protiv Irske, 1992., radilo se informiranju trudnica o ustanovama za abortus izvan Irske. Podnositelji predstavke su, pored dvije glavne organizacije, bile i dvije ene, gospoa X i gospoa Geraghty, koje su tvrdile da je povrijeeno njihovo pravo da prime informaciju. Sud se bez problema sloio sa tim navodom, i ustanovio zasebno mijeanje u prava na slobodu izraavanja tih podnositeljica predstavke po tom osnovu.35Jo jedna karakteristika prava na slobodu izraavanja je njegova bliska veza sa pravom na slobodu okupljanja. U predmetu va Molnr protiv Maarske, 2008., Sud je naveo:

Sud, takoer, naglaava da je jedan od ciljeva slobode okupljanja osigurati forum za javnu raspravu i otvoreno izraavanje protesta. Zatita izraavanja linih miljenja,

34 zgr Gndem protiv Turske, 2000., taka 43. Vidi takoer Appleby protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2003., taka 39 i Fuentes Bobo protiv panije, 2000., taka 38.35 Open Door Counselling Ltd i Dublin Well Woman Centre Ltd protiv Irske, 1992., taka 55.

14

koja je zajamena u lanu 10, jedan je od ciljeva slobode mirnog okupljanja iz lana 11.36

U predmetu Ezelin protiv Francuske, 1991.,37 Sud je otiao jo dalje i sugerirao da je pravo na slobodu izraavanja, barem u okolnostima ovog sluaja, lex generalis u odnosu na lan 11, koji jami pravo na slobodu okupljanja, a da je lan 11, zapravo, lex specialis.

Nezatieni govorKao to je ve reeno, lan 10 Evropske konvencije doputa lanicama da, u cilju zatite nadvladavajueg interesa, nameu ogranienja na slobodu izraavanja. Osim toga, postoje, meutim, sluajevi kada govor ne uiva ak ni prima facie zatitu prema lanu 10. lan 17 Konvencije kae:

Nita u ovoj konvenciji ne moe se tumaiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje drave, grupe ili lica da se upuste u neku djelatnost ili izvre neki in koji je usmjeren na ponitavanje bilo kojeg od navedenih prava i sloboda ili na njihovo ograniavanje u veoj mjeri od one koja je predviena Konvencijom.

Izraavanje koje spada u opseg lana 17 ne uiva zatitu lana 10. Kao rezultat toga, u takvim sluajevima, Sud se ne treba uputati u analizu opravdanosti ogranienja slobode izraavanja koje je tuena drava nametnula u odnosu na lan 10(2).

Sud je lan 17 uglavnom primjenjivao u kontekstu rasistikog govora, za koji smatra da podriva osnovne vrijednosti Konvencije kao to su tolerancija i nediskriminacija. Tipian primjer toga je predmet Pavel Ivanov protiv Rusije, 2007., u kojem je podnositelj predstavke krivino osuen za objavljivanje niza lanaka u kojima

36 va Molnr protiv Maarske, 2008., taka 42. Vidi takoer Fber protiv Maarske, 2012.37 Ezelin protiv Francuske, 1991., taka 35.

15

su Jevreji predstavljeni kao izvor zla u Rusiji. Sud je predstavku odbacio kao nedoputenu, navodei:

Sud nema sumnje glede izrazito antisemitskog tona stavova podnositelja predstavke i slae se sa ocjenom domaih sudova da je podnositelj predstavke kroz svoje publikacije nastojao poticati mrnju prema idovskom narodu. Takav opi i estok napad na jednu etniku skupinu u suprotnosti je sa temeljnim vrijednostima Konvencije, naroito tolerancijom, socijalnim mirom i nediskriminacijom. Prema tome, Sud smatra da, temeljem lana 17 Konvencije, podnositelj predstavke ne moe uivati zatitu koju nudi lan 10 Konvencije.

Premda primjeri rasistikog govora koji se odnosi na Jevreje dominiraju sudskom praksom koja se tie lana 17/izraajno sueljavanje, Sud je ovo pravilo takoer primijenio u drugim vrstama rasistikog govora. Na primjer, u predmetu Norwood protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2004., radilo se o plakatu na kojem su prikazani Tornjevi blizanci, koji su srueni tokom napada 11. septembra 2001., u plamenu uz naslov Protjerati islam van Britanije zatitimo britanski narod. Sud je smatrao da taj plakat ne uiva zatitu lana 10 jer potpada pod opseg lana 17, navodei:

[]Te rijei i slike na plakatima predstavljaju javno izraavanje napada na sve muslimane u Ujedinjenom Kraljevstvu. Takav opi i estok napad na jednu vjersku skupinu i povezivanje cijele jedne skupine s ozbiljnim djelom terorizma suprotno je vrijednostima koje promovira i jami Konvencija, a naroito toleranciji, socijalnom miru i nediskriminaciji. in podnositelja predstavke, koji je podrazumijevao isticanje ovog plakata na svom prozoru, predstavlja djelovanje u smislu lana 17.

Sud je lan 17 primjenjivao i u predmetima negiranja holokausta. U predmetu Garaudy protiv Francuske, 2003., Sud je smatrao da knjiga koja umanjuje holokaust potpada pod opseg lana 17. Izmeu ostalog, Sud je naveo:

16

Nema sumnje da je poricanje realnosti jasno utvrenih historijskih injenica kao to je holokaust, to podnositelj predstavke ini u svojoj knjizi, ne predstavlja historijsko istraivanje u cilju traganja za istinom . Takvo djelovanje nespojivo je sa demokratijom i ljudskim pravima jer kri prava drugih. Njezini [op. prev. knjiga] zagovornici neosporno imaju planove koji potpadaju u kategoriju ciljeva koji su zabranjeni lanom 17 Konvencije.

Konano, lan 17 takoer je koriten za uskraivanje zatite iz lana 10 onim pojedincima koji su eljeli oivjeti nacistiku stranku u Njemakoj.38Temeljem lana 15 Konvencije, strane ugovornice mogu odstupiti od prava za vrijeme rata ili vanrednih okolnosti koje prijete opstanku nacije, ali samo u onoj mjeri u kojoj to zahtijeva hitnost situacije. Opseg u kojem lan 15 moe opravdati ograniavanje slobode izraavanja jo uvijek nije u potpunosti ispitan.

38 Khnen protiv Njemake, 1988.

17

2. Specijalna zatita

Rasprave o pitanjima od javnog interesa Tokom godina, Evropski sud je ogroman naglasak stavljao na ideju da za ograniavanje slobode izraavanja koje utie na rasprave o pitanjima od javnog interesa, iroko shvaeno, mora postojati posebno opravdanje. U tom smislu, Sud je naveo: Malo je prostora za ograniavanje politikog govora ili rasprave o pitanjima od javnog interesa.39 Ovo je blisko povezano sa izjavama Suda o vanosti slobode izraavanja kao temelja demokratije i vanosti medija za djelotvorno ostvarivanje slobode izraavanja.

Izjave o politiarima mogu se ograniiti samo ako je to apsolutno nuno. U svom prvom predmetu koji se ticao klevete, Sud je istakao:

Granice prihvatljive kritike su ire kada je u pitanju politiar kao takav nego kada je u pitanju privatno lice. Za razliku od potonjeg, prethodni je neizbjeno i svjesno izloen detaljnom ispitivanju svake njegove rijei i djela, ne samo od novinara ve i od javnosti u cjelini, i shodno tome mora iskazati vei stepen tolerancije.40

Sud je smatrao da vlade moraju tolerirati ak i veu kritiku nego politiari:

Granice doputene kritike ire su kada je u pitanju vlada nego privatno lice, ili pak politiar. U demokratskom sistemu djelovanje ili propusti vlade moraju biti predmetom detaljnog ispitivanja ne samo zakonodavnih i sudskih vlasti ve i tampe i javnog mnijenja.41

39 Vidi, na primjer, Dichand i drugi protiv Austrije, 2002., taka 38.40 Lingens protiv Austrije, 1986., taka 42.41 Castells protiv panije, 1992., taka 46.

18

Premda su se prvi predmeti odnosili na politiare, Sud je naknadno pojasnio da se pojaana zatita takoer primjenjuje i na dunosnike. U predmetu Thoma protiv Luksemburga, 2001., Sud je istakao da je rasprava o dunosnicima, koji djeluju u slubenom svojstvu, takoer obuhvaena standardom pojaane zatite:

Na dravne slubenike koji djeluju u slubenom svojstvu, kao i na politiare, primjenjuju se ire granice prihvatljive kritike u odnosu na one koje se primjenjuju na privatna lica.42

Sud je pojasnio da se ovaj, pojaani stepen zatite odnosi ne samo na politiku raspravu ve se protee i na sva pitanja od javnog interesa, navodei da nema ovlatenja za utvrivanje razlike izmeu ova dva koncepta.43U predmetu Cihan ztrk protiv Turske, 2009., podnositelj predstavke objavio je kritike primjedbe o zatiti jedne historijske graevine, u kojoj je radio kao menader, fokusirajui se na tajnovito i rasipno troenje javnog novca u neto to je na koncu ispao bezuspjean projekt restauracije, koji je rezultirao djelominim uruavanjem zgrade. Sud se izjasnio u korist veoma snane zatite izjava koje razotkrivaju slubene prestupe ili korupciju:

U ovom kontekstu, Sud primjeuje da, iako lan 10, stav 2 Konvencije priznaje da se sloboda govora moe ograniiti radi zatite ugleda drugih, zakoni ili postupci o kleveti ne mogu biti opravdani ako im je cilj ili uinak spreavanje legitimne kritike javnih dunosnika ili spreavanje razotkrivanja slubenih prestupa ili korupcije.44

Velike korporacije takoer moraju tolerirati visok stepen kritike:

[V]elika javna preduzea neizbjeno i svjesno su izloena detaljnom ispitivanju svog poslovanja a, kao i u sluaju

42 Thoma protiv Luksemburga , 2001., taka 47.43 Thorgeir Thorgeirson protiv Islanda, 1992., taka 64.44 Cihan ztrk protiv Turske, 2009., taka 32.

19

poduzetnika i poduzetnica koji njima upravljaju, granice prihvatljive kritike su u sluaju takvih preduzea dosta ire.45

Politika rasprava i rasprava o pitanjima od trenutnog interesa najei su oblici rasprava o pitanjima od javnog interesa kojima se Sud morao baviti, ali je Sud takoer naglasio vanost historijske rasprave. U predmetu Fatullayev protiv Azerbejdana, 2010., podnositelj predstavke bio je osuen u krivinom postupku za klevetu zato to je izloio stavove o dogaajima u ratu za Nagorno-Karabah, koji su se razlikovali od slubene verzije i koje su domai sudovi okarakterizirali klevetnikim prema vojnicima azerbejdanske armije, a naroito prema dvojici tuitelja. Sud je istakao sljedee:

[S]ud primjeuje da traganje za historijskim istinama predstavlja sastavni dio slobode izraavanja. Istovremeno, nije uloga Suda da sudi o ishodinim historijskim pitanjima koja su dio stalne rasprave izmeu historiara, i koja oblikuje miljenje o dogaajima koji su se desili i njihovo tumaenje.46

Veina gore pomenutih predmeta odnosi se na pritube koje su podnositelji predstavke podnijeli, tvrdei da su njihova prava zajamena lanom 10 povrijeena kroz sankcije koje su im izreene zbog irenja klevetnikih izjava. Meutim, koncept rasprave od opeg interesa primjenjivan je takoer i u kontekstu pritubi da je tuena drava propustila osigurati dostatnu zatitu privatnosti podnositelja predstavke u svjetlu nametljivog medijskog izvjetavanja. U predmetu Von Hannover protiv Njemake (Br. 2), 2012., Von Hannoveri su se alili da im njemaki zakon nije osigurao adekvatnu zatitu privatnosti, naroito jer nije odobrena zabrana daljnjeg objavljivanja njihovih raznih fotografija. Sud je napravio detaljnu analizu o tome kako izbalansirati pravo na slobodu izraavanja i pravo na privatnost u takvim sluajevima, postavljajui niz faktora koje treba uzeti u obzir, a prvi podrazumijeva sljedee:

45 Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2005., taka 94.46 Fatullayev protiv Azerbejdana, 2010., taka 87.

20

Prvi osnovni kriterij je doprinos koji fotografije ili lanci u novinama daju u pogledu rasprave od opeg interesa. Definicija teme od opeg interesa ovisit e o okolnostima sluaja. Sud, ipak, smatra da je korisno istaknuti da je priznao postojanje takvog interesa ne samo kada se objavljeni materijal bavio politikim pitanjima ili krivinim djelima ve i kada se odnosio na sportska pitanja ili umjetnike izvoae. [reference su izostavljene]47

U drugom sluaju, Sud je istakao:

U sluajevima u kojima je morao balansirati zatitu privatnog ivota u odnosu na slobodu izraavanja, Sud je naglaavao doprinos koji su fotografije ili lanci u novinama dali raspravi od opeg interesa.48

Uloga medijalan 10 Evropske konvencije ne pominje izriito tampu, medije ili novinare ve je Sud, kao to je ranije istaknuto, esto isticao vanu ulogu medija u promoviranju javne rasprave, osiguravanja pristupa javnosti informacijama od javnog interesa, kao i u razotkrivanju slubenih prestupa i nesposobnosti. Kao to je Sud istakao u jednom od svojih najranijih predmeta, u citatu koji se od tada konstantno ponavlja: Sloboda tampe nadalje nudi javnosti jedno od najboljih sredstava za otkrivanje i formiranje miljenja o idejama i stavovima politikih lidera.49Kao rezultat toga, Sud je spreman medijskim aktivnostima dati veliku mjeru zatite temeljem lana 10:

U predmetima koji se tiu medija, nacionalna diskrecija je ograniena interesom demokratskog drutva da osigura i ouva slobodnu tampu. Slino tome, taj interes e imati

47 Von Hannover protiv Njemake (Br. 2), 2012., taka 109.48 Eerikainen i drugi protiv Finske, 2009., taka 62.49 Lingens protiv Austrije, 1986., taka 42.

21

veliku teinu kod utvrivanja da li je to ogranienje bilo srazmerno legitimnom cilju koji se ogranienjem nastojao postii, to se mora uiniti temeljem lana 10, stav 2.50

Postoji niz razliitih aspekata ove pojaane zatite. Prvo, medijima je doputeno, barem u nekim kontekstima, da kod izvjetavanja koriste neke snane izraze:

Novinarska sloboda takoer obuhvata i mogue pribjegavanje odreenom stepenu pretjerivanja ili ak provokaciji.51

Drugo, kod balansiranja ovoga sa suprotstavljenim interesima, potrebno je uzeti u obzir i potrebu medija da pravovremeno dobiju vijest:

[V]ijest je roba ogranienog roka trajanja i odlaganje objavljivanja iste, ak i na krai period, moe je liiti cijele njezine vrijednosti i interesovanja.52

Konano, mediji se ne mogu neophodno smatrati odgovornim za izjave drugih osoba, ije irenje oni pomau. Premda oni mogu snositi odreenu odgovornost, na primjer, ako usvoje ili potvruju odreene izjave, ipak, openito govorei, drati ih odgovornim za izjave drugih nije opravdano:

Kanjavanje novinara za pomo u irenju izjava drugih lica u intervjuima ozbiljno bi ugrozilo doprinos koji tampa daje raspravi o pitanjima od javnog interesa i to ne bi trebalo razmatrati, osim u situacijama kada za to postoje izrazito snani razlozi.53

Iako Sud openito koristi pojam tampa u ovim predmetima, uloga javnog interesa koju je definirao, a naroito zatita temeljem

50 Thoma protiv Luksemburga, 2001., taka 48.51 Prager i Oberschlick protiv Austrije, 1995., taka 38.52 Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1991., taka 60.53 Jersild protiv Danske, 1994., taka 35.

22

lana 10, nije ograniena na tampane medije. U predmetu Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije, 2012., radilo se o sektoru televizijskog emitiranja, kojim je dominirao duopol dravnog emitera i kanala Berluskonijevog Mediaset-a. U ovom predmetu radilo se o odbijanju nadlenog ministarstva da podnositelju predstavke, televizijskom emiteru, dodijeli frekvencije za emitiranje, iako je emiter imao dozvolu za emitiranje. Evropsku sud je ponovio svoju esto citiranu poruku o vanosti medija u informiranju javnosti, dodavi:

Audiovizualni mediji, poput radija i televizije, imaju naroito znaajnu ulogu u ovom smislu. Zbog svog ovlatenja da prenose poruke putem zvuka i slike, takvi mediji imaju neposredniji i snaniji uinak od tampe. Funkcija televizije i radija kao uobiajenih izvora zabave u domu sluatelja ili gledatelja nadalje pojaava njihov uinak.54

Sloboda medija, meutim, nije apsolutna. Ona je, naroito, uvjetovana odredbom koja nalae da mediji moraju djelovati u dobroj vjeri i pruati tane i pouzdane informacije u skladu sa novinarskom etikom.55 U sutini, to znai da novinari uivaju zatitu lana 10, sve dok postupaju u skladu sa profesionalnim standardima, ak i kada upuuju snanu (pa ak i netanu) kritiku.

Posljednja reenica lana 10(1) eksplicitno ovlauje izdavanje licenci za odreena sredstava izraavanja, naroito emitiranje, na sljedei nain: Ovaj lan ne sprjeava drave da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija. Ova odredba je ukljuena u kasnijoj fazi pripremnog rada na Konvenciji, uglavnom zbog tehnikih razloga vezanih za dodjele licenci. Sud je pojasnio da, iako ova odredba doputa nametanje tehnikih ogranienja koja ne ispunjavaju striktno standarde lana 10(2) u vezi s ograniavanjem slobode izraavanja, u svakom drugom pogledu sistemi licenciranja moraju ispuniti te standarde:

54 Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije, 2012., taka 132.55 Bladet Troms i Stensaas protiv Norveke, 1999., taka 65.

23

[S]vrha tree reenice lana 10, stav 1 (lan 10-1) Konvencije je da stranama ugovornicama pojasni da im je doputeno da putem sistema licenciranja kontroliraju nain na koji je organizirano emitiranje na njihovim teritorijima, naroito u tehnikom smislu. Meutim, ona ne podrazumijeva da su mjere licenciranja izvan dometa zahtjeva iz stava 2 (l. 10-2), jer bi to dovelo do rezultata koji je suprotan cilju i svrsi lana 10 (l. 10) u cjelini.56

Tehniki napredak u vie od 20 godina od ove presude, a naroito daljnje irenje kablovskih i satelitskih distributivnih sistema, kao i dolazak digitalne televizije znaajno su promijenili prirodu sistema licenciranja, naroito jer su ublaili raniji nedostatak koji je karakterizirao elektronske sisteme distribucije. Ostaje, meutim, potreba za reguliranjem emitiranja radi osiguravanja raznolikosti (v. ispod).

Iako se pojaana zatita slobode izraavanja najee nalazi u predmetima koji se tiu medija, ona zasigurno nije ograniena iskljuivo na te predmete. Dakle, u predmetu Steel i Morris, 2005., radilo se o kritici koju je mala, neformalna, neprofitna grupa, London Greenpeace, uputila na raun gigantskog lanca restorana McDonalds. Odbacujui tvrdnje tuene drave da, budui da podnositelji predstavke nisu novinari, oni ne zasluuju pojaanu razinu zatite koja se protee na medije, Sud je istakao:

Sud, meutim, smatra da u demokratskom drutvu ak i maloj, neformalnoj grupi kakva je London Greenpeace mora biti omogueno da provodi svoje aktivnosti djelotvorno, te da postoji snaan javni interes da se takvim grupama i pojedincima koji su izvan glavnih struja, omogui da daju svoj doprinos javnoj raspravi irenjem informacija i ideja o pitanjima od javnog interesa kao to su zdravlje i okoli.57

56 Groppera Radio AG i drugi protiv vicarske, 1990., taka 61.57 Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2005., taka 89. Vidi takoer Women on Waves protiv Portugala, 2007., Hertel protiv vicarske, 1998., i Open Door Counselling Ltd i Dublin Well Woman Centre Ltd protiv Irske, 1992.

24

U predmetu Trsasg A Szabadsgjogokrt protiv Maarske, 2009., Ustavni sud Maarske uskratio je organizaciji za ljudska prava pristup zahtjevu za reviziju odreenih odredbi Krivinog zakona, koji je Sudu podnio jedan parlamentarni zastupnik. Evropski sud naglasio je ulogu civilnog drutva u promoviranju otvorene javne rasprave, ukazujui na slinost uloge medija u tom smislu:

U ovom predmetu, pripremu foruma za javnu raspravu obavila je nevladina organizacija. Prema tome, moe se rei da je cilj aktivnosti podnositelja predstavke predstavljao sutinski element upuene javne rasprave. Sud je ponovo prepoznao vaan doprinos civilnog drutva u javnoj raspravi. Podnositelj predstavke je udruenje koje se bavi parnicama o ljudskim pravima sa razliitim ciljevima, ukljuujui i zatitu slobode informiranja. Prema tome, moe se okarakterizirati, poput tampe, drutvenim uvarom javnog interesa. [reference su izostavljene]58

U predmetu u kojem je panski senator, koji je predstavljao politiku grupu Herri Batasuna, koja je podravala nezavisnost baskijske drave, osuen za snano kritiziranje vlade, Sud je takoer naglasio vanost zatite slobode izraavanja izabranih predstavnika:

Premda je sloboda izraavanja vana svima, ona je naroito vana za izabranog predstavnika naroda. On predstavlja svoje birako tijelo, skree panju na ono to ih zaokuplja i brani njihove interese. Shodno tome, mijeanje u slobodu izraavanja opozicionog lana parlamenta, kakav je podnositelj predstavke, zahtijeva detaljno preispitivanje pred Sudom.59

Komentari iz gore navedenog predmeta dati su van parlamenta, ali u drugim predmetima Sud je podrao naelo apsolutne privilegije za govor u parlamentu.6058 Trsasg A Szabadsgjogokrt protiv Maarske, 2009., taka 27.59 Castells protiv panije, 1992., taka 42.60 Vidi, na primejr, A. protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2003.

25

3. Posebne dunosti

Stav 2 lana 10, koji se bavi ogranienjima slobode izraavanja, odnosi se na dunosti i odgovornosti povezane s ostvarivanjem tog prava. U najveem dijelu, Sud se ograniio na procjenu legitimnosti ogranienja na temelju konteksta. Istovremeno, kao to je ranije navedeno, odreeni drutveni faktori meu kojima su mediji najoitiji, ali isto tako i druga lica koja izvjetavaju u javnom interesu, uivaju posebnu zatitu temeljem lana 10 zbog vanosti takve zatite za demokratiju. U drugim sluajevima, Sud se morao baviti pitanjem da li je legitimno odreenim pojedincima nametnuti vea ogranienja prava iz lana 10 zbog njihovog specifinog poloaja u drutvu.

U jednom od svojih najranijih sluajeva, Engel i drugi protiv Nizozemske, 1976., Sud je morao procijeniti legitimnost zabrane objavljivanja i distribucije novina koje su pripremali vojnici, a u kojima kritiziraju odreene vie oficire. Nema nikakve sumnje da bi zabrana slinog govora obinih graana predstavljala krenje prava na slobodu izraavanja. Meutim, Sud nije utvrdio krenje u tom sluaju, s obzirom da se radilo o vojnicima, primjeujui sljedee:

U ovim okolnostima Vrhovni vojni sud je moda imao osnovane razloge da vjeruje da su oni pokuali potkopati vojnu disciplinu i da je dosuivanje kazne bilo neophodno zbog spreavanja nereda.61

U predmetu Hadjianastassiou protiv Grke, 1992., oficir je osuen zbog toga to je dao detaljne tehnike informacije o oruju jednom privatnom preduzeu u zamjenu za novac. Smatrajui da se ne radi o povredi njegovog prava na slobodu izraavanja, Sud je istakao:

61 Engel i drugi protiv Nizozemske, 1976., taka 101.

26

Neophodno je uzeti u obzir posebne uvjete vojnikog ivota i specifine dunosti i odgovornosti povjerene pripadnicima oruanih snaga. Podnositelj predstavke, kao oficir u KETA-u, odgovoran za eksperimentalni raketni program, bio je obavezan na diskreciju u vezi sa svime to je vezano za obavljanje njegove dunosti. [reference su izostavljene]62

Sud je donio drugaiji zakljuak u predmetu Vereinigung demokratischer Soldaten sterreichs i Gubi protiv Austrije, 1994., u kojem su austrijske vojne vlasti odbile cirkulirati odreenu publikaciju za regrute, premda su dijelili druge publikacije, a potom i zabranile jednom od podnositelja predstavke da distribuira tu publikaciju. Utvrujui povredu prava na slobodu izraavanja ak i u odbijanju distribucije publikacije, Sud je naglasio da se rasprava o idejama mora tolerirati u vojci kao i u drugim oblastima demokratskog ivota. Publikacija nije poticala vojnike na nezakonito ponaanje ili neposluh, ve ih je pozivala da svoje zabrinutosti rjeavaju putem pravnih sistema za podnoenje pritubi:

Ni jedno pitanje o der Igel-u, koji je dostavljen u dokazima, ne preporuuje neposluh ili nasilje niti dovodi u pitanje korisnost vojske. Dodue, veina pitanja se bavi pritubama, nudi prijedloge za reforme ili potie itatelje da podnesu pritube ili pokrenu albeni postupak. Meutim, uprkos njihovom esto polemikom tonu, ne ini se da su prekoraili granice doputenog u kontekstu rasprave o idejama, koja se mora tolerirati u vojsci jedne demokratske drave kao i u drutvu kojem ta vojska slui.63

Pitanje posebnih obaveza dravnih slubenika pojavilo se pred Sudom u brojim predmetima. U predmetu Kosiek protiv Njemake, 1986., postavljeno je pitanje da li je legitimno uskratiti zaposlenje u svojstvu dravnog slubenika nekome ko je istaknuti lan ljeviarke

62 Hadjianastassiou protiv Grke, 1992., taka 46.63 Vereinigung demokratischer Soldaten sterreichs i Gubi protiv Austrije, 1994., taka 38.

27

politike partije. Vlada je smatrala da ta politika partija ima ciljeve koji su neprijateljski nastrojeni prema ustavu, i da stoga podnositelj predstavke ne ispunjava uvjete za dravnog slubenika, od kojih je jedan lojalnost ustavu. U pomalo nezadovoljavajuem zakljuku, Sud je zakljuio da nije dolo do povrede prava na slobodu izraavanja jer je vladina procjena politikih aktivnosti napravljena jednostavno da bi se utvrdilo da li podnositelj predstavke ispunjava uvjete za dravnog slubenika.

U narednom predmetu, Vogt protiv Njemake, 1995., Veliko vijee Suda je promijenilo svoj raniji stav. Vogt je otputena iz kole u kojoj je predavala zbog sumnje da ne potuje obavezu politike lojalnosti, koja od svih dravnih slubenika zahtijeva da se nedvojbeno distanciraju od skupina koje napadaju i kleveu dravu i postojei ustavni sistem. To je ustanovljeno na temelju injenice da je ona bila aktivistica njemake komunistike partije, od koje se odbila distancirati. Sud je prihvatio da demokratije imaju pravo zahtijevati lojalnost od dravnih slubenika.

Takoer je istakao apsolutnu prirodu dunosti prema njemakom zakonu i injenicu da takva obaveza nije nametnuta u drugim evropskim demokratijama:

Svaki dravni slubenik jednako je obavezan ovom [dunou], bez obzira na funkciju ili rang. Ona podrazumijeva da se svaki dravni slubenik, bez obzira na njegovo ili njezino lino miljenje o toj stvari, mora nedvosmisleno odrei svih skupina i pokreta za koje nadlene vlasti smatraju da su tetne u odnosu na Ustav. Ona ne dozvoljava pravljenje razlike izmeu slube i privatnog ivota. Ova dunost je obavezujua u svakom kontekstu.64

Utvrdivi povredu prava na slobodu izraavanja u prethodnom predmetu, Sud je primijetio da u predmetu Vogt nije bilo aspekta sigurnosti i da je ona optuena da je pokuala izvriti utjecaj na

64 Vogt protiv Njemake, 1995., taka 59.

28

svoje uenike na temelju svojih politikih ideja, da je vjerovala da su njezini politiki stavovi konzistentni sa ustavom, te da ju je ta mjera iznimno teko pogodila.

Analogno pitanje pojavilo se i u predmetu Rekvnyi protiv Maarske, 1999., u kojem je takoer odluivalo Veliko vijee Suda. U tom predmetu radilo se o ustavnom amandmanu koji je zabranjivao pripadnicima oruanih snaga, policije i sigurnosnih slubi da se politiki angairaju ili da pristupe bilo kojoj politikoj stranci. Sud je primijetio da je u demokratiji legitimno oekivati da policijske snage budu politiki neutralne, uzimajui u obzir ulogu policije u drutvu. Potvrujui to ogranienje, Sud je naglasak stavio na skoriju politiku historiju Maarske u kojoj se od policije i vojske oekuje da budu pripadnici partije koja je zemljom vladala 40 godina. Iako Sud nije izriito izdvojio predmet Vogt, ini se da se razlike u ishodima izmeu ova dva predmeta primarno temelje na relativnoj skorijoj nedemokratskoj prolosti Maarske, kao i na prirodi funkcije dravnog slubenika u pitanju.65Posebne dunosti, iako podlone ogranienjima, mogu takoer biti legitimne za odreene profesije. U predmetu Frankowicz protiv Poljske, 2008., podnositelj predstavke, doktor medicine, objavio je istraivanje u kojem se poziva na odreeni sluaj i diskreditira doktore koji su lijeili dotinog pacijenta. Prema vaeim propisima, doktorima je zabranjeno da kritiziraju druge doktore. Sud je prepoznao potrebu za odreenim stepenom diskrecije kada su u pitanju odreeni tipovi strunjaka:

[U] sluaju pravnika, lanova komore, kada se ocjenjuje da li ogranienje prava podnositelja predstavke odgovara na neku prijeku potrebu, valja u obzir uzeti posebnu prirodu zanimanja kojim se podnositelj predstavke bavi. Ljekari takoer uivaju poseban odnos sa pacijentima, koji se temelji na povjerenju, povjerljivosti i uvjerenju da e ljekar primijeniti svo svoje znanje i sredstva da osigura dobrostanje

65 Vidi takoer Otto protiv Njemake, 2005.

29

pacijenta. To moe podrazumijevati i potrebu za ouvanjem solidarnosti meu pripadnicima struke. S druge strane, Sud smatra da pacijent ima pravo da se konsultira s drugim doktorom kako bi dobio drugo miljenje o tretmanu kojem je podvrgnut i da oekuje potenu i objektivnu ocjenu radnji njegovog doktora.66

Meutim, apsolutna priroda zabrane, bez obzira na neutralnost i motivaciju, ini ga nelegitimnim:

Takvo strogo tumaenje disciplinskih sudova kada je u pitanju domae pravo i zabrana kritikog izraavanja u medicinskoj struci nije u skladu sa pravom na slobodu izraavanja (v. Stambuk, citiran gore, taka 50). Ovakav pristup pitanju izraavanja kritikog miljenja o kolegi, ak i u kontekstu medicinske struke, rizikuje da obeshrabri lijenike da svojim pacijentima daju objektivna miljenja o njihovom zdravstvenom stanju i tretmanu kojem su bili podvrgnuti, to zauzvrat moe ugroziti krajnji cilj doktorske profesije zatiti zdravlje i ivot pacijenata.67

Predmet Wille protiv Lihtentajna, 2009., bavio se procjenom prava sudija da izraze svoj stav. U ovom predmetu, podnositelj predstavke, vii sudac, iznio je na jednom predavanju svoj stav da je Ustavni sud nadlean da odluuje o tumaenju Ustava u sluaju neslaganja izmeu kneza (vlade) i parlamenta. Kao odgovor na to, knez je objavio otvoreno pismo izjavljujui da podnositelja predstavke nee reimenovati ni na jednu javnu funkciju. Sud je priznao da se,

od zvaninika koji rade u pravosuu moe oekivati da budu uzdrani u provoenju svoje slobode izraavanja u svim sluajevima kada se moe dovesti u pitanje autoritet i nezavisnost sudstva.68

66 Frankowicz protiv Poljske, 2008., taka 49. Vidi takoer Heinisch protiv Njemake, 2011.67 Frankowicz protiv Poljske, 2008., taka 51.68 Wille protiv Lihtentajna, 2009., taka 64.

30

Sud je takoer napomenuo:

Sud prihvata da je predavanje podnositelja predstavke, budui da se bavilo pitanjima ustavnog prava i, konkretnije, pitanjem da li jedan od suverena drave podlijee nadlenosti Ustavnog suda, neizbjeno imalo politike implikacije. On smatra da pitanja ustavnog prava, samom svojom prirodom, imaju politike implikacije. Meutim, ne moe zakljuiti da je ovaj element, sam po sebi, trebao sprijeiti podnositelja predstavke da daje izjave o ovom pitanju.69

Sud je takoer primijetio da stav podnositelja predstavke nije bio neodriv, izmeu ostalog zato to je bio iroko prihvaen. Nadalje, nije dokazano da je stav podnositelja predstavke imao ikakvog utjecaja na njegov rad kao sudije ili da je na bilo koji drugi nain postupio neprimjereno u odnosu na svoje dunosti. Prema tome, ogranienje nije bilo opravdano.70

69 Wille protiv Lihtentajna, 2009., taka 67.70 Vidi takoer Albayrak protiv Turske, 2008.

31

4. Pozitivne obaveze

Kao to je ve reeno, pravo na slobodu izraavanja zajameno u lanu 10 Evropske konvencije osim to predvia granice u kojima strane ugovornice mogu ograniiti ostvarivanje ovog prava (negativne garancije), isto tako, u nekim situacijama poziva strane ugovornice da poduzmu pozitivne mjere za zatitu ovog prava. Sud se najeksplicitnije osvrnuo na pozitivne obaveze u kontekstu odgovornosti strane ugovornice da sprijei napade na novinare i druge osobe koje ostvaruju svoje pravo na slobodu izraavanja. No, tu je i niz drugih okolnosti u kojima je Sud, eksplicitno ili implicitno, prepoznao pozitivnu obavezu strana ugovornica.

Pravo na informacijuEvropski sud je donio niz odluka i presuda o pravu na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti ili prava na informaciju.71 U svojim ranijim predmetima, Sud je dosljedno odbijao odobriti pristup informacijama na temelju prava na slobodu izraavanja, koje je zajameno lanom 10. U svim tim predmetima, direktno je citirano ili je referirano na sljedee tumaenje primjene lana 10 u predmetu Leander protiv vedske iz 1987.:

[P]ravo na slobodu primanja informacija u osnovi zabranjuje vladi da ograniava bilo koju osobu u primanju informacija, koje mu drugi ele dati ili su spremni podijeliti s njim. lan 10, u okolnostima kao to su ove u konkretnom sluaju, ne

71 Vidi, na primjer, Leander protiv vedske, 1987., Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1989., Guerra i drugi protiv Italije, 1998, McGinley i Egan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1998., Odivre protiv Francuske, 2003., i Srbu i drugi protiv Moldavije, 2004.

32

jami pojedincu pravo pristupa ... niti obavezuje vlade da priopavaju ... informacije takvim pojedincima..72

Koristei frazu, u okolnostima kao to su ove u konkretnom sluaju, Sud nije posve iskljuio mogunost ostvarivanja prava na informaciju temeljem lana 10. Meutim, ovi predmeti obuhvataju irok spektar razliitih injeninih obrazaca, tako da, posmatrajui ih zajedno, uskraivanje prava na informaciju iz lana 10 u svima njima, predstavlja, ini se, veliku prepreku za takav zahtjev.

Sud, meutim, nije odbio priznati pravo na pristup informacijama u svim tim predmetima. U nekim predmetima je utvrdio da bi uskraivanje pristupa traenim informacijama predstavljalo krenje prava na privatni i/ili porodini ivot, koji su zajameni lanom 8 Konvencije. U veini ovih predmeta, Sud je smatrao da nije bilo mijeanja u pravo na potivanje privatnog i porodinog ivota, ali da lan 8 namee pozitivnu obavezu stranama ugovornicama da osiguraju potivanje tih prava:

[P]remda je cilj lana 8, u osnovi, zatita pojedinca od proizvoljnog mijeanja javnih vlasti, on ne prisiljava dravu samo da se uzdri od takvog mijeanja: pored ove primarno negativne obaveze, mogu postojati i pozitivne obaveze koje su svojstvene djelotvornom potivanju privatnog i porodinog ivota.73

Ova pozitivna obaveza obuhvatala je odobravanje pristupa informacijama u nekim predmetima.

U odluci iz 2006., u predmetu Sdrueni Jihoesk Matky protiv eke Republike, Sud je signalizirao da je moda spreman promijeniti svoj pristup. U ovom predmetu, Sud je presudio da je uskraivanje pristupa informacijama predstavljalo mijeanje u slobodu izraavanja, koja je zatiena lanom 10. Sud je u konanici

72 Leander protiv vedske, 1987., taka 74.73 Guerra i drugi protiv Italije, 1998., taka 58.

33

odbacio zahtjev kao nedoputen, jer je neobjavljivanje informacije bilo oigledno opravdano 10(2).

Sud je prelaz, koji je zapoeo u predmetu Matky 2009., zavrio u predmetu Trsasg A Szabadsgjogokrt protiv Maarske. Ono to je interesantno je da tuena drava u ovom predmetu, Maarska, uope nije osporavala tvrdnju da lan 10 zahtijeva od drava ugovornica da osiguraju pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, ve se, umjesto toga, ograniila na tvrdnju da je uskraivanje informacije predstavljalo opravdano ograniavanje slobode izraavanja u skladu sa lanom 10(2).

U ovom predmetu jedna nevladina organizacija zatraila je pristup zahtjevu, koji je lan parlamenta podnio Ustavnom sudu na reviziju u vezi sa odreenim izmjenama i dopunama Krivinog zakona. Ustavni sud je odbio pruiti traene informacije, a kada su traitelji informacije stvar iznijeli pred domae sudove, oni su potvrdili tu odluku, iako je do tada Ustavni sud ve presudio u stvari i objavio saetak zahtjeva zajedno sa svojom ocjenom odredbi.

Obrazloenje u ovom predmetu bilo je prilino indirektno u smislu priznavanja prava na informaciju. Sud je predstavio teoriju prema kojoj je dravni monopol nad ovim informacijama znaio da je uskraivanje informacije nevladinoj organizaciji, koja radi u javnom interesu, bilo analogno nametanju indirektne prethodne cenzure medijima, naroito u vidu spreavanja tampe da dobije informaciju. Sud je naveo sljedee:

Sud smatra da se u konkretnom predmetu radi o mijeanje u ostvarivanje uloge uvara javnog interesa, slinoj ulozi tampe uslijed cenzure onih koji imaju monopol nad informacijom a ne uskraivanja opeg prava na pristup zvaninim dokumentima.74

74 Trsasg A Szabadsgjogokrt protiv Maarske, 2009., taka 36.

34

U narednom predmetu, Kenedi protiv Maarske, 2009., Sud se samo nakratko bavio pitanjem da li lan 10 jami pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, utvrdivi da je dolo do mijeanja, to ukazuje da je Sud priznao da sloboda izraavanja obuhvata i pravo na informaciju:

Sud istie da pristup originalnim dokumentarnim izvorima u svrhu legitimnog historijskog istraivanja predstavlja sutinski element za ostvarivanje prava podnositelja predstavke na slobodu izraavanja.75

Ostaje da se vidi kako e Sud razviti svoju sudsku praksu o pravu na informaciju. Meutim, to je oito jedna od pozitivnih obaveza strane ugovornice prema lanu 10, iako Sud nije koristio taj pojam kada je odluivao u ovim predmetima. Osiguravanje djelotvornosti ovog prava zahtijeva od strana ugovornica da donesu namjenski propis o pravu na informacije, te da uvede interne sisteme putem kojih e osigurati pravovremeno pruanje informacija traiteljima, kao i proaktivno objavljivanje informacija.

Zatita izvoraPravo novinara da zatiti svoj povjerljivi izvor informacija vaan je aspekt prava na slobodu izraavanja. Iako sudska praksa Suda po ovom pitanju ne ukazuje na pozitivne obveze, u praksi strane ugovornice trebaju uspostaviti posebna pravila i postupke za zatitu tajnosti izvora, tako da bi se to valjano moglo opisati kao pozitivna obaveza.

Najpoznatiji predmet Evropskog suda koji se tie zatite izvora je Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, iz 1996. Godine 1989., Goodwin je pokuao objaviti priu na temelju povjerljivih informacija koje je dobio iz pouzdanih izvora u vezi sa finansijskim potekoama odreenog preduzea. Ova informacija je potekla iz povjerljivog finansijskog plana preduzea i vjerovatno je bila ukradena.

75 Kenedi protiv Maarske, 2009., taka 43.

35

Pribojavajui se da e izgubiti povjerenje vjerovnika preduzea, dobavljaa i kupaca, preduzeu je odobren nalog kojim se zabranjuje objavljivanje informacija. Ovaj nalog je zahtijevao da Godwin otkrije anonimne izvore u preduzeu, u interesu pravde, jer je preduzee iskazalo interes za pokretanje sudskog postupka protiv izvora.

Pred Evropskim sudom, Goodwin je tvrdio da se novinara moe prisiliti da otkrije povjerljive izvore samo u izuzetnim okolnostima, kada su u pitanju vitalni javni ili individualni interesi. U ovom sluaju, budui da je preduzee ve dobilo nalog kojim se zabranjuje objavljivanje, Goodwin je tvrdio da takve okolnosti nisu postojale. Sud se, u osnovi, sloio s Goodwinom, fokusirajui se na znaaj zatite tampe openito, a naroito zatite novinarskih izvora:

Zatita novinarskih izvora jedan je od osnovnih uvjeta za slobodu tampe.... Bez takve zatite, izvori mogu biti obeshrabreni da pomau tampi u informiranju javnosti o pitanjima od javnog interesa. Uslijed toga, vana uloga tampe kao uvara javnog interesa bila bi ugroena, kao i sposobnost tampe da osigura tane i pouzdane informacije. Imajui u vidu znaaj zatite novinarskih izvora za slobodu tampe u demokratskom drutvu i potencijalno obeshrabrujui uinak naloga za otkrivanjem izvora na ostvarivanje te slobode, takva mjera ne moe biti u skladu sa lanom 10 Konvencije, osim ako je ista opravdana vanijim javnim interesom.76

Naknadna sudska praksa proirila je ovu zatitu sa direktnih naloga za otkrivanje izvora na policijske pretrese i oduzimanje materijala koji mogu otkriti identitet povjerljivih izvora. U predmetu Roemen i Schmit protiv Luksemburga, 2003., radilo se o lanku o ministru, koji se temeljio na povjerljivom dokumentu koji je iscurio u javnost. U okviru istrage o curenju povjerljivih informacija, policija je pretresla domove i radna mjesta podnositelja predstavke, ali nije pronala nikakve dokaze o navodnom izvoru. Sud je bez problema utvrdio

76 Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996., taka 39.

36

da se radi o mijeanju u pravo na slobodu izraavanja, jer su pretresi izvreni sa konkretnom namjerom identificiranja izvora. Utvrdivi da ovo mijeanje nije bilo opravdano, Sud je primijetio, izmeu ostalog, da nisu iscrpljeni svi drugi mogui naini za pronalaenje informacija. Sud je, takoer, naroito istaknuo teinu ove vrste djelovanja:

Sud smatra da, ak i kada je neproduktivan, pretres sa namjerom da se otkrije novinarski izvor predstavlja drastiniju mjeru od naloga o otkrivanju identiteta izvora. To je zato to istraitelji, koji nenajavljeno i uz nalog za pretres vre pretres radnog mjesta novinara imaju veoma iroke istrane ovlasti jer, po definiciji, oni imaju pristup cijeloj dokumentaciji novinara.77

U predmetu Nordisk Film & TV A/S protiv Danske, 2005., podnositelj predstavke napravio je tajne snimke o pedofilima u Danskoj, koje je policija traila od njega kako bi ih koristila u krivinom gonjenju odreene osobe (Mogensa), koga su optuili za pedofiliju. Danski sudovi izdali su nalog, ali su ograniili njegov opseg iskljuivo na materijal koji je direktno vezan za krivino gonjenje Mogensa. Evropski sud je ovaj predmet odvojio od ranijih predmeta, uz napomenu da u ovom sluaju Mogens, koji je tajno sniman, nije saraivao. Kao rezultat toga, injenica da se od podnositelja predstavke naknadno moe traiti da policiji dostavi informacije ne bi utjecala na njegovu sposobnost da uope prikupi informacije, za razliku od situacije sa povjerljivim izvorima. Sud je privatio da mogu postojati situacije gdje bi aktivnosti poput ove uivale zatitu lana 10, ali da to nije sluaj sa ovim predmetom i da se, stoga, predstavka smatra nedoputenom.

Voskuil protiv Nizozemske iz 2007., jo jedan je predmet koji se tie otkrivanja izvora. U ovom predmetu, podnositelju predstavke je data informacija iz povjerljivog policijskog izvora koja je bacila sumnju na slubene policijske izvjetaje o tome kako se provodi

77 Roemen i Schmit protiv Luksemburga, 2003., taka 57. Vidi takoer Ernst i drugi protiv Belgije, 2003., i Tillak protiv Belgije, 2007.

37

istraga, koja dovodi do pokretanja krivinih postupaka protiv treih lica. Nizozemski sudovi su naloili podnositelju predstavke da otkrije svoj izvor, u interesu pravde i treih lica, kao i u interesu drave i utvrivanja istinitosti tih navoda, to je u ovom konkretnom predmetu nadjaalo interes prava na slobodu izraavanja. Evropski sud odbacio je zahtjev drave u kojem se pozivala na interes pravde, primjeujui da je drava uspjela osuditi optuene (ali preutno ostavljajui mogunost da istina naknadno poniti te presude). to se tie drugih interesa na koje se pozivala u ovom predmetu, Sud je istakao sljedee:

S jedne strane, Sud razumije vladinu zabrinutost zbog moguih efekata navodnih prestupa organa javne vlasti, naroito ako se radi o neistinitim navodima. S druge strane, meutim, Sud smatra da u demokratskoj dravi utemeljenoj na vladavini prava primjena neprimjerenih metoda od strane organa javne vlasti upravo je ona vrsta pitanja o kojima javnost ima pravo biti informirana.78

Noviji predmet vezan za zatitu izvora, o kojem je odluivalo Veliko vijee Suda, je Sanoma Uitgevers B.V protiv Nizozemske iz 2010. U tom predmetu, novinar koji je radio za preduzee koje je podnositelj predstavke, snimio je fotografije nezakonite uline utrke, obavezavi se, navodno, da nee otkriti identitete bilo kojeg od uesnika. Policija je uspjela, pod prijetnjom pretresa, pribaviti CD-ROM od podnositelja predstavke na kojem su bile pohranjene te fotografije. CD-ROM je naknadno vraen, ali je zahtjev da se svi primjerci CD-ROM-a koji su ostali u posjedu policije unite i da se ne koriste kao dokazni materijal odbijen. Evropski sud je ustanovio da, iako nije bilo pretresa, u ovom sluaju se radilo o aktivnosti koja je analogna obaveznom otkrivanju izvora, te je shodno tome dolo do mijeanja u pravo na slobodu izraavanja. U konanici, zakljuak u ovom predmetu je bio da pristup koji je policija koristila da bi dobila CD-ROM nije omoguio nezavisnu procjenu o tome

78 Voskuil protiv Holandije, 2007., taka 70.

38

da li je trebalo otkriti izvore ili ne, ime je prekren zahtjev da ograniavanje slobode izraavanja mora biti propisano zakonom.

Openito, sudska praksa ukazuje da je kod Suda prisutan veoma snaan obrazac potivanja prava novinara da zatite svoje povjerljive izvore informacija.

Medijska raznolikost

Evropski sud je esto prepoznavao vanost medijske raznolikosti za ostvarivanje prava javnosti na primanje informacija, koja ovisi o pristupu javnosti irokom spektru informacija i ideja. Kao to je Sud naveo u predmetu Informationsverein Lentia i drugi protiv Austrije iz 1993.:

Sud je esto naglaavao osnovnu ulogu slobode izraavanja u demokratskom drutvu, a naroito tamo gdje se, putem tampe, koristi za prenoenje informacija i ideja od opeg interesa, koje javnost, shodno tome, ima pravo da prima. Ta uloga se ne moe uspjeno realizirati ukoliko se ne temelji na naelu pluralizma, iji je drava krajnji jamac. Ova primjedba se naroito odnosi na audio-vizualne medije, iji programi se esto veoma iroko emitiraju [reference su izostavljene].79

Nedavno, u predmetu Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije iz 2012., Veliko vijee Suda je detaljnije obrazloilo ovu ideju:

129. Sud smatra da je primjereno, na samom poetku, rekapitulirati opa naela utvrena u sudskoj praksi koja se odnose na pluralizam u audio-vizualnim medijima. Kako se esto navodi, demokratija ne moe postojati bez pluralizma. Demokratija poiva na slobodi izraavanja. Od sutinskog je znaaja da demokratija dozvoljava predlaganje razliitih politikih programa i raspravu o njima, ak i kada su u pitanju

79 Informationsverein Lentia i drugi protiv Austrije, 1993., taka 38.

39

oni koji u pitanje dovode nain na koji je drava trenutno organizirana, pod uvjetom da ne tete samoj demokratiji.

130. S tim u vezi, Sud navodi da za osiguravanje istinskog pluralizma u audio-vizualnom sektoru u demokratskom drutvu nije dovoljno omoguiti postojanje vie kanala ili teoretsku mogunost potencijalnih operatera da pristupe audio-vizualnom tritu. Neophodno je, pored toga, dozvoliti djelotvoran pristup tritu na nain da garantira razliitost sveukupnog programskog sadraja, odraavajui, do one mjere do koje je mogue, razliitost miljenja koja se sreu u drutvu na koje programi ciljaju.

133. Situacija u kojoj bi bilo dozvoljeno monoj ekonomskoj ili politikoj grupi u drutvu da zauzme poloaj dominacije u audio-vizualnim medijima, i time vri pritisak na emitere i eventualno umanjuje njihove urednike slobode, podriva temeljnu ulogu slobode izraavanja u demokratskom drutvu, koja je utvrena u lanu 10 Konvencije, naroito kada slui za prenos informacija i ideja od opeg interesa, na koje javnost, tavie, ima pravo. Isto vrijedi i kada poloaj dominacije ima drava ili javni emiter. Stoga, Sud smatra da, zbog svoje restriktivne naravi, reim licenci koji dozvoljava monopol javnom emiteru nad dostupnim frekvencijama ne moe biti opravdan, osim ukoliko se dokae da je za tim postojala neodlona potreba. 134. Sud primjeuje da u tako osjetljivom sektoru kakav su audio-vizualni mediji, pored negativne obaveze nemijeanja, drava ima pozitivnu obavezu da uspostavi adekvatno zakonodavstvo i administrativni okvir, koji garantiraju djelotvoran pluralizam (v. stav 130 iznad). Ovo je naroito poeljno kada nacionalni audio-vizualni sistem odlikuje duopol, kao to je to sluaj u ovom predmetu.

Imajui to na umu, potrebno je navesti da je u Preporuci CM/Rec(2007)2 o medijskom pluralizmu i raznovrsnosti

40

medijskog sadraja (v. stav 72 iznad) Komitet ministara potvrdio da u cilju zatite i aktivnog promoviranja pluralistikih ideja i miljenja, kao i kulturne raznolikosti, strane ugovornice trebaju prilagoditi postojee regulatorne okvire, naroito u odnosu na vlasnitvo medija, te usvojiti potrebne regulatorne i finansijske mjere da bi se zajamila transparentnost medija i strukturalni pluralizam, kao i raznovrsnost distribuiranog sadraja. [reference su izostavljene]

Ovaj predmet bio je motiviran odbijanjem vlade da licenciranom emiteru dodijeli frekvencije za emitiranje, koja je preko deset godina tvrdila da to ne moe uraditi. iri kontekst je to da je televizijskim tritem dominirao dravni emiter i kanali Berluskonijevog Mediaseta.

Ovo naelo raznolikosti takoer je elaborirano i u predmetu Manole i drugi protiv Moldavije iz 2009.:

Sud smatra da, u oblasti audio-vizualnog emitiranja, gore navedena naela obavezuju dravu da osigura, kao prvo, da javnost, putem radija i televizije, ima pristup nepristrasnim i tanim informacijama i spektru miljenja i komentara, koji, izmeu ostalog, odraavaju raznovrsnost politikih stavova u zemlji, te kao drugo, da novinari i drugi profesionalci, koji rade u audio-vizuelnim medijima, ne budu sprijeeni da priopavaju takve informacije i komentare. Izbor sredstava kojima e se ti ciljevi postii moraju varirati u skladu s lokalnim uvjetima, te shodno tome, to potpada pod polje slobodne procjene drave.80

Prilikom ispunjavanja svojih pozitivnih obaveza u smislu promoviranja pluralizma i raznolikosti u medijima, drava mora uspostaviti odreene regulatorne sisteme, kao to je kreiranje reima izdavanja licenci za emitere, i osigurati da upravo raznolikost

80 Manole i drugi protiv Moldavije, 2009., taka 100.

41

bude kljuni kriterij za dodjeljivanje licenci za emitiranje. S jedne strane, ovo moe izgledati kao nametanje ogranienja na slobodu emiterskih servisa bilo onih koji to nastoje postati ili onih koji ve postoje kao takvi , da priopavaju informacije i ideje. U tom smislu, ostvarivanje zahtjeva raznovrsnosti moe uporedo uzeti u obzir i slobodu sluatelja i gledatelja da primaju informacije i ideje i pravo vlasnika da iste priopavaju. Vano je naglasiti da je ovo pitanje balansiranja dva razliita aspekta prava na slobodu izraavanja, od kojih je jedan pozitivan a drugi negativan, a ne pitanje ocjenjivanja ogranienja tog prava. U takvim sluajevima, nije primjereno primjenjivati trodijelni test za ogranienja, jer bi smjer u kojem je isti primijenjen, a time i ishod sluaja, ovisio o tome ko je podnio predmet (odnosno, sluatelji i gledatelji ili vlasnik), a to bi oigledno bilo neprimjereno.

U predmetu Informationsverein Lentia i drugi protiv Austrije, 1993., Austrija je tvrdila da monopol javnog emitera, koji je ostao na snazi u dravi, ne predstavlja ograniavanje slobode izraavanja protivno lanu 10. Sud je brzo odbacio tvrdnju vlade da joj trea reenica lana 10, koja govori o licenciranju, daje potpunu slobodu da uspostavi javni monopol kao sistem licenciranja, pojanjavajui da i sam sistem licenciranja mora biti prihvaen kao ogranienje slobode izraavanja. U odgovoru na tvrdnju vlade da je javni monopol jedan od naina da se promoviraju vrijednosti u radiodifuznom sektoru, ukljuujui i objektivno i nepristrasno izvjetavanje, raznovrsnost miljenja, izbalansirani program i neovisnost osoba i tijela koje su odgovorne za programe, Sud je naglasio znaaj raznovrsnosti (u ranije navedenom citatu), a potom naveo:

Od svih sredstava kojima se osigurava potivanje ovih vrijednosti, javni monopol namee najvea ogranienja slobodi izraavanja, odnosno, potpunu nemogunost emitiranja izuzev preko dravne stanice i, u nekim sluajevima, u vrlo ogranienoj mjeri, putem lokalne kablovske stanice.81

81 Informationsverein Lentia and others protiv Austrije, 1993, taka 39.

42

Kao rezultat ovog predmeta, Austrija je morala uvesti sistem za licenciranje privatnih emitera.82Evropski sud odluio je u svega nekoliko predmeta koji su se bavili prirodom sistema licenciranja za privatne emitere. U predmetu Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije iz 2012., koji je pomenut ranije, Sud je prilino detaljno postavio principe kojima bi se trebalo rukovoditi kada je u pitanju promoviranje raznovrsnosti. Meutim, o predmetu je, zapravo, odluio na temelju tehnikih obrazloenja da zakon u ovoj oblasti nije dovoljno precizan da bi podnositelju predstavke omoguio da predvidi momenat u kojem bi mu mogla biti dodijeljena licenca i kada bi mogao poeti obavljati svoje aktivnosti za koje je dobio licencu.83U predmetu Glas Nadezhda Eood i Elenkov protiv Bugarske iz 2007., podnositelj predstavke podnio je zahtjev za licencu za lokalni radio, odgovarajui na poziv radiodifuznog regulatora za javni natjeaj. Njegov zahtjev je odbijen, bez obrazloenja, premda se odluka pozivala na kriterije, koje podnositelj predstavke, prema miljenju regulatora, nije ispunio; prilikom ocjenjivanja zahtjeva za licence, bodovi su dodjeljivani prema ovim kriterijima. Evropski sud je smatrao da su sami kriteriji proli dio testa koji zahtijeva da to pitanje bude propisano zakonom. Ali, budui da rasprava nije bila javna i da podnositelj predstavke nije dobio obrazloenje za odbijanje njegovog zahtjeva za licencu, proces nije osigurao dovoljne garancije protiv proizvoljnosti, te time nije ispunio standard propisan zakonom.84U predmetu Manole i drugi protiv Moldavije iz 2009., radilo se o neovisnosti javnog emitera i pritubama podnositelja predstavke da su bili otputeni ili premjeteni na nie pozicije u javnom emiteru uslijed politikih utjecaja. Sud je smatrao da nije neophodno obavezno da drave kreiraju javne emiterske servise, ali:

82 Vidi takoer Radio ABC protiv Austrije, 1997., i Tele 1 Privatfernsehgesellschaft mbH protiv Austrije, 2000.83 Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije, 2012, taka 154.84 Vidi takoer Meltex Ltd i Mesrop Movsesyan protiv Armenije, 2008.

43

Kad drava odlui da formira javni emiterski servis, iz gore navedenih principa proizilazi da domai zakoni i praksa moraju garantirati da sistem prua pluralistiku uslugu. Naroito, kad su privatne stanice jo uvijek preslabe da bi ponudile istinsku alternativu, a javna ili dravna organizacija je, prema tome, jedini ili dominantni emiter u zemlji ili regiji, za ispravno funkcioniranje demokratije neophodno je da ta organizacija prenosi nepristrasne, nezavisne i izbalansirane vijesti, informacije i komentare, te da, dodatno, osigura forum za javnu diskusiju, u kojem se moe iskazati irok spektar stavova i miljenja.85

Sud se takoer veoma esto pozivao na Preporuku Vijea Evrope br. R(96)10 o garantiranju nezavisnosti javnim radio-difuznim servisima koja, kako joj i sam naziv kae, definira naela za zatitu neovisnosti javnih emitera. Sud je zakljuio:

Shodno tome, moe se rezimirati da, naroito u svjetlu monopola koji je, u sutini, TRM imao nad audio-vizualnim emitiranjem u Moldaviji, Sud zakljuuje da dravne vlasti nisu ispotovale svoju pozitivnu obavezu. Zakonodavni okvir tokom cijelog razmatranog perioda bio je nedostatan, u smislu da nije davao dovoljne garancije zatite od kontrole politikog organa vlade nad TRM-ovim viim menadmentom, a time i nad njegovom ureivakom politikom.86

Ovaj predmet ima veoma vane implikacije za javne radio-difuzne servise, utoliko to potvruje tvrdnju, koju autoritativni izvori esto istiu, da su duni, prema zakonu o ljudskim pravima, biti neovisni od vlade.

85 Manole i drugi protiv Moldavije, 2009., taka 101.86 Manole i drugi protiv Moldavije, 2009., taka 111.

44

NapadiU velikom broju predmeta Evropski sud je utvrdio da strane ugovornice imaju pozitivnu obavezu da osiguraju zatitu onih koji su izloeni riziku od fizikih i drugih napada zbog ostvarivanja svog prava na slobodu izraavanja. Najpoznatiji predmet u tom kontekstu je zgr Gndem protiv Turske iz 2000. U tom predmetu, uprkos brojnim i veoma zbiljnim napadima na novinsku kuu koja je bila podnositelj predstavke, i njezinim konstantnim zahtjevima za zatitom upuenim dravi, Sud je uspio identificirati samo jedan sluaj u kojem je ta zatita pruena. Razni tuitelji su poduzimali korake u cilju istraivanja nekih od tih napada, ali Sud je smatrao da to nije bilo dovoljno, to je oito bilo tano, budui da su zbog napada na koncu bili prisiljeni zatvoriti novine. Sud je takoer odbacio navode da su te novine podravale terorizam, kojima je drava opravdavala svoje postupke:

Sud je obratio panju na izjanjenja vlade glede njihovog snanog uvjerenja da su zgr Gndem i njegovi uposlenici podravali PKK i da su djelovali kao njihov instrument za propagandu. ak i da je bilo tako, to ne predstavlja opravdanje za propust vlade da poduzme korake i djelotvorno istrai i, ako je potrebno, osigura zatitu protiv nezakonitog djelovanja, koje je ukljuivalo nasilje.87

U drugom predmetu, Dink protiv Turske iz 2010., radilo se o ubistvu poznatog pisca, Frata Dinka, poznatog pod pseudonimom Hrant Dink, u vrijeme dok je pred sudovima voen postupak protiv njega za ocrnjivanje svega to je tursko, koji je izvorno pokrenula jedna nacionalistika grupa. Sud je smatrao da je postupak protiv Dinka, u kombinaciji sa neosiguravanjem zatite predstavljalo mijeanje u njegovo pravo na slobodu izraavanja.88

87 zgr Gndem protiv Turske, 2000., taka 45.88 Dink protiv Turske, 2010., taka 108.

45

Druge pozitivne obavezeSud je priznao i niz drugih pozitivnih obaveza prema lanu 10. U predmetu Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 2005., podnositelji predstavke su se upustili u otro kritiziranje divovskog lanca restorana, McDonaldsa, koji ih je uspjeno tuio za klevetu pred britanskim sudovima. Evropski sud nije iao tako daleko da iskljui predmete velikih kompanija koji se tiu kleveta:

Sud, nadalje, smatra da to to je tuitelj u ovom predmetu velika multinacionalna kompanija ne znai da joj, u naelu, treba uskratiti pravo da se brani od klevetnikih navoda niti podrazumijeva da podnositelji predstavke ne moraju dokazati istinitost svojih navoda.89

Meutim, ako su takvi lijekovi bili dostupni, bilo je potrebno osigurati prostor za javnu raspravu o poslovanju tih kompanija. S obzirom na sloenost zakona o kleveti u Ujedinjenom Kraljevstvu, od drave se efektivno zahtijeva da podnositeljima predstavke osigura pravnu pomo:

Ako, meutim, drava odlui osigurati takav pravni lijek pravnoj osobi, bitno je, radi zatite interesa slobode izraavanja i otvorene rasprave kao protutee, osigurati mjeru proceduralne pravinosti i ravnopravnosti strana u postupku za ... . Neravnopravnost strana u postupku i potekoe u kojima su podnositelji predstavke radili takoer su znaajni za procjenu proporcionalnosti mijeanja temeljem lana 10... . Prema tome, u ovom konkretnom predmetu, nedostatak proceduralne pravinosti i ravnopravnosti, rezultirali su krenjem lana 10.90

U predmetu Fuentes Bobo protiv panije iz 2000., Sud se suoio sa situacijom u kojoj je urednik televizijskog programa dobio otkaz zbog primjedbi koje su za neke rukovoditelje televizijske

89 Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2005., taka 94.90 Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2005., taka 95.

46

stanice bile uvredljive. Vlada je tvrdila da je to stvar obligacionog prava izmeu podnositelja predstavke i televizijske stanice. Sud je odbacio tu tvrdnju, napominjui da mogu postojati pozitivne obaveze drave da osigura zatitu prava i izmeu privatnih lica, utvrujui da je razrjeavanje dunosti predstavljalo mijeanje u slobodu izraavanja u smislu lana 10 Evropske konvencije.

Sud je takoer odbacio tvrdnje vezane za pozitivne obaveze. U predmetu Appleby protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 2003., podnositelji predstavke su tvrdili da je drava imala pozitivnu obavezu za zatiti njihovo pravo na distribuiranje letaka u privatnom trgovakom centru. Sud je odbio potvrditi takvu obavezu, primjeujui da su i dalje imali pristup vlasnicima pojedinanih radnji i da su mogli distribuirati letke u njihovim radnjama, te da je 3,200 ljudi potpisalo peticiju kojom podravaju njihov povod, to ukazuje da su bili prilino djelotvorni u komuniciranju svoje poruke.91

91 Appleby protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 2003., taka 48.

47

5. Ogranienja opa razmatranja

Opi pristup zatiti slobode izraavanja prema Evropskoj konvenciji podrazumijeva osiguravanje veoma iroke zatite za sve aktivnosti izraavanja. Sud je takoer izgradio veoma iroko poimanje onoga to predstavlja mijeanje u slobodu izraavanja. Pristup Suda, u osnovi podrazumijeva utvrivanje bilo koje aktivnosti drave koja, direktno ili indirektno, utie na ograniavanje, ometanje ili optereivanje aktivnosti izraavanja kao mijeanje.

U skladu sa ovim pristupom, Sud je utvrdio postojanje mijeanja ne samo tamo gdje zakon utvruje prekrajne ili kaznene granice za ono to se moe rei, ve i u sluajevima koji ukljuuju disciplinske sankcije,92 zabranjivanje knjiga93 ili uskraivanje odobrenja za komercijalno objavljivanje video snimaka,94 izdavanje naloga kojim se zabranjuje objavljivanje,95 otputanje radnika,96 pa ak i izjavu efa drave da nee imenovati pojedinca,97 zatim, protjerivanje lica sa neke teritorije,98 uskraivanje licence emiteru99 ili uskraivanje frekvencija, nakon dobijanja licence,100 odbijanje drave da zatiti povjerljive novinarske izvore101 ili provoenje pretresa, koji moe rezultirati identifikacijom takvih izvora,102uskraivanje dravljanstva, 103 uskraivanje protestnom brodu da uplovi u 92 Engel i drugi protiv Holandije, 1976.93 Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1976.94 Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996.95 Sunday Times (br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979.96 Vogt protiv Njemake, 1995.97 Wille protiv Lihtentajna, 1999.98 Piermont protiv Francuske, 1995.99 Informationsverein Lentia i drugi protiv Austrije, 1993.100 Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije, 2012.101 Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1996.102 Roemen i Schmit protiv Luksemburga, 2003.103 Petropavlovskis protiv Latvije, 2008.

48

teritorijalne vode,104 a u jednom predmetu, i propust drave da omogui novinaru da ostvari pristup Davosu tokom Svjetskog ekonomskog foruma.105U isto vrijeme, lan 10 doputa ograniene restrikcije slobode izraavanja u cilju zatite odreenih vanijih interesa. lan 10(2) Konvencije postavlja parametre za legitimno ograniavanje:

Ostvarivanje ovih sloboda, budui da ukljuuje obaveze i odgovornosti, moe podlijegati takvim formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili sankcijama predvienim zakonom i koje su neophodne u demokratskom drutvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, sprjeavanja nereda ili zloina, zatite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprjeavanja irenja povjerljivih informacija ili u interesu ouvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.

lan 10(2) ovlauje drave da mogu uvesti ogranienja u skladu sa svojim odredbama, ali se to ne zahtijeva od njih. Drave, stoga, imaju odreenu slobodu odluivanja o tome da li ele i u kojoj mjeri nametnuti ogranienja kako bi zatitili razliite interese navedene u lanu 10(2). Iako u praksi, meu evropskim zemljama postoje odreene slinosti u ovoj oblasti, ipak postoje i znaajne razlike, naroito u oblasti kao to je zatita morala. Drave takoer uivaju odreenu tuiteljsku diskreciju kod odluivanja da li i kada primijeniti domaa pravna ogranienja na slobodu izraavanja. U mnogim zemljama, na primjer, vlasti imaju tendenciju da ignoriraju izraze govora mrnje pod izlikom da bi procesuiranje odgovornih zapravo uinilo vie tete nego dobra, ime, na primjer, prave iroku platformu za irenje rasistikog govora.

lan 10(2) uspostavlja trodijelni test za procjenu ograniavanja slobode izraavanja, kako slijedi:

104 Women on Waves i drugi protiv Portugala, 2009.105 Gsell protiv vicarske, 2009.

49

1. Ogranienje mora biti propisano zakonom.2. Ogranienje mora tititi jedan od interesa navedenih u lanu 10(2).3. Ogranienje mora biti nuno u demokratskom drutvu zbog zatite tog interesa.

Sud je esto naglaavao potrebu za uskim tumaenjem ovih pravila, u smislu da se dopusti samo jasno opravdano ogranienje slobode izraavanja, navodei sljedee:

Sloboda izraavanja zajamena lanom 10 (l. 10), podlona je brojnim izuzecima koji, meutim, moraju biti usko tumaeni, a nunost tih ogranienja mora biti uvjerljivo utvrena.106

Prema trodijelnom testu, drava mora pokazati da svako ogranienje slobode izraavanja ispunjava sva tri dijela testa. Neispunjavanje jednog dijela testa ponitava ogranienje. U vie navrata, Sud je preskakao odreene dijelove testa i fokusirao se samo na dio koji odreeno ogranienje najoiglednije ne ispunjava. U nekim drugim sluajevima, nakon to bi ustanovio da jedan od dijelova testa nije ispunjen, Sud je odbijao da razmatra ostale dijelove, s obrazloenjem da je to nepotrebno.

Propisan zakonomZahtjev da ogranienja slobode izraavanja moraju biti propisana zakonom odraava znaaj tog prava i ideje da samo zakonodavac, kao demokratski izabrano tijelo, moe imati ovlatenje da donese mjere kojima ograniava ovo osnovno pravo. Primarno zakonodavstvo oigledno ispunjava ovo pravilo, a Sud je utvrdio da sekundarno zakonodavstvo, koje je ovlateno primarnim, ispunjava zadati standard. Sud je potvrdio da se u kontekstu ispunjavanja ovog dijela testa moe oslanjati i na pravila meunarodnog prava.107 106 Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1991., taka 59.107 Groppera Radio AG i drugi protiv vicarske, 1990., taka 68.

50

U svojoj ranoj sudskoj praksi, Sud je priznao da pravila obiajnog prava takoer mogu zadovoljiti zahtjev propisan zakonom. Sud je oigledno bio svjestan ozbiljnih implikacija koje bi nepriznavanje pravila obiajnog prava moglo imati, napominjui da bi, u zemljama koje poivaju na obiajnom pravu, nepriznavanje istih udarilo na same korijene pravnog sistema takve drave.108 U predmetu Glas Nadezhda Eood i Elenkov protiv Bugarske iz 2007., zakon na koji su se podnositelji predstavke alili sastojao se od niza kriterija za procjenu zahtjeva za izdavanje licenci za emitiranje koritenih tokom natjeaja koji je organizirao radio-difuzni regulator i na osnovu kojih se dodjeljuju bodovi. Ovaj sistem je, meutim, omoguen primarnim zakonodavstvom, i Sud nije ispitivao da li se ova vrsta instrumenta moe kvalificirati kao zakon.

Sud je svoju sudsku praksu po ovom pitanju uredno saeo u predmetu Sanoma Uitgevers B. V. protiv Nizozemske, 2010., kako slijedi:

[]to se tie formulacija u skladu sa zakonom i propisano zakonom koje se pojavljuju u lanovima 8 do 11 Konvencije, Sud uoava da se termin zakon uvijek uzima u njegovom materijalnom smislu, ne u formalnom; on ukljuuje i pisani zakon, koji obuhvata donoenje zakona i regulatornih mjera na niem nivou, koje donose profesionalna regulatorna tijela pod nezavisnim ovlastima za donoenje pravila koje im je parlament povjerio, kao i nepisani zakon. Zakon se mora tumaiti na nain da obuhvati i zakone i pravo koje kreiraju sudije. U sutini, zakon je odredba na snazi kako je tumae nadleni sudovi. [reference su izostavljene]109

Kriterij propisan zakonom ima implikacije koje idu dalje od pukog zahtijevanja da se ogranienje propie zakonom. Zakon takoer mora ispuniti odgovarajue kvalitativne standarde. Oni su razvijeni kroz sudsku praksu Suda i vrsto upakirani u skorijoj

108 Sunday Times (br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979., taka 47.109 Sanoma Uitgevers B. V protiv protiv Nizozemske, 2010, taka 83.

51

odluci Velikog vijea u predmetu Centro Europa 7 S.R.L. i Di Stefano protiv Italije, 2012., kako slijedi:

141. Jedan od zahtjeva koji proistie iz izraza propisano zakonom je predvidivost. Time se norma ne moe smatrati zakonom ukoliko nije formulirana dovoljno precizno da graanima omogui da reguliraju svoje ponaanje; moraju biti u mogunosti, ukoliko je potrebno uz adekvatan savjet, da predvide, do mjere koja je razumna u datim okolnostima, posljedice koje data radnja moe za sobom povui. Takve posljedice ne moraju biti predvidive sa apsolutnom sigurnou: iskustvo je pokazalo da je to nedostino. Ipak, iako se sigurnost uveliko preporuuje, moe dovesti do pretjerane rigidnosti, a zakon mora drati korak sa promjenjivim okolnostima. U skladu s tim, mnogi zakoni neminovno sadre termine koji su, u veoj ili manjoj mjeri, nejasni i ije tumaenje i primjena predstavljaju stvar prakse.

142. Razina preciznosti koja se zahtijeva od domaeg zakonodavstva, koja u svakom sluaju ne moe obuhvatiti sve mogunosti, ovisi, u znaajnoj mjeri, o sadraju datog zakona, oblasti koju e isti pokrivati i broja i statusa onih kojima je namijenjen.

143. Neko pravilo je, naroito predvidivo kada prua mjeru zatite protiv proizvoljnog mijeanja javnih vlasti i protiv iroke primjene ogranienja na tetu bilo koje strane. [reference su izostavljene]

U predmetu Sunday Times (br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979., Sud je slijedio svoj opi zakljuak da pravila obiajnog prava mogu, u naelu, zadovoljiti dio testa propisan zakonom, kada se ocjenjuje da li su, zapravo, pravila koja su primijenjena u tom predmetu ispunila kriterij predvidivosti. Sud je smatrao da jesu, naroito zato to su bila predmetom relativno opsenog sudskog tumaenja.110110 Sunday Times (br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 1979., take 50-53.

52

U predmetu Rekvnyi protiv Maarske, 1999., radilo se o osporavanju ustavnih odredbi, koje su pripadnicima oruanih snaga, policijskim slubenicima i drugim sigurnosnim snagama branile da sudjeluju u bilo kakvim politikim aktivnostima. Evropski sud je utvrdio da: Zbog ope prirode ustavnih odredbi, stepen preciznosti koji se od njih zahtijeva moe biti manji nego kod drugih zakona.111 Budui da postoji detaljniji domai zakonodavni okvir za tumaenje ovih odredbi, ispunili su zahtjev propisan zakonom.

U predmetu Gaweda protiv Poljske, 2002., domai sudovi su odbili registrirati dva asopisa zato to su njihovi naslovi bili u sukobu sa stvarnou. Ta dva naslova su bila Socio-politiki mjesenik Evropski moralni tribun i Njemaka hiljadugodinji neprijatelj Poljske. Pozvali su se na zakon koji zabranjuje registriranje, kada je sadraj nekonzistentan sa vaeim propisima ili sa stvarnim stanjem stvari. Evropski sud je istaknuo da su domai sudovi,

iz pojma u sukobu sa stvarnou izvukli zakljuak da mogu odbiti registraciju gdje smatraju da neki naslov ne zadovoljava test istine, odnosno da predloeni naslovi asopisa upuuju na sutinski lanu sliku . [To] je, prije svega, neprimjereno sa stajalita slobode tampe. Naslov asopisa kao takav ne predstavlja izjavu, s obzirom da je njegova funkcija da identificira dati asopis na tritu tampe za svoje postojee i potencijalne itatelje. Drugo, takvo tumaenje bi zahtijevalo zakonodavnu odredbu koja jasno ovlauje sudove da to mogu uraditi. Ukratko, ovo tumaenje sudova proizvelo je nove kriterije, koji se nisu mogli predvidjeti na temelju teksta koji specificira situacije u kojima se registracija naslova moe uskratiti.112

111 Rekvnyi protiv Maarske, 1999., taka 34.112 Gaweda protiv Poljske, 2002., taka 43.

53