Slika Krista

1079

SLIKA KRISTATeoloko-umjetniki uvid u sliku Isusa Krista od njenih poetaka do danas

Adalbert REBI, Zagreb

Saetak

U lanku teoloki analiziramo sliku Krista kroz povijest sa svim svojim stilskim i teolo-kim pomacima, s duhovnim stremljenjima pojedinih epoha povijesti. U najranije doba, u III. i IV. stoljeu, Krista prikazuju najprije simbolima ribe, vinove vitice, janjeta i slino, potom preuzimajui elemente iz grko-rimskoga svijeta slikaju Krista u slici boga Sunca, pa u slici dobroga pastira. Stilske izmjene i ikonografske preobrazbe slike Krista kroz povijest kran-stva, osobito kroz srednji vijek, odgovaraju povijesti mijenjanja mentalnog sklopa ljudi. Nakon konstantinovskog preokreta krani slikaju Krista kao kralja nad kraljevima i gospodara nad gospodarima, kao svevladara, pantokratora. Romanika umjetnost u XII. st. izraujui sliku Krista pokuavala je emotivno dirnuti promatraa, da ovjek osjeti uzvienost i distancu punu potovanja prema nebeskoj slavi Gospodnjega velianstva (lat. Maestas Domini). Kri-sta prikazuju kao blagog, milosrdnog, dobrog, lijepog Boga. Bio je to odraz one duhovnosti koju su pokrenuli Franjo Asiki, Dominik i mnogi drugi mistici. Gotike uljne slike Krista (XII.XV. st.) na drvu ili platnu posveuju svoju pozornost stvarnosti smrti i trpljenja. No, i gotika umjetnost izraava u slikama nadvremenski vid povijesti spasenja.

U kasnom srednjem vijeku (XIV. XVI. st.) umjetnici opet nastoje Krista tako prikazati da dirnu pojedinca u srce tako da se nae izravno sueljen s Kristom patnikom. Novo ikono-grafsko oblikovanje Krista odgovaralo je temama i mentalitetu krana potkraj visokog sre-dnjeg vijeka. Potkraj srednjega vijeka pod utjecajem teolokih i duhovnih stremljenja vjernici su vjerovali da je na neki nain u slici utjelovljen onaj kojega slika prikazuje. Bili su uvjereni da slike govore, krvare ili se kreu. Naslikani Krist nikada nije bio samo neki nesavreni izraz transcendentne stvarnosti, nego vidljivi oblik nevidljive stvarnosti (kao i u sakramentima).

Renesansa (XIV.XVI. st.) Krista prikazuje kao neiskazano lijepoga ovjeka u kojemu i kroz kojega nam se nudi istinsko i pravo ovjetvo (lat. humanum). Prikazani su stvaratelji renesansne slike Krista: T. Masaccio, H. B. Grien, A. Altdorfer, A. Mantegna, Bosch, M. Gr-newald, Michelangelo, Rafael.

Mistini kristovski prodor u renesansu uinio je barok (XVI.XVIII. st.) kada su omiljele slike Kristove muke, te Kristova preobraenja, uskrsnua i uzaaa. Barokne kupole oslikane prizorima Krista i neba gdje na prijestolju stoluje Presveto Trojstvo okrueno anelima i ar-kanelima, prijestoljima i gospodstvima i svom nebeskom vojskom (kupola koju je oslikao J. B. Zimmermann). Pokazani su i protumaeni primjeri baroknog slikarstva Veera u Emausu

UDK 2731:7.04Izvorni znanstveni rad

Primljeno 7/04

1080

A. Rebi, Slika Krista

(Caravaggio i Rembrandt), Uskrsnue Isusovo (El Greco) te istaknute znaajke Rebrandtova i Rubensova slikarstva s osobitim odnosom na sliku Krista.

U vrijeme prosvjetiteljstva u XVIII. st. prizori iz Kristova ivota rjee su prikazivani, a ee slike koje su bile u slubi ukraivanja unutranjosti sagraenih crkava (osobito rokoko kupola). Poslije Francuske revolucije dolazi u doba obnove (restauratio) u XIX. stoljeu do obnove religiozne umjetnosti a samim time i slike Krista. Religiozne su teme opet u visokoj cijeni, osobito prizori Isusovih udesa (P.-E. Detouche) to slui duhu onodobne crkvene apo-logetike.

U XIX. st. se dogodio konaan lom izmeu crkvenog uiteljstva i velikih majstora sli-karstva koji su se sve vie osamostaljivali. Na kraju XIX. i u XX. st. u slikarstvu prevladava novi lik Krista: James Ensor, P. Gauguin. U slikanju Kristova lika prevladava impresionizam i ekspresionizam (E. Nolde, Picasso, F. Bacon, G. Sutherland, A. Saura). Pokazano je i anali-zirano nekoliko suvremenih slika Krista (Karl Schmidt-Rottluff, Georges Rouault, L. Corinth, Marc Chagall).

Tijekom XX. st. u prikazivanju Krista istaknuli su se i hrvatski slikari I. Metrovi, J. Kljakovi, Z. ulenti, te poslije drugog svjetskog rata Ivan Duli, Dino Botteri, M. Ljubii, uro Seder, te predstavnici naivne umjetnosti I. Lackovi Croata, I. Generali, I. Rabuzin. Po-slije Drugog svjetskog rata podstrek slikanju religioznih tema dali su dominikanci R. Couturier i Regamey. U slikanju Krista istiu se umjetnici Salvador Dali, Germaine Richier, H. Matisse, J. Bazaine, J.-P. Raynaud, C. Viallat, P. Soulages, M. Rothko, Candace Carter i mnogi drugi.

Kljune rijei: Slika, slika Krista, romanika, gotika, renesansa, impresionizam, ekspresi-onizam, religiozno slikarstvo.

Uvod

U evaneljima i poslanicama Isus nije fi ziki opisan, te stoga ne znamo kako je izgledao, je li bio visok ili nizak, bijele ili crne puti, s bradom ili bez nje, crnih ili plavih oiju, bujne kose ili elav, vazda nasmijan ili mrk ... Evanelisti i pisci drugih novozavjetnih spisa nisu se zanimali za Isusov fi ziki izgled, nego za njegov duho-vni lik, za njegovo bogosinovstvo, za njegovo spasenjsko znaenje ... Stoga su na-dahnuti pisci isticali prije svega njegovo djelovanje, biljeili njegove rijei, razma-trali njegovu muku i uskrsnue, a ne njegov fi ziki izgled: Ako smo i poznavali po tijelu Isusa Krista, sada ga vie tako ne poznajemo (2 Kor 5,16). Pavao se nije zanimao kako je Isus tjelesno izgledao za svoga zemaljskoga ivota.

Uskrsloga su njegovi uenici u Emausu (Lk 24,31) prepoznali tek po nainu kako je lomio kruh, a ne po njegovu fi zikom izgledu. Ni apostoli nisu vidjeli Isusa, kad im se ukazivao kao Uskrsli, u njegovu zemaljskom, tjelesnom obliju, nego u drugaijem liku, na nain duhovnog vienja.

Prvi krani su Isusa gledali oima vjere. Zato se ve u Pavlovim poslanica-ma poeo izgraivati nauk o Kristu (zaetci kristologije). Pavao je rekao o Kristu: On je slika Boga nevidljivoga, prvoroenac svakog stvorenja (Kol 1,15), a sam je Krist rekao Filipu: Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv14,9). U Sinu nam je vidljiv Otac, jer Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoroenac Bog koji je u krilu

1081

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

Oevu, on ga obznani (Iv 1,18). Sin je, dakle, slika Oeva kao to je, uostalom, i svaki ovjek slika Boja (usp. Post 1,26-27).

Je li mogue Isusa Krista prikazati u slici? Ako je u Isusu iz Nazareta Rije Boja tijelo postala i meu nama prebivala (Iv 1,14), onda je toga Isusa mogue naslikati barem u obliju prosjenoga idova Galilejca iz I. st. po Kr.1 Za pri-kazivanje Isusa u slici moe se u evaneljima premda ona nisu povijesni izvori u strogom smislu pronai dovoljno injenica da se moe ocrtati njegov lik. Ali kako slikom prikazati Isusa Krista kao Sina Bojega? Za to je kranska teologi-ja nalazila najdublji razlog u samom Presvetom Trojstvu: Sin Boji postao je po utjelovljenju savrena slika Boga Oca. Meutim, potekoa ostaje i dalje. Zato su se slikari od samoga poetka slikanja Krista sluili mnogim i razliitim slikovnim nainima.

I. Od najranijih prikazivanja Krista do poetka srednjega vijeka

1. Kristoloke rasprave od III. do VI. st.

Sva je kranska umjetnost usmjerena prema Kristu. Njegova slika i prikazi-vanje prizora iz njegova ivota srce je kranske religiozne umjetnosti.

Teko je rei, kada se pojavila prva slika Krista u povijesti kranstva. Prvi su kranski teolozi, crkveni Oci, najprije razvijali Isusovu teoloku sliku, njegovo znaenje u povijesti spasenja, nauk koji je uao u nae nicejsko-carigradsko Vje-rovanje (IV.VII. st.). Dogmatski izriaji vjere u Krista, pravoga Boga i pravoga ovjeka, defi nirani na prvim ekumenskim koncilima (nicejski, efeki, kalcedon-ski) u mnogome su odredili izgled najranijih slika Krista. Vjerojatno su se ve krani u II. i III. st. zanimali i za fi ziki izgled Kristov, ali su im crkveni uitelji potiskivali bolesnu znatielju u odnosu na zemaljski izgled Isusov. Tertulijan (oko 150. 225.) u djelu De carne Christi o Kristovu liku govori: Ljudi su se divili ovjeku Kristu samo zbog njegovih rijei i djela, samo zbog njegova nauka i krje-posti. Bilo bi zasigurno zapisano da je na njegovu tijelu postojalo neto neobino to bi se moglo smatrati udom ...2. U jednoj svojoj propovijedi Augustin je tjeio suvremenike koji su se alostili to nisu mogli vidjeti Isusovo lice kao apostoli3.

1 Ch. SCHNBORN, Die Christus-Ikone, Schaffhausen, 1984., str. 17. 2 Ovaj citat iz Tertulijanova djela De carne Cristi navodi W. ZIEHR, Isus bit i vizija, u I. F.

GRRES i drugi pisci, Isus. 2000 godina povijesti vjere i kulture, KS, Zagreb, 1999., str. 22. 3 Govorio im je: Vidimo ono to oni nisu vidjeli a ne vidimo ono to su oni vidjeli. to vidimo

a oni nisu vidjeli? Crkvu rairenu meu sve narode. to ne vidimo a to su oni vidjeli? Krista u tijelu ... Nae i njihovo gledanje meusobno se potpomau. Augustinov citat preuzet iz W. ZIEHR, Isus - bit i vizija, str. 22.

1082


2. Prve slike Krista Antikni Krist

Krani su prije slike rabili za Krista razne motive ili simbole, osobito za vri-jeme progonstva tijekom I. i II. st. Kao to su se krani skrivali pred svjetovnim vlastima tako su simboli skrivali Krista pred nekranima. Simbole Krista znali su samo oni koji su bili uvedeni (inicijacija) u kranstvo. Prikazivali su stvari, ivotinje i znakove. Jedan od najstarijih simbola koje su krani rabili za Krista bio je riba. U grkoj rijei za ribu otkrili su slova koja sadre glavne atribute za Isusa (akrostih): tj. Isus Krist Boji Sin Spa-sitelj. Tako je znak ribe uskoro dobio kristoloko znaenje, saetak onoga to su krani o Isusu vjerovali. U IV. st. pojavljuje se kao simbol za Krista Janje iz Iva-nova Otkrivenja (14,1). Osim toga rabili su i grka slova, na primjer Alfa i Omega, prvo i posljednje slovo grkoga alfabeta. Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar (Otk 1,8)4.

Najstarije slike Krista nastaju sredinom III. st. u katakombama, u kontekstu tovanja mrtvih. One otkrivaju izvanrednu njegovu ovjenost. I s pravom, jer je prava ovjenost preduvjet istinske religije5. U sreditu pukoga tovanja nije moglo biti samo duhovno-transcendentno bie, nego ovjek Isus koji je snagom svoga boanstva otkupio ovjeka. Idealni likovi iz svjetovnog okruja mogli su se posve vjerodostojno preoblikovati u slike Isusa Krista. Meutim, za prikaz Isusa Krista kao besmrtnoga otkupitelja presudna je ipak bila kranska predodba o njegovoj biti.

a. Krist Sunce

Jedna od najstarijih slika Isusa Krista je Krist Sunce (gr. Christos helios, vidi sliku broj 1), mozaik na stropu Julijeve grobnice pod bazilikom Sv. Petra i Pavla u Vatikanu, iz 225. godine. Krist je na ovoj slici prikazan u slici boga Sun-ca (Sol Invictus) kako se poput boga Sunca penje prema zenitu. Krist ustaje iz groba i odlazi k svome Ocu. Blijedouta boja zemlje (dolje na slici) nad kojom se uzdie sunce sjajne bijele boje i Krist na vrhu izraava silnu snagu i pobjedu, enju za Ocem. Sunane zrake koje se ire prema gore i na sve strane istiu sjaj Boga pobjednika. Kugla na lijevoj strani simbol je Boje vlasti nad svemirom: Uskrsli, proslavljeni Gospodin postao je kraljem i gospodarom svijeta (usp. Dj 2,36). Na ovom mozaiku Krist je prikazan simboliko-alegorijski. U slici uzlaze-

4 Usp. A. REBI, Kri i drugi znakovi za Isusa Krista od II. do VII. st., u zborniku radova Mu-ka kao nepresuno nadahnue kulture, Pasionska batina, broj I, Zagreb, 1998., str. 97-112; K. WINNEKES (urednica), Christus in der bildenden Kunst. Von den Anfngen bis zur Gegenwart. Eine Einfhrung, Mnchen, 1989., str. 19.

5 Ovu izreku Hansa Knga citira W. ZIEHR, Isus bit i vizija, u I. F. GRRES, Isus, str. 20.

1083

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

eg Sunca predstavljeno je Kristovo uskrsnue i uzaae na nebo6. Slian prikaz Krista kao Boga je kip Isusa na prijestolju u lijepom apolonijskom obliju, nastao oko 350. godine u Rimu7. Apolon, bog sunca, ljepote, znanja i mudrosti, u krana je je zamijenjen Isusom Kri-stom.

b. Dobri pastir

Najstarije slike Kri-sta prikazuju Krista u ka-takombama i na sarkofazi-ma u anonimnom, odno-sno alegorijskom ili sim-bolikom obliju kao ot ku-pitelja mrtvih. Krani su iz svijeta koji ga je okru-ivao preuzimali slike ko-je su odgovarale njihovu vjerskom poimanju i slu-ili se njima kao alegori-jama u prikazivanju Kri-sta. Zato je danas teko tumaiti znaenje prvih slika Krista. Meutim, u kakvom je god obliju Krist bio prikazivan, cilj je uvijek isti: prikazati otajstvo Krista, a ne njegovu vanjtinu. Po vanjskom obliju Krist je bio prikazivan kao Orfej ili kao bog Apolon, ali u biti prikazan je kao boanski Otkupitelj. Primjer za to je fragment kamenog reljefa iz jednog kranskog groba u Rimu s poetka IV. st. (vidi sliku

6 Ch. SCHNBORN, Die Christus-Ikone, Abbildung 2, pozadina; O. PERLER, Die Mozaike der Juliergruft in Vatikan, Freiburg/Schweiz, 1963., str. 29-32.

7 Vidi prikaz kipa u knjizi I. F. GRRES, Isus, str 14.

Slika 1. Krist Sunce. Mozaik iz katakombi ispodSv. Petra u Rimu, iz 225.

1084


broj 2) 8. U donjem dijelu oteenoga reljefa Krist se pojavljuje etiri puta. Glavni prizor je u sredini reljefa. On predstavlja Kristovu propovijed na gori (Mt 5), dok tri ostala prizora nije mogue iitati (vjerojatno se radi o udesima). Krist je pri-kazan po uzoru na Zeusa s gustom bradom i bujnom kosom, bez donje haljine to vjerojatno ukazuje na njegovo boanstvo9.

Od prvih desetljea III. st. pojavljuju se i prikazi novozavjetnih prizora s Kri-stom. Takve se slike nalaze u Kalistovim katakombama u Rimu (oko 210.) kao i u mezopotamskom Dura-Europosu gdje je pronaena krstionica jedne kune

8 Vidi sliku u AA, Christus in der Kunst I. Von den Anfngen bis ins 15. Jahrhundert, u asopisu Welt und Umwelt der Bibel, broj 14 od 1999., str. 9. Odsad navodimo skraeno kao WUB I.

9 J.-M. SPIESER, Von der Anonymitt zur Herrlichkeit Christi, u WUB I, str. 9.

Slika 2. Isjeak kamenog reljefa iz kr. groba u Rimu, s poetka IV. st.

1085

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

crkve iz 232. U katakomba-ma Sv. Marcelina i Petra u Rimu naena je slika Isu-sova krtenja iz sredine IV. st., kao biblijsko utemelje-nje kranskog krtenja po kojem ovjek ulazi u zaje-dnitvo s Bogom, slino kao u grko-rimskim religijama po obredu misterija (vidi sliku broj 3)10. Slika Krte-nja Isusova prikazuje Isusa u djeakom obliju za ra-zliku od kasnijih slika krte-nja na kojima se Krist pri-kazuje kao odrastao ovjek. Duh Sveti prikazan je u liku goluba kako prosipa nebe-sku svjetlost na lik Isusa. Taj prizor bi mogao biti aluzija na rijei iz Lk 3,22 Ovo je moj ljubljeni Sin, kojega sam danas rodio!. Slina slika Isusova krtenja nalazi se u kupoli krstionice orto-doksnih u Ravenni, iz 550. godine11. Iznad krstionice u kupoli, tono u sredini, pri-kazano je Kristovo krtenje. Isus je do pojasa u vodi, sa-svim gol, iznad njega je go-lub, simbol Duha Svetoga, a kraj Isusa Ivan Krstitelj kako krsti Isusa. U srednjem je re-du povorka Isusovih aposto-la s muenikom aureolom.

10 Slika u WUB I, str. 10. 11 Vidi sliku u C. FRONTISI (urednik), Povijest umjetnosti, Larousse, Veble Commerce, Zagreb,

2003., str. 77 slika dolje. Slinu sliku Isusova krtenja u rijeci Jordanu, minijatura u tzv. Psaltiru zemaljskih grofova (njem. Landgrafenpsaltir), vidi u I. F. GRRES, Isus, str. 43.

Slika 3. Krtenje Isusovo, katakombe Marcelina iPetra, sredina IV. st.

1086


to je kranstvo vie odmicalo od idovstva, to se vie prihvatljivih duhovnih elemenata preuzimalo iz he-lenistiko-rimskog svijeta, iz kulta i panteona mnogoboa-kih istonih religija. Prasta-ri antiki motivi poput nosi-telja janjeta, dobroga pasti-ra, vitice vinove loze mogli su se tumaiti i kao simboli Krista. Dobar je primjer za to kip Isusa, Dobroga pa-stira, s konca III. st.12 Kip podsjea na pastira Davida, ali i na tradiciju antikih no-saa ivotinja koji u hram nose rtveni dar i na staro-zavjetnim motivima (David pastir, Ps 13 i 49, te Isuso-ve rijei: Ja sam pastir do-bri!, Iv 10,11). ivotinja na ramenima nosaa u stvarno-sti je rtvena ivotinja koja se donosi do rtvenika da se na njem prinese bogu. U toj rtvi sadran je i motiv r-tvene smrti Isusove na kriu. Slika Isusa Dobroga pastira est je motiv u katakomba-ma: na stropu katakombe sv. Kalista13 nalazi se izvrsna

slika Isusa Dobroga pastira i slika na svodu jednog kubikuluma u Priscilinim ka-takombama iz III. st., koja prikazuje Krista Spasitelja (vidi sliku broj 4).14 Slika prikazuje Isusa kao dobroga pastira, odnosno kao uitelja i kao spasitelja. Krist je prikazan u frontalnom, stojeem stavu, kako nosi na ramenima ranjenu ovcu (Lk 15,4-7). Slikovni prikaz Krista je karakteristian za katakombe: svaki suvian de-

12 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 40, desno. 13 Vidi sliku u knjizi I. F. GRRES i drugi, Isus, str. 10, lijevo. 14 C. FRONTISI, Povijest umjetnosti, str. 76, gore.

Slika 4. Prikaz Krista Spasitelja Dobroga pastira,Prisciline katakombe, III. st.

1087

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

talj je izostavljen, tehnika je vrlo sumarna, jer samo je poruka bitna: Isus spaava ovjeka ranjena grijehom i unosi ga u Oev dom.

Sliku Isusa Krista kao dobroga pastira susreemo i kasnije u monumentalnim bazilikama i u mauzolejima, kao na primjer mozaik Isusa dobroga pastira u luneti mauzoleja Galle Placidije u Ravenni, 425. godine15. Na toj je slici Isus kao dobar pastir prikazan kako sjedi na prijestolju, sa zlatnom aureolom, odjeven u carsku grimiznu boju, to je u suprotnosti sa starokranskom ikonografi jom.

U kranskom svijetu tema Dobrog pastira brzo postaje simbol za Krista kao uitelja i otkupitelja (simboliki prikaz) i nema nikakvih pretenzija da prikae fi -ziki izgled Isusa. Izmeu III. i V. stoljea, kranska slika dosee svoj zreli izraz, prelazei u tom razdoblju od alegorije do dogmatskih zakljuaka16.

c. Krist meu apostolima uitelj

Dobar primjer ranokranske slike Krista okruena uenicima je zidna slika iz IV. st. Nalazi se u jednom od lunih polja Domitilinih katakombi u Rimu17.

Mozaik Krist na prijestolju meu apostolima, s kraja IV. st., u bazilici Sve-te Pudencijane u Rimu (vidi sliku broj 5)18 karakteristian je primjer umjetnikih

15 Sliku vidi u I. F. GRRES, Isus, str. 41, na vrhu stranice. 16 C. FRONTISI, Povijest umjetnosti, str. 74-76. 17 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 144. 18 C. FRONTISI, Povijest umjetnosti, str. 77, gore.

Slika 5. Krist meu apostolima, crkva sv. Pudencijane u Rimu, s kraja IV. st.

1088


transformacija vezanih uz priznavanje kranstva kao dozvoljene religije 313. go-dine, kako svojom ikonografi jom, tako i poasnim poloajem iznad oltara. U sre-dini slike je Krist i pozadi njega kri, ukraen dragim kamenjem koji je podigla Sveta Jelena na Golgoti kao i mjesta njegove muke. Krist, raskono odjeven, sje-dei na prijestolju ureenom dragim kamenjem, s dugom kosom do ramena, dje-luje poput istonjakog vladara, okruen apostolima, a meu kojima se izdvajaju apostoli Petar i Pavao koje krune na antiki nain dvije svetice. Sadraj poruke oslikan je izriito hijerarhiki. Iznad Krista su prikazana glavna svetita u Jeru-zalemu, a u pozadini, na olujnom nebu, sa svake strane kria, izdvajaju se etiri krilata bia (tetramorf) simboli etvorice evanelista: krilati ovjek simbolizira Mateja, krilati lav Marka, krilati bik Luku i orao Ivana. U sredini slike vertikalno iznad Krista je kri, simbol Kristove rtve i otkupljenja ljudi. Slika spada meu slike zvane traditio legis kojih e kasnije biti mnogo vie i na Istoku i na Zapa-du: Krist predaje Zakon Petru (ili apostolima) kao to rimski car predaje vjerodaj-nice inovniku kojega imenuje svojim zastupnikom.

3. Prizori iz Kristova ivota

U IV. st. ve je vrlo uestala pojava slikovnog prikazivanja Isusa, kao i nje-gove Majke Bogorodice (gr. ) i muenika19. Prikazuje se esto Krista kao udotvorca, osobito kako uskriava Lazara. Taj je prizor imao za vjernike ve-liko katehetsko znaenje. Utemeljivao je i podravao u njima vjeru u uskrsnue, u novi ivot poslije smrti. Povrh toga prikazivao je Isusa kao gospodara svih sila pa i smrti. Njegova su udesa jamstvo za spasenje koje navijeta. U katakombama Marcelina i Petra u Rimu pronaena je slika iz prve polovice IV. st. Prikazuje enu koja je bolovala od krvarenja (Mt 9,20-22) kako kleei pokuava dodirnuti skute njegove haljine (vidi sliku broj 6). Ona jo i nije pravo dodirnula skute njegove haljine a ve je ozdravila zahvaljujui nadnaravnoj sili koja je iz njega izila (vidi na slici). Isus je prikazan kako se okree prema eni, koja je iznenaena, ali lica puna nade. Slika je bez ikakvih ukrasa; sve je usredotoeno na dvije glavne osobe, na Isusa i enu.

U zadnjoj treini IV. st. slika Krista doivljava stanovitu preobrazbu. Na zidovima u katakombama ili na sarkofazima umjetnici slikaju Krista u mlade-nakom obliju uz Boga Oca. Izvrstan primjer za to je reljef na dogmatskom sarkofagu pronaenu u Arlesu (Francuska), potjee iz druge etvrtine IV. st.,

19 U to doba nastale su dvije legende koje su utjecale na kasniju sliku Krista i na grkom Istoku i na latinskom Zapadu: legenda o Veroniki (pripovijest povezana s Veronikinim rupcem u koji je prema predaji Isus utisnuo svoje krvavo lice) i legenda o Abgaru (o fi zikoj slici Isusa). W. ZIEHR, Isus bit i vizija, u I. F. GRRES, Isus, str. 28.

1089

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

ga Krist koji stavlja ru-ku na Evu blagoslivlja-jui je. Krist je prika-zan, bez brade, s dugom i kovitlastom kosom, kao utjelovljena Rije, poelo svega stvaranja. Ima malo slika na koji-ma je prikazan Bog u ta-kvu obliju to znai da su prvi krani bili svje-sni da je Boga nemogu-e slikovno prikazati. Zato su Krista u kojem se objavljuje boanstvo prikazivali na vie nai-na (polimorfno), jedan-put kao bradatog odra-

Slika 6. Ozdravljenje bolesne ene (Mt 9,20s). Katakombe Marcelina i Petra u Rimu, prva polovica IV. st.

Slika 7. Lik Krista na dogmatskom sarkofagu, potjee iz Rima, IV. st.

napravljen vjerojatno u Rimu (vidi sliku broj 7). Ona prikazu-je stvaranje svijeta. Isusa Krista u mladenakom obliju pridru-uje Bogu Stvoritelju koji je pri-kazan u obliju starca kako sjedi na prijestolju. Tu je izreena te-oloka misao iz Ivanova proslo-va: U poetku bijae Rije (Lo-gos) i rije bijae kod Boga ... (Iv 1,1). Slika prikazuje stvaranje prvih ljudi (Post 2,7). Bog Stvo-ritelj sjedi na prijestolju a uz nje-

1090


slog ovjeka, drugi put opet kao mladia bez brade ili opet kao starca s valovitom bradom20. Crte lica Krista mladia ili Krista starca ele slikovno prikazati Krista kao boansko bie. Antikni su umjetnici bili svjesni da se Boga, koji se neko na razliite naine ukazivao prorocima i konano u Isusu nastanio, ne moe izravno i zorno prikazati unato tomu to je u Isusu iz Nazareta Rije tijelom postala.

U bazilici SantApollinare Nuovo u Ravenni sauvan je niz prizora iz Novoga zavjeta, jedan od najranijih i najpotpunijih u tehnici mozaika (nastao oko 520. do 530.). Na tim slikama ne odzvanja samo tema povijesti Isusova ivota, te muke i smrti, nego se u njima susreu zapadna tradicija prikazivanja Isusa kao mlado-likoga Sina Bojega i istono naelo prikazivanja Otkupitelja u bradatom liku orijentalnog izgleda. Za latinski Zapad razliiti naini prikazivanja Otkupitelja nisu nikakva rijetkost. Da bi se u prizorima gdje se pojavljuju i drugi ljudi odmah prepoznalo Isusa, oko njegove glave prikazuje se aureola u obliku kruga ili kria. Gotovo istodobno nastali su udesni mozaici: bradati Krist nad oblacima u crkvi sv. Kuzme i Damjana (oko 526. 530.) u Rimu i mladoliki Krist, slian antikim bogovima, na prijestolju zemaljske kugle u crkvi San Vitale u Ravenni (VI. st.). Ta oba tipa Krista s dugom kosom, bujnom bradom, carski odjeven dadu se pratiti daleko unatrag.

Istono-bizantski prikazi Krista u crkvi Sv. Pudencijane i San Vitale, ini se, pokazuju sve izrazitije teoloko znaenje. Npr. mozaik Krista na trijumfalnom lu-ku u Santa Maria Maggiore smijemo shvatiti kao izravni odjek koncilskih odluka u Efezu (431.). Slike Krista imaju sve izrazitije teoloko-dogmatsko znaenje, ko-je e jo vie doi do izraaja u karolinkom, otonskom i romaninom slikarstvu21. Iz ovog je razdoblja i karolinka ploica od bjelokosti s likom Isusa Krista (nasta-la u Aachenu nakon 800.) i s prizorima iz njegova ivota22. Bizantske iluminacije pruile su Zapadu obrazac za Krista Svevladara (gr. ), uz kojeg se dijelom i dalje zadrao mladenaki izgled Isusa23.

U tom vremenu je nastala jo jedna preobrazba slike Krista. Dok je dosad Krist bio prikazivan u odnosu na veliinu, odijevanje i nonju kao i drugi ljudi oko njega, odsad na slikama Isus redovito sjedi usred svojih apostola. Tako se jae isti-e Kristovo boanstvo, kao na primjer na sarkofagu u grotama ispod bazilike Sv. Petra u Vatikanu, iz sredine IV. st.24 Taj sarkofag predstavlja preokret u povijesti

20 Usp. WUB I, str. 11. 21 Vidi primjer otonskog knjinog slikarstva Posljednja veera i Pranje nogu, u knjizi I. F. GR-

RES, Isus, str. 145, gore lijevo. 22 Vidi sliku u knjizi Isus, str. 214 s podrobnim tumaenjem. 23 W. ZIEHR, Isus - bit i vizija, u I. F. GRRES, Isus, str. 27. 24 Sliku na sarkofagu rimskoga prefekta Julija Basa (umro 359.) vidi u djelu I. F. GRRES, Isus,

str. 44-45.

1091

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

Kristove slike. Krist sjedi na prijestolju, na svodu nebeskome (caelus), meu svo-jim uenicima, u mladenakom obliju. Tu Isus nije vie prikazan u svom zemalj-skom obliju, nego kao boansko bie, kao Sin Boji koji je Filipu rekao: Tko je vidio mene, vidio je i Oca (Iv 14,9). U Sinu je vidljiv Otac. Ovakve su slike odraz teolokih rasprava oko Krista koje su se vodile u Crkvi tijekom IV. stoljea. U borbi protiv arijanaca koji su tvrdili da je Sin Boji stvorenje, podreen Ocu, Crkva je nauavala da je Sin jednak Ocu, s njime iste biti.

Naglaavanje boanske biti u Kristu bit e jedna od bitnih crta bizantske slike Krista. To je pretpostavka za daljnji razvoj slike na kojoj se Krist pojavljuje kao gospodar svijeta (pantokrator) koja se u pravoslavlju pojavljuje sve do danas.

4. Krist kao zakonodavac i sudac

Na prijelomu IV. i V. st. pojavljuju se u bazilikama (prije svega u bazilikama Sv. Petra u Vatikanu i Sv. Ivana na Lateranu) mnoge slike Krista kao zakonodavca i sudca (vidi sliku broj 8). Na slici zvanoj Traditio legis, iz V. st., prikazan je Krist usred svojih apostola: est s jedne i est s druge strane. Krist stoji na povienom podestu visoko iznad svih apostola. Ispod njega su dvije ljudske fi gure u mini-jaturnom obliku, vjerojatno pokojnici. Ispod apostola, u donjem redu, naslikane

Slika 8. Traditio legis. Rezbarena ploa u samostanu Cistercitkinja u Anagniju, s kraja IV. st.

1092


su ovce koje simboliziraju uenike a meu njima se opet istie najvia ovca koja simbolizira Krista. Krist je prikazan u stavu uitelja, propovjednika i zakonodav-ca. Kao da govori svojim uenicima: Poite dakle i uinite mojim uenicima sve narode (Mt 28,19). Slian prikaz Krista nalazi se i na sarkofagu u crkvi Sv. Am-brozija (Milano, oko 400.) koji isto tako prikazuje Krista meu svojim apostoli-ma. Za razliku od prethodnog reljefa na ovom nisu ispod apostola naslikane ovce. Ali je ispod Krista jedna jedina ovca, janje koje simbolizira Krista.

5. Sukob oko tovanja slika

Od IV. i V. st. Crkva je postala bogata zahvaljujui zakladama i darovnicama. Blistala je sjajem slika Isusovih na zidovima svojih crkava, ali je trpjela bijedu u svojim vjernicima, rei e mnogo kasnije sv. Bernard iz Clairvauxa. Sv. Jeronim (oko 347. 419.) i drugi crkveni oci sa skepsom su gledali na takav razvoj. Dio grkih krana i njihovih biskupa bio je ne samo protiv takve raskoi, nego i protiv brojnosti slikovnih prikaza Krista. Premda je bilo neugodnih primjera borbe pro-tiv slika25 ve u IV. st., ipak su se slike uspjele odrati26. Veliki crkveni Oci Istoka ve su u IV. st. branili tovanje slika. Grgur Nazijanski (umro oko 390.) nazvao je slikare najboljim uiteljima. Slike pridonose spoznaji. Ivan Damaanski (oko 675. 749.) u svojim govorima protiv dekreta cara Leona III., kojim je car zabra-nio pravljenje i tovanje slika Krista, iznio je sve to govori u prilog tovanju slika i to je kasnije osnailo pravovjernu tradiciju tovanja slika Krista, njegove Majke i svetaca. Doista, slika je onima koji nisu znali itati bila nadomjestak za Sveto pismo. Teodor Studit (759. 826.) izjavljivao je da je prikazivanje misli na slici prva ovjekova osobina. Prigovore idolatrije on je energino odbijao branei se da nitko, oigledno, ne smatra istim sjenu i istinu, narav i tvorevinu, arhetip i njegovu izvedenicu ... Spor oko slika okonala je carica Irena priznanjem tovanja slika na Drugom nicejskom koncilu 787. Ipak sukob oko slika i naina prikazivanja Krista i dalje je postojao u Crkvi i meu umjetnicima.

6. Velike crkve ukraene slikama Krista

Potkraj IV. st. pojavljuju se brojne slike Krista u apsidama crkava koje pri-vlae poglede vjernika kao to su mozaik u apsidi crkve Svete Pudencijane, s poetka V. st, zatim mozaik u apsidi Sv. Ivana Lateranskoga, mozaik u apsidi San

25 Tako je jo u IV. st. metropolit Epifanije Salaminski (oko 315. 403.), naobraeni idov, podri-jetlom iz Judeje, razderao jedan oltarni pokrov na kojemu se nalazila slika Krista.

26 Ikonoklazam, otvorena i estoka borba protiv slika zapoet e tek u VIII. st. za cara Leona III. (717. 741.) koji e proglasiti dekret o zabrani tovanja slika (726.) te potom dekret o zabrani slika naprosto (730.).

1093

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

Vitale u Ravenni s poetka VI. st. ili mozaik u crkvi Hosios David u Solunu. Sve te slike ele utvrditi pravu, ortodoksnu vjeru prvih krana u Isusa Krista kako su je defi nirali crkveni koncili od IV. do VI. stoljea: Takve su slike Krista sauvane takoer i u bazilikama Sv. Petra, Svete Marije Velike (poslije 432.), Sv. Pavla izvan zidina, San Apollinare Nuovo u Ravenni (oko 500.)27, Eufrazijeva bazilika28 u Poreu iz VI. st. Premda je na poetku IV. st. jo postojala stanovita zadrka u odnosu na tovanje slika, tijekom tog stoljea krani su bez veih potekoa pre-uzeli poganski nain tovanja slike cara kao boga i primijenili to sada na Krista. Kao to su graani Rimskoga Carstva pred slikama i kipovima cara boga palili svijee i pred njima se duboko klanjali (gr. proskinesis) tako su to od proglaenja kranstva slobodnom religijom inili krani pred slikom Krista.

U ovo su vrijeme krani nastojali imati sliku Krista u njegovu ljudskom obli-ju. Tako se Konstancija, sestra cara Konstantina, obratila cezarejskom biskupu Euzebiju da joj pribavi portret Isusa Krista. Euzebije je tu ludu molbu odluno odbio. Odgovorio joj je da je boanska slika Krista poznata samo Ocu, a ona ljud-ska je tako Kristovim boanstvom proeta da je nijedan umjetnik ne moe ljud-skim sredstvima prikazati. Stoga su ve u IV. st. nastale legende o nekim slikama Kristovim, koje nije naslikala ljudska ruka, nego su se udesno odjednom nale u apsidi ili negdje drugdje. Takve su slike nazvane aheiropoiete (gr. neuinjene ljudskom rukom). Prialo se tako u Rimu da je slika Pantokratora u apsidi Late-ranske bazilike Presvetoga Otkupitelja udesno nastala, jednostavno se jednoga dana u apsidi pojavila.29

II. Slike Krista u srednjem vijeku (od VIII. do XV. st.)

A. Na Istoku i na Zapadu

1. Krist Pantokrator Boanski car Svevladar

Na prijelazu iz V. u VI. st. ve postoji mnotvo prizora s novozavjetnim pri-kazima muke, raspea i uskrsnua Isusova, kao i slike proslavljenoga Krista na zemaljskoj kugli (lat. Maiestas Domini) ili lik Krista prikazanoga kako sjedi na prijestolju kao vladar svijeta (gr. ). Taj se ikonografski motiv po-inje javljati u IV. st., a u VI. st. ve je rairen po itavome kranskome svijetu.

27 U knjizi I. F. GRRES, Isus, na str. 177 mozaik Isus sjedi na prijestolju pokazuje Isusa u liku Krista Pantokratora s malim nijansama u odnosu na istoni nain prikazivanja. Na stranicama 178 i 179 pokazana je slika Isusova Preobraenja na gori.

28 Vidi unutranjost bazilike i ranokranski mozaik Bogorodica s djetetom Isusom u krilu u Enciklopediji hrvatske umjetnosti, sv. I., str. 241-242.

29 K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 22.

1094


S osloboenjem kranstva (313.) poganski je obiaj tovanja slika, osobito slike cara, bio u Crkvi bez zadrke prihvaen kako bi slika Krista nadvladala i izgurala sliku cara. Poinju prikazivati Krista kao boga cara, kao gospodara svijeta. Krista prikazuju kako odjeven u carsku odoru sjedi na prijestolju obiljeen nimbusom slino kao i bizantski car i bog. Kao to su graani vjerovali da je car zatitnik Carstva, tako su sada krani vjerovali da je Krist zatitnik Crkve30. U tom razvo-ju ikonografskog prikazivanja Krista podjednako sudjeluju Istok () i Zapad (Maiestas Domini). Taj tip Krista je zamijenio simbolika prikazivanja Krista u ranijoj kranskoj ikonografi ji. Umjetnici sada nastoje slikovno jae isti-cati individualne, ljudske crte Kristova lica, ali tako da i boanstvo Kristovo ostaje neupitno. Promatra koji u vjeri promatra takvu sliku, na njoj u vjeri prepoznaje Isusa, Sina Bojega. Proirilo se uvjerenje da je Krist upravo tako izgledao: duga raeljana kosa, obilna brada, fi ne, izduene crte lica, velike oi, uperene u pro-matraa slike.

U odnosu na sliku Krista zajedniko je istonoj i zapadnoj predgotikoj sli-karskoj tradiciji kriolika aureola kao Isusov atribut, atribut Raspetoga i Uskrslo-ga, te knjiga u lijevoj ruci, koja na otvorenim stranicama najee nosi rijei iz Ivanova evanelja ili Otkrivenja. Ja sam Istina, Put i ivot (Iv 10,11) ili Ja sam Alfa i Omega Onaj koji jest i koji bijae i koji dolazi, Svevladar (Otk 1,8)31. Zajednika im je crta i Kristov blagoslov desnom rukom. Ali su razlike u nainu blagoslovne kretnje: latinski je blagoslov s tri ispruena prsta i dva savijena pr-sta (mali prst i prstenjak)32, a grki s ispruenim kaiprstom i srednjakom dok su ostala tri prsta meusobno dodiruju. Razlika je jo i u tome to se istoni Krist uglavnom slikovno prikazivao samo poprsjem, a zapadni se zahvaljujui ukljui-vanju vizionarskih motiva iz Ezekielove knjige (Ez 1,4-11) i Ivanova Otkrivenja (Otk 4,2-7) slojevito proirivao: Time se istie jedinstvo Staroga i Novoga saveza. Slici Krista s motivima preuzetima iz carske ikonografi je pridodani su biblijski motivi iz Staroga i Novoga zavjeta. Slikajui Krista odjevena u carski plat gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvienu slikari se nadahnjuju na Izaijinu vienju Bo-ga (Iz 6,1-3), na Ezekielovu vienja Boga (Ez 1,4-11) i na Ivanovu vienju (Otk 4,2-7). Slika monoga i slavnoga Krista Svevladara obiljeena je prorokim vizi-jama: Krist se sjaji kao plemeniti kamen, nad glavom mu nebeska duga, okruen krilatim nebeskim biima razliitih oblija i kozmikim simbolima kao sunce, mjesec, duga ukazuju na Krista kao gospodara svijeta i vasione. Evanelisti prika-

30 Usp. K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 22-23. 31 Poprsje Isusa Krista s kriolikom aureolom boanske osobe meu mozaicima u crkvi Sant

Apollinare in Classe u Ravenni vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 27, gore. Razne slike Kri-sta Pantokratora vidi u istoj knjizi na str. 230-231.

32 Vidi sliku Isusa Krista na prijestolju s monogramima IHS (Isus) i XP (Krist) u karolinkom Go-descalcovom evanelistaru, Aachen, 781.783., u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 22.

1095

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

zani u tetramorfnim oblijima ukazuju da Krist objedinjuje u sebi sve vidove etiriju evane-lja. Teolozi e te simbole protumaiti ukazujui na povijest spasenja: ovjek simbolizira utjelo-vljenje Rijei Boje u ovjeku Isusu, bik nje-govu pomirbenu smrt, lav njegovo uskrsnue a orao njegovo uzaae33.

Primjer za sliku Krista tipa pantokratora moemo navesti sliku Krista Pantokratora iz katakombi Svetih Petra i Marcelina u Rimu iz IV./V. st. (vidi sliku broj 9)34. Ova je freska s prijelaza s IV. na V. st. jedna od najdojmljivijih ranih slikovnih svjedoanstava koje e uveli-ke utjecati na kasnije prikazivanje Krista. Slika spada u simbolini tip slike. Na njoj je snano naglaeno boanstvo Kristovo pa ga zato pri-kazuje po ikonografskom uzoru na Zeusa odn. Jupitra. Slian je primjer esto reproducirana ikona Krista Pantokratora, detalj lica, iz pr-ve polovice VI. st., iz Katarinina samostana na Sinaju (vidi sliku broj 10). Umjetnik je Krista prikazao frontalno, sa irom otvorenih oiju, neodreenoga pogleda, te tako istaknuo njego-vu izvanprostornu i izvanvremensku, boansku dimenziju. Umjetnik je spojio apstraktne s re-alistikim crtama lica te tako na vrlo suptilan nain prikazao dogmu o dvjema naravima u Kristu, o boanskoj i ljudskoj naravi35.

Iz XII. st. potjee fresko-slika Krist Pan-tokrator koja se nalazi u apsidi crkve u Lago-uderi (Cipar, 1192.) koja svjedoi o vrlo raire-

33 K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 24-25. Vidi sliku na str. 35, broj 8.

34 A. GRABAR, Christian Iconography. A Study of its Origins, London, 1969.; C. SCHNBORN, Die Christus-Ikone, slika poslije str. 160, Abbildung 5.

35 K. WEITZMANN, The Monastery of Saint Catheri-ne at Mount Sinai. The Icons, Vol. I, Princeton, 1973., str. 15; C. SCHNBORN, Die Christus-Ikone, posli-je str. 160, Abbildung 6.

Slika 9. Krist Pantokrator, katakom-be Petra i Marcelina u Rimu, IV./V. st.

Slika 10. Krist Pantokrator, ikona, Katarinin samostan na Sinaju, VI. st.

1096


noj temi Pantokratora slikanoga u kupolama crkava po Bizantskom carstvu (vidi sliku broj 11)36. Ova slika pokazuje da nakon pobje-de nad ikonoklazmom Krist opet dobiva boanski karakter. Pose-bno istaknute crte Kristova lica odraavaju bizantsku osjetljivost u XII. st. Prema Nikoli Mesarite-su ovaj Krist Pantokrator jednim okom izraava suut, a drugim sr-dbu zbog grijeha ljudi. Car Leon VI. koji je objavio dekret protiv unitavanja slika govorio je da Krist treba s kupole crkava mo-triti cijeli svijet, sve to se doga-a na zemlji. Takve su slike bile esto prikazivane u bizantskim kranskim crkvama do propasti Bizantskog carstva (1453.), ali i

izvan Bizantskog carstva37. Iz istog vremena potjee fresko-slika Krist Panto-krator iz Greme, Elmali Kilise, oko 1050. (danas Turska). Krist se pojavljuje u sredini izmeu Bogorodice () i Ivana Pretee (). Prizor se obino naziva Deesis (gr. : molitva, klanjanje): Bogorodica i Ivan kla-njaju se Kristu i tako svjedoe o njegovu boanstvu. Oni poosobljuju sve svete koji se mole Kristu za spas ljudi. U drugim dijelovima Bizantskog carstva takva se slika obino nalazi u apsidi. Ikonu Krista, kralja slave, iz Srbije (?), s kraja XIV. st. vidi u knjizi Isus (str. 117). Oko Krista koji sjedi na prijestolju rasporeeni su sveci. Meu njima su episkopi s oznakom svoje slube: palijem, bijelom vrpcom na kojoj su izvezeni crni krievi. Kristovoj kriolikoj aureoli odgovaraju boni medaljoni s monogramima imena Isus (IC) i Krist (XC). Bez tih monograma niti jedna nova ikona s prikazom Krista ne moe biti posveena niti aena.

Slika I Rije tijelom postade iz Evanelistara biskupa Bernawarda Hildes-heimskoga, s poetka XI. st., izvrstan je primjer zapadnog prikazivanja Krista u liku Pantokratora, u ovom sluaju s alegorijskim tumaenjem: Isus Krist u slavi Gospodnjoj (Maiestas Domini) postaje ovjekom u obliju obina djeteta po-

36 WUB I, str. 22. 37 Vidi mozaik Krista Pantokratora u apsidi katedrale u Cefalu na Siciliji iz godine 1148. u knjizi

I. F. GRRES, Isus, str. 129 desno.

Slika 11. Krist Pantokrator, freska u crkvi uLagouderi (Cipar), XII. st.

1097

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

loena u jasle38. Slike Krista Pantokratora i Krista u Slavi Gospodnjoj este su u slikarstvu i Istoka i Zapada u to doba. Vidi takve slike u knjizi Isus (str. 18 i 19), posebno je vrijedno pogledati mozaik kupole trijema crkve (i isjeke slika s tog mozaika) u manastiru Khora u Carigradu (oko 1320.), takoer u knjizi Isus, str. 7881.

Slike Krista Pantokratora iz starine utjecat e na stvaranje slinih slika kasni-je: u Hrvatskoj je najstarija takva slika Krista Pantokratora, pod nazivom Deesis (inaica deisis), u crkvi sv. Krevana u Zadru (XII. st.) i freska Krist u slavi39 (oko 1320.) u kapeli Sv. Stjepana kralja u Nadbiskupskome dvoru u Zagrebu.

2. Krist pobjednik na kriu

Pasionske teme Raspea i Uskrsnua

U VIII. st. Krista se poinje prikazivati u novom obliku, u obliju ovjeka boli i trpljenja, na slikama Raspea i Uskrsnua. Raspela su bila ve ranije prika-zivana (sredina V. st.)40, ali vrlo rijetko zbog opasnosti da se mukom i smru ne za-tamni slava vjenoga Krista41. Zato se u VIII. st. uz sliku raspea pojavljuje i slika Uskrsnua da se njome raspee nekako stavi u ravnoteu. Dok je do kraja VI. st. Krist prikazivan kao pobjednik sjedei u carskom ruhu na visoku i uzvienu prije-stolju, odsad ga se prikazuje kao pobjednika na kriu, u sasvim ljudskom obliju. To je opet odraz teoloke rasprave koja se u Crkvi (osobito na Istoku) u to vrijeme (VII. st.) vodila oko Krista. Raspravljalo se o tome, postoje li u Kristu dvije volje, boanska i ljudska, ili samo jedna, boanska volja (monoteletizam).

Ovrjednjivanju slike raspetoga Krista prethodilo je prikazivanje Kristove smrti kao pobjede nad grijehom i nad smru, to je prisutno ve u Matejevu evan-elju a teoloki produbljeno u Ivanovoj teologiji. I tada e se pojaviti znak Sina ovjejega na nebu. I tada e proplakati sva plemena zemlje. I ugledat e Sina o-vjejega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moi i slavom (Mt 24,30). Znak Sina ovjejega je kri i raspeti Krist na kriu. Raspeti na kriu uprizoren u romanikom stilu prikazan je kao pobjednik. Trnova kruna na Isusovoj glavi nije vie znak sramote nego znak pobjede: Isus je prikazan kao kralj na kriu. esto

38 Reprodukciju slike I Rije tijelom postade (Iv 1,14) vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 75. 39 Sliku vidi u Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. I, str. 303 ili jo bolje u kapeli Nadbiskupskog

dvora. 40 U Rimu je pronaen crte iz III. st. koji prikazuje raspetoga s magareom glavom i osobom koja

mu se naginje. Ispod kria je potpis: Alexamenos klanja se magarcu! Mnogi misle da se radi o rugalici o raspetomu Kristu na kriu i kraninu koji mu se klanja.

41 Jedan od najpoznatijih prizora raspea jest drvorez na vratima crkve Svete Sabine u Rimu iz sredine V. st.

1098


Raspetoga na kriu slikaju s otvorenim oima ime ukazuju na to da je Raspe-ti onaj koji ivi premda je umro. Na Raspetomu nema tragova muke, on nije objeen na kriu, nego stoji na postavljenomu podnoju (vidi sliku broj 12) 42. Ova slika potjee iz XII. st. i nalazi se danas u crkvi Sv. Jurja (St. Georg) u Klnu. Na stranjoj strani glave je otvor za mali prostor (lat. repositorium) u koji se polau relikvije, vjerojatno i hostija. Takav kri obino je visio nad glavnim oltarom, sim-bolom Kristovim, i s njim bio u simbiozi: oltar i kri kao jedna stvarnost, ukazuju na sakramentalnu prisutnost Kristovu na oltaru. U Hrvatskoj je slino romaniko

42 K. WINNEKES, Christus, str. 27. Slika Triumphkreuz na str. 26, slika broj 4.

Slika 12. Triumphkreuz, u crkvi Sv. Jurja u Klnu, XII. st.

1099

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

raspelo, naeno u Gleani-ma, u Istri, iz XII./XIII. st. Na tom raspelu Krist je idea-liziran u svojoj nadmoi nad patnjom svojstvenoj ljudima, ali ne i njemu pri velikom r-tvenom inu u svojoj smrti na kriu. Predoen je s puno dostojanstva, proslavljujui svoje viestruko herojsko o-vjetvo. Smiren je u gotovo nadljudskoj snazi, s kraljev-skom krunom na glavi43. Sli-ke romanikih raspela vidi u knjizi I. F. Grres, Isus, str. 86 i 87. Uz ove slike je na str. 87 vrlo dobar opis prikazanih raspela i vitraja, romanikog i ranogotikog izriaja, i ra-zlike meu njima.

Slika Raspee, zidna slika u crkvi u Greme u Ka-padociji iz XI. stoljea (vidi sliku broj 13). Takve slike esto susreemo na iko-nostasima XI. i XII. stoljea kao pendant temi Uskrsnua44. Likovi i predmeti, koji su osim Krista na slici prikazani, najee su svedeni na likove Bogorodice i Svetoga Ivana, te ljudske lubanje pod kriem, a koji puta proireni s jo nekim drugim likovima i simbolikim znakovima. Meutim, takav slikovni sastav ne-ma za cilj da prikae dogoaj u povijesnom obliku, nego ima teoloku poruku: on ukazuje na trajnu istinu Kristove otkupiteljske smrti za sve ljude, i za prvoga ovjeka i za one koji ne pripadaju Crkvi (njih uosobljuju povijesni i alegoriki sudionici raspea rimski stotnik, nositelj spuve i octa te sredstva muke, odnosno arma Christi)45. Vrlo slina ovoj slici je kasnogotska slika ovjek bo-li iz Umbrije (Italija, 2. polovica XV. st.) s jako proirenom pasionskom te-

43 I. FISKOVI, Likovni i literarni prikazi Muke u hrvatskom srednjovjekovlju, u Pasionska ba-tina, Zagreb, 1999., str. 48-49. Sa slikom navedenog raspela u Gleanima na str. 49.

44 Vidi bizantinska raspela iz tog doba u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 118-119 i armenski prikaz Raspetoga u evanelistaru iz Sisa (Kilikija), 1334., u knjizi Isus, str. 122 i WUB I, str. 25.

45 Ikonu s prikazom Anastasis (Uskrsnue) iz kole Dionizijeve (1495.1504.) vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 124.

Slika 13. Raspee, zidna slika u crkvi u Greme uKapadociji, XI. st.

1100


matikom, s osobama i arma Christi (vidi sliku broj 14). Raspeti Krist je u lijesu, u isti tren i iv i mrtav. Ispod slike naveden je podatak da e vjer-nik, ako pred ovom slikom pobono izmoli pet Oenaa i pet Zdravoma-rija dobiti 77 000 godina i 36 dana oprosta. Arma Christi oko Raspe-toga ukazuju na razne prizore muke46 koji pobonom promatrau trebaju pomoi da uspjenije razmatra muku Isusovu. Slici Krista, ovjeka boli, iz Umbrije sline su i neke kasnogotike slike Krista kao npr. Imago pietatis, prenosivi mozaik iz bazilike Santa Croce in Gerusalemme u Rimu kamo je oko 1380. dopremljen iz Katarinina samostana na Sinaju47. U Hrvatskoj su takvi primjeri Mrtvi Krist u up-skoj crkvi u Luki na Dugom otoku, ili Mrtvi Krist na poliptihu u crkvi Gospe kraj mora na iovu, u Trogiru48. U crkvi sv. Jerolima u Humu (Istra) pod utjecajem bizantinskog slikarstva stvorene su u XII./XIII. st. slike muke Kristove (na sjev. zidu crkve) roma-nikog stila od kojih se osobito istie slika Raspee49.

U Hrvatskoj nastaju slikana raspela ve u XII. stoljeu, slina gore navede-nom Kristu kao pobjedniku na kriu ili navedenoj slici ovjeka boli, kao to su Raspelo iz zbirke samostana Sv. Franje u Zadru50, jedno od prvih hrvatskih

46 Vidi ilustracije Isusa ovjeka boli u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 28, gore desno. 47 J.- M. SPIESER, Von der Anonimitt zur Herrlichkeit Christi, u WUB I, str. 33. 48 K. PRIJATELJ, Dalmatinsko slikarstvo XV. i XVI. stoljea, Zagreb, 1983., str. 19, vidi sliku u

slikovnom prilogu slike broj 35 i 36. Ovo je djelo objavila Kranska sadanjost s drugim izda-vaima.

49 Vidi sliku u Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. I, str. 347. 50 G. GAMULIN, Slikana raspela u Hrvatskoj, Zagreb, 1983., slikovni prilog, slika I d. Opis str.

115-116.

Slika 14. ovjek boli, raspeti Krist u kamenu lijesu u Umbriji, XV. st.

1101

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

naslikanih raspela. Zatim Raspelo Blaa Tro-giranina (Ston, sv Nikola, oko 1428.)51, gotiko Raspelo52 nepoznatoga majstora u katedrali u Splitu, gotiko Raspee, minijatura u Zagre-bakoj Bibliji (Biblia Sollemnis Zagrabiensis) (vidi sliku broj 15).

Brojne su slike Isusova uskrsnua i u isto-nom i u zapadnom slikarstvu tog razdoblja. Za istono slikarstvo neka bude primjer Uskrsnue Kristovo (gr. Anastasis) na arhitravu53 u samo-stanskoj crkvi Panagia-Amasgu u Monagriju na Cipru (iz sredine druge polovice XII. st.). (Vidi sli-ku broj 16). Za zapadno slikarstvo tog razdoblja ima vie primjera: npr. Isusovo uskrsnue majsto-ra od Willingaua (1380.90.)54 ili slike Preobra-

enje i Skidanje s kria, minijatu-re u Ingeborgovu psaltiru iz sjeverne Francuske, iz godine 1195. (vidi sliku u knjizi Isus, str. 46 i 127). Slikari vole slikati prizor iz Emausa. Poznata je slika Isus u Emausu, u takozvanom Psaltiru Ljudevita Svetoga. Na toj su slici uenici iz Ema-usa prikazani sa iljastim eirima kao idovi. Taj iljasti eir nametnut je bio idovima na 4. late-ranskom koncilu 1215. (vidi sliku u knjizi Isus, str. 35). U romanikom slikarstvu obljubljene su teme Isus i Marija Magdalena (osobito detalj Noli me

51 G. GAMULIN, Slikana raspela, slikovni dio str. XVI b, a opis, str. 126 ili u Enciklopedija hr-vatske umjetnosti, sv. I, str. 100; C. FISKOVI, Neobjavljeno djelo Blaa Jurjeva u Stonu, u Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13, Split, 1961.; I. FISKOVI, Likovni i literarni prikazi muke u hrvatskome srednjovjekovlju, u Pasionska batina 1998., Zagreb, 1999., str. 47-71. Izvrstan prikaz o raspelima nastalima u Hrvatskoj u srednjem vijeku; o Blau Trogiraninu, vidi u K. PRIJATELJ, Dalmatinsko slikarstvo XV. i XVI. st., Zagreb, 1983., str. 10-15.

52 Vidi u Hrvatska enciklopedija, sv. I, str. 297. 53 Arhitrav je vodoravna greda koja u bizantskim i uope u pravoslavnim crkvama povezuje stupo-

ve i obino je oslikana umjetnikim slikama. U bizantskoj crkvenoj umjetnosti zove se templon. 54 Slika u I. F. GRRES, Isus, str. 23 i 37.

Slika 15. Raspee, minijatura, Biblia Sollemnis, Metropolitana,

Zagreb, XIV. st.

Slika 16. Kristovo uskrsnue, crkva uPanagia-Amasgu, Cipar, XII. st.

1102


tangere!)55, Isus u posjetu kod Marte i Marije. Vrlo profi njenim romanikim izri-ajem slikar prikazuje Isusov odnos prema enama. Osobito druga slika u tom je pogledu znaajna: slikar je naslikao Mariju koja sjedi do Isusovih nogu i miluje mu noge (zapravo aluzija na enu koja pomazuje Isusu noge u kui farizeja imu-na: Lk 7,38). Slika je minijatura u Knjizi perikopa Heinricha II. oko 1007.12. Izvrstan je primjer gotike umjetnosti slikovni prikaz Isus se oprata od Marije iz pasionala predstojnice benediktinskog samostana Sv. Jurja u Pragu, opatice Ku-nigunde: Isus njeno grli Mariju, kao ljubljeni ljubljenu (usp. Pj 8,3).56

Prizori iz Isusova ivota na minijaturama u Evanelistaru Heinricha III. iz Echternacha (oko 1043.46.) Isus lijei uzetoga (Mk 2,1-12) i Isus hrani pet tisua ljudi prekrasni su uzorci kasnoromanikog ili ranogotikog slikarstva. Zlatnim blistavim polukrugom Isus je odijeljen od zemaljske sfere ali u njoj na udotvoran nain djeluje brinui se za tjelesno dobro ljudi, pri emu tjelesna hrana simbolizira i duhovnu hranu kruh ivota, kruh s neba57.

3. Presveto Trojstvo

Tijekom XII. stoljea umjetnici slikovno prikazuju teoloke teme kao to je tema Troj-stva (lat. trinitas). Izvrstan je primjer za to minijatura Trojstvo na Bibliji iz XII. stolje-a (vidi sliku broj 17) koja je bila vjerojatno ispisana i ilustrirana u jednom od samostana na Svetoj gori Atosu (Grka). Minijatura pri-kazuje Trojstvo kakvo se ee pojavljuje na Zapadu nego na Istoku: Boga Oca (paternitas) u obliju Pradavnoga koji u svome krilu dri Sina s crtama odrasloga ovjeka u paralelnom obliju. Izgled Sina u krilu svoga Oca u mno-gome slii djetetu u krilu Majke Bogorodice. Duh Sveti prikazan je u obliju goluba kojega Sin, sasvim neobino, dri u svojoj desnoj ru-ci. Sredinju skupinu okruuje svjetlosni krug obiljeen bojama nebeske duge, oko kojega se niu nebeska bia. U donjem dijelu tog kruga su prikazani kotai i uz njih serafi ni odjeveni u carska odijela i ukraeni carskim znakovljem

55 Vidi za to primjere u I. F. GRRES, Isus, str. 174 i 175. 56 Izvrsnu sliku nai e u I. F. GRRES, Isus, str. 181. 57 Vidi slike u I. F. GRRES, Isus, str. 198 i 199.

Slika 17. Trojstvo, minijatura uBibliji, XII. st.

1103

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

a pozadi njih se stie nebrojeno mnotvo an-ela. Umjetnik se prikazujui Trojstvo dijelom nadahnuo na proroku Ezekielu58. Po uzoru na ovu slikovnu matricu Trojstva prikazane su kasnije i druge slike Trojstva, npr. Trojstvo i est dana stvaranja, minijatura iz Lotianove Biblije (oko 1220.) (vidi sliku broj 17A)59. Na slici su prikazani korovi anela (podijeljeni na pet korova) koji promatraju Trojstvo. Slika teoloki istie da je stvaranje zajedniko dje-lo Oca i Sina. Lijeva ruka Oeva spaja se s desnom rukom Sinovljevom. Sin je prikazan u mladenakom obliju, bez brade, u Oevu krilu kao u krilu svoje Majke. Golub, simbol Duha Svetoga, vrsto ih povezuje. U meda-ljonima je prikazano stvaranje svijeta i ljudi u est dana.

B. Slika Krista u zapadnom slikarstvu od VIII. do XV. st.

1. Inkarnacija i duh slika

U srednjem je vijeku slika Krista u mnogome oblikovala religiozni i sakral-ni svijet, a osobito umjetnost. Slika je u srednjem vijeku imala izvanredno veli-ko znaenje za neka podruja duhovnoga ivota, osobito za redovniki, mistiki i uope ivot pobonih ljudi60. Slici se pridavalo didaktiko, mnemotehniko i afektivno znaenje: slike ue, podsjeaju i diraju srce. Odatle je slika dobila osobito znaenje u katehezi i u propovijedi (kao slikane Biblije, Biblija siro-manih). U srednjem je vijeku ve odavna naputen strah od slika. Drugi nicej-ski koncil 787. dozvolio je tovati slike, uz uvjet da im se vjernici ne klanjaju61. Vjernici su osobito rado tovali ikone zvane aheiropoiete, za koje su vjerovali

58 J.-M. SPIESER, Von der Anonimitt zur Herrlichkeit Christi, u: WUB I, str. 30. 59 WUB I, str. 57. 60 Vidi slike i opise slika u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 100-101. 61 Unato zakljucima Drugog nicejskog koncila, teolozi na kraljevskom dvoru u Aachenu ipak su

iskazivali nepovjerenje prema slikama. Tvrdili su da se samo Boga moe tovati, a njega se ne moe slikovno prikazati. Frankfurtski koncil je dozvoljavao samo prikazivanje kria.

Slika 17a. Lotianova Biblija. Oko 1220.

1104


da imaju udotvornu mo. One su na Zapadu postupno naputene, naroito zato jer su se takvim predodbama o slikama protivili osobito teolozi, ali i crkveno uiteljstvo.

U odnosu na istonu (bizantsku) umjetnost u zapadnoj umjetnosti pojavlju-ju se neki znaajni pomaci. U istonoj umjetnosti slika je bila bitno vezana uz liturgiju, a u zapadnoj se ona vezuje za razliita podruja kranskoga ivota, te poprima razliite oblike, ve prema stilu i teolokim shemama. Premda je jo du-go zapadna ikona Krista bila slina istonoj ikoni, ipak se s vremenom mijenjaju oblici prikazivanja Krista u zapadnom slikarstvu. Tako, u tom razdoblju nastaju latinski, gotiki (francuski i njemaki)62, lombardijski ili fl amanski Krist koji jo uvijek ostaju, naravno, u zajednikoj batini tradicionalnog prikazivanja Krista. Primjer gotikog (francuskog i njemakog) prikazivanja Krista je Isusov ulazak u Jeruzalem, na minijaturi u Tres Riches Heures koju je stvorio Jean Colombe (1485.90.). Vidi sliku u knjizi Isus (str. 95). Lik Kristov je izrazito gotiki, nagla-ena je arhitektura grada Jeruzalema, Isus jae na magarici koju prati mladune, tono prema Mt 21,1-11.

Neke slike Krista s kraja tog razdoblja (XIV. st.) izraavaju stanovitu teo-loku dogmatsku temu, npr. Trojstvo, Kristovo bogosinovstvo, njegovu svetost, slavu, ast, koju vjernici slave u svakoj svetoj misi (Gloria, Credo, Sanctus). Te se teme odraavaju na nekim slikama koje smo ve pokazali.

2. Krist s tipolokim tumaenjem

U razdoblju od XIII. do XV. st. slikari slikaju Krista vie ili manje vjerno evaneljima ili Otkrivenju, sluei se tipolokim tumaenjem. Izraajni oblik kao to (je Jona bio u utrobi ribe) tako i (Sin ovjeji) osnovni je oblik po-redbenoga promatranja koje uspostavlja odnos izmeu tipova iz Staroga za-vjeta i novozavjetnih antitipova (uglavnom Isusa). Osobe i dogaaji Staroga zavjeta prefi guracije (pralikovi) su osoba i dogaaja iz Novoga zavjeta. Na toj podlozi u srednjem vijeku utemeljen je teoloki sustav iznimnoga znaenja i djelovanja. Zorno to vidimo na tipolokim slikovnim pripovijestima, pozna-tima kao Biblia pauperum (Biblija siromanih) i Speculum humanae salva-tionis (Zrcalo ljudskog spasenja). Za razumijevanje tih nizova slika potrebna je bila zamjetna sposobnost teolokoga razmiljanja i dobra upuenost u ii-tavanje slika63. Na minijaturi preuzetoj iz knjige Speculum humanae salvati-onis (Kremsmnster, oko 1320., vidi sliku broj 18) opisan je prizor iz ivota Isusova, popraen ilustracijom: na lijevoj strani je prikazan Krist kako se moli

62 Vidi tipini izraz gotikog Krista u I. F. GRRES, Isus, str. 228-229. 63 Vidi nekoliko tipolokih slika u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 36 i 37.

1105

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

Ocu za ovjeanstvo pokazujui mu rane na rukama kao znak muke64. Tom pri-zoru odgovara prizor kako Antipater, neopravdano optuen za izdaju, pokazuje Cezaru rane koje je zadobio u ratu. Na desnoj strani Marija moli svoga Sina za ljude, izraajnim kretnjama ruku pokazujui na svoje grudi kojima ga je dojila. Marijinu zagovoru umjetnik stavlja odgovarajue Esterino posredovanje za i-dove pred kraljem Artakserksom. Poput ove minijature jo opsenije i bogatije tipoloki tumae Krista Biblije siromaha65.

64 WUB I, str. 50-51. 65 Takve Biblije siromaha pojavljuju se u mnogim crkvama diljem Europe, a jedna od najljepih

je Biblija pauperum u crkvi augustinaca u Klosterneuburgu kraj Bea.

Slika 18. Speculum humanae salvationis, minijatura, Kremsmnster, oko 1320.

1106


3. Utjelovljenje i muka

Duhovna je umjetnost kroz cijelo razdoblje visokog srednjeg vijeka isticala osobito dva razdoblja iz ivota Isusova: utjelovljenje (lat. incarnatio) i muku (lat. passio). Zato su najee slike iz tog vremena slike Isusova djetinjstva i muke, nastale osobito pod utjecajem duhovnoga pokreta zvanog Devotio moderna, a prizori teofanije kao Kristovo krtenje, preobraenje i uskrsna ukazanja rjei su. Slike trebaju potaknuti vjernike da urone u sabrano i afektivno razmatranje. Stva-ra se intimni odnos izmeu slike i promatraa slike. Tako je po predaji Raspeti u asikoj crkvici San Damiano ak progovorio Franji i naredio mu da obnovi razru-enu Crkvu.66

U slikovnom prikazivanju prizora iz Isusova ivota imaju veliku vanost pro-stor (gore i dolje, desno i lijevo, sjever i jug, istok i zapad). Dakako, vana je i povijest. ovjeanstvo je nakon grijeha izagnano iz Edenskog vrta u zemaljsko suanjstvo, ivot pod Mojsijevim Zakonom. Po Kristovoj smrti i uskrsnuu o-vjeanstvo je osloboeno grijeha, poinje novo doba, doba Milosti (usp. Iv 1,17). Krist je po svojoj smrti i uskrsnuu ljudima omoguio put u izgubljeni Raj. U tom povijesnom kontekstu umjetnici tipoloki prikazuju Krista, prolost ukazuje na sadanjost. Odatle slika Kristova opet dobiva znaajno mjesto u liturgiji, u kojoj se prolost otajstveno ponazouje. Slike Krista odraavaju skladnu povezanost svijeta i povijesti spasenja.

Slike iz visokog srednjeg vijeka doivjele su znaajan povijesni preobraaj. Za razliku od slave karolinkog simbolikog Janjeta kojemu se klanjaju 24 sta-rjeine (Otk), sada se pojavljuju slike trpeeg Isusa na kriu ili poloenoga u krilo Majke (poznati motiv Piet). Kip Piet iz Porajnja (Das Vesperbild, oko 1300.)67, koji je bio napravljen za Vespere (odatle njem. naziv Vesperbild) doista je dojmljiv: izmueno tijelo Isusovo u krilu Majke odraava majinu bol i osamlje-nost zbog Sinovljeve smrti. Tijelo je Isusovo neproporcionalno dugako, raste-gnuto u odnosu na Marijin lik, ruke su istroene, iscijeene, rane irom otvorene, glava je nagnuta unatrag. Iz toga je razdoblja slika u slinome stilu Piet iz Avignona68 (1453.). Na jednoj je strani oaloeni Ivan, a na drugoj oaloena Marija Magdalena.

66 S poetka XIII. st. izvjeuje Gautier de Coincy u knjiici udesa Nae Gospe (Les Miracles de Ntre Dame) o nekom vojniku, kojega je izlijeila Djevica, odnosno njezina slika koja se sama smjestila na njegovu nogu te ga tako izlijeila.

67 Vidi kip u I. F. GRRES, Isus, str. 189, dolje lijevo. Dakako, majstorsko djelo Piet je Miche-langelovo djelo iz 1498.1500. Vidi u knjizi Isus, str. 188 dolje.

68 Sliku vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 66

1107

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

III. Slika Krista u renesansi XV. i XVI. stoljea

1. Novi izraz Kristova misterija

Tijekom XV. i XVI. st. zahvaljujui novim tehnikama tiska kao to su dr-vorez, bakropis69, bakrorez70 nastalo je na stotine tisua slika vjerskog sadraja. Guttenbergovim pronalaskom knjigotiska oko 1455. godine slike Krista ulazile su u knjige, najprije u Bibliju, a potom i u sve druge knjige vjerskog sadraja. Ulazi-le su u obitelji pobonih vjernika i ljubitelja slika. Gledajui i promatrajui slike Krista i drugih svetaca vjernici su molili, meditirali i kontemplirali, te tako stvarali posebni intimni odnos s onim kojega slika predstavlja, pri emu tijelo i osjeaji imaju sve veu vanost (puka pobonost).

U srednjem vijeku slika pokuava izraziti otajstvo. Umjetnici su pratili teolo-ki, posebno kristoloki razvoj, te su pojedine istine o Kristu izraavali na slikama. Kristove teofanije (bogoobjavljenja) u romanikim apsidama otajstveno djeluju kao Maiestas Domini zahvaljujui njihovoj prostornoj distanci, strogo sveanom izrazu kao i njihovu frontalnom i hijeratinom oblikovanju. Gotika umjetnika djela izraavaju otajstveni karakter Isusov zlatnom pozadinom i snanim izra-zom. Likove pokuavaju psiholoki protumaiti. Slika Krista kao Boga (s tijarom) izmeu Marije i Ivana Krstitelja kruna je Gentskoga krilnoga oltara Huberta i Jana van Eycka, dovrena 1429. godine (Gent, Sint-Bavo)71.

2. Renesansni humanizam

Od renesanse slike se obraaju razumu, i sadrajno i formalno. Humanizam je donio novi nain razmiljanja, razvio posebni kritiki duh i smisao za odgojne metode. Ve otprije steena vjera u stvarnu prisutnost svetoga u slikama jo je jako prisutna; odraava se u opisima kako su slike na udesan nain pomagale u borbi protiv ikonoklasta72.

69 Bakropis, grafi ka tehnika dubokog tiska. Crta se iglom na bakrenoj ploi premazanoj specifi -nim voskom: ploa se zatim uroni u kiselinu, koja izjeda bakar na mjestima gdje nema voska. Istaknuti bakropisci: Rembrandt, J. Callot, F. Goya, A. Meduli, M. Cl. Crni, T. Kriman.

70 Bakrorez, grafi ka tehnika dubokog tiska. Crte se posebnim alatom urezuje u bakrenu plou, koja se zatim premae tiskarskom bojom; suvina se boja odstrani tako da ostane samo u ure-zima. Otiskuje se na ovlaene listove papira. Istaknuti bakroresci: M. Schongauer, A. Drer, M. Koluni-Rota, P. Ritter-Vitezovi.

71 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 26. 72 Tako se pripovijedalo kako je 1533. neki Turin bio u tili as uzet (paraliziran) kad je svojim

maen udario po raspelu, pa se onda obratio na kranstvo.

1108


Slika doivljava u XV. st. velike promjene. Umjetnici su o slikama razumno razmiljali. U prvoj treini XV. st. u Italiji je otkrivena perspektiva te je time bilo omogueno prikazivati trodimenzionalne slike koje su vjernije odraavale prostornu stvarnost. Slikari su (osobito fl amanski majstori) lik Krista ugraivali u krajolik svo-je sredine unosei u sliku svjetlo i prostor. Perspektiva im je omoguila konstrukciju ureenog svemira, koji je istisnuo irealni prostor i zlatnu pozadinu gotikih slika. Na slikama koje su stvorili Jan van Eyck i njegovi sljedbenici jasno se vide u pozadini naslikani gradovi s njihovim zgradama i zvonicima, ulicama, gostionicama i mosto-vima. Slika se pojavljuje kao vjerni odraz, preslik stvarnosti.

2.1 Nekoliko primjera renesansnog prikazivanja Kristova otajstva i prizora iz njegova ivota

a) Tommaso Masaccio (1401.1428.) stavlja u svojoj freski Presveto Troj-stvo73 (Santa Maria Novella, Firenze, oko 1428.) likove u prostor koji je izgra-dio u liku sredinje perspektive. Freska prikazuje Raspetoga u krilu Oevu kako sjedi na kriu kao na prijestolju milosti (lat. sedes gratiae). Na ovoj slici se jasno oituje poetak renesanse. To je prvo prikazivanje koje prikazuje Oca i Sina po istom mjerilu74, koje je u renesansi postala programatskom temom. U bavastom svodu kapelice nad raspelom, obloenu ploicama, po prvi puta je primijenjena perspektiva u slikarstvu koju je istraivao Brunelleschi. Pod kri-em stoje u unutranjosti kapelice Marija i uenik Ivan, a ispred njih, jednu stepenicu nie, klee u paru darovatelji slike (Firentinac Gonfaloniere Lenzi i njegova supruga). Pokojni, ivi i sveti, tvore jedno jedincato tijelo, kojemu je Krist kao otkupitelj Glava.

b) Andrea Mantegna na slici ovjeka boli s dva anela75, naslikanoj oko 1500. (vidi sliku broj 19) prikazuje Krista izmeu smrti i ivota, kako se prinosi kao rtveni dar Bogu za ljude, pokazujui promatraima rane na rukama. Sarko-fag na kojemu Krist sjedi simbolizira oltar i euharistijsku rtvu. Simbolino zna-enje prizora povijesti spasenja sauvano je trima krievima na Golgoti na slici u pozadini desno i navjetajem uskrsnua na uskrnje jutro prikazivanjem ena koje ure na grob u pozadini lijevo. U podnoju Golgote prikazana je skupina

73 Sliku vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 68. 74 Primjernu sliku trojstvenog Prijestolja milosti (lat. Sedes gratiae) susreemo na minijaturi na

kraju rukopisa Novoga zavjeta, nastalog oko 1250. u Veroni, kao pandan ili par slici Bogorodice s djetetom Isusom u krilu. Vidi I. F. GRRES, Isus, str. 194 i 195.

75 Usp. Ch. HECK, Religise Bilder und der neue Ausdruck des Mysteriums, u: Christus in der Kunst II. Von der Renaissance bis in die Gegenwart, u: Welt und Umwelt der Bibel (nadalje skra-eno WUB II), broj 18/2000., str. 5-8. Slika str. 14.

1109

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

klesara koji izrauju kamene stupove, kipove i kamene blokove. Mantegna je s pomou tri brda lijevo i bojom neba i svjetlou jeruzalemsko-ga krajolika istaknuo posebnu atmosferu prvo-ga jutra novog svjetskog doba, novog svjetskog poretka. Radi usporedbe vidi Drerovu sliku Roenje Kristovo76 i sliku Isusa kao ovjeka boli u knjizi Isus, str. 90 gore i sliku Roenje Kristovo koju je naslikao slikar Hans BaldungGrien (1520.) na kojoj se igra svjetlou (vidisliku broj 20). Mantegnin uenik Mihajlo Ham-

zi, dubrova kislikar, naslikao je oko 1520. Krtenje Isuso-vo77 za Kne-ev dvor u Du-brovniku. Ham-ziev Krist nosi mantegnevske znaajke. Krist je kotunjava, a Ivan Krstitelj as-ketski mravog izgleda. Spome-nimo u ovom kontekstu i Krtenje Isusovo78 to ga je naslikao Lovre Dobrievi (1448.) na triptihu u sakristiji dominikanaca u Dubrovni-ku. Krist je naslikan u gotikom stilu. Na slici prevladavaju tamne boje.

Inaicu Krista, ovjeka boli (Imago pieta-tis), naslikao je Anton s Padove 1529. u crkvi Sv. Roka u Draguu u Istri. Krist je vrlo slian Kristu na slici ovjek boli iz Umbrije (vidi go-re) i na mozaiku u crkvi Santa Croce in Gerusa-lemme u Rimu (vidi gore).

76 Sliku Roenje Kristovo vidi u knjizi Biblija u umjetnosti, Mladinska knjiga, Zagreb, 1990., str. 135.

77 Vidi sliku u Enciklopedija hrvatske umjetnosti, svezak I., str. 324. 78 Vidi sliku u knjizi R. IVANEVI, Umjetniko blago Hrvatske, Motovun, 1986., str. 121.

Slika 19. A. Mantegna, ovjek boli s dva anela, oko 1500.

Slika 20. H. B. Grien, Roenje Kristovo, 1520.

1110


c) Na slici Krunjenje trnovom kru-nom79 Hieronymus Bosch, oko 1508.--1509. (vidi sliku broj 21), prikazuje ne-monoga Krista, opkoljena krvnicima. Bosch se odrie prikazivanja vanjskih okolnosti i usredotouje se na suprotnost izmeu Kristove ranjivosti i brutalnosti njegovih krvnika. Detalji odjee nisu slu-ajni: ogrlicu, kakva je na vratu krvnika s lijeve strane Isusu, obino nose pastirski psi. Slika tako podsjea na Ps 22,17-19: Opkolio me opor pasa, rulje me zloi-nake okruile. Haljine moje dijele meu

79 WUB II, str. 26 i Biblija u umjetnosti, str. 220. 80 WUB II, str. 18.

Slika 21. H. Bosch, Krunjenje trnovomkrunom, oko 1508.09.

sobom i kocku bacaju za odjeu moju. Bru-talna lica krvnika su sastavni dio pasionske ikonografi je XV. i XVI. st. Neto kasnije, oko 1542.1544., naslikao je slinu sliku Krunje-nja trnovom krunom80 Tizian za jednu crkvu u Milanu (vidi sliku broj 22). Krist je opko-ljen vojnicima koji mu pritiu trnovu krunu na glavu pomou tapova da se ne bi ozlijedi-li. Prizor se zbiva u vojarni rimske okupacij-ske vlasti (Mt 27,27), na to podsjea natpis na vojarni Tiberius. Car Tiberije je naime vladao u doba Isusove muke.

Slika 22. Tizian, Krunjenje trnovom krunom,1542.44.

1111

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

d) Fra Angelico na svojoj slici Polaganje u grob81 (oko 1438.40.) (vidi sliku broj 23) za-drava mnoga obliljeja slikarstva s kraja srednjega vijeka; on pred-stavlja vrhunac talijanske renesan-se. Mrtvo tijelo Isusovo simetrij-skim sastavom krajolika i osoba djeluje kao rtveni dar. Njegove noge mirno poivaju na grobnoj ploi kao hostija na oltaru. Marija i Ivan dre Isusove ruke u stavu klanjanja. Slinu je sliku Polaga-nja u grob naslikao Flamanac Ro-gier van den Weyden (1450.).

e) Mathias Grnewald (1480. 1528.) ostavio nam je nedosti-no naslikanog uskrslog Krista na glasovitom Isenheimskom olta-ru82 (oko 1511.16). Proslavljeni Krist lebdi u zraku, dok su uvari groba prestraeni pali na zemlju. Njegova grobna plahta prelijeva se u bojama od hladne tirkiz do tople crvene boje. Kristovo lice u nimbusu koje rasvjetljuje mrklu no, s jedva vidljivim zvijezdama, podsjea na Kristove rijei: Ja sam svjetlo svijeta! (Iv 8,12). Boanstvenost, preobraenje i transcendenciju Kristova lika umjetnik istie besteinskim Kristom nasuprot masivnoj stijeni u pozadini iza groba.

f) Michelangelo je na fresko-slici Posljednji sud83 (Sikstinska kapela, 1537.41.) prikazao Krista kao konanog i vrhovnog sudca svijeta u stilskom obliju grkih klasinih bogova i junaka. Krist se pojavljuje na nebeskim oblaci-ma kao Sin ovjeji u obliju razvijenoga i mladoga atleta. Majku Isusovu prika-zao je u obliju Sibile ili Afrodite a ne u obliju posrednice i zagovornice, kao to su to inili drugi umjetnici prije njega (oito iz obzira prema protestantima). Mi-chelangelov lik Krista jedan je od najdojmljivih i umjetniki najizraajnijih djela.

81 WUB II, str. 12. 82 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 6. 83 Vidi prekrasnu reprodukciju Isusa s Majkom iz Michelangelova Posljednjega suda u knjizi

I. F. GRRES, Isus, str. 71.

Slika 23. Fra Angelico, Polaganje u grob,oko 1438.40.

1112


g) Veliki umjetnik renesanse Rafael (1518.20.) udesno je naslikao Preobra-enje Isusovo84 koje se nalazi u Vatikanskoj pinakoteci. To je njegovo posljednje djelo koje sadri sintezu njegove umjetnosti. Izraajnost likova, promatrai zaslije-pljeni svjetlou preobraenoga Krista, a ipak savreno koherentni, podaruju ovom djelu dramatinu dimenziju. Sveti dio slike, smjeten u gornjem dijelu, prikazuje preobraenoga Krista u simbolikoj igri svjetla, usporeenoga sa zalazom sunca. Rafael je naslikao i Raspee sa svecima (1503.). Tradicionalnu skupinu, Marija i uenik Ivan pod kriem, proirio je likovima sv. Jeronima i Marije Magdalene. Polu-krugu to ga tvore etiri lika odgovara gornji dio slike, Raspeti s dva anela, i sasvim na vrhu kruni oblici sunce i mjesec.85 Rafaelov uitelj Perugino naslikao je neto ranije Krtenje Isusovo 86 (oko 1490.). Na slici je dao vaniji poloaj Ivanu Krsti-telju: Isus je jo na samom poetku svoga poslanja, simboliziranog tapom u obliku kria to ga dri njegov pretea. Aneli to u molitvi klee sa strane i golub simbol Duha Svetoga koji se sputa s nebesa predstavljaju duhovni i teoloki okvir zbivanja. Spomenimo ovdje i hrvatskog minijaturista Julija Klovia koji je oko 1551. naslikao sliku Oplakivanje87 na kojoj je Krista prikazao u stilu Rafaelovih slika.

3. Pojedinac, Krist i Sveto

Na svom glasovitom Autoportretu88 iz godi-ne 1500. (Alte Pinakothek u Mnchenu), Drer je sebe prikazao po uzoru na Krista. Poloaj njegove desne ruke slii poloaju Kristove ruke na njego-voj slici Salvator mundi (vidi sliku broj 24). Tako je on sebe elio uiniti slinim Kristu, po uzoru na Imitatio Christi89. Ovo nastojanje subjekiviranja u slikarstvu nastavit e se tijekom XVI. i XVII. st.

84 Sliku Preobraenja vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 63 gore.

85 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 214. 86 Vidi sliku u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 54. 87 Vidi prekrasnu sliku u Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. 1: ANove, Zagreb, 1995., str. 436. 88 A. DRER, Autoportret, oko 1500., vidi u knjizi I. F. GRRES, Isus, str. 91. Ovaj autoportret

predstavlja vremenski preokret. S jedne strane Drerova slika Krista odgovara tradiciji prika-zivanja Kristova lika, a s druge strane tema slike odraava umjetnikovu osobnost, koja se pred gledateljem pojavljuje u pomodnoj odjei s briljivo ureenim valovitim uvojcima kose. Vidi opis slike na str. 90-91.

89 Mogunost za takvo slikanje Krista stvorio je duhovni pokret koji je nastao u sredini XIII. st. Devotio moderna iji je najizrazitiji predstavnik Toma Kempenac sa svojom nabonom knji-icom Nasljeduj Krista (vie izdanja u hrvatskom prijevodu). K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 34.

Slika 24. A. Drer, Salvator mundi, 1500. Slika 25.

1113

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

Meutim, u ovoj je slici skrivena i poruka: Ako se ovjek, naime, moe prikazati kao Krist, onda je mogue prikazati i Krista kao ovjeka. To je sluaj u veine slika koje su nasta-jale pri kraju srednjega vijeka. Sa slikom Krist na stupu bievanja90 (vidi sliku broj 25) stvorio je Anto-nello da Messina sliku naputeno-ga ovjeka s konopcem oko vrata, s licem uprtim prema nebu kao da pita zato tako?. Suze s oiju i ka-pljice krvi znakovi su njegova due-vnog i tjelesnog trpljenja.

Na Drerovoj slici Isus meu pismoznancima91 (1506.) Krist je opkoljen pismoznancima koji kao protivniki blok Sina Bojega odje-ljuju od ostaloga svijeta. U oi upa-da osamljeni Isus vrlo draesnog izgleda u sredini slike (vidi sliku broj 26). Pismoznanci su prikazani kao polulikovi na tamnoj pozadini koji izgledaju poput likova u nonim morama. Oni okruuju Isusa, ali su im pogledi okrenuti od Isusa: ni je-dan se zapravo ne usuuje pogledati u Isusa, nego svi gledaju u stranu. Drer istie otuenost pismozna-naca anonimitetom njihovih karika-tura kao krajnju suprotnost izmeu ljepote i rugobe. Ovdje nismo vie pred slikovnim prikazivanjem prizo-ra iz Isusova djetinjstva, nego pred neskrivenom istinom da je Krist kao pravi ovjek prisutan meu grjenim ljudima uzor svake ljepote.

90 WUB II, str. 11. 91 WUB II, str. 22.

Slika 25. A. da Messina, Krist vezan uz stupbievanja, oko 1475.

Slika 26. A. Drer, Isus meu pismoznancima, 1506.

1114


IV. Religiozna i profana umjetnost nakon Tridentinuma (XVI.XVII. st.)

Reformacija i protureformacija

Reformacija je bila u odnosu na slike vrlo suzdrana, ak im se i protivila, jer se bojala da obini vjernici mogu zamijeniti sliku s onim koga slika prikazuje. Isti-cala je potrebu da se sliku gleda samo kao znak. Zbog takva kritikog stava prema slikama protestanti su odbijali sve slike koje su prikazivale teoloki sumnjive teme ili su omoguivale praznovjerne ideje ili prakse92. Na teolokom podruju dogaa se u vrijeme Reformacije veliki preokret. Luther je svojim reformatorskim pot-hvatima na svim podrujima kranskog ivljenja dotakao i obnovu religioznog slikarstva. Promatranje slike, pisao je Luther, treba vjerniku pomoi da due i du-blje zadri u pameti boanski lik Kristov (didaktiki i pedagoki vid slike)93. Slika treba ilustrirati Sveto pismo i promatraa pouiti. Ovim Lutherovim smjernicama odgovarao je na primjer triptih za gradsku crkvu u Wittenbergu koji je 1547. godi-ne naslikao Lucas Cranach. Srednja ploa predstavlja Posljednju veeru, lijevo od nje Filip Melanchthon krsti dijete, a desno reformator Bugenhagen slua ispovi-jedi. U sredini predele je slika raspetoga Krista na kriu. Na zadnjoj strani oltara je naslikano uskrsnue Kristovo izmeu slike rtvovanja Izaka i uzdignua mjedene zmije u pustinji. To su starozavjetni tipoloki prizori koji ukazuju na Kristovu smrt. U cjelini gledano taj je oltarski retabl zapravo programska slika Lutherove vjero -ispovijesti. U duhu Martina Luthera slikao je i Albrecht Drer, kuni prijatelj Luca-sa Cranacha, etiri apostola u gradskoj vijenici u Nrnbergu (1526.).

Nakon crkvenog raskola u XVI. st. naslikano je malo novih kristolokih tema u slikarstvu, jer su se u to doba crkveni ljudi manje zanimali za kristoloke teme,94 a povrh toga dolo je u ovo doba do postupne razdiobe izmeu crkvene, religiozne i profane umjetnosti. Do izraza su na vjerskim slikama dolazile socijalne teme pa je slika doivjela korjeniti preobraaj u kulturi drutva.

Budui da su protestanti osporavali tovanje slika, Tridentski je koncil 1563. dekretom O zazivanju, tovanju slika i relikvija svetaca i svetih slika odobrio tovanje slika, ali je za to dao stroga pravila. Dekretom je Tridentski koncil na-glasio didaktiku vrijednost slika, a osudio zlouporabe koje su se sa slikama po-javljivale u doba renesanse, kada su se u mnogo emu slike pribliavale antiknoj umjetnosti drevnih Grka i Rimljana. Dekret je crkvenom uiteljstvu dao pravo da bdije nad vjerskim slikarstvom.

92 Vidi slike Luke Cranacha Starijeg koji je ve 1516., dakle prije reformacije, oslikao sudnicu gradske vijenice u Witenbergu slikom koja prikazuje Deset zapovijedi.

93 Martin LUTHER, W. A. XVIII, 82s. Citat u K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 32.

94 F. BOESFLUG, Kunst der Kirchen, religise und profane Kunst, u WUB II, str. 29-33.

1115

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

U skladu s tim Dekretom biskupi su prilikom svojih pastoralnih posjeta u upa-ma provjeravali slike i kipove, da li odgovaraju crkvenim propisima. Glavni je kri-terij bio, odgovaraju li slike Krista kranskom bogotovlju, crkvenom nauku i Sve-tom pismu. Slike su morale biti naslikane u skladu s konvencionalnim udorednim ponaanjem. Nisu smjele prikazivati neto to bi vjernike sablanjavalo. Crkva je iskljuila iz umjetnosti sve slike Krista i svetaca na kojima su bili Krist ili druge oso-be prikazivane golima. Tako je Krist i druge osobe na Michelangelovoj slici Sudnji dan u Sikstinskoj kapeli dobio veo na butinama kojim se pokrila golotinja spolovila (u novije vrijeme restauracijom vraeno u prvotno stanje). Iz mnogih je crkava goli ili previe patetiki prikazan Krist bio odstranjen. Bili su napisani vodii za umjetni-ke kao i za sveenike koji su nudili kriterije za stvaranje slika po odredbama Crkve. Jo u XVII. i XVIII. stoljeu bile su neke slike Kristove osuene95.

U drugoj polovici XVI. st. veina je umjetnika slikala religiozne slike formali-stikim stilom koji se drao stereotipnih uzora i kompleksnih shema i vrlo virtuozno ih izvodio. U Italiji se taj stil obiljeavao kao maniera (odatle manierizam, mani-jeristi). Najizrazitiji predstavnik maniristike slikarske struje bio je Andrija Meduli (tal. Andrea Schiavone) koji nam je na slici Oplakivanje96 ostavio vrlo dojmljiv lik Krista. Gotovo senzualni likovi oko Krista svi su u pokretu, zauzeti za mrtvoga Kri-sta, oplakuju ga. U duhu protureformacije poela se crkvena umjetnost stvarati tek nakon 1580. godine, kada su pape (od 1585. do 1621.) davali naloge za umjetnike slike Krista i za druge religiozne slike uglavnom konzervativnim umjetnicima. Papa Urban VIII. promicao je novu katoliku umjetnost. Ona se ograniila na prikaziva-nje Krista u skladu s katolikim vjerskim istinama i promicala je tovanje slika. Stva-raju se slike koje veliaju otajstva vjere, slike Posljednje veere veliale su katoliku misu, stvarane su slike koje su veliale trijumf Crkve, veliinu muenitva i mistikih ekstaza svetaca. Skoro su posve istisnute iz slikarstva teme kasnog srednjega vijeka (kao na primjer slike Ecce Homo, ovjek boli, Krist u tijesku, Veronikin rubac).

V. Doba baroka (od kraja XVI. do sredine XVIII. st.)

1. Novi odnos prema transcendenciji

U doba ranoga baroka nastao je novi odnos prema transcendenciji. Tako je M. Merisi da Caravaggio (1573.1610.) sakralizirao kao nitko prije njega

95 Kongregacija obreda zabranila je tzv. Janzenistiki kri (sumnja se da je ikad postojao!). Radilo se naime o Raspelu na kojem Kristove ruke nisu bile horizontalno rairene na kriu nego verti-kalno. Ruke rastegnute prema gore na jednom drvetu ukazivale su na jansenistiku poruku da Krist nije umro za sve ljude nego samo za ogranien broj odabranih. U stvari je takvo prikaziva-nje Raspetoga na kriu bilo uvjetovano iz anatomskih (poloaj raspetog tijela) ili iz materijalnih razloga (raspelo iz jednog jedinog metala).

96 Vidi sliku u Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. I, str. 561.

1116


svagdanjicu time to je stvorio protu-teu ili ak paradoks izmeu novo obli-kovanog realizma u svojim religioznim scenama i primjene svjetla koje poinje svijetliti kao iz nekih nadnaravnih izvo-ra. Karakteristine su jake boje, snani svjetlosni kontrasti i iluzija dubokog prostora. Primjer za to je Caravaggio-va Veera u Emausu (vidi sliku broj 27)97, prizor koji je rado slikao poslije njega i Rembrandt98. Na takvim je sli-kama Krist prikazan kao obian ovjek, sasvim nalik na ljude, a opet u isti tren prikazan u udesnom obliju. Veera u Emausu u doba ranoga baroka esto je prikazivana; ona je omoguivala re-

alistino prikazivanje odijela, hrane i unutranjosti svratita, te je u isti tren izraajno interiorizirala izgled Kristo-va lica u trenutku lomljenja kruha kao prvog euharistijskog slavlja. U Rem-brandtovim djelima (vidi sliku broj 28)99 ne mogu se prepoznati osobine Krista, jer se on pojavljuje kao silu-eta pred svjetlosnom krunom iji je on nadnaravni izvor. Do izraaja do-lazi kontrast te nadnaravne svjetlosti u odnosu na realistiko prikazivanje unutranjosti svratita. Znaajna je u tom pogledu i slika Isus kod Marije i Marte100 (Lk 10,38-42) to ju je na-slikao Jacopo Robusti Tintoretto oko

97 WUB II, str. 35. 98 Vidi Rembrandtovu sliku Uskrsnuli Krist u Emausu iz 1649. u knjizi Isus, str. 225 gore

lijevo. 99 WUB II, str. 34. 100 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 186.

Slika 27. Caravaggio, Veera u Emausu, 1606.

Slika 28. Rembrandt, Krist u Emausu,1628.29.

1117

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

1580. Glavni je lik na slici zapravo Ma-rija. Njoj se obraaju i Isus i Marta, ali na oprean nain: Isus pouavajui a se-stra opominjui. Marija je oarana, sko-ro hipnotizirana Isusovim likom. Vidi i Tintorettovu sliku Poklonstvo pastira u knjizi Biblija u umjetnosti, str. 139, s vrlo razigranim likovima koji izraava-ju radost i veselje zbog roenja Mesije (izvanredna teatralnost).

U zlatnom dobu panjolske duho-vne umjetnosti esto je realistino prika-zivan Krist s mistikim dranjem tijela. Primjer toga je slika Krist na kriu (vi-di sliku broj 29)101 koju je naslikao Ve-lazquez (1632.). Mrtvo tijelo Krista nije samo izraz bola, nego i stanovita smiraja: Krist je prihvatio svoje trpljenje i bio po-sluan Ocu do smrti, smrti na kriu (Fil 2,8). Takva su Raspela bila vrlo rairena u XVI. i XVII. st., takoer i u Hrvatskoj.

U baroku su nastale slike Krista s vrlo irokim spektrumom, od novoobli-kovanog verizma koji omoguuje da se s Kristova lica iitaju njegovi osjeaji (primjer Caravaggio) do trijumfalnog Kristova lika na Rubensovim ili na Bot-ticellijevim102 slikama (izraena teatralnost). U to doba nastaju i iluzionistike slike na svodovima i u kupolama s prikazanim nebom kao to je Lanfrancova sli-ka Krista u SantAndrea della Valle u Rimu. Dakako, ne bismo smjeli previdjeti religiozno prikazivanje Krista tijekom XVII. i XVIII. stoljea (kultsko prizivanje Presvetog Imena Isusova u isusovakoj crkvi Al Ges u Rimu).

U doba baroka je u skladu s prije reenim est motiv Uskrsnue Kristovo. Sjajan je primjer slikanja Krista, preobraenoga, tjelesno uzvienoga El Greco, Uskrsnue Kristovo103. El Greco (pravo ime Domenikos Theotokopulos) prika-zao je uskrsnue Kristovo kao uzaae (oko 1600.), ponavljajui neke slikarske elemente iz renesanse. Kristovo preobraeno tijelo snano se istie izmeu bijele i

101 WUB II, str. 36. 102 Botticellijevu sliku Poklonstvo mudraca vidi u Biblija u umjetnosti, str. 142. 103 Sliku vidi u I. F. GRRES, Isus, str. 11.

Slika 29. D. Velazquez, Krist na kriu,oko 1623.

1118


grimizno crvene zastave. Bijela zastava podsjea na Kristove rijei: Ja sam pobi-jedio svijet! (Iv 16,33), crvena zastava na muku i smrt. Kristovo tijelo, mravo i izdueno, zrai lakoom, poletom, mirom i svjetlou. Na slici nema traga grobu, sve je usmjereno prema proslavljenomu Kristu. Samo su straari nad kojima lebdi proslavljeni Krist svjedoci smrti. Jedan je od njih prikovan uza zemlju koji djeluje kao suprotnost proslavljenomu Kristu koji je osloboen zemaljskoga tereta.

El Greco se u stanovitoj mjeri ugledao u Grnewaldovo Uskrsnue Isusovo na Isenheimskomu oltaru. Znaajka tog novog slikarskog nastojanja jest u tome da se naglasi nadnaravnost, sjaj, svjetlost uskrslog tijela Isusova. Iz uskrslog tijela Kri-stova izvire nadnaravna svjetlost koja sve obasjava. I Grnewald i El Greco su tako eljeli uprizoriti ono to Ivan pie u proslovu svog evanelja: Bi ovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On doe kao svjedok da posvjedoi za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijae on Svjetlo, nego da posvjedoi za Svjetlo (Iv 1,6-9). Jasno je da se pojmom Svjetlo misli na Isusa Krista. Na temelju tih evaneoskih podataka ra-zvila se fi lozofsko-teoloka predodba o svjetlosti, primijenjenoj u umjetnosti. Svje-tlo je sastavni dio lijepoga koje svoj izvor ima u Bogu. Stoga je u baroku i u umje-tnosti nakon baroka stavljen poseban naglasak na isticanju ljepote Kristova lika.

Meu umjetnicima koji su isticali idealno lijepo tijelo Kristovo bio je Leonar-do da Vinci104. On koristi sve nove datosti slikarskog umijea (kompozicija, pro-porcije, sredinja perspektiva), da istakne to lijepo na Kristu. Kroz XVI.XVIII. stoljee umjetnici tako oblikuju sliku Krista da se upravo kroz ljepotu Kristova lika odrazi njegovo boanstvo. Upravo zato je u ovo doba prednost u slikarstvu dana slikanju uskrsnua i uzaaa Kristova. Pa ako se i pojavljuju slike Krista patnika, Krista vezana uza stup i bievana, opet se na crtama lica mogu iitati ljepota, strpljivost i pobjeda patnje. Izvrstan je primjer za to ve renesansni Mi-chelangelo: na liku mrtvoga Krista poloena u krilo Majke (Piet, crkva sv. Petra u Rimu) izraena je ljepota ljudskoga tijela vie nego izmuenost.105

To to je ve renesansna umjetnost postigla, barokna je usavrila i dovrila.

2. Rembrandt i Rubens dva temeljna smjera u baroknom slikarstvu

Rembrandt i Rubens predstavljaju dva temeljna smjera u baroknoj umjetnosti XVII. stoljea i uz njih je vezana veina Kristovih slika. Rembrandt predstavlja u kalvinistikoj Nizozemskoj (sjeverni dio) tendenciju ljudskog i interioriziranog lika Kristova, a Rubens u katolikom junom dijelu Nizozemske tendenciju prikaziva-ti slavnoga, herojskoga, dalekoga dapae nepristupanoga Krista za kojim pokatkad

104 Vidi sliku Leonarda da Vincija Posljednja veera u knjizi Isus, str. 146-147 i detalj s Poslje-dnje veere Isus za stolom, u istoj knjizi, str. 51 i 147 desno.

105 K. WINNEKES, Christus in der bildenden Kunst, str. 34-38. Vidi sliku Piet u I. F. GRRES, Isus, str. 188.

1119

BS 74 (2004), br. 4, str. 10791134

moemo samo eznuti. Rembrandt jae prikazuje ljudskost Kristovu a da ne uma-njuje njegovo boanstvo, a Rubens vie prikazuje njegovo boanstvo do te mjere da upada u opasnost da ljudskost Kristovu jo zadrava samo kao uspomenu, sjea-nje. Rembrandtov Krist je stoga vjerniji stvarnosti. Traei nadahnue za Kristov lik Remrandt je obilazio idovsku etvrt u Amsterdamu i idove uzimao kao uzor za svojega Krista. esto je reproduci-rana slika koju je naslikao Rembrandt oko 1650. nazvavi je Krist106. Ta je slika sva proeta ovjenou. Kao poti-caj Rembrandt se posluio apokrifnim pi-smom Lentulovim107.

U kasno doba baroka bile su oblju-bljene one scene s Kristom u kojima do-laze do izraaja suprotnosti mlad star, mukarac ena, mirovanje kretanje i pojave svjetlosti. To se osobito zapaa u nekim prizorima iz Isusova djetinjstva: Petar Paul Rubens (oko 1625.) Roenje Kristovo (vidi sliku broj 30)108, te Gio-

106 Vidi sliku u I. F. GRRES, Isus, str. 197. 107 Publius Lentulus je izmiljena osoba, navodno bi bio Rimski upravitelj Judeje prije Poncija Pilata. Nje-

mu se pripisuje pismo Rimskom senatu u kojem je opisao izgled Isusa iz Nazareta. Dobschtz, Chri-stusbilder, Leipzig, 1899. nabraja rukopise uz kritiki aparat. Pismo je prvi objavio Ludolph Carthu-sianus, Vita Christi, Kln, 1474. Prema jednom rukopisu koji se uva u Jeni, pismo je pronaao neki Giacomo Colonna 1421. meu starim dokumentima koji su u Rim bili poslani iz Carigrada. Izvornik pisma je vjerojatno bio pisan grkim jezikom, te potom preveden na latinski jezik u XIII. st. Opisuje Isusa ovako: Isus je bio viso

Slika Krista

Documents