Top Banner

of 108

RIMSKO PRAVO - SKRIPTA

Jul 17, 2015

ReportDownload

Documents

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

RIMSKO PRAVOSKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COMPODJELE PRAVA U RIMSKOM PRAVU Pod rimskim pravom podrazumijevamo pravo koje je vailo kao pravni poredak u rimskoj dravi od njenih poetaka (prema predaji g.754.p.n.e.) do cara Justinijana (527.-565.godine n.e.), gotovo 13 vijekova. Rimski pravnici nisu postavili definicije prava. Za pravo upotrebljavaju izraz ius, koji oznaava pravne norme koje ine pravni poredak (tzv.pravo u objektivnom smislu), a takoe oznaava i pravna ovlatenja koja pojedincima pripadaju iz pravnih normi s obzirom na odreene stvari i druge osobe (tzv.pravo u subjektivnom smislu). U poetku je kod Rimljana pravo (ius) bilo usko vezano sa vjerskim pravilima (fas). Rimljani su dosta rano odvojili pravo od religije. Rimski pravnici su ostavili nekoliko podjela prava, a to su: ius civile, ius gentium, ius naturale kod klasinih pravnika nalazimo podjelu na dvoje tj. na ius civile i ius gentium, koje se esto oznauje kao ius naturale. Gaius u svojim Institucijama kae da su ius civile one norme koje je pojedini narod samo za sebe stvorio, dok su ius gentium one norme koje se podjednako mogu nai kod svih naroda, a oslanjaju se na prirodni razum (naturalis ratio). Razlikovanje ius civile i ius gentium, po vladajuem miljenju, je u tome to je razvojem iuris gentium u rimskoj dravi omoguen pravni saobraaj sa strancima (peregrinima). Staro ius civile nije bilo pristupano peregrinima po principu personaliteta, a po svom strogom formalizmu bilo je za njih nerazumljivo i neupotrebljivo. Zato su Rimljani, stupivi u svjetski saobraaj naroito poslije drugog punskog rata, kada Rim postaje politiki i privredni centar zemalja Sredozemnog mora, morali nai mogunost pravnog saobraaja i pravne zatite za strance. Ius gentium je u stvari dio rimskog privatnog prava koji ne vrijedi samo meu rimskim graanima, nego se primjenjuje i u saobraaju graana sa strancima. Svojim sadrajem ius gentium se odnosio uglavnom na vlasnitvo i na ugovore. Ve u klasinom pravu javlja se naturalis ratio, odnosno ius naturale, tj.prirodno pravo. Ve potkraj klasinog doba ius naturale se smatra za posebnu, viu kategoriju prava u odnosu na ius civile, te se za njega kae da je to pravo koje je semper aequm et bonum (uvijek pravedno i dobro). Definie se kao pravo zajedniko svim ivim biima, dakle ljudima i ivotinjama, kao npr.brak, raanje i odgoj djece. Po nainu postanka, rimski pravnici razlikuju ius scriptum (pisano pravo) i ius non scriptum (nepisano pravo). Ius scriptum je pravo koje proizilazi od organa javne vlasti kojima pripada zakonodavna funkcija, te je u pravilo redigirano napismeno. Pored zakona (leges i plebiscita) u pisano pravo su ubrajani i drugi pravni izvori koji su kod Rimljana u razliitim razdobljima vrili slinu funkciju: magistratuum edicta (magistarski edikti), senatus consulta (senatski zakljuci), responsa prudentium (odgovori i miljenja pravnika) i principum placita, odnosno constitutiones (carske konstitucije). Pod ius non scriptum rimski pravnici podrazumijevaju obiajno pravo, tj.pravo koje nastaje tako to odreeni obiaji dobivaju dravnu sankciju putem pravne zatite. Prema tome, obiajno pravo se ne stvara pismenim aktom. Vana sistematska podjela objektivnog prava, koja je prela i u moderno pravo, jeste podjela na ius publicum (javno pravo) i ius privatum (privatno pravo). Prema Ulpijanovoj definiciji javno pravo ima u vidu interese rimske drave, a privatno pravo ima u vidu interese pojedinaca. Ta je podjela prela i u modernu nauku, no kriteriji za razlikovanje javnog i privatnog prava se meusobno dosta razlikuju iako se najee pojavljuju kao varijante Ulpijanove definicije. U javno pravo ubrajaju se danas ustavno, upravno i krivino pravo, te krivini i graanski sudski postupak. Privatno pravo ini imovinsko pravo zajedno sa nasljednim, a mnoga zakonodavstva po rimskom uzoru tu ubrajaju jo lino (osobno) i porodino (obiteljsko) pravo. Izraz ius publicum (javno pravo), rimski pravnici su upotrebljavali i u jednom drugom znaenju, naime za oznaku prisilnih pravnih propisa. Ovi propisi, koji se danas zovu ius cogens, su propisi

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMkoji se ne mogu promijeniti ili iskljuiti stranakim ugovorom. Oni propisi od kojih stranke mogu odstupiti ili ih mogu svojim ugovorom drugaije regulisati, danas se zovu ius dispositivum. Dispozitivni propisi se primjenjuju ako stranke nisu u konkretnom sluaju neto drugo odredile. Podjela na ius commune (ope pravo) i ius singulare (posebno pravo) je takoe prela u modernu nauku. Prema Paulovoj definiciji ius singulare se pojavljuje kao izuzetak od opih naela pravnog sistema neke drave, donesena iz razloga svrsishodnosti, dakle kao posebno pravo za odreene grupe osoba, stvari ili pravnih odnosa, za razliku od opeg, redovnog prava. U kasnijem pravu se za ius singulare sve ee upotrebljava i izraz beneficium, privilegum. PERIODIZACIJA U RAZVOJU RIMSKE DRAVE Rimska drava egzistirala je oko 13 vijekova. Imajui u vidu najvanije prekretnice u razvoju drutveno-ekonomskih odnosa i privatnog prava, to vrijeme moe se podijeliti na 4 razdoblja: 1. Period kraljevstva (754.-510.p.n.e) 2. Period republike, koji se moe podijeliti na a) Rana republika (510.-201.p.n.e.) b) Kasna republika (201.-27.p.n.e.) 3. Principat (27.p.n.e.-235.n.e.) 4. Dominat (235.-565.n.e.) Navedenoj periodizaciji drave odgovara i podjela prava: Prva faza u razvoju rimskog prava je faza civilnog prava (ius civile). Odgovara periodu kraljevstva i rane republike. Pretorsko ili honorarno pravo (ius honorarium) odgovara periodu kasne republike. Rimsko klasino pravo klasina jurisprudencija odgovara periodu principata. Postklasino vulgarno rimsko pravo odgovara periodu dominata. Rimska antika drava tipina je robovlasnika drava sa drutvenom polarizacijom na klasu robovlasnika i klasu robova. Poloaj robovlasnika nije bio jedinstven. Robovi su bili obespravljeni. Smatrani su stvarima, nisu bili subjekt, ve objekt prava. Nazivani su oruima koja govore. Period kraljevstva (754.-510.godine p.n.e.) je period nastanka dravne organizacije. Pojava drave uslovljena je procesom imovinske, odnosno klasne diferencijacije. U ovom periodu drava sve vie jaa, poinje se razvijati pravo koje izvire iz dotadanjih obiaja. Pravni organi u to doba su bili rex (kralj), narodne skuptine i senat. Na elu drave je reks. On je izborni starjeina, bira ga narod na zasijedanju narodnih skuptina. Njegovo zvanje nije nasljedno. Kralj je vrhovni komandant vojske i vrhovni svetenik, a ima najveu apelacionu sudsku vlast i predstavlja zemlju u meunarodnim odnosima. Osnovna drutvena elija u rimskom drutvu je gens ekonomska zajednica srodnika u kojoj ljudi zajedno ive, rade i tako preivljavaju. Ovdje su proizvodne snage nerazvijene i zbog toga su ljudi upueni jedni na druge. Pojedinac izvan gensa osuen je na propast, te je najtea kazna bila izgon iz tih zajednica. Kasnije se gens raspada na ue oblike ivljenja. Gensi se udruuju u vii oblik, tzv.kurija u kome su zadovoljavane potrebe religioznog karaktera. Jedna kurija sastoji se od 10 gensa. U posljednjoj fazi rodovsko-plemenskog ureenja Rimski narod se sastojao od ukupno 300 gensa, odnosno 30 kurija. Kurije se udruuju u vii oblik pleme (tribus). Postojala su 3 plemena: tici, ramni i luceri (Ramnes, Tities, Luceres) koja ine rimski narod (populus romanus). Historijski posmatrano, pojavljivali su se slijedei oblici narodnih skuptina:

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMkurijatske skuptine (comitia curiata) centurijatske skuptine (comitia centuriata) tributske skuptine (comitia tributa) plebejske skuptine (comitia plebea)

Osnovna nadlenost skuptine je donoenje zakona, meutim razvoj rimskog prava nije iao u pravcu donoenja zakona. Narodne skuptine u doba kraljevstva bile su kurijatske skuptine. One su birale rexa i odluivale o drugim vanijim stvarima itavog naroda (o ratu i miru), te pitanjima gentilne i porodine organizacije i promjenama u njihovom lanstvu. Sastajale su se 2 puta godinje. Senat je bio trei organ vlasti. Najvaniji je politiki organ u rimskoj historiji. Postojao je u svim periodima rimske drave. Rije senat potie od senex, to znai starac. U sastav senata ulazilo je 300 starjeina gensova. U prvom periodu senat je imao savjetodavnu ulogu pri donoenju kraljevih odluka i voenju vanjske politike. Rimom je vladalo 7 kraljeva, od kojih je znaajno spomenuti 3: 1. Romul, po legendi osniva Rima. Odredio je svete granice Rima koje niko nije smio prelaziti bez njegovog odobrenja. Njegov brat Rem je preao granicu i on ga je ubio. Granica je povuena jer se u ovom periodu javlja imovinska diferencijacija, odnosno ekonomsko raslojavanje. Osnovni oblik prihoda bio je ratni plijen. Jai pojedinci vodili su jedinice u osvajanja, uzimajui vei dio ratnog plijena. Rimska drava orijentisana je ka osvajanju i imovinska diferencijacija se pojaava. 2. Servije Tulije bio je pretposljednji kralj. Izvrio je reforme u rimskoj dravi, tzv.Servijev ustav. Ozakonivi postojee stanje, on mu je dao politiki znaaj i teinu. Servije Tulije je slobodno stanovnitvo podijelio na 5 imovinskih razreda. Oni koji nisu mogli ui ni u najnii (peti) razred zvali su se proletari (bijeda). Smatrani su samo mainama za davanje potomstva rimskoj dravi. Po proletarima radnika klasa je dobila ime proleteri. Svaki imovinski razred bio je duan formirati odreeni broj vojnih jedinica centurija (100 vojnika). Prva 2 imovinska razreda formirali su veliki broj centurija vei u odnosu na sve ostale razrede. Njihove jedinice moraju biti najopremljenije, koristile su konjicu, a bili su i u ratu privilegirani u smislu uzimanja najveeg plijena. Na osnovu ove podjele formirane su nove narodne skuptine koje su nazvane centurijatske skuptine. Glasanje u centurijatskim skuptinama vri se prema glasovima centurija. Poto u prva 2 razreda ima najvie centurija, oni svoje interese nameu i drugima. Od ukupno 193 centurije

Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.