Top Banner
SADRŽAJ UVOD........................................................... ............................................................... ...............2 1.PITANJA POLNE RAVNOPRAVNOSTI................................................. ........................3 1.1.POL I ROD............................................................ ..........................................................3 1.2.VAŽNOST POLNE RAVNOPRAVNOSTI................................................. ................4 1.3.PRAVILA EU O POLNOJ RAVNOPRAVNOSTI................................................. ... 5 2. DISKRIMINACIJA................................................. ............................................................ 6 2.1.POJAVA POLNE DISKRIMINACIJE................................................. .......................6 2.2.ZABRANA DISKRIMINACIJE................................................. ..................................6 2.3.VRSTE POLNE DISKRIMINACIJE................................................. ..........................7 2.3.1.Osnovna podjela........................................................ ...............................................7 2.3.2.Posredna/neposredna diskriminacija............................................. ...........................7 2.3.3.Pravna/faktička diskriminacija............................................. ....................................8 2.4.SEKSIZAM................................................... ............................................................... ....8 1
34

Ravnopravnost polova

Jul 13, 2016

Download

Documents

Sve o polovima.
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: Ravnopravnost polova

SADRŽAJUVOD.........................................................................................................................................2

1.PITANJA POLNE RAVNOPRAVNOSTI.........................................................................31.1.POL I ROD......................................................................................................................31.2.VAŽNOST POLNE RAVNOPRAVNOSTI.................................................................41.3.PRAVILA EU O POLNOJ RAVNOPRAVNOSTI.................................................... 5

2. DISKRIMINACIJA............................................................................................................. 62.1.POJAVA POLNE DISKRIMINACIJE........................................................................62.2.ZABRANA DISKRIMINACIJE...................................................................................62.3.VRSTE POLNE DISKRIMINACIJE...........................................................................7

2.3.1.Osnovna podjela.......................................................................................................72.3.2.Posredna/neposredna diskriminacija........................................................................72.3.3.Pravna/faktička diskriminacija.................................................................................8

2.4.SEKSIZAM......................................................................................................................8

3.MIZOGINIJA I GOVOR MRŽNJE................................................................................... 93.1.MIZOGINIJA.................................................................................................................93.2.GOVOR MRŽNJE..........................................................................................................9

4.NASILJE NAD ŽENAMA................................................................................................. 104.1.POJAM NASILJA NAD ŽENAMA........................................................................... 104.2.METODE NASILJA NAD ŽENAMA....................................................................... 10

5.MEDIJI I POLNA RAVNOPRAVNOST........................................................................ 11

6.EKONOMSKA PRAVA ŽENA......................................................................................... 11

7.POLITIČKA PRAVA ŽENA..............................................................................................12

8.MEHANIZMI ZA POLNU RAVNOPRAVNOST............................................................138.1.NASTANAK MEHANIZAMA ZA POLNU RAVNOPRAVNOST.......................138.2.INSTITUCIONALNI MEHANIZMI.........................................................................148.3.INSTRUMENTI MEĐUNARODNOG PRAVA U MEHANIZMIMA...................14

8.4.PREGLED NACIONALNIH MEHANIZAMA ZA POLNU RAVNOPRAVNOST 158.4.1.Pojam nacionalnih mehanizama..............................................................................158.4.2.Elementi nacionalnih mehanizama za postizanje polne jednakosti....................... 15

9.FEMINIZAM.......................................................................................................................169.1.POJAM FEMINIZMA...............................................................................................169.2.VRSTE FEMINIZMA................................................................................................17

10. OSMI MART................................................................................................................... 18

11.PRAKSA U BORBI ZA POLNU RAVNOPRAVNOST................................................19ZAKLJUČAK......................................................................................................................... 20LITERATURA....................................................................................................................... 21

1

Page 2: Ravnopravnost polova

UVOD

U analizi relacije žene – muškarci moramo poći od definicije i distinkcije između pojmova pol i rod. Pol neke osobe predstavlja biološko, a rod socijalno svojstvo. Društvene uloge koje se pripisuju ženama i muškarcima nisu jednostavno različite, one su osim toga i različito vrijednovane. Ženski rad se definiše kao različit i manje važan od muškog. Čim neka profesija postane feminizirana, tj. većinu čine žene, u pravilu ta profesija postaje slabije plaćena. Ne zato što žene slabije obavljaju posao, već sama činjenica da je to žensko zanimanje, utječe na smanjivanje naknada.

Način na koji je žena prezentovana u medijima ocrtava položaj žene u savremenom društvu kojim dominiraju muška načela. Možemo, takođe, naglasiti snažan uticaj stereotipa koji ženu automatski prikazuju kao seksualni objekt, podčinjenu htijenjima i maštarijama dominantnih muškaraca. Što se tiče tematskih područja u kojima žene najčešće djeluju, ona su vezana, uglavnom, uz umjetnost ili zabavu, sport, socijalnu i zdravstvenu problematiku. U nekim područjima ih uopšte nema - nacionalna odbrana, religijska pitanja, ljudska prava, pobune i demonstracije. U svjetskoj populaciji ima preko 50% žena, ali one raspolažu sa svega 10% svjetskih resursa.

Svrha polne analize je da doprinese razumijevanju socijalnih, ekonomskih i kulturnih relacija između žena i muškaraca u različitim oblastima života.Polna analiza ne tiče se samo žena. Muškarci su takođe dio procesa. Polna analiza je bitna u svim oblastima, a naročito u sljedećim fundamentalnim oblastima:

raspodjela moći između žena i muškaraca, način na koji su pojmovi „muški princip” i „ženski princip” definisani i postavljeni u

kontekst društvenih uloga, potrebe žena i muškaraca i polna dimenzija i institucije.

Pitanje odnosa žena i muškaraca jeste elementarno pitanje demokratije i ljudskih prava.

Ciljevi ravnopravnosti:

•Istinsko partnerstvo žena i muškaraca u vođenju poslova društva u kome oni žive i rade,u uslovima jednakosti i komplementarnosti, uzajamno se obogaćujući svojim razlikama,

•Jednakost u sticanju i korišćenju prava, odgovornosti i mogućnosti za žene i muškarce,

•Jednakost u pristupu interesima, potrebama, prioritetima žena i muškaraca,

•Potrebna podjednako i ženama i muškarcima i

•Preduslov i pokazatelj demokratije, pitanje ljudskih prava i slobode.

2

Page 3: Ravnopravnost polova

1.PITANJA POLNE RAVNOPRAVNOSTI

1.1.POL I ROD

Pol je biološka razlika među ljudima, vezana za reproduktivne funkcije i sekundarne fizičke karakteristike.Pol je uglavnom trajna i univerzalna kategorija u svim vremenima i prostorima.Pol (sex) je termin koji se odnosi na biološke karakteristike lica.Rod je proizvod društva i kulture, odnosno zadaci i uloge koje se unaprijed dodjeljuju ženama i muškarcima, određeni stavovi i ponašanja koji im se nameću tj. koji su naučeni, i koji se mogu mijenjati.Rod je konstrukt koji ima društveni, politički, ekonomski i obrazovni kontekst i ispoljava se kako u javnom tako i u privatnom životu.

Prema definiciji Vijeća Evrope rod je "društveno konstruisana definicija muškarca i žene. To je društveno oblikovanje biološkog pola, određeno shvatanjem zadataka, djelovanja i uloga pripisanih muškarcima i ženama, u društvu, u javnom i privatnom životu. To je kulturološki specifična definicija ženskosti i muškosti, i prema tome je promjenljiva u vremenu i prostoru.

Rod je kategorija za podjelu ljudi. Odnosi se na razmišljanja, objašnjenja, pretpostavke, ponašanja i djelovanja koja proizvode razlike između žena i muškaraca. Sve što kategorizuje ljude je rod, bilo izgled, biologija ili psihologija, hormoni, uloge, genitalije, bilo šta: ako pokušavamo podijeliti ljude u kategorije, to je rod.

Kategorija roda sastoji se od nekoliko aspekata:

1. rodne odredbe (popularno zvane pol),

2. rodne uloge,

3. rodnog identiteta i

4. rodnog pripisivanja.

1. Rodna odredba (pol) - Pol je nešto što nam je učinjeno davno prije nego smo mi imali mogućnost bilo šta reći po tom pitanju. 2. Rodne uloge su zbir svih karakteristika, načina ponašanja, obaveza i očekivanja koja se pripisuju pojedinom rodu. Rodne uloge usko su povezane i sa stereotipima koji su često u funkciji reproduktivnih uloga muškarca i žene.Dječaci su socijalizirani da potiskuju osjećaje bola i da ne plaču. Uči ih se da prihvate čvrstoću, jačinu i neranjivost i podupire ih se da budu samostalni i samopouzdani. Kod dječaka se razvija i vrednuje sigurnost u sebe i takmičarski duh. Sa druge strane, djevojčice se odgajaju da budu nježne i da se međusobno pomažu i sarađuju. 3. Rodni identitet odgovara na pitanje: "Da li sam ja žena ili muškarac ili nešto sasvim treće?" Mnogi ljudi o ovome ne razmišljaju puno, već dozvoljavaju da njihov pol znači i njihov rodni identitet. Ali identitet je lična stvar - to je ono što osjećamo da je naš rod u nekom određenom trenutku. 4. Rodno pripisivanje je sve ono što činimo kada neku osobu upoznajemo prvi put: odlučujemo da li je ta osoba žena ili muškarac, ili nešto neodredivo. Pripisujemo rod na

3

Page 4: Ravnopravnost polova

osnovu komplikovanog sistema znakova, koji se razlikuju od kulture do kulture. Znakovi mogu uključivati fizički izgled, govor, ponašanje, ali i kontekst i upotrebu moći.

Muške i ženske uloge u svakom društvu odslikavaju uslove proizvodnje, reprodukcije, kulturnih, religijskih i ideoloških sistema koji preovlađuju u tom društvu. Upavo zato, ti odnosi među polovima dobijaju različiti oblik u različitim društvenim uslovima. Razliku pola i roda možemo svesti na nekoliko tačaka:

a) Rod se razlikuje od pola po tome što nije biološki determinisan,b) Mijenja se od kulture do kulture i s ekonomskim, društvenim i političkim kontekstom.

Isto tako, mijenja se i kroz vrijeme ic) Mi učimo rodne uloge, iz toga proizilazi da se mogu mijenjati.

1.2.VAŽNOST POLNE RAVNOPRAVNOSTI

Prije samo 30-ak godina pokretanje rasprave oko polne (ne)jednakosti predstavljalo je prilično kontraverznu temu. No, danas je prepoznata nužnost integrisanja principa polne jednakosti u sve socijalne sfere. Jedna od značajnih sfera za integrisanje ove komponente, zasigurno je vaspitno - obrazovni sektor1.Ovaj sektor zaslužan je za oblikovanje svijesti mladih ljudi i izgradnju njihovih ličnosti, te se zato, može posmatrati i kao indikator polne (ne)jednakosti.

Biološke razlike između žena i muškaraca se uglavnom ne mijenjaju; postoji ili muški ili ženski pol. Ipak, sposobnosti koje im se pripisuju i uloge i odgovornosti koje im se dodjeljuju u društvu, razlikuju se među kulturama, društvima i istorijskim periodima.

Prema Univerzalnoj deklaraciji o demokratiji, demokratizacija društva zasniva se na obezbjeđivanju ravnopravnosti njenih članova, ali i članica. Tako je jedan od najvažnijih aspekata ravnopravnosti - ravnopravnost po polu. Postizanje demokratije pretpostavlja stvarno partnerstvo između žena i muškaraca u vođenju poslova društva u kojem rade u uslovima jednakosti i komplementarnosti. Muškarci i žene se trebaju uzajamno obogaćivati i nadopunjavati svojim razlikama, a ne smatrati jedne superiornijim ili inferiornijim u odnosu na druge. Uzroci polne nejednakosti upravo su pretpostavke, predrasude i stereotipi zasnovani na ulogama muškarca i žene u društvu. Polne uloge dodijeljene su i muškarcima i ženama ne biološki, već konvencionalno. Konvencije zavise od društva, kulture, tradicije, religije, ali ne od prirodnog poretka ili biološke/genetičke predodređenosti.

Ravnopravnost polova podrazumjeva strategiju uključivanja ženskih i muških interesa i iskustava u razvojne programe u svim političkim, ekonomskim i društvenim sferama tako da je dobrobit i za muškarce i za žene podjednaka. Uspostavljanje ravnopravnosti po polu nije samo pitanje socijalne pravde već je neophodno za postizanje društvenog razvoja na efikasan način. To je takođe, jedan od neophodnih koraka u eliminaciji siromaštva, te je dio razvojne politike zasnovane na poštovanju ljudskih prava.

1 Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009.godina, str. 46.

4

Page 5: Ravnopravnost polova

Ono što su prateći koraci postizanja stvarne ravnopravnosti među ljudima jeste uvođenje posebnih mjera koje će obezbjediti jednake mogućnosti, a da bi svi zakoni i mjere zaživjeli u praksi neophodno je razumjeti zašto nastaje nejednakost, šta ona sve podrazumjeva i najvažnije, nepohodno je željeti da se ponašamo drugačije. Polna ravnopravnost je više od sopstvenog cilja. Ona je preduslov za redukovanje siromaštva, promovisanje održivog razvoja i izgradnju dobre uprave.

1.3.PRAVILA EU O POLNOJ RAVNOPRAVNOSTI

Promovisanje polne ravnopravnosti predstavlja jedan od osnovnih zadataka EU, jer EU ide ka eliminaciji nejednakosti i unapređivanju ravnopravnosti između žena i muškaraca. Razvoj prava EU o polnoj ravnopravnosti bio je postepen proces, koji je počeo još ranih šezdesetih godina.

Pravila EU o polnoj ravnopravnosti ne primjenjuju se samo u tim prvim članicama već u svim zemljama članicama kao i zemljama evropskog ekonomskog prostora (EEA). To je od 2011. god. grupa od 27 zemalja članica, sa Norveškom, Lihtenštajnom i Islandom. Ugovor, kojim je osnovana Evropska ekonomska zajednica kao preteča današnje EU, imala je samo jednu odredbu o polnoj diskriminaciji. To je bio princip koji je i danas vodeći u toj oblasti - princip jednake zarade za žene i muškarce, za jednak rad. Od tada je usvojeno niz direktiva kojima se između ostalog zabranjuje polno zasnovana diskriminacija u raznim vidovima, domenima i aspektima društvenog života.

Direktive su obavezujući pravni akti EU. Direktive koje regulišu polnu ravnopravnost su o:

jednakoj zaradi za muškarce i žene, jednakom tretmanu muškaraca i žena na radnom mjestu, jednakom tretmanu muškaraca i žena u programima obaveznog socijalnog osiguranja, jednakom tretmanu muškaraca i žena u pogramima socijalnog osiguranja na osnovu rada jednakom tetmanu muškaraca i žena koji se bave samostalnom djelatnošću (samozaposleni) uključujući poljoprivredu, zaposlenim trudnicama, roditeljskom odsustvu, jednakom tretmanu muškaraca i žena u pristupu robama i uslugama i ponudi

istih.

Zemlje članice primjenjuju direktive kada formulišu i primjenjuju zakone, propise, ustavne odredbe, politike i aktivnosti. Treba napomenuti da se one ne odnose na ostvarivanje prava pojedinaca. Direktive su važne i za tumačenje prava EU. One nameću obavezu državama članicama EU, stoga moraju biti unijete u nacionalne zakone. Na nacionalnom nivou svake zemlje članice moraju da se primjenjuju sve odredbe Lisabonskog ugovora.

5

Page 6: Ravnopravnost polova

2. DISKRIMINACIJA

2.1. POJAVA POLNE DISKRIMINACIJE

U društvu postoje odnosi dominacije i podređenosti u kojima je jedan dio društva u povoljnijem položaju od drugog zbog svog pola. Odnosi između muškaraca i žena su patrijarhalni, oni reflektuju i nastavljaju hijerarhiju u kojoj su žene subordinirane muškarcima. Termin patrijarhat doslovno znači "vladavina oca" i koristi se za opis odnosa moći između muškaraca i žena, opis strukture porodice i dominacije oca unutar nje. Dominacija oca unutar porodice simbolizuje mušku dominaciju i u svim ostalim institucijama – vojska, policija, industrija, tehnologija, finansije, nauka, politika su u muškim rukama.

Ženska subordinacija se refleksuje u neravnopravnosti i razlikama između muškaraca i žena u porodici i zajednici, a isto tako i u svim društvenim, ekonomskim, kulturnim i političkim interakcijama i odnosima. Muška se dominacija pojavljuje na svim nivoima kulture i u svakodnevnim interakcijama, prenosi se s generacije na generaciju kroz dijeljenje sistema simbola, uključujući jezik, religiju i medije. Patrijarhat ženama oduzima moć na mnogo načina: uvjeravajući ih da su inferiorne u odnosu na muškarce; tražeći od njih da se konformiraju s određenim stereotipnim, tj. "prikladnim" ponašanjem.Različiti oblici kontrole djeluju tako da jačaju jedni druge i rezultiraju marginalizacijom žena u ekonomskim, društvenim i političkim procesima. Primjere možemo naći u svim područjima života: mali je broj žena na vodećim položajima,ženski rad se definiše kao različit i manje važan od muškog, žene su nedovoljno zastupljene u društvenim, političkim, ekonomskim i legalnim institucijama, nasilje prema ženama je u porastu, nejednako se finansiraju ženske i muške aktivnosti (npr. sport), žene su tretirane kao seksualni objekti. 

2.2. ZABRANA DISKRIMINACIJE

Diskriminacija postoji ako se postupa suprotno načelu ravnopravnosti polova, odnosno načelu poštovanja jednakih prava i sloboda žena i muškaraca u političkom, ekonomskom, kulturnom i drugom aspektu javnog, profesionalnog, privatnog i porodičnog života. Zabranjena je svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porijekla, rođenja, vjeroispovesti, političkog ili drugog uvjerenja, imovinskog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta.

Diskriminacija po osnovu pola je svako neopravdano pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje, koje ima cilj ili posljedicu da licu ili grupi oteža, ugrozi, onemogući ili negira priznanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u političkoj, ekonomskoj, društvenoj, kulturnoj, građanskoj, porodičnoj i drugoj oblasti. Pod neopravdanim razlikovanjem, isključivanjem, ograničavanjem i postupanjem ili drugim preduzetim mjerama, u smislu ovog zakona, naročito se smatra ako: preduzeta mjera nije opravdana zakonitim ili legitimnim ciljem; ne postoji srazmjera između preduzetih mjera i cilja, koji se preduzetim mjerama ostvaruje.

6

Page 7: Ravnopravnost polova

2.3.VRSTE POLNE DISKRIMINACIJE

2.3.1.Osnovna podjela

1. individualna,2. institucionalna i 3. strukturna.

1. Individualna diskriminacija je ponašanje pojedinih članova rasne/etičke/polne grupe sa namjerom da se proizvede različita i/ili štetna posljedica na članove druge grupe.

2.Institucionalana diskriminacija se odnosi na politiku institucija dominantne rasne/etičke/polne grupe, kao i na ponašanje pojedinaca koji kontrolišu ove institucije i primenjuju njihovu politiku, takođe sa namjerom da se različito tretiraju i/ili da se proizvedu štetne posljedice po pripadnike drugih grupa.

3. Strukturna diskriminacija se odnosi na politiku institucija dominantne rasne/etičke/polne grupe i ponašanje pojedinaca koji primenjuju politiku i kontrolišu institucije, u namjeri rasno/etički/polno neutralnih, ali za rezultat imaju i/ ili štetan tretman drugih rasnih/etičkih/polnih grupa.

2.3.2. Posredna/neposredna diskriminacija

1. Posredna diskriminacija je svako neopravdano razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje kojima se u istoj ili sličnoj situaciji lice, odnosno grupa lica, na osnovu pola kao ličnog svojstva, stavlja u nepovoljniji položaj donošenjem akta ili vršenjem radnje koja je prividno zasnovana na načelu ravnopravnosti i nediskriminacije. Posredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog, odnosno njihovog ličnog svojstva, stavlja u nepovoljniji položaj aktom, radnjom ili propuštanjem koje je prividno zasnovano na načelu ravnopravnosti i zabrane diskriminacije, osim ako je to opravdano zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna.

2. Neposredna diskriminacija jeste svako neopravdano razlikovanje, isključivanje ili ograničavanje, kojima se u istoj ili sličnoj situaciji bilo kojim aktom ili radnjom organa javne vlasti, poslodavca ili pružaoca usluge, lice ili grupa lica stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, odnosno kojim bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj po osnovu pola.Neposredna diskriminacija postoji ako se lice ili grupa lica, zbog njegovog odnosno njihovog ličnog svojstva u istoj ili sličnoj situaciji, bilo kojim aktom, radnjom ili propuštanjem, stavljaju ili su stavljeni u nepovoljniji položaj, ili bi mogli biti stavljeni u nepovoljniji položaj.

7

Page 8: Ravnopravnost polova

2.3.3. Pravna/faktička diskriminacija

Kada zakoni prave razlike između statusa i mogućnosti koje imaju žene u odnosu na status i mogućnosti koje imaju muškarci, to je pravna diskriminacija. To su slučajevi kada žene nisu imale pravo glasa, kada još uvijek ne mogu da imaju vozačke dozvole i voze automobile u nekim zemljama, kada im nije dozvoljen fizički pristup u neke oblasti jedne države (Sveta Gora u Grčkoj npr.), kada ne mogu da se školuju za neke profesije (npr. za oficire u vojsci ili policiji), kada na istim radnim mjestima legalno zarađuju manje od muškarca itd. Problem sa pravnom diskriminacijom je da ona nastavlja svoje faktičko postojanje i onda kada se diskriminacioni propisi konačno promjene, ili ukinu, tj. nastave da proizvode dejstvo, ali u vidu predrasuda, stereotipnih običaja, komunikacionih modela, duboko ukorijenjenog nepovjerenja, ili već nekim drugim instrumentima strukturne diskriminacije.

U svakom slučaju, stav i politika savremenih zemalja, prije svega Evropske unije, je da ne smiju da postoje ni u jednoj oblasti, propisi koji sadrže diskriminaciju na osnovu pola. Potrebno je shvatiti da i vrlo detaljno ukidanje svake pravne diskriminacije još uvijek ne znači kraj diskriminacije, tj. posao nije završen, jer postoje mnoge oblasti koje se karakterišu dugim opstajenjem faktičke diskriminacije.

Jedan od ciljeva Evropske unije danas svakako je postizanje stvarne i stuštinske jednakosti polova, razvijanjem posebne strategije i sprovođenjem odgovarajućih pravnih mjera. Govor mržnje je zabranjen i predstavlja izražavanje ideja, informacija i mišljenja kojima se podstiče diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog ličnog svojstva.

2.4. SEKSIZAM

Seksizam je oblik društvene diskriminacije i segregacije osobe na temelju pola. Glavne žrtve su žene, pa seksizam zato možemo definisati kao skup vjerovanja i djelovanja koja privileguju muškarce u odnosu na žene, te potcjenjuju vrijednosti i aktivnosti povezane sa ženama. Dominacija muškaraca i muškog pola, usađena je u jezik i način razmišljanja, a nejednaki odnosi moći između njih, oblikovani su i ugrađeni u društvene institucije kao što su porodica, pravni sistem, religiozni sistem i uvjerenja.

Seksizam se javlja se na različitim nivoima, od individualne do institucionalne, a odgajanje dječaka i djevojčica da se ponašaju u skladu sa stereotipima, jedan je od načina kojim se seksizam održava. Dakle, i muškarci i žene su od rođenja socijalizovani/e za prihvatanje seksističkog razmišljanja i djelovanja što objašnjava činjenicu da žene mogu biti seksisti kao i muškarci. Očekivanja okoline i stavovi odraslih o polno prikladnom ponašanju dovode do različitog ponašanja prema muškoj i ženskoj djeci, što rezultuje diferencijalnim ponašanjem djece, koje je konzistentno sa stereotipnim očekivanjem kulture u kojoj žive. Tako se od trenutka rođenja od žena manje očekuje, manje ih se ohrabruje te one postavljaju niže ciljeve u životu, nedostaje im samopouzdanja i često se ponašaju kao žrtve kada im se nameće seksistički obrazac ponašanja. 

8

Page 9: Ravnopravnost polova

3.MIZOGINIJA I GOVOR MRŽNJE

3.1.MIZOGINIJA

Mizoginija je mržnja prema ženama. Mržnja prema ženama ispoljava se na razne načine, npr. kao omalovažavanje svega što je žensko, negiranje žene i njenih vrijednosti, okrivljavanje žena za diskriminaciju i nasilje koje doživljavaju. Važno je napomenuti da je mizoginija sveprisutna, kulturološki prožimajuća kroz razne društvene segmente, obrazovanje, kulturu, medije, sudstvo, zdravstvo, sport, književnost. Ona služi kao opravdanje za isključivanje, hijerarhizovanje i eksploataciju žena2. Mizoginija je ideologija, praksa, kulturna institucija, odnos među ljudima i primjenjuje se na sve žene. Muškarci su tokom istorije činili masovne zločine nad ženama motivisani mizoginijom. U mitologijama postoje zastrašujući negativni ženski likovi, motivisani mizoginijom. Sve monoteističke religije ženu smatraju nečistom i nedostojnom svešteničkih zvanja. Literatura je puna djela koja ismijavaju i ponižavaju žene, oduzimajući im sposobnosti i prava, a opravdavajući nasilje i diskriminaciju žena. Sveprisutnost mizoginije ima za posljedicu da se ljudi uče kroz socijalizaciju da je opravdano umanjiti vrijednost svega ženskog.

Ismijavanje prisustva i doprinosa žena predstavlja prihvatanje mizogine kulture. Izbegavanje upotrebe rodno senzitivnog jezika čini žene nevidljivim u javnom i profesionalnom životu, što je, takođe, odraz mizoginije. Ona se institucionalizuje kad je u svojim praksama primjenjuju institucije. Uloga medija je važna, jer izražavaju javno postojanje ili nepostojanje mizoginije, čime doprinose ili njenom širenju i prihvatanju ili njenom suzbijanju i odbacivanju. Potrebno je naglasiti da odrastajući u mizoginoj kulturi i žene svjesno ili nesvjesno dijele mizogine vrijednosti, tako da mizoginija nikako nije „privilegija“ muškaraca, niti je je njihov isključivi produkt. Mizogine su i žene, često spremnije od muškaraca da osude drugu ženu, da budu neosjetljive kada je u pitanju nasilje i diskriminacija nad ženama, da više vjeruju muškarcima nego ženama, da podržavaju muškarca za šefa a ženu odbacuju, da ne glasaju za žene, preferiraju mušku djecu i sl.

Zakoni koji izričito zabranjuju mizoginiju su: Zakon o javnom informisanju, Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o ravnopravnosti polova.

3.2.GOVOR MRŽNJE

Najčešći domen svakodnevno izražavanog govora mržnje su mediji. Govor mržnje ne može da se opravda slobodom govora i medijskim slobodama. Poseban problem su tzv. live shows, panel diskusije koje se prenose uživo, medijske kampanje koje prerastaju u medijske linčeve pojedinih žena ili pojava vezanih za žene.

2 Mršević Z., (2002), Standardi i mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti u demokratskim zemljama, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, OEBS. , str. 141.

9

Page 10: Ravnopravnost polova

4.NASILJE NAD ŽENAMA

4.1.POJAM NASILJA NAD ŽENAMA

Muško nasilje nad ženama je svaki čin protiv ženine volje, a koji je ugrožava psihički, fizički, seksualno ili ekonomski. Nasilnik može biti član porodice (muž, sin, otac, brat, ujak...) ili bilo koji poznati ili nepoznati muškarac. Nasilje nad ženama je primjer zloupotrebe moći jednog pola nad drugim. Nasilje nad ženama je tokom hiljada godina istorije podstaknuto od svake duštvene zajednice sve do danas.

Nasilje nad ženama prisutno je u svim društvima, a razlike možemo naći u dominantnim oblicima nasilja, odnosu prema nasilju, kao i mehanizmima zaštite žena žrtava nasilja. Problemi s kojima se i danas suočavamo i dalje su vezani uz nizak broj prijava nasilja nad ženama. Razlozi neprijavljivanja su brojni, npr.:

strah od počinitelja, dugi sudski procesi, niske kazne za počinitelje, nepovjerenje u nadležne institucije, osjećaj krivnje i odgovornosti u većini slučajeva počinitelji su žrtvi poznate i/ili bliske osobe što dodatno otežava

donošenje odluke o prijavi nasilja.

Svi navedeni mogući razlozi, pridonose činjenici da se npr. seksualno nasilje ubraja u najmanje prijavljivane zločine s najvećom proporcijom tamnih brojki. Na jedno prijavljeno silovanje dolazi čak 15-20 neprijavljenih slučajeva silovanja, dok kod obiteljskog nasilja na 1 prijavljeno dolazi 10 neprijavljenih slučajeva.

Statistike pokazuju da žrtva muškog nasilja može biti bilo koja žena, bez obzira na godine i obrazovanje, materijalnu situaciju ili nacionalnost. Međunarodni ženski pokret je pokazao da je muško nasilje nad ženama globalna pojava, i da ima istu dinamiku u svim kulturama, samo što su neki oblici u određenim zajednicama različiti (spaljivanje žena, ubijanje žena zbog miraza, kamenovanje žena, itd.)

4.2.METODE NASILJA NAD ŽENAMA

1. IZOLACIJA

Muškarac koji je nasilan, raznim metodama izoluje ženu od porodice, prijateljica, spoljnog svijeta... Izolacija ima mnogo oblika: isključivanje telefona, zaključavanje žena, vrijeđanje pred prijateljima, oduzimanje dokumenata...

10

Page 11: Ravnopravnost polova

2. MOMENTI “NJEŽNOSTI”

Muškarac koji zlostavlja ženu ima momente kada je ljubazan i nježan do sljedećeg čina nasilja. Tim pozitivnim ponašanjem i obećanjima daje ženi nadu da će se promjeniti.

3. POTPUNA KONTROLA

Cilj nasilnika je kontrola nad ženom. Nasilnik se najčešće postavlja kao vrhovni kontrolor koji odlučuje u svim situacijama kada se radi o ženinom životu. On odlučuje šta ona treba da radi, šta da govori, šta da misli, kada da telefonira, koliko novca joj je potrebno. Ona obično mora da mu polaže račun za sve što radi.

4. ZASTRAŠIVANJE

Zatrašivanje je jedna od uspješnih tehnika kontrole. Nasilnik postiže kontrolu neprestanim zastrašivanjem.

5. MEDIJI I POLNA RAVNOPRAVNOST

Mediji nas svakodnevno "bombarduju" prikazima muškaraca i žena. Poruke koje mediji šalju različite su za žene i za muškarce i oni kreiraju posebne, prepoznatljive, uglavnom stereotipne slike žena i muškaraca.Žene koje viđamo u medijima su uglavnom mlade, atraktivnog fizičkog izgleda (često sa vrlo malo odjeće na sebi) i čini se da su tamo samo u funkciji "uljepšavanja". Muškarci su prikazani kao aktivni, ozbiljni i stiče se mišljenje da se oni bave jako važnim stvarima.

Društvene uloge koje se pripisuju ženama i muškarcima nisu jednostavno različite, one su osim toga različito vrednovane i različito nagrađivane (npr. u USA žene u prosjeku zarađuju oko 2/3 zarade muškaraca). Ženski rad se definiše kao različit i manje važan od muškog. Čim neka profesija postane feminizirana, tj. većinu čine žene, u pravilu ta profesija postaje slabije plaćena. Ne zato što žene slabije obavljaju posao, već sama činjenica da je to žensko zanimanje, utiče na smanjivanje naknada.

Kod žena kao društvene grupe oduvijek je bilo moguće uočiti raskorak između udjela u populaciji i njihovog sudjelovanja u javnom životu. Kada se nađu u sferi javnog djelovanja tada uglavnom ostaju u tipičnim ženskim sektorima kao što su socijalni sektor, prosvjeta. Nalaze se na hijerarhijski nižim pozicijama, s nižom platom i društvenim statusom. 

6. EKONOMSKA PRAVA ŽENA

Žene značajno pridonose ekonomiji kroz plaćeni rad koji obavljaju. Pristup žena plaćenom radu je ključan za njihove napore u ostvarenju ekonomske ravnopravnosti. Plaćeni posao žena se generalno smatra manje važnim nego muški. Žene i dalje zarađuju znatno manje nego muškarci i češće okupiraju poslove nižeg statusa i s manje beneficija. Kada su žene počele ulaziti među plaćenu radnu snagu, njihovi prihodi smatrani su dodatnim prihodima njihovih

11

Page 12: Ravnopravnost polova

muževa ili očeva i njihov rad smatran je samo produžetkom njihovog neplaćenog rada kod kuće. Kao rezultat toga, poslu koji su obavljale žene pripisana je manja novčana vrijednost nego poslu koji su obavljali muškarci.

Danas posao žena i dalje ostaje kontinuirano i sistemski potplaćen, a većina ženskog posla ostaje neplaćena. Žene najviše pridonose ekonomiji svojim neplaćenim radom.

Ekonomski sistem se takođe oslanja na žene da odrade ono što plaćena ekonomija ignoriše – briga o starijim ljudima, briga o djeci, poslovi domaćice, volonterski rad. Budući da se uz neplaćeni posao žena ne veže novčana vrijednost, bile su potrebne mnoge godine da bi vlade izmjerile neplaćene sate rada. Iz ovog razloga, mnoge aktivnosti žena nisu uzimane u obzir pri razvijanju zakona i politika. Ovaj propust je još pogoršao postojeće stanje neravnopravnosti. 

Mjerenje neplaćenog rada postao je glavni izazov vladama na UN-ovoj Trećoj Svjetskoj konferenciji o ženama u Nairobi-u, 1985. godine i UN-ovoj Četvrtoj Svjetskoj konferenciji u Pekingu, 1995. godine. Akcijski plan proizašao iz Pekinške konferencije poziva nacionalne i međunarodne statističke organizacije da izmjere neplaćeni rad i njegovu vrijednost prikažu u bruto društvenom proizvodu. Npr. podaci za Kanadu govore da žene odrađuju 2/3 od 25 biliona neplaćenih radnih sati svake godine, a podaci iz Velike Britanije govore da bi žene zarađivale oko 15 000 funti više kada bi im plaćali tržišnu cijenu za njihov neplaćeni rad.

7.POLITIČKA PRAVA ŽENA

Pravo glasa je političko pravo i ubraja se u red osnovnih ljudskih prava. Žene danas uživaju ovo pravo u gotovo svim državama svijeta. Međutim, nije uvijek bilo tako.

Borba žena za ostvarivanje prava glasa, kao i mnogih drugih prava, trajala je veoma dugo. U malom broju zemalja ona traje i danas. Zahtjeve za pravom glasa žene su organizovano počele da iznose u drugoj polovini XIX vijeka. Ta borba je bila veoma teška i dugotrajna. Bitne rezultate donijela je tek početkom XX vijeka, kada su žene u nekolicini država ostvarile ovo političko pravo3. U februaru 1918. godine žene su konačno dobile pravo glasa. Ovo se pravo odnosilo samo na žene sa 30 i više godina. Iste godine, donesen je i ukaz 70 kojim je ženama dozvoljeno da se kandiduju za poslanice u Parlamentu, a 1928. godine starosna granica po kojoj su žene dobijale pravo glasa pomerena je na 21 godinu života, čime su u političkim pravima konačno u potpunosti izjednačene s muškarcima. Posle Drugog svetskog rata najveći broj država svijeta daje ženama puno pravo glasa. Jugoslavija je to učinila 1946. godine, Francuska 1944. godine, a Švajcarska tek 1971. godine. Pravi kraj ove borbe uslijedio je tek po završetku Drugog svjetskog rata, kada su žene u najvećem broju zemalja svijeta ostvarile pravo da biraju i da budu birane. Danas se pravo glasa žena smatra karakteristikom modernog demokratskog društva. Međutim, pitanje je koliko su žene zaista iskoristile to pravo za koje su se takođe dugo borile. Pitanje je u kojoj ga mjeri danas koriste.

3 Smith, Bonnie G (2008). The Oxford Encyclopedia of Women in World History: 4 Volume Set. London,UK: Oxford University Press., str. 62.

12

Page 13: Ravnopravnost polova

8. MEHANIZMI ZA POLNU RAVNOPRAVNOST

Mehanizmi za polnu ravnopravnost su institucije i zakoni kojima se reguliše rad institucija ili različite procedure sa ciljem ostvarivanja polne ravnopravnosti na državnom, institucionalnom nivou. Nastali su kao rezultat shvatanja da za polnu ravnopravnost nije dovoljno imati ustavne i zakonske odredbe koje predviđaju da su svi ljudi jednaki bez obzira na svoj pol. Nije dovoljno ni donijeti zakone o polnoj ravnopravnosti i/ili antidiskriminaciji već su za to bile potrebne posebne institucije.

8.1. NASTANAK MEHANIZAMA ZA POLNU RAVNOPRAVNOST

Prva tijela toga tipa formirana su u Švedskoj prije više od pola vijeka da bi ih prihvatile i promovisale Ujedinjene nacije na konferenciji UN u Najrobiju kao jedan od uspješnih modela institucionalnog rada na pitanjima rodne ravnopravnosti. Pravilo koje važi i u drugim oblastima, da efikasna primjena principa, normi ili regulative zavisi u velikoj mjeri od postojanja efikasnih institucija za njihovu primjenu, primjenljivo je i u oblasti polne ravnopravnosti.Iz tog shvatanja se razvila težnja da se polna ravnopravnost stalno štiti i unapređuje kroz efikasan, insitucionalan rad različitih ovlašćenih državnih tijela i organa. Najčešće mjesto njihovog funkcionisanja u Evropi su nacionalni parlamenti i vlade, a sadržinski domen njihovog rada su radnopravni odnosi. Osim nacionalnog nivoa, sve češće se sreću veoma različiti i originalni oblici lokalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost, koji se vrlo autentično razvijaju u posebnim uslovima svake pojedine zemlje ili čak i pojedinih regiona.

Italija se obično pominje kao jedan od takvih primjera - uspješno lokalno diversifikovanih mehanizama za polnu ravnopravnost. Postizanje demokratije unaprijed pretpostavlja postojanje stvarnog partnerstva između muškaraca i žena u vođenju poslova društva u kome oni rade u uslovima jednakosti i komplementarnosti, uzajamno se obogaćujući svojim razlikama. Akcenat u osnivanju mehanizama za polnu ravnopravnost se stavlja na dva komplementarna koncepta:

koncept ravnopravnosti - koji odražava činjenicu da su ljudi jednog ili drugog pola različiti ali pored toga ravnopravni i

koncept o partnerstvu - koji pokazuje da kreativno udruživanje snaga može biti ostvareno između muškaraca i žena kako bi se efikasno zajednički latili rješavanja problema zajednice. Potrebno je ukazivati na primjere učešća žena u borbama za nacionalno oslobođenje, u obnavljanju nacije poslije rata, njihova prošla i sadašnja uloga u razvoju. Vlade bi trebalo da organizuju kampanje javnog informisanja u tu svrhu. Da bi poštovali princip jednakosti i ravnopravnosti, one bi trebalo da rade na tome da slika žena koje su date u udžbenicima odgovara istorijskim činjenicama i da bude prezentovana sa svim svojim potencijalima i dostignućima.

13

Page 14: Ravnopravnost polova

Države Evrope priznaju ravnopravnost žena i muškaraca, a zaštita i promocija ljudskih prava žena je bitna za stabilnu demokratiju, za političku i ekonomsku sigurnost i stabilnost Evrope. Teži se povećavanju pristupa žena svim oblastima političkog i javnog života. Podržavaju se pokreti i politička rukovodstva da razviju efikasne koalicije i mreže lobinga za ostvarivanje ravnopravnost žena i muškaraca i ljudskih prava žena.

8.2. INSTITUCIONALNI MEHANIZMI

Ideja o institucionalnim mehanizmima za postizanje polne ravnopravnosti na nivou Ujedinjenih nacija stara je već više od pet decenija.

Naime, još 1962. godine, Komisija Ujedinjenih nacija za status žena identifikovala je vrijednosti imenovanja nacionalnih komisija za status žena. Od tog tijela se tada očekivala savjetodavna uloga, tj. da formulišu prijedloge za poboljšanje položaja žena u svojim zemljama. Nacionalni mehanizam je, po tadašnjoj UN definiciji, bio „jedno ili više tijela organizovanih u sistem koji funkcionišu u okvirima različitih državnih organa priznatih od strane vlada kao institucije koje se bave unapređenjem položaja statusa žena“.

Prva Svjetska konferencija o ženama održana u Meksiko Sitiju, lansirala je UN dekadu žena, a 1975. godine usvojila je Svjetski plan akcije. U tom dokumentu nacionalni mehanizmi definisani su kao „efikasne tranzicijske mjere za ubrzanje ostvarenja jednakih mogućnosti za žene i njihovu potpunu intergraciju u život nacije“. Poslije ovakvih preporuka do 1985.godine , 90% zemalja svijeta je osnovao nacionalne mehanizme za žene.

Godine 1995. Pekinška UN konferencija o ženama označila je nacionalne mehanizme za postizanje rodne ravnopravnosti kao ključne implementacione faktore za zaključke konferencije sadržane u Platformi za akciju. Pozvane su vlade da poboljšaju funkcionisanje svojih postojećih mehanizama ili da započnu sa osnivanjem mehanizama ako ih nemaju.

Septembra 1997. godine u Kairu je Savjet Međuparlamentarne unije usvojio Univerzalnu deklaraciju o demokratiji i zalagao se kod vlada i parlamenata širom svijeta da se rukovode njenim sadržajem. Prvi odjeljak Deklaracije, pod nazivom „Principi demokratije“, navodi: „Uspjeh demokratije unaprijed pretpostavlja stvarno partnerstvo između muškaraca i žena u vođenju poslova društvene zajednice gde oni rade podjednako i dopunjavaju jedni druge, uzajamno se obogaćujući iz međusobnih razlika.“

U aprilu 1992. godine u Jaundeu, Savjet Međuparlamentarne unije (IPU) je izjavio: „Koncept demokratije će jedino imati pravo i dinamičko značenje, kada o politici i nacionalnom zakonodavstvu budu zajedno odlučivali muškarci i žene uz jednako poštovanje interesa i sposobnosti obje polovine stanovništva.“

8.3.INSTRUMENTI MEĐUNARODNOG PRAVA U MEHANIZMIMA

Instrumenti međunarodnog prava daju osnova za postojanje potrebe uspostavljanja polnog partnerstva u političkom životu između žena i muškaraca, a to su:

14

Page 15: Ravnopravnost polova

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948), Konvencija o političkim pravima žena (1952), Međunarodni sporazum o građanskim i političkim pravima (1966), Međunarodni sporazum o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966), Deklaracija o eliminaciji svih oblika diskriminacije prema ženama (1967), Deklaracija o zaštiti žena i dece u slučaju opasnosti i oružanom sukobu (1974), Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (1979), Deklaracija o eliminaciji zlostavljanja žena (1993), Interamerička konvencija za prevenciju, kažnjavanje i eliminaciju nasilja nad

ženama (Konvencija Belem do Para 1995), Univerzalna deklaracija o demokratiji (1997) i Opcioni protokol za Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad

ženama (1999).

8.4.PREGLED NACIONALNIH MEHANIZAMA ZA POLNU RAVNOPRAVNOST

8.4.1.Pojam nacionalnih mehanizama

Mehanizmi za polnu ravnopravnost već više decenija predstavljaju redovni dio nacionalnog institucionalnog ambijenta evropskih država ali i EU institucija, Evropskog parlamenta i Evropske komisije. Kao najčešći elementi nacionalnih mehanizama za polnu ravnopravnost postoje parlamentarni odbori i vladina tijela, pri čemu su parlamentarna tijela češća. Mehanizmi/institucije za polnu ravnopravnost nacionalnog i lokalnog nivoa, odavno su dio evropskog institucionalnog ambijenta, kako u zemljama članicama Evropske Unije i na nivou same Unije, tako i država koje su van ove organizacije.

Njihova svrha je da odgovaraju unutrašnjim potrebama za unapređivanje polne ravnopravnosti, ali i da zadovolje međunarodno - pravne standarde, sadržane prije svega u dokumentima Ujedinjenih nacija i Evropske Unije. Kao primjer neophodnosti postojanja mehanizama za polnu ravnopravnost, domena i metoda nihovog funkcionisanja i snažne povezanosti sa evropskim razvojnim fondovima u formiranju sličnih institucija može da posluži Italija.

8.4.2. Elementi nacionalnih mehanizama za postizanje polne jednakosti

Sistem institucija čine tijela, zakoni, nezavisni kontrolni mehanizmi, rodne studije, stateška dokumenta. Najčešći elementi nacionalnih mehanizama za rodnu ravnopravnost su:

• tijela (komisije, odbori, savjeti),

• nacionalni planovi akcije, strategije,

• zakon o jednakosti polova ili (šire) antidiskriminativni zakoni, izborni zakoni sa preferencijalnim kvotama,

• ombudi/kontrolni, nezavisni mehanizmi.

15

Page 16: Ravnopravnost polova

Institucije:

1. Tijelo (najčešće komisija) kao prvi element mehanizma za postizanje polne jednakosti je vladina i/ili parlamentarna institucija. Njena funkcija je da omogući napredak žena, da obezbjedi ženama puno uživanje ljudkih prava i da nadgleda i obezbjeđuje primjenu prava baziranu na principu nediskriminacije i jednakosti između žena i muškaraca. Uspjeh ovog mehanizma zavisi od širine podrške dobijene od civilnog društva. Glavni izvor podrške je ženski pokret.

2. Komisija, kao prvi elemenat mehanizma polne jednakosti, oslanja se u velikoj mjeri na žene u političkim partijama, posebno one koje se nalaze na pozicijama odlučivanja, žene iz nevladinih organizacija, ženska udruženja i grupe, građanske pokrete, istraživanja o ženskim pitanjima, profesionalke raznih stručnosti (npr. one iz nauke, medicine i medija) i iz oblasti u kojima su neophodna dalja istraživanja i aktivnosti.

Glavni principi funkcionisanja komisije su odgovornost i autonomija. Ona je odgovorna da identifikuje različite interese žena i muškaraca u društvenim odnosima između polova, pri čemu mora da bude otvorena za različita mišljenja, različita iskustva, razne strategije i praktične interese. Njena funkcija, između ostalog, je da uspostavi i održava stvarni i trajni dijalog raznih interesnih grupa a posebno ženskih grupa iz građanskog društva. Glavne funkcije su da se unaprijede zakonodavstvo jednakih mogućnosti i antidiskriminativne zakone i da nadgledaju njihovu primjenu u praksi.

9.FEMINIZAM

9.1.POJAM FEMINIZMA

Žene možemo definisati kao manjinsku grupu u društvu. Kad govorimo o manjini ne mislimo na statističku zastupljenost žena u populaciji, već govorimo o sociološkom značenju pojma manjine. To znači da se radi o grupi sa manje društvene moći i privilegija, koja se obično nalazi u nepovoljnijem društvenom položaju.

Najviša tačka zabilježene feminističke aktivnosti i pisanja zbivala se u vrijeme liberalističkih pokreta u savremenoj zapadnoj istoriji4:

vrijeme prvog procvata proizvodnje u 1780.-im i 1790.-im godinama; zatim, mnogo bolje organizovani i usmjereni napori u 1850.-im godinama; masovna mobilizacija za pravo glasa u ranom XX vijeku; te u 1960.-im i 1970.-im godinama moderni, široko utemeljeni multidimenzionalni

pokret.

4 Hawkesworth, M.E. (2006). Globalization and Feminist Activism. Rowman & Littlefield., str.25

16

Page 17: Ravnopravnost polova

Feminizam, u našoj kulturi ima izuzetno negativno značenje uz koje se vežu predrasude i stereotipi koji u velikoj mjeri proizlaze iz neznanja i neinformisanosti o tome šta feminizam zapravo jeste. Feminizam se najčešće izjednačava s njegovom radikalnom strujom pa tu dominiraju stereotipi poput žena koje mrze muškarce i pale grudnjake. Ovi stereotipi nam često zamagljuju razmišljanje, često se zaboravlja činjenica da nije bilo feminističkog pokreta, žene danas, da spomenemo samo neke od feminističkih postignuća, ne bi imale pravo glasa i pravo školovanja na fakultetima.

9.2.VRSTE FEMINIZMA

Kada govorimo o feminizmu govorimo zapravo o različitim tipovima feminizama, tj. o feminističkim teorijama koje govore o socijalnom svijetu sa stajališta žene.Feminističke teorije postavljaju tri osnovna pitanja: da li su žene bile proučavane u bilo kojoj situaciji? Ako nisu, zašto nisu? Šta one zapravo rade, kako pridonose određenoj socijalnoj situaciji?

Još jedno pitanje koje se postavlja je: "Zašto uopšte govoriti o ženama?" Na ovo pitanje nameću se tri odgovora:

1. Pozicija žene je u mnogim situacijama ne samo različita, nego je i manje povoljna. Položaj žena je manje povoljan i nejednak u odnosu na muškarce.Ovom hipotezom se bave (feminističke) teorije nejednakosti / neravnopravnosti.

2. Položaj žene i žensko iskustvo u većini situacija su različiti od položaja muškaraca u istim situacijama. Ovom hipotezom se bave teorije razlike.

3. Položaj žena posljedica je odnosa moći između muškaraca i žena. Žene su izložene ugnjetavanju, iskorištavanju, podčinjavanju. Ovom hipotezom se bave teorije ugnjetavanja.

Muškarci i žene zauzimaju različit društveni položaj, nejednako su locirani u društvu i nejednakost proističe iz društva, a ne iz bioloških razlika. Nejednakost / neravnopravnost rodova objašnjava liberalni feminizam, zatim marksistički feminizam.

Liberalni feminizam zalaže se za poštovanje vrijednosti individualizma, prava na izbor, slobode i jednakih mogućnosti za sve.

Socijalistički, marksistički feminizam smatra da je ekonomska nejednakost uzrok ženske podčinjenosti. Zastupa ideju ekonomske neovisnosti žene i pravde.

Radikalni feminizam zastupa ideju da je patrijarhat izvor muške moći i dominacije. Patrijarhat je organizirani sistem nasilja nad ženom i prirodom. Planove analize radikalnog feminizma čine nasilje u obitelji, incest, seksualno uznemiravanje.

Ovdje su spomenuta tri osnovna pravca feminizma, ali postoje još i kulturni, postmoderni, psihoanalitički feminizam, itd.

17

Page 18: Ravnopravnost polova

10. OSMI MART

Ideja da se obilježava međunarodni dan žena se prvi put pojavila početkom XX vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije koja je često dovodila do protesta zbog loših radnih uslova. Tog dana se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog pola.

Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila su javno protestvovale 8. marta 1857. u New Yorku. Tekstilne radnice su protestvovale zbog loših radnih uslova i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija. Te iste žene su osnovale sindikat dva mjeseca kasnije.

Protesti na 8.3. su se događali i slijedećih godina, od kojih je najpoznatiji bio 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo kroz New York tražeči kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.

Prvi Dan žena je obilježen 28. februara 1909. u SAD, deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike5. Godine 1910. prva međunarodna ženska konferencija bila je održana u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke Internacionale te ustanovila 'Međunarodni dan žena' na prijedlog slavne njemačke socijalistice Clare Zetkin. Slijedeće godine je Međunarodni dan žena obilježilo preko milion ljudi u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švajcarskoj. U predvečerje prvog svjetskog rata žene širom Evrope su 8 marta 1913. održale demonstracije za mir.

UN od svog osnivanja 1945.g. donosi dokumente protiv diskriminacije žena ali ti dokumenti nisu bitno promijenili položaj žena. Prava žena i dalje se krše u svim dijelovima svijeta jer mjere sankcioniranja nisu predviđene zakonima UN-a.

Na Istoku je položaj žena daleko gori nego na Zapadu. Ženama se uskraćuje obrazovanje, zdravstvena zaštita i pravo glasa, mada su prema zakonima dobile pravo glasa, osim u još nekoliko država svijeta (Katar, Oman, UAE, Bruneji). U zadnjih nekoliko godina žene u islamskim zemljama ulaze u parlamente, ali je njihova tradicija još uvijek veoma jaka, pa se i dalje primjenjuju stoljetne kazne za prekršaje, kao kamenovanje i ubistvo žena iz časti.Mada su raznim deklaracijama prava žena postale nedjeljivi dio ljudskih prava, realnost je drugačija. Da bi se krenulo s napretkom na području ženskih prava trebalo bi najprije edukovati žene da bi se upoznale s pravima koje im garantuje Ustav i međunarodno pravo.

11.PRAKSA U BORBI ZA POLNU RAVNOPRAVNOST5 Mršević Z., (2002), Standardi i mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti u demokratskim zemljama, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, OEBS., str. 228.

18

Page 19: Ravnopravnost polova

GRČKAKao primjer dobre prakse, Grčka je implementirala poslovni plan “Obrazovanje i inicijalne profesionalne obuke” koji obuhvata mjere i akcije za:• Senzitivizaciju nastavnika i interventni programi za promovisanje ravnopravnosti polova;• Konsultacije i programi savjetovanja o izboru karijere;• Studiju o nastavnim materijalima – piručnicima za nastavnike/ce;• Izradu pomoćnog obrazovnog materijala o uvođenju tema koje se bave polovima u obrazovnim procedurama;• Strukture za kontrolu i promovisanje obrazovnih politika s obzirom na ravnopravnost;• Uspostavljanje Opservatorija za praćenje i evaluaciju;• Do-diplomski naučni i tehnološki programi namjenjeni ženama;• Post-diplomski naučni i tehnološki programi namjenjeni ženama;• Podršku aktivnosti ženskih istraživanja u sektorima u kojim su nedovoljno zastupljene;• Osnaživanje studija i istraživanja o ženskim pitanjima.

FRANCUSKA

Svake godine, Ministarstvo za jednakost i ravnopravnost polova na radnom mjestu dodjeljuje Nagrade za naučna i tehnološka zanimanja za 600 djevojčica, gdje je nagrada za svaku € 800. Nagrade, raspodjeljene po svim regionima u Francuskoj, se dodjeljuju djevojčicama koje se na više obrazovanje upisuju na naučne i tehničke smjerove, što pokazuje naglašenu nedovoljnu zastupljenost žena u sferi koja nudi značajne mogućnosti zapošljavanja

LUKSEMBRUG

Program razvoja svijesti o polu namijenjene djeci uzrasta 4 – 6 godina u predškolskimustanovama, njihovim vaspitačima/nastavnicima i osoblju koje je uključeno u obuku.

NJEMAČKA

Organizovanje kampova za vrijeme školskih raspusta na kojim dječaci uče kako da njeguju povrijeđene životinje, a djevojčice uče da prave tehničke predmete i dijelove. 2001. godine je takođe pokrenuta nacionalna kampanja “Dan djevojčica”. 39 preduzeća, lokalnih vlasti, univerziteta i istraživačkih centara je organizovalo informativni dan o izboru karijere, posebno za djevojčice. 25. aprila 2002. godine, više od 1,200 skupova koje su organizovala preduzeća, istraživački centri, univerziteti i lokalne vlasti je za 40,000 djevojčica moglo pružiti ideje o tehničkom funkcionisanju u profesionalnom životu kroz prikaze uzbudljivih i zabavnih programa. Bilo da se radi o prirodnim naukama ili tehnologiji, politici ili medijima – na “Danu djevojčica” djevojčice mogu da dobiju uvid u većinu različitih oblasti zanimanja

ZAKLJUČAK

19

Page 20: Ravnopravnost polova

Prema statistikama UN-a:

o žene obavljaju 67% svjetskoga rada,

o zarađuju 10% svjetskog dohotka,

o vlasnice su 1% svjetske imovine,

o žene čine 70% nepismenih u svijetu,

o širom svijeta žene zarađuju 20-50% manje za jednak rad nego muškarci,

o od 1.3 milijarde ljudi koji žive u potpunom siromaštvu 70% su žene,

o žene obavljaju između 10 i 20% direktorskih i upravnih poslova,

o žene zauzimaju 10% mjesta u parlamentima,

o 5% predsjednica država su žene.

U Evropskoj uniji:

o žene obavljaju 80% kućanskih poslova, čak i ako su zaposlene izvan kuće,

o žene provode dvostruko više vremena u brizi oko djece nego muškarci,

o za isti posao žene su u prosijeku plaćene 25% manje nego muškarci,

o 20% žena doživjelo je neki oblik rodno uslovljenog nasilja,

o 98% žrtava porodičnog nasilja su žene.

Žene danas čine 1/3 prijavljene radne snage u svijet, a za to primaju samo 10% ukupnog svjetskog prihoda i vlasnice su 1% svjetskog posjeda. Šta znači biti žena u XXI vijeku zavisi od toga gdje ste se rodili i gdje živite. Na Zapadu su žene u drugoj polovini XX vijeka postigle najveći napredak nego u proteklih nekoliko hiljada godina, ali muškarci još uvijek imaju vodeću ulogu u zakonu, politici, poslovanju i industriji. ”Ženska prava” još nisu dosegla jednakost sa ”ljudskim pravima”, odnosno sa pravima koje muškarci prisvajaju i primjenjuju na sebe. Žene su potplaćene za posao koji obavljaju u odnosu na muškarce, često su žrtve zlostavljanja, vrlo teško dolaze do važnijih radnih mjesta. Žene su bolje plaćene samo u manekenstvu i prostituciji. Dosadašnja iskustva pokazuju da je bez društvene kontrole nerealno očekivati pozitivne pomake brojnijeg uključivanja žena na pozicije sa kojih se odlučuje o njihovoj sudbini. Ako se nastavi dosadašnji svjetski trend, žene neće dostići ravnopravnost sa muškarcima na mjestima gdje se donose odluke do 2465. godine.

LITERATURA

20

Page 21: Ravnopravnost polova

Zakon o ravnopravnosti spolova, Agencija za ravno-pravnost spolova BiH (2006)

Standardi i mehanizmi za ravnopravnost spolova, Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2009.godina

Mršević Z., (2002), Standardi i mehanizmi za postizanje rodne ravnopravnosti u demokratskim zemljama, drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd, OEBS. 

Hawkesworth, M.E. (2006). Globalization and Feminist Activism. Rowman & Littlefield.

Smith, Bonnie G (2008). The Oxford Encyclopedia of Women in World History: 4 Volume Set. London,UK: Oxford University Press.

INTERNET:

https://en.wikipedia.org/wiki/Women%27s_rights https://en.wikipedia.org/wiki/Feminism https://hr.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodni_dan_%C5%BEena

21