Potraga Za Noinom Arkom - Boyd Morrison

Naslov izvornikaBoyd Morrison

The Noah's Ark QuestCopyright © 2009, 2010 by Gordian Fiction LLC

Za Randi, moju ljubav.Hvala ti što si vjerovala u

mene.

Prolog

Prije tri godine

Noge Hasada Arvadija odbijale susuradnju. Naprezao se kako bi se uspioodvući do zida i posljednje trenutkesvoga života provesti u uspravnompoložaju, ali bez mogućnosti da koristinoge, to je bio nemoguć zadatak. Kamenipod bio je previše sklizak, a njegoveruke izgubile su snagu. Glava mu je palana pod. Disanje mu je bilo isprekidano.Ostao je ležati na leđima dok ga ježivotna snaga polako napuštala.

Umrijet će. Sada tu činjenicu ništanije moglo promijeniti. Ova odaja crna

poput tinte, prostorija skrivena odsvijeta kroz mnoge milenije, postat ćenjegova grobnica.

Odavno ga je napustio strah zbogvlastite sudbine. Umjesto toga,frustrirani Arvadi cvilio je od muke. Bioje tako blizu ostvarenju svoga životnogcilja — svojim očima vidjeti Noinu arku— ali ta mu je prilika oteta trostrukimpovlačenjem okidača. Zbog metaka ukoljenima nije se mogao micati. A onajispaljen u njegov trbuh pobrinuo se za toda ne poživi dulje od pet minuta. Iako sumu ozljede bile vrlo mučne, nisu biletako bolne kao činjenica da nije uspiodoći do arke, iako joj je bio tako blizu.

Nije mogao podnijeti ironijusituacije. Konačno je imao dokaz da je

arka postojala. I to ne samo da jepostojala nego još uvijek postoji. Čekada bude otkrivena na istome mjestu gdjeleži već šest tisuća godina. On je taj kojije iskopao posljednji dio slagalice, diokoji mu se otkrio u antičkom tekstunapisanom prije Kristova rođenja.

Sve ovo vrijeme bili smo u zabludi,mislio je dok je čitao tekst. Griješilismo tisućama godina. Griješili smo jersu ljudi koji su arku sakrili željeli dagriješimo.

To je otkriće bilo tako trijumfalnoza Arvadija da nije primijetio pištoljuperen u svoje noge sve dok nije biloprekasno. Nakon toga sve se odigralovrlo brzo. Prasak pucnjeva. Izvikivanjezahtjeva za informacijama. Njegove

patetične molbe za milost. Glasovi kojislabe u daljini i svjetla koja nestaju dokse njegovi ubojice iskradaju s plijenom.Tama.

Dok je tako ležao u iščekivanjusmrti, Arvadi je razmišljao o tome štomu je oduzeto i kipio od bijesa. Nesmije im dopustiti da pobjegnu. Jednogaće dana netko pronaći njegovo tijelo.Mora zabilježiti što se dogodilo, daNoina arka nije jedina tajna koju krijeova odaja.

Arvadi je obrisao krvavu šaku orukav i izvukao bilježnicu iz džepaprsluka. Ruke su mu se tako tresle da muje bilježnica dva puta ispala. S golemimju je naporom otvorio, nadajući se da jeotvorena stranica prazna. Tama je bila

potpuna i sve je činio samo osjetomopipa. Iz drugog je džepa izvadiokemijsku olovku i palcem joj skinuopoklopac. Tišina prostorije razbijena jezvukom odskakivanja plastičnogpoklopca po podu.

Naslonivši bilježnicu na svoja prsa,Arvadi je počeo pisati. Prvi je redaknapisao s lakoćom, ali zbog bola, imaoje sve jaču vrtoglavicu. Nije mupreostalo mnogo vremena. Drugi mu jeredak bilo znatno teže napisati odprvoga. Kemijska mu je olovkapostajala sve težom i težom kako jepisao, kao da je ispunjena olovom. Dokje stigao do trećeg retka, više se nijemogao sjetiti što je već napisao.Napisao je još dvije riječi na papir, a

potom mu je olovka ispala iz ruke. Nijeviše mogao micati rukama.

Suze su mu tekle niz obraze. Dok jeosjećao kako ga obuzima ništavilo smrti,Arvadijevim su umom odjekivale tristrašne misli.

Nikada više neće vidjeti svojuljubljenu kćer.

Njegovi ubojice sada šeću svijetomi posjeduju relikviju nevjerojatne snage.

On će otići u grob ne pogledavšinajveće arheološko otkriće u povijesti.

HAYDEN

1.

Sadašnjost

Dilara Kenner, s jedinom prtljagom,platnenom naprtnjačom na leđima,vijugala je probijajući se kroz šarenugomilu ljudi u velikom holu zameđunarodne letove zračne luke LAX uLos Angelesu. Bio je četvrtak poslijepodne i putnici su ispunili golemterminal. Njezin zrakoplov iz Peruasletio je u 13 i 30, ali trebalo joj je 45minuta da prođe kontrolu putovnica icarinu. Činilo joj se da je čekanjetrajalo deseterostruko dulje. Bila jenestrpljiva naći se sa Samom Watsonom,

koji ju je dva dana prije molio da sevrati u Sjedinjene Države.

Sam je bio stari prijatelj njezinaoca i postao joj je neka vrstazamjenskog strica. Dilaru je njegovpoziv iznenadio. Održavala je vezu snjim posljednjih godina otkako joj jenestao otac, ali u posljednjih šestmjeseci s njim je razgovarala samojednom. Kad ju je dobio na mobitel uPeruu, bila je u Andama i nadgledalaiskapanje jedne ruševine Inka. Sam jezvučao potreseno, čak i uplašeno, alinije želio reći što ga muči, bez obzira nato koliko ga je Dilara nagovarala da jojkaže. Ustrajao je da se što prije moraosobno naći s njom. Njegove upornemolbe napokon su je uvjerile da prepusti

iskapanje svojem zamjeniku i vrati seprije nego što dovrše posao.

Sam joj je postavio još jedaniznenađujući zahtjev. Morala mu jeobećati da neće nikome reći zašto odlaziiz Perua.

Bio je toliko nestrpljiv da susastanak dogovorili u zračnoj luci.Mjesto sastanka bilo je na drugom katuzgrade terminala zračne luke gdje su senalazili restorani. Stupila je na pokretnestube iza pretilog turista opečenogsuncem u havajskoj košulji. Za sobom jevukao torbu na kotačima i raširio se takoda joj je zapriječio prolaz. Polagano juje odmjerio od glave do pete.

Dilara je još uvijek nosila kratkehlače i majicu bez rukava kao i na

iskopavanju te je odjednom postalasvjesna njegova pogleda. Imala je crnukosu do ramena, maslinastu put kojojnije trebalo kvarcanje, te atletsko,dugonogo tijelo zbog kojeg su muškarcipoput ovog ljigavca otvoreno piljili unju.

Suncem opečenom muškarcudobacila je pogled kojim je poručilamora da se šališ, potom rekla»oprostite« i probila se pokraj njega.Kad su pomične stube stigle do vrha,pogledom je preletjela golemi prostor srestoranima sve dok nije primijetilaSama kako sjedi za malim stolom pokrajbalkonske ograde.

Kad ga je posljednji put vidjela,bila mu je 71 godina. Sada, godinu

poslije, izgledao je više kao da su mu82, a ne 72. Još uvijek je imaosnježnobijele čuperke kose, ali činilo seda su mu se bore na licu usjekle mnogodublje. Kao da nije spavao danima.

Ugledavši Dilaru, Sam je ustao imahnuo joj, a zbog osmijeha lice mu seprivremeno pomladilo deset godina.Uzvratila mu je osmijeh i probila se donjega. Sam ju je čvrsto uhvatio za ruke ipovukao prema sebi.

»Nemaš pojma koliko mi je dragošto te vidim«, rekao je držeći je blizusebe. »Još uvijek si najljepša žena kojusam ikad upoznao. Možda s iznimkomtvoje majke.«

Dilara je prstima dotaknulamedaljon oka svoga vrata, onaj s

majčinom fotografijom koji je njezinotac uvijek običavao nositi. Na trenutakje osmijeh na njezinu licu zamro, apogled joj se izgubio u sjećanju naroditelje. Ubrzo se pribrala i usmjerilapozornost na Sama.

»Trebao bi me vidjeti prekrivenuprašinom i do koljena u blatu«, rekla jeDilara svojim ravnomjernim glasom snaglaskom američkoga Srednjeg zapada.»Možda bi se predomislio.«

»I prašnjav je dragulj još uvijekdragulj. Kako je svijet arheologije?«

Sjeli su. Sam je otpio gutljaj kave.Brižno se pobrinuo da i Dilara ima kavute je ona otpila prije nego što jeodgovorila.

»Zaposleno kao i uvijek«, rekla je.»Sljedeći na popisu mi je Meksiko. Nekizanimljivi pokazatelji bolesti kojipotječu iz razdoblja prije europskekolonizacije.«

»Zvuči zanimljivo. Aztečkorazdoblje?«

Dilara nije odgovorila. Njezinopodručje specijalizacije bila jebioarheologija, proučavanje biološkihostataka starih civilizacija. Sam je biobiokemičar te ga je njezino područjezanimalo samo usputno, ali nije jojpitanja postavljao zbog toga.Odugovlačio je.

Nagnula se prema njemu, uzela gaza ruku i stisnula je umirujući ga.»Hajde, Same. Čemu sve to ćaskanje?

Nisi me tražio da prekinem iskopavanjesamo kako bismo razgovarali oarheologiji, zar ne?«

Sam je nervozno pogledavao ljudeoko sebe, brzo usmjeravajući oči odjedne osobe do druge, kao da želiprovjeriti obraća li mu netko pretjeranupozornost.

Slijedila je njegov pogled.Japanska se obitelj smijala dok jemljackajući jela hamburgere. Usamljenaposlovna žena s njezine desne stranetipkala je po svom ručnomelektroničkom podsjetniku izmeđuzalogaja salate. Iako je bila sredinalistopada i ljetni praznici već odavnogotovi, skupina adolescenata odjevenihu identične majice kratkih rukava na

kojim je pisalo teens 4 jesus sjedila jeza stolom iza nje i na svojim mobitelimapisala SMS poruke.

»U stvari«, reče Sam, »arheologijaje upravo ono o čemu želim razgovaratis tobom.«

»Doista? Kad si nazvao, bio siuznemiren kao nikad prije.«

»To je zato što ti moram reći neštovrlo važno.«

Odjednom je njegovo fizičko stanjeimalo smisla. Rak, ista bolest koja joj jeprije dvadeset godina oduzela majku.Zastao joj je dah u grlu. »O, moj Bože!Valjda ne umireš, zar ne?«

»Ne, ne, draga. Nisam te trebaozabrinuti. Osim lakših tegoba, nikada

nisam bio u boljoj formi.«Dilara je postala svjesna svojeg

uzdaha olakšanja.»Ne«, nastavio je Sam, »pozvao

sam te natrag jer si ti jedina osoba kojojmogu vjerovati. Potreban mi je tvojsavjet.«

Poslovna žena koja je sjedila doSama, podignula je tanjur sa salatom iustala kako bi otišla, ali iz krila joj jeispala torbica na koju se spotakla.Udarila je u Sama, a on ju je uhvatio izadržao da ne padne.

»Žao mi je«, rekla je žena dok jeposezala za torbicom, otkrivajući laganslavenski naglasak. »Tako samnespretna.«

»Drago mi je da se niste višesmočili«, rekao je Sam.

Namrštila se gledajući dolje premaSamu. »O, ne, prosula sam salatni umakpo vašoj ruci. Dajte da vam to očistim.«Dohvatila je maramicu iz torbice,odmotala je i lagano tapkajući prislonilaje na njegovu ruku. »Barem ne nositeodjeću dugih rukava.«

»Nema problema.«»Pa, još jednom, oprostite.«

Osmjehnula se Samu i Dilari i krenulaprema kanti za otpatke.

»Vidim da si pravi kavalir, Same.Kao i uvijek«, rekla je Dilara. »Zbogčega ti je sada potreban moj savjet?«

Sam je ponovno pogledao uokolo

prije negoli je progovorio. Protegnuo jeprste kao da se pokušava riješiti grča.Njegov se pogled vratio Dilari. Oči sumu bile naborane od brige. Oklijevao jeprije nego što su riječi provalile iznjega. »Prije tri dana, otkrio sam neštoiznenađujuće na poslu. Povezano je sHasadom.«

Dilarino je srce poskočilo prispomenu imena njezina oca, HasadaArvadija, te je zabila prste u svojabedra kako bi kontrolirala poznatnapadaj strepnje. Otac joj je nestao prijetri godine, a za to je vrijeme ona provelasvaki slobodan trenutak u uzaludnompokušavanju da otkrije što mu sedogodilo. Koliko je znala, njezin otacnikad nije nogom stupio u farmaceutsku

tvrtku za koju je Sam radio.»Same, o čemu to govoriš? Na

svom si poslu pronašao nešto o tome štose dogodilo mojem ocu? Ne razumijem.«

»Cijeli sam dan proveo dvojećitrebam li ti to reći ili ne. Mislim, trebamli te umiješati. Htio sam otići napoliciju, ali još nemam dokaza. Moždami ne povjeruju sve dok ne budeprekasno. Ipak, znam da ćeš mi tipovjerovati i zato trebam tvoj savjet.Sve počinje idući petak.«

»Za osam dana?«Sam je kimnuo i počeo masirati

čelo.»Glavobolja?« upitala ga je. »Želiš

li aspirin?«

»Bit ću u redu. Dilara, to što oniplaniraju, ubit će milijune, moždamilijarde.«

»Ubit će milijarde?« rekla jesmiješeći se. Sam se poigravao s njom.»Ti se šališ.«

Ozbiljno je odmahnuo glavom.»Kamo sreće.« Dilara je pogledompretraživala njegovo lice, tražeći kakavtrag šale, ali sve što je vidjela bila jezabrinutost. Za tren je nestalo njezinaosmijeha. Bio je ozbiljan.

»U redu«, rekla je polako. »Nešališ se. Ali ja sam zbunjena. Dokaza očemu? Tko su oni? I kakve to veze ima smojim ocem?«

»Pronašao ju je, Dilara«, rekao je

Sam tiho. »On ju je doista pronašao.«Odmah je znala o čemu Sam govori

zbog načina na koji je to rekao. ONoinoj arci. O potrazi kojoj je njezinotac posvetio cio svoj život. Odmahnulaje glavom ne vjerujući onom što je čula.

»Misliš pravu lađu koja…« Dilaraje zastala. Ono malo boje sa Samovalica nestalo je. »Same, jesi li siguran dasi dobro? Činiš mi se blijed.«

Sam se uhvatio za prsa, a lice mu seiskrivilo u masku agonije. Skvrčio se nastolcu i pao na pod.

»Bože! Same!« Dilara je odgurnulastolac na kojem je sjedila i pojurilaprema njemu. Pomogla mu je ravno lećii doviknula prema tinejdžerima s

mobitelima. »Zovite 911!« Nakontrenutka paraliziranosti, jedan od njihmahnito je birao brojeve.

»Dilara, bježi!« rekao je Watsonpromukla glasa.

»Same, nemoj govoriti«, odvratilamu je, pokušavajući zadržati pribranost.»Imaš srčani napad.«

»Nije srčani napad… žena kojoj jeispala torbica… na njezinoj je maramicibio otrov…«

Otrov? Već je buncao. »Same…«»Ne!« nemoćno je viknuo. »Moraš

otići… ili će ubiti i tebe. Oni su ubilitvog oca.«

Piljila je u njega u šoku. Njezin jenajdublji strah uvijek bio da joj je otac

mrtav, ali si nikad nije mogla dopustitida se prestane nadati. Ali sada… Sam jeznao. Znao je što se dogodilo njezinuocu! Zbog toga ju je i pozvao ovamo.Počela je govoriti, ali Sam ju je uhvatioza podlakticu.

»Slušaj! Tyler Locke. GordianEngineering. Traži ga… da ti pomogne.On zna… Colemana.« Svakih nekolikoriječi gutao je s mukom. »Sve jezapočelo… istraživačkim radom tvogoca. Moraš… pronaći arku.« Počeo jenepovezano govoriti. »Hayden…Projekt… Oaza… Postanak… Zora…«

»Same, molim te.« Ovo se nedogađa. Ne sada, kada bi konačno mogladobiti neke odgovore.

»Žao mi je, Dilara.«»Tko su oni, Same?« Vidjela je da

je sve slabiji i uhvatila ga za ruku. »Tkoje ubio mog oca?«

Ustima je oblikovao riječi, aliizlazio je samo zrak. Još je jednomudahnuo, a potom se smirio.

Započela je s umjetnim disanjem inastavila s masažom srca sve dok nijestigla Hitna pomoć. Dilara je stajala postrani i tiho plakala. Trudili su seoživjeti Sama, ali napor je bio uzaludan.Proglasili su ga mrtvim na licu mjesta.Dala je izjavu policiji zračne luke,uključujući i njegove zbunjujuće navode,ali uz ovako očigledan srčani udar,policija ih je otpisala kao nedosljednomumljanje umirućeg. Dilara je pokupila

svoju naprtnjaču i ošamućeno otišlaprema autobusu koji će je odvesti doautomobila, ostavljenog na parkiralištuza višemjesečno parkiranje. Sam joj jebio poput strica, jedina obitelj koju jeimala, a sada ga više nije bilo.

Dok je sjedila u autobusu, njegoveriječi odzvanjale su joj u ušima. Nijebila sigurna jesu li bile staračkobuncanje ili upozorenje bliskogprijatelja. Ali postojao je samo jedannačin da provjeri je li u Samovoj pričibilo ikakve istine.

Morala je pronaći Tylera Lockea.

2.

Dok se njegova limuzina bešumnodovezla do jarkoplavog mlažnjakaparkiranog pokraj rampe luksuznogadirektorskog terminala zračne luke BobHope u Burbanku, Rex Hayden popio jejoš jedan gutljaj Bloody Mary koktelakako bi otupio mamurluk. Cijelu je noć spetka na subotu proveo tulumareći nakonvečernje premijere svoga novog filma.A sada je bilo vrijeme naplate za dvijedjevojke i tri boce pjenušca Cristal. Bezobzira na tamne naočale, smetalo mu jejutarnje sunce. Hvala Bogu da je upravazračne luke u Burbanku dopuštalapoznatim facama poput njega da zaobiđu

sve ono sranje na sigurnosnimkontrolnim točkama.

Sydney će biti prva postaja velikepromotivne turneje njegova najnovijega k c i j s k o g blockbustera. Njegovposlovni mlažnjak izrađen po narudžbinije imao dovoljno goriva za let sve doAustralije pa će zato morati sletjeti uHonolulu i doliti gorivo. Ali nije mubilo teško provoditi više vremena uzrakoplovu. Kupio je modificiraniBoeing 737 jer to je bila najluksuznijastvar s krilima. S privatnom spavaćomsobom, potpuno opremljenom kuhinjom,zlatnim instalacijama, dovoljno prostoraza sve njegove prijatelje i dvijesuperseksi stjuardese koje je samodabrao, bio je to leteći hotel. Koštao je

50 milijuna dolara, ali koga briga? On jeto zaslužio. Imao je trideset godina, aveć je bio jedan od najpoznatijihglumaca na svijetu. Njegov zadnji filmzaradio je više od milijardu dolaradiljem svijeta.

Hayden je dokrajčio svoje piće iteturajući izišao iz limuzine u društvusvoje pratnje. Billy i J-man razgovaralisu mobitelom, a Fitz se brinuo zaprtljagu. Još tri automobila stala su uzzrakoplov, dovozeći jato ljudi koji suupravljali njegovom karijerom: agenta,menadžera, osobu zaduženu za PR,osobnog trenera, nutricionista i jošdesetak drugih. Zbog putovanja s takovelikom skupinom ljudi, zrakoplov mu jei bio neophodan, ali najbolje od svega

bilo je to što mu je filmski studiougovorom jamčio povrat svih troškovaputovanja.

»Koje torbe želiš sa sobom, Rex?«upitao je Fitz. »Ili da ih sve stavim uprostor za prtljagu?«

Haydenu nisu trebala Fitzova glupapitanja. Zbog mamurluka bi mogaosvakoga trena povratiti. A nije to želioučiniti na pisti pred svima. Čovječe, bašmu je trebao kofein.

»K vragu, Fitz, a zašto te imam?«rekao je. »Možda je moj brat u pravu štose tiče tebe. Dosta mi je da moram samodlučivati o svakoj sitnici. Samo ih sveukrcaj.«

Fitz je brzo kimnuo glavom, a

Hayden mu na licu ugleda strah. Jakodobro. Možda mu do sljedećega putanarastu jaja pa sam obavi svoj posao.

»Okej, čuo si ga«, Fitz reče vozaču.»I potrudi se sve utovariti. Neka samojedna torba usfali, nećeš moći naćiposao ni kao vozač mrtvačkih kola.«

»Da, gospodine«, ponizno odgovorivozač i počne dodavati prtljagu radnikuzračne luke.

Hayden se uspeo stubama i narediojednoj od stjuardesa, Mandy, da munatoči kave. Billy, J-man i Fitz tiho susjedili pokraj njega, dok su se ostaliputnici smjestili u sjedala prednjegdijela zrakoplova. Hayden je utonuo uudobni naslonjač presvučen janjećomkožom i gledao kako limuzina odlazi.

Pritisnuo je tipku za povezivanje spilotskom kabinom.

»George, idemo.«»Aloha, gospodine Hayden«, reče

pilot. »Veselite li se Havajskomotočju?«

»Ne izlazim iz zrakoplova uHonoluluu«, reče Hayden, »pa možešprestati s tim preseravanjem. Hajdemoveć jednom odavde.«

»Da, gospodine.«Mandy je zatvorila vrata. Motori

mlažnjaka su se pokrenuli i 737 laganoje krenuo prema uzletnoj pisti.

Kofein je činio svoje i uskoro seHaydenova glavobolja počela smirivati.Sad kad se osjećao bolje, oči su mu se

zaustavile na Mandy. Znao je kako ćekoristiti svoju privatnu spavaću sobutijekom petnaestosatnoga leta.

Nakon što se odvezao s parkiralištaluksuznog direktorskog terminala, DanCutter zaustavio je limuzinu na pločnikuSherman Waya i odbacio vozačku kapuna suvozačko mjesto. Izišao je i otvoriopoklopac motora kako bi izgledalo kaoda mu je automobil u kvaru. Potom jesjeo na vozačko mjesto i upalio radiokako bi slušao komunikaciju kontrolnogtornja s mlažnjakom 737 koji sepripremao za uzlijetanje.

Ubacivanje dodatne torbe uzrakoplov bilo je čak i lakše nego što je

mislio. Cutter je znao da Haydenpreferira limuzine iz kompanijeCrestwood Limos pa ih je jednostavnonazvao i otkazao rezervaciju te seosobno pojavio umjesto njihova vozača.

Znao je da poznate face ne obraćajupozornost na zaposlenike pa ga nitkonije čak ni pitao kako se zove.Jednostavno su pretpostavili da je onvozač određen da ih vozi taj dan i da ćesve torbe biti utovarene pa nisu nividjeli kada je utovario jednu torbu više.Kad mu je onaj mali pizdek, onaj Fitz,priprijetio, Cutter se na tren poigravaomišlju da popišancu slomi vrat, samo damu pokaže kako je zapravo nevažan.Ipak, tada se sjetio svoje misije, vizijevjernoga vođe i svega za što su radili

protekle tri godine. Utovariti tu torbu uzrakoplov bilo je daleko važnije.

Bio je to Cutterov prijedlog dauređaj testiraju na Haydenovuzrakoplovu. Trebao im je upravoprekooceanski let. Olupina će potonutina dubinu otprilike 5 kilometara pa jeneće moći izvaditi čak i ako pronađuostatke zrakoplova. Usto, tu je bio iHayden kao dodatni bonus. Već im jemjesecima bio trn u oku, privlačećinepotrebnu pozornost na njihov cilj. Anastat će i medijsko ludilo kad se srušizrakoplov jedne od najvećih svjetskihzvijezda, što će biti savršeno zaodvraćanje pozornosti.

Bilo bi mnogo riskantnije da suodlučili testirati uređaj na

komercijalnom letu. Kao prtljagapredana u spremište, uređaj bi bio izvannjegove kontrole većinu vremena pa bistvari mogle krenuti po zlu. Netko bi gamogao otkriti ili zbog nekog razlogajednostavno ne ukrcati u određenizrakoplov, ili ga pak staviti u neki drugizrakoplov. Osim toga, tko god bi predaoprtljagu, morao bi poći s njom jer sukompanije zbog sigurnosnih razlogaredovito s letova uklanjale prtljaguputnika koji nisu na ukrcaju. Ovako jeCutter osobno vidio ukrcavanje torbe uprtljažni prostor Haydenova zrakoplovapa sada može pratiti njezino uzlijetanjesa sigurne udaljenosti i s tla.

Haydenov 737 dobio je dozvolukontrolnog tornja da pristupi uzletnoj

pisti. Točno na vrijeme, kao što je Cutteri znao da će biti. Da nije tako, Hayden bipoludio. Tipovi poput njega misle da secijeli svijet vrti oko njih.

Kucnuo je čas. Uzeo je mobitel i uimeniku potražio stavku koju jeprogramirao: novi svijet. Pritisnuo jezelenu tipku za poziv. Nakon trostrukezvonjave, čuo se zvuk javljanja drugogtelefona. Nakon toga mu je niz od trizvučna signala dao do znanja da jeuređaj u trupu Haydenova mlažnjakaaktiviran. Prekinuo je vezu i vratiomobitel u džep.

Mlažnjak 737 stao je uz rub uzletnepiste. Preko svog skenera, Cutter jeslušao i čekao da kontrolni toranjdopusti uzlijetanje.

»Let N-348-Zulu, ovdje Burbanktoranj. Pričekaj malo s uzlijetanjem ičekaj daljnje upute.«

»Primljeno na znanje, kontrola. Učemu je problem?«

»Proliveno gorivo na uzletnoj pisti.Iscurilo iz kamiona.«

»Koliko ćemo čekati? Ovo se nećesvidjeti mom šefu.«

»Još ne znam.«»Da krenem natrag prema

terminalu?«»Još ne. Javit ću ti.«»Može.«Užasnuti Cutter zapiljio se u 737

koji je čekao s motorima u praznomhodu. S nevjericom se lupao po glavi jer

je aktivirao uređaj prije nego što jezrakoplov dobio dozvolu za polijetanje.Dugotrajno kašnjenje moglo bi značitikatastrofu. Vremenski su uvjeti bilisavršeni pa nije očekivao kašnjenje. Sadkad je uređaj aktiviran, nije ga višemogao isključiti. Već je djelovao.Ukoliko se zrakoplov vrati do terminala,morat će ga na neki način uzeti natrag.To bi bilo iznimno teško, a usto iopasno.

Dok je zrakoplov tamo čekao, bioje bespomoćan. Zato je učinio jedino štoje mogao: molio je. Naslonio se naupravljač, zaklopio oči, skupio ruke imolio svim srcem kako bi se njegovamisija mogla nastaviti. Bog ga nećenapustiti. Njegova će vjera nadjačati

sve.Cijeloga je života Cutter znao da je

predodređen služiti nekom višem cilju ibio je spreman dati život kako bi gadosegnuo, baš kao i sva njegova braća.Tek je nakon napuštanja vojske, gdje jestekao vještine potrebne za ostvarenjeBožjega plana, shvatio koji je to viši ciljte mu se u potpunosti i bez zadrškeposvetio. Možda su se djela koja jepočinio kako bi osigurao boljubudućnost nevjernicima činilabarbarskim, ali njegova je duša bilačista. Jedino što mu je bilo važno bio jekrajnji cilj.

Sada se činilo da je taj cilj uopasnosti, ali Cutter nije sumnjao. Bio jegorljiv vjernik i njegove će molitve biti

uslišane. Nakon četrdeset minutačekanja, čudo je stiglo. Radio jekriješteći oživio.

»Let N-348-Zulu, ovdje toranj.Proliveno gorivo je očišćeno. Imatedozvolu za uzlijetanje.«

»Hvala, toranj. Upravo ste mispasili posao.«

»Nema problema, George. Uživaj uSydneyju.«

Mlažnjak je zagrmio uzletnompistom. Dok je gledao 737 kako seuzdiže iznad planina i leti prema zapadu,Cutter je spustio poklopac motora iponovno ušao u automobil. Prvi put togadana osmjehnuo se.

Bog je bio uz njega.

3.

Vjetar je puhao podlogom za slijetanjena naftnoj platformi Scotia One,ravnomjerno otpuhujući vjetrulju premaistoku. Područje Grand Banks, smještenooko 300 kilometara od obaleNewfoundlanda, bilo je poznato kaojedno od područja s najgorimvremenskim uvjetima na svijetu, ali svjetrom od 50 km/h i valovima visokimotprilike 5 metara, današnji dan teško dase mogao smatrati olujnim. Samouobičajenim. Tyler Locke jedva je čekaodoznati tko je to bio tako voljan i srčanpoduzeti ovo putovanje kako bi sesusreo s njime.

Naslonio se na ogradu platforme,očima tražeći helikopter Sikorskyprijevoza koji je trebao stići svakogtrenutka. Nije mu bilo ni traga. Tyler jepovukao smičak svoje pilotske jaknekako bi zaustavio hladnoću i udahnuomiris morske vode i sirove nafte koji jeprožimao bušotinu.

Otkako je stigao na platformu priješest dana, gotovo da i nije imao vremenaza odmor pa mu je prigodapregledavanja nepreglednog Atlantskogoceana bila dobrodošao predah. Trebalomu je samo nekoliko minuta da ponovnonapuni baterije. Nije bio tip koji jemogao ležati pred televizorom cijeli dani gledati filmove. Obožavao je uroniti uneki projekt i raditi bez prestanka sve

dok problem nije riješen. Potreba dastalno bude zaposlen bila je rezultatradne etike koju je u njega ucijepio otac.To je bilo jedino što njegova žena Karennikako nije mogla promijeniti. Idućegodine, uvijek joj je govorio. Iduće jegodine naš veliki godišnji odmor.

Izgubio se u mislima, prstimanesvjesno tražeći vjenčani prsten kakobi se njime poigravao, a stare su seboljke i žaljenja ponovno uskomešali.Tek kad je osjetio golu kožu, pogledaoje i sjetio se da prstena više nema. Brzoje razdvojio dlanove i pogledao okosebe. Tada je primijetio jednog odčlanova posade zaduženog za kontroluslijetanja, niskog žilavog čovjeka poimenu Al Dietz, kako mu prilazi. Visok

otprilike 190 centimetara i čvrstetjelesne građe, s više od 90 kilogramakad se posljednji puta vagao, Tyler senadvio poput tornja nad minijaturnogradnika bušotine.

»Dan, Tylere«, rekao je Dietznadglasavajući vjetar. »Došao si vidjetislijetanje helikoptera?«

»Bok, Ale«, rekao je Tyler.»Očekujem nekog. Znaš li je li se DilaraKenner ukrcala na let?«

Dietz je odmahnuo glavom. »Žalim.Samo znam da danas imaju peteroputnika. Ako hoćeš, možeš čekati unutra,a ja ću ti je dovesti dolje kad stignu.«

»U redu je. Moj posljednji posaobio je u urušenom rudniku u Zapadnoj

Virdžiniji. Nakon što sam cijeli tjedanudisao ugljenu prašinu, ovdje bi moglobiti i četrdeset ispod nule i uopće mi nebi smetalo. Osim toga, bila je takoljubazna da doleti skroz ovamo samo dame vidi pa joj uzvraćam uslugu time štoje ovdje dočekujem.«

»Trebao bi ih vidjeti za minutu.Znaš, ako nije stigla na ovaj let, onda ćese načekati. Bit ćemo odsječeni baremdvadeset četiri sata.« Dietz mu jemahnuo i otišao dovršiti pripreme zaslijetanje helikoptera.

Tyler je čuo vremensku prognozu iznao je o čemu Dietz govori. Sljedećegse sata vjetar trebao potpuno smiriti, apotom su očekivali dolazak magle, zbogčega bi slijetanje bilo nemoguće sve dok

se ne raščisti. Vidio je oblake kako sepribližavaju sa zapada i odmah ispodnjih, na udaljenosti otprilike 5 nautičkihmilja, jahtu kako polako plovi upaljenamotora. Bila je bijela i dugačka barem25 metara. Prava ljepotica. Vjerojatnomarke Lürssen ili Westport. Tyler nijemogao pogoditi zašto bi se nalazilanasred područja Grand Banks, alividjelo se da nikamo ne žuri.

Također nije imao pojma ni zašto bineka arheologinja bila tako nestrpljivanaći se s njim, da je bila voljna doćiskroz ovamo. Posljednjih nekoliko danastalno je nazivala središnji uredGordiana, a on joj je uzvratio pozivom splatforme tijekom jedne od stanki. Svešto mu je rekla bilo je da je profesorica

na sveučilištu UCLA i da ga moraodmah vidjeti.

Kad joj je rekao da s platformeScotia One ide izravno na novi zadatak uNorvešku, ustrajala je da ga mora vidjetiprije nego što ode. Jedini način da se toostvari, rekao joj je u šali, jest da onadođe na platformu dvosatnim letomhelikopterom. Na njegovo iznenađenje,ugrabila je prigodu i složila se sputovanjem, čak i uz bezobrazno visokucijenu helikopterskoga leta. Kad ju jeupitao zašto to čini, sve što je reklapreko telefona bilo je da je riječ opitanju života i smrti. Nije mu dopustilada je odbije. Činilo se da je riječ otajanstvenoj razbibrizi upravo onakvevrste koja može začiniti inače dosadan

rutinski zadatak pa je naposljetku pristaoi dogovorio s upraviteljem bušotine dadopusti njezin posjet.

Kako bi bio siguran da se ne šali snjim, Tyler je provjerio Dilarinuvjerodostojnost na web stranicisveučilišta UCLA i pronašao slikuprekrasne žene crne kose tridesetihgodina. Imala je visoke jagodice,upadljive smeđe oči i opušten osmjeh.Njezina slika odavala je dojaminteligencije i kompetentnosti.Pogriješio je i pokazao je GrantuWestfieldu, svom najboljem prijatelju istručnjaku za elektrotehniku na projektu.Grant je odmah uskočio s nekoliko nebaš kavalirskih prijedloga zbog čega bise Tyler trebao sastati s njom. Tyler mu

nije odgovorio, ali je priznao da je injezin izgled djelomično razlogomnjegove zainteresiranosti.

Dietz, koji je sada držao dvijebaterijske svjetiljke opremljeneštapovima s blještećim crvenimsignalnim svjetlima, premjestio se uz rubpodloge za slijetanje blizu Tylera.Uperio je prst u nebo iznad druge stranepodloge.

»Evo ga. Točno na vrijeme«, rekaoje.

Na sivoj podlozi od oblaka, Tylerugleda točkicu koja je brzo rasla udaljini. Trenutak poslije mogao je čutiprigušen zvuk helikopterske elise kakose povremeno probija kroz vjetar.Točkica je rasla sve dok nije postala

jasno vidljiv Sikorsky helikopter za 19putnika, teretni konj naftnih polja okoNewfoundlanda.

Bio je siguran da je Dilara Kennerna tom letu. Jasno mu je dala do znanjatijekom telefonskog razgovora da nijebilo šanse da propusti let i on joj jepovjerovao. Zbog sigurnosti i čvrstine unjezinu glasu, bio je siguran da je onažena koju se moralo shvatiti ozbiljno.

Na udaljenosti manjoj od kilometari pol, helikopter je usporio kako bi sepripremio za spuštanje, kad je odjednomoblačak dima zatreperio iznad desnogturbomotora, smještenog na krovuhelikoptera.

Tyler je zaprepašteno gledaootvorenih usta i rekao: » to se, do vraga,

događa?« Tad je s užasom shvatio što ćese dogoditi. Osjetio je impuls strahakako mu putuje niz kralježnicu.

»Jesi li vidio ono?« upitao je Dietz,kriješteći za oktavu višim glasom.

Prije negoli je Tyler mogaoodgovoriti, eksplozija je raznijela motori komadi metala poletjeli su kroz repnuelisu.

»Sranje!« kriknuo je Dietz.Tyler je već bio u pokretu. »Srušit

će se!« viknuo je. »Hajde!«Skočio je na podlogu za slijetanje i

potrčao prema suprotnoj strani. Dietz jejurio za njim. Poput udarca groma kojise čuje nakon munje u daljini, tako je izvuk eksplozije odjeknuo nekoliko

sekundi nakon same eksplozije. Dok sumu stopala odjekivala podlogom zaslijetanje u obliku golemog slova H,Tyler je promatrao raspadanjehelikoptera. Eksplozija je otkinula dvijelopatice repne elise, a ostale su otpaleudarajući o repni dio helikoptera.Moćna centrifugalna sila još uvijekispravne elise počela je okretatihelikopter u uskoj spirali.

Tylerov mozak vrištao je da neštoučini, ali on im nikako nije mogaopomoći. Klizeći se zaustavio na rubuplatforme gdje je mogao nesmetanopromatrati helikopter. Dietz se zaustaviopokraj njega, teško dišući od napora.

Sikorsky helikopter nije odmahzaronio u more. Umjesto toga, njegov

rep vrtio se ukrug dok je letjelicastrmoglavo padala. Samo je pilotvelikog iskustva mogao upravljati takoteško oštećenim helikopterom.

Postojalo je zrno nade. Ukolikoletjelica ne udari prejako o more, moždaputnici imaju šansu da se izvuku živi.

»Ovi su gotovi«, rekao je Dietz.»Ne, izvući će se«, rekao je Tyler,

ali s manje uvjerenja nego što je želio.Do trenutka kad se visina

helikoptera smanjila za nekoliko stotinametara, prestalo je i njegovo kretanjenaprijed. Samo trenutak prije negoli jeudarila o vodu, letjelica se nakrivila, anjezina glavna elisa miješala je vodupoput miksera. Helikopter se umirio na

površini oceana desnom stranomokrenutom nagore.

»Zarobljeni su unutra! Ne moguizići!« kriknuo je Dietz.

»Hajde«, Tyler je rekao samomsebi, zamišljajući nasmijano lice DilareKenner. Njegova se čeljust tako stisnulada mu se činilo da će mu zubi popucati.»Hajde! Izvucite se odatle!«

U tom trenutku, gotovo kaoodgovor, otvoriše se klizna vratahelikoptera koji je brzo tonuo. Četveroljudi u jarkožutim spasilačkim odijelimaiskočilo je u vodu. Samo četvero.

Dietz je uperio svoje svjetiljkeprema helikopteru koji se koprcao iupitao: »Gdje su ostali?«

Tyler je počeo vikati: »Maknite seodatle!«

Prednji dio letjelice uronio je umore, a o njega su se razbijali valovi.Voda je prodirala kroz otvorena vrata.Rep helikoptera uspravio se prema nebu,a potom je nestao pod valovima.

Tyler nije mogao prestati zuritiprema mjestu gdje je helikopter potonuo.Činilo se da je svaki trenutak kad nisumogli vidjeti ostale putnike dugačakpoput vječnosti.

Kad se činilo da više nema šanse dasu svi preživjeli, još tri spasilačkaodijela izronila su na površinu izaplutala na valovima. Sedmeropreživjeli. Pet putnika i dva pilota, to jeznačilo sedam od sedam. Svi su se

izvukli.Tyler je zapljeskao i kliknuo: »To!«

Pljesnuo se dlanovima s Dietzom, kojise cerio od uha do uha.

»Koji srećkovići!« viknuo je Dietz,gledajući prema ljudima koji su plutalina vodi.

Tyler je kimao glavom zbog njihovesreće. Imao je prilike vidjeti rezultatedvaju rušenja helikoptera u Iraku. Ni ujednom nije bilo preživjelih. Ali još nijebilo gotovo za putnike iz ove letjelice.

»Voda je sigurno ledena«, rekao je.»Neće dugo izdržati, čak ni uspasilačkim odijelima.«

Dietzov je osmijeh nestao. »Siguransam da je Finn već na telefonu s

Obalnom stražom…«Tyler ga je prekinuo. Već je

osjećao utrku s vremenom. »Oni supredaleko. Sjećaš se magle?«

»Kako ćemo ih onda izvući?«upitao je Dietz. »Preživjeli su rušenjehelikoptera i sad bi trebali umrijeti uvodi?«

»Ne ako im ja mogu pomoći.«Tyler je znao da je on jedini na

platformi Scotia One imao iskustvo sazrakoplovnim nesrećama. Morao jeuvjeriti menadžera bušotine RogeraFinna da ne mogu čekati da Obalnastraža pošalje svoj spasilački helikopter.To bi mogao biti problem jer je Tyleraangažirala matična tvrtka vlasnica

platforme pa je Finn jedva jedvicepodnosio njegovu prisutnost na bušotini.

»Drži ih na oku«, rekao je TylerDietzu i odjurio natrag preko podloge zaslijetanje u smjeru stuba.

»Kamo ideš?!« viknuo je Dietz zanjim.

»U kontrolnu sobu!« odvratio mu jeTyler.

Dok je jurio preskačući stube,Tyleru je samo u jednom kratkom trenuprošlo kroz glavu da se možda ne bitrebao miješati. Instinkt mu je govorioda uskoči i nametne se u ovoj situaciji,ali nitko nije računao na njega. To nijebila njegova dužnost. Posada naftnebušotine i Obalna straža pobrinut će se

za sve. Oni će spasiti putnike.Ali Tyler je razmišljao o tome što

će se dogoditi ako griješi. Vani je bilosedmero ljudi koji su pokušavalipreživjeti, uključujući i Dilaru Kennerkoju je on osobno pozvao da dođe naplatformu. Ako ti putnici poginu, a on neučini sve što je u njegovoj moći, njihoveće ga smrti proganjati čak i ako nitkodrugi to ne bude znao. Tada će opet bitiosuđen na mjesece i mjesece neprekidnenesanice, kada će ga savjest gnjavitizbog svih stvari koje je trebao poduzeti.Pomisao na te besane noći natjerala jenjegove noge u pokret.

4.

Kapetan Mike »Hammer« Hamiltonizravnao je svoj F-16 na visini od deseti pol tisuća metara, a njegov pratitelj ususjednom zrakoplovu, poručnik Fred»Fuzzy« Newman, slijedio ga je. Nakonšto su na brzinu uzletjeli iz Zrakoplovnebaze March istočno od Los Angelesa,obojica su uključili svoje dodatnepotisnike kako bi dospjeli do otvorenogoceana prije nego što zrakoplov koji supresretali, napusti obalni prostor.Privatni mlažnjak označen s N-348Zsada je bio jasno vidljiv na Hammerovuradaru. Približavali su mu se brzinom od900 km/h.

»Dvije minute do presretanja«,rekao je Fuzzy.

»Razumijem«, odvratio je Hammer.»Kontrola u LA-u, ovdje CALIF tri-dva.Imate li ikakvu dodatnuradiokomunikaciju s ciljem?«

»Negativno, CALIF tri-dva. Jošuvijek ništa.«

Tijekom brzinskog informiranja,Hammeru je priopćeno da je svakomunikacija sa zrakoplovom koji sevraća sa svoga kursa za Honoluluprekinuta. Kad je krenuo natrag, bilo jeto kako bi se osigurala liječnička pomoćza putnike koji su se razboljeli. Nakontoga pilot je počeo zvučati sve čudnije.Činilo se da su sve osobe na tom letu,uključujući i članove posade, pogođene

tajanstvenom bolešću.Komunikacija je postala sve

besmislenija, kao da je pilot podlegaonekoj vrsti ludila. Njegovo posljednjeobraćanje bilo je tako čudno da jekontrola leta u Los Angelesu pustilasnimak Hammeru. To je bio najjezivijiradijski poziv koji je ikada čuo.

»Letu N-348-Zulu, ovdje kontrolaleta iz Los Angelesa. Vaša posljednjaporuka bila je nejasna. Ponovi.«

»Ne vidim!« rekao je uspaničenipilot. »Slijep sam! Ne vidim! O, Isuse!«

Hammer nikad nije čuo da bi pilottako izgubio kontrolu.

»Jeste li na autopilotu?«»Da, na autopilotu. O, Bože!

Osjećam to!«» to osjećate? N-348-Zulu? to

osjećate? to se događa?«»Topim se! Svi se topimo!

Zaustavite to!«Pilot je vrištao, očigledno zbog

boli, a potom je svaka komunikacijaprestala. To je bilo prije jednoga sata idvadeset minuta.

»Jesu li se ikako počeli priprematiza slijetanje?« pitao je Hammer. Od 11.rujna, glavni zadatak zračnoga krilaNacionalne garde bio je obranadomovine. Presretanje svih zrakoplova skojima je izgubljena komunikacija, bilaje dio redovitoga operativnog postupka.Ako je postojala i najmanja naznaka da

su zrakoplov kontrolirali teroristi ipokušavali ga iskoristiti kao oružje, tadanije bilo drugog izbora nego srušiti ga.Ali iz onog što je čuo, Hammer nijemislio da je riječ o tome. Nema šanse dabi terorist uspio natjerati pilota da setako ponaša.

»Negativno«, rekao je pilot. »Nisupromijenili ni kurs ni visinu.«

»Razumijem. Presretanje za minutu.Čuo si ga, Fuzz. Kad stignemo tamo,obletjet ćemo ga i privući se pokrajnjega kako bismo možda što vidjeli.«

Hammer je primijetio jarkoplavi737 u daljini, a potom mu se naglopribližio tako da je ubrzo zauzeonjegovo cijelo prednje staklo. On iFuzzy su ga prošli, a potom se okrenuli

natrag, smanjujući brzinu. Polako su seprimicali sve dok nisu letjeli u ravnini smlažnjakom 737, Hammer uz vrhlijevoga krila, a Fuzzy pokraj desnoga.

»Kontrola u LA-u«, rekao jeHammer, »presreli smo cilj. Letistabilno i na ravnomjernoj visini oddeset i pol tisuća. Zračna brzina od 550čvorova na kursu 075.« Ako ostane natom kursu, preletjet će točno iznad LosAngelesa.

»Razumijem, CALIF tri-dva. Opišišto vidiš.«

»Čini se da je zrakoplov u dobromstanju. S moje strane nema oštećenja.«

»Ni s moje«, rekao je Fuzzy.»Ne vidim nikakvo kretanje unutra.

Malo ću se približiti da bolje vidim.«Hammer je svojim zrakoplovom F-

16 došao ispred vrha krila Boeinga 737.Tko god da je bio u zrakoplovu, sigurnobi ga vidio. Oni još pri svijesti sigurnobi pritiskali lica uz prozore, ali nije bilonikoga.

»Ima li znakova života, CALIF tri-dva?«

»Negativno.« Jaka sunčeva svjetlostkoja je prodirala kroz prozorezrakoplova, pružala je Hammeru jasanpogled na naslone sjedišta. Tijekombrzinskog informiranja, rečeno mu je dasu unutra filmska zvijezda Rex Hayden injegova pratnja. Očekivao je da će nanekim od sjedala vidjeti klatarenjeonesviještenih glava, ali nije mogao

vidjeti nijednu osobu. Čudno.»Fuzzy, vidiš li išta sa svoje

strane?«»Negativno, Hammere. Tiho je kao

na…« Sljedeća riječ koju je namjeravaoizgovoriti mora da je bila »groblje« jerje Fuzzy zašutio usred rečenice. »Kolikovidim, nema nikoga na desnoj strani.«

»Kontrola u LA-u«, rekao jeHammer, »imate pogrešne informacije.Ovo je prazan let. Sigurno se samovraća u bazu.«

Nakon kratke stanke, ponovno sezačuo glas kontrolora. »Hm, negativno,CALIF tri-dva. Plan leta navodidvadeset jednog putnika i šest članovaposade.«

»Pa gdje su onda, k vragu?«»Vidite li pilote?«Hammer je odletio još naprijed, sve

dok nije imao jasan pogled ravno upilotsku kabinu. Prozori su bilipregledni. Piloti velikih mlažnjakazavezani su pojasevima učvršćenim načetiri mjesta. Čak i da su izgubili svijest,pojasevi bi držali pilote u uspravnompoložaju.

Umjesto pilota, Hammer je ugledaouznemirujući prizor. Pojasevi su biliučvršćeni, ali olabavljeni. Pilotskakabina bila je prazna. Ako je ono što sumu rekli točno, dvadeset sedmero ljudijednostavno je nestalo iznad Tihogoceana.

»Kontrola u LA-u«, rekao je, ni samne vjerujući vlastitim riječima, »nemanikoga ukrcanog u ciljanomzrakoplovu.«

»CALIF tri-dva, možete liponoviti?«

»Ponavljam, N-348-Zulu je potpunoprazan. Presreli smo zrakoplov duhova.«

5.

Tylerovo srce divlje je lupalo kad jestigao u kontrolnu sobu platforme ScotiaOne, najmoderniji mogući prostor izkojeg se kontrolirao rad cijele bušotine,uključivši i sve crpke i ventile naplatformi. Kontrolna soba također seupotrebljavala i kao komunikacijskapostaja naftne platforme.

Trojica su ljudi sjedila zaterminalom, zauzeta provjeravanjemlista postupaka u hitnim slučajevima, aFinn je za to vrijeme glasno vikao utelefonsku slušalicu. Bio je zdepastčovjek kose nalik na čeličnu vunu, glasakoji je odjekivao autoritetom vojnog

narednika za obuku. Dok je pokušavaodoći do daha, Tyler je slušao razgovor.

»Imamo sedmero ljudi u vodi… Da,eksplozija… Ne, naš je pričuvni brodjučer otišao pomoći platformi ScotiaTwo zbog izlijevanja nafte. Imajuodijela za spašavanje na sebi… Kada?… U redu, čekat ćemo do tada.«Prekinuo je vezu.

Tyler je brzo pristupio Finnu. »Nemožemo samo čekati.«

Finn je potvrdio kimanjem glavom ipokazao prema satu na zidu. »HelikopterObalne straže bit će u zraku za petminuta. Pri maksimalnoj brzini, bit ćeovdje za manje od dva sata. Dakle, čekatćemo do tada.«

»Spušta se magla«, rekao je Tyler iodmahnuo glavom. »Dok helikopterObalne straže stigne ovamo, vidljivostće biti nikakva. U takvim uvjetimahelikopter može preletjeti ravno iznadnjih i uopće ih ne vidjeti.«

»Ako imaš kakav prijedlog, bit ćemi ga drago čuti«, rekao je Finn sneskrivenom frustracijom u glasu. »Aline znam što bismo mi tu mogli učiniti.«

Tyler je mahnito razmišljao. Znaoje da je vrlo malo preživjelih pronađenou moru više od sat nakon pada letjelice.

» to je s tim pričuvnim brodom?«upitao je.

Finn je odgovorio frktanjem: »Zarmisliš da se nisam toga sjetio? Treba mu

više od šest sati da se vrati ovamo splatforme Scotia Two. To je naš jedinibrod.« Scotia Two bila je sestrinskaplatforma, smještena 65 kilometarasjevernije.

Tyler se prisjetio trenutka kada seoslanjao na zaštitnu ogradu podloge zaslijetanje. kljocnuo je prstima. »Kadsam bio gore, vidio sam jahtu udaljenukojih pet nautičkih milja. Oni bi moglipokrenuti spašavanje.«

Finn je ljutito pogledao jednoga odmuškaraca. »Zašto ja nisam obaviješteno tome?«

Muškarac je pomirljivo slegnuoramenima, a kao odgovor, Finn jepljunuo u koš za smeće. »Pošalji pozivza pomoć«, rekao je.

SOS poziv odaslan je radijem.Prolazile su sekunde. Tyler je napetoslušao kako bi čuo odgovor prekozvučnika kontrolne sobe, ali sve što ječuo bila je tišina. Nije bilo odgovora sjahte.

»Probaj opet«, rekao je Finn nakonjoš nekoliko otkucaja zidnog sata.Ponovno ništa.

»Morali su primijetiti padhelikoptera«, rekao je Tyler živčano.Jahta je bila najbolja prilika za spaspreživjelih. »Zašto ne odgovaraju?«

Finn je s gnušanjem dignuo ruke uzrak i sjeo. »Možda im je pokvarenradio. Nema veze. Ne odgovaraju.Morat ćemo čekati dolazak helikopteraObalne straže i nadati se da će ih

pronaći u magli.«Tyler se sjetio da je i on na letu pri

dolasku na platformu morao obući istoodijelo za spašavanje. To su bila MarkVII spasilačka odijela. Dobra sigurnosnaoprema, ali ne i najnovija.

Tyler je ponovno odmahivaoglavom. »Oznake za navođenje na timodijelima precizne su samo u dosegu odjedne nautičke milje, a to nije dovoljno umagli gustoj poput vune«, rekao je.»Koja je temperatura vode?«

»Oko šest stupnjeva«, odvratio jeFinn. »U tim odijelima pri takvojtemperaturi mogu izdržati do šest sati uvodi.«

»Normativ za odijela odnosi se na

idealne vremenske uvjete«, odgovorio jeTyler gubeći strpljenje. »Ti su ljudivjerojatno ozlijeđeni i izmučeni jakimvalovima. Ako budemo čekali,helikopter neće pronaći ništa osimmrtvih tijela.«

Finn je podignuo obrvu i pogledaoTylera pogledom koji je govorio: I štoželiš da poduzmem?

Tyler je na trenutak zastao, dok jenjegov um užurbano radio. U mislima jeprovjeravao sva postrojenja, uređaje imogućnosti koje je nudila platformaScotia One, glavom lagano kimajući dokje razmišljao. Pogledao je Finna.

»Imaš ideju?« upitao je Finn.Tyler je kimnuo: »Neće ti se

svidjeti.«»Zašto?«»Moramo sami otići po njih.«»Kako? Nemamo nikakve čamce.«»Imamo. Posebne brodice za

spašavanje.«Finn je na trenutak ostao bez riječi

zbog njegova prijedloga. Potom jeodmahnuo glavom: »Ne. Previše jeopasno. Imamo ih samo u slučaju krajnjenužde, ako moramo napustiti platformu.Ne mogu dopustiti da se koriste na ovajnačin.«

Platforma Scotia Ona bila jeopremljena s pet brodica za spašavanjekapaciteta po pedesetero ljudi, potpunozatvorenih i smještenih na visini od 20

metara. Tylera su konzultirali priinstaliranju takvih brodica za spašavanjana jednoj naftnoj platformi pa je čakimao priliku vidjeti porinuće brodice umore.

Te su brodice za spašavanje bilejedinstvene po tome što su usmjereneprema vodi pod kutom od 30 stupnjeva.Nisu imale konopce i dizalice za laganospuštanje do razine vode. Kad bibrodica za spašavanje bila puna izatvorena tako da voda ne može ući unju, osposobljena bi osoba povukladvije poluge, a brodica bi kliznula nizsilaznu rampu sve do razine vode. To jebio jedini način da se brzo evakuiragoruća naftna platforma.

Tyler se pognuo i dohvatio rukohvat

Finnova stolca, nadnoseći se nadupravitelja bušotine. Njegova je tjelesnakonstitucija bila rezultat dobrih gena iredovite tjelovježbe koju je prakticiraogdje god je radio. Znao je da ne možeprestrašiti prekaljenog tipa kao što jeFinn, bez obzira na to koliko on niži bio,ali mogao se poslužiti svojim stasomkako bi naglasio vlastiti prijedlog.

Tyler je tiho rekao: »Hajde, Finne.Znaš da je to jedina šansa koju imaju.Ako budemo čekali, ti će ljudi umrijeti.«

Finn je ustao i unio se Tyleru u lice,onoliko koliko je to bilo moguće 15centimetara nižem čovjeku.»Prokletstvo, znam što je na kocki! Alinitko od ljudi na platformi nikada nijespustio brodicu za spašavanje.«

Ova rasprava predugo traje,pomislio je Tyler. Oduzimala jedragocjeno vrijeme preživjelima. Finnneće ovo odobriti osim ako ga netko nepogura. Tyler nije mogao stajati i čekatida se sedmero ljudi utopi pa je lagao.

»Mene su jednom lansirali u takvojbrodici«, rekao je sigurna glasa. »Zatosam se toga i sjetio.«

Finn ga je sumnjičavo pogledao:»Tebe? Gdje?«

»Moja tvrtka, Gordian, testirala jejednu od tih brodica prije dvije godine.Trebali su im dragovoljci da jeiskušaju.« Istina je da je Gordiantestirao jednu od tih brodica naotvorenoj pučini i da je Tyler tomunazočio, ali nikada nije bio u njoj. To se

tada smatralo preopasnim.Finn ga je upitno pogledao: »Ti se

to dragovoljno javljaš?«Tyler nije ni trepnuo, ali srce mu je

luđački kucalo. »Ako je potrebno.Potpisao sam dokumente da sam ovdjena vlastitu odgovornost, kao i svi drugi.Osim toga, vidio sam gdje su pali.«

Finn je prvo pogledao trojicuoperatera koji su zurili u njega, a potomse zagledao kroz prozor prema maglikoja se ubrzano približavala. Najzad seponovno okrenuo prema Tyleru.

»U redu, uvjerio si me«, rekao je,podižući ruke u znak predaje.»Upotrijebit ćemo brodice zaspašavanje. Koliko ti je ljudi

potrebno?«Dok je razmišljao o akciji

spašavanja koja ga čeka, Tyler je snaporom pokušavao smiriti svoj ubrzanipuls. Sjetio se i uzrečice o patki koja sečini mirnom na vodi, ali da ne potone,nogama ispod površine vesla kao luda.

»Ukupno trojica«, rekao je Tyler.»Jedan da upravlja brodom i dvojica daiz vode izvlače ljude. Grant bi trebaobiti jedan od njih. Nikada mi nećeoprostiti ako ga ne povedem.«

Grant Westfield nije bio samonajbolji inženjer elektrotehnike s kojimje Tyler radio, nego i ovisnik oadrenalinu — penjanje po stijenama,padobranstvo, ronjenje, speleologija,kao i bilo što drugo što bi natjeralo srce

da brže kuca. Tyler bi mu se ponekad suživanjem pridružio, ali Grant je biofanatičan. Definitivno ne bi propustiopriliku da sudjeluje u porinuću brodiceza spašavanje, nečemu u čemu jesudjelovalo vrlo malo ljudi na svijetu.Osim toga, ako će Tyler biti dio oveakcije, želio je uz sebe osobu u koju jeimao najviše povjerenja.

»Može, Grant ide«, rekao je Finn.»Poslat ću i Jimmyja Marskona s vama.Znaš da brodicu ne možemo podignutinatrag na platformu. Ne dok je vrijemeovakvo. Dizalica bi nam se moglaslomiti.«

Ovo svakim trenom postaje svebolje i bolje, pomislio je Tyler.»Upotrijebit ćemo žičano dizalo za

osoblje.« To je bila otvorena dizalica zašest osoba kojom su se ljudi uspinjali sbrodova na platformu.

»Reći ću drugoj dvojici da tečekaju dolje kod brodica za spašavanje.Usput uzmi i spasilačko odijelo, za svakislučaj. Ne želim da koga izgubimo, akokoji od vas slučajno završi u vodi.«

Tyleru se to činilo kao izvrsnaideja. »Znam gdje je spremište sodijelima.«

Finn je zgrabio telefon, ali Tylernije ostao čekati da dovrši poziv. Nakonšto je uzeo spasilačko odijelo iz jednogod spremišta za slučaj uzbune, slijedioje znakove za evakuaciju brodicama zaspašavanje, spuštajući se prema njimapreskačući po dvije stube.

Kad se našao na najnižoj palubi,gdje su visjele brodice za spašavanje,Tyler je skinuo jaknu i navukaospasilačko odijelo, čekajući da sepojave Grant i Markson. Svih petbrodica za spašavanje bilo je obojenojarkonarančastom bojom kako bi ih semoglo lako uočiti u moru. Imale suaerodinamičan oblik metka, a jediniotvori bila su mala pravokutna brodskaokna smještena na stražnjem dijelu, gdjeje sjedio kormilar. Okna su bila odsuperčvrstog polikarbonata — istogmaterijala od kojeg su se proizvodilastakla otporna na metke — kako biizdržala udarac pri padu u vodu. Osimnjih, na stražnjem dijelu brodice nalaziose aluminijski poklopac.

Brodice za spašavanje bile suusmjerene prema površini vode,smještene na šinama niz koje će skliznutiu ponor dubok 20 metara. Nakon što bibrodica uronila u more, izronila bi 90metara dalje od točke udara, brzinom od10 čvorova zbog sile samoga pada. Tuje bio i snažan dizelski motor koji jebrodicu nakon izranjanja pogoniomaksimalnom brzinom od 20 čvorova.

Nakon što je navukao odijelo, Tylerje otklopio vratašca prve brodice zaspašavanje i zavirio unutra. Umjestoprolaza kroz središte plovila, stube su sespuštale sve do sjedala okrenutihsuprotno smjeru kretanja. Naprijed jebilo okrenuto samo sjedalo kormilara ine bi bilo zauzeto sve do završetka

spuštanja brodice. Dvije polugesmještene u unutrašnjosti s obiju stranatrebalo je istodobno povući kako bi sebrodica oslobodila i lansirala. Na tajnačin nije postojala mogućnost dauspaničeni član posade sam pokrenebrodicu prije negoli se ukrcaju ostaleosobe. Zbog sigurnosne opreme, brodicase nije mogla osloboditi ukoliko stražnjavratašca nisu bila zatvorena. Usuprotnom, pri zaronu bi voda prodrla uunutrašnjost i brodica možda nikada nebi izronila na površinu.

Tyler je iza sebe začuo korake.Dvojica muškaraca žurila su niz stube.Obojica su bila američki crnci, ali to jebila jedina sličnost među njima. Onajsprijeda imao je put boje ebanovine, bio

je mršav i otprilike 5 centimetara viši odTylera pa je spasilačko odijelo na njemuvisjelo kao na vješalici. To je sigurnobio Markson. U kasnim četrdesetima,njegovo lice zamrljano uljem odavalo jezabrinutost.

Drugi muškarac, obrijane glave iputi boje bijele kave, mučio se sazatvaranjem smička na svomspasilačkom odijelu. Grant Westfieldbio je 10 centimetara niži i 15 godinamlađi od Marksona. Još uvijek je imaomišićavo tijelo bivšega hrvača, teškooko 110 kilograma. Vjerojatno je uzeopremalo odijelo. Tyler se nehoticeosmjehnuo.

»Treba li ti pomoći s tim, maco?«rekao je i ne trudeći se prikriti da ga je

situacija zabavljala. »Možda trebašizgubiti koju kilicu.«

Grant je do kraja povukao smičak is podsmijehom odvratio: »Nisu računalina nekoga ovako impresivna stasa kad sukrojili ova odijela.«

»Samo se nemoj previše naprezati,da odijelo ne pukne. To ti baš i ne bi bioneki modni hit.«

Grant je napućio usne i rekao:»Znaš, poderana spasilačka odijelazadnji su krik mode u Milanu.«

Tyler je čuo nelagodan Marksonovcerek. Vjerojatno mu se činilo da nijevrijeme za šale, ali Tyleru se to sviđalo.Na taj su način on i Grant smanjivalinapetost u teškim situacijama još od

vojničkih dana.»Drago mi je da si se odazvao na

zabavu«, rekao je Tyler.»Ti se šališ. Ni za što ne bih

propustio jedan od tvojih ludih podviga.Kažu mi da jedva čekaš priliku zaporinuće.« Činilo se da Grant imamnogo više entuzijazma za pothvat odTylera.

»Da jedva čekam priliku, malo jeprejak izraz, ali netko to mora učiniti.Zašto onda to ne bismo bili mi.«

»Tu si u pravu«, rekao je Grant,željno očima mjerkajući golemu brodicuza spašavanje. »Već se mjesecima nisamprovozao na toboganu smrti.«

Tyler se okrenuo prema drugom

muškarcu i pružio mu ruku u znakpozdrava: »Ti si sigurno Markson?«

»U pravu ste, doktore Locke.«»Samo Tyler i budimo na ti.«Rukovali su se. »Ja sam ronilac i

varilac. Također sam prošao obuku zaove brodice.« Bio je čvrst muškarac, aliu glasu mu se ipak osjetio lagan drhtaj.

»Drago mi je što ideš s nama«,rekao je Tyler. Rukom je pokazao premaotvorenim vratašcima. »Hoćemo li?«

Grant je u brodicu ušao prvi isvezao se nakon što se smjestio u jednood sjedala. Pojas učvršćen na četirimjesta jedva je sezao preko njegovakrupnoga tijela. Slijedio ga je Tyler, anakon toga ušao je i Markson i čvrsto

zatvorio vratašca za sobom. Tyler jeizabrao sjedalo do lijeve poluge zapokretanje i čvrsto stegnuo pojas.

»Sve je namješteno za porinuće«,rekao je Markson. »Dečki, jeste lispremni?«

»Spreman«, rekao je Tyler.»O, da!« kliknuo je Grant,

ohrabrujući sam sebe kao što je to činioi u svojim hrvačkim danima. »Hajde davidimo što ove stvarčice mogu!«

Markson je rukom dohvatio polugu,a isto je učinio i Tyler. Potom je viknuo:»Tri… dva… jedan… pokret!«

Tyler je čvrsto povukao poluguprema dolje. Zasvijetlilo je crvenosvjetlo i tako naznačilo da je mehanizam

za otpuštanje brodice aktiviran. Nakontoga osjetio je udarac otvaranjahidrauličkih spojnica. Više nije bilopovratka pa se Tyler prisilio uključitisvoj mentalni sklop za zadatke, baš kaošto je činio dok je bio u vojsci.Preciznost, odlučnost i smirenost bile sunjegove krilatice.

Brodica se počela spuštati niz šine.Činilo se da nema ničega neobičnog jersu imali osjećaj da se radi o porinućučamca s obične prikolice pokraj kakvamirna jezera. Tada se brodica zaspašavanje nagnula naprijed, a Tyleru ježeludac skočio u usta. Jednom je, naGrantov nagovor, išao na bungeejumping pa mu je osjećaj bio poznat.Njegovo je tijelo lebdjelo iznad

zaobljenog sjedala. Imao je osjećaj dabestežinsko stanje traje cijelu vječnost.Nakon toga uslijedio je udarac.

Činilo se kao da je brodica pala nabeton. Tylerova glava odbila se unatragu podstavljeni naslon za glavu. Pritisakusporavanja zamijenio je osjećajbestežinskog stanja. Kut pod kojim senalazilo njegovo sjedalo drastično sepromijenio dok je gledao kako vodaprekriva i zapljuskuje brodska oknablizu sjedala za kormilara.

Tylerovo tijelo ljuljalo se s jednena drugu stranu dok se brodica zaspašavanje probijala prema površini.Vidio je vodu koja se cijedila niz prozorkupole, a potom je kroz njega ugledaosivo nebo. Brodica za spašavanje

izravnala se na morskoj površini. Grantje s uživanjem kliktao, ali Tyleru je bilodrago da su uspjeli izroniti u jednomekomadu.

»Juhu!« smijao se i vikao Grant.»Možemo li ponovno?«

»Sigurno ne sa mnom«, rekao jeTyler dok je otkopčavao pojas.

»Ma siguran sam da si uživao.«»Pitaj moj želudac je l’ uživao. Još

je uvijek gore na platformi.«Markson je zauzeo kormilarsko

sjedalo. Iako su osjećali jake udarcevalova, brodica se sigurno održavala napovršini. Ali svatko tko bi morao plivatiu tako uzburkanom moru žestoko bi seborio za goli život. Tyler se ponovno

sjetio Dilarine fotografije i zamislio juje kako se s naporom nastoji održati namorskoj površini. Markson je pokrenuodizelski motor, a Tyler mu je pokazaosmjer u kojem se srušio helikopter.Morali su požuriti jer je magla postajalasve gušća. Vjerojatnost da će uspjetispasiti preživjele svakim je trenompostajala sve manja.

6.

Dilara Kenner trudila se održati glavuonesviještenog pilota izvan vode, ali toje bilo nemoguće zbog valova koji su serazbijali o njih. Barem su ih spasilačkaodijela održavala na morskoj površini.Jedino za što se mogla pobrinuti bilo jene dopustiti da pilot otpluta od njih.Logan, plavokosi kopilot dječjeg lica,pokušavao je pomoći, ali slomljene rukejedva je i sam uspijevao spriječiti da sene naguta morske vode.

Nije mogla vidjeti ni ostale putnike,četvoricu muškaraca koji su izgledalikao radnici na bušotini na putu daodrade svoju trotjednu smjenu. Valovi

su ih odnijeli dalje od nje pa ni od njihnije mogla očekivati pomoć. Prije negolisu ona i Logan prestali razgovarati kakobi sačuvali snagu i izbjegli bespotrebnogutanje morske vode, kopilot joj jerekao da naftna bušotina nemahelikopter. Najbliži helikopter bio jeudaljen dva sata leta, u gradu St. Johnu.

Situacija se činila beznadnom, aliDilara je isto mislila i kad jesudjelovala u maratonu u Los Angelesu.Sama ideja trčanja bez prestanka više od42 kilometra činila joj se zastrašujućomi neostvarivom. Ipak, koncentrirajući seisključivo na sljedeći korak, na kraju jeuspjela stići do cilja.

Na sličan se način nijekoncentrirala na dolazak helikoptera za

dva sata, nego na preživljavanjesljedeće minute. Najveći problem kojijoj je remetio koncentraciju, bila je vodakoja je natapala njezino spasilačkoodijelo, razderano na oštrom komadumetala dok se izvlačila iz helikoptera.Osjećala je kako joj udovi počinjutrnuti.

»Postajem umoran«, rekao je Logannakon što su ih valovi silovito udaralideset minuta. »Čini mi se da mojeodijelo gubi sposobnost plutanja.«

Dilara je također bila na rubusnaga, ali znala je da ih čeka sigurnasmrt ako se predaju. »Izdržat ćeš,Logane. Ne troši snagu na razgovor.Samo drži glavu nad vodom.«

»Spušta se magla. Neće nas

vidjeti.«»Baš me briga. Naći će nas.«»Imam grčeve u nogama.«»Logane, održavam na površini i

tvog pilota i sebe«, rekla je iskušavajućinovu taktiku. »Zar si slabiji od običnecure?«

Logan je shvatio što radi i slabašnose osmjehnuo.

»Super«, rekla je Dilara kad jevidjela da njezin mali poticaj djeluje.»Vidim da ne odustaješ. To mi sesviđa.«

»Izdržat ću jednako dugo kao i ti.«»To mi je drago čuti. Nisam ovako

daleko dogurala da se sada predam.«Ironija nesreće bila je u tome što joj

se činilo da je cijelo to mučenje prikraju, a onda se helikopter srušio. Sam injegove nejasne riječi bile su tekpočetak iskušenja.

Hayden. Oaza. Postanak. Ništa jojnisu značile te riječi. A njegova tvrdnjada je njezin otac doista uspio ostvaritisvoju životnu misiju… bila jezapanjujuća.

Apsurdnom joj se činila pomisao daje Sam otrovan. Ono što joj nikako nijedalo mira bila je činjenica da je Sam biofarmaceutski stručnjak, pa ako bi itkoznao da je otrovan, to bi svakako bio on.Ali zašto bi ga netko želio otrovati?Dilara mu je željela vjerovati, no cijelajoj se priča činila nevjerojatnom.

Dokaz tomu bio je incident koji joj

se dogodio pri povratku u stan.U aerodromskom je autobusu

primijetila kršna muškarca u crnombaloneru. Nekoliko je puta pogledaoprema njoj, a Samove su riječiodjekivale u njezinoj glavi.

Moraš otići… ili će ubiti i tebe.Mislila je da je hvata paranoja, ali

svejedno je zamolila vozača da pričekau blizini sve dok se sigurno ne odvezesvojim automobilom. Izišla je sparkirališta na Sepulveda bulevar koji juje sa svojih šest traka trebao odvesti odzračne luke LAX do njezina stana uSanta Monici. Promet prema sjeveru bioje relativno rijedak pa je lijeva trakabila prazna.

U susjednoj traci, usporedo s njom,prometovao je golemi terenac. Vozilo jeiznenada skrenulo i zabilo se u njezinumajušnu toyotu, gurajući je na trakekojima su prometovala vozila izsuprotnoga smjera.

Vozač terenca namjerno je pričekaoda promet iz suprotnog smjera bude gust.Dilara je nagazila kočnicu i pokušala seoduprijeti guranju moćnog vozila, alinjezin je automobil bio dvostruko lakši.Iz suprotnog je smjera ravno prema njojdolazio kamion, a ona je, umjesto da senastavi odupirati terencu, nagazilapapučicu gasa i zaokrenula što je moglaviše ulijevo. Oko nje se začulo škripanjeguma i trubljenje automobilskih sirena.Bila je čista sreća što je samo ogrebla

kamion i krivudajući pronašla put krozostatak prometa, sve dok se klizeći nijezaustavila na parkiralištu malogatrgovačkog centra smještenog uz rubceste.

Terenac se brzo odvezao dalje, a zanjim je ostao krkljanac automobila ismrad guma. Dilara je pretpostavljala daju je terenac slijedio s parkiralištazračne luke. Stakla su mu bilazatamnjena pa nije mogla vidjeti je li tobio muškarac u baloneru, ali tko god senalazio u tom vozilu, mora da je bioortak poslovne žene koja je otrovalaSama.

Moraš otići… ili će ubiti i tebe.Mogla je sve to zaboraviti i vratiti

se svom uobičajenom životu,

pretvarajući se da je Sam poludio, aliinstinkt joj je govorio da ono što joj jeSam rekao, nije bilo brbljanje ishlapjelastarca. Netko ju je pokušavao ubiti. Iakonije imala dokaza, bila je sigurna u to.Ako nastavi kao da se ništa ne događa,bit će mrtva u roku jednoga dana.

Nakon nekog vremena njezino sedrhtanje smirilo toliko da je moglavoziti. Prijavila je slučaj policiji, ali tonije urodilo plodom. Detektiv s kojim jerazgovarala, zabilježio je njezinu izjavu,produženu verziju one koju je već dala uzračnoj luci. Vidjela je da njezinu pričudrži smiješnom. Sam nije, zapravo, umrood srčanog udara, nego ga je netkootrovao? Životi milijarde ljudi bili suugroženi, a nju je netko pokušao izgurati

s ceste kako bi je maknuli s puta? I njojsamoj sve to zvučalo je ludo. Ali sve našto je mogla misliti bio je onaj terenac iSamove riječi.

Moraš otići… ili će ubiti i tebe.Dilara se nije mogla vratiti u svoj

stan. To je bilo logično mjesto na kojemće je progonitelji čekati. Ako nije moglakući, bila je u bijegu, a bit će sve dok neuspije shvatiti tko je progoni i zašto.

Dilara je otišla u najbližuposlovnicu svoje banke i podignula savnovac s računa. Bilo je vrlo jednostavnopratiti trag kreditnih kartica, a morat ćeputovati da pronađe Tylera Lockea.

Nije bilo teško pronaći tvrtkuGordian Engineering. Otišla je u

najbližu knjižnicu i na internetu pronašlasve o njima. Ime kompanije bilo jeizvedenica od gordijskog čvora,nemoguće zapetljane niti koju jeprerezao Aleksandar Veliki. Činilo seda je Gordian Engineering bila najvećaprivatna inženjerska tvrtka na svijetukoja je pružala konzultantske uslugesvima, od velikih korporacija navedenihna popisu 500 najbogatijih tvrtkičasopisa Fortune pa do američke vojske.Svi su stariji inženjeri bili i suvlasnicitvrtke, što je Dilaru podsjećalo na nekiodvjetnički ured. Specijalnost tvrtke bilaje analiza i prevencija od neuspjeha, ana internetu su bili navedeni deseciprimjera njihovih područja stručnosti —prometne i zračne nezgode, vatre i

eksplozije, strukturalni propusti — listase protezala unedogled.

Poslužila se tražilicom same tvrtkeda pronađe nešto o Tyleru Lockeu.Njegova je titula bila šef posebnihoperacija, a lista njegovih iskustavaiznimna. Diplomirao je kao strojarskiinženjer na MIT-u u Massachusettsu,doktorirao je na sveučilištu Stanford uKaliforniji. Bio je bivši bojnik američkevojske, zapovjednik borbeneinženjerijske satnije. Stručnjak zarušenje, uklanjanje bombi, strojnesustave, rekonstrukciju nezgoda itestiranje prototipova. Vrlo impresivanživotopis.

Dilara se nikad prije nije susrela sizrazom »bojni inženjeri«. Vojna web

stranica definirala ih je kao vojnike kojigrade mostove i utvrde, raščišćavajuminska polja, deaktiviraju bombe, a sveto pod neprijateljskom vatrom. Pokušalaje doznati više o Tylerovoj vojnojslužbi, ali nije mogla pronaći koliko jedugo i u kojem ratu služio, nego samo dasu mu dodijeljena višestrukaodlikovanja, uključujući i ordene SilverStar i Purple Hart. Uz njegovoobrazovanje i iskustvo, mora da je bioradno aktivan već barem 35 godina. Nijebilo fotografije, ali njezino iskustvo sprofesorima strojarstva sa SveučilištaUCLA naučilo ju je da može očekivatićelava, trbušasta muškarca pedesetihgodina u bijeloj košulji kratkih rukava, sobveznim štitnikom za džep kako bi se

izbjeglo curenje tinte.Ukoliko bude čuo njezinu priču

preko telefona, dr. Locke će jejednostavno odbaciti. Zbog toga ga jemorala osobno uvjeriti.

Kad je doznala da se nalazi nanaftnoj bušotini u Newfoundlandu,pomislila je kako je to odlično mjesto zasastanak — tisućama kilometaraudaljeno od Los Angelesa i zato teškodostupnim njezinim progoniteljima.Morala je unaprijed rezervirati mjesto uhelikopteru — to je bio jedini način letado bušotine. Nije bilo moguće samo takodoći na blagajnu i kupiti kartu zaprivatnu naftnu platformu. Bila jepažljiva kako bi izbjegla ostavljanjetraga, uz tu jednu iznimku. Sletjela je u

Gander, udaljen gotovo 250 kilometaraod grada St. Johna, u slučaju da su ječekali u tamošnjoj zračnoj luci. Nakontrosatne vožnje autobusom iz Gandera,stigla je na helikoptersko uzletište uposljednji tren, jedva uspjevši odjenutispasilačko odijelo i smjestiti se uhelikopter.

Kad su uzletjeli, Dilara se napokonopustila. Možda će uskoro dobiti nekeodgovore. Gledala je golemu naftnuplatformu kroz bočni prozor helikopterakad je odjednom čula eksploziju negdjeiznad njihovih glava. Svi putnici,uključujući i nju, panično su počelivikati. Pilot je smireno izravnavaoletjelicu, ublažujući snagu udara iodržavajući helikopter u uspravnom

položaju sve dok nisu pali u more.Trebalo joj je nekoliko sekundi da

se pribere nakon što su udarili o vodu.Netko je otvorio klizna vrata.Onesviješteni pilot bio je zgrbljen nasvom sjedištu. Dilara je vidjela da rukakopilota strši pod čudnim kutom. Prijenegoli je uspjela zamoliti druge da jojpomognu, svi su već iskočili iz letjelice.

ljapkajući, kretala se kroz vodukoja je nadirala kroz otvorena vrata.Helikopter će plutati na vodi još samonekoliko sekundi.

Trzajem je otkopčala pilotov pojas.Do tada je razina vode bila iznad njezinastruka i pilot je otplutao iz svogasjedala. Kopilot je posrćući dosegnuovrata, zavijajući od muke svaki put kad

bi mu ruka udarila o nešto. Uspjela jeodgurati pilota do izlaza upravo utrenutku kad je helikopter potonuo pa susve troje zaplutali po morskoj površini.

Dok se mučila nastojeći održatipilotovo lice iznad vode, odlučila jepronaći ljude odgovorne za nesreću, oneiste koji su ubili njezina oca. Nešto odonog što joj je Sam rekao, bilo je tolikovažno da su bili spremni na umorstvo.Morala je doznati što je to, a taj tip,Tyler Locke, pomoći će joj u tome. Nisujoš znali, ali uskoro će doznati da su senamjerili na krivu ženu.

Neki novi zvuk probijao se kroz sveveću tminu. Zvuk motora. Okretala jeglavu na sve strane. Zbog vjetra je biloteško odrediti otkuda zvuk dopire. Onda

ga je ugledala. Čudnovato narančastoplovilo u obliku metka. Stalo je i ljuljalose na vodi kojih 200 metara od njih. Nastražnjoj strani otvorila su se vratašcapa je ugledala lik koji je izišao i počeoizvlačiti ljude iz mora te ih ukrcavati naplovilo. Ostale putnike iz helikoptera.

Podignula je ruku koju nije koristilaza pridržavanje pilota i počela mahatikao luda, mlatarajući nogama na svestrane kako bi se održala na površini.

»Ovamo!« vikala je. Preplavio ju jeosjećaj olakšanja i kriknula je od sreće.Izvući će se.

Logan se pokušao pridružiti njezinuvikanju, ali bio je preslab. Svakihnekoliko sekundi glava bi mu potonula, aon bi izronio pljuckajući vodu. Ako brzo

ne stignu do njih, Logan će se utopiti.Viknula je glasnije, ali nije

zamijetila nikakvu reakciju s njihovestrane. Brod se ljuljao. Sad ga jevidjela, a sad bi joj nestao iz vidokruga.Na trenutak se prepala da odlaze, aliplovilo je odjednom postalo veće.Prilazilo im je. Vidjeli su je.

Prišli su im postrance i zaustavili sekad je krmeni dio bio u ravnini s njima.Toliko se usredotočila na brodicu zaspašavanje da je zaboravila Logana.Vratašca su odletjela u zrak, a visokimuškarac razbarušene smeđe kose natrenutak je pogledao uokolo i zaronio uvodu po prilici na mjestu gdje jeposljednji put vidjela Logana.

Ostao je pod vodom toliko dugo da

se činilo da je riječ o satima, iako sevjerojatno radilo o tek nekoliko sekundi.Izronio je, držeći Logana ispod brade.Predao ga je krupnom crnom muškarcukoji je stajao na ulazu u brodicu i koji jepodignuo Logana u zrak kao da je lutka.

Nakon toga spasilac je doplivao donje i prihvatio pilota te ga predaočovjeku u brodici. Potom se okrenuoprema Dilari i, unatoč hladnoj vodi kojaih je zapljuskivala, osmjehnuo joj se.»Ti si na redu, mlada damo.« Činilo seda mu hladna voda uopće ne smeta. Sobzirom na okolnosti, djelovanjenjegova pogleda bilo je neobičnošarmantno i pomoglo joj je da se opusti.

Dilara je ispružila ruku premacrnom muškarcu, a on ju je izvukao

jednim pokretom. Umjesto da se baci naprvo slobodno sjedalo, krenula je premastražnjem dijelu kako bi vidjela jesu liLogan i pilot u redu. Logan jeisprekidano disao, svako malopovraćajući morsku vodu. Treći spasilacnagnuo se nad onesviještenog pilota.

»Hoće li biti dobro?« upitala jecvokoćući.

Treći spasilac kimnuo je glavom.»Teško je ozlijeđen, ali je živ.«

»Zahvaljujući tebi«, začuo se glasiza nje. Okrenula se i ugledala muškarcakoji je maloprije bio u vodi kako čvrstozatvara vratašca. Srušila se na sjedalo,iscrpljena i dršćući. Čovjek je dohvatiodeku iz jednog od spremnika i zaogrnuoje njome. Prožeo ju je prekrasan osjećaj

topline.»Kako se osjećaš?« upitao ju je.

Dilara je zamijetila tanak bijeli ožiljakkoji se spuštao niz pregib njegova vrata.Činilo se kao da pogledom prodire kroznju. Uhvatio je njezine dlanove i počeoih trljati.

»Imate li možda aparat za kavu?«odgovorila mu je. Budući da jecvokotala zubima, činilo se kao dazamuckuje. »Sad bi mi dobro došaodupli espresso.«

Čovjek se ponovno razdraganoosmjehnuo, iako je Dilara primijetila daje i njemu jednako hladno kao i njoj.

»Naš je barmen upravo izišao, aliuskoro ćemo te ugrijati krasnom vrućom

kavom«, rekao je. »Ti si vjerojatnoDilara Kenner.«

S iznenađenjem je nakrivila glavu.»Točno. Nisam očekivala osobnudobrodošlicu. A visok, taman, čvrststranac koji me spasio je…?«

»Pa, ne znam na kojeg od nasmisliš, ali ona muškarčina tamo je GrantWestfield, o čovjeku kojeg si spasilabrine Jimmy Markson, a ja sam TylerLocke.«

Umjesto pedesetpetogodišnjegmuškarca kojeg je očekivala, on je biomuškarac srednjih tridesetih godina, nemnogo stariji od nje, i izgledao je višekao mišićavi vatrogasac nego kaoštreberski inženjer. Zakašljala je i rekla:»Dr. Tyler Locke?«

»Mislim da se ne moramo držatiformalnosti. Može Tyler, ali nije loše niTy.«

»Zašto ste ovdje?«»Mogao bih ti postaviti isto

pitanje.«Mora da su šok i iscrpljenost uzeli

svoj danak. Prije negoli se uspjelazaustaviti, riječi su joj izletjele iz usta.

»Želim da mi pomogneš pronaćiNoinu arku.«

7.

Cijeli sat kapetan Hammer Hamiltonbezuspješno je radijem pokušavao dobitinekoga iz privatnog mlažnjaka. Kaoodgovor čulo se samo pucketanjestatičkog elektriciteta. Nije da jeočekivao da će mu netko odgovoriti.Jedini radio bio je smješten u pilotskojkabini, a u nju je piljio sve otkako supresreli Boeing 737. Zrakoplov jejednostavno letio prema zadanom kursu,a Hammer i Fuzzy su ga pratili.Preletjeli su Los Angeles bez ikakvihproblema. Na udaljenosti oko kilometari pol od njih letio je KC-10, zrakoplovtanker, koji im je već jednom natočio

gorivo. KC-10 sada je letio uz njih akoim gorivo ponovno zatreba, što jeovisilo o tome koliko će daleko 737dospjeti.

Hammer nikad nije vidio ništaslično. Najsličnija situacija koje semogao sjetiti, bila je ona s privatnimzrakoplovom golfera Paynea Stewarta.Radilo se o Learu 35 iz čije je kabineiscurio sav zrak odmah nakon što suuzletjeli s Floride. Svi koji su se nalaziliu zrakoplovu, preminuli su zbognedostatka kisika, ali let je nastavljenpomoću autopilota. Nisu se zaustavilisve dok nisu potrošili gorivo u zrakuiznad Južne Dakote i razbili se u nekompolju.

Borbeni zrakoplovi poslani su kako

bi presreli Stewartov mlažnjak, ali svisu prozori bili prekriveni injem i pilotinisu mogli vidjeti unutrašnjost letjelice.Inje na prozorima označavalo je igubitak tlaka unutar kabine. Jadnici uzrakoplovu vjerojatno nisu ni shvatili štoim se dogodilo, a Sigurnosni odbor zanacionalni promet nikada nije čuoposljednje pilotove riječi. Uređaj zasnimanje glasova u pilotskoj kabinibilježi samo posljednjih pola sata leta, au slučaju Stewartova leta, to je bilodugo nakon što su svi podleglinedostatku kisika.

Na današnjem je letu razlika bila utome što su piloti nestali. Prozori nisubili prekriveni injem pa nije izgledalokao da je došlo do istjecanja kisika.

Hammer je jasno vidio da u pilotskojkabini nema nikoga. Nije bilo važno štose dogodilo jer bio je siguran kako nemašanse da bi oba pilota napustila svojasjedala.

Naravno, možda je bila riječ oprevari. Druga je mogućnost bila da suse u zrakoplovu nalazili otmičari koji suučinili nešto posadi i putnicima. Ali što?Stjerali sve u stražnji dio gdje nije biloprozora? Otmičari bi svejedno moraliupravljati zrakoplovom, a Hammer nijevidio nikoga u pilotskoj kabini.

Uzeo je u obzir mogućnost da suputnici mrtvi. Ubijeni vatrenim oružjemili možda kakvim plinom. Čak i tada bivećina putnika bila vidljiva, pognuta usvojim sjedalima, a na prozorima bi

možda bilo i nešto krvi. Hammer jevidio zrakoplov s obiju strana. Sva susjenila na prozorima bila podignuta.Nije bilo nikoga. Ni jedne jedine osobe.

Ako otmičari i jesu zauzelizrakoplov, što je onda pilot govorio? Dase tope? Da je oslijepio? Zašto bi gaotmičari natjerali da kaže takvo što?

Ako je netko bio u zrakoplovu, čak iotmičari, Hammer bi ih dosad sigurnočuo ili vidio. Događalo se nešto drugo,ali on nije znao što bi to moglo biti. Akako unutra nije bilo nikoga, ovaj ćezrakoplov završiti jednako kao što jezavršio i Stewartov privatni mlažnjak:letjet će ravno sve dok ne potrošigorivo.

»Kontrola u LA-u«, rekao je, »koja

je posljednja procjena o količini gorivana letu N-348-Zulu?«

»CALIF tri-dva, letjeli su oko 2400kilometara prije nego što je pilotodlučio da se vrate. Piloti s letova u tomsmjeru javili su nam da su letjeli ususretjakom istočnom vjetru pa su stogavjerojatno potrošili više goriva priodlasku nego pri povratku. Također sučekali na uzletištu oko četrdeset minutapa pretpostavljamo da će za kojih desetminuta ostati bez goriva.«

Hammer je provjerio svoje letačkekarte. Zrakoplov će se nalaziti iznadsjeverozapadnog dijela Arizone kad munestane goriva.

»CALIF tri-dva, sigurni ste da nemanikog u zrakoplovu?«

»Onoliko siguran koliko mogu biti ada sam ne odem onamo. Napušten je.«

Znao je zašto ga to pitaju. Imao jetrajnu zapovijed, revidiranu nakonnapada 11. rujna, da sam procijeni je liletjelica opasna za naseljeno područje.Ukoliko jest, ima je pravo srušiti. Samošto je mislio da se nikada neće naći utakvoj situaciji.

»CALIF tri-dva, javi nam ako N-348-Zulu promijeni kurs ili visinu.«

»Razumijem.«Sve što je Hammer sada mogao

učiniti bilo je slijediti zrakoplov ipokušavati s njime uspostaviti radijskikontakt. Prošlo je petnaest minuta, aonda je ugledao ono čega se plašio. Oko

115 kilometara jugoistočno od LasVegasa, kad su upravo prelijetali jezeroMohave i ulazili u Arizonu, ispušne pareiz lijevog motora iznenada su prestaleizlaziti.

»Kontrola u LA-u, došlo je dogašenja plamena na lijevom motorucilja«, javio im je radijem. » to sedogađa kod tebe, Fuzz?«

»Desni motor još uvijek radi«,odgovorio je Fuzz. »Mora da je desnirezervoar imao više goriva.«

Dodajući gas desnom motoru,autopilot je bio u mogućnosti održavatibrzinu i visinu, ali je brzo trošiopreostalo gorivo. Dvije minute poslije,javio se Fuzzy.

»Hammere, upravo je prestao raditidesni motor.«

Čim je nestalo potiska, 737 brzo jepočeo gubiti brzinu. Postao je jedrilicateška gotovo 70 tona. Samo tren kasnijeoglasila se kontrola iz LA-a.

»CALIF tri-dva, pokazuje nam sesmanjenje brzine za N-348-Zulu. Možeteli potvrditi?«

»Potvrđujem. Letjelica je bešumna.Mora da nema goriva.«

»Samo da znate, ovom će putanjomlet N-348-Zulu završiti iznadnenastanjenog područja.«

Hammer je s olakšanjem odahnuo.Nije morao birati i odlučivati hoće lisrušiti letjelicu ili joj dopustiti da padne

na naseljeno područje. »Primljeno naznanje.«

Sve što je sada mogao učiniti biloje motriti posljednjih nekoliko minutazrakoplova. Moderni su zrakoploviimali golem raspon krila koji im jeomogućavao da jedre zrakom i prijeđuvelike razdaljine, čak i bez pogonamotora. Koristeći se hidrauličnimsustavom leta, pilot bi se pobrinuoodržati zrakoplov na optimalnoj putanjiza jedrenje.

Hammer se prisjetio Boeinga 747koji je izgubio motore nakon što jeproletio kroz pepeo nastao vulkanskomerupcijom u Indoneziji. Sva četirimotora zagušila su se zbog gustog oblakapepela i pilotu je trebalo 15 minuta da ih

ponovno pokrene. Kad ih je konačnopokrenuo, letjelica je bila na visinimanjoj od 600 metara, ali raspona krilavećeg od nogometnog terena uspjeli sujedriti sve to vrijeme.

Kako nije bilo pilota da preuzmeupravljanje zrakoplovom, Boeing 737neće moći dugo jedriti bez snage svojihmotora. Autopilot je činio upravo ono zašto je namijenjen: održavao je visinu ismjer, žrtvujući brzinu kako bi se održaona visini od deset tisuća metara.Hammer je vidio da su se zakrilca narepu zrakoplova spustila kako biautopilot ublažio gubitak brzine. Moraoje prigušiti motore kako bi držao temposa sve sporijom letjelicom. Kad sepribližio brzini od 200 čvorova, bio je

toliko spor da se njegov F-16 gotovozaustavio u zraku.

»Fuzz, više ne možemo letjeti uznjega. Prati me.«

Hammer je povećao brzinu i uvelikom krugu zaobišao 737, a Fuzzy jebio pokraj njega.

Minutu poslije, kako autopilot višenije mogao kompenzirati gubitak brzine,Boeing 737 počeo se spuštati i uzdizati uvalovitoj putanji. Jednog bi se trena noszrakoplova usmjerio prema dolje radipovećanja brzine, a odmah nakon togausmjerio bi se prema gore u nastojanjuda održi visinu. Kad je zrakoplov potreći put usmjerio nos prema gore,dosegnuo je brzinu zaustavljanja koja jeiznosila 160 čvorova.

»To je to«, rekao je Fuzzy.Hammer i Fuzzy odmaknuli su se na

stranu kako bi zrakoplovu dali višeprostora. Boeing 737 odjednom seprevrnuo, kao da započinje manevarrazdvojenog slova S, a potom se počeovrtjeti bez kontrole, nosa uperena ravnou tlo.

Hammer je pokušao zadržatimirnoću glasa, ali nikada prije nije vidiopad zrakoplova. Osjećao je frustracijujer mu nije mogao pomoći, nego samosvjedočiti događaju.

»Kontrola u LA-u«, rekao je, »ciljje upravo počeo ponirati. Leti u oštrojsilaznoj putanji i uskoro će udariti o tlo.Fuzzy i ja slijedit ćemo ga doklemožemo.«

»Razumijem, CALIF tri-dva.Javljajte nam što se događa.«

»Drži razdaljinu, Fuzz«, rekao jeHammer. Bojao se da će se zrakoplovraspasti.

»Primio sam poruku.«Hammer je opisivao kontroli u LA-

u što se događa dok su se spuštali.Nakon što je 737 došao ispod 1500metara, činilo se da je tlo tako blizu daga mogu dotaknuti. Hammer se trudiokontrolirati mirnoću glasa, ali zbogadrenalina to je bilo nemoguće.

»Cilj se još uvijek vrti oko svojeosi… još uvijek je čitav«, rekao je.»Sada je ispod 900 metara… 600metara. Dovraga, što su ti zrakoplovi

čvrsti. Približava se tlu… Bože moj!«Hammer je podignuo svoj

zrakoplov, ali je i dalje promatraonesretni 737.

U jednom je trenutku to bio 737 kaoi bilo koji drugi kojim je letio nebrojenoputa, a nakon toga zaorao je površinupustinje i postao masa metala i prašine.Boeing se raspao od siline udarca,njegovi su komadi odletjeli visoko uzrak, a dva glomazna motora otkotrljalasu se daleko od olupine zrakoplova.Nije bilo goriva da prouzroči požar ilieksplozije. Ostaci zrakoplovajednostavno su se zaustavili, prekrivenioblakom pustinjskog pijeska koji jesilina udarca odbacila u zrak.

Na vidiku nije bilo nikakvih

građevina, ali Hammer je u daljini vidiotanku betonsku traku na kojoj jeprometovalo nekoliko vozila. Premanjegovoj karti, radilo se o autocesti U.S. 93, sjeverozapadno od gradićaChloride u Arizoni.

Hammer je kružio nad mjestompada, a Fuzzy ga je pratio.

»Bilo je strašno gledati«, rekao jeFuzzy.

Hammer nije odgovorio. to mu jemogao reći? Upravo je vidio kako sezrakoplov koji je uzletio s dvadesetsedmero duša zabio u tlo.

Javio je točne koordinate kontroli uLos Angelesu.

»Razumijem«, odgovorio je

djelatnik kontrole leta. »Vozila za hitneslučajeve već su na putu.«

Kao da će to išta značiti. Nitko nijemogao preživjeti pad.

»CALIF tri-dva vraća se u bazu«,rekao je Hammer. Strepio je zbogispitivanja koje ga je čekalo popovratku. Bit će dugačko i sumorno.

Dok je okretao svoj F-16 premamatičnoj bazi, Hammer je posljednji putbacio pogled na ostatke leta N-348-Zulunad kojima će se uskoro zadubitiistražitelji. Nije im zavidio na zadatkujer će istraga biti drugačija od svihprijašnjih. Za promjenu, pitanje neće bitizbog čega je došlo do pada zrakoplova.To je bilo očigledno. Pitanje će bitikako je moguće da su toliki ljudi iz

zrakoplova nestali?

8.

Kad se brodica za spašavanje vratilana platformu Scotia One, već je bilapala noć i magla je prekrila bušotinu.Zbog toga što je sjeverni dio Atlantskogoceana tako opasan, najniži dioplatforme bio je više od 20 metara iznadmora kako bi se smanjila mogućnost daje valovi oštete. Zbog slabe vidljivosti ivisokih valova, bilo je teško održatibrodicu za spašavanje točno ispodžičanog dizala za osoblje i trebalo im jeviše od pola sata dok nisu sve podignulibez dodatnog izlaganja opasnosti.

Tyler je jedva čekao da skinemokro spasilačko odijelo, ali nije

mogao dopustiti da netko drugi budeposljednja osoba koja će napustitibrodicu za spašavanje. Radilo sedijelom o njegovoj vojnoj obuci, adijelom opet o urođenom osjećajuodgovornosti. Jednostavno mu ne bidobro sjelo da ga dizalo podigne nasigurno dok su ostali još na brodici.Prije nego što je ušao u dizalo, zatvorioje vratašca brodice za spašavanje kakobi je poslije mogli spasiti i izvući. Nijebilo moguće pričvrstiti je za bušotinu paje otplutala na otvoreno more.

Pilot se osvijestio pa su njega ikopilota odnijeli u ambulantu smještenuna platformi. Tada ga je pregledaonjihov liječnik i ustanovio da je pilotpretrpio potres mozga, ali da može

pričekati nastavak liječenja do povratkana kopno. Nakon dijagnoze, helikopterObalne straže koji je nadlijetao u blizinii čekao u stanju pripravnosti, vratio se uSt. John umjesto da pokuša opasnoslijetanje na platformu u magli. Liječnikse također pobrinuo za kopilotovuslomljenu ruku, dok su ostali putnici biliizloženi samo blagoj pothlađenosti.Tyler je bio iznenađen što nitko nijeozbiljnije ozlijeđen. On sam bio je uvodi vrlo kratko, a još uvijek se nijemogao riješiti drhtavice.

Dilara Kenner odbila je liječničkipregled i činilo se da se prema svimaodnosi vrlo oprezno. Osim što jeustrajala na tome da razgovara sTylerom, bila je vrlo šutljiva otkako je

spomenula Noinu arku. Ponudio joj je dase nađu na doručku sljedećega dana, aliona je bila uporna u nastojanju da moras njim razgovarati odmah. Trebalo joj jesamo tuširanje i odjeća da se presvuče.

Tyler i Grant otpratili su je dojedne od kabina za goste, a Tyler joj jedao jednodijelni kombinezon i čizme.Dok se ona sređivala, Tyler se vratio posvoju avijatičarsku jaknu, otišao u sobu ipresvukao se u suhu košulju i traperice.Našao se s Grantom pred Dilarinomkabinom i priopćio mu što mu je Dilararekla na brodici za spašavanje.

»Noina arka, ha?« rekao je Grant.»E, to je skroz nepovezano. Jesi li mizaboravio reći nešto o svojoj prošlosti?Malo si se bavio i arheologijom, onako

sa strane?«»Nisam, osim ako misliš na ono kad

sam prekapao tvoj hladnjak tražeći neštoza jelo.«

»Onaj složenac od svinjetine bio jeodvratan. Ili je to bila piletina?«

»Mislim da se radilo o potpunonovom obliku života. Prepao sam se zavlastiti život. Neke od tih stvari bile sutoliko stare da ti je hladnjak trebaloproglasiti povijesnom znamenitošću.«

»Ako nije ovdje kako bi od tebedobila informacije o arheologiji, štoonda traži?«

»Zbilja nemam pojma«, odvratio jeTyler. »Ne čini mi se kao kakvaluđakinja, a provjerio sam je i mislim da

je O. K.«»Zbog nečeg je nervozna. Uopće

nije htjela razgovarati sa mnom.«»Dopusti da razgovaram s njom

nasamo. Sve ću ti poslije ispričati.«Grant i Tyler bili su prijatelji sve

otkad su zajedno služili u vojsci, Tylerkao bojnik, a Grant kao njegov prvinarednik. Nakon toga pridružili su seposebnim postrojbama. Kad je poslijenekoliko godina Tyler časno otpušten,osnovao je konzultantsku tvrtku i uvjerioGranta da također napusti vojsku ipridruži mu se kao partner. Njihovatvrtka poslije se spojila s drugom, a njihdvojica zajedno su radili već dvijegodine. Tyler mu je vjerovao svojimživotom, ali nekako je osjetio da Dilara

možda neće biti dovoljno otvorena akoje obojica budu slušali.

»Nema problema«, rekao je Grant.»Još uvijek moram poraditi na onomproblemu s balastom. Trebao bih gariješiti do sutra. To će vam datidovoljno vremena da se upoznate.«

Dilara je izišla iz sobe i bez obzirana tamne kolobare ispod očiju, više nijebila izgužvana spodoba koju je Tylerspasio. Kosu je zavezala u rep, pa iakosu joj obrazi još uvijek bili rumeni zboghladnoće i vjetra, imala je zlaćanu putkarakterističnu za nekoga tko punovremena provodi na suncu ili je paksredozemnog podrijetla, a možda ioboje.

Tyler je primijetio da jedva

prikriva iscrpljenost i ne bi gaiznenadilo da se srušila pred njima.Mora da je bilo iscrpljujuće održavatise na vodi i pridržavati čovjekadvostruko težeg od sebe.

Izabrao joj je odjeću i dobroprocijenio njezinu visinu — oko 178centimetara — ali kombinezon joj je biopreširok. Njezino spasilačko odijelobilo je tako glomazno da nije niprimijetio kako je vitka. Pojas jestisnula najviše što je mogla.

»Ako želiš, mogu ti potražiti odjećukoja ti bolje pristaje.« Grant, koji jestajao iza Dilare, podignuo je obrve ikimnuo glavom kao da bi je doista želiovidjeti u malo više pripijenoj odjeći.

Tyler je nakrivio glavu, a Grant je

shvatio njegov mig.»Imam nekih obveza«, rekao je

Grant. »Drago mi je što smo se upoznali,Dilara.« Namignuo je Tyleru dok jeodlazio.

»Može li sad ona kava koju siobećao?« upitala je.

»Jesi li sigurna da se prvo ne želišodmoriti. Izgledaš kao mrtvac nanogama.«

Dilara se uspravila i dubokoudahnula. »Vjeruj mi, izdržala sam igore od ovoga. Jednom sam dva danahodala Saharom bez vode jer mi sepokvario kamion. Mogu još malo ostatibudna. Ali ne bih odbila sendvič uzkavu.«

»Može.« Usmjerio ju je premablagovaonici. Dilara je hodala pred njimodlučnošću nekoga tko nije volio gubitivrijeme. Tyler nije znao što se događalos tom ženom, ali sviđala mu se njezinanepopustljivost.

Nekoliko ljudi zaostalih nakonvečere zadržavalo se u blagovaonici,objektu sličnom kafeteriji, gdje je bilaploha za kuhanje prema narudžbi iprostor za blagovanje presvučen sagomu kojem su se nalazili dugački stolovi.Tylera je prostor podsjećao nablagovaonice u velikim korporacijama.Natočio im je dvije šalice kave i naručiodva hamburgera. Pronašli su prazan stolu udaljenom dijelu prostorije. Dilara sesmjestila na stolac preko puta Tylera i

promatrala ljude oko sebe. Kad je bilasigurna da ih nitko ne sluša, ponovno muse obratila.

»Hvala tvom prijatelju što nas jepustio da razgovaramo nasamo.«

»Grantu bih povjerio život. Spasiome kad mi se ovo dogodilo.« Tyler jepokazao na ožiljak na vratu. »Ipak samga zamolio da nam dade malo prostora.Činilo mi se da si željela povjerljivrazgovor.«

Dilara je zaškiljila, pokušavajući senečega prisjetiti. »Učinio mi se nekakopoznat. Gdje li sam ga prije vidjela?«

»Kad je studirao na sveučilištu uWashingtonu, bio je trostruki prvakNacionalnog sveučilišnog atletskog

udruženja u hrvanju slobodnim stilom.Nakon toga profesionalno se baviohrvanjem tri godine.«

Njezine su oči zasjale. »On jePožar! Tip koji je sve to napustio i javiose u vojsku nakon 11. rujna.«

»Upravo taj. Ne priča mnogo otome, a i većina ljudi ga ne prepoznajebez pletenica.«

»To je nevjerojatno! Nemam pojmao hrvanju, ali čak sam i ja čula za njega.Znam i njegovu krilaticu.« Imitirala jeozbiljan glas. »Zahvatit će vas Požar!«

Tyler se nasmijao. »Sjajnooponašanje, ali je još bolje ako napravišonu grimasu.«

» to on radi ovdje? Zar se nije želio

vratiti hrvanju?«»Ne, to bi bilo previše za njegovo

tijelo nakon godina služenja u vojsci.Zato se maknuo od hrvanja. Ali kad gavidiš sljedeći put, pitaj ga za nekekarakteristične zahvate. Obožava pričatio njima.«

Činilo se kao da odugovlači sćaskanjem, a kad Tyler nije nastavio,zastala je. On je dopustio da tišina jošviše naraste.

»Želiš znati zašto sam ovdje«,napokon je rekla.

»Pa svakako si me zainteresirala.«»Vidi, nisam ekscentrik.«»Nisam ni mislio da jesi.«»Ranije sam pogriješila što sam

tako brzo spomenula Noinu arku. Kadsam plutala oceanom, sve o čemu sammogla razmišljati jest zašto sam došlaovamo. Zato mi je, kad sam čula tvojeime, to samo izletjelo iz usta.«

»Znači, tvoj je originalni plan bioda mi se laskanjem uvučeš pod kožu, aonda me zamoliš da ti pomognempronaći Noinu arku?«

»Kad ti to kažeš, zvuči još šašavije.Slušaj, nisam željela da pomisliš kakosam neka luđakinja.«

»Činiš mi se dovoljno normalnom.«»Problem je u tome što čak nisam

sigurna da mi možeš pomoći. Sve štoimam je nekoliko riječi koje mi jepriopćio obiteljski prijatelj, Sam

Watson.« Spomenula je to ime na takavnačin kao da bi ga Tyler mogaoprepoznati. »Poznaješ li Sama?«

Tyler je odmahnuo glavom. »Zarbih trebao?«

»Mislila sam da ga poznaješ. Rekaomi je da te pronađem.«

»Zašto?«»Rekao je: ›Tyler Locke. Gordian

Engineering. Traži ga da ti pomogne. Onzna Colemana‹.«

»Jedini Coleman kojeg poznajem«,rekao je Tyler začuđeno, »jest JohnColeman, vlasnik tvrtke ColemanEngineering and Consulting. On jetakođer inženjer. Ponekad se natječemoza iste poslove, ali nisam s njim

razgovarao već više od godine.«»Znači, ne znaš što povezuje tebe i

Colemana?«»Nemam pojma. Je li tvoj prijatelj

spomenuo još nešto?«»Nekoliko nepovezanih riječi.

Hayden. Projekt. Oazu. Postanak. Zoru.Znače li ti išta?«

Tyler je razmišljao o njima, aliništa mu nije bilo poznato. »Osimočiglednih značenja, ne podsjećaju me nina što konkretno. Ali ti kažeš da je sveto nekako povezano s Noinom arkom?«

»Točno.«»I sa mnom?«»Da.«Tyler je morao priznati da mu je

sve to zvučalo čudno. Kakve bi vezeNoina arka uopće mogla imati s njim?

»Zašto me taj Sam Watson nijeosobno kontaktirao?«

»Prvo je želio razgovarati sa mnom.Znaš, moj otac bio je arheolog. HasadArvadi. Jesi li čuo za njega?« Pogledalaga je s očekivanjem.

Tyler je odmahnuo glavom, a ona serazočarano naslonila na svoj stolac. »Jeli to tursko ime?«

»Vrlo dobro. Impresionirana sam.«»Proveo sam neko vrijeme u

zračnoj bazi Incirlik.« Incirlik je bilaglavna američka baza u Turskoj i služilaje kao polazište mnogih letova za Irak.»I tvoje ime zvuči turski, također. Znači

li nešto?«Porumenjela je: »Znači

ljubavnica.« Brzo je nastavila. »Bio jejedan od malobrojnih turskih kršćana.Prije puno godina iselio se u Ameriku,ali je iskoristio svoje veze u Turskojkako bi dobio pristup planini Ararat.Prije je bilo vrlo teško dobiti dozvolu zaistraživanje te regije. Posvetio je životpronalaženju bilo kakvih ostataka Noinearke. Većina arheološke zajednicesmatrala ga je čudakom, opsjednutimneprovjerenim teorijama, ali Sam jerekao da ju je pronašao.«

Tyler je morao prigušiti smijeh.»Pronašao je Noinu arku? Pravu Noinuarku?«

»Znam. Zvuči apsurdno, ali to je

Sam rekao. Kazao mi je: ›Sve jezapočelo istraživačkim radom tvojegaoca. Moraš pronaći arku.‹«

»Da je netko pronašao Noinu arku,mislim da bih čuo za taj djelić vijesti.«

»Ne bi, ako otkriće nikad nije javnoobjavljeno. Moj je otac nestao prije trigodine. Sam mi je rekao da ga je netkoubio zbog Noine arke. Ja mu vjerujem.«

»Zašto?«»Zbog ovog.« Dilara mu je

pokazala medaljon koji joj je visio okovrata. Otvorila ga je i pokazala mu slikuprekrasne žene tamnosmeđe kose. Siznimkom svjetlije kože i kose, to jemogla biti Dilarina fotografija. Tyler jekimnuo s razumijevanjem.

»To je moja majka«, rekla jeDilara. »Umrla je kad sam imala 13godina. Otac mi je bio iz Ankare, amajka Amerikanka talijanskog podrijetlaiz Brooklyna. Sreli su se kad se onpreselio u New York kako bi radio kaoprofesor na sveučilištu Cornell. Bili suneobičan par, ali vrlo zaljubljeni.«

To je bilo objašnjenje Dilarinaegzotična izgleda. »Koje je značenje togmedaljona?« upitao je Tyler.

»Moj ga otac nikad nije skidao svrata. Ali dobila sam ga poštom kaorođendanski dar kad je već nestao.Mislim da je znao da je u nevoljama.Vjerojatno mi ga je poslao prije nego štoje ubijen.«

Tyler je odmahnuo glavom. »Čuj,

žao mi je tvog oca, ali još uvijek mi nijejasno kakve to veze ima sa mnom. Gdjeje sada Sam?«

»Mrtav je. Oni su ga ubili predmojim očima.«

»Oni?«»Ljudi koji pokušavaju ubiti i

mene.«»Neki te ljudi pokušavaju ubiti?«

sumnjičavo je rekao Tyler, kao dareagira na izjavu psihijatrijskepacijentice koja mu je upravo rekla dasu je oteli izvanzemaljci.

»Da, neki me ljudi pokušavajuubiti«, odgovorila je Dilara, vidljivorazdražena njegovim tonom. »Zbog togase helikopter i srušio. Nije riječ o

nezgodi. Netko ga je namjerno srušio.«

9.

Pritiskom gumba Sebastian Ulric ugasioje niz TV prijamnika koji su prikazivalireportaže svih mogućih televizijskihpostaja o padu zrakoplova RexaHaydena. Ustao je i izišao na krmeni diopalube svoje luksuzne jahte Mako,plovila tako velikog da se moglopohvaliti vlastitom podlogom zaslijetanje helikoptera i podmornicom.Dvadeset pet kilometara dalje, izsmogom obavijenog Los Angelesa iLong Beacha, nazirali su se brežuljciPalos Verde. Lagani je povjetarac mrsionjegovu plavu kosu, ali to je bila jedinastvar koja nije bila na mjestu na njegovu

inače savršenom liku. Koristio je svojuvanjštinu kako bi šarmirao sljedbenike:intenzivno zelene oči, osunčanomišićavo tijelo i naglašenu čeljust kojaje preslikavala njegovu snagu iodlučnost. Ulric je znao da ima izgledprirodnog vođe, a nedavni su gadogađaji primorali da još jednompreuzme tu ulogu. Sklopio je oči ikoncentrirao se u molitvi, nadajući se daće pronaći vodstvo za svoj sljedećikorak.

»Ovo je samo malena prepreka,gospodine.« Dan Cutter slijedio ga jevan. Uvijek sluga, Cutter. Vojni jeveteran bio golem čovjek, čela izbočenapoput beluga kitova u zoološkom vrtu.Imao je građu hrvača s aligatorima i

grubo lice koje je pokazivalo godineprovedene na prašnjavim bojnimpoljima. Ipak, sada je imao ponizanizgled psa mješanca koji je razočaraosvoga gazdu.

»Misliš da sam uzrujan?« pitao jeUlric. »Upravo suprotno. Oduševljensam.«

»Oduševljeni, gospodine?«»Naravno. Pogledaj tamo i reci mi

što vidiš.«Cutter je zastao kao da se radi o

trik-pitanju. »LA, gospodine«, rekao jeodlučno.

»Tako je. Vidiš grad. Ali to je gradprepun kriminala, jada, pohlepe,nesreće, razvrata, pokvarenosti. Sav

grijeh koji je sadržan na ovom svijetu,možeš naći u tom gradu. A radi se ojednom od najbogatijih gradova u jednojod najbogatijih država na kuglizemaljskoj. Sad uzmi sav njegov jad ipomnoži ga s milijun. Taj mikrokozmosgrijeha povećava se do nevjerojatnihrazmjera. Više nego možemo izbrojiti.Naš je um pomućen kad shvati da smo,uz sve veličanstvene stvari koje smouspjeli ostvariti kao vrsta, učinili jošviše zla i srozali se na tako niske grane.Znaš li što ja vidim?«

»Ne, gospodine.«»Kad pogledam taj grad, vidim

praznu ploču. Novi početak za ljudskuvrstu. To je samo jedno od tisuća mjestakoje ćemo moći povratiti za pravedne

među nama, jednom kada nam osvaneNovi svijet. Sada znam da će mojavizija postati stvarnost. Našeprikazivanje bilo je uspješno. Naši ćeljudi povjerovati. Vidjet će da je tomoguće ostvariti, da sam ispunioobećanje koje sam im dao.«

»A što će biti sa zrakoplovom?Trebao se srušiti u more. Sada kad leži upustinji, ekipe za očevid detaljno ćepročešljati ostatke.«

»Kao što si rekao, malenaprepreka.«

»Ali što ako uređaj nije uništen pripadu. Očekivali smo da će biti izgubljenu moru. Ako ga otkriju, možda će traguređaja upućivati na nas.«

Ulric je morao priznati da bi ostaciuređaja mogli predstavljati problem.Bio je predsjednik i glavni direktor zatehnologiju u tvrtki UlricPharmaceuticals. Ta je tvrtka svojimrevolucionarnim metodama proizvodnjecjepiva rapidno preuzela tržište, zbogčega je cijena njezinih dionica ivrijednost Ulricove imovine raketirananebu pod oblake. Naravno, činjenica dasu preskočili nekoliko odobrenja FDA-a, komisije za lijekove, te podmitiliprave ljude, olakšala je cijeluproceduru. Uspjeli su proizvesti dotičniuređaj zbog prave kombinacije novca iveza u medicinskoj industriji koje im jeon omogućio, ali neki od njegovihdijelova bili su usko specijalizirani.

Postojala je mogućnost da bi ti dijelovimogli usmjeriti istražitelje prema UlricPharmaceuticalsu.

Ulricov plan za operaciju Novisvijet pripreman je tri godine, anadolazeći petak bio je presudan.Vremenska skala nije se mogla skratiti, aon nije želio riskirati mogućnost da buduotkriveni u ključnom trenutku. Morali suponovno imati uređaj u svojim rukama.

»Možeš li ga se domoći?« pitao jeUlric.

»Da, ali mi treba vremena kako bihse infiltrirao na mjesto nesreće. Do tadaće sva prtljaga već biti odnesena radisortiranja i analize. Bit će jednostavnijei čišće tamo ga pronaći. Naravno, akouređaj nije uništen pri padu.«

»Molimo se da jest.«»Naravno.«»A ona druga stvar?«»I tamo imamo problema.«»Da?« Ulric nije imao pojma o

tome. Pretpostavljao je da je sveriješeno.

Kad su ga obavijestili da je SamWatson, jedan od njegovihnajuspješnijih znanstvenika, otkrionjihov plan, prioritet im je bio pobrinutise da nekom drugom ne preneseinformaciju. Watson je bio vjeranpripadnik Crkve svetih voda, ali nije biojedan od članova Ulricova najužeg krugakoji je bio upoznat s cijelim planom.Vjerojatno je postao sumnjičav glede

pravoga razloga svoga rada te jeprovalio u neke ključne dokumente ukojima su bili detalji same operacije.Osiguranje je otkrilo curenjeinformacije, ali Watson je uspiopobjeći. Nije imao čvrste dokaze, aliznao je dovoljno da predstavljaopasnost. Kako je njegov rad biouglavnom završen, Ulric ga više nijetrebao i naredio je njegovo uklanjanje.

Ali prije nego što je Ulricovoosiguranje uspjelo izvršiti zapovijed,Watson je nekoga nazvao. Nisu znali štoje i komu kazao, ali bili su sigurni da seWatson nije obratio policiji jer bi u rokuod nekoliko sati bio pod njihovimnadzorom. Ipak, možda je spomenutonešto ključno. Nisu ga mogli ukloniti sve

dok nisu znali s kime je razgovarao pasu ga nadzirali i čekali sve do zakazanogsastanka.

Watsonovo je umorstvo izvedenoprema planu, ali uspio je nešto otkritionoj ženi, Dilari Kenner, koja je jedvaizbjegla pogibiju u sudaru s njihovimterencem, a potom pobjegla. Izgubili sujoj trag sve dok pretraživanje bazepodataka zračnih kompanija nije otkrilonjezinu rezervaciju pri kompanijiWolverine Helicopters iz grada St.Johna na Newfoundlandu. Ispočetka imje njezino putovanje na naftnu platformuusred Atlantskog oceana predstavljalozagonetku. Pretraživanje popisa ljudi snaftne platforme koji su se moraliregistrirati pri kanadskoj Obalnoj straži,

otkrilo im je s kim se vjerojatnonamjerava susresti. S Tylerom Lockeom,koji je prije nekog vremena imaokratkotrajan ugovor s Ulricom i koji imje uzrokovao više problema nego što bise očekivalo s obzirom na njegovuprofesionalnu reputaciju.

Kad je Ulric doznao da je Lockeuključen, sve je imalo smisla. Morali suje zaustaviti prije negoli porazgovara snjim. Da su je samo tako ubili, to bistvorilo previše pitanja, posebiceLockeovih. Zbog toga su se moralipobrinuti da sve izgleda kao nezgoda.

»Nije mrtva?« pitao je Ulric.Cutter je niječno odmahnuo glavom.» to se dogodilo?«

»Eksplozija na helikopteru nije biladovoljno jaka. Moji su je ljudi s jahteaktivirali, ali je oštetila samo motor.Putnici su se izvukli iz helikoptera prijenegoli je potonuo. Nije bilo pričuvnogbroda, ali su iz radijske poruke koju supresreli doznali da je Tyler Lockeupotrijebio jednu od brodica zaspašavanje i spasio ih. Nema šanse da bipreživjeli do dolaska helikopteraObalne straže.«

»Tyler Locke. Još uvijek se nemože držati podalje od nevolje. Pa, sadaimamo puno veći problem. Moramopretpostaviti da mu je rekla sve što zna.Je li ona jahta još uvijek na mjestu?«

»Čekaju moje naredbe.«» to možemo učiniti?« Cutter je

uvijek imao rezervni plan, a nije garazočarao ni ovaj put.

»Već smo pripremili plan. Moji suljudi spremni za uništenje cijelebušotine.«

»Mora izgledati kao nesreća«,rekao je Ulric. »Tylerovo bi ubojstvosamo pokrenulo još više pitanja.«

»Izgledat će kao rezultat nemaranaftne kompanije. S dvije stotine mrtvih,uništenom naftnom platformomvrijednom milijardu dolara i naftom kojacuri u sjeverni Atlantik, imat će puneruke posla. Za potpunu će istragu bitipotrebni tjedni.«

Ulric se osmjehnuo i pogledaoprema smogu koji će uskoro biti samo

dio sjećanja.»Odlično«, rekao je. »Kada doznaju

što se uistinu dogodilo, bit će prekasnoda nas zaustave.«

10.

Dok su čekali hranu, Tyler je pozornoslušao Dilarinu priču o smrti SamaWatsona i njezinoj potonjoj prometnojnesreći, prekidajući je samo da murazjasni neku pojedinost. Nije lagala, uto je bio siguran. A što je to ondaznačilo? Da je ona žrtva bizarnog nizaokolnosti ili je on sam na neki načinpovezan sa sveobuhvatnom urotomposvećenom ubijanju te usamljene žene.Nijedna mu se od mogućnosti nije činilavjerojatnom, ali odlučio je svojemišljenje zadržati za sebe.

Donijeli su im još vrućehamburgere s roštilja. Dilara i Tyler

prekinuli su raspravu i navalili na njih.»Ovo je nevjerojatno«, rekla je

Dilara nakon prvoga zalogaja.»Haluciniram li ja to zbog hladnoće ilije ovo najbolji hamburger koji sam ikadjela?«

»Radnici moraju biti zadovoljni izato su svi sastojci vrhunski. Ovdje su usmjenama dugim po tri tjedna i izbila bipobuna da kompanija ljudima poslužujesplačine.«

Dilara je jela u tišini. Zbog hrane ikave vratio joj se sjaj u oči.

»Nisi nasjeo na moj mamac o tomeda haluciniram«, rekla je. »Misliš dahaluciniram, zar ne?«

»Iskreno, ni sam ne znam što da

mislim«, rekao je Tyler. »Ne čini mi seda haluciniraš, ali ipak, ne poznajemo sebaš dugo.«

»Hoćeš li mi pomoći?«»Nisam siguran da znam što od

mene tražiš?«»Ne znam ni ja, ali znam da me neki

ljudi pokušavaju ubiti i da će se cijelaova stvar razotkriti ako uspijemopronaći Noinu arku. Ti si na neki načinumiješan. Sam je bio siguran u to.«

Tyler je podignuo desnu ruku.»Kunem se da ne znam gdje je Noinaarka. Časna izviđačka.« Nije si mogaopomoći i morao je biti malo zajedljiv.Ili možda pretjerano zajedljiv.

»To mi je jasno, vjeruj mi. Ali tko

god me pokušava ubiti, ne želi darazgovaram s tobom. Mora postojatirazlog.«

Tyler je uzdahnuo. Ona se nećepredati dok kod njega nešto ne postigne.»Reći ću dečkima da preispitaju tvrtkuColeman Engineering, ali prvo moramdovršiti posao ovdje, a za dva danamoram biti u Europi, gdje me čeka drugiposao.«

»Moraš ga otkazati.«»Slušaj, volio bih ti pomoći…«»A što je s helikopterom? I sam si

rekao da se cijeli pad čini čudnim.«Tyler je slegnuo ramenima. »Mogla

je biti neka vrsta eksploziva, ali jetakođer mogla biti napuknuta lopatica

elise ili kakav drugi mehanički kvar.Ocean je ovdje dubok više od 300metara. Trebat će tjedni, ako ne imjeseci, da se pronađe i izvadiolupina.«

»Nemamo toliko vremena! Već jesubota navečer. Ta stvar, što god da jest,koja će ubiti milijarde ljudi, bit ćepokrenuta sljedećega petka.«

»Slušaj, možeš ostati na platformikoliko god želiš. Već sam pitaoupravitelja bušotine i odobrio je. Aliako nema nikakve povezanosti sColemanom, ne mogu ništa učiniti.Morat ćeš sve prijaviti policiji.«

Po prvi se put u Dilarinu glasupojavila malodušnost. »To sam većprobala u LA-u. Rekli su mi da je Sam

umro od srčanog udara i da je terenackoji se zabio u mene vjerojatno vozioneki pijanac.«

»Možda i jest.«Sad je bio njezin red za

zajedljivost. »Dakle, vidjela sam kakoispred mene umire čovjek, bila sam uautomobilskoj nesreći u kojoj sam moglapoginuti i jedva jedvice preživjelahelikopterski pad, sve u samo tri dana?Hajde, molim te… Čak i ja vidim da nevjeruješ u to.«

Tyler je morao priznati: ta je ženabila žilava. »Nisam baš ljubiteljslučajnosti, ali vidio sam ih na djelu veći prije. Ipak, baš nemaš sreće uposljednje vrijeme.«

»Ne spremam se kockati u skorojbudućnosti. Samo mi je potrebnapomoć.«

Tyler je ubacio posljednji komadhamburgera u usta i pričekao da gapojede prije negoli je nastavio.

»Okej, osobno ću to provjeriti«,rekao je, »ali ne mogu ti ništa obećati.Sutra ću razgovarati s JohnomColemanom. Možda on nešto zna oovome.«

»Hvala ti«, rekla je Dilara sočiglednim olakšanjem što je baremnetko na njezinoj strani. Tylera jezanimalo što će Coleman reći, ali nijeočekivao ništa posebno. Rekao bi da jeSam Watson pogriješio glede Tylera.Možda je John Coleman bio taj koji je

umiješan u sve ovo.Dilara je dovršila hamburger i

odjednom je umor postao jači od nje.Tyler ju je otpratio natrag u kabinu irekao joj da će joj se javiti čim neštodozna, ali pošto je bila subota, nijeočekivao nikakve povratne informacijebarem do sljedećega jutra. Nakon togase i on povukao u svoju kabinu. Trebalesu mu svježe informacije o Colemanuprije nego što mu se javi pa je poslaoelektroničku poruku Aidenu MacKannikoji se nalazio u središnjem uredu tvrtkeGordian u Seattleu. Vremenska razlikabila je 4 sata. Nakon što je poslaoporuku preko wi-fi bežičnog sustavaplatforme, Tyler je čvrsto zaspao,iscrpljen događajima toga dana.

U 1 i 15 ujutro probudio ga je zvukprijenosnog računala. Nakon nekolikosati sna, osjećao se odmornim pa jeokrenuo računalo prema sebi i vidio daima novu poruku. Bila je od Aidena,najboljeg stručnjaka za dobivanjeinformacija u tvrtki Gordian. Tyler sečesto koristio njegovim znanjem uspašavanju elektroničkih podataka sraznih mjesta nesreća, ali Aiden je biopravi renesansni čovjek koji se uspješnomogao nositi s bilo kojim računalnimizazovom koji bi mu Tyler uputio. Tylernije bio iznenađen što je u subotunavečer u 20 i 45 provjeravao svojuelektroničku poštu.

Tylere, kompa, imam odgovor zatebe. Jesi li budan? stajalo je u poruci.

Sad jesam. Gdje si? odgovorio jeTyler.

Doma, igram računalnu igru Halona internetu i pijuckam Red Bull snekim štreberima iz ureda. Usput, bašrazvaljujem. Odgovorio bih ti i ranije,ali tek sam vidio tvoju poruku.

to si doznao?Neko se vrijeme nisi čuo s Johnom

Colemanom, zar ne?Barem šest mjeseci. Zašto?Mrtav je. Čudna nezgoda.Mrtav? John Coleman imao je

pedesetak godina i činilo se da jesavršeno zdrav.

to mu se dogodilo? natipkao je

Tyler.Umjesto odgovora, na prozorčiću

računalnog zaslona pisalo je: Prekinutaveza. U pravo vrijeme. Upravo kad sudolazili do najboljeg dijela.

Tyler je provjerio povezanost svogračunala s wi-fi mrežom platformeScotia One, ali pokazivala je 100 posto.Pokušao se povezati sa stranicomGooglea, ali sve što je dobio bila jepogreška na stranici. To je značilo da jecijela platforma izgubila internetskuvezu.

Platforma Scotia One bila jeopremljena satelitskom antenom koja jeslužila za njezino povezivanje svanjskim svijetom. Kad nisu radili,radnici platforme koristili su je za

surfanje webom i slanje elektroničkepošte. Također je služila kao rezervninačin komuniciranja, uz njihov radio.Postojala su samo dva objašnjenja zbogčega nije bilo veze. Ili je došlo do nekeunutrašnje pogreške ili je antena na nekinačin onesposobljena.

Tyler je pogledao kroz prozor.Magla je još uvijek bila gusta, ali jeipak uspio vidjeti da je more relativnomirno. Zbog vremenskih uvjeta činilo seda se ne radi o mehaničkom kvaru. Kakonije bilo oluje da je ošteti, antena bitrebala biti neoštećena. Mora da seradilo o kakvom elektroničkom iliprogramskom kvaru.

Podignuo je slušalicu telefona inazvao kontrolnu sobu. Javio se Frank

Hobson. Tyler se prisjetio da je onpovučen čovjek s naočalama debelihcrnih okvira, koji je noćnu smjenu uvijekodrađivao sam.

»Bok, Tylere«, rekao je visokim,promuklim glasom. »Kako ti mogupomoći?«

»Frank, imam nekih problema sinternetom? Kad ćemo ponovno imatiinternetsku vezu?«

»Nisam ni znao da je nemamo. Ti sivjerojatno jedina budna osoba koja setrenutačno koristi internetom. Daj daprovjerim.« Tyler je začuo lupkanje potipkovnici. »Da, i ovdje ne radi,također.«

»Znaš li u čemu je problem? Baš

sam se s nekim dopisivao kad je vezapukla.«

Hobson je zastao. Čulo se joštipkanja. »Sve je u redu s programima.Možda je riječ o mehaničkom kvaru.Moglo bi biti nešto sa satelitskomantenom. Morat ću nekoga pozvati da toprovjeri.«

»Ja ti to mogu provjeriti.« Tyler sepotpuno razbudio i jedva je čekao dačuje ostatak priče od Aidena, a osimtoga, dobro bi mu došlo malo svježegazraka.

»Znaš li gdje je?«»Znam. Grant i ja smo radili na njoj

prije dva dana, kad smo pokušavaliutvrditi radi li se o elektroničkom

problemu. Ako bude riječ oelektroničkom kvaru, izvući ću Grantovuguzicu iz kreveta.«

»Hvala.«»Nema problema.«Tyler je prekinuo vezu, ustao i

protegnuo se. Obukao je traperice ijaknu pa krenuo van.

Noć je bila svježa, a uz vjetrić jedo njega dopirao uvijek prisutan mirisnafte. Čak i tako kasno, radnici su semuvali po platformi jer je proizvodnjanafte bila danonoćan posao. Vidljivostje bila ograničena na kojih deset metara.Piskav zvuk alata za bušenje probijaomu je uši svakih nekoliko sekundi.

Tyler je hodao uskim mostićem koji

je vodio do vrha stambenog dijelaplatforme, na kojem se nalazilasatelitska antena. Ispred sebe, Tyler je umagli jedva opazio lik čovjekaodjevenog u crni kombinezon kakonestaje prema stubama za evakuacijubrodicama za spašavanje. Nešto mu jevisjelo preko ramena, ali Tyler nijeuspio vidjeti o čemu se radi prije negošto je nestao. Možda je već popravioantenu. Zazvao ga je dva puta, ali mučovjek nije odgovorio. Mora da ga niječuo zbog buke.

Uspeo se stubama do antena koje sučinile jezgru uređaja za komuniciranjeplatforme Scotia One. Satelitska antenabila je promjera gotovo dva metra,usmjerena prema geosinkronom satelitu,

dok je radijska antena bila visokagotovo deset metara i imala dovoljnosnage da dosegne 320 kilometaraudaljeni St. John. Nijedna antena nijebila oštećena.

Pratio je žice koje su vodile izantene i odjednom se smrznuo kad jeshvatio u čemu je problem. Žice su bileprerezane i jedan dio uklonjen. Tko godto učinio, bio je vješt. Isto je bilo i sažicama koje su vodile iz stupa radijskeantene. Kontrolna kutija bila jerazbijena. Netko im je želio onemogućitikomunikaciju s vanjskim svijetom.

Tyler se mogao domisliti nekolikorazloga zbog kojih bi netko sve to učinioi ni jedan od njih nije imao sretanzavršetak. Požurio je natrag prema

kontrolnoj sobi i nahrupio kroz vrata,čime je prestrašio Hobsona, jedinogčovjeka unutra. Njegove su oči bilepovećane debelim naočalama do gotovokomične veličine.

»Imamo hitan slučaj«, kratko jerekao Tyler. »Netko je presjekaoantenske žice i uništio kontrolnu kutiju.«

Hobson je iskočio iz svog stolca.» to? Tko bi to učinio?«

»Javi Finnu i reci mu da imamouljeza na platformi.«

»Uljeza?« pitao je Hobson,užasavajući se i same pomisli.

»Vidio sam ga prije nekolikominuta. Tada sam mislio da se radi oradniku bušotine u crnom kombinezonu.«

Uljez je vjerojatno znao da ćeposada uskoro otkriti uništenu opremu,što je značilo da se neće dugo zadržavatina platformi. Tyler ga je morao uhvatitiprije nego što je napusti, a za to mu jetrebala Grantova pomoć. Koliko je znao,na platformi je mogla biti nekolicinadobro naoružanih uljeza. Ta je pomisaouznemiravala Tylera, ali bi sigurnoužasnula Hobsona pa mu je nije nispomenuo.

»Kako je itko mogao doći naplatformu?« upitao je Hobson.

»Možda se popeo. Nije važno. Prijenego što zoveš Finna, nazovi mi GrantaWestfielda i reci mu da ćemo se naćikod brodica za spašavanje. U tišini.Znaš li broj njegove kabine?«

Hobson je potvrdio glavom. »Dauključim alarm?«

»Ne. Uljez bi tako shvatio da znamoda je ovdje.« Tyler je morao otkritizašto je taj tip prekinuo njihovekomunikacije. Poželio je da se možedočepati kakva pištolja, ali naftna jeplatforma bila posljednje mjesto na kojebi mu dopustili da donese svoj vjerni 9-milimetarski Glock, a svakako nisu imalini puške.

Morao se uzdati da će on i Grantbiti sposobni nositi se sa situacijom.Ako se radilo o dvojici naoružanihuljeza, on i Grant će ih svladati. Riješilisu oni i gore situacije od ove. Ali ako seradilo o trojici ili više uljeza, bit će napravim mukama, a oružje bi moglo činiti

razliku.Hobson je zgrabio telefon i birao

broj. Tyler je krenuo prema vratima, aliprije izlaska rekao je: »Frank, reciGrantu da navrati do alatnice i ponesedva velika francuska ključa.«

11.

Tyler je šuljajući se sišao niz stube svedok nije mogao vidjeti brodice zaspašavanje. Osjećao se golim. Bezpištolja. Bez ikakvih spoznaja osituaciji. Bez plana. Iako je mogaoimprovizirati kao najbolji improvizatori,više je volio pripremiti detaljan plannapada koji bi — kao i sve vojneoperacije — otišao k vragu nakonpočetka misije. Umjesto toga, ovdje jeveć preskočio do drugog dijela, a zbogsilne su mu se koncentracije i oprezanakostriješile dlake na vratu.

Kroz maglu je vidio muškarca ucrnom kombinezonu pognuta nad

vratašca brodice za spašavanjesmještene na krajnjoj desnoj strani, kojije nešto učvršćivao na brodicu. Bio jestar oko trideset godina, plave kose,srednje građe, bez vidljivih tetovaža. Sremena obješenog o njegovo ramevisjela je automatska puška Heckler iKoch MP5 s prigušivačem. Činilo se daje sam. Vidljivost je sada bila veća od30 metara, a između njega i Tylera biloje puno otvorenog prostora — gotovonemoguće prišuljati mu se.

Tyler je osjetio dodir na svomramenu. Stisnuvši šake, okrenuo se iugledao Granta kako čuči iza njega. Zatako krupna muškarca, Grant je bio tihpoput mačka u lovu. Tyleru je bilo dragošto je na njegovoj strani.

Grant je ponio dva teška francuskaključa, svaki dug 60-ak centimetara. Bilisu dovoljno veliki da posluže kao dobrooružje, a opet ne preveliki da se njimane može zamahnuti. Dobar čovjek. Grantje jedan ključ dodao Tyleru, a on ga jedržao oslanjajući ga lagano o svojerame.

Loš tip, Tyler je signalizirao Grantukoristeći se američkim znakovnimjezikom za gluhe. Moramo mu odvratitipozornost.

to planiraš? znakovima mu jeodvratio Grant.

Tylerova baka bila je gluha inaučila ga je koristiti znakove za gluhebrzo nakon što je progovorio. Kad se

priključio borbenoj inženjerijskojjedinici, vidio je da bi bilo korisnoupotrebljavati ih u situacijama kad jepotrebna potpuna tišina pa ih je dodaonjihovu uobičajenom repertoaru gestarukom. Grant je brzo usvojio novi načinkomuniciranja.

Trebam samo nekoliko sekundi,znakovima je rekao Tyler. Otiđi okolodo drugog stubišta i ponašaj se kao das nekim razgovaraš. Sad je barem imaoplan. Nije bio savršen, ali uljez baremne bi znao da su ga otkrili pa bi zbogtoga morao biti uspješan.

Daj mi trideset sekundi,signalizirao je rukama Grant i vratio segore. Tyler je čvrsto stisnuo francuskiključ.

Uljez je dovršio svoj zadatak kodbrodice za spašavanje i primaknuo seogradi, gdje je Tyler po prvi putaprimijetio kuku zakvačenu na bočni dioplatforme. Uljez je počeo prelazitiogradu i zastao. Tyler je začuo kako seGrant bučno spušta niz drugo stubište,uzbuđena glasa kao da s nekimraspravlja. Uljez se okrenuo vidjeti tkodolazi.

Ponovno je pogledao prema ogradi,kao da razmišlja ima li dovoljnovremena za brz bijeg. Potom je ponovnopogledao prema stubištu i odlučio ostati.S ramena je skinuo automatsku pušku iusmjerio je prema Grantu. Podignuo jeoružje ciljajući i čekao. Sad kad jeuljezova pozornost bila usmjerena u

drugom smjeru, Tyler je dočekaopriliku.

Spuštao se niz stube, oprezan da neproizvede kakav zvuk, i na prstima sepočeo približavati uljezu. Kad je biooko dva metra od njega, podignuo jefrancuski ključ iznad glave, ali nije sesjetio zategnuti mu mehanizam koji jeglasno zazveckao. Tyler je zastao, alibilo je prekasno. Plan mu je već otišao kvragu.

Uljez za okrenuo prema njemu.Kako mu je iznenađenje propalo, Tylerje skočio na njega. Uljez je pritisnuookidač u isto vrijeme kad je puškuusmjerio prema Tyleru i pokušao gazaustaviti kišom metaka. Meci su seodbijali od okolnog metala. Čahure su

padale po rešetkama glasnoodzvanjajući. Tyler je bio tako blizu daje mogao namirisati oblačiće baruta kojisu izlazili kroz prigušivač.

Tyler mu je uzvratio napadomključem. Otvor puške bio je tako blizunjegove glave da je osjetio kako muvreli ispušni plinovi pale kosu. Čak i sprigušivačem, zvuk puške odjekivao jenjegovom glavom poput pneumatskebušilice za beton. Da nije biloprigušivača, Tyler ne bi čuo cijelitjedan.

Uspio je uljezu izbiti pušku iz ruku ipokušao je se dočepati, ali prije negolimu je to uspjelo, neznanac ju jeodgurnuo nogom te je pala s platforme umore.

Sve to trajalo je najdulje trisekunde. Grant je pritrčao kako bipomogao Tyleru. S leđa je zamahnuoključem prema uljezu, ali ga je ovajprimijetio i u posljednji tren izmakaoglavu, primivši udarac u lijevo rame.Već taj potez bio je dovoljan da Tylershvati kako je uljez nešto posebno,možda bivši vojnik, ali to nije spriječilopucanje kosti. Neznanac je jauknuo zbogboli.

Snaga Grantova udarca odbacila jei uljeza i Tylera na ogradu platforme.Uljez je spustio desnu ruku niz bok idohvatio nešto iz džepa. Tyler jeočekivao nož ili pištolj, ali u ruci mu jebio valjkast predmet s prekidačem najednom kraju. Detonator.

Prije negoli su Tyler ili Grantuspjeli izbiti mu ga iz ruke, uljez jepritisnuo prekidač. Jarki plamenoviprokuljali su iz metalnih vrata četirijupreostalih brodica za spašavanje. Tyler iGrant oborili su ga na rešetke uskogmostića i rukama zaštitili glave. Uljez seopirao, ali Grant je spriječio svakidaljnji otpor udarcem laktom u trbuh.Nakon nekoliko sekundi, vatre su seugasile.

Čvrsto su držali uljezove ruke inoge, ali on se više nije opirao.

»Tko si ti?« upitao je Tyler. »Zaštosi ovdje?«

Bez obzira na bol, uljez seosmjehnuo. »Samo Bog zna«, rekao je, apotom čvrsto zagrizao nešto.

»Otrov!« uskliknuo je Grant. Silomje otvorio uljezova usta i iz njih izvukaokapsulu, ali bilo je prekasno. U roku odnekoliko sekundi, muškarac je bio mrtav.Cijanid.

U tišini koja je iznenada nastala,Tyler je začuo brujanje motora negdjeispod njih. Otišao je do ograde, ali nijemogao vidjeti kako je motorni čamac,koji je zvučao poput gumenjaka Zodiac,odjurio u noć. Učinilo mu se da ide usmjeru jahte koju je vidio prethodnogadana.

Grant nije disao tako teško kaoTyler, ali u očima mu se vidio plamenbijesa. Prijatelj mu je bio vrlo ljutit.

»Koji je ovo vrag?« upitao jeGrant.

Tyler je niječno odmahnuo glavom.»Ne znam. Ali što god to bilo, moramobrzo doznati. Mislim da još nije gotovosve što je ovaj namjeravao učiniti. Ti gapretraži, a ja ću pregledati brodice zaspašavanje.«

Tyler je pregledavao štetu izdaleka. arke i reze svih vrata još su se sjajile umraku, rastaljene sredstvom za paljenje,koje je vjerojatno bilo Thermate-TH3.Sada se više nije moglo ući u brodice zaspašavanje. S profesionalne strane,Tyler se divio poslu koji je tip uspioobaviti. Brzo, vješto, učinkovito.Govoreći osobno, želio mu je zakrenutivratom, i to ne samo zbogonesposobljavanja brodica zaspašavanje nego i zbog toga što si je

oduzeo život prije negoli je odgovoriona njegova pitanja.

»Zašto je učinio sve ovo samo daonesposobi brodice?« pitao se Tyler.

»Mislim da znam zašto«, odvratioje Grant. »Brzo. Ovo moraš vidjeti.«

Tyler se okrenuo i vidio da Grantdrži veliku plastičnu kutiju.

» to je to?«Grant ju je otvorio. Unutrašnjost

kutije bila je obložena čvrstom pjenom.U pjeni su bila tri otvora. Sva tri bila suprazna.

»Pomiriši«, rekao je Grant,prinoseći kutiju Tylerovu licu.Pomirisao je uložak od pjene. Odmah jeprepoznao miris motornoga ulja i dimetil

dinitrobutana, poznatijeg kao DMNB.Miris ga je podsjetio na njegovevojničke dane. Želudac mu se okrenuood muke. Odjednom mu hamburger višenije tako dobro prijao.

»Sada barem znamo«, rekao je.»Misliš li da su upotrijebili

tajmer?« pitao je Grant, a njegovuobičajeni humor netragom je nestao.Jednako kao i Tylerov.

Kimnuo je glavom. »Vjerojatnojesu. Detonatori iz daljine previše sunepouzdani, a mogli bi ih pokrenuti ineki drugi uređaji prisutni na bušotini.«

Ako se uljez poslužio tajmerom,pobrinuo bi se da više ne bude naplatformi kad…

Tyler je čučnuo i uhvatio mrtvogčovjeka za ručni zglob. Kao što se ipribojavao, njegov je digitalni satotpočeo s odbrojavanjem.

»Imamo točno trinaest minuta da ihpronađemo«, rekao je Tyler i podesiosvoj sat.

DMNB i motorno ulje bili su vrlozapaljivi sastojci eksploziva C-4 koji seproizvodio u SAD-u i koristio u vojsci.Negdje na platformi, mrtvi je uljezpodmetnuo tri bombe.

12.

Tyler i Grant brzo su napustili mrtvogčovjeka i odjurili u kontrolnu sobu.Tyler si nije mogao pomoći i svakih jenekoliko trenutaka potajice pogledavaoštopericu koja je odbrojavala vrijeme. Ujednom je trenutku zbog brzog pogledana sat gotovo pao, a to ga je podsjetiloda od svojih vojničkih dana nijeonesposobio ni jednu jedinu bombu. Kadi pronađe bombe, sitna pogreška poputove maloprije, samo trenutak nepažnje, ineće imati vremena za »ups« prije negošto odleti u zrak, raznesen na komadiće.Morao je ostati usredotočen.

U kontrolnoj sobi zatekli su Finna

kako gnjavi Hobsona, koji je okrenuoglavu na stranu kako bi izbjegao štrcanjesline po svom licu. Kad je Finnprimijetio da su ušli, okrenuo se odHobsona i počeo vikati na Tylera.

»Kakve su to gluposti opresječenim žicama antena, Locke? I štose događa s brodicama za spašavanje?«

»Brodice su onesposobljene«,rekao je Tyler. Ponovno je pogledao nasat. »Imamo točno 12 minuta i 25sekundi da pronađemo tri bombe negdjena bušotini.«

Finn si je gotovo iščupao kosu.»Bombe? Ti to ozbiljno?«

Tyler je suosjećao s njim. Prvo padhelikoptera, a sad ovo, sve u jednome

danu. To je bila apsurdna slučajnost. Aonda mu je sinulo. To uopće nije bilaslučajnost. Radilo se o Dilari. Netko juje želio ukloniti, baš kao što je tvrdila, aon se sada osjećao kao budala jer jojnije povjerovao.

»Na palubi s brodicama zaspašavanje je mrtvac«, rekao je Grant.»Je l’ ti to dovoljno ozbiljno?« Pokazaoje Finnu naprtnjaču koju je skinuo smrtvog uljeza i pokazao mu tri praznamjesta u nosiljci.

»Mora da se šalite sa mnom«, rekaoje Finn i u trenu problijedio. Potom seokrenuo prema Tyleru. »Okej. Ti sistručnjak za bombe. to ćemo sad?«

Teret odgovornosti odjednom sesručio na Tylerova pleća, ali vojska nije

uzalud potrošila stotine tisuća dolara nanjegovu bojničku obuku. Sada im sevraćalo ono što su uložili. Duboko jeudahnuo. Preciznost, smirenost,odlučnost.

»Prvo«, rekao je, »skupite sve usigurnosni blok.« Sigurnosni blok bio jesmješten ispod podloge za spuštanjehelikoptera, a predstavljao je posljednjeutočište za one koji se nisu mogli probitido brodica za spašavanje. Imao jezidove otporne na eksplozije i zasebandovod zraka.

»Učinjeno«, rekao je Finn i rukompljesnuo o golemu crvenu tipku. Trikratka zvučna alarma odjeknula suplatformom, a nakon toga uslijedio jesnimak ženskoga glasa.

»Ovo nije vježba. Krenite premasigurnosnom bloku na sedmoj razini.Ovo nije vježba.«

»Drugo«, nastavio je Tyler,»zatvorite sve ventile naftovoda koji senalaze ispod mora.«

»Nemam ovlaštenje za to osim akodođe do požara«, rekao je Finn.

»Ako ne uspijemo pronaći bombe,uskoro ćeš imati požar.«

Tyler je mogao vidjeti kako Finnrazmišlja o posljedicama zatvaranjaventila. Kontrolirali su dotok nafte izsvih izvora kojima se bušotina napajala,a potom je prosljeđivala u naftovodpoložen na dno oceana. Jednom kad seventili zatvore, bit će potrebni dani da

proizvodnja ponovno krene. Odluka nijebila nimalo jednostavna.

»Siguran si da je riječ obombama?« provjeravao je Finn.

»Potpuno«, odgovorio je Tyler.Detonirao je i onesposobio tolikoeksploziva u svome životu da mu jemiris C-4 bio poput mirisa antiseptikaliječniku. »Siguran sam da ne želiš natežak način doznati koliko sam dobar usvome poslu.« Još je jednom pogledaosat. »Ostalo nam je još 11 minuta i 45sekundi.«

Finn je protiv svoje volje kimnuoHobsonu. Ovaj je pritisnuo tipku zaprekid dotoka u nuždi, koja je zatvorilasve ventile naftovoda smještene ispodmora.

»Zatvoreni su«, rekao je Hobson,»ali još uvijek dobivamo plin izplatforme Scotia Two. Sad kad nam neradi radio, ne možemo im dojaviti danam ga prekinu slati.« Zemni plin izplatforme Scotia Two slao seplinovodom preko platforme Scotia One,a potom dalje do obale.

Tyler je shvatio zbog čega se uljezprvo pobrinuo onesposobitikomunikacijske uređaje. Tako jeonemogućio sve pozive u pomoć ikomunikaciju s platformom Scotia Two,čime je spriječio zatvaranje dotokaplina. Svi požari koje bi započeleeksplozije bombi dodatno bi ojačalizbog dotoka tri tone prirodnog plina uminuti, što bi uskoro uništilo cijelu

bušotinu.Onesposobljavanje brodica za

spašavanje bilo je ključno za uljezovplan. Želio je biti siguran da nitko nećepreživjeti. Svi koji ne bi poginuli prieksploziji ili požaru koji bi uslijedio,sigurno bi stradali zbog pada s platformeili pak izloženosti niskim temperaturamasjevernog Atlantika. U istrazi koja biuslijedila nakon svega, istražiteljima bise činilo kao da se radilo o nesreći.

Uljez je znao kako uništiti naftnuplatformu a da nitko ne preživi. Tyler jeshvatio da ga je poslužila sreća. Sad kadje znao uljezov cilj, možda je mogaopronaći mjesta gdje su bombepostavljene prije negoli eksplodiraju.

»Ovo je golema platforma«, rekao

je Finn. »Kako uopće možemo pronaćitri bombe za manje od dvanaestminuta?«

Tyler nije odgovorio. Vrijeme seusporilo dok se pokušao staviti namjesto nekoga tko želi uništiti platformuScotia One. Bilo je to nešto što je većmnogo puta činio dok je bio u vojsci,posebice dok je u Iraku tražioimprovizirane eksplozivne naprave.Pokušaj razmišljati poput neprijatelja.Gdje bi Tyler postavio bombe da se radio njegovoj misiji uništavanja platforme?

Još jedan pogled. 11 minuta i 10sekundi.

»O. K.«, rekao je Tyler. »Sve za štoimamo vremena jest ciljana potraga.Uzet ćemo radiostanice. Grante, ti

provjeri plinske linije Scotie Two,počevši od glavnog ventila. Ako je onajmomak znao da ne možemo isključitidotok plina sa Scotie Two, to bi bilonajbolje mjesto za započinjanje vatre.Finne, druga se vjerojatno nalazi kodcrpki pokraj vatrogasnog sustava.Sigurno bi i to želio istodobnoonesposobiti.«

»A što je s trećom bombom?«upitao je Grant.

»Ja ću provjeriti sigurnosni blok.Da želim ubiti sve na platformi, staviobih je tamo.«

»Ali upravo si sve poslao onamo!«vrisnuo je Finn.

»Ako treća bomba nije tamo, to je

najsigurnije mjesto na cijeloj platformi.A ako jest, ionako neće biti važno kamoljudi odu.«

Finn je odmahujući glavompodijelio radiostanice.

»Javi mi kad je pronađeš, ali nemojje dirati«, Tyler je rekao Finnu. »Moždaima i zamku.« Skinuo je svojuradiostanicu i dobacio je Hobsonu.

»Zašto mi to daješ?« pitao je.»Zovi nas točno svake minute«,

rekao mu je Tyler. »Tako će svi bitiobaviješteni o tome koliko još vremenaimaju.« Stvarni je razlog bio taj što višenije žalio biti dekoncentriran zbogstalnog pogledavanja na sat. »Kad tipreostanu četiri minute, uputi se ravno

prema sigurnosnom bloku. Ne želiš bitiovdje kad se bombe aktiviraju.«

»Do… dobro«, zamucao je Hobson.Tyler je slijedio Granta i Finna iz

kontrolne sobe, a potom otrčao dosigurnosnog bloka najbrže što je mogao.Masa ljudi već se kretala u tom smjeru,a to ga je usporavalo.

»Trebam prolaz!« viknuo je.»Razmaknite se!«

Progurao se pokraj jedne žene, apotom je vidio da je to Dilara. Izgledalaje iscrpljeno i prestrašeno.

» to se događa?« upitala ga je,pokušavajući održati korak s njim.

»Imamo problema«, rekao je Tyler,namjerno ne koristeći riječ bomba jer se

bojao panike ljudi oko sebe. Ali Dilaraje bila uporna i uhvatila ga je za ruku.

»Ne mogu ti reći.«»To su oni, zar ne? Sabotirali su

bušotinu.«Kao odgovor, nekoliko je

prolaznika počelo mrmljati.Tyler je povukao Dilaru u stranu i

priljubio usne uz njezino uho. »Slušaj,sad ti vjerujem«, šapnuo joj je. »Neki teljudi pokušavaju ubiti. A čini se da sadapokušavaju ubiti i sve nas zajedno stobom.«

»O, Bože!« rekla je glasno,privlačeći poglede na sebe. »U pravusam?«

»Budi tiho! Najmanje što nam sada

treba jest panika. Na platformi subombe.«

»Bo…« Dilara je počela vikatitrenutak prije negoli joj je Tyler dlanompoklopio usta.

»Samo ostani uz mene. Možda mizatreba još jedan par očiju da jenađem.« Još uvijek je izgledalaprestrašeno, ali je kimnula glavom iTyler je oslobodio njezina usta.

Hobsonov drhtav glas začuo sepreko radiostanice. »Deset minuta.«

Tyler je poveo Dilaru pokrajostalih koji su se kretali u smjerusigurnosnog bloka, što je služio kaogolemo spremište ispod podloge zahelikoptere, ali i kao sklonište u hitnim

slučajevima. Zidovi otporni naeksplozije okruživali su prostoriju, avrata su bila masivna i čelična.Sigurnosni blok napajao se posebnimzračnim sustavom koji bi zaštitio oneunutar njega od dima bilo kojeg požarana platformi. Ta je prostorija bila takodobro zaštićena da je Tyler bio siguranda je bomba smještena u njezinojunutrašnjosti.

Više od stotinu ljudi već senaguralo u sigurnosni blok. Prostorijabila dovoljno velika za svakog radnikana platformi. Da C-4 eksplodira ovdje,učinak bi bio katastrofalan.

»Kreni s one strane i hodaj premameni«, rekao je Tyler Dilari. »Ja ćukrenuti s ove strane.«

» to tražim?«»Bit će veličine i oblika opeke.

Provjeri unutrašnjost svih ladica iormarića.«

»A što ako je nađem?«»Samo me pozovi. I, za ime Božje,

ništa ne diraj.«»Nisam luda«, rekla je Dilara i

krenula s otvaranjem vrata ormarića.Tyler je očima brzo preletio prostor

od poda do stropa i preko svakogkomada složene opreme. Uljez ne biništa pomicao pri postavljanju bombe.Jednostavno bi izabrao zaklonjenomjesto jer nije očekivao detaljanpregled i potragu za bombom. Bilo jemnogo ormarića i spremnika, a u njima

su se nalazila odijela za preživljavanje isigurnosna oprema. Tyler je bio siguranda je uljez bombu sakrio negdje u tomprostoru. Prekapao je svaki ormarić,izvlačeći sve van.

Njegova radiostanica jezakriještala.

»Ty, ovdje Grant. Našao sam jednu,odmah do glavne cijevi plinovoda.«

»Kako izgleda?« upitao je Tyler,nastavljajući pregledavati ormariće.

»Crna je, pravokutna, veličine 30puta 10 puta 10 centimetara. Ima LEDdisplej koji očitava vrijemesinkronizirano sa štopericom našegamrtvaca. Kutija detonatora omotana jeoko C-4 eksploziva.«

To nije bilo dobro. Zbog toga jeteže deaktivirati bombu.

»Živin prekidač?« upitao je Tyler.Neke su se bombe aktivirale pomoćudetektora kretanja.

»Uh… devet minuta, momci«, rekaoje Hobson.

»Hvala, Frank«, rekao je Tyler.»Dobro ti ide.«

»Negativno što se tiče živinaprekidača«, rekao je Grant. »Nije mogaobombu smjestiti ovdje, a onda jeuključiti. Pretpostavljam da je mislio dabi je vibracije mogle prerano pokrenuti.Samo je položena ovdje, skrivena ispodcijevi. Nije povezana s bušotinom.«

To je bilo dobro. Značilo je da je

se može maknuti. Ali nisu je moglijednostavno baciti s platforme. Zbogaktivnosti valova mogla bi se prizemljitina jednu od dolaznih cijevi i takoprouzročiti eksploziju plina ispodplatforme ili bi bomba pak mogla pastiuz jedan od nosećih stupova. Ako sesamo jedan od nosećih stupova ošteti,cijela bi se platforma mogla prevaliti ipotonuti u ocean. Ni jedna opcija nijebila ugodna.

»Uklanjanje?« rekao je Grant.»Razmišljam o tome. Idi pomoći

Finnu da pronađe drugu.«»Već idem.«Tyler je nastavio tražiti koliko god

je brzo mogao. Prošao je otprilike

polovinu zida kad je Hobson zazvao:»Osam minuta.« Tyler je tiho opsovao inastavio potragu. Možda i nije biladobra ideja što je sat ostavio kodHobsona. Tada je začuo kako ga Dilarazaziva s druge strane prostorije.

»Tylere, dođi ovamo!«Pojurio je k njoj, privlačeći

pozornost na taj dio prostorije. Do togsu trenutka ljudi već vidjeli što je Dilarapronašla i počeli nagađati o čemu seradi, ali Tyler nije imao dovoljnovremena smiriti ih.

»Mislim da sam je pronašla«, reklaje Dilara i pokazala mu predmet.

Bomba je izgledala točno onakokako ju je Grant opisao. Eksploziv C-4

bio je skriven ispod nekih plinskihmaski na najvišoj polici metalnogormarića. Nakon letimičnog pregleda,nije mogao uočiti nikakav trag živinaokidača. Izvukao je bombu kako bi jepregledao.

»Ostalo je sedam minuta«, rekao jeHobson. Činilo se da njegovi pozividolaze sve brže, ali Tyler ih je pokušaoignorirati i usredotočiti se na bombu.

Nije vidio nešto tako složeno otkadje napustio vojsku. Eksploziv C-4veličine opeke bio je dovoljan da uništicio sigurnosni blok. Detonator je biopričvršćen na vrh i omotan okoeksploziva. Ako ga pokuša ukloniti,bomba bi mogla eksplodirati. Ako uspijeotvoriti kutiju detonatora, možda je

uspije isključiti, ali Tyler nije mogaoisključiti sve tri bombe za manje odsedam minuta.

Grant ga je zazvao radiostanicom:»Ty, ovdje sam s Finnom. Pronašli smodrugu. Bila je točno ispod glavnogadizelskog generatora za vatrogasnisustav, baš kao što si i pretpostavio.«

»Dobro. Ja imam treću.«»Da ih isključimo?«»O, moj Bože!« rekao je Hobson.

»Još samo šest minuta!«»Nema dovoljno vremena«, rekao

je Tyler.Jedina druga opcija bila je riješiti

se bombi. Morao se dosjetiti kako ihposlati daleko od bušotine. Tada je

shvatio da mu se rješenje nalazi prednosom.

»Grante«, rekao je Tyler uradiostanicu, »još uvijek imaš onukutiju?«

»Prve dvije su već u njoj. Baremneće zveckati.«

»Dobro. Imam ideju.«

13.

Tyler je rekao Grantu da se nađu kodmjesta za lansiranje brodica zaspašavanje i da ponese obje bombe.Nakon toga je potražio tešku metalnupolugu, po mogućnosti sjekiru, nešto štobi mogao upotrijebiti kao alat zaudaranje.

»Trebam sjekiru!« viknuo je premagomili. »Željeznu polugu! Bilo štoteško!«

Muškarac u plavom radnom odijelukoji je nosio pojas s alatom odgovoriomu je: »Može li čekić?« Podignuo ječekić i predao ga Tyleru.

»Savršeno«, rekao je Tyler. Potom

se okrenuo prema Dilari. »Ostaniovdje.«

»Ali…«Nagnuo se prema njoj i šapnuo joj:

»Ako bomba eksplodira, upravo ovomjesto na kojem sada stojiš, najsigurnijeje na cijeloj bušotini.«

To je nije umirilo. U lice joj seurezao strah.

Tyler se osmjehnuo. »Ne brini.Imam plan.«

Činilo se da je to pomoglo. Više senije bunila.

S čekićem u jednoj ruci i bombom udrugoj, Tyler je pojurio kroz izlaz, apotom niz stube. Kat niže začuo jeHobsonov glas iz radiostanice zataknute

za svoj pojas. »Pet minuta!«Tyler je došao do prostorije za

skladištenje kemikalija. Naglo je otvoriovrata i ugledao police pretrpanekemijskim bočicama. Stakleni, plastičnii metalni spremnici bili su poslagani beznekog uočljivog reda. Prstom je prelaziopreko naljepnica na bočicama, tražećibočicu acetona, sastojka u tekućini zauklanjanje laka s noktiju. Na bušotini sekoristio kao jako sredstvo zaodmašćivanje.

»Četiri minute!« rekao je Hobson.»Krećem prema sigurnosnom bloku!«

Tyler je počeo misliti da bi mu planmogao propasti. Vidio je bočiceamonijaka, benzena, solne kiseline,etilen glikola, ali ne i acetona. Moguće

je da bi i neka druga od ovih kemikalijadjelovala, ali bio je siguran samo uaceton, a nije ga mogao pronaći u tomneredu. Imao je prilike vidjeti urednijamjesta pada zrakoplova.

Ako začuje Hobsona da izvikuje»tri minute« prije negoli uspije pronaćiaceton, morat će riskirati s benzenom iliamonijakom.

Tyler je počeo razmicati spremnikena stranu, pregledavajući što se nalazilou stražnjim redovima. Znao je da je tu.Potom je ugledao veliko slovo A naplastičnoj boci. Okrenuo je bocu iugledao riječ aceton. Lakše je disao sadkad ga je imao pri ruci.

»Preostale su tri minute!«

Tyler je ugurao aceton u jedan oddžepova i pojurio prema stubama, doksu rešetke odjekivale pod njegovimnogama.

Područje za lansiranje brodica zaspašavanje nalazilo se pet katova ispodrazine na kojoj je bio sigurnosni blok.Stigao je tamo upravo u trenutku kad jeHobson rekao: »Dvije minute.« Grant iFinn su ga čekali.

»Drago mi je da si stigao«, veseloje rekao Grant, ali Tyler je uočiotragove napetosti oko njegovih očiju.

Iako je Finnovo lice bilo blijedo,još uvijek je imao snage za svoje prazneprijetnje. »Gdje si tako dugo, k vragu?«

»U tvojoj idiotski neorganiziranoj

prostoriji za skladištenje kemikalija«,odbrusio je Tyler dok je stavljao trećubombu u kutiju. Grant ju je čvrstozatvorio.

» to sad?« pitao je Grant.»Stavit ćemo bombe u jednu od

brodica za spašavanje i lansirati ihodavde.« Brodice su se mogle lansirati iizvana i iznutra. Dodao je čekić Grantu iizvadio bocu acetona iz džepa.

»U jednu od brodica zaspašavanje?« pobunio se Finn. »Alivratašca su zavarena. Kako ćemo ubacitikutiju unutra?«

»Kroz okno na kupoli.«»Jedna minuta!« doviknuo je

Hobson. Bilo je to mnogo brže nego što

je Tyler želio.»Okna su od polikarbonata, ti

genijalče«, rekao je Finn. »Ne mogu serazbiti.«

Tyler je sa svoga pojasa skinuosvoj Leatherman nož — nešto poputnabildanoga švicarskog džepnog nožića— i otvorio oštricu pile pa njomezagrebao po oknu kako bi oštetiopovršinu.

»U normalnim se uvjetima ne možerazbiti«, rekao je Tyler dok je otvaraočep bočice acetona i oprezno gaizlijevao s gornje strane maloga bočnogotvora na brodici. »Ali kad ga premažešacetonom, polikarbonat se kristalizira.«

Odbacio je bočicu i rukom

razmazao aceton preko cijele površineokna. Uzeo je čekić iz Grantove ruke ibrojio do deset, kako bi aceton imaodovoljno vremena apsorbirati se krozogrebotine koje je načinio.

» to čekaš?!« upitao je Finn.Tyler ga je ignorirao i nastavi

odbrojavanje. Kad je došao do jedan,podignuo je čekić i svom ga snagomzavitlao prema oknu. Plohapolikarbonata razbila se poput stakla ipala u brodicu za spašavanje.

»Voilà«, rekao je Tyler mirnijenego što se osjećao. Ubacio je kutijukroz okno.

»Trideset sekundi!«Tyler je uhvatio jednu od vanjskih

ručica za lansiranje brodice zaspašavanje, a Grant je zgrabio drugu.

Kimnuo je prema Grantu.»Spreman… sad!«

Obojica su istodobno povuklipoluge. Držači su se otvorili, a brodicaje započela svoj spust niz tračnice.Ubrzala je, a potom započela slobodanpad. Nakon što je graciozno lebdjeladvije sekunde, svom je silinom udarila opovršinu vode i zaronila.

Na trenutak, Tyler je nije mogaovidjeti dok ju je pokušavao uočiti krozmaglu. Brodica za spašavanje izronila jetridesetak metara dalje od mjesta gdje jeuronila pa je Tyler lakše disao. Izabraoje upravo to okno jer je bilo najmanje.Nema sumnje da je voda ušla u brodicu

za spašavanje, ali nedovoljno da jepotopi. Brodica je odmicala od bušotinebrzinom od 10 čvorova.

»Iza brodice za spašavanje!«viknuo je Tyler. Tek što su se uspjeliskloniti u sigurnost zaklona golemebrodice za spašavanje, odjeknula jeglasna eksplozija. Cijela je platforma natrenutak bila osvijetljena plamenom kojise izdignuo više od sto metara u zrak.Narančasti ostaci brodice padali susvuda oko njih.

Kad su komadići brodice zaspašavanje prestali padati, Tyler jeustao i pogledao preko ogradeplatforme. Dijelovi zapaljenogafiberglasa i metala onečistili su more,ali nije bilo krupnijih ostataka brodice

za spašavanje. Nakon toga potonuli su iti ostaci, a magla se ponovno spustila.

Uljez se nije igrao. Svaka od bombibila je dovoljno jaka da raznese polaplatforme i izazove požar koji bi bilonemoguće ugasiti.

»Pa«, rekao je Tyler dok seadrenalin povlačio iz njegovaorganizma, »to je bilo zanimljivo.«Naslonio se na ogradu platforme,odjednom potpuno iscrpljen.

»To je najveća lažna skromnostkoju sam ikada čuo«, rekao je Finn. »Timora da imaš led u žilama. Zamalo samse usrao u gaće.« Pokazao je premamrtvacu koji je još uvijek ležao nauskom mostiću. »Tko je taj tip?Terorist?«

Tyler se zagledao u tijelo. »Mislimda nije«, rekao je. »Čini se da netko želiubiti doktoricu Kenner. A nagađam dasad žele ubiti i mene, također.«

»Zašto?« upitao je Grant.»To je nešto što tek moramo

doznati.«»Ovo je bilo vraški blizu. Tip je

stvarno znao što radi.«»Istina, ali dva je puta pogriješio.«»A gdje to?«»Prvo«, odgovorio je Tyler, »nije

me trebao pokušati ubiti. Sad imamosobni interes glede problema doktoriceKenner. Osim toga, to me jako ljuti.«

»Ako se želiš osjećati bolje«, rekaoje Grant, »sjeti se da nije dovršio posao.

Još uvijek si živ.«»Tu je, prijatelju moj, drugi put

pogriješio.«

14.

Dva su sata bila potrebna jednom odelektričara s platforme da ponovno spojižice na radijsku antenu, ali zbog uništenekontrolne kutije, satelitsku će vezuuspostaviti tek u nedjelju navečer, kadse očekivalo razilaženje magle. UzGrantovu je pomoć Tyler iskoristiovrijeme čekanja kako bi dovršiokonzultantski posao zbog kojeg je tvrtkaGordian angažirana i zbog kojeg se inalazio na platformi. Posao mu jezaokupio misli, što je bilo dobro jer nijemogao nastaviti razgovor s AidenomMac Kennom i doznati više o Colemanusve dok ponovno ne uspostave

internetsku vezu. Dok su Tyler i Grantradili, Dilara je mogla samo čekati usvojoj kabini i živcirati se.

U 10 navečer napokon je ponovnouspostavljena satelitska veza, a to jeTyleru omogućilo da promijeni planoveza putovanje. U isto se vrijeme razišlamagla i tada je iz St. Johna poletiohelikopter za platformu Scotia One. Kaduzleti s naftne platforme premaNewfoundlandu, Tyler je planirao bitina njemu, zajedno s Grantom i Dilarom.Privatni mlažnjak tvrtke Gordian već jebio na putu iz New Yorka i dočekat će ihu St. Johnu, a potom prevesti u sjedištenjihove tvrtke u Seattle. Odande će moćiistražiti incidente koji su se dogodiliposljednjih nekoliko dana. Kako se

bušotina nalazila u međunarodnimvodama, naftna će kompanija provestivlastitu istragu događaja. Umeđuvremenu, hitnom su im dostavomod proizvođača trebala biti dopremljenanova vratašca za brodice za spašavanjekako bi se one ponovno osposobile.

Čim je završio svoj posao nabušotini, Tyler se ponovno usredotočiona čudnovate događaje posljednjihnekoliko dana. Pridružio se Grantu iDilari pa su u njegovoj kabini čekalidolazak helikoptera. Morao je otkritizašto je povučena arheologinja DilaraKenner na sebe navukla dva pokušajaubojstva u dvanaest sati.

Kao što je Tyler i očekivao, uljezuza se nije imao nikakve osobne isprave.

Nakon što je Tyler digitalnimfotoaparatom izbliza fotografirao lice,palac i kažiprst, tijelo mrtvog muškarcapospremljeno je na hladno u jedno odskladišta. Bežični wi-fi sustav sad jefunkcionirao, baš kao i telefoni. Učitaoje fotografije u svoje prijenosnoračunalo i poslao ih elektroničkompoštom Aidenu MacKenni kako bi ovajmogao što prije započeti identificiranjetog čovjeka. Tyler je razgovarao sAidenom, a za to vrijeme Dilara jecijelu priču ispričala i Grantu, jer se saduvjerila da i njemu može vjerovati.

»Poslao sam ti fotografije i otiske«,rekao je Tyler u slušalicu telefona.»Pobrini se da identificiramo tog tipa.«

Aidenovu odgovoru prethodila je

kratka stanka. Prije pet godina oglušio jezbog meningitisa. Na jednojkonferenciji, Aiden je opazio Tylera dokse upisivao i predstavio mu se, a nakraju je Tyler zaposlio Irca u Gordianu.Jedna od spravica kojom se Aidenkoristio, zahvaljujući ljubaznostibivšega Gordianova klijenta, prevodilaje govor u tekst i obrnuto. Kako gluhoćanije utjecala na njegovu sposobnostgovora, ta mu je sprava omogućivala datelefonski razgovara s bilo kim. Jedini jenedostatak bio zastoj dug djelić sekunde,koliko je bilo potrebno računalnomprogramu da izgovorene riječi pretvori upisani oblik na njegovu računalu.

»Upravo otvaram fotografiju«,odgovorio je Aiden s jakim irskim

naglaskom. »Dobri Bože! Izgleda kao daje malo previše popio.«

»Mrtav je. Želio nas je flambirati.«Tyler mu je na brzinu prepričaodogađaje od prethodnoga dana.

»Zvuči jako dosadno«, bezizražajnoje odgovorio Aiden.

»Ma da, zijevali smo od dosade.«»Pretpostavljam da ovaj mrtvi tip

koji je želio biti nindža, nije ponionovčanik sa sobom.«

»Ne, ali ponašao se poput bivšegvojnika. S tim bi trebalo i započeti.«

Zbog toga što je tvrtka Gordianradila s FBI-om i vojskom — istraživalisu zrakoplovne nesreće, ocjenjivali novevrste oružja, davali procjene

terorističkih prijetnji na moguće ciljeve— imali su pristup povjerljivim bazamapodataka koji je bio ograničen mnogimdrugim tvrtkama. Kao i Tyler, i Aiden jeimao odobrenje najvišega vojnog vrhaza pristup podacima.

»I vidi je li danas u ovom područjubila jahta Lürssen ili Westportproizvodnje. Oko 25 metara duga. Moranekako biti povezana s ovim.«

»Ne vjerujem da je puno takvihjahti koje krstare sjevernim Atlantikom.«

»A sad, što je bilo s Colemanom?«upitao je Tyler. »Prošli put si meostavio u neizvjesnosti.«

»Da, sjećam se. Upravo sam sespremao potpuno te iznenaditi obratom,

ali si mi pokvario plan.«»Rekao si da je mrtav. Otkad?«»Već tri tjedna.«»Kako se to dogodilo?« Sjedište

Colemanove tvrtke, baš kao i uGordianovu slučaju, bilo je u Seattleu.Tyler je znao da je vijest bila nanaslovnicama svih lokalnih novina, alion je već mjesec dana na putu i niječitao nikakve novine.

»Ovo će ti se svidjeti«, rekao jeAiden. »Eksplozija. Čini se da su on itrojica njegovih ponajboljih inženjerabili pozvani kao konzultanti pri rušenjunekoga objekta. Kratki je spoj detoniraodinamit prije planiranog vremena. Svačetvorica samljeveni su u komadiće.«

Još jedna slučajnost. Tyleru se tonije svidjelo.

»Neka mi Jenny dogovori sastanakza sutra s bilo kim tko je preostao uColemanovoj tvrtki. Želim dobiti štoviše detalja te navodne nezgode kad sevratim u Seattle.«

»Znači, nećeš raditi na paduzrakoplova Rexa Haydena?«

Tyler se namrštio pri spominjanjuHaydenova imena. »Kakvom padu?«

»Zaboravio sam da ste izvan svega,tamo gore. Haydenov se zrakoplov malovaljao u pustinji blizu Vegasa. Nemapreživjelih.«

»Kad?«»Jučer poslije podne. Nešto jako

čudno. Zrakoplov se vratio iako jetrebao letjeti na Havaje. Preletio je LA,a potom mu je nestalo goriva iznadpustinje Mojave. To se vrti na svimvijestima. Mislio bi da se srušiopredsjednikov zrakoplov. Ipak, Haydenje vjerojatno poznatiji i odpredsjednika.«

To što je Haydenovo ime bilo jednood onih koje je Sam Watson spomenuoDilari prije smrti, nije mogla bitislučajnost.

»Gordian je pobijedio na natječajui dobio ugovor da istraži pad«, rekao jeAiden. »Judy Hodge je već jučer stiglana mjesto nesreće sa svojom ekipom, alimislio sam da će Miles tebe htjeti natom slučaju, uz toliko publiciteta.«

Tylera nije iznenadilo da su većkontaktirali Milesa Bensona,predsjednika tvrtke Gordian inajpametnijeg čovjeka kojeg je Tylerikad upoznao, da im pomogne sistragom. Tvrtka Gordian bila jekonzultant Sigurnosnog odbora zanacionalni promet u mnogim vrlopoznatim slučajevima zrakoplovnihnezgoda u posljednjih deset godina —padu zrakoplova TWA let 800, paduzrakoplova kompanije AmericanAirlines nad Brooklynom godinu nakon11. rujna te pri udaru privatnogzrakoplova bacača bejzbolskog tima NYYankees u jedan od nebodera naManhattanu. Tvrtka Gordian bila je ustanju najbolje provesti istragu pada

zrakoplova zvijezde tako poznate kaoRex Hyden.

Mrtva su se tjelesa brzo gomilala.Prvo Coleman, a sad Hyden. Obojicu ihje spomenuo Sam i obojica su šetalavječnim lovištima. Tyleru se nije svidioobrazac koji se stvarao jer je i njegovoime također spomenuto. Dokazi su bilisvježiji u slučaju Hydenove smrti pa jeto bio Tylerov prioritet.

»Javi Judy da ćemo joj se pridružitina mjestu nesreće«, rekao je Aidenu.»Zaustavit ćemo se u Vegasu prijepovratka u Seattle.«

»Ako svratiš do kasina, uloži stotkuna pobjedu Irske nad Njemačkom u igrizvanoj nogomet.«

»Žao mi je, Aidene. Znaš da nikadne kockam. Mogao bih potrošiti svusvoju sreću.«

Tyler je prekinuo vezu i sazanimanjem pogledao Dilaru. Nijeočekivao da će si ikad postavljatipitanja poput: » to je zajedničkoprekrasnoj arheologinji, Noinoj arki ipoznatoj filmskoj zvijezdi?« Odgovor jemorao biti još nevjerojatniji nego samopitanje.

»Ti si, doktorice Kenner«, rekao jeuz osmijeh, »magnet za probleme.«Namignuo joj je.

Obojici se osmjehnula. »Čini se dasam u dobrom društvu.«

»Pričajte vi o sebi«, odvratio je

Grant. »Mislim da uzrokujem višeproblema nego što ih privlačim.«

»Svakako to mogu potvrditi«, kazaoje Tyler.

Prigušen zvuk helikopterske eliseprobijao se kroz zidove. Tyler jepogledao kroz prozor i ugledao kakohelikopter Super Puma leti premapodlozi za spuštanje. Zaustavio je dah,pribojavajući se da će ugledati oblačićdima iznad motora helikoptera, aliletjelica je klizila kroz zrak bezproblema. Vjerovao je da neće pokušatiraznijeti još jedan helikopter, ali osjećatće se mnogo bolje kada dosegnusigurnost Newfoundlanda.

»Stigao nam je prijevoz«, rekao je.»Vrijeme je da promijenimo okolinu.«

Dok je hodao prema podlozi zahelikoptere, obavio je posljednjitelefonski poziv i dogovorio da mlažnjakpromijeni odredište i leti za Las Vegas,gdje će ih u zračnoj luci dočekati vozilo.Namjeravao je osobno vidjeti mjestopada Hydenova zrakoplova.

15.

Novost o neuspjelom pokušajuubojstva Dilare Kenner i Tylera Lockeanije dospjela do ušiju Sebastiana Ulricasve do sljedeće večeri. Nedjeljni je danproveo leteći iz Los Angelesa natrag dootoka Orcasa, smještenog u otočju SanJuanu udaljenom od obale državeWashington, kamo je krenuo u pregledsvojih postrojenja. Taj otok površine148 četvornih kilometara bio je dom4500 ljudi i turistički vrlo aktivan, zbogčeka su posjetitelji Ulricova postrojenjadolazili i odlazili ne privlačeći ničijupozornost.

Večerao je sa Svetlanom Petrovom

na verandi vile smještene u kompleksupostrojenja, uživajući u hladnomlistopadskom povjetarcu. To je bioluksuz koji će moći uživati još samotjedan dana. Dama je bila odjevena uprozirnu bluzu i mini suknu, pokazujućisvu raskoš svojega tijela. Vrlo je malopodsjećala na poslovnu ženu koju jeglumila kad je otrovala Sama Watsona.Ulricu je jedino bilo žao što i ona nijebila dio ekipe koja je slijedila DilaruKenner iz zračne luke u Los Angelesu iubila je prije nego što je izazvala sveove probleme. Petrova sigurno ne biostavila posao nedovršenim.

Zgrada u kojoj su večerali, bila jejedna od pet smještenih na imanju od 65hektara. Na rubovima imanja s vrlo

gustim stablima i raslinjem rasli sugolemi stari borovi.

Dan Cutter ukočeno je sjedio ustolcu na suprotnom kraju stola. On nijejeo, nego je samo pijuckao vino. Petrovaje u tišini slušala razgovor. Ulric ju jeupoznao kad je na moskovskom crnomtržištu krijumčarila lijekove za ruskumafiju i doveo je u Sjedinjene Države.Njezini su roditelji bili nuklearniznanstvenici koji su stradali učernobilskoj nesreći pa je zajedno sUlricom dijelila viziju boljega svijeta.

»Zašto vam je trebalo tako dugo dami javite?« pitao je Ulric.

»Glavni operativac nije vas želiouzrujati lošim vijestima dok nije dobiopotvrdu da su oboje preživjeli.«

»Njegovo ime?«»Gavin Dane. Tvrdi da su našeg

čovjeka na platformi svladali kad jepostavio Theramate na brodice zaspašavanje. Mora da je Locke otkriopostavljene bombe i ubacio ih u jednuod brodica.«

»Dobri stari Tyler. Snalažljiv kao iuvijek. Tvoj operativac trebao je poslativiše od jedne osobe na platformu.«

»Mislio je da je tajnost važnija odbrojnosti.«

»Jesi li ga upozorila na to koliko jeTyler inteligentan?«

»Da, ali on je zapovijedaooperacijom. To je bila njegova odluka.«

»Znači da je glup i nepažljiv. To su

dvije osobine koje ne želimo prenijeti uNovi svijet.«

»Slažem se.«»Prvo je Barry Pinter propustio

savršenu priliku ubiti Dilaru Kenner kadje otišla iz zračne luke, a sad ovo. Dvijevelike pogreške u tri dana. Nisamnaviknuo na takve propuste. Pogotovo neovako blizu kraja. Je li bilo još curenjainformacija osim Sama Watsona?«

»Ne. Čini se da je on bio jediniupućen u sve.«

»Ipak, ne smijemo dopustiti da našipreostali ljudi odjednom umisle kakosada mogu odustati. Možda svi nećeimati dovoljno hrabrosti za dovršetak.Ne bez malo poticaja.«

Ulricova majka preminula je dok jebila mlada, ali ona je bila ta koja mu jeugradila osjećaj za pravednost i životnismisao. Sve do svoje prerane smrtiuvjeravala ga je kako je njegovjedinstveni um bio znak od Boga da jepredodređen za velika djela.

Ulricov otac, koji je bio prostak ibudala, dao mu je samo jedan dar, a toje bilo shvaćanje važnosti discipline.

» to ste naumili?« pitao je Cutter.Ulric je imao upravo savršeno

rješenje. Naglo je ustao i nešto šapnuo uuho Petrovoj. Ona se nasmijala ikimnula glavom odobravajući njegovplan. Potom ga je poljubila i odšetala ukuću.

»Pođi sa mnom«, rekao je Cutteru.»I neka nas Olsen čeka u sobi zapromatranje.«

Ulric se spustio s verande niz stubei izišao pod oblačno nebo, tipično zaamerički zapad uz Tihi ocean. Kuća,masivna vila u tudorskom stilu, koristilase za smještaj novih sljedbenika njegovevjerske organizacije. Do nje je bio hotelu kojem je bilo smješteno 250 radnikaimanja. Preostale tri građevine bila suidentična pravokutna zdanja dužine iširine 90 metara, visoka 15 metara.Skromne građevine izgledale su poputhangara za zrakoplove, ali jedineletjelice na imanju bila su tri helikopterasmještena na podlogu za slijetanje blizuhotela. U zaljevu Massacre protezalo se

pristanište dovoljno dugačko i široko zaiskrcavanje bilo kakve opreme koju biželio imati.

Dugim je koracima došao do jedneod zgrada sličnih hangaru i ušao krozvrata gdje ga je u malom predvorjudočekao čuvar. Sjedio je za stolomsmještenim iza pet centimetara debelastakla otporna na metke. Ulric je položiodlan na biometrijski snimač.

Kad se upalilo zeleno svjetlo, čuvarmu je kimnuo i pričekao da Ulricizgovori lozinku. Lozinka se mijenjalasvaki tjedan. Nitko — čak ni Ulric —nije smio ući bez pravilne lozinke.Postojale su dvije lozinke, objeodabrane slučajnim odabirom: sigurnariječ i upozoravajuća riječ. Da je Ulric

izrekao upozoravajuću riječ, čuvar biznao da je pod prisilom osobe s kojomulazi. Dopustio bi Ulricu da uđe, apotom bi osobu u pratnji metkompogodio u glavu pri prolasku kroz vrata.

Ovaj tjedan upozoravajuća riječbila je nebo.

Ulric je izrekao točnu lozinku:»Reflektor.«

Klizna su se čelična vrata otvorila.Ulric i Cutter prošli su pokraj čuvarovastola i stigli do raskrižja koje je vodilona četiri strane. Na kraju dvorana dugih25 metara, s lijeve i desne stane nalazilasu se vrata koja su vodila do požarnihstuba za hitne slučajeve. Ispred njih suse nalazila vrata koja su vodila u glavnidio skladišta. Ulric je skrenuo desno i

stao ispred dva dizala. Pritisnuo je tipkui vrata lijevog dizala odmah su seotvorila. On i Cutter su ušli.

Na kontrolnoj ploči dizala bilo jenaznačeno sedam etaža, sva podzemljom, plus prizemlje. Ulric jeumetnuo ključ u kontrolnu ploču iokrenuo ga. Upalio se LCD ekran, a onje na ekran osjetljiv na dodir utipkaopristupni kod. Vrata dizala zatvorila suse i oni su tiho kliznuli prema petojrazini, gdje je ulaz bio dopušten samonekolicini odabranih. Nekoliko sekundiposlije, vrata su se otvorila i ravno predsobom ugledali su hodnik dugačaktrideset metara, kao i dvije dvorane sasvake strane, identične onima uprizemlju. Svih sedam razina podzemnog

postrojenja imalo je oblik slova T, sastubištem na sva tri kraja, istočnom,zapadnom i sjevernom.

Ulric je prošao niz dugačak hodnik istao pred par dvostrukih vratasmještenih negdje na sredini hodnika.Ušao je kroz vrata u predvorje, a potomotvorio još jedna vrata i otkrioprostoriju sa 5 metara dugim prozoromna suprotnoj strani. Uz donji dio prozoranalazila se operativna ploča. Prostorijase koristila za promatranje učinakanjihovih pokusa sa sigurne udaljenosti.

Howard Olsen, jedan od Cutterovihoperativaca osiguranja i kolega vojniveteran, ustao je u stav mirno kad jeušao Ulric. Bio je tipičan Cutterovnovak, vjerski idealist koji se priključio

jednoj od fanatičnijih tajnih vjerskihskupina u vojsci. Poput ostalih vojnikakoje je Cutter pronašao za Ulrica, Olsenje imao malo nade za budućnost ljudskerase nakon svega što je vidio u Iraku iAfganistanu. S veseljem se priključioUlricovoj Crkvi svetih voda nakon što jenečasno otpušten iz vojske jer je u bitkipretjerao kad je ubio dvoje navodnonedužnih civila. Ulric je znao da naovom svijetu nisu postojali nedužni.

»Olsene«, rekao je Ulric. »Moraščuti ovo.«

Olsen nije odgovorio. Kao svakidobar vojnik, odgovarao je samo kad muje bilo postavljeno pitanje.

» to misliš, koliko ih može statiunutra?« Ulric je pitao Cuttera.

Cutter je pogledao po sobi zapromatranje. »Barem dvadeset pet.«

»To je dovoljno. Imali smo previšepogrešaka i izdaja. Sada ćemo imatijavno prikazivanje.«

»Čega?«Ulric je pogledao prema prozoru, a

Cutter je slijedio njegov pogled. Na licumu se vidjelo razumijevanje kad jeshvatio što Ulric planira.

»Sam Watson već je mrtav«, rekaoje Ulric, »ali još uvijek imamo GavinaDanea i Barryja Pintera. Bili sunepažljivi i zato su otežali naše planove.Dovedi ih ovamo. Odmah.«

»Tko će ih promatrati?« pitao jeCutter.

»Dovedi sve koji znaju plan ucijelosti. Moraju znati što će se dogoditinjima i njihovim supružnicima ukolikosada pokušaju odustati.«

Svi njegovi sljedbenici bili suspremni umrijeti za njihov cilj, alivećina ih je znala samo da će prekrasniNovi svijet započeti za pet dana i da suoni odabrani biti u njemu. Zbogsigurnosnih razloga, samo je nekolicinaznala što se podrazumijevalo pod Novimsvijetom. Sam Watson dokazao je da jesigurnost možda upitna.

Ulric se okrenuo prema Olsenu, kojise činio zbunjenim. On nije bio međunekolicinom koji su znali.

»Pinter i Dane«, rekao je Ulric,»umrijet će u prostoriji smještenoj

odmah iza ovog prozora jer nisu ispunilisvoje zadatke. Otkrio sam da TylerLocke ide u Seattle. Promijenio je svojeplanove za putovanje i očigledno je daje sumnjičav. Još ne znam što zna, aliovoga trena to još ne može biti puno.Ipak, on je vrlo sposoban čovjek isigurno je da će s vremenom doznati jošviše. Tvoj je zadatak ubiti ga.«

»Da, gospodine«, odvratio jeOlsen. »Razumijem, gospodine.«

»Želim biti siguran da je to potpunojasno. Ne želim te vidjeti ovdje sve dokje Tyler živ. Jer ako te vidim prije toga,ti ćeš biti sljedeći koji će ići u tuprostoriju. A ono što se događa tamo,daleko je gore od bilo čega što možešzamisliti. Ili je Tyler mrtav ili si mrtav

ti. Jesi li razumio?«Prvi se put Olsenova čelična

vanjština uznemirila. Bacio je brzpogled prema sterilnoj sobi i oblizaousnice.

»Jasno je, gospodine. Locke jehodajući mrtvac.«

16.

Gordianov mlažnjak Gulfstream poletioje iz St. Johna u 1 sat iza ponoći ponjufoundlandskom vremenu, tridesetminuta nakon dolaska helikoptera splatforme Scotia One. U zrakoplovu jebilo mjesta za dvanaestero ljudi, ali suTyler, Dilara i Grant bili jedini putnici.Zbog toga što su zaposlenici Gordianaradili na mnogim udaljenim mjestimadiljem svijeta, tvrtka je u svojoj flotiimala tri mlažnjaka Gulfstream.Honorari koje je Gordian zaračunavaoza svoje usluge bili su i više negodostatni da pokriju troškove korištenjazrakoplova, a osim toga, njihovoj je

tvrtki omogućeno da ih vrlo povoljnokupi na vladinoj dražbi imovinezaplijenjene od raspačavača droge.

Grant je već spavao u stražnjemdijelu zrakoplova, a bez obzira na to štoje kratko pridrijemao u helikopteru,Tyler je osjećao kako se i njegove očizatvaraju. Dilara se pak činila potpunobudnom. Upravo se vratila iz WC-a gdjese presvukla u jaknu, bluzu, traperice ičizme za koje je Tyler dogovorio da ječekaju na uzletištu. Namjeravao joj jepostaviti još nekoliko pitanja prijenegoli zaspi.

»Hvala ti za odjeću«, rekla je. »Uonom sam se kombinezonu osjećala kaozatvorenica.«

»Vjerujem da se nitko ne bi zabunio

i smatrao te odbjeglim zatvorenikom, alimislim da ti nove krpice puno boljepristaju.«

»A nisam ti još ni zahvalila što sinas spasio pomoću one brodice. Kolikočujem, to je bila tvoja zamisao.«

»Da, moje lude zamisli ponekad iupale.«

Pogledala je unatrag prema Grantu izakimala glavom. »Kako samo možetako spavati, nakon svega što sedogodilo?«

»Stara vojna izreka kaže: Spavajkad možeš jer nikad ne znaš kad će ti sepružiti iduća prilika. On samo spavaunaprijed«, odvratio je Tyler.

»Spava unaprijed? Da barem ja to

mogu.«»Trebala bi probati. Pred nam je

još osam sati leta. Ali prvo, kako bi biloda malo porazgovaramo?«

»Može. Reci mi nešto o sebi.«Tyler se osmjehnuo širokim

osmjehom. »A što to?«»Tko ti je bio heroj kad si bio

dječak?«»Scotty iz Zvjezdanih staza.«»Onaj inženjer?« Nasmijala se

zvonkim, grlenim smijehom koji jeodmah zarazio i Tylera.

»A što da ti kažem? U srcu sampravi štreber. Kirk je bio heroj, aliScotty je bio taj koji je uvijek spašavaonjegovu guzicu. A tvoj? Nemoj mi reći

da je to bio Indiana Jones.«Dilara je odmahnula glavom.

»Princeza Diana. Kad sam bila malena,bila sam prava djevojčica. Obožavalasam haljine. Ali otac me stalno vodio sasobom diljem svijeta pa mi je strastpostala arheologija.«

»A Noina arka?«»To je bila očeva strast.«»Sam Watson rekao je da ju je tvoj

otac doista našao.«»Ne vjeruješ mu.«»Po prirodi sam sumnjičav. Dakle

ne, ne vjerujem mu.«» to ne vjeruješ? Da je arka

postojala ili da ju je moj otacpronašao?«

»Da je 140 metara dugačak brodponio sve životinje svijeta, dvije podvije, i nosio ih na vodama koje supotopile zemlju.«

»Mnogi ljudi doslovce vjeruju u tupriču iz Biblije.«

»Ali siguran sam da znaš«, dodao jeTyler, »kako to jednostavno nije mogućezbog mnogih razloga. Barem ne bezcijeloga niza čudesa. Priča o arcidogodila se prije šest tisuća godina. U tose vrijeme za izgradnju brodovakoristilo isključivo drvo. Najduljidrveni brod koji je ikad izgrađen jestfregata iz američkoga Građanskog ratapod imenom Dunderberg, dugačka 115metara.«

Dilara je bila sumnjičava. »I ti to

jednostavno znaš? to si ti, hodajućaenciklopedija?«

»Bez obzira što time ugrožavamprivid svoje svemogućnosti, priznajemda sam malo istražio ovu temu nakon štosmo dobili internetsku vezu.«

»Dakle, tvrdiš da Noina arka nijemogla biti dulja od 115 metara?«

»S točke gledišta jednog inženjera,brod izgrađen isključivo od drva, a većiod toga, jednostavno je neizvediv. Bezželjeznih okvira i unutarnjeg učvršćenjakoje su imali brodovi 19. stoljeća, brodveličine Noine arke savijao bi se poputgumene trake. U njega bi ulazila voda natisuću mjesta. A da ne pričam o tome dabi u žestokoj oluji kao što je opisana uBibliji valovi slomili okvir takva broda

poput grančice. Arka bi potonula u rokunekoliko minuta. Zbogom, ljudskavrsto.«

»Možda je bila manja nego štoBiblija navodi.«

»Veličina je samo prvi problem«,rekao je Tyler. »Znaš li koliko jevremena potrebno da drvo potpunoistrune?«

»U pustinjskoj klimi poputegipatske, nekoliko tisuća godina. Uegipatskim grobnicama stalnopronalazimo drvene predmete.«

»A u kišovitoj klimi?«»Ako drvo nije održavano, nekoliko

stotina godina«, rekla je Dilara.»Svakako manje od tisuću godina, čak i

u alpskim uvjetima.«»Točno. Pretpostavlja se da se

Noina arka nasukala na planini Ararat,koja svake godine ima značajne količinepadalina. Pogledaj samo sve drvenežitnice koje se ruše, a stare su samo stogodina. Ako su one već trule, svi tragoviarke odavno bi nestali.«

»Vjeruj mi, znam sve argumenteprotiv arke. Moj je otac vjerovao u arku,ali ne u doslovnom obliku, i to zbog svihlogičkih problema same priče onakokako je navedena u Bibliji. Na primjer,na svijetu postoji 30 milijuna vrsta, štobi značilo da je Noa trebao ukrcati 50pari životinja u sekundi kako bi ih svesmjestio u sedam dana, čak i da su svimogli stati u brod te veličine.«

» to nije mogao, čak i da je arkabila deset puta veća.« Sada im jekrenulo s argumentima, a jedno sudrugome bili najbolji poticaj.

»Tu je i problem hrane i vode kojebi arka morala ponijeti sa sobom«, reklaje Dilara. »To je jedan od mojihomiljenih argumenata. Samo jedan slonpojede oko 65 kilograma hrane na dan.Dakle, ako imaš četiri slona, dva azijskai dva afrička, za četrdeset dana to je 10400 kilograma hrane, a kao što znaš,hrana također izlazi na drugi kraj. Sad ktome dodaj nosoroge, vodenkonje,konje, krave i tisuće drugih životinja.Bilo bi nemoguće da osmero ljudi hranisve te životinje i čisti za njima.«

»I strašno bi zaudaralo. A ne

smijemo zaboraviti da bi trebalo petputa više vode nego što je ima naplanetu Zemlji da prekrije svekontinente. Možda bi voda potopilaFloridu da se otopi led s polova, alinema šanse da bi oceani prekriliplanine.«

Činilo se da je Dilaraimpresionirana. »Znači, upoznat si snekima od argumenata protiv doslovneinterpretacije.«

»Baš i ne«, rekao je Tyler. »Alirazumijem kako znanost funkcionira.«

»Ne uzimaju svi Bibliju doslovce.Neki tu priču smatraju alegorijom. Aličak su i alegorije obično utemeljene načinjenicama pa su zbog toga razvijenealternativne teorije kako bi se objasnila

priča o Potopu. Jesi li znao da to nije inajstarija biblijska priča?«

»Znam da su priče o potopima čestatema u mnogim kulturama.«

»Ali čini se da ova specifična pričaiz Biblije potječe od priče koja sepripovijedala barem tisuću godina prijenegoli je Biblija nastala. Arheolozi su1847. godine otkrili ploče na kojima jeklinastim pismom zabilježen ep oGilgamešu. U njemu je priča o potoputoliko slična onoj u Bibliji da nekipovjesničari smatraju kako su židovskiučenjaci koji su napisali Stari zavjetpriču o Noi utemeljili na Gilgamešu.«

»Još uvijek ti ostaje problem da,znanstveno govoreći, to nije moguće.«

»Ne doslovce, kao što stoji uBibliji. Ali 1961. godine, Bill Ryan,oceanograf s Oceanografskog institutaWoods Hole, otkrio je da je negdje oko5600 godina prije Krista Sredozemnomore provalilo kroz prirodnu branu naBosporu. Do tog je doba Crno more biloslatkovodno jezero oko sto metara ispodrazine mora. Kad je brana provaljena,nastao je slap pedeset puta veći odonoga na Niagari koji je u nekolikomjeseci ispunio cijelo Crno more. Sadzamisli da si ratar koji živi na obalamaCrnoga mora u to vrijeme.«

»Pretpostavljam da bih morao scijelom svojom obitelji i životinjamanapustiti to područje.«

»Možda i brodom«, rekla je Dilara.

»Uz malo pretjerivanja i kojim čudompridodanim tim događajima, to se moglopretvoriti u priču o Noi.«

»To može proći. Ali to još uvijekne objašnjava kako je tvoj otac mogaopronaći arku, kako je mogao znati da jet o bila arka, kako je preživjela sve temilenije ili, što je najvažnije, kako je topovezano s predstojećom smrćumilijardi ljudi, kao što je tvrdio tvojprijatelj Sam Watson.«

Dilara se zavalila u svoje sjedalo igledala kroz prozor. Nesvjesno jegladila kosu dok je razmišljala. Tyler seulovio kako pilji u nju pa je skrenuopogled samo tren prije negoli mu seobratila.

»Pravi si optimist«, rekla je. »Je li

za tebe čaša uvijek poluprazna?«»Za mene je čaša uvijek prevelika.

Samo se pokušavam usredotočiti naodgovor. Ja tako funkcioniram.«

»Pa kako ćemo doći do svih tihodgovora?«

»Sam je spomenuo ime Hyden. Tomora biti nekako povezano s padomzrakoplova Rexa Hydena. Pobrinuo samse da izbliza možemo vidjeti mjestopada. Nagađam da je zrakoplovnamjerno srušen.«

»Još jedna bomba?« Dilarine očirazrogačile su se kao onda kad jepronašla bombu na platformi.

»Ne, zrakoplov je ostao bez gorivai pao. Još nemam mnogo podataka, ali

uvijek volim prvo vidjeti samo mjestopada prije negoli poslušam snimku leta izapočnem laboratorijske analize. Nakontoga idemo u Seattle.«

»Zašto?«»Tamo je sjedište Colemanove

tvrtke. Možda je u njegovu uredu neštošto može objasniti sve što se dogodilo.Navratit ćemo i do Gordianova glavnogureda. Moram razgovarati sa svojimšefom i objasniti mu što se događa.Tamo imamo i računalnog stručnjaka zapovrat izgubljenih podataka, najboljegakojeg sam ikad sreo. On bi nam mogaopomoći u potrazi.«

»Činiš mi se prilično posvećensvemu ovome.«

»To ti se uvijek dogodi nakon što senađeš blizu smrti.«

»Sad kad sam preživjela pokušajuništavanja naftne platforme, misliš li daće odustati od namjere da me ubiju?«Dilarin je glas zvučao živčano, moždazbog toga što ona i Tyler još uvijek nisuimali pojma tko su oni.

Tyler je niječno odmahnuo glavom.»Žao mi je, ali čini mi se da su vrlouporni. Zbog toga ćeš odsada nadaljeostati sa mnom.«

»Ne misliš da se mogu brinuti samaza sebe?«

»O, uopće ne sumnjam da možeš.Ali ako želimo riješiti ovu situaciju,moramo se držati zajedno. Sjeti se, sada

također žele ubiti i mene. Možda čak iGranta. A bolje im je da ni ne pomislekrenuti protiv njega.«

»Zašto?«»Završit će na pogrešnoj strani

batine ako uvuku Granta. On je pravatvar. Ima crni pojas u krav magi istručnjak je za bilo koje oružje kojeg semožeš sjetiti.«

»A usto je i ogroman. to je kravmaga?«

»Izraelska borilačka vještina.Zajedno s njegovim hrvačkim pokretima,to je smrtonosna kombinacija.«

»Kladim se da je bio uspecijalcima. Koji ogranak? Delta?«

»Mogao bih ti reći, ali tada bi me

on morao ubiti.«»Sjećam se da sam ga jednom

vidjela na televiziji. Bio je vrlo žestok.Sad kad sam ga upoznala, ima jakoprijateljsko lice.«

»Najčešće. Ali kad se naljuti,najstrašniji je kučkin sin kojeg sam ikadvidio.«

Nagnula se prema njemu. »A što jes tobom? Znaš li krav magu?«

»Grant me naučio nekoliko pokreta.Mogu se snaći.«

»Primijetila sam.« Još je nekolikosekundi ostala zagledana u njegove oči,a potom se naslonila. »Onda mi je boljeda se držim tebe.«

»Dok sve ovo pokušavamo shvatiti,

postoji li netko koga bismo trebaliobavijestiti? Da si na sigurnom, tomislim.«

Odmahnula je glavom. »Nitko.«»A što je s gospodinom

Kennerom?« Tyler je bacio pogledprema njezinu prstenjaku. Na njemu nijebilo ni prstena ni traga svjetlije kožegdje je bio prsten.

Slijedila je njegov pogled i raširilaprste. »Dobro. Znaš da mi je djevojačkoprezime Arvadi.«

»Nije bilo bitno sve dosad.«»Razvela sam se prije dvije

godine«, rekla je. »Kolega arheolog.Znaš kako to ide kad se dvoje ljudirijetko viđa, a putuju po cijelome svijetu

odvojeno. Nedovoljno zajedničkogvremena. Odlučila sam zadržati ime, kadsam već postala poznata u svojojprofesiji pod njim.« Zastala je natrenutak. »A ti? Imaš li obitelj?«

»Mlađu sestru. Bili smozrakoplovna derišta. Otac mi je jošuvijek u aktivnoj službi, general. Neviđam ga baš često. Nije bio oduševljenmojim izborom profesije. Čini mi se daste ti i tvoj tata bili puno bliži nego štosam ja sa svojim.«

»Oženjen?« upitala je Dilara. Tonjoj je bio neutralan, ali je odavaozainteresiranost.

Zanijekao je glavom. »Udovac.«Nije ulazio u detalje. Tišina je postajalasve teža.

»Pa«, rekla je Dilara jer je shvatilasituaciju, »mislim da ću ipak maloodspavati.«

»Možeš uzeti moje sjedalo«, čuo sedubok glas odnekud iza Tylera. Okrenulase i iza sebe ugledala Granta. »Već jeugodno toplo. Tyler mi je rekao da sizainteresirana za neke od najpoznatijihPožarovih hrvačkih poteza. Kad seprobudiš, pričat ću ti o Detonatoru. Tajsam upotrijebio kad sam pobijedio uprvoj borbi.«

»Jedva čekam čuti detalje«, rekla jesmijući se i otišla u stražnji diozrakoplova.

Grant je sjeo u njezino sjedalo.»Sviđa mi se.« Snizio je glas.

»Dakle… zvučalo je kao da vam jedobro krenulo.« Namignuo je. Ponekadje Grant pretjerivao pokušavajućipomoći Tyleru da pronađe nekoga nakonženine smrti.

»Samo smo razgovarali«,odgovorio je Tyler. Pogledao jeodostraga prema Dilari. Ona se većsklupčala na sjedalu, zatvorenih očiju iomotana pokrivačem. Ovo je bilo prviputa da ju je Tyler vidio doista ranjivu iodjednom je osjetio silnu navaluzaštitničkih osjećaja. Okrenuo se natrag iprimijetio kako se Grant smješka.

»Znaš moju djevojku?«»Žena koju si prije dva tjedna

upoznao u Seattleu sad je tvojadjevojka?«

»Tiffany«, rekao je Grant.»Savršena je.«

»Izišli ste dva puta, mislim?«»Znam da je rano, ali ima sve

osobine buduće gospođe Westfield. Znaškako smo se upoznali?«

Tyler se osmjehnuo. »U striptizklubu?«

»U teretani. Ona samo radi u striptizklubu.«

»Izbacivačica?«»Konobarica«, odgovorio je Grant,

glumeći ljutnju. »Sama se uzdržava iškoluje za medicinsku sestru. Ona jesitna, ali čvrsta.«

»Nadam se da nije presitna. Ti bi jemogao zdrobiti.«

»Trebao bi je vidjeti dok dižeutege. Vau! Ja sam primijetio nju. Ona jeprimijetila mene. Nekoliko smo se danasamo gledali, ali ne i razgovarali. Aonda smo se konačno povezali. Znaškako?«

»Kako?«»Samo smo razgovarali.«Tyler je ponovno pogledao Dilaru.

Čvrsto je spavala.»Ništa se ne događa«, rekao je.»U redu.« Grant nije zvučao kao da

mu vjeruje.»Stalno ćeš me gnjaviti time, zar

ne?« rekao je Tyler.»O, da«, odgovorio je Grant.Tyler je uzdahnuo. Bit će to

dugačak let.

17.

Sletjeli su u zračnu luku McCarenInternational u Las Vegasu, a Tyler jebio osvježen nakon četiri sata sna.Pokupio je ključeve unajmljenog džipadovezenog do Gordianova mlažnjaka isjeo na vozačko mjesto. GPS uređaj bioje smješten na kontrolnoj ploči ispredsuvozačkog sjedala na kojem je sjedioGrant. Za nekoliko minuta bili su naautocesti 93 koja će ih odvesti do mjestazrakoplovne nesreće.

»Koliko smo daleko?« pitala jeDilara sa stražnjeg sjedala.

»Judy Hodge, glavni Gordianovinženjer na mjestu nesreće, rekla je da je

mjesto udaljeno oko 130 kilometara«,odgovorio je Grant. »Točno usredničega. Na svu sreću, mjesto pada jesamo kilometar i pol udaljeno odautoceste 93, i to na ravnom terenu. Dase to dogodilo u kanjonu ili na planini,prikupljanje ostataka trajalo bi baremdeset puta duže.«

»Koliko će vremena uopće trebati?Da se shvati što se dogodilo, mislim.«

»Obično su potrebni mjeseci zainicijalnu pretragu, a potom godine dozaključnog izvješća.«

»Godine? Sam je rekao da imamovremena do petka, a već je ponedjeljakujutro!«

»Zbog toga što ovo ne izgleda kao

slučajna nesreća«, rekao je Tyler,»uvjerit ću NTSB da žurno dovršiistragu. Grante, želim da preuzmeškontrolu ovdje.«

»O, baš si zločest«, rekao je Grant.»Prema Tiffany.«

»Preživjet će bez tebe još nekolikodana. Sve ćemo ostatke poslati natrag uTEC. Smjestit ćemo ih u hangar 3.«

» to je TEC?« upitala je Dilara,izgovarajući to kao riječ, baš kao što jeto učinio i Tyler.

»Gordianov Centar za testiranje iinženjerstvo. U Phoenixu je pa im nećetrebati dugo da sve tamo presele. To jepostrojenje smješteno na imanju koje seprostire na 20 četvornih kilometara, a

sagrađeno je daleko u pustinji prijedvadeset godina. U tih se dvadesetgodina Phoenix toliko proširio da sepostrojenje sad nalazi malo izvanpredgrađa. Imamo više od 11 kilometaradugu ovalnu testnu stazu, zemljani teren spreprekama, podlogu za proklizavanje,unutarnji i vanjski poligon za testiranjesudara, kao i prostrane laboratorijskeprostorije. Tamo se također nalaze ikilometar i pol duga pista te pet hangaraza ispitivanje.«

Tyler je znao da zvuči poputponosnog oca kad opisuje to mjesto, alinije si mogao pomoći. To je bioGordianov dragulj.

»Znači, vi provodite testove i zaautomobilske tvrtke?« reka je Dilara.

»Mislila sam da oni imaju vlastite testnestaze.«

»Imaju, ali mnoge tvrtke želeprovesti neovisno testiranje.Osiguravajuće tvrtke, odvjetnici,proizvođači guma. Naš je najveći klijentamerička vlada. Možemo testiratipraktički sve na kotačima. Sve odbicikala do velikih kamiona. Upravo ćeprekosutra testirati rudarski kamion iispitivati sve njegove mogućnosti.«

»Čini se da uživaš u takvimstvarima. Voziš li ti ikad testna vozila?«

»Ponekad, ako imam priliku. Bilobi posebno zabavno voziti taj kamion.«

»Kamion? ališ se. A zašto?«»Radi se o kamionu Liebherr T

282B, kamionu koji je visok gotovo 8metara, a prazan teži više od 180 tona.«

»To je 180 tisuća kilograma«, reklaje Dilara. »Ne mogu zamisliti nešto teveličine.«

»Radi se o najvećem kamionu nasvijetu. To je, u stvari, nešto poputtrokatnice na kotačima. Kad je pun, težidva puta više od zrakoplova 747 priuzlijetanju. Same gume imaju promjerveći od tri i pol metra i teže su od svihautomobila koje si ikada vozila. Rudnikugljena iz Wyominga tražio je datestiramo taj kamion za njih kako biodlučili hoće li ga kupiti. Naš je honorarsvakako isplativa investicija kadpromišljaš hoćeš li kupiti dvadesettakvih kamiona, a svaki košta četiri

milijuna dolara.«»Zvuči nevjerojatno.«»Nažalost, kako se mi vraćamo u

Seattle, morat ću malo pričekati dok gane provozam.«

Ostatak vožnje proveli su u tišini.Uskoro su prošli branu Hoover i ušli uArizonu. Grub pustinjski teren tek jemjestimično bio pokriven drvećem. Zrakje treperio zbog vrućine, a temperaturaje već bila viša od 32 °C. Uskoro jeGPS uređaj signalizirao da se nalaze namjestu skretanja pa je Tyler usmjeriodžip na zemljani put. Minutu poslijepribližili su se skupini vozila.Tridesetak kombija opremljenihsatelitskim antenama naguralo se uoskudan okoliš. Reporteri su stajali pred

kamerama i emitirali ono što su doznalio zrakoplovnoj nesreći u kojoj je životizgubila jedna od najpoznatijih osoba nasvijetu.

Provezli su se pokraj novinarskihkombija do zapreke na cesti koju supostavila tri automobila Državnepolicije Arizone. Policajac im jesignalizirao da stanu.

»Mediji ne mogu dalje od ovetočke«, rekao je policajac.

»Mi nismo novinari«, rekao jeTyler. »Radimo za GordianEngineering.« Dao je policajcu svojuidentifikacijsku iskaznicu.

Policajac ju je pogledao pa jevratio Tyleru. »Očekuju vas, doktore

Locke. Naći ćete ih 800 metara dalje nizcestu.«

»Hvala.«Tyler je nastavio voziti sve dok

nisu stigli do skupine vozila koju sučinili policijski automobili, vatrogasnikamioni i mrtvozornička vozila zauklanjanje tijela, ali su tamo također bilai tri vojna kamiona, kao i kamion sprikolicom za prijevoz opasnih tvari.Odmah do nje stajalo je dvoje ljudi uzaštitnim odijelima za biološkuopasnost. Bili su pognuti iznad crnihvreća u kojima su se vjerojatno nalaziliostaci tijela koja su prikupili. Tyler nijeznao zbog čega bi se na mjestu nesrećenalazila ekipa za opasne tvari. Uzrakoplovu nije trebalo biti nikakvih

opasnih tvari, a sve je gorivo odavnosagorjelo. Izdvojen od ostalih vozilastajao je kombi s Gordianovim logomkoji su činili zupčanik i četiri znaka štosu predstavljala tvrtkina područjastručnosti: otvoren plamen, munja,zrakoplov položen preko automobila istilizirana ljudska figura.

Vitka žena tridesetih godina stajalaje pokraj kombija i govorila uradiostanicu. Judy Hodge pogledala jeprema njima kad je čula da joj sepribližava džip. Nosila je Gordianovubejzbolsku kapu, majicu bez rukava,traperice i lateks rukavice. Kad jevidjela da je to Tyler, zatakla jeradiostanicu za pojas i krenula premadžipu.

Tyler je iskočio iz automobila irukovao se s njom. Kimnula je Grantu, aTyler ju je upoznao s Dilarom.

»Drago mi je što te vidim, Judy«,rekao je. »Tamo je pravi cirkus.«

»Policija je već uhvatila dvojicureportera koji su se prošuljali pokrajbarikade«, kazala je Judy. »Osim toga,morali smo potjerati i lovce na suvenire.Baš je dobro da imamo G-Tag. Moramote stvari maknuti s mjesta pada što jeprije moguće. Nisam ni znala kako suzaluđeni neki Hydenovi fanovi.«

G-Tag je bila metoda obrađivanjazrakoplovnih ostataka koju je razvilatvrtka Gordian. Svaki se pronađeniostatak zrakoplova fotografiraodigitalnim fotoaparatom i bilježila se

njegova točna lokacija. Nakon toga bi sebarkod s jedinstvenim identifikacijskimbrojem prilijepio na svaki pronađenikomad. Sve su se informacije automatskislale Goridanovu središnjem računalu,koje je odmah sastavljalo detaljnu kartusvakoga pronađenog komada zrakoplovai mjesta gdje je nađen. Sustav G-Tagsmanjio je količinu potrebnog vremenaza dokumentiranje mjesta padazrakoplova deset puta u odnosu naprethodnu ručnu metodu. To je značiloda su mogli početi uklanjati ostatkezrakoplova s mjesta pada u rokunekoliko sati i tako ih sačuvati odvanjskih utjecaja.

»Jeste li već počeli slati ostatke uTEC?« upitao je Tyler.

»Prvi kamion s prikolicom stići ćeza manje od jednoga sata. Imat ćemo ihdvadeset na relaciji između mjestanesreće i TEC-a. Najveći dio ostatakazrakoplova je tamo.« Pokazala je premamjestu gdje je bilo mnoštvo radnika.Tyler je vidio samo nekoliko krupnijihkomada, uključujući i nešto što jeizgledalo poput motora zrakoplova.

»Kad završim ovdje, vraćam senatrag u Seattle s doktoricom Kenner.Moramo požuriti ovu istragu. Judy, ostatćeš na mjestu pada sve dok ne buderaščišćeno. Grant će se pobrinuti zaobradu ostataka u TEC-u. Sada mi recisve o padu.«

Dok su hodali prema mjestu pada,Judy ih je izvijestila o letu praznog

zrakoplova natrag na kopno. Dobila jeelektroničku kopiju izvještaja pilotaborbenih zrakoplova i prenijela imsadržaj. Tyler je mogao vidjeti desetinekomada metala, prtljage i raznolikneidentificirani krš, već označenzastavicama i spreman za uklanjanje.

Tyler se zaustavio ispred metardugačkim četvrtastim dijelom trupa ukojem se nalazilo i izbijeno zrakoplovnookno. Kleknuo je i pregledavao ostatkedok su razgovarali.

»Ima li tragova eksplozivnedekompresije?«

»Nikakvih. Zrakoplov je bio čitavsve dok nije udario o tlo.«

Kroz prazan prozorski okvir, Tyler

je ugledao nešto bijelo ispod trupazrakoplova, obasjano sunčevomsvjetlošću.

»Imaš li još koje rukavice?« upitaoje. Možda nisu vidjeli odvojen komadićpod dijelom trupa koji je već biooznačen i spreman za uklanjanje, a time ifotografiran.

»Naravno«, rekla je Judy i dodalamu par rukavica.

»Dakle, možda se radi o sporomistjecanju kisika?« rekao je Tyler dok jenavlačio rukavice.

Judy ga je zbunjeno pogledala. »Ne.Čekaj, mislila sam da znaš…«

»Znam što?« pitao je Tylerprevrćući dio trupa zrakoplova na drugu

stranu. Iznenađeno je ustao kad jeugledao što je ispod njega: blistavobijela ljudska bedrena kost.

Na mjestu pada zrakoplova nijebilo neobično pronaći dijelove tijelapomiješane s drugim ostacima, ali jebilo neobično pronaći kost. Osobito kostkoja je izgledala kao da su je potpunoočistili lešinari, iako nije bilo nikakvemogućnosti da su se kojoti zavukli podtaj komad trupa zrakoplova.

Judy je uključila radiostanicu irekla: »Ovdje imamo još jednu.«

»Ovo nije prva kost koju stepronašli?« Sagnuo se da je pobližepogleda.

Judy je odmahnula glavom i počela

govoriti. »Mi…«Prije negoli je uspjela reći više,

začuo se glas iza njihovih leđa: »Nediraj to!«

Okrenuo se i ugledao kako imprilazi muškarac u zaštitnom odijelu zabiološku opasnost. Fotografirao je kost,a potom je oprezno podigao i smjestio uplastičnu vrećicu. Nakon što ju jeoznačio, otišao je ne rekavši ni riječ.

»Oprosti«, rekla je Judy. »Mislilasam da znaš.«

»Doznali smo samo najosnovnije odAidena MacKenna prije nego što smokrenuli ovamo«, rekao je Tyler. » Judy,što se, do vraga, događa?«

»Ekipa za opasne tvari ovdje je

zbog te kosti. Zbog stanja u kojem senalaze ostaci tijela, FBI je bio zabrinutda ćemo naići na biološke ili kemijskeostatke. Najbliža ekipa bila je vojnajedinica iz Dugway Proving Groundsa uUti. Nisu ništa pronašli. Jučerposlijepodne dopustili su nam dazapočnemo obradu mjesta pada.«

»Koliko ste tijela dosad pronašli?«»Nijedno.«» to?« upitao je Tyler s nevjericom.

»Morali ste pronaći barem jedno. Premaplanu leta koji sam vidio, ukrcalo sedvadeset sedmero ljudi.«

»Pronašli smo ostatke baremdvadesetero ljudi, ali ne i tijela.«

»Pod ostacima podrazumijevaš

ruke, trupove i takve stvari?«»Ne. One vreće koje si vidio ne

sadrže ništa osim kostiju.«Tyler je ostao bez riječi. Grant je

izgledao onako kako se osjećao —potpuno šokirano.

»Kako je to moguće?« konačno jeupitao Tyler.

»Nemamo nikakvo objašnjenje«,odgovorila je Judy. »Sve što znamo jestto da je prije pada zrakoplova nešto sveputnike učinilo kosturima.«

COLEMAN

18.

Gavinu Daneu trebalo je osam sati dase vrati u Washington nakon što je jahtapristala u Halifaxu. Ulric se pobrinuo davođa propale misije na platformu ScotiaOne zna samo da se odmah mora javiti upostrojenje na otoku Orcasu. Sigurno jeznao da ga čega ukor zbog neuspjehamisije koju je vodio, ali nije znao kolikosurov.

Barry Pinter, čovjek kojemu je biopovjeren zadatak da eliminira DilaruKenner dok je odlazila iz zračne luke,već je bio u postrojenju i pomagao uposljednjim priprema za nadolazećedane. Cutter ih je obojicu vodio dolje,

sad kad su promatrači zauzeli svojamjesta.

Svita Ulricovih najboljihznanstvenika i operativaca nervozno seokupila u sobi za promatranje. Osimpovremenog žamora, bili su tihi. Znali suda će se uskoro dogoditi nešto važno, alinisu znali što. Ulric, koji je stajao pokrajprozora s Petrovom, promatrao ih je.Dobro. Bili su upravo onakvograspoloženja kakvo je trebao. Pritisnuoje tipku na kontrolnoj ploči.

»Počnimo«, rekao je u mikrofon.Otvorila su se vrata unutar

prostorije za testiranje. Zamro je iposljednji šapat. Cutter je uveo dvojicumuškarca u čelično sivu prostoriju. Prvoje ušao Gavin Dane, nabijen muškarac

kratke, vojničke frizure u tijesnoj crnojmajici pod kojom se ocrtavalo mišićavo,vitko tijelo.

Drugi muškarac bio je Barry Pinter,otprilike 30 centimetara viši i barem 20kilograma teži od Gavina Danea. Hodaoje graciozno poput mačke. Obojica sumuškarca bili vojni veterani izspecijalnih postrojbi: Dane je bio uRangerima, a Pinter u Zelenimberetkama.

Ulric ih je obojicu hladno gledao.Nije uživao u tome što će se dogoditi,ali to je bilo potrebno. Bila ih je štetaizgubiti, ali cio je projekt došao dokritične točke i nije ga smio dovesti uopasnost. Oni su morali biti primjer zaostale.

Cutter je izišao iz sobe i zatvoriovrata. Spustila se poluga i začuo se jasanzvuk zaključavanja vrata. Dane i Pinter,koji su se poznavali iz prethodnihoperacija, pogledali su se, a njihovazbunjenost pretvorila se u paniku. Nakontoga počeli su sustavno promatratiprostoriju u kojoj nisu bili nikada prije.

Pod prostorije za testiranje bio je upotpunosti prekriven čeličnimrešetkama. Ulric ih je dao načiniti odčelika koji je bio posebno otporan navisoke temperature. Iznad njih je biostrop, također načinjen od rešetki kojesu bile povezne sa sofisticiranimsustavom ventilacije u kojem je bilo 14naprednih filtara. Stijenke sobe bile suod čelika debelog 2,5 centimetara, a

prozor za promatranje od najmodernijegpolimera koji nije iskrivljavao pogledna unutrašnjost iako je bio iznimnodebeo i čvrst.

Jedini predmet u unutrašnjostiprostorije bila je plinska maska zaprekrivanje cijeloga lica koja je ležalana podu.

Ulric je uključio mikrofon tako dasu Dane i Pinter mogli čuti njegovoobraćanje promatračima.

»Dobar dan, dame i gospodo.Vjerojatno se pitate zašto ste ovdje.Dobro je da se pitate. Znatiželja je jednaod osobina zbog koje sam vas angažiraoza ovo epsko putovanje. Kao što znate,vrlo smo blizu kretanja na to putovanje.Nažalost, jasno mi je da su neki od ljudi

uključenih u ovaj projekt počelipreispitivati svoje sudjelovanje.«

Svi okupljeni imali su bezizražajnalica. Nitko nije želio pokazati darazmišlja na taj način, posebno ako sudoista razmišljali o odustajanju.

»Razumijem taj osjećaj. Riječ je ovelikom pothvatu. Takvom koji ćepromijeniti lice planeta. Ja vjerujem —mi vjerujemo — da će ta promjena ukonačnici spasiti ljudsku rasu. Ali moratćemo podnijeti žrtve. Svi mi. A čini mise da je nekima od vas teško suočiti se stim.«

Ulric je pogledao unutrašnjostprostorije za testiranje i jasno vidiostrah na licima Danea i Pintera. Obojicasu kriomice gledali plinsku masku.

»Zato sam mislio da je važnoojačati našu odlučnost za zadatak kojinam predstoji. Ne smijemo dopustitinikakvo odstupanje, nikakvo kolebanje,nikakvu izdaju, nikakav neuspjeh.Moramo ostati usredotočeni na zadatakpred nama. Zbog toga sam danas ovamopozvao ovu dvojicu.« Ulric je rukompokazao prema prozoru. »Dvojcu ljudikoji su nas iznevjerili, iznevjerili svenas i u opasnost doveli sve za što smo setrudili.«

Okrenuo se prema prozoru. »Gavin.Barry. Vi ćete pokazati ovim ljudimazašto je tako važno da svatko od nasizvrši svoj posao krajnje profesionalno.Pokazat ćete im što je na kocki.«

Pinter je potrčao prema vratima i

zabio prste u njih, pokušavajući pronaćinačin da ih otvori, ali to je bio uzaludanpokušaj. Vrata su imala trostrukozaključavanje i bila su čvrstozabrtvljena. Nisu se mogla otvoritiiznutra. Dane je samo stoički stajao ičekao da čuje što će uslijediti.

»Unutra je s razlogom samo jednaplinska maska«, nastavio je Ulric. »Zašezdeset sekundi komora za testiranje bitće ispunjena Arkonom-B, oblikombiološkog agensa koji će omogućitistvaranje našega Novog svijeta. Onajkoji bude nosio plinsku masku bit ćepošteđen njegova djelovanja. A onajdrugi…«

To je bilo sve što je trebalo. Pinterje skočio prema maski, ali Dane, koji je

uvijek bio pametniji, znao je da jenajbolji način onesposobiti protivnika.Pustio je Pintera da ga zaobiđe, a potommu zadao karate udarac u leđa. Pinter jepao na pod, shvatio svoju pogrešku iodmah ustao, postavivši se u borbenipoložaj naspram Danea. Oba muškarcabila su iskusna u borilačkim vještinama,ali je visina Pinteru davala prednost.Stajali su i odmjeravali se.

Ulric je pogledao na svoj ručni sat.»Pedeset sekundi«, rekao je da ih

potakne.Njegove su riječi polučile željeni

učinak. Dane je skočio u zrak i okrenuose oko svoje osi, istodobno udarajućinogom. Prije nego što se noga uspjeladotaći njegove glave, Pinter se izmakao

i podigao ruke da blokira udarac. Zbogsiline udarca, oba su muškarca pala.Pinter je prvi ustao i napao Danea, kojije još uvijek ležao. Dane ga je zgrabioza gležanj i počeo ga okretati, koristećiPinterovu pokretnu silu za podizanjesvojega tijela iznad njega. Još dok jePinter bio u zraku, Dane ga je udario umeđunožje.

Pinter je pao i zajecao od boli, alijoš nije bio dokrajčen. Dane senapregnuo kako bi zadao smrtonosniudarac Pinteru u vrat. Pinter je uzvratioudarcem u Daneovo lice pa se ovajotkotrljao od njega. Obojica su sjedilina podu i pripremali se za završetakborbe.

»Trideset sekundi«, rekao je Ulric.

Uz dvojicu ovakvih muškaraca, nijednom ne bi palo na pamet da bi moglisurađivati i podijeliti masku. To je biožalostan primjer zbog čega je njegovNovi svijet bio neophodan. Najnižiljudski porivi, uključujući i sebičnost,upravo su pokretali prizor pred njima. Sobzirom na okolnosti, to je biloprikladan prikaz. Ulric se samo nadaoda jedan od njih neće ubiti drugoga. Akose to dogodi, morat će unutra poslatiCuttera da pobjedniku otme plinskumasku.

Dane i Pinter kružili su jedan okodrugoga. Pinter je jako šepao i topokušavao prikriti, dok je iz Daneovanosa curila krv.

Cutter, koji se u međuvremenu

vratio u prostoriju za promatranje istajao pokraj Ulrica, šapnuo mu je uuho: » to bi se dogodilo ako pobjednikima otvorene rane na tijelu?«

Ulric nije uzeo u obzir tumogućnost. Ipak, bilo bi zanimljivovidjeti može li Arkon-B ući u krvotok ina taj način.

»Pretpostavljam da ćemo uskorodoznati.«

Dane i Pinter navalili su jedan nadrugoga zadajući udarce brzinom isilinom koje je Ulric teško pratio. Pinterje uspio obgrliti Danea i stegnuti mu grlopa se činilo da je ishod borbe izvjestan.

»Petnaest sekundi«, rekao je Ulric ikimnuo prema operateru kontrolne

ploče. Njegov je prst lebdio nad tipkomkoja će osloboditi Arkon-B.

Daneovo lice postalo je ljubičasto.Gotovo da je završilo. Tada jeposljednjim snagama Dane malo izviotijelo i nogom udario Pintera u koljeno.Ovaj je zaurlao od boli i pustio ga, aDane ga je istoga trena udario u drugunogu. Pinter je vrisnuo i pao, držeći seza obje noge. Koliko ja Ulric mogaovidjeti, činilo se da mu je desno koljenoiščašeno, a lijeva noga slomljena. Pinterviše neće moći hodati.

Dane je stajao, promatrajući Pinterai važući kako će ga dokrajčiti, potpunosmetnuvši s uma vrijeme. Ulric je počeoodbrojavati. »Deset, devet, osam…«

Dane je pogledao prema zvučniku, a

potom se bacio prema maski.»Sedam, šest, pet…«Zgrabio je masku s poda i stavio je

na glavu.»Četiri, tri, dva…«Do trenutka kad je Ulric izrekao

»jedan«, Dane je uspio učvrstiti remenei ponovno usmjeriti pozornost premaPinteru, koji je još uvijek ležao na podu.Piljio je u Danea pogledom punimmržnje.

Ulric je kimnuo operateru, a on jepritisnuo tipku. U prostoriji za testiranjeodjednom se začulo upuhivanje zraka.Dane i Pinter pogledali su prema podu.Mlaz zraka nosio je njihovu odjećuprema stropu.

Ulric je opazio da su svi u sobiodjednom zadržali dah. Neće moratidugo čekati. Arkon-B koji su upotrijebiliu Hydenovu mlažnjaku bio je točno istogsastava kao i biološki agens koji je ovogčasa preplavljivao Dane i Pintera. Tamoje koncentracija bila jednu stotinku oveu komori za testiranje jer je uređaj zadistribuciju u zrakoplovu morao bitimalen i pokretan. Zbog toga je ciopostupak tako dugo trajao prije negoli jeArkon-B počeo djelovati, a zbog toga sui odabrali prekooceanski let. Plan je bioda do trenutka dok netko na Hydenovuletu shvati što se događa budu predalekood obale da se stignu vratiti prije negolibude kasno.

Pinter se dovukao do zida i oslonio

se na njega. Lice mu je bilo kameno, aliUlric je mogao vidjeti strah u njegovimočima. Dane se povukao do suprotnogzida i nepovjerljivo ga gledao za slučajda se pokuša dočepati maske. Čak i daproba, bilo je prekasno za Pintera. Većje bio izložen. Sad je samo bilo pitanjevremena.

Kao što je Ulric očekivao, prviznakovi mogli su se primijetiti većnakon dvije minute. Pinter je počeokašljati, prvo jednom ili dva puta, apotom gotovo bez prestanka. Njegova supluća bila prvi napadnuti organi, aArkon-B sada je kružio njegovimkrvotokom.

Kašalj je postao suh i promukao, auskoro mu je iz kuta usana počela curiti

krv. Pinter je posegnuo rukom kako bi jeobrisao i ugledavši krv, preplavio ga jeužas.

»Molim vas! Žao mi je!« vrištao jeizmeđu napadaja kašlja. »Molim vas!Pomozite mi!« Pogledao je Danea kojiga je promatrao razrogačenih očiju.

Krv je sada u mlazu curila izPinterovih usta, a promatrači su počelijecati. Pinteru je počela otpadati koža,prvo lagano se ljušteći, a onda u velikimkomadima. Pinter se topio pred njima.

Sve što mu je preostalo bilo jejaukanje u agoniji. Nakon toga ruka muje poletjela prema grlu, a on je počeohvatati zrak. Njegova su se pluća, bezsumnje, napunila tekućinom. Gušio se uvlastitoj krvi.

Do smrti je trebalo još samotridesetak sekundi. Pinter je ispustioposljednji hropac i izdahnuo piljeći uDanea. Glava mu je klonula unatrag iudarila o zid. To je prouzročilootpadanje velikoga komada kože pa jena zidu ostao krvav trag, nakon čega muse tijelo nagnulo prema naprijed ismirilo na podu.

Neki od promatrača vrisnuli su iličak jecali, zgroženi i u strahu, ali jeUlric podignuo ruku i utišao ih. Još nijebilo gotovo.

Dok su promatrali, Pinterovo tijelonastavilo je propadati, kao da su gledalisnimak načinjen tijekom duljegarazdoblja. Rane na njegovu tijeluproširile su se u rupe, usirena krv i tkivo

curili su kroz rešetke na podu. Krv sazida brzo je nestajala, kao da je voda navrućoj tavi.

Ulric je pogledao po sobi izamijetio da su oči svih promatračaprikovane na užasan prizor Pinterovatijela koje je nestajalo. Nekolicina ih jeizgledala kao da će se onesvijestiti.Jedna je žena povratila u koš za otpatke.Ovaj je javni prikaz imao željeni učinak.Ako je itko iz prostorije ikadarazmišljao o tome da krene Watsonovimizdajničkim stopama, sada to više nećeučiniti.

Svaka stanica Pinterova tkiva bilaje napadnuta, a za još tri minute, odnjega nije ostalo ništa osim kostiju, takotemeljito očišćenih kao da ga se

dočepalo jato izgladnjelih piranja.Njegova lubanja, na kojoj je prije samopet minuta bilo ljudsko lice, perverznose kesila prema prozoru za promatranje.

Operater je ponovno pritisnuotipku, a strujanje zraka je prestalo.

»I to je kraj našega današnjegprikaza«, rekao je Ulric. »Vjerujem daje svima bilo poučno. Osim ako ne želitebiti dio mase koja će za pet dana bitiizložena Arkonu-B, vjerujem da ničimnećete ugroziti naše pozorno promišljeneplanove. Jeste li me razumjeli?«

Nekoliko ih je odmah reklo »da«,dok su ostali žustro potvrđivalikimanjem glava.

Zadovoljan učinkom, Ulric je

rekao: »Možete ići.« Kimnuo je premaženi koja je povratila. »Ponesite i koš zaotpatke.«

Kolona ljudi tiho je izišla izprostorije, još uvijek zapanjena onim štosu vidjeli. U komori za testiranje ostaoje Dane. Dozivao je kroz plinsku maskui lupao na vrata.

Ulric je pustio da posljednjipromatrač napusti prostoriju, a potomzatvorio vrata za njima. Ostali su jedinooperater, Cutter, Petrova i Ulric.

» to će biti s Daneom?« pitao jeCutter. »Da ga pustim?«

Operater, koji je znao kako djelujeArkon-B, iznenađeno je podigao obrvu.Cutter je bio upoznat s mnogim

svojstvima tog biološkog agensa, ali nijeznao koliko je otrovan.

Ulric je značajno odmahnuoglavom. »Bojim se da to nećemo moći.Iako je Gavin imao masku, i on je bioizložen. Arkon-B apsorbira se i krozkožu, iako znatno sporije nego krozpluća. Ne smijemo ga pustiti jer jezaražen. Svi bismo zbog toga stradali.Sada za njega možemo učiniti samojednu stvar.«

Pogledao je prema operateru koji jenešto tiho mrmljao, možda molitvu.Otvorio je sigurnosnu ploču i stavo prstiznad crvene tipke na kojoj je pisaloSTERILIZIRANJE.

»Ovo će poštedjeti Gavina onogakroz što je prošao Barry«, rekao je

Ulric. Kimnuo je operateru. »Pokreni.«Operater je pritisnuo tipku.

Kroz rešetke je sunuo plamen svedo stropa. Dane je vrištao dok ga jevatra obavijala i plesao naokolo uagoniji samo nekoliko sekundi, a potomje pao na pod, dok mu je tijelo brzonestajalo. Ulric je vidio da setemperatura u prostoriji već podigla dotisuću stupnjeva i još je rasla. Uskoro ukomori neće ostati ništa organsko, a čaksu se i kosti pretvorile u pepeo i bileusisane u ventilacijske otvore koji će ihfiltrirati i sigurno ukloniti.

»Još dvije minute«, Ulric je rekaooperateru. Morali su biti sigurni da jesav Arkon-B uništen. Kako ironično,mislio je Ulric, da se nalazi samo

nekoliko koraka od najsmrtonosnije tvarikoja postoji, a za pet dana, mjesto nakojem stoji bit će najsigurnije mjesto naZemlji.

19.

Let iz Las Vegasa do Seattlea nijetrajao puno dulje od vožnje natrag smjesta nesreće do zračne luke, tako da jebilo tek 14 sati kad su Tyler i Dilaraprizemljili. Poveo ju je od mlažnjakaGulfstreama do Gordianova postrojenjana Boeingovu polju u Seattleu. Kako suposjedovali tri mlažnjaka, Gordian jezaslužio posebnu pistu smještenu južnood obližnjega središta grada.

Dan je bio vrlo topao za listopad ineobično vedar. Oblaci za koje se činiloda su uvijek tamo zimi, još nisu stigli pasu imali prekrasan pogled na Olympics ina Mount Rainier u daljini.

Tyler je stao pokraj crvenogasportskog automobila i otvorio majušanprtljažnik. Unutra je ubacio svoju torbu,a potom otkvačio žicu s auta.

»Za što je to?« pitala je Dilara.»Punjač baterija«, rekao je Tyler i

uskočio u vozačko sjedalo. Dilara jeušla sa suvozačke strane. »Ovo je Tesla,električni automobil. Pun je za četirisata.«

Pritisnuo je tipku za pokretanjeautomobila. Diskretan zvuk označio jeda je Tesla uključen, ali inače jeautomobil bio tih. Tyler je ubacio ubrzinu i lagano ga izvezao s parkirališta.Kad su stigli do autoceste 99, nagazio jegas. Tesla je poskočio prema naprijedkao da je lansiran iz katapulta. U roku

nekoliko sekundi, vozili su se brzinom130 km/h.

» Zna č i , ipak ti je dopuštenopoigrati se s igračkama«, rekla jeDilara.

»Nije loša povlastica, zar ne? Drugimodel ovog vozila testiramo kod nas uTEC-u. Meni su dali da ovaj posudim zasvakodnevnu vožnju. Mogu ga zadržatineko vrijeme, uz uvjet da im dampovratnu informaciju kako i štopoboljšati na idućoj verziji.«

Jedan od Tylerovih sporednihhobija bilo je i honorarno testiranje irecenziranje automobila. Njegovaosobna vozila — ona koja je sam platio— bila su dodge Viper, terenac porscheCayenne i motocikl Ducati, ali je

obožavao voziti najnovije igračke nakotačima. Tesla će biti kod njega jošnekoliko tjedana. Nakon toga će seprebaciti na nešto drugo. Možda na noviferrari koji izlazi idući mjesec.

Prizor Seattlea na horizontupostajao im je sve bliži. Dilara jepromatrala trajekt koji je ulazio u ElliotBay dok je Tyler jurio vijaduktomAlaskan Way. Malo je govorio, a to jojje dalo priliku da promatra okolinu, dokje on pokušavao shvatiti što je moglouzrokovati ono što su vidjeli u pustinjiMojave.

Na mjestu pada ostali su dva sata irazgovarali sa zapovjednikom vojnejedinice za biološku opasnost, ali Tylernije uspio doznati ništa posebno o

mogućim uzrocima nestanka tijela. Vojnije znanstvenik nagađao da se radi onekoj vrsti biološkog agensa, ali nijeuspio pronaći njegove tragove ni nakostima ni na ostacima zrakoplova.Krenuvši od toga da nitko od službenikazračne luke u Los Angelesu koji su imalikontakt sa zrakoplovom nije doživio istusudbinu, znanstvenik je pretpostavio daje organizam koji je pojeo tkivoraspršen tijekom leta. To je značilo dabi među ostacima zrakoplova moglipronaći njegov izvor.

Tyler je naložio Judy da u TECpošalje sve što su našli, a Grant ćepotom brzo provjeriti svaki komadprtljage i opreme koja je bila uzrakoplovu. Tyler nije znao što bi točno

trebali tražiti, ali je želio provjeriti svešto se činilo neobičnim. Kada dovrši svešto treba u Seattleu, uputit će se natrag uPhoenix i nadgledati istragu.

Tyler je s autoceste izišao na izlazSeneca pa vijugajući nastavio krozsredište Seattlea sve dok nije stigao dozgrade tvrtke Gordian, smještene prekoputa Westlake centra, poznatogturističkog odredišta za mnogobrojneposjetitelje grada.

Upravo kad je Tyler skrenuo uGordianovo podzemno parkiralište,ugledali su poznati vlak koji se kreće pojednoj tračnici i povezuje Westlake itoranj Space Needle kako se zaustavljana postaji smještenoj iznad njihovihglava.

Tyler je ubacio svojuidentifikacijsku karticu u čitač smještenpokraj čeličnih vrata garaže. Posebansenzor smješten na podu garažeosiguravao je da samo jedan automobiluđe za svaku identificiranu karticu. Tylerje parkirao na mjestu rezerviranom zanjega i poveo Dilaru prema dizalu.Položio je ruku na biometrijski snimač.Zvuk je signalizirao prepoznavanjenjegova identiteta, a vrata dizalaotvorila su se.

Dilara je upitnim izrazom licapokazala zanimanje za osiguranje kojesu vidjeli, ali nije ništa rekla.

»Puno radimo za vladu«, rekao jeTyler ne ulazeći u detalje. Gordianovitajni vojni ugovori zahtijevali su

dodatnu razinu osiguranja. Turisti koji sumiljeli uokolo nisu imali pojma da šećupokraj jednoga od najbolje osiguranihzdanja u cijeloj državi Washington.

Nekoliko sekundi poslije, vratadizala otvorila su se na dvadesetom katui razotkrila predvorje koje je podsjećalona bilo koji luksuzni odvjetnički ured.Prigušena boja zidova dobro senadopunjavala s tamnim drvenimnamještajem i udobnim foteljama učekaonici. Na recepciji za elegantnimstolom od mahagonija, smještenim tik uzstaklena vrata, sjedila je službenica.Dilara je potpisala ulazni obrazac idobila privremenu identifikacijskukarticu koju je pričvrstila za ovratnik.

Tyler je otpratio Dilaru do svog

ureda. Prozori koji su zauzimali ciojedan zid prostorije gledali su na PugetSound i pružali jedinstven pogled. Sobanije imala puno ukrasa jer tamo nijeprovodio mnogo vremena. Hrpica poštekoja je mogla čekati i telefon bile sujedine stvari na njegovu stolu. Nije bilopotrebe za stolnim računalom jer jesvoje prijenosno računalo nosio sasobom. Na polici za knjige bila jekolekcija inženjerskih tekstova ičasopisa o automobilima, a zid je bioprekriven slikama trkaćih automobila ifotografijama Tylera kako stoji uz ljudeu odijelima za utrku.

»Vidim da si lud za automobilima«,rekla je Dilara. Neke fotografijepromotrila je pozornije. Tyler je

primijetio da se radilo samo ofotografijama na kojima je stajao držećiruku oko ramena iste žene, prekrasneplavuše.

»To je bila moja supruga, Karen«,rekao je.

»Divna je«, rekla je Dilara licaokrenuta prema Tyleru, a oči su jojodavale sućut, kao što je često viđao.»Kad je preminula?«

Uvijek se užasavao tog neizbježnogpitanja, ali sad je barem mogaorazgovarati o tome a da ga ne počnegušiti. »Prije dvije godine. Prometnanesreća. Otkazale su joj kočnice najednom raskrižju.«

»Žao mi je.«

»Meni također«, odvratio je.Dopustio je da stanka traje malopredugo. Nakašljao se kako bi pročistiogrlo. »Ako ti ne smeta ovdje čekati,idem porazgovarati sa svojim šefom.Možda te pozovem da nam se pridružiš,ali htio bih prvo razgovarati s njimnasamo. Ako ti telefon zazvoni, to ću bitija pa se slobodno javi.«

»Može. Uživat ću u ovomprekrasnom pogledu.«

Tyler ju je ostavio u uredu i otišaodo kraja hodnika, gdje je pokucao navrata Milesa Bensona, Gordianovapredsjednika i glavnog direktora. Čuo gaje kako viče promuklim glasom:»Tylere, brzo se nacrtaj kod mene!«

Mora da mu je službenica s

recepcije rekla da je Tyler stigao. Jošnije ni ušao u njegov ured, a već jeizgledalo kao da će imati krasan doček.

Tyler je otvorio vrata Milesovaprostranog ureda. To je bila ugodnasoba, ali čisto poslovna. Na sredini sobenalazio se konferencijski stol za osamosoba. S njegove su strane bili kauč ifotelja, s praznim prostorom gdje bitrebala biti još jedna fotelja. Naudaljenom kraju ureda bio je masivanuredski stol. Za njim je sjedio muškaraclica ogrubjela zbog vremenskih utjecajai kratke, vojničke frizure koju je zadržaojoš iz svojih vojničkih dana. MilesBenson mahnuo je Tyleru da priđe bliže,ali je nastavio tipkati po tipkovnici. Kadje dovršio, pogledao je Tylera

uzdignutih obrva, a potom dohvatiofascikl sa stola. Nakon toga je počeoustajati, nešto što su posjetitelji od njegarijetko očekivali, jer su gotovo svi znalida je Miles Benson paraplegičar,paraliziran od struka naniže u jednojnesreći.

Tyler ga je već puno puta vidiokako to čini, ali ga je postupak jošuvijek čudio. Podigao se, ali je zapravojoš uvijek sjedio, zahvaljujući svojemuiBOT stolcu, motoriziranim invalidskimkolicima koje je razvio proizvođačSegwaya. U uobičajenim se situacijamastolac kretao uokolo na sva četiri kotača,ali kad god bi Miles poželio biti 30centimetara viši, pokrenuo bi računalnukontrolu koja bi nakrenula sjedalo tako

da je balansiralo na samo dva kotača.Računalna kontrola neprekidno jepodešavala kotače kako se stolac ne biprevrnuo. Učinak toga isprva je biozabrinjavajući, ali se Tyler brzonavikao. Sjedio je na rubukonferencijskog stola tako da su mu očibile na istoj razini kao i Milesove.

Miles je prstima dotakao upravljač,a iBOT je spretno zaobišao njegov stol.Rukovao se s Tylerom stiskom koji jemogao zgnječiti čelik. Tyler je znao daMiles svakodnevno diže utege i vježba utrkaćim invalidskim kolicima.Jednostavno, nije bio tip čovjeka kojegbi usporila sitnica poput paralize.

»Kako je prošao maraton?« upitaoje Tyler.

»Pobijedio sam u svojoj dobnojskupini«, ponosno je odgovorio Miles,kojemu su bile 62 godine. »Bio bih prvii u skupini od četrdeset godina i starijihda na lijevoj ruci nisam dobio žulj na38. kilometru. Neki kučkin sin koji senatječe na specijalnoj olimpijadipretekao me samo dva kilometra prijekraja.«

»Zar se ne kaže Paraolimpijada?«Miles je promumljao: »Kako god.

Znam samo da je dvadeset godina mlađiod mene i da je magarac. Pogledao mepreko svojih sunčanih naočala dok meobilazio i namignuo mi. Došlo mi je daga izguram s ceste.«

» to te zaustavilo?« upitao je Tylers osmijehom.

»Ista stvar koja me zaustavila da tene rastrgam zbog toga što si napustioposao u Norveškoj — moje dobrodušnosrce. Odbacio si posao vrijedan polamilijuna dolara.«

Miles nije bio samo Tylerov šef.Bio mu je i mentor u njegovimstudentskim danima, potičući ga da budešto bolji na MIT-u, gdje mu je predavao.Nakon što je Tyler otišao iz vojske idoktorirao, upravo ga je Milessavjetovao da osnuje inženjerskukonzultantsku tvrtku, koju je Tylernazvao Gordian Engineering. Kad jeTyleru dosadio administrativni iprodajni dio konzultantskog posla, Milesga je nagovorio da Gordian pripojinjegovoj tvrtki koju je osnovao nakon

što je otišao s MIT-a. Novonastalatvrtka preuzela je naziv Gordian, aMiles njezino vodstvo. Iako je Miles bioizvrstan inženjer, njegovo pravo poljestručnosti bilo je u prodaji izapošljavanju, a to je Tyleruomogućivalo da svoje inženjerskesposobnosti usmjeri na terenski rad, štoje značilo da se veličina tvrtke godišnjeudvostručivala.

Iako bi se Milesove riječi nekomesa strane činile oštrima, Tyler je znao daon ipak ne misli tako.

»Znam da si imao dobar razlog«,nastavio je Miles.

»Posao nije propao. Samo jeodgođen. Uspjeli smo završiti zadatak naplatformi Scotia One.«

»Aiden mi je rekao da si ih spasiočak dva puta.«

»Nažalost, ja sam jedini razlogzašto su uopće imali probleme. I DilaraKenner.«

Miles je bacio fascikl koji je držaona konferencijski stol. »To je za tebe.Već sam ga pregledao. Zatražio sam odAidena da prikupi sve informacije odoktorici Kenner do kojih može doći.Ima prilično dojmljivu biografiju.«

»Prilično je dojmljiva i kad jeupoznaš.«

Dok je listao sadržaj fascikla,objasnio je Milesu sve što se događalo uproteklih 48 sati. Kad je dovršio,pogledao je Milesa očekujući odgovor,

ali on je bio nedokučiv kao i inače.» to misliš, kako je sve to

povezano?« konačno je upitao Miles.»Dobro pitanje. Coleman i Hyden

nekako su povezani, a netko se priličnonamučio maknuti Dilaru Kenner i mene sputa da ne bismo doznali kako. Sljedećije zadatak otkriti kako su oni povezani sPostankom, Zorom i Oazom. Nadam seda ćemo, ako doznamo što im jezajedničko, znati i kako će pronalaženjeNoine arke omogućiti da spriječimo smrtmilijarda ljudi. U međuvremenu, mislimkako je vrijeme da u sve ovo uključimo iFBI.«

»Slažem se«, uzvratio je Miles.»Čini mi se da si na pravom putu.Poznajem posebnog agenta odgovornog

za ovo područje pa ću ga nazvati. A štoje s tvojim ocem? Rekao si da misliškako je muškarac koji je pokušaobombom raznijeti bušotinu bivši vojnik.Možda nam general Locke može pomoćiu vezi s tim.«

Tyler se ukočio. Užasavao sepomisli da trči ocu po pomoć. KadGordian nije imao puno posla, Miles gaje tjerao da utječe na svog oca ipomogne im dobiti neke vojne ugovore,ali Tyler je uvijek odlučno odbijao.

Ne, čak i da mi život ovisi o tome,pomislio je, ali je rekao: »To nije dobrazamisao.«

Miles se namrštio. »Jesi li siguran?Ima dobre veze, a mogao bi i podmazatikotačiće da lakše dođemo do potrebnih

informacija.«»Možemo se i sami pobrinuti za

to.«Sherman Locke bio je dva puta

odlikovan general zrakoplovstva, čovjekkoji se prijavio u vojsku i sam se probiokroz časničku školu. Kad je Tylerovamajka napustila obitelj, njemu su bilečetiri godine pa je njegov odgoj i odgojnjegove tada novorođene sestre preuzelabaka s majčine strane. Njihov je otac bionepopustljiv u disciplini i činilo se daništa što je Tyler postigao nije bilodovoljno dobro. Jednom su mu trimjeseca bili zabranjeni izlasci jer jedobio četvorku u srednjoj školi, jedinuikad.

Tyler nije nikad razmišljao o upisu

u Zrakoplovnu akademiju jer je imaoslab vid — koji je u međuvremenukorigirao laserskom operacijom — zbogčega pilotska obuka nije dolazila uobzir. Umjesto toga, želio je ići na WestPoint. Ali General, kako je Tyler zvaosvog oca, nije podržao njegovu zamolbu.General mu nikad nije rekao zašto, aliTyler je nagađao da ga otac nije smatraodovoljno čvrstim za taj posao. U znakprotesta, čim je diplomirao na MIT-u,Tyler se uključio u program za obukurezervnih vojnih časnika, usprkos očevunegodovanju.

Od tada nadalje, Tyler bi se uvijekpobrinuo da se samostalno probije krozživot, bilo privatni, bilo poslovni. Kaoda mu je bilo zabranjeno tražiti pomoć

od oca. Imali su vrlo hladan odnos, čak iuz nastojanja njegove žene Karen da seponovno zbliže. Nakon što je onapreminula, još više su se udaljili.

Bilo je očito da se Miles ne slaže sTylerovom odlukom. Tyler mu je tovidio na licu, ali nije se mogao sjetitibilo čega što bi promijenilo njegovuodluku.

»U redu«, rekao je Miles nakonstanke. »Tako si odlučio. Hoće lidoktorica Kenner stalno biti uz tebe?Čini se da je ona ključna u cijelojstvari.«

»Ona je sad u mom uredu. Nenamjeravam je ispuštati iz vida.«

»Pozovi je ovamo«, rekao je Miles.

Nakon što je Tyler dovršio poziv, Milesga je upitao: » to ćeš učiniti?«

»Nakon što obiđemo računalniodjel gdje moramo razgovarati sAidenom, odvest ću Dilaru u Colemanovured i provjeriti možemo li tamo pronaćikakvu povezanost.«

Čulo se kucanje na vrata. Ovogaputa Miles je promijenio glas i ljubaznoodgovorio: »Uđite, molim.«

Dilara je ušla. Iako joj Tyler nijeništa spomenuo o Milesovu stanju, nijepokazala ni najmanji znak čuđenja kadga je ugledala kako sjedi u invalidskimkolicima metar iznad zemlje. Odmah muje prišla držeći ruku spremnu zarukovanje.

»Doista mi je drago mi je što vasmogu upoznati, doktore Bensone«, reklaje.

»Izgledate puno bolje uživo nego nafotografijama, doktorice Kenner. Imolim vas, zovite me Miles.«

»Hvala. Ja sam Dilara.Pretpostavljam da ste čuli priču omeni.«

»Da. Tyler mi kaže da ste unekoliko posljednjih dana prošli punotoga.«

»Da, ali barem sam iz svega izvuklanešto nove odjeće.« Miles se osmjehnuoTyleru kao da želi reći da je bio u pravu.Bila je dojmljiva.

»Tyler misli da se još puno toga

mora otkriti«, rekao je Miles. »Naraspolaganju su mu svi resursi kojeGordian ima u rješavanju ovog slučaja.«

»Hvala vam na pomoći.«»Pa, ne radim ovo samo zato jer

imam meko srce. Već su me zvali sbušotine Scotia One i tražili danadomjestimo brodicu za spašavanjekoju je ovaj tu raznio pa moram znati odkoga ću to naplatiti. Dio troška pokrit ćese iz ugovora o istraživanju Haydenovezrakoplovne nesreće. Ipak, najvažnije odsvega, ja sam stari vojnik i kad netkopokuša ubiti jednog od mojih, moram touzeti ozbiljno.«

»I ja također«, rekao je Tyler.Ustao je. »Hoćemo li otići do Aidena davidimo što nam može reći?«

»Budite oprezni kamo god krenete«,kazao je Miles.

»Ne brini. Dilara se zna brinuti zasebe«, rekao je Tyler.

»Znam. Nisam to njoj rekao.«

Howard Olsen stajao je 15 metara daljeod ulaza u Gordianovu zgradu, motajućise po autobusnoj postaji kako ne biizazvao sumnjičavost. Zbog toga što nijeznao na koji će način Tyler Locke doći uSeattle, mislio je kako je najbolje mjestoda presretne svoje ciljeve čekajući ihpred središnjim uredom tvrtke, što sepokazalo točnim. Vidio je da su Locke iDilara Kenner stigli u crvenomsportskom autu, ali su ga garažna vrata

spriječila da ih slijedi unutra i odmahdovrši posao.

Temeljito je provjerio zgradu ividio da bez dodatne pripreme ne možeući u zgradu a da ga ne otkriju. Sljedećaprigoda da djeluje bit će da ih slijedikad se izvezu iz zgrade. Njegov partnerCates čekao je u automobilu iza ugla.Nije bilo mjesta za parkiranje s kojeg bise mogao vidjeti izlaz iz garaže pa ćeOlsen pozvati Catesa kad vidi da sepojavio Lockeov automobil. Nakon togaće im samo preostati da ih slijede ipričekaju dok ne stanu na crvenomsvjetlu na semaforu. Olsen i Cateszaustavit će svoj auto pokraj njihova izasuti ih kišom metaka iz dviju MP5automatskih pušaka koje su pripremili.

Bit će mrtvi prije negoli shvate što im sedogađa.

20.

Računalni odjel, baš kao i ostataktvrtke Gordian, uopće nije bio ono što jeDilara očekivala. Mislila je da će sezateći u dosadnoj sivoj prostorijipretrpanoj računalnom opremom ižicama svuda uokolo. Umjesto toga,radilo se o središtu visoke tehnologijekoje je moglo poslužiti kao zapovjednimost svemirske letjelice iz budućnosti.Raznobojni plosnati monitori bili susmješteni na ergonomskim uredskimstolovima raspoređenim na diskretnojudaljenosti duž cijele prostorije. Krozogromnu staklenu stijenku na suprotnojstrani mogla je vidjeti zaslon veličine

semafora na nogometnom stadionu.Sve što je vidjela bilo je daleko od

njezine predodžbe inženjera. TylerLocke bio je žustar pustolov, njegovatvrtka koristila je najnoviju tehnologiju,a svaka osoba koju je susrela bila jepotpuno različita od štreberskogstereotipa koji je očekivala. Bila je vrloiznenađena kad je ugledala invalidskakolica Milesa Bensona čvrsto osovljenana samo dva kotača, ali vjerovala je daje to uspjela dobro prikriti.

»Ovo su naše instalacije zaprevizualizaciju«, rekao je Tyler ipokazao na veliki ekran. Dvojicamuškaraca izvalili su se na kauč i divljemahali upravljačima, ubijajućiizvanzemaljce prirodne veličine u nekoj

videoigrici. »Prije negoli počnemoraditi na nekom složenom projektu,volimo u priču razviti različite scenarijeili prikazati inženjerske sheme. Kad nerabimo ›previz‹ za posao, damo dečkimada se malo opuste na njemu.«

Osim dvojice igrača, samo je jošjedna osoba bila u računalnom odjelu itipkala za računalom.

»Ponedjeljak je«, rekla je Dilara.»Gdje su svi?«

»Možda je sastanak u tijeku, alivećina naših inženjera nema redovitoradno vrijeme. Više se vodimo premarokovima i terminima klijenata. Ponekadje ova prostorija pretrpana u subotunavečer ako dovršavamo kakavprojekt.«

Jedina osoba u prostoriji, muškaracdvadesetih godina grivaste kose, piljioje u monitor dok su mu ruke letjeletipkovnicom kao da je virtuoz koji sviraBeethovenovu sonatu. Bio im je okrenutleđima i tako usredotočen na računalo,da se činilo da ih nije primijetio.

»Mrzi kad ga iznenade«, rekao jeTyler s velikim osmijehom. Muškarac zatipkovnicom je tipkao, a Tyler seprišuljao i stao tik iza njega. Podigao jeruke kao da će ga dohvatiti za ramena.

»Neće upaliti, Tylere«, rekao jemuškarac s izrazitim irskim naglaskomne prekidajući rad. »Primijetio sam tebei onu krasnu damu kad ste ušli. Ne možešmi se prišuljati kad je u sobi dvadesetmonitora koji odražavaju svaki tvoj

pokret.«Okrenuo se prema njima na svojoj

stolici i poskočio na noge. Rukovao se sTylerom i počeo se koristiti znakovnimjezikom. Zbog toga se i nije okrenuo kadsu ušli. Čovjek je bio gluh.

Tyler se osmjehnuo mršteći se paistodobno odgovorio znakovnim jezikomi verbalno. »Da, upoznat ću vas i ne, nijezainteresirana za to.« Muškaracljepuškasta lica i debelih obrva koje sudominirale nad metalnim okviromnjegovih naočala vragolasto joj seosmjehnuo. to god da je rekao, imala jeosjećaj da joj Tyler to neće prenijeti.

»Dilara«, rekao je Tyler gledajući umuškarca, »ovo je naš rezidentnistručnjak za dobivanje informacija,

Aiden MacKenna. Kao što vidiš, gluh jei ima zločest smisao za humor.Komuniciram s njim znakovnim jezikomu znak ljubaznosti, ali zna čitati s usana,a njegove naočale pokazuju majušantekstualni prijevod tvojih izgovorenihriječi.«

Dilara je prihvatila Aidenovispružen dlan. »Zadovoljstvo mi je«,rekao je. »Samo sam pitao Tylera kolikoće dugo ostati u gradu.« Govorio jeneobično razgovijetno za gluhu osobu.Da joj Tyler to nije spomenuo, ne bi niznala da mu je sluh oštećen.

Tyler ga je pogledao sneodobravanjem. »Sreća tvoja da sinezamjenjiv.«

»Svakako sam sretan. A ti možeš

biti sretan što sam izabrao vas, a neMicrosoft ili Google.« Aiden jepozornost ponovno usmjerio premaDilari. »Znači, vi ste ta arheologinja okojoj toliko slušam. Ne izgledateiscrpljeno svim tim događanjima.«

»Pa, Tyler se dobro pobrinuo zamene.« Čim je to rekla, shvatila je kakoto zvuči.

»Tako, znači. A što ja mogu učinitiza vas dvoje?«

»Nekoliko stvari«, brzo je odvratioTyler. Dilari se učinilo da su mu seobrazi neznatno zarumenjeli. »Prvo,kakvu si vezu pronašao među stavkama okojima sam ti pričao?«

Aiden se spustio natrag u svoju

stolicu. »O, da. Tvoje kriptične fraze.«Dohvatio je samoljepivi papirić sasvoga monitora. »Hayden. Projekt. Oaza.Postanak. I zora.«

»Ne zaboravi Colemana.«»Dobro. I na neki način te su riječi

povezane s Noinom arkom?«»Ti reci meni.«»Pa, mislim da se svi slažemo da se

Hayden odnosi na Rexa Haydena injegovu nesretnu smrt. Osobno, tajmomak nikad mi se nije previše sviđao.Filmovi su mu bili sranje.«

»Ima li kakve veze s Colemanom?«»Moja potraga nije pokazala

nikakvu povezanost između Haydena iColemana. Nije baš da sam očekivao da

ću pronaći vezu između filmske zvijezdei inženjera. Nisam se preko internetauspio ubaciti u Colemanove dokumente.Ured mu je još uvijek na istome mjestu,ali rekli su mi da su sve obustavili nakonšto su im najbolji inženjeri poginuli. Dadobiješ bilo što iz njihovih dokumenata,morao bi imati pristup njihovimračunalima u samome uredu.«

»A što je s drugim riječima?«»Pa, svaka zasebno bile su

preopćenite da bilo što znače. Naprimjer, mislio sam da se postanakjednostavno odnosi na prvu knjiguBiblije, Knjigu Postanka. Nakon togasam ih posložio u redoslijed koji si midao. Činilo mi se da se radi o frazama, ane o zasebnim riječima pa sam ih ubacio

zajedno. Projekt Oaza nije se nigdjepokazao. Možda se radi o nečemu načemu je Coleman radio. Ali pronašaosam nešto za Postanak zore.«

Tyler je pucnuo prstima kao da je ion upravo shvatio o čemu se radi. »Brodza krstarenje.«

»Mora da se šalite«, rekla jeDilara, još jednom zbunjena na koji sunačin te stvari bile povezane. »Brod zakrstarenje?«

»I to ne bilo kakav«, rekao je Aideni dodao im sliku ogromnoga plovila.»Najveći brod za krstarenje ikadsagrađen. Naravno, čini nam se da jesvaki novi brod za krstarenje najvećiikad sagrađen. Ovaj ima kapacitet 6000putnika i 2000 članova posade. Pokraj

njega Titanic se čini kao igračka.«Tyler je pogledao fotografiju, a

potom je dao Dilari. Činilo se da jeriječ o promotivnoj slici s web straniceagencije za krstarenje.

Brod je bio prikazan dok prolazipokraj Kipa slobode, koji se činiomajušnim u odnosu na njega.

»I znate što još?« nastavio je Aiden.»Taj brod kreće na svoje prvo službenoputovanje u petak.«

Tyler je brzo podigao pogled.»Odakle?«

»Ukrcavanje je u Miamiju.«Dilara se sjetila ostataka

Haydenova zrakoplova i groznog otkrićakostiju. Razmijenila je pogled s

Tylerom. Oboje su shvatili što je iz togaproizlazilo.

»O, moj Bože!« uskliknula je.»Moramo ga spriječiti!«

»O čemu pričate?« zbunjeno jerekao Aiden. »Spriječiti što?«

»U pravu je«, rekao je Tyler.»Postanak zore možda je sljedeći cilj.«

»Cilj čega?«»Biološkog oružja koje je

upotrijebljeno u Haydenovuzrakoplovu.«

»Zašto bi uništili brod krcatljudima?«

»To je dobro pitanje.«»Nije važno«, rekla je Dilara.

»Moramo ih natjerati da otkažuisplovljavanje.«

»Nema načina na koji ćemo bezčvrstih dokaza spriječiti prvo putovanjemilijardu dolara vrijedna broda«, rekaoje Tyler. »Najbolje čemu se možemonadati je strože osiguranje, ali uz ukupno8000 ljudi koje valja pretresti, bit ćeteško zaustaviti napadače osim akotočno znamo što tražimo.«

» to onda čekamo?« nestrpljivo jerekla Dilara. »Hajdemo, dakle, u uredtog Colemana vidjeti što možemopronaći.«

Činilo se da Aidena zabavljanjezina gorljivost, ali Dilara se previšezapalila da bi joj bilo stalo. Dojadilo jojje stalno se braniti. Željela je da

konačno uspiju preduhitriti onoga tko jestajao iza svega toga.

»Čuo si damu«, rekao je Tyler. »Mismo na putu onamo. Samo još nešto. tosi doznao o Samu Watsonu?«

»Nisam još imao vremena raditi natome. Sve što znam jest da je radio zaneku malu farmaceutsku tvrtku.«

»Nastavi s tim. Moramo otkriti kakose on upoznao sa svim ovim.«

»O. K.« Aiden je Tyleru daopredmet veličine paketića žvakaćihguma. »Ova USB memorija najnoviji jeSamsungov proizvod. Trebala bi bitidovoljno velika za pohranjivanje biločega što možete naći na Colemanovimračunalima. Čista znatiželja, ali kako

namjeravate ući?«»Imam ideju.«»Pa, sretan ti lov.« Ne rekavši više

ni riječi, Aiden se okrenuo premazaslonu računala i ponovno počeotipkati.

Dok su odlazili, Dilara je rekla:»Aidenova dikcija je odlična.«

»Oglušio je prije pet godina.Virusni meningitis.«

»Imate li još hendikepiranih ljudimeđu svojim osobljem?«

»Više od desetero. To što smopronašli Aidena bila je čista slučajnost,ali Miles je dobro poznat u zajednicihendikepiranih. Vrlo je uporan u njihovuzapošljavanju.«

Kad su Tyler i Dilara ušli u dizalo,pritisnuo je dugme za prizemlju, a ne zagaražu.

»Ne idemo autom?« upitala jeDilara.

»Zgrada u kojoj je Colemanov uredsamo je tri bloka odavde. Na ulici ćebiti puno ljudi pa bismo trebali bitisigurni. Čini se da ne vole imatisvjedoke. Ali ako želiš, možemo iautom.«

»Uopće ne. Dobro će mi doći damalo protegnem noge. Navikla sam bitina otvorenom većinu vremena.«

Izišli su pokraj impresivnogosiguranja na ulazu u zgradu i našli seusred vreve koja je vladala na ulici.

Poslijepodnevno sunce zaklanjale suvisoke zgrade, ali zrak je i dalje biotopao. Prvi pješački prijelaz poslužio imje za prelaženje ulice, a potom su krenuliprema sjeveru.

Dilara je još uvijek nosila odjećukoju joj je dao Tyler, ali ako će nastavitiraditi zajedno do petka, trebat će joj jošodjeće. Usporila je kad su naišli pokrajtrgovine odjeće. Pokazala je premamajicama i hlačama u izlogu.

»Možemo li navratiti kad sebudemo vraćali?« upitala je Tylera.»Obično putujem s malo prtljage, aliovo je zbilja apsurdno.« Rukom jepokazala prema odjeći koju je imala nasebi.

Tyler se osmjehnuo i pogledao

prema izlogu trgovine. »Apsolutno. Žaomi je što ti nismo mogli nabaviti više…«Odjednom su mu se oči panično raširilei on je uzviknuo: »Lezi!«

Grubo je gurnuo Dilaru na tlo ilegao preko nje. Sve se dogodilo takobrzo da je bila previše šokiranaoduprijeti mu se. Nakon toga začula jeniz tupih udaraca, poput prigušenogudaranja bubnja, a izlog trgovine sasuose, obasipajući Tylera i nju zalutalimkrhotinama.

21.

Olsen se iznenadio vidjevši da suLocke i Dilara Kenner izišli na glavnavrata Gordianove zgrade. Na semaforusu prešli ulicu i počeli hodati suprotnomstranom. Brzo je ponovno procijeniosituaciju i shvatio da sada ima još boljupriliku dokrajčiti ih. Peta avenija,jednosmjerna ulica koja je vodila premajugu, bila je udaljena samo deset metara.S ove udaljenosti mogao ih je pokositi ipobjeći prije negoli bilo tko uspijereagirati.

Radijem je pozvao Catesa dadoveze automobil. U roku nekolikosekundi, Cates se zaustavio pred njim u

neupadljivom chevyju koji su ukrali zaovu operaciju. Olsen se sagnuo u auto iponovno uspravio s MP5 puškom sprigušivačem smještenim na pregiburuke. U normalnim uvjetima, nikada nebi pokušao izvesti ubojstvo naotvorenom uz tolike svjedoke, ali sperikom i lažnim brkovima bilo ga jenemoguće prepoznati. Dok policijauspije pokrenuti ozbiljnu istragu, višeneće biti ni važno. Olsen bi se sigurnovratio do postrojenja na otoku Orcasu, apolicija Seattlea bila bi samo dalekosjećanje.

Podigao je pušku na rame inaciljao. Nije mogao čekati bolju prilikuda nanišani, ali upravo kad je povukaookidač, Locke i Dilara Kenner bacili su

se na tlo i nestali iza parkiranogautomobila. Ispraznio je ostatakspremnika u automobil i nadao se da ćepogoditi mete.

Olsen je shvatio u čemu jepogriješio pa je opsovao. Locke ga jeprimijetio u odrazu izloga. U želji da štoprije izvrši zadatak, Olsen je glupoizgubio svoju najvažniju prednost:element iznenađenja. Ali sada nije biloodustajanja. Ubacio je novi spremnik uautomatsku pušku. Još uvijek može sveokončati upravo ovdje.

»Idemo«, rekao je Olsen Catesu.»Ostavi auto. Nabavit ćemo drugi kadanam bude trebao.« Bili su oprezni ikoristili su rukavice.

Cates, nizak mišićav muškarac s

kapom i sunčanim naočalama, iskočio jeiz auta s drugom puškom MP5. Kočniceautobusa glasno su zaškripale dok sevozilo zaustavljalo pred njima izapriječilo im pogled. U trku su gaobišli sa stražnje strane i nastavili trčatipreko ulice, nadajući se da će uspjetiuhvatiti mete još uvijek na tlu.

Olsen je vidio kako su Locke iDilara Kenner naglo otvorili ulaznavrata trgovine odjećom i utrčali unutra.Zaobilazili su kupce koji su vrištali ibacili se na pod štiteći glave rukama,neki već mobitelima pozivajući 911.Olsen je uskočio kroz razbijen izlog iodgurnuo lutku koja je još uvijekuspravno stajala. Ponovno je zapucao,ali meci nisu pronašli svoju metu.

Nekolicina ljudi u trgovini koji su jošuvijek bili na nogama bacili su se na podkad su ugledali oružje. Dilara i Lockeizišli su kroz vrata na suprotnom krajutrgovine i ušli u unutrašnjost trgovačkogcentra Westlake, a Olsen i Cates trčalisu za njima.

Locke i Dilara zašli su za ugaosamo tren prije negoli je Olsen zapucao,a onda ih je ugledao kako odmičupomičnim stubama, preskačući po dvijeodjednom. Bio je u nepovoljnompoložaju pa ih je slijedio umjesto dazapuca po njima.

Olsen i Cates probijali su se krozmnoštvo posjetitelja trgovačkog centrakoji nisu znali ništa o kaosu što su gaprouzročili pucnjevi s vanjske strane

zdanja. Počeli su vrištati od straha tekkad su primijetili vitlanje automatskimpuškama.

Locke i Dilara skrenuli su ulijevo itrčeći prošli pokraj ljudi koji su stajali uredu. Olsen je vidio kamo su krenuli.Postaja jednotračnog vlaka bila jesmještena unutar trgovačkog centra, i tona trećem katu, odmah pokraj restoranabrze hrane, a Locke i Dilara preskočilisu red za karte. Vlak samo što nijekrenuo.

»Vidiš li ih?« pitao je Catesa.»Mislim da su ušli u vlak!«»Moraš stići na taj vlak!« viknuo je

Olsen i unatrag krenuo niz pokretnestube. »Sačekat ću ih ovdje za slučaj da

iziđu iz vlaka. Riješi ih se ako možeš.Naći ćemo se na sljedećoj postaji.«

Zastao je kako bi se uvjerio da seCates uspio ukrcati u vlak, a potom jepogledom prešao preko okupljene maseljudi. Nakon toga su se vrata vlakazatvorila i kompozicija se tihootkotrljala s postaje. Dok je prolaziopokraj njega, Olsen je kroz prozor vlakaugledao Lockeovo lice.

Sjurio se niz pomične stube.Jednotračni vlak imao je još samo jednupostaju, onu pokraj tornja Space Needleu kompleksu zgrada Zabavnoga centragrada Seattlea. Izletio je van i ugledaonjihov chevy blokiran prometom sa svihstrana. Policijsko je vozilo već pristiglona mjesto događaja. Policajac je gledao

u suprotnom smjeru, pištolja izvučenogiz korica, i pokušavao ustanoviti što sedogađa. Olsen nije pričekao da sepolicajac okrene, nego ga je upucao uleđa. Ukočio je u patrolna kola iuključio sirenu. Zamijetio je jednotračnivlak dva bloka ispred sebe, ali mogao jestići do sljedeće postaje prije njega. Nanogostupu je okrenuo automobil usuprotnom smjeru i krenuo niz Petuaveniju, zaobilazeći vozila koja su mudolazila ususret. Ako nastavi tombrzinom, imat će dovoljno vremenadočekati Lockea i Dilaru Kenner kadbudu izlazili iz vlaka. Ako ih Cates neuspije ubiti, Olsen će biti tamo da dovršiposao.

Ako preživi, Tyler si je namjeravao datidobar udarac nogom u stražnjicu. Bilo jeneodgovorno od njega što je postao takobezbrižan, ali nije ni sanjao da binjegovi napadači mogli biti tako odvažnii bezobzirno pucati po njemu i Dilariusred dana, uz masu svjedoka. Sad kadje bio na domaćem terenu, počeo seosjećati spokojno. Imao je dozvoludržave Washington za nošenje skrivenogpištolja. Trebao je prvo otići kući ipokupiti svoj Glock. Baš mu je punoznačilo to što ima dozvolu za oružje kadje sad bio nenaoružan protiv dvojiceprofesionalaca s automatskim puškama.

Tylerov plan bio je ukrcati se uvlak u trenutku polaska i uvjeriti vozačada stane prije kraja dvominutnog

putovanja tako da policija ima prilikedoći i pobrinuti se za njihove napadače.Kako je vlak jurio tračnicompostavljenom 6 metara iznad razineulice, progonitelji ih nikako ne bi moglidohvatiti. Ipak, kad je Tyler primijetioda je jedan od njih tren prije zatvaranjavrata uskočio u posljednji od četirijuvagona kompozicije, znao je da morapromijeniti taktiku.

Sada im je jedina mogućnost bila daprežive sljedećih 120 sekundi i nadajuse da će ih na drugom kraju čekatipolicija. Pitanje je bilo kako do tadazadržati tog tipa. On i Dilara nalazili suse u prvom vagonu, samo 6 metaraudaljeni od vozača. Iako je bio listopad,dan je bio sunčan pa je vlak vrvio

turistima od kojih su mnogi teglilivrećice i suvenire. Kičaste makete tornjaSpace Needle i tričarije kupljene natržnici Pike Place bile su posvuda, alinije bilo ničeg što bi izgledalo poputdjelotvornog oružja. Tyler će se moratipobrinut za napadača izbliza, licem ulice.

On i Dilara čučnuli su izasigurnosnih vrata na prijelazu izmeđuprvog i drugog vagona. Bio je jednakouplašen kao i u bilo kojoj borbenojsituaciji s kojom se suočio u Iraku, alistrah je prigušio baš kao i tada te seusredotočio na sljedeći potez. Čuo jevrisku iz stražnjeg dijela vlaka, ali ne ipucnjeve. Putnici su vjerojatno vidjelipušku, ali njegov je progonitelj bio

profesionalac. Ne bi trošio metke nanekog osim ako mu stanu na put. Tyler jeprovirio kroz staklo na sigurnosnimvratima i nije mu se svidjelo ono što jevidio.

Naoružan muškarac, koji je sadabio u trećem vagonu, hodao je kroz vlaki provjeravao svakog putnika. Turisti suim pružali nekakvu zaštitu, ali Tyler sebojao da netko od slučajnih promatračane bude pogođen u pucnjavi. Morao jenešto poduzeti prije negoli dođe dokrvoprolića.

»Dilara, otpuži naprijed«, rekao je.»Uzmi moj mobitel i nazovi policiju.Reci im da je u vlaku naoružanikriminalac. Nakon toga, gledaj u mene ičekaj moj signal. Kad ti pokažem

palcem prema gore, ustani. Pobrini se date naoružani tip vidi.« Znao je da jeriskantno dovoditi Dilaru u opasnost, alito im je bila jedina šansa.

Na njezinu se licu odražavalo onošto je i on osjećao, mješavina straha ionog ne opet osjećaja, ali je odmahshvatila što je namjeravao.

»Odvratit ću mu pozornost«, reklaje.

»Tako je. Nemamo puno vremena.Idi.«

Dilara je kliznula prema naprijed.Tyler je promatrao napadača koji sepribližavao. Bio je smiren, kao da je većlovio ljude i kao da ne očekuje nikakveprobleme s Tylerom i Dilarom. Za deset

je sekundi napadač bio pokrajsigurnosnih vrata na prijelazu izmeđuvagona. Tyler je Dilari signaliziraouzdignutim palcem.

Dilara je ustala i počela lupati ostaklo. Napadač, koji je provjeravaoputnike, ugledao ju je. Podigao je puškui nanišanio prema njoj. Smicalica jeuspjela jer se napadač potpuno usmjeriona Dilaru. Tyler se uspravio i udario ganogom u istom trenutku kad je ovajopalio, što je bilo dovoljno da napadačizgubi ravnotežu i hicem razbije staklona lijevoj strani vagona. Odjeknuli suvrisci uplašenih putnika. Uslijedio jeudarac laktom u glavu. Napadač je natrenutak bio omamljen, što je Tyleriskoristio da mu preotme pušku.

Prije negoli ju je uspio upotrijebiti,napadač je zgrabio Tylera za vrat. Palisu na pod, a stisak na Tylerovu vratu bioje toliko snažan da mu je prekinuo dotokkrvi u mozak. Tyler je ispustio pušku, alinije uspio razdvojiti napadačeve ruke.Počelo mu se mutiti pred očima.Pokušao je udahnuti, ali nije pomoglo.Nije mogao disati. Ako ne uspije zbacititipa sa sebe, bit će mrtav prije dolaskavlaka na sljedeću postaju.

Odjednom je primijetio kakonapadač iznenađeno okreće glavu. Iz okamu je stršio nekakav predmet. Ponovnoje odjeknula vriska putnika. Stisak naTylerovu vratu popustio je i napadač sesvalio na njega.

Tyler je kašljao sve dok nije došao

do daha pa je s mukom odgurnuomuškarca sa sebe. Tek tada vidio je štoto viri iz napadačeva oka. Kositrenamaketa tornja Space Needle bila mu jezabijena u glavu sve do same podloge.Pogledom je potražio spasitelja iugledao Dilaru kako ga gleda smješavinom šoka i olakšanja.

»Muka mi je od ovih tipova«, reklaje pokušavajući prigušiti jecaj u grlu.

»Jesi li dobro?« promuklo je upitaoTyler.

Kimnula je glavom. »Nisam ganamjeravala ubiti… ciljala sam u uho,samo da ga skinem s tebe, ali on jeokrenuo glavu i…«

Glas joj je pukao dok je piljila u

tijelo mrtvoga muškaraca. Bilo jeočigledno da nikada prije nije ubila.

Tyler je ustao i zagrlio je. »Bila siizvrsna. Spasila si mi život. Hvala ti. Jeli itko ozlijeđen?« glasno je upitao.Nekoliko je ljudi odmahnulo glavama.Osvrnuvši se uokolo, pogledao jeputnike koji su se u strahu odmaknuli odmjesta tučnjave i koji su sad s užasompromatrali mrtvog napadača na podu.Iako su neki od njih plakali, činilo se danitko nije ozlijeđen.

Pogledao je van. Ulazili su napostaju Seattle Center. Prekasno dazaustave vlak. Preostalo mu je nadati seda je policija već tamo. Nije želio bitizarobljen u vlaku ni sekundu duže. Vanije još uvijek bio drugi napadač, onaj čiji

je odraz vidio u izlogu trgovine. Ako jejedan od njih bio tako drzak da ih slijediu vlaku, tada nije bilo vjerojatno da ćedrugi samo tako odustati.

Vlak se zaustavio i vrata su seklizeći otvorila. Povukao je Dilaru zaruku. »Hajdemo odavde.« Kako niježelio da ga policija zamijeni za jednogod napadača, Tyler nije uzeo automatskupušku.

Potrčali su niz silaznu rampu premaizlazu iz postaje. Tyler je ugledaopolicijsko vozilo kako se uz škripukočnica zaustavlja na nogostupu. Mogaoje malo odahnuti sad kad su stigli organivlasti. Sigurno su pristizala i drugapatrolna vozila. Vozačka su se vratanaglo otvorila, ali čovjek koji se

pojavio nije nosio policijsku uniformu.Bio je odjeven u crno. To je bio brkatimuškarac kojeg je vidio ispred trgovineodjećom. Mora da je oteo policijskiautomobil.

Ma daj! pomislio je Tyler. Zardoista nemaju nimalo sreće?

Povukao je Dilaru i bacio se unajbliži zaklon — poznati Space Needletoranj u Seattleu. Više od 180 metaravisok toranj bio je, u stvari, betonskišiljak s dvokatnim ovalnim diskom navrhu, gdje je smješten vidikovac zauživanje u pogledu tisuća posjetiteljasvakoga dana. Tyler je znao da je toranjkrcat kad je vrijeme vedro kao toga danai da svojim postupkom ugrožava mnogeživote. Ipak, nije imao izbora jer je tu

bio bez zaklona. Potrčao je uz vijugavurampu, povlačeći Dilaru za sobom.

Tyler je naglo otvorio vrata iosvrnuo se. Napadač je trčao premanjima pucajući iz automatske puške.Ugledavši dizalo koje se upravoispraznilo, projurili su pokrajzaposlenika koji je uspio samo ciknuti:»Hej!« Tyler je začuo vrisku ljudi kojisu vjerojatno ugledali njihovaprogonitelja kako dolazi i vitla puškom.

»Izlazite!« Tyler je doviknuozbunjenoj ženi koja je rukovala dizalom.Gledala ga je, nesigurna što učiniti, svedok prigušena pucnjava puške Heckler& Koch nije obasula dizalo. Tada sebacila na stranu. Za to je vrijeme Tylermahnito pritiskao tipku za razinu

vidikovca, a Dilara se priljubila uzsuprotnu stranu dizala.

Vrata su se zatvarala, ali nedovoljno brzo. Napadač je uspiouskočiti u dizalo koje se počelouspinjati, a kroz vanjsko staklosmješteno tako da se moglo gledati nagrad, preplavilo ih je danje svjetlo.Ležeći na podu, napadač je podigaooružje i uperio ga ravno u Tylera, koji jeu tom trenu shvatio da će umrijeti.Ubojica je povukao okidač.

Udarni mehanizam škljocnuo je uprazno kućište puške. Napadač jenapravio početničku pogrešku i ostaobez streljiva. Tyler je iskoristio slamkuspasa koja im se ukazala i skočio naubojicu. Kleknuo mu je na ruke, ali ovaj

ga je udario koljenom i odbacio u stranu.Tad je skočio na noge i rukom posegnuoiza leđa. Izvukao je poluautomatskipištolj.

Muškarac je zakimao glavom iosmjehnuo se. Tyler nije bio siguran, aligotovo je izgledalo kao da mu semuškarac divi.

Dilara se bacila na napadačevuruku u trenu kad je ovaj opalio pa su dvametka pogodila vanjsko staklo. Tyler jeiskoristio trenutak i svom se težinombacio na napadača. Dok su se njih trojeborili, napadač je ispalio još nekolikometaka. Tyler se ramenom zabio u trupubojice, odbacivši ga u staklo. Načetozbog barem osam hitaca koje je primilo,staklo se razmrskalo i napadač je ispao

kroz otvor, ali je krajnjim naporomuspio dohvatiti metalnu konstrukcijudizala. Sada je visio s vanjske strane igledao prema Tyleru. Za nekoliko ćesekundi dizalo stići do vrha, a njega ćezgnječiti unutarnje okno na terasividikovca.

Tyler je instinktivno ispružio rukuda pomogne muškarcu uspeti se u dizalo,a potom zastao. Je li ga doista želiospasiti? Taj ga je tip upravo pokušaoubiti. Tyler je uzeo u obzir mogućnost daga tamo ostavi, ali shvatio je kako nemaizbora i da ga mora ispitati. Ispružio jeruku kako bi dohvatio napadača, ali seovaj, na Tylerovo zaprepaštenje,ponovno osmjehnuo, ne pokušavajućiuhvatiti njegovu ruku.

»Zašto?!« viknuo je Tyler kako binadglasao snažan vjetar.

»Svako se biće na zemlji izopačilo,Knjiga Postanka 6,12«, odvratio jeubojica. Potom je, na Tylerovoiznenađenje, popustio stisak i pao ubezdan.

22.

Tyler se naslonio na policijsko vozilodok je davao izjavu detektivu policijegrada Seattlea, prisjećajući se svakogdetalja od trenutka kad je ugledaonapadačev odraz u izlogu trgovine dotrenutka kad se čovjek bacio u smrt.Dilara je sjedila u drugom policijskomautomobilu i razgovarala s njegovimpartnerom. Još uvijek je izgledalapotreseno zbog cijelog iskustva ipijuckala kavu. Kola hitne pomoći ipolicije okruživala su podnožje tornjaSpace Needle sa svih strana, a policijaje prikupljala iskaze očevidaca kojih jebilo na desetke.

Tyler nije sumnjao da je taj pokušajnjihova ubojstva bio još jedna karika unizu događaja, što je još više učvrstilonjegovo uvjerenje da će uslijediti jošviše smrti, posebice na Postanku zore.Iako nije imao dokaze, ubojice su moralibiti povezani s istom skupinom kao imuškarac koji je pokušao raznijetiplatformu Scotia One.

Na svu sreću, nije stradao nitkoosim napadača. Jedina ozlijeđena osobabio je policajac kojeg je čovjek sbrkovima pogodio u leđa. Prema prvimizvješćima s mjesta događaja, ozljedenisu bile opasne po život.

Tyler je upravo dovršavao davanjeizjave o svom viđenju događaja, kad imje pristupio tamnokos muškarac u sivom

odijelu krojenom po mjeri. U njegovojje pratnji bila atraktivna plavuša usličnom dobro krojenom odijelu.Muškarac je otvorio novčanik i pokazaoidentifikacijsku značku detektiva.

»Agent Thomas Perez, FBI«, rekaoje muškarac. »Ovo je agentica MelanieHarris. Doktor Locke radi s našomagencijom na istrazi pada zrakoplovaRexa Haydena i vjerujemo da je ovajnapad povezan ne samo s tom nesrećomnego i da je dio šire terorističkezavjere.«

Policijski detektiv bio je iznenađentom izjavom.

»Ovo je istraga ubojstva…«,zaustio je.

»Nije ubijen nitko osim samihnapadača.«

»Ranjen je policajac grada Seattlea.Želimo doznati zašto.«

»Kao što bez sumnje znate«, odvratije agent Perez, »FBI je ovlašten preuzetisve istrage koje možda uključujuterorističke aktivnosti. Molim, pobrinitese da vaš partner ovamo dovededoktoricu Kenner.«

»Ovo je sranje.«»Radimo na osnivanju posebnoga

radnog tijela za istragu ovog slučaja isiguran sam da će i vaš policijski odjelbiti uključen. Ali sad je potrebno danasamo ispitamo doktora Lockea idoktoricu Kenner. ef policije u

potpunosti surađuje s nama, ako želiteprovjeriti s njim.«

Miles je brzo djelovao, mislio jeTyler, ako je već uspio uvjeriti FBI dapreuzme istragu.

Policijski je detektiv mrmljajućiotišao do svoga partnera. Palcem jepokazao prema agentima FBI-a. Nakonjoš nekoliko biranih riječi koje je dodaonjegov partner, kimnuli su glavamaprema Dilari. Ona je prišla Tyleru, a onju je predstavio agentima.

»Upoznati smo s vašimsudjelovanjem u incidentu na platformiScotia One«, rekao je Perez. »Iako jecio slučaj izvan američke nadležnosti,kanadska vlada zamolila nas je dapomognemo identifikaciji tamošnjeg

napadača. Miles Benson također nas jeizvijestio o vašoj situaciji, doktoriceKenner. Bio je vrlo uvjerljiv i moji sunadređeni povjerovali da postoji vezaizmeđu svih tih događaja. DoktoreLocke, jeste li primili kakve prijetnjeprije današnjeg napada u gradu?«

»Tko god stoji iza svega ovoga,jasno je objelodanio svoje namjere kadje srušio helikopter i pokušao raznijetimilijardu dolara vrijednu naftnuplatformu.«

»Nemamo drugih spoznaja o paduhelikoptera osim da je riječ omehaničkoj pogrešci.«

»Prije dva dana, i ja sam misliotako«, rekao je Tyler i pogledao Dilaru.»Nakon svega ovoga, moja je

pretpostavka da je srušen namjerno.«»Jeste li ikada prije vidjeli ove

ljude?«»Ne«, odvratio je Tyler, a Dilara je

niječno odmahnula glavom. »Sve štoznam jest to da su fanatici. Jedan od njihpočinio je samoubojstvo radije nego dabude ulovljen, baš i kao napadač nabušotini Scotia One.«

»Znate li zašto vas pokušavajuubiti?«

»Pretpostavljam da je to zbogincidenta sa Samom Watsonom u zračnojluci u LA-u kojemu je svjedočiladoktorica Kenner, kao i zbog padaHaydenova zrakoplova.«

»Kako?«

»To i ja pokušavam utvrditi.«Perez je iz džepa izvadio digitalni

fotoaparat i okrenuo ekran prema Tyleru.Pokazao mu je samo dva snimka. Nasvakom je bila fotografija napadača ukrupnom planu. Jedan od njih bio jemuškarac kojemu je iz oka još uvijekvirila maketa tornja Space Needle, alimu je kapa bila skinuta. Drugi je biomuškarac koji je pao s tornja. Zatiljakmu je bio izobličen od udarca o tlo.Uklonjeni su mu lažni brkovi, a umjestočupave crne kose sada se vidjela kratkasmeđa kosa. Očigledno je bila riječ okamuflaži.

»Prepoznajete li ih sada?« upitao jePerez.

Tyler nikad nije vidio ni jednoga od

njih. Odmahnuo je glavom.»Ovaj ovdje«, rekao je Perez i

pokazao drugoga napadača, »u džepu jeimao fotografije vas i doktoriceKenner.«

»Je li imao kakve identifikacijskeisprave?«

»Ne. Bili su profesionalci. Upravoprovjeravamo otiske njihovih prstiju.Koristeći otiske za koje nam je MilesBenson rekao da ste ih vi skinuli snapadača na platformi Scotia One,uspjeli smo ga identificirati. On je bivšipripadnik specijalne američke vojnepostrojbe Ranger. Nečasno je otpušten.Bio je angažiran privatnim ugovorom,ali ne možemo pronaći njegovaposlodavca. Sav C-4 eksploziv je

uništen pa ne možemo ustanoviti odaklepotječe. Zasada taj trag završava uslijepoj ulici.«

»Možda vam se posreći s ovimtipovima.«

»Baš i ne računam na to. Siguransam da su dobro prikrili svoje tragove.Ono što mi je doista čudno jest to da suvas pokušali ubiti usred dana. Vrloriskantno.«

»To je zbog toga što su im preostalajoš samo četiri dana«, rekla je Dilara.»Misle da znamo nešto što bi im mogloporemetiti planove.«

»A znate li?«»Pa baš i ne«, odvratio je Tyler.

»Još uvijek nam je sve to velika

nepoznanica. Mislimo da je njihovsljedeći cilj Postanak zore, brod zakrstarenje.«

»Zašto?«»Zbog nečega što je Sam Watson

rekao Dilari.«Po prvi put progovorila je agentica

Harris: »Ponovno ćemo pregledatirezultate autopsije, ali preliminarnaizvješća nisu pokazala tragove otrova uWatsonovu organizmu. Mrtvozornik jezaključio da je riječ o srčanom udaru.«

»I željeli su da tako izgleda. Sam jeradio za farmaceutsku tvrtku. Možda suto bili oni. Oni bi mogli imati pristupotrovima koje je nemoguće pronaći.«

»Ta mi se priča čini prilično

nategnutom«, rekao je Perez. »Zašto bivas napali usred bijela dana uz desetkesvjedoka, a starca ubili otrovom kojemuse ne može ući u trag?«

»Postaju očajni«, rekao je Tyler.»Mislili su da će sve to uspjeti održatipod kontrolom ako ubiju Sama Watsonai Dilaru na način koji je izgledao kaoprirodna smrt ili nesreća.«

» to je to? Tko su oni?«»Sve to mora biti povezano s

biološkim oružjem u Haydenovuzrakoplovu«, rekla je Dilara.

»Čekajte malo«, odvratio je Perez.»Još uvijek nismo sigurni da se radilo obiološkom oružju. Moglo se raditi onekom prirodnom fenomenu.«

»Ma dajte, agente Perez!« uzviknuoje Tyler. »Zar niste pročitali što sedogodilo tim ljudima?«

»Djelujemo pod pretpostavkom dase radi o terorističkom napadu, iakonitko još nije preuzeo odgovornost. Ipak,ne želimo požuriti sa zaključcima iizazvati paniku. Istraga još uvijek traje.«

»Tako je«, rekao je Tyler, »aDilara i ja sutra se vraćamo u Phoenixda pomognemo s time. Velik dioostataka zrakoplova već je kamionimaprevezen u naše TEC postrojenje i našitehničari sve to detaljno pregledavaju.Nadamo se da ćemo među ostacimapronaći ključ rješenja. Ali, moramodjelovati brzo. Postanak zoreisplovljava u petak ujutro.«

»Možemo pojačati osiguranje naPostanku zore tijekom gala prijema i priisplovljavanju«, rekla je agenticaHarris, »ali niste nam dali baš punopodataka za tako nešto.«

»O kakvom je gala prijemu riječ?«upitao je Tyler.

»Večer prije prvog isplovljavanjaplanirana je posebna zabava za velikezvjerke. Bit će prisutno puno poznatihfaca.«

Tyleru se činilo da bi to mogao bitiprilično zanimljiv cilj, ali je svejednomislio da će do pravoga napada doći tekna otvorenome moru. To je boljeodgovaralo načinu djelovanja kod padazrakoplova.

»Moramo spriječitiisplovljavanje«, rekao je Tyler. »Ili gabarem odgoditi.«

»Nemoguće«, uzvratio je Perez.»Ne možemo učiniti više ništa osim akosam primim prijetnju koja se odnosi nataj brod.«

»Imamo još jedan trag«, dometnuoje Tyler.

»Da čujemo.«»Tvrtka Coleman Engineering and

Consulting. Imamo razloga vjerovati dasu i oni umiješani.«

»Kako?«»To ne znam. John Coleman i

njegovi najbolji inženjeri poginuli su unezgodi. Nagađam da se odgovori

možda još uvijek kriju u njegovojdokumentaciji.«

»Zašto mislite da je Coleman bioumiješan?«

»Sam Watson spomenuo mi jenjegovo ime prije smrti«, odgovorila jeDilara.

»Možete li nam pribaviti nalog zapretres?« Tyler je upitao Pereza.

»Na osnovnu čega? Optužbi mrtvačovjeka? Sudac bi me sa smijehomistjerao iz svog ureda.«

»Ne mislite da je ova pucnjavadovoljan razlog?« upita Tyler.

»Ali kako je to povezano? Moratepronaći čvršću vezu od posljednjihriječi Sama Watsona prije negoli

uspijemo ući u Colemanovu tvrtku.Mislim da ćemo puno bolje utrošitivrijeme ako pokušamo identificirati ovudvojicu napadača i provjeriti jesu lipovezani s čovjekom s platforme ScotiaOne.«

»Dakle, samo ćemo zaboravitiColemana?« usprotivila se Dilara.

»Da, osim ako imate dokaze koji ćeopravdati nalog za pretres«, odvratio jePerez. »Predlažem da se doktor Lockeusredotoči na pad Haydenovazrakoplova.«

»Ali…«, započela je Dilara, noTyler je podigao ruku.

»Sutra ćemo krenuti natrag«, rekaoje.

»Dok ste u Seattleu, želim da vasštiti policija«, rekao je Perez.

»Sve je u redu«, odvratio je Tyler.»Miles Benson angažirao je privatnuzaštitarsku tvrtku da nas zaštiti. Upravosu krenuli ovamo da nas preuzmu.«

Perez je podigao obrvu: »Dobro,onda. Kada doznam bilo što o vašimnapadačima, javit ću vam.« On iagentica Harris zajedno su se udaljili.

»Kako si mogao tako lakoodustati?« Dilara se obrušila na Tylera.»Možda je Coleman ključ cijele ovezavrzlame! Moramo doznati što jeOaza.«

Tyler ju je pogledao. »Ja neodustajem. Večeras ćemo ući u

Colemanov ured.«»Kako? Bez naloga…«»Ne treba nam nalog«, prekinuo ju

je Tyler.»Zašto ne?«»Mislim da John Coleman nije

poginuo u nezgodi. Poznavao sam ga. Onje bio izvrstan inženjer, vrlo oprezan,što znači da ga je netko ubio. A svatkotko je mogao isplanirati onakvukatastrofu na naftnoj platformi mogao jeinscenirati i nezgodu u kojoj je ubijenJohn. Možda nije ni slutio da je uopasnosti. On ne bi sudjelovao uzločinačkom pothvatu. Barem nesvjesno.«

»Kako će nam to pomoći?« uporno

je nastavila Dilara, a u glasu joj semogla čuti frustriranost. »Kako ćemo ućiu njegov ured?«

»Rekla si mi kako ti je Sam Watsonkazao da su ti oni ubili oca. Bi li tinekome dopustila da pretraži ured tvogoca kad bi mislila da ta osoba možepronaći očeva ubojicu?«

»Naravno. Bez razmišljanja.«»E pa, nadajmo se da je tvoja

reakcija univerzalna. John Colemantakođer ima kćer.«

23.

Farmakolog David Deal probudio seobliven znojem. Oči su mu se otvorile, apogled mu je pao na skromno namještenuprostoriju u kojoj je bio odvojen kao dionjegove završne inicijacije za Desetinivo. Osim jednostrukog kreveta stankim pokrivačem i plahtom, jedinidrugi predmeti u sobi bili su metalnistol, stolica s pletenim naslonom odtrstike i toliko željeno Završno poglavljeDiluvijalnog manifesta, svetog tekstaCrkve svetih voda. U niši je bioumivaonik i WC školjka. Debela suvrata bila jedini izlaz iz sobice.

Do ljudskog kontakta dolazilo je

samo prilikom donošenja obroka, triputa na dan tijekom posljednjih šestdana inicijacije kojoj su težili svidiluvijanci. Zbog toga što je bio vjerančlan zajednice Devetog nivoa,procijenjeno je da je dostojan za jošviše te su ga prije samo dva danazrakoplovom dovezli na otok Orcas kakobi sudjelovao u Ritualu, kako su ga svizvali. U cijeloj Crkvi bilo je samo tristotine članova Desetog nivoa pa sestoga osjećao blagoslovljenim jer jepozvan ostvariti taj konačni cilj.

Za svaki je nivo prije ovoga većprolazio sličan postupak, ali ovoga jeputa sve ipak bilo intenzivnije, duhovnonajizraženije. Završno poglavljepročitao je toliko puta da ga je znao

naizust. Odjednom je sve što je bionaučio iz Biblije imalo smisla. Činilo sekao da je njegova duša zaglibila uživome blatu, a učenje vjernoga vođeSebastiana Ulrica spasilo ju je odudaranja uokolo radi održavanja napovršini te ju je okrijepilo njegovimmudrim i lijepim riječima.

Znao je da je izolacija važan dioRituala i to mu uopće nije smetalo.Odjeven samo u čistu bijelu halju, imaoje prigodu s ushićenom pozornošćuproučavati vizije koje su mu seukazivale.

Kako nije imao sat, Deal nije znaokoliko je vremena prošlo otkad jezavršio s večerom, ali imao je dovoljnovremena još jednom dopola pročitati

Završno poglavlje. Njegova glavanapunila se riječima koje su imale moćproširiti um te je odjednom osjetio kakonjegova duša nadilazi svoje normalneokvire. Lagani osjećaj gubljenja težinebio je prvi znak nadolazeće vizije, a onje žarko iščekivao njezin dolazak.Odjednom je u njegovu mozgueksplodiralo svjetlo poput vatrometa, aDeal je zbog toga pao unatrag na svojkrevet. Otvorio je oči, a sjajne zvijezdepolagano su blijedjele. Rečeno mu je daZavršno poglavlje nije bila cijela Istina,da su vizije njegov osoban uvid u to štoZavršno poglavlje doista znači i da jesvatko tko je dosegao Deseti nivoprimao vlastitu Istinu. Zato je takoočajnički žudio za još jednom vizijom,

kako bi mu se otkrili posljednji dijeloviIstine.

Potom je došlo. Zvukovi, svjetla,riječi. Govorile su mu o novom početkuna Zemlji, početku čiji je on bio ključandio. To je bila najljepša stvar koju jeikad iskusio.

Dok je milovao leđa Svetlane Petrove,Sebastian Ulric promatrao je DavidaDeala preko tri monitora, a ekstaza namuškarčevu licu rekla mu je sve što jetrebao znati. Još je jedna ovca pristupilastadu.

»Obožavam ovo gledati«, rekla jePetrova sa svojim maznim slavenskimnaglaskom, smještena na Ulricovu

radnom stolu. »Tako je seksi. Moć.Kontrola.« Rukom je prošla krozUlricovu kosu, zbog čega je osjetio kakomu trnci prolaze i putuju niz kralježnicu.»Mislila sam da je indoktrinacijazavršena«, rekla je. »Ciljana je brojka300, zar ne? Gotovo da imamo jednakbroj muškaraca i žena. Zašto nam jepotreban ovaj čovjek?«

»On posjeduje posebna znanja, istaona za koja sam mislio da će SamWatson pridonijeti projektu. KakoWatsona nema, mislio sam da jerazborito uvesti nekoga drugog da gazamijeni.«

»Ti si zbilja mudar čovjek. To jesamo jedan od razloga zbog kojih tevolim.«

Otkad je prije deset godina imaovlastite vizije o Crkvi svetih voda, Ulricje prekopao sveučilišta tražećinajbistrije znanstvenike, inženjere imislioce. Bio je to dugačak i naporanpostupak jer je valjalo uvesti muškarce ižene za koje je mislio da će bitipovodljivi i prihvatiti učenja njegovecrkve. Morao je pronaći točno određenukombinaciju inteligencije i otvorenostinjegovoj filozofiji.

Proces indoktrinacije fino jeizbrušen kroz godine usavršavanja irazvoja. Na početku, novaci nisu ni znalida je Crkva uključena. Radilo se više ozajedničkom cilju za bolji planet, planetna kojem bi nestala ljudska patnja inepoštovanje prirodnih blaga Zemlje.

Nakon toga ih se opijalo vinom ičastilo hranom te bi ih se odvelo donekog od crkvenih posjeda na turističkimodredištima — Maui, Bahami,Acapulco. Nisu ih počastili samolijepim godišnjim odmorom, nego iprilikom za produhovljenu diskusiju otome kako poboljšati prilike za ljudskirod. Ako su i dalje pokazivali voljnostda djeluju u produbljivanju istih ciljevakoje je imala i Ulricova crkva, idući jekorak bilo putovanje na otok Orcas.

Po dolasku, od njih se tražilo dapotpišu vješto sastavljen ugovor otajnosti, čije bi kršenje povlačilo takostroge kazne, da bi potpisnik osiromašiodo kraja života. Ugovor o tajnostipostojao je kako bi se nezadovoljnike

spriječilo da javnosti otkriju običaje idjelovanja Crkve. Iznimaka nije bilo, aoni koji nisu željeli potpisati istog sutrena odvedeni s crkvenog imanja.Ulricu nije bilo stalo do njih. Oni ionakonisu imali osobnost koja bi bila korisnaza njegove ciljeve.

Nakon toga uslijedio bi pravi test— Niveliranje — inicijacija u razine.David Deal upravo je bio naposljednjem Niveliranju u Deseti nivo,onaj koji je najviše od svih mijenjaonačin razmišljanja. Svaka je osobadrugačijim tempom napredovala krozNiveliranje, a samo oni koji su najvišeobećavali promovirani su iznad Petognivoa. Ulricu je u njegovu Novomsvijetu trebao farmakolog. Mislio je da

će to biti Watson i bio je vrlo razočarankad je doznao da ga je ovaj izdao.Nakon toga je izabrao Deala, zbog čegaje taj znanstvenik sada ekstatično piljiou hologram koji su prikazivali unjegovoj sobi.

Cijeli je postav bio rezultatnajnovije tehnologije, uključujući iskrivene projektore ugrađene nanekoliko mjesta u kutovima sobe. Zrak jebio prožet laganim dimom, jedvavidljivim sve dok ga ne bi obasjalalaserska svjetla. Narkotički lijekovirazvijeni u Ulricovoj tvrtki i ubačeni uhranu imali su takav učinak da je Dealbio podložniji sugestiji da su slike kojeje vidio bile plod mašte, a netehnologije.

Sve su te radnje bile potrebne kakobi se osiguralo da svaka osoba doživinajintenzivnije vjersko iskustvo svogaživota. Naravno, uz tako intenzivanpostupak, bilo je i opasnosti. Tijekomjedne od inicijacija, brat Rexa Haydenaimao je iznenadni napad nakon kojeg jepreminuo. Autopsijom je ustanovljenoda je imao urođenu srčanu manu pa jeUlricu bilo drago što mladić nijepreživio i tako postao dio Novogasvijeta.

Tijekom tog incidenta, jedan odčlanova Crkve uspaničio se i pozvaohitnu pomoć. Zbog toga su nadležneinstitucije pokrenule istragu, ali zbogUlricovih dobrih veza, ništa se nijedogodilo. Od tog je događaja Rex

Hayden neumorno pokušavao raskrinkatiustroj i djelovanje njegove Crkve jer juje smatrao odgovornom za smrt svogabrata. Cutterova zamisao da Arkon-Btestiraju na Haydenovu zrakoplovu bilaje samo način da ga se kazni zaupletanje.

Za ostatak Ulricovih sljedbenika,učinak Niveliranja bio je vrlo dubok.Samo je nekolicina od onih koji su izišliiz tih soba još uvijek sumnjalo da je onošto su vidjeli duh koji ih je vodio u boljiživot. Oni koji su i dalje propitivali štose zapravo dogodilo bili su iliekskomunicirani iz Crkve ili zbrinuti najoš trajniji način, što je bio slučaj sdoista upornim smutljivcima.

Bez obzira na sve, Sam Watson

nekako je uspio izbjeći sve njihovebrižno smišljene postupke provjere.Zbog toga je Ulric bio primoran dodatnoučvrstiti odanost svoga stada onimprikazom u laboratoriju. Na ovaj ili onajnačin, svi će biti poslušni kada dođevrijeme.

Netko je pokucao na vrata njegovaureda. Nemarno je isključio dotokinformacija iz Dealove sobe, znajući daje njegova ekipa za indoktrinacijugotovo završila s poslom.

»Naprijed!«Ušao je Dan Cutter i ukočio se u

stavu mirno pred Ulricovim radnimstolom. Izbjegavao je pogledati Petrovu,koja se sada udobno smjestila na foteljipokraj radnoga stola.

»Gospodine, Olsen nije uspio«,rekao je Cutter.

» to se dogodilo?« upitao je Ulricne mijenjajući ton glasa. Nije bilopotrebe dopustiti Cutteru da vidi kolikoje bijesan.

»Došlo je do pucnjave kod tornjaSpace Needle. I on i Cates su mrtvi, asada su umiješani i policija Seattlea iFBI.«

Ulric se nije potrudio ni pitati jesuli njegovi ljudi uhvaćeni i ispitivaniprije smrti. Znao je da ne bi dopustili daim se to dogodi.

»Locke i Dilara Kenner još uvijeksu živi. Da pošaljem još jednu ekipu daih eliminira?« pitao je Cutter.

Pravi Cutter. Uvijek čovjek odakcije. Ali, ponekad je najbolje rješenjeneaktivnost.

»Ne, sad je prekasno. Bit će podzaštitom. U ovome trenutku, bilo kakavpokušaj ubojstva bio bikontraproduktivan. Osim toga, imamoplan za nepredviđene situacije.«

Locke je bio puno vještiji nego štoje Ulric očekivao te je uspio preživjetiveć dva pokušaja ubojstva. Ipak, nije setrebao čuditi. Locke je također biočovjek od akcije.

» to ćemo s petkom?« upitao jeCutter. »Možda bismo trebalipromijeniti…«

»Ništa se neće mijenjati!« uskliknuo

je Ulric oštrije negoli je namjeravao.Smirio je glas. »Nećemo dopustiti dasitne pogreške utječu na naš dugorazvijan i pozorno osmišljen naum.Nećemo dopustiti da nam Tyler Lockedirigira kako ćemo nastaviti. Ipak,moramo ga spriječiti da pronađe uređajkoji smo upotrijebili u Haydenovuzrakoplovu i otkrije njegov sadržaj. Jesili spreman za akciju?«

»Da, gospodine. Osobno ćusudjelovati u ovoj misiji zajedno sasvojim najboljim čovjekom. Premanašim obavještajnim podacima, velikbroj ostataka s mjesta pada već jepremješten na Gordianovo TECpostrojenje u Phoenixu. Tamo ćemopronaći uređaj. S potragom ćemo

započeti sutra ujutro.«»Dobro. Kad ponovno budemo

imali uređaj, uništi ga.«Cutter je kimnuo, ponovno pozorno

izbjegavajući pogled Petrove, i izišao.»Sviđa mi se«, rekla je. »Žilav tip.

Poput Ramba. Je li istina ono što samčula o njemu?«

»O njegovoj ozljedi?« Iako jeCutter već godinama bio šef njegovaosiguranja, sada ga je to prvi puta pitala.

Kimnula je glavom.»Istina je«, odgovorio joj je Ulric.

»To je još jedan razlog zbog čega je ontako važan u našem timu. Zašto pitaš?«

Petrova je podigla obrvu i ustala izfotelje. Mazno je došla do Ulrica i

smjestila mu se u krilo. »Ne moraš sebrinuti da imaš konkurenciju.« Laganoga je poljubila u obraz, a potom u čelo.»A sada, reci mi što imaš isplanirano zavečeras.« Poljubila ga je u usta.

Ulric je znao da je izabrao savršenuženu za pratnju u Novome svijetu.

24.

Julia Coleman sjedila je u kafićuStarbucks u prizemlju zgrade u kojoj suse nalazili uredi tvrtke ColemanEngineering. Njezina smjena uMedicinskom centru Harborview upravoje završila i još uvijek je nosilaliječničku odjeću. Tyler je znao da jebila specijalizantica, ali ne i puno višeod toga. Dok je ulazio u kafić, primijetioje njezine umorne crvene oči povećanenaočalama s okvirima od kornjačevine ikosu svezanu u konjski rep. Njezinobezizražajno lice kazivalo mu je sve štoje trebao znati o dugim satima koje jeupravo provela na poslu.

Kad ju je Tyler nazvao, pristala jenaći se s njima, ali željela je znati zbogčega su htjeli dokumentaciju njezina ocaprije negoli im to dopusti. Tyler jepredložio da se nađu na kavi negdjeblizu Colemanova ureda kako bi mogaopočeti s pregledavanjem dokumentaciječim to ona odobri.

Dvojica zaštitara motrila su Tylerai Dilaru iz svog automobila parkiranogispred kafića. Tyler je bio siguran da tevečeri neće biti novoga napada, alinjihova prisutnost smirivala je Dilaru.

Tyler je predstavio sebe i DilaruJuliji Coleman, ali liječnica nije ustaladok se umorno rukovala s njima. Sjeli suna stolice nasuprot njoj.

»Hvala vam što ste našli vremena

za nas«, rekao je Tyler. »Znam da stevjerojatno potpuno iscrpljeni.«

»Zainteresirali ste me kad ste reklida se radi o mojemu ocu.«

»Da, imamo informacije koje ćerasvijetliti smrt vašeg oca.«

»Jeste li vi iz Ureda za narkotike,duhan, vatreno oružje i eksplozive?«

»Ne, ja sam inženjer iz tvrtkeGordian Engineering. Poznavao samvašega oca, ali nikad nismo zajednoradili.«

»U pravu ste. Sad se sjećam. Mojvas je otac jako cijenio, iako ste mu bilikonkurencija.« To je iznenadilo Tylera.Gordian i Coleman uvijek su biliprijateljski nastrojeni rivali koji su se

natjecali za iste ugovore, ali nije znao daje Coleman razgovarao o njemu sasvojom kćerkom Julijom. »Jeste li i vi izGordiana?« upitala je Dilaru.

»Ne, ja sam arheologinja.«»Zašto bi neka arheologinja znala

bilo što o smrti moga oca? Jeste li gapoznavali?«

»Ne«, odgovorila je Dilara, »alimožda sam poznavala nekoga tko ga jepoznavao. Poznajete li Sama Watsona?«

Julija je odmahnula glavom. »Nezvuči mi poznato. Je li on bio nekakopovezan s nesrećom?«

»Ne mislimo da se radilo onesreći«, rekao je Tyler.

»Ali istraga Ureda za narkotike,

duhan, vatreno oružje i eksplozivepotvrdila je da se radilo o nepravilnopostavljenim žicama za eksplozive.Zbog toga je do eksplozije došloprerano.«

»Je li vaš otac bio čovjek koji bi sidopustio takvu pogrešku?« Tyler je znaoda rad s eksplozivom nije bio igra. Akosi postao nepažljiv, brzo si pogibao. AJohn Coleman je dugo bio u njihovuposlu.

»Bio je perfekcionist«, odgovorilaje Julia. »Zbog toga sam i mislila da jepogriješio jedan od njegovih inženjera.«

»Znate li na kakvom je projekturadio?«

»Radilo se o tunelu u gorju

Cascadesu. Večer prije negoli su trebalipočeti s miniranjem, provjeravali supostavljeni eksploziv. Tada je došlo donesreće… Bilo je strašno. Stradali susvi najbolji inženjeri njegove tvrtke.«

»Tko sada upravlja tvrtkom?«»Nitko. Ja nisam inženjer, a nemam

ni vremena za vođenje posla. Radilo seo konzultantskoj tvrtki pa je nitko niježelio kupiti. Nisam željela provestigodine na sudu s obiteljima inženjera pasam se s njima nagodila i tako izbjeglatužbe. Nakon toga sam zatvorila tvrtku.Nisam imala vremena odlučiti što ću sasvime što je ostalo u uredu. Još uvijek setamo nalazi, ali i to ću zatvoritisljedećega mjeseca.«

»Na čemu je radio prije tunela?«

»Na nekom velikom vladinuprojektu. Državna tajna. Radio je nanjemu tri godine. Nije mi smio reći ništao tome.« Julia ih je oboje pogledala.»Želite li reći da je moj otac ubijen?«

»To je jedna od mogućnosti.«»Zašto? Tko bi ga želio ubiti?«»Pokušavamo otkriti, a potrebna

nam je i vaša pomoć.«Julia se naslonila i zagledala u

prazno dok je pomisao da joj je otacubijen polako dopirala do njezinesvijesti.

»Majka mi je umrla kad sam imala20 godina«, konačno je rekla. »On je biosve što mi je ostalo od obitelji. Dat ćuvam sve iz njegova ureda, samo mi

recite tko ga je ubio.«Tada je ustala, a Dilara i Tyler su

pošli za njom u zgradu. Uredski prostornalazio se na trećem katu. Julia jeotključala vrata i pustila ih unutra.Dočekala ih je tipična uredska prostorijas odjelnim pregradama.

»Pregrađeni odjel moga oca nalazise u kutu«, rekla je Julija.

»Hoće li biti u redu ako uključimvaš server tako da moji računalnistručnjaci mogu skinuti sve podatkekompanije i analizirati ih u potrazi zamogućim tragovima?« upitao je Tyler.»Znam da je njegova tvrtka vjerojatnoimala ugovore koji su ga sprječavali daotkrije informacije…«

»Smatrat ću vas našim ugovornimkooperantom. Ako nas tko kasnije poželitužiti, neka to riješe s tvrtkinimodvjetnicima.«

Tyler je uključio računala i pozvaoAidena MacKennu, koji mu je daodetaljne upute kako otvoriti ulaz usigurnosnom sustavu kako bi imalipristup dokumentaciji s udaljenogračunala. Rekao je Tyleru da potražibilo kakve dokumente o Projektu Oaza.Dok je Aiden započinjao s potragom,Tyler je počeo s razgledavanjemmaterijala u uredskom stolu iormarićima s dokumentima JohnaColemana.

Kao što je i očekivao, većinaColemanove dokumentacije bila je u

elektroničkom obliku. Većinainženjerskih tvrtki računalno jeizrađivala projekte, komuniciralatelefonom i elektroničkom poštom, aliipak je uvijek postojala potreba da seispišu nacrti, sheme i prezentacije.Morao je postojati papirnati trag zaOazu, ako je Coleman doista i radio nanjoj. Colemanovi fascikli sdokumentacijom bili su označeni podatumima.

Dva udaljenija ormarića bila suprepuna tako da u njima gotovo da i nijebilo mjesta. Dilara je počela pretraživatisvaki fascikla u potrazi za dokumentimakoji su se odnosili na Oazu. Trećiormarić, najbliži radnom stolu, takođerje imao punu donju ladicu, ali gornje

dvije ladice bile su gotovo prazne. Tylerje pažljivije pogledao datume nafasciklima. Do prije tri godine, dotokprojekata bio je stalan i redovit, a ondasu samo rijetki projekti bili međufasciklima.

»Doktorice Coleman, jesu li neki oddokumenata uklonjeni iz ureda?« upitaoje Tyler.

»Koliko ja znam, nisu. Zašto?«»Čini se da nedostaje dio

dokumentacije. Znate li ime projekta nakojem je vaš otac radio posljednje trigodine?«

»Nije mi smio reći ništa o tome, alijednom, kad je bio vrlo umoran,zabunom mi je rekao ime projekta. Čak

se činilo da se prestrašio kad je shvatiošto je učinio pa mi je rekao da nikomene smijem reći ni riječi o tome. Imeprojekta bilo je Oaza.«

Tyler i Dilara razmijenili supoglede. »Doktorice Coleman, sjećate lise bilo čega drugoga u vezi s projektomOaza?«

»Samo znam da je tijekom tograzdoblja stalno putovao do otočja SanJuan. Mora da je na tom projektu zaradiopuno novca. Nakon očeve smrti,ustanovila sam da je njegova tvrtkanedavno u banku položila više od 30milijuna dolara. Tako sam se i uspjelanagoditi s obiteljima i izbjeći tužbe, ali izadržati ovaj ured dok ne odlučim što ćus njim.« Primijetila je izraz iznenađenja

na Tylerovu licu i nastavila. »Moj biotac bio razočaran da napustim svojuliječničku karijeru.«

Tyler je kimnuo glavom, ali nijemogao samo tako prijeći preko veličinetog ugovora. Colemanova tvrtka bila jetalentirana, ali mala. Za njih bi 30milijuna dolara bio ogroman novac.

»Doktore Locke«, rekla je JuliaColeman, »moram otići kući i naspavatise.« Pružila mu je ključ ureda. »Samozaključajte kad budete izlazili.«

»To je vrlo ljubazno od vas«, rekaoje Tyler.

»Želim znati samo jednu stvar.Hoćete li uhvatiti osobu koja je ubilamoga oca?«

»Potrudit ćemo se najbolje štomožemo.«

»Dobro. Ja možda jesam liječnica,ali rado bih vidjela osobu odgovornu zanjegovu smrt kako se prži.«

Potom je izišla iz ureda i ostavilaDilaru i Tylera same.

»Znam kako se osjeća«, rekla jeDilara. »Dakle, misliš da je netkouklonio dokumente koji se odnose naprojekt Oaza?«

»Ovo mi smrdi na prikrivanje«,rekao je Tyler. »Prvo, ubijeni su svinajbolji inženjeri tvrtke koji su radili naprojektu Oaza i to u tragičnoj nesrećikoja se nekom tako iskusnom kao što jebio Coleman nikada ne bi dogodila.

Nakon toga, sva je dokumentacijatajanstveno nestala. A povrh toga,njegovoj je tvrtki isplaćen pretjeranovelik honorar, vjerojatno u nadi da ćepreživjeli biti odobrovoljeni novcem.Netko je došao ovamo i ukrao svakikomadić papira o projektu Oaza.Nagađam da je jedini razlog zbog kojegnisu zapalili cio ured kako bi prikrilitragove to što bi istraga postavljalapitanja koja oni žele izbjeći.«

»A što je s računalnomdokumentacijom?«

»Ako je išta ostalo, Aiden će topronaći.«

Sljedeći su sat proveli pretražujućipapirnatu dokumentaciju, ali nisupronašli ništa o projektu Oaza. Tko god

je očistio dokumentaciju, bio je temeljit.Jedina im je nada bila da su neštoprevidjeli u elektroničkim bazamapodataka. Kad ih je Aiden nazvao, Tylerje bio obeshrabren.

»Ti su momci zbilja dobri. Nigdjeni spomena Oaze u bilo kojemdokumentu. PowerPoint, Word,elektronička pošta… Sve čisto, bezikakva traga. Ipak, ostavili su dostadrugih stvari. Vjerojatno zbog toga što bipotpuno brisanje svih dokumenata bilopreviše očito.«

Tyleru se učinilo da mu je Aiden tuposljednju rečenicu rekao s razlogom.

»Ali ti si ipak uspio nešto pronaći«,rekao je Tyler, odjednom probuđenenade.

»Rekao sam da su bili dobri. Ali jasam bolji. Odlučio sam napraviti nekeperiferne pretrage. Kako te je onaj tipWatson spomenuo poimence, odlučiosam tvoje ime upotrijebiti kao jedan odparametara. Pronašao sam nekolikoopćenitih elektroničkih poruka izmeđutebe i Colemana. Nekoliko molbi zapreporuke, takve stvari. Ali, jedna meelektronička poruka posebnozaintrigirala.«

»Od mene ili za mene?«»Ni jedno ni drugo. Bila je o tebi.«»Pročitaj mi je.«»Poruku je napisao Coleman

jednom od svojih inženjera. Citiram:›Jime, svi ćemo se obogatiti na ovom

projektu. Ne mogu vjerovati da ih jeTyler odbio. Zvuči baš kao njegovaspecijalnost. Njegov gubitak naš jedobitak. Ime projekta bilo je Vihor. ašavo, zar ne? Ti vojni tipovi volesvoje kodirane izraze. Klijent ćepromijeniti ime projekta, ali još mi ganisu poslali. Javit ću ti čim ga doznam, aonda možemo zasukati rukave. Javi misvoje prijedloge za članove ekipe kojaće raditi na ovome. Zapamti, ovo je tajniprojekt. Nitko ne smije znati za njega.John.‹ Kraj citata. Jesam li u pravu? Jeli to povezano sa svim ovim?«

Na trenutak, Tyler je ostao bezriječi. Vihor. Nije čuo tu riječ već dvijegodine, od trena kada se prijavio za tajprojekt, a onda ga je klijent dva mjeseca

poslije odbio.»Tylere? Jesi li još uvijek tamo?«Tyler je progutao knedlu. »Da,

Aidene. Vidi možeš li još negdjepronaći da se spominje Vihor, a ja ću tise kasnije javiti.«

Tyler je prekinuo telefonsku vezu.Mora da je šok na njegovu licu bioočigledan jer ga je Dilara upitala: » tose dogodilo?«

Rekao joj je za elektroničku poruku.»Znači, misliš da je Vihor isti

projekt kao i Oaza?«»Svim se srcem nadam da nije.«»Zašto?«»Zato što se onaj koji stoji iza

Vihora priprema za smak svijeta.«

25.

Nakon Tylerove izjave o smaku svijeta,sve što je Dilara uspjela izvući iz njegabilo je da mora o svemu razmisliti.Imala je osjećaj da je to njegov načinrješavanja problema, to povlačenje usebe. U tišini se vratila pretraživanjudokumenata. Kao što su i očekivali, nisupronašli ništa ni o Oazi ni o Vihoru.

Dilara se slagala s elektroničkomporukom koju je poslao John Coleman.Zašto su projekti — posebno vojneoperacije — uvijek morali imati nekotajanstveno ime? Mora da se na nekinačin radi o kontroli i moći. Muškarcikoji su se tim bavili voljeli su i tajne

klubove, a koji je bolji način odisključivanja ostalih od toga da imatekodirano ime?

Ali nešto povezano s Vihoromprestrašilo je Tylera. On nije bio tipčovjeka koji bi bez razloga iznosio takosmjele tvrdnje. Način na koji je to rekaoizazvao je trnce u Dilarinoj kralježnici,gotovo kao da je bila svjedokom vizijeproroka koji je gledao u svoju kristalnukuglu. Ako je Tyler doista i posjedovaoparapsihološke sposobnosti, što god daje slijedilo bilo je tako užasno, da otome nisu željeli ni razmišljati.

Nakon što su završili sa svimColemanovim dokumentima, u tišini suse posvetili dokumentaciji ostalihinženjera koji su poginuli. Bili su

jednako neuspješni kao i do tada.Organizacija koja se pobrinula začišćenje dokumentacije znala je točnošto traži i to uklonila.

Kad su Dilara i Tyler shvatili daništa neće postići daljnjom pretragom,bilo je 21 i 45.

»Jesi li gladna?« upitao ju je Tyler.Dilara je bila toliko zauzeta

pretragom dokumentacije da se nijesjetila hrane. Ali, čim ju je Tylerspomenuo, začula je krulenje u svomželucu.

»Umirem od gladi.«»Ovdje smo gotovi. Voliš li

plodove mora?«»Samo da su kuhani. Od sušija mi

se povraća.«»A ja sam alergičan na školjkaše,

ali već ćemo nešto smisliti.«Zaključali su ured i u predvorju

pronašli jednog od zaštitara koji ih jetamo čekao. Njih troje smjestili su se uautomobil s drugim zaštitarom.

Nakon zaustavljanja usupermarketu, trebalo im je deset minutada stignu do Tylerova doma smještenogu četvrti Magnolia u Seattleu. Očekivalaje samački stan u nekom neboderu, aumjesto toga zaustavili su se predprostranom luksuznom kućomizgrađenom u sredozemnom stilu ismještenom na litici s pogledom namorski tjesnac Puget Sound.

Zaštitari su zauzeli svoja mjesta naulici ispred kuće. Nakon što je Tylerisključio alarm i pregledao da ga nitkonije dirao, pozvao je Dilaru da uđe ukući. Svjetla u kući bila su ugašena, alimjesečina je preplavila cijeli prostorulazeći kroz staklene stijenke nastražnjoj strani kuće. Kad je Tylerupalio svjetla, ugledala je dom koji jemogao biti predstavljen u nekomuglednom arhitektonskom časopisu tipaArchitectural Digest.

Drveni podovi od bambusa pružalisu se na sve strane. U dnevnom boravkui blagovaonici bili su smješteni komadiantiknoga namještaja, a u ogromnoj jekuhinji vidjela granitne radne plohe ikuhinjske uređaje od nehrđajućeg čelika.

Kombinacija je djelovala uglađeno, aukrasi i predmeti obješeni na zidove bilisu odabrani kako bi se u kući stvoriodojam topline i ugode. To svakako nijeizgledalo kao dom neženje koji nikadnije bio kod kuće. Jedina stvar koja jekvarila dojam bio je bijeli zid dnevnogaboravka na kojem je bilo pet kvadrataraznih nijansi žute boje veličine 60 puta60 centimetara. Tad joj je sinulo.Njegova pokojna žena uredila jeinterijer doma, a nedovršen zid bio jenjezin posljednji projekt.

Odjednom se kuća više nije činilasavršenom. Sad je imala dojam da je umauzoleju, kao da je sve ostavljeno kaošto je bilo na dan kad je ona poginula.

Tyler je primijetio da gleda u

uzorke boje.»Karenino djelo«, rekao je

potvrđujući Dilarine slutnje. U glasu muse osjećalo žaljenje. »Sviđao joj sesunčani dojam što ga je žuta bojastvarala kad je bilo oblačno. Nikad minije dospjela reći koja joj se nijansanajviše sviđa. Stalno si govorim da ćuobojiti taj zid, ali nikako da se odlučimza jednu nijansu.«

Tyler je dohvatio daljinski uređaj iodjednom je iz skrivenih zvučnikadolepršao zvuk Vivaldija. Dilara jeodšetala do staklene stijenke. Pomičnasu staklena vrata vodila do velike terasekoja se prostirala do samog ruba stijene.Blješteća svjetla središta Seattleapružala su savršenu pozadinu tornju

Space Needle. Mogla je vidjeti i trajektkoji se probijao kroz vode zaljevaElliott.

»Kad je vedro«, rekao je Tyler dokje iz vrećica vadio stvari izsupermarketa, »na rubu horizonta vidi sei planina Mount Rainier.«

»Pogled je prekrasan.«»To je bio glavni razlog zbog kojeg

smo Karen i ja kupili ovu kuću.«Opet je začula tugu u njegovu glasu.

Nastavio je pripremati večeru. Dilara jeosjetila nelagodu.

»Mogu li ti pomoći?« upitala ga je.»Možeš«, rekao joj je i pokazao

prema mjestu gdje su bili spremljeninoževi i daska za rezanje. »Možeš

odrezati krajeve s mahuna.«Dilara ga je promatrala dok je

radio. Vješto se snalazio u kuhinji,pozorno planirajući svaki pokret.Nekoliko ga je puta vidjela kakonesvjesno kima glavom u ritmu glazbe.Bio je muškarac koji je uživao u životu,čak i uz tugu koja ga je povremenoobuzimala. Nije mogla zanijekati da suje privlačili njegov stav i vještine kojeje uočila, ali bilo je glupo o tomerazmišljati, s obzirom na njihovutrenutačnu situaciju. Uhvatila se kako gapromatra više nego što bi trebala inatjerala se posvetiti mahunama.

Uz iznimku nekoliko pitanja o tomegdje se što nalazilo, radili su u tišini.Njezine su se misli vratile na ono što su

otkrili u elektroničkoj poruci. Konačno,više nije mogla obuzdati znatiželju.

» to je Vihor?« upitala ga je.Prestao je sjeckati krumpire i pogledaoje. Nije mogla odgonetnuti izraz njegovalica, ali činilo joj se da mu je i samariječ smetala.

»Oprosti«, rekla je. »Pitanje jeispalo netaktičnije negoli samplanirala.«

Nastavio je sa sjeckanjem. »Riječje o tajnom Pentagonovu projektu nakojem sam kratko radio.«

»Hoćeš mi reći da je Ministarstvoobrane u pozadini svega ovoga?«

»Tvrtka koja me angažirala, JuneauEarthworks, rekla mi je da je to bio

Pentagonov projekt. Zbog toga sam napočetku i oklijevao pričati ti o tome. Alikad sada razmišljam o tome, nisam bašsiguran da se doista radilo o vojnomprojektu.«

»Ne shvaćam. Kako možeš bitinesiguran?«

»Kad radiš na tajnom projektu, svese vodi preko lažne tvrtke kao Juneau.Ne možeš samo tako nazvati Pentagon itražiti da razgovaraš s voditeljemprojekta. Poreći će njegovo postojanjepa zapravo ni ne možeš potvrditi da jedoista riječ o vladinoj operaciji. Alinačin na koji su se ti momci razbacivalinovcem… jednostavno sam pretpostavioda su povezani s vladom.«

»O koliko je novca riječ?«

»Budžet projekta bio je oko 400milijuna dolara.«

Dilara je zafućkala kad je čulaiznos. »O kakvom je projektu riječ?Svemirskom letu na Mars?«

»O bunkeru. Radilo se podpretpostavkom da su stara vladinaskloništa u slučaju nuklearne katastrofezastarjela i podložna novim vrstamabioloških i kemijskih napada. Umjestoda dodatno opreme stare bunkerenajnovijom računalnom i drugomopremom, željeli su sagraditi novibunker na nepoznatom odredištu iopremiti ga najmodernijom opremomkoja se mogla dodatno nadograditi popotrebi. To je trebao biti najsuvremenijibunker ikad sagrađen. Radilo se o

izazovu kojemu ne bi mogao odoljetinijedan inženjer.«

»Ali tebe su otpustili?«»Trebao sam biti glavni i odgovorni

inženjer na tom projektu«, rekao je Tylerdok je na roštilj stavljao odreske lososa.»Tek smo bili započeli s proučavanjemspecifikacija i shema. Samo dvamjeseca nakon što su ugovor daliGordijanu, povukli su se. Rekli su da jePentagon revidirao proračun i da nijebilo novaca za financiranje tog projekta.Sve to činilo mi se sumnjivim već i tada.Ne možeš samo tako otkazati projektvrijedan gotovo pola milijarde dolara.Ali, platili su nam masnu naknadu zaotkazivanje ugovora i jednostavno smozaboravili na njih i nastavili dalje.

Mislio sam da cio projekt skupljaprašinu na nekoj polici i nisam ga sesjetio sve do danas.«

»Ali nisu ga otkazali. Samo suangažirali Colemanovu tvrtku ipromijenili projektu ime u Oaza.«

»Čini se da je tako. Riječ je obunkeru dovoljno velikom zapreživljavanje više od 300 ljudi baremčetiri mjeseca. Trebali su imatisamostalno napajanje strujom,postrojenje za desalinizaciju vode,zračne filtre, obilne zalihe hrane, kao isve udobnosti dostojne hotela s petzvjezdica. Sve je trebalo biti izgrađenopod zemljom. Čak su trebali imati iprostor za životinje, kao i hidroponskevrtove.

Spominjanje životinja podsjetilo jeDilaru na čovjeka koji je pao s tornjaSpace Needle.

»Svako se biće na zemlji izopačilo,Knjiga Postanka 6,12«, rekla je.

Tyler se zapiljio u nju. »Točno to jerekao napadač trenutak prije negoli jepao. Pitao sam ga zašto. Zašto nasproganja?«

»Grade novu arku. Ali umjestobroda, ova je arka ispod površine tla.«

» to?«»Ta fraza, to je iz Biblije«,

odgovorila je Dilara. »Knjiga Postanka,šesto poglavlje.«

»Priča o potopu?«»To je Bog rekao Noi prije negoli

je odlučio isprati grijehe ljudi i zvijeri.«»Nisam stručnjak za Bibliju«,

odgovorio je Tyler, »ali, koliko sesjećam, Bog je rekao da to više nikadneće ponoviti. Da se to dogodilo samotada.«

»Govoriš o savezu između Boga iNoe. ›A ja, evo, sklapam svoj Savez svama i s vašim potomstvom poslije vas‹,Knjiga postanka 9,10; ›Nikada više vodepotopne neće uništiti živa bića niti ćeikad više potop zemlju opustošiti‹,Knjiga Postanka 9,12; ›Potopa više nećebiti da uništi svako biće‹, KnjigaPostanka 9,16.«

»Meni to zvuči kao čvrsto obećanje.Naravno, ova skupina možda ne vjerujeu Boga.«

»A ti, vjeruješ li ti?«»Kao što sam ti rekao, ja sam

skeptik.« Stao je i čekao. Bilo je očitoda više ništa neće reći o toj temi.

»S druge strane, oni možda doistavjeruju u Boga«, rekla je Dilara. »Mnogiljudi Bibliju shvaćaju doslovce, a tamopiše da Bog nikad više neće potopomopustošiti zemlju.«

»Dakle, ako želiš biti precizna,netko drugi bi se ovaj put mogaopobrinuti za sav taj prljavi posao.«

»Samo kažem da bi netko to takomogao protumačiti.«

»Ali morali bi biti umnoporemećeni da to doista i provedu udjelo.«

»Misliš da to nije moguće? Nakonsvega što nam se dogodilo?«

»Kako bi izazvali potop koji biuništio sve na svijetu?«

»Oaza je osmišljena na takav načinda zaštiti svoje stanovnike od radijacije,biološke zaraze i kemijskih agenasa. UNoino je doba potop bio taj koji jeuništio čovječanstvo, ali mislim da ovajputa planiraju ponoviti zadatak onim štoje ubilo putnike zrakoplova RexaHaydena, što god to bilo. Možda je vezas Noinom arkom samo alegorija.«

Dilara je zastala. »Ta veza ne možebiti samo simbolična. Sam je spomenuoda ju je moj otac pronašao. Pravu Noinuarku. Znači da tu ima još nešto.Jednostavno to osjećam.«

»Možda ćemo doznati više izostataka Haydenova zrakoplova.Možemo ih sutra početi pregledavatinakon što odletimo za Phoenix. Umeđuvremenu, potreban nam je odmor.«

»Ali ovo je tako frustrirajuće. Činise da nešto moramo poduzeti.«

»Ti svakako moraš«, odgovorio jeTyler. »Otvori nam bocu vina.« Pokazaojoj je prema boci u ugradbenomhladnjaku za vino i na dva tanjura staviofilete lososa koji su se pušili. »Večera jeposlužena.«

Tyler je izlio posljednje kapi vina uDilarinu čašu. Malo mu se mutilo uglavi. Nije popio alkoholno piće otkad

je počeo raditi na projektu Scotia Onepa je vino sada jače utjecalo na njeganego što bi u normalnim okolnostima.Bilo mu je drago što je imao izgovor zakuhanje. Zbog toga što je puno putovao,nije često kuhao, ali je doista uživao usvakoj prigodi.

Tijekom večere, nisu spominjalisvoju trenutačnu situaciju. Tyler jeDilari pričao o nekima od svojihzanimljivijih inženjerskih poslova, azauzvrat ga je Dilara počastila snekoliko živopisnih anegdota sa svojihiskopavanja. Kad je došla do dijela ošefu svog odsjeka i devi koja je imalaproblema s vjetrovima, zatekao se kakose glasno smije.

»Zvuči mi kao da ne provodiš puno

vremena kod kuće«, rekao je Tyler.»Pretpostavljam da nemaš djece.«

Dilara je odmahnula glavom. »Nivremena ni volje za njih. A ti?«

»Ne. Karen je željela djecu, a i jasam, jednoga dana — ali stalno sam toodgađao.« Nije mu bilo jasno zašto jojje to rekao. Mora da ga je vinopotaknulo.

»Nemam ni mjesta za njih«, brzo jedodala Dilara. »Živim u običnomstančiću. Ali tvoja je kuća prekrasna.«

»To je uglavnom Karenino djelo. Jasam postavio TV u prostoriju dolje upodrumu, a ona se pobrinula za sveostalo. Ironično je to što sobu stelevizorom koristim najmanje od svih

ostalih. Pogledao sam nekoliko utrka i toje sve.«

»Pa, imala je odlično oko zadetalje. Čime se bavila?«

»Bila je terapeutistica i radila je sdjecom s posebnim potrebama. Nikadjoj nije bilo dosta toga. Uvijek jeprovodila više vremena na poslu negošto je trebalo, samo da im pomogne.Zato se i vraćala kući tako kasno onenoći kad je poginula.« to je to radio?Nikad nije razgovarao o Karen s ljudimakoje je tek upoznao. Jedva da je i s kimrazgovarao o njoj. Bilo mu je preteško.

»Kad se to dogodilo?« upitala jeDilara.

»Bit će dvije godine sljedećega

mjeseca. Bila je kišna noć. Njen ABSsustav kočenja zakazao je kad sepribližila raskrižju. Nekoliko mi je putaprije toga spomenula kako joj se čini dasu joj kočnice trome, ali u to samvrijeme bio previše zauzet jednimprojektom. Nisam mislio da je riječ onečemu ozbiljnom pa sam joj obećao daću ih pogledati kad se vratim sposlovnog puta. Proklizala je krozcrveno svjetlo, a potom ju je udarioterenac koji je vozio otprilike 80 km/h.«

»Strašno.«Zadržao je dah dok je ponovno

proživljavao onaj užasni telefonskipoziv. »Bio sam u Rusiji, gdje sam radiona postavljanju naftovoda, kad su mijavili za nesreću. Trebala su mi dva

dana da se redovitim komercijalnimletovima vratim kući. Bilo je problema snevremenom i lošim vezama. Živjela jejoš samo jedan dan. Umrla je dok sambio u zračnoj luci u Hong Kongu.«Odjednom mu je presušilo grlo.Progutao je knedlu i pogledao neobojenizid. »Zakasnio sam dvanaest sati i nisamse oprostio od nje. To je jedan odrazloga zašto tvrtka sada ima privatnemlažnjake.«

Dilara nije ništa rekla, izrazbrižnosti na njezinu licu potaknuo jeTylera da nastavi.

»Gotovo godinu dana imao samprobleme sa spavanjem«, rekao je.»Pročešljao sam sve podatke o nesreći.Stalno sam ih vrtio u svojoj glavi,

pokušavajući sam sebe uvjeriti da nisamto mogao predvidjeti.« Tiho se nasmijaousiljenim smijehom. »Zamisli, ja samstručnjak za pogreške sustava i nesreće,inženjer s tri završena fakulteta, a onapogine od upravo takve stvari za kojumene angažiraju da je spriječim.«

»A jesi li mogao?«Tyler je sporo odmahnuo glavom.

»Ne znam. Automobil je bio previšeoštećen. Takva me mogućnost dugodržala budnim. Sada mogu spavati, alinjezino lice i dalje vidim svake večerikad ugasim svjetlo.«

Svi su znali tu priču u Gordianu,gdje je radio, ali ispričao ju je samonekolicini ljudi izvan tvrtke.Pretpostavljao je da mu se zbog

njihovoga zajedničkog izbjegavanjasmrti činilo kao da joj je to dužanobjasniti. Također mu je sinulo da ćeona biti prva žena koja će provesti noć ukući otkad je Karen poginula. Nekakomu se činilo da ne bi bilo u redu da onaprenoći ukoliko nije znala njihovu priču,kao da bi time izdao Karen.

»Dobro«, rekao je Tyler, »sad kadsam se pobrinuo potpuno zaustavitirazgovor, pretpostavljam da je vrijemeza krevet.«

Dilara ga je suosjećajno pogledala,ali nije ništa dodala na tu temu.

»Gdje je moja soba?« upitala ga je.»Dolje niz hodnik, treća vrata

desno. Samo trenutak.« Navratio je u

svoju sobu i dohvatio majicu kratkihrukava koju nikad nije nosio.

»Potpuno nova. Reci mi ako ti nijedovoljno topla.« Dilara je bila građenaslično Karen, ali je svu njezinu odjećudonirao nekoj dobrotvornoj organizacijikratko nakon što je poginula. Čak i da juje imao, bilo bi nekako jezivo posuditije Dilari.

»Hvala ti za večeru«, rekla je, »i zasve ostalo što si učinio. Nisam bašplanirala uvući te u takav kaos.«

»Nema na čemu«, bila je jedinastvar koje se mogao sjetiti.

A onda ga je Dilara, na njegovoiznenađenje, poljubila u obraz i izišla izprostorije. Taj ga je izraz privrženosti

zatekao nespremna i nije znao što damisli o njemu. Poljubac je trajaodovoljno dugo da se činilo kao da jeriječ o nečemu više, a ne samo osuosjećanju. Kad je u perilicu stavioposljednji tanjur i ugasio svjetlo ukuhinji, još uvijek je razmišljao o tompoljupcu.

26.

Ulazna vrata ograde Gordianova centrau Phoenixu izgledala su dovoljno čvrstoda izdrže udarac tenka. Betonskastražarska kućica smjestila se izmeđudviju ogromnih vratnica načinjenih odčelične rešetke postavljene na šine kakobi se unutra i van propuštali automobili.Tri metra visoka mrežasta ograda navrhu je bila pojačana kolutimabodljikave žice i protezala se od svakevratnice oko cijeloga posjeda. Osim kodnuklearnih elektrana, Dan Cutter nikadanije vidio takvo osiguranje. Nije moraosilom ući kroz te zastrašujuće prepreke.Oni će mu sami dopustiti da uđe.

Dovezao je automobil do stražarskekućice i spustio prozor, kroz koji je ušlanesnosna vrućina što je već treperilaiznad asfalta, iako je bilo tek devetujutro. Muškarac na suvozačkom mjestu,Bert Simkins, skinuo je sunčane naočalekako bi ga se lakše moglo prepoznatinakon usporedbe s lažnomidentifikacijskom karticom.

»Identifikacijske isprave, molim«,rekao je stražar. Bio je naoružan samo9-milimetarskim pištoljem Glocksmještenim u futroli na boku, ali Cutterje znao da je u kućici bilo i automatskogoružja.

Cutter se nasmiješio i dodao mudvije identifikacijske kartice koje supripremili dan prije. Predstavili su se

kao istražitelji Sigurnosnog odbora zanacionalni promet koje su toga danaočekivali u TEC-u, ali tek u kasnijimsatima.

Stražar je pozorno pogledao svakuidentifikacijsku karticu i usporedio je sveć pripremljenim tiskanim popisom.Zbog toga što je to i očekivao, Cutter sedodatno potrudio kako bi nabavioidentifikacijske isprave od dvojice ljudiza koje je znao da imaju dozvolu ulaskau postrojenje. Nakon što je provjerioimena na listi, stražar je pozornopogledao svakog muškarca. Čovjek nijebio prosječan zaštitar kojeg se jeftinomoglo unajmiti. Bio je dobro obučen.Cutter je bio zadivljen. Ipak, nitko nećemoći otkriti da njihove identifikacijske

kartice nisu originali.Zadovoljan onim što je vidio,

stražar im je vratio kartice i otvoriovrata. »Treći hangar. Parkirajte s južnestrane.«

Cutter je provezao automobil krozulazna vrata i krenuo niz cestu do tunelakoji je vodio ispod gotovo 12kilometara duge ovalne staze smještenena povišen nasip. Staza je bila tako dugada je okruživala cijeli kompleks, svezgrade i testna područja, uključujući istaze za polijetanje i zrakoplovnehangare. Tunel viši od 9 metara izgrađenje zato da bi se u kompleks moglodovoziti krupne testne materijale i vozilaa da se ne ometa testiranje na stazi.

Kad su izišli iz tunela, pred njima

su bile tri masivne zgrade koje su sveimale višestruka garažna vrata. Cutter jepozorno proučio plan TEC-ovapostrojenja i to na Gordianovoj webstranici. To su bili testni laboratoriji zavozila, a u njima su se nalazile klizneaparature za testiranje sudara, komore zaispitivanje raznolikih okolišnih uvjeta,kao i sprave za testiranje padova. Do tihsu hangara bile vanjske aparature zatestiranje sudara, platforme za mokro isuho kočenje te zemljana staza i staza spreprekama za vožnju izvan ceste kojesu se smjestile na površini od 40hektara.

U daljini, Cutter je jedva zamijetiocrveni automobil koji je jurio ovalnomstazom za testiranje brzinom većom od

160 km/h. Izvan posljednje zgrade zatestiranje vidio je radnike koji surazgovarali pokraj najvećeg kamiona štoga je ikad vidio. Na bočnoj stranikamiona pisalo je LIEBHERR.

Cutter je nastavio voziti po služnojcesti sve dok nije došao do niza od pethangara od kojih je svaki bio dovoljnovelik za smještaj Boeinga 747. Parkiraoje pred trećim hangarom upravo utrenutku kad je pokraj njega prošaošleper s 18 kotača. Slijedila ga jelabudica opremljena dizalicom. Nalabudicu je bio natovaren ogromni motorzrakoplova. Mora da su to bile pošiljkes mjesta pada. Momci su radili doistabrzo, što je potpuno odgovaralo Cutteru.Medijska halabuka koja se digla nakon

Haydenove smrti bila je veća od svegašto je slijedilo nakon smrti princezeDiane. Rex Hayden nije bio samo velikazvijezda, nego je pametno iskoristiosvoju slavu i pretočio je u poslovneugovore zbog kojih mu je tržišnavrijednost bila gotovo milijardu dolara.Zbog toga je i bio tako opasanneprijatelj Crkve svetih voda. Cutter jeuživao pri pomisli na smrtnu agoniju ukojoj se glumac rastopio.

Kamioni su skrenuli iza ugla inestali iz njihova vidokruga. Nekolikodesetaka službenih automobila bilo jeparkirano u redovima odmah pokrajzgrade, a to je značilo da će Cutter iSimkins biti još samo dvije pčeleradilice i da će biti nezamijećeni usred

tog meteža.Izišli su iz automobila i krenuli

prema vratima koja su osiguravaladvojica muškaraca u policijskimuniformama. Njihove je košulje resiologo Ureda šerifa okruga Maricopa.Svaki je na boku imao automatsku puškuAR-15.

Ono što se Cutteru nije svidjelo bilaje činjenica da su oni morali ostavitisvoje oružje. Da je itko primijetioistražitelje NTSB-a s pištoljima, počelibi postavljati nezgodna pitanja. A priovakvoj vrućini, teški sakoi upadali bi uoči. Ispod tankih jakni koje su odjenuliodmah bi se primijetio bilo kakavpištolj. Zbog svega toga, on i Simkinsbili su nenaoružani.

Nije ni očekivao da će im trebatioružje. Misija se sastojala odpronalaženja komada prtljage i njegovatajnog iznošenja iz kompleksa kako ga sene bi moglo identificirati kao izvorbiološkog oružja upotrijebljenog uHaydenovu zrakoplovu. Plan mu je bioda se posluži autoritetom koji je imaokao privremeni istražitelj NTSB-aposuđen iz Ministarstva pravosuđaupravo za ovaj slučaj i izuzme dotičnuprtljagu radi dodatnih analiza.

Odmjerio je policajce na ulazu kojisu izgledali kao da im je dužnoststražara dosadna. Ako mu na kraju ipakzatreba oružje, znao je točno gdje će ganabaviti.

Cutter i Simkins ponovno su

pokazali svoje isprave, a policajci su imdopustili da uđu. Cutter je skinuosunčane naočale kako bi mu se očipriviknule na tamnu unutrašnjost.

Ogromna vrata smještena s drugestrane hangara već su se zatvarala, nakonšto dva kamiona ušla kroz njih. Vozačisu iščekivali upute gdje će iskrcati svojteret.

Barem sedamdeset petero ljudi biloje unutar ogromnoga prostora. U središtuhangara nalazio se već pripremljen okvirtrupa zrakoplova na koji su montiralidijelove. Nekoliko komada ostatakazrakoplova 737 već je bilo postavljenona svoja mjesta. Ostali su komadi bilibrižno postavljeni na pod pokraj modelatrupa i čekali pregled.

Sve iz zrakoplova — sjedalice,prtljaga, odjeća, namještaj — bilo jeuredno smješteno u redove uz suprotnizid hangara. Cutter je bio pristupio G-Tag sustavu pomoću računalaSigurnosnog odbora za nacionalnipromet, a sve zahvaljujući ljubaznostidvojice istražitelja koji su sada ležalimrtvi u sobi motela u Phoenixu. Nakonšto je pretražio G-Tag inventar,pronašao je digitalnu fotografijukovčega s čeličnom unutrašnjošću ukojem se nalazio uređaj. Još uvijek jebio neoštećen i nalazio se na TEC-ovukamionu koji ga je, prema rasporedu,dovezao tog jutra. Trebao se nalaziti tunegdje.

»Ti kreni sa suprotne strane i počni

pretraživanje prema meni«, Cutter jerekao Simkinsu. »Pokušaj ne razgovaratini s kim. Ako opaziš kovčeg, ne diraj ga.Dođi po mene, a potom ćemo naći načinda ga iznesemo odavde.«

» to ako nije ovdje?« upitao jeSimkins.

»Tada ćemo pričekati sljedećikamion.« Sam je sebi tiho čestitao. Bitće puno lakše nego pretraživanjepustinje u potrazi za komadom prtljage.Neka federalci obave teži dio posla, aon će ga jednostavno ukrasti.

Cutter se okrenuo kad je čuo zvučnisignal kamiona s poluprikolicom koji jevozio unatrag. Na kraju reda sa stvarimakoje su predstavljale sadržajzrakoplova, udaljen kojih 30 metara, bio

je crnac u usko pripijenoj majici kratkihrukava što je ocrtavala njegov mišićavitorzo i rukom signalizirao premakamionu. Kamion je stao, a muškarac,koji je očito bio vođa, uputio je drugudvojicu da otvore stražnja vrata.Skupina radnika stala je u red i opreznozapočela s istovarom predmeta izunutrašnjosti, prosljeđujući ih jedandrugome kao što bi red vatrogasacaprosljeđivao kante s vodom, a vođa imje izvikivao upute.

Kovčeg je možda i bio u tojpošiljci, ali sadržaj kamiona nije bioono na što je Cutter trenutačno obraćaopozornost. Umjesto toga, usredotočio sena crnoga muškarca. Taj glas… Nijebilo greške. Čuo ga je, naravno, i na

televiziji kad je još bio hrvač, ali to nijebio razlog zbog kojeg je Cutter isključiosve druge zvukove u zgradi i usredotočiose na njega. Čovjek se okrenuo, a Cutterje osjetio kako je kroz njega prostrujalastara mržnja. Zajedno su služili uspecijalnoj postrojbi Rangers. GrantWestfield — inženjer elektrotehnike,bivši profesionalni hrvač Požar i bivšivojnik — bio je razlog zbog kojeg jeCutter nečasno otpušten iz vojske, zbogkojeg je spao na to što je sada.

Cutter se okrenuo na drugu stranu daga ovaj ne spazi. Nema šanse da bi bivšihrvač očekivao da će ga tu sresti, aličinjenica da je Westfield glavni uoperaciji bitno će promijeniti Cutteroveplanove.

Odjednom, njegova misija više nijeizgledala onako lagana kao što jeočekivao.

27.

Tyler je promatrao sivi horizont iznadSeattlea dok je odrađivao svojih 8kilometara na pokretnoj traci za trčanje.Sobu za vježbanje postavio je tako da jemogao ili pročitati zaostatke koje ježelio ili jednostavno uživati u pogledudok je vježbao. Tijekom noći oblaci suse dokotrljali nazad iznad zaljeva PugetSound i tako nagovijestili oluju koja sepribližavala, ali gorje Cascade jošuvijek je bilo moguće vidjeti. Da nijepostojala opasnost da ga netko jošuvijek pokušava ubiti, Tyler bi otišao natrčanje do parka Discovery.

Njegov unutarnji sat probudio ga je

u 7 ujutro te je već dovršio neštoadministrativnih obveza i dizao utegeprije negoli je otpočeo trčanje. Većinanjegova terenskoga posla bila je priličnosurova pa je morao zadržati dobrukondiciju. Osim toga, tako bi dobio iprigodu za razmišljanje. Sanjao jeDilaru Kenner te iako se nije mogaojasno prisjetiti svega, znao je da nije biopotpuno nedužan. Onaj poljubac u obraznije predstavljao puno, ali mogao jeosjetiti da je među njima zaiskrilo.

»Krasan pogled«, začuo se sanjivglas iza njega.

Tylera nije bilo lako preplašiti, alinije bio navikao na to da je još netko snjim u kući. Automatski je okrenuo glavui ugledao Dilaru kako se oslanja o

dovratke. Morao se potruditi da mu očine ispadnu kad ju je ugledao još uvijekodjevenu u majicu kratkih rukava. Bilaje pripijena na svim pravim mjestima izavršavala na polovici bedara,otkrivajući dobro oblikovane noge.Dopustio je očima da još trenutakuživaju u prizoru, a onda se ponovnookrenuo prema prozoru. Nije imaoosjećaj da se namjerno poigraladvostrukim značenjem onog što je reklapa je suzdržao osmijeh.

»Svakako jest.« Kucnuo je pokontrolnoj ploči pokretne trake i ona sezaustavila. Ručnikom koji je visio naručici sprave obrisao je čelo, a onda jeodjednom shvatio da su mu i majica bezrukava i kratke hlače mokre od znoja.

»Kava?« upitala ga je Dilara.»Na radnoj plohi u kuhinji.

Doručak?«»Obično ne doručkujem. Također

obično ustajem puno ranije nego danas.Mora da su me dostigle razlike u svimtim vremenskim zonama.«

»Ja sam već doručkovao. Možešpopiti kavu dok se tuširam. Kad budešspremna, krenut ćemo u zračnu luku. O,sinoć sam zamolio nekog iz ureda daskokne do druge poslovnice one trgovinekoja ti se svidjela i kupi ti nekolikostvari. Sve je u vrećici pokraj ulaznihvrata.«

Dilara je otišla po vrećicu. »To jebilo vrlo obazrivo od tebe.«

»Trudim se voditi brigu o svojimgostima«, rekao je i otišao se tuširati.

Kad su se oboje odjenuli, ubacili sutorbe u porcheov terenac koji je Tylerunatraške izvezao iz garaže. Dvojicanovih zaštitara mahnula su Tyleru i pošlivozeći iza porschea.

»Smeta li ti ako upalim glazbu?«upitao je Tyler.

Uključio je satelitski radio, većnamješten na radijsku postaju koja jepuštala rock-glazbu. Iz zvučnika jezatutnjala pjesma AC/DC-a Back inBlack.

»Reci mi ako ti je preglasno.«»Malo je drugačije od Vivaldija.«»Moraš slušati rock kad voziš

porche.«Putovanje do zračne luke Boeing

Field trajalo je dvadeset minuta, a kadsu prošli kroz vrata zračne luke i sigurnostigli do Gordianove rampe, Tyler jemahnuo zaštitarima da mogu otići.

Mlažnjak Gulfstream već je bionapunjen gorivom i spreman čekaotrosatni let do Phoenixa. Tyler jedohvatio torbe i krenuo premazrakoplovu. Ubacio je torbe u kabinu, apotom izišao i temeljito pregledao svesustave prije uzlijetanja. Nije mislio daće ponovno pokušati s bombom, ali ipakje želio sve provjeriti. Kad je biosiguran da je mlažnjak u savršenomstanju za uzlijetanje, ponovno se uspeo uzrakoplov. Nakon što je zatvorio vrata,

krenuo je prema pilotskoj kabini.»Hoćeš li sjediti pokraj mene?«

upitao je Dilaru koja je već bila zauzelamjesto u putničkom dijelu.

Zamijetio je njezin iznenađenpogled, a to je i očekivao.

»Ti si današnji pilot?« pitala ga je.»Uzeo sam nekoliko sati poduke.«

Njezin se izgled prometnuo uzabrinutost, a on se nasmijao. »Naovome modelu imam više od tristo satileta, a ukupno otprilike dvije tisuće. Bitće sve u redu.«

Zakimala je glavom i zauzelamjesto u desnoj sjedalici. »Vrijedan si timomak.«

»Lako mi postane dosadno. Sjediti

uokolo cijeli dan nije moja vrsta zabave.Stalno nešto radim — radim, zabavljamse s autima, utrkujem, letim. Bilo štosamo da se izvučem iz kuće.«

»Postoji li nešto što ne znaš raditi?«»Jako loše pjevam. Samo pitaj

Granta kad stignemo u TEC. Jednom mepoveo u karaoke bar i od tada ne možečuti pjesmu My Way a da se ne počnegromoglasno smijati. Rekao je da muzbog mene Bob Dylan zvuči kaoPavarotti.«

»A što Grant misli o tebi kaopilotu?«

»O, misli da sam puno bolji pilotod Pavarottija«, odgovorio je Tyler svelikim osmijehom.

Pokrenuo je motore i uskoro suuzletjeli i krenuli na put prema Phoenixu.

Cutter i Simkins bili su u hangaruveć gotovo tri sata, kamioni sukonstantno pristizali dovozeći dijelovezrakoplova, a još uvijek nisu opazilikovčeg koji su tražili. Cutter se držao nadiskretnoj udaljenosti od GrantaWestfielda, a kad god bi opazio daWestfield kreće u njegovu smjeru,neusiljeno bi mu se maknuo s puta.

Simkins je bio u mogućnostipregledati područja bliže Westfieldu, alii dalje nisu imali sreće. Ipak, Cutter jepretpostavljao da će se taj kovčeg nakraju sigurno pojaviti. Da ga istražiteljiotvore i vide uređaj u njemu, odmah biznali da je riječ o nečemu što nije

trebalo biti u zrakoplovu, a sigurnost bibila još dodatno pojačana. Nakon toga,Cutter ga se ne bi moga domoći. Moraoga je uzeti prije negoli se to dogodi.

Još jedan kamion upravo je ušao uhangar, a radnici su se ponovno svrstaliu red i počeli s istovarom. Cutter ih jepromatrao s mjesta iza velikog komadatrupa koji još nije bio postavljen namodel. Tada ga je ugledao. Zelenikovčeg koji je on osobno stavio uzrakoplov prije tri dana. Preživio je padi još uvijek izgledao neoštećeno. To jebilo dobro. Tako će ga biti jednostavnijeiznijeti.

Ali, brinulo ga je to da se nećeuspjeti probiti iz TEC-a varkom ako jeza uklanjanje bilo čega iz hangara bilo

potrebno Westfieldovo odobrenje.Jednostavno nije bilo načina na koji bise Cutter uspio probiti pokraj njega. Onbi ga istoga trena prepoznao i shvatio danešto nije uredu.

To je značilo da će se morati naneki drugi način izvući iz TEC-ovapostrojenja.

Dok je tako razmišljao, čuo je kakose mlažnjak spustio na pistu i zatutnjaopokraj hangara.

Let do TEC-a protekao je glatko.Tyler je rulajući odvezao mlažnjakGulfstream do hangara br. 2 i prepustioga Gordianovoj ekipi za održavanje.

U TEC-u je bio uobičajen radnidan. Osim što su u hangaru br. 3 imali

rekonstrukciju zrakoplova, Tyler je nastazi vidio nekoliko ljudi nagnutih nadmodel električnog automobila Teslakakvim se on dan prije vozio s Dilarom.Oko sto metara s druge strane nalazila seTeslina suprotnost: Liebherrov ogromnikamion. Činilo se da dovršavajupripreme za njegovo testiranje. Tyler jenazvao Granta i doznao da još uvijekrazvrstavaju hrpu dijelova olupine kojusu dovozili u hangar pa je zajedno sDilarom prošetao do hangara br. 3 kakobi mu se pridružili. Pokazao jestražarima svoju identifikacijsku karticui jamčio za Dilaru, koja im je pokazalaputovnicu što ju je bila pospremila uunutarnji džep spasilačkog odijela prijepada helikoptera.

Kad su ušli, Tyler je primijetio dadobro napreduju. Već su uspjeli dovestiviše od 40% ostataka zrakoplova.

Među radnicima je prepoznaoGranta koji je nadgledao iskrcavanje.Mahnuo im je i nastavio izvikivatinaredbe svojoj ekipi.

»Baš mi se sviđa kako ste srediliovo mjesto«, rekao mu je Tyler.

»Namjera mi je bila stvoriti dojamslagalice s puno dijelova«, odgovoriomu je Grant.

»A tu je i neznatna Lego-vibra.«»To je najnovija moda na svim

rekonstrukcijama nezgoda.«»Frank Gehry ponosio bi se tobom.

Pretpostavljam da sve ide kako treba?«

»Nije loše, s obzirom na to da mi jeSigurnosni odbor za nacionalni prometstalno na guzici zbog toga što smo sveovo preselili tako brzo. Ali sve jepravilno označeno naljepnicama ifotografirano. Jedini način da to učinimobilo je da platimo prekovremene za 300ljudi koji su se primili posla.«

»Kad uzmeš u obzir što je na kocki,vrijedilo je.« Ispričao je Grantu o vezi sprojektom Vihor i Dilarinoj teoriji da tomožda predstavlja drugu arku.

»Onda mi je drago što sam moraopritisnuti neke ljude«, rekao je Grant.»Dolaze nam još četiri kamiona, a ondaću se prebaciti na razvrstavanje…«

Prekinuo ga je zvuk radiostanice.»Gospodine Westfield?«

Grant je izvukao radiostanicu kojamu je visjela za pojasom. »Samo reci.«

»Ovdje šerifov zamjenik Williams.Znam da ste rekli da se ništa ne smijeiznijeti iz hangara, ali ovi momci izSigurnosnog odbora za nacionalnipromet…« Glas je naglo prekinut.

»Tko je to bio?« upitao je Tyler.»Jedan od zamjenika koji je

zadužen za prednji uzlaz u hangar.«Grant ga je pokušao ponovno

dobiti, ali nije bilo odgovora.»Idemo«, rekao je Tyler i potrčao

prema prednjem ulazu. Kad su on i Grantstigli, zatekli su obojicu zamjenika kakoleže na tlu. Tyler se sagnuo provjeriti impuls, ali bili su mrtvi. Obojica slomljena

vrata. Netko ih je iznenadio. Takođernije bilo njihovih automatskih pušaka.Tyler je pobjesnio. Ti su ljudi ubijeni nanjegovu terenu.

Grant je bio jednako ljut kao iTyler. Uključio je radio istodobnodobacujući ključeve svojega automobilaTyleru. »Ovdje Grant Westfield. Odmahzaključajte TEC. Nitko ne može ni van niunutra. Je li to jasno? Imamo subjekte upokretu koji su naoružani i opasni. Nasnazi su protokoli Gamma.« To jeznačilo da ako se netko pokuša probitikroz rampu, stražari imaju ovlaštenjeprvo pucati pa tek onda postavljatipitanja.

Uskočili su u džip, a Tyler jeprebacio ručicu mjenjača u položaj za

vožnju. Tko god da je ubio dvojicuzamjenika, brzo je odmicao pred njima uautomobilu udaljenom kojih dvjestometara. Ususret su im dolazila dvazaštitarska vozila pa je automobilskrenuo s ceste i klizeći se zaustaviopokraj Liebherrova kamiona. Mora da sushvatili kako im je uzaludno pokušati seprobiti kroz Goridanova masivna ulaznavrata pa su odlučili svoje posljednjeuporište napraviti pokraj kamiona.

Gordianovi radnici koji su bili uzkamion razbježali su se kad su vidjelidvojicu muškaraca s automatskimpuškama kako iskaču iz automobila ipucaju u zrak.

Naoružani muškarci uspeli su sestubama kamiona i istjerali dvojicu

radnika iz kabine. Tyler je odjednomshvatio plan uljeza.

Za tako ogroman stroj, bilo jeiznenađujuće lako upravljati Liebherrkamionom. Svatko tko je mogaopokrenuti običan kamion i ubaciti ga ubrzinu, mogao je voziti i Liebherrovkamion. A učinili su upravo to. Dvašesnaestocilindarska dizelska motoraogromnog kamiona odjednom su tutnjećioživjela u trenutku kad su mu sepribližila dva zaštitarska vozila.Zaustavili su se točno ispred njih, azaštitari su iskočili van, ciljajući premakamionu zaklonjeni vratima vozila.

» to to rade?« upitao je Grant.»Griješe«, odgovorio je Tyler.

Ogromni kamion pokrenuo senaprijed, drobeći prednje krajeve obajuvozila. Ljudi koji su stajali pokrajautomobila odskočili su u posljednjitren.

Tyler je dovezao džip u ravninu sčudovištem teškim 200 tona i pokušaopronaći način da se popne na njega, kadje odjednom začuo štektanje automatskepuške. Meci su se zabili u poklopacmotora, a iz njega su šiknuli para i ulje,prekrivajući prednje staklo. Motor jezvučao kao da sam sebe melje ukomadiće.

Tyler je šakom udario u upravljačkuploču i zaustavio automobil. Džip je biouništen. Nije bilo šanse da ih slijede unjemu. Promatrao je kako se divovski

kamion kotrlja prema sigurnosnoj kapijikroz koju će proći kao kroz mokripapirnati rupčić.

Tyler je naglo otvorio vrata iizišao. Trebali su vozilo, ali najbliža subila pokraj hangara, udaljena više odkilometar i pol. Dok oni otrče natrag poautomobil, kamion će već davno otići.

Grant, koji se nalazio s druge straneprobušenog poklopca motora, pokazaoje prema nečemu iza Tylerove glave.»Tylere, iza tebe.«

Tyler se brzo okrenuo oko sebe iugledao razrogačene oči petorice ljudikoji su testirali sportski automobilTesla. Do njih je bila prikolica, ali nijevidio vozilo za vuču. Prepoznao jejednoga muškarca koji je tamo stajao

otvorenih usta.»Dele, gdje je tvoj džip?« upitao ga

je Tyler.»Fred se njime odvezao po užinu«,

odgovorio je ovaj.U tom se trenutku Tylerov pogled

zaustavio na Tesli.»Dele, Grant i ja posudit ćemo tvoj

automobil.«

28.

Ti vozi«, Tyler je rekao Grantu.»Izbacit ćemo targu.«

Automobil Tesla imao je targa krovkoji se mogao skinuti, a Tyler je znao daje jedini način da uhvati ljude u kamionuLiebherr taj da se također popne nakamion, a to će biti jednostavnije ako sene bude morao izvlačiti kroz prozorautomobila. Uhvativši ručice, zajedno supovukli krov prema natrag sve dok nijepao na tlo.

Grant se stisnuo kako bi se uvukaona vozačko mjesto i pokrenuo automobilprije nego što je Tyler uspio zatvoritivrata. Osim škripe guma i

visokofrekventnog cviljenja električnogmotora, njihov je automobil bio jezivotih, zbog čega se tutnjava ogromnogkamiona činila još glasnijom.

Tylera je osupnula šteta koju jekamion nanosio njegovom ljubljenomTEC-u. Liebherr se probijao prekozemljane staze s preprekama, koseći svešto mu se našlo na putu. Čak se ni beton iželjezo nisu mogli nositi s ogromnimkamionom. Kad iziđe iz TEC-a, nitkoneće biti siguran, a gotovo da neće bitinačina da ga se zaustavi.

Tyler se sjećao kad je nekolikogodina prije u San Diegu neki luđakukrao tenk iz spremišta oružjaNacionalne garde. Iako je puščana cijevtenka bila onesposobljena, neprobojno

je vozilo divljalo ulicama brzinomvećom od 30 km/h, a slijedili su gadeseci policijskih automobila. Nitko nijemogao učiniti ništa. Tenk je uništio kuće,automobile, kamp-prikolice, telefonskestupove. Sve što je policija mogla biloje promatrati uništavanje i nadati se daće tenku nestati goriva. Jedini razlogzbog kojeg je divljanje prestalo bio je tošto je vozač tenkom zapeo na betonskupregradu. Tek je tada policija moglanapasti i ubiti vozača.

Ovo sada bila je gora situacija.Tenk je bio spori M60, model iz dobaVijetnamskoga rata, težak možda 50tona. Ovaj kamion, Liebherr 282B težioje četiri puta više, bio je visok gotovo 8metara i mogao je postići brzinu 65

km/h. Ne bi ga moglo zaustaviti ništaosim precizno navedene bombe.

to god da su otmičari uzeli,vrijedilo je tolikog rizika. To je značiloda se Tyler morao ponovno domoći testvari.

Lokalna je policija sigurno već naputu da počne pratiti kamion izhelikoptera. Nije bilo šanse da sekamion izvuče neopaženo. Ali Tyler jesmatrao da i otmičari to znaju i da suimali nekakav drukčiji plan bijega. Umeđuvremenu, radilo se o 200 tonateškom kamionu za koji je odgovaralatvrtka Gordian i koji samo što nijeprovalio na ulice prigradskoga dijelaPhoenixa.

Budući da je Tesla bio sportski

automobil niska ovjesa, nije mogaokrenuti istim putem kojim je prošaoLiebherr. Razliku je nadoknadiobrzinom. Grant je usmjerio automobil naravnije dijelove zemljane ceste, pozornoizbjegavajući krš koji je ogromni kamionostavljao za sobom.

Liebherr je stigao do ovalne staze izaljuljao se na više od 6 metara visokomnasipu koji ju je okruživao —izgrađenom da spriječi znatiželjnefotografe od špijuniranja i fotografiranja— pa prešao na drugu stranu. Kamion jebio tako visok da je Tyler još uvijekmogao vidjeti njegov gornji dio iznadnasipa. Nakon toga se probio krozvanjsku ogradu. Gotovo 30 metaračelične mreže razderano je, poletjelo u

zrak i palo preko kamiona.U najboljem su slučaju imali dvije

minute prije negoli kamion stigne donaseljenog područja. Kako u Tesli nijemogao slijediti kamion preko nasipa,Grant je ubrzao kroz podzemni tunelprema glavnom ulazu.

Tyler je uključio svojuradiostanicu.

»Odmah otvorite glavnu kapiju!Grant Westfield i ja smo u crvenomautomobilu. Ne pucajte! Potvrditeprijam!«

»Tko je to?« stigao je odgovor.»Ovo Tyler Locke! Ponavljam, ne

pucajte u crveni auto! To je zapovijed!«»Da, gospodine!«

Tesla je izjurio iz tunela, a isprednjega je bila kapija, koja se još uvijekklizeći otvarala. Grant nije smanjiopritisak na papučicu gasa. Tyler senamrštio kad su projurili kroz kapijuizbjegavši udarac za samo nekolikocentimetara.

Grant je trznuo upravljačem iusmjerio automobil prema jarkožutomkamionu koji je sada bio više od polakilometra ispred njih. Nije bilo šanse daga izgube. Izgledalo je kao da jeMcDonald’sov restoran odjednompoletio i počeo se kotrljati niz cestu.

Tesla je brzo dosegao brzinu većuod 160 km/h. U trideset su sekundidostigli Liebherr. Ispred njih su sepojavili prvi obrisi civilizacije,

skladišta odmah izvan područja DeerValley. Kamion nije pokazivao znakoveusporavanja.

Sada su ga slijedili policijskiautomobili uključenih sirena, anekolicina automobila koji su se zateklipred njima razmaknuli su se na svestrane kad su ugledali divovskočudovište. Tyler se poslužio mobitelom isavjetovao policiji da se drže upozadini. Nije želio više zdrobljenihautomobila, a policija ionako nije moglaučiniti ništa. Naoružani pištoljima,sačmaricama i puškama, jednostavnonisu mogli značajnije oštetiti kamion. Dabi se načinilo udubljenje u gumamapromjera 3 i pol metra, bio je potrebanraketni bacač. Sam je motor težio više

od 9 tona. Bilo bi pravo čudo da uspijupogoditi bilo što od vitalne važnosti.

Grant je došao točno iza kamiona islijedio ga.

»Moramo ga zaustaviti«, rekao jeTyler.

»Ti znaš da su oni teži od nasotprilike 200 tona«, odgovorio je Grant.»Nije baš da ih mogu izgurati s ceste.«

»Zato se i moram popeti na tajkamion.«

Tyler bi radije ostao odostraga i sasigurne udaljenosti slijedio kamion, alibila mu je muka pri pomisli na smrtnedužnih promatrača pod kotačimakamiona za koji je bila zadužena njegovatvrtka. Da se proveze kroz trgovački

centar, broj bi žrtava bio zastrašujućevelik.

Nije bilo potrebno onesposobitivozača. Kućište Liebherrova motorabilo je izloženo s obiju strane kako bi seolakšalo održavanje. Ako se popne dopolovine stuba s desne strane, moći ćepristupiti motoru i isključiti kamion. Kadse zaustavi, ostatak akcije prepustit ćepoliciji.

Najveći mu je problem predstavljaovozačev suučesnik. Tyler će ga prvomorati onesposobiti kako ga ovaj ne biupucao dok se bude vrzmao oko motora.

Rekao je Grantu što namjerava.»Ti si lud«, odvratio mu je Grant.»Slažem se s tobom«, kazao je

Tyler.»Ali to mi se i sviđa kod tebe. Ne

bojiš se.«Tyler je pogledao Granta i iskrivio

usta u grimasu osmijeha. »Ma ni trunčicestraha. Hajdemo to obaviti prije nego štodođem k sebi.«

Grant je ubrzao sve dok se nijenašao uz stražnje kotače kamiona.Postojala je vrlo mala vjerojatnost da ćese Liebherr uspjeti zanjihati prema njimai zdrobiti spretnog Teslu, posebno sGrantom za upravljačem, ali Tyler sesvejedno pripremio i za tu mogućnost.

Umjesto toga, drugi se napadačnagnuo preko platforme koja jeokruživala kabinu kamiona sa svih

strana. Naciljao je iz automatske puške iispalio rafal. Meci su zapljuštali,odbijajući se s tla svuda uokolo Tesle, aGrant se brzo povukao iza kamionaizvan napadačeva vidokruga.

» to sad?« upitao je Grant. »S timogromnim retrovizorima, mogu vidjeti skoje im se strane približavamo.«

»Onda se moramo pobrinuti zaretrovizore.«

Tyler je iz futrole izvadio pištoljGlock i bilo mu je drago što ga je poniona ovo putovanje. Kad je kimnuoglavom, Grant je nagazio gas i ubrzaonaprijed s lijeve strane. Nisu vidjelinapadača, a prije negoli se on uspioprebaciti na njihovu stranu, Tyler jeizvirio i ispalio šest metaka u retrovizor.

Dva su metka pogodila cilj, razbivši ga.Napadač s puškom pojavio se na

platformi i usmjerio svoje oružje premanjima, ali Grant je već vozio unatrag izakamiona i usmjeravao ga prema desnojstrani. Tyler je ispalio šest metaka i udesni retrovizor.

»Dobro gađaš, Tex«, rekao mu jeGrant.

Vozač je sada bio slijep za sve štose događalo iza njega. anse da seneprimjetno popnu uz stube na kamionbile su im znatno veće.

Grant je s lijeve strane brzo prišaoprednjem dijelu kamiona, koji je upravozdrobio stražnje krajeve dvajuautomobila kao da su od papira. Tyler je

nagonski spustio glavu kako bi sezaštitio od dijelova automobila koji suletjeli na sve strane, a Grant je jedvaizbjegao sudar s jedinim od uništenihvozila.

Tyler je u pištolj umetnuoposljednji spremnik streljiva i zataknuoga za pojas, pripremajući se za skok nastube.

Na kamionu su bile troje stube: pojedne s lijeve i desne strane kućištamotora te treće koje su dijagonalnoprolazile ispred rešetke hladnjaka sdesne strane nalijevo tik iznad tla.Prednje stube i one s lijeve stranekamiona dijelile su malu platformu nadnu.

Tesla je došao u ravninu s tom

platformom. Da je bio katolik, Tyler bise toga trena prekrižio. Umjesto toga,samo je promrmljao: » to ja to radim?«

Preskočio je razmak do platformeširi od metra, pri doskoku je čelikjeknuo, a on se uhvatio za ogradu kakose ne bi skliznuo. Ne samo da bi pad pribrzini od 65 km/h za posljedicu imaoneviđene ogrebotine od ceste nego bivjerojatno završio spljošten poputpalačinke nakon što bi ga pregazilajedna od guma kamiona.

Povrativši ravnotežu, signalizirao jeGrantu uzdignutih palčeva. Ponovno jeizvukao svoj Glock i počeo se šuljatiprednjim stubama dok je pokraj njegazviždao zrak koji je ulazio u motorkamiona. Kao što su i planirali, Grant je

odvezao Teslu na drugu stranu kako biodvukao pozornost od Tylera.

Upalilo je. Napadač je ispalio jošjedan rafal u Grantovu smjeru. Kad jestigao do vrha stuba, Tyler je ugledaočovjeka kako se nagnuo preko ograde,pogledavajući prema stražnjem dijelukamiona. Naciljao mu je u leđa. Nije bašu sportskom duhu, pomislio je Tyler, alijebeš ga. On je već odabrao svoj putkad je ubio onu dvojicu zamjenika.

Prije negoli je Tyler uspio povućiokidač, vozač je zapucao na njega.Staklo vozačke kabine rasprsnulo se nasve strane, a meci su zapljuštali i počelise odbijati od metala svuda oko Tylera,koji se brzo sklonio spuštajući se nizstube.

Drugi napadač pojavio se na vrhustuba. Tyler je zapucao, ali napadač muje kundakom puške izbio pištolj iz ruke.Tyler je ščepao muškarčevu košulju pasu se obojica skotrljali niz stube. Upokušaju da se zadrži, napadač jeispustio svoju automatsku pušku, koja jepala preko ograde.

Dok su se kotrljali niz stube, Tylerse očajnički pokušavao zadržati, a krozglavu su mu prolazile slike ogromnihkotača. Zaustavio se na najnižojplatformi i shvatio da se napadač, kojise bacao na sve strane, nalazi pod njim.Tyler ga je pritisnuo koljenima ipokušavao se namjestiti u položaj izkojeg bi ga mogao onesvijestiti ilizbaciti s kamiona.

Tada je začuo automobilsku trubu iugledao Granta u Tesli odmah pokrajsebe. Nešto mu je dovikivao i pokazivaoravno ispred njega.

I dalje pritišćući napadačeva prsakoljenima, Tyler je okrenuo glavu. Kadje ugledao što mu Grant pokazuje,odjednom je osjetio kako mu se svakimišić u tijelu napeo poput žica gitare.Samo što nisu udarili u zid od opeka.

29.

Kovčeg je bio položen na pod tik doCuttera koji je vozio. Nije ga mogaouništiti u Gordianovu hangaru, a to jeznačilo da ga je morao ukrasti. SLiebherr kamionom imao je jedinstvenupriliku te je njegov plan savršenoupalio. Morao se samo pobrinuti dastigne do svoje nepripremljene točkebijega prije negoli oni pronađu način dazaustave kamion. Jednom kad stignetamo, izgubit će se u mnoštvu. Ako gazaustave prije toga, nema šanse da seuspije izvući iz kamiona, a da ga neopaze. Lako bi ga okružili. Nije smiodopustiti da se to dogodi.

Dok je tako razmišljao, vidio jeLockea. Simkins je potrčao prema njemua da nije provjerio što se događa sastrane pa ga je Locke iznenadio. Cutternije mogao vidjeti nijednoga od njihdvojice, ali znao je da stube s prednjestrane vode gotovo do tla. Ako su jošuvijek na njima, on je imao savršennačin kako riješiti problem.

Ispred njih nalazilo se skladištegrađevinskog materijala. Hrpe opekabile su spremne za prijevoz, svaka višaod one prethodne, a posljednja je bilaširoka oko metar i osamdeset.

Sve što je Cutter trebao učiniti biloje zaletjeti se u njih. Čak i ako stube nebudu potpuno zdrobljene, Lockea ćeusmrtiti tona opeka.

Ipak, šteta Simkinsa. Bio je dobarvojnik pa će i umrijeti vojnički.

Grant, koji je održavao električniautomobil Tesla u usporednom položajus kamionom, užasnuto je gledao kako seLiebherr primiče hrpama cigle,međusobno udaljenim otprilike 15metara kako bi ih viličar mogao iznijetiiz skladišta. Prva hrpa bila je visoka oko3 metra, ona iza nje oko 4,5 metara, atreća, najviša, otprilike 6 metara. Bio jesiguran da je vozač znao da se Tylernalazi na stubama.

Shvatio je da je Tyler razumio našto ga upozorava, jer je koljenom udariomuškarca s kojim se kotrljao niz stube te

se brzo počeo uspinjati uz njih. Čovjek,koji se još uvijek držao za trbuh, bio jena dnu stuba kad je kamion udario u prvuhrpu opeka.

Opeke su zdrobile napadača iuništile stube malo ispod Tylerovihstopala. Za trenutak je ostao bezoslonca, a Grant je zadržao dah. Tyler jeuspio povratiti ravnotežu i uspeti se jošmetar i pol, iznad druge hrpe opeka kojesu se razletjele na sve strane kad jekamion udario u njih. Na rešetkihladnjaka kamiona, načinjenoj odkaljenog čelika, jedva su seraspoznavali tragovi opeke. Grant je većtoliko puta vidio kako je Tyler prevariosmrt pa nije ni pomislio da bi sadamogao poginuti, ali ipak nije mogao

vjerovati kakvu je sreću njegov prijateljimao.

Tyler je skočio na najviši dio stubaupravo u trenutku kad je kamion udario utreću hrpu opeka pa je Grant na trenpomislio da će Tyler pasti. Kad jeotvorio oči, vidio ga je kako visi skomada ograde stuba ispred motorakamiona. Bio je predaleko od stuba nadesnoj strani da se uspije zanjihati donjih. Ako padne, bit će to s visine od 6metara pri brzini od 65 km/h. Grant jeznao da bez obzira na to kakav je njegovprijatelj srećković, nema šanse da topreživi.

Nekako mu je morao pomoći.Odjednom je začuo zvuk upozorenja

automobila. Pogledao je prema

upravljačkoj ploči i shvatio u čemu jeproblem. Tesla je sada bio električniautomobil gotovo prazne baterije. Već jeosjetio usporavanje, a to je značilo daima samo jednu priliku pomoći Tyleru.

Vozač Liebherra, vjerojatno siguranda je uspio ubiti Tylera, ponovno jeskrenuo na glavnu cestu, a slijedilo ga jemnoštvo policijskih automobila.

Grant je morao probati nešto drugo,nešto za što je čak i on držao da jeludost. Teslom je došao do podnožjastuba s desne strane, koje je preživjelokišu opeka. Potom je uključio tempomati posljednji put pogledao naprijed kakobi bio siguran da ima dovoljno ravneceste. Adrenalin ga je preplavljivao kaokad se spremao iskočiti iz zrakoplova,

osim što je ovo bilo sto puta opasnije.Uzviknuo je najjače što je mogao kakobi se dodatno ohrabrio.

Grant je stajao na sjedištuautomobila i smirivao upravljač. Nakontoga se odrazio i skočio na stubeogromnoga kamiona. Još jednom jeuskliknuo, ovoga puta zato što je uspio usvom naumu.

Kako električnim automobilomnitko nije upravljao, Tesla se zanionalijevo i nestao pod ogromnimkotačima. Grant je začuo zvuk drobljenjametala. Tesle više nije bilo.

Okrenuo se i vidio kako se Tylerjoš uvijek drži objema rukama, ali činilose da njegov stisak popušta. Grant senogama i donjim dijelom tijela oslonio o

ogradu te se nagnuo najviše što jemogao. Tyler je pustio jednu ruku. Jedvasu se mogli dotaknuti.

»Na tri!« uzviknuo je Grant.»Jedan! Dva! Tri!«

Zgrabio je Tylerovu ruku kad jeovaj pustio ogradu stuba. U jednojsekundi, Tylerova su stopala okrznulaasfalt. Grant ga je podigao, a potom gapovukao prema sebi.

Kad su obojica bila na sigurnom,iznemoglo su pali na stube i teško dišućihvatali dah.

Tyler je rukavom obrisao čelo, apotom se natjerao da polagano ustane.Nagnuo se naprijed, laktovima seoslanjajući o koljena.

»I ti misliš da sam ja lud?« rekaoje, glasom drhtavijim negoli ga je Grantikad čuo.

»Lud sto na sat«, odvratio mu jeGrant.

Tyler je ispružio ruku i rukovao se snjim.

»Hvala ti«, rekao je. »Za onajmanevar dužan sam ti nekoliko usluga.«

»A mi smo dužni vratiti novogaTeslu.«

»Trenutačno imamo većeprobleme.« Tyler je pokazao premaznaku kojem su se približavali. Nanjemu je pisalo Parkiralište SVIJETAPRSKANJA, sljedeće skretanje desno.»Tako namjerava pobjeći.«

Ima smisla, pomislio je Grant, naneki bolestan način. Svijet prskanja bioje najveći i najpopularniji vodeni park ugradu. Na vrući dan kao što je bio ovaj,tamo su se nalazile tisuće ljudi. Vozačkamiona jednostavno će se zaletjeti upark, a potom nestati u mnoštvu.

»Hajmo ga onda pokupiti«, rekao jeGrant i počeo se uspinjati prema vrhustuba. Osjetio je kako ga je Tylerzgrabio za gležanj.

»Tip ima automatsku pušku. Upucatće nas prije nego što stignemo na polaputa do kabine.« Tyler je izvadio svojdžepni nožić. »Izvoli. Ti si inženjerelektrotehnike. Pošto si i ti sada ovdje,možeš se pobrinuti za to.«

Kamion se zanio dok je skretao na

parkiralište Svijeta prskanja. Počeo jegnječiti automobile pred sobom kao daje Bigfootov divovski brat.

»I požuri«, nadodao je Tyler.Kao i većina modernih motora,

Liebherr kamion imao je motor kojim jeupravljalo računalo. Ako ga Grant uspijeonesposobiti, uključit će se sigurnosnemjere na kamionu i zaustaviti dotokgoriva, što će automatski aktiviratikočnice.

»Da sam znao da ćeš se ovakonamučiti samo da ti se pridružim ovdjena kamionu«, uzvikivao je Grant dok sepenjao do kućišta bučnoga motora,»pobrinuo bih se da ti voziš.«

Kroz prednju rešetku hladnjaka

mogao je vidjeti ogradu parka, iako muje pogled bio djelomično blokiran. Brzosu joj se približavali. Otklopio je džepninož i vrlo pozorno odvojio dio zapresijecanje žice. Da mu sada ispadne,doista bi uprskao stvar.

Grant je u daljini čuo vrisku, alinije primijetio da je kamion ikogazgazio. To je bar bilo nešto. Ugledao jena što je vozač kamiona ciljao —skupinu vodenih tobogana. Ako bi ihuspio uništiti, nastala bi potpuna panika.

Grant je pronašao žice koje suvodile do računala ugrađenog u kamion.Počeo ih je rezati jednu po jednu.

Kamion je provalio vanjsku ogradu.Ostale su mu još dvije žice.

Grant je vidio da su prošli krozogromni bazen.

Još jedna žica. Sa zvukom rezanjaposljednje žice, naglo je prestao raditi imotor kamiona. Iznenadna tišina bila jezaglušujuća. Kamion je počeousporavati, ali još uvijek su se kretaliprema vodenim toboganima. Vriska onihkoji su zapeli čekajući na stubamatobogana postajala je glasnija kako sekamion približavao.

Tada su proradile sigurnosnekočnice. Kamion je probio dva toboganai ukopao se u mjestu upravo u trenutkukad je dosegnuo prepune stube uprostoru za čekanje. Nježno je kucnuo onjih, ali to je bilo sve. Grant je zafućkao.To je bilo blizu.

Potpuno mokar od znoja, Grant seuspeo iz kućišta motora.

Tyler je stajao iznad njega na vrhustuba i gledao u kabinu kamiona. Kakonitko nije pucao na njega, to je mogloznačiti samo jednu stvar.

»Nemoj mi reći«, kazao je Grant.»Nema ga.«

Tyler je potvrdno kimnuo glavom, anjegova frustracija bila je očigledna. »Išto god je ukrao iz hangara, to je odniosa sobom. Mora da je skočio u bazen svalovima kad smo projurili kroz njega.Već se vjerojatno izgubio u masi.«

»Srećković«, rekao je Grant brišućiznoj s čela. »Barem se uspio okupati.«

30.

Večernje vijesti u utorak bile supretrpane prilozima o potjeri zakamionom, a u srijedu ujutro počelo jeokrivljavanje. teta koja je počinjena učetvrti Deer Valley u Phoenixu bila jeprilična, ali ne onako katastrofalna kaošto je mogla biti. Osim razaranja uskladištu građevnog materijala, većinaštete bila je sužena na područje vodenogp a r k a Svijet prskanja. Barem 65automobila s parkirališta parka bilo jepotpuno uništeno, a još 50 oštećeno.Ukupan račun za počinjenu štetu bezsumnje će biti nekoliko milijuna dolara.Bilo je pravo čudo da su jedini smrtno

stradali bili otmičar kamiona i dvojicazamjenika šerifa. Nekoliko ljudi koji subili u Svijetu prskanja bilo jeozlijeđeno, ali ne s težim posljedicama.Ipak, tvrtka Gordian sada se moralapripremiti za neizbježne tužbe.

Miles Benson doputovao je uPhoenix u srijedu ujutro kako bi osobnopregledao razaranje. Tvrtka Gordian bitće okrivljena za činjenicu da nisuosigurali kamion Liebherr i timedopustili da bude iskorišten poput ovnaza probijanje bedema, a konačna jeodgovornost bila njegova. Koristeći sedizalicama, radnici Gordiana koje jenadgledao Grant, već su počeli spopravkom vodenog tobogana na koji sebio oslonio kamion kako bi ga mogli

ukloniti i pripremiti za prijevoz natrag uTEC centar.

»A čak niste ni uhvatili tog tipa?«rekao je Miles dok je promatrao kako izLiebherra podižu ležaj. »Kako se, dovraga, to moglo dogoditi?«

Nakon prestanka potjere, Tyler sevratio u TEC kako bi procijenio štetu iistražio kako se netko uspio uvući unjihove redove. Sad kad se vratio uSvijet prskanja, čekao ga je još težiposao: odgovaranje na pitanja svogašefa. Zbog prirode posla, uskovitlala seprašina. Tyler je zakašljao kao da jeudahnuo nešto prašine, a u stvari mu jebilo neugodno zbog propusta.

»Evo što smo uspjeli doznatidosad«, odgovorio je Tyler. »Uspjeli

smo opravdati prisutnost svih ljudi kojisu jučer ušli u TEC, osim dvojiceistražitelja Sigurnosnog odbora zanacionalni promet. Okružni šerifpretresao je njihovu hotelsku sobu.Pronašli su prave istražitelje mrtve.Ubijeni su vatrenim oružjem i stavljeni ukadu punu leda. Na vrata je biopostavljen znak ›Ne smetaj‹. Radilo se oposlu na brzaka koji bi bio otkriven zanajviše dan ili dva.«

» to su odnijeli sa sobom?«»Usporedili smo sve preostale

stvari u hangaru s inventarom G-Tagsustava. Uspjeli su odnijeti kovčegtvrdih stijenki, zelen, veličine maleprtljage koja se unosi u zrakoplov. Našga tim još nije uspio otvoriti pa nikako

ne možemo ustanoviti što je bilo unutra.«»Zbog čega su skrenuli toliku

pozornost na sebe?«»Moja je pretpostavka da se

zrakoplov nije trebao vratiti natrag uSjedinjene Države. Nagađam da bi tomogao biti jedini razlog zbog kojeg bikrenuli u ovako riskantan poduhvatuklanjanja predmeta iz olupine. Mislilisu da ga nikad nećemo naći ako sezrakoplov sruši u ocean.«

»Ima li kakvih tragova?«»Mrtvozornik još uvijek uklanja

komadiće opeke iz jednog od otmičarakamiona. Svjedoci pokraj bazena svalovima vidjeli su muškarca koji jeiskočio u vodu dok je kamion prolazio

kroz njega, ali je uspio nestati u gužvi.Provjeravamo je li ukradeno koje vozilos parkirališta, ali to će potrajati jerimamo toliko zdrobljenih automobila.Također imamo videosnimak s ulaza uTEC. Već sam angažirao AidenaMacKennu da ga provjeri i vidi može likoga identificirati.«

»Baš su se potrudili da nedospijemo otvoriti taj kovčeg«, rekao jeMiles. »A nas će to sada koštati kaosvetog Petra kajgana.«

»Mene više brine njihov krajnjicilj«, odvratio je Tyler. »Milese, znamda su negdje izgradili bunker.Namjeravaju ga iskoristiti kao arku. Sveovo je predigra za nešto veliko, a naneki je način Postanak zore dio svega

toga.«»Terensko ispitivanje nekog

biološkog oružja?«Tyler je potvrdno kimnuo glavom.

»Moglo bi biti. Možda su dovršililaboratorijske testove i željeli su vidjetikako bi djelovalo u nekontroliranomokolišu. Na Postanku zore imat će ilijoš jedan test u nizu ili je to završni činnjihove igre. Tko god oni bili.«

»Približava se kraj svijeta«,lakomislenim je tonom rekao Miles.»Mislio sam da je to samo nešto štoluđaci pišu na komade kartona.«

»Nitko ne bi potrošio 400 milijunana izgradnju bunkera, a da ne misli da ćeim jednoga dana zatrebati. U ovome

slučaju, mislim da su znali da će imtrebati.«

»Je li doktorica Kenner već uspjelapronaći vezu s Noinom arkom?«

»Vratila se u TEC i tamo radi natome. Uvjerena je da je njezin otacpronašao stvarnu Noinu arku. Da se neradi samo o metafori za neki bunkerumjesto Oaze. Misli da ćemo, akouspijemo pronaći vezu, možda uspjetipovezati sve ovo. U najmanju ruku, neuzdam se baš puno u to da ćemouspjeti.«

»Ti ne vjeruješ.« Bila je to izjava, ane pitanje.

»Hajde, Milese. Da je 120 metaradug drveni brod uspio preživjeti 6 tisuća

godina i sada je dio planova nekogluđaka da ubije milijarde ljudi? Znaš timene. Ja sam za empirijski pristup.Vjerovat ću kad vidim.«

»Moram priznati da sam i jasumnjičav, ali nešto povezano spovjerenjem Dilare Kenner u svojegaoca… Pa, imam namjeru vjerovatiinstinktu. Njezino uvjerenje olakšavamoje nedoumice.«

»A veliki drveni brod koji je dosadveć trebao strunuti i pretvoriti se uprah?«

»Možda se tvoj sumnjičavi umzakačio za pogrešnu stvar. Morao bi sezapitati na koji bi način Noina arkauspjela preživjeti 6 tisuća godina. Akouspiješ odgovoriti na to, možda je doista

i pronađeš. I nju i počinitelje ovogakaosa. E, to je nešto za što sam ja doistazainteresiran. Liebherr će okrivitiGordian za svu počinjenu štetu, osim akone pronađemo nekog drugog na kogaćemo prebaciti krivnju.«

» to ćemo s Postankom zore? Krećena svoje prvo putovanje za dva dana.«

»Odsada nadalje, to je tvojaodgovornost. Uzdam se da ćeš sepobrinuti da svijet još uvijek postojisljedećega tjedna. Grant će dovršiti svešto je potrebno ovdje. Prebacit ću tenatrag u TEC. Imam sastanak s nekolikodesetaka odvjetnika i predstavnikaosiguravajućih kuća.«

Dok je slijedio Milesa u posebnoopremljen kombi u koji je ovaj mogao

ući u svom iBOT-u i voziti ga, Tyler jepo prvi puta pomislio kako bi mu bilodrago da se mora suočiti s takosvakodnevnim problemom kao što jesusret s odvjetnicima i nagodba započinjenu štetu. Umjesto toga, sve što jeon morao učiniti sljedećega dana bilo jepronaći način da otkriju Noinu arku,arheološko blago koje je skriveno odpočetka pisane povijesti, te spriječitismrt gotovo svih ljudi na planetu.

Bez pritiska.

31.

Cutter je počeo Ulricu objašnjavatikako je, mokar do kože, uspio izbjećimasi policajaca koji su se okupili okovodenog parka, ukrasti automobil iodvesti se do Tuscona. Tamo se, podlažnim imenom i koristeći krivotvorenedokumente, ukrcao u zrakoplov koji gaje vratio natrag u Seattle. Dok su sehodajući vraćali s prostora za slijetanjehelikoptera u postrojenju na otokuOrcasu, Ulric je podigao ruku kako bidao do znanja da je dovoljno čuo.Detalji Cutterova bijega bili su munebitni. Činjenica da je kod sebe imaotraženi kovčeg bila je jedino važna.

Iako je testiranje na Haydenovuzrakoplovu potencijalno ugrozilo cijeluoperaciju kad se zrakoplov neočekivanovratio na američko kopno, morao jecijelu misiju smatrati uspješnom. To jetestiranje dokazalo da je Arkon-Bmoguće upotrebljavati u uvjetima kojinisu laboratorijski. Sada je bio siguranda će metoda raspršivanja Arkona-C naPostanku zore biti jednako učinkovita.

Da nije uspjelo i da je uređaj zaraspršivanje prerano otkriven, bilo biteško pripremiti sve za drugi pokušaj, aliipak moguće, zbog pričuvnogpostrojenja u vicarskoj. Bunker ispodnjegova dvorca blizu Berna bio je uradnom stanju, ali ni približno onakougodan kao Oaza. Kad je Ulric shvatio

kako bi bilo puno učinkovitije da su svinjegovi znanstvenici i sljedbenici najednome mjestu, utvrdio je sve na otokuOrcasu i švicarski laboratorij stavio ustanje mirovanja. Imao je mogućnostoživiti ga kasnije, ali samo ako budepotrebno.

»Naravno«, rekao je Ulric Cutteru,»ovo znači da nećeš moći sa mnom naPostanak zore da tamo aktiviramouređaj.«

Cutter se usprotivio: »Mogao bih seprerušiti.«

Ulric je razumio. Cutter je žarkoželio biti dio završne operacije baš kao ion sam. Ali Ulric nije smio dopustiti dabilo što sada ugrozi njihove planove.

»Ne, ti ćeš ostati. Pobrinut ćeš se zapripreme ovdje. Kad se vratim, moramobiti spremni sve zatvoriti. Svima je rokza dolazak u iduća dva dana. Sad se radio tome da je potrebno ponovnoprovjeriti sve naše zalihe i procedure.«

»Da, gospodine. Ali, što ćemo sLockeom? Naš je kontakt rekao da je biou Colemanovu uredu.«

»Taj je put do nas temeljitozatvoren, i zbog Colemanove smrti izbog čišćenja njegove dokumentacijekoja je uslijedila nakon toga. Bezuređaja, neće moći povezati sve s nama.Mislio sam da je Watson možda izravnonaveo moje ime pa sam zbog toga želioda ubijete Tylera. Sad je očigledno da tonije potrebno. Vjeruj mi, poznajem

Tylera. Da zna nešto što je blizu praveistine, dosad bi već krenuo na mene.Možda ima indicije, ali nema ništa što bimogao posložiti u cjelinu prije negolibude prekasno.«

»Imate potpuno povjerenje u naškontakt?«

Ulric je potvrdno kimnuo glavom.»Apsolutno. U stvari, kad sam čuo zatvoje nezgode u Phoenixu, rekao sam muda se nađemo u Miamiju. On će sepobrinuti da se uređaj aktivira nakon štoja napustim brod.«

Kad je prvi put čuo za svečanoisplovljavanje Postanka zore, Ulric jeznao da je to savršen način za pokretanjeNovoga svijeta. Službeno prvoputovanje najvećeg i najluksuznijeg

broda za krstarenje bilo je već godinamaunaprijed rasprodano, ali Ulric jeiskoristio zavidnu moć koju su mu dalenjegove milijarde i pobrinuo se daunajmi najveći apartman na brodu. Kaodio dogovora, morao je obećati da ćesudjelovati na gala svečanosti prilikomprvog isplovljavanja. Iako mu je bilomuka od pomisli na sudjelovanje na tojsvečanosti, kabina je bila savršena zanjegove potrebe pa je spremno pristao.

Brod će krstariti do New Yorka, apotom dalje sve do najvećih europskihluka, gdje će se tisuće dostojanstvenika iputnika iz cijeloga svijeta ukrcavati kakobi razgledali ogromno plovilo ili čaknjime putovati nekoliko dana prije negošto se ponovno iskrcaju, pronoseći tako

glas o veličanstvenom brodu natrag dosvojih matičnih zemalja.

Cijeli je put trajao točno četrdesetdana. Jednako kao i u Noinoj priči opotopu. Kad je Ulric vidio planputovanja, znao je da je to znak.

Nakon što se putnici iskrcaju sbroda, putovat će preko najprometnijihzračnih luka diljem svijeta. To je biosavršen način da se Arkon-C proširicijelim svijetom u roku nekoliko tjedana.Dok uspiju ustanoviti pravi izvorbolesti, bit će prekasno. Već će slučajnobiti rasprostranjena širom svijeta.

Ulric je bio razočaran kad su on injegovi znanstvenici razvili Arkon-B,sredstvo koje je testirao na Haydenovuzrakoplovu. Iako je imao učinak koji je

on želio, djelovao je prebrzo. Zaraženibi bili stavljeni u karantenu. Možda biuspio usmrtiti nekoliko tisuća ljudi. Alito nije bio njegov plan. Trebao jepodvrstu Arkona koja bi djelovalaznatno sporije.

Trebala im je još godina da razvijuArkon-C, ali to mu je omogućilo dakonačno pokrene svoje planove za Novisvijet. Naravno, nije postojao lijek zaArkon-C tako da ga ništa neće moćizaustaviti kad se jednom proširi.Izbijanje bolesti možda preživi nekolikomanjih, izoliranih skupina, ali to će bitisamo zbog čiste sreće. Ulricov računalnimodel procijenio je da će biti riječ omanje od milijun preživjelih diljemsvijeta. Sve što su on i njegovi

sljedbenici morali činiti bilo je sačekatidovoljno dugo, a potom se pojaviti kaovođe Novoga svijeta.

Zbog svega toga je i uložio tolikosredstava u izgradnju Oaze, njegovevlastite podzemne arke. Koja ćezauvijek biti poznata pod imenomUlricova arka.

Ironično je bilo to, mislio je, da jepronalazak Noine arke omogućiorealizaciju njegove vizije. Na trenutak ječak i razmatrao objavljivanje vijesti osvome otkriću, o ostvarenju svojegadugogodišnjeg sna. Ali to je otkrićepokrenulo novi san, san koji je bio čak iveličanstveniji i dublji od prvotnoga.Bog je odlučio da je on, Ulric,primjereno sredstvo za obnavljanje

svijeta prema Njegovu planu.On će postati Noa novoga doba.

Otac svega što će slijediti u Novomesvijetu. Bio je to velik teret, ali znao jeda Bog u njemu vidi nešto što ćegeneracije vjerno štovati.

Rođenje Novoga svijeta bit ćebolno, kao što rođenje često i jest. Ipak,bio je siguran da će u konačnici postatijunak kakav i jest, Božji predstavnik kojiće ljudsku vrstu uvesti u zlatno doba.

Njegova pratilja u Novi svijet,njegova obožavana Petrova, prišla muje, a slijedio ju je sluga koji je nosionjezinu prtljagu. Bit će s njim na galasvečanosti i zajedno s njim nazdravljatipočetku Novoga svijeta.

»Izgledaš sretno«, rekla je. »Jesi lispreman?«

»Shvaćaš li ti«, odgovorio joj je,»da mi upravo krećemo na najvažnijeputovanje u ljudskoj povijesti? Važniječak i od onog Noina?«

»Shvaćam«, uzvratila mu je. »I vrlosam uzbuđena. Ali to je posljednji put daću moći nositi originalnu Armanijevuodjeću pa se nadam da neće padatikiša.«

32.

Tyler se vratio u TEC u srijeduposlijepodne. Aiden još uvijek nijeuspio utvrditi identitet otmičara nakonšto je pregledao baze podataka koje jeimao FBI i američka vojska. Zbog togaje Tyler uključio videosnimak prolazaautomobila kroz ulaznu kapiju TEC-a,pokušavajući pronaći nešto što bi mupomoglo pri identifikaciji dvojicemuškaraca. Grant Westfield mu sepridružio u sobi za projekcije čim jezavršio s rastavljanjem kamionaLiebherr. Čim je pogledao videosnimak,lice mu je poprimilo uznemiren izgled.

»Kučkin sin«, rekao je Grant.

» to nije u redu?«»Poznajem ga.«»Koga?«»Vozača. Onoga koji je uspio

pobjeći. Ime mu je Dan Cutter.«»Odakle ga znaš?«»Služio sam s njim u Iraku.«»U rendžerima?«Grant se bacio u sjedalicu koja je

zastenjala pod teretom njegova tijela.»Otprilike četiri mjeseca. Dovoljnodugo da shvatim kakvu je prljavu igruigrao.«

Ovo je bilo prvi put da je Tyler čuodetalje o Grantovim problemima uSpecijalnoj postrojbi američke vojske ukoju je bio premješten. Tyler je odslužio

svoje u vojsci prije napada 11. rujna, aonda se vratio u jedinicu kao rezervist,prvo u Afganistanu, a nakon toga i uIraku, gdje je bio zapovjednik postrojbe.Razvio je blisko prijateljstvo i posebanodnos s Grantom, svojim prvimnarednikom. Bez obzira na njegovoizrazito protivljenje, Granta su nakontoga premjestili u Program za obukurendžera. Zbog toga što je imao izvrsnureputaciju kao elektronički genijalac, štosu Specijalne postrojbe očajničkitrebale, zajedno s njegovim borbenimvještinama, Grant je bio iznimnovrijedan član bilo kojeg tima.

Koliko je Tyler znao, s Grantom jebilo sve u redu, sve do potkraj službe. Uto je vrijeme Tyler već bio izišao iz

vojske. Pretpostavljao je da će Grantobnoviti ugovor, ali dogodilo se neštozbog čega ga je ovaj zamolio za pomoćpri zaposlenju izvan vojske. Tyler ga jeuspio nagovoriti da mu postane partner utvrtki Gordian. Grant nikad nije pričao osvojoj službi u rendžerima osim nekihnejasnih naznaka o incidentu u Iraku.

»Je li to povezano s Ramadijem?«upitao ga je Tyler.

Grant je kimnuo glavom. To je bilajedna od rijetkih prigoda kad ga je Tylervidio smrtno ozbiljnog. Zbog toga jepostao nervozan.

»Taj je tip bio najbolji«, rekao jeGrant. »Moj nadređeni dočasnik. Kakoviše nisam bio glavni u našoj postrojbi,vratio sam se na položaj glavnog

narednika. Cutter je bio naš prvinarednik, ali svi su ga zvali Motorkazbog načina na koji je razvaljivaoneprijatelja. Ja sam odbijao tako gazvati, najviše zbog toga što se on na toljutio. Imao je sposobnost namirisatiskloništa pobunjenika koja nitko druginije mogao pronaći. Bio je pravalegenda među rendžerima. Svi su gaznali. Cutter je imao bolji rezultat odsvih ostalih u ekipi.«

Tyler je znao da je rezultat značiobroj ubijenih neprijatelja.

»Jasno sam vidio da je Cutter nagranici s koje nije bilo povratka«,nastavio je Grant. »Previše je uživao uubijanju. Počeo je urezivati oznake nasvoju pušku. Imao je toliko urezanih

oznaka da je prokleta stvar sličila nakauč moje majke nakon što ga je našamačka obradila kandžama. A onda je sveizmaklo kontroli u Ramadiju.«

Grant je na tren zastao. Tyler ganije prekidao. Bilo je očigledno da jeGrantu tema vrlo neugodna za razgovor.

»Upali smo na neprijateljskiteritorij u potrazi za pobunjeničkomćelijom u čije smo postojanje sumnjali.Kako bismo se uvukli neopaženo, došlismo pješice, ali smo u pripremi imali ihelikoptere za evakuaciju. Cutter sefokusirao na jednu od nekolikoneoštećenih kuća kao sklonište ćelijekoju smo tražili. Približavali smo se kadse odjednom pojavio tip s ručnimbacačem raketa. Cutter ga je eliminirao

rafalom, ali je njegova raketa ubilanašega poručnika. Zbog toga je Cutterpoludio. Ušli smo u kuću, namjeravajućiuhititi osumnjičenike. Ali Cutteru to nijebilo dovoljno. Naredio nam je da ihpoubijamo. Učinili smo kako nam jenaređeno.« Grant je to rekaoravnomjernim glasom, ali Tyler jemogao čuti prikrivenu bol. »Samo, nijestalo na tome. Cutter je izišao i natjeraosve obitelji koje su se skrivale ususjednim kućama da se poput stokeokupe na ulici.«

Tyler je mogao osjetiti ono što jeslijedilo.

»Rekao je da ih želi ispitati«, kazaoje Grant. »A tada je zapucao po njima.Muškarci, žene, djeca. Možda su svi bili

nedužni. Cutteru to nije bilo važno. Čimsam shvatio što se događa, bacio sam sena njega. Obitelji su se razbježale… ilibarem ono što je ostalo od njih. Cutter ija potukli smo se tamo, nasred ulice, atada je po nama zapucao snajper. Dvaputje pogodio Cuttera, u rame i prepone…Kako je Cutter bio ranjen, postao samglavni narednik. Pozvao sam helikoptereza evakuaciju i sve su nas izvukli,uključujući i naše poginule. Cuttera suposlali u bolnicu u Ramstein. Čuli smoda mu je rame u redu, ali da je izgubiofunkciju spolnih organa. Ja sam iz vojskeizišao dva mjeseca poslije. Nikad senismo sreli nakon toga. Ali znam da mese sjeća.«

»Misliš li da te danas vidio?«

»Ako jest, mora da ga je ubijalo tošto me nije mogao srediti odmah uhangaru. Žao mi je, Tylere. Uz tolikoljudi u hangaru, jednostavno ga nisamprimijetio. Da sam ga vidio, možda bioni policajci još bili živi.«

Tyler se prisjetio kako je Grantskočio na kamion da ga spasi.

»Moglo je biti i puno gore«, rekaomu je.

»Već je i ovako prilično loše ako jeCutter umiješan. Tko god ga je zaposlio,želio je najboljeg luđaka kojeg je mogaonaći. Ako imaju Cuttera, vjerojatno uznjega imaju i cijelu hrpu drugih dobroobučenih veterana. On bi svakako znaokoga regrutirati, tko bi mu bio odan i tkobi bio spreman za krvav posao. Možda

bismo trebali uključiti Generala u sveovo.«

Tyler je na spomen svoga ocazakolutao očima. »Je li te Milesnagovorio da to predložiš?«

Grant je stavio ruku na Tylerovorame. »Čuj, znam što osjećaš premasvom ocu, ali on je prilično moćan tip, aima i puno mogućnosti.«

Tyler je uzdahnuo. »Vjeruj me,Grante, kada bih mislio da on možeučiniti nešto što mi ne možemo sami,otišao bih do njega.«

Grant ga je sumnjičavo pogledao.»Stvarno?«

»U tom bih trenutku gutao svojponos, ali učinio bih to.«

»Siguran sam da bi nam bio voljanpomoći.«

»I ja sam siguran da bi nampomogao. U tome i jest problem. Tadabih mu bio veliki dužnik.« Tyler jeustao. »Sada bi bilo bolje da nazovemagenta Pereza i obavijestim FBI protivčega se borimo. Možda oni imaju višepodataka o onoj dvojici koja su nasnapala u Seattleu.«

»Ima li što novo o povezanostiColemana i Vihora?« upitao je Grant.

»Još ne«, odvratio je Tyler.»Toliko smo zauzeti, da još nisam imaovremena čuti se s Aidenom. On bi metrebao nazvati čim dozna nešto novo.«

»Idem natrag u hangar provjeriti

imamo li kakvih dodatnih tragova.Možda je Cutter ostavio nešto iza sebe,iako se ne bih kladio u to.«

Grant je zajedno s Tylerom izišao izsobe za projekcije, a potom su im seputevi razdvojili jer je Tyler skrenuoprema prostoriji u glavnoj uredskojzgradi koju je bio namijenio Dilari. Dokje hodao, nazvao je Pereza. Agent FBI-ajavio mu se nakon drugog zvona.

»Doktore Locke, upravo sam želiorazgovarati s vama.«

»Jeste li identificirali muškarce izSeattlea?«

»Jesmo.«»Bivši vojni specijalci?«»Kako znate?«

Tyler mu je rekao sve što je znao oMotorki Danu Cutteru i ukradenomkovčegu.

»Odmah ću ga staviti na naš popisnajtraženijih. Ali možda je već prešao uilegalu.«

»Jeste li otkrili što o prijetnjamaPostanku zore?« upitao je Tyler.

»Ne, ali pojačao sam osiguranjenajviše što sam mogao. Bez izravneterorističke prijetnje, to je najviše štomogu učiniti.«

»Agente Perez, nešto će se dogoditina Postanku zore. Možda će to biti nagala proslavi, a možda nakon što isplovina otvoreno more. U svakom slučaju,riječ je o 8 tisuća ugroženih života. Zar

niste ozbiljno shvatili ono što vam jeispričala doktorica Kenner?«

»Naravno da jesmo. Ali sada smokoncentrirani i na pad Haydenovazrakoplova. Washington ne želi izazvatiopću paniku zbog mogućnosti da jebiološko oružje izvan kontrole naameričkom tlu. Ipak, dali su mi punoslobodnog prostora i pojačanje za slučajda sve ovo nekamo vodi.«

» to je s kovčegom koji je ukradeniz TEC-a?« upitao je Tyler. »Na taj jenačin biološko oružje vjerojatnoprokrijumčareno u Haydenovzrakoplov.«

»Provjeravat ćemo svaki komadprtljage koji će biti utovaren naPostanak zore, ali čak ni ne znam što

bih trebao pronaći.«»Bit ćete tamo osobno?«»Rekao sam vam. Ozbiljno vas

shvaćam. Ali sve što ste mi rekli jest toda je Postanak zore mogući cilj napada.Kako ću zaštiti najveći brod zakrstarenje na svijetu od napada ako neznam što trebam tražiti?«

Tyler je razmišljao o tome, žalećišto je dopustio da izgubi kovčeg,moguću poveznicu s konkretnimdokazima. Da je uspio uhvatiti Cuttera,imao bi puno više razloga zazaustavljanje krstarenja.

Tyler još nije rekao Perezu oVihoru i vezi s Projektom Oaza koju jepronašao u Colemanovu uredu. Radilo

se o još jednoj nepotvrđenoj glasini, oslutnji da Colemanova smrt nije bilarezultat nezgode. Nije imao nikakvedokaze. Ipak se morao pobrinuti daPerez shvati koliko je neophodno bitioprezan.

»Agente Perez, imam razlogavjerovati da je sve ovo povezano snečim što se zove Projekt Oaza.«

»O čemu je riječ?«»O podzemnom bunkeru koji je

izgrađen kako bi se u njega smjestilonekoliko stotina ljudi na nekolikomjeseci. Vjerujem kako onaj tko je ubioHaydena ima bunker spreman zauporabu.«

»A kako to znate?«

»Tako što sam dva mjeseca radiona tom projektu. Tada je imao drugoime, ali radilo se o istome projektu.«

»A zbog toga je i Coleman ubijen«,rekao je Perez, brzo shvaćajući o čemuje riječ. »Prikrivali su tragove.«

»Točno.«»Imate li dokaze o Oazi?«»Ne. Netko je pročistio svu

Colemanovu dokumentaciju kako biuklonio tragove tog projekta. Imao samsreću da sam pronašao i ono malo štosam našao.«

Perez je uzdahnuo i odgovorio:»Obavijestit ću nadređene o tome što stepronašli, ali bez dokaza, bit će teškouvjeriti ih da bilo što poduzmu. Koliki je

bio taj kovčeg?«»Veličine kovčega koji se unosi u

putničku kabinu. Onaj namijenjenPostanku zore možda će biti veći, ali ćei dalje biti riječ o nečemu što se možeprenositi.«

»Ako bude bilo što sumnjivo,doktore Locke, mi ćemo to pronaći. Nebrinite.« Ton njegova glasa bio jepokroviteljski, kao da je agent FBI-asmirivao posesivnu majku koja je uvrtiću morala ostaviti dijete. Tyler nijevolio kad mu se podilazilo na takavnačin, a i bez obzira na sve što je agentPerez govorio, mislio je da nije ozbiljnoshvaćao prijetnju o kojoj su razgovarali.

»To mi je drago čuti, agente Perez«,odgovorio mu je Tyler, »jer ako vi to ne

pronađete, netko će se ukrcati na brod suređajem koji će usmrtiti sve putnike.«

33.

Tyler je ušao u ured koji je dodijelioDilari i našao je kako sjedi za uredskimstolom pretrpanim knjigama.

»Malo laganog štiva?« kazao je.»Tvoja je tvrtka bila tako ljubazna

da mi dostavi sve bilješke i istraživačkematerijale mog oca koje sam bilapohranila u spremište. Jutros ih jedostavio FedEx. Nakon što sam doznalada je nestao, sve sam ih pregledalatražeći bilo kakve tragove, ali nisampronašla ništa korisno. Otada su trunuli uspremištu. Mislila sam kako je sadadobra prilika da ih ponovnopregledam.«

»Njegove istraživačke materijale oNoinoj arci?«

Dilara je kimnula glavom. »To muje bila opsesija. Vjerovao je u povijesnurelevantnost Biblije i da je postojaotemelj za priču o Potopu. Mislio je kakoće pronalaskom Noine arke dokazati dase Potop doista dogodio.«

»Ako se pokaže da se nije dogodilotočno onako kako piše u Bibliji, to bitakođer moglo razbjesnjeti mnogeljude.«

»To mom ocu nije bilo važno.Njemu je bilo stalo do istine. Bio jeznatiželjan. Obožavao je uzbuđenjevezano za otkriće, bez obzira na to što jeotkriće opovrgavalo. Nije vjerovao u toda je Biblija nepogrešiv dokument koji

nam je uručen ravno iz Božjih usta.Držao je da Biblija sadrži pogreškeupravo zbog toga što su ljudi njomemanipulirali tijekom mnogih stoljeća.«

»Misliš na prijevode?«»Točno. Biblija je prevedena s

originalnoga hebrejskog na grčki pa nalatinski pa na engleski. Znao je da jemoguće da su u tom procesu nastalepogreške u tekstu. Već i sami višestrukiprijevodi na engleski pokazuju da setekst može interpretirati na različitenačine.«

Izvukla je svežanj bilješki.»Ovo je njegov rukom pisan

transkript iz Douay-Rheims verzijeBiblije, koju većina znanstvenika drži

najtočnijim engleskim prijevodom.Točnije, radi se o Knjizi Postanka odglave 7. do 10. Pogledaj ovaj redakovdje.«

Knjiga Postanka 7,17: Pljusak jena zemlju padao četrdeset dana; vodesveudilj rasle i arku nosile: digla sevisoko iznad zemlje.

Riječi »digla se visoko iznadzemlje« bile su prekrižene. Na njihovuje mjestu Arvadi napisao novu frazu.Sada je u tom retku stajalo:

Pljusak je na zemlju padaočetrdeset dana; vode sveudilj rasle iarku nosile: a arka je bila visoko iznadzemlje.

»Meni se to i ne čini vrlo različitim

od originala«, rekao je Tyler. »Ima li jošrazlika?«

Dilara je pokazala na sljedećiredak.

Knjiga Postanka 7,18: Vode su nadzemljom bujale i visoko rasle, a arkaplovila površinom.

Arvadi je promijenio »plovilapovršinom« u »lebdjela nad«.

Vode su nad zemljom bujale ivisoko rasle, a arka lebdjela nadpovršinom.

»Meni se to čini kaocjepidlačenje«, rekao je Tyler.

»Slažem se. A evo još jednepromjene koja je čak čudnija.«

Na sljedećoj je stranici bilonapisano:

Knjiga Postanka 8,4: a sedmogamjeseca, sedamnaestog dana u mjesecuarka se zaustavi na brdima Ararata.

Ovoga je puta Arvadi zamijeniosamo jednu riječ. Umjesto »na« pisalo je»u«.

»A sedmoga mjeseca, sedamnaestogdana u mjesecu«, čitao je Tyler, »arka sezaustavi u brdima Ararata. to to znači?«

Na Araratu postoje dva vrha: GoraArarat i Mali Ararat. Možda je mislioda se arka zaustavila između dva vrha.«

Tyler je listao stranice i našao jošjedan redak koji je bio podcrtannekoliko puta.

Knjiga Postanka 9,15: spomenutću se Saveza svoga,

Saveza između mene i vasi stvorenja svakoga živog:potopa više neće bitida uništi svako biće.Da uništi svako biće. Točno to

dogodilo se u Haydenovu zrakoplovu.Tylera je zbog te slučajnosti prošla jeza.

»Božji Savez s Noom nakonpotopa«, rekla je Dilara i počelarecitirati iz sjećanja. »Kad oblake nadzemlju navučem i duga se u oblakupokaže, spomenut ću se Saveza svoga,Saveza između mene i vas i stvorenjasvakoga živog.«

» to misliš da sve te bilješkeznače?« upitao ju je Tyler.

»Puno mi je puta spominjao svojuomiljenu teoriju, ali nikada nije imaopovijesne podatke da je potkrijepi pasam je uvijek odbacivala. Sada seosjećam glupo zbog toga.«

»Nemoj biti prestroga prema sebi.Desetljećima su najbolji znanstvenici nasvijetu odbacivali Wegenerovu teoriju opomicanju kontinenata. A sada bisvakoga geologa koji bi je odbacioproglasili šarlatanom. Koja mu je bilaomiljena teorija?«

»Da je tajanstveni svitak podimenom Knjiga o špilji s blagom bioključ pronalaženja Noine arke. U tom jesvitku bila tajna tako eksplozivna, da

nitko u nju ne bi povjerovao osim ako bise pronašla sama arka.«

»Nikada ti nije rekao koja je totajna?«

Dilara je odmahnula glavom.»Rekao mi je da je blizu njezina otkrića.Neposredno prije nego što je nestao,postigao je značajna otkrića u tomsmjeru. Kad sam s njim zadnji putrazgovarala, rekao mi je da je bilo samopitanje tjedana kad će šokirati svijetsvojom službenom izjavom i da ću moćivisoko uzdignute glave biti ponosna nanjega. Mislila sam da se radi o jošjednoj njegovoj uzaludnoj potrazi, svedok nije došao Sam Watson i okrenuomoj svijet naglavačke.«

Dilara je prstima prošla kroz kosu.

Svjetlost stolne lampe odrazila se odsrebrnog medaljona oko njezina vrata ion je zapeo Tyleru za oko. Medaljonkoji je otac poslao Dilari neposrednoprije nestanka…

»Ti, dakle, misliš da je otkrioKnjigu o špilji s blagom?«

»Ta je pretpostavka jednako dobrakao i bilo koja druga, ali pregledala samsve ove bilješke. U njima nema ničeg štobi se odnosilo na to.«

»Sigurno bi želio da ti to pronađeš,zar ne? U slučaju da nije uspio postićiono što je sanjao?«

»Pretpostavljam da bi. Ali nikad minije rekao gdje se nalazi taj svitak.«

»Možda ti nije mogao reći. Možda

bi ljudi koji su ga ubili uzeli svitak da sudoznali za njega.«

»Pa gdje je onda?«»Rekla si da se tvoj otac nikad nije

odvajao od tog medaljona, da si bilaiznenađena kad si ga dobila. Mogu li gapogledati?«

Otkopčala je lančić i dala gaTyleru. Otvorio je medaljon i ugledaosliku njezine majke.

»Znaš li zašto ti je otac ovoposlao?«

»Rekao je da mi je to rođendanskipoklon.«

Tyler je ponovno pogledaofotografiju. Kad ju je nakratko pogledaona naftnoj platformi odmah nakon pada

helikoptera, nije ni primijetio da jefotografija oštećena zbog vremena kojeje Dilara provela u moru. Fotografija jebila ispupčena, kao da se nešto iza njeproširilo. Izvadio je svoj Leathermanovnožić i otvorio ga.

»Mogu li? Neću oštetitifotografiju.«

Dilara je izgledala zbunjeno, ali jekimnula glavom u znak pristanka. Tylerje čeprkao oko fotografije sve dok nijeolabavio plastični pokrov. Pokrov ifotografija ispali su na stol, zajedno skomadićem papira.

Dilara je izgledala ošamućeno.»Mislim da je postojao dodatni

razlog zbog kojeg je tvoj otac želio da

dobiješ medaljon«, rekao je Tyler.Pažljivo je odmotao papir sve dok nisuvidjeli plosnati kvadratić veličine dva ipol centimetra sa svake strane. Finim superom bila ispisana uredna, preciznaslova, ali se tinta razlila.

»To je očev rukopis«, tiho je rekla.»Čak i kad je zamrljan, prepoznajemga.«

Tyler ga je usporedio s rukopisom ubilješkama i vidio da je Dilara u pravu.Mogao je pročitati tri slova. K B.Nakon toga 1, iza kojeg je slijedilo jošbrojki koje se nije moglo raspoznatizbog razmazane tinte.

»K B«, pročitao je Tyler. »Knjiga ošpilji s blagom?«

Dilara je uzbuđeno skočila na noge.»Na ovoj poruci piše gdje jepohranjena! Mora da ju je sakrio prijesmrti!«

»Ako je uspijemo pronaći, odvestće nas do Noine arke.«

»Ali poruka je uništena«, rekla je.»Sada je nikad nećemo pronaći.«

»Ne mora biti tako. Imamo nekevrlo osjetljive uređaje ovdje u TEC-u.Provjerit ću s našim labosom mogu lioni utvrditi što ovdje piše. Umeđuvremenu…«

Zazvonio mu je mobitel. Na zaslonuje pisalo da je Aiden Mac--Kenna. Tylerse javio.

»Aidene, daj mi dobre vijesti.«

»Pa, možda imam nešto za tebe«,odgovorio je Aiden. »Konačno samimao malo vremena istražiti prošlostSama Watsona. Radio je u maloj tvrtkiza proizvodnju lijekova pod imenomPicoMed Pharmaceuticals. Neka vrstaznanstveno-istraživačke kompanije.Nikad nisu proizveli lijek koji jeodobrio FDA. Probao sam se ubaciti unjihove servere, ali su nedostupni.Smrdi mi na vojno prikrivanje, ali čakmi je i taj smrad malo čudan.«

»Zašto?«»Provjerio sam naše vojne i vladine

baze podataka. Uopće ih ne spominju.Ako ih je financirala vlada, to su vrlodobro prikrili.«

»Kako nam to pomaže?«

»Njihov je izvršni direktor netkotko se zove Cristian Bulesa. Jesi li ikadčuo za njega?«

»Ne. Zar sam trebao?«»Pa baš i ne. Samo pitam. Hajdemo

se sada prebaciti na Projekt Vihor.Planirao sam prvo početi s paravan-tvrtkom koja je financirala Oazu, JuneauEarthworks. Prestali su postojati prijetri mjeseca.«

»To je prilično zgodna slučajnost.«»I meni se učinilo pa sam odlučio

provjeriti njihovu poslovnu registraciju.Bili su registrirani u Delawareu kao S-korporacija. Kao izvršni direktornaveden je Cristian Bulesa.«

»Bingo!«

»Točno. A Cristian Bulesa imajednu zanimljivu dodirnu točku s bratomRexa Haydena. Obojica su bili vrlo jakopovezani s Crkvom svetih voda.«

»Mora da se šališ!«»Malo sam kopao i otkrio da većina

novca za tu crkvu potječe iz jednogizvora. Iz privatne korporacije podimenom Ulric Pharmaceuticals.«

»Povezano sa SebastianomUlricom?«

»Pogodio si. On je vođa crkve.Mislio sam da Cristian Bulesa zvučičudno pa sam malo promiješao slovai…«

Tyler je uočio kamo Aiden ide s timi nije mogao vjerovati. »Kakav ego! Zar

je za svoje paravan-tvrtke koristioanagram od Sebastiana Ulrica?«

»Pravi komičar, taj tip. Vidio samda je Gordian jednom radio na ugovoruza tvrtku Ulric Pharmaceuticals. Jesi liga upoznao?«

Tyler je zaškrgutao zubima.»Nažalost.«

Prije nekoliko godina, Ulric jeangažirao tvrtku Gordian za razvojbiološkog laboratorija na svom glavnomsveučilišnom kompleksu u Seattleu.Laboratorij je trebao biti posljednjariječ tehnologije, a Ulricu je bilapotrebna Gordianova stručnost kako bise kritički pregledala postrojenja zakarantenu. Radilo se o važnom projektupa je i sam Ulric bio vrlo aktivno

uključen, a Tyler je morao bliskosurađivati s njim. Projekt je dobronapredovao i činilo se da je Ulricimpresioniran Tylerom i tvrtkomGordian.

Nakon što je dovršena fazaprojektiranja, tvrtka Gordian trebala jesamo nadgledati izvođenje izgradnje pase Tyler prebacio na projekt Vihor. Jošuvijek je povremeno radio neke stvari zaUlricov projekt i tada su počeliproblemi.

Ulric je u svojim razgovorimaTyleru počeo spominjati Crkvu svetihvoda, govoreći kako ju je osmislio jošdok je studirao na Yaleu. U početku je,nastojeći zadržati ugovor, Tyler ljubaznoodbijao sve pokušaje onog što mu se

činilo kao vrbovanje. Ulric je Tylerapozvao na Havaje, tobože darazgovaraju o projektu laboratorija, alikad je tamo stigao, Tyleru su otvorenopočeli govoriti o crkvi. Ulric je stalnopričao o tome kako je prirodni okoliš uužasnom stanju i kako je čovječanstvoružan ožiljak na prirodnoj ljepoti ovogasvijeta. Njegova je crkva bila jediniodgovor kako bi se udružili najboljisvjetski umovi koji su razumjeli potrebuza boljom budućnošću.

Ulric je držao da je Tyler upravoona vrsta čovjeka koju su tražili, a iakomu je bio šarmantan, Tyler je mislio daje Ulric spreman za ludnicu. Ulricovprezir prema svima koje je smatraoispod svojih intelektualnih sposobnosti,

uključujući i Tylera, bio je očigledan.Iako se Tyler slagao s mnogimUlricovim tužaljkama o stanju u svijetu,njegovo buncanje o potrebi zaradikalnim promjenama graničilo je sfanatičnošću. Tyler im je jasno dao doznanja da ne želi imati bilo kakvu vezu sonim što je smatrao luđačkim kultom iodletio natrag u Seattle o vlastitomtrošku.

Kad se vratio i provjerio Ulricovprojekt, Tyler je primijetio da su se upostupku gradnje ignorirale postavke ozaštiti okoliša koje je Gordianspecificirao u projektnoj dokumentaciji.Kad je to spomenuo Ulricu, istog je časaotpušten. Rečeno mu je da, ukolikonastavi čačkati po tome, može očekivati

da će Ulricova odvjetnička ekiparasturiti Gordian.

Dva tjedna poslije, naglo jeprekinut i ugovor na projektu Vihor. Utom je trenutku niz prekinutih projekatapredstavljao ozbiljan udarac tvrtkiGordian, ali Tyler tada nije znao zameđusobnu povezanost dvaju ugovora.Sada se činilo da je Ulric bio i izaprojekta Vihor pa je to bilo dobroobjašnjenje zašto mu je projekt takonaglo oduzet.

»Dakle, Sebastian Ulric povezan jes ovim?« rekao je Tyler, pribojavajućise onog što je to značilo.

»On svakako ima milijardepotrebne za financiranje Projekta Vihor.A ima i još jedna zanimljiva sitnica.«

Činilo se da je Aiden najbolje sačuvaoza kraj.

»Gukni, Aidene.«»Sebastian Ulric je za sebe

rezervirao najveću kabinu na prvomputovanju Postanka zore. Očekuje se daće se pojaviti i na gala zabavi u četvrtaknavečer.«

»Tu je previše slučajnosti, akomene pitaš.«

»I ja sam tako mislio. A mislim daznam što ćeš mi sada reći. Želiš ići na tugala zabavu.«

»Da. Nabavi mi dvije karte. Želimosobno razgovarati sa Sebastianom.«

»I tako je Aiden opet u pravu!Tvrtka Gordian prije dvije godine

sudjelovala je u ključnom poslu za jednutvrtku za krstarenja pa ti je Miles uspiopribaviti i kabinu. Ulaznice te čekaju nabrodu u Miamiju. Sretan ti put!«

Tyler je prekinuo vezu i pogledaoprema Dilari, koja je podigla pogled sbilješki prema njemu kad je čula da jezavršio razgovor.

» to je?« upitala ga je.»Mislim da ponovno moramo u

kupnju. Jedini je problem to što nemampojma gdje da ti pronađemo večernjuhaljinu.«

»Večernju haljinu?«Tyler je kimnuo glavom. »Želiš li

ići na zabavu?«

POSTANAK ZORE

34.

Kroz otvorena balkonska vrata kabinena Postanku zore, Tyler je mogao čutizvuk glisera koji su jurili pokrajterminala za krstarenje na otoku Dodge.U daljini su se mogli vidjeti neboderiMiamija, osvijetljeni sada kad je zašlosunce. Pogledao je na svoj sat. 19 i 30.Gala zabava počela je prije pola sata.Nije imalo smisla da se pojavi prerano.Ne ako je namjeravao postići željenidojam.

Odjeven u smoking, Tyler seogledavao u zrcalu postavljenom udnevnoj sobi brodskog apartmana. Nijebilo loše za pohabanog inženjera kojeg

je hrpa opeka gotovo zdrobila ukomadiće prije samo dva dana. Netko jepronašao i vratio njegov pištolj nakonšto mu je ispao u jurnjavi za kamionom.Bio je malo oštećen, ali brzinskimpopravkom ponovno je osposobljen zauporabu. Kako je u Floridi bilodopušteno nositi prikriveno oružje,pobrinuo se da sako njegova smokingabude veći za jedan broj od potrebnogkako bi mogao nositi pištolj a da gaizbočina ne oda. Nakon one jurnjave uPhoenixu, imao je osjećaj da će mupištolj ponovno zatrebati, baš kao injegov vjerni Leathermanov alat, koji jedržao u futroli na pojasu.

Kad je čuo ime Sebastiana Ulrica,Tyler je znao da je njegov bivši klijent

umiješan u sve što se dogodilo. Uopćenije sumnjao u to. Problem je bio u tomešto je to trebalo i dokazati. Tyler jeposljednja 24 sata proveo razmišljajućikako pribaviti dokaz, ali bez uspjeha.Sve se sastojalo od mnogih slučajnostikoje su zajedno činile slutnju. Nitkoneće samo tako dovoditi u pitanjereputaciju jednog od najbogatijih ljudi uzemlji, čak i ako je vođa sumnjivevjerske organizacije.

Tyler je znao da je Ulrica njegovakombinacija bogatstva i uvjerenja uvlastitu moralnu nadmoć činila opasnimneprijateljem. FBI je već pretraživaobrod i prtljagu na brodu pa se Tylerodlučio za drukčiji pristup. Ako uspijeiznenaditi Ulrica na gala zabavi, možda

će ga izbaciti iz takta, namamiti ga dapogriješi ili da barem odgodi što god daje isplanirao za Postanak zore.

U samo jednom trenutku otkad jeodlučio doći u Miami pomislio je na toda Dilaru ne povede sa sobom. Pomisaoda se njih dvoje nalazi na brodu nakojem je svakog trena moglo bitiaktivirano zarazno biološko oružje nijeim bila utješna. Ali kad ju je vidio sonim medaljonom i shvatio koliko joj jevažno otkriti tko je odgovoran za smrtnjezina oca, znao je da doći ovamo beznje nije dolazilo u obzir. Imala jepotrebu raščistiti sve do kraja, čak i višeod njega.

»Kako ide, tamo unutra?« upitao jeTyler okrenut prema zatvorenim vratima

spavaće sobe.»Još malo i spremna sam«,

odvratila je Dilara. »Haljina je malozapela dok sam je oblačila. Prilično jetijesna.«

»Treba li ti pomoći?«»Ako mi zatreba, znat ćeš.«Trenutak poslije, Dilara je otvorila

klizna vrata. Tyler je osjetio kako su muse usta sama otvorila, a potom je dubokoudahnuo.

Na brzinu su otišli iz TEC-a u jednuod prestižnijih trgovina odjećom uPhoenixu, gdje je Dilara odabralajednostavnu crnu večernju haljinu icipele na visoku petu. Tyler je nije vidiodok je isprobavala haljinu pa je sada bio

zatečen. Sve do tog trenutka, Tyler jevidio Dilaru samo u radnoj odjeći, kosepodignute u punđu ili rep i bez šminke.

Sada je bila potpuno preobražena.Kosa crna poput ugljena padala joj jeispod ramena i upotpunjavala haljinukoja je bila pripijena uz gornji dionjezina tijela, a potom se širila premadnu. Haljina je imala duboki dekolte uobliku slova V, gdje je visio njezinjedini nakit, očev medaljon. Decentnašminka naglašavala je njezine visokejagodice i čokoladno smeđe oči.

Naklonila se lagano poput balerinei rekla: »Dakle?«

Tyler je odmahnuo glavom kako bise riješio svoga šoka. »Izgledaš divno.«

Osmjehnula se i odjednom izgledalakao da joj je neugodno, ali i kao da jojgodi dobiveni kompliment. »Zbog poslase ne dotjerujem često.«

»E pa, hajdemo pokazati svima štosu propuštali«, rekao je Tyler i pružiojoj svoju nadlakticu. »Hoćemo li?«

Na visokim je potpeticama Dilarabila gotovo jednako visoka kao i Tyler.Uhvatila ga je za ruku, pogledala izravnou njegove oči i prikovala ga pogledom.»Moram reći kako nikad nisam mislilada inženjer može izgledati takoprivlačno u smokingu.«

»Možda bih ga trebao češćeodjenuti.«

»Mislim da bi trebao«, rekla mu je

s naklonošću. Nakon toga njezin je glaspostao poslovno hladan. »A sad idemovidjeti možemo li doći do nekihodgovora.«

Izišli su na hodnik koji je imaopogled na središnji prostor brodaPostanak zore. Otvoreni je atrij bioveličine dvaju nogometnih igrališta ivisok devet katova. Na sedam gornjihkatova nalazile su se kabine, koje su sveimale balkone, dok su dva najniža katabila pretrpana trgovinama, restoranima ibarovima. Na jednome su kraju tristaklena dizala bila zadužena za prijevozputnika koji nisu željeli silazitispiralnim stubama koje su ih okruživale.Najniža razina, široka više od 15metara, bila je pretvorena u veliku

dvoranu za bal kako bi se održala galazabava. Tisuće gostiju gužvale su se uatriju dok su se konobari u bijelimodijelima probijali između njih, nosećišampanjac i sendviče.

Tyler je pogledom prelazio prekoatrija, tražeći Ulrica.

»Vidiš li ga?« upitala je Dilara doksu hodali niz hodnik prema dizalu.

»Još ne«, odgovorio joj je. »Uzovoliko ljudi, moglo bi potrajati.«

Ali, u tom trenutku Tyler je opaziomuškarca plave kose kako živahno držigovor skupini parova potpunousredotočenih na njega. Prepoznao jegestikuliranje rukama, budući da ga jeUlric na Havajima gotovo izludio dugim

pričama o grijehu i kazni. Muškarac sena tren okrenuo i Tyler je jasno mogaovidjeti njegovo lice. Ulric je bio zgodanmuškarac, crte lica nisu mu bile onakomeke kako ih se Tyler sjećao, a kosa muje bila počešljana u frizuru jednakosavršenu kao i njegov smoking vrijedan5 tisuća dolara.

»To je on«, rekao je Tyler glavompokazujući prema njemu.

Ispričao je Dilari dio svojeprošlosti koji se odnosio na Ulricatijekom leta iz Phoenixa.

»To je čovjek koji je ubio mojegaoca?« rekla je Dilara.

»Ne znam. Ali voljan sam okladitise da je on iza svega ovoga. U svakom

slučaju, sposoban je za tako nešto.«»Izgleda vrlo šarmantno. Teško je

povjerovati da je on masovni ubojica.«»Moramo biti oprezni s njim,

Dilara. On je vrlo opasan čovjek.Možda čak i sociopat. Ali je iznimnointeligentan. Ako se nadamo postići bilošto, morat ćemo igru odigrati točnoonako kako treba. Slijedi me.«

Otpratio ju je do dizala, a kad su sespustili u prizemlje, jedna od vrloživahnih brodskih hostesa primijetila ihje dok su ulazili u prostor za galazabavu.

»Želite li kupiti dodatne karte zatombolu?« upitala ih je. »Budući da stegosti, automatski ste ušli u bubanj i

možete osvojiti jednu od onih prekrasnihnagrada.« Pokazala im je u smjerupozornice koja se nalazila u sredini.Bila je pretrpana blještavimpredmetima. Na njoj su bili crvenimustang kabriolet, dva suzuki motocikla— jedan crven, drugi crn, plazma TVprijamnici, računala i cio niz drugeelektroničke opreme. Ključeviautomobila i motocikala bili su izloženiu zaključanim staklenim vitrinamazajedno s ostalom elektroničkomopremom.

»Povećat ćete šanse da vam nakraju putovanja predamo jedan od onihključeva ako kupite dodatne karte«,rekla je hostesa.

»Ne, hvala«, odgovorio je Tyler i

od jednog od konobara dohvatio dviječaše šampanjca za sebe i Dilaru.Trebalo im je nekoliko minuta da se krozgužvu probiju do mjesta iza Ulrica.Tyler je osjetio kako ga je Dilara čvršćestisnula za ruku.

»Mislim da sam već vidjela onuženu«, šapnula mu je u uho. »Onu sUlricom.«

»Gdje?«»U zračnoj luci u Los Angelesu.

Ona je bila poslovna žena koja sespotaknula o svoju torbu.«

»Ona koja je otrovala SamaWatsona?«

Kimnula je glavom. »Imala jedrugačiju kosu, a i vidjela sam je samo

na tren pa ne mogu biti potpuno sigurna.Ali pogled na njezin profil vratio me nataj događaj.«

»Bi li se sjetila njezina glasa?»Možda. Žena iz zračne luke imala

je strani naglasak.«»Reci mi ako budeš sigurna.«Tyler se pobrinuo da se primaknu

bliže tako da su mogli čuti razgovor.Ulric je upravo dovršio rečenicu, ajedan od okupljenih muškaraca postaviomu je pitanje.

»Jasno mi je vaše gledište«, rekaoje krupan muškarac, »ali ne mislite li daje potrebno uravnotežiti poslovnuperspektivu sa zaštitom okoline?«

»Kakvu to ravnotežu možemo

ostvariti?« odvratio je Ulric. Govorio jebaritonom koji je drugima vjerojatnozvučao državnički, ali je Tyleru zvučaomonotono i zastrašujuće. »Čovjek ještetnik, najlakomije stvorenje koje jeikada hodalo ovom našom zemljom.Čovjek je kriv za izumiranje više vrstaod bilo koje druge životinje u povijestinašega planeta. Priznajem da je mnogimpojedincima vrlo stalo do toga štočinimo našemu svijetu, ali kadpogledamo cijelo čovječanstvo… pa, nevjerujem da će se to pustošenjezaustaviti sve dok se ne dogodi neštodrastično.«

»Nešto drastično? Poput globalnogzagrijavanja?«

»Bojim se da su klimatske promjene

samo simptom naših nastojanja daeliminiramo druge vrste, namjerno ili ne.To će možda privući našu pozornost, aliće naša usredotočenost bitipreusmjerena samo na tren. Nakon togaćemo nastaviti s uništavanjem svega štonije sigurno pohranjeno u zoološkimvrtovima. Ne, pretpostavljam da bitrebalo biti riječi o nečemuekstremnijem.«

»U očima Božjim zemlja se bilaiskvarila; nepravdom se napunila. I kadje Bog vidio kako se zemlja iskvarila —ta svako se biće na zemlji izopačilo…«Tyler je na letu do Miamija još jednompročitao biblijsku priču o Noi.

Ulric se okrenuo vidjeti tko toprekida njihov razgovor. Tyler se

pobrinuo da ne ispusti iz vida Ulricoveoči. Na djelić sekunde, Tyler je vidiomješavinu iznenađenja i straha koja jeizobličila njegovo lice. A onda je Ulric,koji je bio besprijekoran glumac, većsljedećega trena ponovno povratio svojupribranost. Njegovo je lice prvo postalobezizražajno, a potom se njime razlioosmijeh.

»Tyler Locke«, rekao je. »Nisamznao da ste vi biblijski učenjak.« Nijeispružio ruku u znak pozdrava, a nije niTyler.

»Pomalo se bavim time«, odvratioje Tyler. »Iznenađen sam što semilijarder poput vas, koji si možepriuštiti jahte, toliko ponizio da plovi nabrodu sa svima nama ostalim

kmetovima.«Ostali su putnici sa zanimanjem

pratili njihov razgovor.»Slučajno sam jedan od glavnih

dioničara agencije za krstarenja«,odgovorio je Ulric, »pa sam želiopodržati ovu povijesnu prigodu.«

»A koja bi to povijesna prigodabila?«

Ulric je zastao na tren, a onda jenjegov osmijeh postao još veći, kao daje želio dati potvrdu Tylerovomznačenju. »Pa isplovljavanje najvećegaputničkog broda na svijetu, naravno. Smoje lijeve strane je Svetlana Petrova.A tko je vaša ljupka pratilja?« Ulric jekradomice pogledao njezin medaljon.

Vrlo je dobro znao tko je ona.»Ja sam Dilara Kenner.« Zagledala

se u Petrovu prodornim pogledom, kaoda želi izbušiti rupe u njoj. »Jeste li vipodrijetlom iz Rusije?«

»Iz okolice Moskve«, rekla jePetrova s jedva primjetnim stranimnaglaskom. »Ovamo sam se doselila kadsam imala 13 godina.«

Dilara je kimnula glavom. Čvršćimstiskom ruke potvrdila je Tyleru da je tožena koja je otrovala Sama Watsona.

»Jeste li ovdje poslovno ili zbogzadovoljstva?« pitao ih je Ulric.

»Malo jednog, malo drugog«,odvratio je Tyler. »Agencija me jepozvala kao konzultanta za neke

inženjerske planove na njihovomsljedećem brodu, a kao dio dogovora,ponudili su mi kabinu ovdje. Pomisliosam, zašto ne?«

»Hoćete li ostati tijekom cijelogakrstarenja?«

»Samo do New Yorka. Četrdesetdana na brodu malo je previše za mene.A vi? to vi imate planirano za sljedećihčetrdeset dana?«

»Oh, provest ću noć na brodu, alionda ću morati otići. Imam pretrpanraspored.«

» to mislite o padu zrakoplova RexaHaydena? Koliko čujem, njegov je bratbio vrlo angažiran u vašoj crkvi.«

»Tragično je što su oba brata

preminula tako mlada. Mediji su bilidonekle tajanstveni glede uzroka padazrakoplova.«

»Ja sam također uključen u istragu ouzrocima pada.«

Ulricove su oči zlobno zasvijetlile.»Doista? I što ste zaključili?«

»Ne smijem o tome pričati. Istragajoš traje.«

»Naravno. Znam da vi inženjeriuvijek pazite na protokol. A što ste vi pozanimanju, gospođo Kenner?«

»Ja sam arheologinja. Otac me jezainteresirao. Hasad Arvadi. Možda stečuli za njega?«

»Pa, zapravo i jesam. Ja sam vamamaterski entuzijast kad je riječ o

Noinoj arci pa sam tako naišao i naradove vašeg oca. Ima intrigantnezamisli, iako su donekle pogrešne.Koliko znam, on je nestao prije nekogvremena. Kakva šteta.« Rekao je to spretjeranom sućuti.

Ulric se zabavljao poigravajući senjima. Tyler je osjetio da se Dilarasprema zagristi mamac pa je njezinupozornost usmjerio na drugu stranu.

»Dakle, kad ste spominjali neštodrastično«, rekao je, »jeste li mislili napotop? Nešto što bi izbrisaločovječanstvo i omogućilo nam dapočnemo ispočetka.«

»Ako bi Bog tako želio«, odvratioje Ulric, »to bi tada bila njegova volja.«

»Ali znate za njegov Savez s Noom.Bog je rekao da nikad više neće poslatipotop i uništiti sve živo. U Bibliji je tovrlo konkretno navedeno.«

»Da, tako je. Ali Bog može izabratida se riješi samo ljudske vrste — ilibarem njezina najvećeg dijela — bilonuklearnim ratom, zalutalim asteroidomili na neki drugi način. Možda je takostrašno rješenje, iz njegove perspektive,potrebno kako bi se poništila sva štetakoju smo nanijeli svijetu.«

»Da spasimo selo, moramo gauništiti, kažu u Vijetnamu.«

»Mislite li da će ljudi samipromijeniti svoj način života, Tylere?Vjerujete li uistinu da 6 milijardi ljudimože pravilno odabrati kad je u pitanju

zaštita ovog planeta?«»Ako mi to ne učinimo, tko će

onda? Vrhovno biće koje vjeruje da jeon jedini koji zna što je najbolje za sveostale?« Tyler se pobrinuo da Ulricshvati kako se vrhovno biće o kojem jegovorio odnosilo na Sebastiana Ulrica.

»Ako je to ono što je potrebno,vjerujem da je Bog izabrao ono što jenajbolje za čovječanstvo. A sada, mojadraga«, rekao je Ulric obraćajući sePetrovoj, »potpuno me iscrpila ovazabava. Mislim da bismo se trebalipovući u kabinu i iskoristiti njezinkomfor. Svima želim ugodnu večer.Proslava je bila prekrasna. I, Tylere,ako se ne sretnemo opet«, značajno muse obratio, »uživajte u krstarenju.«

Posljednji je osmijeh uputio Tyleru,a onda se okrenuo od njega. Prije negolije uspio otići, Tyler se nagnuo i šapnuomu: »Bolje ti je da se pomoliš da se višene sretnemo, Sebastiane. Jer ako sesretnemo, to će značiti da ti nisi uspio ida sam ja pobijedio.«

Tom je izjavom konačno uspioukloniti osmijeh s Ulricova lica. Natrenutak se vratio i strah, a onda jepogledao Tylera s podrugljivimosmijehom i otišao.

Pogledom punim mržnje Dilara ih jepromatrala dok su odlazili.

»Svom sam se snagom suzdržavalada ne pljusnem tu ženu«, rekla je.

»Znam kako ti je. Ali barem smo

doznali jednu stvar.«» to? Da je Ulric psihopat?«»To sam već znao«, odvratio je

Tyler, »a vidio sam po njegovomsamodopadnom izrazu lica da misli dasmo već zakasnili. to god da jeisplanirao, ovdje je da to pokrene.«

»Ništa se neće dogoditi dok je onna brodu.«

»Tako je. Rekao je da će napustitibrod prije nego što isplovi. To znači daimamo vremena dok Postanak zore neisplovi iz luke sutra ujutro. Ako do tadane otkrijemo što planira, ostvarit će senjegov scenarij o svršetku svijeta.«

35.

Tyler i Dilara večerali su na galazabavi. Sve vrijeme dok je večeraoTyler je jednim okom promatrao vratasvoje kabine pet katova iznad samo kakobi bio siguran da nitko neće ući unutradok ih nije bilo. Bio je vrlo tih nakonrazgovora s Ulricom, razmišljajući osvom sljedećem potezu.

to je Ulric radio ovdje? Ako je biopovezan s nesrećom zrakoplova RexaHaydena, možda su planirali sličnu stvarna brodu. Tako velikim plovilom bilo bipuno teže distribuirati biološko oružje.Mogao bi se poslužiti hranom, što je bionačin za širenje norovirusa zbog kojeg

su putnici redovito obolijevali, ali jeindustrija postala znatno bolja uodržavanju sigurnosti hrane. Tyler jepogledao prema svom praznom tanjuruna stolu i odmah odbacio tu metoduprenošenja zaraze. Ulric ne bi zarazioljude dok je još na brodu.

Sustav opskrbe vodom bio jeosjetljiv, ali to bi značilo da mu je biopotreban pristup centralnoj točki upogonu za desalinizaciju vode. Netko jetrebao pronaći načina da uđe u čuvanedijelove broda. To je bilo moguće, alirizično.

Najjednostavniji način, onaj za kojije Tyler pretpostavljao da je korišten i uzrakoplovu, bilo je širenje patogenazrakom. To je značilo da je morao

pronaći središnje mjesto za širenje ubrodski sustav za ventilaciju. Ali Ulricnije mogao očekivati da će moći ostavitibez nadzora duže vrijeme bilo kakavuređaj, ne uz rigorozne mjere održavanjakojima je ovaj brod bio podvrgnut.Trebalo mu je mjesto za koje je mogaobiti siguran da ga nitko neće ometati…

Rješenje mu je odjednom palo napamet. Iskočio je iz svojega stolca.

»To je to«, rekao je.»To je što?« upitala je Dilara.»Ulric. Pogriješio je kad mi je

rekao da neće ostati na brodu tijekomkrstarenja. Hajdemo. Moram nazvatiAidena da mi nešto pošalje računalom.«

Glazba je prestala, a to je značilo

da je zabava bila gotova. Krenuli suprema dizalu, probijajući se kroz svemanju gužvu.

Na putu natrag do sobe, Tyler jenazvao Aidena i rekao mu da mu pošaljenacrte broda, posebice ventilacijskogasustava.

Tyler je brzo pregledao sobu kakobi bio siguran da ništa nije micano pa,utvrdivši da je sve u redu, uključio jeračunalo. Jedna od pogodnosti na brodubilo je korištenje bežičnog interneta paje odmah primijetio da je dobio porukuod Aidena. U elektroničkoj poštinalazila se i druga informacija koju jetražio. Broj Ulricove kabine.

Nakon toga otvorio je nacrte broda.Ulricova kabina, koja se prostirala na

više od 230 četvornih metara prostorana najvišoj rezidencijalnoj razini, bila jesmještena na pramcu broda, odmah iznadkomandnoga mosta. Mora da je pogled sbalkona koji su se protezali sa svihstrana bio veličanstven.

Nakon toga preklopio je shemuventilacijskoga sustava preko Ulricovekabine i vidio ono što je i očekivao.

»Prokletstvo!«» to je?« upitala je Dilara. Kad se

nagnula prema Tyleru, preplavio ga jemiris njezina parfema. Pokušao jeignorirati uzbuđenje koje je u njemuizazivala i pokazao joj prema zaslonuračunala.

»Njegov je brodski apartman jedini

koji je smješten odmah do glavnogdovoda zraka za cijeli brod«, odgovoriojoj je. »Da ubaci bilo što u dovod zraka,odande će biti raspršeno po cijelomebrodu.«

»Hoće li na taj način zaraziti sveputnike?«

»To je moja pretpostavka. Mogaobi izbušiti rupu kroz zid svoje kabineravno u cjevovod i to nitko nikada ne biotkrio. Čak i ako napusti brod, možeostaviti naputak da nitko ne ulazi unjegovu sobu. Na taj bi se načinosigurao da nitko slučajno ne isključinjegovu napravu.«

»Morali bismo to nekome reći.«»Problem će biti ući u njegovu

kabinu. Vjerojatno je čuvaju. Osim toga,teško ćemo dobiti nalog za pretres zbognedostatnih dokaza.«

»Jesi li uvijek takav optimist?«Ustao je i našao se licem u lice s

Dilarom. Njegov se pogled suzio samona njezine oči, dok je na svojim usnamaosjećao njen dah.

»Pokušavam razmišljati o svimmogućnostima. Ali vjeruj mi, domoći ćuse toga što je u njegovoj kabini. Nakontoga možemo doznati što se dogodilotvom ocu.«

»Zahvalna sam ti što si se primiosvega toga. Nisi morao.«

»Da, morao sam.«Prije negoli je Tyler shvatio što

čini, zagrlio ju je i žestoko poljubio, punstrasti koju nije dugo osjećao. Osjećaoje njezino toplo, čvrsto tijelo uz svoje.Prstima je prošla kroz njegovu kosu doksu se ljubili. On je rukama prelaziopreko njezinih prekrasnih leđa…

Prekinulo ih je kucanje na vrata.Odvojili su se jedno od drugoga, kao dasu ih zatekli roditelji dok su se ljubili nakauču u dnevnoj sobi.

Tyler se osmjehnuo, a onda jeshvatio zbog čega je taj jednostavnipoljubac bio drugačiji od svih ostalih uprotekle dvije godine. Po prvi puta ovoiskustvo nije uspoređivao s Karen. Nijeznao što to znači, ali nije osjećao krivnjuza koju je mislio da će je osjećati.

Ponovno su začuli kucanje na

vratima, ovoga puta glasnije.Brišući maramicom ruž s usana,

Tyler je prišao vratima i otvorio ih.Ugledao je specijalnog agenta Perezakoji je ušao u kabinu ne pričekavšipoziv. Dugim je pogledom pogledaoDilaru koja je popravljala kosu.

»Nisam ništa prekinuo, zar ne?«»Naravno da niste«, odvratio je

Tyler. »U stvari, upravo sam krenuopotražiti vas.«

»Sad? Bili ste ovdje cijelu večer, aniste mi ništa došli reći?«

»Kada sam došao, nisam imaonikakve informacije pa vam nisam želiosmetati. Ali sada imam.«

»A što to? Radi li se o našoj

jučerašnjoj raspravi?«Tyler je odmahnuo glavom.

»Sebastian Ulric. Na brodu je. On stojiiza pada zrakoplova Rexa Haydena. Istaće se stvar dogoditi i na ovome brodu, aznam i kako.«

»Govorite o onom milijarderu?«upitao je Perez u nevjerici. »Baš super.Pretpostavljam da imate dokaze.«

»Imam teoriju. Mogu vam svepokazati na računalu.«

Perez je podigao ruke u zrak. »Tomože pričekati. Morate poći sa mnom.Zato sam i došao ovamo. Kad sam vidiovaša imena na popisu gostiju, potrudiosam se promatrati vas tijekom zabave.Nisam vam se tamo želio javljati da nas

netko slučajno ne vidi zajedno pa sampričekao da se vratite u sobu.«

»Kamo idemo?«»Imamo dolje posebnu kabinu

opremljenu tako da možemo slobodnorazgovarati.«

»O čemu je riječ?«»Bojim se da o tome ne mogu

razgovarati ovdje.«»U redu. Hajdemo, Dilara.«Perez je odmahnuo glavom. »Bojim

se da ona nema potrebno odobrenje.Morat će ostati ovdje.«

»Ona ide sa mnom«, odlučno jerekao Tyler.

»Ne. Samo vi. Odmah.« Kad jeprimijetio da Tyler oklijeva, Perez je

dometnuo: »Važno je.«Perezova tajnovitost bila je čudna,

ali Tyler je nakon nekoliko trenutakanevoljko kimnuo glavom.

»Imam ključ«, rekao je Dilari.»Ako netko kuca, ne puštaj ih unutra.Odmah me pozovi i mogu biti ovdje zatrideset sekundi.«

»Ti ispituješ sve mogućnosti, zarne?« odvratila mu je s osmijehom. »Bitću u redu.«

Tyleru se sviđala njezina ćud. Potom je pitanju bila slična Karen. Ali čaki uz sličnosti, bila je posebna te su zbogtoga njegovi osjećaji ovoga puta bilidrugačiji.

Uzvratio joj je osmijeh i kimnuo

glavom.Nakon toga Tyler je otišao s

agentom Perezom vidjeti što je to bilotako važno.

Dilara je gledala dok su se vratazatvarala i pitala se što se upravodogodilo. Onaj poljubac definitivno nijedošao iz vedra neba. Već je nekolikodana osjećala da je Tyler privlači. Alito je otpisivala kao zaljubljenostprouzrokovanu neobičnim okolnostima.Sada više nije znala kako da se prematome postavi.

Ako namjeravaju doznati što senalazi u Ulricovoj kabini, ona ćesvakako sudjelovati u tome. To je

značilo da se mora presvući u neštoprimjerenije od tijesne večernje haljine.Prva stvar koju je morala učiniti bilo ječišćenje šminke s lica pa je krenula ukupaonicu kako bi je oprala.

Upravo je namjeravala pustiti voduu umivaoniku kad je čula tihi zvukelektrične brave na ulaznim vratimakabine. Prošlo je manje od minuteotkako su Tyler i Perez otišli. Njezina jeprva pomisao bila da se Tyler vratio poračunalo.

»Nešto si zaboravio?« doviknula je.Nitko nije odgovorio.»U redu je. Ja sam u kupaonici.«Još uvijek nije bilo odgovora.To je bilo čudnovato. Samo minutu

prije brinuo je o tome da ne otvori vratanepoznatima. A sada se šuljao po sobi?Dilara nije dugo poznavala Tylera, aliznala je da to nije dio njegova stila. Onbi joj odgovorio. Nešto nije bilo u redu.

Odjednom je shvatila odgovor.Netko drugi bio je u sobi.

Vrata kupaonice bila su pritvorena,ali nije željela riskirati da je pridošlicavidi kako proviruje. Htjela je da taosoba misli kako ona drži da je zapravoTyler. Budući da je bila bez oružja,njezina je jedina prednost ostalaiznenađenje.

»Upravo se presvlačim«, rekla je ipokušala zadržati isti ton glasa kao imaloprije. »Bit ću gotova za minutu.«Izula je cipele.

Uzela je pudrijeru, otvorila je kakobi mogla upotrijebiti malo ogledalo kojese nalazilo unutra te se sakrila izaotvorenih vrata koja su je zaklanjalatako da je se nije moglo vidjeti ukupaoničkom ogledalu. Spustila jepudrijeru ispod razine očiju iupotrijebila je kako bi promatrala odrazu ogledalu kupaonice. Ako pogodi pravovrijeme, moći će postići najviše svojomprednošću — iznenađenjem.

Prvo što je ugledala bila jeispružena ruka u kojoj se nalazio pištoljkako polako napreduje prema kupaonici.Nakon toga je ugledala i lice. Bila je toSvetlana Petrova, žena koja je ubilaSama Watsona.

Dilara je spustila pudrijeru i

pričekala sve dok ruka s pištoljem nijeprovirila u kupaonicu. Cijelom jesvojom težinom zatvorila vrata.

Ruka Svetlane Petrove bila jepričepljena o dovratak i ona je vrisnula.Pištolj je bučno pao na pod. Dilara sebrzo sagnula da ga uzme, ali je Petrovabila otpornija nego što je očekivala.

Vrata su se otvorila i odbacilaDilaru u tuš-kabinu. Odbila se od zid iiskoristila pokretnu silu kako bi seodrazila i zgrabila Petrovu prije negoliona dosegne pištolj.

Glavom je naciljala poput ovna zarazbijanje utvrda i udarivši Petrovu utrbuh, odbacila je na pod spavaće sobe.

Dok je Petrova ležala na podu i

pokušavala doći do daha, Dilara jeklizeći odjurila natrag u kupaonicu.Zgrabila je pištolj i uperila ga u Petrovu,koja ju je gledala s čudnim osmijehomna licu.

»Kaži mi zašto te ne bih ubila bašovdje?« rekla je Dilara.

»Zato što se to meni ne bisvidjelo«, začuo se glas s njezine lijevestrane. Pogledala je u tom smjeru iugledala Sebastiana Ulrica kako držipištolj uperen u nju. Poput onoga koji jeona držala, i taj je bio opremljenprigušivačem.

»Spusti pištolj«, rekla je Dilara,»ili će dobiti metak u mozak.« Nadala seda je zvučala odlučno. Cijeli je životrukovala pištoljima, ali još nikad nije

pucala ni u koga.»Tada bih ja morao pucati u tebe, a

mislim da ti se to ne bi svidjelo.«»Ne šalim se. Pucat ću.« Tada je

Dilara odjednom shvatila da će doistapucati.

»Možda i hoćeš, ali to znači daračunaš na to da mi je do Petrove staloviše nego do toga da ubijem tebe. Jesi lispremna na takav rizik?«

Dilara je vidjela bljesak uUlricovim očima i shvatila da je onuistinu sociopat. Nije mu bilo stalo.

»Oklijevaš jer misliš da ću teionako ubiti«, rekao je Ulric. »Dajem tiriječ, da sam te želio ubiti, ne bismosada raspravljali o tome. Odličan sam

strijelac.«Dilara nije imala izbora. Najviše

što je mogla učiniti bilo je doznati štožele. Spustila je pištolj.

Petrova ga je uzela i ustala. Dilaraje očekivala osvetu, možda udarac uglavu, ali nije ga bilo.

» to ćemo sad?« upitala je.»Naš je posao ovdje dovršen.

Napuštamo brod, a ti ideš s nama.«To je objašnjavalo zbog čega nije

smjela biti puna masnica i krvava.Previše pitanja pri izlasku. Petrova jeuzela Dilarine cipele iz kupaonice.

»Kamo idemo?« upitala je Dilaradok je obuvala cipele visokih peta.

»Doznat ćeš kad stignemo tamo«,

odgovorio joj je Ulric. »Ali jamčim tida će biti bolje nego na ovome brodu.«

Dok su izlazili, razmišljala je kakoskrenuti pozornost drugih putnika nasebe.

»Znam točno o čemu razmišljaš«,rekao joj je Ulric. »Ako ikome pokušašreći da te odvodimo s broda protiv tvojevolje, nećemo ubiti tebe. Ubit ćemoonoga kome signaliziraš.«

Dok su išli hodnikom, Petrova sedržala iza nje s pištoljem skrivenim podšalom kojim je omotala ruku.

»Primijetila sam kako si se držalaza Lockeovu ruku tijekom zabave«, reklajoj je Petrova glasom punim poruge.»Njega možeš zaboraviti. Nikad ga više

nećeš vidjeti. On kao da je već mrtav.«

36.

Tyler i Perez spustili su se staklenimdizalom do kata koji se nalazio dvijerazine iznad središnjeg atrija. Na putuprema dolje, Tyler je vidio članoveposade kako čiste nakon zabave, aliputnici su i dalje lutali atrijem izadržavali se pokraj nekoliko usputnihbarova.

Izišli su iz dizala i počeli hodatiprema krmi broda.

Tyler nije imao pojma što bi tomoglo biti tako važno da mu je Perez toželio pokazati, ali nije mogao nagovoritiagenta FBI-a da mu kaže.

» to ćemo poduzeti u vezi s

Ulricom?« upitao je Pereza. »Imamosamo nekoliko sati prije isplovljavanjaPostanka zore.«

» to želite da poduzmem?«»Pretražite njegovu sobu. Ako sam

u pravu, povezao je nekakav uređaj sventilacijskim sustavom broda. Mislimda ga neće pokrenuti sve dok ne napustibrod, ali ako ga uspijemo uhvatiti suređajem, to će dokazati da on stoji izasvega ovoga.«

»Znate, doktore Locke, izgubili stepuno vjerodostojnosti svojim dolaskomovamo a da mi se niste javili. Zašto ministe ništa rekli o sumnjama gledeSebastiana Ulrica kad sam jučerrazgovarao s vama?«

»U to vrijeme nisam znao ono štosada znam. Čak i nakon što sam dobioinformacije o tome da je on moždapovezan s izgradnjom onog bunkera okojem sam vam pričao, nisam imaonikakve čvrste dokaze. Želio sam s njimosobno razgovarati, a mislio sam da ćetese vi umiješati ako vam kažem dadolazim.«

»Prokleto ste u pravu da bih seumiješao! Iako je Sebastian Ulricpovezan s Crkvom svetih voda — kojuFBI već neko vrijeme istražuje i nijeotkrio nijedan njihov zločin — ozbiljnaje optužba okriviti jednog odnajbogatijih ljudi u zemlji za povezanosts tim Projektom Vihor.«

U Tylerovoj je glavi zasvijetlila

crvena lampica, ali nije znao zašto.Nešto od toga što je Perez rekao niještimalo.

»Agente Perez, provjerili ste svuprtljagu, zar ne?«

»Baš svu. Pronašli smo nekuprokrijumčarenu robu, ali ništa što bisličilo na biološko oružje.«

»A Ulricovu prtljagu?«»Kažem vam da je sve pretraženo?«Stigli su do vanjske kabine koja se

nalazila na kraju hodnika. Tyler nije biozadovoljan Perezovim odgovorom. Ulricje nekako morao ukrcati uređaj na brod.Njegova bi prtljaga bila logičan način zaukrcaj.

Nešto nije bilo u redu. Tyler je

stavio ruku na pojas i prstima sepoigravao sa svojim Leathermanoruđem.

»Jeste li razgovarali s AidenomMacKennom ili Grantom Westfieldom?«upitao je.

»Ne poznajem ih.« Perez jeprovukao svoj elektronički ključ navratima. Pustio je Tylera da uđe prvi.

Tyler je već zakoračio u sobu kadje konačno shvatio zašto mu se upalilacrvena lampica u glavi. Projekt Vihor.To je bilo ime projekta u kratkomrazdoblju kad je Tyler radio na njemu.Ali ime je promijenjeno u Oaza kad jeprojekt prebačen Colemanu, a ProjektOaza bilo je ime koje je upotrijebio kadje o tome razgovarao s agentom Perezom

prethodnoga dana.Samo su on, Dilara, Grant i Aiden

znali za vezu između Vihora i Oaze. AkoPerez za to nikad nije čuo od njih,postojao je samo jedan način na koji jemogao doznati za Vihor.

Perez je bio dio svega toga.Kabina u koju je ulazio imala je

dvije sobe, baš kao i ona koju su imalion i Dilara. Da je bila riječ o nekojkontrolnoj sobi, Tyler bi očekivao da ćevidjeti agente kako sjede oko naprednetehničke opreme. Ali prostor dnevnogaboravka bio je prazan.

Sve te misli nametnule su mu se usamo jednom koraku, u kojem je Tylerzakoračio iz potpune sigurnosti u smrtnu

opasnost. Nije mijenjao svoj hod, alinije mogao posegnuti za pištoljem kojimu se nalazio ispod lijevog pazuha. Daje to pokušao, Perez bi uočio njegovpokret prije nego što bi uspio izvaditipištolj.

Umjesto toga, neprimjetno jeizvadio svoje Leatherman oruđe iizvukao oštricu noža.

»Dakle, zbog čega smo ovdje?«upitao je. U isto je vrijeme čučnuo iokrenuo se. Perez je već bio izvadiopištolj iz futrole, namjeravajući gaudariti u glavu.

Tyler se izmaknuo u stranu. Pištoljga je udario u mišić nadlaktice i osjetioje bol. Okrenuo je nož koji je držao udrugoj ruci i njime zarezao Perezovu

ruku. Ovaj je zaječao od boli. Pištolj muje ispao iz ruke i odletio prema vratima,gdje se zaustavio na tepihu. Tyler jekružnim pokretom zabio lakat uPerezovo lice.

Perez je zateturao prema vratima iudario u njih oštetivši ih, ali se jošuvijek držao na nogama. Pokraj svojihstopala ugledao je pištolj i sagnuo sekako bi ga podigao. Tyler je baciodžepni nožić i posegnuo za svojimGlockom. Uspio ga je uperiti u Perezaprije negoli je on podigao svoj službenipištolj.

»Ne miči se!« viknuo je Tyler.Perez se ukipio, ruku udaljenih

samo nekoliko centimetara od pištolja.

»Nikad nisi spomenuo Vihor, zarne?« upitao je Perez. »To je bilo imeprojekta dok si ti radio na njemu pa samautomatski upotrijebio to kodno ime.Znao sam da sam pogriješio čim sam gaizgovorio. Smiješno je kako možešnastradati zbog jedne male pogreške.«

»Gdje ti je partnerica?« upitao jeTyler.

»U susjednoj sobi. Živa. Za sada.«Tyler je virnuo prema spavaćoj

sobi. Krajičkom oka mogao je vidjetinepomično tijelo Melanie Harris kakoleži na krevetu. »Ti radiš za onogluđaka?«

»Sebastian Ulric velik je čovjek.Povijest će to pokazati.«

Tip je bio jednako lud kao i Ulric.»Uspravi se«, rekao je Tyler.Perez se nije ni pomaknuo. »Svijet

će uskoro biti potpuno drugačiji.«»Pucat ću ako pokušaš podići

pištolj.«»Čovječanstvo je slabo. Mi ćemo

ga ponovno učiniti jakim.«»Rekao sam ti da se uspraviš«,

ponovio je Tyler.»Ne možeš to zaustaviti.«»Zaustaviti što?«»Novi svijet.«Poput kobre koja napada, Perez je

zgrabio pištolj, uspravio se i usmjeriooružje prema Tyleru. Tyler nije imao

izbora. Ispalio je tri metka u Perezovegrudi. Perez je padajući provalio većoslabljena vrata kabine. Pištolj mu jeizletio iz ruke i odletio preko ogradebroda, a on se skljokao na pod.

Tyler je potrčao prema agenticiHarris. Ležala je svezanih ruku i nogu.Usta su joj bila začepljena i kroz njih sečulo lagano jecanje. Na jednoj straniglave imala je gadnu kvrgu.

Tyler joj je oslobodio usta i počeoje odvezivati. Kad ju je okrenuo kako biodvezao konopac, njezina se bluzaizvukla i zadigla na trbuhu. Ispod njevidio je sivu podstavu. Tyler ju jedotaknuo i osjetio tvrdi materijalpancirne košulje.

Prokletstvo!

Potrčao je prema vratima kabine iugledao ono čega se pribojavao.

Nije bilo nikoga. Perez je nestao.

37.

Tyler je istrčao na balkonski hodnik.Već se punio putnicima koji su čulipucnjeve. Starija žena provirila je izsusjedne kabine. Ostala je zaprepaštenaugledavši pištolj u njegovim rukama.

»Zovite 911«, rekao joj je Tyler.Pokazao je na vrata kabine iz koje jeizišao. »U ovoj kabini nalazi seozlijeđena agentica FBI-a.«

Žena je pobjegla u kabinu i zalupilavratima. Tyler nije sumnjao da jepolicija već na putu, ako ne i ekipabrodskog osiguranja. Morao se pobrinutiza to da Perez ne pobjegne ili, što bibilo još gore, da ne upozori Ulrica da je

Tyler preživio pokušaj ubojstva. Ako gauspije upozoriti, možda neće biti umogućnosti domoći se uređaja izUlricove kabine.

Požurio je do ograde i pogledao nizhodnik u oba smjera. Nigdje nije bilo nitraga Perezu. Vjerojatno se uspio probitido stuba. Tada ga je ugledao kako seskotrljao niz stube i izišao u atrij dvakata niže te počeo tražiti svoj pištolj.Tyler je brzo preletio pogledom uokolo ispazio pištolj. Perezu neće trebati dugoda ga nađe.

Možda Tylerovi 9-milimetarskimeci nisu uspjeli probiti Perezovupancirku, ali su ga očito ozlijedili. Jasnoje mogao vidjeti kako drhti zbog naporašto mu ga je predstavljalo trčanje. Hici

su sigurno prouzročili ogromne masnicena njegovim prsima, a možda čak i kojeslomljeno rebro. Ako se Perez uspijedočepati pištolja, Tyler će biti uopasnosti. Perez nikad ne bi dopustio daživ napusti brod. Morao je prvi stići dooružja.

Spuštanje stubama trajalo bipredugo. Otprilike četiri i pol metraispod njega nalazila se pizzerija koja jeimala nadstrešnicu kako bi se stvoriodojam restorana na otvorenom. Odlučioje zanemariti činjenicu da je to lošaideja, stavio pištolj u futrolu i skočiopreko ograde. Mislio je da će ceradanadstrešnice ublažiti njegov pad, alimaterijal je samo izgledao kao da seradi o platnu, a zapravo se radilo o

metalu. Udarac je ostavio Tylera bezdaha te se on nespretno skotrljao na tlo.

Pokušavajući doći do daha, otpuzaoje do pištolja i zgrabio ga samo trenprije nego što ga je dohvatio Perez.Tyler je uperio pištolj u njega, ali nijemogao doći do daha bilo što kazati.Perez ga je obišao i otrčao premasuprotnom kraju atrija.

Tyler se pridigao u klečeći položaj.Perez je nastavio trčati atrijem,mijenjajući smjer lijevo-desno kako jeodmicao. Još je bilo gostiju galaproslave koji su se zadržali u atriju iPerez ih je koristio kako bi se zaštitio odTylera.

»Stani!« viknuo je Tyler i nanišaniou njegovu smjeru. Nadao se da će se

Perez zaustaviti zbog prijetnje, ali ovajje nastavio trčati. Nije bilo šanse dazapuca prema njemu, budući da je Perezimao pancirku i bio okružen tolikimusputnim prolaznicima. Morao ga jeuhvatiti.

Ustao je i potrčao za njim. Sada kadje došao do daha, brzo mu se primicao ibilo je izvjesno da će ga dostići prijenego što dođe do suprotnoga kraja atrija.

Perez se nekoliko puta ogledao izasebe i vidio da mu se Tyler približava.Očito je shvatio da neće moći pobjećipa je skrenuo prema pozornici snagradama za tombolu, skočio na nju inogom razbio izložbenu vitrinu, koja sesasula u kišu stakla. Dohvatio je ključ scrnim privjeskom i umetnuo ga u bravicu

za paljenje crnoga motocikla. Začulo sebrujanje motora i Perez je prebacio nogupreko sjedala. Dodao je gas, a zvuk kojisu stvarala četiri cilindra Suzukijaodjeknuo je atrijem. Potom se odvezao spozornice u smjeru kružne rampe koja jeokruživala staklena dizala.

Tyler je skočio na pozornicu idohvatio drugi ključ. Članovi posadekoji su dotrčali provjeriti što se događavidjeli su njegov pištolj i razmaknuli se.Tyler je zadjenuo pištolj za pojas hlača inogom pokrenuo drugi motocikl. Bio jemalo drugačiji od njegova Ducatija, aligotovo jednako brz. Motor je zarežaokad je dodao pun gas, a za njim je napozornici ostao trag guma.

Perez se počeo spiralno uspinjati

po rampi, a Tyler je upravio motocikl uistome smjeru. Mogao je vidjetiiznenađene putnike u staklenim dizalimakoji su promatrali muškarca u smokingukako im se približava na motociklu.Uspeo se na rampu, nastojeći neispuštati Pereza iz vida kako bi mogaovidjeti na kojem će katu izići.

Uspinjali su se uz rampu sve doknisu stigli do vrha. Perez je izjurio srampe i krenuo niz lijevu stranu balkona.Putnici koji su stajali uz ogradu ipromatrali potjeru vrisnuli su i brzo sesklonili u kabine kad je Perez projuriopokraj njih u smjeru brodske krme. Tylerga je slijedio na udaljenosti od samo 6metara.

Na kraju balkona, Perez se

motociklom probio kroz vanjska vrata.Tražio je drugi način da siđe s broda.Budući da je proučavao planovePostanka zore, Tyler je znao da sekrmene brodske stube nalaze dvijerazine ispod. Perez je bio uhvaćen uzamku.

Budući da je prošao kroz vrata,Perezov motocikl počeo se zanositi, štoga je dovoljno usporilo da ga Tylersustigne. Nalazili su se na krmenojpalubi broda dugačkoj 400 metara.

Perez je uspio uspostaviti ravnotežute su se utrkivali prema stražnjoj stranibroda vozeći motocikle jedan pokrajdrugoga. Perez se nalazio Tyleru slijevai morao je izbjegavati ležaljke zasunčanje. Pokušao je nogom udariti

Tylerov motocikl kako bi ga oborio, alirazmak između njih bio je prevelik.

Tyler nije imao vremena pogledatibrzinomjer, ali mislio je da jure brzinombarem 65 km/h, a pred njima je ostalovrlo malo palubnog prostora. Ako uspijepostići da Perez uspori i skrene, moždaga uspije srušiti tako da se zaleti u njega.

Nastavili su juriti jedan pokrajdrugoga. Pod palube odjednom je postaozelen i Tyler je primijetio da su stigli doprostora predviđenog za mini golf. Nakraju se nalazila ograda krmene palube,a iza nje je bio tri metra visok klaun nanapuhavanje koji je oglašavao da jegolf-teren primjeren i za dječju uporabu.

Perez se usredotočio na Tylera panije primijetio kako se brzo približava

krmenoj ogradi. Tyler jest. Svomsnagom pritisnuo je kočnice, počeokliziti po podlozi od umjetne trave ishvatio da se neće uspjeti zaustaviti navrijeme.

Učinio je jedinu stvar koju jemogao: oborio motocikl, usmjerio seprema klaunu, šćućurio u fetalni položaji rukama zaštitio glavu.

Do trena kad je polegnuo motocikl,uspio je usporiti na manje od 30 km/h.Snaga udarca protresla je Tylera kad jeudario u klauna. Klaun-balon usporio gaje dovoljno da udarac u ogradu ne budejak. Osim ogrebotina od umjetne trave inekoliko masnica, uspio se zaustavitineozlijeđen.

Perez nije bio te sreće. Umjesto da

polegne motocikl, pokušao je zakočiti.Kako nije bilo dovoljno prostora da sezaustavi, udario je u ogradu i preletiopreko nje.

Tyler je začuo vrištanje s nižihrazina. Pojurio je prema ogradi ipogledao preko nje. Umjesto da padne uvodu, Perez je prizemljio na jednu odnižih paluba. Ležao je pokraj motociklaneprirodno iskrivljena vrata.

Tyler je odjednom shvatio da jePerez ustrajao na tome da Dilara nepođe s njima, nego da ostane u kabini. Užaru potjere, potpuno je zaboravio nanju. Zašto bi Perez na tome ustrajaoosim ako…

Tyler je pojurio natrag premakabini. Naglo je otvorio vrata držeći

uperen pištolj.»Dilara!« povikao je. »Dilara!«Nije bilo odgovora. Provjerio je

obje prostorije, ali nije joj bilo ni traga.Kad je pogledao u kupaonicu,

shvatio je zašto. Netko ju je oteo.Na podu je ležao medaljon njezina

oca.

38.

Kako Dilare nije bilo u kabini, Tyler jeizišao van. Putnici su ga prepoznali kaojednoga od ljudi umiješanih u utrkumotociklima pa ga je zadržaloosiguranje Postanka zore. Nakon togapreuzela ga je policija te je dva sataproveo u sobi za ispitivanje. Mahnito imje pokušao objasniti što se dogodilo, alipolicija mu nije vjerovala.

Tyler je pomislio da će ga optužitiza napad i umorstvo agenta FBI-a, a da ine govorimo o neredu koji je počinio nabrodu. U tom su se trenutku otvorilavrata i ušla je agentica Melanie Harris.Još uvijek je izgledala uzdrmano.

»Ostavite nas same«, rekla je.Policijski su detektivi izišli iz sobe.

»Jeste li dobro?« upitao ju je Tyler.»Samo imam glavobolju. Hvala

vam za pomoć. Spasili ste mi život.«Tyler je bio iznenađen. »Kako ste

doznali?«»Upravo sam razgovarala s

Washingtonom. Nisu znali da smo Perezi ja došli u Miami. On mi je bionadređen pa sam slijedila njegovenaloge da dođemo ovamo. Da me jeostavio u Seattleu, to bi bilo previšesumnjivo. Mislila sam da slijedimojedan od vaših tragova, ali kad smo ušliu kabinu, izvukao je pištolj i zavezaome. Sve što sam uspjela izvući iz njega

bilo je to da će se malo zabaviti samnom prije negoli me izbaci s broda napučini.«

»Pretpostavljam da je i menenamjeravao baciti u more. Nije pucaozbog buke koja bi se čula. Jeste li čuliišta od našega razgovora?«

»Vrlo malo. Bila sam priličnoomamljena. Nakon što me zavezao izačepio mi usta, udario me pištoljem uglavu. Upravo sam dolazila k svijestikad ste vi ušli. to se, do vraga,događa?«

Tyler joj je rekao za Ulrica i uređajza koji misli da se nalazi u njegovojkabini.

»Da je Perez ostao na brodu«,

pitala je agentica Harris, »zar ne bi i onbio zaražen tim biološkim oružjem?«

»Siguran sam da mu Ulric nijespomenuo taj dio. Samo je želio da seriješi Vas i mene. Perez nije ni znao daje žrtvovan za Ulricovu viziju općegadobra, a vjerojatno nije želiopovjerovati u moju teoriju kad sam muje priopćio.«

»Kako se to moglo dogoditi?Provodimo detaljnu provjeru svakoganašeg agenta. Da je bio član Crkvesvetih voda, trebali smo to otkriti.«

»Mora postojati neka veza sUlricom.«

»Upravo to provjeravamo, ali činise da je FBI-ova evidencija bez ikakvih

tragova.« Počela je čitati iz dokumentaotvorenog na njezinu prijenosnomračunalu. »Perez je odrastao u Dallasu.Majka mu je umrla pri porodu. Otac muje bio policijski detektiv u Dallasuozlijeđen na dužnosti, nakon čega jenapustio policiju. Nakon toga nije punoradio, osim što je živio od invalidskemirovine. Perez je bio odličan učenik iodržao je oproštajni govor u svojojsrednjoj školi kad je maturirao. Primljenje na Yale i dobio je stipendiju.Diplomirao je psihologiju…«

»To mora da je to.« Pogledao jedatum kad je Perez diplomirao. »Ulricse hvalio time da je išao na Yale, a njihsu dvojica podjednake dobi. Mora da suprijatelji s fakulteta. Imamo još samo

nekoliko sati do isplovljavanjaPostanka zore. Kakav god uređaj bio uUlricovoj kabini, vjerojatno će gaaktivirati tajmer. Moramo ući unutra ipronaći ga prije negoli se pokrene.«

»Na brodu je desetero agenata izureda u Miamiju.«

Tyler je odlučio porazgovarati i otemi koja ga je mučila sve otkako jeustanovio da je kabina prazna. »Imamojoš jedan problem«, rekao je kroz čvrstostisnute zube. »Oteli su Karen.«

Agentica Harris izgledala jezbunjeno. »Karen? Tko je Karen?«

Tylera je oblilo rumenilo. Karen?Odakle li je to izletjelo? »Mislio samna Dilaru«, brzo je rekao. »Dilara

Kenner. Mislim da ju je Ulrickidnapirao. Moramo je pronaći.« Odpomisli da je Dilara u Ulricovimrukama, koža mu se naježila.

»To znači da moramo što prije ući unjegovu kabinu.«

»Moram biti prisutan.« O tome nijebilo rasprave.

Agentica Harris je zastala, a potomkimnula glavom. »U redu. Idemo. Za sveću se pobrinuti usput.«

»Ovoga puta bez naloga zapretres?« upitao je Tyler.

»U hitnim slučajevima kao što jeovaj, nije nam potreban nalog.«

Trideset minuta poslije, pretraživalisu Ulricovu kabinu. Jedan od FBI-ovih

agenata odjeven poput brodskogaposlužitelja otpiračem je provalio ukabinu. Dvojica muškarca koji su bili ukabini zatekli su se licem u lice s lažnimposlužiteljem, a nakon toga iznenadili suih ostali agenti koji su nahrupili unutra.Uspjeli su uhvatiti stražare bez ispaljenametka. Na Tylerovu veliku žalost, niUlric ni Dilara nisu bili unutra.

Provjerio je sobu i našao metalnukutiju veličine velikoga putnog kovčegapostavljenu na pisaći stol, točno gdje jei očekivao da će biti. Iz kutije je virilacijev koja je bila provučena kroz rupuizbušenu u zidu. Tyler je otvorio kutiju stipkovnicom i ugledao ekran na kojem suodbrojavale brojke. Doći će na nulu zadeset sati, tri sata nakon što je Postanak

zore prema rasporedu trebao isploviti.Na bravi kovčega nalazio se lokot sbrojevnom kombinacijom.

Tyler je od jednoga stražarazatražio da otvori kovčeg. Ovaj mu jerekao kako su mu dali pozamašnu sumunovca da se pobrine da nitko ništa nedira u sobi, posebice ne kovčeg, i danije znao ni što je u kovčegu niti znakako ga otvoriti.

Bilo je moguće da se na kovčegunalazila neka stupica kao osiguranje.Ako ga Tyler pokuša otvoriti, moždaaktivira bombu ili istoga trena pokreneuređaj i zarazi sve koji su se nalazili usobi. Zatražio je da na brod dođe ekipaza opasne materijale i pobrine se da sekovčeg na siguran način smjesti u kakav

neprobojni spremnik.Oni su stavili kovčeg, cijev i sve

što se tamo nalazilo u plastični spremnikkoji nije propuštao zrak. Ako se uređajsada aktivira, biološko oružje neće moćidjelovati izvan spremnika.

»Ovo je potrebno odmahanalizirati«, Tyler je rekao agenticiHarris. »Moramo znati protiv čega seborimo. U zemlji je samo nekolikolaboratorija opremljenih da na sigurannačin mogu raditi s biološkimmaterijalima 4. razine opasnosti.« Međubiološkim materijalima 4. razineopasnosti bili su i najsmrtonosnijibiološki agensi za koje se znalo, poputvirusa ebole i marburga. Osim što jeradio na Ulricovu najmodernije

opremljenom laboratoriju, Tyler je radioi na izolacijskom postrojenjuMedicinskog instituta za istraživanjeinfektivnih bolesti pri američkoj vojsci,smještenom u Fort Detricku uMarylandu, kada su ga htjeli dodatnopojačati u obrani od terorističkihnapada.

»Znam da naša jedinica u Miamijuto ne može učiniti«, rekla je agenticaHarris.

»Najbliže je postrojenje u Atlanti,pri Centru za kontrolu bolesti«, rekao jojje Tyler. »Imam mlažnjak u zračnoj luciu Miamiju. Mogu transportirati kovčeg uroku dva sata.«

Agentica Harris složila se s time,ali uz uvjet da ona i jedan od članova

ekipe za opasne materijale pođu s njim,što je Tyler rado prihvatio. Dok buduputovali, agentica Harris pobrinut će seda FBI pokrene potjeru za Ulricom.

39.

Dilara je gledala kroz prozor Ulricovaprivatnog mlažnjaka, pokušavajućiotkriti kamo lete, ali zbog oblaka ispodnjih, kao i zbog činjenice da je bila noć,to je bilo nemoguće. Prošla su otprilikečetiri sata otkad su uzletjeli. Sve što jemogla reći bilo bi da su letjeli u smjeruzapada. Protrljala je svoj ručni zglobkoji je lisicama bio pričvršćen za ručkusjedalice.

Kad joj je Petrova rekla da je Tylermrtav, to ju je pogodilo poput udarcačekićem u trbuh. Privlačio ju je tajnevjerojatni muškarac, a sada ga moždaviše nema. Ako je doista mrtav — a to

je bila pomisao koju nije mogla upotpunosti prihvatiti, ne uz sve što jeTyler već preživio — tad je ostalapotpuno sama. Nije bilo nikoga tko bi jespasio. Ako se namjeravala izvući,morat će se za to pobrinuti sama.

Ulric se pojavio iz prednje kabine,odjeven u savršeno izglačane hlače ikošulju. Osmjehnuo se i sjeo na sjedalonasuprot njezinu. Lakomim je pogledompolako prelazio gore-dolje preko njezinatijela. Nisu joj dopustili da se presvučeiz svoje večernje haljine pa se osjećalaneugodno zbog njegovih nemirnih očiju,ali odlučila je ne pokazati mu to.Umjesto toga naumila je iskoristiti tovrijeme za procjenu situacije. Jedinastvar koja ju je mogla spasiti bilo je

jasno razmišljanje.»Kamo me vodite?« Pitanje koje je

postavila bilo je potpuno predvidljivo,ali ako Ulric bude mislio da je glupljanego što jest, možda će se raspričati.

»Do našeg postrojenja na otokuOrcasu«, odgovorio joj je bezustručavanja. »Imaš prekrasan glas.Naravno, i vizualno si vrlo dojmljiva,ali tvoj je alt jednako privlačan.«

Iznenadila ju je njegova otvorenost,ali nije znala što da misli o njegovukomplimentu.

»Zašto me tamo vodite?« upitala je.»Mislio sam da će to biti jasno

nekome tako dobro obrazovanom kao štosi ti. Moramo ustanoviti što još znaš.«

»Zar vam agent Perez nije to mogaoreći?« Došla je do zaključka da je Perezradio za Ulrica. To je bilo jedinoobjašnjenje za to što je Petrova bila takosigurna u Tylerovu smrt.

»Čini se da ti i Tyler s agentomPerezom niste podijelili sve što steznali. Možda ima još stvari koje stezadržali u tajnosti. Moram znati o čemuje riječ.«

»Neću…«»Ne moraš trošiti energiju na to da

kažeš kako nećeš nikada progovoriti.«Dilara je osjetila nalet straha. Ulric

se osmjehnuo.»O, ne brini«, rekao joj je. »Ne

planiram te mučiti. Imamo puno

elegantnije i sigurnije načine zadobivanje informacija. Nećeš moćibirati hoćeš li progovoriti ili ne.«

Mora da je govorio o nekimfarmaceutskim sredstvima. Možda bibilo bolje da već sada počne pričati, aza uzvrat će možda dobiti kakveinformacije. Osim toga, nije znala ništačime bi ugrozila bilo koga drugoga.

»Dao si ubiti Tylera.«»Da, šteta. Bio je dostojan

protivnik. Već davno sam mu oprostiošto je odbio moj poziv da nam sepridruži, ali sad je došao preblizuiznošenju mojih planova u javnost.Svakoga trena očekujem potvrdunjegove smrti i da je, još jednom, onizgubio, a ja pobijedio. Čini se da je to

postalo naša navika.«»Možda je uspio pobjeći Perezu«,

prkosno je odvratila Dilara. »Znao je zabiološko oružje koje ste namjeravaliproširiti kroz ventilacijski sustav broda.Vjerojatno ga je već uspioonesposobiti.«

Ulric je podigao obrvu kao da jebio ugodno iznenađen informacijom kojuje upravo dobio. »Dakle, Tyler jeshvatio? Svakako je pametan. Biopametan, trebao bih reći. Bez obzira nasve, nema veze.«

»Kako je Tyler uopće povezan sasvim ovim?«

»To je, zapravo, bila mojapogreška. Mislio sam da je

najkvalificiranija osoba da mi pomogneizgraditi Oazu ili ono što je on znao podimenom Vihor. Kroz posrednike koji suodglumili uloge najtajnijih vojnihugovaratelja, uvjerili smo tvrtkuGordian da počne raditi na projektu iTylera da ga vodi. Kad je doznao dasmo se koristili prečacima na projektuna kojem je radio, znao sam da ćenjegova znatiželja postati teret za nas.Na kraju je mogao otkriti vezu izmeđumene i projekta Vihor. Zbog toga smootkazali tvrtki Gordian i realiziraliprojekt s Colemanom.«

»Gledajte«, rekla je Dilara,»ionako smo otkrili postojanje vašegabunkera. Znamo što namjeravate učiniti.Želite izbrisati ljudsku rasu. A ako je

Tyler uspio ući u vašu kabinu, svršeno jes vašim planovima.«

Ulric se zacerekao. »Niste valjdamislili da je to jedini dio moga plana?Priznajem da mi se svidjelaceremonijalnost pokretanja našegaprojekta i isplovljavanja Postanka zore,ali bilo bi glupo da tako stavim svasvoja jaja u jednu košaru, zar ne?«

»Hoćete reći da postoji još nekomjesto na kojem ćete aktivirati biološkooružje?«

»Još nekoliko mjesta, da budemtočan. Bila si na jednom od njih prijesamo nekoliko dana. Zračna luka u LosAngelesu. Također imam planove zaNew York i London.«

»Kada?«»Za dva dana, kada Postanak zore

bude na putu za New York. Kad svi našiljudi budu na sigurnom u bunkeru Oazi,naredit ću uključivanje svih uređaja.Dok mi razgovaramo, upravo ihpripremaju, a večeras će ih otpremiti.«

»Sam Watson rekao je danamjeravati ubiti milijarde ljudi.«

»Pogriješio sam kad sam mislio daće Sam Watson doprinijeti našem cilju,a on me je izdao.«

»To je zbog toga što je Sam biovelik čovjek. On nikad ne bi radio nanečemu takvom.«

»Onda ga nisi poznavala onakodobro kao što misliš. Prije negoli se

pridružio mojoj crkvi, radio je zaameričku Vladu. Vrbovao sam ga zajednu moju malu podružnicu, PicoMedPharmaceuticals, a Watson je mislio daće tamo raditi na projektu biološkogoružja za Pentagon.«

Dilara je bila preneražena. Sam jojnikad nije puno govorio o svom poslu, aona je pretpostavljala da se radilo oistraživanju cjepiva.

»Nakon što sam s njim radionekoliko godina«, nastavio je Ulric,»mislio sam da dijeli moje ciljeve pasam ga vrbovao za svoju crkvu. Tada jedoznao detalje moga plana, ukrao ga iugrozio sve što sam uspio ostvariti. Bioje budala. Nije vidio veću sliku.«

»Koju sliku?« frknula je na njega.

»To da ćete uništiti čovječanstvo?«»Ne. Čovječanstvo će opstati. Ali

će nastaviti dalje na pravilan način. Kaošto i treba. I da, milijarde će stradati, alisvi koji trenutačno živimo, uključujući imene, ionako će biti mrtvi za sto godina.Ja neću uništiti ljudsku rasu. Ja ću jespasiti.«

»Vi ste ludi.«»A ti si preosjećajna da bi vidjela

što pokušavam ostvariti. to ako našivođe sutra odluče započeti nuklearnirat? Svi ljudi na planetu će umrijeti, aljudska rasa prestat će postojati. Bolesti,uništavanje okoliša, zagađenost, bilokoji od tih čimbenika može nas potpunouništiti. Ono što je još gore jest to da ječovječanstvo na putu uništiti sve druge

vrste na Zemlji osim onih koje su jojkorisne. Time bi se poništilo Noinodjelo spašavanja životinjskih vrsta. Nesmijem dopustiti da se to dogodi.«

»Dakle, Noina je arka povezana sasvime ovime? Moj ju je otac doistapronašao?«

»O, da. Otkrio je mjesto gdje senalazi i predmet koji je omogućiorealizaciju moje vizije za Novi svijet.Bio sam vrlo razočaran kad to nisammogao objaviti cijelome svijetu, ali to biomelo moju viziju.«

Dilara si nije mogla pomoći pa jeunatoč svojemu nezavidnom položajupostala uzbuđena zbog arheološkogznačenja onoga o čemu je Ulric govorio.

»Vi ste osobno vidjeli arku?«upitala je.

»Nisam nikad ušao u arku. To biusmjerilo previše pozornosti na sve ovo.Ali znao sam gdje je, da doista postoji ida se u njoj nalazi još jedan takavpredmet. Sve zahvaljujući tvom ocu.«

Eksplozivno je iskočila iz svogsjedala, ali lisice su je zadržale podaljeod Ulrica. »Gdje je moj otac?!« viknulaje na njega.

»To ne znam.« Po prvi je putaosjetila da laže.

»Moj vam je otac pomogao sve ovoisplanirati?«

»Njegov je rad bio ključan upokretanju svega ovoga. U stvari, tvoj

prijatelj Sam Watson bio je taj koji nasje upoznao. Povjerio sam se Watsonuglede svoje potrage za Noinom arkom, aon mi je spomenuo da je tvoj otacvodeći autoritet na tom području. Hasadje za mene radio dvije godine, a ondasmo došli do otkrića. U stvari, on jedošao do otkrića. Nije bio onakosusretljiv kako bih ja to želio. Ali beztog njegova otkrića, ništa od svegaovoga ne bi bilo moguće. To je bioBožji znak da sam ja trebao biti Njegovglasnik. Njegovo oruđe.«

Tip je bio luđak, ali Tyler je imaopravo. Bio je nevjerojatno inteligentanluđak. Dilara se morala pribrati i prikritigađenje prema svemu tome. Sjela jenatrag u svoje sjedalo i poravnala

haljinu.» to bi vam to poplava od prije šest

tisuća godina mogla pružiti i takoomogućiti sve ovo?« upitala ga jeblagim glasom. » to onda ako je nekarijeka nabujala i prelila se iz svog koritaili ako se Crno more napunilo kad jeSredozemno more probilo Bospor, ilišto god da je bilo pravi izvor te priče?«

»Ah, sad stižemo do uistinuzanimljivog dijela. Ti pretpostavljaš daje Potop bio vodeni potop.«

»A što bi drugo mogao biti?«»Bez obzira što bih ja želio da

Biblija bude doslovan, nepogrešivdokument«, rekao je, »ona je uistinukorisna samo kao metafora. Razmišljaš

doslovno.« Ulric je govorio kao darazgovara s djetetom, a ne sarheologinjom koja je imala doktorat, aliDilara je ignorirala pokroviteljski ton.

Navela je tekst iz Biblije, KnjiguPostanka, šesta glava. »›Ja ću, evo,pustiti potop — vode na Zemlju — daizgine svako biće pod nebom, sve učemu ima dah života: sve na zemlji morapoginuti.‹ Meni se to čini priličnojasnim.«

»Ključna je fraza ›da izgine svakobiće‹«, rekao je Ulric. »Voda je bilasredstvo za uništavanje, ali nije bila iuzrok smrti. Razmisli o tome. to sinedavno vidjela a da odgovara tomopisu?«

Dilarino se sjećanje odmah vratilo

na ostatke zrakoplova Rexa Haydena. Nablještavo bijele kosti koje su pronašlipotpuno ogoljene.

»Pad zrakoplova…«, rekla jegotovo bez daha zbog toga što je počelashvaćati. »Putnici su se otopili.«

»Točno«, rekao je Ulric. »Njihovoje tkivo doslovce izjedeno s kostiju. Toje zbog toga što potop nije bio poplava.Vode su ga samo proširile. Potop je bilabolest.«

40.

Tri sata nakon što su napustiliPostanak zore s uređajem iz Ulricovekabine, Tyler se nalazio u sobi zapromatranje u Centru za kontrolu bolesti.Na ekranu je mogao vidjeti tehničareodjevene u svemirska odjela koje susnimale kamere zatvorenog kruga uizolacijskom laboratoriju 4. stupnja.

Prvo, začepljena je cijev kako bi sespriječilo ispuštanje tvari. Nakon togasu načinili rupu u kovčegu i unutraubacili minijaturnu kameru kako bi bilisigurni da kovčeg ne sadrži eksplozivnetvari. Kad su se uvjerili da je sigurno,otvorili su kovčeg. Kao što je Tyler

pretpostavljao da će se dogoditi, tajmerza odbrojavanje odmah se prebacio nanulu i pokrenuo sklopku koja se nalazilaispod poklopca.

U kovčegu se nalazio složen uređaj.U njemu su bila tri prozirna cilindra,svaki veličine dvolitrene boce,međusobno povezna metalnimcjevčicama i svaki obojen drugombojom: crvenom, plavom i bijelom.Plavi je cilindar bio povezan sunutrašnjošću kovčega. Otvaranje jepokrenulo nekoliko mehanizama ukovčegu. Prozirna tekućina počela ještrcati iz bijelog cilindra u plavi. Crvenije cilindar počeo ispuštati svoj sadržajstrujanjem zraka. Laboratorijskitehničari odstupili su korak, ali činilo se

da to što je bilo ispušteno nije djelovalona njihovu zaštitnu opremu.

U roku nekoliko sekundi, prestalo jeuštrcavanje u plavi cilindar, a strujanjezraka iz crvenog cilindra usporilo se ušištanje. Poklopci sa svih cilindara bilisu uklonjeni, a tehničari su uzeli uzorkeiz svakoga.

Tyler je već bio izvijestio tehničareda je to što se nalazilo u kovčegupovezano s biološkim oružjem koje jekorišteno pri padu zrakoplova RexaHaydena, dakle da je iznimnosmrtonosno. Primijetio je da su tehničariposlušali njegovo upozorenje i opreznonapredovali, iako ne onako brzo kao štobi Tyler to želio.

Sada kad nije bilo opasnosti od

eksplozije, Tylerova stručnost više imnije bila potrebna. Otpratili su ga dočekaonice dok su tehničari analiziraliuzorke. Razina adrenalina zbog svihdogađaja toga dana konačno se spustila iTyler je zadrijemao na kauču čekaonice.

Osjetio je ruku na svojemu ramenu ioči su mu se otvorile. Pogledao je nasvoj ručni sat. Bilo je prošlo 8 sati upetak ujutro. Tyler je ugledao vitkaproćelava muškarca indijskog podrijetlau bijeloj laboratorijskoj kuti kako senadnosi nad njega. Do njega je stajalaagentica Harris.

»Doktor Gavde ima rezultatetestiranja«, rekla je agentica. »Kako steuključeni u istraživanje pada Haydenovazrakoplova, mislila sam da biste ih

trebali čuti. Podsjećam vas kako je sveovo strogo povjerljivo, ali vi imatepotrebna odobrenja da to čujete.«

»Jeste li ustanovili o kakvom jebiološkom oružju riječ?« upitao je Tylerdok je ustajao. Agentica Harris bila jenervozna. Činilo se da je već čula neštoo svemu tome.

»Bojim se da jesmo«, odvratio jedoktor Gavde uz neznatan straninaglasak koji je zvučao kao kombinacijahindija i britanskog naglaska s BBC-a.»Naravno, napravili smo samopreliminarne testove, ali rezultati suprilično uznemirujući. Ovo s čim senosimo vrlo su zastrašujuće stvari.«

»Dakle, je li riječ o bakteriji ili ovirusu?«

»Ništa od toga. Aktivne tvari unutaronih cilindara su prioni. Znate li što suprioni?«

»Donekle. Oni su uzrok kravljegludila.«

»Kravlje ludilo najpoznatija jebolest uzrokovana prionima, ali ima ipuno drugih. Još uvijek ne znamo mnogoo prionima. Oni su zarazne tvari koje seu potpunosti sastoje od bjelančevina.Zajednička značajka svih prionskihbolesti jest to da su sve smrtonosne pa niova nije iznimka. Ali, s druge strane,ovo nije poput drugih prionskih bolestikoje sam vidio.«

»Zašto to kažete?« upitao je Tyler.Doktor Gavde zvučao je kao da je

pun strahopoštovanja prema toj bolesti.»Način na koji ova bolest djelujeprilično je podmukao. Ona napadaljudske kadherine, bjelančevine kojezajedno drže stanice našega tijela. Sdruge strane, uopće ne djeluje naživotinjske kadherine. Ispitali smouzorke stanica miševa, štakora imajmuna. Ostale su potpuno neoštećene.Ali ljudske su stanice snažnonapadnute.«

» to se događa kad su kadherininapadnuti?«

»Sve stanice u našem organizmupovezane su tim kadherinima. Ako se onirazgrade, stanice se više ne držezajedno, a nakon toga dolazi do pucanjasamih stanica. Jedini dio ljudskoga tijela

koji nije pogođen jesu kosti jer jekoštano tkivo mineralizirano.«

Tyler se prisjetio pilota Haydenovazrakoplova. U transkriptu njegovekomunikacije s kontrolnim tornjem u LosAngelesu pisalo je kako je vrištao da setopi. Ali baš poput Zle Vještice saZapada, upotrijebio je pogrešnu riječ.Nisu se rastopili, nego su se rastvorili.Osim što su u ovom slučaju preostalekosti.

»Ima li načina da se bolest zaustaviu slučaju da izbije zaraza?« upitao jeTyler.

Gavde je odmahnuo glavom. »Osimšto su fatalne, sve prionske bolesti imajujoš jedno zajedničko svojstvo, a to je dasu neizlječive. Kao nusproizvod njihova

napada na kadherine stvara se još višepriona, što znači da sami sebe održavajuna životu.

»Koliko bi brzo ta stvardjelovala?« upitao je Tyler.

»To je zanimljivo pitanje«,odvratio je Gavde, očigledno fasciniranprionom. »Kao što ste vidjeli, u kovčegusu se nalazila tri cilindra. Kad je kovčegotvoren, to je pokrenulo mlaznicu takoda je crveni cilindar počeo širiti prion, au plavi je cilindar bila uštrcana otopinasoli iz bijelog cilindra.«

»Mislite, slana voda?«Gavde je potvrdno kimnuo glavom.

»Isprva nismo mogli shvatiti zašto. Kadsmo pokušali doći do uzorka iz plavog i

bijelog cilindra, uspjeli smo pronaćisamo nekoliko aktivnih priona. Ostatakje bio uništen u slanoj otopini. Podmikroskopom su prioni iz plavogcilindra izgledali gotovo jednako kao ioni iz crvenoga cilindra. Ali nisu bili.Kad smo ih testirali, ustanovili smo daje jedna vrsta priona puno brža u svomdjelovanju od druge. Temeljitijeispitivanje uređaja pokazalo je i zašto.«

Bila je to stupica iznenađenja,pomislio je Tyler.

»Pretpostavljam da su se u crvenomcilindru nalazili prioni koji su bržedjelovali«, rekao je.

Gavde ga je iznenađeno pogledao.»Kako ste znali?«

»Ja bih to tako osmislio. Da nitkonije dirao uređaj, funkcionirao bi onakokako je bilo planirano i inficirao cijelibrod. Ukoliko ga netko dotakne, onaj tkobi to učinio bio bi mrtav u roku nekolikominuta, nakon što bi ga zarazili svi oniprioni koji bi bili ispuhani sa zrakom.«

Gavde je ponovno potvrdnokimnuo. »To ima smisla. Tko god jenapravio te prione, bio je vrlointeligentan. Rekao bih da bi trebaliproći dani prije negoli bi semanifestirali simptomi nakon izloženostiprionima sporoga djelovanja, čime bi sebolest raširila izvan dometa bilo kakvekarantene.«

»Napravio?« pitala je agenticaHarris. »Dakle, potvrđujete da je ovo

djelo ljudskih ruku?«»Zbog malih, ali specifičnih razlika

između dva tipa priona, morampretpostaviti da su umjetno stvoreni.Ipak, vrlo je malo vjerojatno da suproizvedeni otpočetka. Pretpostavljamda su tvorci počeli od nekog izvorapriona sličnog ovima, a onda subiokemijski promijenjeni. Ali nikadnisam čuo za prionsku bolest koja biimalo sličila ovoj. Gdje su je pronašli,to ne znam.«

»Još nešto, doktore Gavde?«upitala je agentica Harris.

»Ima još jedna zanimljivost. Otkrilismo tragove argona pa mislimo da sucilindri s prionima bili zatvoreni timinertnim plinom.«

»Zbog čega je to važno?« upitao jeTyler. Cijeli razgovor bio mu jezanimljiv zbog znanstvenih detalja okojima su razgovarali, ali i mučan zbogmogućih implikacija.

»Prioni brzoga djelovanja počeli suse raspadati u roku nekoliko minuta jernisu djelovali unutar stanice. Njihov ježivotni vijek — ako možemo uopće rećida prion ima životni vijek — vrlokratak. Nakon što iz svih ljudskih stanicanestane kadherin, rastvore se i samiprioni. Kladio bih se da se isto događa is prionima sporoga djelovanja, samokroz dulje razdoblje. Nažalost, tučinjenicu nismo uspjeli otkriti prijenegoli su svi naši uzorci prionarastvorili sami sebe.«

To je bio još jedan odgovor napitanje zašto nisu pronašli nikakveprione na mjestu pada zrakoplova.Razgradili su se puno prije samogapada. Njihova samorazarajuća prirodatakođer je imala smisla ako je Ulricnamjeravao pustiti te prione u svijet kojinije ni slutio što mu se sprema, a imao jebunker pripremljen da se u njemusakrije. Sve što je on trebao učiniti biloje pričekati kraj civilizacije, dok bi nakraju prioni uništili sami sebe te biZemlja ostala potpuno čista i slobodnaod ljudskoga roda. On bi se u tomtrenutku mogao pojaviti i položiti pravona cijeli planet.

»Može li išta uništiti te prione prijenegoli su oslobođeni?« upitao je Tyler.

»Napravili smo nekoliko brzihispitivanja njihove izdržljivosti. Nepočinju se raspadati sve dok nisupodvrgnuti temperaturi većoj od 800stupnjeva Celzija. Drugi je način,naravno, s otopinom soli. Sol djelujevrlo korozivno na njih.«

»Moram obaviti nekolikotelefonskih poziva«, iznenada je reklaagentica Harris, otvorila mobitel i dugimkoracima krenula niz hodnik.

»Prava je sreća što ste uspjeli doćido tog uređaja prije nego što jeiskorišten da zarazi taj brod«, rekao jeGavde. »Mrska mi je i pomisao da bimoglo biti još takvih uređaja negdjevani.«

Tyler je bio siguran da ih ima.

Jedino je pitanje bilo gdje su.

41.

To je apsurdno«, rekla je Dilara. Bilojoj je nemoguće kontrolirati iznenađenjena Ulricovu izjavu da je potop bilabolest koju je proširila voda. »Priča opotopu središnja je tema mnogih antičkihtekstova.«

»A ti vjeruješ da su vode doistaprekrile sve planine na zemlji do dubineod 15 lakata?« upitao je Ulric,očigledno uživajući u svojoj duhovitosti.Izgledalo je kao da je zaboravio da jeDilara neprijateljica.

»To je jednako apsurdno. Nemadovoljno vode na planetu za takvo što.«

»Znači, dopuštaš da tu priču ne

treba uzimati doslovce. Ako si spremnaodbaciti jedan dio, zašto se tako upornodržiš drugoga dijela?«

»Potopi su bili česta opasnost uantičkom svijetu. Većina je naselja bilapodignuta na vodenim obalama. Vodenivalovi, uragani, rijeke koje su seizlijevale iz svojih korita… to se stalnodogađalo. Ima smisla da priča o Božjojkazni sadrži neke od tih događaja.«

»Zaraza je također bila česta uprethodnim milenijima«, rekao je Ulric.»Zašto je tako teško povjerovati da jeNoa preživio neku zarazu?«

»Biblija je vrlo specifična«, reklaje Dilara. »›A sedmoga dana zapljuštepotopne vode po zemlji.‹ Takođergovori o tome kako je voda prekrila

zemlju. ›Vode su sve silnije navaljivalei rasle nad zemljom, tako te prekriše svanajviša brda pod nebom.‹«

Ulric je držao prst u zraku i rekao:»U Bibliji također piše: ›Izgiboše svabića što se po zemlji kreću: ptice, stoka,zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. Sve štou svojim nosnicama imaše dah života —sve što bijaše na kopnu — izgibe.Istrijebi se svako biće s površjazemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci iptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje.Samo Noa ostade i oni što bijahu s njimu korablji.‹ Taj bi opis jednako takomogao biti opis učinka kuge.«

»Zašto onda u Bibliji ne piše›zaraza‹ umjesto ›potopa‹?«

»Tko zna? Možda je riječ o

pogrešnom prijevodu otprije mnogogodina. Ili je to možda zato što se činiloda zaraza potječe iz samih potopnihvoda. Svaka zvjerka koja je pila vodubila je uništena. Za tu činjenicu znamsigurno.«

»Zato jer si pronašao arku«,prezrivo je rekla Dilara. »To nameće jošjedno pitanje. Ako se jednostavno radiloo kugi, zašto je Noa izgradio ogromanbrod da u njega stanu sve životinje? Tonema smisla.«

»Ma, opet pretpostavljaš. I da,otkrio sam gdje se nalazi arka.«

»Misliš, moj je otac otkrio gdje senalazi arka.«

»Istina. Bio je briljantan čovjek.«

Dilara je primijetila da jeupotrijebio prošlo vrijeme. Već jeodavno prestala vjerovati da joj je otacživ, ali izvjesnost s kojom je Ulricupotrijebio prošlo vrijeme ipak ju jepogodila u srce.

»O kakvom je ostatku riječ?«upitala je Dilara.

»O ostatku kuge.«»Ostatku koji je opstao tisućama

godina?«»Iako je teško u to povjerovati,

odgovor je ipak da. Sjeti se, Dilara. OdRexa Haydena i njegovih prijatelja nijeostalo ništa osim kostiju. Znam da sividjela posljedice. Ostatak s Noine arkedao mi je sjeme od kojeg sam krenuo.

Jednostavno sam ga modificirao.«»Zašto?«»Nisam želio ubiti sve životinje na

svijetu. Obučen sam kao biokemičar.Moja kompanija ima sredstva i resurse okojima drugi mogu samo sanjati. Zarazas Noine arke bila je, u stvari, prion. Bioje opasno smrtonosan i napadao sveživotinjske tvari, reducirajući sva mekatkiva u svoje osnovne sastojke.Višegodišnjim smo naporima uspjelismanjiti njegovu učinkovitost na samojednu vrstu. Ljudsku.«

»Znači, bit ćeš ne samo Noa nego iBog? Prvo si odlučio izbrisati cijeločovječanstvo, a potom ćeš biti patrijarhkoji će iznova nastaniti svijet?«

»Nisam ja tako odlučio. To jeBožja volja. Da nije, zašto bi midopustio da pronađem Arkon-A? Ja samsamo njegovo oruđe.«

»Arkon-A je prion iz pronađenogostatka?«

»Tako sam ga nazvao«, rekao jeUlric. »Arkon-A je originalna bolest.Arkon-B bio je naš nesretni prvi uzorakkoji je djelovao na ljude. Bio je previševirulentan. Nikad ne bi poslužio zaostvarenje moje vizije. Ubijao jeprebrzo da bi se mogao proširiti međusve stanovništvo. Zbog toga sam uzeovremena koliko je bilo potrebno darazvijem Arkon-C. To je soj koji ćesutra biti proširen.«

»Zašto mi govoriš sve to?«

»Suočimo se s tim, Dilara. Tinikamo ne ideš, a zbog toga što siarheologinja, jedna si od rijetkih kojamože uistinu cijeniti ono što sampostigao. Nadam se da ću jednoga danačak biti u mogućnosti vratiti se i osobnoiskopati Noinu arku. Dobro bi mi došaonetko tvojih sposobnosti u mojemuNovom svijetu. Možda ćeš poći samnom.«

Dilaru je gotovo ugušilaogorčenost. »Prije bih umrla.«

»Možda ćeš se predomisliti nakonšto naš novi potop potpuno očistiZemlju. To što bi mogla biti jedna odrijetkih žena na svijetu moglo bi bitiuzbudljivije iskustvo nego što sadamožeš zamisliti.«

Mogla je jasno vidjeti da ga jeprivlačila. Poput većine muškaraca kojisu žudjeli za vlašću, jedna mu žena nijebila dovoljna, bez obzira kako prekrasnabila Svetlana Petrova. A sa zadatkom daponovno nastani Zemlju, zbog čega ne biželio imati vlastiti harem? Gadila joj seta pomisao, ali možda bi je moglaokrenuti u svoju korist kako bi pobjeglai nekoga upozorila.

»U pravu si. Pretpostavljam damoram sama vidjeti kako će to biti.«

»O, ne obmanjujem ja sam sebe,Dilara. Znam da će trebati vremena. Jošnisi stigla do te točke i vjerojatno ćešme izdati prvom prilikom. Ali u rokušest mjeseci… pa, dotad će se puno togapromijeniti.«

Ulric je ustao i krenuo od nje.Dilara ga je pokušala još malo zadržati.

»Čekaj! Ovo je fascinantno. Želimjoš čuti o arci.«

»Bit će dovoljno vremena kasnije.Samo što nismo sletjeli.«

»Ali željela bih doznati sve. Ako ćuti biti partnerica, mislim da tozaslužujem.«

»Ja sam jedini koji sve zna«,odvrati joj Ulric.

Nakon toga otišao je u prednjukabinu i zatvorio vrata za sobom,ostavljajući tako Dilaru da razmišlja osvom sljedećem potezu.

42.

Tyler se nalazio u Gordianovumlažnjaku koji je letio iz Centra zakontrolu bolesti u Atlanti u TEC uPhoenixu, ali ovog puta on nije pilotirao.Već je bilo 11 sati prije podne, a on jeimao previše posla.

Prva stvar koju je morao obavitibilo je s agentima FBI-a smislitilukavstvo pomoću kojeg će zavaratiUlrica kako ne bi bio maksimalnooprezan. Pobrinuo se da FBI u svomizvješću navede kako je tijekom sukobana brodu Postanak zore uz jednoganjihova agenta ubijen i doktor TylerLocke. Na taj način Ulric neće biti

zabrinut zbog toga što mu se Perez nejavlja. Mislit će da su obojica poginula.

Njegova sljedeća obveza bilo je toda ustanovi kamo je Ulric odveo Dilaru.Tyler je pretpostavljao da su je otelikako bi bili u boljoj pregovaračkojpoziciji ili pak da je ispitaju. Da suželjeli ubiti i nju, pobrinuli bi se dabudu zajedno, a ne da ih Perez razdvoji.Još uvijek je bila živa, samo što Tylernije znao dokad će ostati tako.

»Gdje je Ulricov zrakoplov?« Tylerje upitao Aidena MacKennu satelitskimtelefonom koji se nalazio u mlažnjaku.Aiden je radio s FBI-om kako bipokušali ustanoviti kamo je otišao Ulric.

»Prema izvješću FBI-a«, odgovoriomu je Aiden, »sletjeli su u Seattle prije

tri sata. Izbjegli su za dlaku. Znamo dase nisu ukrcali u neki drugi zrakoplov,ali zameli su trag. Mora da se nalazenegdje u okolici zaljeva Puget Sound.«

»Imaš li popis Ulricovih nekretninau okolici?«

»Imam. Pronašli smo veze izmeđuUlricove tvrtke i tvrtke PicoMedPharmaceuticals, gdje je radio SamWatson. Nalazi se u Seattleu, zajedno svećinom drugih Ulricovih nekretnina,uključujući i središnji ured njegovetvrtke.«

»Ono što tražim je mjesto na kojemje izgrađen bunker. Ulric se pripremaraspršiti prion. To znači da ima namjeruzavući se u rupu u Oazi. Bunker ne biizgradio negdje u središtu Seattlea.

Nalazio bi se na nekom udaljenomzemljištu. Ima li igdje kakav ranč?«

»Ako postoji, nisam ga pronašao,bilo pod njegovim imenom ili podimenom neke od njegovih tvrtki.«

Tyler je razmišljao o različitimmogućnostima. Ako je Ulric doistapokušavao ponovno kreirati učinakpotopa, a sebe smatrao Noom…

»Aidene, a što je s Crkvom svetihvoda?«

»Samo tren, da se povežem s FBI-ovom bazom podataka i unakrsno jeprovjerim s malo neovlašteno dobivenihfinancijskih podataka.« Zastao je. Tylerje čuo tipkanje. »Mislim da imamopobjednika. Sjedište crkve smješteno je

u središtu Seattlea, što ne odgovaratvojim pretpostavkama, ali imaju velikposjed na otoku Orcasu.«

»Kakve zgrade imaju tamo?«»Prema posljednjim satelitskim

snimcima, radi se o pet zgrada. Jošjedna vila. Nešto što izgleda poputogromnoga hotela. I tri skladišta veličinezrakoplovnih hangara. Također imajuprostore za slijetanje helikoptera iogromno brodsko pristanište.«

To je bilo to. Savršeno mjesto zaizgraditi bunker koje ne bi privlačilopreviše pozornosti.

»Vidiš li ikakve zemljane radove?«Coleman mora da je premjestio tisućetona zemlje kako bi iskopao tunele i

prostorije za podzemni bunker.»Ništa vidljivo na satelitskim

snimcima.«To je bilo neobično. Tyler je bio

siguran da je posjed Crkve svetih vodabila jedina mogućnost za bunker,posebno zbog toga što je Ulric sletio uSeattleu, udaljenom manje od stokilometara od otoka Orcasa. Ipak, tamobi trebalo biti puno znakovapremještanja zemlje.

»Provjeri je li se crta obalepromijenila unatrag nekoliko godina.«

Čulo se još tipkanja. »Koliko moguvidjeti, osim dodataka zgrada, sve jeizgledalo potpuno jednako posljednje trigodine.«

»Rekao si da su skladišta veličinezrakoplovnih hangara?«

»Svaki je dovoljno velik da primipo nekoliko zrakoplova 747. Ne mogu nizamisliti za što im služe.«

»Ja mogu.« To je bilo to. Hangari.Tyler je znao zašto se tamo nalaze.

Začuo se zvuk dolaznog poziva nanjegovu mobitelu. Tyler je pogledaozaslon i napravio grimasu. Bio je topoziv zbog kojeg je strepio.

»Aidene«, rekao je Tyler, »moramse javiti. Provjeri možeš li naći bilo štočime možemo dokazati da je Ulric naotoku Orcasu. Provjeri sve brodove ihelikoptere.«

»O. K., Tylere. Nazvat ću te.«

Tyler je duboko udahnuo i prebaciose na liniju drugoga poziva.

»Generale. Hvala za uzvratnipoziv.«

»Čuo sam za nered na Postankuzore«, začuo se bezobziran odgovor. »Ukog si se vraga ovaj put uvalio?«

Tyler je već osjećao kako se savnakostriješio. Čak i nakon dvije godinebez gotovo ikakva kontakta, taj je čovjekjoš uvijek znao kako ga iživcirati.»Nisam imao izbora, tata. Pokušali sume ubiti tri puta.«

»Tri puta! I tek mi se sad javljaš?«Razgovor je napredovao upravo

onako loše kako je i očekivao. Ne, da mii život ovisi o tome, pomislio je kad je

Miles prvi put predložio da nazoveShermana Lockea. Ali sad u opasnostinije bio njegov život. Bio je Dilarin.

Kad je vidio rezultate testiranja uCentru za kontrolu bolesti, Tyler je znaoda je samo pitanje vremena kada će se usve uključiti vojska. Otkriće novogabiološkog oružja bilo je pitanjenacionalne sigurnosti i FBI je moraokoordinirati svoje akcije s njima. Sadkad je Dilara odvedena kao talac, Tylernije želio biti isključen iz krugaobaviještenih pa je, iako nerado, nazvaoočev ured i dao im neke detalje oprojektu Oaza.

»Do sada nisam imao dokaze skojima bi ti nešto mogao poduzeti«,rekao je Tyler. »Ali, situacija je postala

kritična pa mislim da vojska imasposobnost pobrinuti se za to.«

General je pucnuo jezikom.Neodobravanje. »Zvuči kao da siodgrizao više nego što možešprožvakati.«

» to želiš da kažem, tata? Da trebamtvoju pomoć?«

»Nema ničeg lošeg u tome, sine.«Zvuk očeva glasa bio je grub, ali

Tyler je ispod svega čuo i zabrinutost,što nije bilo često. Nakostriješenost semalo smanjila.

»Dobro«, rekao je, »trebam tvojupomoć.«

»Zato smo ovdje. Centar za kontrolubolesti kaže mi da u rukama imamo

biološki agens četvrtoga stupnja.«»Vrlo gadna stvar.«»Čini se da ništa od uzorka nije

preživjelo pa nemamo ničeg na osnovučega bismo razvili odgovor.«

Njegov je otac koristio tipičanvojni rječnik za protuotrov, ali Tyler jesumnjao da je General zapravo želio tobiološko oružje za vojnu uporabu.

»Razgovarao sam spredsjednikom«, rekao je General. »Kadje čuo koliko su gadni ti prioni, odlučioje, na moju preporuku, da se radi oočitom i neposrednom ugrožavanjunacionalne sigurnosti. Naredio je vojscida poduzme sve što može da ih seonesposobi.

»A FBI?«»Kad sam predsjednika izvijestio o

Oazi, rekao je kako je samo vojskasposobna napasti tako utvrđenopostrojenje. Samo moramo doznati gdjese nalazi.«

»Otkrio sam gdje. Na posjeduCrkve svetih voda na otoku Orcasu.«

»Jesi li siguran?«»Devedeset posto siguran«,

odvratio je Tyler, a onda napraviogrimasu jer je shvatio kako neuvjerljivoto zvuči.

Na Tylerovo iznenađenje, njegov jeotac rekao: »Za mene je to dovoljnodobro.«

»Imam zamisao kako to provjeriti.

Gdje si ti sada?«»Na putu za White Sands«, odvratio

je General. »Želim da i ti budeš tamo upodne. Prisustvovat ćeš jednojprezentaciji.« To je bila zapovijed, a nepoziv. Tyler je znao da nema smislaprepirati se.

»Prezentaciji čega?«»Ne mogu ti reći. Ali povezano je s

našim trenutačnim problemom.«»O. K. Trebao bih biti tamo do 11 i

30 po lokalnom vremenu.« White Sandsbio je na putu iz Atlante za Phoenix.»Reći ću Grantu Westfieldu da me tamopričeka.«

»To je samo za one koji trebajuznati.«

»Upoznao si Granta, bivšega vojnogspecijalca i borbenog inženjera. Ima istaodobrenja kao i ja, a i vrhunski jeelektrotehnički inženjer. Također znaviše o padu Haydenova zrakoplova odbilo koga drugoga.«

»Dobro. Nemoj zakasniti.«Prekinuo je vezu.

Tyler se u nedoumici zagledao usvoj telefon. Razgovor se nije odvijaoonako kako je očekivao. Na trenutak sečak činilo da je General želio njegovsavjet. to god da mu je želio pokazati uWhite Sandsu, mora da se radilo onečemu prilično važnom kad je i onosobno planirao biti tamo.

Tyler je otišao do pilotske kabine iprovirio unutra.

»Promjena plana, momci. Idemo uNew Mexico.«

43.

Raketni poligon White Sands zauzimaoje površinu gotovo 8300 četvornihkilometara, što je bilo tri puta više oddržave Rhode Island i bio je najvećeameričko vojno postrojenje. Koristio sekao vojni prostor za testiranje nekih odnajmoćnijih oružja sve otkad je 1945.prva atomska bomba detonirana nalokaciji Trinity koja se nalazila uistočnom dijelu te vojne baze. Tylerovpilot spustio se na stazu koja se koristilakao mjesto slijetanje svemirske letjelicespace shuttle u slučaju nužde.

Mlažnjak je upućen prema silaznojrampi nedaleko od jednoga helikoptera.

Grant je stajao pokraj letjelice. Prijenegoli su piloti uspjeli isključiti motorezrakoplova, Tyler je već otvorio vrata iosjetio nalet vrućine. Na glavu je staviokapu i sunčane naočale pa krenuo premaGrantu, čija je ćelava glava već bilaoblivena znojem.

Grant je pogledao Tylera čeličnimpogledom. »Čovječe, žao mi je zbogDilare«, rekao je. »Siguran sam da jedobro.«

»Spasit ćemo je«, odvratio je Tylersamouvjereno, iako je izgarao od brige.

»Naravno da hoćemo.«»Idem na vožnju?«»Tvoj je otac poslao upute čim sam

stigao. Lokacija testiranja je 80

kilometara odavde i želi nas tamo čimprije.«

»Znaš li zašto?«Grant je odmahnuo glavom. »Čini

se da voli biti tajnovit. Rekao je daćemo doznati kad stignemo tamo.« Ušlisu u helikopter i minutu poslije bili su uzraku.

Za dvadeset minuta helikopter jesletio pokraj skupine montažnih kućicakoje su bile povezane s ogromnimgeneratorom i satelitskim antenama.

Tyler je poveo Granta do najvećekućice, dvostruko šire od ostalih. Unutrasu vidjeli redove računalnih monitorapred kojima su sjedili operateri, neki ucivilnoj odjeći, a drugi u odorama

zrakoplovstva i vojske. Klimatizacijskiuređaj rashladio je prostoriju na ledenih15 stupnjeva Celzija. Tyler je čuoodbrojavanje i vidio crveni displejsmješten iznad ogromnoga prozora kojije imao izvrstan pogled na 15 kilometaraudaljenu planinu. Na velikom plazmaekranu smještenom odmah do prozoramogao se vidjeti približen kadarplanine. Na satu displeja ostalo je još 15minuta.

General bojnik Sherman Lockevijećao je s dvojicom generala nadrugom kraju montažne kućice. Kad jeprimijetio da su njegov sin i Grant ušli,prekinuo je raspravu i prišao im. Bio jenamrgođen.

Čak i u svojim kasnim pedesetima,

General je bio tjelesno impozantan, uboljoj kondiciji i viši od većine mlađihvojnika u prostoriji. Tko god jepoznavao Tylera Lockea odmah biprimijetio sličnost između oca i sina.Ono po čemu su bili različiti bilo jenjihovo ponašanje. Sin je imao opuštenpristup u ophođenju s drugima. Njegovotac, s druge strane, zapovijedao ječeličnom šakom, zahtijevajući da budeglavni u svakoj situaciji u kojoj senalazio. Ni ovdje nije bilo iznimke.

»Satniče«, rekao je Generalpružajući ruku Tyleru, »drago mi je daste stigli. Vaša sestra rekla mi je da Vaspozdravim.«

General je bio jedina osoba koja jeustrajala na korištenju Tylerova vojnog

čina nakon što je izišao iz vojske. To jevjerojatno i bila poruka ostalima uprostoriji da je njegov sin takođerčasnik.

»Generale«, rekao je Tyler ičvrstim stiskom uzvratio na očevgranitni stisak ruke, »molim vas da miučinite uslugu i uzvratite joj pozdrav.«

General je kimnuo Grantu i površnose rukovao s njim. Tyler i njegov otacprocjenjivali su se u tišini, ni jedan neotkrivajući išta više od praznogapogleda.

»Kladim se da ti je trebalo dugo dame nazoveš«, General je rekao sinu.

Tyler je ignorirao njegovusarkastičnu primjedbu. »Jesi li vidio

izvješće Centra za kontrolu bolesti?«»Već godinama upozoravam Fort

Detrick i FBI da će računala i privatnilaboratoriji prije ili poslije u rukenevladinih čimbenika staviti opasnabiološka oružja. Bili su zabrinuti zbogantraksa i boginja, ali ja sam znao da jesamo pitanje vremena kad će se pojavitinešto gore od toga, a čini se da to sada iimamo.«

General Locke bio je zapovjednikvojne Agencije za smanjenje obrambeneopasnosti, koja je bila odgovorna zasuprotstavljanje oružjima masovnoguništenja. Zbog svojih 35 godina uzrakoplovstvu, General je bio jedan odnajpoštovanijih časnika američkevojske. Položaj mu je omogućivao da

bude uključen u praktički bilo kojuoperaciju u kojoj je želio sudjelovati,posebno kad su jedinice isprobavalenova oružja u borbenim situacijama.

Časnik pukovničkog ranga prišao jeGeneralu i nešto ga tiho upitao. Generalmu je odgovorio, a pukovnik je odvratiooštrim: »Da, gospodine!«

Tyler je već bio uz oca nazabavama na kojima su bili prisutni idrugi časnici, ali nikada prije nije vidioGenerala u zapovjednoj situaciji. Bezobzira na sve, osjećao je ponosgledajući ga kako zapovijeda.

»Generale«, rekao je Tyler, »ljudikoji su postavili biološki agens uHaydenov zrakoplov pokušali su učinitiistu stvar i na Postanku zore. Siguran

sam da će uskoro opet pokušati.«»Tvrdiš da je Sebastian Ulric iza

svega toga?«»Da, gospodine«, odvratio je Tyler,

čudeći se kako se u očevoj prisutnostibrzo ponovno počeo osjećati poputvojnoga časnika. »Imamo dokaze da jeSebastian Ulric odgovoran. On jevlasnik jedne od najvećih farmaceutskihtvrtki u zemlji, a i biokemijski stručnjak.Također ima financijska sredstavapotrebna za izgradnju Oaze.«

»Bunkera za koji tvrdiš da ga jesagradio?«

Tyler je već bio ispripovjedioGeneralu sve o vezi Projekta Oaza sJohnom Colemanom i kako je on kratko

radio na tom projektu još dok je imaonaziv Vihor.

»Ako nisu napravili velikepromjene u projektnoj dokumentacijikoju sam vidio«, odvratio je Tyler,»riječ je o bunkeru koji se možeusporediti s Operativnim centrom zahitne slučajeve Mount Weather. U njemubez problema može preživjeti i ugodnoživjeti 300 ljudi tijekom duljegarazdoblja u kojem će prion uništitiostatak čovječanstva i razgraditi se.«

General je zastao, kao da razmišljašto reći. Poveo je Granta i Tylera nastranu kako ih najbliži operateri ne bimogli čuti te im tiho kazao: »Ono što ćuvam reći vrlo je povjerljiva informacija.Vjerujem vam. Vjerujem vam jer već

dvije godine istražujemo Ulrica.«Tyler i Grant su se iznenađeno

pogledali.» to?« rekao je Grant malo

preglasno. Stišao je glas i nastavio:»Zašto? Nije platio porez?«

»Netko je počeo preotimati izapošljavati najbolje stručnjake zabiološka oružja u zemlji koji su prijeradili za kooperante USA-MRIID-a uFort Detricku. Isprva smo mislili da suih privatne farmaceutske tvrtkenamamile s više novca. Ali, kad subrojke postale značajnije, počeli smoistraživati. Pretpostavljamo da im jeobećan posao na drugim obrambenimprojektima povezanim s biološkimoružjem od subjekata koji su tvrdili da

predstavljaju tajne vladine projekte. Tetvrtke, naravno, nisu bile vezaneugovorima za Ministarstvo obrane, aliljudi koje su zaposlili to nisu znali.«

»Zvuči poput prijevare koju jeupotrijebio na meni u slučaju ProjektaVihor«, rekao je Tyler.

»Kad smo malo dublje zakopali,pronašli smo neke veze sa SebastianomUlricom, ali nikada ništa nismo uspjelidokazati.«

»Je li se jedan od znanstvenika zvaoSam Watson?«

»Da. Prošloga je tjedna preminuood srčanog udara.«

»Ne«, odvratio je Tyler. »Otrovanje.« Konačno nešto što njegov otac već

nije znao.General je suzio oči i upitao:

»Kako možeš biti siguran?«»Zbog toga što je osoba koja je bila

s njim u tom trenutku, arheologinjaDilara Kenner, došla k meni dva danaposlije i rekla mi da je otrovan.«

»Gdje je ona sada?«»Drži je Sebastian Ulric«, odvratio

je Tyler, kojemu je postala muka i odsame pomisli da je Dilara prepuštena namilost i nemilost Ulricu. »Oteta je doksam jurio za onim odmetnutim agentomFBI-a. Moramo je spasiti.«

General je odmahnuo rukom. »Ništamu ne može reći. Ne brini.«

»Naravno da ću brinuti o njoj«,

odbrusio je Tyler. »Odgovoran sam zanju.«

General je upro kažiprstom uTylerove grudi. »Ono o čemu bi trebaobrinuti jest to što će Ulric sada bitioprezan, a to ugrožava naše planove.Večeras ćemo pokušati napad na njihovposjed.«

»Misliš na otoku Orcas?«General je kimnuo glavom.

»Napravili smo neke procjeneutemeljene na tvojoj pretpostavci da jenjegov posjed na otoku Orcasu mjestogdje se nalazi bunker. FBI je pronašaodopis o opremi za zemljane radove kojuje unajmila jedna od njegovih lažnihtvrtki. Jedini je problem taj da jetrebalo, ako se bunker tamo nalazi,

ukloniti ogromne količine zemlje. Jošuvijek nismo uspjeli shvatiti što sedogodilo sa zemljom.«

»Još uvijek je tamo«, rekao jeTyler.

»Gdje?«»Unutar onih hangara. Napravio

sam neke proračune. Ako to usporedim sveličinom bunkera, u hangare bi bezproblema mogla biti pospremljenazemlja i kamen koji su iskopali.«

»Jesi li siguran?«»To je jedina stvar koja odgovara.«»Pa, večeras ćemo definitivno

doznati«, rekao je General.»Kako?«»Ubacit ćemo se na posjed. Kad se

naš radar za ispitivanje tla nađe naodredištu, moći će potvrditi da se tamonalaze podzemne prostorije. Već smoprovjerili njegove druge laboratorije. Niu jednom nismo pronašli prion. Mora daje ispod zemlje.«

»Kako ćete napasti laboratorij?«»Cijelim vodom specijalaca iz

Delta Forcea. Posjed je vrlo dobročuvan. Možda neće biti moguće ući paimamo i pričuvni plan. Moramo se ilidomoći tog biološkog agensa i staviti gana sigurno ili ga pak uništiti prije negošto bude aktiviran.«

»A što s Dilarom?«»Ona nije prioritet ove misije.«»Onda i ja idem s napadačkim

timom.«General ga je poprijeko pogledao.

»Ideš vraga.«»Kakve izviđačke podatke imate o

unutrašnjosti bunkera?«»Nemamo nikakve podatke«,

progunđao je General.»Idete naslijepo?«»Nemamo drugog izbora.«»Da, imate. Ja sam vidio originalne

nacrte. Znam kako su isplanirali iizgradili taj bunker.«

General je pogledao prema stropu,kao da tamo traži neke drugemogućnosti. Tyler je znao da drugihmogućnosti nema.

»Tata, i sam dobro znaš da moram

biti na terenu s njima ako želimo da ovamisija uspije.«

»A ako ide on«, rekao je Grant,»idem i ja.«

»Ne moraš ići sa mnom«, kazao jeTyler.

»Jesam li se ikada javio za neštošto nisam želio učiniti?«

»Jedino ako si mislio da ćeš nakraju ševiti.«

Grant se osmjehnuo. »Nema šanseda će ovdje doći do toga.«

»Dobro, dosta!« zarežao jeGeneral. »Iako se to protivi mojemuzdravom razumu, obojica idete. Tylerima stručnost koja nam je potrebna, a toje i razlog zašto sam te uopće pozvao

ovamo.«»Stručnost za što?« upitao je Tyler.Netko iz prostorije glasno je

objavio: »Minuta do aktiviranja!«»Jeste li ikad čuli za MOP?«»Masivni artiljerijski penetrator?«

Tyler ga se sjećao iz jednog člankaobjavljenog u međunarodnom časopisuPropellants, Explosives andPyrotechnics.

»Tako je. Boeing za nas radi nanjegovu razvoju kako bismo konkretnomogli ciljati podzemne bunkere u kojimase nalazi oružje za masovno uništenje.Nikada nisam pomislio da bismo gamogli koristiti na vlastitom teritoriju.Danas izvodimo završno testiranje. Ako

uspijemo, dobio sam ovlaštenje da gaiskoristimo za eliminiranje Oaze.«

»Hoćete reći da je to vaš pričuvniplan, gospodine?« upitao je Grant.

»Ako ne uspijemo ući ineutralizirati ga na konvencionalannačin, da.« General se ponovnousredotočio na Tylera. »Dakle, mojepitanje za tebe, satniče, jest hoće li todjelovati?«

Tyler se prisjetio odlika te bombe.Bila je duga više od 6 metara i teška 14tona, veća od zloglasne MOAB bombe,Masivne artiljerijske rasprskavajućebombe, a mogla je uništiti bunkere kojisu se nalazili 60 metara ispod zemlje.

»Tyler je bio užasnut. »U tom

bunkeru nalazi se tri stotine muškaraca ižena«, rekao je. Uključujući i Dilaru.

»To bi ti trebao biti pokazatelj štoje sve predsjednik spreman poduzetikako bi spriječio aktiviranje priona uvanjskom prostoru. Opet ponavljam,hoće li to djelovati? Hoćemo li tako upotpunosti uništiti Oazu?«

Tyler je ozbiljno kimnuo glavom.»Ako su bunker izgradili premaoriginalnim nacrtima, to će u potpunostiuništiti cijelo postrojenje.«

Počelo je odbrojavanje od deset, aglas je pratio brojke na displeju. Najednom od ekrana mogli su vidjetisnimak uživo s jednog od zrakoplova upratnji koja je prikazivala B-52 u kojemse nalazila MOP bomba. Kad je

odbrojavanje došlo do nule, ogromnabomba koja je sličila na metak ispala jeiz bombardera B-52, a ovaj je odletiopod nagibom čim je oslobodio bombu.

»Trideset sekundi do udara«,odjeknuo je glas koji je maloprijeodbrojavao.

»Tata«, rekao je Tyler, »griješite.Niste čak ni sigurni da će bomba uništititaj biološki agens.«

»U toj bombi nalazi se 2400kilograma eksploziva. to god ne budespaljeno pri eksploziji, bit će zakopanopod ostacima.«

»Ali radi se o tri stotine života.«»Predsjednik se slaže s našom

procjenom. Ti životi mogu se žrtvovati

kako bismo bili sigurni da je prijetnjauklonjena. Ako želiš spasiti te ljude,potrudi se zauzeti i osigurati taj posjedprije 21 sat.«

Odbrojavanje se bližilo kraju.»Tri… dva… jedan…«

U djeliću sekunde Tyler je mogaovidjeti ogromnu bombu koja je zaronilau zemlju. Obronak planine prvo sepodigao, a potom urušio, stvarajućikrater širok više od 90 metara i dubokviše od 12 metara. Prašina se podigla uzrak, ali do eksplozije je došlo tolikoduboko pod zemljom da nije bilo udaraprema van. Montažnom su se kućicomprolomili usklici i aplauz, ali Tyler sesmrznuo zbog tog zastrašujućeg prizora.

» pilja koju je MOP upravo uništio

bila je ukopana ispod 38 metaragranita«, rekao je General.

»Stijene na otoku Orcasu nisu takočvrste«, odvratio je Tyler.

»Još uvijek želiš ići?«Čak i više nego prije, pomislio je

Tyler potvrdno kimajući glavom.»Tvrdoglav si ti kučkin sin«, rekao

je General uz jedva primjetan osmijeh.»Baš kao i tvoj otac. U redu. Imaš do 21sat da nam javiš da ste uspjeli. Poslijetoga neću imati izbora, nego ću moratipretvoriti Ulricov posjed u krater.«

»Kada počinje napad?«»Nemamo dovoljno vremena za

pripremu. Napad je određen za 20 satipo pacifičkom vremenu, što je dovoljno

vremena da se spusti mrak. Naša jepretpostavka da ako Oazu nije mogućezauzeti u roku jednoga sata, tada touopće nije moguće, a cijeli ćemo timsmatrati eliminiranim. To nas stavlja uozbiljnu opasnost da izgubimo čitavu tuzalihu biološkog oružja.«

»Uspjet ćemo«, rekao je Tyler.»Ja zapovijedam zajedničkom

operacijom«, rekao je General gledajućiTylera ravno u oči čeličnim pogledom,»i doista ću narediti da bace bombutočno u 21 sat ako mi se do tada nejaviš. Nemoj zakasniti. To je zapovijed,sine.«

Nakon toga General se okrenuo odnjih kako bi ponovno razgovarao spukovnikom. Bili su otpušteni.

Tyler je začuo helikopter. On iGrant morat će djelovati brzo ako sežele koordinirati s udarnim timom.

Pogledao je na sat. Samo devet satido napada.

OAZA

44.

Kad je Ulricov privatni mlažnjaknadletio gradsko središte Seattlea,Dilara je konačno doznala gdje su, ali tojoj nije ništa značilo. Tijekomhelikopterskoga leta iz zračne luke dootoka Orcasa nije imala priliku pobjeći.

Stigli su na posjed u čijem sesredištu nalazila vila. Progurali su jekroz dobro osiguran ulaz, a potom dodizala koje ju je spustilo u podzemlje.Kad su se vrata otvorila na trećem katu,vidjela je hodnik u kojem su se gužvaliljudi. Shvatila je da se nalazi u Oazi.

Muškarac obrijane glave, krupanpoput medvjeda, dočekao ih je pokraj

dizala. Uz njega su stajala dvojicamuškarca naoružana automatskimpuškama.

»Status?« zatražio je Ulric.»Svi su naši članovi na broju i

nalaze se unutar Oaze.«»Dobro. Odmah ćemo započeti sa

zaključavanjem. Doktorice Kenner, ovoje Dan Cutter. On će vas odvesti dovaših prostorija.« Ulric se ponovnookrenuo prema Cutteru. »Moram obavitijoš neki posao. Nakon toga ćemozapočeti s ispitivanjem.« U pratnjiPetrove, ponovno se vratio u dizalo.

Cutter je uhvatio Dilaru zanadlakticu i odveo je do sobe koja jebila raskošnije namještena negoli je

očekivala. Bila je veličine kabine nabrodu za krstarenje, s malomkupaonicom sa strane. Krevet, noćniormarić i komoda bili su antikviteti. Nakrevetu je bila odjeća za presvlačenje, ana podu par cipela.

»Možete to odjenuti ili pak možeteostati u svojoj odjeći i štiklama«, rekaoje Cutter. »Meni je svejedno.«

Zalupio je vratima za sobom izaključao ih. Čula je kako je rekaojednom od dvojice muškaraca da ostanučuvati vrata, a potom korake koji su seudaljavali niz hodnik. Dilara se nikadnije osjećala tako osamljeno.

Odlučila je da više neće nositi tuhaljinu. Iako je vjerojatnost da će uspjetisvladati uvježbanog vojnika bila slaba,

gotovo nikakva, morala se pobrinuti danosi praktičniju odjeću kako bi moglareagirati kad za to dođe vrijeme. U sobisu se vjerojatno nalazile kamere, ali nijebilo nikakve koristi pokušati ih pronaći.Da ih i uspije pokriti, stražar bi odmahušao.

Na terenu se puno puta nalazila usituacijama kad privatnost nije bilanjezina najveća briga da bi se osjećalaneugodno zbog voajera, ali im ipak niježeljela pružiti pogled na više nego što jeto bilo nužno. Presvukla se u novuodjeću i to tako da se pokrila majicomprije skidanja haljine. Odjeća joj jeodgovarala iznenađujuće dobro, čak itenisice. Bilo joj je malo više neugodnokad je išla na WC, ali nije imala izbora

pa je opet pazila da se pokrije i zaštitiod radoznalih očiju.

Nakon toga jedino je mogla čekatipa je sjela na krevet i meditirala.Donijeli su joj nešto hrane, ali nije jupojela, nego je samo popila vode izslavine u kupaonici. Bila je naviklaprovesti cio dan bez jela. Ako su ježeljeli drogirati, neće im to olakšati.

Toliko se zadubila u svoje misli daje tek nejasno primijetila kad su seotvorila vrata. Cutter ju je zgrabio zanadlakticu i povukao na noge.

»Hajde«, rekao je.»Kamo idemo?«»U laboratorij. Imamo neka

pitanja?«

Gurnuo ju je ispred sebe premavratima.

Skrenuli su na dulji hodnik i ušli ulaboratorij. Sa strane je stajao Ulric udruštvu izrazito mršava muškarcačetrdesetih godina čija je boja koseodgovarala bijeloj boji njegovelaboratorijske kute.

U laboratoriju su bila tri komadanamještaja: stolac koji bi se dobrouklopio u kakvu stomatološkuordinaciju, medicinski ležaj za pregled isjedalica za liječnika. Uz jedan zidnalazila se radna ploha u sklopu koje jebio umivaonik i različita elektroničkaoprema. Činilo se da je riječ o prostorijikoja bi poslužila kao ambulanta tijekomnjihova boravka pod zemljom.

Cutter ju je poveo prema zubarskomstolcu.

»Sjedni.«Nije imala izbora. Kad je sjela,

nervozno je promatrala kako joj Cutterremenjem veže zglobove za naslone zaruke. Mirnoća i olakšanje koje jeosjećala tijekom meditacije sad su bilitek sjećanje.

»Slušaj, Sebastiane«, rekla jeDilara, »voljna sam ti reći što god želišznati.«

»To je možda točno«, odgovorio jeUlric, »ali ne mogu ti samo takopovjerovati. Nemam vremena za to.Moji će ljudi sutra aktivirati sveuređaje, a ja moram biti siguran da ih

nitko neće u tome spriječiti.«»A kako bih ja to znala?«»Prije se činilo da znaš puno toga.

Primio sam vijest da su i specijalniagent FBI-a Perez i doktor Locke smrtnostradali tijekom pucnjave na Postankuzore. Ti si stoga moja jedina spona sonim što je Tyler znao.«

Dilaru je obuzelo malodušje kad ječula da je Tyler poginuo. Nije se činilokao da Ulric laže.

»Znam da te je ova vijest šokirala«,rekao joj je. »Moraš shvatiti da nitko nezna gdje si ti sada. Potpuno si sama. Mismo jedini koje imaš.«

Pokušala je osloboditi ruke, ali bezučinka. »Ipak ćeš me drogirati?«

»Doktor Green dat će ti injekciju.Radi se o novom serumu istine koji jemoja tvrtka razvila za CIA-u. To jepouzdanija verzija natrijeva amitala.Ništa te neće boljeti, ali postojiopasnost pri njegovoj uporabi jer onpotiskuje funkcije živčanog sustava.Zbog toga će cijelu proceduru nadgledatiliječnik.«

»Kunem se da ništa ne znam.«Ulric nije obraćao pozornost na nju.

»Doktore Green, počnimo.«Green je otišao do radne plohe i

zabio iglu injekcije u začepljenu bočicuiz koje je izvukao 20 mililitara čistetekućine. Prebrisao je venu njezinelijeve podlaktice komadićem vatenatopljenim alkoholom.

»Vi ste liječnik«, obratila se DilaraGreenu. »Molim vas, nemojte to raditi.«

Green se osmjehnuo. »Osjetit ćetelagan ubod.« Nakon toga zabio je iglu unjezinu venu.

Osjetila je kako hladna tekućinaulazi u njezin krvotok. Kad je upotpunosti ispraznio injekciju, Green jeizvadio iglu.

»Svoju će potpunu učinkovitostdosegnuti za pet minuta. Dilara, želim dapočneš unatrag brojiti od sto.«

Već se osjećala ošamućeno.Niječno je odmahnula glavom.

»Ništa neću raditi!« Uprla se oremenje kojim je bila vezana sve dok jojnisu iskočile žile na rukama.

»Bit će ti lakše ako se ne opireš.«»Pustite me!«A onda kao da je netko odjednom

ugasio svjetlo, soba se zacrnjela i činilose kao da joj je netko uronio glavu ukantu ledeno hladne vode. Glas doktoraGreena postao je nerazgovijetan, apotom sve tiši i tiši, sve dok više ništanije osjećala.

» to se dogodilo?« upitao je Ulric.Nije se trebala onesvijestiti. Trebala jebiti budna i odgovarati na njegovapitanja.

»Spustio joj se krvni tlak i izgubilaje svijest«, odgovorio je doktor Greendok joj je pregledavao oči pomoću malesvjetiljke u obliku olovke. »Kao što sam

već rekao, to se događa u otprilike petposto slučajeva. Trebali bismo jepremjestiti na krevet.«

Green je upozorio Ulrica napotencijalne opasnosti. Vidjelo se da ježelio reći ›nisam li ti rekao‹, alijednostavno se nije usudio.

»Pomozi mu«, naredio je UlricCutteru. »Pet posto! Kakav idiot!«

Cutter ju je odvezao i podigao sastolca pa polegao na ležaj za preglede.

Green joj je pod noge stavio jastuk.Izmjerio joj je krvni tlak.

»Tlak joj je nizak, ali stabilan.«» to ćemo sad? Možeš li ju

probuditi?«»Mogu joj dati injekciju adrenalina.

To će je probuditi, ali će i neutraliziratiučinak seruma. Tada bismo sve moralipočeti iznova. Druga injekcija tako brzonakon prve mogla bi za nju biti fatalna.«

»Ako pričekamo da se samaprobudi, hoće li još uvijek biti poddjelovanjem seruma?«

»Nećemo znati sve dok ne bude prisvijesti. To bi moglo potrajati nekolikosati.«

»Do vraga! Dobro. Ostat ćeš ovdjes jednim od Cutterovih ljudi. Javi miodmah čim se probudi.«

»Da, gospodine.«»Idemo«, rekao je Cutteru i izjurio

iz sobe.

45.

Nakon što su se Tyler i Grant spustili uZrakoplovnoj bazi McChord južno odSeattlea, vožnja do Fort Lewisa bila jekratka. Tamo je napadački timdovršavao pripreme za napad u jednojod zgrada vojarne. Karta otoka Orcasabila je pričvršćena na zid, a tridesetžilavih komandosa bilo je zaposlenoprovjerom oružja i punjenjem spremnikastreljiva. Većina ih je bila u ranimdvadesetima. Tyler i Grant bili su starijiod svakog od njih barem pet godina.

Predstavili su se zapovjedniku tima,satniku Michaelu Ramseyju, blijedom,vitkom tridesetogodišnjaku kratko

podšišane crvene kose. Ramsey, koji jeimao izražene vratne žile, zabrinuto ih jegledao, očigledno pokušavajućiprocijeniti hoće li se njih dvojica moćinositi s uobičajenim naporima njegovatima. Rukovali su se, ali nije se činilo damu je drago što ih vidi.

»Žao nam je što smo ovako upali uvaš zadatak, satniče«, rekao je Tyler,»ali imamo neke taktičke informacijekoje će vam biti korisne na odredištu.«

»Ako general Locke misli damorate biti ovdje, onda ste dio tima«,rekao je Ramsey kao vojnik koji je znaoda nema izbora, nego mora slijeditizapovijedi. »Samo morate znati da jazapovijedam ovom operacijom.«

»Naravno. Siguran sam da ste

upoznati s našim službenim kartonima.«»Jesam. Rekao sam našem

skladištaru da vam pripremi maskirneodore. Presvucite se pa ćemo obavitibrifing o misiji.« Ramsey je pogledao nasvoj sat. »Kod mene je 17 i 43.Krećemo točno u 19.«

Tyler je komplet veće maskirneodjeće dobacio Grantu i obukao druguodoru. Nije nosio maskirnu odjeću većpet godina, otkad je napustio vojnuslužbu, ali čim se odjenuo, to ga jeodmah vratilo u vojnički načinrazmišljanja.

»Čini se kao u stara vremena«,rekao je Grant. »Osim što se osjećamkao starac u usporedbi s ovim mladimderanima.«

»Treba li ti hodalica za ovumisiju?« upitao ga je Tyler cerekajućise.

» tap će biti dovoljan. Jesi li stavioslušni aparat?«

Tyler je odmahnuo glavom i počeoglasnije govoriti. »Ne čujem te bezslušnog aparata. Ali ponio sam naočaleza čitanje, za slučaj da moram pročitatiupute za korištenje moga lijeka.«

Ramsey je prekinuo njihovuzafrkanciju. »Jeste li vas dvojicaspremni?« pitao ih je odrješito.

Tyler je dovršio vezivanje čizamavezicama i uspravio se. »Grant se rodiospreman, ali ja sam kasno procvao.«

Ramsey je zakolutao očima.

Očigledno nije imao isti smisao zahumor kao njih dvojica.

»Slušajte«, rekao je, a svi u sobiistoga su se trena umirili. Oči svihvojnika bile su usmjerena na Ramseyja.Momci su bili pravi profesionalci.»Obavještajne informacije za ovuoperaciju nepotpune su, u najboljemslučaju«, nastavio je Ramsey. »Naš jezadatak ubaciti se na ovaj posjed,pronaći i osigurati biološko oružje prije21 sat.« Pokazao je na satelitsku snimkukompleksa zgrada Crkve svetih voda naotoku Orcasu. Otok je imao oblikobrnutog i iskrivljenog slova W, s tripoluotoka koja su se pružala s južnestrane. Kompleks zgrada bio je naistočnoj obali najzapadnijeg poluotoka,

omeđen zaljevom koji je izgledao poputručnoga prsta.

»Razmotrili smo dolazak brodom uzaljev Massacre Bay.«

Tyler i Grant pogledali su se kad sučuli ime. Nije zvučalo kao dobar znak.

»Ali taj je dio dobro osvijetljen«,nastavio je Ramsey, »i bili bismoizloženi pogledima pri pokušajuprelaska obalne ograde. Imajupristanište, ali je odlično čuvano.Procjenjujemo da se na toj lokacijinalazi barem trideset stražara. Nemamonikakve informacije o tome kako surazmješteni.«

Tyler je progovorio. »Mislim damogu odgovoriti na to, satniče. Narednik

Westfield je služio s jednim odneprijatelja. On je bivši pripadnikSpecijalne vojne postrojbe. Zove se DanCutter i logično je pretpostaviti da jesastavio stražarsku postrojbu odsličnoga kadra. Sigurno nije riječ oobičnim unajmljenim zaštitarima.Vjerojatno su dobro obučeni ipripravni.«

»Obaviješten sam o Cutteru«, rekaoje Ramsey uz očitu nenaklonost. »Našaje najbolja prilika za uspješno izvršenjeovog zadatka ako ih iznenadimo. Zbogvremenskog pritiska, ne možemopričekati da nam na otok prevezuterenska vozila. Ukoliko se pokušamospustiti helikopterima, čut će nas u kruguod gotovo tri i pol kilometra. Zbog toga

ćemo se spustiti ovdje.« Ramsey jeprstom pokazao na najistočniji poluotokna obrnutom slovu W, udaljenom više od16 kilometara istočno od Ulricovabunkera. »Pobrinuli smo se da nas u zoniprizemljenja čeka jedan od školskihautobusa koji se nalazi na otoku. Odvestćemo se ostatak puta i izići ovdje.«

Ramsey je pokazao na mjesto manjeod kilometar i pol udaljeno od sjevernogruba ogromnoga posjeda.

»Kad se nađemo kilometar ododredišta, izvršit ćemo izviđanje terenabespilotnom letjelicom.« S njegovelijeve strane nalazila se bespilotnaletjelica, maleni helikopter na baterijene puno veći od igračaka kojima seigraju djeca. Ako leti 15 metara iznad

promatranog područja, bila je nečujna zavojsku na tlu. Kamera koja je smještenana letjelici, a imala je infracrvenuopremu i svjetlosna pojačanja za noćneoperacije, bila je dovoljno snažna danatrag pošalje borbene snimke bezvremenskog odmaka.

»Kad otkrijemo njihove položaje,probit ćemo se kroz vanjsku ogradu ieliminirati sve neprijatelje na kojenaiđemo. Čim osiguramo vanjski rub,ovdje ćemo ući u bunker.« Pokazao je nazgradu veličine hangara koja je bilanajbliža vili.

»Kako tiho možemo sve toobaviti?« upitao je Tyler.

»Pokušat ćemo eliminirati što višenjih prije negoli aktiviraju alarm. U tom

bismo trenutku već morali imatibrojčano nadmoćne snage.«

Tyler je zabrinuto odmahnuoglavom. »To bi ugrozilo misiju.«

»Zašto?«»Zato što će aktiviranje bilo kojeg

alarma prouzročiti trenutačnozaključavanje bunkera. Betonska vratakliznut će kao zaštita na sve ulaze ubunkere. Tada je igri kraj.«

»A kako to znate?«»Zbog toga što je bilo u nacrtima.

Osmislio sam preliminarne planove zato postrojenje prije tri godine. Iako susigurno načinili neke preinake, osnovnisu elementi vjerojatno isti. Dizalapokreću električni motori koji su

smješteni u zaštitna kućišta, tako danema žica koje možete prerezati. Metardebele betonske ploče zaštitit će svaulazna okna, a naša vatrena snaga nijedovoljno jaka da ih probijemo. Nakontoga bit će nemoguće ući u bunker osimako netko ne otvori iznutra.«

»A što je s otvorima zaventilaciju?«

Tyler je odmahnuo glavom. »Samosu na filmovima ventilacijska oknadovoljno velika da se netko možeprovući kroz njih. Potpuno sam siguranda su ova izgrađena tako da se tospriječi.«

»Možemo ih istjerati dimom.Možemo u ventilacijska okna ubacitidimne bombe.«

»Nije dobro. Čak i ako uspijemopronaći neka od tih okana, njihovi ćefiltri apsorbirati bilo kakav dim.«

»Imate li alternativni plan?«ogorčeno je upitao Ramsey.

Tyler je slegnuo ramenima. »Znamsamo da moramo proći kroz taj ulaz ispustiti se niz okno u bunker prije negolise aktivira alarm.«

»Onda ćemo biti jako, jako tihi. Imali još nešto?«

»Da. Kad uđemo, moramo biti vrlooprezni da ne oslobodimo i najmanjukoličinu biološkog agensa. Ako mu itkood nas bude izložen čak i na tren, mrtvismo, pa je ionako bolje da MOP obavisvoj posao.«

»Tako mi je drago, satniče Locke,da ste ovdje s nama da nam priopćitedobre vijesti«, ravnodušnim je glasomrekao Ramsey.

»Vjerujte mi, satniče, želim se izove misije vratiti u jednom komadu.Govoreći o tome, kako ćemosignalizirati da smo uspjeli?«

»Kada budem siguran da subiološki agens i cijelo postrojenjeosigurani, dat ću signal da se radijemoglasi prestanak uzbune, a to će bitirečenica: ›Bunar je suh.‹ Bombarderu B-52 koji je u pripravnosti tada će bitinaređeno da se vrati u bazu.«

»Bit će mi zadovoljstvo čuti tufrazu«, rekao je Grant.

»Još jedna stvar, satniče Ramsey«,rekao je Tyler. »U bunkeru će se nalazitinenaoružani civili, kao i jedna našaosoba, žena koja se zove Dilara Kenner.Budite sigurni da pucamo samo u lošemomke.«

»Moje zapovijedi nalažu da pucamu svakoga tko nam predstavlja opasnost.Ako nisu naoružani, ne predstavljajuopasnost.«

»To je sve što tražim.«»U redu, ljudi!« uskliknuo je

Ramsey kako bi ohrabrio momke.»Provjerite opremu, zakočite oružje iuzmite sve što trebate! Moramo krenuti!«

»A moramo i uskladiti satove«,rekao je Tyler. »Ako išta, moj je otac

zbilja točan. Da im radijem pošaljemoporuku samo sekundu nakon 21, imatćemo još kojih 30 sekundi vremena naovom svijetu. Nakon toga od nas nećeostati dovoljno ni za napuniti čašu zarakiju.«

46.

Činilo se pomalo luckasto što su se unapad vozili žutim školskim autobusom,ali Tyler i Grant bili su jedini koji suizgledali kao da ih je to zabavljalo.Činilo se da je ostatku tima neudobno ida se srame što su stisnuti u malenasjedala vozila. Kako na otoku nije bilovojnih baza, autobus na kojem je bilanaljepnica školskog okruga otoka Orcasabio je njihova najbolja opcija.

Dok su se vozili prema sveslabijem svjetlu zalazećeg sunca, Tylerje još jednom provjerio oružje kojim seopremio u oružarnici u Fort Lewisu. Bioje naoružan pištoljem Glock smještenim

u futrolu o svom pojasu te automatskompuškom H & K MP5. Neki su vojnicibili opremljeni dužim, moćnijimnapadačkim puškama M4, a i Grant jeimao jednu u rukama dok je drijemao.

Trebalo je dvadeset minuta povijugavim cestama da stignu od zoneslijetanja na istočnoj strani otoka dotočke s koje će ostatak puta propješačiti.Posjed Crkve svetih voda bio je ograđenbodljikavom žicom visokom tri metra,ali vjerojatno nije bila pod strujnimnaponom. Previše potencijalnih tužbi utom bi slučaju skrenulo neželjenupozornost na posjed.

Ipak, pretpostavljali su da se u tlu iu drveću nalaze skriveni senzori pokreta.Iako je otok bio prepun divljači,

životinje dovoljno velike da aktivirajusenzore pokreta, poput jelena, ne biuspjele preskočiti visoku ogradu. Tylerse slagao s Ramseyjevom procjenom daće biti otkriveni ukoliko na neki način neuspiju deaktivirati senzore čim prijeđuogradu.

Sva stabla udaljena 15 metara sobje strane ograde bila su posječenakako bi se onemogućio ulazak prekograna. Jedini način ulaska bit će krozpresječenu žicu ograde.

Vojnici, koji su se raštrkali međustablima udaljenim stotinjak metara odograde, na Ramseyjev znak polegli su potlu. Tyler je legao do njega. Tlo je bilonatopljeno kišom koja je lijevalapodručjem Pudget Sounda od utorka

ujutro kad su on i Dilara otputovali.Prestalo je kišiti baš na vrijeme kako bise izvela akcija. I on i Ramsey izvukli sudalekozore. Nisu vidjeli stražare kakopatroliraju uz ogradu, što je potvrđivalonjihovu teoriju o senzorima pokreta. Dabilo tko patrolira, stalno bi aktiviralialarme koji bi zbog toga postalibeskorisni.

Stražari vjerojatno patrolirajusredišnjim dijelom kompleksa, spremnireagirati na svaki senzor koji otkrijekretanje.

» to mislite?« upitao je Tyler.»Morat ćemo presjeći žicu ograde.«»A što onda? Od ograde do

središnjeg dijela kompleksa ima

otprilike 500 metara. Velik prostor daizbjegnemo sve senzore pokreta.«

»Morat ćemo riskirati. Moji su ljudiobučeni da primijete i neutralizirajutakve senzore.«

»A onda samo navalimo na prednjavrata zgrade hangara pucajući iz svesnage?«

»Imate li kakav drugi prijedlog?«upitao je Ramsey.

Tyler je razmišljao o tome, ali nijeimao nikakvih prijedloga. »Možda ćemonešto vidjeti s bespilotnom letjelicom.«Trebalo je proći još deset minuta prijenegoli im potpuna tama omogući daaktiviraju bespilotnu letjelicu a da jenitko ne primijeti.

Grant, koji je nešto promatrao krozTylerov dalekozor, udario ga je poramenu i vratio mu ga.

»Pogledaj ogradu, tamo kodpodnožja stupa.«

Tyler se usredotočio na to područjegledajući kroz dalekozor. Trebala mu jesekunda, a onda je primijetio ono očemu je Grant govorio.

»Sranje.«»O čemu je riječ?«»Kroz ogradu prolazi električna

žica.«»Ali s visokim naponom…«»Nije visoki napon. Samo žica

senzora.« Jedna je od žica bila ogoljena,tek neznatno, ali dovoljno da je primijeti

Grantovo oko sokolovo. »Akoprerežemo žicu, znat će istoga trena.«

»Možemo li je zaobići?«»Možda, ali neće biti lako«,

odgovorio je Tyler. »Ti su momcidobri.«

»Dakle, betonska bi se vratazatvorila istoga trena čim bi netkoprošao kroz ogradu.«

»Vjerojatno ne bi. Željeli bipotvrditi upad na posjed prije negolipoduzmu nešto tako drastično. Ali čim biugledali rupu u ogradi ili nas kako seprovlačimo kroz nju, aktivirali bi alarm.Onda smo gotovi.«

»Možda bismo trebali probati sfrontalnim napadom kroz prednji ulaz«,

rekao je Ramsey. »Tako da ihiznenadimo.«

»Imali bismo isti problem. Akobudu sumnjali da su im stražarionesposobljeni, aktivirat će se alarm izaključat će se u bunker.«

»Niste baš od neke pomoći,Locke.«

Tyler je znao da zvuči pesimistički,ali kad bi eliminirao sve očigledneopcije, ponekad bi odjednom postalejasne neke manje očigledne mogućnosti.

Ponovno se usredotočio na ogradu.Bio je spustio dalekozor na tlo dok jerazgovarao s Ramseyjem, a lećadalekozora sad je bila prekrivenavodom koja je kapala s visoke trave.

Zastao je kako bi je obrisao, a onda seukipio. Zabio je prst u tlo, koje je bilonatopljeno vodom. Prst mu je utonuo doposljednjega članka, lagano kao da ga jegurnuo u puding.

Tyler je pogledao stablo pokrajkojeg je ležao. Bilo je to zimzeleno drvovisoko gotovo 50 metara.

»Satniče Ramsey«, rekao je Tylerdok mu se licem razvukao osmijeh.»Možda ću upravo biti od neke pomoći.Smislio sam način kako da uđemo.«

Sebastian Ulric na svom je prijenosnomračunalu provjerio nešto kako bi biosiguran da je inventar za Oazu ažuriran,a potom se radijem javio Cutteru. Uređaj

n a Postanku zore već je trebao bitiaktiviran. Želio je da se istoga trenazaključaju u bunker, ali svi još nisu bilidovršili preseljenje iz glavne kuće. Kadse bunker zatvori, bit će otvoren samojoš jednom: sljedećega jutra, kad ćeisporučitelji triju uređaja za ispuštanjepriona biti spremni i poslani u zračneluke LAX u Los Angelesu, Kennedy uNew Yorku i Heathrow u Londonu. Kadoni otiđu, Oaza će biti zatvorena iodsječena od ostatka svijeta tijekomsljedeća tri mjeseca. Toliko je, ponjegovim procjenama, trebalo trajatiširenje i djelovanje Arkona-C diljemsvijeta. Ljudi koji će dostaviti uređajebit će žrtvovani, ali oni to nisu znali.Rečeno im je da će ih pustiti natrag, ali

Ulric nije smio riskirati mogućnost da sui oni zaraženi.

»Kako napredujemo?« Ulric jeupitao Cuttera.

»Još dvadeset minuta, gospodine.«» to? Zašto to traje tako dugo?«»Moramo preseliti u bunker jako

važnu opremu za cijelu našu operaciju.«Bunker Oaza bio je opremljen

zračnim bravama s pozitivnim tlakom izaštitnim odijelima za izloženostopasnim materijalima, ali ih Ulric niježelio upotrebljavati osim u krajnjojnuždi. Bunker su napajala dvageneratora opremljena ogromnimspremnikom za gorivo u kojem je bilodovoljno dizelskoga goriva za njihov

tromjesečni boravak. Pogon zadesalinizaciju osiguravao im je dovoljnukoličinu sterilne vode, dok je zalihahrane koju su imali bila dvostruko većaod one koja im je trebala za tri mjeseca.

»U redu«, rekao je Ulric. »Ali čimoprema bude unutra, zatvori bunker.Objavi svima, tako da nema zalutalih.«

»Da, gospodine.«Začuo je kucanje na vrata.»Naprijed!«Vrata su se otvorila i provirila je

glava. Bio je to njegov zamjenskifarmakolog David Deal.

» to je, Deale?«Čovjek je ušao, ali se zaustavio na

pragu. Izgledao je nervozno.

»Žao mi je što vam smetam,gospodine, ali…« Oklijevao je.

»Hajde, Deale. Zauzeti smo jerpokušavamo zatvoriti bunker.«

»Znam, gospodine. Zato sam idošao. Rekli su mi da trebam vašeodobrenje.«

»Za što?«»Pa, uz svu ovu gužvu, znate, kad

sam dobio novi status Desete razine tekprije koji dan, a nakon toga brzopreseljenje ovamo… Pa, ostavio samneke stvari gore u Loži, a potrebne su miza posao.«

» to to?«»Radi se o nekim ključnim

bilješkama. U gužvi sam ih zaboravio.

Rekli su mi da trebam vaše odobrenjeako se želim vratiti gore po njih.«

»Koliko će to dugo trajati?«»Samo nekoliko minuta. Mislim da

znam gdje su.«»Misliš da znaš gdje su?«»Vrlo su važne.«Ulric je razmatrao situaciju. Kako

bi njegovi ljudi bili zadovoljni, trebaoje biti siguran da će se nečim baviti, aDeala su pozvali u posljednji tren.

»U redu. Ali budi brz.«»Da, gospodine.«Ulric je radijem javio stražaru

smještenom u ulaznoj prostoriji dadopusti Dealu izići.

47.

Spustila se noć i tako Tyleru i ostalimapružila zaštitu potpune tame. Jedan jevodnik otvorio nešto što je izgledalopoput složenoga prijenosnog računala.Glavnu su razliku činile ručice zaupravljanje koje su se nalazile napodnožju ekrana. S tog će terminalaupravljati bespilotnom letjelicom.

Satnik Ramsey kimnuo je glavom, avojnik koji je pripremio bespilotnuletjelicu je odstupio. Vodnik je pritisnuojednu tipku i mali je helikopter živahnozabrujao. Zvuk nije bio glasniji od zvukasušila za kosu postavljenog na nižubrzinu.

Bespilotna se letjelica glatkouzdigla u zrak i uskoro je više nisu mogličuti. Pilot ju je podizao sve dok nije bilaviša od najviših stabala. Jedini razlogzbog kojeg ju je Tyler mogao povremenovidjeti bilo je to što je povremenozaklanjala neku zvijezdu. Tako dugo dokostane visoko, nitko je neće primijetiti.

Tyler, Ramsey i Grant usredotočilisu se na snimak koji je emitirala kameras letjelice. Helikopter je preletio ogradui nastavio letjeti iznad stabala. U rokudvije minute preletio je iznad prvihsvjetala koja su se nalazila na rubnompodručju središnjega dijela kompleksa.

Bespilotna letjelica stigla je dohangara koji je bio najudaljeniji odglavne kuće, a potom ga obletjela. Nije

bilo aktivnosti. Isti je slučaj bio i sdrugim hangarom. Cijeli je kompleks bioosvijetljen rasvjetom poput one nagradskim ulicama.

Kod zadnjega su hangara, onog kojije bio najbliži glavnoj kući i velikojzgradi koja je izgledala poput hotela,ugledali desetoricu muškaraca koji suiskrcavali opremu s kamiona i unosili jeu hangar kroz velika dostavna vrata.Bespilotna letjelica manevrirala je upokušaju da snimi unutrašnjost, ali je kutsnimanja bio prevelik.

»Hoćete li da je spustim?« upitao jepilot.

»Ne«, odgovorio je Ramsey. »Sasvim tim ljudima tamo, onuda ionakonikada nećemo ući neprimijećeni.

Nastavi s izviđanjem.«Uz kamion pokraj kojeg je bio

parkiran fordov terenac stajala sudvojica naoružanih stražara, obojica ucrnim kapama i crnoj odjeći, pušakaprebačenih preko ramena. Do njih sedovezao još jedan terenac, a jedan odstražara pristupio mu je i počeorazgovarati s vozačem.

Bespilotna je letjelica kružilakompleksom i pronašla još stražara.Primijetili su još tri terenca, kao ipetoricu stražara koji su se kretalipješice. Otkrili su ih već petnaestoricu.U jednoj od zgrada vjerojatno ih je bilojoš. U glavnoj kući sva su svjetla bilaugašena. U velikoj je zgradi još biloupaljeno nekoliko svjetala. Osim samih

stražara i muškaraca koji su radilipokraj kamiona, cijeli se kompleks činionapuštenim. Tyler je samo mogaopretpostaviti da se većina ostalihstanovnika već smjestila u podzemnibunker. Nije im preostalo puno vremena.

Letjelica se vratila iznad središnjegdijela kompleksa i odjednom su vidjeliusamljenog muškarca koji je izišao krozdruga vrata hangara.

»Još jedan stražar?« pitao seRamsey.

»Ne vidim oružje«, rekao je Grant,»a ni crnu kapu.«

»Nosi kaki hlače. Sigurno je riječ onjihovu civilu«, rekao je Tyler.

» to radi?«

»Krenuo je u smjeru zgrade kojaizgleda kao hotel. Možda je to ono štosmo čekali.«

»Kako to misliš?«»Ako pokušamo žive zarobiti bilo

kojeg od čuvara, neće nam pomoći, bezobzira koliko im zaprijetimo. Već samimao priliku vidjeti dvojicu od njih kakosu se ubili preda mnom. Ali s civilom bimoglo biti drukčije. Ako ga se uspijemodočepati dovoljno brzo, možda namposluži kao ulaznica u bunker.«

»Tad mislim kako je vrijeme daiskušamo vašu zamisao. Zbilja misliteda će to upaliti?«

»Ovisi o tome na koga naletimotamo. Ako je riječ o Cutteru, onda smo

nadrapali. Ako je netko drugi, moždanam se pruži prilika.«

»Dobro«, odgovorio je Ramsey.»Hajde da vidimo kakve sve čarolijesadrži ta tvoja vreća trikova.«

Justin Harding, bivši pripadnik rendžerakojeg je unovačio Dan Cutter, oslanjaose o suvozačevu stranu terenca kad jezačuo glasan prasak koji je došao sasjeverne strane posjeda. Brzo nakonnjega slijedio je tresak od kojeg jezaječala cijela šuma.

Pogledao je prema vozaču Burnsu iupravo se spremao prijaviti što je čuo,kad je primio poziv radijem od Cuttera.

»Patrolo E, ovdje Baza. Upravo

smo otkrili proboj kroz sjevernu ogradu.Otiđite onamo i ustanovite što sedogađa. Patrola B tamo će se naći svama. Povratno nam se javite. Ako imaneprijatelja, djelujte.«

Cutter im je rekao točno mjestoproboja.

»Razumijem. Patrola E odjava.«Burns je pokrenuo terenac pa su se

odvezli iz središnjeg dijela kompleksauz škripu guma. Terenac je odskakivaogore-dolje dok je Burns voziozaobilazeći stabla.

Kad su se našli na udaljenostimanjoj od sto metara od prijavljenogamjesta, zaustavili su automobil i izišli.Ako je bilo neprijatelja, Harding nije

želio uletjeti ravno u zasjedu.On i Burns, još jedan bivši rendžer,

napredovali su na uobičajeni način,štiteći jedan drugoga. Kad su stigli dostabala, snimio je ogradu svojiminfracrvenim uređajem. U blizini nijebilo tijela, bilo ljudskih ili životinjskih.Upalio je svjetiljku i odmah ugledaoizvor problema. Ustao je i spustiooružje.

»Ne još jedno«, rekao je Burnsu.»Ovaj je put palo ravno na ogradu.«

Radijem se javio Jonesu koji jevozio drugi terenac.

»Patrola B, dovezite se do ograde iosvijetlite je svojim svjetlima.«

Terenac se približio i osvijetlio

ogradu.»Prokletstvo!« rekao je Jones dok

je izlazio iz automobila. »Palo je ravnona ogradu.«

Ogromni bor srušio se s vanjskestrane ograde načinivši znatnu štetu.

»Baš nam je to trebalo večeras.«Dva dana prije, tijekom oluje, vjetar jesrušio stablo koje je aktiviralo alarme.To stablo nalazilo se u šumi i jedina jeposljedica bila buka alarma. Ovo jeprouzročilo puno veći problem.

»Bazo, imamo još jedno srušenostablo«, javio im je radijem.

»Gdje?«»Ravno na ogradu. To je i

aktiviralo senzore.«

»Možete li je popraviti?«»Nema šanse. Zdrobljena je.«»Do sutra ne možemo ni započeti s

popravcima većih razmjera. Ti i Burnsostanite tamo i držite stražu. Pošaljipatrolu B natrag u središnji diokompleksa. Doći će vas smijeniti za dvasata. Želim da me izvještavate o stanjusvakih 15 minuta.«

»Razumio sam.«Harding je vratio radio na mjesto.»Čuli ste što je čovjek rekao«,

obratio se trojici stražara koji su stajaliispred terenca i promatrali ogromnostablo. »Izgleda da smo večerasnajebali.«

Začuo se tih pucanj iz smjera

stabala koja su se nalazila na suprotnojstrani. Burnsova je glava poletjelaunatrag, a Harding je namirisao krv kojaje kuljala iz Burnsove smrtne rane samotren prije negoli se i njegov svijetzacrnio.

Vozač patrole E bio je prvi kojeg sueliminirali snajperi napadačkog voda.Tyler je vidio kako su podesiliprigušivače na svojim snajperskimpuškama PSG-1 i naciljali ostalu trojicustražara. Sve je bilo gotovo u manje oddvije sekunde, što je bilo prebrzo dastražari reagiraju.

Napadački je vod pratioradiopozive pa su znali točno kada je

vrijeme da zapucaju. Plan je upalio baškako je Tyler i zamislio.

Tlo je bilo tako mokro da se stablojedva uspijevalo održati u uspravnompoložaju. Sjetio se oluje koja jepogodila Seattle dok je bio na putu ioštetila stabla u cijeloj oblasti PugetSound. Dok je zemlja bila takonatopljena vodom, ne bi trebalo punosnage da se obori još jedno stablo.

Izabrao je stablo koje se već bilonagnulo u smjeru ograde. Nakon togaradilo se o jednostavnom postupkuzakapanja eksploziva na strateška mjestaoko podnožja stabla. Izabrao je nekolikokomada eksploziva s malim nabojemkako bi eksplozije zvučale poputpucanja truloga stabla pri padu.

Poslužili su se georadarom kako biustanovili gdje se nalaze najdebljikorijeni, a onda smjestili posebnooblikovane naboje kako bi usmjerilieksploziju na njih.

Bor se srušio ravno preko ograde.Doslovno u jednom naletu uspjeli su seprobiti kroz ogradu, eliminiratičetvoricu stražara, pribaviti dva vozila iizbjeći sve senzore pokreta.

Ekipa je brzo prešla 15 metara kojisu iz razdvajali od ograde i ušla naposjed kroz otvor nastao obaranjemstabla.

Tyler je mogao vidjeti tijelačetvorice stražara koji su ležali na tluispred terenca. Još uvijek su ihobasjavala automobilska svjetla,

pokazujući sve krvave detalje njihoveakcije. Tyleru nije bilo žao zbogiznenadnog napada, ne nakon svega krozšto je prošao posljednjega tjedna.

»Čuli ste čovjeka na radiju«, rekaoje Tyler Ramseyju. »Imamo 15 minutaprije nego što se trebaju javiti.«

»Tako je«, odvratio je Ramsey.»Idemo.«

48.

Loža, kako su svi zvali hotelsku zgraduCrkve svetih voda, bila je samodjelomično osvijetljena. Jednom kad seprekine glavni vod struje, bit će upotpunom mraku. S obzirom na to kolikoje već puta bio u Loži, Deal je mislio daće ga zgrada utješiti, ali sad mu senjezina praznina činila uznemirujućom.Imao je jeziv osjećaj da bi se svakogatrena mogle vratiti osvetničke vizije kojeje ranije imao i da ovoga puta ne bi biletako dobroćudne.

Prošao je kroz predvorje i krenuostubama do svoje sobe na trećem katu.Rekao je vjernom vođi da je zaboravio

neke dokumente potrebne za nastavakrada, ali istina je bila da je za sobomostavio nešto što mu je bilo puno važnijeod toga. Ne bi se ni usudio spomenutiSebstianu Ulricu da mu je trebalaposebna dozvola kako bi se vratio popismo koje mu je davno napisala kći.Radilo se o pismu koje je sakrio ispodmadraca kako ne bi bilo otkriveno.

Žena ga je napustila i ostavila skćeri kako bi se skrasila s drugimmuškarcem, dilerom droge koji ju jenamamio u život razvratnosti i grijeha.Deal joj je poželio sretan put. Mogao jesam odgajati kćer. Ali, dvije godineposlije, njegova je kći podleglaleukemiji.

Bio je uništen tim gubitkom pa se

okrenuo religiji kako bi pronašaoodgovore na svoja pitanja. Kad ganjegova stara crkva nije moglazadovoljiti, pronašao je put do Crkvesvetih voda. Ona je obećavala utopijskiNovi svijet u bliskoj budućnosti, neštošto bi mogao vidjeti još za svoga života.U crkvi je pronašao istomišljenike,intelektualce kojima je trebala vjera unešto veće od njih samih, u nešto gdjeznanost nije bila babaroga za plašenjeljudi, nego odgovor koji je tražio.

Kad je počeo imati vizije tijekomNiveliranja, postao je uvjeren da jediluvijanizam način na koji možepronaći smisao na ovome svijetu.

Nakon toga im je vjerni vođa,Sebastian Ulric, otkrio da će Novi svijet

uskoro početi i kako je David Dealizabran da bude sudionik u svemu tome.Deal nije znao o čemu je riječ, ali Ulricim je obećao da će nakon 90 dana uizolaciji provedenoj u podzemnojčekaonicu izići u Novi svijet, zemaljskirajski vrt čijem će oblikovanjudoprinijeti i sam Deal.

Samo je nekolicina Ulricovihnajbližih ljudi znala točno što je Novisvijet pa iako je bio znatiželjan, Deal jeprihvatio činjenicu da nije bio jedan odnjih. Ulric im je rekao da bi drugi mogliod njih pokušati oteti njihovu Oazu, štoje bio razlog za iznimne sigurnosnemjere — stražare, ograde, lozinke zaulaz i izlaz. Ovaj je tjedan sigurna riječbila reflektor, a riječ upozorenja bila je

nebo. Deal je bio uzbuđen zbog svijetakoji je tek dolazio.

Kako su ga na brzinu odveli u Oazu,zaboravio je pismo ispod madraca. Unormalnim ga je uvjetima čuvaoskrivenog u tajnom džepiću kovčega, alikako ga je čitao svake večeri prijespavanja, madrac mu je bio praktičnijemjesto za čuvanje. Tek nakon što sesmjestio u svojoj kabini u Oazi, shvatioje da je zaboravio ponijeti i pismo. AkoLoža bude zapaljena ili opljačkana,mogao bi zauvijek izgubiti i posljednjikomadić koji ga je povezivao s kćeri, abez toga bi čak i Utopija bilabesmislena.

Pronašao je svoju sobu, a onda muje trebao samo trenutak da uzme pismo s

mjesta gdje ga je sakrio. Pospremio gaje u džep, zatvorio vrata za sobom ikrenuo istim putem niz stube.

Gotovo je prošao predvorje, kad suse vanjska vrata odjednom otvorila.Ušla su dvojica stražara u crnimhlačama, puloverima i kapama. Nije ihprepoznao. Jedan je bio visok bijelac, adrugi krupan, mišićav američki crnac.Ipak, on je bio tako nov da još uvijeknije poznavao većinu stražara.

Deal je pretpostavljao da sepredugo zadržao pa su ih poslali kako bise s njima vratio, a to je bilo u redu.Uspio je doći do onog po što je došaopa je bio spreman vratiti se i čekatiNovi svijet.

»Kako se zovete?« upitao ga je viši

muškarac.»David Deal. Žao mi je što mi je

trebalo toliko dugo. Dr. Ulric mi jedopustio da se vratim po nešto u Ložu.«

»Pa, sada želi da se vratite i poslaonas je da vas dovedemo.«

Deal je slegnuo ramenima. Već sevraćao pa mu se sve to činilonepotrebnim rasipanjem energije.

Tyler je iz iskustva znao kako je najboljinačin da prođeš neko osiguranjeponašati se kao da tamo pripadaš. OvajDeal jednostavno je pretpostavio da jeon jedan od stražara pa se Tyler tako iponašao.

Izišli su kroz glavna vrata Lože i

otpratili Deala do terenca koji suzaplijenili pokraj ograde. Na vozačkomje sjedalu sjedio Ramsey, dok je stragasjedio vojnik Knoll iz napadačkogavoda. Grant je sjeo na suvozačko mjesto,dok je Tyler sjeo straga s Dealom kojise stisnuo u sredinu. Ramsey se odvezaoprema vratima gdje su prvi putprimijetili Deala.

Nakon što su odvukli mrtve stražares puta uz vanjsku ogradu, Ramsey jeostatku tima naredio da se sakriju izajednog od vozila i pucaju na bilo kogatko dođe istraživati. Kako su tamo biladva terenca, nitko se neće obazirati načinjenicu da se jedan od njih vraća.Neće aktivirati senzora pokreta. Ustvari, vjerojatno su ih isključili na

cijelom tom području kako bi se izbjeglalažna uzbuna.

Ako ih se više od četvorice budedovezlo natrag u terencu, a izdaleka ihprimijete drugi stražari, broj ljudi uvozilu izazvat će pozornost. Naravno,ako ih netko tko je poznavao stražarevidi izbliza, prijevara će ionako bitiotkrivena.

Georadarom su potvrdili da seispod njih nalazi veliki bunker. To jebila Oaza. Kad je Tyler radio naprojektu, naručitelj je zahtijevao dabunker ima izolacijski laboratorij 4.razine kao onaj koji se nalazio u Centruza kontrolu bolesti, tobože radianaliziranja oružja za masovno uništenjezbog kojih je i bilo potrebno izgraditi

bunker. Sada je Tyler shvatio da jerazlog za to bilo to što su zapravostvarali biološka oružja.

Ramsey je zapovjedništvo pokrajprobijene ograde prepustio krupnomnaredniku, uz upute da nadgledajuradiokomunikaciju. Ako nalete naprobleme u kompleksu ili se začuje zvukopće uzbune, njihov vod će započetiopći napad. Kako je Tyler bio upoznat sosnovnim nacrtom Oaze, a i zamisaokako da uđu bila je njegova, odlučeno jeda pođe s Ramseyjem, a on je ustrajaona tome da Grant bude četvrti.

Presvukli su se u odjeću stražara.Od četvorice muškarca koji su ubijeniuspjeli su skupiti tri odore koje nisu bilepreviše krvave. Trojica su ubijena

hicima u glavu, tako da su dvije kapebile potpuno uništene. Četvrti jepogođen u vrat. Ramsey i Knoll bili sugologlavi, a Ramsey je obukao jedan odokrvavljenih pulovera. Proći ćeprovjeru izdaleka.

Vožnja do hangara s Dealom trajalaje vrlo kratko, ali Tylerov je sat pokazaoda su imali samo osam minuta prijeočekivanoga Hardingova javljanja.Morat će brzo djelovati.

Tyler je pretpostavljao kako ulazaku Oazu neće biti jednostavni prolaz krozvrata, ali nije mogao ispitati Deala a damu ne otkrije kako nije onaj za kojeg seizdaje. Morat će improvizirati. Rekao jeGrantu, Ramseyju i Knollu da sačekaju uautomobilu. Moći će ih čuti preko svojih

slušalica. Znat će kada početi djelovati.Svjetlo ulične rasvjete postavljene

iznad ulaza bilo je snažno. Tyler jeizišao iz terenca, a slijedio ga je Deal.Okrenuo se dok je Tyler za njimzatvarao vrata. Deal je zastao i zagledaose iza Tylera u Ramseyja. Nakon toga senagnuo bliže i oči su mu se raširile odužasa.

»Moj Bože! to vam se dogodilo?«Na jakom svjetlu ulične lampe, krv

preostala na Ramseyjevu puloveru jošuvijek je bila jarka.

Tyler je zgrabio Deala i gurnuo gana automobilsku haubu. Stavio je rukupreko njegovih usta.

»Dobro pazi. Uradi točno ono što ti

kažem pa te neću morati ubiti. Bez naglihpokreta i bez vikanja. Kimni glavom akome razumiješ.«

Deal je brzo kimnuo glavom. Tylerje sklonio ruku, ali je bio spreman vratitije pri najmanjem znaku da će Dealvikati.

» to želite?« upitao je Deal, drhteći.»Želim da me uvedeš u Oazu. Kako

ćemo ući?«Deal je nervozno progutao.

»Tamo… Tamo je stražar unutar kabineod stakla otporna na metke. On ćeotvoriti vrata nakon što ti skenira dlan inakon što kažeš lozinku.«

»Koja je lozinka?«»Neće ti pomoći bez otiska dlana.«

»Neću je ja izgovoriti. Ti ćeš. Kojaje lozinka?«

Na trenutak se činilo kao da je Dealneće reći. A onda je progovorio.»Nebo.«

Nešto u načinu na koji je Deal torekao natjeralo je Tylera da posumnja uispravnost lozinke.

»Jesi li siguran? Jer ako stražar neotvori vrata, upucat ću te tamo na ulazu iizići odande.« Tyler je blefirao. Ne bipucao u nenaoružana civila, ali nadao seda zvuči uvjerljivo.

»Vrata će se otvoriti«, rekao jeDeal drhteći. »Kunem se.«

»Dobro. Sad se priberi. Samosurađuj i bit ćeš dobro.«

Deal je ponovno kimnuo glavom ismirio se, a Tyler ga je slijedio krozvrata.

Ušao je u malo predsoblje koje jebilo nasuprot metalnim kliznim vratima,a tamo se nalazio stražar koji je sjedioiza stakla otporna na metke. Promatraoih je dok je Deal stavljao dlan nabiometrijsku podlogu.

»Tko si ti?« upitao je stražar Tylerakoji je ignorirao snimanje dlana.

»Tyler. James Tyler.« Upotrijebinešto što je blizu istini pa je lakšeprekriti laž. James mu je bilo drugo ime.

»Nisam te prije vidio, Tylere.«»Novi sam. Cutter me zaposlio

prije dva dana da zamijenim Howarda

Olsena.«»Skeniraj dlan.«»Ne mogu. Uz sve što se događalo u

posljednje vrijeme, još me nisu stigliubaciti u sustav. Ali doktor Ulric želi daotpratim gospodina Deala ovamo.«

Tyler se prisjetio imena čovjekakoji je pao s dizala na tornju SpaceNeedle, Howarda Olsena, i pretpostavioda je i on bio dio stražarskog osoblja.Činilo se da je trik upalio. Mora da sutolika imena koja je nanizao u takokratkom vremenu uvjerila stražara da jeTyler tamo opravdano.

»Lozinka«, rekao je stražar.Tyler je držao oko na stražaru. Deal

će ili izreći lozinku ili je neće izreći, ali

Tyler je odmah želio znati hoće li stražarotvoriti vrata.

»Nebo.«Stražar je kimnuo. Tyler je bio

usredotočen na njegove oči i samo udjeliću sekunde neznatno su se raširile, aobrve podigle u luk. Stražar je dobroprikrio iznenađenje i da Tyler u tomtrenutku nije gledao ravno u njega, to bimu promaklo. Ali stražar je bioiznenađen. To nije bila lozinka koju jeočekivao.

Bez obzira na sve, lijeno jepritisnuo tipku na kontrolnoj ploči predsobom i vrata su se klizeći otvorila.Nakon toga ruka mu se vratila uz tijelo, adrugom im je rukom mahnuo da prođu.Tipično podmetanje. Nešto samo što se

nije dogodilo.Zbog toga je i Tyler učinio istu

stvar. Rukom je mahnuo Dealu da uđe ipustio ga da krene ispred njega, takoodvlačeći pozornost sa svoje druge ruke.Njome je posegnuo u torbicu koja mu jevisjela sa strane. Morao je to dobroizvesti ili će biti mrtav onog trena kadprođe kroz vrata.

49.

Te je večeri stražar na ulazu u Oazu bioGeorge Henderson. To zaduženje nijemu bilo omiljeno, ali bio jeprofesionalac pa je zbog toga obraćaopozornost na sve što nije odgovaralouobičajenom, redovitom postupku. A tipkoji je rekao da se zove Tyler svakakoje pripadao toj kategoriji.

U normalnoj situaciji, Henderson bibio među prvima koje bi upoznali s timeda je zaposlen novi član zaštitarskeekipe. Ipak, kad se uzme u obzir kolikose stvari dogodilo posljednjih dana ikako su se brzo odvijale, bilo je mogućeda ga nisu stigli obavijestiti. Članovi

zaštitarske ekipe redovito su se mijenjalina stražarskoj dužnosti i ovo je bilo prviputa u tjedan dana da je on na ulazu. Kadje Tyler spomenuo Cuttera i Olsena, apotom i Ulrica, pretpostavio je da je sveu redu.

Sve dok Deal nije spomenuo nebo.To je bila upozoravajuća lozinka. Tkogod Tyler bio, nije dobrodošao.

Henderson je na tren pomisliopozvati Cuttera i prijaviti incident neotvarajući ulazna vrata, ali prepoznao jekako je to savršena prilika da sam riješislučaj. Imao je zapovijed samostalneprocjene situacije, uključujući imogućnost da sam sredi sumnjivca. A toje bilo ono što je odlučio učiniti. Mogaoje eliminirati uljeza, a kad jednom izvrši

to herojsko djelo, više ga nikad nećerasporediti na uredske dužnosti.

Tako je pritisnuo tipku za otvaranjevrata i istodobno spustio drugu ruku nabok. Imat će priliku izvući pištolj dokuljez bude iza ugla. Henderson će uTylera sprašiti tri metka prije negolishvati što ga je pogodilo.

Uljez je mahnuo Dealu da kreneprema vratima. Ovaj je prošao krozvrata, a u istome trenutku Henderson ječuo zveckanje nečega na podu.Instinktivno, njegov se pogled spustio sTylera na pod. Vidio je kako se metalnivaljak odbio od zid i zaustavio pokrajnjegovih nogu.

Krajičkom oka opazio je da seTyler bacio na pod iza stakla, ali