Poetika Lirskog Teksta-skripta

ROMANTIZAM

Jovan Deretić (Romantizam): Razvoj od predromantičarskih težnji kao romantizmu kao pokretu podstaknut je velikom Francuskom revolucijom 1789. godine i događajima koji su slijedili za njom. Romatnizam je tijesno povezan sa društvenim i političkim potresima u tom razdoblju revolucije u koje je srušena stara feudalna i nastača modrne građanska Evropa. Okretanje romantičara prošlosti, interesovanje za feudalni srednji vijek, bilo je izrz bjekstva od stvarnosti, strah od sadašnjosti i nepovjerenja u budućnost. Na planu književnosti i umjetnosti romantizam je odigrao revolucionarnu ulogu . kao književni pravac, romantizam je manje koherentan od klasicizma i kasnijeg realizma. Postoje razlike između pojedinih faza romantizma, među romantizmima u raznim zemljama, između velikih romantičarskih pisaca, tako da se o romantizmu ne govori kao o jedinstvenom pokretu, nego o različitim romantizmima. Pa ipak, svi romantizmi, imaju dosta zajedničkih osobina. osnovno obilježje romantizma čini lirizam. Lirsko načelo dominira u čitavom romantičarskom stvaralaštvu. U oblasti literature književnost je shvaćena kao izraz ličnosti umjetnika; umjetnik govori o sebi posredstvom svojih osjećanja, a vrlo malo posredstvom ideja. priroda i pejzaž stalni su elemntiromantičarske poezije. Osnovno obilježje romantičarskog pejzaža sastoji se u tome što je on potpuno podređen izražavanju pjesnikvih osjećanja. Na književnojezičkom planu romantizam odlikuje težnja ka slikovitom izrazu, bogata i raznovrsna metaforika, elementi hiperbolizacije, fantastike itd. U kompoziciji se osjeća odstupanje od strogog, racionalnog, logičnog reda, karakterističnog za racionalizam, zatim, napuštanje cjelovitosti i zaokruženosti, a nasuprot tome imamo fragmentarnost stiha, necjelovitost, kompozicionu iscjepkanost itd. U sistemu književnih vrsta glavno mjesto zauzima lirska pjesma.

NJEMAČKI ROMANTIZAM(Šiler, Hoelderin, Gete, Novalis)

FRIDRIH ŠILER

ODA RADOSTI

Radosti, divna bogom danaIskro, ti kćeri Elizija!Nebesnice, u hram ti danas,Stupamo, svak od vatre pijan.Ti činima u jedno vraćašOno što mode mač rastaviI svi ljudi postaju braća Gdje ti se nježno krilo javi.

Hor

Zagrlite se, milioni!Svem svijetu taj cjelov! MoraPonad zvjezdanog tog šatoraDrag jedan otac da se skloni!

Ko izvesti je velik znaoPothvat: drug biti drugu, ko jeMilu ženu izvojevao,

1

Neka klicanje doda svoje.Da, ko u krugu zemnom uzeDa jednu dušu svojom zove!Ko to ne može, nek uz suzeIskrade se iz sveze ove!

Hor

Saosjećanju nek se klanjaSve golem Prsten što nastani!Ka zvijezdama, gdje NeznaniCaruje, vodi mu putanja.

Da stvorenja sva radost piju,Priroda svoje grudi pruža;Korak dobrih i loših svijuSlijedi njezin trag od ruža.Poljupce nam i lozu dade,Druga u smrti iskušana,Dok kerubin pred Boga stade,Crvima je pohota dana.

Hor

Padate nice, milioni?Svijete, ti svog Tvorca slutiš?Iznad zvjezdan-šatora ćuti,Iznad zvijezda on se skloni.

Radost dade to pruglo jakoSvem u prirodi vječnoj. Na tuRadost, radost kotači radeU velikome svjetskom satu.Ta iz klica mami cvijeće,Iz nebosvoda suncā tisuć,U prostorima sfere krećeŠto prorocima znani nisu.

Hor

Veselo, kao da slijedeDivni plan neba, sunca lete,Radosno put svoj da pređete,Braćo, ko junak do pobjede.

Iz zrcala se od istinePlamne smješka put naučnika,Njom je uz strmu hrid vrlineVođena staza mučenika.S prisojnih brda vjere, njeneBarjake vidiš u vijoru,Kroz lijesove razorene – Da u anđelskom stoji horu.

Hor

2

Bozima nećeš nadoknadit,Krasno je sličan biti njima.Nek se jave bijeda, jadi,Nek raduju se s radosnima.

Patite hrabro, milioni!Patite, boljeg svijeta radi!Nad zvjezdanim šatorom onimVeliki Bog će da nagradi!I osvetu i kivnju baci,Oprosti krvnom dušmaninu,Niti suza nek ga ne tlači,Neka kajanja sva ga minu.

Hor

Našu knjigu krivnje nek spale,Sav pomiren, Svijete, budi!Iznad zvjezdanog neba dalekBog, braćo, isto ko mi sudi.

Radost šiklja iz kupa sviju,Iz grožđane krvi od zlataI kanibali blagost piju,Očaju je junačnost data. Letite, braćo, s mjesta vašeg,Kad obla čaša kruži, pjenaNek štrca k nebu iz te čaše:Dobrom duhu je nazdravljena.

Hor

Kog zvjezdan vrtlog hvali, kogaSlave serafi: himne ore!Tu čašu dobrom duhu goreIznad šatora zvjezdanoga!

Čvrstu hrabrost gdje teško pate,Pomoć gdje plač nevinog kanu,Vječnost za sve zakletve date,Istinu drugu i dušmanu.Muški ponos pred kraljskim tronom, -Braćo, i kad za platu traži –Blago i krvcu, krune onomZaslužnom, propast leglu laži!

Hor

Zbíti tješnje u krugu svetuZakletvom zlatnu vinu danom:Zakunite se i zvjezdanomSucu na vjernost tom zavjetu!

Spas od tiranskog lanca, k tome

3

Velikodušnost za zlotvore,Nadu na odru samrtnome,Milosrđe na sudu gore!Čak i mrtvi treba da žive!Da se složite, treba piti,Braćo! Oproštaj za sve krive,I više pakla neće biti!

Hor

Rastanak vedar! Slatki san imaŠto mrtvački ga pokrov krije.I, braćo, jedna nježna riječIz usta suca pokojnima!Preveli Marina Stojaković i Marko Vešović

DITIRAMB

Nikad, vjerujte mi, nikad se bogoviSami ne javljaju.Tek što Bahusa imam veseloga,Amor, nasmijan dječak, iza toga Dođe, i Febus tu je, sav u sjaju. Bliže se, dolaze Nebesnici svi ti, Bozi u zemnu dvoranu su zbiti.Recite, ja, zemljin sin, hor nebesnikaKako da ugostim? Svoj besmrtni život meni darivajte, Bozi! Šta smrtnik može dat vam? Hajte,Na svoj me Olimp dignite! Radosti, Tek u Jupitrovoj odaji se staniš! O, nektara pehar dajte mi punani!Pruži mu pehar! Jedino pjesniku,Hebo, natoči!Da omrznuti Stiks više ne gleda,I da pomisli da je od nas jedan – Nebeskom rosom nakvasi mu oči! Žubori, biseri se nebeski zdenac, Grud se smiruje, a bistri se zjena.

Marko Vešović (predavanje): W. Kajzer-analiza Šilerovih ditiramba.. Za romantičarsku poeziju je karakterističan međuoblik, nešto što nije ni epska ni lirska pjesma. Poeme se pojavljuju u 20. stoljeću, a to je nešto što je moderna poezija nasljedila od romantizma, iako se moderna praksa okrenula protiv romantizma. Romantičari su težili mitskom. Romantizam kao doživljaj svijeta, razvio se u Njemačkoj i raširio se u Engleskoj i Francuskoj, zatim u Italiji. Na Puškina je utjecao Bajron. Gete se divio Bajronu. Puškin je napisao ''Evgenija Onjegina'' po uzoru na Bajrona. Kada je taj romantizam došao na slovenski teren, on je dobio nacionalno obojenje. Kod Čeha i Slovaka nije bilo romantizma. Edgar Alan Poe pripada romantizmu, a na modernu poeziju je utjecao preko Bodlera. ''Tek što Bahusa imam''- to Kajzer u svom tekstu objašnjava, to je jedan nehajni odnos prema bogovima. Grci su imali familijarni odnos prema bogovima Nešto se od te familijarnosti sa bogovima osjeća kod Šilera.

4

Romantizam je nastao kao reakcija ne klasicizam, a klasicizam se ugleda na klasične pjesnike. Djela su pisali kao logično konstruisana. Riječ je o normativnoj poetici. I kod klasicista se pojavljuje grčka i rimska mitologija. Razlika je u tome što su romantičari tražili mitski svijet, a klasicisti kićeni jezik. I kod romantičara i kod klasicista nalazimo iste bogove, samo što imaju različitu funkciju. Šiler govori o zanosu, toga nema kod klasicista, kod njih vlada red. U 17. stoljeću pojavila se prva naučna revolucija-Newtonova teorija. Romantičari se bune protiv svijeta u kojem vlada red, svijeta u kojem nema misterija, sna, zanosa. Romantizam možemo shvatiti kao pobunu protiv naraslog racionalizma koji je svijet objašnjavao u dnevnom svjetlu. Romantizam je u tom smislu svijet noći.Primjer toga je Novalis-''Himne noći'', to je gađenje na racionalizam, to je povlaštena tema romantizma.Psihoanaliza je silaženje u mrak. I romantičari su zainteresirani za podsvjesno. Ovdje se radi o zanosu koji je bio izazvan klasicizmom. Dođe romantizam i poruši sve zahtjeve normativne poetike. Šiler piše upravo o tome.Kajzer kaže da to jeste zanost, ali je to i ruka majstora koji savršeno gradi pjesmu.Početak 20. stoljeća označava prezir prema romantizmu. Zanos je znao voditi u razbijanje forme, što dovodi do jedne raštrkanosti. Oni su razbili formu, ne osjeća se čvrsta struktura. Kajzer kaže da je to možda privid, da treba da nađemo novu pretpostavku struktuiranja. Tu imamo zanos, ali i pjesnika koji savršeno kontroliše zanos. Ova pjesma ima svoju predhistoriju, ona je treći stepen Šilerovog odnosa prema Grcima. Kajzer analizira čitavu genezu pjesme i pokazuje kako je Šiler došao do trezvenog zanosa kojim se vlada. ''Nasmijani bog'' – to daje bogovima ljudsku dimenziju. Šilerova ''Oda radosti'' je postala himna Evropske Unije.Gete nije romantičar, ali ima romantičarske elemente. Romantizam je pobuna mladosti protiv starosti civilizacije.Grčka lirika, rimska lirika, renesansa i romantizam su četiri velika perioda u poeziji.Za romantizam se veže koncepcija genija, pjesnik je genije, prorok. Pojavljuje se tažnja za maksimalizmom. To je bila eksplozija lirske, kreativne energije.Stiks- smrt i čežnja za besmrtnošću, to je kompleks karakterističan za romantičare, pa i za Šilera. Zanos je krajnji cilj života i umjetnosti.

Volfgan Kajzer, Ditiramb (Umijeće tumačenja poezije): Ovaj ditiramb pripada mnogobrojnim pjesmama onih godina u kojima je Šiler obrađivao tematiku umjetnosti i umjetnika. Ovdje se govori o umjetniku iz kojeg može da proizađe takva snaga, tačnije o stanju u koje on dospijeva kada se sasvim preda svojoj umjetnosti. U ovoj pjesmi je sve pretvoreno u očiglednost, situaciju, sliku; samo pomoću snažne apstrakcije može se shvatiti suština pjesme i njen misaoni sadržaj. Već prva strofa predstavlja draž doživljaja: sada i ovamo dolaze Nebeski ovome koji govori (pjesniku). Ali ta prisutnost određene situacije mogla se osjetiti već na početku i to po tonu pjesnika. On je uzbuđen, ali ta uzbuđenost je sređena. Sređenost je osigurana već samom metrikom. Tri puta se ponavlja ista strofa. Ona je u sebi podijeljena vizualno i parno rimovani stih izdvaja dva posljednja reda od ostalih pet stihova. Ali, da li su to zapravo pet stihova? Svaki prvi stih je bez slika, a svojom gramatičkom konstrukcijom prelazi kraj reda, tako da prvi i drugi stih čine jednu cjelinu, uza koje dolazi jasna paza. Tako nastaje šestosložni stih ili heksametar, ali naravno to nije klasični heksametar. Gotovo da iznenađuje kako pjesnik može da govori u tako zanijetom, a ipak pri tome sređenom tonu. Ipak, na kraju, bogovi sa Olimpa dolaze njemu. Čini nam se da su i riječi, naročito u prvoj strofi, neobično odabrane. Amor se javlja kao nasmiješeni dječak, Bahusa naziva veselim. Može li se imati Bahus, moćni bog vina? Prvo nam smeta predstavljanje bogova kao bezazlenih, s kojima pjesnik postupa kao s dobrim poznanicima koji su ga iznenada posjetili, njegova prva reakcija je sasvim ovozemaljska: domaćin koji

5

mora da počasti svoje goste. I pitanje postavljeno slušaocima ostaje bez odgovora. Pravac se iznenada mijenja: sada se pjesnik, moleći, obraća bogovima. Ne osvrće se više na slušaoce i ton postaje ozbiljniji i ubjedljiviji, iako se zanos u ritmu nadalje ulažava. Postoje dva objašnjena za lak ton u prvoj polovini pjesme i promjenu u pravcu i tonu. Jedno objašnjenje se može izvući iz same pjesme. Susret sa bogovima, sam po sebi nije uopšte važan. On služi samo kao neka vrsta pripreme. Zapravo se radi o napitku koji on moli i dobiva. Dolazak bogova je samo priprema: antiteze čisto pojmovne. Sada u u centru pjesme dva simbola, jedan nasuprot drugome, koji u sebi obuhvataju sve dosadašnje antiteze, ali ih time ne iscrpljuju: nebeska rosa kao simbol radosti i besmrtnog života i smrznuti Stiks kao simbol vremenske ograničenosti i smrtnosti svega ovozemaljskog. Jupiter dozvoljava moliocu, samo na nekoliko trenutaka, ispunjenje molbe, pjesnik smije da pije. A dejstvo napitka? Umjerenost izvire iz napitka, a istovremeno se pojačavaju sposobnosti: bistro oko će dalje prodrijeti iza ovozemaljskih stvari. Sada se ni jednom riječju ne spominju bogovi. Postoji još samo napitak i sasvim je nejasno ko izgovara posljednja dva stiha: Jupiter ili pjesnik? Situacija je toliko isčezla da je posljednji stih izgovoren u bezvremenom i sada na neki način mogućem prezentu. Mitski događaj je postao i sadašnjost; čitalac je uvučen u čarobni krug i učestvuje u izvršenju čina. Drugo objašnjenje lakog tona u prvoj polovini pjesme i promjene u pravcu i tonu može se izvesti iz historije postanka pjesme. Kada kaže ''bahusa imam'', on ustvari kaže da ima vino u podrumu (to je napisano kao zahvalnica, a kasnije je dodan drugi dio pjesme). Kraj je otvoren, nastavak se prosto nameće. Nastavak bi se i tako mogao zamisliti, da se vino slavi kao zemaljsko-nebeski napitak koji bi mogao obje oblasti da spoji. Ali Šilerova koncepcija je otišla u drugom pravcu. Ona se rasplamsava na pitanju o biti nepeskog nektara. Time što je njegova koncepcija protumačila nektar kao piće sa izvora umjetnosti, ona podiže pjesnika, koji je smio da ga okusi i tim postane blažen i božanski, iznad svih smrtnika. Ona je omalovažila vino, napitak dostupan svim smrtnicima. Posebnost ove pjesme nije u tome što je za temu odabrao porijeklo umjetnikove stvaralačke snage i što je to zgusnuo u simbol nebeskog nektara. Prije je u tome što iznosi i kako iznosi oduševljenje istovremeno mjeru i harmoniju kao suštinsko djelovanje netara., ali i u oštrom kontrastu prema drugim shvatanjima o dejstvu božanskog napitka. Jedva da je izražen na riječima pjesme, kontrast između vina i nektra, otvoreno izgovoren na kraju trećeg distiha, postao je latentan.Iz ditiramba kao oblika se razvila grčka drama. To su bile pjesme pohvalnice Dionizisu, metrika je bila prilično slobodna i prateća muzika se odlikovala posebnom uzbuđenšću. Ali treba shvatiti da je Šiler svoju pjesmu, iako stavio u tradiciju ditiramba, zamislio kao anti-ditiramb. Bahus se pojavljuje kao prvi od bogova. Pored njega ''veselog'' stoji Apolon sjajni. I ne toči se vino, nego nebeski nektar i dejstvo nije dionizijska razuzdanost već mjera i red.I ''Oda radosti'' je ditiramb. Šiler je nerado unio svoju pjesmu ''Odu radosti'' u drugu zbirku pjesama. Iza nje je izostavio Ditiramb. Niče je na osnovu ''Ode radosti'' u Betovenovoj obradi razvio pojam dionizijskog. Suština pjesme, kako ju je Šiler prikazao u svojoj trećoj koncepciji, može se sažeti u jednu riječ. Bahusa je potisnui Apolon, vino zamjenjeno nektrom, rastočeno sputano redom. Ditiramb je oličenje apolonijskog koje je Šiler suprostavio svom mladalačkom dionizijskom. Obje pjesme se moraju zajedno čitati.

Hoelderin

Marko Vešović (predavanje): (Ima analiza njegove pjesme u ''Umijeću tumačenja'')

6

Postoji Hajdegerov tekst o Hoelderinu-''Pjevanje i mišljenje''. Hoelderin najbolje izgleda u prijevodu od svih romantičarskih pjesnika. Njegovi stihovi nemaju rimu. On je koristio grčku metriku. Živio je grčku kulturu, poeziju. Koristio se grčkom metrikom kojoj nije bila poznata rima. U Grčkoj su smatrali da rima smeta. Perioda-vještina slaganja rečenica, periode su se sastojale od kolona. Hoelderin je ''stari Grk'' po svemu. Hoelderin je pisao ode. Kad piše odu o Hajdelbergu, direktno nas povezuje sa Grcima. Oni su htjeli umjetnost u kojoj se ne bi osjećalo prisustvo pjesničkog umijeća. Romantičari su se ugledali na narodnu poeziju. Njihov ideal je bila pjesma koja izgleda kao da nije ''izmajstorisana'', to treba biti spontan izliv snažnih osjećčanja. U njemačkom jeziku rijeka je muškog roda, zbog toga ona može biti mladić. On osluškuje jezik, on zna da jezik određuje ljudski prirodu. Romantičarski zanos ima dva lica. Postoji jedna faza patetike, to je pretjerivanje. S druge strane, postojali su pjesnici koji su znali da ovladaju vlastitim osjećanima, Hoelderin je bio jedan od njih. Romantičarske emocije teže da se aspolutizuraju. Kod Hoelderina postoji ushit pred Hajdelbergom.''...kao što šumska ptica...''. Postoje dvije vrste metafora. Jedna vrsta su slike metafore koje upućuju na stvarnost, one moraju da izdrže kritiku stvarnosti i te su metafore modeli stvarnosti. Druga vrsta metafora su one koje ne moraju da se osvrću na stvarnost, a to su vizije. Hoelderinove metafoere ne smiju se čitati s obzirom na stvarnost. ''Nebesnici'' i ''božansko'' su najčešće Hoelderinove riječi.''Ptica koja prelijeće vrhove''... Riječ je o prirodi ili vrhovima stihija, to su povlašteni motivi, imaju povlašteno mjesto u romantičarskoj poeziji. Hoelderin je sav živio u prirodi. Kod njega se most pretvara u pticu koja prelijeće vrhove. Postoje metafore koje se odupiiru logici stvarnosti. Postoje slike u poeziji koje moraju izdržati kritiku stvarnosti i postoje druge koje se ne moraju oslajati na stvarnost jer izražavaju unutrašnju stvarnost, to su vizije.Hoelderin je veoma brižljivo pisao svoje pjesme i to ga razlikuje od ostalih romantičara. Kod njega se radi o savršenoj kontroli jezika. ''most koji zvuči''-riječ je o vibracijama, most zvuči kad neko prelazi preko njega.Hoelderin je osjećao da u tom svijetu u kojem živi ne može ništa da realizira. Onda postaje jasno zašto je sanjario o Grčkoj. Kod njega je božansko naziv za apsolut. On i jeste i nije kršćanin, i jeste i nije paganin. On se kasnije okrenuo Aziji. To je jedna divlja, egzotična civilizacija. Azija je vizija u kojoj je on pokušao da sjedini paganske bogove sa Hristom. Pjesnikov zadatak je da slaveći bogove priziva ih u savremeni svijet i omogućuje njihovo prisustvo i djelatnost. Bogovi su tu da ponovo daju život prirodi, ljudskom životu itd. Romantičari su imali lažnu predstavu o umjetniku geniju. Genij znači duh. Pošto mu odozgo dolaze pjesme, pjesnik nema potrebu da to ispravlja, zbog toga su se romantičari zalagali za spontanost. Hoelderin je smatrao da pjesnici ustanovljuju ono što ostaje. Romantizam je posljednja velika obnova lirike, kad je lirika postala suština umjetnosti. Riječ je o vremenu koje je posljednji put u historiji pronašlo značaj lirike. Ljubav i smrt-kao dio jedne jednačine, to je nešto što sačinjava suštinu romantičarskog senzibiliteta. Zbog toga je motiv mrtve drage najomiljeniji motiv u romantizmu. To je ono zbog čega su oni Petrarku proglasilu svojim pretkom. Ljubav i smrt su dvije najintezivnije tačke doživljaja. To dvoje u interakciji daju najintezivniji trenutak, a to je smrt drage.''Srce''-to je sinegdoha, srce kao cjelina, srce kao čovjek. On upotrebljava nauntenzivniji dio ljudskog buća. To kod Hoelderina nije samo obična stilska fugura, to je suština ljudskog bića-''..srce koje se baca u talase vremena...'.

7

JOHAN VOLFGANG GETE

KRALJ U TULI

Jednom u Tuli kralj bijaše Vjeran do smrtnog sata,Kome voljena, kad umiraše, Dala je pokal zlatan.

Ne bješe mu ničeg prečega,Prazni ga na gozbi svakoj,I oči, kad bi pio iz njega,Plač mu zamagli lako.

A kad pred njega smrt je stala, Gradove kraljevstva broji, I sve prepusti, sem pokala, Nasljednicima svojim.

Na kraljsku gozbu sjeda, oko Njega vitezi u zboru, U sali predaka, u visokoj, Tamo, u zamku, na moru.

Tamo pijanac stari stoji: Života zadnji je pio Žar iz svetog pokala kojiU plimu je bacio.

Vidio ga je kako pada,Pije, i tone u dubinu. Pa sklopi oči, i od tadaViše ni kap ne pinu. M. Stojaković- M. Vešović

Marko Vešović (predavanje) : Gete (U ''Umijeću tumačenja ima tekst o njemu)Cjelokupna Geteova ostavština je oko sto hiljada stranica. E. Stajger kaže kako je ''Gete'' ime za čitav jedan svijet. Njegova poezija je nevjerovatno sveobuhvatna. Gete je romantičar, ali je bio i klasicist. Napisao je ''Rimske elegije'', ima ih oko dvadeset, napisao ih je heksametrom i pentametrom. Pisao je grčkim stihovima u duhu pjesnika ljubavi; Katula, Tibula i Proprecija. Glavna odlika talenta je sposobnost asimilacije. Gete je imao čudesnu sposobnost pretvaranja tuđeg u svoje.''Faust'' prati historiju njegovog duha.''Prometej''-riječ je o pjesmi koja je trebala ući u dramu. Riječ je o jednoj od velikih Geteovih inspiracija. Prometej je jedan od najvećih simbola ljudske prirode. I kad preuzima simbol koji je već postojao, Gete stvara nešto sasvim novo i svoje. Geteov ''Prometej'' je neka vrsta dramskog monologa. Prometej je praobrazac buntovnika, a buntivništvo je karakteristično za romantičarsku poetiku. Kada se radi o pjesmama koje su napisane u obliku dramskog monologa važni je reći da ovdje Gete ne govori u svoje ime. Tu postoji više mogućnosti. Gete je odbacivao kršćanstvo. Prometej jeste Gete, ali je to i ličnost koju je on napravio od smjese iz različitih svjetova. Prometej je i bog i čovjek. ''Stvarao po svojoj slici''-to je biblijski motiv, ali on se istovremeno protivi kršćanstvu. ''Pokrij svoje nebo Zevse''-to nije fraza iz Biblije, ali

8

je jezik biblijski, samo što se on ovdje obraća Zevsu. Ovo je samo Geteov Prometej, ovakvog Prometeja nema ni kod koga drugog. Pojavljuje se igra perspektiva. '''....i kušaj kao malo dijete...'-posmatra ga sa visine, to upoređivanje sa djetetom je s jedne strane ironija i trezvenost Geteova, tu je riječ o duhovnoj nadmoći. Gete je u stanju da poveže različita iskustva oko jedne fugure koju je nazvao Pometej.'''I da se ne osvrće na tebe, kao i ja''-to je suština prometejstva, za boga nema ništa strašnije kad čovjek se ne osvće na njega. Ovo je klasičan izraz romantičarske poezije. Kad kaže ''bogovi'' on tražu odobrenje od čitaoca. Gete zna dobro da ljudi lažu kada kažu da postoje razni bogovi; na kraju se pokazuje dvosmislenost oko toga. ''kukavno se prehranjivati'''-radi se o antičkoj slici. Ovo je asocijacija na slike kakve imamo kod Homera.'''...do svetosti zaraženo srce...''-tu se radi o kultu srca, to ima različite temelje. U romantizmu imamo pobunu protiv klasicističkog razuma. O srcu se u romantizmu govori na bezbroj načina. Najbolja formulacija toga što su romantičari htjeli je: srce koje misli, očigledno se ovdje radi o spoju nespojivog. Oni smatraju da su klasicističke pjesme mrtve. Gete se poziva na ono što su znali Grci, ono što je ananke (nužnost). Prometej prvo funkcionira kao bog, a zatim kao čovjek, pa se tako dobiva mijenjanje perspektive. T. Mann je rekao da je Gete mrzio rat zato što on ometa obrazovanje. Obrazovanje za Getea je cjelokupni čovjekov život, to je uobličavanje; obrazovanje kao kreiranje. ''Kralj iz Tule''Tula je daleko ostrvo, a postoji i latinski izraz ultima tula što znači kraj svijeta.(O Geteu ima u knjizi ''Pesništvo evropskog romantizma.)''I više nije ni kap popio''-umro je, radi se o eufemizmu.Romantičari su upotrebljavali kratke stihove, oni su lakši za izražavanje emocija, kraki stih liči na narodne balade. Ovdje Gete poseže za nečim što se dešava daleko, to je posezanje za dalekim, a to je tipičan romantičarski element.''..klasično tle...''- to je još jedna pjesma iz Rimskih elegija. Riječ je o elegiji koju je on pisao 12 godina. Posvećene su Kristijani V. Gete je naziva F. ; on nigdje ne spominje Kristijanu. ''dlan koji gleda''-tu se ne radi o čulnosti.Ova pjesma je potpuno geteovska, ali je ''okrunjena'' i onim pjesništvom na koje se on ugledao. Za romantizam je karakteristična pobuna protiv stvarnosti.

NOVALIS

ČEŽNJA ZA SMRĆU

U carstvo gdje svjetla nije, U zemljina krila mrak,Divlji udar, bola bijesVedrog su odlaska znak. Čun preveze tijesni nas Na nebeski žal za čas.

Nek nam hvaljen vječni mrak je,Vječni nek je hvaljen drijem,Danom dobro zgrijan svak je, I naš dugi jad je nijem. Za tuđinom on nas liši Žeđi: gremo ocu, hiši.

9

Sa vjernošću i ljubaviŠta ćemo na zemlji ovoj?Staro tajnu ne objavi,Pa šta će nam onda novo?Oh, ko krotko, žarko voli Drevnost – sam je, tužan toli.

Drevnost, kad se čula sjanjem U visoki plam izviše, Još lik Očev i djelanje Poznavasmo, a uvišen, Prost duh gdjeko znao tu je Još s Pralikom da sravnjuje. Drevnost, kad se cvjetnim bljeskom Stare loze još gizdahu,Smrt i muku za nebesko Carstvo djeca još iskahu, Premda slast i život zbori,Ljubav srce zna razorit.

Drevnost, kad se sam objavi Bog iz žara bića mlada,A smrt rana, iz ljubavi,Posveti mu život sladak. Strah i bol svoj, da bi bioDrag nam, nije odgonio.

Vid je s plašnom čežnjom tražiPokritu u tamnoj noći,Nikad vrelu žeđ utažit Ta vremenost moći,Domaji se mora greti,Sveto doba to vidjeti.

Šta povratak naš odlaže,Davno mili svak počiva.Njin grob kraj nam žića kaže,Tjeskobno i bolno biva.Tražiti nam ničeg nije –Srce sito – prazan svijet.

Beskrajno i, s tajnom, nekaProžeti smo slašću jeze – Iz dubokih dalji jeka Naše tuge odliježe.Ljubljeni što čeznu namaŠalju dašak: čežnja sama.

Ka nevjesti slatkoj dolje,

10

Ka ljubljenom Kristu, svi vi Žalosni i ko je voljen,Miran vam se suton sivi.Okov jedan san raznese,Ocu nas u krilo snese. S. Gudžević – M. Vešović

Marko Vešović (predavanje): Novalis-umro u 29. godini od tuberkuloze. Ključna činjenica u njegovom životu je poznavanje sa Sofijom K. koja je umrla u 15. godini. Motiv mrtve drage je u središtu njegovog pjesništva.''Čežnja za smrću'' i ''Pjesma mrvtih''-njegova opsjednutost smrću ima sasvim specifično značenje. To je osnovna stvar u njegovoj poeziji. Od smrti Sofije on temeljito odbacuje ovaj svijet. Ovaj svijet je nazvao ''doba koristi''. Tu imamo inverziju, za njega je smrt pravi život. Nesumnjivo je da ova čežnja za smrću potiče iz jednog izvora: čežnja za mrtvom dragom. Njega nije zadovoljavao ova kršćanski bog. On je težio za religijom u kojem bi bila spojena kršćanska vizija raja sa antičkim zaltnim dobom. Spojem zlatnog vijeka sa monoteističkim bogom dobije se onostrani prostor gdje se sve sliva sa svim, pa je i prirodno da se paganstvo spaja sa kršćanstvom.Ono što je važno za romantizam je eksplozija forme. Klasicisti su maksimalno izbrusili formu, forma je za njih postala svetinja. Romantičari to razbijaju. Romantičari su razbili formu ili je iznutra preokrenuli. Posljedice te romantičarske revolucije traju i danas-umjetnost prelazi vlastite granice. Po tome je romantizam najvažniji pokret u evropskoj književnosti.''Čežnja za smrću'' iz zbirke ''Himne noći''- i tu one obrće stvari: noć je ono pravo carstvo. Ali, noć ne znači samo to. Noć znači i zagledanje u unutrašnjost samog sebe. Bodler će tu učiniti najveći prijelom, on je po svemu tome romantičar, ali, Bodler je po svemu preteča moderne poezije. Romantičari su posezali za nesvjesnim, podsvjesnim sadržajima, to liči na psihoanalizu. Mnogi zbog toga smatraju da je nadrealizam (moderni pokret 20-tih godina) ekstremna forma romantizma. Ono što su isticali i romantičari i nadrealisti je vrlo sličnoČežnja za smrću- to je sadržajna srž romatizma.''Od vječnosti do vječnosti''-radi se o čežnji za apsolutnim. Čežnja za smrću znači čežnju za probijanjem okvira ovog svijeta, fizikalnog.''..za trpezom čežnje koja nikad neće biti prazna...''On silazi u mrak, a kaže da je to ''vedrog odlaska znak''. Taj silazak, to je prostor čiste vizije. On silazi u utrobu zemlje, kao da se vraća u majčinu utrobu (psihoanaliza).Postojao je racionalizam, 17. i 18. stoljeća-ljudska priroda je svedena na principe matematike, tada dolaze romatičari i tome se protive.Novalis je smatrao da je filozofija povratak kući, osvajanje doma. Kad kažemo ''tužina'' to može značiti različite stvari. Tuđina je naziv za onaj svijet obasjan svjetlom. Čežnja za smrću je želja da se vratiš iz tuđine u dom. Novalis je pjesnik koji je imao filozofiju. Filozofski mozak smeta pjesniku. Što poetičnije to istinitije-ono za što se Novalis zalagao. ''...skriveno nam bilo staro, pa šta će nam onda novo...''-težnja ka beskonačnosti ogleda se u njihovom praćenju prošlosti. On opisuje jedan svijet u kojem staro više niko ne ne želi znati.

Hans Joahim Štrimf, Novalis: pjesma mrtvih (Umijeće tumačenja poezije): ''Pjesma mrtvih''-nastala je krajem 1779. ili 1800. godine. Pjesma je u najtješnjoj vezi sa dva osnovna Novalisova iskustva koja su međusobno protkana:-pjesnikov eshatološki doživljaj historije;-njegov susret sa ljubavlju i smrću Sofije fon Kun.On doživljava proticanje vremena kao događaj spasenja i izdravljenja.. Njegova vizija raja je spoj biblijske predstave o raju i antičko-paganskih predanja o zlatnom vijeku. On za ovo

11

vrijeme u kojem živimo kaže da je ''doba koristi''. To je doba koje se nalazi između ''prasvijeta'', raja nevinosti (koje stoji na početku) i budućnosti u kojoj stoji povratak ovog sretnog prazavičaja. To je epoha otuđenosti, vrijeme razdvojenosti i rasipanja. Pjesnik se kao zastupnik vječnog i božanskog prazavičaja osjeća istisnutim iz sadašnjosti. U otuđenoj sadašnjosti pjesnik postaje vjesnik, sveštenik i prorok izgubljenog iskonskog zavičaja. To božansko porijeklo slute samo pjevači, djeca i zaljubljeni. Ali, pjesnik nije samo to; on je istovremeno i mesijanski ponovni stvaralac raja; on je ''mesije prirode'', jer je i priroda u tom univerzalnom sistemu posmatrana historijski i treba joj spasenje, kao novi Orfej.Novalis zalazi u dubine ''podzemlja'', gdje žive mrtvi i tamo prima božansku poruku, koja ga osposobljava da pokrene ljude i stvari i započne veliki proces preobražaja svijeta. Taj preobražavajući proces Novalis razumije kao ''romantizovanje'' ili ''poetizovanje'', stvaranje novog ''zlatnog doba''.To je put ka unutrašnjem, ka poetizovanju, ka prevazilaženju svega određenog. Spoljni svijet je svijet sjenki. Dubine duše mi ne poznajemo, ka unutarnjem vodi svijet pun tajni.Smrt-nju odslikava noć, kao beskrajni prostor koji dozvoljava da se sve što je razdvojeno stopi u jedno. Carstvo mrtvih je najneposrednije sretanje sa žuđenim prazavičajem. Put ''ka domu'' vodi kroz smrt. Samo od nje život može dobiti značenje. Smrt je stvaran život, beskrajna strana života. Preko doživljaja smrti Novalis je postao veliki pjesnik romantizma. To ima veze sa smrću Sofije fon Kun, koja je umrla u martu 1797. godine. Ovo je postao centralni događaj u njegovom životu. Svojom smrću ona je postala posrednik nadčulnog carstva, ''prasvijeta''. Lični doživljaj ljubavi i smrti za njega se proširuje na univerzalno iskustvo i sveobuhvatno posmatranje historije. Smrt drage shvata kao njemu suđenu sudbinu odvajanja od ovozemaljskog. Preobražena draga se stapa sa pojavom Hrista spasitelja, pagansko prizivanje mrtvih sa hrišćanskom nadom u onaj svijet. Četiri godine nakon Sofijine smrti, umro je i Novalis. Cijelo njegovo pjesništvo i mišljenje kruži oko mrtve drage. Sve velike Novalisove pjesme nastale su u te četiri godine.Prve dvije strofe nas uvjeravaju: taj svijet mrtvih nije Had, nije carstvo sjenki, ali nije ni hrišćansko čistilište, nije ni pakao. To je ''prazajednica''. Svijet mrtvih je područje izobilja, a ne beskrajnog ništavila. Novalisov odnos prema životu i smrti je dijalektički. ''Pjesma mrtvih'' je istovremeno i pjesma života. U prvoj strofi pokojnici pjevaju o ''novom životnom žaru''. U mračnim pećinama oni skrivaju bogatstva: zlato i nakit, ali osobođeni su suza koje su im ranije bile svojstvene ona ovozemaljskom svijetu. Ovo skriveno blago podsjeća na prehrišćansko-paganske predstave o riznici. Novalis je put u unutrašnje uvijek simbolizovao znakom pećine, rudnika i rudara. Put u pećinu znači tajnovit put u unutarnje. Silazak u utrobu, u dubine pećine je za pjesnika i povratak u iskonsko vrijeme, zato u narednoj, trećoj stofi slijedi pogled na pravrijeme. Sljedeće strofe slave nepomućeno uživanje rajskog svetkovanja. Sve jadikovke, rane i suze zemaljskog svijeta su nestale. U zajedničkom jedenju i pijenju Novalis vidi ispunjenje sjedinjavanja i stapanja. To metafizičko tumačenje obroka ima veze sa hrišćanskim slavljenjem tajne večere. Romantičar miješa hrišćanski svešteni duh i nadzemaljsko uživanje sa bahovskim opojstvom čula. Šestom strofom se približava pjesma tački opojnog predavanja. Novalis se stalno vraćao prikazivanju bogatstva svjetske duše simbolom vode. Ona se jedini i sa vatrom, kao drugim elementom topljenja i pretapanja.U sedmoj strofi, kojom se uvodi vrhunac procesa stapanja, dolazi vječna ''praigra'' mrtvih, događaj razdvajanja i mješanja u blaženom podavanju i ljubavi dolazi do najobuhvatnijeg izraza.Sljedeće dvije strofe, koje zajedno sa sedmom predstavljaju središnju osu pjesme, vode metafizički doživljaj simpatetičkog stapanja mrtvih, kao stvarno živih, dalje kroz ljubav. Erotske slike ovladavaju stihovima. Tek mrtvi su oni koji zaista vole. Posljednji stih strofe nagovještava odricanje od ''zemaljskog duha'' na kraju pjesme.

12

U pjesmi Novalis aludira na metempsihozu. Drevno predanje neoplatonsko-mističnih iskustava o prajednom, dobilo je novi oblik u ovim Novalisovim stihovima.Raj mrtvih je poetičan svijet, on znači ispunjenje svih želja, koje romantičarski čovjek uzalud traži u otuđenoj stvarnosti svoje sadašnjosti. To je natčulno stapanje neba i zemlje, jednog novog neba i jedne nove zemlje, ali univerzalno: hrišćanskog i paganskog istovremeno.Završna strofa ''Pjesme mrtvih'' daje karakteristično Novalisovo epohalno proširenje: odricanje od epohe ''zemaljskog duha''.

Viktor Žmegač (Povijest njemačke književnosti): Za Novalisa je jednom rečeno da mu je već ime glazba. To nije jedini pokušaj poetizacije pjesnikove ličnosti, oko koje ima mnogo nagađanja, mistifikacija. Sklonost mističnom obuzela ga je nakon smrti njegove prve zaručnice. Njegove ''himne noći'' nastalje posljednjih godina 18. stoljeća, oproštaj su od antropocentričke i intimne lirikie, a pogotovo od racionalno osmišljenje poezije stoljeća, one obilježavaju prodor prema magičnoj poeziji ezoteričnih mitova, prema programskom iracionalizmu, prema izrazu koji anticipira simbolistički hermetizam i vizionarsnort nadrealističkih tekstova. razumljivo je da su francuski nadrealisti Novalisa smatrali svojom pretečom. Ritmična proza i stihovi ciklusa ''himni'' završna evokacija noći. U poelsjednjoj, šestoj himni, simbolici ljubavi, požude i čežnje za preobražajem u času smrti, pridružuje se spokojstvo vjerske, hršćanske mistike.

ENGLESKI ROMANTIZAM(Blake, Wordsworth, Coleridge, Shelly, Bajron, Kets)

WILLIAM BLAKE

VEŠOVIĆ (predavanje)

W.Blake (1757-1827) je umro praktično nepoznat. On i pripada i ne pripada romantizmu. Pripada onom dobu koje se zove predromantizam. Blake je mnogo bliži 20. stoljeću i avangardi, prije svega po pobuni. Ta pobuna je i romantičarska, to je pobuna protiv boga, društva, morala, razuma. 18. stoljeće je stoljeće razuma. Romantičari kažu da nije razum, nego imaginacija glavni instrument stvaranja. Po tome je Blake romantičar.. Romantičari kažu da je imaginacija ono iz čega izlazi umjetnost. Blake je živio imaginaciju i u životu, i kao graver, i kao pjesnik.Povodom Blakea ne treba postaviti pitanje normalnosti pjesnika. Blakeu je sve to bilo prirodno. Romantičari su stavili pojam genija u centar svog interesa. Oni su smatrali da, za razliku od razuma, postoji genij ili duh. Oni nisu bili baš često genijalni, ali Blake je bio genijalan. Eliot mu to priznaje. Nema sumnje da je Blake djelimično romantičar, a djelomično blizak 20. stoljeću.''Pjesme nevinosti i iskustva''-i glas nevinosti i glas iskustva, to dvoje su međusobno protivrječni.''Tigar''-ima novi smisao kada se čita pored pjesme ''Jagnje''-dobiva se opozicija. Blake nije znao latinski.''pećina''-ovaj pojam često koriste romantičari. Blake po pobuni pripada romantičarima, ali više pripada 20. stoljeću, avangardi, jer prekida sa tradicijom.Avangarda kaže: dolje vaše društvo, dolje vaš bog, vaša ljubav, vaša umjetnosti. To je i Blake, ali to ne znači da je on bio ateista. On je jednako mrzio i teiste i ateiste, bio je protiv kršćanstva pretvorenog u laž, kršćanstva koje falsifikuje ljudsku dušu, ali istovremeno on je prorok. Nije mogao biti nereligiozan kad je imao vizije. S jedne strane, u njemu je živjela

13

istinska vjera, a s druge strane, on se obrušio na ovaj oblik vjere. Takav je i njegov odnos prema umjetnosti. On se oslanja na Bibliju. Blake je bio prorok, on je bio ono što su romantičari stavili kao svoj program. To nije bila jedna svjesno zacrtana filozofija, nego prirodan izraz njegovog bića.''Vidjeh kapelu svu od zlata''-to su vizije koje postoje u religioznim tekstovima, u bajkama i slično. Ovo djeluje i kao slika i kao fantazija. Riječ je o crkvi koja ne pušta ka bogu, zato što u crkvi nema boga.''Vidjeh zmiju...''-riječ je o onoj zmiji koja nas je istjerala iz raja. ''bijeli oltar''-ekspresionisti su upotrebljavali svako malo snažne boje. ''Hljeb i vino'' to su dva osnovna motiva kršćanske doktrine.Druga pjesma. ''Tigar''Blake metrikom dječijih pjesama govori o ovoj viziji. ''Jagnje'' u ''Tigar'' su dvije Blakeove pjesme koje su povezane. Jagnje asocira na Isusa.

SREBREN DIZDAR: William Blake (U: POEZIJA ENGLESKOG ROMANTIZMA)

Iako je po mnogo čemu istinski romantičarski pjesnik, William Blake se izdvaja i od svojih prethodnika i od svojih savremenika svojom izuzetnom ljudskom i umjetničkom pojavom. Blake je bio izuzetan umjetnik svojom osnovnom profesionalnom vokacijom-graviranjem i ilustriranjem knjiga. Rodio se 1757. godine u Londonu. Potiče iz buntovno plebejske i radikalno reliogiozno prorodice, koja je decenijama bila veoma blizu kozmopolitskog, uglađenog i elegantnog Londona, ali mu nikada nije pripadala. Čak bi se moglo reći da mu je bila najveći ideološki protivnik. Iz tog razloga ne čudi da su se u burnim godinama Francuske revolucije (1789.-1793.) njegove simpatije našle na strani klase koja je povela revoluciju.

TigarIako je naizgled krajnje jednostavna, ova pjesma guste i teške simbolike liči na labirint u kojem se stalno postavljaju retorička pitanja, ali na koja kao da nema pravog odgovora. Tigrova ljepota je neosporna i upravo ona izaziva strah i užas. Tigar je stvoren, iskovan u nekoj nadnaravnoj kovačnici od strane natprirodnog nepoznatog, vječnog bića koje posjeduje beskonačnu snagu. Ta je snaga prenesena u strašne udove i, konačno, u zamišljeni smrtni zagrljaj. Taj se užas pojačava upravo ondje kada se otvori mogućnost da se ta strašna slika poveže sa drugim mogućim slikama koje je Blake dao u prvoj zbirci: Da l' se smješkao onaj ko tebe stvori? I jagnje ko stvori da l' i tebe tvori?

Zašto bi se Tvorac nasmiješio nakon što je stvorio tako savršenu i opasnu zvijer? Dovođenjem u vezu mogućnosti da je isti Tvorac stvorio Jagnje i Tigra, Blake ukazuje na dijalektičku povezanost dobra i zla, na spajanje suprotnosti i otvara mogućnost njihovog međusobnog propitivanja, dijaloga, postojanja i opstojanja. To je suština te strašne simetrije o kojoj on govori na početku i na kraju pjesme. Treba zapaziti da je Blake posljednji stih promjenio u odnosu na četvrti stih prve strofe, gdje se nalazi pitanje mogućnosti stvaranja. Između ''could'' i ''dare'' stoji čitav univerzum, a u centru te beskonačne vizije je Besmrtnik koji se usuđuje i stvara bez obzira na posljedice. Tigar se doista ne može izjednačiti sa nježnošću jagnjeta, ali to ne mora značiti da je on oličenje zla. On je samo drugi dio cjeline, suprotna (ne sasvim negativna) strana poretka stvari.

14

IVANKA KOVAČEVIĆ: W. BLAKE (U: ENGLESKA KNJIŽEVNOST)

U svoje vrijeme Blake je bio poznat samo uskom krugu poštovalaca kao odličan umjetnik graver i pjesnik vizionar. Kritika 20. stoljeća smatra ga velikim pjesnikom. Proveo je skoro cijeli život u Londonu. U 14. godini otišao je na izučavanje graverskog zanata, kratko vrijeme je učio slikarstvo, ali je ubrzo napustio studije zbog neslaganja oko pitanja estetike. Izmislio je novi grafički postupak.Njegovi se stihovi izdvajaju i po sadržaju i po formi od svega što je napisano u 18. stoljeću. U stoljeću koje je prevagu davalo razumu, Blake je prevagu dao intuiciji i mašti.Njegova prva zbirka pjesama zove se ''Pjesničke skice'', a objavili su je neki njegovi prijetatelji.Blakea su iz zaborava izvukli avangardisti 20. stoljeća. U njemu su mogli naći podsticaje, jer su osnovni stavovi ovog pjesnika u skladu sa avagardizmom u širem slislu te riječi. Blake je bio u sukobu sa vladajućim aksiološkim principima, što je bitna odrednica avangardizma. Avangardistima ga čini sličnim i njegov odnos prema vremenu. Kod njega se prošlost, sadašnjost i budućnost presjecaju u jednoj tački van objektivnog vremena. Ono što Blakea razlikuje od avangardista je to što on pokušava stvoriti novi aksiološki sistem. Okolnosti koje su utjecale najviše na njegovo stvaralaštvo:-on potiče iz skromne malograđanske porodice, on je bio i ostao pravi plebejac sa revolucionarnom vjerom u političku budućnost narodnih masa;-njegovo školovanja nosi pečat samoukosti, nije znao latinski koji se tada smatrao obaveznim;-protestanska sredina u kojoj je rastao.Iako negira hrišćanskog boga, on nastupa kao hrišćanski propovjednik i neprestalno traži boga kao vrhunski princip dobra. Bio je ogorčeni neprijatelj teista i ateista, mrzio je svoje savremenike enciklopediste, kao i Voltera. Njegov način mišljenja bio je izrazito dijalektičan. Blake je smatrao da je čovjek potpuna ličnost ako ravnomjerno sjedinjuje elemente razuma i osjećajnosti. Po njegovim teorijama o potisnutim željama smatraju ga frojdovcem prije Frojda. On je tražio potpunu slobodu za pojedinca, krtikuje sve institucije koje je ograničavaju, uključujući i kršćanskog boga. Mašta i intuicija, nasuprot zdravom razumu i proračunatosti, to je ono što oslobađa stvaralačku energiju u svakoj ličnosti.Dodirna tačka Blakea i klacisista, je u tome što se i Blake, kao i klacisisti interesuje za ono što je opšte ljudsko. On se obično ubraja u predromantičare. Od romantičara ga razlikuje to što ga ne interesuju lični konkretni doživljaji, a srodan im je po interesu i naglašavanju važnosti mašte. I po formi, njegova poezija razlikuje se i od klacisističke i od romantičarske. Oslanja se na metričke oblike narodne lirike i vrlo često piše u strofama od četiti kratka stiha.Kritičari smatraju da se njegova najvrijednija poezija nalazi u zbirci ''Pjesme nevinosti i iskustva, koje pokazuju dva suprotna stanja ljudske duše''. Pjesme se najčešće pojavljuju u parovima sa stim naslovom, a razlikuju se po tome što govore o dva suprotna raspoloženja. Primjer je i pjesma ''Tigar'' u kojoj se pjesnik pita je li moguće da je onaj ko je stvorio jagnje, stvorio i tigra. Među pjesma nevinsti nalazi se i pjesma posvećena jagnjetu.

15

WILLIAM WORDSWORTH I S.T. COLERIDGE

VILJEM VORDSVORT

SPJEVANO NA VESTMINSTERSKOM MOSTU

Ništa ljepše zemlja ne vidje nikada:Samo tupa duša prošla bi kraj toga U svom veličanstvu tako dirljivogaPrizora: grad nosi ko haljinu sada

Prelest jutra: tihi i nagi kupole Brodovi, hramovi, kule, pozorišta,K poljima i k nebu otvoreni; blista I sja sve u zraku bez dima iole.

Ne vidjeh da ljepše prvim sjajem pada Sunce po stijeni, brijegu il dolji.Ne vidjeh, ne ćutjeh mir dublji nikada.

Rijeka klizi prema svojoj blagoj volji. Bože! Čak i kuće usnule se čine.To moćno srce je cijelo od tišine.

Marko Vešović (predavanje): William Wordsworth (U knjizi ''Tumačenje umjetnosti'' ima analiza njegove pjesme ''Oda besmrtnosti''.)On je najmanje poznat od romantičara. Razlozi za to su različiti. Svi ostali engleski romantičari imali su zanimljive biografije. Tada je biografija prodrla u književnost. Jedino je Wordsworth živio u tzv. jezerskoj oblasti. Postoji utjecaj Francuske revolucije na romantizam. Taj događaj je otkrio nove horizonte u umjetnosti, a pad Bastilje je simbolički najvažniji događaj u evropskoj povijesti. Wordsworth je dugo podržavao ideje Francuske revolucije, ali se vremenom udaljio od njih. Nema sumnje da je francuska revolucija otvorila, dotad nepoznate vidike čovjeku, u duhovnom i društvenom pogledu. Wordsworth je prije svega pjesnik prirode i on je istovremeno meditativni pjesnik. Wordsworth je napisao masu stihova koji su mediokritetski. Kasnije je u svom životu prerađivao svoje pjesme, a romantizam je priznavao samo spontane izljeve snaga, mada su romantičari mnogo više glumili nego je to tako bilo. ''Lirske balade''-najvažnija knjiga engleskog romantizma. Termin romantizam u Engleskoj se počeo upotrebljavati kad je romantizam već završio. Na Wordswortha je u velikoj mjeri utjecao Coleridge. Oni su izdali knjigu ''Lirske balade'' i u drugom izdanju dali predgovor koji se smatra manufestom engleskog romantizma. Njih dvojica su se dogovorili da će napisati knjigu u kojoj će jedan pisati o svakodnevnim stvarima (Coleridge), dok će drugi događaje opisati neobično. Coleridge je pjesnik imaginacije. ''Stari mornar'' je pjesma čiste imaginacije. Njegova definicija imaginacije važi u danas. Šta je to suština pjesme? Coleridge pita šta je to pjesnik i šta je to pjesma? U engleskom jeziku se drastično razlikuju pojmovi imagination i fancy. Imaginacija je čarobna sintetična moć koja stapa, miri potpuno oprečne stvari iz našeg iskustva. Richards je napisao knjigu o Coleridgeovom shvatanju imaginacije. Imaginacija je stvaralačka mašta. To je slično kao i postupak očuđavanja, učiniti obične stvari neobičnim. To je bio Wodsworthovo zadatak i on je napisao 19 pjesama. Suprotan zadatak imao je

16

Coleridge, on je trebao da neobične stvari prikaže običnima, tu je riječ o suspenziji nevjerice. Riječ je o dva tipa pjesnika. To su dva postupka preobražavanja stvarnosti. Veoma važan je taj predgovor, mnogi kažu da je to naknadna racionalizacija. Taj predgovor objašnjava stvarnost u knjizi.Priroda je za Coleridgea najveća inspiracija. Osnovna razlika između klasicizma i romantizma vidi se u njihovom odnosu prema prirodi.''Pjesma o narcisima''-On poredi narcise sa mliječnom stazom, to je projekcija zemaljskog na nebesko. To je postupak koji zatičemo na različite načine u modernizmu. Ova slika je potpuno romantičarska: cjelovitost prirode; sve postoji kao cjelina i čovjek je dio prirode. To je romantizam i to je Wodsworth.''Zaliv''-simbol nebeskog beskraja. Wodsworth-pjesnik nešto doživi i onda u mirnom stanju te zapamćene emocije se prizivaju; u ovoj pjesmi on to naknadno opisuje. Ponovo se priziva emocija, sa svim detaljima iskustva i iz toga nastaje pjesma. Wodsworth je za Engleze najveći pjesnik romantizma i po njemu se to doba zove doba Wodsworthove poezije.Druga pjesma: ...''dijete je otac čovjeku..''. Riječ je o introspekciji. Wordsworth je samo htio rječnik drugačiji od klasicističkog. Klasicisi su pisali za mali broj ljudi, onda dođe Francuska revolucija i sve to poništi. Wordsworth je kritizurao taj uzvišeni jezik, on je smatrao da je pjesnik onaj ko se obraća ljudima. On se zalagao za povratak živom jeziku, a vratiti se živom jeziku znači zagrabiti u vrelo senzibiliteta. Čim pjesnik posegne za živum jezikom, dogodi se nešto čudesno. U poeziji je tehnika gotovo sve. (Sartre je rekao da je u modernom romanu pitanje tehnike, pitanje metafizike.)U jednoj od svojih pjesama on je ''uhvatio'' London u jednom trenutku. Shelly je rekao: pakao-to je jedan veliki grad, dok Wordsworth otkriva da je grad potpuno prirodan. Otkriće prirode u gradu je nešto po čemu je on između i u temelju pjesme je taj paradoks. Otkud gradu pravo da bude takav? To otkriće prirodnosti grada jeste paradoks. On je zapanjen kako to da je grad onakav kakav jeste. '' ...Ogrtač..''-izraz plemstva, kad stavi ogrtač bilo čemu, to je plemstvo, i to duhovno. Grad nosi ogrtač ljepote, a unutra je sve nago. Čitav grad je ogrnut, a sve ostalo je nago u svojoj čistotu, nevinosti. ''Poljima je nebu otvoren ...''on je dio svjetske ljepote, dio cjeline. Rijeka-opisuje je kao oslobođenu ljudskog terora. Posljedni stih je također banalna metafora-srce imperije.Coleridge- ''Stari mornar''-pjesma čiste imaginacije, to jeste i pjesma o ukletom Jevrejinu. Njegova definicija imaginacije i pjesma o starom mornaru se nadopunjuju.Coleridgeova definicija imaginacije: ''pjesnik opisan u idealnom savršenstvu unosi u djelovanje cjelokupnu ljudsku dušu sa podređivanjem njenih moći jedni drugima prema njihovoj relativnoj vrijednosti i dostojanstvu. On izliva ton i duh jedinstva koji spaja (takoreći stapa) jedno sa drugim pomoću one sintetične i čarobne snage kojoj smo isključivo dali ime imaginacija.

Klient Bruks: Jezik paradoksa (Nova kritika): Malo ko bi pruhvatio trdnju da je jezik poezije, jezik paradoksa. Ipak, postoji smisao u kojem je paradoks podesan i neuzbježan u poeziji. Slučaj V. Vodsvorta npr. poučan je u ovom smislu. Tipična Vordsfortova pjesma zasnovana je na paradoksalnoj situaciji, iako se na prvi pogled ne bi reklo da njegova poezoja obećava obilje paradoksa, jer on obično voli direktan napad. On insistira na jednostavnosti, nepovjerljiv je prema svemu što djeluje sofistično. Sonet ''Spjevano na Vestminstreskom mostu'' je jedna od najuspjelijih Vordsvortovih pjesma, a ipak je mnogima teško da kažu u čemu je njena vrijednost. Pokušaj da se ta vrijednost objasni plemenitošću osjećanja, ubrzo se pokazuje bezuspješnim. na tom nivou pjesma jedino kaže: grad u jutarnjoj svjetlosti predstavlja sliku veličanstvenu i dirljivu za svakoga ko ima malo duše, ali pjesma jedva da išta više kaže o samom prizoru: grad je lijep u jutarsnjoj svjetlosti i nevjerovatno spokojan. Jednako je bezuspješan i pokušaj objašnjavanja pjesme briljantnošću njenih slika: čutalac

17

uzalud traga za grafičkim detaljima; gotovo da nema nikakvih realističkih poteza. Pjesnik jednostavno nagomilava detalje Pa odakle pjesnik onda crpi svoju snagu? Bruks kaže da se njemu čini da je crpi iz paradoksalne situacije iz koje niče. Govornik je istinski iznenađen, i uspjeva da unese izvjesno osjećanje strahopoštujućeg iznenađenja u pjesmu. Pjesniku je čudno što je grad uopšte u stanju da ''nosi ljepotu jutra''. ''Vazduh bez dima'' otrkiva grad za koji pjesnik nije znao da postoji. London koji je čovjek napravio također je dio prirode, osvjetljen je prirodnim sunce, i to osvjetljenje stvara jednako lijep efekt. Rijeka je najprirodnija stvar koja se može zamisliti. ovu rijeku pjesnik nikada nije mogao da smatra kao prirodnu stvar. Po pjesnikovom duhovnom oktrovljenju ovog jutra, grad je stekao pravo da ga smatramo organskim, a ne mehaničkim. Najuzbudljivije što pjesnik može reći o kućama je da su ''zaspale''. On je već navikao da ih smatra mrtvima; reći da su ''zaspale'', znači reći da su žive, da učestvuju u životu prirode. Na isti način biva ponovo vraćena životu iscrpljena stara metafora po kojoj je veliki grad pulsirajuće srce imperije. Tek kada ga vidi u prividu smrti, pjesnik može vidjeti da je taj grad zaista živ-živ na jedini način koji on može prihvatiti, način organskog života prirode.U predgovoru drugog izdanja ''Lirskih balada'' Vordsvort je rekao da je njegov zadatak bio da publici pokaže kako je obično ustvari neobično, a prozaično ustvari poetično. Kolridžove riječi ''davanje čari novine svakodnevnim stvarima, pobuđivanje duhovne pažnje'' govore o romantičarskoj preokupaciji čudesnim, iznenađenjima itd.

MARIJA STANSFIELD-POPOVIĆ: V. Vordsvort (U: ENGLESKA KNJIŽEVNOST)

Od svih velikih engleskih pjesnika on je najmanje poznat izvan Engleske, iako se po njemu čitav taj priod zove Vordsfortovo doba. Fraza ''srce koje misli'' jeste ključ za njegovu poeziju. Njegove pjesme su nastajale iz ''emocije oživljene u smirenosti''. Za njegov život se veže oduševljenje, pa razočaranost u Francusku revoluciju. Prijateljstvo između Vodsvorta i Kolridža rezlultiralo je knjigom pjesma ''Lirske balade'' (1798). I Vodsvort i Kolridž su shvatili da su različiti po temperamentu; Kolridž je pjesnik mašte i vizije, dok je Vordsvort posmatrač i kontemplativan. Kolridž je kasnije u ''književnoj biografiji'' opisao taj njihov plan: Kolridž je trebao da obradi čudne i natprirodne teme, tako da imaju izgled vjerodostojnosti i stvarnosti, a Vodsvort je trebao da da draž novine stvarima iz svakodnevnog iskustva. Te pjesme napali su mnogi kritičari, što je izazvalo Vodsvorta da u predgovoru drugog izdanja ''Lirskih balada'' (1802) napiše odgovor u kojem iznosi svoje ideje o predmetu i jeziku poezije. Taj njegov predgovor samtra se manifestom romantičarskog pokreta i izraz je novog duha u engleskoj poezji, koji je bio pobuna protiv dotrajale konvencije poezije 18. stoljeća. U periodu od nekih deset godina, Vodsvort je da sva svoja najvažnija djela. Kasnije ga je ta ''sjajna vizija'' napustila.On je prvi prekinuo sa klasičnom tradicijom, dao u poeziji određenije mjesto običnom čovjeku i govoru običnog čovjeka. Njemu je bio cilj da poeziju približi širokim slojevima, koristeći njihov jezik i otkrivajući poetičnost običnog jezika. Vordsvort je veliki pjesnik prirode; on se ne zadržava samo na opisima prirode, on nas tjera da prihvatimo njegovo shvatanje prirode kao žive snage '' koja se stalno obraća čovjeku''.

VESELIN KOSTIĆ- S.T. Kolridž (U: ENGLESKA KNJIŽEVNOST)

Njegova erudicija bila je ogromna, bio je jedan od posljednjih univerzalno obrazovanih duhova. To ipak nije dalo puno rezultata. On se stalno zanosio novim planovima za grandiozna djela sa raznih područja. Povijest Kolridžovih ostvarenja je povijest o neostvarenim mogućnostima. Njegova pjesnička slava počiva na tri djela: ''Stari mornar'', ''Kubla Kan'' i ''Kristabela'', od kojih je samo prvo dovršeno. To je sve napisao u

18

polugodišnjem periodu (novembar 1797.-maj 1798.) Najbolje Kolridžove pjesme su u izvjesnom smislu tipičnije za romantizam i odlučnije prekidaju sa tradicijom nego Vordsvortove. One se obtaćaju romantičarskom ukusu za natprirodno, imaju korjene u srednjovjekovlju i folkloru i izražavaju interes za čudesno, subjektivno i izuzetno. I Kolridžov pjesnički metod je izrazito romantičarski, on svoje pjesme zasniva na iracionalnoj vezi između slike i raspoloženja, na emocionalnom, a ne na intelektualnom doživljaju pjesničke slike.Pjesma ''Stari mornar'' je objavljena i ''Lirskim baladama''. Najveći dio ''Starog mornara'' napisan je u tradicionalnoj baladnoj storfi od četiri stiha, mada ima i varijanti većeg stiha. I u narativnom postpuku ima jasnih svjedočanstava o ugledanju na baladnu književnost, kao što su odsustvo karakterizacije i subjektivizma, nagli prijelazi sa pripovijedanja na dijalog i obratno itd. Narativni skelet ''Starog mornara'' je izvučen iz legende o lutajućem Jevrejinu, osuđenom da cijelog života bludi svijetom i priča o svojoj krivici zato što Hristu nije dao da se za trenutak odmori dok je ovaj nosio krst. Pjesma je podijeljena na sedam dijelova, a priča ima opšti narativni okvir: tri mladića koja idu na svadbeno veselje susreću Starog mornara i on zadržava svakog od njih da bi mu ispričao priču o sebi. Mornar priča kako je njegov brod isplovio iz jedne luke u Engleskoj i onda se podigao olujni vjetar koji je počeo goniti brod ka Južnom polu, u područje leda i zastrašujućih zvukova. Poslije izvjesnog vremena pojavio se jedan albatros koji je donio bolje vrijeme. Brod se oslobodio ledenog okova i počeo da plovi na sjever, a albatros je išao za njima, sve dok ga Stari mornar nije ustrijelio iz puke obijesti. Posada je to u početku odobravala. Međutim, tada je nastupila žega bez daška vjetra koji bi pokrenuo jedra, što su ostali mornari shvatili kao kaznu za ubistvo ptice koja je donijela sreću, pa su mrtvog albatrosa objesili Starom mornaru o vrat. Tada se ukazuje avetinjski brod koji se brzo kreće uprkos tome što nema vjetra. U njemu su Smrt i Život-u-Smrti, koji se kockaju. Smet dobiva članove posade, Život-u-Smrti Starog mornara. Tako Stari mornar ostaje jedini živ, pritisnut osjećajem krivice. On posmatra kretanje živih bića i nesvjesno ih blagosilja, na što albatros pada s njegovog vrata i pada u more. Starog mornara spašavaju natprirodne sile, on dolazi u luku, brod tone, a njega spasavaju lučki pilot i isposnik. Od tada je stari mornar osuđen da luta svijetom i priča svoju priču.. Čin kojim počinje njegovo iskupljenje odgovara njegovom sagriješenju: to je čin uspostavljanja odnosa ljubavi i zajedništva sa svim, pa i najnižim oblicima života.''Stari mornar'' je pjesma koja ima bogat kolorit: tu nema ništa crno-bojeo, sve je prepuno boja. U ''Književnoj biografiji'' Kolridž je dao definiciju imaginacije. On podvlači tri sposobnosti koje bi mogli podvesti pod maštu, to su: uobrazlija (fancy), primarna i sekundarna imaginacija.. Sekundarna imaginacija čini osnov pjesničkog stvaralaštva. Kolridž kaže da je pjesnik biće koje zahvaljujući moći imaginacije, stvara novu prirodu.

Robert Pen Voren: Pjesma čiste imaginacije: pokušaj tumačenja: Voren kaže da u Starom mornarnu želi da istakne dvije osnovne teme. Jednu temu naziva primarnom, a drugu sekundarnom. Primarna se tema može odrediti kao isjod fabule, kao priča o zločinu, kazni i izmirenju. Primarnu temu ove pjesme on naziva temon religioznog viđenja ili temom ''Jedinstvenog života''. Sekundarna tema se odnosi na kontekst vrijednosti u kojem je prikazana fabula. Sekundarnu temu on naziva temom imaginacije. fabula, najuopštenije i najprostije rečeno, jeste priča o zločinu i kazbi i okajanju i izmirenju. Mornar ustrjeljuje pticu, more ga različute muke., od kojih seu najveće usamljenost i duhovna patnja; upoznavši ljepotu gromoroznih morskih zmija, preplavljuje ga ljubav prema njima te je u stanju da se moli; na čudesan način vraćen je u zavičajnu luku, gdje otriva radost zajedništva ljudi u bogu i izgovara pouku: ''Najbolje se moli onaj ko najviše voli'' itd. Sažetak poput ovog ipak ostavlja otvorena neka pitanja i najgolji način da se pokrenu ta pitanja jeste razmotriti prirodu

19

Mornarevog čina. Kritičari se najčešće pitaju: da li je Mornar kao čovjek imao istinski dobar razlog da usmrti pticu. Voren smatra da treba da se upitamo kakvo je simbolično značenje tog čina. Na to pitanje, dat je jedan odgovor, u teoriji koju je razvio Gingerisch: Mornar ne djeluje sam, već neprestalno trpi dejstvo; po ovom shvatanju pjesma je odraz učenja o nužnosti ili neceserijanstva. Ono što se često kaže za Vordsvorta, da je živio u svojoj filozofiji, mnogo prije nego što ju je izrazio riječima, važi isto i za Kolridža, osim toga što je živio u transcedntalnoj filozofiji kroz pisanje i voljenje poezije, živio je i u krivici zbog opijuma mnogo prije nego što je Mornar ustrijelio Albatrosa. Kolridž je smatrao da Prapočetni grijeh nije nasljednji grijeh: on počinje sa griješnikom i djelo je njegove volje. Ne postoji prethodno određenje volje. Činjenica da za ovaj čin nije bilo nikakve praktične pobude, da se on javlja kao čista izopačenost, vrijećala je podjednako i pristalice bukvalnog značenja i aristotelovce. Čin iznova nalaže Pad, a Pad ovdje ima dvije odlike: on je stanje volje i nije ishod ni jedne jedine ljudske pobude. Mornar nije usmrtio čovjeka već pticu i nemaštoviti tumači govore: koliko prašine oko jedne ptice. međutim, u pjesmi dolazi do poistovjećenja: lov na pticu postaje lov na čovjeka. Na početku se o albatrosu govori da je jao hh'hranu kakvu nije prije toga''. Jeo je ljudsku htanu, iživao i molio se sa ljudima. Još dalje, ''Mornar je negostoljubivo ubio posvećenu pticu dobrog znamenja''. Zločin je simbolično ubistvo, i to osobito gnusno ubistvo, jer u sebi sadrži gaženje gostoprimstva i zahvalnosti. Voren se pita: zašto nam pjesnik onda nije prikazao stvarno ubistvo? On kaže da bismo odgovorili na to pitanje, moramo zapamtiti da zločin može da ukazuje na Pad samo ako nije ničin motiviran. nemotivisano ubistvo čovjeka pokrenulo bi pitanje vjerovatnoće. pjesnikov problem bio je da nađe takav čin koji, s jedne strane, neće dovoditi vjerovatnost u pitanje niti će svojom grozom odvlačiti pažnju sa simboličkog značenja, ali koji će, s druge strane, biti dovoljno zločinački da opravda posljedice. Neophodne odlike tog zločina, utvrđene su na dva načina: time što je postignuto da težina zločina zavisi od nahođenja volje koje ga je postaklo; simboličnim opisivanjem ptice kao ''hršćanske duše'', kao '' posvećene'' itd. postoji i treći način na koji je zločinu pridata težina. Ptica je pozdravljena u ''Božije ime'' i u doslovnom i u simbloličkom smislu, i stog na kraju, u zločinu protiv Prirode imamo zločin protiv Boga. Zamisao o zločinu protiv Boga, a ne protiv čovjeka dalj je istaknuta činjenicom da je sa Mornarevog vrata uklonjen krst kako bi ustupio mjesto mrtvoj ptici.Postoji i pitanje ostalih mornara koje je zadesila smrt. Ostali mornari su u uzvjesnom kontrapunktu. To znači da oni sopstvenu želju uzimaju za mjerilo čina: najprije, kada misle da je ptica donijela povoljni vjetar, oni osuđujučon; zatim, kada se magle ponovo digne i vjetar dune, oni pozdravljaju čin, tvrdeće da je ptica donijela maglu; a potom, u mrtvilu Tihog okeana oni ponovo osuđuju čin. Voren smatra da ćemo nabolje pristupiti sekundarnoj temi tako što ćemo razmotriti značaj scjerla, ili bolje rečeno, različitih vrsta svjetla. Postoji stalan kontrast između mjesečine i sunčeve svjetlosti i glavni događaji u pjesmi mogli bi se razvrstati prema tone na kakvom se svjetlu odigravaju. Svi povoljni događaji odigravaju se pod okriljem mjeseca, a nepovoljni pod okriljem sunca. Voren razmatra kako ovaj simbol (mjesec) djeluje u pjesmi, u vezi sa temom imaginacije. Ovdje pod imaginacijom on podeazumijeva imaginaciju kao sposobnost stvaranja vrijednosti, ono što će Kolridž kasnije nazvati sekundarnom imaginacijom. Međutim, najprije treba shvatiti da simbolika svjetla nije jedina simbolika pred nama. Naići ćemo, npr, na vjetrove i bure u različitim važnim trenucima. Problem je, dakle, ne samo definisati određene simbole, nego i uspostaviti odnose među njima.Putovanje u pjesmi počinje veselo, pod dobrim znamenjem sunca. Da li je to sunce ovdje samo prirodno sunce ili je simbolično. To se pitanje zaoštrava strofu-dije kasnije, kada se diže bura i odnosi brod na jug. Da li je to samo prirodna bura ili je isto tako simbolična. Kanije će se pokazati da se vjetar i bura javljaju kao simbol sposobnosti za život i stvaralačke snage. Bura se diže kao posljedica Mornarevog iskupljenja i donosi mu spasonosnu kišu. Bura

20

poslije iskupljenja, iako ''dobra'' bura, isto je tako predstavljena slikama užasa i siline. Svojaka vrijednost bure važna je vrta koja se proteže i razvija kasnije kroz pjesmu. Možemo reći da je prva bura neprijatelj zato što čovjeka koji živi u svijetu uljuljkajuće bliskosti, zadovoljnog sobom i okriljem sunca, za takvog čovjkeka je stvaralački naprot, komešanje života, nešto neprijateljsko. Kada bura odvuče brod na jug dolazimo do zemlje leda. ta zemlja je lijepa i strašna, što u priliči mjestu na kojem će doći do susreta sa imaginacijom.Voren ukazuje na to kako s primarna tema religioznog viđenja prvi put utapa u sekundarnu remu imaginacije. Albatros, posvećena ptica, isto je na neki način posvećena ptica. Nije samo mjesec povezan sa pricom, već isto tako i vjetar. I tako imamo stvaralačku snagu vjetra, prijateljski nastrojenu pticu i mjesečinu imaginacije.-sve na okupu u jednoj skupini simbola. U ravni sekundarne teme zločin protiv ptice je zločin protiv imaginacije. U zločinu se spajaju obje teme. Zločin, tako reći, donosi sunce. Prividno, stihom se naprosto opisuje promjena pravca broda, ali u tom se stihu mjesec zamjenjuje suncem odmah poslije neočekivanog otrića zločina. Sunce je uzrokom prihavatanja zločina ostalih mornara-oni tumače da Bog opravdava čin zbog praktičnih razloga. U pjesmi je sunce svjetlost razumijevanja, ali to sumce postaje ''krvavo sunce''.Pojavljuje se i polarni duh, i on spada u skupinu simbola vjeta-ptica-mjesec. Dvije se činujenice ističu sa sadašnjim nosiocem imaginacije: njegovo prisustvo poznato je iz snova, a njegov je nalog.osveta.Treći dio pjesmi sastoji se iz dva ravnomjerno raspoređena prizora, jednog sa suncem i jednog sa mjesecom. U prvome se pojavljuje barka sa avetima koja je tijesno povezana sa suncem. Čitav je odlomak usmjeren na to da se pomoću ponavljanja emotivno izjednače sunce i barka smrti. A neposredno poslije toga, ne mjesečini, drugovi proklinju Mornara pogledom i padaju mrtvi. Voren smatra da Kolridž ovdje nije nedosljedan u simbolici jer imaginacija baš sad uporno zahtjeva osvetu.Život, red, sveopšte zajedništvo i tok, radost-sve te stvari od kojih je Mornar udaljen, obuhvaćene su opisom mjeseva i zvijezda. Odmah zatim opis vodenih zmija preuzima i produžuje značenje zvijezda. Zmije postaju stvorenja svjetlosti i u njima imamo još jednu skupinu simbola.''pri svjetlosti Mjeseca posmatrao je Božije stvorove velike tihe vode''. I pri svjetlosti mjeseca redaju se pojedini stupnjevi iskupljenja: prvo, upoznavanje sreće i ljepote; drugo, ljuba; treće, blagosiljanje tih stvorenja; četvrto, oslobađanje od ukletosti. Ovaj slijed je važan. U njemu se spajaju tema religioznog viđenja i imaginacije.Neprijateljska moć sunca osjeća se u trenutku kada uzgleda da snaga imaginacije osvetnički okreće leđa Mornaru. On sve stvari saznaje, to je važno zapamtiti, u snu, baš kao što su i mornari osjetili prvi put prisustvo Polarnog duha. A značenje te činjenice je isto: san nije u istoj ravni sa razumijevanjem, već je prikladan način na koji treba da se obznani neka posebna poruka imaginacije. Upravo u snu Mornar prvi put prima jasno izraženu poruku Albatrosa i Polarnog duha.Iznenada, tjeran blagim vjetrom, Mornar nazire zavičajnu luku. Kao što i priliči, ona se kupa u veličanstvenoj mjesečini. Ali sada će se pojaviti još jedna vrsta svjetlosti. kao znak onima na kopnu, iz svako mrtvo tijelo na polubi stoji po jedan anđeo sazdan sav iz svjetlosti. te tako ovdje, u dvjema vrstama svjetlosti pod kojim ase okončava povratak-uz anđele od svjetlosti (povezane sa primarnom temom) i mjesec (povezan sa sekundarnom temom) imamo konačno spajanje imaginacije i religioznog viđenja. Tema ''Jedinstvenog života'' u suštini je religiozna, ona nas upoznaje sa svijetom, kao što je brodska posada upoznata sa albatrosom, u ''božije ime''. S druge strane, tema imaginacije u suštini je estetska, ona nas upoznaje sa ''velikom'' oblicima prirode. Voren smatra da se konačno uništenje broda može shvatiti kao djelo anđeoskog jata. U ravni primarne teme, anđeosko jato ništi zločin; u ravni sekundaene teme, to se postiže pomoću ''bure'' koja spada u skupinu simbola imaginacije.

21

Po ovom tumačenju pjesme, središnja i ključna činjenica jeste stapanje primarne i sekundarne teme. A to znači da pjesma zauzima mjesto kao dokument o najbitnijem i najpresudnijem pitanju onog vremena: o problemu istine i poezije. Ono što Kolridž hoće da kaže jeste da je pisanje pjesme samo poseban primjer opšteg puta koji vodi spasenju. pošto je Mornar sasravio svoju pjesmu blagoslova, on može da krene na dugo putovanje kući. On stiže kući po mjesečini koja je svjetlost imaginacije, a na kraju veliča lanac ljubavi koji povezuje ujedno ljudsko društvo i vaseljanu. Ali čak je i ovdje Isposnik, koji ge zvanično vraća u ljudsko društvo, sveštenik prirode, a isto tako i sveštenik Boga: a odnos između čovjeka i prirode uspostavljen je putem imaginacije, te je tako Isposnik još i sveštenik imaginacije.Mornar svoju priču priča svati, on njemu ustvari govori da je ljudska ljubav, za koju gost, vjerovatno, drži da je povod za veselje, mora shvatiti u sklopu sveopšte ljubavi i sa samo u takvom shvatanju ona može postiću svoj smisao. Mornarevo lutanje nije samo znak da je on došao do usrećujućeg otkrića: ono je i prokletstvo. Tako saznajemo da imaginacija nije samo blagoslov, jer čak i kad daje blagoslov, ona baca kletvu. Stvaralaštvo-to je vjetar, vura, koja je ponekad neprijateljski nastrojena, a ponekad je spasonosna.Mornar će se spasiti i kao noć kružiti od zemlje do zemlje. Noć je u ovoj pjesmi povezana sa posebnim spletom asocijacija i ovdje, poslije dugog nizanja noćnih prizora povezanih sa mjesecom imamo znak isjeljujuće uloge imaginacije.Voren smatra da je ova pjesma, ukratko, djelo čiste imaginacije.

P.B. SHELLY

Percy Bysshe Shelley (1792-1822)

ŠEVI

Zdravo, o duše vedri! Ptica to nikad nije Bilo što pjevom štedrim – S neba, il skoro, lije Umjetnost nehotičnu iz srca najpunijeg.

Sve više k visinama Od tala se dižući Nalik oblaku plama,          Plav bezdan parajući, I lebdeći još pjevaš, i lebdiš pjevajući.

U zlatu obasjanu Tim suncem što zahodi, Nad kojim oblak planu, I juriš ti i brodiš Ko bestjelesna radost koja se netom rodi.            

Večernji grimiz se tali

22

Oko tvog leta, blijed; Zvijezdi s neba nalik Kad stane dan da sije Nevidljiv si, al sretni tvoj vrisak čujan mi je.

Oštar je kao strijela Svoda (od srebra stvoren), Jak sjaj sjaj súzi mu bijela I jasna svjetlost zore, Jedva je vidljiv, ali ćutimo da je gore. Od zemlje sve i zraka Zvukom tvoj glas jači je, Ko iz samca oblaka U noć golu što sije Mjesečev dažd svoj sjaj, i Nebo sve prelije.

Šta si – manjka nam znanje; Šta ti je najsličnije? Iz duge oblakā sjanje  Tečno kanulo nije Ko što iz tvog prisustva pljušti dažd melodije. 

Ko pjesnik, što se svoje Misli svjetlošću krije, I himne slobodne poje Dok se ne stvori svijet Za sućut s nadom i strahom koje mario nije.

Ko djeva gospodskog soja, U kuli dvorca, kad javi Tajni se časak, koja Smiruje jad ljubavi Glazbom, slatkom ko ljubav, što odaju joj plavi.

Ko krijesnica zlatna Što lije, nevidljiva, Svijetla neponjatna Sred dola sred rošljiva Međ cvijećem i travom što ga od oka skriva.

Ko ruža na koju sjena Zelena lišća pada; Vjetrovima je skvrnjena Vrućim dok njenog kâda Slast nesviješću tate teškokrile ne svlada.

Zvuk pljuska u proljeće

23

Po travi što sjaj je kiti, Kišom prenuto cvijeće, Sve što zna ikad biti Radosno, sjajno, svježe, glazba nadilazi ti.

Slast tvojih misli, Duše Il Ptico, šta je – objavi: Hvale se još ne čuše Ni vinu ni ljubavi Da tako dahtav zanos iz njih božanski plavi.

      Glasi svatovskog hora Il pobjedno pojanje, Spram tvojeg – biti mora Isprazno tek hvastanje, Stvar gdje ćutimo nečeg skrivenog pomanjkanje.

Tvoj sretni pjev izvore Koje ima? Zar polja Il talasi, il gore? Likovi neba, il dolja? Za ljubav k svom rodu? Ili neznanje bola?

U jasnoći te sreće Oštre neće imati Klonuća, sjen čame neće Nikad k tebi da svrati: Voliš: al nećeš tužnu ljubavnu sitost znati.

O smrti, kad sniš il bdiješ, Mora da sudiš ili Dublje il istinskije No što smrtni bi snili, Zar bi napjevi tvoji tako kristalno lili ? Gledamo ispred, ozada, I žudimo čeg nije, Pun nam je nekog jada Najiskreniji smijeh Najslađe pjesme misli rekle su najtužnije.

Strah, mržnja, oholjenja Da mogu za prezir biti, I da nismo stvorenja Rođena suze liti Ne znam kako se tvojoj radosti približiti.

Više nego svih rima

24

Slatki zvuci, nemala Blaga što knjiga ih ima, Više bi pjesniku dala Vještina tvoja, o ti, preziratelju tala!

Da pô radosti reče Meni tvoj mozak, pa da Sa usna mi poteče Ludilo takvog sklada – Svijet bi slušao me ko što ja slušam sada.         (Ivan Goran Kovačić- Marko Vešović)

ODA ZAPADNOM VJETRU

Percy Bysshe Shelley

O divlji Zapadnjače, Jesenjeg bića dahu, Nevidljivo ti prisustvo razgoni lišće što svenu,Kao pred vračem što dusi razbježe se u mahu,

Žutu, i crnu, i blijedu, i jektičavo crvenu Množinu zahvaćenu kugom: ti što do loga Zimskoga prevoznik si krilatu tom sjemenu:

Tu hladno i duboko leži, nalik na mnoga Tijela u grobu, sve dok proljeće, tvoja Azurna sestra, ponad predjela usnuloga –

Ne dune u trublju i ispuni (pupoljke bez broja Slatke istjerujući da pasu u zraku kao stada)Dolinu i brdo mnoštvom živih mirisa i boja: –

Divlji duše koji si svud kretati se kadar,Uništitelju, čuj me, čuvaru, o čuj me sada! –

II

Ti, čija struja, sred svoda, strma i uzburkana,Odriješeno oblačje ko zemno lišće rastureno, Strese sa spletenih grana Nebesa i okeana, –

Anđeli kiše i munje: ima ga posvud, eno,Po plavoj površini tvoje vazdušne bibavice, Nalik na sjajnu kosu što nekoj razjarenoj –

Menadi na glavi diže se, čak s tamne ivice Vidokruga i do visine će zenita poći,Pramenje bure što se bliži. Ti tužbalice –

25

Godine što mre, kojoj ova odmakla noć i Biće kupola prostranog groba, što gaNadsvedoše sve tvoje skupljene moći

Isparenja, iz čijeg će ozračja zgusnutogaCrna dažd i vatra i grad hrupiti, o, čuj, stoga! –

III

Ti koji si prenuo, iz onog što ljeti sanja,Plavet Mediterana, koja počiva: uljuljka je Vijuganje kristalih njenih strujanja, –

Pokraj ostrva od lave i u zalivu Baje,I vidje stare palate i kule u snovima:Drhte u valima što jače no dan sjaje, –

Obrasle mahovinom azurnom i cvjetovimaTako slatkim da čulo, kad ih zamišlja, opijaju!Ti kome, ravne sile što ih Altantik ima –

Da put mu stvore, u bezdne raskalati se znaju,Dok dolje morski cvjetovi i blatne šume odjeveneU okeansko lišće bez soka, prepoznaju

Tvoj glas, i naglo posive uplašene, I drhću i sve zbace sa sebe, o, čuj mene! –

IV

Da sam, kako bi mogao nosit me, listak sveli,I, da tobom poletim, da brz sam oblak sa svoda, I val, pred tvojom moći da dahćem, i dijelim

Zamašaj tvoje snage, samo manje slobodan,Nego ti, o nesavladni! Da barem jesamKao u svom detinjstvu, onda bih mogao da

Budem ti drugar u tvojim lutnjama preko nebesa, Ko onda kad prestići te u nebeskoj brziniJedva se činilo maštanjem; ne bih put tebe sa

Molitvom stremio u bolnoj potrebi. O, vini, Mene kao što činiš s valom, listom, oblakom! Ja padam na trnje života. Krv će da line!

Biće preslično tebi: divlje i gordo i lako Sputano je i svito časova teškim tlakom.

26

V

Učini da ti lira, ko šuma, budem i ja. Šta ako opada list mi, kao njen vlastiti!Brujanje tvojih moćnih će harmonija

Od oboje duboki jesenji ton primiti,Umilan čak u tuzi. Ti, duše razjareni, Budi moj duh! Ti budi ja! Ti, mahniti!

Raznesi moje mrtve misli po vaseljeni Poput uvelog lišća da bi se podstaknula Nova rađanja! I ovom strofom, činima njenim –

Raznesi, kao s ognjišta nezgasnula, Pepeo i iskre, moje riječi među ljudima,Kroz moja usta zemlji koja je usnula

Budi truba proroštva! O, Vjetre, ako zimaDošla je, zar još dugo do pramaljeća ima?

VEŠOVIĆ (predavanje) Shelly -''Ševi'' i ''Oda zapadnom vjetru''

I jedna i druga pjesma su o prirodi, tipično romatičarske pjesme. Romantičari programski vole prirodu. Obje pjesme su nastale u Italji. Shellija su često kritikovali avangardisti. Shellijeva žena je Mary Shelly (Frankenstein).Shelly je napisao pamflet o agnosticizmu, zbog toga je protjeran ssa fakulteta i tu počinje njegova pobuna. Posjedovao je intelektualnu preciznost. Shelly nije izbacivao razum iz poezije, ali je znao da poeziju stvara mašta. Pjesma ''Ševa''-postoji pet ili šest poređena o tome šta u njemu izaziva ševa (ptica). Slušanje ševe se pretače u niz slika. ''S neba ili blizu neba''-on ima moć preciznog gledanja, to je svojevrsna korekcija vizije. Od početka imamo duh. Zašto on ševu zove duhom? Ovo je platonska pjesma. On poredi ševu sa ljudskom dušom. Romantizam zanima priroda kao obrazac duha.''Oblak''- zaštitni znak romantičarske poezije. Oblak i ševa imaju zajedničke karakteristike. ''Oblak plama''- to je pjesma ševe, tu imamo sinesteziju. On sluša muziku i to preslikava na različite ravni iskustva. Shelly je bolovao od tuberkoloze , on je živio sa tom smrću u sebi. Tijelo je za njega bila anatema prokletsva. On u ševi vidi bestjelesnu radost oslobođenu okova tijela. Na kraju pjesme imamo razrađenu metaforu, to je gledanje ševe unutarnjim očima, očima imaginacije. Ševa je simbolički predstavnik života, ona je otjelotvorenje tajne života. Ševa je otjelotvorenje i umjetnosti, mišljenja. ''Pljušti duga oblaka''-tu ponovo imamo sinesteziju.Pjesnik skriven u svjetlost svemira-što si veći pjesnik, što su snažnije pjesme, to je manje pjesnika kao individuama; drugo značenje: tajna pjesnika je u tome što su njegove misli suviše jasne.Ševa-taj duh je demijurg, on stvara svijet. Posezanje za srednjim vijekom, to je tipičan romantičarski momenat.

27

U pjesmi je stvoren zemaljski adekvat onome što se na nebu zbiva.Shelly je dao obrazac romantičarske poezije. To nije nikakav spontan izliv emocija. Mery Shelly kaže da je Shelly (njen muž) pjesnik izuzetne imaginacije i inteligencije.''Oda zapadnom vjetru'' (postoji analiza ove pjesme)Biće u svom ''jesenjem statustu''- tu on misli filozofski sve što postoji. Ova sintagma ima filozofsku dimenziju. On kao da uzima povećao kada piše, sve imamo u nekom krupnom planu.Ptice-arhetip; duše se vrlo često utjelovljuju u pticama. Što se tiče vjetra, to je malo drugačije. Vjetar je istovremeno i duh i dah. Ne može utjecati se na smjer vjetra. Shelly se bavi jezičnom arheologijom; to je vjetar koji duva, a istovremeno i gospodnji duh. Najvažnija je ta igra značenja. On se obraća i nada da će se i nešto promjeniti u duhu Evrope, ovo je jedan čisto prirodni i metafizički pejzaž. U tom vjetru se priziva i božansko prisustvo. Pjesma ima izuzetno složeno značenje, ima elemente i poetskog i političkog. Ovo je historija o njegovom vlastitom duhu i duhu pjesništva.''Strmi svod''-kakav može nebo biti strmo? Iz koje se perspektive mora gledati da svod bude strm?''Isprepletene glave nebesa i okeana''-ovo je vizija, on gleda iz jednog ugla u kojem nema više realističnog gledanja, to je vizija sa neke duhovne tačke, on može da odozgo obuhvati sve.Keats-bio izuzetno uman čovjek kada se radi o pjesništvu i razumijevanju umjetnosti. Po shvatanju je blizak modernom vremenu. On je otkrio da pjesnici nemaju ličnost, karakter-to je uslov stvaranja umjetnosti. On govori iz pozicije tuberkuloznog čovjeka, ali i bilo kojeg čovjeka.

VESELIN KOSTIĆ: P.B. ŠELI (U: ENGLESKA KNJIŽEVNOST)

On je drugi veliki pjesnik mlađe generacije romatičara. Na njega su najviše utjecali Lametri i Volter, V. Godvin i Tom Pejn. Njegovo prvo objavljeno djelo je ''Nužnost ateizma''. Napisao ga je zajedno sa Thomasom Hoggom. Tu dokazuje da se postojanje boga ne moži dokazati ni čulnim opažajima, ni razumskim saznanjem, ni svjedočanstvima. Ovaj pamflet izazvao je oštro negodovanje, pa je Šeli izbačen sa fakulteta.U ''Odi zapadnom vjetri'' isprepliću se maštovite kosmičke slike sa vrlo preciznim zapažajima fizičkih pojava. Pjesma je podijeljena u pet strofa. U prve tri, misaoni i emocionalni materijal, je organizovan u plastičnom prostoru: zemlja, vazduh i voda. U preostale dvije strofe opisane pojave se ponavljaju i primjenjuju na pjesnikovu ličnu situaciju, tako da djelovanje zapadnog vjetra dobiva značenje trostrukog simbola:-smjene godišjnih doba;-revolucionarsnih kretanje u društvu;-pjesnikove uloge u životu.Drugi važni motivi su: smjena smrti i ponovnog rađanja, povezanost razaranja i obnavljanja, nada u političku revoluciju i osjećanje pjesnikove posustalosti.Šeli je napisao i ''Odbranu poezije''. Za njega je imaginacija ona sposobnost ljudskog uma koja ima najveći značaj u stvaranju poezije. On povlači razliku između razuma i mašte. Svoju koncepciju stvaralačke mašte povezuje sa platonskom filozofijom, pa zaključuje da pjesnik svojom imaginacijom prodire kroz koprenu ovozemaljskih oblika i pojava, te otkriva vječite, idealne oblike. Pjesnici su proroci, ljudi koji određuju zakone. Druga značajna sposobnost koja pjesniku omogućuje da pronikne u ono što je običnim ljudima nedostižno je senzibilitet. Za njega je poezija i tvorački jezički činilac.

SREBREN DIZDAR –''Oda zapadnom vjetru'' i ''Ševi''(U: POEZIJA ENGLESKOG ROMANTIZMA)

28

U ''Odi zapadnom vjetru'' Shelly je u prvi plan postavio pitanje svog poetskog i pjesničkog samoobnavljanja, regeneracije, te političkog preobražaja Evrope nakon poraza Napoleona kod Waterlooa 1815. godine. Pjesnik doživljava zapadni vjetar kao snagu koja može prouzročiti tu promjenu. Pjesma je napisana u blizini Firenze, na obalama rijeke Arno. Vjetar dolazi sa Atlantika i u prve tri strofe Shelly ukazuje na silinu zapadnjaka u jesen i proljeće na kopnu, u zimu u zraku, te u ljeto na moru. U tim se dijelovima pjesme pjesnik obraća vjetru kao kakvom božanstvu. U četvrtoj strofi Shelly sebe prikazuje kao list, oblak i talas koje pokreće vjetar. U posljednjoj strofi on se obraća vjetru koji treba da donese i inspiraciju i toliko željenu promjenu, da mu udahne snagu i da uvjerljivost njegovoj poeziji revolucije. Sve do četvrte strofe se vidi da pjesnik iznosi i svoje lične probleme. On se osjeća poraženim, osjeća potrebu za snažnijom inspiracijom. Neki kritičari, kao T.S Eliot, su u ovom kriku vidjeli Shellyevo nezrelo samosažaljenje.Pjesma ''Ševi'' je napisana 1820. godine u Italiji. Sastoji se od 21 dijela napisanih novom strofom. Ta se storofa sastoji se od četiri kraća i petog dužeg stiha. Kraći stuhovi sugeriraju ševin let. Dok ševa leti ona se oglašava pjesmom, a kako se penje veoma visoko, ima trenutaka kada se samo čuje, a ne vidi. Shellya u ovoj pjesmi zanimaju dvije stvari. To su stvarna ljepota koju širi pjesma malene ptice, ali i božanska suština duše, njene težnje i snaga inspiracije koju simbolizira ševa. Iako su poređenja izuzetna, ona su istovremeno i konkretna i apstraktna. Ševa je uspoređena sa pjesnikom koji pjeva svečane pjesme, himne; sa djevojkom plemenita roda koja se tješi muzikom, ali i sa krjesnicom. Ni pjesnik, ni djevojka, pa čak ni krjesnica ili ruža nisu stvari. I oni su proizvod misli, odnosno predstavljaju idealne forme. U posljednjem dijelu pjesme; Shelly se usredsređuje na sadržinu ševine pjesme. On dovodi u vezu božanske stihove koje još nikad nije čuo i postaje jasnije da on u ševi vidi upravo onog idealnog, božanskog pjesnika.

KEATSDŽON KITS

ODA GRČKOJ VAZI

1

Neoskvrnuta nevjesto spokoja,Gojenče šutnje, vremena sporoga,Povjesničarko šumska, priča tvoja,Sva cvjetna, slađa od stiha je moga;Tvoj oblik kakva obavija bajka, Lišćem krašena: bozi ili ljudi,Ili oboji, s dolja Arkadije Il Tempe? Bozi il ljudi? Neznano.Kakva skupina djeva? Kakva hajka Luda? Kakav je to napreg za bijeg ? Frule i bubnji? Kakav divlji zanos?

2

29

Čujna je glazba slatka, al je onaNečujna slađa, stog, ne čulnom uhu,Vi nježne frule, napjeve bez tona Zasvirajte mi, jer su draži duhu. Krasni mladiću, pod stablom, poj stati Tvoj neće, nit će stablo da ogoli;Ljubiti, smjeli ljubavniče, nećeš,Cilju bliz, ali ne tuguj: ona tiNeće svenuti; prem ne zgrabi sreće, Nju vječno krasnu vječno ćeš da voliš.

3

O sretne grane! Neće vam listovi Opast, ni zbogom reći vam proljeće;Večni napjevi večno će ti novi Bit, neumorni frulašu pun sreće. Sretna ljubavi! Sretnija, sretnija!Užitka punoj i večito vreloj,Vječno čežnjivoj i mladoj vječito,Nad svim strastima plamen se izvija, Ostavlja srce žalosno i sito,Jezik opaljen, i u vatri čelo.

4

Ko su ti, došli žrtvovat? Na kakavZeleni oltar, žrecu tajnoviti,Vodiš junicu, s rikom do oblaka, Dok cvijeće sapi svilene joj kiti.Koji to gradić, uz rijeku il more, Il sazdan, s mirnom tvrđavom, vrh griča, Narod isprazni te pobožne zore? Gradiću, biće večan ulicā tiMuk, i ni jedna duša, da ispriča Što si pust, neće moći da se vrati.

5

Atički liku! Krasni stavu! Spletom Mramornih ljudi i djeva, s granama Šumskim, sa travom pogaženom netom, Šutljiv obliče, mozak mučiš nama Ko vječnost: hladna Pastoralo! O ta Starost kad stroši naše naraštaje, S bolom drukčiijim no naš ćeš ostati,Prijatelj ljudi kojim veliš: Da jeLjepota istina, istina ljepota –

30

Sve je što znate, sve što treba znati.

MARIJA ŠERBEDŽIJA-Džon Kits (U:ENGLESKA KNJIŽEVNOST)

Njegov stvaralački zamah trajao je kratko. Umro je u 26. godini. Porijeklom iz srednje imućne građanske poroduce, stekao je samo skromno obrazovanje. On smatra da pjesnik mora biti spreman na žrtvu, mora da siđe u had patnji da bi ljudima obezbjedio svjetlost. Po ovom shvatanju je sličan Hekderinu. Pjesma ''Kad prvi put zavirih...'' je snažna metafora kroz koju pjesnik izražava svoje divljenje čovjekovom nemurnom duhu i ljepotama novog, još neistraženog. Za Kutsa ljepota nije samo prazna apstrakcija. Pna je jedan od aksioma njegove poezije. Krunu Kitsovog stvaralačkog rada predstavljaju ode, kraće refleksivne pjesme, pisane u proljetnim mjesecima 1819. godine. Strofa Kitsovih oda podsjeća na skraćeni sonet i svjedoči o pjesnikovom pokušaju da stvori spoj petrakističkog i šekspirovoskog sonetnog oblika. Romantizam njegovih oda sadrži mnogo realizma. ''Oda slavuju'' je zasnovana na pjesnikovom ličnom doživljaju. Čarobni dah ''zelene tame'' i usamljeni slavujev poj potpuno ovladavaju njegovim osjećanjima. U zanosu pjesnik se na krilima imaginacije diže iznad stješnjenog svijeta. Ali blaženo stanje ekstaze ne može trajati dugo. On se mora vratiti u stvarni život. Slavujeva pjesma polako zamire u zelenilu gaja u divljini, a pjesnik se u nedoumici pita je li to bio samo san. Uloga slavuja u pjesmi je višeznačna. On je istovremeno i konkretna smrta ptica i oličenje prirodnog života. Slavujeva pjesma simbol je pjesničke vatre i bezvremene ljepote umjetnosti, izraz kreativnosti duha koji je jedina čovjekova nada da prevazuđe svoje ograničeno tjelesno postojanje. Ideja da svojom umjetnošću čovjek sudjeluje u beskrajnom i vanvremenskom osnovna je tema i i ''Odi grčkoj vazi''. Povod za pjesnikova razmišljanja o neprolaznoj suštini duhovnog stvaranja je posmatranje bareljefa na starogrčkoj vazi čija ljepota ostaje besmrtan ukras na smrtnoj sceni ljudskog postojanja. Posljednji stihovi predstavljaju najpoznatiju Kitsovu misao. Ljepota je izjednačena sa istinom, a svijest o tom identitetu proglašena je za vrhovno ljudsko saznanje. Stvaralačka mašta mora po Kitsu posjedovati ''negativnu sposobnost''. Ta sposobnost je negativna jer potiskuje stvaralačku individualnost. Kits sve pjesnike dijeli na dvije grupe: na one koji u trenutku kreacije zaboravljaju sopstvenu ličnost i njima suprotne koji umjetničko transponivanje realnosti uvijek prelamaju kroz prizmu ličnog. Kits sebe ubraja u ovu prvu prvu grupu. Njegov stvaralački opus, iako stvaran u duhu romantičarske tradicije, nosi u sebi snažan pečat realizma.

FRANCUSKI ROMANTIZAM(Lamartin, De Vinji, Igo, Gotje, Nerval)

Alfons de Lamartin

ALFONS DE LAMARTIN: JEZERO

Tako, svagda k novim obalama gnani, Nepovratno k vječnoj odnošeni noći, Zar se usidriti u moru ljeta ni Dan nećemo moći?

O jezero! Jedva godina proleti,A kraj dragih vala – umjesto da gleda

31

Ponovo ih ona – na kam gdje sjedetiVidje nju, sam sjedam.

I onda je tako voda ti rikala I razbijala se o oštre stijene: Vjetar je škropio pjenom s tvojih vala Noge joj voljene.

Jednom smo veslali u večernjem muku:Pamtiš li da čuo ispod nebesa se Samo zvuk vesala što po taktu tukuSkladne ti talase.

Najednom s čarobne obale odbio Eho glasova se, a svi nepoznati; Val se utišao, i glas meni mio Ovo kaza zatim:

“O, vrijeme, svoj let ustavi! Vi satiSretni, ne hitajte!I naših najljepših dana nam kušatiHitre slasti dajte!

Da tečete za njih, nesretni vas mole: Uz njine proletne Dane nosite im i brige i bole,Ne hajte za sretne.

Uzaludno molim još koje trenuće: Vrijeme izmiče; Kažem noći: 'Budi spora!'; a svanućeRazagoni tmice.

Pa volimo, dakle! Svi u tren nestalan Hitro slast nek prime. Čovjek nema luke, vrijeme obala – Teče, i mi s njime “.

Zavidno vrijeme, pjane ure sve teKad ljubav nam lije dugi talas sreće,Zar će od nas tako brzo da odleteKo dani nesreće?

Zar nećemo ni trag njin otkriti više?Prošli zauvijek? svaki se protrati? Vrijeme koje ih i daje i brišeNeće da ih vrati?

Vječnosti, prošlosti, ništavilo, mračneJame, s progutanim danima šta ćete? Hoćete li vratit zanose te zračneSvim nama otete?

O jezero! Hridi! Špilje! Šumo tamna!Baš sve njih vrijeme štedi, i ne stare.

32

Na tu noć sačuvaj, Prirodo zamamna, Uspomenu barem.

Bilo u tvom miru, il tvojim burama,Bilo u tvom brežju nasmijano što je, U jelama crnim, divljim stijenama Ponad vode tvoje,

Bilo u zefiru što drhteći mine, U huku što žal ga drugom žalu doda, Sebročeloj zvijezdi od čije bjeline Meko sja ti voda.

Nek vjetar što jeca, trska što uzdiše,Nek zrak kojim mnogi laki miris roni, Nek govori sve što čujem, vidim, dišem: „Voljahu se oni“.

USAMLJENOST

Često u planini, dok zalazi sunce,U hladu staroga hrasta sjedim tužan: Po ravnici pogled moj šeta nasumce, Njena promjenljivost od nogu se pruža.

Tu grmi rijeka s valima što pjene:Vijuga i tone u tamnoj daljini; Nekretnog jezera tu su vode sneneGdje se večernjača diže u modrini.

Na vrške tih brda, što su okrunenaŠumama, u sumrak, zadnji zraci sjeli, A kraljice mraka kočija maglena Penje se i obod vidika bijeli.

Ipak, vinuvši se s gotskog šiljka onog, Jedan zvuk pobožan zrakom se razliva:Putnik je zastao, a seosko zvono Poj sveti s posljednjim šumom dana sliva.

Ali u tim milim slikama bešćutan Moj duh čar ni zanos osjetio nije: Ja posmatram zemlju ko sjenku što luta,Sunce živih više umrle ne grije.

Od brda od brda, od zore do tmine, Od juga na sjever, zalud idu zjene: Prođoh svaku mrvu bezmjerne širine I rekoh: ne čeka nigdje sreća mene.

Šta će mi ti dvori, kolibe, te dolje – Sve je prazan predmet koji čar ne nudi. Šume, vode, hridi, samoće što voljeh, Jednog bića nema i sve obezljudi.

33

Da mogu njegovom stazom da ga vijam, Vidio bih svuda prazno i pustinje.Ja ne želim ništa od sveg na čem sija, Ja te tražim ništa od svemira sinjeg.

Al, iznad njegovog puta, može biti, Kraj bi, gdje sja pravo sunce s neba drugog, Da na zemlji kožu mogu ostaviti, Iskrsnuo, onaj o kom snivah dugo.

Tamo, da na vrelu pijem željenome, Da ponovo nadu i ljubav otkrijem, I ideal žuđen svom dušom, a kome Imena u zemnom boravištu nije.

Što ne mogu, nošen u kočiji Zore, K tebi, mojih želja cilju maglenome? Sa zemlje izgnanstva što ne idem gore? Ničeg zajedničkog međ zemljom i mnome.

Kad list šumski padne u livadu, kreneNoćni vjetar da ga otme dolinama; I ja sam ko listak uveli, i mene,Olujni sjeverci, odnesite namah!

Marko Vešović (predavanje): A. Tibode u knjizi ''Istorija francuske književnosti'' kaže da se djelo La Martina srušilo, a djelo V. Hugoa preživjelo kao Iberski poluotok. On mu priznaje vrijednost.La Martin ''Jezero''-''...tako uvijek tjerani ka novim obalama..'' Ono zbog čega je njegovo djelo daleko od danas je to što on nije prepravljao svoje pjesme. Ova pjesma ima jednu metaforu, da nas u nekom čunu odnosi vrijeme. Pojavljuje se ''okean godina''.Život je opisan jednom razrađenom metaforom. Tu se pojavljuje šartrobijanska tuga. Njegova poezija ima dva lica. Nama se ne sviđa ta improvizacija, a s druge strane, tu ima i vrline, postoji spontanitet koji je neprevaziđen. Njegove pjesme posjeduju tu neposrednost i spontanitet. Sretni bi htjeli da zaustave vrijeme, a nesretni ne-...'''da tečete za njih nesreteni vas mole...''.Francuski stih je mnogo usporeniji, zbog toga se ne može u prijevodu u potpunosti prenijeti emocija. To je prava romantičarska pjesma. Nama se samo čini da on samo slika, da spominje neko jezero, neki čamac, a ko su oni, gdje se to dešava? Izbrisane su sve okolnosti života, ostaje samo struja emocija. Kod njega nema konkretizacije, to je poluapstraktni prostor. To je priroda i sve ono što se dešava u njoj. Priroda sama po sebi nema vrijednost. Ove pjesme se mogu doživljavati i pomalo kao simbolističke. Ne možemo reći da La Martin ima išta simboličko, ali ta muzikalnosti plus neodređenost krajolika ''vuku'' na simbolizam, a to je osnovi kvalitet u ovoj pjesmi. La Martin je napisao knjigu uspomena. On je upoznao jednu djevojku i ona je umrla. Centralni stih u pjesmi je ''jednog biće nema...'''. La Martin nema potrebu da to objašnjava. On se koristi metodom nagovještavanja kojom se koristi i simbolisti. Sentimentalizam-lažne emocije. Kod La Martina u dobrim pjesmama nema sentimentalnosti. Ono što su mane u njegovim lošim pjesmama, u dobrim doživljavamo kao vrlinu. Kod La Martina nema ništa novo na nivou teme, ali ima novo na nivou osjećanja.Posljedica toga što je za njega nestalo jedno biće jeste da je svijet ispražnjen, za njega su nestale sve vrijednosti. ''Često u planini u hladu..''-u ovakvim pjesmama ima neke elegancije.

34

''Promjenljiva slika od nogu se pruža''-u ovakvim trenucima La Martin pokazuje da je mogao praviti slike, a on izbjegava pravljenje slika jer bi to značilo prepreku emocijama.''Jednog bića nema''-taj stih sažima jednu emociju. Pjesma je napisana da se izraze posljedice nestanka jednog bića. Emocija je za njega bila božanstvo.Mal du siecle-svjetski bol, to je nešto od čega će tek Bodler napraviti veliku poeziju. Kod La Martina ima tuge, a to je on, njegovo biće, on je aristokrata. Romantičari su često bili tužni po službenoj dužnosti. Kad su pokušavali da misle, te su pjesme davala katastrofalne rezultate, to je bila konvencionalna poezija. De Vinjiju je to uspjelo. La Martin nije bio kršćanin, ali je bio religiozan. Imao je neku prirodnu reliogioznost, to je reliogiozni senzibilitet. Metafora je klasicistički ukras, toga nema u romantizmu. Tamo gdje su romantičari posezali za metaforama, kod romantičara su slike. U prvom dijelu pjesme priroda izgleda kao punovrijedno iskustvo, onda dolazi zaokret, iza toga postoji samo prezir i pustoš.''Šta će mi ti dvori''-to je najbolji primjer njegovog odnosa prema pejzažu, on to sve samo nabraja. Vanjski svijet sam po sebi nije značajan, osim kao zrcalo emocija. završetak pjesme prikazuje poziciju koju ima pjesnik romantizma. Ova čežnja za onostranim, riječ je o doživljaju pjesnika kao nekog ko je genije i kome zbog toga na zemlji nema mjesta. Pokazuje se da je smrt jednog bića pokrenula jedan proces, on otkriva da je to njegova iskustvena pozicija. Ovdje jedna emocija (gubitak bića) vodi u centar pjesnikovog iskustva. To će kasnije biti izraženo kod Bodlera.''Ničeg zajedničkog nema među zemljom i mnome''-pjesnik je zalutao u svijet koji nije njegov, to jeste do vrha dovedena emocija gubitka, ali je istovremeno i pozicija pjesnika. Ovo je pjesma o konkretnom iskustvu, ali i pjesma o vječnoj poziciji pjesnika, ne samo La Marina, nego bilo kojeg pjesnika. Emocija ovdje nije ostala privatna, nego je ona bila povod da otkrije egzistencijalni temelj iz kojeg potiče njegova pozicija.

Mihailo Pavlović (Francuska književnost): Početkom 1320. godine pojavila su se nujegova ''Pjesnička razmišljanja''. Bila su prihvaćena od najvećeg dijela publike kao novina i osvježenje. ''Razmišljanja'' su naišla i na dobar prijem i zbog onoga što u njima nije bilo novo. U tom smislu Igo je za Lamartina rekao da je klasičar među romantičarima. Lamartin je po svojoj estetici klasičar. On nije htio da bude novator u pogledu forme. Htio je du bude svakom pristupačan, da se obraća svima, kao novoator, pokazivao se samo u pogledu upotrebe raznih vrsta strofa i stihova. Druga klsacistička crta Lamartinove poezije jeste uopštenost, bezličnost, nedovoljna određenost. pjesnik očigledno pjeva o sebi, ali svoje osjećaje i dožuvljaje daje tako da se to može odnositi na svakoga. Što se tiče predjela koje opisuje, oni su mnogo više duševna stanja, nego vizuelne predtave i geografski objekti. Što se tiče tema ove zbirke, one su većinom opšteljudske, najuopštenije govoreću, to su: ljubav, bol, očajanje, nadanje i dožibljavanje prirode. Kao i kod drugih romantičara priroda kod njega ima značajno mjesto, kao glavna inspiracija pjesme ili kao sekundarna. U pjesmi ''Jezero'' naglašena je tema prolaznosti, tema nepovratnog proticanja vremena. ''Nova razmišljanja'' objavljena su 1823. godine. Ona sadrže ranije pjesnikove teme, ali su obogađena i novim. On se i ovdje sjeća prošlih ljubavi, ali i opjevava supružničju sreću. Tu sreću pojačava i osvjetljava toplina italijanskog pejzaža. 1830. godine objavio je zbirku pod nazivom ''Pjesničke i religiozne skladnosti''. Iz te zbirke poznata je ''Himna jutru'' kroz čije stihove provejava pjesnikov panteizam. Pored oko 100 000 stihova, Lamartin je napisao i oko 100 knjiga proze. jedna od najznačajnijih je ''Put na Istok''.

Alber Tibode (Istorija francuske književnosti) : Lamartin je objavio ''Meditacije'' tek u tridestoj godini života. Lamartin je počeo sa poezijom 18. stoljeća i on tu poezoju nikad nije sasvim napustio. Njegova poezija, u časovima lakoćće, vraćat će se ponovo tom stihu. Čitatelj i čitateljka iz 1820. godine ostaju na taj način u poznatom podneblju a ipak pred Meditacijama

35

ovi preludiji više nemaju značaja (misli na klacističku poeziju). Duga učahurena poezija dovodi do krilate poezije. Meditacije su predstavljale otkriće ljubavi. Od 24 pjesme po kvaliteti se izdvajaju 4, a to su: ''Usamljenost'', ''Dolina'', ''Jezero'' i ''Jesen''. Meditacije iz 1820. godine ne mogu se razumjeti bez Bajrona iz 1820., boga salona, žena i maldih ljudi. Kao i ''Harmonija'' i ''Poetske meditacije'' mogle su da nose epitet religiozne. One su namijenjene jednoj religioznoj publici. ''Nove meditacije'' su bogatije od prvih. Lirska poezija je uvijek kod Lamartina odgovarala jednom stanju prolazne milosti božije. lamartinova mislija, počev od 1820. godine, bila je: održati u francuskoj poeziju kao prirodi i kao podneblje.

Alfred de Vini

ALFRED DE VINJI: SMRT VUKA

Oblačje nad lunom raspaljenom ide, Ko dim brzi što ga nad požarom vide, I od crnih šuma vidokrug se pravi. Išli smo šuteći po rošljivoj travi,Kroz gusti vrijesak, kroz šiprag ne mali, Kad pod borjem, onom u Landama nalik,Velikih noktiju trag smo ugledali Vukova skitača koje smo hajkali. Slušali smo, dah nam suzdržan, a spore Naše noge. Nisu ravnica ni gorePuštale ni uzdah u zrak; u crnini Vjetrokaz je k svodu kričao jedini.Jer vjetar, nad zemljom uzdižuć se mnogo, Tek samotne kule dirao je nogom, A hrastovi dolje, nagnuti k stijeni, Kao da polegli spiju nalakćeni. Nigdje šuma, dakle, i, glave spuštene, Najstariji lovac u potragu krene:Osmotri pijesak, legnuvši, i javi Uskoro, on, koji grešku ne napravi Nikad, tihim glasom da svježi trag svakiZbori o prolasku i šapama jakim Dva velika vuka i vučadi dvoje,Mi odmah noževe spremismo, i svojePuške skrismo, njino jako svjetlucanje,Išli smo polako, razmičući granje. Kad trojica staše, ja, tražeći šta je To što vide, spazih dva oka što sjajeI četiri lake sjenke, s druge strane, U vrijesku i pod lunom razigrane, Ko što uz veliku buku čine vazdaVeseli hrtovi kad se vrati gazda.Slična im je igra, sličan oblik, ali U tišini su se vučići igrali, Znajući tu blizu da leži u kući Nin dušmanin čovjek, napola spijući. Otac je stajao, majka kraj drvetaOdmara, ko ona od mramora, svetaRimu: bokovima dlakavim su njenim

36

Polubozi Romul i Rem odgajeni.Vuk dođe i sjede, noge uspravio, U pijesak nokte kukaste zario. Izgubljen je, shvati, jer je iznenađen, Za uzmak il bijeg put mu je pregrađen,Tad zgrabi gubicom, raspaljenom vrlo, Najsmjelijeg pseta zasopljeno grlo, I zeljeznu čeljust ne rastvori, mada Našim hicima je bio isprobadan I noži su nam se, kliještima nalik,Roneći u njegov stomak, ukrštali, Do u zadnji čas kad pas mu se, bez sape,Mrtav prije njega, skotrlja pred šape: Vuk ga pusti, zatim u nas upre zjene,Kame mu do drške u bok zarivene, Okupan u krvi, prikucan sred trave, Puške oko njega kobni mlađak prave, Pogleda nas jednom još, potom se prući, Krv što mu na usta pokulja ližući,I ne mareć znati da poginu, svoje Krupne oči sklopiv, bez krika umro je. II

Na praznu sam pušku naslonio čelo, Zamišljen, goniti nije mi se htjelo Vučicu sa djecom što su ga, sve troje, Htjeli sačekati, i, mislim, bez svoje Vučadi udova, mrka i pristala,Ne bi muž veliki da sam strada dala, Al dužnost joj bješe spasiti ih, pa daS njom se uče dobrom podnošenju glada I da s gradom nikad ne uđu u savezŠto ga ljudi s ropskim zvijerima prave Koje za njih love, zbog ležaja svoga, Šuma i stijenja vlasnika prvoga. III

Vaj, mnih, kako naša bijeda stid budi, Unatoč velikom tom Imenu Ljudi! Kako napustiti život sa svim zlima Treba, to je divnim znano zvijerima. Kad vidim šta ovdje biva, šta ostaje,Sve je slabost, samo šutnja velika je. Ah, divlji putniče, ja te dobro shvatam, Tvoj mi zadnji pogled, što za srce hvata, Reče: “Nek ti duša, možeš li, dospije, A da manje revna i mislena nije, Do visokog stupnja stoičke gordinje, Gdje dijete šume odmah se uspinje, Jecaj, plač, molba su jednako mlitavi;Svojski, dug i težak, zadatak obavi Na putu koji te sudba pozva preći,Zatim, ko ja, pati i umri ćuteći”.

37

RIMLJANKA U KUPATILU

Robinja iz Egipta – crna put joj je sjala –Sa koljena joj pruža čist čelik ogledala; Djeva iz Grčke spoji, da veže kose njene, Kopčom iz Isa duplu pletenicu, a žene Iz Mileta su njenu tuniku prihvatile,I noge u posudi sa mlijekom joj mile.U ovalu, gdje mramor grimiz-žilice ima, Rujna voda je primi; a zatim kćeri Rima, Dok na nehajne ruke mirise slatke liju,Dosadne zrake vrelog dana zavjesom kriju, I, kroz nabore guste purpura njenog, masna Svjetlost je silazila, meka i sladostrasna; Neke su, kidajući cvjetne vijence svoje I hitrom rukom njine rasipajući boje Što u vodu fontane potom ko dažd bi pale, Mirisnim odlomcima vladarku pokrivale Koja, dok zlatnu liru prst joj tiče, na mlada Konzula sada misli i, snatreć, u san pada.

Marko Vešović (predavanje): ''Ja volim uzvišenost ljudskih patnji''. On uopšte o sebi ne govori i to ga razlikuje od La Martina. On nije pisao mnogo, ali njegova slava nikad nije dovedena u pitanje. Većina njegovih pjesam su dugačke, svedene na jedu razrađenu sliku. To je nešto što naginje poemi, po dužini i po tome što ima neki događaj (išli u u lov i ubili vuka). Pojavljuje se jedna osobina-mitologija, romantičari su tome težili. I klasicisti su tome težili; oni su mitologiji prilazili racionalno, a romantičari emotivno. De Vini je bio racionalan, on je znao napraviti pjesmu racionalnim putem. On je bio aristokrata koji je smatra da drugoga ne treba ''gnjaviti'' svojim emocijama, što nije u skladu sa romantizmom. On traži jednu bezličnu priču i da uobličavanjem te priče iskaže emocije. On je smatrao da svoje emocije treba sačuvati za sebe. Iza ovoga stava bilo je i plemićke gordosti; on svoje emocije ne iznosi na pazar, ne trguje njima. Samoća kao privilegovana emocija-to je nešto što su romantičari izražavali na različite načine. Kod De Vinija nema samoće genije, nego samoće čovjeka. On je bio plemić koji se osjećao jednak sa svim ljudima. To nije samoća genija, nego samoća pravog ljudskog bića. On je živio u svijetu bez boga. Svi romantičari su bili religiozni, imali religiozni senzibilitet. Kod De Vinija toga nema. Bog je potpuno odsječen od čovjeka i čovjek od boga. Bog je neprisutan u ljudskom životu i svijetu. Svi romantičari po definiciji vole prirodu. Nije da De Vini mrzi prirodu, ali je ne voli zato što je bešćutna. Za ostale romantičare priroda je ogledalo ljudskih emocija. Priroda ne zna za nas zato što u prirodi nema boga. Njegova filozofska i pjesnička misao je koherentna. Situacija je beznadežna, čovjek jedino može da dostojanstveno podnosi tu situaciju. On je jedini koji nije volio prirodu. De Vini je višestruko značajan. On je pripremio Huga. Kod njega nije važan zvuk, kao kod La Martina. Ovdje imamo filozofa koji je oblikovao pisca, to je filozofija stoicizma; sve što može čovjek jeste da dostojanstvemo podnosi nesreću. De Vini smatra da smo svi mi pomalo u vojsci na zemlji. On je bio vojnik iz uvjerenja. Čak i ako ta dužnost nema puno smisla, ona je ljudska. On je možda pomalo i idealizovao vojničku dužnost. To je dobro napravljena poezija, ali joj ponekad nedostaje ljudskosti. Po opisu lune u pjesmi ''Vuk'' vidi se da on ne voli prirodu. Očigledno je da je njegov odnos prema prirodi realističniji nego kod ostalih romantičara. Romantičari vjeruju da priroda suosjeća s nama, kod De Vinija toga nema. To je depoetizacija prirode. Možemo reći kako se kod njega

38

pojavljuje neka vrsta realistične deskripcije prirode, kod ostalih romantičara toga nema. Kada poredi vuka sa psom, on prirodu prenosi u ljudski svijet.''i njen dušmanin čovjek''-ovdje vidimo da je na strani prirode. Tu postoji i veza sa mitološkim vukom; vučica koja je zadojila Romula i Rema. To je vučica koja podsjeća na polubogove. Ova mitološka aluzija upućuje ka glavnoj De Vinijevoj osobini, njegovoj želji da dok priča običnu priču, to digne do mitološkog nivoa.''...željezni nokti...''- tu se radi o poošteroj percepciji. Riječ je o čudesnoj provali objektivnosti u opisima, što se ne može pronaći kod ostalih romantičara.Ono (lovci) su opkolili vuka i to de Vinija podsjeća na mladi mjesec. To je crni humor, ironijska upotreba lirske slile.''Na praznu sam pušku naslonio lice''-očigledno je i on ispalio metak, pojavljuje se i suosjećanje.''dužnost''-i vučice imaju dužnost, vučica ih uči podnošenju gladi. De Vinijev utjecaj je vidljiv npr. kod Kranjčevića. ''Sve je slabost, samo šutnja velika je''- u ovom stihu sažeta je bit njegove poezije, filozofije, moralnog stava. Njegova poezija nije didaktična.

Mihailo Pavlović (Francuska književnost): Za vrijeme njegovog života izašle su dvije njegove knjige, a posliej još jedna. Već u prvoj zbirci osjeća se pjesnikova sklonost da, posmatrajući sadašnjost, gkeda u prošlost. Poema ''pastirova kuća'' (u 224 stiha) pokazuje čovjeku ostavljenom samom sebi puteve olakšanja, ljepotu prirode, uzvišenost misli. U pjesmi ''Smrt vuka'' pjesnik u prizoru snažnoh otpora, dostojanstvene patnje i hrabrog umitanja životinje, čovjeku daje primjer za stoičko podnošenje teškoća i gorko prihvatanje tragičnosti ljudske sudbine. Osnovna osobina Vinjijeve poezije jeste misaonost. Od svih romantičara, on je jedini u pravom smislu riječi mislilac. Riječ je o misliocu čija je osnova pesimizam, ali u osnovi pesimizma nalazi se osjećanje usamljenosti, pa i averzije. Smatrao je da ni priroda, hladna i ravnosušna, čak i prema samom postojanju čovjeka, ne priža utjehu i oslonac. Božanstvo, ako postoji, gluvo je i nijemo pred ljudskim patnjama. Bog, ako ga ima, neosjetljiv je i osvetoljubiv. Zagonetnom ćutanju božanstva čovjek treba da suprotstavi sopstveno hladno ćutanje. Za njega je prvo i glavno pribježište iz te situacije: svjesno i hrabro mirenje sa opštom čovjekovom subinom i stoičko podnošenje svega što život donosi. Čovjek treba u sebi da izgradi religiju časti i dužnosti. tako će sačuvati svoju veličinu i dostojanstvo. Uz predano vršenje dužnosti neodvojivo ide samoodricanje i požrtvovanje. Njemu se pridružuju kult ljubavi i sažaljenja, kult ljudske solidarnosti. Ovako shavaćen, pesimizam postaje podstrek za borbu i napredak. Jedna od njegovih osnovnih književnih osobina je zaodjevanje filozofskih misli u pjesničko ruho, zatim, izražavanje u simbolima koje zamjenjuje ličnu ispovjest. Bezličnost njegove poezije je samo prividna. Emocija je samo prva etapa kod njega. Oko osjećanje se kristališe opšta ideja; zaodijevanje te ideje u simbole, je treća etapa. Vinji je klasičar po umjerenosti i suzdržanosti, po tome što radi sistematski i izbjegava diktat inspiracije, kao i po rječniku i slikama. On je romatičar po subjektivnosti, po temama, po dubokom nemiru i zadovoljstvu, po sklonosti ka slikovitom izražavanju.

Alber Tibode (Istorija francuske književnosti) : U dvjema epohama, Vinji je smatran, od elite, za najvećeg među romantičnim pjesnicima. Bilo je to naprije oko prije njegove trudeset godine, kada je stvorio slavna remek-djela, kojima, za života, nije više dodao ni jednu knjigu poezije. On je nastavio pjesničku revoluciju tamo gdje ju je ostavio Andre Šenije, dodajuću, i to prvi, antičkoj inspiraciji biblijsku inspiraciju, rekreirajući ''poemu'', unoseći u nju simbol i ideju, postižući, kao Kits, poeziju intelektualnu po svojoj zamisli, senzualnu po suštini svoga stiha. Prijem 1830. godine romantična balada bila je neko vrijeme u modi. Pjesnici

39

podražavaju Nijemcima. Jedini Vinji je imao sreće se ovdje digne u ozbiljan žanr. Ono što je u De Vinjijevoj poeziju još važnije je to da se od nje, u historiji, mora datirati otkriće mitova. Vinjijev ''Mojesije'' je mit o geniju. Govori o čovjeku utonulom u mišljenje na planini. nemoguće je bilo učiniti srećniji izbor da bi se inkarnirao mit o geniju, da bi se salio u zlato pečat svešteništva, nego što je to bio izbor Mojsija, proroka obećane zemlje. ''Eloa'' je mit o zlu. Vinjijevom poezojom vlada jedna ideja: raskid između čovjeka i tvorca, odbijanje da se primi svijet, priroda, sam bog, onakvi kakvi su. Poeme ''Kurjakova smrt'' i ''Malinovo brdo'' (Tibode ih naziva apologijama ćutanja) jesu doista testament pjesnika, koji je sam znao da ćuti, da iza granitnih brana zadrži unutrašnji život. ''Ovčareva kućiva'' nije samo simbol, već arhitektura simbola. Tri njena dijela izazivaju tri para oprečnosti: željeznica koja je društvena, i ovčareva kuća, koja pripada jedinki, politika i poezija; priroda i žena. Pred društvom, politikom i prirodom: mir. Ali bićima, poeziji, ženi: nježnost. Mašina banalizuje duh, politika zaglupljuje čovjeka, priroda ne zna za srce; pjesnik pred njima jeste Vuk (Tibode misli na vuka iz pjesme ''Kurjakova smrt''). Vinjijev svijet jeste svijet bez boga, njegova svijest jeste tragična svijest o jednom svijetu bez boga. Ta svijest vodi Vinjija u očajanje, ali u jedno aktivno očajanje, kod ovog mirnog čižovjeka samo u očajanje ćutljivog filozofa: nije potrebno nadati se da bi se nešto preduzelo. Jedini on od romantičara mrzi prirodu u svim njenim oblicima. U svakoj borbi čovjeka prtiv prirode, on jeste na strani čovjeka. On je na strani čovjeka protiv boga. Zbirka pjesma, djelo i život, Alfreda de Vinjija prožeti su onom herojskom dijalektikom zahvaljujući kojoj ovaj neprijatelj jednog datog boga dolazi do platonističkog pojma o jednom pravom i jakom bogu, koji je mjesto ideja, kao što je prostor mjesto tijela. Još od svoje mladosti Vinji je iznenađivao romantičare svojom uzdržljivošću i stidom. Dima je govorio kako ga nikad nije vidio za trpezom. Shvatljivo je onda što on jedini nije napisao neposredno intimne stuhove, što nije opjevao, kao drugi, svoje ljubavi, mržnje, bolove i radosti.

Victor Hugo

VIKTOR IGO

VENI, VIDI, VIXI

Živio sam dosta, jer sa svakim bolomHodim, ne našavši ruku što pomaže,Jer jedva se smješkam djeci uokolo,Jer cvjetovi više vedrinom ne snaže.

Jer sproljeća, kad Bog slavlje u sve meće, Gledam, bezradostan duh, ljubav što sije,Jer sam u trenutku kad dan čovjek neće, Vaj, i ćuti da se u svem tuga krije,

Jer vedri nâd moje duše je poražen, Jer u doba ruža i mirisa Kćeri! mrem u hladu, što tebi je blažen, Jer srce je mrtvo, dosta se živjelo.

Moja je zemaljska dužnost ispunjana. Moja brazda? Tu je. I moj snop? Dabome. Živjeh s osmijehom, bolji svakog dana,Uspravan, al nagnut ka tajanstvenome.

40

Činio što mogoh: služio sam, bdio,Vidio da često smiju se mom jadu. Čudio se kad sam predmet mržnje bio,Mnogo trpjeh, mnogo snage dadoh radu.

U hapsu, gdje krila ne šire se nikad,Dok padah na ruke, al ne uz tužaljku,Tmur, smoren, ismijan od ljudskih uznika.Vječitoga lanca nosio sam halku.

Napol pogledi se otvaraju moji, I ne okrećem će kad me zovu, plijenTuposti i čame kao čovjek koji Usta prije zore, a spavao nije.

U crnoj ljenosti, sad ne odgovorim Zavidljivcu čija usta mi naude.O, Gospode! vrata noći mi otvori Tako da nestanem i da me ne bude. April 1848. USPAVANI BOZ

Legao Boz bijaše umorom slomljen. Čitav Dan u radu na gumnu bješe prošao njemu, Pa napravio ležaj na mjestu svagdašnjemu;Boz je spavao pokraj mjerica punih žita.

Starac imaše polja i ječma i pšenice;Svagda naklonjen pravdi, mada bješe bogataš; Nije u vodi mlina njegovog bilo blata, Niti pakla u vatri njegove kovačnice.

Srebrna ko aprilski potok bješe mu brada,Snop mu ni škrt, ni žučljiv, i kad bi prošla neka Sirota pabirčarka: “Pustite klasje neka”,Govorio bi, “navlaš iz vaših ruku pada”.

Čovjek čist, što daleko od stramputica hita, Odjeven u lan bijel i u čestitost svoju, I, uvijek na strani siromaha u znoju, Ko javne česme bjehu njegove vreće žita.

Boz bješe dobar gazda, i rođak odan bèli;I darežljivac, mada spadaše u štediše; A gledahu ga žene od svih mladića više, Jer mladić jeste lijep, ali starac je velik.

Starac, koji se vraća prvotnom vrelu, ide U dane što su vječni iz promjenljivih dana,Jer vatra zjenicama mladih ljudi je dana, Ali se u očima staračkim svjetla vide.

*

41

Boz, dakle, spavao je, u noći, međ svojima; Pokraj žrvnjeva, što su na ruševine nalik, U tamnim skupinama žeteoci su spali, A ovo zbivalo se u starim vremenima.

Izraelom je sudac vladao. Od potopa Još mokrom, mekom zemljom, pod šatorima ljudi Išli su, i u njima svagda se strah probudi Kad god bi ugledali otisak džinskih stopa.

*

Boz je sklopio oči na ležaju od granja, Kao Judita ili ko što je Jakov spavo,Ali nebeska vrata nad njegovom se glavomNapola oštkrinuše i siđe jedna sanja,

I u toj sanji vidje: hrast koji nikao je Iz trbuha mu, a svod plavi tiče mu grana; Uspinjalo se jedno pleme ko dugi lanac: Dok jedan bog mre gore, kralj jedan dolje poje.

I glasom duše svoje Boz mrmoriti stade:”Kako bi sve to moglo iz mene proisteći? Jer osamdeset ljeta leže na moje pleći, I više nemam žene, a sina ne imadem?

Ona je, pored koje, o Bože, nekad snivah, Moj ležaj zbog vašega napustila već dugo, Ali mi smiješani još smo jedno u drugo, Ja sam napola mrtav, ona napola živa.

Zar da vjerujem? Pleme da iznikne iz mene?Dijete da dobijem, kako to može biti?Kad si mlad, trijumfom te svitanje svako kiti, I kao iz pobjede iz noći dan ti krene.

Al kad ostariš, drthtiš ko zimi breza gola;Ja sâm sam i udovac, na mene večer pao I svija mi se, Bože, duša ka grobu kaoŠto se ka vodi spušta čelo žednoga vola”.

Pošto Boz sve to u snu i u zanosu reče, Drijema pune oči okrenuo je Bogu;Kedar osjetit ružu na svom podnožju neće, A on i ne osjeti ženu kod svojih nogu.

*

I dok je Boz spavao, obnaženih je grudi Ležala kod Bozovih nogu Moapka Ruta Nadajući se da će zrak neznan da dolutaU čas nenadna svjetlost kad stane da budi.

Uopšte nije znao Boz da tu žena leži,

42

A šta Bog od nje hoće, to Ruta nije znala.Noćni su povjetaraci plovili dilj Galgala1, Asfodelske2 su kite puštale miris svježi.

Svadbena, uzvišena, svečana noć je bila,Anđeli bez sumnje su letjeli potajice, Jer vidjela se proći, na trenutak, kroz tmiceNeka stvar što bijaše plava i poput krila.

Bozovo disanje se, dok spava, miješalo U mukli glas potoka što mahovinu draga,Bio je onaj mjesec kad je priroda blaga,Na vrhu humova je mnoštvo ljiljana cvalo.

Ruta je snila, a Boz spio; trava je bilaCrna, brencala mutno na stadima su zvona;Golema dobrota je padala s nebosklona;Miran tren kad lavovi odlaze na pojila.

Jeremadet i Ur su počivali. Bje tmičnaDubina neba emalj zvjezdani gdje bjelasa. Među cvijećem tame, mlađak je, fin i jasan,Blistao na istoku, a Ruta, nepomična,

Pitala se, pod velom napol otvarajući Oči: koji bog, koji žetelac vječitoga Ljeta nehajnom rukom baci sred polja toga Zvjezdanog srp od zlata kad je krenuo kući.

1Galgal – mjesto kod Jerihona, gdje je Isus Navin dao obrezati Jevreje, po izlasku iz egipatskog ropstva.2 Asfodel – u Homera biljka na poljima donjeg svijeta, “cvijet smrti“; rod biljaka iz porodice ljiljana; naši izrazi: zlatoglav, čapljan, čepljez, kralejvo koplje, nanuška.

DOBA SJETVE: VEČE

Ovo je čas kad sumrak pada. Divim se, sjednuv kraj portala, Kako se zadnja ura radaOstatkom dana obasjala.

Na zemlji što je kvase tmice,Uzbuđen gledam, sveg u riti, Starca što baca neštedice U brazde žetvu što će biti.

Obris mu crni nadvisuje Polja duboko uzorana.Sluti se kakva vjera mu jeU korisni protijek dana.

Golemom ravni on koraca,Daleko hitne zrnje žita, Otvara ruku, s nova baca A ja razmišljam, svjedok sitan,

43

Dok velove razvija tama I miješa se sa njom graja: Ko da se širi k zvijezdama Sijačev zamah veličajan.

Marko Vešović (predavanje): Viktor Hugo je posljednji velikan klasičnog senzibiliteta. Od Bodlera pa na ovamo imamo specijalizirani senzibilitet. Hugo je pisao o svemu. Bodler je napisao esej o Hugou. Devetneaest godina bio je u izgnanstvu i to je njegov najplodniji period. U romantizmu je bio u modi Isok, bijeg u daleko, čežnja za Istokom, snatrenje o Istoku. ''Orijentalke'' (pjesme o Orijentu)-iz Kontemplacija. Te romantičarske pjesme se često svode na egzotiku. Da je napisao samo to Hugo bi bio veliki romantičarski pjesnik. Čitajući Hugoa zaboravljamo da je to bio pomodni trend. Bodler kaže kako je Hugo bio književni diktator. Snaga njegove poezije je bila tolika da je on nametao norme(Pol Valeri je napisao tekst o Hugou-''Pjesničko iskustvo''.) Valeri poriče Hugouvu genijalnost. Za Valerija norma je jedino mjerilo na osnovu kojeg možemo pjesnike ocjenjivati, to je stvaralaštvo po osnovu norme. Forma je oblik, a umjetnost jeste oblikovanje. Po Valeriju to je oblik koji nameće red i smisao životu. Ideal romantizma je bila lakoća, to je nešto što je moderna poezija odbacila. Lakoća podrazumijeva da se ne smije vidjeti da je poezija pravljena.Ko sve potiče od Hugoa? Bodler mu se suprotstavljao, zatim nadrealisti, svi su oni mogli da dalje razvijaju Hugoa, jer se imalo šta naučiti od njega. Valeri je smjestio Hugoa u kontekst francuske književne tradicije i našao mu tu mjesto.''Veni, vidi, vixi'' (Hugoova pjesma, vixi znači živjeti)''...ovo je čas kada sumrak pada..'-pravi Hugo je pjesnik sutona, to je granica. Ovdje se dešava spoj između dana i mraka. U sutonu je u stvarnosti moguće vidjeti nešto drugo, stvari postaju pogodne za preobražaj, a to je trenutak Hugovoe imaginacije. Romantičari ne vole dan. Ovo iskustvo će dugačije biti opjevano kod simbolista. Simbolisti preziru materiju. Simbolisti opjevavaju zvuk, miris, boju, jer nisu važne stvari, one su samo šifre nekog drugog svijeta. Za romantičare u sutonu se stvari otkrivaju.''..Sijač raste do zvijezda...''-to je pravi Hugo, one je posjedovao prirodnu sklonost ka tome da obično, svakodnevno preobrazi u monumentalno i veličanstveno. Kod Hugoa ima tog titanskog, pobunjeničkog. Mi vidimo da je to pobuna jednog titana. On u sebi njeguju prometejsku pobunu. Jasno je zašto mu je potreban suton: da starac izgleda velik do zvijezda. Kod Hugoa je hiperbola obllik iskazivanja istine. Hugo je pjesnik opštih mjesta, zbog toga mnogi smatraju da on nije intelektualan. ''Djeca'' i ''cvjetovi''-on uzima najljepše iz ovog svijeta i ništa ne osjeća, ne smije se tome. Hugoova kćerke je preminula mlada, utopila se u Seni i to je utjecalo na njega. ''Moja je zemaljska dužnost ispunjena''-to se često ponavlja kod Hugoa''..Uspravan, al'...''-uspravan u smislu moralan, ovdje imamo spoj etike i estetike. Malo ko je izražavao misteriju svijeta kao Hugo. On je pjesnik sa izvanredno razvijenom povijesnom sviješću, on je pjesnik historije svijesti, što je izuzetno važno za modernog čovjeka. Tek projektiranjem na historijski horizont mi vidimo šta je ovaj život. Hugo je, s jedne strane bio svjestan svoje veličine, a s druge strane, posjedovao je nevjerovatnu skromnost-''čudio se kad sam predmet mržnje bio''-to je infantilno osjećanje. U hapsu nema širenja krila i Hugo to zna, on govori o sebi kao o bilo kojem, univerzalnom čovjeku, svi smo u zatvoru, a ljudi se jedni drugima ismijavaju.Bodler kaže da je Hugo apsolutni pjesnik jer može da opiše sve.

44

''Uspravni Boz''- to je priča iz Biblije. To je pravi Hugo. Hugo je mogao da prožme tu mitsku priču svojim iskustvom. Način na koji jednu tuđu priču ispriča kao svoju, to je pokazatelj Hugoove veličine.''Odjevene u lan bijeli i u čestitost''- to je preuzimanje biblijskog jezika. Hugo je imao mogućnost da koristi sve registre francuskog jezika, pa i biblijskog.''česma''-oblik arhetispke misli za izvor života.''...mladić jeste lijep, ali starac je velik...''-vidi se Hugo ovdje govori o sebi. U očima mladića vidi se vatra, a u očima straca svjetlo On je ovdje izvanredno definisao dva perioda života. U starosti dani izgledaju kao vječni, dok u mladosti živimo promjenljive dane. Pošto je prizvao sadašnjost, on u posljednja četiri stiha pravi mali odmak koristi motiv potopa da napravi ovu sliku. Hugo nije samo oponašao Bibliju, nije samo napravio pastiš; tu ipak ima nešto hugoovsko. Hugoovska alegorija, vizija: gore bog pjeva, dolje kralj umire. Poslije ovoga pojavljuje se hugoovski monolog, to je čista ispovijest, ali ustvari nije ispovijest. Hugo je majstor monologa, veliki dio njegovo poezije su monolozi. On je interpolirao monolog u priču o Ruti. Hugo je majstor perifraze, okolišnog govora. Perifraza je sredstvo kojim su se često koristili klasicisti. On neće da kaže da mu je žena umrla, umjestao toga kaže ''...ona pored koje nekad snivah...''.Hugo uzima priču o Sari (dolazi joj bog u 80. godini i kaže da će roditi). On zna da bude i majstor suptilnih slika velike nagovještajne snage.''ljilan''-ima dva lica; simbol nevinosti, ali istovremeno i simbol plodnosti, muškog spolnog organa. U posljednjoj strofi imamo realizovanu metaforu.

Mihailo Pavlović (Francuska književnost): Zahvaljujući ne samo svome velikom književnom daru i svojoj čisto književnoj djelatnosti, nego i osobinama karaktera i temperament, Viktor Igo je mogao da postane ono što Lamartin i Vinji nisu htjeli ili nisu mogli da budu: neosporni šef romantičarske škole i vođa pokreta. '''Ode i balade'', objavljenje 1822. godine, obilježevaju početak Igovoe šezdesetogodišnje pjesniče karijere. kombinirajući uspješno i skladno svoje lične skolonosti i principe svoje poetike sa modom i zahtjevima vremena, 1929. godine Ugo je objavio svoju drugu značajnu zbirku, ''Orijentalke''. on tu Istok shvata dosta široko i slobodno. Zbirke ''Jesenje lišće'', ''Pjesme sumraka'' , ''Unutrašnji glasovi'' i ''Znaci i sjenke'', objavljenje od 1831. do 1840. predstavljaju novu fazu i novi korak naprijed u Igoovom pjesništvu. Među značajna ostvarenja iz ovog perioda treba pomenuti čivenu ''Olimpijevu tugu'' iz zbirke ''Znaci i sjenke''. U ovoj pjesmi o ljubavi i prirodu Igo, kao i uostalom i mnogi drugi romantičari, polazi od ličnog doživljaja, da bi zatim, inspirisan njime, prešao na opšta razmatranja i svome iskustvu dao opšte ljudski smisao. Zbirkom ''Kazne'' Igo se ne samo svrstao u najbolje francuske satirične pjesnike, nego ih i prevazišao. ''Kontemplacije'' predstavljaju vrhunac njegovog stvaralaštva. One sadrže, i u pogledu tema i u pogledu obrade, sve ono što sadrže i prethodne zbirke, samo što je sve dato bolje i snažnije. I ovdje nalazimo divljenje prema prirodi, ljubav prema djeci i ženi, sažaljenje prema onima koji pate i protest protiv društvene nepravd. Međutim, u njoj ima i nekih novina. To važi za želju i pokušaj da poezija izađe iz svojih okvira, uključujući tu, poered čisto umjetničke, i misaonu stranu, i da postane sredsrvo saznanja, neka vrsta religije koja treba da otkrije tajne života i svijeta. On se oslobađa tragova klacisista, ali i prevazilazi romantičarsku estetiku, ide dalje i najavluje i utvrđuje i nove pravce. On ima dosta pjesama parnasovskog karaktera. pored začetaka simbolizma, neki kritičari u ovoj poeziji nalaze čak i kluce nadrealizma.''Legenda vjekova'' je posljednja pjesnikova velika zbirka. Tu dolazi do iztražaju Igoovo uvjerenje da je njemu posvećaena uloga posljednjeg maga, posrednika izmešu neba i zemlje, koji svijetu ima da otkrije vrhovnu istinu. Igo je vjerovao u svemoćnog i dobrog boga koji toleriše zlo, ali mu priprema uništenje. Dobro i zlo vode borbu na svim planovima, a poprište

45

su čovjek i čovječanstvo uopšte. Seleći se iz tijela u tijelo, duše se penju ili spuštaju prema većoj vezanosti za duhovno ili materijalno, idu ka svjetlosti ili mraku. Konačna pobjeda je osigurna. U njegovoj filozofiji ima i pozitivizma sa ogromnom vjerom u napredak i nauku, ima i sentimentalizma i revolucionarne sumjerenosti itd. ''Legenda vjekova'' predstavlja sumu Igoovog pjesničkog genija, on je sav u njoj sadržan.

Alber Tibode (Istorija francuske književnosti): Igo je jedan subjektivan liričar, za čiju subjektivnu čičnost, neopravdano ili opravdano, čovjeku ne polazi za rukom da se zainteresuje, i nikad mu se ne dešava da onjoj sanja. postoji lamartinsovski kult; nema igoovskog kulta, već samo igoovska pompa. Od pompe, zlonamjernici mogu da bez muke skuju riječ pompezan. Igoovo djelo, monumentalno poput spomenika trijmufalne kapije, je čovječansko u svojoj pojedinosti i značaju, vančovječansko u svojim razmjerama, u svom glasu, u svom napoleonizmu, u svom Igo sam. Šta je to taj igoov monolog? On se formirao polagano, na ruku su mu, velikim dijelom išli događaji. Njegove ''Balade'' i ''Orijentalke'' udaljavaju se u vremenu i prostoru; ''Balade'' slikaju srednji vijek, a ''Orijentalke'' Istok. Pored lamartinoske sklonosti za dijalog, imamo igoovsku sklonost za monolog. Tibode se pita otkud ta sklonost?Od svih francuskih pisaca Igo nam izgleda u iti mah najjasniji autor u izrazu i najsnažniji retor u gomilanju riječi. On nije samo jasan, on je prepun jasnoće. Radi li se možda o monologu usljed usamljenosti i karjnje osobenosti, kao što je to slučaj s nervalom i Bodlerom? Nipošto. I Igo je našao svoje pjesničke teme među najopštijim emocijama, idejama, osjećanima. Tu se ne radi ni o monologu usljed rasipnosti, zaborava drugih, unutrašnjeg egocentrizna. ne radi se ni o monologu usljed prepuštanja frazi, prepuštanja sklonosti prema unutrašnjoj riječi. Ogo je ostao pjesnik radnik. Kod njega nalazimo sračunatu, komplikovanu misao. Ogo je veliki homo faber. Postojiunutrašnja realnost V. Igoa, kao što postoji njegov spoljašnji položaj. To su dva moćna boga.

Jovan Deretić (Romantizam): Viktor Igo bio je pjesnik, dramski pisac, romansijer, publicista, polemičar, i u svakoj od tih oblasti došla je do izražaja njegova izuzetna lodnost, tako da je iza njega ostala čitava biblioteka knjiga. On je primjer angažovanog pisca, uzeo je učešće i odigrao presudnu ulogu u nizu velikih književnih i političkih bitaka svog doba. u maldosti on je glavni junak u francuskom romantičarskom pokretu: njegov predgovot prvoj drami ''Kromvel'' prihvaćen je kao manifest francuskog romantizma. Kao pjesnički stvaralac prevazišao je sve romantičare, kako raznovrsnođću tema, tako i bogatstvom forme i stekao ugled prvog nacionalnog pjesnika Francuske. iako mu često nedostaje spontanost i dubina, iako njegovi stihovi djeluju ponekad isuviše pompezno, patetično i prazno, u njima se ipak osjeća istinska energija i vitalnost, neiscrpno bogatstvo imaginacije, poletna rječitost itd.

Teofil Gotje

HIPOPOTAM

Trbušasti hipopotamU džunglama Jave žije,Gdje reži iz sviju grotaNeman kakvu i ne sniješ.

Tigrovog urlika evo, Boa sikćuć odmota se,Bivo frkće, prožet gnjevom,A on spi il mirno pase.

46

Šta koplje, nož iz Malaje?Bježati od ljudi – čemu? Taj za metak i ne hajeJer od kože odskače mu.

Hipopotam taj sam i ja:Uvjerenjem svojim štićen –Oklop što se ne probija – Pustinjom bez straha skićem.

BOR U LANDAMA

Kroz Lande, francusku Saharu, kad kreneš,U bijelom pijesku vidljiv je tvom okuSamo bor, nikao iz trave sprženeI zelene vode, a s ranom na boku.

Jer, suze od smole da mu otme, škrtiČovjek, krvnik svega što Jehova stvori,A živi o trošku onog što usmrti,U stablu mu bolnom dug usjek otvori.

Ne žaleći kaplje krvi što odlaze,Bor lije svoj balzam i sok gust i vreli,I uvijek stoji prav na rubu staze,Ko kad ranjen vojnik prav mrijeti želi.

I pjesnik je takav u svjetskim Landama,Svoje blago čuva sve dok rane nije.Treba mu u srcu dubok rez da namahRime, zlatne suze božanske, prolije.

Marko Vešović (predavanje): Na početku Bodlerove knjige ''Cvijeće zla'' ima posveta Gotjeu. Danas se on ne smatra za ono što je Bodler mislio za njega. Bodler je od Gotjea mogao da nauči mnogo stvari. Romantičari su pjesnici ekstaze. I dolazi Gotje koji je bio savršeno hladan umjetnik. Bodler je napravio sintezu romantičarske umjetnosti i naparavio je od nje nešto što ona nije i po tome je on preteča moderne poezije. Bodler Gotjea višestriko nadmašuje. Gotje je nastupao kao neko ko ima vlastite misli i emocije, on je homo faber, čovjek koji pravi umjetnost. To nije dvoljno da opravda one Bodlerove riječi posvete. Gotje je važio za najboljeg poznavaoca francuskog jezika. U vrijeme Gotje je počelo deromantiziranje romantike. Šta je problem za Gotjea? On je veliki umjetnik, ali nije veliki pjesnik. Njega su smatrali i pripadnikom parsnasovaca. Parnasovci-prelazna škola između romantizma i simbolizma. Gotje je došao iz slikarstva. On jeste slikar pjesnik i to je važno za razumijvanje Bodlerovog divljjenja prema Gotjeu. Bodlerova veličina se sastoji i u tome što on može da napravi savršeno precizne slike. Gotje je smatrao da je u umjetnosti najvažniji rad. Gotje je majstor kratkog stiha, majstor osmerca. Gotje je važan jer je sa njim počela specijalizacija senzibiliteta. Hugo je posljednji nespecijalizirani pjesnik. Specijaliziranje znači i sužavanje senzibiliteta. ''Trbušasti hipopotam''grota-pećina, špiljaU četvrtoj strofi, što je karakteristično i za Bodlera, imamo komentar na prethodni tekst.

47

Gotje je postao poznat po crvenom prsluku u kojem se pojavio na premijeri Hugoove predstave. Riječ je o čovjeku koji nije volio svoje vrijeme. Živjeti u modernom svijetu znači imati vlastito uvjerenje. Pjesma precizno definiše poziciju modernog čovjeka.Druga pjesma-''Bor...''-Ovo je jedna od najboljih Gotjeovih pjesama koja izražava Gotjeov stav: to nije samo antifravcuski, antizapadnjački stav. ''...bor liči na ...vojnika''-to je savršeno tačno poređenje i to je Bodler mogao preuzeti od Gotjea. Riječ je o pjesniku koji je puno pridonjeo discipliniranju pjesništva. Opet na kraju pjesme dolazi komentar. Pojavljuje se jedan metod koji je koristio Bodler, preslikavanje bora na pjesnika i obrnuto.

Alber Tibode (Istorija francuske književnosti) : Gotje se kolebao između poezije i slikarstva. On je prenio u književnu radionicu što je više bilo moguće od naravi, ideja i stila slikarstva. Tibode za njega kaže da mu ne treba uskratiti titulu prvog mazala francuske lijepe književnosti. On je to po svojim paradoksima. Gotje je delegat romantizma za ideje umjetnika. On smatra da je umjetnost dovoljna sama sebi. Opšte je mjesto nazvati Gotjeov stil stilom slikara. Ali u tom ima granica koliko kvaliteta. Gotje se s pravom smatra za romantičarskog pjesnika koji, poslije Igoa,, najbolje poznaje jezik, njime se služi besprijekornom lakoćom. Ali on tu sigurnost može isto tako nazvati lakoćom, jednom lakoćom koju on zloupotrebljava kad ulazi u opisivanje, u reprodukovanje koje nije stvaralačko, koje vrši funkciju, kako on sam kaže, dobrog književnog dagenotipa. Ovaj romantičar slikar, kao i njegovi savremenici, nastoji da bude romantičar retor. U kratkoj poemi (za razliku od njegove dvije velike stvari ''Albertus'' i ''Komedija smrti'') Gotje se odlikuje životopisnošću, lucudnom i produbljenom reljefnošću manje lijepih riječi nego pravih riječi. Gotje je buržuj književne republike. Kome nedostaje smisao za Gotjea, tome u književnoj rebublici nedostaje izvjesna oblas buršoazije, familijarnosti, navike.

Žerar de Nerval

ZLATNI STIHOVI

Pa šta? Sve je čuvstveno! – Pitagora

Slobodni mislioče! Čovječe! Zar jediti Misliš na zemlji gdje sve stvari životom sjaje? Tvoja sloboda vlada silama tvojim skritim, A svemir iz svih tvojih mišljenja izostaje.

Poštuj u životinji djelatan duh; svaki je Cvijet po jedna duša što u prirodi sviće; Ljubavi zagonetka u metalu se krije, Sve čuvstvuje! I sve je jače no tvoje biće.

Boj se pogleda što te iz zida slijepogaVreba; riječ se čak i sa materijom združi, Ne daj nečasnoj kakvoj namjeni da posluži.

Često u mračnom biću stan je skrivenog boga, I poput oka koje rađa se, trepavkamaPokrito, čisti duh se širi pod korom kama.

EL DESDISHADO*

Tmičnik sam, – Udovac, – Neutješnik sada,

48

Akvitanski princ sred kule oburdane, Jedina mi zvijezda mrtva – sa zvjezdane Laute mi sija crno sunce Jada.

Moja Tješiteljko, u grobnoj mi tmini Pozilip i more Italije vrati, Cvijet tako mio mom srcu što pati, Odrinu gdje Loza s Ružom se sjedini.

Ljubav il Feb – šta sam? Lizinjan il Biron? Još Cjelov Kraljice moje čelo žari, U spilji, gdje pliva Sirena, sanjarih,

Pobjednički dvaput prešo sam Aheron: Na mojoj orfejskoj smjenjuju se žici Uzdasi Svetice i Vilini krici.

*Razbaštinjeni»

Akvitanski princ – pjesnik je sebe smatrao potomkom Brunyer de la Brunie, čije su kule u drevnoj Akvitaniji davno srušene.Udovac – izgubio je Ženi de Kolon.Lizinjan – ljubavnik vile Meluzine iz legendi u Nervalovom zavičaju. Meluzina je opčinila Lizinjana. Biron – francuski maršal o kome pjevaju valonske legende kao o žrtvi ljubavi.Aheron – pjesnik se dvaput prelazio Aheron ludila, i vraćao se natrag. Svetica – pjesnikova uspomena iz djetinjstva, zgonetna žena kraljevske loze koja je umrla da bi se ponovo ovaplotila u Ženi Kolon.Vila je Meluzina. (Svi ovi podaci uzeti su iz Vinaverovog predgovora Nervalovim Odabranim djelima).

Marko Vešović (predavanje): Nerval je bio i pripovjedač. Ima ciklus od 16 soneta. Jedna pjesma se zove ''Krist na maslinovoj gori''.''Razbaštinjeni''Himera-grčka riječ, znači čudovište, priviđenje, tlapnju...Nerval je pomalo simbolista, iako je u dalje romantičar. Objesio se u 40 i nekoj godini, to je bilo neko ludilo, šizofrenija. Nerval nije razlikovao zbivanja u svom unutrašnjem i vanjskom svijetu. Po tome on pripada 20-tom stoljeću. On je svoja priviđenja živio intezivno, kao svoju stvarnost. Jedini je Nerval asimilirao njemačku filozofiju i njemači romantizam sa francuskim. Često ga upoređuju sa Novalisom. Nerval je preveo Getovog Fausta i Gete je bio zadovoljan tim prijevodom. Bio je sklon misterijama, pa je proučavao mističke tekstove (Kabalu i sl.). Izučavao je alhemičarske tekstove, corpus hermeticus i to se vidi u njegovim pjesmama. Kod njega postoji neka vrsta sinkretizma. Jednom je rekao da on ima sedam vjera. Razlika između Nervala i ostalih pjesnika: metafore koje koristi nisu metafore, nego istine za njega. Senzibilitet znači sposobnost primjećivanja''..Boje se u slijepom zidu pogleda koji...''-ovaj stih se može shvatiti kao početak moderne poezije. On proriče sve ono što će se dešavati u poeziji 20. stoljeća.''..za samu materiju vezana je riječ...-mogućnost jezika, govora, nije vezana samo za čovjeka, romatičari su vjerovali da bog daje riječ prirodi. Nerval je to radikalizirao i rekao da riječ ima ne priroda, nego materija.''...pod korom kamena'..''-on ne kaže pod kamenom, nego pod korom kamena, to je čista vizija.

49

''Zlatni stihovi''-to je simbolzam prije simbolizma. Ovaj sonet nagovještava praksu 20-tog stoljeća, stihovi su postali gušći, bremenitiji sadržajem. Toga nema u romantizmu. To nagovještava kondenzaciju izraza koja je karakteristična za pjesničku praksu 20. stoljeća.''..u mračnom biću često se bog krije...''-kakav je to kršćanin koji kaže da se tu bog nalazi, očigledno je riječ o paganinu. To je izraz njegovog iskustva i izraz njegove vjere koja prelazi svaki monotezam, kao i paganizam, to je čisti Nerval.Melanholija je, između ostalog, nesposobnost da se ličnost integrira u jednu cjelinu. To je Nerval.''..crno sunce melanholije (jada).... Melanholija zrači suncem i mrakom, to je opis bolesti, ljudi vole kad su bolesni, nije to samo mrak.Pozilip-mjesto kad Napulja sa pećinom. On upotrebljava riječ pozilip, to ima veze i sa pozilipo (grč. riječ).znači mjesto gdje prestaje tugovanje odnosno melanholija.Heront-rijeka u paklu. U pjesmi kaže da je dva puta prešao Heront, dva puta je poludio.''Loza'' i ''ruže''-spadaju među središnje alhemijske simbole.Za njega nema idealizovane žene. ''Samo poljupci kraljice traju''- to je jedan ritual.''Vile''- pučko pripovjedanje; ''svetice'' -kršćanska kategorija-on to dvoje spaja i dobiva se ono čemu je Nerval težio cijeli život.

Alber Tibode (Istorija francuske književnosti): Mjesto koje danas zauzima Žerar de Nerval važnije je od mjesta T. Gotjea. Žerarov duh je više duh muzike, nego slikarstva, više tajanstvenosti nego izraza, više unutrašnjosti, nego spoljašnosti. 1832. godine niko nije pripovjedao s više ljupke emocije od autora ''Čarobne ruuke'', mješovine istorijskih vračarija i lakrdijaštva. Deset godina potom, Nerval ljudi, njegovo ludilo imalo je užasnih časoova i konačno čas samoubistva. Ali jedini intervali lucidnosti u vedrine u tom ljudlu stavljali su pero u ruku, prešli su u njegove knjige. on je jedini pisac kod koga se ludilo ili bolje reći sjećanje na ludilo pojavilo u liku jeden muze, jedne inspiratorke i jedne prijateljice. Ovaj Novalisov brat jeste jedini romantičar koji je dobro upoznao i osjetio Njemačku, na njenom jeziku, u njenim legendama i u njenoj muzici. On je dao naljbolji prijevod Fausta, kome se divio Gete. Kad se ludilo dotaklo Nervala, ono ga se dotaklo nježno i huroviti, obojili mi je misao polutonovima i sutonom, pretopilo tu misao, u izvjesnim trenucima, u fluidno stanje primitivnog mentaliteta i mistične ekstaze. Sonete iz ''Himera'' karakteriše ona vrsta maglovitisoti i stil jasnoće onih zagrobnih vodiča po simboličnim livadama i zdencima koji su nađeno, urezani na zlatnim pločama, u pitagorejskim grobovima. ''Himere'' pokazuju, u jeku romantizma, put ka simbolizmu i čostoj poeziji, kao što su one pokazivale Nervalu, s one strane groba, put posvećenih i tajne.

Mihailo Pavlović (Francuska književnost): Nerval se često svrstava u grupu ''drugih'' ili čak manjih romaničara. Godinama je zanemarivan od strane zvanične kritike i historije. U novije vrijeme dobio je priznanje i mjesto u historiji francuske književnosti. Jedna od njegovih opsesivnoh tema je tema prethodnog života. Svoj uspjeh najviše zahvaljuje pjesmama iz zbirke ''Himere'', to je grupa soneta. Prvi na najčuveniji je ''El Desfuhado''-označava čovjeka lišenog imanja, razbaštinjenog. Sama pjesma govori o gubljenju voljene žene za kojom pjesnik očajnički traga, sadrži jednu od glavnih Nervalovih tema: temu gubljenja i traženja voljene žene. Zbirka ''Himere'' bazirana je na tri elementra: ličnom iskustvu, luteraturi i na snovima i sanjarenjima. Jrzik ''Himera'' je pravi pjesnički jezik kome je cij da čitaoca prenese u jedan drugu, nepoznat svijet. Jedna od osnovnih karakteristika Himera jeste prekidanje sa deskriptivnom i oratosrskompoezijom i započinjanje jende nove, istražuvačke poezije. Jedna od osnovnih oznaka pjesnikovog očajanja pred kraj života bila je konstatacija ili strah od nemoći umjetničkog stvaranja, strah od gubljenja mogućnoati odbrane od ludila. Tako su ''Himere'' pored ostalog, patetična slika jedne ljudske sudbine. S obzirom na karakter

50

nervalovog djela, prirodno je što je njegov ugled počeo da raste poslije pojave simbolizma, na ojeg je izvršio veliki utjecaj. kao što će učiniti simbolisti, nerval traži veze među stvarima svijeta, traži odnose između sna i realnog žuvita. Ukida granicu između normalnog u nenormalnog, sn i realnosti, ponire u podsvijest, teži intuitivnom otrkivanju apsolutnog. Nerval prije Prousta uvodi tzv. afektivno pamćenje, subjektivno i neposredno. Romantičarske karakteristike kod njega su: interes za egzotične zemlje primitivnih naroda i folklora. no što ga najviše čini romantičarem je njegova iskrenost.

RUSKI ROMANTIZAM

Marko Vešović (predavanje) Slavenski romantizam- tu se se sve drugačije odvijalo nego u evropskom romantizmu. Rusija je tada bila feudalna zemlja. Dok je romantizam došao u Rusiju, postaje nešto drugo. U ruskoj poeziji se osjeća snažan utjecaj Bajrona. Ostali narodi imali su nacionalni problem, pa je taj romatizmam bio obojen nacionalizmom. Grči romantizar-Konstatin Baćuškin-on ipak nije pravi romantičar, nazivaju ga grčim romantičarom, što znači da se oslanja na antiku, a to je bila katakteristika klasicizma. Nesumnjivo je to klasicistički stav, ali i nema sumnje da je on po drugim stvarima pripadao romantizmu. Napisao je i jednu bezimenu pjesmu. ''Odisejeva subina'' – ''...pobožni putnik Odisej...''-odjednom se to putovanje pretvara u hodočašće. Tu ima i romantizma i klasicističke ironije. Tu ima i nešto moderno. Na ovaj način sa mitovima postupaju pjesnici 20-tog stoljeća.Druga pjesma:''..ima uživanja u divljini...''-kult divljine, divljina je nešto što nije stvorio čovjek. Posljednji stihovi nagovještavaju ono najbolje u roamantizmu.

ALEKSANDAR PUŠKIN

ELEGIJA

Ugaslo veselje bezumnih godinaTeško je ko mutni mamurluk od vina.Al u duši tuga dana koji minu Što starija, to je jača, slično vinu. Moj put je turoban. Tuge i napore Obećava burno budućnosti more. Ali ne bih da mrem, druzi. Ja bi htio Živjeti da bih mislio, patio;I znam da za me biće i nasladaSred uzrujanosti i briga i jada: Mene opet sklad će zanijeti kašto, Plakaću nad tim što sazdano je maštom,I možda – pred moj zalazak u tmine,Ljubav smiješkom oproštajnim sine.

ANČAR

U kržljavoj, škrtoj pustinji,

51

Na tlu što ga usija jara,Ančar – svemirski samac sinji –Stoji poput strašnog stražara.

Priroda stepa ožednjelihRodi ga jednog gnjevnog danaI žile mu otrovom preliI mrtvo zelenilo grana.

Otrov , koji kroz koru teče, Rastopi se kad podne žeže,I u smolu se, sav, izveče, I prozačnu i gustu, steže.

K njemu ptica ni tigar neće,Jedino crni vitlac burinNa drvo smrti nalijećeI, već otrovan, dalje žuri.

A ako oblak koji bludiNjegov dremljivi list umije,Otrovna kiša s grana hudihU pijesak se vreli slije.

Al čovjeka će čovjek, zjene Despotske, s ančaru poslati, I on poslušan na put kreneI s otrovom se zorom vrati.

Smrtnu je smolu on donioSa lisnom granu već uvelom,Hladan se potok pota lioNiz njegovo blijedo čelo.

I, smalaksavši, leže namahPod svodom kolibe od lika,I rob izdahnu pred nogamaNepobjednoga tog silnika.

A car poslušne strijele svojeStavi u otrov taj, i s njimaUništenje odaslao jeU tuđu zemlju, susjedima.

***Volio sam vas: ljubav mi, u duši, Još posve nije zgasla, može biti. Ali nek ona mir vaš ne naruši; Ne bih vas htio ničim žalostiti.

52

Volio sam vas šutke, beznadežno, A dušu čas strah, čas ljubomor skoli.Volio sam vas iskreno i nježno, Neka Bog dâ drugi da vas tako voli.

Marko Vešović (predavanje): Sa Puškinom počinje velika ruska književnost. On je napisao roman u stihovima, za obrazac uzima Bajrona. Puškin jeste romantičar, ali je i mnogo više. On je uzimao i od klasicizma ono što mu je odgovaralo. On se, kao i Vodsvort, otvorio prema ljudskom, narodnom jeziku. Za Puškina se veže pojam ''hladne inspiracije'', inspiracija mora postojati, ali um koji je vodi je hladan um. On zna da je razum onaj koji pronalazi prava rješenja. Veliki pjesnik stavlja pod lupu svoju pjesmu i traži patološka mjesta.''...godine su bezumne''-riječ je o mladosti, o Puškinovoj mladosti. Tad je bezumna mladost bila stvar časti. Romantizam je vezan za mladost. Puškin u 30. godini je nešto drugačiji.''...ugaslo veselje..''-ipak se žali za tim, tu se pojavljuje nešto što se procjenjuje razumom, ali i za čim se žali. '''Možda'' je u poeziji uvijek snažnije nego ''jeste''. U 20. stoljeću je isčezla uvjerenost u nešto. Kad se ograniči na tvrdnju, čovjek isključuje sve druge mogućnosti-''...možda će ljubav...''. Igra između tmine i ljubavi; pojavljuje se značenje da je ljubav neka vrsta kosmičke svjetlosti. Kada govori o zalasku, tu on svoju smrt preslikava na kosmički plan. Druga pjesma: ''Ančar''potok pota-potok znojalika-kora ispod kore drveta. Vidimo da je ovo pjesma u kojoj radi mitska svijest pjesnika. Ančar nije naziv samo za drvo iz Indonezije, nego naziv za drugi, strani svijet. Ovdje je riječ o radikanosti vizije zla. Ovo je priča ili mit o zlu. To drvo postaje kosmičko drvo. Ova pjesma je radikalna po tome što je osa svijeta zlo. Lotman kaže da za njega poezija nastaje kao posljedica kršenje zabrane kombinovanja.'''kržljiva pustina'''-Lotman kaže da se tu radi o kršenje zabranje, ali tu se radi o metonimiji, zamjeni po sličnosti.''Ančar svemirski samac sinji..''-to je suština pjesma. Ovdje imamo model kosmičkog prostora. On govori o pustinji, stepama, ali kada se ti drvo stavi pred svemir, dobiva se kosmički smisao.''stoji poput strašnog stražara'...''-to ima više značenja, ima veze i sa političkim kontekstom. Čudovište se javlja u vrijeme kad je priroda gnijevna-to je arhetip. Oksimoron: ''mrtvo zelenilo grana''. Jasno je da je to zelenilo koje umrtvljuje, otrovno zelenilo, ovdje se pojavljuje paradoks, smrt i život su spojeni u jednoj slici. ''Smola''-ono što je ljekovito, ali ovdje se pojavljuje kao negativna osobina drveta.Drvo je u romantizmu suština zdravlja, ljepote. Puškinovo drvo je negativ drveta u romantičarskoj poeziji. Postoji paradoks, priroda ipak ima način da se odbrani od ljudskog zla, u ljudskom svijetu nema odbrane od zla. Tigar-odličje zla u prirodi, ali to je prirodno zlo, to je legitimno zlo, li zlo o kojem govori Puškin je izolovano zlo. Priroda ima sposobnost bojkota ili mobinga.. Postoje i neki ''crni vjetrovi'' u prirodi, kad dotaknu to drvo, ono postaje smrtonosno. Pojavljuje se da ''čovjek čovjeka despotskih (...) posla Ančaru''-to je stih koji sugeriše slobodu (prirode) i jednakost čovjeka, a sve što dolazi kasnije narušava tu prirodu. Lotman ukazuje na to da se upotrebljava isti pridjev i za čovjeka i za strijele. Ančar je zao i ostao je sam, tom zlu je doskočio kosmos, priroda, a ljudskom zlu se ne može doskočiti. Ova pjesma ima nešto antičko. Sofoklo je rekao kako ima mnogo strašnih stvari na svijetu, ali da od čovjeka nema ništa strašnije. Rob nije samo žrtva. Strijele su poslušne i poslušan je rob; jasno je da rob učestvuje u tom zlu.

53

Druga pjesma:''...volio sam vas...''-pjesnik je uspio uvjeriti nas u svoju ljubav i onda se uzdići iznad toga i posmatrati to iz božije perspektive.Ljermontov, njegova poezija je vrhunac romantizma. Njega su protjerali na Kavkaz i tamo mu namjestili dvoboj. Kakvaz je jedno od središnjih ''mjesta'' njegove poezije. Njega je očarala mitologija tih naroda, njihov folklor (Prometej je bio prikovan za Kavkaz). Kavkaz je simbol njegovog pjesništva, a on je tamo ujedno i ubijen.*

EVGENIJ BARATINSKI

NATPIS

Pogledaj ovaj hladni lik,Gle: života je lišen, Ali trag strasti minulih S njega se ne briše!

Tako, sleđen, bujice bijes Nad bezdnom visi: rikuIzgubiv groznu od prije, Čuva pokreta sliku.

***

Čemu vi, dani? Neće zemlja pečalna Prizore da promijeni!Svi su poznati, a ponavljanja stalna Budućnost nudi meni.

Zalud se nisi trzala i kiptjelaŽureći sa razvojem,Bezumna dušo, ti si prije tijela Izvela podvige svoje.

Tvoji zemaljski utisci, to se davno Na krug tijesan svelo,I, među povratnim snoviđenjima tavno Drijemlješ, a tijelo

Zja besmisleno u jutro koje graneDa noć smijeni bez razloga,I u mrak noći gdje veče jalova kane – Kruna mog dana praznoga.

LJERMONTOV

JURIJ LJERMONTOV

54

JEDRO

Samotno jedro se bijeliU morskoj magli što se plavi!..U daljnoj zemlji šta nać želi?U rodnom kraju šta ostavi?..

Igraju vali – vjetri zvižde,I jarbola je škrip sve teži… Avaj, ono sreću ne ište, Niti od svoje sreće bježi.

Pod njim svijetli struj azura,Nad njim se zraka sunca zlati…Ono, buntovno, traži bura,Ko da će bure mir mu dati! 1832 ***

Rastali smo se, a tvog portreta Još evo na mojoj grûdi: Ko blijed prizrak boljih ljetaU duši radost budi.

I kad se strasti novoj predam,Ne mogu bez lika tvog. Jer hram napušten – ipak je hram,Svrgnut kumir je – ipak bog.

SAN

U podnevnoj jari ravnog DagestanaLežah nepomičan: u grudima tane;Jošter duboka pušila se rana,Kap po kap krv je curila iz rane.

Sam ležah na tom pijesku doline, Krug hridi oštrih sve uži je bio,I sunce je žeglo žute vrške njineI mene – no ja sam u snu mrtvom spio.

Snio sam večernji pir, čiji plameni Sijaju, u kraju mojemu rodnome. Govorile su veselo o meni Mlade, cvijećem ovječane mome.

I među njima je jedna zamišljena, Ne ulazeć u njin razgovor, sjedila,

55

I u san tužan mlada duša njena Bog zna čime je uronjena bila.

Ona je sanjala ravan Dagestana;Znani leš ležao u toj dolini je,Sred grudi, pušeć se, dimila se rana,A krv u mlazu što se hladi lije. 1841

Aleksandar Fleker (Povijest svjetske književnosti ): Pjesništvo Mihaila Jurjeviča Ljermontova (1814-1841) predstavlja vrhunac u razvitku ruskog romantizma. postao je poznat po svojoj gnjevnoj retoričkoj pjesmi ''Pjesnikova smrt'', koju je napisao u povodu Puškinove smrti. Zbog nje je Ljermontov, kao mladi oficir, protjeran na Kavkaz, koji mu je, kao i mnogim drugim romantičarima, dao mnoge motive planinske prirode, istočnjačke egzotike i neobičnih legendi. Na Kavkazu je za vrijeme svog drugogprogonstva i poginuo, u dvoboju. Pripadao je drugom pokoljenju ruskih romatičara; lirika mu je pretežno bila turobna i zlosutna. Jedan je od temeljnih sadržaja Ljermontove lirske je romantičarska težnja za djelatnošću, slobodom, pobuna protiv sredine koja okružuje i sputava pjesnika. Ljermontova pobuna je drugačija nego u ranom ruskom romantizmu. Ljermontovljev lirski subjekt je u svojoj pobuni protiv svijeta ne samo manje konkretan od svojih prethodnika, nego je prije ssvega osamljenik. I on preuzima bajronistički romantičarski model, ali ne zato da bih ga odmah prevladao, kao Puškin, već naprotiv, da ga razvije.

POLJSKI ROMANTIZAM

MICKIJEVIČ

Adam MICKJEVIĆ

AKEMANSKE1 STEPE

Isplovih u prostranstvo suhoga okeana,Tonuć u zelenilo, kola kao čun plove,Sred šumnih livadskih vala, sred cvjetne ove Poplave, kraj koralnih ostrva od burjana.

Mrači se, nigdje traga ni putu ni kurganu,Tražim na nebu zvijezde što vode lađe,U dalji zar blista oblak? zornjača zar izađe?To blista Dnjestar, pali se lampa u Akermanu.

Stojmo! – kakva tišina! – čujem ždralovi lete:Ne bi ih mogle doseći ni oči sokolove;Čujem kako se leptir na vlati nija,

Kako kroz trave glatko vrluda zmija,Takva tišina! Osluškuju moje uši napeteDa čuju glas iz Litve. Idemo – niko ne zove.

56

I. Sijarić-M. Vešović

1 Akermanske stepe – krajolik oko gradića Akermana na Krimu, u blizini Odese2 Kurgan – groblje u stepi. 3Lampa u Akermanu – mjesec na nebu, kako kažu tumnači, mada je, pošto je tu blizu Odesa, mogućno da pjesnik misli na svjetionik.

NAD VODOM VELIKOM I ČISTOM

Nad vodom velikom i čistom,Stajahu redovi hridina, I dubok prozir vode ïstomOdrazi crna lica njina.

Nad vodom velikom i čistom Crno oblačje sad prolazi, I dubok prozir vode istom Promjenljiv oblik njin odrazi.

Nad vodom velikom i čistomSad rikne grom, i uzduž sine, I dubok prozir vode istom Odrazi svjetlost, a glas gine.

I voda, čista kao ikad, Stoji prozračna i velika.

Uokolo tu vodu vidim, Tu sam sve vjerno da odrazim, A ponosita čela hridi I s njima munje – obilazim.

Hridi nek stoje i neka groze, Oblaci kiše nek prevoze, Grmjet i ginut je munjama ovim, Meni – da plovim, plovi, plovim. U Lozani (1839-1840)

AJUDAH Volim da gledam, Judahu na hrid stajuć,Talase u pjeni, čas u vrstama crnim,Prašteći zbijaju se, čas ko snijeg srebrniU milione duga divno se prelivaju.

Udaraju u plićak, razbiju se u vale,Kao vojska kitova prekriju žal, osvojeKopno s trijumfom, i, bjegunci, u svojem Povratku razbacuju školjke, perle, korale.

57

Pjesniče mladi, tvom srcu liče te vode!Srast često grozne uzburka nepogode,Ali kad bardon1 digneš, ona bježi, bez škode

Za tebe, da uroni u bezdan zäborāvi,I besmrtne pjesme za sobom da ostaviOd kojih vrijeme ukras za tvoje čelo pravi.

1Bardon - instument uz koji pjevaju bardi

Marko Vešović (predavanje): Velika četvorka iz poljskog romantizma: Adam Mickijevič, Julius Slovacki, Zigmund Krasinski i Norvid.Norvid je samo djelimično romantičar. U njegovoj poeziji ima elemenata klasicizma, romatizma i onoga što će nastaviti avangarda. ''Akernanske stepe'' (ima analiza u knjizi ''Umijeće tumačenja'')-Mickijevič. ''Isplovih u prostranstvo...''- S jedne strane, to se čini kao bukvalizam, a s druge strane, kao razrađena metafora.''..sred čvrstih vala..''-duva vjerat i talasa travu. To je prizor koji je bremenit budućnošću. Ovdje se vidi da je moderna poezija uzela od romatantizma ono što se dalje moglo razvijati.''Lampa u ekermanu''-tumači kažu da je to mjesto na nebu. Ovo se može tumačiti kao svjetionik, pa tako imamo jedno zemaljsko i jedno nebesko svjetlo. Dva katrena imaju unutarnju povezanost, rječ je o jedinstvenosti vizije. Njemu se učini da ga neko zove iz Litve, ali shvati da nije. On je u stvarnosti prognan iz Litve. On je sav u prirodi. Riječ je o romantičarskom pjesniku. Slika tišine nagovještava ono čime će se baviti mnogi pjesnici 20. stoljeća.''..Nigdje na putu..''. - izjedanačava se život i smrt, a slike koje su naizgled samo deskriptivne, nisu takve. One lebde između nečega što je bukvalno i metaforično. Romantizam je eksplozija ličnog, unutrašnjeg. Ova pjesma spada u ono što će biti popularno u 20. stoljeću, a to su putopisne pjesme. Mickijevičeva poema podsjeća na Puškinovu. Mickijevič je digao u visinu poljski trinesterac.''...volim da gledam...''. ovo je pjesam utjehe, pored ostalog. Kao izgnanik on kaže (ne doslovno): džaba ste me progonili, ono što ja nosim u sebi, napravit će mi kasnije vijenac oko čela''.Ova priča o samom sebi ima potpuno drugo značenje kad neko to govori ne prisliljen od bilo čega, samo od svoje vlastite sujete.''More''-to je povlaštena tema romantizma.''Nad vodom''-taj stih se više puta ponavlja. Tema je romantičarska, ali način na koji se njom rukuje nije romantičarski. ''Neka groze..'' (groze-prijete)-priroda je takva i ništa se ne može protiv toga. ''...da plovim, plovim..''-otvara se beskraj, život.

SLOWACKI

Julijus SLOVACKI

MOJ TESTAMENT

Živjeh s vama, trpjeh i plakah s vama svima,

58

Nikad mi, ko je plemenit, sporednim ne osta. Sad vas ostavljam i idem u sjenu – sa dusima –I ko da tu bješe sreće – odlazim žalostan.

Ovdje posljednji nasljednik ni mojeLaute, a ni moga imena ne ostaje: –Moje ime nalik na munju minulo je,I ko prazan odjek trajaće kroz naraštaje.

I prenesite u priči, vi koji ste me znali, Da mlada ljeta dadoh domovini i rodu, Da sjedjeh na jarbolu, dok brod se bïo, ali Kada je tonuo – da odoh s njim pod vodu.

A nekad – o tužnoj sudbi jadne mi domaje Misleći – svak će ko je plemenit priznatiDa nije isprosjačen plašt mog duha, da sjajem Davnih mojih predaka nije prestao sjati.

Nek prijatelji moji u noći okupe se I u aloji1 jadno moje srce nek sažgaju I toj što mi srce dade – kad prah se odnese,Tako majkama uzvraća svijet – neka ga daju...

Nek prijatelji sjednu oko kupe, i zatimPropiju i moj pogreb i vlastit bol takođe,Ako duh budem – ja ću njima se pokazati, Ako me liši muka Bog – neću da dođem.

Pa preklinjem neka ne gube nadu živiI luč prosvete nek nose ispred naroda svog,A kad treba, u smrt idite po redu svi viKao kamenje što ga na šanac baca Bog!...

A što se mene tiče – malu ostavljam družbu Tih što su gordo mi srce voljeti znali, Znajte da strogo ispunih tvrdu božiju službuI pristah da imam lijes koji suza ne zali.

Ko bi drugi pristao da, pljeskom nenagrađen, Otide... ravnodušan, ko ja, prema svijetu, Da bude krmar dusima krcate lađeI da odleti tiho, kao duh u lijetu?

Ipak poslije mene ostaće ta kobna sila,Što živom ništa mi je – jedino čelu kras, Kako bi, nevidljiva, po smrti vas kinjilaDok u anđele, hljebožderi, ne prečini sve vas.

59

Ilja Sijarić- Marko Vešović

U spomenar Zofije Borovske

Nek me ne moli Zosja za stihove,Jer kad se Zosja u domaju vrati,Svi cvjetovi će stih da joj proslove,Sve zvijezde joj pjesmu otpjevati.Dok cvijet ne svene, zvijezda ne zgasne,Slušaj – pjesnike više od svih krasne. Zvijezde plave, cvjetići crveni,Za te čitave poeme će stvorit.Isto što oni reći je i meni,Jer sam se od njih naučio zborit;Jer gdje srebrni vali Ikve lete,Bio sam nekad, ko Zosja, dijete

Danas tuđine postao sam gost iMene sve dalje zla sudbina goni,Dovezi, Zoška, zvjezdane svjetlosti,Dovezi zapah cvjetova mi onih,Jer mi zaista podmlađenje trebaIz takvog kraja dođi mi– ko s neba.Ilja Sijarić - Marko Vešović

Napomena: Pjesma je nastala u emigraciji pjesnikovoj, a posvećena je kćeri pjesnikove prijateljice.

Marko Vešović (predavanje): On piše djevojčici koja je kćer njegove prijateljice. I on je emigrant. Romantičari su često, u želji da budu što spontaniji, zapadali u infantilnost. To je infantilnost koja ne pristaje odrasloj osobi. Priroda je veći pjesnik od čovjeka. Iza njegovih stihova stoji uvjerenje da su cvjetovi i zvijezde veći pjesnici od njega. To je posljednji stupanj na koji se može podići priroda. U ovoj pjesmi se zrcali egzistencijalni položaj čovjeka koji luta okolo. ''Ja sam u tuđini gost''-to je najpreciznija definica emigracije.''Moj testament''-za ovu pjesmu je važno da se prevazilazi važnost pojedinca. Romantizam je maksimalistička poezija, to je najviši uzraz ljudske biti. I onda dođu pjesnici iz malog naroda i to na neki način poriču. Gotje je tvorac larpurlatizma-umjetnost radi umjetnosti.Pjsnik jeste rodoljubiv, ali nije samo to. Očito je da se on zeza sa Puškinom. Ovo je jedna od najrealističnih opisa slave u književnosti. On se tu oslanja na Puškina. Sad dolazi obraćanje narodu: ''prenesite..''. Ta žalost za domovinom, sve to dobiva potpuno novo značenje kad to govori emigrant.''Plašt duha''-metafora za njegovo stvaralaštvo. Kod romantičara je često samozažaljenje, to su moderni pjesnici izbacili. Kod Slovackog to nije nikakvo samosažaljenje, nego ima realističan ton. Slovacki odista vjeruje u boga. Slika smrti- to je nagovještajna slika, netipična za romantizam. Eksplozija bijesa prema Poljacima na kraju pjesme daje joj veličinu.''Ova kobna sila''-misli se na umjetnost. Posljednja strofa ima veliku imagaginacionu i intelektualnu snogu koja je diže u rang velikih pjesama.

60

Zdravko Mulić (Povijest svjetske književnosti, poljska književnost): Temeljno obilježje njegovog života i djela je osamljenost, a njegova poezija unutar poljskog romantizma je egocentrički zasebna. Slowacki se književnopovijesno može vezati za ''ukrajinsku školu''. U književnom radu Slowackog mogu se izdvojiti tri perioda:-do pariškog uzdanja ''Pjesama'';-do pjesnikovog pristupanja sekti Towiansko;-do kraja njegovog života.Već je u prvim tekstovima otkrio dvije svoje bitne sklonosti: sklonost da inspiraciju taži u književnosti, ne uzvan nje i sklonost za oblikotvornim bogatstvom. Od kraćih pjesničkih tekstova uz tridesetih godina privlače pažnju oni u kojima dolazi do glasa pozicija pjesnika usamljenika, njegovo distanciranje prema sitničavoj svakodnevnici, njegovo uvjerenje da je poezija moguća sanoo na rubnoj razini stvarnosti (''Razdvojenost'', ''Himna'', ''Moj testament''). U njegovoj poeziji iz tog razdoblja naglašeno je prisutan kult individualnog genija.Krasinski je napisao kritiku o Slowackom u eseju pod naslovom ''Nekoliko riječu o J. Slowackom''. Krasinski govori, između ostalog, o panteističkim oblilježju svijeta poezije Slowackog, o pjesnikovoj distanci prema tom svijetu.

NORWID

CIPRIJAN NORVID

GRAĐANINU DŽONU BRAUNU (Iz pisma pisanog u Ameriku 1859, u listopadu)

Preko okeanske pokretne ravninePjesmu, ko galeba, šaljem ti, o Jane!...

Biće dugim njezin let do otadžbineSlobodnih, a strah je: da je ne zastane? Ta zar će, kao pramen časne ti sjedine, Bijela, na prazno stratište da stane: A djetinjom rukom sin krvnika tvoga Kam baci na gosta, na galeba toga?

Zato, prije no što proba uže šija Tvoja obažena, što se ne savija,

Stoga, prije nego što na zemlju petuOsloniš da podlu odrineš planetu,I tle ispod nogu, gmaz plašljiv, poleti, Stog prije nego što ”Obješen” kažu,Kažu, zgledaju se potom, da li lažu?

Stog prije no šešir metnu na lice ti Da Amerika, prepoznavši sina,S dvanaest zvijezda ne zaviče namah:“Ugasi krunu mog umjetnog plama,Noć ide – s licem crnca pomrčina!”.

61

Stoga početak pjesme primi, prije no Košćuškog, Vašingtona zadrhti sjen, Jane… Jer prije no pjesma dozri, mogoput se mrijeA prije no pjesma umre, narod ustane.

PUTNIK

Nad staležima i stalež nad staležima ima,Ko kula nad plitkim/ravnim kućama koja U oblake se vine.

IINi ja nisam Gospodin u vašim očima,Zato što je pokretna kuća moja, Od kože kamiline.

III

Ipak ja prebivam čak nebu u njedrimaDok ono dušu moju uzdižeKo piramide.

IV

Ipak ja zemlje toliko imamKoliko stopa mi pokriti stiže Dok po njoj idem.

Marko Vešović (predavanje):Njegova pjesma se sastoji od četiri stroe od po tri stiha. On je po mnogo čemu naš savremenik.''Putnik'' Njegova pozicija i pjesnika i čovjeka bila je pozicija putnika. To je neka vrsta emotivnog realizma. Kod njega imamo neku vrstu skrivenih slika. ''Arapski nomad koji sa šatorom luta po svijetu''- to je egzistencijalizam.. Njegova sudbina nije samo zemaljska, on živi i na nebu.''piramida''-to je jedna halucitavna slika, potpuno moderna. On iscrpljuje načine jednog načina govorenja.Slike: pustina, nomadi, piramide-riječ je o koncentraciji sličnih slika. Pjesnik romantičar piše o čovjeku kao o pojedincu, izuzetku, dok klacisti pišu o opštem. Najveći izuzetak je genije. ''Stalež nad staležima''-riječ je o poziciji genija. Druga pjesma: ''Građaninu Dž. Braunu''Dž. Braun je bio zaštitnik crnaca kojeg su ubili bijelci. Jan-kod Poljaka Džon je Jan.''Strah da je ne zatekne''-strah da je otadžbina slobode čisti mit. Riječ je o pjesniku koji mnogo drži do cjeline pjesme, a to je nešto za čim ne mare romantičari.Pjesma se stalno ''zaključuje'', stalno se govori ''stoga'', al' na kraju nema konačnog zaključka. On gleda očima bjelaca šta se dešava u svijetu.

Zdravko Mulić (Povijest svjetske književnosti, poljska književnost): Intelektualni hermetizam, mimetska posrednost izraza, gusta upotreba aluzija, programsko odbacivanje

62

tradicionalne organizacije stiha, insistiranje na bitnom u interpretiranju svijeta, eshatologizacija vlastite biografije, obilježja su književnog djela C. K. Norwida i razlozi što nikad nije stekao široku popularnost kod čitatelja, iako je visoko ocjenjen u profesionalnim književnim krugovima. okosnicu tog djela tvore pjesnički tekstovi skupljenji u zbirci ''Vade-mecum'''. metafozika Norwidove poezije ne polazi od čovjekove egzistenacijalne usužnjenosti, ona nije paskalovskog nego platonskog tipa, njeno je izlazište u svijesti o spiritualnoj biti svijeta. Poezija Norwidu znači uporno i naporno otkrivanje spirutualnog domovinstva svega postojećeg. polazeći uvijek od nekog zbiljskog predmeta ili događaja, on uvijek dolazi do površinskog nevidljuvog značenja. Malo je pjesnika u poljskoj poeziji koji su se sa Norwidom mogli mjeriti u oblikotvornoj imaginaciji. Njegovo iskorištavanje nedorečenosti, šutnje kao znaka za emotivni paroksizam, prethodi za nekoliko desetljeća poetici moderne.

ITALIJANSKI ROMANTIZAM

ĐAKOMO LEOPARDI

BESKRAJNOST

Svagda mi bješe mio taj pust brijeg I ta živica što toliki dioKrajnjeg obzorja krije od pogleda.Ali dok sjedim i motrim, beskrajneProstore s one strane i nadljudske Tišine i mir najdublji u maštiUmišljam; srce gdje moje umaloNe prestraši se. I kada začujem Vjetar da šuška u tim bilinamaOvu beskrajnu šutnju i taj glas bihDa sravnim. Onda sjetim se vječnosti,I mrtvih doba, i sadašnjeg, živog, I njegova zvuka. Tako u bezmjerjuOvom misao moja se utapaI brodolom je sladak u tom moru. Nadira Šehović – Marko Vešović

SEBI

Sad počinućeš zasvagda,Umorno srce. Nesta posljednja varkaKoju vječnom smatrah. Nesta. Čutim da seU našim dragoj varci,Ne samo nada, nego i želje gase,Počivaj zasvagda. Dosta siKucalo. Ništa vrijedno nijeTvog kucanja, nije uzdaha dostojnaZemlja. Gorčina i čamaŽivot je, ništa drugo; a blato je svijet.

63

Smiri se već. Očajavaj Posljednji put. Našemu rodu udesDade jedino mrenje. Prezirem sada Tebe, prirodo, moć tajnuI gadnu, kojoj svim je dano da vlada,I ispraznost svega, beskrajnu.

Marko Vešović (predavanje): Leopardi (ima analiza njegove pjesme u knjizi ''Umijeće tumačenja'')Kako on pravi pjesmu? Prvo napravi skraćenu, pa onda definitivnu verziju. Leopardi jeste tipičan romantičarski pjesnik. U mladosti je proveo sedam godina u biblioteci svog oca i naučio pet jezika. To je bilo sedam godina robijaškog rada. Postao je vrhunski stručnjak, filolog. Ostali su njegovi tekstovi koji pokazuju da je on bio vrhunski stručnjak za antičke klasike. Tražio je svoju vlastitu formulu i našao je. Njemu je ideal bila krajnja jednostavnost, ali jednostavnost koja je posljedica mukotrpnog rada na tekstu. Smatrao je, i po tome je romantičar, da pjesma treba da bude maksimalna prirodnost jezika. Pisao je i eseje i dijaloge po uzoru na antičke dijaloge. U njegovoj poeziji se n može prevesti muzika i sugestivnos koja postoji u italijanskom jeziku.''Oda''-to nije ni romantičarska, ni klasična, nego njegova vlastita forma. Romantičari nisu dirali klasičnu formu, nego su je iznutra preobražavali. Kod Leopardija postoji neto što liči na moderni slobodni stih, ali to nije slobodni stih.Blank vers (prazan stih)-to je nešto što koristi Leopardi. Blank vers nije slobodni stih. najveći broj njegovih pjesama ima rime. U ovoj pjesmi ima slika: šta je ljudski život? Tu sliku on je posudio od Petrarke i napravio svoju vlastitu sliku osjećanja svijeta. Petrarkina slika: odlazi starac na hodočašće u Rim. On uzima pojedine elemente iz tradicije da bi napravio vlastito osjećanje. Kod Petrarke to je slika hodočasnika koji ide da pronađe smisao, a kod Leopardi ta slika je utjelotvorenje besmisla (slično kao u filozofiji apsurda).''Tale'' sadržano u ''mortale''-ovo se ne može prevesti. Kad hoće da maksimalno izbrusi stih, Leopardi maksimalno poseže za rimom.''Vergina luna''-ovo pomalo liči na molitvu, to ima kod Dantea. Ova pjesma nije samo rasprava sa mjesecom, nego i molitva čovjeka koji nije vjerovao u boga. Leopardi je vjerovao u tri stvari vezano za ljude:-da ništa ne znaju;-da su ništa;.da ih poslije smrti čeka ništa.To je sva njegova filozofija, to je čisti očaj. Leopardi je smatrao da je kršćanstvo jedna od najvećih iluzija. On je bio neka vrsta mistika bez boga. Njegov cilj je bio da vrati poeziju na danteovsku visinu. Njega smatraju najvećim italijanskim pjesnikom jer je uspio vratiti poeziju na visinu na kojoj je bio dante, iako je on potpuno suprotan Danteu. Njegova doktrina je doktrina pesimizma, očaja.''Sebi samom'' Ovu pjesmu je napisao kad ga je ostavila neka žena. On nije imao nekog iskustva. Čak je izgubio i svoje zdravlje boraveći u toj biblioteci. Smatrao je da ne možemo govoriti o vrijednosti ljudskog života, nego samo o obmanama. ''..nestala je posljednja obmana života...''-tu misli na ljubav. Očaj, pesimizam, pusotš-on je tuđe mogao da pretvori u svoje i obrnuto i da napravi univetzalni iskaz. ''Himna Ahrimanu''Ahriman-božanstvo iz zoroastijske religije, bog mraka i svijetla. To je aluzija i na Perziju. Oslanja se i na Bibliju, citira ''..i taština svijeta beskrajna...''.

64

On pokušava da napravi sve maksimalno originalno, ali u dubini se vidi da se on oslanja na druge tekstove.Njegov pjesma o pastiru iz Azije nastala je na osnovu knjige ruskog barona Majerdofa, on uzima temu iz te knjige. Taj pastir jeste Leopardi.On upotrebljava rimu na malo drugačiji način. Funkcija rime jeste da segmentira srihove. Kod njega rima nije dio zanata, nego izražajno sredstvo. Kod njega je rima semantizovana, opterećena značenjem, mnogo više nego u modernoj poeziji.Mjesec je njegova maska, on gleda odozgo i vidi pustinju.On kaže ''šutljivi mjesec''-ovo je veoma važno, jer od počerka do kraja zna da mu se uzalud obraća. Mjesec je šutljiv, ne može da odgovara, ali ipak je ovo pokušaj dijaloga. Kod Leopardija priroda ne uzima u obzir čovjeka i njegovo postojanje. Ovo je jedan veliki monolog gdje mu je luna isprika da nam saopći svoje shvatanje svijeta. Ova pjesma se pomalo može shvatiti i kao molitva ateiste.Tu luna nije samo ''šutljiva'', nego je i ''djevičanska''. Luna ima tu velučinu što nije umiješana u farsu u tragediju koja se dešava dolje. On postavlja filozofska pitanja: šta je svijet, šta je čovjek, šta je smisao, a šta besmisao svijeta? Šta vrijedi čovjeku njegov život?''..vaš život vama...''-to je oblik antičke elegancije u stihu. Poredi se kratko lutanje čovjeka i tok besmrtne putanje.''Starčić...'' Podsjeća na razvijena poređenja Homera, ali istovremeno to je u potpunosti Lepardijevo poređenje. On se ugleda na Homera i to mu pomaže da temeljitije izrazi svoju egzistenciju.Treća strofa-riječ je o velikom pjesniku koji je maksimalno dosljedan svojoj viziji. On je poricao da je mizantro, mada ponekad taj ton beskrajnog beznađa može da podsjeća na mizantropiju. On je filozof ljudske situacije, ljudske sudbine.Kod Leopardi je se može primjetiti onaj mal du siecle, ali Leopardi bi ovakav bio i da se rodio prije ili poslije romantizma. Riječ je o viziji koja nije izvedena iz poetike romantizma, nego iz njegovog bića. On se pita o smislu rađanja; zašto poslati u život onoga koga ćete morati tješiti. Ovaj stav pokazuje s kojim krajnjim radilalizmom on posmatra život. Leopardi je posjedovao ranu zrelost.Ova pjesma se sasroji mnogi više iz pitanja, nego iz odgovora, i po tome je on nama blizak, po toj upitnoj svijesti koja nije bila karakteristična za romantizam. Retoričko pitanje je izražajno sredstvo koje često pronalazimo kod klasika. Retorsko pitanje je ono na koje se ne dajeodgovor, ali taj odgovor se zna. Leopardi mijenja ovu stilsku figuru.On kaže da prijateljstvo, ljubav potiče iz navike. On je pusao sporo i dugo jer je htio da svka nijansa jezika izražava njegov dožuvljaj svijeta.On postavlja pitanje mjesecu, čovjeku, samom sebi i vasioni. On nije romantičar u odnosu prema stilu, ali je po sadržaju i doživljaju romantičar. Trudio se da saopšti istinu o svom doživljaju svijeta, a da ga ne falsifikuje. On je teško pisao jer je pred sebe postavljao najveće ciljeve.''beskonačna samoća''-to nije samoća pojedinca, nego samoća kao princip, na ovaj način pjesnik univerzalizira svoje emocije.''..beskonačna samoća..''-ima dva značenja: individualna i svemirska samoća.Ostavlja mogućnost da je za njega život to šo piše, ali za njega je život zlo i on to govori mjesecu. ovdje se njegov doživljaj sviojeta ogleda u kosmosu i to preko mjeseca. Mjesec je najidealniji sagovornik da se izrazi filozofija besmisla. porijeklo njegove dosade je drugačije nego kod ostalih romantičara. On poredi sebe sa životinjom. Očigledno je da je njegova dosada posljedica potpune praznine i neispunjenosti. dosada je simbol potpune neostvarenosti.Na kraju, u posljednjoj strofi javlja se skepticizam. on je znao za relativnost svojih misli i osjećanja i po tome se razlikuje od ostalih romantičara. Posljednja strofa kaže da je dan rođenja rođenome, dan njegove sahrane.

65

Beskrajnost

Postoji neka živica koja mu ne da da vidi krajnje obzore, nešto ljudsko krije mu pogled na beskraj. Beskraj mu je isključen. ''Isključen'' je leopardijska riječ, hiljadu stvari iz njegovog života bile su isključene. Ovo je pjesma o njegovom pjesništvu, ali i o svakom čovjeku koji ima svoj unutarnji život.''...s one strane..''-ima metafizičko značnje, to svjedoči o tome da je riječ o pjesniku koji je bio mistik bez boga. To je prazna transcendencija, mistika bez boga, to je sposobnost da se dožive drugi svjetovi, ali oni su prazni.''..nadljudska tišina..''-to sugeriše božansko, on ne može da kaže božansko jer je ateista. Čin mašte koja otvara po beskraju-po ovome je on romantičar.Glas spuštanja lista-to je trenutak kada zaćuti besmisao postajanja, to je trenutak beskonačnosti.''utapa''-misao se ne utapa samo, nego se i poništava; kao da je njegova misao poništena u beskonačnosti.''..i brodolom je sladak u tom moru..''-to je jedino blažanstvo koje on može imati.

66