Izvorni članak UDK 111.852:82Aristotel Primljeno 9. 7. 2009. Vani Roščić Sveučilište u Zadru, Odjel za filozofiju, Obala kralja Petra Krešimira IV 2, HR–23000 Zadar [email protected]Poetika i vjerojatno Sažetak Jedan od temeljnih pojmova Aristotelove teorije o pjesništvu je ‘vjerojatno’. Obično se o ‘vjerojatnom’ misli kao o onom što je slično istini, no za Aristotela to je tek jedna od njegovih značajki. Sam pojam vjerojatnog produbljuje iznoseći razlike između povijesnog i pjesničkog govora, preko dogođenog i onoga što bi se moglo dogoditi. Članak donosi ana- lizu Aristotelovog nadilaženja Platonovog shvaćanja umjetnosti, u prvom redu shvaćanjem umjetnosti kao vještine te novim odnosom prema oponašanju, zatim proučava razvoj razlike između istinitog i sličnog, između mogućeg i nemogućeg. Izravni je interes ove studije po- kazati kako Aristotel preko navedenih razlika ukazuje ne samo na filozofsku dimenziju pje- sništva, nego i da preko pojma vjerojatnog umjetničkom djelu potvrđuje njegovu unutarnju koherenciju i vezu koja ne ovisi o izvanjskim zakonitostima te da umjetničko djelo u sebi pronalazi svoj princip, sredstvo i cilj. Ključne riječi Aristotel, koherentno, vještina, oponašanje, pogreška, lažno 1. Pjesništvo kao τέχνη Djelom Poetika Aristotel postaje prvi veliki teoretičar tragedije, a u širem smislu i teoretičar pjesništva i umjetnosti. U ovom djelu individualizira ka- rakteristične elemente koji će kasnije postati kanonom u zapadnoj povijesti umjetnosti. Interesantno je da Aristotel u svojoj Poetici ni jednom ne spominje Platona, niti se u tom djelu može pronaći eksplicitna nakana polemiziranja Aristotela s njegovim učiteljem. Na temelju toga neki interpreti 1 Poetike, sma- traju da Aristotel nije polagao veliku pozornost onome što je Platon pisao o umjetnosti te da nije imao namjeru davati odgovore na pitanja koja je otvorio njegov učitelj. No većina njih je sklonija suprotnom mišljenju, jer iako Aristo- tel ne spominje Platonove tekstove niti ih izričito kritizira, ipak koristi upravo te iste tekstove kako bi iz njih izvukao poticaj za razvoj svojih promišljanja. 2 Stoga bi se moglo reći da Poetika nije samo Aristotelovo promišljanje o este- tičkim pitanjima, nego je na neki način i obrana umjetnosti od optužbi koje Platon donosi u svojoj Državi, osobito u knjigama III i X. 3 Obrana je, ipak 1 Tezu sličnu ovoj podržava Woodruff u svom djelu Aristotle on Mimesis. (Usp. P. Woodruff, Aristotle on Mimesis, Oksenberg Rotry, Prince- ton University Press, Princeton 1992., str. 73.) 2 Halliwell je sakupio čitav niz djelova Poetike koji se implicitno odnose na Platona. (Usp. S. Halliwell, Aristotle’s Poetics, Chapel Hill, The University of North Carolina Press, De- rald Duckworth & Co., London 1986., str. 331–336.) 3 O ovim djelovima Države iscrpno proučavanje donosi S. Gastaldi, »Paideia/mythologia«, u Platone, La Repubblica, Vegetti, Pavia 1998.
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
SažetakJedan od temeljnih pojmova Aristotelove teorije o pjesništvu je ‘vjerojatno’. Obično se o ‘vjerojatnom’ misli kao o onom što je slično istini, no za Aristotela to je tek jedna od njegovih značajki. Sam pojam vjerojatnog produbljuje iznoseći razlike između povijesnog i pjesničkog govora, preko dogođenog i onoga što bi se moglo dogoditi. Članak donosi ana-lizu Aristotelovog nadilaženja Platonovog shvaćanja umjetnosti, u prvom redu shvaćanjem umjetnosti kao vještine te novim odnosom prema oponašanju, zatim proučava razvoj razlike između istinitog i sličnog, između mogućeg i nemogućeg. Izravni je interes ove studije po-kazati kako Aristotel preko navedenih razlika ukazuje ne samo na filozofsku dimenziju pje-sništva, nego i da preko pojma vjerojatnog umjetničkom djelu potvrđuje njegovu unutarnju koherenciju i vezu koja ne ovisi o izvanjskim zakonitostima te da umjetničko djelo u sebi pronalazi svoj princip, sredstvo i cilj.
DjelomPoetikaAristotel postaje prvi veliki teoretičar tragedije, a u širemsmislui teoretičarpjesništvaiumjetnosti.Uovomdjeluindividualiziraka-rakterističneelementekojićekasnijepostatikanonomuzapadnojpovijestiumjetnosti.InteresantnojedaAristotelusvojojPoeticinijednomnespominjePlatona,niti seu tomdjelumožepronaćieksplicitnanakanapolemiziranjaAristotelasnjegovimučiteljem.Natemeljutoganekiinterpreti1Poetike, sma-trajudaAristotelnijepolagaovelikupozornostonomeštojePlatonpisaooumjetnostitedanijeimaonamjerudavatiodgovorenapitanjakojajeotvorionjegovučitelj.Novećinanjihjesklonijasuprotnommišljenju,jeriakoAristo-telnespominjePlatonovetekstovenitiihizričitokritizira,ipakkoristiupravoteistetekstovekakobiiznjihizvukaopoticajzarazvojsvojihpromišljanja.2
Tezu sličnu ovoj podržavaWoodruff u svomdjeluAristotle on Mimesis.(Usp.P.Woodruff,Aristotle on Mimesis,OksenbergRotry,Prince-tonUniversityPress,Princeton1992.,str.73.)
2
HalliwelljesakupiočitavnizdjelovaPoetikekoji se implicitno odnose na Platona. (Usp.S.Halliwell,Aristotle’s Poetics, ChapelHill,
TheUniversityofNorthCarolinaPress,De-rald Duckworth & Co., London 1986., str.331–336.)
3
OovimdjelovimaDržave iscrpnoproučavanjedonosi S. Gastaldi, »Paideia/mythologia«, uPlatone,La Repubblica, Vegetti,Pavia1998.
višeindirektannegoliizravanodgovornaPlatonovokritiziranjeumjetnosti,jerAristotel nije imao nakanu izravno argumentirati o tome da umjetnostnemasvojihlošihefekata,nitisezadržavanaobraniumjetnostiodnjenogde-gradiranjanaimitacijukojajedalekoodistinskestvarnosti,oneidealne,kakotopišePlatonudesetojknjiziDržave.Aristoteltetočketekimplicitnodotičeiponištavatijekomsvojegcjelokupnogizlaganja, koje jeusmjerenopremapozitivnomproučavanju i razjašnjavanjunaravi,objekata iulogeumjetnič-kogstvaralaštva.Aristotelsvojuobranuutemeljujeuizjednačenjuumjetnostisjednomformomvještine(τέχνη). OvajpojamautoruPoetici jednostavnokoristinetrudećiseobjasnitigapobliže.Platonjenavišemjestaizričitonegiraoumjetnosti tajpojam ili je umanjivao njegovu važnost za samu umjetnost.4 Postavljajućiumjetnostmeđuvještineiliumijeća(τέχναι)kaoneštoopćepoznato,Aristotelzapravopovezujeumjetnostsrazumskimljudskimčinima,tojestvežejeuzdjelatnostikojesukontroliraneivođeneodređenimnormamakojeseindivi-dualizirajuuproizvodnjidovršenogdjela.Umjetnostse,općenitogledano,nerazlikujeoddrugihrazumskihproizvodnihdjelatnosti,osimponaravidjelakojeproizvodiiposvomspecifičnomcilju.Teorijskigledano,umjetnostjenaistojrazinisarhitekturom,sazdravljemkojejemedicinskombrigomponovozadobivenoilispobjedomubojuprekopromišljenestrategije.Čestoseumodernojliteraturi,kadjeriječoumjetnosti,stavljanaglasaknaintuiciju,izražajikontemplaciju,apojamτέχνη kaoda nemamnogovezeslijepimvještinama,nosuvremenijiautorisvevišenaglašavajukakonetrebazanemaritiosnovnosrodstvoumjetničkogstvaralaštvastehnikamaproizvod-njeisprofesionalnomvježbom,kakojetopostavioAristotel.AkopromatramoisamuteorijskustrukturuPoetike, lakojeuočljivasnažnauvjetovanostpojmomvještine.5 Potvrdaovojtvrdnjimožesepronaćiuodgo-vorunapitanjekakoshvatitiAristotelovoobećanjedanonasamompočetkuPoetike; obećanje da ćeobrađivati umjetnost i njenevrste, iako sekasnijebaviuglavnomtragedijom.Odgovornaovopitanjemožesepronaćijedinoupoimanjuumjetnostikaojedneformevještine,uštosuuključenesveimpli-kacijekojeovajpojamimauAristotelovojmisli.τέχνηjeusvojojbitioponašanje(m…mhsij)prirode.6PremaAristotelu,od-nosvještine soponašanjempodrazumijevadasesvakaproizvodnja,patakoiumjetnička,podudarasprocesimaprirodnograđanja,ukojemsenekiorga-nizamrazvijatepostižepotpunuzrelostprekoslijedaposrednihetapakojeserazvijajujednaizdrugeponužnomeredu.Onoštovoditakavrazvojtegačiniobvezatnimjestnjegovcilj,7anužnostokojojjeovdjeriječjestuvjetovananužnost.Mimetičkiodnoskojipostojiizmeđuumjetnostiinaraviucjepljujeumjetnostuteleološkukoncepcijusjedinjenusprocesomprirodnograđanja,atimeiumjetničkogstvaralaštva.PonovnoAristotelovopovezivanjeumjet-nostisprirodnimprocesimakojisuusmjerenipremaciljukojisepodudarasdovršenomformom,dakleisdobrom,samuumjetnostvežesistimciljemdovršeneiujednosavršeneforme,paukonačniciisdobrom.8VidimokakoseovakvompostavkomAristoteloslobađasržiPlatonovihprimjedbi,adasenijeniupustiouraspravusnjim.Javljasetakođeripitanjekakavbibiociljumjetnosti.Kakobidaoodgovor,Aristotel jeprije svegauveo red između različitihvrstaumjetnostikoje susenjegovaleuGrčkoj,akojenisusvedivejednanadrugu.Rezultattakvogproučavanjajekonfiguriranjesvakeodvrstaumjetnostisdrukčijimizražajemvještine.Istotakojeukazaonasrodstvoizmeđunekihilisvihvrstaumjetnosti takodaihsemožedefinirativišemanjedobrimizražajemsamojednog
umijeća.Najvjerojatnije je upravo analogija izmeđuvještine i procesapri-rodnograđanja,ukojemnekiorganizampostižezrelostprelazećinasljedećestadijeprekouvijekvećegpribližavanjadovršenjuilipunini,usmjerilaAristotela prema rješenju kojemposvećuje i važan četvrti dioPoetike.Uprvomredupostavljarazlikuizmeđusamihumjetnika,tj.izmeđuonih»uzvišenijegaduha«ionih»skromnijegaduha«.9Ovamurazlikaotvaraprostorzadvaraz-vojnaprocesauumjetničkomstvaralaštvu,kojisunanekinačinparalelniinatemeljukojihćeserazvitiidvijetemeljnevrsteumjetnosti.Sjednestranenalaziseuzvišenijalinijarazvojakojaseostvarujeutragediji,doksesdrugestranenalazirazvojmanjeuzvišenelinijekojaseostvarujeukomediji.OvomrazvojumanjeuzvišenelinijeAristotelgotovoneposvećujepozornost,takodasemožerećidajePoetika djelootragedijijerjeupravoona,premadramaturgiji pjesničkog umijeća, imitatorica prirode te poput nje sadrži formu icilj.
2. Istina umjetnosti
OdbacivanjemPlatonoveidejekaostvarnostinakojojparticipirajusvestvari,premaAristotelu,islikatestvarnostizadobivasasvimdrukčijuvrijednost,atimesasvimdrugačijuvrijednostzadobivaidjelatnostkojajeproizvodi,tj.oponašanje.NaposebannačinrušisePlatonovostajalištepokojemjeopo-našanjeuumjetnostibilo imitacija imitacije,kojaproizvodičiste fantazme(fant£smata)lišeneistine.StogasmozasljedećutočkuAristotelovesuprot-stavljenostiPlatonuizabraliupravonovopromišljanjeoistiniuumjetničkomoponašanju.Daiumjetnostmožedonositiistinu,Aristoteldokazujetakodaseslužiobjaš-njavanjemnastankaumjetničkogstvaralaštva.Donosidvarazlogaodkojihjeprviprirodnasklonostčovjekaprema imitiranju, adrugi jeužitakkojegčovjekimauimitiranju.10PotrebnojeistaknutidaAristotelumjetnostipridajespoznajnunarav,acilj je spoznaje,premanjemu,postići istinu.Umjetnostpremaprvomrazlogunastajejer:
4
Usp. Platon, Ion, 533e–534, slično semožepronaćiuFedru,245a, takođeruZakonima,719c.
5
Proučavanjempojmaτέχνη,ugrčkojmisli ikodsamogAristotela, izmeđuostalih,bavilisuse:W.Wieland,La fisica di Aristotele. Stu-di sulla fondazione della scienza della natura e sui fondamenti linguistici della ricerca dei principi in Aristotele,(pr.C.Gentili)IlMuli-no,Bologna1993.;M.IsnardiParente,Techne. Momenti del pensiero greco da Platone ad Epicuro, La nuova Italia, Firenze 1966.; P.L.Donini,La tragedia e la vita. Saggi sulla Poetica di Aristotele,Edizionidell’Orso,Alessandria2004.
6
Aristotelnarazličitimmjestimagovoriood-nosuvještineinaravi;»pakumijećeoponašanarav« (Aristotel, Fizika, 194a 20–25); »Ikada bi stvari koje su naravlju nastajale nesamonaravljunegoiumijećem(τέχνη)nasta-
lebiistoonakokaoiponaravi.Jednojedakleporadi drugoga. U cijelosti umijeće djelomdovršavaonoštonaravneuzmažezavršiti,adijelomoponaša.«(Ibid., 199a10–15)
7
Aristotelovimrječnikom, to je telos.Oovo-mesemožepronaćiuAristotel,Fizika, 199a8–20; a o nužnosti u Aristotel, Metafizika,1015a20–35.
8
Usp.Aristotel,Nikomahova etika,1094a1–3.KadaPlatongovorio lažnoj slici (e‡dwlon)stvarnosti, pod koju je podstavljao retoriku(usp. Platon, Gorgija, 463d2–465a2) ali isamu umjetnost, tada je ona daleka od spo-znaje ali i od vještine. Ne cilja dobru negoužitku.
»Dokazjetomeonoštosedogađausvakodnevnomiskustvu:miradopromatramosnajvećomtočnošćuizrađeneslikeonogaštonamustvarnostinijeugodnogledati,naprimjerreprodukcijenajprezrenijihživotinja i leševa.Razlog je tomešto jeučenjenajvećezadovoljstvonesamofilozofima,negoistotakoiostalimljudima,samoštosviunjemusudjelujutekmalimudjelom.Aslikezatogledamoštoučimodok ihpromatramoištozaključujemoštopredstavljasvakapojedinostnaslici,naprimjer:‘ovojetajitajčovjek’.Jerakoslučajnoprijetoganismovidjelinaslikanipredmetustvarnosti,uživanjenamnestvaraoponašanjenegosamovještinaizradbe,bojailinekidrugitakavuzrok.«14
Užitakpredslikompremakojojjeusmjerenapažnjajestzapravoužitakpredučenjem i argumentiranjemonoga što predstavlja promatrani objekt.Zbogtogaseovdjeradiočistospoznajnomužitku.Naravnusklonostpremaužitkumožesepromatrativrloopćenito,međutimvidimodaAristotelužitakspeci-ficiraivežeuzspoznaju.Karakteristikanaravnetežnjepremaužitku,kojegimitiranjebudi,potvrđujesetvrdnjomdazanjimnetêžesamofilozofinegosvakičovjek.Ovdjeseradiouniverzalnomužitkuuspoznajikojijeutisnutuljudskunarav.Predovakvomtvrdnjommaloznačidogađaliseužitakspo-znajeuonometkostvaradjeloiliuonomekojigaspoznajomuživa.Usva-komslučaju,akoseizjednačujuužitakimitiranjasužitkomargumentiranjaipoimanja,tadasujednoteistoužitakspoznajeiužitakuumjetnosti.Aristoteliovimputempokazujekakojeumjetnostuuskojvezisistinom.15
3. Umjetnost i vjerojatno
Nakon što smo obradili Aristotelovo argumentiranje da je umjetnost kaoτέχνηusvojojbitioponašanje,aoponašanjejejedannačinspoznajeitimeobjavljujeistinu,potrebnojesadavidjetištotoumjetnostdajespoznati.Ari-stotelvrlojasnodefinirakakoobjektumjetnostinijestvarnodogođeno,negoonoštosemoglodogoditiionoštojenemoguće,asvepodvidomvjerojatnog(e»kÒj).16Aristoteldolazidotvrdnjekakoumjetničkiobjektprekorazličitihdimenzijavjerojatnogpostajeuniverzalan.No,potrebnojeodmahnaglasitikakozaAristotelauniverzalnostimogućnostnisunačinumjetničkogizraža-vanja,negojetakavobjektumjetničkogizražaja.Univerzalnostimogućnostkojimajeokarakteriziranobjektpjesništvadopuštajudapjesništvouodnosunauniverzalnostmogućegmožedonositiistinuitimespoznajuiste.
3.1. Aristotelovo razlikovanje pjesništva i povijesti
œrgon),nijeonoštosedogodilo(t¦ genÒmena),daklenijeriječočinjenicamananačinnakojisuseodvijalenegoostvarnostikojabisemogladogoditi(oŒa ¨n gšnoito)iličinjenicamakojesusemogleodvijatinanekinačin.Povijestipripadaonoštosedogodilo,apjesništvuonoštosenijedogodiloalibisemoglodogoditi.Natemeljuoverazlikeizmeđupovijestiipjesništvapostojalabirazlikauobjektu.Onoštobisemoglodogoditimožesedefinirati,uodnosunastvarnost,kaoonoštosenijedogodiloiuodnosunamogućnostkaoonošto logičkinijenemogućedasedogodi.Aristotelsvojuprethodnuformulaciju dodatno pojašnjava tvrdnjomda ono što bi semoglo dogoditinajvjerojatnijejemogućedasedogodi.17Povijestdaklegovoriodogođenom,dokpjesništvogovoriomogućem.Uodnosunamogućnost, idogođenojemogućeutolikoštonijenemogućedasedogodi,jersedogodilo.SamAristotelprimjećuje:»očito jeda jeonoštosedogodilomoguće, jerda jebilonemogućenebisedogodilo«.18L.Pareysonusvojoj interpretacijiPoetike
11
Ibid.,1448b5.Natemučovjekovogoponaša-njarazvilasuserazličitatumačenjavezanauzότι…πρώταςzakojerecimoMarcelloZanattadržidanijeepeksegezaprethodnogtoÚtJ(čovjekserazlikujeodživotinja,zbogčinje-nicedajeonživotinjakojajenadasvesklonaimitiranju) nego pokazuje razloge zbog ko-jih je oponašanje naravno ljudima.Aristotelpoovomautoruuprvom reduželiobjasnitirazlognastajanjaumjetnosti,anaravnasklo-nostpremaimitiranjukojarazlikuječovjekaodživotinjajesekundarnateseunjojnena-lazirazlognastankaumjetničkogdjelovanja.ZanattastogasmatrakakoAristotelargumentželirazvitinasljedećinačin:budućisečovjekkao životinja od ostalih razlikuje po najve-ćoj sklonosti prema imitiranju te svoje prvespoznaje stječe preko oponašanja, može serećidajeunjemusklonostpremaimitiranjunaravna.Ako bi ότι… πρώτας objašnjavaozaštonaravnasklonostpremaimitiranjurazlikuje čovjeka od životinja, ideja o razlogunastajanja umjetničkogdjelovanja iz opona-šanja,bilabisamonaviještena,alineiargu-mentirana. Time bi čak nastalo razilaženjesa sljedećim razlogom– da svi u imitiranjukušajuužitakkojimAristotelželipokazatidajeužitakproizvedenodslikakojeseustvar-nostipokazujubolnima.(Usp.M.Zanatta,La ragione verisimile. Saggio sulla »Poetica« di Aristotele, Luigi Pelegrini Editore, Cosenza2001.,str.83.)
12
Usp.Aristotel,Metafizika, 980a25.
13
SpoznajnudimenzijuumjetnostikodAristo-telajeposebnoproučavaoijasnorazložioL.Golden,Aristotle on Tragic and Comic Mime-sis,AmericanClassicalStudies,29,ScholarisPress,Atlanta1992.,str.53–64.Istudimenzi-jukritičkisuobrađivaliiakosrazličitihaspe-kata:E.S.Belfiore,Tragic Pleasures. Aristo-tle on Plot and emotion, PrincetonUniversityPress,Princeton1992.;E.S.BelfioreIl piace-re del tragico. Aristotele e la poetica, Jouven-
ce,Roma2003., str. 151–175;P.L.Donini,La tragedia e la vita, str. 43–52.Ovi autoriosimštoističuspoznajniaspektAristotelovepoetikeukazujunavažnostemocija.
14
Aristotel, Poetika, 1449b 5–20.Aristotel zaizrađeneslikeupotrebljavagrčkuriječμίμημαkojasepoM.Zanattiucijelomdjelupojavlju-jesamodvaputaitoobaucitiranomtekstu.Onnaglašujekakoseturadiopredmetukojinastajeprekooponašanja.Aristotelnasličannačin govori o užitku koji nastane nakonshvaćanjaidivljenjauRetorici,1371b5–10.
15
TemuopovezanostiužitkaspoznajeiužitkaumjetničkogoponašanjaposebnojerazvioL.Golden,Aristotle on Tragic and Comic Mi-mesis,str.64–65.Ističedaspoznajnikarakterumjetničkog iskustvanijeuvjetovanoobjek-tomoponašanjaizbogtogajezajedničkibilotragedijibilokomediji.Goldenpovezujespo-znajnunaravužitkakojijeproizvedenumjet-nošćus tezompokojoj jeumjetnostpostajespoznajauniverzalnihprincipa ljudskogdje-lovanja.»Poetryisanartthatrevealsuniver-sal causes of human action and thus neces-sarlyprovidesuswithintellectualpleasure.«(Ibid.,str.65)
16
OodnosupjesništvaipovijestiteorazličitimdimenzijamavjerojatnogpisaojeL.Pareysoni ovdje ćemodonekle slijediti njegovu kon-cepciju.L.Pareyson,Il verisimile nella Poe-tica di Aristotele, PubblicazionidellaFacoltàdi Lettere e Filosofia dell’Università deglistudidiTorino,Torino1950.Kasnijetiskanou:Problemi dell’estetica. II Storia, Mursia,Milano2000.,str.95–118.
Povijestizražavaonajdiomogućegakojiseuistinudogodio,dokpjesništvoizražavakrozsvemoguće;odonogaštoseuistinudogodilodoonogaštobisemoglodogoditi.IzoveAristotelovedefinicijepjesništvakaoonogkojego-voriomogućem,bilooonomštosedogodiloilioonomštosenijedogodilo,proizlaziipravilokakobipjesništvomoglopričatiopovijesnojistiniteda,ukolikoizmišlja,otvaraprostorvjerojatnomukojemseonotrebadržatipo-vijesneistineusmisludajojsliči.SpominjanjemHerodotovihdjelaAristotelželiizbjećisvakudvosmislenostkojabimoglanastatiokopojmapovijesti.21SmatramodasepojampovijestiukontekstuAristotelovefilozofijemožeko-ristiti iu značenjuopisivanja stvariuprirodi.Uovombi smislupjesničkanaracijazarazlikuodpovijesne trebalabitiopisivanjedogađajakakobi ihpredstavila,dalaupoznatiishvatitikrozaspektnjihovemogućnosti,gdjesemogućnostusuprotnosti sopisivanjemdonosinaodređenojudaljenostiodstvarnostikojesusedogodile.StogaAristotelimapotrebunaglasitikakora-zlikaizmeđupovijestiipjesništvanemožebitiusricanjuslogovailiumetri-ci,negounačinuopisivanjastvarnostikojesusedogodile,dokbipjesništvobiloimitacijatihstvarnosti.22Drugimriječima,umjetnostbibilanekavrstapredstavljanjastvarnostikoja jeobdarenaspoznajnimmomentom.Jasno jekakoseovdjenalaziprvasmjernicakojaupućujena istinuuumjetničkomoponašanju;onaproizlaziizspoznajemogućeg,anestvarnihdogađanja.Bu-dućidaumjetnostzaobjektimačinjenicekojebisemogledogoditi,aneonekojesusedogodile–štojerazlikujeodpovijesti,tedasdrugestraneumjet-nost kao oponašanje daje spoznati ono o čemu govori, istina umjetničkogoponašanja jeupravouonomdati spoznatimogućnostdogađaja.Općenitogledano,mogućnostjeistinaimitacijeijerumjetnostzaobjektimadogađajekojisusemoglidogoditi,aneonekojisuseuistinudogodili;onakaoimita-cijadajespoznationoočemugovoriteseistinapjesničkogizražajanalaziuspoznajimogućnostidogađaja.U tomsmislumožemorećidase ‘vjerojatno’uumjetnosti rješavapojmomsličnosti,gdje‘vjerojatno’nijedrugodolisličnostspovijesnomistinom.Ovdjeseradiojednojvanjskojsličnostiukojoj‘vjerojatno’neprelazipragsličnog,negosedefiniraprekovanjskogodnosaspovijesnomistinomkojojjeslično.
činjenicom,utolikoštobisemoglodogoditi.Za‘vjerojatno’bisemoglorećikakosenalaziizmeđuistineilaži,gdjesepodistinomgledapovijesnaistina,apodlažnimlogičkanemogućnost.Nekivjerojatnidogađajutvrđujesepomoćusljedećeempirijskeprovjere.Minajprijeprovjeravamojelimogućepronaćitajdogađajuuobičajenomredustvari,odnosnouredovitomživotu.Kaoposljedicaovihempirijskihprovje-ravjerojatnidogađajpostajenesamopredmetempirijskenegoistatističkeprovjere.Možemorećikakoseovimpostupkomumjetničkaistinaobjašnja-vapomoćuempirijskečinjenice,pjesništvoseobjašnjavapomoćupovijesti,avjerojatnidogađajseobjašnjavapomoćupovijesneistine.No,kakoćemoividjeti,pojamvjerojatnogseneiscrpljujesamopodacimakojedobivamoizempirijskogiskustvakaoniulogičkoempirijskimparametrimaistinitogilažnog,negogatrebadefiniratinatemeljunekihdrugihkriterijakojisubitnizasamopjesništvo.Aristotelovo‘moguće’moglobisepodijelitinasljedeće:dogođenokojejekaotakvomoguće–‘mogućedogođeno’;zatimmogućekojejenedogođenoalibisemoglodogoditi, to jestonošto je ‘dogodljivo’ ina‘nedogođeno’koje jekaotakvonemoguće, to jestnanemogućekojesenijedogodilo.Izovelogičkoempiričkepostavke,kojabisepremaPareysonumoglapridatiAristotelovomtekstu,proizlazipodijeljenostmogućeganatridijela:povijest,argument ibajka.Povijest (ƒstor…a)zaobjekt imaistinu, to jestpovijesnečinjeniceitradiciju.Argument(pl£sma)zaobjektimavjerojatno,tojestiz-mišljenečinjenicekojesuuskladuspovijesnimčinjenicama.23Priče(màqoj)zaobjektimajuneštolažno,tojestnemoguće,apsurdne,čudneiliizmišljenečinjenice.24Mogućekojesedogodilojeistinito;mogućekojesenijedogo-
19
Usp.Aristotel, Metafizika,1019b20–25.
20
Aristotel, Poetika, 1451b10–20.
21
Gallavotti ističedaAristotelpojampovijesti(ƒstor…a)shvaćaunjenomizvornomsmislukaoinformacijuostvarimakojesusedogo-dile, kao događaji u kronici, a ne u smisluhistoriografije ili kritike povijesti. Usp. C.Gallavotti,Aristotele. Dell’arte poetica, Fon-dazione Lorenzo Valla, Mondadori, Milano1974.,str.144–145.
22
Upravo ovo bitno karakterizira pjesništvo irazlikujegaodpovijesti,doksumjere i sti-hovi manje važna oznaka. Pjesnik je stogapjesnikuprvomredujernaosobitnačinpre-pričavastvarnost,anezbogtogajerjestavljau stihove (Aristotel,Poetika, 1451b27–29).Uočljiva je dvoznačnost riječipoiht»j gdjejeAristotelnamjernokoristiuznačenjupje-snikaiizrađivača.
stvenu« potrebu da svaka znanost (politikaje,zaAristotela,praktičnaznanostuodnosuna koju ostale vještine ne donose neki dru-gi stupanj spoznaje budući su one poietičkeznanosti, nego samo različito ostvarivanjeznanjaouzrocimauodnosunaobjektkojemseobraća)trebabitiadekvatnatipustvarnostikoju istražuje i tipu znanja koje ona izraža-va. Drugim riječima, spoznaje i argumentidoneseni iz različitih znanosti nemaju ististupanjtočnosti.Usp.M.Zanatta,Lineamenti della filosofia di Aristotele. Forme del sape-re e modi della ragione, UTET,Torino1996.Kakoćemokasnijevidjeti,MartinKuzmićuprijevoduAristotelovePoetikeriječ‘ÑrÒthj’prevodis‘pravilo’ i‘pravo’,štouvijekneus-pijevaobuhvatitiširinukojuistojriječiusvo-jim proučavanjima pridajeM. Zanatta (usp.Aristotel,Nauk o pjesničkom umjeću/Reprint,prev.M.Kuzmić,TisakKr.zemaljsketiskare,Zagreb1912.,str.62–63).
24
Usp.L.Pareyson,Il verisimile nella Poetica di Aristotele, str. 96–98. N. Salantiro poputPareysona drži da se pod pojmom màqojmogunalazitiizmišljenestvarnosti,međutimoneutragedijinesmijubitinelogičneilira-zumskinemoguće. (Usp.N.Salanitro,Studi sulla Poetica di Aristotele, MimesisEdizioni,Milano2007.,str.66.)
Akoumjetnostuvjerojatnompostižeodređenuformuistinitogtestogaimaspoznajnuvrijednost,nezaobilaznojenjenokonfrontiranjespogreškom.Po-trebnojemeđutimvidjetikojavrstapogreškeuumjetnostimožeproizićiizvjerojatnogikadanastaje.Budućidasvakavještinaslijediistinuadekvatnusvomobjektutemeljećisenavlastitimpravilima,takoiumjetnostpostiževje-rojatno,atimeiistinu,naravnoprekokorištenjapravilavlastitihumjetnosti.25Jasnojedaćeseipogreškaverificiratiuonimslučajevimaukojimasusesnepažnjomprovodilapravila.Vještinaumjetnosti jemimetička, tj.vještinaproizvođenjasličnogkojajekaosvakadrugavještinauodnosusobjektom,sredstvominačinom.Stogaćeipogreškaslijeditioveodrednice.Uslučajutragedijepogreškasemožepojavitiuimitiranjuljudskihradnji,unačinunakojiihseimitira,tojestunarativnojilidramskojformiteusred-stvimapoputriječi,ritmaiharmonijekojisekoristeupostizanjuimitacije.Iakosemožegovoritiopogrešciusvatrislučaja,presudnuuloguimaonakojajevezanauzobjekt,jersamouodnosunanjegaoponašanjemožebitipromašeno.26PogreškaumetricipremaAristoteluneuspijevatolikonarušitipoetskunarav jersepjesništvonedefinirapostihovima,većuoponašanjučovjekovogdjelovanja.Nasličansenačinmožegovoritiodramskojilinara-tivnojformikojanemorabitiuskladusumjetničkimpravilimazbogčegaćenastativrlološatragedija,komedijailiep,alipremaAristoteluutomslučajunijeupitnaumjetničkanaravdjela iako je lošenapravljeno.Nasuprotovo-me,pogreškauodnosunaobjektotvaraproblempromašajauumjetničkomstvaralaštvu,atimeiuspoznajikojupjesništvokaoimitacijasasobomnosi.Aristotelsezaustavljanaproučavanjupogrešakaupjesništvuteseposebnozadržavanaobjektuimitacije:
KakovidimoAristotelgovoriobitnojisporednojpogrešciupjesničkomopo-našanju.M.Zanattadržidaprvapogreškapogađapjesništvokaotakvo,jerovisionesposobnostipjesnikadapoumjetničkimpravilimarealiziraopona-šanjeonogaštojeodrediotestogaovakvapogreškazapjesništvoimabitanznačenje.Drugabipogreška,premaovomautoru,ovisilaoshvaćanjustvar-nostiistvarikojubipjesnikželiopredstaviti,akojujetehničkipoumjetnič-kimpravilima u stanju realizirati.U tom smislu iAristotel donosi primjerkonjskogkasakojegpjesnikmoževještoopjevati,iakoopjevanastvarnostnemoraodgovaratiznanstvenojstvarnosti.Budućidaovakvevrstepogrešakaneremetepjesništvousebi,nanjimasepjesničkikritičarinemorajunizadrža-vati.OvdjejevažnonaglasitičinjenicudazaAristotelapogreškevezaneuzkrivoshvaćanjestvarnostinisupogreškeoponašanja.Tojošjednompotvrđu-jekakojeoponašanje,kojedopuštapogreškeudaljeneod»istinitog«,sasvimdrugačijeodpukogkopiranjakakojetodržaoPlaton.
3.4. Lažno kao nemoguće i iracionalno
Udefiniranjulažnog(yeud»)AristotelovitekstoviuPoeticisupriličnoneja-snizbognepreciznostiineprestanogosciliranjaterminologije.Možesestogapronaći više značenja ‘lažnog’. Svrstat ćemo ih u tri skupine. Prije svega,‘lažno’označavaonoštosenijedogodilo,štonijerealno,onoštonijeuaktu:»nadaljeakoseprigovaradaneštonijeistinito(oÙk ¢lhqÁ),aonomožda
25
Problematikompraktičneistinedokojesedo-laziprekočinjenjairadauodređenojvještinibavioseGianniVattimo.Usp.G.Vattimo,Il concetto di fare in Aristotele, Universitá diTorino,Torino1961.,str.7–16.
26
SličnoPlatonovomnaukuomimesisupokojem su istinitost i lažnost prerogative kojepripadaju vrsti slike koju imitacija proizvo-di, tj. identičnusliku (e„kwn) ilipukiprivid(f£ntasma),Aristotel drži da pogreška na-staje u odnosu slike imodela, a ne tolikouodnosuslikeisredstavailiumjetničkimmo-dalitetimapokojimaseslikaproizvodi.Usp.Platon,kratil,423a–423b,dokudjeluGor-gija,463d2,Platonkoristiriječe‡dwlon zalažnusliku.
27
Aristotel, Poetika,1460b15–20.
28
Ibid.,1460b20.
29
Tekstuzagradamasmomidodali.Zbogne-dostatkau izvornom tekstu javila su se raz-ličita tumačenja ovog dijela tako Gallavottipretpostavljaispuštanjeτιnakonμιμήσασθαιteumjestnoάμαρτίανčitaάμαρτία.Držikako se ovaj adverbijalni akuzativ koji ozna-čuje razlognemožeodnositi naoponašanjeμιμήσασθαι(nemogućnostnemožebitiuzrokoponašanja)na istinačinnenudizadovolja-
vajuće rješenje ako se odnosi na pjesnikaπροείλετο (pjesnik zbog nemogućnosti imi-tiranekiobjekt),negosenajvjerojatnijeod-nosinarezultatpjesničkogoponašanja.(Usp.Aristotele,Dell’arte poetica,acuradiCarloGallavotti,FondazioneLorenzoValla,Mon-dadori,Milano1974.)
30
Komentar koji donosi M. Kuzmić je dostajasnijinegolisamprijevod.Stogagadonosi-moucijelosti:»Pjesnikusemožeprigovoritidagriješiprotivdrugihumijeća.Akopjesnikreče,dakonjuistimahobjedesnenogena-prijedbaca, ili dakošuta ima rogovegriješiprotivpropisa,akorečedajunaknetomranjenza tinjičasozdravigriješiprotiv liječništva,alitakvesupogreškezapjesništvosporednekat¦ sumbebhkÒj.Noakosepjesničkoumi-jećezaletionamo,kamonesmije,akoseslu-žisredstvomkojezapravonijesredstvo,ondaje to za pjesničku umjetnost bitna pogreškakaq’ ˜aut»n.UzmimonaprimjerLaokoonaupjesništvuikiparstvu.Pjesnikhoćedapo-kaže bolLaokoonov i prikazuje ga, da vičebolno; tim sredstvompostiže svrhu izvrsno.ToistohoćekiparinačiniLaokoonuotvorenausta,alisvrhenepostiže,jerustaneviču,nečujemovike.Kiparsezaletioiodabraosred-stvokojezanjeganemožebitisredstvo,oda-braojenemogućnost¢dunam…a.«(Aristotel,Nauk o pjesničkom umjeću/Reprint,prev.M.Kuzmić,TisakKr.zemaljsketiskare,Zagreb1912.,str.218–219)
trebadabude,itakvotrebapobijati«.31Nadrugommjestu,‘lažno’jeusu-protnostisonimštosedogodiloustvarnosti,nesusrećeseuuobičajenomiskustvutesemožesmatratikaofaktičkinemoguće(¢dÚnaton)ilijeodbojno(¥topon)jerjeneštočudnoilirijetko.Natrećemmjestu,‘lažno’jeonoštojeapsurdno,iracionalno,onoštojerazumskinemoguće(¥logon),32štojeusuprotnostisistinom,proturječnoibesmisleno(par¦ t¾n dÒxan)ilijesu-protnovjerojatnommišljenju(par¦ tÕ e»kÒj).No,izmeđuiznesenihrazlikanepostojičvrstalinijaograničenjajerčestoAristotelistidogađajproglašavanemogućimiiracionalnim.Potrebno je sada kritički istražiti kako ono što je iracionalno i nemogućemožeućiupjesničkukoherentnosttepostićikredibilitetipostatineštoštosemožepovjerovati(pistÒn).OpravdanjelažnogAristotelpokušavapronaćiuretoričkomvidupojmavjerojatnog.Retoričkivjerojatnojeonošto,iakonijeobjektivnosigurnoiliistinito,ipakimavisokstupanjodgovaranjastvarnostiiliistini.Retoričkivjerojatnojeonoštojeprihvatljivo(eÜlogon)iuvjerlji-vo(piqanÒn),štopostajeonouštobisemoglopovjerovatitezatopostajedostojnopovjerenja,dapače,retoričkivjerojatnomožepostativjerodostojno(πιστόν).Naovajnačingledano,neštoštojevjerodostojnousebijemogućebezobziranatojelisedogodiloilisenijedogodilo.Aristotelstogauvjero-dostojnostipronalazitemeljzaopravdanjenečegštojenemogućeiiracional-no.Ukolikopjesniksvojomumjetničkomvještinompostignedanemogućeiiracionalnoizgledajuobjašnjivirazumskimrazlozima,ontadazapravoonoštojenemogućeiiracionalnoprikazujekaoneštoprihvatljivočimeuvjeravaisamogslušača.NemogućepremaAristotelumožepostativjerodostojnoprekovještoobrađe-nogparalogizma:
»Uopćeto,štopjesničkinijemoguće,trebaodbijatiilinato,štojeboljeilinaopćinazor.Jerpjesničkiviševrijedi stvarvjerojatna anemogućanegonevjerojatna imogućapa ako i nijemoguće.«37
Ostaje vrlo nejasnim što bi zaAristotela bilomoguće, ali nevjerojatno.L.Pareysondržidabisetomogloodnositinamogućekojenijeuskladusvje-rojatniminužnim,tojestnaonoštojeslučajnoispontano.38SamAristotelsobziromnaovokaže:
Aristotelprimjećujedadokpovijestopisujedogađajeukronološkomslijedu,dotlepjesništvoizražavauzročnuvezu.Toštojejednastvarefektdrugesa-svimjedrugačijeodonogadajednastvarslijediizadruge.Drugimriječima,pjesništvopripovijedajedandogađajunjegovojjedinstvenosti,dokpovijestdonosiodređenivremenskiperiodsasvimdogađajimakojisusedogodilijed-nojilivišeosobaisvakiodtihdogađajastojiuodnosusdrugimaonakokakosedogodio.Povijestdonosisimultanečinjenicekojenisuusmjerenejednomteistomciljukojibiihujedinjavaoilipakdonosidogađajekojisuuslijedu,alimeđusobnonisupovezani;onaostavljadogađajeraspršenimauvremenu,dokimpjesništvodajenutarnjupovezanost.KadaAristoteldefinirapojammogućegprekopojmovavjerojatnogineop-hodnogon,kakojetoizvrsnoistaknuoPareyson,44aludiranaprincippove-zanosti i dosljednosti.Timedonosi novudefiniciju vjerojatnog.S tomno-vomdefinicijompojmavjerojatnogmožeseriješitiipoteškoćakojaizvireizproblemarazlikepovijestiipjesništva.Zapravo,akoseprimijetidapovijestipjesništvo imaju različiteobjekte,povijest samoonoštosedogodilodokpjesništvoionoštobisemoglodogoditi,dolazisedotogadasevjerojatnoidentificirasonimštobisemoglodogoditi.Međutim,akosekažekakosepovijestipjesništvopodudarajuuobjektu,tojestdaijednoidrugogovoreoonomštosedogodilo,ondabisetrebalauvestiispecifičnarazlika,atojenačinkojimobrađujujedanteistiobjekt.Tadaćepojamvjerojatnogbitidefiniranupravopotojrazlici.
Pjesništvodogađajepromatrautolikoštojebilovjerojatnodasedogode,onozapravoreproducirapovijesnustvarnostnanačindajeinterpretira,rekonstruirainanovostvara.Sveproizlazi izodvijanjačina, iz intimnestrukturepriče.Vjerojatnostshvaćenakaokoherencijanijevišeizvanjskavjerojatnostdefini-ranaodnosomizvanjskesličnosti,negopostajesvojstvenaumjetnosti.StogaAristoteldonosijošjednurazlikuizmeđupovijestiipjesništva.Pjesništvojevišefilozofskoivišeuzdignutonegolipovijest,jerpjesništvovišeizražavaonoštojeuniverzalno,apovijestonoštojepojedinačno.
PremaAristotelupjesništvonepredstavljauniverzalnouapsolutnomsmislu,kako je to vlastito znanosti, negodonosi skoro univerzalno, to jest donosinekopojedinačnokojeuzdiženauniverzalno.Pjesnikusvojedjelounosipro-življenopoznavanjeljudskenaraviteprekovjerojatnoginužnogkrozprincipkoherencijepročišćuje iprodubljujepovršnupovijesnuslikuobjavljujućiunjojneštouniverzalno.Aristotelovoizlaganjepojmavjerojatnoga,kakosmokritičkimanaliziranjempokazali,visokonadilaziprvotnupovezanostsasličnim.Držimodaseupra-votimeumjetnostoslobađaodizvanjskihzakonitostiiliizvanjskihprovjera
41
Aristotel, Fizika,196a20–30.
42
U grčkom tekstu »oŒa ¨n gšnoito kaˆ t¦ dunat¦ kat¦ tÕ e„kÕj À tÕ ¢nagka‹on«(Aristotel, Poetika, 1451a 35.) M. Kuzmićispuštaizraz‘kaˆ t¦ dunat¦’jerdržidasu»očito nečiji zališan dodatak«, dok L. Pa-reyson upravo na prijevodu s ‘kaˆ t¦ du-nat¦’ temelji svoju postavku razlikovanjaobjekta između povijesti i pjesništva te do-nosi:»štosemožedogoditi,mogućejeprekovjerojatnog i neophodnog.« (L. Pareyson, Il verisimile nella Poetica di Aristotele,str.99)IstomseproblematikombavioNiccolòSala-nitroipolaziupravoodprijevodasumetnu-timkaˆ t¦ dunat¦.(Usp.N.Salanitro,Studi sulla Poetica di Aristotele,str.83,106–109.)
43
Aristotel, Poetika,1452a20.
44
Usp.L.Pareyson,Il verisimile nella Poetica di Aristotele,str.98–100.
istinitostiumjetničkogoblikovanja,čimesepotvrđujeautonomnostumjetnič-kogdjela.Koherencijaumjetničkogdjelatemeljisenaosobipjesnikakojiseprekoumjetnostiizražavaikojijeujednoprincipvelikogutjecajaumjetnosti.VažnostprincipakoherencijeuAristotelovojPoeticipokazujesevrijednomosobito u suvremenoj estetici, kada se vjerojatnoupotpunosti odijelilo ododnosaspovijesnomistinom,tojestkadaseprodubiloshvaćanjekojeizvanj-skuvjerojatnostisličnostpovijesnojistinizamjenjujesnutarnjomsličnošću.IakoAristoteluglavnomgovoriopjesništvu–tragediji,smjernicekojedonosimoguseapliciratinaumjetnostuopće,čimePoetika jest iostajeneiscrpanizvorzanoveinterpretacije izčegaproizlazinjena trajnaaktualnostufilo-zofskojmisli.
Literatura
Aristotel,Nauk o pjesničkom umjeću/Reprint,pr.M.Kuzmić,TisakKr.zemaljsketiskare,Zagreb1912.
IsnardiParente,M.,Techne. Momenti del pensiero greco da Platone ad Epicuro,LanuovaItalia,Firenze1966.
Pareyson,L.,Il verisimile nella Poetica di Aristotele, PubblicazionidellaFacoltàdiLette-reeFilosofiadell’UniversitàdeglistudidiTorino,Torino1950.
Reale,G.,Storia della filosofia greca e romana. Aristotele e il primo peripato,sv.4,Tas-cabiliBompiani,Milano2004.
Salanitro,N.,Studi sulla Poetica di Aristotele, MimesisEdizioni,Milano2007.
Vattimo,G.,Il concetto di fare in Aristotele,UniversitádiTorino,Torino1961.
Zanatta,M.,Lineamenti della filosofia di Aristotele. Forme del sapere e modi della ragio-ne,U.T.E.T.,Torino1996.
Zanatta,M.,La ragione verisimile. Saggio sulla »Poetica« di Aristotele,LuigiPelegriniEditore,Cosenza2001.
Zanatta,M.,La fisica di Aristotele Studi sulla fondazione della scienza della natura e sui fondamenti linguistici della ricerca dei principi in Aristotele,prev.C.Gentili,IlMulino,Bologna1993.
Woodruff,P.,Aristotle on Mimesis,OksenbergRotry,PrincetonUniversityPress,Prince-ton1992.
AbstractOne of the fundamental concepts of Aristotle’s theory of poetry is ‘probable’. ‘Probable’ is usu-ally thought of being similar to truth, as for Aristotle it is but one of its features. Reflecting the differences between historical and poetic expression, through what happened and what might happen, Aristotle deepens the concept of ‘probable’. The article analyzes Aristotle’s surpassing Plato’s comprehension of art, primary through perceiving art as a skill and the new attitude toward imitation. Thereupon, the development of the difference between true and similar is be-ing studied: between the possible and the impossible. The main interest of this study is to present how Aristotle, through mentioned differences, indicates not only the philosophical dimension of poetry, but through the concept of ‘probable’, confirms inner coherence and connection of a work of art which does not depend on external laws but finds its own principle, means and objectives within itself.