Top Banner
MALI RJEČNIK METODOLOŠKIH POJMOVA FAKTORIJALNI EKSPERIMENT Eksperiment u kojem se istovremeno ispituje da li više nezavisnih varijabli djeluje na neku zavisnu varijablu za razliku od tzv. klasičnog eksperimenta u kojemu se ispituje da li jedna nezavisna varijabla djeluje na zavisnu varijablu. U faktorijalnom eksperimentu, osim eventualnog utjecaja pojedinih nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu, može se utvrditi da li postoji interakcijski efekt. Planiranje faktorijalnog eksperimenta usko je povezano s planiranjem statističke analize rezultata u zavisnoj varijabli (0eksperimentalni nacrt). Faktorijalnim eksperimentom se naziva i eksperiment u kojem se želi utvrditi postoji li ili ne utjecaj nezavisne varijable na zavisnu varijablu. EKSPERIMENTALNI NACRT Plan provođenja eksperimenta. Obuhvaća niz međusobno zavisnih operacija: operacionalizaciju nezavisne i zavisne varijable, odabiranje ispitanika i pridjeljivanje ispitanika različitim eksperimentalnim situacijama, utvrđivanje načina 0kontrole u eksperimentu, samo izvođenje eksperimenta te manipuliranje nezavisnom varijablom, način registriranja zavisne varijable i utvrđivanje statističke obrade rezultata. Odluka o nacrtu ovisit će o nekoliko faktora: cilju istraživanja (da li se hoće samo relativno grubo utvrditi postoji li djelovanje određene nezavisne na određenu zavisnu varijablu, ili se hoće utvrditi i tip odnosa između nezavisne i zavisne varijable; da li se hoće utvrditi postoji li utjecaj jedne izolirane nezavisne varijable, ili se hoće utvrditi postoje li interakcijski efekti dvije ili više nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu); vrsti varijabli
23

Metodoloski rjecnik

Jun 26, 2015

Download

Documents

Altaaira
Welcome message from author
This document is posted to help you gain knowledge. Please leave a comment to let me know what you think about it! Share it to your friends and learn new things together.
Transcript
Page 1: Metodoloski rjecnik

MALI RJEČNIKMETODOLOŠKIH POJMOVAFAKTORIJALNI EKSPERIMENTEksperiment u kojem se istovremeno ispitujeda li više nezavisnih varijabli djeluje na nekuzavisnu varijablu za razliku od tzv. klasičnogeksperimenta u kojemu se ispituje da li jednanezavisna varijabla djeluje na zavisnuvarijablu. U faktorijalnom eksperimentu, osimeventualnog utjecaja pojedinih nezavisnihvarijabli na zavisnu varijablu, može se utvrditida li postoji interakcijski efekt. Planiranjefaktorijalnog eksperimenta usko je povezanos planiranjem statističke analize rezultata uzavisnoj varijabli (0eksperimentalni nacrt).Faktorijalnim eksperimentom se naziva ieksperiment u kojem se želi utvrditi postoji liili ne utjecaj nezavisne varijable na zavisnuvarijablu.EKSPERIMENTALNI NACRTPlan provođenja eksperimenta. Obuhvaća nizmeđusobno zavisnih operacija:operacionalizaciju nezavisne i zavisnevarijable, odabiranje ispitanika i pridjeljivanjeispitanika različitim eksperimentalnimsituacijama, utvrđivanje načina 0kontrole ueksperimentu, samo izvođenje eksperimentate manipuliranje nezavisnom varijablom,način registriranja zavisne varijable iutvrđivanje statističke obrade rezultata.Odluka o nacrtu ovisit će o nekoliko faktora:cilju istraživanja (da li se hoće samo relativnogrubo utvrditi postoji li djelovanje određenenezavisne na određenu zavisnu varijablu, ilise hoće utvrditi i tip odnosa izmeđunezavisne i zavisne varijable; da li se hoćeutvrditi postoji li utjecaj jedne izoliranenezavisne varijable, ili se hoće utvrditi postojeli interakcijski efekti dvije ili više nezavisnihvarijabli na zavisnu varijablu); vrsti varijablikoje su predmet eksperimentalnog ispitivanja(da li su to pretežno fiziološke,psihofiziološke, psihološke ilisocijalnopsihološke varijable); mogućnostiupotrebe metoda i tehnika pri opažanju imjerenju zavisne varijable (da li se može

Page 2: Metodoloski rjecnik

koristiti samo opažanje eksperimentatora, ilise mogu koristiti i naprave kojima se dobivajuprecizniji mjerni podaci o promjenamazavisne varijable); području istraživanja (da liprimjena nezavisne varijable ostavlja manjevišetrajne tragove, npr. kod učenja; da liprimjena nezavisne varijable može izazvatiireparabilne promjene na ispitaniku; da li semoraju respektirati neki opći etički razloziitd.).Ako nacrt istraživanja omogućuje da sepromjene u zavisnoj varijabli mogu pripisatisamo promjenama u nezavisnoj varijabli,onda se govori o internoj valjanostieksperimenta. Internoj valjanosti najvišepridonosi kontrola svih 0relevantnih faktorakoji uz nezavisnu varijablu mogu utjecati nazavisnu varijablu. Eksterna valjanosteksperimenta je pojam koji se odnosi namogućnost generalizacije dobivenih rezultatana populaciju. Što je šira populacija na kojuse rezultati mogu generalizirati to je većaeksterna valjanost. Ako se rezultati mogugeneralizirati, ne samo s obzirom napopulaciju kojoj pripadaju ispitanici korišteni ueksperimentu, nego i s obzirom na ispitivanevarijable, riječ je o ekološkoj valjanostieksperimenta.Premda praktički za svaki eksperiment postojipotreba manje ili veće specifične prilagodbenacrta problemu koji se hoće ispitatieksperimentom, postoji osnovni oblikeksperimentalnog nacrta: odabiranjeispitanika po slučaju iz definirane populacije,pridjeljivanje odabranih ispitanika slučajnimpostupkom 0eksperimentalnoj i 0kontrolnojskupini, apliciranje određene vrijednostinezavisne varijable eksperimentalnoj skupini,te, nakon toga, opažanje ili/i mjerenje zavisnevarijable i u eksperimentalnoj i u kontrolnojskupini, i, konačno, usporedba rezultata uzavisnoj varijabli dobivenih ueksperimentalnoj i kontrolnoj skupini. Ovakvavrsta (oblik) nacrta naziva se i »pravimeksperimentalnim nacrtom«. Drugi oblicinacrta predstavljaju proširenje ovog

Page 3: Metodoloski rjecnik

osnovnog i omogućuju kontrolu relevantnihfaktora i kad postoje ograničenja u odabiranjuispitanika po slučaju. Takvi su oblici opažanjeili/i mjerenje zavisne varijable i kodMetodologija znanosti seminar

50eksperimentalne i kod kontrolne skupine prijeaplikacije nezavisne varijable (pa takodobivene vrijednosti mogu poslužiti zausporedbu s vrijednostima dobivenim nakonaplikacije nezavisne varijable); prethodnipostupci mjerenja različitih varijabli kojiomogućuju stabilizaciju najvažnijihrelevantnih faktora izjednačavanjem skupinaispitanika s obzirom na obavljena mjerenja;korištenje većeg broja eksperimentalnihskupina u skladu s više razina nezavisnevarijable, itd.Nacrti koji predviđaju iste ispitanike (tzv.»zavisne skupine ispitanika« ili »zavisnamjerenja«) u kontrolnoj situaciji (kad nijeaplicirana zavisna varijabla) i ueksperimentalnoj ili u više eksperimentalnihsituacija (kad je aplicirana neka od razinanezavisne varijable) imaju tu prednost da jevarijabilitet, koji se može pripisati slučajnimvarijablama (dio varijance koji se pripisujeeksperimentalnoj pogrešci), manji i stabilnijijer se opravdano može pretpostaviti da će seisti ispitanik općenito manje razlikovati urazličitim situacijama, nego što semeđusobno razlikuju različiti ispitanici, pa jetako lakše otkriti efekt - ako postoji -nezavisne na zavisnu varijablu. Neke od tihteškoća mogu se pogodnim postupcimaotkloniti ili ublažiti (v. rotacija u eksperimentu).Nacrti za eksperimente s više nezavisnihvarijabli (0faktorijalni eksperiment) su dakakosloženiji, a osim osnovnih oblika kojima sepredviđa pridjeljivanje ispitanika po slučajurazličitim eksperimentalnim situacijama (kojihredovito u ovom tipu eksperimenta ima većibroj), postoje i kombinirani nacrti u kojima serazličiti ispitanici pridjeljuju različitimsituacijama, ali i s ponavljanim mjerenjima unekim situacijama. Kod ovog tipa nacrta

Page 4: Metodoloski rjecnik

naglašena je potreba usaglašavanjaprovođenja eksperimenta sa statističkomobradom rezultata. (0kvazieksperimentalninacrt)KVAZI-EKSPERIMENTALNI NACRT

Opći naziv za takve vrste nacrta istraživanjakojima se postiže samo djelomična kontrola iizolacija nezavisnih varijabli, i koji su samo ponekim karakteristikama slični »pravom«0eksperimentalnom nacrtu. K.e.n. takođersadrži nezavisne varijable, eksperimentalnetretmane, tj. skupine na koje su ove varijabledjelovale, skupine za usporedbu na kojenezavisne varijable nisu djelovale, teuključuje opažanje i mjerenje ueksperimentalnim skupinama i skupinama zakomparaciju. Od eksperimentalnog nacrtakvazi-eksperimentalni se razlikuje po tomešto ispitanici nisu po slučaju odabrani iraspoređeni u 0eksperimentalne i0kontrolne skupine. Usporedbe mjerazavisne varijable stoga se vrše na skupinamakoje nisu ekvivalentne, koje se ne razlikujusamo po djelovanju nezavisne varijable, negoi drugim nekontroliranim faktorima. Iz togaproizlaze mogući izvori slabosti kojiugrožavaju unutarnju i vanjsku valjanost uzaključivanju. Za kvazi-eksperimentalnipristup karakteristično je nastojanje da seizdvoje efekti nezavisne varijable od onihefekata koji proizlaze iz početneneekvivalentnosti skupina i nedostatnekontrole nad izborom i rasporedom ispitanikai uvjetima u kojima nezavisna varijabladjeluje. Da bi se to postiglo nužno je uočiti iobjasniti moguće specifične izvore slabosti,koji su u eksperimentalnom nacrtu isključenipostupkom slučajnog rasporeda ispitanika i,zatim, te izvore slabosti nastojati otkloniti.Iako je izvan kontrole koji će ispitanici, koliko,i kada biti izloženi djelovanju nezavisnevarijable, moguće je kontrolirati izbor skupinana kojima će biti izvršeno mjerenje, kada će,tj. u kojim vremenskim periodima biti izvršenoi koliko će mjerenja biti obavljeno.Dodavanjern nacrtu istraživanja posebnih

Page 5: Metodoloski rjecnik

dijelova i postupaka - dodatnih mjerenja,mjerenja u drugim vremenskim točkama,novih skupina i sl. - postiže se akumulacijausporedbi i provjera. Tako se postupnootklanja ili kontrolira pojedine izvore slabosti atime i moguća alternativna objašnjenja pokojima dobiveni rezultati nisu posljedicadjelovanja nezavisne varijable.EKSPERIMENTALNA SKUPINASkupina ispitanika u eksperimentu kod koje jeaplicirana nezavisna varijabla. Formiranjueksperimentalne i 0kontrolne skupine ikontroli (0kontrola u eksperimentu) svihrelevantnih faktora kod obje skupine, priplaniranju i izvođenju eksperimenta,posvećuje se posebna pažnja(0eksperimentalni nacrt).Metodologija znanosti seminar

51KONTROLNA SKUPINASkupina ispitanika u eksperimentu kod kojenije aplicirana nezavisna varijabla. Kontrolnaskupina po sastavu ispitanika i po tretmanu ueksperimentu treba biti u potpunostiizjednačena s 0eksperimentalnom skupinom,a jedina razlika je u odsutnosti nezavisnevarijable kod kontrolne skupine(0eksperimentalni nacrt).KONTROLA U EKSPERIMENTUPostupci kojima se detektira, ubicira, pazatim, eliminira ili/i stabilizira utjecaj0relevantnih faktora u eksperimentu(0eksperimentalni nacrt). Osnovni cilj(psihologijskog) eksperimenta jest utvrditi dali postoji, koliki je i kakav je utjecaj određenenezavisne varijable na određenu zavisnuvarijablu, pa je zbog toga kontrolnarelevantnih faktora jedan od najvažnijihpostupaka u planiranju i provođenjueksperimenta.POPULACIJAU statistici znači sve moguće članove nekeskupine s određenim karakteristikama. Naprimjer, ako bi nas zanimala prosječna visinaodraslih zadarskih muškaraca, trebalo biizmjeriti sve odrasle muškarce, koji u trenutkumjerenja postoje u Zadru. U nekim drugim

Page 6: Metodoloski rjecnik

slučajevima, p. predstavlja neizmjeran brojčlanova, tj. mjerenja (npr. ispitivanje utjecajaalkohola na vrijeme reakcije). Budući da jepraktički nemoguće merenjem obuhvatiti svečlanove populacije (ili izvršiti neizmjerni brojmjerenja), a i stoga što se mjerenjem katkadauništava produkt (npr. ispitivanje ispravnostikonzerva hrane), u eksperimentima i ostalimmjerenjima služimo se mjerenjem na0uzorcima, koji moraju biti reprezentativni, tj.nepristrano predstavljati populaciju.UZORAKU statistici znači ograničeni broj članova neke0populacije, koji su iz populacije izabrani natakav način da izabrana skupina što bolje itočnije predstavlja (reprezentira) populaciju izkoje je izabrana. Takav se uzorak nazivanepristranim uzorkom. Ako to nije postignuto,u. je pristran. Najpoznatiji nepristrani u. jeslučajni uzorak, tj. onaj kod kojega svaki članpopulacije ima jednaku šansu da budeizabran u u. Dobar slučajni u. dobiva seupotrebom tablice slučajnih brojeva iliizvlačenjem iz bubnja (kao na lutriji). Vrlosličnih karakteristika slučajnom uzorku je tzv.sistematski u., tj. onaj kod kojega se izpopulacije odabere svaki N-ti član: npr. akobismo iz populacije, koja broji 1000 ljudi,željeli uzorak veličine N = 100, u uzorakbismo uzeli svakog desetog čovjeka izabecednog popisa tih 1000 ljudi.Ako se populacija sastoji iz nekoliko različitihslojeva - stratuma (npr. turisti u nekomljetovalištu, koji se sastoje iz 4 nacije od kojihje svaka zastupljena u drugom postotku) iuzorak mora sadržavati te iste slojeve u istojproporciji, pa stoga moramo unaprijed odreditipostotak svakog sloja u uzorku (premapostotku u populaciji), a članove u svakomsloju birati po principu slučajnog uzorka.Takav se uzorak naziva stratificiranimuzorkom.Neke druge vrste uzoraka koji se (jer sujeftiniji) često koriste kao zamjena za pravestratificirane uzorke (npr. u tržišnimistraživanjima kod ispitivanja stava potrošača

Page 7: Metodoloski rjecnik

prema nekom produktu) predstavljaju lošijevarijante stratificiranog uzorka. To su npr.cluster uzorci i kvotni uzorci: kod clusteruzorka populacija se podijeli u nekoliko grupa(clustera), pa se po slučaju odabere izvjestanbroj takvih grupa, i izvrši mjerenje (ispitivanje)svih članova tih grupa; kod kvotnih uzorakaodrede se stratumi, a anketaru se kaže da posvom slobodnom izboru iz svakogpredviđenog stratuma odabere definirani brojljudi, koje će anketirati.Katkada smo u nemogućnosti da na bilo kojinačin pripremamo ili pažljivo biramo uzorak(npr. u klinici, kada nas zanima djelovanjeneke nove terapije) pa uzimamo u u. ono štonam stoji na raspolaganju. Takav se uzoraknaziva prigodni uzorak (npr. pacijenti nekogkliničkog odjela, studenti neke određenestruke i sl.). Prigodni u. može biti i vrlopristran uzorak (npr. zaključivanje o stupnjutjelesne snage studenata na osnovu mjerenjastudenata tjelesnog odgoja), ali ako nemaopasnosti da grupa, od koje se prigodniuzorak sastoji, predstavlja neku posebnuskupinu u odnosu na ono što se ispituje,prigodni u. može se smatrati posve dobrim,pogotovo ako je dovoljno velik. (Na primjer,ako se ispituje utjecaj forsiranog disanja naMetodologija znanosti seminar

52vrijeme reakcije, pa se pokus radi nastudentima psihologije, nema razloga smatratida ta skupina drugačije reagira na forsiranodisanje od studenata drugih struka pa čak iod ostalih mladih ljudi).Praktički svi statistički zakoni i formule vrijedesamo onda ako su uzorci, na kojima se vršimjerenje, zaista dobri i reprezentativni zapopulaciju iz koje su izvađeni, dakle, ako sunepristrani uzorci.Katkada se može čuti zahtjev da dobaruzorak mora predstavljati najmanje nekiodređeni dio populacije (npr. 10%), no to nijetočno, već općenito vrijedi pravilo da ćeuzorak biti to reprezentativniji za populacijušto je apsolutno (a ne relativno!) veći: uzorak

Page 8: Metodoloski rjecnik

veličine N050 praktički će jednako uspješnoreprezentatirati populaciju veličine 1000, kao ipopulaciju veličine 10000, a uzorak veličineN=1’’ bolje će reprezentatirati obje ovepopulacije (v. uzorci uz povrat).UZORCI UZ POVRATUzorci jednake veličine koji se u većem brojuuzastopno uzimaju iz neke populacije, ali takoda se svaki individualni rezultat, nakon što sepribilježi, “vrati” natrag u populaciju i tek ondauzima novi rezultat. Matematičke formule ustatistici koje se odnose na inferencijalnustastistiku, tj. na zaključivanje o populaciji izrezultat dobivenih na uzorku, izrađene su natemelju logike uzoraka “uz povrat”. Ako jepopulacija vrlo velika, zkaonitosti dobivene posistemu “uz povrat” neće se ozbiljnije narušiti,ako iz populacije vadimo uzorke ne vraćajućiih natrag.VARIJABLAU znanosti općenito znači svaku pojavu iliproces koji je, definiran u operacionalnimterminima, moguće kvantitativno izraziti teopažati i/ili mjeriti.ZAVISNA VARIJABLAVarijabla (fenomen, pojava) koja je predmetopažanja ili/i mjerenja u eksperimentu. Cilj0eksperimenta je utvrditi da li i kako semijenja zavisna varijabla u vezi s promjenama0nezavisne varijable. Često se upotrebljava isinonimni naziv kriterij varijabla ili kriterijskavarijabla. U novije vrijeme termin zavisnavarijabla koristi se za svaku varijablu koja jepredmet proučavanja, a ne samo za varijableu eksperimentu. Budući da predmet opažanjaili/i mjerenja može biti samo verbalno ilimotorno ponašanje, uradak u nekoj aktivnostiili fiziološka promjena u organizmu, uvjet dabi neka varijabla mogla biti zavisnomvarijablom jest da ima simptomatsku valjanost(0valjanost, teorijska) za psihički fenomen(psihonervnu aktivnost) koji se hoće ispitati.Tako npr. pitanja u upitniku kojim se ispituje»sklonost dominaciji« moraju zaistapobuđivati odgovore koji ukazuju na veće ilimanje postojanje te sklonosti kod ispitanika.Zbog toga se uvijek zahtijeva da se zavisna

Page 9: Metodoloski rjecnik

varijabla operativno definira, u terminimanjenog izazivanja i mjerenja ili opažanja, iakose ona, dakako, može definirati i u općenitijimterminima psihonervne aktivnosti.Operativnim definiranjem udovoljava setakođer osnovnoj pretpostavci da nekoponašanje ili uradak, ili fiziološka promjenamože biti zavisna varijabla: mora bitidostupna opažanju ili/i mjerenju. Ueksperimentu se obično koristi više od jednezavisne varijable kako bi se psihički fenomenkoji se ispituje što bolje zahvatio, jersimptomatska valjanost bilo koje pojedinačneoperativno definirane zavisne varijable nikadnije potpunaNEZAVISNA VARIJABLAVarijabla koja se u 0eksperiment namjerounosi i mijenja da bi se provjerilo utječe li na0zavisnu varijablu, a ako utječe, da bi seutvrdilo kakav je tip odnosa prema zavisnojvarijabli (linearan, zakrivljen ili bilo koji drugi)(sin. eksperimentalna varijabla). Nezavisna v.može biti bilo koji faktor, fenomen ili pojava uokolini uključujući i socijalne pojave, odnosno,ponašanja drugih ljudi, kao i promjene stanjau organizmu čovjeka. Termin n. v. u novije svrijeme sve više koristi u za varijable čiji seutjecaj ispituje u prirodnom eksperimentu,dakle, i za varijable koje se ne mogu“namjerno unositi i mijenjati” već samoopažati i kontrolirati.OPERACIONALIZACIJAPrecizno utvrđivanje i opisivanje nekog pojmaili predmeta analize pomoću konkretnihpostupaka, koji do njega dovode ili se njimeobavljaju, i operacija pomoću kojih se onmjeri. O. je postupak kojim se pojmovi ikonstrukti korišteni u znanosti nastojeMetodologija znanosti seminar

53osloboditi nejasnih, nepreciznih i oprečnihznačenja. To se postiže kada se pojmovidefiniraju konkretno, operaciono : npr. kadase senzorna deprivacija definira pomoćuvremena izolacije od senzornih informacija. Upsihologiji o. ima naglašenu važnost,posebno u biheviorističkom pristupu. Teži se

Page 10: Metodoloski rjecnik

korištenju samo takvih konstrukata čija jesvojstva i sadržaj moguće verificirati. Tako sunpr. anksioznost ili inteligencija definiranetočnim opisom postupaka (reakcija ilioperacija) u kojima te osobine dolaze doizražaja i postupaka za njihovo registriranje imjerenje. Uz operacionalizaciju se, međutim,vežu i neke poteškoće. Na primjer: ako jeinteligencija ono što ispituju i mjere testoviinteligencije, tada će inteligencija, ovisno okorištenom testu, biti različito definirana.ROSENTHALOV EFEKT

Pojava opažena u Rosenthalovimeksperimentima s ljudima, pa čak i saživotinjama, da vjerovanje eksperimentatora uodredeni ishod eksperimenta dovodi katkadado takvog nenamjernog eksperimentatorovogponašanja koje utječe na ispitanika upravo uočekivanom smjeru: npr. u jednomeksperimentu sa dvije skupine jednakosposobnih štakora dobiveni rezultati ovisili suo tome je li eksperimentatorima bilo rečenoda imaju posla s vrlo »inteligentnim« ili pak svrlo »glupim« štakorima. R. e. danaspredstavlja ozbiljnu kariku u provjeravanjuznanstvene vrijednosti pojediniheksperimentalno dobivenih rezultata.NORMALNA RASPODJELATakva raspodjela čestina pojavljivanjavrijednosti nekog mjerenja koja u grafičkomprikazu ima zvonolik oblik, odnosno, takvaraspodjela frekvencija koja pokazuje izrazitogrupiranje rezultata oko jedne vrijednosti sasimetričnim opadanjem čestina za vrijednostikoje su sve udaljenije od vrijednosti snajvećom frekvencijom (v. sliku). Normalnaraspodjela je matematički točno definirana zašto je velikim udjelom zaslužan K. F. Gauss,pa se grafički prikaz normalne raspodjelenaziva i Gaussovom krivuljom. Međutim, zarazumijevanje i upotrebu u psihologiji, važnoje da ona nastaje djelovanjem faktora kojipredstavljaju predmet mjerenja (pravaveličina mjerenja), i za koje se pretpostavljada su, barem u toku mjerenja, konstantni(zbog toga se nazivaju i konstantni faktori), i

Page 11: Metodoloski rjecnik

velikog broja faktora koji djeluju po zakonuslučaja (tzv, nesistematski varijabilni faktori,čija je ukupna rezultantna vrijednostdjelovanja jednaka nuli, a koji nastaju zbognesistematskih promjena u organizmuispitanika u toku mjerenja, zbognesistematskih promjena u okolini za vrijememjerenja i zbog neizbježivih nesistematskihpogrešaka u samom procesu mjerenja).Stoga se središnja vrijednost, određena izrezultata koji se distribuiraju u skladu snormalnom raspodjelom, može smatratibrojčanim pokazateljem prave veličinemjerenja. Budući da numerička veličinapojedinačnih rezultata ovisi o specifičnojkonstelaciji djelovanja nesistematskivarijabilnih faktora, oni utječu na veličinumeđusobnog razlikovanja ili raspršenjarezultata nekog mjerenja: što je veći brojnesistematski varijabilnih faktora to je većeraspršenje rezultata i obrnuto. Većinamjerenja jedne osobine na jednomindividuumu (npr. mjerenje apsolutnog limenaza vid, sluh ili neki drugi osjetni modalitet) ilijedne osobine na velikom broju individuuma(npr. mjerenje intelektualnih, perceptivnih ilinekih drugih sposobnosti) daje rezultate kojise distribuiraju u skladu s normalnomraspodjelom. Čitava parametrijska statistikapočiva na pretpostavci o normalnoj raspodjelirezultata odnosno o normalnoj raspodjeli upopulaciji iz koje potječu rezultati podvrgnutistatističkoj obradi.Pri konkretnom mjerenju osnovni zahtjevi, kojimoraju biti ispunjeni da bi se rezultatidistribuirali u skladu s normalnomraspodjelom, za mjerenje jedne osobine najednom individuumu su: a) jasno i preciznodefiniran predmet mjerenja; b) da svakirezultat mjerenja ovisi samo o djelovanjukonstantnih i nesistematski varijabilnihfaktora, odnosno, da su svi rezultati dobiveniu jednakim uvjetima mjerenja; c) danumerička skala na kojoj se izražavajurezultati omogućuje podjednako variranjerezultata i na jednu i na drugu stranu od

Page 12: Metodoloski rjecnik

vrijednosti koja se najčešće pojavljuje; d) daje obavIjen dovoljno velik broj mjerenja. Zamjerenje jedne osobine na većem brojuindividuuma (pod pretpostavkom da se onošto mjerimo u populaciji distribuira poMetodologija znanosti seminar

54normalnoj raspodjeli) zahtjevi su slijedeći: a)definicija članova od kojih se sastojipopulacija (elementi populacije) moraosigurati njihovu homogenost s obzirom nasve faktore (varijable) koji imaju ili mogu imatiutjecaja na rezultate mjerenja određenevarijable (npr. ako pri mjerenju tjelesne visinedefinicija populacije ne osigurava njenuhomogenost s obzirom na spol, dobit će sebimodalna raspodjela rezultata mjerenja, jerse populacija žena i populacija muškaracarazlikuju po tjelesnoj visini) drugim riječima,po definiciji u populaciji mora postojatinormalna raspodjela; b) članovi uzorka nakojemu se obavlja mjerenje trebaju biti poslučaju izabrani iz populacije; c) uzorak morabiti dovoljno velik i d) mjerenje na svimčlanovima uzorka mora biti obavljeno ujednakim uvjetima.KONSTRUKTPojmovna tvorevina u znanosti nastalasustavnom integracijom različitih podataka onekoj pojavi na koju se odnosi. Konstuktiimaju dvije osnovne značajke. Prvo, svakikonstrukt je, u pravilu, dio nekog širegteorijskog okvira u kojem se definirani njegoviodnosi sa drugim konstruktima. Drugo,konstrukt je, u pravilu, definiran operativno,na način koji omogućava njegovo opažanje imjerenje. Dva osnovna tipa konstrukta koje(neki) psiholozi razlikuju jesu 0hipotetskikonstrukt i 0intervenirajuća varijabla.HIPOTETSKI KONSTRUKTPretpostavljeni konstrukt; proces ilimehanizam koji nije neposredno opažljiv ilimjerljiv, ali ima realne značajke i »opipljive«učinke koji upućuju na njegovo postojanje.Mnogi značajni pojmovi u znanosti jesu, ili suu početku bili, hipotetski konstrukti: naprimjer, pojam gena kao materijalne osnove

Page 13: Metodoloski rjecnik

nasljeđivanja. U psihologiji, većina ključnihpojmova (inteligencija, stav, motiv,potkrepljenje, engram, refleks, itd.) jesuhipotetski konstrukti. Oni imaju heurističkuvrijednost, jer potiču istraživanja koja se beznjih ne bi mogla zamisliti. Za razliku od0intervenirajuće varijable, h.k. se uvijekodnosi na neku realnu datost čije značajke suvažne i izvan konkretnog teorijskog okvira ukojem su ponikle.INTERVENIRAJUĆA VARIJABLAOznaka za sve interne, “skrivene” faktore uorganizmu koji “interveniraju”, posreduju,između podražajne situacije i reakcijeispitanika. Jednako značenje imaju i terminiorganske varijable i organizmičke varijable.Pojam su uveli neobihevioristi proširujućiosnovnu biheviorističku shemu S-R (stimulus– reakcija) na S-O-R (stimulus –organske/unutrašnje varijable – reakcija).MJERENJE (U PSIHOLOGIJI)Definicija mjerenja koja ima najviše pristalicarelativno je široka: mjerenje je pridjeljivanjebrojeva objektima, pojavama itd. u skladu spravilima. Psihologija, kao svaka drugaznanost, nastoji što više koristiti mjerenje zatošto transformacija različitih aspekata psihičkihveličina u brojčane vrijednosti omogućujebolju deskripciju pojave, utvrđivanjepravilnosti (zakonitosti) u manifestaciji tihpojava te sigurnije i preciznije otkrivanjeuzročno-posljedičnih relacija, kako medupsihičkim pojavama tako i relacija sokolinskim, razvojnim i drugim faktorima.Proces mjerenja uključuje: 1. jasnu ijednoznačnu definiciju predmeta mjerenja; upsihologiji to je najčešće neki aspektmotornog ili verbalnog ponašanja, nekepromjene u organizmu (npr. promjene u radužlijezda s unutrašnjim ili vanjskim lučenjem,promjene u bioelektričnoj aktivnosticentralnog živčanog sustava) ili neki učinakkao posljedica tjelesne i/ili mentalne aktivnosti(npr. izdržljivost u nekoj specifičnoj tjelesnojaktivnosti, rješavanje zadataka kojipredstavljaju logičke probleme). Svaki od tih

Page 14: Metodoloski rjecnik

manifestnih predmeta mjerenja predstavlja (ilise može opravdano pretpostaviti dapredstavlja) simptom psihonervne aktivnostikoja je stvarni predmet mjerenja. 2. Postupakkojim se utvrđuju promjene u manifestnompredmetu mjerenja. Ti su postupci deriviraniiz 0 općih metoda psihologije, a predstavljajuspecifične metode i tehnike koje su razvijeneu pojedinim područjima psihologije: npr.metoda konstantnih podražaja u psihofizici;tehnika snimanja moždanih valova upsihofiziologiji; metoda vremena reakcije.Postupak se može sastojati u brojanjuizazvanih reakcija, kao što su npr. broj točnoriješenih zadataka kod metode testova, ili brojMetodologija znanosti seminar

55pogrešaka pri obavljanju nekog zadatka. Tomože biti i tehnika direktnog procjenjivanjaintenziteta osjeta, uspoređivanja u parovimaneposredno. izazvanih estetskih doživljaja,određivanje intenziteta stavova itd. 3. Sistembrojeva s postuliranim svojstvima. Općasvojstva brojčanog sustava, zbog kojih tajsustav ima neospornu prednost pred bilokojim drugim poznatim simboličkim sustavom,omogućuju deskripciju pojave (predmetamjerenja) na najjednostavniji,najkondenziraniji i jednoznačan način iosiguravaju preciznost kakva god da jepotrebna. A apstraktna priroda brojeva pakomogućuje njihovu univerzalnu primjenu nabilo koju vrst pojava. Konačno, uvjet da morapostojati korespondencija između promjenamjerene pojave i simboličkog sustava u kojisu te promjene transformirane posjeduje uzadovoljavajućem stupnju jedino sistembrojeva, iako, dakako, ta korespondencijanikada nije potpuna.Općenito govoreći, pravilo pridjeljivanjabrojeva pojavama može biti bilo kojekonzistentno pravilo (osim pridjeljivanja poslučaju). Međutim, za mjerenje posebno suvažne četiri karakteristike sustava brojeva, jerte karakteristike determiniraju pravila koja sepri mjerenju koriste, a time je ujedno

Page 15: Metodoloski rjecnik

određena i razina mjerenja ili tzv. 0skalemjerenja. Dakle: 1. svaki brojčani simbol (npr.broj 3 ili bilo koji drugi broj) ima svoj identitet,tj. on je sigurno različit od svakog drugogbroja i reprezentira uvijek isto (nominalnaskala); 2. svi brojevi koji nisu identični, manjisu ili veći pa se zato mogu redati po veličini(ordinalna skala); 3. za razlike medubrojevima vrijedi isto što i za same brojeve pase može utvrditi i red među razlikama(intervalna skala); 4. sustav brojeva sadržijedinstven broj - nula - koji reprezentiraodsutnost bilo kakve pojave ili bilo kakvekoličine (omjerna skala). U psihologiji su seteorijska i praktična pitanja mjerenja osobitorazvijala u području psihofizike te u vezi sizradom i korištenjem testova.METRIJSKE KARAKTERISTIKESvojstva nekog mjernog postupka (npr. testa,upitnika ličnosti, skale sudova) pomoću kojihprosuđujemo njegovu dijagnostičku iprognostičku upotrebljivost. Glavne metrijskekarakteristike nekog mjernog postupka jesu0valjanost, 0pouzdnaost, 0objektivnost0osjetljivost (striktno govoreći, m.k. nisusvojstva samog mjernog postupka većrezultata dobivenih njegovom primjenom; toje tako što, osim o osobinama mjernogpostupka, m.k. zavise i o populaciji ispitanikana kojoj je mjerenje izvršeno).VALJANOSTMetrijska karakteristika nekog mjernogpostupka (npr. testa, upitnika ličnosti, skalesudova) koja nam pokazuje da li on mjeri i ukojem stupnju mjeri upravo ono što smatramoda mjeri. V. nije jednoznačno svojstvomjernog postupka; postoje različite vrstevaljanosti i različiti postupci njenogutvrđivanja što dovodi do terminološkeneujednačenosti i pojmovnih nejasnoća.Može se međutim reći da postoje dvaosnovna tipa valjanosti, a to su 0teorijskavaljanost i 0praktična valjanost. Sve ostalevrste valjanosti u osnovi su samo metodološkivarijeteti utvrđivanja ova dva osnovna tipavaljanosti.

Page 16: Metodoloski rjecnik

VALJANOST, PRAKTIČNA

Svojstvo testa ili mjernog postupka općenitoda diferencira uspješne od neuspješnih unekom kriteriju praktične djelatnosti. Najčešćese operacionalizira kao neka mjerapovezanosti između testovnih i kriterijskihrezultata. Praktična valjanost testa namkazuje s koliko se uspješnosti može natemelju testovnih rezultata predviđati položajispitanika u nekom kriteriju praktičnedjelatnosti. Zato se još naziva iprognostičkom valjanošću testa (premdaupotrebu ovog termina neki autoriograničavaju samo na situacije kada jevaljanost određena u odnosu na kriterijskerezultate koji nisu prikupljeni u vrijemetestiranja već u nekom kasnijem vremenskomrazdoblju). Praktična valjanost nekog testazavisi o broju i stupnju zajedničkih faktora kojiodređuju uspjeh u testu i u kriteriju praktičnedjelatnosti. Važno je, međutim, razumjeti dapraktična valjanost nije inherentno svojstvotesta, već je ona njegovo svojstvo u danoj,specifičnoj situaciji njegove upotrebe. Jedante isti test primijenjen u različitim situacijamaimat će različite praktične valjanosti. (sin.pragmatička valjanost)Metodologija znanosti seminar

56VALJANOST, TEORIJSKA

Skup svih relevantnih informacija kojepridonose utvrđivanju da li, i u kojem stupnju,neki test ili psihologijski mjerni postupakopćenito mjeri neku hipotetsku osobinu ili»konstrukt« (odatle i sinonim konstruktnavaljanost) koja predstavlja intencijsku olinu,odnosno da li odgovori i reakcije ispitanikapredstavljaju zadovoljavajuće »simptome«(otuda i sinonim simptomatska valjanost)mjerene osobine. Kao rezultat teorijskevalidacije testu se obično pridaje neki nazivkojim se deklarira da test mjeri»inteligenciju«, »ekstraverziju«, »spacijalnifaktor«, ili sl. Teorijska valjanost testa možese analizirati na različite načine: a)sistematskom logičkom analizom postupaka

Page 17: Metodoloski rjecnik

mjerenja i testovnog sadržaja (valjanost,sadržajna); b) empirijskom analizompovezanosti između testovnih rezultata irazličitih drugih manifestacija mjereneosobine (valjanost, empirijska), pri čemu ipodaci o praktičnoj valjanosti testa mogu bitiznačajan prilog utvrđivanju njegove teorijskevaljanosti; c) faktorskom analizom testovnihrezultata (valjanost, faktorska). Akumulacijomrezultata svih ovih analiza osnažuje sespoznaja o tome što test mjeri. U pravilu,teorijska valjanost testa nije izražena jednimkonkretnim koeficijentom valjanosti, većsloženim sudom utemeljenim na integracijirezultata niza analiza. (sin. konstruktnavaljanost, simptomatska valjanost)POUZDANOSTMetrijska karakteristika testa ili mjernogpostupka općenito, koja se odnosi na točnostmjerenja bez obzira na to što se mjeri; p. jenezavisnost mjerenja od nesistematskihizvora pogrešaka. U statistici postoji nekolikomjera pouzdanosti, a njihov izbor ovisi ospecifičnim ciljevima istraživanja.OBJEKTIVNOSTStupanj nezavisnosti rezultata(psihologijskog) mjerenja o razlikama upostupcima ispitivača prilikom registracije ivrednovanja rezultata mjerenja. Određuje sekoreliranjem rezultata koje su dobili različitiispitivači primjenjujući isti mjerni postupak naistim ispitanicima. Iako se obično smatraposebnom metrijskom karakteristikom, o. semože smatrati jednim aspektom pouzdanostimjerenja.OSJETLJIVOSTU psihometriji, o. ili diskriminativnost, jedna jeod metrijskih karakteristika (psihologijskih)testova ili mjernih postupaka općenito.Osjetljiv ili diskriminativan je onaj mjernipostupak pomoću kojeg se mogu dobrodiferencirati ispitanici. Osjetljivost testaiskazuje se u veličinama raspršenja testovnihrezultata, a ovisi i o njegovoj primjerenostiispitivanoj populaciji.MILLOVE INDUKTIVNE METODE

Kao primjer za primjenu induktivnog

Page 18: Metodoloski rjecnik

zaključka, kako u svakodnevnici, tako i uposebnim znanstvenim metodologijamamožemo navesti Millove induktivne metode.Te metode za svoju temeljnu logičkupretpostavku imaju induktivan zaključak.Utoliko ih je moguće pojmiti kao primjere zaprimijenjenost induktivnog zaključka uznanstvenim metodologijama. Logičar ifilozof, John Stuart Mill te je metodenamijenio analizi pojava u sklopu uzročnoposljedičnogavremensko-prostornoga slijeda.Podijelio ih je na pet glavnih metoda.METODA SLAGANJAAko dva ili više slučajeva pojave kojuistražujemo imaju samo jednu zajedničkuokolnost, ta jedna okolnost u kojoj se svislučajevi slažu jest uzrok ili posljedica danepojave.Zoran prikaz metode slaganja izgleda ovako:ABC ADE AFG Adakle 1abc ade afg aMETODA RAZLIKE

Ako su slučaju u kojem se istraživana pojavadogađa i slučaju u kojem se ona ne događazajedničke sve okolnosti osim jedne, koja sedogađa samo u prvom slučaju, ta jednaokolnost u kojoj se razlikuju dva slučajaposljedica je, ili uzrok, ili neophodan diouzroka te pojave.ABCDEFG BCDEFG Adakle 1abcdefg bcdefg aMetodologija znanosti seminar

57KOMBINIRANA METODA SLAGANJA I RAZLIKE

Ako dva ili više slučajeva u kojima se pojavadogađa imaju samo jednu zajedničkuokolnost, a dva ili više slučajeva u kojima seona ne događa nemaju ništa zajedničko osimodsutnosti te okolnosti, jedina okolnost u kojojse razlikuju dva skupa slučajeva je posljedica,ili uzrok, ili neophodan dio uzroka pojave.ABCD AEFG BCD EFG Adakle 1abcd aefg bcd efg aMETODA OSTATKA

Page 19: Metodoloski rjecnik

Oduzmi od pojave onaj dio za koji je izprethodnih indukcija poznato da je posljedak(konsekvens) izvjesnih uvjetaka(antecedenata), i ostatak pojave posljedak jepreostalih uvjetaka.ABCD B C D E A1 1 1 1 dakle 1abcd b c d e aMETODA POPRATNIH PROMJENA

Svaka pojava koja se mijenja na neki načinuvijek kada se na neki poseban način mijenjaneka druga pojava jest uzrok ili posljedica tepojave, ili je povezana njom nekomčinjeničnom uzročnošću.A1BCD A2BCD A3BCD Adakle 1albcd a2bcd a3bcd aNa prvi pogled Millove induktivne metodeizgledaju jednostavne i pouzdane, no njihpogađaju i vrlo jednostavni i uvjerljiviprigovori. Naime, Mill govori o "dva ili višeslučajeva pojave koju istražujemo i koje imajusamo jednu zajedničku okolnost","istraživanoj pojavi za slučaj svih zajedničkihokolnosti osim jedne", itd. No postoje li uistinupojave koje imaju samo jednu zajedničkuokolnost, ili pojave koje imaju sve zajedničkeokolnosti osim jedne, itd? U stvarnosti jegotovo nemoguće upozoriti na pojave takvevrste. Millove induktivne metode polaze odčinjenica prikupljenih drugim metodama, a temetode nisu nepogrešive. Nadalje, Milloveinduktivne metode kao dio induktivnog načinazaključivanja, pogada opći prigovor nainduktivno zaključivanje, tj. pitanje: Budući dase načelo indukcije temelji na pretpostavciprema kojoj ono što vrijedi za neke članoveskupine vrijedi za sve članove te skupinekako je moguće opravdati takvo hipotetičkonačelo?S druge strane, Millove su induktivne metodepomoć pri uobličavanju mogućih znanstvenihhipoteza kojima tvrdimo uzročno-posljedičnupovezanost medu pojavama. Takođermoramo izabrati: ili na području primijenjenihznanosti nema nikakvih metoda istraživanja i

Page 20: Metodoloski rjecnik

dokazivanja ili moramo napustiti strogi zahtjevprema kojemu nas znanstvene metode nužnovode u otkriće istine.