Međunarodno Javno Pravo 1

8/12/2019 Meunarodno Javno Pravo 1

1/186


2/186

www.nasciturus.com

internacionalizirana podruja, npr. 1lobodni grad Danzig. Danas takvih subjekata

meunarodnog prava nema.

%ako meunarodno pravo nije za!ti$eno djelotvornom dr#avnom sankcijom, ipak se radi o

pravu2 (iako se ta pravila esto kr!e).

1 tim u vezi ponajprije treba naglasiti da se smatraju nepostoje$ima pravna pravila koja bi

ureivala meunarodne odnose u nekim prostorima nedostupnima ovjeanstvu (npr. u

samom sredi!tu planeta) te sva druga pravila koja je 3iziki nemogu$e izvr!iti.

1lino tome, gdje god 3iziki postoji samo jedno mogu$e pona!anje, pravna pravila koja bi ga

nalagala takoer ne psotoje jer su nepotrebna.

ravna pravila postoje samo tamo gdje je mogu$ izbor ljudskog pona!anja i gdje je

neophodno ta pona!anja regulirati na nain da se neka od njih bilo dopuste ili zabrane ili

ogranie.

%pak, meunarodno pravo se u mnogo emu razlikuje od unutarnjeg prava pojedinih dr#ava.

1'4560% unutarnjeg prava su ovjek pojedinac i pravne osobe, a glavni subjekti

meunarodnog prava su neovisne (suverene) dr#ave i meuvladine organizacije.

7"89% %8;


3/186

www.nasciturus.com

' ostalim sluaevima, ukoliko je dr#ava #rtva kr!enja svog subjektivnog prava, nju

meunarodno pravo ovla!$uje na pribjegavanje dopu!tenim mjerama represalija, koje se ne

smiju sastojati od upotrebe oru#ane sile.

%zvan tih decentraliziranih sankcija do danas nije uspjelo organizirati djelotvorne kolektivne

sankcije protiv prekr!itelja baram najva#nijih pravila meunarodnog prava. oku!aji

organiziranja tih sankcija nisu uvijek doveli do djelotvronih, a jo! manje do trajnih rezultata.

%pak, u sluajevima kr!enja prava dolazi do povremenih individualnih ili kolektivnih osuda,

pa i ekonomskih sankcija. 0e mjere mogu se sastojati u kolektivnom nepriznavanju

protupravnog stanja, u osudi protupravnog pona!anja putem rezlolucija ;p$e skup!tine '9@a

i politikih tijela drugih meunarodnih organizacija, u oduzimanju prava glasa predstavniku

dr#ave kr!iteljice u nekoj organizaciji, ili iskljuenju te dr#ave iz jedne ili vi!e organizacija.

' najte#im sluajevima 8ije$e sigurnosti '9@a na temelju lave 8%% ovelje nala#e

ekonomske i druge sankcije protiv dr#ave kr!iteljice koje obvezuju sve dr#ave lanice.

%. PODJE&A PRAVI&A MEUNARODNOG PRAVA

' meunarodnom pravnom poretku ne postoji hijerarhija norimi pravnih akata kakvu poznaje

svako unutarnje pravo dr#ava. 1va pravila tog prava nisu od istog znaaja, niti imaju jednaku

prostornu va#nost.

%. 1 ;4%


4/186

www.nasciturus.com

meunarodnom pravu meunarodni zloini. atim, tu spada i naelo zabrane diskriminacije

ljudi po bilo kojoj osnovi.

Jus dispositivum su mnoga pravila op$eg i bez izuzetaka sva pravila partikularnog

meunarodnog prava. artikularna pravila koja su stipulirana u nekom ugovoru njihove

stranke mogu novim zajednikim sporazumom u svakom trenutku mijenjati ili dokidati.

% od ostalih dispozitivnih pravila meunarodnog prava, dr#ave mogu odstupati sklapanjem

suprotnog ugovora ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila u njihovim

meusobnim odnosima.

'koliko nema posebnog pravnog odnosa koji primjenom naela leF specialis derogat legi

generali iskljuuje primjenu dispozitivnog op$eg pravila, svaka dr#ava ima pravo od drugih

zahtijevati po!tivanje op$eg pravila te naravi.

%%%. 1 ;4%


5/186

www.nasciturus.com

'. ODNO( MEUNARODNOG I UNU)ARNJEG PRAVA

%. D'"7%10%I; % M;9%10%I; 1>8"J"956

rema dualistikomshva$anju meunarodno i unutarnje pravo su A odvojena, ali ravnopravna

i meusobno neovisna pravna poretka. 'koliko se u nekoj dr#avi usvoji zakon koji je suprotannjezinom meunarodnoj obvezi, njezini sudovi i drugi unutarnji organi primjenjivat $e samo

zakon. ri tom se ne iskljuuje meunarodna odgovornost te dr#ave kao subjekta

meunarodnog prava zbog kr!enja njezine meunarodne obveze.

1toga se prema tom uenju ugovorna i druga meunarodna pravila moraju prethodno

trans3ormirati u zakone i druge akte, i ona potom obvezuju dr#avne organe samo po toj

osnovi.

1 druge strane, ako ta dr#ava prihvati nadle#nost nekog meunarodnog sudbenog ili

arbitra#nog tijela da rije!i spor u kojemu je ona strana, tada $e prema dualistikom shva$anju

meunarodni organ voditi rauna o njezinim meunarodnim obvezama, a ne o njezinim

unutarnjim propisima.

rema monistikom shva$anju meunarodno i unutanje pravo su dijelovi jedinstvenog

pravnog poretka koji pru#a i naela o rje!avanju sukoba izmeu propisa unutarnjeg prava

neke dr#ave i meunarodnog prava. ropisi meunarodnog prava utjeu na propise

unutarnjeg, i obratno. Meutim, prista!e tog gledi!ta, o!tro se sukobljavaju o pitanju da li se

meunarodno pravo temelji na unutarnjem (primat unutarnjeg prava) ili obratno (primat

meunarodnog prava).

rista!e primata unutarnjeg prava svode meunarodno pravo na vanjsko dr#avno pravo.

9jihovi argumenti su:

@ nepostojanje naddr#avne vlasti, te stoga svaka dr#ava slobodno odluuje o tome koje

su njezine meunarodno obveze, i ona u naelu sama odreuje nain njihova izvr!enjaK

@ nadle#nost za zakljuenje ugovora u ime dr#ave i za njezino obvezivanje le#i u njezinu

ustavu, dakle unutarnjem pravu.

6kstremni prista!e tog uenja, kakve se danas gotovo ne mo#e na$i, priznavali su svojoj

dr#avi pravo da se, kada to nae potrebnim, jednostrano razrije!i svojih prije preuzetih

meunarodnih obveza.

;bvezuju$a osnova svakog sporazuma le#i u op$em naelu prava pacta sunt servanda koje

pretpostavlja postojanje i djelovanje nekakvog pravnog poretka, meunarodnog ili unutarnjeg.

?


6/186

www.nasciturus.com

rista!e primata meunarodnog prava dolaze do zajednikog zakljuka da obveze dr#ave po

meunarodnom pravu imaju prvenstveno na njezinim unutranjim propisima, pa ak i u odnosu

na njezin ustav. ;ni zastupaju stav da se niti jedna dr#ava ne mo#e jednostrano razrije!iti

svojih meunarodnih obveza prostom izmjenom svojih zakona.

Meunarodna sudska i arbitra#na praksa i pravni sustavi u dr#avama, ne mogu se u cijelosti

uklopiti niti u jedno od ovih uenja. 1toga niti jedno nije jedino ispravno. 9ovim dr#avama

prva je briga nakon progla!enja njihove neovisnosti da steknu meunarodno priznanje od

drugih dr#ava, te da im prije postanu punopravnim lanicama '9@a i regionalnih

organizacija podruja kojemu pripadaju.

%%. ;4%I"59; M6L'9"


7/186

www.nasciturus.com

%%%.


8/186

www.nasciturus.com

Meunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvreni u skladu s 'stavom i objavljeni, a koji su

na snazi, ine dio unutarnje pravnog poretka , a po pravnoj su snazi iznad zakona. 9jihove

odredbe se mogu mijenjati ili ukidati samo uz uvjete i na nain koji su u njima utvreni, ili

suglasno op$im pravilima meunarodnog prava.

%8. '9'0"


9/186

www.nasciturus.com

nemogu$e rije!iti ako se unutarnje pravo ne istra#i. % neka pravila op$eg meunarodnog prava

ili ugvorni propisi upu$uju na propise unutarnjeg prava. 9eke od tih situacija:

@ doma!aj nadle#nosti meunarodnog sudbenog tijela prema zahtijevu stanaka spora

mo#e se odnositi na teritorij dr#ave, njezino teritorijalno more, dr#avljanstvo 3izikih

ili pravnih osoba, skrbni!tvo nad maloljetnikom i sl. ' svim ti sluajevima teba

istra#iti zakone, sudske i upravne akte odreene dr#ave o tim pitanjimaK

@ ako je nadle#nost nekog meunarodnog suda ugovorena tek za sluaj da tu#itelj

prethodno iscrpi pravna sredstva pred organima dr#ave u pitanja, tada se ispunjenje

tog uvjeta mo#e procijeniti samo uzimaju$i u obzir doma$e pravo i praksuK

@ mogu$i su i sporovi pred meunarodnim sudbenim tijelima o pravima 3izikih i

pravnih osoba temeljenih iskljuivo na nekom unutarnjem pravu. ' takvim iznimnim

situacijama meunarodni sud uop$e ne primjenjuje pravila meunarodnog prava.

*. RA+VOJ +NANO()I MEUNARODNOG PRAVA

' pravnoj znanosti kroz povijest do!lo je do sukoba dviju te#nji. 0o je sukob izmeu

solidaristike i voluntaristike koncepcije o uvjetima nastanka i djelovanja pravnih pravila.

1olidaristika koncepcija polazi od postojanja meunarodne zajednice (ili ovjeanstva u

cjelini) kao neke datosti u pravo. resta!e te koncepcije nagla!avaju postojanje pravila nekog

op$eg i objektivnog prava koje dr#ave i druge teritorijalne cjeline ne mogu lako osporiti.

8oluntaristika koncepcija zastupa staja!te da je pravo oduvijek bilo proizvod volja suverenih

vladara ili dr#ava. 'nutarnje pravo u nekoj dr#avi proizvod je volje te dr#ave, tj. njezinih

zakonodavnih i drugih organa, a meunarodno pravo je proizvod suverenih volja vi!e ili svih

dr#ava. rista!e ove koncepcije ne priznaju pravila op$eg prava koja bi ograniavala volju

pojedinanih dr#ava, osim onih na koja su sve dr#ave dale neku vrstu pristanka. Iovjeanstvo

kao takvo je za njih izvapravna kategorija.

Povijesni razvoj tih tenji koncepcija!

a, JU( GEN)IUM U RIM(-OM PRAVU

9aziv jus gentium koji se uportrebljava za meunarodno pravo, prvobitno je nastao u

rimskom pravu, a bio je dio unutarnjeg prava rimske dr#ave ali sa zajednikim crtama s op$im

naelima prava koja su danas jedan od izvora op$eg meunarodnog prava. ravila jus gentium

stvarala su se poglavito u praksi rimskog suca praetora peregrinusa koji je presuivao u

/


10/186

www.nasciturus.com

trgovakim sporovima izmeu rimskih graana i peregrina tj. pripadnika pokorenih naroda

pod rimskom vla!$u, ili u sporovima izmeu samih peregrina.


11/186

www.nasciturus.com

obavio je dominikanski redovnik 0oma "kvinski. 0ime je unutar =rkve napravio

nepopravljivu napuklinu u hijerokratskoj doktrini papinske vlasti.

' njegovim djelima "umma #heologiaei komentaru "ristotelove olitike, mo#e se nazrijeti

podjela prava na 8jeno, 4o#ansko pozitivno, prirodno te na ljudsko pozitivno pravo.

rema 0omi "kvinskom, postoji $jeno pravoili vjeiti koncept 4o#anskog prava, koje je

4o#ja zapovijed za upravljanjem stvarima koje on predvia. =ilj 4o#anskog vladanja je 4og

sam, a njegovo pravo nije ni!ta drugo nego on sam. 1toga 8jeno pravo nije podlo#no

nikakvom vanjskom cilju. 0ako, 8jeno pravo nije ni!ta durgo nego primjer bo#anske

mudrosti u upravljanju kretanjima i inima svega.

Meutim, za 0omu ne znai da 8jeno pravo ovisi o 4o#joj samovolji. 4o#ja mudrost je

mjera stvari, i ona je sama po sebi istinita. 'pravo zato !to je 4og, on ne mo#e djelovati

nerazumno i biti sa sobom u kontradikciji. 7judski razum ne mo#e u potpunosti shvatiti

smisao 4o#je vlasti, nego je poima djelomice i na svoj nain.

Dio 8jenog prava otkriven je ljudima u obliku %oanskog pozitivnog! prava, u 1vetom

pismu. ravila tog 4o#anskog prava su *O 4o#jih zapovijedi datih Mojsiju na 1inaju.

;sim otkrivenja, postoji i drugi nain kojim ljudi spoznaju dijelove 8jenog prava. 0o je

putemprirodnog pravakoje je participacija razumnim stvorenja u 8jenom pravu. "li samo

ovjek, s obzirom da je -razumna #ivotinja mo#e uhvatiti neka ozraja 8jenog prava,

makar glede nekih op$enitih naela prirodnog prava.

o 0omi svjetovna vlast postoji da bi ouvala unutarnji mir graana koliko se to mo#e posti$i

putem zakonodavstva potkrijepljenog sankcijama.

0ime smo do!li do ljudskog pozitivnog! prava. 9eke njegove zapovijesti izvedene su poput

zakljuaka neposredno iz prirodnog prava. 9pr. zapovijed -ne ubij mo#e se izveti iz one -ne

uini nikomu zlo. Druge se zasnivaju na tumaenju prirodnog prava. 9pr. prirodno pravo

propisuje da se zloin mora kazniti, a da ni!ta ne navodi ho$e li ovo ili ono biti kazna. lavna

svrha ljudskog prava je da jasno de3inira prirodno pravo i da ga podvrgne vremeskimsankcijama.

4o#ansko pravo ne poni!tava ljudsko pozitivno pravo ako je ono zasnovano na prirodnom

razumu i na prirodnom pravu.

, 2UGO GRO)IU( O PRIRODNOM PRAVU I O VO&JNOM PRAVU


12/186

www.nasciturus.com

1


13/186

www.nasciturus.com

", PRIRODNO PRAVO U DJE&U VA))E&A

8attel se zalago za jednakost svih dr#ava. a 8attela meunarodno pravo (droit des gens) po

porijeklu nije ni!ta drugo nego prirodno pravo primijenjeno na narode. ;no je nepromjenljivo

i narodi ga ne mogu mijenjati svojim ugovorima, ne mogu ga se osloboditi svojim

pona!anjem niti se uzajamno mogu oslobotiti od njegova po!tivanja.

ozitivno meunarodno pravo koje proizlazi iz volje naroda, 8attel je podijelio u E vrste:

voljno pravo (droit volontaire) koje proizlazi iz pretpostavljenog pristanka, ugovorno pravo

koje proizlazi iz izriitog pristanka te obiajno pravo koje proizlazi iz pre!utnog pristanka. 0a

podjelana veoma op$enit nain odgovara trima glavnim izvorima meunarodnog prava

propisanima u l. E. 1tatuta meunarodnog suda: op$im naelima prava, ugovoru i obiaju.

e, G&AVNE +NA3AJ-E PO+I)IVI+MA OD 14. (). DO DANA(

rijelaz iz *. u */. st. je razdoblje plodne sublimacije prirodnog prava i njegove genijalne

trans3ormacije u pisane pravne tekstove, temeljene na ljudskom razumu i na prirodnom stanju

ovjeka.

0u mo#emo ubrojiti ameriku Deklaraciju o neovisnosti iz *++. i 'stav 1"D@a iz*+/., te

3rancuska Deklaracija o pravima ovjeka i graanina iz *+/.

ozitivistika ili voluntaristika doktrina */. stolje$a je bila posljedica a3irmacije niim

ograniene suverenosti dr#ava. 4udu$i da se dr#ava smatrala jedinim subjektom

meunarodnog prava i budu$i da je suverena, smatralo se da je neovisna u odnosu na sve

druge dr#ave. o!to se smatrala neovisnom, nije bila podlo#na nikakvim vi!im pravnim

pravilima, dakle bilo kojoj vrsti prirodnog prava koje bi joj nalagalo kako se treba pona!ati u

odnosima sa sebi jednakim dr#avama.

%z toga je proiza!ao koncept prava kao iskljuivog proizvoda volje dr#ava, po kojem niti jedna

dr#ava ne mo#e biti obvezana nikakvim pravom na koje nije dala svoj pristanak. Mogu$a susamo A izvora prava: ugobor koji dr#ave prihva$aju izriito, te obiaj na koji one daju svoju

pre!utnu suglasnost (tacitus consensus).

0akav pozitivizam, koji se svodio na voluntarizam, bio je ustvari odraz potreba graanskog

dru!tva od poetka */. st. narasli trgovaki i politiki odnosi dr#ava nisu se vi!e mogli upirati

na izrazito subjektivne iskaze pravila prirodnog prava. 9ovi meunarodni odnosi bili su

mogu$i jedino na temelju preciznih pravila pozitivnog prava. %z toga je proiza!ao pokret

kodi3ikacije graanskog prava.

*E


14/186

www.nasciturus.com

9egativni aspekt tog razvoja ugledao se u prenagla!enom pridavanju va#nosti suverene volje

dr#ava koja nije ograniena nikakvim vi!im pravom. ravo je moglo biti sasvim nehumano, i

to kako u njegovu sadr#aju tako i u primjeni.

0ek je ishod %%. svjetskog rata u punoj mjeri ukazao na neadekvatnost voluntaristike doktrine

u praksi. 1uci u 9Qrnbergu i u 0okiju nisu bili u stanju u cijelosti obrazlo#iti svoje presude

pravilima meunarodnog prava na koje su prije toga izriito pristale bilo 9jemaka ili 5apan,

pa ni bilo koja druga dr#ava u svijetu.

8i!e od tih dviju presuda, na neadekvatnost voluntarizma ukazalo nam je savjetodavno

mi!ljenje Meunarodnog suda izreeno */?*. glede 'ezervi na (onvenciju o genocidu iz

)*+,. 0ako su nacistiki i japanski zloini iz %%. svjetskog rata, koje onvencija iz */H. treba

sprijeiti i kazniti, dokazali politiarima i teoretiarima da iznad pozitivnog prava na koje su

dr#ave pristale postoje i neka vi!a naela moralnog prava.

5. RA+VOJ PO&I)I3-I2 +IVANJA I PRAVI&A MEUNARODNOG

PRAVA I+MEU 16. (). I DRUGOG (VJE)(-OG RA)A

16. st!le7ebilo je obilje#eno EO@godi!njim vjerskim ratom koji je okonan Restphalskim

mirom iz *H. 9jime je bila utemeljena ravnote#a snaga izmeu dr#ava kr!$anske 6urope. %z

te ravnote#e proiza!la je apsolutna jednakost svih dr#ava u pravima, bez razlika vjerske

pripadnosti (katolike ili protestantske) ili politikog poretka (monarhija ili aristokratska

republika).

0im mirom 9izozemska i Cvicarska konano su bile priznate kao neovisne dr#ave.

' tijeku 18. st!le7auslijedili su ratovi iz sudjelovanje ve$eg broja europskih dr#ava s malim

pla$enikim vojskama. 9ajava#niji su bili:


15/186

www.nasciturus.com

-!na 18. i 14. st!le7eje burno razdoblje obilje#eno 3rancuskim vojnih pohodima proiza!lih

iz aagu se podi#e alaa mira u

kojoj je taj 1ud smje!ten. 9akon %. svjetskog rata tamo $e se smjestiti i 1talni sud

meunarodne pravde te od */H. njegov nasljednik Meunarodni sud.

&ruga 1a2ka mirovna kon0erencija iz */O+. sazvana je na inicijativu 1"D@a, kojoj se

pridru#ila


16/186

www.nasciturus.com

%. svjetski rat trajao je od A. srpnaj */*H. do potpisivanja primirja **. studenog */*., a

rezultat tog rata bila su sru!ana H carstva (rusko, njemako, austrougarsko i otomansko).

;ktobarska revolucija (+.**. */*+.) dovela je sovjetsku vlast u


17/186

www.nasciturus.com

0oj osvajakoj politici anti3a!istika koalicija suprostavila je program u 3tlantskoj povelji,

koju su */H*. prvobitno potpisali britanski prvi ministar =hurchill i ameriki predsjednik


18/186

www.nasciturus.com

d) uz rezervu odredaba l. ?/. (koji glasi da je presuda 1uda obvezatna samo za

stranke spora i za sluaj koji je rije!ila), sudske odredbe i nauavanja

najpozvanijih publicista razliitih naroda kao pomo$no sredstvo za utvrivanje

pravnih pravila.

A. ova odredba ne dira u ovlasti 1uda da odluuje eF aeTuo et bono, ako se stranke o

tome sporazumiju. ;va odredba predstavlja sao jedan od mogu$ih naina sudakog

odluivanja koji ne mora biti strogo u okvirima pravila meunarodnog prava.

9ajva#niji izvor op$eg meunarodnog prava jo! uvijek je op$i obiaj, s obzirom da ugovori u

naelu obvezuju samo njihove stranke. Drugi izvor op$eg meunarodnog prava su op$a

naela prava, koja su op$enitije naravi i neodreenijeg sadr#aja od obiajnih pravila a

pogotovo od ugovora u pismenom obliku.

ravila partikularnog meunarodnog prava naje!$e se uglavljuju ugovorima. 'govor je

najva#niji postupak sklapanja, potonjih izmjena, te okonanja pravila te vrste. ravila

partikularnog meunarodnog prava mogu takoer nastati u partikularnom obiajnom proceseu

u u#em krugu subjekata meunarodnog prava. % neke vrste jednostranih akata dr#ava mogu

biti izvorom du#nosti ili prava za njih same, te izvorom odgovaraju$ih prava i du#nosti za

neke druge ili za sve ostale subjekte meunarodnog prava

9ajprije treba objasniti ulogu pravinosti (aeTuitas) za razliku od pravde (justitia) u

meunarodnom pravu. o svojoj naravi pravinost ne mo#e biti izvorom meunarodnog

prava, ali se ona nikako ne smije ni zanemariti u postupku primjene, pa i nastanka njegovih

pravila.

ravinost treba shvatiti kao siguran i spontan osje$aj pravednog i nepravednog, naroito kada

se oituje u prosuivanju nekog konkretnog i posebnog sluaja. 0reba ga posebno razmatrati u

sklopu sudakog i arbitra#nog odluivanja u konkretnim sporovima. ' tom okviru raspravlje

se o pravinosti in3ra legem, praeter legem i contra legem.Pravinost in0a legemuroena je zdravoj primjeni svakog prava. Meunarodni sudac, poput

unutarnjeg suca, pozvan je po svojoj du#nosti voditi rauna u mjeri koja je u skladu s

po!tivanjem prava. 1udac $e se voditi pravino!$u u primjeni svakog pravnog pravila, ak

kada ga stranke na to nisu izriito ovlastile. ;n $e se inspirirati pravino!$u osobito kada mu

pozitivno pravo ostavlja izvjesnu slobodu diskrecijskog odluivanja, npr. pri procjeni nastale

!tete. 'z to, u ocjeni dokaza, pri pribjegavanju pojma zloupotrebe prava i kod tumaenja

nejasnih i dvosmislenih tekstova, dakle kad god je u polo#aju da bira izmeu vi!e mogu$ihrje!enja sudac bi trebao odabrati ono koje se njemu ini najpravinijim, uzimaju$i u obzir sve

*


19/186

www.nasciturus.com

okolnosti datog sluaja. 0a pravinost, meutim ne ovla!$uje suca da prekorai jasan smisao

nekog praavnog teksta koga ima primijeniti, niti on smije putem pravinosti otklanjati

nedostatke u prau ili ispravljati njegove nepravedne posljedice.

Pravinost praeter legemvezana je za odluivanje u sluaju praznina u pravu. 9aroito u

rje!avanju sporova izmeu dr#ava o razgranienju njihovih kopnenih ili morskih prostora,

meunarodni sudac i arbitar imaju !iroku vlast u odluivanju po pravinosti praeter legem ali i

veliku odgovornost u izricanju pravde. ompromis kojim stranke od suda tra#e konanu

presudu u takvim sporovima valja tumaiti kao njihovu neizravnu ovlast da sud odluuje po

pravinosti u nedostatku primjenljivih pravila pozitivnog prava.

Pravinost contra legemmo#e se vezivati za posebno ovla!tenje dato od stranaka sudu da

njihov spor odlui eF aeTuo et bono. ri tome valja naglasiti da sud ne smije nikad otkloniti

primjenu pravila pozitivnog prava ako ono postoji, da bi izbjegao nepravednu odluku, osim

ako ga na to obje stranke izriito ovlaste.

' dosada!njoj praksi predratnog 1talnog suda meunarodne pravde i sada!njeg

Meunarodnog suda nema ni jedne presude izreene temeljem st. A. l. E. 1tatuta 1uda.

Mogu$e je i za takve sluajeve utvrditi !irinu slobode sudakog odluivanja. ;na je mnogo

ve$a od presuivanja po pravu, ali nije neograniena.

0alva vrst sudakog odluivanja najslinija je izravnim pregovorima stranaka u svrhu

zakljuenja ugovora. 1tranke mogu sklopiti nagodbu (trasakciju) i na temelju oportunosti ali

sud i u tim okolnostima mora izre$i pravdu i ne smije se voditi razlozima politike ili druge

oportunosti.

"ko je ovla!ten presuditi spor eF aeTuo et bono, da bi postigao pravdu, sud mo$e ali i ne

mora, svojom presudom u okviru predmeta spora djelomino ili potpuno izmijeniti steena

subjektivna prava stranaka, ili mo#e veoma slobodno tumaiti ili ak dokidati njihove

meusobne ugovore.

resuda ne smije prekoraiti ni jedno imperativno pravilo op$eg meunarodnog prava (juscogens) jer bi to i ugovor inilo ni!tavim. 9iti kao sredstvo niti kao cilj pravinost ne smije

biti zamjena za pravna pravila, niti mo#e biti izvorom meunarodnog prava.

*/


20/186

www.nasciturus.com

II DIO: I+VORI MEUNARODNOG PRAVA

A. OPCA NA3E&A PRAVA

6. POJAM I I)

;p$a naela prava su pravna naela najop$enitije naravi. ;ni su zajedniki svim pravnim

porecima, dakle svim razvijenim unutarnjim pravnim porecima, dakle svim razvijenim

unutarnjim pravnim sustavima dr#ava, potom meunarodnom pravu, ali i transnacionalnim i

supranacionalnom pravu. a razliku od ugovora i obiajnih pravila, ona nisu neposredno

nastala da bi uredila neki konkretni odnos bilo u meunarodnom ili nekom drugom pravu.

' op$a naela prava spada naelo pacta sunt servandatj. da se slobodno preuzete ugovorne

obveze moraju u dobroj vjeri (bona 3ide) izvr!avati. Meu njih spada i naelo dobre vjere

(bona 3ides) koje se ne odnosi samo na izvr!avanje ugovornih obveza, nego i na izvr!avanje

pravomo$nih sudskih presuda, tumaenje pravnih propisa i na druge pravne odnose.

Meu op$im naelima prava je i ono po kojem svako protupravno djelo povlai odgovornost

po pravu i dunost poinitelja da nadoknadi poinjenu 2tetu. "li ta naela podrazumijevaju i

neke okolnosti koje iskljuuju protupravnost djela. 0o su:

a) pristanak subjekta protiv kojeg je djelo upravljeno, pod uvjetom da je dat slobodno i

bez prisile,

b) dopu!tene represalije kao odgovor na protupravni in druge osobe,

c) samoobrana na 3iziki napad u kojoj je kao odgovor iznimno dopu!tena upotreba i

3izike sile

d) vi!a sila

e) krajnja opasnost i

3) nu#da.Meu op$im naelima prava vjerojatno su najbrojnija ona koja se odnose na pravo ugovora.

;sim spomenutih tu spada i naelo pacta tertiis nec nocent nec prosunt tj. da ugovor ne stvara

ni obveze a niti prava za tre$e dr#ave bez njihova prstanka. 0u spada i naelo inadimplendi

non est adimplendumtj. da ukoliko jedna od stranaka prestane izvr!avati neki ugovor, druga

ili ostale stranke imaju takoer pravo suspendirati njegovo djelovanje, pa ak i okonati u

odnosu na dr#avu kr!iteljicu.

9adalje, tu spadaju naela koja poni2tavaju pristanak dat na ugovornu ili drugu pravnuobvezu mane kod oitovanja volje!. 0o su bludnja, prijevara, korupcija pregovaraa, prisila

AO


21/186

www.nasciturus.com

izvr!ena nad osobom pregovoraa, te prisila nad pravnom osobom ili dr#avom izvr!ena

prijetnjom ili upotrebom 3izike sile.

%ma i op$ih naela prava koja se, poput onog bona 0ide, ne primjenjuju samo na ugovorne

odnose ili glede odgovornosti, nego imaju i !iru primjenu. Meu njima su : non concedit

venire contra 0actum proprium (da se nikome drugom ne mo#e osporavati svoje vlastito

pona!anje) i nemo plus juris ad allium tras0erre postest 4uam ipse habet(da nitko na drugoga

ne mo#e prenijeti vi!e praa nego !to ih sam ima). 0u spada i naelo zastare, ono o zabrani

obogaenja bez pravne osnove (-enrichissement sans cause!5 te onoo du#nosti po!tivanja

steenih privatnih prava.

ostoje i neka op$a naela svojstvena svakom sudskom i arbitra#nom postupku: naelo

neovisnosti i nepristranosti sudbenog tijela5 naelo ravnopravnosti i obostranog saslu2anja

stranaka5 litispendencija (da se o istoj stvari ne mo#e istovremeno voditi postupak pred A

sudska tijela) res judicata(da se konana presuda protiv koje nema priziva mora u dobroj

vjeri izvr!iti i da se o presuenoj stvari ne mo#e voditi nova parnica), naelo da presuda mora

biti obrazloenai dr.

"ko bi se neko sudbeno tijelo oito ogrije!ilo o neko od tih op$ih naela postupka, to bi

moglo imati za posljedicu ni!tavost izreene presude.

' svim razvijenim pravnim porecima odavnu su sva najva#nija op$a naela prava kodi3icirana

odgovaraju$im zakonima ili su se duboko ukorijenila u sudsku praksu. % u meunarodnom

pravu sva su ta naela odavno dio op$eg obiajnog prava, a takoer su potvrena u

konvencijamao kodi3ikaciji poput 4eke konvencije o pravu ugovora iz *//., te u statutima i

poslovnicima stalnih sudskih tijela poput Meunarodnog suda u >aagu.

1tanje je razliito u transnacionalnom pravu. 'govori izmeu neke dr#ava i strane 3izike ili

pravne osobe, ili izmeu neke meuvladine organizacije i njenih slu#benika, ili izmeu

3ederalnih jedinica dviju dr#ava, mogu propisati pravo koje $e se na njih odnositi. ri

rje!avanju sporova glede tih odnosa arbitar je prisiljen neposredno primjenjivati op$a naelaprava kao glavni pravni izvor tih odnosa.

Donekle je slino i sa supranacionalnim pravom. ravo 6' u njegovoj cjelini je veoma

inegriran i razvijen sustav pisanih propisa, u kojem obiajna pravila nisu od velikog znaaja.

"li kao i svakom drugom pisaonom pravu, u njemu su neizbje#ne praznine. 1ud u

7uFemburgu popunjava te praznine pribjegavaju$i naelima zajednikim unutra!njim

pravnim poretcima dr#ava lanica, dakle kao supsidijarnom izvoru prava.

ropis iz l. E. toka *c 1tatuta Meunarodnog suda, u kojem su op$a naela prava priznataod civliliziranih naroda predviena kao jedan od izvora meunarodnog prava koja primjenjuje

A*


22/186

www.nasciturus.com

taj 1ud, u praksi se esto tumai i kao ovlast dana 1udu da u sluaju praznina u

meunarodnom pravu pribjegava analogiji s unutarnjim porecima dr#ave.

9a taj su nain neka veoma op$enita naela iz rimskog prava poslu#ila kao inspiracija za

razvoj obiajnih i ugovornih pravnih pravila u prostorima koji su razvojem tehnikih

sredstava tek odnedavna postali dopstupni ovjeanstvu. 0ako je pravilo iz rimskog prava: da

more, morska obala, voda koja tee i zrak ne mo biti predmetom privatnog vlasni!tva (reF

eFtra commercium), poslu#ilo kao inspiracija za obiajna i ugovorna pravila meunarodnog

prava & da se istra#ivanje i iskori!tavanje svemira, ukljuiv!i Mjesec i druga nebeska tijela,

moraju obavljati za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti dobro itavog

ovjeanstva.

1lino tome, neki meunarodni instrumenti proglasili su morsko dno i podzemlje koje je

izvan granica nacionalne jurisdikcije dr#ava, kao i bogatstva te tzv. Meunarodne zone,

zajednikom ba!tinom (op$im dobrom) ovjeanstva.

"li nije sasvim sigurno da su tako primjenljiva op$a naela prava sama po sebi obvezatna u

novim prostorima, koja postaju dostupna ovjeanstvu i du kao takva neposredan izvor

meunarodnog prava bez dopu!tenog odstupanja.

Il. E. 1tatuta Meunarodnog suda ka#e da op$a naela priznata od civilizarnih naroda

nipo!to ne treba tumaiti kao osnovu za podjelu razliitih naroda na civilizirane i na

necivilizirane. ravo podrazumijeva civilizaciju. 1toga se svi narodi koji su organizirani u

dr#ave moraju smatrati civiliziranim i ravnopravnima, jer su i sve dr#ave meu sobom pravno

jednake.

;p$a naela prava su ustvari ona pravna naela op$enite naravi koja su zajednika svim

vrstama prava (meunarodnom, transnacionalnom i supranacionalnom) kao i svim razvijenim

pravnim sustavima bez obzira na oblik civilizacije kojemu pripadaju.

AA


23/186

www.nasciturus.com

. OI3AJ U MEUNARODNOM PRAVU

8. DVA E&EMEN)A OI3AJNOG PRAVI&A: PRA-(A I OPINIO JURI(

;p$a naela prava su zajednika svim pravnim porecima. a razliku od toga, meunarodnaobiajna pravila su speci3ina samo za meunarodno pravo. ;na nastaju u praksi dr#ava i

drugih subjekata meun. prava, a svrha im je ureene $!n$retni ;eunar!"ni !"n!sa.

Dva elementa su bitna za nastanak obiajnog pravnog pravila. 0o su:

a) materijalni i objektivni element tj. op$a praksa (ponavljano vr!enje), te

b) subjektivni i psiholo!ki element, da je ta praksa prihva$ena kao pravo tj. opinio juris

sive necessitatis.

Dakle, subjekti meunarodnog prava ponavljaju odreenu praksu u uvjerenju da ta praksapredstavlja pravnu obavezu, i da bi praksa suprotna njoj bila odstupanje od meunarodnog

prava ili ak njegovo kr!enje.

1. PRA-(A ili ponavljano vr!enje obino prethodi uvjerenju o pravnoj obveznosti. 0akva

praksa se naje!$e odvija u odnosima izmeu dr#ava. 9ije iskljueno da meuvladine

organizacije i drugi subjekti meunarodnog prava sudjeluju u relativnoj obiajnoj praksi, ali je

praksa dr#ava u tom pogledu najuestalija i najznaajnija.' obiajnom procesu va#na je ne samo praksa dr#avnih organa nadle#nih za vanjsko

zastupanje: glavara dr#ave, vlade ministra vanjskih poslova i diplomatskih predstavnika, koji

su ovla!teni pregovarati s drugim dr#avama bez punomo$i, a njihove izjave mogu neposredno

obvezivati njihovu dr$avu. ravno je relevantna i praksa zakonodavnih organa koja se oituje

u ustvanim, zakonskim i drugim propisima dr#ave u pitanju.

raksu neke meuvladine organizacije ini u obiajnom procesu u prvom redu praksa njezinih

administrativnih organa, kada u okviru njihovih nadle#nosti djeluju u ime organizacije kao

posebnom subjekta meunarodnog prava.

0re$e je pitanje uestalosti prakse organa subjekata meunarodnog prava, relevatne u

obiajnom pravu. Meunarodni sud je u presudi iz *//. o 6pikontintskom pojasu u

1jevernom moru raspravljao u tom smislu o stalnoj praksi. ;sim !to je stalna, ta praksa treba

biti jednoobrazna (istovjetna) i kontinuirana, tj. da nema znaajnijih prekida u njezinu vr!enju

u kojima bi prevladala praksa njoj suprotna.

Meunarodno pravo ne propisuje nikakvo vremensko razdoblje da bi se takva praksa

trans3ormirala u pravno pravilo.

AE


24/186

www.nasciturus.com

1ve ovisi o uestalosti prakse, njezine kvalitete i njezinih sudionika. 8eoma brz tehnolo!ki

razvoj doveo je do trenutnog nastanka novog obiajnog pravila (tzv. instant custom) kojem

nisu bili potrebni presedani. "li takve situacije su sasvim iznimne.

' obiajnom procesu od va#nosti je praksa injenja, kao i praksa uzdr#avanja (propu!tanja).

9aprotiv, protesti i druge vrste suprostavljanja nekoj praksi od strane znatnijeg broja drugih

dr#ava mogu sprijeiti da se ona trans3ormira u obiajno pravo.

%. OPINIO IURI(& 8a#ni su i motivi u vr!enju odreene prakse. Meunarodni sud je praksi

dr#ava katkad pripisivao izvanpravne motive. ' presudi iz *//. istaknuo je da postoje mnogi

meunarodni akti u podruju ceremonijala i protokola, koji se vr!e gotovo bez odstupanja, ali

su motivirani razlozima utivosti, oportunosti i tradicije, a ne osje$ajem pravne obveze. 0u se

radi o prostom ili pukom obiaju (-usage za razliku od -custom ili -coutume), koji se

ponekad naziva i -socijalnim obiajem. r!enje tih izvanpravnih pravila mo#e dovesti do

ozbiljnih politikih posljedica i do uzvra$anja jednakom mjerom.

riterij da bi se neki puki obiaj razlikovao od obiajnog pravnog pravila je uvjerenje ili

svijest da je praksa u pitanju obvezatna zbog postojanja odgovaraju$eg pravnog pravila koje

ju nala#e.

'. OI3AJ -AO PROE( ;biaj je slo#en i kontinuiran proces u kojem redovito

sudjeluje ve$i broj dr#ava i drugih subjekata meunarodnog prava. ' tom procesu va#nu

ulogu imaju uzajamnost (reciprocitet), ali i razliiti interesi dr#ava, te mogu$nost da se vlastiti

interesi jednog broja dr#ava nametnu kao pravo na snazi svima ostalima.

' najve$em broju sluajeva, nemogu$e je sa sigurno!$u utvrditi trenutak kristalizacije

odreene meunarodne prakse u pravno pravilo, tj. kada je tono nastalo uvjerenje da praksa

u pitanju predstavlja pravnu obvezu.

'pravo zbog svoje 3luidnosti i nestalnosti u stvarnosti je mnogo te#e dokazivatimeunarodnopravnu odgovornost za kr!enje nekog obiajnog pravnog pravila nego u sluaju

kada neka dr#ava prkr!i ugovornu obvezu koju je svjesno preuzela. 'vijek se nanovo mora

dokazivati najprije samo postojanje obiajnog pravila, zatim injenicu da ono pravno

obvezuje dr#avu kojoj se pripisuje njegovo kr!enje, te napokon njezino protupravno

pona!anje.

;dstupanje ve$eg i znaajnijeg broja dr#ava, od nekog obiajnog pravnog pravila nosi

redovito veoma o!tu dilemu: radi li se o kr!enju pravne obveze koja povlai meunarodnuodgovornost, ili je to, naprotiv, suprotna praksa koja stvara novo obiajno pravilo.

AH


25/186

www.nasciturus.com

"ko na temelju suprotne prakse dr#ava zaista nastane novo obiajno pravilo, ostaje pitanje

trenutka njegove kristalizaije, tj. otkada je prvobitno pravno nedopu!tena praksa postala

pravno osnoovana i time dopu!tena.

' stvarnosti, meutim, mada niti obiajni proces nije iskljuen, on vi!e nije prevladavaju$i,

osobito u dijelovima meunarodnog prava u kojima se sukobljavaju va#ni interesi dr#ava.

Danas je veoma malo priznatih obiajnih pravila, naroito onih imperativne naravi (jus

cogens), koja su u praksi dr#ava nastala sasvim spontano i za koja se doslovno mo#e zakljuiti

su su ostala u nepisanom obliku. ' ve$ini sluajeva obiaj je artikuliran nekim meunarodnim

aktima u pisanom obliku.

4. MA)ERIJA&NA I DO-UMEN)ARNA (RED()VA OI3AJNOG

PROE(A

1. UVOD

1tatut Meunarodnog suda navodi sudske rje!idbe i znanost kao pomo$no sredstvo za

utvrivanje pravnih pravila. 0o pomo$no sredstvo prete#ito se odnosi na obiajni proces.

' obiajnom procesu krug tih sredstava nije ogranien samo na sudsku praksu i na znanost

nego obuhva$a i mnoge druge akte koji su od jo! ve$eg znaaja. ' obiajnom procesu ne radi

se iskljuivo o pomo$nom sredstvu, dakle o dokumentarnim sredstvima ili dokaznim

sredstvima o ve$ postoje$im obiajnim pravnim pravilima.

1ve akte u pismenom obliku ne valja oznaiti jedino pomo$nim sredstvima za utvrivanje

pravnih pravila, mada oni mogu biti i to. ;ni mogu takoer initi materijalna sredstva koja

predstavljaju dijelove obiajnog procesa. " ako se taj proces uspje!no okonka i ako je

rezultirao u novo obiajno pravilo pozitivnog meunarodnog prava, tada ti akti i dalje ostaju

pismenim dokumentarnim izvorima o sadr#aju tog pravila. 1toga ih je preciznije nazvati &

materijalnim i dokumetnarnim sredstvima obiajnog procesa.

%. UGOVORI

1vaki meunarodni ugovor za sebe je izvor prava i du#nosti njegovih stranaka, i stoga je u

prvom redu najznaajniji izvor partikularnog meunarodnog prava. 'z to, ugovori su i veoma

va#na materijalna i dokumentarna sredstva obiajnog procesa, i to u procesu nastanka,

izmjene i prestanka obiajnih pravila kako op$eg tako i partikularnog meunarodnog prava.

onvencije o kodi3ikaciji neke grane meunarodnog prava prete#ito propisuju pravila u

obliku imersonalnih (bezlinih) normi koja se ne odnose samo na njihove stranke nego i na

A?


26/186

www.nasciturus.com

sve dr#ave. % otvorene op$e konvencije koje propisuju jednaka prava i du#nosti, ali jedino za

njihove stranke mogu se takoer trans3ormirati u pravila op$eg meunarodnog prava ako im

pristupi najve$i broj dr#ava u svijetu. rimjer za to je 4riand@elloggov pakt iz */A. 9jime

su se njegove stranke odrekle rata kao instrumenta njihove nacionalne politike i obvezale su

se da $e sve svoje uzajamne sprorove ubudu$e rje!avati jediono miroljubivim sredstvima. Do

poetka %% svjetskog rata strankama tog akta postale su sve neovisne dr#ave svijeta osim

"rgentine, 4olivije, Iilea i 6l 1alvadora. 9jegov sadr#aj ve$ tada je prerastao u op$e obiajno

pravo i po toj osnovi obvezivao je sve dr#ave svijeta ukljuiv!i i te H neugovornice.

' op$em obiajnom procesu nisu od jedine va#nosti mnogostrane konvencije poput ovelje

'9@a, ili one o kodi3ikaciji neke grane meunarodnog prava. % niz dvostranih ugovora

posebice ako se zasnivaju na nekim jednakim naelima, ili ako izriito potvruju neka naela,

mogu biti dokazom odreene prakse njihovih stranaka, ili ak njihov sadr#aj mo#e biti dokaz

uvjerenja njihovih stranaka o postojanju nekog odreenog obiajnog pravila koje ih obvezuje.

'. +A-&JU3I MEUNARODNI2 -ONERENIJA

avr!ni ili 3inalni akt neke diplomatske kon3erencije ve$eg broja dr#ava sudionica mo#e

predstavljati sam za sebe ugoovr, ili mo#e obuhva$ati sve ugovore sklopljene i potpisane na

toj kon3erenciji, koji se pottom podvrgavaju postupku rati3ikacije u njihovim dr#avama

potpisnicama.

0i akti mogu initi i slu#bene sa#etke rada kon3erencije i sadr#avati zakljuke dr#ava

sudionica koji nisu usvojeni jednoglasno. 0akvi zavr!ni akti ine neku sredinu izmeu

ugovora i prostih preporuka koje usvajaju politiki organi meunarodnih organizacija u obliku

rezolucija i deklaracija. ;ni mogu dati poticaj za stvaranje novih obiajnih pravnih pravila ili

mogu znaiti potvrdu ve$ postoje$ih pravila, !to ovisi o svakom posebnom sluaju. ;p$enito

uzev!i va#nost i kvaliteta tih dokumenata varira ovisno o njihovu sadr#aju, broju dr#ava

sudionica kon3erencije i preciznosti oitovanja volje u njima.avr!ni akt on3erencije o sigurnosti i suradnji u 6uropi, koji su jednoglasno usvojili i

potpisali najodgovorniji du#nosnici (ukljuiv!i najvi!e partijske 3unkcionere) dr#ava

sudionica u >elsinkiju */+?., ima u tom pogledu veliku va#nost. Mada nije usvojen u obliku

ugovora, nije bio rati3iciran ni registriran u 0ajni!tvu '9@a, taj avr!ni akt predstavlja izraz

volje svih europskih dr#ava, te 1"D@a i anade. 4ez obzira !to taj avr!ni akt nije ugovor,

svako kr!enje tih naela inilo bi grubu povredu imperativnih normi op$eg obiajnog prava

(jus cogens) i povlailo bi odgovornost po meunarodnom pravu.

A


27/186

www.nasciturus.com

*. DE-&ARAIJE PO&I)I3-I2 ORGANA MEUNARODNI2 ORGANI+AIJA

Meu tim deklaracijama najznaajnije su one usvojene u ;p$oj skup!tini '9@a ali od va#nosti

mogu biti rezolucije i preporuke odgovaraju$ih organa Meunarodne organizacije rada,

'961=;@a i nekih drugih meuvladinih organizacija.

0e deklaracije ;p$e sukp!tine odra#avaju volju ve$ine dr#ava lanica '9@a i ponekad se

izja!njavaju o veoma va$nim meunarodnimm pitanjima. o ustavnim aktima organizacija u

pitanju te deklaracije nemaju ve$u va#nost od prostih preporuka, i one po toj osnovi ne

obvezuju ni dr#ave lanice koje su za njih glasovale.

'nato tome, neke od deklaracija koje je usvojila ;p$a skup!tina '9@a bile su veoma

znaajne u obiajnom procesu. Mogu$e je ak 3ormulirati nekoliko op$enitih uvjeta da bi

neka deklaracija postigla tu svrhu.

#ekst deklaracije u pitanju mora biti sroen na imperativan nain i mora sadr#avati precizna

pravila koja se mogu pretvoriti u pravo. 9jezin tekst donekle treba odra#avati intezitet i

preciznost volje dr#ava koje u za nju glasovale da se polui ba! takav uinak. 1toga njezina

pravila trebaju biti 3ormulirana u obliku impersonalnih normi na nain da predviaju op$u

obvezu za sve dr#ave. Gormulacija u obliku preporuka ili #elja ne mo#e posti$i takav uinak.

9adalje, va#an je rezultat glasovanjaza deklaraciju u pitanju. 5ednoglasno ili konsenzusom

usvojene deklaracije imaju ve$i autoritet od onih usvojenih ve$inom glasova. "ko je protiv

neke deklaracije glasovao itav blok ili skupina dr#ava, ona ne mo#e posti$i takav uinak,

osim ukoliko se odnos tih dr#ava naknadno nije izmijenio u toku primjene naela iz

deklaracije.

onaan dokaz o pravnoj obvezi proizlazi tek iz pona!anja dr#ava nakon usvajanja

deklaracije u pitanju. "ko se golema ve$ina dr#ava pridr#ava njezinih naela u praksi, ili ako

se one na takvu deklaraciju kasnije pozivaju kao na izvor pravnih pravila na toj snazi, tada se

mo#e zakljuiti da je ona postigla svoj cilj (uinak).

Deklaracije mogu najprije dati poetni stimulans za nastanak nekog pukog obiaja ili obiajneprakse, ija kristalizacija u pravo mo#e biti veoma daleka. ;p$a deklaracija o ljudskim

pravima iz */H. razradila je naela iz te oblasti, po!tivanje kojih je na veoma op$enit nain

bilo proklamirano u ovelji '9@a. 8e$ina pravila sadr#ana u njoj kasnije je bila pretoena u

op$e i u regionalne konvencije o ljudskim pravima, koja po ugovornoj osnovi danas obvezuju

ogromana broj dr#ava u svijetu.

Deklaracije, nadalje, mogu predstavljati akte kristalizacije nekih politikih naela i postoje$e

obiajne prakse u obiajna pravila. rimjer za to je Deklaracija o davanju neovisnostikolonijalnim zemljama i narodima iz */O.

A+


28/186

www.nasciturus.com

1linu snagu u kristalizaciji obiajnog pravila imala je Deklaracija o zabrani upotrebe

nuklearnog i termonuklearnog oru#ja iz */*., te Deklaracija o stalnoj suverenosti dr#ava nad

njihovim prirodnim bogatstvima iz */A.

Deklaracije mogu potvrivati naela i pravila meunarodnog prava prethodno stipulirana u

nekom ugovornom tekstu, kako bi stekla znaaj pravila op$eg meunarodngo prava. ao

primjer uzima se jednoglasno usvojena rezolucija ;p$e skup!tine iz */H. kojom su

potvrena naela meunarodnog prava sadr#ana u u 1tatutu Meunarodnog vojnog tribunala

iz 9Qrnberga (tzv. 9Qrnber!ka naela ).


29/186

www.nasciturus.com

jednostranih akata dr#ava, prije nego !to je dolazilo do sklapanja dvostranih i mnogostranih

ugovora.

1 gledi!ta postoje$eg obiajnog prava neki akti dr#ava prvobitno mogu biti protupravni i

povlaiti meunarodnu odgovornost njihovih poinitelja. "li kumulacija takvih akata od

strane ve$eg borja dr#ava, pod uvjetom da ne nailazi na proteste i protivljenja ostalih, mo#e

dovesti do izmjene postoje$eg obiajnog prava, ili do njegova ukidanja i zamjene novim.

6. MEUNARODNA (UD(-A I ARI)RA/NA PRA-(A

1tatut Meunarodnog suda navodi sudske rje!idbe, uz znanost, kao pomo$no sredstvo za

utvrivanje pravnih pravila. %zraz -sudske rje!idbe obuhva$a presude i savjetodavna

mi!ljenja predratnog 1talnog suda meunarodne pravde i sada!njeg Meunarodnog suda,

potom presude drugih stalnih meunarodnih sudova, zatim meunarodne arbitra#ne presude,

ali i presude sudova dr#ava. 1pomenute sudske rje!idbe mogu poslu#iti i kao dokaz da neko

naelo ili odreeno pona!anje nekih dr#ava nije steklo svojstvo pravnog pravila na snazi.

9eke presude i savjetodavna mi!ljenja Meunarodnog suda u >aagu, i to naroito one koje su

usvojene znatnom ve$inom glasova u sudakom zboru, i koe su obrazlo#ene uvjerljivim

pravnim razlozima, imaju velik autoritet kao dokazno sredstvo o postojanju ili nepostojanja

odreenih pravnih pravila.

9eke presude i savjetodavna mi!ljenja su tako znaile samo za sebe akt kristalizacije dotada

nesigurne, nedosljedne i neujednaene prakse dr#ava u obiajna pravna pravila, koja se

pototm vi!e nisu dovodila u pitanje. rimjeri:

@ ' savjetodavnom mi!ljenju iz */H/. o6aknadi 2tete u slubi 76-a, 1ud je ustanovio

da je ;rganizacija'9@a subjekt meunarodnog prava, sposobna da bude nosilac

meunarodnih prava i du#nosti i da !titi svoja prava isticanjem meunarodnih zahjeva.

0aj meunarodni subjektivitet, po mi!ljenju 1uda, ne prote#e se samo na dr#ave

lanice te ;rganizacije, nego je objektivnog znaaja. 0o znai da ga moraju uzeti uobzir i dr#ave nelanice te svi drugi subjekti meunarodnog prava. 9akon tog

savjetodavnog mi!ljenja veoma se rijetko osporavao subjektivitet '9@a, ali i drugih

meuvladinih organizacija. Danas takvih gledi!ta uop$e nema.

@ ' savjetodavnom mi!ljenju iz */?*., o'ezervama na (onvenciju o genocidu, 1ud je

naveo da ako neka konvencija ne sadr#i odredbe o doupustivosti rezervi, iz toga se ne

smije zakljuiti da je ulaganje rezervi na tu konvenciju uvijek zabranjeno.

@ % presuda o 3nglo-norve2kom ribolovu iz */?*. propisala je neka pravila op$enitenaravi glede povlaenja ravnih polaznih crta od kojih se mjeri !irina teritorijalnog

A/


30/186

www.nasciturus.com

mora, glede dr#ava ije su obale razvedene i usjeene. ropisi iz te presude potom su

gotovo u cijelosti uneseni u l. H. Benevske konvencije o teritorijalnom moru i

vanjskom pojasu iz */?., te ponovno u l. +. onvencije '9@a o pravu mora iz */A.,

kao op$e obiajno pravo na snazi.

@ oseban je sluaj tzv. pravinih naela kao navodnih naela i pravila meunarodnog

prava u razgraniavanju prostora epikontinentskog pojasa izmeu susjednih obalnih

dr#ava. 1ud je u svojoj presudi iz *//. o 6pikontinentskom pojasu u 1jevernom moru

(1< 9jemaka protiv Danske i 9izozemske), ustvrdio da pravilo iz l. . Benevske

konvencije o epikontinentskom pojasu, iz */?. koje propisuje crtu sredine uz posebne

okolnosti, ne obvezuje 9jemaku kao ugovorni propis jer ona nije rati3icirala tu

onvenciju. "li 1ud je ustvrdio da to pravilo iz l. . nije bilo, niti je u kasnijoj praksi

dr#ava postalo, pravilom op$eg obiajnog prava.

8. +NANO() MEUNARODNOG PRAVA

9auavanje najpozvanijih publicista razliitih naroda, takoer je priznato l. E. 1tatuta

Meunarodnog suda, kao pomo$no sredstvo za utvrivanje pravnih pravila.

' *+. i *. st., kada su uenja o prirodnom pravu bila vladaju$a, znanost je bila od velike

va#nosti za razvoj pojmova i instituta meunarodnog prava. ravna pravila su se neposredno

izvodila (deducirala) iz ljudskog razuma jer su morala biti u skladu s razumom, te iz

prorodnog stanja ovjeka kao razumnog, prirodnog i dru!tvenog bi$a.

' */. st. nauavanje o prirodnom pravo bilo je u cjelini odbaeno u korist pozitivnog prava.

;dr#ala su se samo ona pravila prirodnog prava koja su utjecala na praksu dr#ava u njihovim

meusobnim odnosima i koja su se na taj nain trans3ormirala u pozitivno obiajno pravo.

Djela velikih pisaca prirodnog prava (rotiusa, u3endor3a, 4Snkershoeka, Rol33a, 8attela i

dr.) rijetko su se i nedosljedno uzimala kao dokazna sredstva pravnih pravila, naroito u

arbitra#nim te kasnije u sudskim presudama.' AO st. veliki broj pisaca u mnogim zemljama objavljuje sustavna i monogra3ska djela iz

meunarodnog prava.

8rijednost nekog znanstvenog djela ovisi o meunarodnom ugledu pisca i o njegovoj

sposobnosti da uvjerljivim pravnim razlozima obrazlo#i stavove koje zastupa i zakljuke do

kojih je do!ao.

;sobina mnogih pisaca je da ne opisuju pravo kakvo je u danom trenutku zaista na snazi (leF

lata), ne go pravo kakvo bi po njihovim #eljama ili u interesu njihovih dr#ava trebalo biti (leF

EO


31/186

www.nasciturus.com

3erenda). % !to su vi!e iskazi jedne i druge vrste izmije!ani i nerazgranieni, opada dokazna

vrijednost znanstvenih djela o obiajnom pravu na snazi.

' moderno doba, od pojedinanih djela pisaca znatno su utjecajniji rezultati i zakljuci

vije$anja nekih meunarodnih tijela:

a) (omisija za meunarodno pravoje organ ;p$e skup!tine '9@a, koja i bira njezine

lanove. Ilanove te omisije bira taj politiki organ '9@a u njihovu osobnom

svojstvu, a na kao predstavnike dr#ava. %pak prete#ito broj lanova omisije su pravni

savjetnici svojih vlada. lavna djelatnost omisije za meunarodno pravo sastoji se u

pripremanju nacrta konvencija o kodi3ikaciji i progresivnom razvoju odreenih

podruja meunarodnog prava.

b) 8nstitut za meunarodno pravo je nevladino tijelo, sastavljeno od ogranienog broja

najuglednijih sturnjaka koji djeluju u osobnom svojstvu, i koji na upra#njena mjesta

biraju svoje nove lanove u postupku tajnog glasovanja. ' okviru djelatnosti %nstituta

pripremaju se nacrti rezolucija o va#nim pitanjima meunarodnog prava na temelju

op!irnih prethodnih izvje!$a pojedinih lanova koji se temeljito razmatraju, naprije u

u#em odboru, a potom na plenarnim sjednicama instituta.

c) 8nternational 9a: 3ssociation (Ddru!tvo za meunarodno pravo) je takoer nevladino

tijelo koje okuplja nacionalna dru!tva za meunarodno pravo (meu kojima je i

>rvatsko dru!tvo za meunarodno pravo), ali i lanove pojedince. ;no putem

djelatnosti svojih izvje!taa i odbora te vije$anjima na kon3erencijama koje se

odr#avaju svake druge godine, priprema i usvaja rezolucije o va#nim pitanjima

meunarodnog prava.

1@. UVJE)I NA()AN-A I DOMAFAJ OPCI2 OI3AJNI2

PRAVI&A

' vezi s nastankom i djelovanje op$ih obiajnih pravnih pravila name$e se pitanje, koje je

postavila pozitivistika !kola, a koje je i danas aktualno. rema pozitivistikom, tj.

E*


32/186

www.nasciturus.com

voluntaristikom uenju, nijedna dr#ava ne mo#e biti obavezana nikakvim pravilom

meunarodnog prava, bilo op$im ili partikularnim, na koje nije dala svoj pristanak. ristanak

mo#e dati:

a. izriitoputem ugovora

b. pre$utnonastankom obiajnog pravnog pravila

Dakle, prema ovom uenju, obiajno meunarodno pravo zasniva se na pre$utnom pristanku

(tacitus consensus). 5edan sovjetski pisac izjednaio je obiaj ak s pre!utnim sporazumom

(pactum tacitum).

ad bi pozitivistiko uenje bilo ispravno u njegovoj cjelini, te!ko da bi uop$e bila mogu$a

pravila op$eg meunarodnog prava, ili bi ta pravila bila toliko malobrojna i nedovoljna da ne

bi mogla initi cjeloviti sustav prava. 0e!ko se mo#e zamisliti da bi se za svako obiajno

pravilo trebalo prikupljati dokaze o izriitom ili pre!utnom pristanku na njega vi!e od *O

neovisnih dr#ava koliko ih danas ima, i jo! ve$eg broja meuvladinih organizacija. od nekih

pisaca koji zastupaju pozitivistiko uenje pre!utni se pristanak ipak svodi na pravnu 3ikciju.

U

ri razmatranju uvjeta nastanka pravila op$eg obiajnog prava, treba uzeti u obzir da se sva

ona ne mogu doslovno primjenjivati na sve subjekte meunarodnog prava i na njihove

uzajamne odnose.

ao ektreman primjer za to mo#e se uzeti pravilo prema kojem se morski prostori dr#ava sa

stalno zaleenom obalom mjere od ruba stalno zaleene morske povr!ine, koja se u tom

pogledu izjednaava s kopnom. ' postupku nastanka tog op$eg obiajnog pravila, koje se

odnosi na sve dr#ave s takvom obalom mogla je sudjelovati samo nekolicina dr#ava koje

imaju obalu u arktikom prostoru. % u svemirskim istra#ivanjima mo#e sudjelovati vrlo mali

broj dr#ava.

asivnost i nezainteresiranost ak i ve$ine dr#ava svijeta ne smeta stvaranju op$eg obiajnog

prava ako postoje svi drugi uvjeti njegova nastanka. 1toga, u stalnoj, jednoobraznoj

(istovjetnoj) i kontinuiranoj praksi mo#e sudjelovati manji broj dr#ava koje su posebno

zainteresirane za neku oblast. 5ednom nastalo op$e uvjerenje o pravnoj obaveznosti te prakse

(opinio iuris) pretvara tu praksu u novo pravilo koje obavezuje i one dr#ave koje nisu

sudjelovale u njegovom stvaranju, a nisu mu se niti djelotvorno suprostavile. asivnost dr#ava

uzima se kao njihvov -podrazumijevani pristanak (acTuiescence).

Dakle, op$u praksu iz l. E. 1tatuta Meunarodnog suda ne breba uzimati kao univerzalnu.

EA


33/186

www.nasciturus.com

'koliko neka dr#ava nae interesa da se meunarodnoj praksi koja bi mogla dovesti do

nastanka novog op$eg obiajnog pravnog pravila odupre, ona mora ul!iti pr!testaktivnim

sudionicima te prakse. rotest se mo#e izraziti i nekim konkludentnim inom poput: izno!enja

spora pred 8ije$e sigurnosti ili ;p$u skup!tinu '9@a, glasanjem za neku rezoluciju u ;p$oj

skup!tini ili drugom nadle#nom tijelu kojom se takva praksa osuuje, otpoinjanjem

arbitra#nog ili sudskog postupka protiv sudionika te prakse i sl. Da bi protest mogao poluiti

#eljeni cilj, mora biti e3ikasan i u razmjeru s naravi akta protiv kojeg je upravljen.

rostest znatnijeg broja dr#ava protiv neke obiajne prakse mo#e sprijeiti obiajni proces i

tada do nastanka novog obiajnog pravnog pravila ne$e nikad do$i.

63ikasni protesti neke izolirane dr#ave u poetnom stadiju obiajnog proseca, dok se obiajna

praksa nije iskristalizirala u novo op$e pravno pravilo, mogu tu dr#avu izuzeti iz doma!aja

primjene op$eg obiajnog pravila, ak ako potom i ono nastane.Meunarodni sud je u presudi

iz */?*. o "nglo@norve!kom ribolovu istaknuo da se u svakom sluaju pravilo o najve$oj

dopu!tenoj !irini ulaza u zaljev od *O milja da bi ga obalna dr#ava ima pravo smatrati svojim

unutra!njim vodama), ne mo#e primijeniti na 9orve!ku, budu$i da se ona oduvijek odupirala

svakom poku!aju da se ono primijeni na norve!ku obalu.

1lino tome, ustanova tzv. historijskih zaljeva nastala je u meunarodnom pravu dosjelo!$u.

9eke su obalne dr#ave od davnina svojatale neke zaljeve u kojima bi prema op$em

meunarodnom pravu ve$i dio voda trebao initi dijelove otvorenog mora. "li u tome im se

nije odupirala ni jedna druga dr#ava, i one su time stekle historijski naslov kao izuzetak od

op$eg meunarodnog prava.

Mogu$nost izuzimanja od op$ih obiajnih pravila prete#ito ovisi o naravi obiajnog pravila u

pitanju (podjela pravila meunarodnog prava s obzirom na doma!aj njihove va#nosti).

") 1kupina imperativnih normi op$eg meunarodnog prava (jus cogens)

strogo u smislu lanaka ?E., H. i +*. 4eke konvencije o pravu

ugovora iz *//. ima, nakon !to nastanu, retroaktivan uinak. adstupe na snagu, norme tog doma!aja okonavaju svaku pravnu

situaciju dr#ava prethodno stvorenu suprotnim partikularnim

obiajnim pravilom, ili ugovorom, ili temeljem njihovih jednostranih

akata.

4) lede druge skupine imperativnih normi, osobito onih o pravu mora,

suprotno pona!anje zabranjuje se za ubudu$e. "li pravila te vrste

po!tuju sva ve$ steena prava obalnih dr#ava zasnovana na zastari,historijskom naslovu ili partikularnom obiaju ve$ na snazi.

EE


34/186

www.nasciturus.com

=) ostoje brojna op$a obiajna pravila dispozitivne naravi (jus

dispositivum). 9akon !to ta pravila postanu dijelom pozitivnog

meunarodnog prava, dr#ave mogu u svakom trenutku, od njih

odstupiti sklapanjem posebnog ugovora za njihove uzajamne odnose,

ili nastankom novih partikularnih obiajnih pravila.

U

8rlo va#no praktino pitanje je ono o teretu dokazivanja o postojanju pravila op$eg obiajnog

prava. ' praksi Meunarodnog suda zapa#en je s tim u vezi jedan paradoks u pogledu pravila

ius cogens: !to je neko imperativno pravilo va#nije za odr#anje meunarodnog mira,

sigurnosti i miroljubive suradnje dr#ava, opada osje$aj du#nosti 1uda da dokazuje njegovu

op$u obiajnu narav.

ad se radi o nekom op$em obiajnompravilu manje od politike vanosti, teret dokazivanja

pada na dr#avu koja se na njega poziva. ri tomu je najva#nije dokazati da se suprotna stranka

nije oduprla ili izuzela od te prakse putem protesta ili konkludentnih radnji koje imaju znaaj

protesta. ad u tom sporu odluuje neko meunarodno sudbeno tijelo, od njega se oekuje da

na temelju dokazane prakse ustanovi opinio juris.

1tranci u postupku koja osporava postojanje obiajnog pravila u pitanju dovoljno je dokazati

da praksa niej bila op$enita, stalna, jednoobrazna i kontinuirana. "ko za to ima argumenata,

ona mo#e dokazivati da dr#ave sudionice nisu tu praksu vr!ile iz uvjerenja da ona predstavlja

njihovu pravnu obvezu (opinio juris), nego iz nekih izvanpravnih razloga.

11. -ODII-AIJA0 PROGRE(IVNI RA+VOJ I H&EGI(&AIJA U

OI3AJNOM PRAVU

EH


35/186

www.nasciturus.com

4udu$i da je obiajni proces praktino jedini proces nastanka, kasnijih izmjena i prestanka

pravila op$eg meunarodnog prava, dr#ave ga nastoje razliitim aktima svjesno pospje!ivati

ili usmjeravati u #eljenom pravcu razvoja.

9ajva#niji nain utjecanja na obiajni proces i na usmjeravanje prakse dr#ava u odreenim

oblastima je pripremanje i usvajanje konvencija o kodi3ikaciji i progresivnom razvoju neke

grane meunarodnog prava.

ovelja '9@a u l. *E. predvia kao jednu od 3unkcija ;p$e skup!tine poticanje progresivnog

razvitka meunarodnog prava i njegove kodi3ikacije. ' tu svrhu ;p$a skup!tina ustanovila je

kao svoj pomo$ni organ omisiju za meunarodno pravo.

;ve dvije 3unkcije nisu jasno razdvojene i uzajamno se pro#imlju. "ko se #ele zabilje#iti i

sistematizirati ve$ postoje$a obiajna pravila u nekom ugovornom tekstu, esto je pri tome

potrebno predvidjeti i izvjesna nova pravila i rje!enja koja se jo! nisu ustalila u praksi dr#ava.

% tako su u ve$ini konvencija te vrste izmije!ani propisi koji oituju ve$ postoje$a pravila

op$eg obiajnog prava s prijedlozima de lege 0erenda, koji makar u poetku obvezuju samo

stranke usvojene konvencije i to kad ona stupi na snagu, ali ne i sve druge dr#ave.

' tekstovima konvencija te vrste mogu$e je razlikovati H vrste pravila. 0ri prve vrste

stipuliraju se u obliku impersonalnih (bezlinih) normi kojima se predviaju prava i du#nosti

za sve dr#ave bez ogranienja. Ietvrta vrsta predvia prava i du#nosti samo za stranke

konvencije, i ne postoji namjera da se tim propisima utjee na op$i obiajni proces. 0e H vrste

pravila su:

a. 7govorni propisi o istoj kodi0ikaciji& ostoje najprije bezlina pravila koja oituju

ve$ postoje$e pravo. 0o su propisi koji su jo! prije prerasli u op$e obiajno pravo. ;ni,

dakle, samo odra#avaju postoje$a pravila na snazi. 1tranke konvencije takvim

ugovornim odredbama ne preuzimaju nove pravne obveze, niti stjeu nova prava u

odnosu na prava koja u#ivaju sve druge dr#ave po obiajnoj osnovi. lede tih propisa

ugovorni tekst slu#i samo kao dokaz o postojanju i o sadr#aju op$eg obiajnog pravana snazi. 0o je konverzija obiajnih pravila u sustav pisanih, koordiniranih i

sistematiziranih pravila.

b. Propisi koji ine progresivni razvoj me. prava& ova pravila kristaliziraju postoje$u

praksu u novo obiajno pravo. rije usvajanja konvencije praksa dr#ava jo! nije

postala jednoobrazna, a dotina pravila nisu bila prihva$ena kao pravo od potrebne

ve$ine dr#ava u svijetu. Dono!enje konvencije mo#e utjecati na okonanje tog

procesa. a tre$e dr#ave, koje ne postanu strankama takve konvencije, ta pravila su jo!

E?


36/186

www.nasciturus.com

uvike leF 3erenda koja u poetku ne obvezuju njih nego samo stranke konvencije po

ugovornoj osnovi.

c. 9egislacija meunarodnog prava putem konvencije & ovdje spadaju propisi koji

predviaju potpuno nova rje!enja za nove odnose i novonastale objektivne situacije.

0u obiajni proces nije jo! ni otpoeo, a predviena pravila se jo! ne mogu potkrijepiti

nikakvom praksom obavljenom jprije njihova 3ormuliranja. ravila te vrste suu

neizbje#na kada se za kon3erencijskim stolom #ele uskladiti opreni i posebni interesi

velikog broja dr#ava. o svojem sadr#aju ona moraju biti na jednak nain primjenljiva

za sve dr#ave. % kao !to je Meunarodni sud izrekao u presudi iz *//., ta pravila ne

smiju biti podlo#na bilo kakvim rezervama stranaka konvencije.

' meunarodnoj zajednici ne postoji zakonodavni organ koji bi donosio propise

nekom ve$inom glasova. -7egislacija se tu mo#e obavljati jedino na diplomatskim

kon3erencijama usvajanjem op$ih konvencija o kodi3ikaciji, otvorenih na rati3ikaciju i

pristup svim dr#avama. "ko neka takva konvencija stekne oekivano velik i dovoljno

reprezentativan broj dr#ava stranaka, potom se mo#e tvrditi da su se i njezini

-legislativni propisi trans3ormirali u novo op$e obiajno pravo i da po obiajnoj

osnovi predviaju prava i da obvezuju sve dr#ave, ukljuiv!i i one koje su ostale izvan

konvencije.

d. (onvencije o kodi0ikaciji poput svih drugih, ne mogu biti bez kontraktualnih

propisa iz ijeg samog teksta proizilazi namjera stvaranja prava i du#nosti iskljuivo

za njihove stranke. ' tu skupinu spadaju uobiajene zavr!ne odredbe o potpisivanju,

rati3ikaciji, pristupu i stupanju na snagu konvencije, o dozvoljenosti ili zabrani rezervi

na konvenciju.

"ko neka konvencija o kodi3ikaciji predvia osnivanje nekih stalnih tijela ili ak nove

meunarodne organizacije, ili periodine sastanie njezinih dr#ava lanica, te bilo

kakve druge propise o postupku, svi se oni moraju stipulirati iskljuivo ukontraktualnom obliku.

ore navedena podjela je samo uvjetna i i podlo#na je razvoju u vremenu. ;na je korisna u

trenutku usvajanja neke takve konvencije. "li ukoliko takva konvencija stupi na snagu i

obuhvati prete#it broj dr#ava u svijetu, tada $e do$i do br#e ili polaganije trans3ormacije

propisa koji ine progresivni razvoj i onih o istoj legislaciji u one o istoj kodi3ikaciji. isani

ugovorni propisi iz sve H skupine rijetko mogu obuhvatiti sve probleme pravne oblasti koja je

predmetom pravnog ureenja.

E


37/186

www.nasciturus.com

1%. PAR)I-U&ARNA OI3AJNA PRAVI&A

%ako je ugovor najznaajniji nain stvaranja i izmjene pravila partikularnog meunarodnog

prava, u u#im odnosima izmeu odreenih subjekata meunarodnog prava mogu nastajati i

partikularna obiajna pravna pravila.oput op$eg obiaja i partikularni obiaj sastoji se iz dvaju konstitutivnih elemenata:

@ stalne, jednoobrazne i kontinuirane prakse u#eg kruga dr#ava i drugih subjekata

meunarodnog prava, te

@ njihova uvjerenja da je ta praksa pravno obvezatna (opinio juris).

o svojoj biti partkikularno obiajno pravo ipak je slinije ugovorima nego op$im obiajnim

pravilima. ravila te vrste uvijek se odnose na odreeni krug subjekata meunarodnog prava.

oput ugovora, niti ona ne mogu obvezivati dr#ave i druge subjekte koji na njih nisu dali neku

vrstu pristanka, npr. ako su u procesu njihova nastanka bili pasivni i nezainteresirani, a jo!

vi!e ako su im se otvoreno suprostavili protestima ili slinim postupcima. 1toga je partkularno

obiajno pravilo u biti pre!utan sporazum (pactum tacitum), veoma slian ugovorima u

nepisanom obliku.

' svakom sluaju neko novo partikularno obiajno pravilo ne smije biti u suprotnosti s

postoje$im imperativnim pravilom dok god se ono ne izmijeni.

8rste partikularnog obiajnog prava:

a) 7;"79% ;4%I"5 @ ostojale su sumnje u mogu$nost nastanka obiajnog pravila te

vrste. 0e sumnje Meunarodni sud je u presudi iz */O. o ravu prolaska

(ortugalN%ndija), izriito otklonio navode$i da je te!ko vidjeti za!to bi broj dr#ava

meu kojima se neki lokalni obiaj mo#e ustanoviti na temelju dugotrajne prakse,

nu#no morao biti ve$i od dviju. 1ud ne vidi razloga za!to dugotrajna i kontinuirana

praksa izmeu dviju dr#ava, prihva$ena od njih da regulira njihove odnose, ne bi

ustanovila osnovu za uzajamna prava i obveze izmeu tih dviju dr#ava. %z ovog

sluaja proizlazi da lokalna obiajna pravila mogu biti kontraktualne naravi koja

predviaju prava samo za jednu stranku, a du#nosti za drugu.

b)


38/186

www.nasciturus.com

posebnostima u odnosu na op$e meunarodno pravo. "li neka naela, poput onog o

zabrani intervencije, nastala su u tom pravu prije nego !to su se asimilirala u op$e

meunarodno pravo oveljom '9@a iz */H?. ' presudi iz */?O. o ravu azila

(olumbijaNeru), Meunarodni sud je uzeo u obzir injenicu !to eru nije rati3icirao

dvije regionalne konvencije o politikom azilu iz */EE. i */E/., ako dokaz da je ta

zemlja odbila priznati to partikularno obiajno pravo, i da je stoga ona ne obvezuje.

c) 16=%5"79% ;4%I"5 ' ';8;


39/186

www.nasciturus.com

1'. +NA3AJ-E UGOVORA -AO I+VORA MEUNARODNOG

PRAVA

Meunarodni ugovori su najva#niji nain uglavljivanja uzajamnih prava i du#nosti dr#ava i

drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima.4udu$i da se najve$i broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na

precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti #eljenu

ravnote#u izmeu uzajamnih prava i du#nosti. ;dnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata

u biti se zasnivaju na ravnote#i i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u pro!losti oduvijek bilo

neravnopravnih i nametnutih ugovora.

9eki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (9pr.:

osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadle#nosti njehizinorganaK ugovori o trgoviniK ogranienje oru#anja itd.)

9ajve$i broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne

obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. %pak, to

ne otklanja sporove o tumaenju.

9eki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim pravilima. 0o je

sluaj s osnivanjem nove meuanrodne organizacije i predvianjem broja, sastava i

nadle#nosti njezinih organa i sl.;d posebnog je znaaja i injenica da se najve$i broj ugovora

sklapa u pisanom obliku. 1toga za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz ugovora nije

potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt.

ravo meunarodnih ugovora je grana op$eg meunarodnog prava koja propisuje pravila o

sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni,

tumaenju, izmjenama, ni!tavosti, te o prestanku i obustavljanju primjene ugovora. rije

*//. u znanosti i meunarodnoj praksi ta su naela bila op$enito prepoznata i prihva$ena, ali

nije bilo potpune suglasnosti u tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojem su opsegu ona

primjenljiva na meunarodne ugovore.

E3-A -ONVENIJA O PRAVU UGOVORAkojij je stranka i >rvatska potpisana *//.

a stupila je na snagu */O. ;na je preciznim propisima u pisanom obliku razrije!ila najve$i

broj tih dilema. 9akon njezina usvajanja ti njeni propisi zadobili su objektivan znaaj i gotovo

su svi do danas prerasli u pravila op$eg obiajnog prava, koja vi!e nitko ne osporava. ravila

ove onvencije se danas primjenjuju ili se smatraju primjenljivima, na stranke svih ugovora

E/


40/186

www.nasciturus.com

koji se sklapaju. 1toga je upravo ta onvencija do danas mo$da najznaajniji ugovor o

kodi3ikaciji meunarodnog prava.

Manje je uspjela E3-A -ONVENIJA O (U-E(IJI DR/AVA G&EDE ME.

UGOVORA iz */+., a koja je stupila na snagu *//.. Meu strankama se nalazi i >rvatska.

'z te dvije 4eke konvencije, do sada je jo! usvojena i potpisana ali nije stupila na snagu,

E3-A -ONVENIJA O PRAVU UGOVORA I+MEU DR/AVA I

MEUNARODNI2 ORGANI+AIJA I&I I+MEU MEUN. ORGANI+AIJA iz

*/. >rvatska je njezina dr#ava ugovornica.

1*. POJAM I VR()E UGOVORA

Meun. ugovor se sastoji u saglasnosti volja A ili vi!e subjekata meunarodnog prava s ciljem

postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvaraju$i odnos prava i du#nosti

izmeu njegoivh stranaka. 'govori mogu biti:

@ dvostrani i mnogostrani

@ sastavljeni u jednoj ispravi s mogu$im dodacima tj aneksima ili u vi!e imeusobno

povezanih isprava (u razmijenjenim notama).

;ni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku.

Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora

ispunjavati vi!e uvjeta:

a) 1ve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. dr#ave,

meuvladine organizacije ili priznati ustanici.

b) Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv.

ravno je nedopustiv onaj ugovor:

@ kojeg je materijalno nemogu$e izvr!iti (npr. ako se odnosi na svemirska i druga

prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili

@ koji je u sukobu s nekom imperativnom normom meunarodnog prava.

c) %zra#ena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. 1toga su

prema nekim op$im naelima prava ni!tavi ugovori glede kojih postoje mane pri

oitovanju volje neke od stranaka. ;vdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana

uzrok apsolutne ni!tavosti i ugovor se tada ne mo#e osna#iti (konvalidirati) naknadnim

pristankom svih stranaka. 0o su osim sukoba s jus cogens, prisila izvr!ena nad

predstavnikom neke dr#ave i prisila izvr!ena na samu dr#avu ugovornicu. ;sale mane

uzroci su relativne ni!tavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika dr#ave, te

HO


41/186

www.nasciturus.com

druge mane koje predvia onvencija). ;ne dovode do ni!tavosti jedino ukoliko se

o!te$ena stranka na njih pozove.

d) ;p$e meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (3ormu) ugovora.

9ajve$i broj ugovora sklapa se u pismenom obliku.

VV

1vi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke ak i bez obzira na tijelo

neke dr#ave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su rati3icirani. ' pravilu ne postoji hijerarhija

izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem pravu.

Djelomini izuzetak od tog pravila je ovelja '9@a i to zbog derogatorne klauzule u l. *OE.

koji propisuje da u sluaju sukoba izmeu obveza lanova '9@a prema ovoj ovelji i njihova

obveza prema bilo kojem drugom meunarodnom sporazumu, prevlauju njihove obveze iz

ove ovelje.

9emogu$e je dosljedno izvr!iti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom

sadr#aju. Meutim, neke podjele ugovoraNugovornih propisa nisu bez osnove.

1., UGOVORI(-&OP&JENIUPI(ANOMI&INE-OMDRUGOMO&I-U& rva podjela ugovora

odnosi se na oblik (3ormu) u kojem su sklopljeni. 'smeni ugovori su danas vrlo rijetki, ali

ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni ugovori. ' oru#anom

sukobi punopravni sporazumi mogu se sklapati i znacima. 1porazumi se danas mogu

sklopiti izmjenom poruka putem tele3ona, radija ili tele3aFa, pod uvjetom da je pristanak

obiju stranaka na neku pravnu obvezu izra#en na izriit i nedvojben nain. Danas su ipak

te!ko zamislivi (mada nisu nemogu$i) usmeni sporazumi koji ostaju u nepisanom obliku.

8e$inom se o njima sastavlja zapisnik. "ko je takav zapisnik ili memorandum o

suglasnosti ovjeren od predstavnika svih stranaka, time on mo#e zadobiti oblik pisanom

sporazuma.

%., DVO()RANI I MNOGO()RANI UGOVORI& odjela ugovora s obzirom na broj njihovihstranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom ali to nije tako. 1 rvom ha!kom

mirovnom kon3erencijom odr#anom *//. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije,

mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. 0aj 3enomen odrazio se na mnoga

pravila prava ugovora.

'koliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od ? ili vi!e godina s mogu$no!$u

njegova jednostranog otkaza po isteku tog roka, takvim otkazom dvostrani ugoovr

okonava. od mnogostranih ugovra radi se o samo o jednostranom povlaenju, jerugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu ostalih stranaka.

H*


42/186

www.nasciturus.com

4itna povreda dvostranog ugoovra od jedne od stranaka ovla!$uje drugu da se na tu

povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelini

ili djelomino. ropisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora & zbog

njihove bitne povrede od jedne od stranaka & mnogo su slo#eniji.

osebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine vi!estrani ugovori ograniene naravi. "ko

takav ugoovr ne predvi!a drugaije, na njega su rezerve mogu$e samo uz pristanak svih

ostalih njegovih stranaka.

'., UGOVOR+A-ONIUGOVORPOGODA& ;va podjela smatrala se bitnom, da bi se potom

poela zanemarivati. rema uenju koje je postavio >einrich krajem */. st., ugovor-zakon

(8ertrag)se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. ' stvari

se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. 0akvim ugovorom sve njihove stranke

preuzimaju iste pravne obveze. rema tom uenju samo su ti ugovori izvor objektivnog

prava i izvor meunarodnog prava. 'govori@zakoni mogu biti osnova za kodi3ikaciju i

progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava.;ni su slini, ali

ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim porecima dr#ava.

0emelj ugovora-pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadr#aja, ali koje

smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). ;vi ugovori nisu

izvor meunarodnog prava, ve$ samo pravni poslovi. 9jima se stvaraju samo subjektivna

prava i du#nosti njihovih stranaka. ;n je nalik na kontrakt iz unutarnjeg graanskog

prava. Meutim, nije tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni poslovi

(transakcije). % oni su izvori prava i obveza za njihove stranke dok su na snazi. 9iti oni,

niti ugovori@zakoni ne mogu po sebi stvarati du#nosti za tre$e dr#ave. 'govori@zakoni

nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima@pogodbama.

*., UGOVORI&U()AVI MEUNARODNI2 ORGANI+AIJA & ;vi ugovori imaju razliite

3unkcije. 1vaki od njih je izvor prava i du#nosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom

ustanovljavaju dugoroni okvir meusobne suradnje kroz stalne i ad hoc organeorganizacije u pitanju. otovo se svi ti ugovori sklapaju bez ogranienja njihova trajanja.

' isto vrijeme ugovorm te vrste raa se novi subjekt meunarodnog prava. a sve organe

te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta meunarodnog prava on nije

nalik na ostale ugovore. a njih je on od temeljnog tj. ustavnog znaaja.

8e$ina tih ugovora iskljuuje mogu$nost ulaganja rezervi na njih. 8e$ina njih propisuje

postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve

dr#ave lanice organizacije, ne tra#i se jednoglasnost, nego neka kvali3icirana ve$ina.

HA


43/186

www.nasciturus.com

9ezadovoljna lanica, ako ne #eli pristati na takve izmjene, mo#e samo napustiti

organizaciju.

5ednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnom predstavnikom tijelu

organizacije (poput ;p$e skup!tine '9@a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u

postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u pravu te organizacije. 9eki od tih

rezolucija mogu biti akti autentinog tumaenja samog ugovora@ustava.

5., PO&I)I3-I (PORA+UMI ?GEN)&EMEN( AGREEMEN)(, &


44/186

www.nasciturus.com

Dr#ave lanice 3ederalnog saveza mogu imati sposobnost sklapanja ugovora ako se na tu

sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama. ' biv!oj 1G


45/186

www.nasciturus.com

dr#avu koja ih je priznala. riznanje im mo$e dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv

koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tre$e dr#ave.

1B.PO()UPI (-&APANJA UGOVORA;sim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, op$e meunarodno

pravo ostavlja dr#avama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora.

' meunarodnoj praksi izrasla su A glavna postupka sklapanja ugovora:

). Pojednostavljeni postupak& sastoji se u razmjeni isprava (note, pisma), i tada se ugovor

sastoji od dvije ili vi!e povezanih isprava. "li, te isprave moraju predvidjeti da $e njihova

razmjena imati uinak izra#avanja pristanka na ugovor obiju ili svih stranaka, ukoliko se na

drugi nain ustanovi da su se dr#ave na to sporazumijele.

%z ramijenjenih pisama mora nesumnjivo proiza$i suglasnost volja obiju (ili svih) stranaka s

ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u

odredbama u kojima se propisuju prava i du#nosti za stranke iz tog ugovora.

;. "loeni postupak sklapanja ugoovra mo#e se satojati od vi!e odvojenih radnji:

). pregovori ukljuuju$i usvajanje i ovjeravanje (autenti3ikaciju tj. utvrivanje

vjerodostojnosti) teksta ugovora

;. davanje pristankastranaka da budu vezane ugovorom koji se mo$e izraziti navi!e naina (rati3ikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama

koja ine ugovor)


46/186

www.nasciturus.com

9eki akt koga u postupku sklapanja ugovora izvr!i neovla!tena osoba nema pravni uinak,

osim ako ga dr#ava u pitanju naknadno ne odobri.

1ami pregovori mogu se voditi na razliite naine: pismenim putem, putem redovitih

diplomatskih kanala, ili na sastanku posebno opunomo$enih predstavnika, tj. na diplomatskoj

kon3erenciji uz sudjelovanje ve$eg broja dr#ava. regovori se nadalje, mogu voditi u okviru

djelatnosti neke meuvladine organizacije ili takva organizacija mo#e organizirati

diplomatsku kon3erenciju.

o trajanju pregovor mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni osobito ako neko struno tijelo

prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugoovra kao osnovu za raspravu. ada pregovarai

postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta budu$eg ugovora ili

ugovor u cjelini.

Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, u pravilu je potreban pristanak svih dr#ava sudionica

pregovora. 0o vrijedi kad se radi o dvostranom ugovoru ili o ugovoru ogranienog znaaja.

"li ako se pregovori vode na meunarodnoj kon3erenciji uz sudjelovanje velikog broja

dr#ava, i kad se ne oekuje da $e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obvezivati sve

sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti napu!ta. 0ekst ugovora na meunarodnoj

kon3erenciji usvaja se ANE ve$inom dr#ava koje su nazone i koje glasuju, osim ako te dr#ave,

istom ve$inom odlue da se primijeni neko drugo pravilo.

;vjeravanje (autenti3ikacija) teksta ugovora se vr!i nakon !to je on usvojen. 0ime pregovarai

ustanovljuju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. ;vjeravanje se vr!i na nain i

prema postupku predvienom u samom ugovoru ako su se stranke o takvim odrdbama

prethodno sporazumjele. ' nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se mo#e izvr!iti:

@ potpisivanjem

@ potpisivanjem ad re3erendum ili

@ para3om predstavnika dr#ava i to bilo samog teksta ugovora, ili zavr!nog akta

kon3erencije u kojem je tekst ugoovra sadr#an.Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, dr#ave jo! nisu dale svoj pristanak da budu vezane

ugovorom u pitanju. otpisivanje ad re3erendum izriito znai da opunomo$eni predstavnik

izra#ava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom, ali smatra da nema dovljno ovlast da

obave#e svoju vladu, pa ak ako je potom nu#na i rati3ikacija.

9akon !to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. ;n postaje ugovor koji

jo! nije stupio na snagu.

H


47/186


48/186

www.nasciturus.com

iv! Pristupanjem ugovoru& (adhezija, akcesija) je nain izra#avanja pristanka na ugovor u

ijem sklapanju neka dr#ava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni

rok da ga ovjeri.

Mogu$nost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. ostoje tzv. -zatvoreni ugovori koji ne

predviaju pristupanje tre$ih dr#ava ili ga ak izriito zabranjuju. ;vdje spadaju svi dvostrani

i vi!estrani ugovori ograniene naravi.

Druga skupina su -poluotboreniili regionalniugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih

organizacija ili imaju regionalno obilje#je. 0akvi ugovori predviaju pristup samo za dr#ave

lanice regionalne organizacije, a mogu$e i za ostale dr#ave iz tog regiona.

' tre$u skupinu spadaju -otvoreni ugovori iji je cilj u ugovorni odnos obuhvate !to je

mogu$e ve$i broj dr#ava iz svih dijelova svijeta. 1ve dr#ave koje postanu planicom '9@a

mogu bez znaajnih ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenim u okviru te ;rganizacije.

0o se prvenstveno odnosi na op$e konvencije o ljudskim pravima poput onvencije o

genocidu, onvencije o zabrani rasne diskriminacije, na A meunaroda pakta o pravima

ovjeka i na druge konvenciej o kodi3ikaciji meunarodnog prava.

VV

1vi naini izra#avanja pristanka dr#ava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, rati3ikacija,

razmjena isprava te pristup, vr!e se prema propisima 4eke konvencije pisanim putem.

"ko neki ugovor to izriito dopu!ta, ili ako se ostale dr#ave ugovornice na to slo#e, neka

dr#ava mo$e se obvezati samo jednim dijelom ugovora.

VV

"ko ugovor drukije ne odredi, obje dr#ave ugovornice dvostranog ugovora razmjenjuju

isprave ! rati


49/186

www.nasciturus.com

VV

U=!v!r stupa na sna=u na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili

sporazumno izmeu dr#ava pregovarateljica.

Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavr!nim odredbama

predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o rati3ikaciji i pristupu a mogu

propisati jo! i vremenski rok za njihovo stupanje na snago nakon !to se taj uvjet ispuni.

' nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve dr#ave

pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom.

"li i prije stupanja na snagu ugovora, njegove dr#ave potpisnice ili ugovornice preuzimaju

prema njemu izvjesne obveze. 0o se dakle odnosi na dr#ave koje su potpisale ugovor a prije

nego su dale svoj pristanak, te na dr#ave koje su dale svoj pristanak, ali prije nego !to je

ugovor stupio na snagu.

0e dr#ave nisu du#ne izvr!avati ugovor, ali imaju du#nost da se u meuvremenu uzdr#e od

ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora. 0o pravilo zasniva se na naelu dobre vjere.

VV

1am ugovor mo#e predvidjeti, ili se dr#ave pregovarateljice mogu na drugi nain

sporazumjeti, da se itav ugovor ili njegov dio privre;en! pri;enuedok ne stupi na

snagu. 0akav sporazum o privremenoj primjeni obvezuje sve dr#ave ugovornice.

VV

1ve dr#ave lanice '9 imaju prema l. *OA. ovelje du#nost da sve svoje ugovore zakljuene

nakon njezina stupanja na snagure=istrirau u tajni!tvu te ;rganizacije. 0ajni!tvo ih ima

potom objaviti.

' istom lanku takoer se propisuje da se nijedna stranka ugovorora ili meunarodnog

sporazuma koji nije registriran ne mo#e pozvati na taj ugovor ili sporazum pred nijednimorganom '9@a. ovelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora.

H/


50/186

www.nasciturus.com

16. RE+ERVE NA UGOVORE


51/186

www.nasciturus.com

c) ' pogledu svih ostalih ugovora dr#ava koja ulo#i rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s

onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave

prigovor u roku od *A mjeseci od primitka noti3ikacije o rezervi. Dr#ava stranka ugovora koja

ne prihvati rezervu ne mora, ali mo#e, smatrati dr#avu koja ju je stavila strankom ugovora u

odnosu na sebe.

' sluajevima kad je rezerva dopu!tena ili prihva$ena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos

prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta. 1toga, ako neka dr#ava putem

rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka

nema pravo tra#iti izvr!enje tih odredaba u svoju korist.


52/186

www.nasciturus.com

tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vr!i tumaenje.

redmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se protekom vremena izmijeniti.

; izboru metode tumaenja mo#e ovisiti rezultat samog tumaenja. Mada se tekstualna

metoda dr#i temeljnom pri tumaenju svih

Međunarodno Javno Pravo 1

Documents