LITERARNI KUTAK - os-jkozarca-lipovljani.skole.hr · ispuhivale zrak iz sebe i tako pjesmu činile još romantičnijom, ugodnijom i opuštajućom. Približila sam se vodi da vidim

LITERARNI KUTAKLITERARNI KUTAKLITERARNI KUTAKLITERARNI KUTAK

Gledam i slušam more

Ljeto je. Kao i svake godine išla sam na more. Ove godine posjetila sam Makarsku. Put je bio dug, ali to uopće nije važno kad ideš na ljetovanje.

Konačno sam stigla. Odmah sam ugledala predivno, sinje, kao ulje mirno more, malo namreškano, veliko Jadransko more. Presijavalo se kao zrcalo puno boja: modrih, sivih, zelenkastih, tamnoplavih, a još uz to vidjele su se i nijanse narančaste i crvene boje budući da je sunce bilo u sutonu. More kao da je pjevalo jednu od svojih najljepših pjesama. Školjke kao da su poput malenih trubi ispuhivale zrak iz sebe i tako pjesmu činile još romantičnijom, ugodnijom i opuštajućom.

Približila sam se vodi da vidim malo bolje tu ljepotu i ugledala ribice kako razigrano plivaju i okreću se kao da plešu valcer. Kako je more šumjelo, tako se mreškalo i pomicalo. Lañe koje su bile na moru, ljuljale su se kao da se hoće otkinuti s konopca i zaplesati na tu prekrasnu melodiju. More je tako dominantno i ležerno udaralo u kamenu plažu da jednostavno nisam mogla odoljeti da bar ne uñem do koljena u vodu. Ušla sam i kao da sam postala dio te romantike.

Stajala sam tako pola sata, ali bilo je kasno pa sam morala na počinak. Obećala sam najljepšem i najsjajnijem moru, najljepšem gradu Makarskoj, koji u svakom uglu miriše po moru i ljepoti, da ću se vratiti.

Marija Hubak, 8.a

Hrast

Ponosan, hrabar i velik ispred mene stoji hrast. Grane mu kao cijevi jake, leleujavo veselo lišće kao da veselo šapće radosnu pjesmu. Stablo je velika divovska noga prišivena za čvrsto tlo, obložena hrapavom korom kao zimskim kaputom. Na svakoj i najmanjoj grančici visi malen žir s neobiučnom kapicom na glavi.

Gledajući ga tako ponosnog, visokog i divnog, mogu zaključiti da stoti roñendan slavi.

Robert Toupal, 4. raz.

Breza

U mom susjedstvu raste jedna usamljena breza. Breza je visoko, vitko drvo koje raste nebu pod oblake. Njiše se na svakom laganom povjetarcu.

Stablo joj je bijelo kao da je posuto snijegom, a kora joj je izbrazdana i hrapava kao da ju je netko izrezuckao nožićem. Ima nekoliko debljih grana na kojima visi tisuće tankih grančica. Te grančice su savijene i pomalo tužno vise do same zemlje.

Sad je jesen i na svakoj grančici ima puno listova koji su na njoj nanizani poput zlatnih dukata.

A kada doñe zima i otpadne žuto, smeñe i zlatno lišće, naša breza u susjedstvu utonut će u duboki zimski san. Sanjat će proljeće i kako će opet biti lijepa poput princeze u divnoj zelenoj haljini.

Antonio Kačmarčik, 4. raz.

Posvañali smo se zbog sitnice

Karlo i ja igrali smo nogomet kad me udario u nogu. Naljutio sam se iako je Karlo rekao da me slučajno udario. Ispričao mi se, ali ja nisam prihvatio ispriku. Otišao je kući žalostan. Kada sam ja stigao kući, razmislio sam o svemu i zaključio da smo se posvañali za sitnicu.

Fabijan Žanić, 3. raz.

Jedan ratni Božić

Tata mi je pričao o Božiću 1991. U to vrijeme bio je pripadnik specijalne policije pa je više vremena

provodio na terenu nego kod kuće i nije sudjelovao u pripremama za Božić. Pucalo se i po Lipovljanima, a kuće se nisu ukrašavale lampicama jer je bila na snazi naredba o zamračenju.

Kuća je bila puna izbjeglica, a u podrumu vojska. Unatoč tomu osjećalo se ozračje Božića. Unatoč nestašici, spremala su se blagdanska jela i kolači, a vjerojatno, zbog ratne situacije, ljudi su se okretali Bogu i vjeri.

Na Badnje veče tata je došao kući i s obitlji čekao Božić za koji kaže da će pamtiti do kraja života. Točno u ponoć, na dio Lipovljana gdje je živio, ispaljen je

VBR. (To su 24 rakete.) Tom prilikom poginulo je nekoliko ljudi i oštećeno dosta kuća, pa i bakina.

Moj tata kaže da se može ubiti mnogo ljudi i porušiti mnogo kuća, ali Božić će uvijek ostati Božić.

Ena Krajči, 6. b

Tkalački stan

Tkalački stan svaki je dan U pokretu bio radostan.

Stvarala se na njemu odjeća S uzorcima cvijeća.

Iako je sada star

I nikome ne treba više, Lijepa su sjećanja njegova

I o njemu se još uvijek piše. Iva Cota, 7.c

Ljubav

Ljubav ide prema meni, Stati ne može,

A kada ja krenem prema njoj, Ona stane. Ide kao val. Ide kao lav. Kada uspori,

Ide kao mrav. Ona teče, puna je poput vreće

I nikad se ne zna kako se kreće. Evo ide, sve je bliže, Konačno k meni stiže.

Ines Pernička, 5. a

Stolnjak

Na stol je stavljen, Prekrasnih boja, Stolnjak šareni.

Radila ga je moja baka. Na bijelome platnu

Mnogo je šara Bakina ruka stvorila.

Mnogo sati, mnogo truda, Mnogo muke je uložila

Da bi unuke razveselila. Barbara Nerlović, 7. c

Moj razred

Na početku odmah znaš Da je lud razred naš. Nitko ništa ne uči,

Jedinice nosimo kući. Daniel na satu jede picu

Dok Valentina ispravlja jedinicu. Uvijek se problem neki krije

U ponašanju našeg Mije. Dominik je velik kao grana, A Tomislav kao buba mala. Tako završava pjesma moja O razredu iz stvarnih snova.

Ivana Klišanin, 5.b

ðačka brojalica

Išli ñaci u školicu Izgubili knjižicu. Kakve li je boje? Jedan, dva i tri,

To mi reci ti! Ana, Ena i Glorija iz 6.b

Božićne lampice

Božićne lampice sjaje Na krovu djevojčice Maje.

Lampice sjaje u noći, Do kuće je lako doći.

Ako lampice prestanu sjati, Majin će otac stvar riješiti.

Lampice opet sjaje Kao oči male Maje.

Robert Brebrić, 7.b

Božić

Bor je pun srebrnih niti I svjećicama se kiti.

Božićne pjesme se pjevaju Dok mame kolače spremaju.

Zvončići zvone dugo u noć Jer večer ima veliku moć.

Donosi veselje i sreću I djeci poklona punu vreću.

Ivana Markulin, 7.b

Obradovala sam prijateljicu

Klara je živjela u mojoj ulici. Bila je moja prijateljica. Svaki smo se dan igrale. Jednog dana rekla mi je da se seli u Zagreb. Pozdravile smo se i ona je otišla.

Nakon nekoliko mjeseci išla sam s obitelji u Zagreb. Sjetila sam se da bismo mogli posjetiti Klaru. U izlogu sam vidjela plišanog medvjedića. Kupila sam ga za nju zato što ona voli medvjediće. Došli smo do njenog stana i pozvonili. Klara je otvorila vrata. Bila je sretna kad me ugledala. Dugo smo se igrali i pričali. Obradovala se mom dolasku.

Antonija Vincent, 3.a

Moja simpatija

Moja simpatija zove se Ivan. Živi na Pagu. Ima plave oči i crnu kosu. Jako je dobar prijatelj. Zajedno smo plivali, ronili i spuštali se niz tobogan. On je učenik osnovne škole na Pagu. Nogomet mu je najdraži sport. Jednu noć smo šetali gradom i zabavljali se u lunaparku. Jedva čekam da ga ponovno vidim.

Ema Čop, 3.a raz.

Što me živcira?

Mene živcira to što moram pisati zadaću i to svaki dan. Živcira me ponašanje drugih te svañanje. Živcira me kada netko gazi po prstima i hoda ispred mene.

Moju mamu živcira moja i sestrina neposlušnost, a tatu ono što ne može napraviti.

Živciranje možemo izbjeći smirivanjem, razgovorom s odraslima i pretvaranjem svega u šalu.

Marija Ćosić, 4. raz.

Što mene živcira?

Mene najviše živcira tata jer nema vremena za igru i ne odgovara mi na pitanja kad gleda televiziju. Živcira me i to što on nema vremena za igru, a ima vremena za odlazak u gostionicu. Kod mame me živcira to što mora kuhati pa ni ona nema vremena za igru. Kod sestre me živcira igranje barbikama i njezin bebasti glasić. Moje roditelje živcira kad ja ostavim nered i ne izvršim svoje zadatke.

Željko Suja, 4. raz.

Dok sjedim ispod breze

Sjedim ispod breze, gledam njene velike raskošne grane sa zadivljujućim visećim listićima. Gledam u nju, vidim kroz grane zrake moćnog sunca. Vjetar njiše lijepe lepršave listiće koji već polako lete po zraku. Upravo vidim dva lepršava listića koji nježno lete jedan uz drugog. Mislim da pričaju gdje će sletjeti. Možda pokraj onog osušenog lista? Gledam ih i mislim kako će oni postati suhi i neće biti lijepi. Stablo me podsjeća na bocu.

Brrr! Hladno mi je i idem u kuću. Zadnjim pogledom opraštam se od breze i zamišljam kakva će biti ujutro. Možda bez ijednog lista.

Verena Kloc, 4.raz.

Volim te

Budim se blizu tebe. Volim te i stalno te pipkam. Tvoja prašina me uzbuñuje. Mama i tata mi odobravaju što se družim s tobom. Ti si budna samo kad na tebi svjetlo treperi. Zajedno se borimo protiv Trojanskog konja i zajedno se igramo. Stalno te dodirujem i mislim kako si mi ti najbolja prijateljica. Moji prsti čeznu za tobom, tipkovnico moja!

Luka Herceg, 5.b

U „banani“

Zašto sam u „banani“ I visim kao majmun na grani?

S kreveta naglavce Promatram mravce.

Svi me tješe da i to mora doći,

Ali da će i to brzo proći.

Svi oko mene su veseli I samo bi pjevali,

A ja sam u „banani“ I nitko mi to ne brani.

A kad me to proñe,

Zabava na vrata doñe.

I onda mi se jedu banane S tanke zelene grane.

Kristina Škledar, 8.a

Zagonetka

Oni su dobri, Oni su zli

Ponekad očajni. Sve im reći možemo. Nekad ih se stidimo.

Tko su oni? Ana, Ena i Glorija iz 6.b

Povrijedio si me

Povrijedio si me Nanio veliku tugu,

Kao kad dobiješ neizlječivu kugu.

Zašto si morao tako? Zašto si sve radio naopako?

Povrijedio me iz inata I doveo nju na moja vrata.

Nisam bila jedina,

Koja je probala pelina Gorkog, s tvojih usana.

Kristina Škledar, 8.a

2. razred Nakon pročitanih Andersenovih bajki, svatko je nešto naučio. Svaka priča ima svoju pouku/poruku koju su djeca sama napisala. Evo najzanimljivijih i najpoučnijih. Bajka me poučila da ima zlobnih ljudi na svijetu. ( Andrija Miško, 2.r. ) Bajka me poučila da ne treba svakome vjerovati . ( Ivan Krajči, 2.r. ) Ako si zao prema drugima, ne možeš očekivati da drugi budu dobri prema tebi. Ako nešto čvrsto želiš i budeš uporan, to ti se i ostvari. ( Karlo Žemlja, 2.r. ) Život je velika kušnja, trebamo dobro paziti što ćemo s njim. Ne vjeruj svakome u laskave riječi. ( Marinela Sakač , 2.r.) Bajka me poučila da se istina uvijek otkrije. ( Danijel Begić , 2.r.) Bajka me poučila da i siromašni imaju pravo na život, samo moraju u životu imati nekoga tko ih voli. ( Dora Bem , 2.r.) Bajka me poučila da ljubav, prijateljstvo i strpljenje uvijek pobjeñuju i zato budemo nagrañeni. ( Franko Vulić – Ćurić , 2.r.)

Treba biti dobar prema drugim osobama. ( Manuela Sopić, 2.r. )

Drvo bez kaputa

U jesen dunja žuta, ostane bez kaputa.

Valjda je to neka tuga, jer očekuje se zima duga. Sve manje je pjeva ptica, već dugo nema ni selica.

Mateo Matoš, 2.r.

Kremenko

Jednog dana, jedan mali dječak, po imenu Kremenko, krenuo je u vrt mami po povrće. Kada je ušao u vrt ugledao je jednu malu mačkicu. Nije se uplašio, već ju je uzeo, ubrao je povrće i vratio se u kuću. Čim je ušao povikao je : - Mama, mama! Vidi! Imam malu macu. - - Kako je slatka. – rekla je mama. - Mogu li je zadržati? – upitao je. - Naravno, ali maca mora biti vani. – rekla je mama. - Dobro! – usklikne Kremenko i odnese macu van, te ju nahrani.

Predvečer toga dana počeo je puhati jak vjetar i padati kiša. Mama je rekla Kremenku da donese macu u kuću. Čim je donio macu, upitao je mamu: - Može li maca prenoćiti u kući? – - Naravno! – rekla je mama.

Svi su već spavali, samo Kremenko nije, jer je od kutije izrañivao kućicu za macu. Kada ju je dovršio, stavio je u nju stare šalove da bi maci bilo toplo. Osvrnuo se oko sebe tražeći macu, te je ugleda kako zadovoljno prede na tepihu pokraj peći. Nježno ju je podigao i stavio u kućicu, ugasio svjetlo i zadovoljno usnuo.

Ana Ovad, 2.r.

Moji ljetni praznici Na praznicima je bilo super. Igrao sam se s prijateljima, bio sam na moru, s tatom sam se vozio u kamionu. Nekoliko dana sam bio kod bake i djeda. Bilo mi je super!

Franko Vulić – Ćurić, 2.r.

Dan jabuka, 20.10. Jedan dan u godini, u razredu, posvetili smo jabuci. Tada smo čitali o jabuci, crtali jabuke, jeli jabuke i opisivali jabuku. Na kraju smo se zabavili i igrali se kazališta. Pomoću štapnih lutki jabuka, glumili smo improvizirajući razgovor dviju jabuka Bilo je zabavno i veselo! Opis jabuke Ona je velika. Okruglog je oblika. Zelene je boje. Osvježavajućeg je okusa. Ima prirodan miris. Napravit ću slastan sok od nje.

Mateo Matoš, 2.r. Moja jabuka je srednje veličine. Okruglog je oblika. Crvena je poput mog najdražeg kišobrana. Slatkog je okusa. Ima voćni miris poput mog najdražeg parfema. Napravit ću sok od jabuke i popiti ga.

Ana Ovad, 2.r. Moja jabuka je jako velika i okrugla. Žute je boje. Slatka je i sočna. Ima jako ugodan miris, kao parfem, još i ljepši od parfema. Pojest ću je danas poslije hrvatskog jezika!

Klara Ćosić, 2.r. Moja jabuka je velika. Okruglog je oblika. Ona je rumena. Slatkog je okusa. Fin joj je miris. Napravit ću od nje sok.

Antonela Kojnok, 2.r. Moja jabuka je mala. Okruglog je oblika. Crvene je boje. Sočnog je okusa. Ima lijep miris. Pojest ću je za desert.

Maja Badalić, 2.r.

Školska torba

Pokraj mog ormarića odmara se moja velika plava torba s rozom ručkom, trakama i džepom. Sa strane, u mraku, svjetluca bijela traka koja me štiti dok navečer idem kući. Svaki dan mijenjam knjige, a bilježnice, olovke, bojice i pernicu nosim stalno u njoj. Papuče i vodu nosim u rozom džepu. Dok otvaram džep, pomazim se sa psićem koji visi na zatvaraču. Kada doñem kući, svoju torbu otvorim i napišem zadaću. Na kraju poželim joj laku noć i za sutra se pomolim da dobijem peticu.

Maja Badalić, 2.r.

Moja je školska torba velika. Na njoj su plava, smeña i crna boja. Kockastog je oblika. Napravljena je od platna i plastike. Ukrašena je sa dva džepa, ima mačje oči i naramenice obložene spužvom pa je ugodna za nošenje. Moja školska torba mi služi za nošenje knjiga, bilježnica, pernice i soka. Volim da je čista, uredna i ne želim ju mijenjati.

Franko Vulić – Ćurić, 2.r.

Moja torba je velika. Ona je šarena. Napravljena je od platna i plastike. Pravokutnog je oblika. Na sebi ima znak morskog psa. Ima tri džepa sa zatvaračem. U njoj nosim knjige i bilježnice. U prednjem džepu držim papuče i sok. Prema svojoj torbi se odnosim odgovorno i čuvam ju da je ne uprljam.

Mateo Matoš, 2.r.

Moja školska torba je velika. Zelene i plave je boje. Kockastog je oblika. Napravljena je od plastičnih materijala. Na preklopu ima mačje oči, a sa strane ima džepove. Na sredini torbe je žuti, veliki džep i naramenice. U Školsku torbu stavljam knjige, bilježnice, pernicu, papuče, škarice i sok. Ja čuvam svoju školsku torbu.

Andrija Miško, 2.r.